Zil Vern-tajanstveni Otok

Prvi dio I.

ORKANSKA OLUJA 1865. KRIK U ZRAKU BALON ZAHVAĆEN ZRAĈNOM PIJAVICOM OMOTAĈ BALONA RASTRGAN POSVUDA SAMO MORE PET PUTNIKA ZBIVANJA U KOŠARI BALONA OBALA NA VIDIKU RASPLET DRAME Penjemo li se? Ne! Naprotiv, sve se više spuštamo! Sve je gore i gore, gospodine Cyruse! Mi padamo! Jao! Bacite suvišan teret! Eto, ispraznili smo posljednju vreću! Diţ e li se balon? Ne! Ĉini mi se da ĉujem šum valova! More je ispod same košare! Nismo ni pet stotina stopa nad njim! Uto se snaţ an glas prolomi zrakom: Bacaj sve što je teško! Sve! I neka nam se Bog smiluje! Te su rijeĉi odjeknule zrakom iznad beskrajne puĉine Tihog oceana, oko ĉetiri sata poslije podne, 23. oţ ujka 1865. godine. Još se svi zasigurno sjećaju straviĉne oluje koja je bjesnila usred ravnodnevnice te iste godine, a za koje barometar bijaše pao na sedamsto deset milimetara. Taj je orkan, ne jenjavajući ni trenutka, trajao od 18. do 26. oţ ujka. Nemjerljiva je pustošenja poĉinio u Americi, Europi, Aziji, na podruĉju širokom tisuću osam stotina milja, koje se ukoso protezalo preko Ekvatora, sve do ĉetrdesete na jugu. Porušeni gradovi, šume išĉupane iz korijenja, obale opustošene straviĉnim naletima golemih valova, brodovi izbaĉeni na suho, a njih je bilo na stotine u popisima Osiguravajućeg društva Veritas, ĉitavi krajevi sravnjeni sa zemljom od zraĉnih pijavica koje su sve uništile na svom putu, nekoliko tisuća ljudi postradalih na kopnu ili podavljenih u moru: to su, eto, bile posljedice njegova bijesa, to je iza sebe bio ostavio taj uţ asni orkan. On je po svom razaranju nadmašio goleme orkane od kojih je jedan opustošio Havanu 25. listopada 1810., a drugi Guadalupu 26. srpnja 1825. A dok su sve te strahote harale kopnom i morem, jedna se drama, ne manje jeziva, odigravala u zraku. U stvari, nošen pijavicom i zahvaćen zraĉnom strujom, jedan je balon jurio zrakom brzinom od devedeset milja na sat, vrteći se oko sebe kao da ga je zahvatio zraĉni vrtlog. Na donjem kraju balona njihala se košara, u kojoj se nalazilo pet putnika. Obavijene gustom maglom i morskom prašinom koja se dizala s površine oceana, njih se jedva i naziralo. Odakle je dolazio ovaj zraĉni brod, prava pravcata igraĉka u rukama strašnog nevremena? S koje toĉke zemaljske kugle se digao u zrak? Oĉito nije krenuo na put u vrijeme orkana koji već traje pet dana, a poĉeo je bjesniti 18. oţ ujka. Prema tome, vjerojatno je ovaj balon prešao vrlo veliku udaljenost, jer sigurno nije prevaljivao manje od dvije tisuće milja u dvadeset i ĉetiri sata? U svakom sluĉaju, putnici uopće nisu bili u stanju odrediti duţ inu puta koji su prevalili od odlaska, jer uza se nisu imali nikakvih pomagala s kojima bi to uĉinili. Osim toga dogodilo se nešto neuobiĉajeno, naime, premda vitlani olujnim vjetrom, putnici kao da ga nisu ni osjetili. Mijenjali su smjer kretanja, okretali se oko sebe, a da uopće nisu osjećali to okretanje, ni promjenu smjera i mjesta u vodoravnom smislu. Oĉima nisu mogli probiti maglu koja je

obavijala košaru. Posvuda oko njih bila je magla. Bilo je tako mraĉno, da nisu znali kad je dan, a kad noć. Ništa nije dopiralo do njih u tome mraĉnom prostranstvu, dok su se nalazili na velikoj visini: ni traĉak svjetla, ni buka naseljenih mjesta iznad kojih su jurili, ni tutnjava oceana. Ali kad su se naglo spustili, postali su svjesni opasnosti koja im je zaprijetila s puĉine. U meĊuvremenu se balon, pošto su putnici iz njega pobacali sve teške predmete, poput streljiva, oruţ ja, namirnica, ponovno vinuo u ^gornje slojeve atmosfere, na visinu od ĉetiri tisuće i pet stotina stopa. Ĉim su putnici zamijetili da se more nalazi pod samom košarom, te drţ eći da im manja opasnost prijeti na visini, nisu ni trenutka oklijevali pobacati preko ograde košare sve, pa ĉak i vrlo korisne predmete, nastojeći što više iskoristiti zraĉno strujanje, tu dušu balona, koja ih je odrţ avala nad ponorom. Noć im je prošla u brizi koja bi uzdrmala samo manje hrabre od njih. Naposljetku je svanulo, a s danom kao da je orkan nešto jenjao. U zoru, 24. oţ ujka pokazali su se znakovi smirivanja. RazrijeĊeni oblaci su se popeli visoko. Poslije nekoliko sati zraĉna se pijavica slomila i polako rašĉistila. Vjetar je od orkanskog prešao u snaţ an, a to znaĉi da se brzina zraĉnog strujanja smanjila na polovicu. Uza sve to, još uvijek je jako puhalo, premda je smirivanje zraĉnih sila bilo oĉito. Oko jedanaest sati donji se sloj zraka osjetno proĉistio. Opaţ ala se, gotovo i osjećala, vlaţ na prozirnost, kao poslije velikih bljesaka munja. Ĉinilo se da se orkan nije udaljio prema zapadu, već da je poĉinio samoubojstvo. Moţ da se pretoĉio u elektriĉni sloj, poslije sloma zraĉne pijavice, kao što to katkad biva s tajfunima na Indijskom oceanu. No, sad su putnici ponovno zamijetili kako balon polako i stalno pada u niţ e slojeve atmosfere. Ĉinilo se da se pomalo prazni i da mu se omotaĉ, olabavivši, izduţ uje i, umjesto okruglog, dobiva jajolik oblik. Oko podneva, balon je lebdio na visini od oko prilike dvije i pol tisuće stopa. Imao je zapremninu od pedeset tisuća kubiĉnih stopa i, zahvaljujući tome, mogao se dugo zadrţ ati u zraku, bilo da se penjao na veliku visinu, bilo da se kretao u vodoravnom smjeru. Putnici su pobacali posljednje predmete koji su još opterećivali košaru. Tako su bacili ostatke namirnica koje bijahu saĉuvali, pa ĉak i sitnice koje su imali po dţ epovima, a potom se jedan od njih popeo na obruĉ koji je povezivao konope mreţ e, te pokušao što ĉvršće povezati donji dio balona s gornjim. Putnici nisu više mogli balon zadrţ ati u visokim slojevima atmosfere i on je ostao bez plina. Bili su, dakle, izgubljeni. U stvari, pod njima se nije prostiralo ni kopno ni neki otok. Nigdje mjesta gdje bi se mogli spustiti, nigdje ĉvrste toĉke o koju bi se mogli sidrom zakvaĉiti. Svugdje se ispod njih prostirala beskrajna puĉina, po kojoj su se sustizali valovi neizrecivom silovitošću. Bijaše to ocean bez granica, ĉak i za njih, koji su plovili iznad njega i ĉiji su pogledi obuhvaćali sve, ĉetrdeset milja uokolo. Bila je to tekuća ravnica, tuĉena bez milosti, biĉevana orkanom, koja im se zasigurno priĉinjala poput jurnjave razularenih valova, okićenih mnoštvom bijelih perjanica. Ni broda, ni kopna na vidiku! Trebalo je, dakle, obvezno zaustaviti spuštanje, kako balon ne bi pao u more i potonuo. Jasno, putnici su se odmah prihvatili tog posla. MeĊutim, uza sve njihove napore, balon se stalno spuštao, a istodobno, nošen vjetrom, ludo je jurio od sjeveroistoka prema jugozapadu. Uţ asan je bio poloţ aj ovih nesretnika! Oni oĉito više nisu bili gospodarima balona.

Njihovi napori nisu urodili plodom. Balon se sve više i više praznio; plin je istjecao i to se nije moglo zaustaviti. Spuštanje se zamjetno ubrzavalo, tako da se u jedan sat poslije podne košara nalazila jedva šest stotina stopa iznad oceana. Nikako se nije moglo zaprijeĉiti otjecanje plina, koji je slobodno izlazio kroz jednu pukotinu na balonu. Pošto su smanjili teret, putnici su se uspjeli još nekoliko sati odrţ ati u zraku, ali time je nesreća samo odgoĊena. Ako se kopno ne pokaţ e prije noći, i putnici i košara i balon konaĉno će nestati meĊu valovima. Sve što se još moglo uĉiniti, uĉinjeno je u tom trenutku. Putnici su bili nedvojbeno hrabri ljudi, sposobni smrti pogledati u oĉi. Na njihovim se licima nije javljalo oĉajanje. Odluĉili su se boriti do posljednjeg trenutka, poduzeti sve da bi odgodili pad balona. Košara ispod balona, oblikom sliĉna košari od vrbova pruća, nije mogla ploviti niti se odrţ avati na površini mora. U dva sata, balon se nalazio na jedva ĉetiri stotine stopa iznad valova. Uto se zaĉu snaţ ni glas ĉovjeka, ĉije srce nije znalo za strah. Tom glasu odgovore drugi glasovi, ne manje odluĉni. Je li sve izbaĉeno? Nije! Tu je još deset tisuća franaka u zlatu! Odmah potom, poteza vreća nestade u moru. Penje li se balon? Malo se popeo, ali će ubrzo ponovno pasti. Što još moţ emo baciti? Ništa...! Ipak moţ emo: košaru! Hvataj se za mreţ u omotaĉa, a nju neka nosi more! To je doista bila posljednja mogućnost za rasterećenje balona. Odmah su posjeĉeni konopi koji su vezivali košaru za balon, te se ovaj odmah diţ e za dvije tisuće stopa. Petorica se putnika popeše u mreţ u iznad obruĉa, odakle su promatrali ponor. Poznato je koliko je zraĉni balon osjetljiv u pogledu stabilnosti. Bilo je dostatno iz njega izbaciti neki vrlo lagani predmet, pa da se poĉne uspinjati. Lebdeći u zraku, balon se ponaša kao najosjetljivija vaga. Prema tome, jasno je da će se naglo vinuti u visinu, ako se s njega odbaci neki teţ i predmet. A to se upravo sada dogodilo. MeĊutim, balon se samo neko vrijeme odrţ ao na odreĊenoj visini, a onda je opet poĉeo padati. Plin je istjecao kroz pukotinu na omotaĉu, a to se nije moglo zaprijeĉiti. Putnici su uĉinili sve što su mogli. Nikakva ih ljudska snaga nije više mogla spasiti. Jedino su još raĉunali na pomoć Providnosti. U ĉetiri sata, balon se spustio na samo pet stotina stopa od morske površine. Odjednom se razlijeţ e oštri laveţ . S putnicima je bio ijedan pas, koji se pored svoga gospodara uhvatio za mreţ u omotaĉa. Top je nešto opazio! poviĉe jedan od putnika. Odmah potom javi se snaţ ni glas: Kopno! Kopno! Neprestano nošen vjetrom prema jugozapadu, balon bijaše od svanuća prevalio veliku razdaljinu, na stotine i stotine milja, te se sada na ovoj strani pojavilo kopno. Ali, do tog je kopna bilo tridesetak milja u smjeru vjetra, što znaĉi još dobar sat puta, pod uvjetom da se ne skrene s pravca. Dobar sat! A zar dotad balon neće izgubiti i ono malo plina, što u njemu bijaše preostalo? U kakvom su se uţ asnom stanju nalazili! Putnici su jasno vidjeli ĉvrstu toĉku, koje su se svakako morali dokopati. Oni nisu znali kakva se to zemlja pred njima prostire: kopno ili otok, jer jedva su i slutili u koji kraj svijeta ih je nevrijeme bacilo. Ali, trebalo je stići do te zemlje, pa bila nastanjena ili pusta, gostoljubiva ili ne!

Oko ĉetiri sata balon se više nije mogao odrţ ati u zraku, jer je dodirivao morsku površinu. Već su zapjenjeni vršci golemih valova zapljuskivali donji dio mreţ e i tako usporili balon, te se on tek napola dizao, kao ptica metkom ranjena u krilo. Pola sata poslije toga, zemlja je bila udaljena još oko milje, ali je plina bilo još samo u gornjem dijelu toga ispraţ njenoga, smeţ uranog, u naborima presavijenog balona. Drţ eći se za mreţ u, putnici su predstavljali prevelik teret za nj, te su se ubrzo našli do pola u vodi, udarani bijesnim valovima. Budući da je omotaĉ balona bio plosnat, vjetar ga je napuhivao i tjerao naprijed poput kakva broda. Moţ da će tako i doploviti do obale! Kad se balon našao na ĉetiri stotine metara od obale, odjednom kriknuše od uţ asa sva ĉetvorica putnika. Premda se ĉinilo da se balon, šiban snaţ nim udarcima valova, više ne moţ e podignuti, on se neoĉekivano vine uvis. Kao da se iznenada oslobodio dijela svog tereta, trenutno se popeo na visinu od tisuću i pet stotina stopa i, uletio u zraĉni vrtlog koji ga ne ponese ravno k obali, nego u smjeru usporednom s njom. Nekoliko trenutaka potom zabije se u obalu izvan dohvata morskih valova. Pomaţ ući jedan drugome, putnici se brzo oslobodiše mreţ e. OsloboĊen njihove teţ ine, balon ponesen vjetrom nestade u prostoru poput ranjene ptice kojoj se vratila snaga. U košari je bilo pet putnika i jedan pas, a sada su se na obali našla samo ĉetiri putnika. Oĉito je nestalog putnika odnijelo more, koje je bijesno udaralo o balon. Stoga se balon, tako olakšan, ponovno digao, da bi poslije nekoliko trenutaka pao na zemlju. Ĉim su ĉetiri brodolomca moţ emo ih s pravom tako nazvati nogom stala na ĉvrsto tlo, misleći na nestalog suputnika, povikale: Moţ da se on plivanjem pokušava dohvatiti obale! Spasimo ga! Spasimo ga!

II.

