Zvonar Crkve Notre Dame

-Zvonar crkve Notre – Dame Opdenito o crkvi u srednjem vijeku: Djelo je smješteno u doba pred kraj srednjeg vijeka tačnije 1482.g. To nam govori da je kršdanstvo postalo državna relgija, a Crkva kao 'kičma cijelog društva'. Brinula se o društvenom i državnom odnosu, te je izvršila presudan utjecaj na filozofiju, misao, nauku, umjetnost. Crkva vremenom postaje modan feudalac i to iskorištava. Narod je bio primoran da plada određene poreze crkvi. Uglavnom je bila naklonjena nekim uglednijim ljudima. *Meri, ovo ti dopuni ja ne znam* Citat : „Na sredini dvorane, prema velikim vratima, bješe postolje od svile protkane zlatom, prislonjena uza zid, sa naročitim ulazom kroz prozor iz hodnika pozladene sobe, podignuto za flamanske poslanike i druge visoke ličnosti, koje bijehu pozvane na predstavu misterije.“

U ovom djelu je crkva bila kao mjesto događanja. Na glavnom trgu ispred crkve, ili u crkvi su se izdešavala i vješanja i predstave. Citat : „Kderi ciganska, jednoga dana, koji kralj izbolio bude odrediti, bidete odvedeni u podne, u dvokolicama, u košulji, bosonoga, s konopcem o vratu, pred velki portal Bogorodične crkve, tu dete javno priznati učinjeni zločin, a odatle dete biti odvedeni na Grevski trg, gdje dete biti obješeni na varoškim vješalima; vaša koza isto tako ...“ Na neki način, crkva je izvršavala sva ova pogubljenja, mučila osobe za koje su smatrali da su vještice/vještci, kažnjavala svakojake zločine. Imala je neku funkciju 'slaughter house' *a de ne znam šta sad s ovim*

Ali, crkva, osim toga što je imala i delije i tamnice, ona je imala i utočište koje je predstavljalo neku 'sigurnosnu zonu' za kriminalce. Tako je, na neki način, pokazivala milost prema grješnicima. Citat : „Katedrala biješe pravo utočište. Svaka ljudska pravda pestajala je na njenom pragu. Čim je stupio u utočište, zločinac je postajao svetinja; ali se mora dobro čuvati da ne iziđe iz njega. Samo je jedan korak van ovakvog svetog mjesta, pa je propao.“

A gde je narod ? Narod je dosta vremena trpio razne prisile, nepravde itd. U ovom djelu se napokon pokazuje kako se narod počinje buniti protiv svega. Prvo imamo :

Ludjački praznik – slavio se na dan Bogojavljenja, i služio je kao neko ismijavanje papa, i papinskih vijednika *ovo ako možeš ti dopuniti* I ima još nešta ne znam kao, narod se bunio kad je Kvazi bježao sa cigankom vako nešto. Eto.