DOGAĐAJ IZ RATA IZMEĐU SJEVERA I JUGA INŢENJER CYRUS SMITH GEDEON SPILETT CRNAC NAB MORNAR PENCROFF MLADI HERBERT NEOĈEKIVANI PRIJEDLOG SASTANAK U 10 SATI NAVEĈER ODLAZAK PO NEVREMENU Ljudi, što ih je strašno nevrijeme bacilo na ovu obalu, nisu bili nikakvi zrakoplovci, a niti su bili ljubitelji zraĉnih ekspedicija. Oni su bili ratni zatoĉenici koji su se, potaknuti smjelišću, odluĉili na bijeg pod neuobiĉajenim uvjetima. Nebrojeno puta su mogli nastradati. Nebrojeno se puta njihov balon, sav u komadima, mogao s njima strmoglaviti u uzburkano more. Ali Nebo im bijaše namijenilo neubiĉajenu sudbinu, te su se 23. oţ ujka, pošto su pobjegli iz Richmonda koji bijahu opkolile trupe generala Uliksa Granta, našli sedam tisuća milja daleko od glavnog grada Virginije, glavnog uporišta separatista u vrijeme strašnog rata za otcjepljenje. Njihova je zraĉna plovidba trajala pet dana. Evo, uostalom, pod kakvim su ĉudnim uvjetima zatoĉenici uspjeli pobjeći i poslije toga doţ ivjeti nesreću, koju smo opisali. Te iste godine, u veljaĉi 1865. prigodom jednog od brojnih juriša kojima je uzalud pokušavao osvojiti grad, general Grant je izgubio više svojih ĉasnika, koje neprijatelj zarobi i zatoĉi u gradu. Jedan od najuglednijih ĉasnika u glavnom stoţ eru federalnih trupa zvao se Cyrus Smith. Cyrus Smith je bio podrijetlom iz Massachussetsa. Budući da je bio inţ enjer po struci i glasovit struĉnjak, vlada Sjedinjenih Drţ ava mu je povjerila u vrijeme rata rukovoĊenje ţ eljeznicama, koje su imale vrlo veliko strateško znaĉenje. On je bio tipiĉni Amerikanac sa Sjevera, mršav, košĉat, sama kost i koţ a, star oko ĉetrdeset i pet godina, a kratka mu je kosa već bila prosijeda, a isto tako i brada, koju je brijao, i gusti brk. U njega je bila lijepa, "numizmatiĉka" glava, koja kao da bijaše kao stvorena da bude otisnuta na medalji. Imao je vatrene oĉi, ozbiljna usta i izgled znanstvenika borbena duha. On je bio jedan od onih inţ enjera koji su se posvetili svom zvanju, najprije rukujući krampom i ĉekićem, poput generala koji su svoju karijeru poĉeli od obiĉnih vojnika. Stoga je u njega bilo i oštrine uma i ruka okretna i vješta. Mišiće je imao elastiĉne i ĉvrste. Bio je, dakle, u isto vrijeme i ĉovjek djela i ĉovjek misli. Stoga se svakog posla hvatao s lakoćom, stalno potican snaţ nim ţ ivotnim poletom, vedra duha je prkosio ţ ivotnim nedaćama. Vrlo uĉen, vrlo praktiĉan. Vrlo "snalaţ ljiv" upotrijebit ćemo ovaj vojniĉki izraz imao je upravo divnu narav. Premda je u svakoj prigodi znao vladati sobom, u potpunosti je ispunjavao tri uvjeta koji predstavljaju skup ĉovjeĉje energije: aktivnost duha i tijela, silovitost ţ elja i snagu volje. On je, mirne duše, mogao prisvojiti lozinku Guillaumea d'Orangea iz XVII stoljeća: "Meni nije potrebna nada da bih se prihvatio posla, a niti uspjeh da bih na njemu ustrajao." Cyrus Smith je, takoĊer, bio utjelovljenje hrabrosti. Sudjelovao je u svim bitkama u ratu za otcjepljenje. Stupio je u vojsku generala Uliksa Granta kao dragovoljac Illinoisa i borio se potom kod Paducaha, Belmonta, PittsburgLandinga, Port Gibsona, na Crnoj rijeci, kod Chattanoge, Wildernessa, Potomaca, borio se svuda hrabro kao dostojan vojnik svoga generala koji je znao reći: "Ja nikad ne brojim svoje mrtvace!" I naš Cyrus Smith se mogao stoput naći meĊu onima, koje strašni Grant nije nikad brojio, ali u svim bitkama u kojima on nije štedio sebe, sreća mu je uvijek bila sklona, sve dok nije ranjen i zarobljen na bojnom polju kod Richmonda.

U isto vrijeme, gotovo i istoga dana kad i Cyrus Smith, pala je u zarobljeništvo Juţ njaka još jedna vrlo ugledna osoba. To je bio glavom štovani Gedeon Spilett, dopisnik New York HeralĊa, koji je bio dodijeljen vojsci Sjedinjenih Drţ ava, da izvješćuje o zbivanjima na ratištu. Gedeon Spilett je pripadao onoj ĉudnoj vrsti engleskih i ameriĉkih dopisnika, Stanleva i mnogih drugih, koji nisu uzmicali ni pred ĉime, da bi doznali neku toĉnu vijest i da bi je javili svome listu u što kraćem vremenu. Novine poput New York Heralda, predstavljaju stvarnu snagu, stoga su njihovi dopisnici uţ ivali velik ugled, a Gedeon Spilett je bio meĊu najuglednijima. Bio je to ĉovjek velikih sposobnosti, okretan i pripravan na sve. Uvijek pun ideja, proputovavši cijelim svijetom, vojnik i pisac, ţ estok u savjetu, odluĉan na djelu, nije se obazirao na nevolje, napore i opasnosti kad se radilo o tome da se dozna sve što se doznati moţ e, najprije da udovolji svojoj znatiţ elji, a potom svoga lista, pravi majstor da otkrije neku zanimljivost, neku vijest, nešto novo, nepoznato, nemoguće. Ukratko, bio je jedan od onih neustrašivih promatraĉa koji pišu pod kišom metaka, koji "biljeţ e dogaĊaje" uz zaglušnu riku topova i za koje sve opasnosti, koliko god ih ima, predstavljaju samo stalne okolnosti. I on je takoĊer sudjelovao u svim bitkama, u prvim bojnim redovima, s revolverom u jednoj, a biljeţ nicom u drugoj ruci. Olovka mu nije nikad zadrhtala ni pod najţ ešćom paljbom. On nije opterećivao telegrafske ţ ice brzojavima, kao što rade neki i onda kad nemaju što reći. Naprotiv, svaka je njegova vijest bila kratka, jasna, toĉna i unosila je svjetlost u ono što je bilo najhitnije. Naposljetku, njemu ni duhovitosti nije nedostajalo. Tako je, poslije bitke na Crnoj rijeci, hoteći pod svaku cijenu saĉuvati mjesto na šalteru telegrafskog ureda, ĉitava dva sata diktirao prve glave Svetog pisma. To je New York Heralda stajalo dvije tisuće dolara, ali je zato New York Herald prvi donio vijest o toj bitki. Gedeon Spilett je bio ĉovjek visoka rasta. Imao je najviše ĉetrdeset godina. Plavi zalisci s crvenkastim preljevima isticali su se na njegovu licu. Pogled mu je bio pametan, ţ ivahan i brzo se prenosio s jednoga na drugi predmet. Bio je to pogled ĉovjeka koji odmah zamjećuje sve pojedinosti. Snaţ nog tjelesnog ustrojstva, on se ĉeliĉio u svim uvjetima poput ĉelika u hladnoj vodi. Već deset godina je Gedeon Spilett bio stalni dopisnik New York Heralda, već ga je deset godina krasio svojim napisima i crteţ ima, je isto tako dobro baratao olovkom kao i perom. Zarobljen je upravo i trenutku dok je opisivao bitku i crteţ om je htio prikazati. Zadnje rijeĉ naĊene u negovoj biljeţ nici glasile su: "Jedan me Juţ njak uzeo na nišan i..." Juţ njak je promašio Gedeona Spiletta, te se ovaj, po svom starci obiĉaju i iz ove bitke izvukao bez ijedne ogrebotine. Cyrus Smith i Gedeon Spilett, koji su se znali samo po ĉuvenju, bi su prebaĉeni u Richmond. Inţ enjer je brzo prizdravljao i upravo u vrijeme se upoznao s ratnim dopisnikom. Ta su se dva ĉovjeka svidje jedan drugome i uzajamno su se poštovali. Ubrzo je njihov zajedniĉki ţ ivot imao samo jedan cilj: pobjeći, pridruţ iti se Grantovoj vojsci i u njezinim se redovima boriti za jedinstvo Federacije. Ta dvojica Amerikanaca odluĉiše iskoristiti svaku prigodu. Premda su se slobodno mogli kretati gradom, Richmond je bio dobro ĉuvan, te se bjekstvo drţ alo nemogućim. U meĊuvremenu, Cyrusu Smithu se prikljuĉio i njegov sluga, koji mu je bio tako privrţ en, da bi i ţ ivot ţ rtvovao za nj. Taj neustrašivi mladić bio je crnac, roĊen na inţ enjerovu imanju. I otac i majka su mu bili robovi, ali njih je već odavna Cyrus Smith, koji je i dušom i srcem bio za ukidanje ropstva, oslobodio. Kad je rob postao slobodnim ĉovjekom, nije htio napustiti svoga gospodara. Toliko ga je volio, da bi za nj i svoj ţ ivot dao. Tome je mladiću bilo trideset godina, a bio je snaţ an, spretan, vješt, pametan, blag i tih, dosta bezazlen, a uvijek usluţ an, nasmijan i dobar. Ime mu je bilo Nabukodonosor, ali su ga svi zvali skraćenim i obiĉnijim imenom Nab.

Kad je Nab doznao da mu je gospodar dopao ropstva, on bez odgaĊanja napusti Massachussets, stiţ e pred Richmond te mu, pošto je stoput ţ ivot stavio na kocku, poĊe za rukom probiti se u opkoljeni grad. Ne moţ e se opisati zadovoljstvo, što ga je osjetio Cyrus Smith kad je opazio svoga slugu, a niti radost Nabovu kad je vidio svoga gospodara. Nab se, dakle, uspio probiti u Richmond, ali se nije bilo lako izvući iz njega, jer se budnim okom motrilo zarobljene federalce. Da im se i ukazala neka izvanredna prigoda za bijeg, bili su neznatni izgledi da će uspjeti, a ta prigoda ne samo da se nije ukazala, već je bilo opasno poduzeti bilo što u vezi s tim. U meĊuvremenu je Grant nastavio sa ţ estokim napadima. Pobjedu kod Pittsburga je skupo platio. Njegove snage, zajedno s Butlerovim postrojbama, nisu uspijevale nanijeti neki znatniji poraz neprijatelju pred Richmondom. Prema tome, mali su bili izgledi za osloboĊenje zarobljenika. Dopisnik nije više mogao izdrţ ati. Ništa se nije dogaĊalo u tom odvratnom zarobljeništvu, ništa vrijedno zabilješke. Stoga mu se u glavi motala samo jedna misao; pobjeći iz Richmonda. On je više puta okušao sreću, ali je svaki put naišao na nesvladive zapreke. MeĊutim, opsada se nastavljala. Zarobljenici su jedva ĉekali pobjeći i prikljuĉiti se Grantovoj vojsci, ali su isto tako i neki graĊani s nestrpljenjem ĉekali prigodu da umaknu iz opsjednutog grada i prikljuĉe se separatistiĉkim snagama. MeĊu ovima je bio neki Jonathan Forster, vatreni pristalica otcjepljenja. Dakle, zarobljeni federalci nisu mogli napustiti grad, ali ga nisu mogli napustiti ni konfederalci, jer je vojska Sjedinjenih Drţ ava stegla obruĉ oko njega. Već dosta dugo, guverner Richmonda nije imao vezu s generalom Leeom, a bilo je prijeko potrebno da se ovoga upozna sa stanjem u kojemu se grad nalazio, kako bi mu vojska izvana pohitala u pomoć. Jonathanu Forsteru je pala na um misao da se balonom digne u zrak, prijeĊe tako neprijateljske crte i dospije do glavnog stoţ era separatista. Guverner je pristao da se izvede taj pokušaj. Balon je izraĊen i stavljen na raspolaganje Jonathanu Forsteru i petorici njegovih suputnika, koji su ga imali pratiti na tom putu. Opskrbili su se oruţ jem da se obrane, ukoliko bi bili napadnuti pri slijetanju, i ţ iveţ nim namirnicama, ukoliko bi njihovo putovanje potrajalo dulje, no što su predvidjeli. Uzlijetanje balona bilo je predviĊeno za 18. oţ ujka. Trebalo je krenuti noću i koristiti sjeverozapadnjak srednje jaĉine. Putnici u balonu su vjerovali da će za nekoliko sati stići u glavni stoţ er generala Leea. Ali sjeverozapadnjak na koji su raĉunali nije uopće bio obiĉan povjetarac. Već 18. oţ ujka bilo je oĉito da se sjeverozapadnjak pretvara u uragan. Ubrzo je oluja tako osnaţ ila, da je polijetanje Forstera i njegovih suputnika bilo odgoĊeno: bila bi prava ludost izloţ iti i balon i ljude u njemu razularenim snagama prirode. Ispunjen plinom na velikom trgu u Richmondu, balon je ĉekao smirivanje vjetra, kako bi poletio. U gradu je zavladalo veliko nestrpljenje kad su opazili da se zraĉne prilike ne mijenjaju na bolje. Prošao je 18., pa 19. oţ ujka, a da se vrijeme nije promijenilo. Štoviše, bilo je vrlo teško balon zadrţ ati priĉvršćenim za tlo, jer su ga snaţ ni zapuši vjetra povijali sad amo, sad tamo. Prošla je tako i noć s 19. na 20. oţ ujka, a ujutro je uragan bjesnio još većom snagom. Na uzlijetanje se nije moglo ni misliti. Tog dana, u jednoj od ulica Richmonda priĊe inţ enjeru Cyrusu Smithu neki ĉovjek kojega ovaj nikad prije ne bijaše vidio. Bio je to mornar Pencroff, ĉovjek od trideset i pet do ĉetrdeset godina, snaţ na tijela, oĉiju ţ ivahnih i ţmirka vih, ali posve pristojna izgleda. Taj Pencroff bio je Amerikanac sa Sjevera. On je oplovio uzduţ i poprijeko sva mora zemaljske kugle i doţ ivio sve moguće i nemoguće pustolovine, koje se ţ ivu stvoru mogu zbiti. Nije ni potrebito naglašavati da je to bio ĉovjek poduzetne prirode, pripravan na sve, da je bio od onih ljudi, koje više ništa nije

moglo zaĉuditi i iznenaditi. Pencroff se na poĉetku te iste godine radi poslova uputio u Richmond s petnaestgodišnjim djeĉakom Harbertom Brownom iz New Jerseva, sinom svoga kapetana i siroĉetom. Volio ga je kao svoje dijete. Budući da nije mogao napustiti grad prije poĉetka opsade, bio je, na svoju veliku ţ alost, prinuĊen ostati tamo gdje se našao. I njemu se po glavi vrzla samo jedna misao: pobjeći, bilo kako. Cyrusa Smitha je poznavao po ćuvenju kao ugledna i priznata ĉovjeka. Znao je da su toga odluĉnog ĉovjeka izjedali nestrpljenje i jad. Stoga tog dana nije ni oklijevao, već mu je prišao i rekao bez ikakva uvoda: Gospodine Smithe, nije li vama Richmonda već preko glave? Inţ enjer se zagleda netremice u ĉovjeka, koji mu se bijaše obratio tim rijeĉima i koji potom nadoda: Gospodine Smithe, hoćete li da bjeţ imo? Kada? ţ ivo upita inţ enjer. Lako je zamisliti da mu je to pitanje mimo volje izmaklo, jer on još ne bijaše pravo ni promotrio neznanca, koji mu se obratio. Pošto je prodornim pogledom zamijetio iskren izraţ aj mornareva lica, nije ni trenutka dvojio da se pred njim nalazi pošten ĉovjek. Tko ste vi? upita kratko. Pencroff se predstavi. U redu priklopi Cyrus Smith. Ali kako ste naumili izvesti bijeg? Pomoću one lijenĉine, balona, koji se tamo besposleno klati i ostavlja dojam, kao da samo nas ĉeka! Inţ enjeru nije bilo potrebno da mornar završi reĉenicu. Otprve je shvatio. Zgrabio je Pencroffa za lakat i odvukao ga u svoj stan. Tamo mu je mornar izloţio svoj , u stvari, vrlo jednostavan plan. Pri njegovu izvoĊenju mogli su jedino stradati. Istina, nevrijeme je bjesnilo svom snagom, ali za vješta i hrabra inţ enjera kakav je bio Cyrus Smith, neće predstavljati nikakav problem upravljanje jednim balonom. Ako je njemu, inţ enjeru, poznato kako se tim balonom upravlja, on, Pencroff, neće ni trenutka premišljati da poĊe s njim, razumije se, skupa s Harbertom. Koješta je on preturio preko glave, pa neće valjda uzmaknuti pred jednom olujom! Cyrus Smith je bez rijeĉi slušao mornara. Pogled mu je blistao. Prigoda je tu i on je neće propustiti. Plan je bio vrlo opasan, ali moguć. Uza svu budnost straţ ara, noću su mogli prići balonu i uvući se u košaru, a potom presjeći uţ ad, kojom je bio privezan za tlo! Istina, izlagali su se opasnosti da budu pobijeni, ali je postojala mogućnost da uspiju i, da nije bilo te oluje... Ali da nije bilo nje, balon bi bio već uzletio, a toliko ţ eljena prigoda ne bi im se ukazala u ovom trenutku! Ja nisam sam! napokon će Cyrus Smith. Koliko osoba, dakle, vi ţ elite povesti sa sobom? upita ga mornar. Dvije. Ţelim povesti svog prijatelja Spiletta i svog slugu Naba. Vas je, dakle, troje upadne Pencroff. Sa mnom i Harbertom ima nas petero. A balon je trebao ponijeti u zrak šestoricu... Sjajno! Polazimo! poviĉe Cyrus Smith. To "polazimo" obvezivalo je i dopisnika. Dopisnik sigurno nije ĉovjek koji će uzmaknuti! Kad su mu plan izloţ ili, on je bez pogovora pristao. Jedino se ĉudio kako njemu nije pala na um tako jednostavna misao. Što se pak tiĉe Naba, on je bio pripravan slijediti svoga gospodara kamogod ovaj naumio. Onda, doviĊenja do veĉeras reĉe Pencroff. Motat ćemo se ovuda sva petorica, toboţ e, kao da smo radoznali! Do veĉeras, u deset sati odgovori Cyrus Smith i dao Bog da ova oluja ne utihne prije našeg odlaska! Pencroff se oprosti od inţ enjera i vrati u svoj stan, gdje ga je ĉekao mladi Harbert Brown.

Taj hrabri djeĉak znao je za mornarev plan, te je sa strepnjom oĉekivao ishod mornareva sastanka s inţ enjerom. Po ispriĉanom se vidi da se petorica odluĉnih ljudi kanila baciti u vrtlog oluje, uhvatiti se u koštac s uraganom koji je bio u naponu snage! No, uragan nije jenjavao. Ni Jonathan Forster ni njegovi suputnici nisu ni pomišljali suprotstaviti mu se u slaboj košari! Danje bio strašan. Inţ enjer se samo jedne stvari bojao: da balon, konopima priĉvršćen za tlo i povijan vjetrom, ne prsne u tisuću komada. Mnoge je sate proveo vršljajući po gotovo pustom trgu i ogledavajući balon. Pencroff je radio to isto, uvukavši ruke u dţ epove i zijevajući na silu, kao ĉovjek koji ne zna kako bi prikratio vrijeme, ali koji istodobno strahuje da oluja ne razdere balon, ne pocijepa konope i ne povuĉe ga u zraĉni vrtlog. Naposlijetku zanoći. Noć je bila vrlo mraĉna. Magla, gusta poput oblaka, prilegla uza samo tlo. Poĉe padati kiša izmiješana sa snijegom. Bilo je hladno. Nekakva magla pritisla je ĉitav Richmond. Ĉinilo se da je ţ estina oluje nametnula primirje izmeĊu opsjednutih i onih koji su ih opsjedali i da su topovi umukli pred snaţ nom grmljavinom uragana. Gradske su ulice bile prazne. Ĉini se da je po tom strašnom nevremenu bilo besmisleno ĉuvati trg po kojemu se valjao balon. Oĉito, sve je išlo u prilog zarobljenicima, ali zar je imalo smisla uputiti se u taj pakleni vihor...! Gadna li vremena! promumlja Pencroff udarivši šakom po svom šeširu koji mu vjetar htjede otrgnuti s glave. Uza sve to izići ćemo na kraj s tim demonom! U devet i pol sati Cyrus Smith i njegovi prijatelji dovukoše se do trga obavijenog dubokom tamom, jer vjetar bijaše pogasio sve plinske svjetiljke. Ĉak ni golemi balon nije bilo moguće vidjeti. Vjetar ga je posve povio uza zemlju. Osim vreća pijeska koje su trebale posluţ iti kao balast i koje su pritezale konope omotaĉa, košaru je pridrţ avao i jaki konop koji se, prolazeći kroz prsten privezan za tlo, ponovno vraćao do košare. Petorica se zarobljenika sastadoše kod košare balona. Nitko ih nije zamijetio, jer je mrklina bila tako gusta da jedan drugoga nisu uzmogli vidjeti. Ne prozborivši ni rijeĉi, Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Nab i Harbert zauzeše mjesta u košari, dok je Pencroff po inţ enjerovu nalogu skidao jednu za drugom vreće s teretom. Sve to potraja tek nekoliko trenutaka, te se i mornar pridruţ i ostalima. Balon je sada pridrţ avao za zemlju samo dvostruki konop. Ĉekalo se da Cyrus Smith dade nalog za polazak. U tom trenutku se jedan pas prebaci preko ograde košare. Bio je to Top, inţ enjerov pas koji je prekinuo lanac i pojurio za svojim gospodarom. Bojeći se da ne preopterete balon, Cyrus Smith htjede otjerati jadnu ţ ivotinju. Koješta! Jedan više! promrmlja Pencroff, oslobodivši košaru dviju vreća pijeska. Potom odriješi dvostruki konop i balon, koso se vinuvši u zrak, nestane u visinu, pošto je prije toga košarom udario u dva dimnjaka i oborio ih u snaţ nom naletu. Sad je tek uragan ojaĉao neslućenom ţ estinom. U tijeku noći inţ enjer nije mogao ni pomisliti na spuštanje, a kad je svanuo dan, gusta magla im je skrivala zemlju. Tek poslije pet dana putnici ugledaše ispod balona, koji je vjetar gonio golemom snagom, beskrajnu morsku puĉinu! Već nam je poznato kako su od petorice ovih ljudi, koji su poletjeli 20. oţ ujka, ĉetvorica 24. oţ ujka bila baĉena na pustu obalu, više od šest tisuća milja daleko od svog polazišta. Ĉovjek koji je sada nedostajao, ĉovjek kojemu su u pomoć pojurila ĉetvorica preţ ivjelih, bio je glavom njihov šef, Cyrus Smith!

III.

PET SATI POPODNE NESTALI PUTNIK NABOVO OĈAJANJE TRAŢENJE PREMA SJEVERU OTOĈIĆ TUŢNA NOĆ ISPUNJENA STREPNJOM JUTARNJA MAGLICA NAB PLIVA POGLED NA KOPNO GAZOM PREKO TJESNACA Snaţ an udar morskog vala otrgnuo je inţ enjera od mreţ e za koju se drţ ao. I njegova je psa nestalo skupa s njim. Vjerna je ţ ivotinja namjerno pohrlila u pomoć svom gospodaru. Naprijed! poviĉe dopisnik. Sva ĉetvorica, Gedeon Spilett, Harbert, Pencroff i Nab zaboravile i umor i napore i odmah se dadoše u traganje za nestalim suputnikom. Jadni Nab je plakao od bijesa i oĉajanja pri pomisli da je izgubio biće koje mu je bilo najmilije na tom svijetu. Nije prošlo više od dvije minute otkako je Cyrus Smith nestao, do trenutka kad je balon s njegovim suputnicima pao na kopno. Stoga su se svi nadali da će im ipak poći za rukom spasiti ga. Traţ imo! Traţ imo! vikao je Nab. Jest, Nab, traţ it ćemo ga odgovori Nabu Gideon Spilett pronaći ćemo ga. Ţiva i zdrava? Ţiva i zdrava! Zna li plivati? upita Pencroff. Zna! odgovori Nab. Uostalom, Top je s njim...! Ĉuvši tutnjavu mora, mornar s nevjericom zavrti glavom. Inţ enjer je nestao na sjevernoj strani obale, oko pola milje daleko od mjesta, gdje je balon bacio brodolomce. Ako se on doĉepao najbliţ e toĉke na obali, onda to mjesto nije smjelo biti udaljeno više od pola milje. Bilo je oko šest sati poslije podne. Magla se upravo spustila, te je bilo vrlo mraĉno. Brodolomci su krenuli prema sjeveru duţ istoĉne obale kopna kamo ih je nevrijemo bacilo, te nepoznate zemlje o ĉijem geografskom poloţ aju nisu imali pojma. Gazili su po pješĉanostjenovitom tlu na kojemu nije ništa raslo. To neravno i vrlo hrapavo tlo bilo je ponegdje puno rupa, tako da se vrlo teško hodalo. Iz tih rupa su svakog trenutka izlijetale velike ptiĉurine troma leta i bjeţ ale na sve strane. Zbog pomrĉine nisu ih uopće mogli vidjeti. A bilo je i drugih, znatno gipkijih, koje su se dizale u jatima i prelijetale kao gusti oblaci. Mornaru se uĉini da u tim pticama prepoznaje velike i male galebove ĉije se oštro kriĉanje miješalo s hukom mora. Katkad su se brodolomci zaustavljali i snaţ no dozivali, a potom su osluškivali neće li s oceana do njih doprijeti odziv. Ako su se nalazili u blizini mjesta kamo je inţ enjer isplivao na obalu, onda su s pravom morali pretpostaviti da će ĉuti barem laveţ Topa, ukoliko Cyrus Smith nije bio u stanju odazvati se. Ali iz one huke mora i lomljave valova ne izdvoji se ni ljudski krik ni laveţ psa. Mala skupina poĊe naprijed pretraţ ujući svaki kutak obale. Pošto su tako pretraţ ivali dvadesetak minuta, ĉetvorica brodolomaca naglo zastanu pred iznenadnim naletom zapjenjenih valova. Pred njima više nije bilo ĉvrstog tla. Nalazili su se na rubu oštrog grebena o koji su se valovi snaţ no razbijali. Ovo je izboĉeni greben doda mornar. Moramo se vratiti natrag i okrenuti udesno. Ali, je li on tamo? javi se Nab pokazavši prema oceanu, ĉiji su se golemi valovi bjelasali u mrklini.

Hajde, dozivajmo ga ponovno! I sva ĉetvorica stadoše snaţ no dozivati, ali im se nitko ne odazva. Priĉekaše da se huka stiša. Potom su ponovno dozivali, ali uvijek s istim rezultatom. Poslije toga brodolomci se vrate, idući suprotnom stranom grebena, stalno po pješĉanom i stjenovitom tlu. Uto Pencroff opazi da je obala strmija i da se zemljište penje, te zakljuĉi da će dugom krivinom stići do visoke obale, ĉiji su se obrisi nazirali u mraku. Na ovoj strani obale ptica je bilo u mnogo manjem broju. I more je bilo manje uzburkano, manje je huĉilo. Odmah su opazili da se uskomešanost mora osjetno smanjila. Jedva se ĉulo udaranje mora o litice. Vjerojatno je na ovoj strani izboĉeni greben tvorio polukrug koji je njegov zaoštreni vršak štitio od udara valova s puĉine. Idući tim smjerom, išli su prema jugu, a to znaĉi na suprotnu stranu od one, na koju je mogao isplivati Cyrus Smith. Premda su prevalili milju i pol puta, ne naiĊoše na krivinu, koja bi ih odvela k sjeveru. Pa ipak, izboĉeni greben koji bijahu obišli negdje se morao spajati s kopnom. Premda na kraju svojih snaga, brodolomci su išli hrabro naprijed, nadajući se da će svakog trenutka naići na nagli zaokret koji će ih vratiti u prvotni smjer. Veliko je bilo njihovo razoĉaranje kad im se, poslije dvije milje otprilike, ponovno isprijeĉilo more na kraju strmog grebena pokrivenog klizavim stijenama. Ta mi se nalazimo na jednom otoĉiću reĉe Pencroff. Prošli smo ga s kraja na kraj. Mornareva primjedba je bila ispravna. Brodolomce nevrijeme nije bacilo ni na neko kopno, ĉak ni na neki otok, već na otoĉić koji nije imao ni dvije milje duţ ine, dok mu je širina bila neznatna. Nije li, moţ da, taj pusti otoĉić bez raslinja, prekriven stijenjem i bijedno sklonište morskih ptica, pripadao nekoj većoj skupini otoka? To se nije moglo ustvrditi. Kad su brodolomci iz košare balona kroz maglu zamijetili kopno, oni nisu mogli ocijeniti njegovu veliĉinu. MeĊutim, Pencroff, naviknut da svojim mornarskim okom vidi ĉak i u mraku, bio je siguran u tom trenutku da na zapadnoj strani razaznaje nekakve obrise koji su nagoviještali visoku obalu. Ali po onom mraku nisu mogli odrediti kakvom sustavu, jednostavnom ili sloţ enom, pripada taj otoĉić. A nisu ga mogli ni napustiti, jer ga je more sa svih strana okruţ ivalo. Trebalo je, dakle, odloţ iti za sutradan traganje za inţ enjerom koji, na ţ alost, nije davao nikakva znaka o sebi. Cyrusova šutnja ništa ne znaĉi reĉe dopisnik. Moţ da se onesvijestio, moţ da je ranjen, te u ovom trenutku nije u stanju odgovoriti na naše dozivanje. Ne smijemo oĉajavati. Dopisnik tada predloţ i da zapale vatru koja bi mogla inţ enjeru posluţ iti kao putokaz. Ali su uzalud traţ ili drvo i suharke. Posvuda samo kamenjar i ništa drugo. Lako je zamisliti kakva je tuga obuzela Naba i njegove suputnike koji su svim srcem bili odani neustrašivom Cyrusu Smithu. Bilo je oĉito da su u tom trenutku bili nemoćni priteći mu u pomoć. Trebalo je priĉekati do sutradan. Ili se inţ enjer spasio i našao sklonište na nekom mjestu na otoku, ili je zauvijek nestao. Bili su to za njih beskrajno dugi i muĉni trenuci, a i hladnoća je priliĉno stisla. Premda su njihove patnje bile velike, oni ih gotovo nisu ni osjećali. Nisu ni pomišljali na odmor. Misleći neprestano na svog voĊu, zaboraviše na sebe. Nadali su se i podgrijavajući svoju nadu išli amotamo po tom pustom otoku, vraćajući se stalno prema sjevernoj strani, u neposrednu blizinu mjesta gdje se srušio balon. Osluškivali su, vikali i trudili se, u nadi da će ĉuti oĉajniĉki krik svoga suputnika. Odjek je njihovih glasova sigurno dopirao daleko, jer je zrakom zavladala tišina zbog ĉega je i huĉanje mora poĉelo opadati. U jednom im se trenutku uĉini da im se jedan Nabov krik vratio kao jeka. Harbert upozori

Pencroffa na to i doda: To dokazuje da se prema zapadu, ne posve daleko, nalazi nekokopno. Mornar potvrdno kinine glavom. Uostalom, njegovo ga oko nije varalo. Ako je, makar i posve nejasno, nazirao neko kopno, znaĉi da je tokopno doista postojalo. Daleka jeka bio je jedini odgovor na Nabov krik. Beskrajni prostor na istoĉnoj strani otoka ostao je nijem. Uto se i nebo pomalo razvedrilo. Oko ponoći na njemu zablista nekoliko zvijezda. Da je inţ enjer bio tu, sa svojim suputnicima, bio bi zamijetio da to nisu zvijezde što svijetle nad sjevernom polutkom. U stvari, Sjevernjaĉa se nije javljala na ovom novom obzorju, a niti su sazvijeţ Ċa u zenitu bila ona, što ih je uobiĉajeno promatrao nad sjevernim dijelom Novog svijeta, ali je stoga Juţ ni Kriţ blistao nad Juţ nim polom. Noć proĊe. Oko pet sati ujutro, 25. oţ ujka, nebo se ozarilo rumenilom. Obzor je još uvijek bio u tami, ali se s prvim dnevnim svjetlom s mora diţ e gusta magla, tako da ništa nisu vidjeli dalje od dvadeset koraka. Magla se tromo vukla poput golemih valjaka. Bio je to neugodan dogaĊaj. Brodolomci nisu ništa vidjeli oko sebe. Dok su Nabovi i dopisnikovi pogledi pretraţ ivali ocean, mornar i Harbert su se trudili nazrijeti obalu što se, po njihovu vjerovanju, nalazila na zapadu. Ali ništa nisu mogli opaziti. Nije bitno primijeti Pencroff. Premda ne vidim obalu, ja je osjećam... Ona je tu, tu na dva koraka. Siguran sam u to, kao što sam siguran da više nismo u Richmondu! Ali ne potraja dugo i magla se razišla. Bila je to sumaglica koja je naviještala lijepo vrijeme. Sunĉeva toplina je zagrijavala njezine gornje slojeve i probijala se do površine otoĉića. I doista, oko šest i pol sati, odnosno tri ĉetvrti sata poslije sunĉevs izlaska, magla je postala prozirnija. Doduše, u visini se zgušnjavala ali se zato rašĉinjala u blizini zemlje. Napokon se pojavi cijeli otoci kao da je sišao s kakva oblaka. Potom se posvuda uokolo ukaţ e more bez granica na istoku, ali zatvoreno na zapadu strmom i uzdignutom obalom. Jest, tamo je bilo kopno! Tamo je bio spas barem za neko vrijeme. IzmeĊu otoĉića i obale, razdvojenih kanalom širokim oko pola milje, buĉno je pretjecala vrlo brza struja. Uza sve to jedan od brodolomaca, slušajući samo nagon svoga srca, baci se u vodu, a da nikoga od svojih suputnika nije pitao za mišljenje, da nije ni jednu jedinu rijeĉ prozborio. Bio je to Nab. Njemu se ţ urilo na suprotnu obalu i da potom što prije krene prema sjeveru. Nitko ga nije mogao zadrţ ati. Pencroff ga poĉe dozivati, ali uzalud. Uto i dopisnik odluĉi poći za njim. MeĊutim, Pencroff poĊe prema njemu i reĉe: Vi ţ elite preplivati ovaj tjesnac? Tako je odgovori Gedeon Spilett. Bit će bolje da malo priĉekate, vjerujte vi meni na to će mornar. Nab i sam moţ e priteći u pomoć svom gospodaru. Bacimo li se u tjesnac izloţ it ćemo se opasnosti da nas struja, koja je u njemu vrlo jaka, odvuĉe na puĉinu. Ako se ne varam, ovu struju tvori oseka. Gledajte, more se povlaĉi s pijeska. Budimo, dakle, strpljivi, pa ćemo, kad se more posve povuĉe, moţ da na drugu stranu dospjeti gazom. Imate pravo odgovori dopisnik. Ne razdvajajmo se ako ne moramo... Za to vrijeme Nab se svim snagama borio protiv struje. Preplivavao je tjesnac ukoso. Vidjeli su kako njegova snaţ na crna ramena izranjaju iz vode kod svakog zamaha mišica. Struja ga je snaţ no zanosila, ali se on ipak pribliţ avao drugoj obali. Da bi preplivao udaljenost od pola milje, koja je dijelila kopno od otoĉića, trebalo mu je više od pola sata. Naposljetku se dohvatio suprotne obale nekoliko tisuća stopa niţ e od mjesta, što se nalazilo nasuprot mjestu s kojega se bacio u vodu. Nab iziĊe na obalu podno visoke granitne litice i snaţ no strese ramenima. Potom potrĉa i

ubrzo ga nestade iza jednog vrha litice koja se pruţ ila u more otprilike na visini sjevernog dijela otoĉića. Nabovi su suputnici sa strepnjom pratili njegov odvaţ ni pothvat. Tek kad je crnca nestalo s obzora, oni svrate oĉi na kopno na kojemu bijahu odluĉili potraţ iti utoĉište, jedući pritom školjke kojih je bilo mnogo po pijesku. Bio je to mršav, ali ipak obrok. Suprotna je obala tvorila prostran zaljev koji je prema jugu završavao oštrim grebenom divljeg izgleda i bez ikakva raslinja. Taj se greben, povezan s obalom vezom vrlo ĉudnog oblika, oslanjao na visoke granitne stijene. Prema sjeveru, naprotiv, zaljev se Ijevkasto širio i tvorio obalu kruţ nog oblika, koja se protezala od jugozapada prema sjeveroistoku i završavao je oštrim rtom. IzmeĊu tih dviju krajnjih toĉaka protezao se zaljev, a razdaljina je iznosila najviše osam milja. Na pola milje od toga kopna, otoĉić se pruţ io u more poput golemog kita i sliĉio njegovu vrlo uvećanom kosturu. Na najširem mjestu nije bio širi od ĉetvrt milje. Obala nasuprot otoĉiću bila je u prednjem dijelu prekrivena pijeskom prošaranim crnkastim stijenama koje su se sve više pomaljale iz mora, koje se zbog oseke povlaĉilo. Straga se, meĊutim, ocrtavao nekakav granitni bedem, okomito odrezan, na ĉijem je vrhu stršio greben ĉudnog oblika i bio najmanje tri stotine stopa visok. Taj je bedem bio tri milje dugaĉak i naglo završavao na desnoj strani, tako da se ĉinilo da je ljudskom rukom odsjeĉen. Na lijevoj strani, naprotiv, iznad izboĉenog grebena, ta je strma i nepravilna obala bila naĉiĉkana komadićima kamenja ĉunastog oblika i saĉinjena od nagomilanog i odronjenog kamenja. Ona se spuštala izduţ enom padinom koja se, postupno, stapala s liticama na juţ nom rtu. Na gornjoj zaravni nije bilo vidjeti nijednog drveta. Bila je to ravnica sliĉna onoj, koja nadvisuje Cape Town, na Rtu Dobre Nade, samo mnogo skromnijih razmjera. Tako je barem izgledala promatrana s otoĉića. Pa ipak, nije nedostajalo zelenila na desnoj strani, iznad onog visokog i kao odrezanog grebena. Lako su se mogli uoĉiti nejasni obrisi velikih stabala koji su se pruţ ali unedogled. To je zelenilo godilo pogledu na koji su tuţ an dojam ostavljali oštri ukrasi granitnih stijena. Na kraju, posve u dnu, iznad visoravni, u sjeverozapadnom smjeru i na udaljenosti od najmanje sedam milja, blistao je bijeli vršak od kojega su se odbijale sunĉeve zrake. To je snijeţ ni pokrivaĉ prekrivao daleki planinski vrh. Nije se moglo ustvrditi je li zemlja, koja se nalazila ispred brodolomaca bila otok ili dio nekog kontinenta. Ali, da je neki geolog vidio sve ono stijenje nagomilano na lijevoj strani, bio bi bez premišljanja rekao da su vulkanskog podrijetla, jer su nedvojbeno bile proizvodom podzemnih sila. Gedeon Spilett, Pencroff i Harbert su pozorno promatrali tu zemlju na kojoj će moţ da proţ ivjeti godinama, na kojoj će moţ da i kosti ostaviti, ako pored nje ne plove brodovi. Hej, Pencroffe javi se Harbert što ti kaţ eš na ovo? Znate odgovori mornar ima u tome i dobrih i loših strana, kao u svemu na ovom svijetu. Vidjet ćemo. Ali, evo oseke. Za tri sata pokušajmo prijeći, a kad se jednom naĊemo na onoj strani, moramo se nekako snaći i pronaći gospodina Smitha. Pencroff se nije prevario u svojim predviĊanjima. Tri sata kasnije, za najveće oseke, veliki dio pijeska na dnu kanala bio je bez vode. Sad je izmeĊu otoĉića i kopna ostao samo tanki rukavac mora, kojim se zasigurno lako moglo prijeći na drugu stranu. Oko deset sati Gedeon Spilett i njegova dva prijatelja svukoše odijela, smotaše ih i staviše na glave, potom zagaziše u plićak koji nigdje nije bio dublji od pet stopa. Harbert, kojemu je i ta dubina bila preko glave, zapliva poput ribe i sjajno prepliva tjesnac. Sva trojica stigoše bez poteškoća na drugu stranu. Pošto su se na suncu brzo osušili, oni ponovno navuku svoja odijela, koja se ne bijahu ni smoĉila i poĉeše se dogovarati što dalje ĉiniti.

IV.

LUPARP RIJEKA NA SVOM UTOKU "DIMNJACI" TRAŢENJE SE NASTAVLJA ZELENE ŠUME ZALIHA GORIVA U OĈEKIVANJU PLIME S VRHA OBALE TOVAR DRVA POVRATAK NA OBALU Dopisnik reĉe mornaru da ga priĉeka upravo na tome mjestu, gdje će mu se ponovno pridruţ iti i, ne gubeći ni trenutka, pope se uz obalu onim istim putom kojim je prije nekoliko sati pojurio crnac Nab. Ubrzo ga nestane iza jedne izboĉine na obali. Ţurilo mu se što prije doznati novosti o inţ enjeru. Harbert ga htjede pratiti, ali se mornar uplete. Ostanite ovdje, dragi djeĉaĉe reĉe mu mornar. Mi moramo pripraviti prenoćište i vidjeti je li moguće naći nešto bolje za jelo no što su školjke. Kad se vrate naši prijatelji, bit će im potrebna okrjepa. Svatko neka obavlja svoju duţ nost. 1 ja sam za to, Pencroffe odgovori Harbert. U redu nastavi Pencroff onda će sve ići kao podmazano. Poĉnimo redom. Mi smo umorni, mi smo gladni, nama je hladno. Prema tome, moramo doći do nekog zaklona, moramo doći do vatre i hrane. U šumi ima drva, u gnijezdima jaja. Ostaje da potraţ imo krov nad glavom. Onda ću ja potraţ iti neku pećinu u ovim liticama odgovori Harbert i sigurno ću na kraju pronaći neku rupu gdje ćemo se skrasiti. Tako je priklopi Pencroff. A sada put pod noge momĉe! I njih dvojica se upute podnoţ jem golemog bedema po ţ alu, koji oseka bijaše posve otkrila. Ali umjesto da krenu u smjeru sjevera, oni krenuše prema jugu. Naime, na nekoliko stotina koraka od mjesta gdje se bijahu dohvatili obale i gdje su se nalazili, Pencroff bijaše zamijetio uzak prosijek za koji mu se uĉini da bi mogao biti ušće neke rijeke ili potoka. A za njih je bilo bitno smjestiti se uz neki tok pitke vode. Osim toga, vrlo je moguće da je struja zanijela Cyrusa Smitha upravo na tu stranu. Već je reĉeno da je golemi bedem bio visok oko tri stotine stopa. Ta je kamena masa bila zbijena, bez pukotina. Pa ni u njezinu podnoţju do kojeg a je more, za plime, jedva dosezalo, nije bilo nikakvih šupljina, koje bi mogle posluţ iti za privremeni boravak. Taj granitni blok morski valovi nisu mogli nagristi. Oko njegova vrha letjela su ĉitava jata morskih ptica, poglavito razne vrste ptica plivaĉica, dugog, spljoštenog i šiljastog kljuna. Te su se ptice glasale zaglušnim kriĉanjem i uopće se nisu plašile ĉovjeka, koji ih je sada prvi put uznemirio u njihovoj samoći. MeĊu tim pticama plivaĉicama Pencroff prepozna nekoliko laba, neku vrstu morskih galebova koje poneki nazivaju balegarima, a zamijetio je takoĊer i male proţ drljive galebove koji su se gnijezdili u granitnim udubinama. Jednim jedinim pušĉanim metkom ispaljenim u taj ptiĉji mravinjak moglo ih se pobiti ĉitavu gomilu, ali da bi se ispalio metak, trebalo je imati pušku, a koju ni Pencroff, ni Harbert nisu imali. Uostalom, meso tih laba i tih galebova nije ukusnog teka, a jaja im imaju upravo odvratan okus. Harbert bijaše skrenuo nešto više ulijevo i zamijeti nekoliko stijena obraslih algama, koje će plima za nekoliko sati ponovno prekriti morem. Po tim stijenama, u klizavoj morskoj travi, bilo je mnoštvo dvoljušturnih školjaka koje su predstavljale boţ ansku hranu izgladnjelim ljudima. Harbert, dakle, zazva Pencroffa koji smjesta dotrĉa. Ah, pa to su dagnje! poviĉe mornar. Evo ĉime ćemo nadoknaditi jaja, koja nam nedostaju! To uopće nisu dagnje reĉe mladi Harbert, koji je pozorno promatrao mekušce prilijepljene uza stijene to su lupari. A jesu li oni jestivi? upita Pencroff. 1 još kako!

Pa hajde da se najedemo tih lupara! Mornar se mogao posve pouzdati u Harberta, jer je djeĉak bio vrlo dobro upućen u prirodne znanosti, prema kojima je oduvijek pokazivao strasno zanimanje. Njegov ga je otac usmjerio tim putom, šaljući ga na predavanja najboljih profesora u Boston, koji su zavoljeli ovog pametnog i vrijednog djeĉaka. Stoga će njegova sklonost prema prirodnim znanostima biti poslije od velike koristi brodolomcima, a i sada, u samom poĉetku, on se nije prevario. Lupari imaju duguljast oblik i u grozdovima se ĉvrsto slijepe uza stijenu. Oni pripadaju onoj vrsti mekušacaglodara, koji su sposobni izdubiti rupe i u najtvrĊoj stijeni, a ljuštura im je na oba kraja zaobljena, što nije sluĉaj kod obiĉnih dagnji. Pencroff i Harbert se dobro najedoše tih lupara, koji su se upravo otvarali pod utjecajem sunĉeve topline. Jeli su ih kao ostrige. Imali su okus kao da su zapapreni, te dvojici brodolomaca nije bilo ţ ao što uza se nemaju ni papra, niti drugih zaĉina. Tako oni malo utišaju glad, ali ne i ţ eĊu koju je još i pojaĉala ta, prirodno zaĉinjena hrana. Prema tome, trebalo je što prije pronaći pitku vodu, koje sigurno nije nedostajalo u tako neravnom i raznolikom terenu. Pošto su se obilno snabdjeli luparima, napunivši dţ epove i rupĉiće, Pencroff i Harbert se vratiše u podnoţ je golemog bedema. Prešavši oko dvije stotine koraka, stigoše do onog usjeka kojim je, po Pencroffovu predviĊanju, morao protjecati nabujali potoĉić. Na tome je mjestu bedem rascijepila, ĉini se, vulkanska erupcija. U njegovo se podnoţ je usjekao mali rukavac kruţ nog oblika, koji je malo dalje skretao u oštrom kutu. Potoĉić je na tom mjestu bio širok oko stotinu stopa, a njegove obale jedva po dvadeset stopa, svaka. Rjeĉica se tako reći probijala izmeĊu dva granitna zida, koja su bila niţ a prema ušću. Pola milje dalje, naglo je skretala i gubila se u jednom šumarku. Ovdje je voda! Tamo dolje, šuma! poviĉe Pencroff. Harberte, još nam jedino dom nedostaje! Voda u rjeĉici je bila bistra. Mornar se uvjeri da je u tom trenutku, a to znaĉi u vrijeme oseke, voda pitka. Pošto su ustvrdili tu bitnu ĉinjenicu, Harbert se dade u potragu za nekom pećinom koja im je mogla posluţ iti kao zaklon. Napor mu je bio uzaludan. Posvuda je bedem bio gladak, ravan, ĉvrst. Ipak, na samom ušću rjeĉice, na mjestu do kojega je dosezala plima, odronjene gromade kamenih blokova tvorile su, ne pravu pećinu, već naslage kakve ĉesto susrećemo u stjenovitim predjelima, a svijet ih naziva "dimnjacima". Pencroff i Harbert uĊoše dosta duboko meĊu stijene, u pjeskovite hodnike. U njima je bilo dosta svjetla koje se probijalo kroz šupljine izmeĊu granitnih blokova, od kojih su se neki pravim ĉudom drţ ali u ravnoteţ i. Ali sa svjetlom je u hodnike prodirao i vjetar, a s vjetrom i oštra hladnoća izvana. MeĊutim, mornar je drţ ao da se zatvaranjem nekih dijelova hodnika, te zaziĊivanjem nekih rupa kamenjem i pijeskom, moglo te "dimnjake" osposobiti za obitavanje. Ti su hodnici imali oblik tiskarskog slova &. Ako zatvore gornju vijugu znaka, kroz koju su prodirali juţ ni i zapadni vjetrovi, nedvojbeno su mogli iskoristiti njegov donji dio. Ovo je kao stvoreno za nas reĉe Pencroff. Ako ikada ugledamo gospodina Smitha, on će već nešto uĉiniti s ovim labirintom. Mi ćemo ga ugledati, Pencroffe poviĉe Harbert. Kad se vrati, treba ovdje zateći, manjeviše, podnošljivo konaĉište, a to će ovi "dimnjaci" i postati ako uspijemo podignuti ognjište u lijevom hodniku i ostavimo otvor za dim. Dragi moj mladiću, sve to moţ emo izvesti odgovori mornar i ovi će nam Dimnjaci (Pencroff je taj naziv zadrţ ao za njihov privremeni stan) odliĉno posluţ iti. Ali daj da se najprije opskrbimo ogrijevom. Vjerujem, da će nam drvo dobro posluţ iti i da zatvorimo ove otvore kroz koje sam vrag puše u trubu!

Harbert i Pencroff napuste Dimnjake, te zaobišavši zavijutak, poĊoše lijevom obalom rjeĉice. Voda je pretjecala velikom brzinom i nosila je nekoliko usahlih stabala. Nadolaskom plime, koja se već zamjećivala u tom trenutku, tok vode bit će podosta potisnut unatrag. Stoga mornar pomisli, kako bi bilo dobro iskoristiti plimu i oseku za prenošenje teških predmeta. Poslije ĉetvrt sata pješaĉenja, mornar i djeĉak stigoše do oštrog zavijutka, koji je tvorila rjeĉica skrećući ulijevo. Od toga mjesta dalje ona je tekla kroz prekrasnu šumu. Drveće je saĉuvalo svoje zelenilo, unatoĉ godišnjem dobu. Naime, to je drveće pripadalo porodici crnogorice koja raste po cijeloj kugli zemaljskoj, poĉevši od sjevernih, pa sve do tropskih predjela. Mladi prirodoslovac odmah je zamijetio vrstu deodara, vrlo rasprostranjenu u oblastima Himalaje i vrlo ugodnog mirisa. IzmeĊu toga divnog drveća rasli su šumarci borova ĉija je gusta krošnja bila sliĉna kišobranima. Gazeći kroz visoku travu, Pencroff osjeti kako mu se pod nogama lome suharci i kako praskaju poput vatrometa. U redu, momĉe reĉe Harbertu ja ne znam nazive ovog drveća, ali zato znam da spada u vrstu ogrjevnog drva, a to je u ovom trenutku jedino što nas zanima. Nakupimo onda što više ovih suharaka primijeti Harbert i odmah se baci na posao. Skupljanje suharaka im je išlo od ruke. Nisu uopće morali lomiti grane, jer je suhog drva bilo u izobilju ispod njihovih nogu. Drva je, dakle, bilo mnogo, ali ga nisu imali ĉime prenijeti, a budući da je bilo vrlo suho, gorjet će kao ludo. Stoga je trebalo dovući u Dimnjake što veću koliĉinu, a prema Harbertovu mišljenju, njih dvojica to nisu mogli obaviti. Ipak, momĉe . odvrati Pencroff mora postojati neki naĉin da se to drvo dopremi u Dimnjake. Uvijek postoji mogućnost da se nešto uradi, samo ako se hoće! Da su nam kakva kolica ili splav. Ali rijeka nam moţ e posluţ iti! doda Harbert. Toĉno odgovori Pencroff. Rijeka je put koji sam od sebe ide naprijed, a splavarenje drva nije beskoristan pronalazak. Samo što naš put u ovom trenutku ide u protivnom smjeru od onoga kojim ţe limo poći doda Harbert. Nadolazi plima. Ne brini, moramo priĉekati oseku odgovori Pencroffpa će ona prenijeti naše gorivo do Dimnjaka. A mi dotle pripremimo splav. Mornar i Harbert krenu prema uglu što ga je šuma tvorila s rijekom. Njih dvojica natovariše na leĊa, svaki prema svojoj snazi, tovar u snop povezanih drva. Na obali rjeĉice se nalazila velika koliĉina suhog drva u travi kojom, vjerojatno, nikad nije kroĉila ljudska noga. Pencroff se odmah dade na pravljenje splavi. U neku vrstu ustoka koji se stvorio zahvaljujući istaknutoj obali o koju se lomila rijeĉna struja, mornar i djeĉak spuste podeblje oblice koje su povezali meĊusobno suhim povijušama. Tako su napravili nešto sliĉno splavi na koju su naslagali sakupljeno drvo, najmanje dvadeset naramaka. Za jedan sat su obavili sav taj posao. Splav privezan uz obalu, morao je ĉekati dolazak oseke, a to znaĉi barem nekoliko sati. Stoga Pencroff i Harbert zajedniĉki odluĉe popeti se na gornju zaravan i istraţ iti taj prostor uokolo. Toĉno dvije stotine koraka iza rijeĉnog koljena, bedem je završavao s odronjenim stijenama i u blagom se nagibu spajao s rubom šume. To je sliĉilo prirodnim stubama. Harbert i mornar se stadoše penjati blagom padinom. Zahvaljujući snaţ nim mišićima svojih nogu, oni su se ubrzo našli na vrhu i zaustavili se na uglu iznad rijeĉnog ušća. Ĉim su stigli, oni najprije bace pogled na ocean preko kojeg su nedavno preletjeli pod onako strašnim okolnostima! UzbuĊena srca promatrali su sjeverni dio obale, na kojemu se dogodila nesreća. Upravo tamo je i nestao Cyrus Smith. Oĉima su traţ ili neće li opaziti neki ostatak balona za koji se mogao zakvaĉiti ĉovjek. Nigdje ništa! Samo more, nepregledna vodena

pustinja! I obala je bila posve pusta. Ni Naba, ni novinara nisu nigdje opazili. Ali vjerojatno su se u tom trenutku nalazili tako daleko da ih nisu ni mogli vidjeti. Imam predosjećaj javi se Harbert da se onako hrabar ĉovjek kao što je gospodin Smith ne moţ e udaviti kao bilo koji smrtnik. On je sigurno isplivao negdje na obalu. Nisi li i ti takva mišljenja, Pencroffe? Mornar tuţ no odmahne glavom. On je bio siguran da više nikada neće vidjeti gospodina Cyrusa Smitha, ali u ţ elji da u Harbertu ne ugasi nadu, odgovori: Nema dvojbe, nema dvojbe, naš inţ enjer je osoba takva kova da će se izvući iz nesreće, kojoj bi svaki drugi ĉovjek podlegao...! On je u meĊuvremenu pozorno promatrao obalu. Pred njegovim oĉima prostirao se pijesak sve do ušća rjeĉice na desnoj strani i do morskih hridina. Te su klisure, stršeći iznad vode, sliĉile gomilama vodozemaca koje su valovi bacili u plićak. Iza tih grebena more je blistalo pod sunĉevim zracima. Juţ no od njih je oštar rt zatvarao obzorje, te se nije moglo vidjeti produţ ava li se kopno u tom smjeru ili se pruţ a prema jugoistoku ili prema jugozapadu, što je bilo dokazom da je ta obala, u stvari, bila vrlo izduţ eni poluotok. Na krajnjem sjeveru zaljeva obala se pruţ ala vrlo daleko u zaobljenoj crti, i bila niska, ravna, bez grebena, sa širokim pješĉanim sprudovima koje je oseka ogoljela. Pencroff i Harbert se potom okrenuše prema zapadu. Njihov pogled je najprije privukla planina sa snijeţ nim vrhom, koja se uzdizala na daljini od šest do sedam milja. Od njezinih prvih padina, pa sve do dvije milje od obale pruţ ale su se prostrane šume s velikim zelenim mrljama, koje je tvorilo crnogoriĉno drveće. Na tu se šumu nastavljala i do same obale dopirala zelena i široka visoravan obrasla šumarcima porazbacanim bez ikakva reda. Na lijevoj bi strani na trenutak iskriĉavo zasvjetlucala voda rjeĉice. Ĉinilo se da njezin krivudavi tok vodi prema ograncima planine, meĊu kojima je sigurno izvirala. Od mjesta gdje je mornar ostavio svoj tovar drva, ona je tekla izmeĊu dva visoka granitna zida. Ali dok su na njezinoj lijevoj obali litice bile glatke i okomite, na desnoj su se, naprotiv, postupno spuštale. Golemi su se povezani kameni blokovi pretvarali u izdvojene hridine, hridine u šljunak, a ovaj u sitni pijesak sve do kraja rta. Da se mi ne nalazimo na nekom otoku? promrmlja mornar. U svakom sluĉaju, ĉini se da je priliĉno prostran! odgovori djeĉak. Otok, makar koliko bio prostran, jest i ostaje otok! odvrati Pencroff. Ali to bitno pitanje oni još nisu mogli riješiti. Njegovo je rješenje trebalo ostaviti za drugu zgodu. A što se tiĉe zemlje na kojoj su se nalazili, pa bila ona otok ili kontinent, uĉini im se plodnom, ugodna izgleda, raznovrsnom po svojim proizvodima. To je dobar znak reĉe Pencroffi u svojoj nesreći trebamo zahvaliti Providnosti. Neka je Bogu hvala! pridoda Harbert, ĉije se poboţ no srce ispunilo osjećanjem zahvalnosti prema Svevišnjem stvoritelju. Još su dugo Pencroff i Harbert promatrali kraj u koji ih je bacila sudbina, ali je poslije tako površnog razgledanja bilo teško zamisliti što ih je u budućnosti ĉekalo. Poslije toga krenuše natrag, idući juţ nim sljemenom granitne visoravni na kojoj se ocrtavao dugi vijenac litica vrlo ĉudnih oblika. Tu je ţ ivjelo nekoliko stotina ptica gnijezdeći se u rupama meĊu stijenama. Skaĉući sa stijene na stijenu, Harbert ih preplaši i ĉitavo se jato vine uvis. Gle, ta ovo nisu ni krupni ni sitni galebovi! poviĉe. Pa što onda? upita Pencroff. Vjere mi, ja bih kazao da su to golubovi. 1 jesu, u stvari! Ali ovo su divlji golubovi, ili golubovi kamenjari odgovori Harbert. Prepoznajem ih po dvostrukoj crnoj crti na krilima, po bijelom repu i po pepeljastoplavom perju.

Ako je golub kamenjar dobar za jelo, onda su mu sigurno i jaja vrlo ukusna, samo ako su ih ostavili u svojim gnijezdima...! Nećemo im dati vremena da se izlegu, osim u obliku omleta! veselo odgovori Pencroff. Ali u ĉemu ćeš ispeći taj svoj omlet? upita ga Harbert. U svom šeširu? Koješta? odgovori mornar. Ta nisam ja nikakav ĉarobnjak da bih to izveo. Bacit ćemo se na kuhana jaja, djeĉaĉe moj dragi, a ja se obvezujem da ću smazati ona najtvrĊa! Pencroff i djeĉak pomno uzeše istraţ ivati granitna udubljenja i u ponekim rupama doista pronaĊoše jaja. Skupiše ih nekoliko desetaka i staviše u mornarev rubac. Budući da se pribliţ avao trenutak oseke, Pencroff i Harbert stadoše silaziti prema rjeĉici. Kad su stigli na zavoj rijeke, bio je jedan sat poslije podne. Strujanje vode je mijenjalo smjer. Trebalo je iskoristiti oseku i dovući splav s drvima do ušća. Pencroff nije htio tovar s drvima prepustiti struji da ga nosi po svojoj volji, ali se nije htio ni ukrcati na splav i njome onda upravljati. MeĊutim, svaki će se mornar odmah snaći kad se radi o palamarima i konopima, te i Pencroff na brzinu isplete od suhih povijuša konop dugaĉak nekoliko seţ anja. Taj biljni konop Pencroff jednim krajem veţ e za krmeni dio splavi, a drugi kraj zadrţ a u ruci, dok je Harbert dugaĉkim štapom odbijao splav i drţ ao je u matici rijeke. Taj im je pothvat uspio da bolje nisu mogli poţ eljeti. Golemi tovar drva, koji je mornar zadrţ avao hodajući obalom, kretao se polako vodenim tokom. Obala je bila vrlo strma, te nije bilo bojazni da će se splav nasukati. Upravljajući tako tovarom, prije dva sata stigoše k ušću, nekoliko koraka od Dimnjaka.

V.

UREĐIVANJE DIMNJAKA PROBLEM VATRE KUTIJA ŢIGICA TRAGANJE NA OBALI POVRATAK DOPISNIKA I NABA JEDNA JEDINA ŢIGICA PUCKETANJE VATRE PRVA VEĈERA PRVA NOĆ NA KOPNU Ĉim su tovar drva iskrcali, prva Pencroffova briga je bila Dimnjake uĉiniti pogodnima za stanovanje. Prije svega, trebalo je zatvoriti hodnike u kojima je bilo propuha. Pijeskom, kamenjem, isprekriţ anim granjem i gnjecavom zemljom hermetiĉki je zatvorio hodnike u obliku znaka &, one koji su bili izloţ eni jugu, te je tako izdvojio gornju krivulju. Jedan jedini otvor, uzak i krivudav, koji se nalazio sa strane, uredio je tako da je ujedno sluţ io i za odvod dima i za potpirivanje vatre na ognjištu. Tako je podijelio Dimnjake na tri do ĉetiri prostorije, ako se tako mogu nazvati mraĉne jazbine kojima bi se jedva i divlja zvijer zadovoljila. Ali, u njima je bilo suho i moglo se uspravno stajati, barem u glavnoj prostoriji koja se nalazila u sredini. Tlo je prekrio sitnim pijeskom. Uzme li se sve u obzir, mogli su tu prebivati dok ne naĊu neki udobniji zaklon. Dok su to radili, Harbert i Pencroff su razgovarali. Moţ da su naši prijatelji govorio je Harbert našli neko bolje skrovište od ovoga? Moţ da i jesu odvrati Pencroff. Ali s obzirom na to da mi to ne znamo, vi samo prionite k poslu. Bolje je imati tetivu više u luku, nego nemati nijedne. Ah ponavljao je Harbert neka oni samo dovedu gospodina Smitha, neka ga samo naĊu, pa ćemo od sveg srca zahvaliti Bogu! Jest mrmljao je Pencroff. Bio je on ĉovjek, prava ljudina! Kako to "bio je" primijeti Harbert. Zar se ti ne nadaš da ćeš ga ponovno vidjeti? Boţ e saĉuvaj! odgovori mornar. Rad na dotjerivanju njihova krovišta bio je brzo završen, te Pencroff izjavi da je vrlo zadovoljan izvedbom. Sad se naši prijatelji mogu vratiti reĉe ovdje će naići na posve ugodan zaklon. Trebalo je još urediti ognjište i pripraviti veĉeru. U stvari, lagan i jednostavan posao. Postaviše široke kamene ploĉe u dnu prvog hodnika na lijevoj strani, ispod uskog otvora koji bijahu ostavili za dim. Dim sigurno neće odvući vani svu toplinu, a ono što ostane bit će im dostatno da se unutra ugodno osjećaju. Dopremljena drva spremiše u jednu od prostorija. Mornar potom naslaga na kameno ognjište nešto iverja i nekoliko cjepanica. Dok je mornar bio zaokupljen tim poslom, Harbert ga iznenada upita ima li on pri sebi ţ igica. Dakako da imam odgovori Pencroff i doda imam, na sreću, jer bismo se bez ţ igica ili bez kremena i truda našli u vrlo velikoj nezgodi. Mogli bismo uvijek zapaliti vatru kao što rade divljaci odgovori Harbert trljajući dva suha komada drva jedan o drugi. Pa pokušajte, lijepi moj djeĉaĉe. Vidjet ćete da od tog brašna neće biti pogaĉe, a vi ćete samo polomiti ruke! Uza sve to, takvo paljenje vatre je vrlo jednostavno i njime se ĉesto sluţ e stanovnici Tihog oceana. Ne tvrdim da je tako odgovori Pencroffali divljaci vjerojatno znaju kako se to radi ili se oni pritom sluţ e nekim posebnim drvom. Ja sam više puta tako htio upaliti vatru i nikad mi to

nije pošlo za rukom. Priznajem da su mi draţ e ţ igice! Gdje li sam stavio ţ igice? Pencroff potraţ i u svom haljetku kutiju ţ igica od koje se nikad nije rastajao, jer je bio strastveni pušaĉ. I ne naĊe je. On tada pretraţ i dţ epove svojih hlaĉa, ali na njegovo veliko ĉuĊenje kutije ni tamo nije bilo. E, ovo je doista glupo, i više nego glupo! reĉe gledajući Harberta. Kutija je vjerojatno ispala iz mog dţ epa i tako sam je izgubio. Ali vi, Harberte, nemate li vi nešto, moţ da kremen, ĉime bismo mogli upaliti vatru? Nemam, Pencroffe! Ĉešući se nervozno po ĉelu, mornar iziĊe napolje, a odmah za njim i Harbert. Obojica poĉeše traţ iti nestalu kutiju. Traţ ili su je po pijesku, meĊu liticama, na obalama rjeĉice, ali sve je to bilo uzalud. Kutija je bila od mjedi i sigurno ne bi izmakla njihovim oĉima. Pencroffe, da moţ da nisi ti kutiju bacio dok smo još bili u košari? upita Harbert. Dobro sam pazio da to ne uĉinim odgovori mornar ali kad netko preturi preko glave sva ona ĉuda, koja smo ih mi preturili, onda takva sitnica moţ e lako nestati. Pa, eto, i bez lule sam ostao! Prokleta kutija! Gdje li je samo nestala!? Gle, more se povlaĉi reĉe Harbert poţ urimo k mjestu gdje smo pali s balonom. Postojala je vrlo mala vjerojatnost da će pronaći kutiju koju su valovi u vrijeme plime kotrljali zajedno s morskim pijeskom, ali morali su misliti i na tu mogućnost. Harbert i Pencroff brzo krenuše prema mjestu gdje su se sinoć spustili. To je mjesto bilo oko dvije stotine koraka udaljeno od Dimnjaka. Tamo su pomno traţ ili po šljunku, po rupama meĊu kamenjem, ali bez ikakva rezultata. Ako je mornar kutiju izgubio na tom mjestu, onda su je valovi sigurno odvukli sa sobom. Dok se more povlaĉilo, mornar je traţ io u pukotinama litica, ali nije ništa pronašao. Bio je to veliki gubitak za njih, s obzirom na stanje u kojem su se nalazili. Pencroff nije prikrivao svoje razoĉaranje. Namrštio je ĉelo i ne reĉe ni rijeĉi. Harbert ga je htio utješiti te reĉe kako im ţ igice, da su ih kojim sluĉajem i pronašli, ne bi bile ni od kakve koristi, jer ih je more vjerojatno ovlaţ ilo. Ali, dragi moj djeĉaĉe odgovori mornar ţ igice su se nalazile u kutiji od mjedi, u koju nije mogla prodrijeti voda. A što sada ĉiniti? Sigurno ćemo pronaći neko sredstvo da doĊemo do vatre odgovori Harbert. Gospodin Smith ili gospodin Spilett nisu sigurno ostali bez njih, kao mi. Da, da odvrati Pencroffsamo što ćemo, dok se oni ne vrate, biti bez vatre i što ćemo ih doĉekati s vrlo hladnom veĉerom. Ali nije ţ ivo će Harbert nije moguće da oni nemaju ni kremene s trudom, ni ţ igica! Sve se bojim da nemaju odvrati Pencroff odmahujući glavom. Prije svega, Nab i gospodin Smith ne puše, a mislim da je gospodi] Spilett prije saĉuvao svoju biljeţ nicu nego kutiju sa ţ igicama! Harbert ne odgovori. Gubitak kutije sa ţ igicama je oĉito bio vrlo tuţ an dogaĊaj. Ipak je djeĉak bio uvjeren da će nekako doći do vatre. Pencroff, iskusan i snalaţ ljiv ĉovjek kojega nije bilo lako zbuniti, nije dijelio njegovo uvjerenje. U svakom sluĉaju, nije mu ništa drugo preostalo, no da ĉeka povratak Naba i dopisnika. Stoga je morao odustati od veĉere s tvrdo kuhanim jajima, što im je mislio pripraviti, a sirovo meso neće ni njemu ni njima prijati. Prije no što će se vratiti u svoje skrovište, mornar i Harbert se baciše na skupljanje lupara,

koji će im posluţ iti za veĉeru, ukoliko ne doĊu do vatre. Poslije toga šutke poĊu natrag. Oĉiju uprtih u tlo, Pencroff je neprestance traţ io nestalu kutiju. On se popenje lijevom obalom rijeke, od ušća do mjesta njezina zavoja gdje bijahu zavezali splav. Potom se popenje na gornju zaravan, proĊe njom uzduţ i poprijeko, traţ io je u visokoj travi na rubu šume, ali sve zalud. Bilo je pet sati poslije podne kad su se on i Harbert vratili u Dimnjake. Nije potrebno ni spominjati da su sada pretraţ ili hodnike i sve mraĉne kutove u njima. Naposljetku su morali odustati od traţ enja. Oko šest sati, u trenutku dok je sunce zalazilo za visove na zapadu, Harbert koji je šetuckao tamoamo po ţ alu zamijeti Naba i Gedeona Spiletta. Vraćali su se sami...! Djeĉak osjeti neizrecivu tugu u srcu. Mornar se nije prevario u svojim predviĊanjima: inţ enjera Cyrusa Smitha nisu pronašli! Stigavši, novinar sjede na jedan kamen i ne izusti ni rijeĉi. Mrtav umoran, gladan kao vuk, on nije imao snage bilo što reći. A što se Naba tiĉe, po njegovim crvenim oĉima vidjelo se koliko je plakao, a suze što su mu vlaţ ile oĉi govorile su da je izgubio svaku nadu. Dopisnik napokon ispriĉa što su sve poduzeli da bi pronašli Cyrusa Smitha. Pretraţ ili su više od osam milja obale, a to znaĉi i onaj dio koji se nalazio iza mjesta gdje su, poslije pada balona, nestali inţ enjer i njegov pas Top. Ţalo je bilo pusto. Nisu našli nikakvih tragova niti otisaka, ni nedavno prevrnutih oblutaka, ni tragova u pijesku, niti otisaka ljudskog stopala na cijelom tom dijelu obale! Cijeli kraj je oĉito bio nenastanjen. More je bilo pusto kao i obala i tamo, na nekoliko stotina stopa od obale, tamo je inţ enjer zauvijek nestao u morskim valovima. U tom trenutku Nab se diţ e i glasom koji je odavao snagu njegovih osjećaja i nade, poviĉe: Ne! On nije mrtav! Ne! To nije istina! Koješta! On! Ja ili bilo tko drugi, moguće, ali on! Nikada! To je ĉovjek koji će se izvući iz svake nevolje! A potom iznemoglo prošapće: Ah! Ne mogu više izdrţ ati! Harbert mu pritrĉi: Nabe reĉe djeĉak mi ćemo ga pronaći. Bog će nam ga vratiti! Sad ste, meĊutim, gladni! Jedite, molim vas, jedite! Rekavši to, on pruţ i jadnom Nabu nekoliko pregršti školjaka, mršavu i bijednu veĉeru! Premda već satima nije ništa okusio, Nab odbi jelo. Ostavši bez svoga gospodara, više nije mogao, ili nije htio ţivjeti! MeĊutim, Gedeon Spilett je halapljivo pojeo svoj dio školjaka, a potom se pruţ io po pijesku podno litice. Bio je iscrpljen, ali miran. Sad se Harbert pribliţ i njemu i reĉe, uhvativši ga za ruku: Gospodine, mi smo pronašli jedno sklonište gdje ćete se osjećati bolje nego ovdje. Ubrzo će i zanoćiti. DoĊite i odmorite se! Sutra ćemo vidjeti... Dopisnik se diţ e i, predvoĊen djeĉakom, krene prema Dimnjacima. U tom trenutku mu se pribliţ i Pencroff i najprirodnijim glasom ga upita ima li, sluĉajno, uza se koju ţ igicu. Novinar se zaustavi, potraţ i po dţ epovima i, ne našavši ništa, reĉe: Imao sam ih, ali vjerojatno sam ih bacio... Mornar se sada obrati Nabu, postavi mu isto pitanje i dobi isti odgovor. Prokletstvo! prokune mornar. Nije se mogao svladati. Ĉuvši njegovu kletvu, dopisnik poĊe prema njemu. Nemamo ni jedne ţ igice? upita. Niti jedne jedine, prema tome, neće ni vatre biti!

Ah poviĉe Nab da je ovdje moj gospodar, ne bismo mi bili bez vatre. Ĉetvorica brodolomaca su stajala nepomiĉno i uznemireno se promatrala. Harbert prvi prekine šutnju. Gospodine Spilett, vi ste pušaĉ i uvijek uza se imate ţ igica. Moţ da vi niste dobro pretraţ ili dţ epove! Pokušajte još jednom! Dostatna bi bila jedna jedina ţ igica! Dopisnik poĉne ponovno premetali po dţ epovima hlaĉa, prsluka, kaputa, te naposljetku, na veliku Pencroffovu radost i još veće svoje iznenaĊenje napipa komadić drvca ispod postave prsluka. Njegovi prsti preko platna dohvate taj komadićak, ali ga nije mogao izvući. Budući da je to vjerojatno bila ţ igica, trebalo je paziti da joj ne okrznu fosfornu glavicu. Biste li dopustili meni da je izvuĉem? obrati mu se djeĉak. Vrlo vješto, ne slomivši ga, djeĉak naposljetku izvuĉe komadić drva, tu dragocjenu sitnicu koja je za ove bijednike imala neprocjenjivu vrijednost! Ţigica je bila ĉitava. Jedna ţ igica! poviĉe Pencroff. Ah! Pa to je kao da ih imamo pun puncat brod! On uze ţ igicu i praćen svojim prijateljima stiţ e u Dimnjake. To sitno drvce, koje se po cijelom svijetu troši nemilice i s najvećom ravnodušnosti, to drvce ĉija je vrijednost beznaĉajna, to je drvce sada trebalo vrlo oprezno upotrijebiti. Uvjerivši se da je ţ igica suha, mornar reĉe: Dajte mi malo papira! Evo vam javi se Gideon Spilett poslije malog oklijevanja i istrgne jedan list iz svoje biljeţ nice. Pencroff uze komad papira, koji mu je pruţ io novinar i ĉuĉne pokraj ognjišta. Potom stavi nekoliko pregršti trave, lišća i mahovine ispod naslaganog granja, rasporeĊenog tako da je zrak mogao lako strujiti i brzo zapaliti suharke. Sad Pencroff savije papir u tuljak, kao što ĉine pušaĉi, kad ţ ele zapaliti lulu pri velikom vjetru i zavuĉe ga u mahovinu. Potom uze jedan nešto hrapaviji oblutak, pomno ga osuši i, dok mu je srce snaţ no kucalo, a dah mu se zaustavio u plućima, polako povuĉe ţ igicu preko oblutka. Taj njegov pokušaj nije urodio plodom. Pencroff nije dostatno pritisnuo ţ igicu o kamen, bojeći se da ne smrvi fosfor na njezinoj glavici. Ne, ja nisam u stanju, ne mogu reĉe ruka mi podrhtava... Upropastit ću ţ igicu..., ne mogu...!I uspravivši se zamoli Harberta da ga zamijeni. Harbert zacijelo još nikad u svom ţ ivotu nije bio tako uzbuĊen. Srce mu je snaţ no tuklo. Ni Prometej, kad je ukrao vatru s neba, sigurno nije bio uzbuĊeniji. Djeĉak, meĊutim, nije oklijevao, već brzo kresne ţ igicu o oblutak. Zaĉu se slabo pucketanje, bljesne plaviĉasti plamen, osjeti se oštar miris fosfora. Harbert polako izvrne ţ igicu da bi pojaĉao plamen, a onda je uvuĉe u papirnati tuljak. Papir trenutno odmah plane, a potom i mahovina. Ubrzo su suharci pucketali, a veseo plamen, raspiren snaţ nim mornarevim dahom, zaigra u mraku. Napokon! uzvikne Pencroff ustajući. Nikad u ţ ivotu nisam bio ovako uzbuĊen. Vatra je veselo gorjela na ognjištu sagraĊenom od plosnatog kamena. Dim se upravo kako treba dizao u vis i nestajao kroz uzak otvor, dimnjak je vukao i ugodna se toplina ubrzo raširi prostorijom. A što se tiĉe vatre, trebalo je dobro motriti da se više ne ugasi i da se saĉuva ţ eravica pod pepelom. To je bila stvar brige i pozornosti, jer drva je bilo na pretek, a zalihe su mogli na vrijeme obnoviti. Pencroff je odmah pomislio kako vatru treba iskoristiti da bi se pripremila hranjivija veĉera. Harbert donese mnogo jaja. Skutren u jednom kutu, dopisnik je bez rijeĉi promatrao te pripreme. Trostruko je pitanje zaokupljalo njegove misli: Je li Cyrus još uvijek ţ iv? Ako je ţ iv,

gdje li se samo nalazi? Ako je preţ ivio pad, kako pojasniti da se još nije uspio javiti? Nab je dotle lunjao ţ alom. Izgledao je kao da mu je iz tijela izletjela duša. Premda je na pedeset i dva naĉina znao pripremiti jaja, ovaj put Pencroff nije imao velik izbor. Morao se zadovoljiti da ih zapreta u vrući pepeo i tako ih polako ispeĉe na tihoj vatri. Za nekoliko minuta jaja su bila peĉena i mornar pozva novinara da se prihvati veĉere. To je bila prva veĉera brodolomaca na toj pustoj obali. Peĉena jaja bila su vrlo ukusna, a budući da ona sadrţ e sve što je prijeko potrebno u prehrani ljudi, ovi su se jadnici odmah osjećali bolje. A kako bi tek bilo da su svi bili na toj veĉeri! Da su svi zarobljenici što su pobjegli balonom iz Richmonda sada bili tu, pod tim nagomilanim kamenim blokovima, pred pucketavim i sjajnim plamenom, ispruţ eni na suhom pijesku! Moţ da i ne bi imali druge ţ elje, do da zahvale Nebu na svemu tome! Ali najumnijeg i najuĉenijeg, onoga koji im je bio neprijepornim voĊom, Cyrusa Smitha, njega nije bilo tu, pa ĉak mu ni tijelo nisu mogli dostojno sahraniti! Tako im je prošao i taj dan, 25. oţ ujka. Spustila se noć. Ĉulo se kako vani fijuĉe vjetar i kako more jednoliĉno udara o obalu. Gurajući pijesak ispred sebe i povlaĉeći ga za sobom, valovi su tvorili zaglušujuću buku. Dopisnik se povukao u mraĉni kut hodnika, pošto je ukratko pribiljeţ io dogaĊanja toga dana: otkrivanje novog kopna, nestanak inţ enjera, istraţ ivanje obale, nezgode sa ţ igicama itd. Zahvaljujući umoru, on usne i u snu naĊe odmor i zaborav. Harbert je brzo zaspao. Mornar je pak, bdijući jednim okom, proveo noć kraj ognjišta, ne štedeći goriva. Samo jedan brodolomac se nije odmarao u Dimnjacima. To je bio neustrašivi i oĉajni Nab koji je, unatoĉ nagovaranjima prijatelja da se pokuša odmoriti, proveo noć lutajući obalom i dozivajući svoga gospodara! nisu imali nikakve naprave, ni alata. Oni su morali ni od ĉega napraviti sve! Pa da je barem Cyrus Smith bio s njima, da je inţ enjer mogao svoje praktiĉno znanje, svoj dovitljivi um staviti u sluţ bu njihova oĉajna poloţ aja, moţ da bi se mogli još neĉemu nadati! Na ţ alost, nije više bilo nade da će ga ponovno ugledati! Brodolomci su mogli raĉunati samo sa svojim vlastitim snagama i pomoći Providnosti koja nikad ne ostavlja na cjedilu one koji iskreno vjeruju u nju. Ali prije svega, nameće se pitanje jesu li se oni trebali nastaniti na ovom dijelu obale, ne pokušavajući prije toga saznati kojemu kontinentu pripada, je li nastanjena ili nije i je li ta obala samo dio nekog pustog otoka? To je bilo bitno pitanje i trebalo ga je u što kraćem vremenu riješiti. Tek njegovo rješenje nametnut će im mjere koje im valja poduzeti. Pencroff je bio uvjeren da će biti bolje priĉekaju li nekoliko dana prije, no što se bace na istraţ ivanje okoliša. Morali su, u stvari, pribaviti namirnice i okrijepiti se u meĊuvremenu nekom boljom hranom, no što su bili lupari i jaja. Izloţ eni naporima dugog puta i bez zaklona u kojemu bi mogli odmoriti umorna tijela, istraţ ivaĉi su, prije svega, morali obnoviti svoje snage. Dimnjaci su im privremeno pruţ ali dosta dobar zaklon. Vatra je bila upaljena, a lako je bilo saĉuvati ţ eravicu. Zasad je bilo još dosta jaja u rupama meĊu stijenjem i školjaka na obali. A domislit će se već nekom sredstvu kojim će ubiti pokojeg od onih golubova koji su u jatima letjeli nad zaravni, pa makar udarcima štapa ili kamena. Moţ da će na drveću u obliţ njoj šumi naći neki plod dobar za jelo?! Naposljetku, smjestili su se uz pitku vodu. Zbog svega toga su odluĉili nekoliko dana ostati u Dimnjacima i pripremiti se za istraţ ivanje ili obale, ili unutarnjih predjela. Ovaj je plan osobito pogodovao Nabu. On je bio uporan u svom uvjerenju i u svojim predosjećanjima, te mu se nije nimalo ţ urilo napustiti ovaj dio obale, gdje se dogodila nesreća. On nije vjerovao, nije htio vjerovati u pogibelj Cyrusa Smitha. Njemu se ĉinilo nemogućim da

onakav ĉovjek završi svoje dane na tako bijedan naĉin, da je takvog ĉovjeka odvuklo more i da se udavio na nekoliko stotina koraka od morske obale. Dotad, dok valovi ne vrate inţ enjerove tijelo, dotad dok on, Nab, ne bude vidio svojim oĉima i ne bude dodirnuo svojim rukama mrtvo tijelo svoga gospodara, on neće vjerovati u njegovu smrt! Ta se misao jaĉe od iĉega ukorijenila u njegovu upornom srcu. Moţ da je to bila opsjena, uza sve to vrijedna poštovanja, opsjena koju mornar nije htio uništiti. Po njegovu uvjerenju, više nije bilo nade, inţ enjer je doista poginuo u uzburkanom moru, ali o tome nije htio s Nabom raspravljati, jer je ovaj bio kao pas koji ne moţ e napustiti mjesto gdje je poginuo njegov gospodar, a njegova je ţ alost za gospodarom bila tako silna da ga on, vjerojatno, neće nadţ ivjeti. Sutradan, to jest 26. oţ ujka, u zoru, Nab se uputi obalom u smjeru sjevera i ponovno se našao na mjestu gdje je more, nema dvojbe, progutalo nesretnog Cyrusa Smitha. Doruĉak se brodolomaca tog jutra sastojao iskljuĉivo od golubjih jaja i lupara. Harbert je našao soli koja se zbog isparavanja morske vode nataloţ ila u nekim rupama meĊu morskim grebenima. Taj im je mineral baš dobro došao. Pošto su bili gotovi s doruĉkom, Pencroff upita dopisnika ţ eli li ih, moţ da, pratiti u šumu. On i Harbert su naumili poći u lov. Ali poslije kratkog razmišljanja zakljuĉe da netko mora ostati u Dimnjacima, prvo stoga da pazi na vatru, a drugo, da priskoĉi u pomoć Nabu ukoliko bi ovome pomoć ustrebala, što je bilo malo vjerojatno. Dopisnik stoga ostade. Naprijed, u lov, Harberte! reĉe mornar. Streljivo ćemo naći na svom putu, a puške ćemo usjeci u šumi. Ali u trenutku odlaska Harbert napomenu kako bi bilo pametno kad bi se umjesto trudom, koji nisu imali, opskrbili nekim drugim materijalom za potpaljivanje vatre. Kojim? upita Pencroff. Sagorjelim platnom odgovori djeĉak. Ono nam u sluĉaju potrebe moţ e posluţ iti umjesto truda. Mornar se sloţ i da je djeĉakov prijedlog na mjestu. Samo je nezgoda bila u tome, što je on morao ţ rtvovati komad svoga rupca. Ali isplatilo se podnijeti tu ţ rtvu, te je ubrzo jedan komad Pencroffova rupĉića, s krupnim kockastim šarama po sebi, pretvoren u napola sagorjelo platno. Ovaj lako zapaljivi materijal staviše u srednju prostoriju, na dno male udubine u stijeni, potpuno zaklonjene od vjetra i vlage. Bilo je devet sati prije podne. Vrijeme se kvarilo, puhao je jugoistoĉni vjetar. Harbert i Pencroff zaobiĊoše ugao Dimnjaka i pri tome bace letimiĉan pogled na dim što se dizao nad vrškom jedne stijene. Potom se stadoše uspinjati lijevom obalom rjeĉice. Kad stigoše u šumu, Pencroff od prvog drveta odlomi dvije podeblje grane od kojih napravi štapove, a Harbert im zatupi vrh, tarući ih o kamen. Ah, što sve ne bi bio dao za jedan noţ ! Potom dva lovca zaĊoše u visoku travu, hodajući obalom rijeke. Od zavijutka gdje je rijeka skretala prema jugozapadu, ona se postupno suţ avala i izmeĊu obala usjekla duboko korito nad kojim se savio dvostruki svod drveća. Da se ne bi izgubili, Pencroff odluĉi da poĊu tokom vode, kojim se uvijek mogu vratiti polaznoj toĉki. Ali idući obalom, ĉesto su nailazili na zapreke. Sad bi im se na putu isprijeĉilo drveće ĉije su se vitke grane svijale do same vode, sad opet povijuše i trnovito grmlje, koje su morali uklanjati štapovima. Harbert se neprestano provlaĉio, gipko poput maĉke, izmeĊu polomljenih stabala, a potom nestajao u gustišu. Ali ga je Pencroff odmah pozivao da se vrati i molio ga da se ne udaljuje. Usput je mornar vrlo pomno promatrao raspored i prirodu pojedinih mjesta. Na njihovoj, lijevoj obali rijeke tlo je bilo ravno i neosjetno se uspinjalo prema nutrini. Katkad je bilo vlaţ no i sliĉilo moĉvari. Osjećalo se da odmah ispod površine postoji mnoštvo sitnih vodenih tokova, koji su se u podzemnim pukotinama slijevali u rijeku. Katkad su, probijajući se šumom, naišli na

potoĉić preko kojega su prelazili bez muke. Suprotna strana obale se ĉinila neravnom, a dolina kojom je pretjecala rijeka jasnije se ocrtavala. Breţ uljak prekriven stubasto poredanim stablima, tvorio je zastor koji je zaklanjao vidik. Napredovanje desnom obalom bilo bi teţ e, jer su se padine naglo rušile, a drveće, svijeno nad vodom, drţ alo se zahvaljujući snazi svog korijenja. Nije ni potrebno dometnuti kako ni ovu šumu, kao ni dotad prijeĊenu obalu, nije nikad dotaklo ljudsko stopalo. Pencroff je zamijetio tragove ĉetveronoţ aca i svjeţ e otiske nogu ţ ivotinja kojima nije uspio odrediti vrstu. Jamaĉno su neki od tih tragova, a to je isto i Harbert mislio, pripadali opasnim divljim zvijerima, što su morali imati na umu. Ali nigdje ne opaziše zasjek sjekire u stablo, nigdje pepela s ugašene vatre, nigdje otiska ljudskog stopala. Moţ da je to bila sretna okolnost za njih, jer se na toj zemlji usred Tihog oceana moţ da trebalo više bojati prisutnosti ljudi, nego ga ţ eljeti. Harbert i Pencroff jedva da su koju rijeĉ izmijenili, jer su nailazili na velike poteškoće u putu i vrlo sporo napredovali zbog toga. Poslije ĉitava sata hoda jedva su milju prevalili. Do tog trenutka od lova ne bi ništa. MeĊutim, neke su ptice pjevale i prelijetale kroz granje. Bile su vrlo plašljive, te se ĉinilo da im je ĉovjek nagonski ulijevao strah. MeĊu raznim pticama Harbert zamijeti u moĉvarnom dijelu šume pticu zašiljenog i dugog kljuna, koja je po svojoj tjelesnoj graĊi sliĉila vrapcu ribolovcu. No, od ovoga se razlikovala svojim dosta oštrim perjem koje se prelijevalo metalnim sjajem. Ovo mora da je jakamar reĉe Harbert nastojeći se ptiĉici pribliţ iti na što manju udaljenost. Upravo zgodna prigoda da joj okusimo meso odgovori mornar samo kad bi pristala da je na ţ eravi okrenemo! U tom trenutku djeĉak vješto i snaţ no baci kamen i pogodi pticu u zglob na krilu. Ali udarac nije bio dostatno snaţ an, jer jakamar pojuri što su ga noge nosile i brzo ga nestade u gustišu. Doista sam nespretan! poviĉe Harbert. Naprotiv, drago moje dijete! reĉe Pencroff. Kamenje pogodio pravo u cilj, a mnogi bi bili promašili pticu! Nego, ĉemu ljutnja! Jakamara ćemo uhvatiti drugi put. Nastaviše istraţ ivanje. Što su lovci dublje zalazili u šumu, nailazili su na sve ljepše drveće, ali ni na jednom ne zamijetiše ploda. Pencroff je pogledom uzalud traţ io neku od onih dragocjenih palmi što na bezbroj naĉina mogu posluţ iti u domaćem ţ ivotu i što rastu od ĉetrdesete paralele na sjevernoj polutki do trideset i pete na juţ noj. Ali ova se šuma sastojala samo od crnogoriĉnog drveća poput deodara koje Harbert već prije bijaše zapazio, te duglasi sliĉni onima, koji rastu na sjeverozapadnim obalama Amerike i prekrasnih jela, visokih ĉak sto pedeset stopa. Tog trenutka jato omanjih ptica, lijepog perja i dugog i blistavog repa, razleti se meĊu granama sijući svoje, u tijelo slabo usaĊeno, perje tako da prekri tlo finim paperjem. Harbert pokupi nekoliko pera i pošto ih je razgledao, reĉe: To su kuruke! Ja bih više volio biserku ili tetrijeba odgovori Pencroff. Ali ako su dobre za jelo... One su dobre za jelo, ĉak bi se moglo reći da im meso ima slatkast okus odgovori Harbert. Uostalom, ako se ne varam, moţ emo im se vrlo lako prikrasti i udarcima štapa ih loviti. Provlaĉeći se kroz travu, mornar i djeĉak stigoše podno stabla ĉije niske grane bijahu prepune tih ptiĉica. Kuruke su ĉekale da naiĊu insekti kojima su se hranile. Vidjeli su kako njihovi pernati ĉaporci ĉvrsto steţ u njeţ ne izdanke koji su im sluţ ili kao oslonac. Lovci se sad usprave i, izmahujući štapovima kao kosama, pomlatiše mnoštvo tih kuruka kojima uopće nije padalo na um bjeţ ati, već pustiše da tako glupo izginu. Stotinjak ih već bijaše prekrilo tlo, kad se one ostale odluĉiše na bijeg. Sjajno poviĉe Pencroff ova divljaĉ kao da je stvorena za lovce poput nas! Mogli bismo te

ptiĉice golim rukama hvatati! Mornar naniţ e kuruke na jedan prut, kao što se radi sa ševama, i oni nastaviše istraţ ivanje. Zamijetiše da tok vode polako skreće prema jugu i pri tome pravi zavoj. Ali to skretanje vjerojatno nije išlo daleko, jer se vrelo rijeke sigurno nalazilo u planini i dobivalo vodu otapanjem snijega koji je prekrivao bokove srednjeg stošca. Zna se da je glavna svrha ovog istraţ ivanja bila pribaviti što veću koliĉinu divljaĉi za goste Dimnjaka. Ne moţ e se ustvrditi da su lovci taj cilj u potpunosti postigli. Stoga je mornar marljivo tragao dalje i dozlaboga grdio, kad bi koja ţ ivotinja, koju ĉak ni raspoznati nije dospio, hitro nestala u gustoj travi. Da je sada pored sebe imao psa Topa! Ali Top je nestao zajedno sa svojim gospodarom i vjerojatno skupa s njim i nastradao! Oko tri sata poslije podne zamijetiše nova jata ptica. Na granama nekih stabala one su kljucale mirišljave bobice, od kojih su neke bile borovice. Odjednom pravi zvuk trube odjekne šumom. Tim ĉudnim i zvuĉnim trubljenjem glasale su se neke ptice kokošjeg roda, koje u Sjedinjenim Drţ avama nazivaju tetrijebima. Ubrzo su opazili nekoliko parova tih kokoši ţ utog i mrkog perja i mrkog repa. Harbert raspozna muţ jake po njihovim šiljastim krilcima i dugaĉkom perju oko vrata. Pencroff je drţ ao da se moraju dokopati jednog od tih tetrijeba, koji su bili krupni kao domaća kokoš, a meso im je bilo ukusnije od piletine. Samo što je to bilo vraški teško. Oni nisu dopuštali da im se netko pribliţ i. Poslije brojnih bezuspješnih pokušaja, koji su samo prestrašili tetrijebe, mornar reĉe djeĉaku: Pošto ih ne moţ emo uloviti u letu, pokušat ćemo ih udicom uhvatiti! Kao šarana? poviĉe Harbert, vrlo iznenaĊen mornarevim prijedlogom. Kao šarana ozbiljno odgovori mornar. Pencroff bijaše otkrio u travi nekoliko tetrijebovih gnijezda s po dva do tri jaja u svakom. On se dobro ĉuvao da ih ne dira, raĉunajući da će se njihovi vlasnici sigurno vratiti u njih. On smisli da oko njih postavi uzice, ali ne uzice sa stupicom, već s pravom pravcatom udicom. On povuĉe Harberta nekoliko koraka podalje od gnijezda i tu stane briţ ljivo pripremati svoj neuobiĉajeni pribor, upravo kao kakav uĉenik Isaaca Waltona. Lako je zamisliti s koliko je zanimanja Harbert pratio njegov posao, premda sam nije vjerovao u uspjeh. Uzice je napravio od tankih Pisac glasovitog spisa o pecanju udicom povijuša, povezao ih i dobio konop dugaĉak od petnaest do dvadeset stopa. Na kraju tog konopa od povijuša privezao je umjesto udica krupne i ĉvrste bodljike, koje ih je skinuo sa stabla patuljastog bagrema. Za mamac natakne na bodljike crvene crve koji su gmizali po zemlji. Uradivši to, Pencroff se provuĉe kroz travu vješto se skrivajući i smjesti se pokraj svojih konopa s udicama pored gnijezda. Potom se ponovno povuĉe, dohvati drugi kraj konopa i zajedno s Harbertom skrije se iza debelog stabla, gdje su strpljivo ĉekali. Treba kazati da Harbert nije mnogo vjerovao u uspjeh dovitljivog Pencroffa. ProĊe dobrih pola sata u ĉekanju. Kao što mornar bijaše predvidio, više se pari tetrijeba vratilo svom gnijezdu. Oni su skakutali, kljucali po zemlji, ne zamjećujući prisutnost lovaca koji su se prije pobrinuli da se smjeste niz vjetar, ispod ptica. Mladom Harbertu je ovaj naĉin lova bio vrlo zanimljiv. Pritajio je dah dok je Pencroff, razrogaĉenih oĉiju, otvorenih usta, ispupĉenih usana kao da će sad zagristi u tetrijeba, jedva i disao. Uza sve to, ptice su šetuckale izmeĊu udica, ne obraćajući im uopće pozornosti. Pencroff nezamijetnim trzajima pokrene mamce, te se ĉinilo da su crvi još ţ ivi. Sigurno je mornar osjećao mnogo veće uzbuĊenje, no što obuzme ribiĉa, koji kroz vodu ne vidi pribliţ avanje plijena.

Trzaji ubrzo potaknu pozornost ptica, te ove kljunovima navale na udice. Tri, bez dvojbe, vrlo proţ drljiva tetrijeba odjednom progutaju i udicu i mamac. Uto Pencroff naglim trzajem povuĉe svoje konope. Po snaţ nom lupanju krilima shvati da su ptice ulovljene. Hura! usklikne i pojuri prema plijenu, kojim u tili ĉas ovlada. Harbert je oduševljeno pljeskao rukama. Nikad prije nije vidio da se ptice hvataju udicom. Mornar vrlo skromno ustvrdi, kako mu ovo nije prvi pokušaj i da njemu, uostalom, ne pripada zasluga za ovaj izum. U svakom sluĉaju dodade u poloţ aju u kojem se nalazimo, još ćemo mi imati prigoda štošta vidjeti i doţ ivjeti! Tetrijebima vezaše noge, a potom Pencroff odluĉi, videći da se dan bliţ i kraju i sretan što se ne vraćaju praznih ruku, da se vrate u Dimnjake. Put koji im je trebalo slijediti pokazivala im je rijeka svojim tokom. PoĊoše stoga nizvodno i oko pet sati, priliĉno umorni, stigoše u Dimnjake.

VII.

NAB SE JOŠ NIJE VRATIO DOPISNIKOVA RAZMIŠLJANJA VEĈERA OLUJA U NOĆI POLAZAK U NOĆ BORBA S VJETROM I KIŠOM NA OSAM MILJA OD PRVOG LOGORA Gedeon Spilett je stajao na ţ alu i, nepomiĉan i skrštenih ruku na prsima, promatrao more ĉije se obzorje stapalo na istoku s golemim crnim oblakom koji se brzo penjao prema zenitu. Vjetarje već bio dosta snaţ an i bivao sve hladniji što se dan više bliţ io kraju. Ĉitav se nebeski svod natuštio i već su se ispoljavali prvi znaci oluje. Harbert uĊe u Dimnjake, dok se Pencroff uputi prema novinaru. Ovaj je bio toliko zaokupljen vlastitim mislima da ga nije ni vidio kad mu je prišao. Idemo u susret ruţ noj noći, gospodine Spilette! reĉe mornar. Bit će i vjetra i kiše i velikog veselja za zlogodnice. Dopisnik se okrene, opazi Pencroffa i obrati mu se rijeĉima: Na kojoj se udaljenosti od kopna, po vašem mišljenju, nalazila košara kad je u nju udario val koji je odvukao našeg prijatelja? IznenaĊen tim pitanjem, mornar malo porazmisli, a potom će reći: Na najviše dva kabela. Ali koliko metara iznosi jedan kabel? upita Gedeon Spilett. Pet stotina seţ njeva ili otprilike šest stotina stopa. 1 tako je doda dopisnik Cyrus Smith nestao na najviše dvanaest stotina stopa od obale? Otprilike odgovori Pencroff. 1 njegov pas takoĊer? TakoĊer! Ono ĉemu se najviše ĉudim doda dopisnik dakako, ako pretpostavimo da je naš prijatelj doista nastradao, jest da je pri tome nastradao i Top i da more nije izbacilo na obalu ni Topovo niti inţ enjerove tijelo. Nije to nimalo ĉudno, ima li se na umu jaĉina mora odgovori mornar. Uostalom, vrlo je moguće da ga je struja izbacila na neko udaljenije mjesto na obali. Znaĉi, vi doista drţ ite da je naš prijatelj izgubio ţ ivot u morskim valovima? još jednom će upitati dopisnik. Ja sam tog uvjerenja. A ja opet mislim odgovori Gedeon Spilett premda cijenim vaše iskustvo, Pencroffe, da u nestanku Cyrusa Smitha i Topa, pa bilo da su mrtvi ili ţivi, i ma neĉeg ĉudnog i nevjerojatnog. Od svega bih srca dijelio vaše mišljenje, gospodine Spilette odgovori Pencroff. Ali sam, na ţ alost, siguran u ono što tvrdim. Rekavši to, mornar se okrene i poĊe prema Dimnjacima. Na ognjištu je pucketala vatra. Harbert je upravo bacio na nju snop suhog drva, tako da je plamen dosta dobro osvjetljivao i najtamnije kutove hodnika. Pencroff se prihvati pripremanja veĉere. Ĉinilo mu se da bi bilo dobro prirediti neko jaĉe jelo, kako bi se što bolje okrijepili i povratili snagu. Pruće s nanizanim kurukama ostaviše za sutradan. Stoga su oĉerupali dva tetrijeba koji su se, pošto su ih natakli na raţ anj, ubrzo pekli na rasplamtjeloj vatri. U sedam sati uveĉer Naba još nije bilo natrag. Crnĉeva odsutnost nije mogla, a da ne

zabrine Pencroffa. Ovaj se poĉeo bojati da mu se nije dogodila neka nesreća na tom nepoznatom kopnu ili da nesretnik nije u nastupu oĉajanja poĉinio neku glupost. Harbert je u crnĉevoj odsutnosti vidio druge razloge. On je vjerovao da se Nab nije vratio, jer se dogodilo nešto novo i to ga je prinudilo da nastavi svoje traganje. A svaki novi trenutak mogao je biti u korist Cyrusa Smitha. Zar se Nab ne bi vratio da ga neka nova nada nije zadrţ ala? Da nije, moţ da, naišao na neki znak, otisak stopala, ostatak balona koji ga je uputio na pravi trag? Moţ da je upravo u tom trenutku slijedio siguran trag? Moţ da se upravo u tom trenutku nalazio pored svoga gospodara? Tako je prosuĊivao djeĉak, te je tako i govorio. Njegovi su ga prijatelji pustili govoriti. Dopisnik mu je povlaĊivao kimanjem glave, dok je Pencroff bio uvjeren da je Nab vjerojatno tog dana suviše daleko otišao pretraţ ujući obalu, pa se stoga nije mogao vratiti. Vrlo uzbuĊen neodreĊenim predosjećanjima, Harbert je u više navrata izrazio ţ elju da Nabu poĊe u susret. Ali Pencroff ga uvjeri da od tog nauma ne moţ e biti koristi, jer po toj mrklini i po takvu nevremenu neće pronaći Naba, stoga je bolje da priĉekaju. Ako se ni sutradan Nab ne pojavi, Pencroff neće ni trenutka oklijevati da se pridruţ i Harbertu u traţ enju Naba. Gedeon Spilett se sloţ i s mornarevim mišljenjem da se ne smiju rastajati, te se Herbert morao odreći svog nauma. Ali potom dvije krupne suze kliznuše niz njegove obraze. Dopisnik se nije mogao suzdrţ ati da ne zagrli velikodušnog djeĉaka. Nevrijeme je napolju doista podivljalo. Nad obalom je puhao jugoistoĉnjak nevjerojatnom jaĉinom. Ĉulo se kako more, koje se u tom trenutku povlaĉilo zbog oseke, riĉući udara o prve litice duţ široke obale. Kiša, koju je orkan pretvorio u prašinu, dizala se u teĉnu maglu. Sliĉila je pramenovima pare koji se tuku duţ obale po kojoj je pijesak tako snaţ no brujao kao da tko istovaruje kolica sitnog kamenja. Vjetar je podizao pijesak i miješao ga s pljuskom. Tom naletu nitko ne bi mogao odoljeti. Zrak je bio nabijen pješĉanom i vodenom prašinom. IzmeĊu ušća rijeke i granitnog bedema zaravni bjesnili su veliki vrtlozi, a zraĉne struje tvorene tim vrtlozima, nemajući drugog oduška, osim uske doline ĉijim je dnom pretjecala rjeĉica, jurišale su u nju neodoljivom snagom. Stoga se dim s ognjišta, potiskivan s uskog otvora, ĉesto vraćao natrag i ispunjao hodnike, tako da se unutra nije moglo izdrţ ati. Stoga je Pencroff i pogasio vatru, ĉim su tetrijebi bili peĉeni, zapretavši ţ eravicu ispod pepela. Niti u osam sati se Nab nije pojavljivao. Ali sad se već moglo dopustiti da ga je samo strašno nevrijeme sprijeĉilo da se nije vratio i da je potraţ io zaklon u kakvoj pećini, gdje ĉeka da oluja jenja ili da svane novi dan. Bilo je nemoguće da ga po tom nevremenu idu traţ iti. Jedino peĉene tetrijebe su imali za veĉeru. Rado su jeli peĉenje, jer je bilo odliĉna okusa. Pencroff i Harbert, koji su zbog dugog hodanja pošteno ogladnjeli, halapljivo su jeli. Poslije toga se svaki povukao u kut u kojemu je proveo prošlu noć. Harbert je ubrzo zaspao pored mornara koji se pruţ io uza samo ognjište. Što je noć više odmicala, napolju je oluja sve strasnije bjesnila. Vjetar se mogao usporediti s onim, koji je zarobljenike ĉak od Richmonda bacio na ovo pacifiĉko tlo. Oluje su bile ĉeste za ravnodnevnica, obilovale su nesrećama i bile uţ asne, osobito na ovoj širokoj ĉistini, koja nije imala nikakvih prepreka njihovu bijesu. Oĉito je, dakle, da je tu obalu, okrenutu istoku i izravno izloţ enu vjetrovima, orkan šibao takvom snagom, da to nije moguće opisati. Na sreću, naslage stijena koje su oblikovale Dimnjake, bile su vrlo ĉvrste. Golemi blokovi granita od kojih poneki još ne bijahu dostatno uĉvršćeni, ĉinilo se kao da podrhtavaju u temeljima. Pencroff je to osjećao i pod njegovom rukom oslonjenom o zid prostrujio bi brz drhtaj. Ali on je sebe uvjeravao, i to s pravom, da se nema ĉega bojati i da se njegov privremeni zaklon neće srušiti. MeĊutim, kako se kamenje, što ga je vihor otkidao s vrha zaravni, sa strašnim štropotom rušilo na ţ alo, poneki se kamen kotrljao po gornjem dijelu Dimnjaka, gdje bi se i

rasprsnuo ukoliko bi pao okomito. Dvaput se mornar dizao i puzeći odlazio do ulaza u Dimnjake da vidi što se to zbiva napolju. Ali to sitno odronjavanje nije predstavljalo opasnost, te se on ponovno smjesti pokraj ognjišta na kojemu je ispod pepela pucketala ţ eravica. Unatoĉ bješnjenju orkana, snaţ noj huki vjetra, grmljavini oluje, Harbert je ĉvrsto spavao. San na kraju svlada i Pencroffa, koji se u svom mornarskom ţ ivotu bijaše navikao na sve te nepogode. Jedino su Gedeona Spiletta brige drţ ale budnim. On je sebe korio što nije pošao s Nabom. Već znamo da on nije izgubio svaku nadu. I njega su, kao i Harberta, muĉila ista predosjećanja. Sve je svoje misli usredotoĉio na Naba. Zašto se nije vratio? Prevrtao se na svom pjeskovitom leţ aju, jedva i obraćajući pozornost na razularene prilike napolju. Katkad su se njegove oĉi, oteţ ale od umora, nakratko sklapale, ali bi ih neka iznenadna misao odmah potoni otvarala. Noć je, meĊutim, odmicala. Mogla su biti dva sata poslije pola noći kad je Pencroff, koji je spavao dubokim snom, osjetio da ga netko snaţ no drma. Što se dogodilo? poviĉe trgnuvši se iza sna i dolazeći k sebi brzo kao svi pomorci. Sagnut nad njim, dopisnik je govorio: Slušajte, Pencroffe, slušajte! Mornar napne uši, ali ne razabra nijedan drugi zvuk osim hujanja vjetra. Pa to vjetar huĉi! reĉe. Ne odgovori Gedeon Spilett ponovno osluškujući. Ĉini mi se da ĉujem... Što? Laveţ psa! Bio je to pas inţ enjera Cyrusa Smitha. Pas je, meĊutim, bio sam. S njim nije bilo ni njegova gospodara ni Naba. Kako je mogao, upravljajući se jedino nagonom, doći do Dimnjaka gdje nikad nije bio, i to usred onako mraĉne noći i za onako strašne oluje, to je bilo neobjašnjivo. Ali još neobjašnjivije je bilo što Top nije izgledao ni umoran, ni iscrpljen, pa ĉak ni prljav od blata ili pijeska. Harbert ga privuĉe k sebi i rukama mu primi glavu. Pas se prepusti tom draganju i uze trljati vrat o djeĉakovu ruku. Ako je pas ţ iv, onda je i gospodar ostao na ţ ivotu! reĉe dopisnik. Dao Bog! doda Harbert. Hajdemo, Top će nas voditi! Pencroffje šutio. On je osjećao da je Topov dolazak nagrizao sigurnost njegova uvjerenja. Na put!reĉe. Pencroff briţ ljivo zapreta ţ eravu na ognjištu, stavi nekoliko komada drva pod pepeo da zatekne vatru kad se vrate. Potom uze ostatak veĉere i pojuri napolje za psom koji kao da ga je kratkim lajanjem pozivao da ga slijedi. Za njima se natisnuše dopisnik i djeĉak. Oluja je bjesnila svom ţ estinom. Moţ da je u tom trenutku bila u naponu snage. S obzirom da je mjesec bio u mlaĊu, a to znaĉi zaklonjen zemljinom sjenkom, s njega se kroz oblake nije probijao ni traĉak svjetlosti. Bilo je upravo nemoguće drţ ati se pravog puta. Najbolje je bilo prepustiti se Topovu nagonu. Tako i uĉiniše. Dopisnik i Harbert su išli odmah iza psa, dok je na kraju hodao mornar. Razgovarati se nije moglo. Kišu, doduše, nisu mnogo osjećali stoga što ju je snaţ no puhanje pretvaralo u prašinu. Jedna je okolnost, meĊutim, mnogo pogodovala mornaru i njegovim prijateljima. Vjetar je puhao s jugoistoka, te ih je, prema tome, udarao u leĊa. Dakle, pijesak što ga je vjetar silovito nosio i bio nepodnošljiv, šibao ih je u leĊa i nije im mogao smetati u hodu, ukoliko se ne budu okretali. Uglavnom, oni su ĉesto išli brţ e no što su ţ eljeli i ubrzavali korak da ih vjetar ne prevrne. Silna im je nada udvostruĉila snagu, a osim toga nisu više nasumce išli obalom. Sad su bili sigurni da je Nab pronašao svoga gospodara i da im je poslao vjernoga psa. Alije li inţ enjer

bio ţ iv ili je Nab zvao svoje prijatelje da daju posljednju poštu mrtvom tijelu nesretnog Cyrusa Smitha? Pošto su prošli okomitu stijenu visokog grebena, oprezno je zaobišavši, dopisnik, Harbert i Pencroff se zaustave da odahnu. Druga strana grebena štitila ih je od vjetra. Sad su slobodno disali poslije ĉetvrt sata hoda koji je više sliĉio trĉanju. Mogli su napokon jedan drugoga ĉuti i izmijeniti misli. Kad je Harbert spomenuo ime Cyrusa Smitha, Top kratko zalaje kao da je time htio reći da je njegov gospodar spašen. Spašen, nije li tako? ponavljao je Harbert. Spašen, zar ne, Tope!? Pas mu odgovori lajanjem. Ponovno krenuše. Bilo je oko dva i pol sata ujutro. More je poĉelo rasti i ta plima, u stvari, sizigijska, uz to gurana vjetrom, nije na dobro slutila. Golemi su valovi uza silnu grmljavinu tako silovito udarali o hridine na obali da su vrlo vjerojatno preplavili otoĉić, koji se uopće nije vidio. Ta duga brana više nije štitila obalu koja je bila sad izloţ ena izravnim udarima mora. Ĉim se mornar sa svojim suputnicima odvojio od visokog grebena, opet ih je napao vjetar prijašnjom ţ estinom. Pognutih leĊa, izloţivši ih vjetru, vrlo brzo su napredovali, slijedeći Topa koji nije dvoumio u pogledu smjera. Išli su prema sjeveru. Na desnoj su im strani bili beskrajni valovi koji su se sa zaglušnim treskom razbijali o litice, a s lijeve neki mraĉan kraj, kojemu je bilo nemoguće razaznati izgled. Pretpostavljali su da je ravan, jer je orkan divljao preko njih ne odbacujući ih unatrag, kao maloprije dok su prolazili pored onog okomitog grebena. U ĉetiri sata ujutro bijahu prevalili otprilike pet milja puta. Oblaci se više nisu vukli po zemlji već su se malo podigli. Vjetar je bio manje vlaţ an i hladniji. Slabo zaštićeni svojim odijelima, Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett su dozlaboga patili, ali im se s usta ne otkinu nijedna rijeĉ kukanja. Odluĉno su išli za Topom ne pitajući kamo ih vodi ta pametna ţ ivotinja. Oko pet sati poĉe svitati. Najprije u zenitu, gdje su vodene pare bile manje guste, nekoliko sivkastih tonova otkrije rubove oblaka, a ubrzo potom, ispod jedne neprozirne trake, svjetlija linija jasno ocrta morsko obzorje. Na površini valova pojavi se laka rumena svjetlost, a pjena dobi svoju bijelu boju. U isto vrijeme se na lijevoj strani nejasno ocrtaše neravni dijelovi obale, ali tek kao sivi tonovi na posve crnoj pozadini. U šest je sati već bio bijeli dan. Oblaci su jurili neuobiĉajeno brzo u velikim visinama. Mornar i njegovi prijatelji bili su oko šest milja udaljeni od Dimnjaka. Išli su ravnim pjeskovitim putom koji je prema puĉini bio obrubljen sprudom grebena od kojih su samo vrhovi virili iz vode, jer je baš u tom trenutku plima bila na vrhuncu. Predio na lijevoj strani, na kojemu se dizalo nekoliko pjeskovitih breţ uljaka obraslih divljim artiĉokama, imao je dosta divlji izgled prostranog pjeskovitog kraja. Obala je bila slabo razvijena i od mora zaštićena samo lancem priliĉno nepravilnih i sitnih breţ uljaka. Tu i tamo krivilo se pokoje drvo okrenuto k zapadu, a i grana povijenih u istom smjeru. Posve straga, prema jugozapadu, u krugu se pruţ ao rub neke šume. U tom trenutku se na Topu pokazaše jasni znaci nemira. Jurio je naprijed, vraĉao se k mornaru kao da ga poziva da ubrza korak. Uto pas napusti pijesak i, voĊen svojim izvanrednim nagonom, ne kolebajući se ni trenutka, okrene meĊu sipine. Svi poĊu za njim. Kraj je izgledao potpuno pust. Nigdje traga nekom ţ ivom biću. Taj prostrani kraj sipina sastojao se od breţ uljĉića pa ĉak i breţ uljaka vrlo ćudljivo rasporeĊenih. Izgledao je kao mala pjeskovita Švicarska. Trebalo je imati izoštreni nagon da se tu ne zaluta. Nekoliko minuta pošto su napustili ţ alo, dopisnik i njegovi prijatelji dospješe do nekakve

jame izdubljene iza povisoke sipine. Tu se Top zaustavi i glasno zalaje. Spilett, Harbert i Pencroff uĊoše za njim u šupljinu. Unutra je Nab kleĉao pokraj ĉovjeĉjeg tijela ispruţ enog na leţ aju od trave. Bilo je to tijelo inţ enjera Cyrusa Smitha.

VIII.

JE LI CYRUS SMITH ŢIV? NAB PRIĈA TRAGOVI KORAKA NERJEŠIVO PITANJE PRVE RIJEĈI CYRUSA SMITHA OTISCI POVRATAK U DIMNJAKE PENCROFFOVO IZNENAĐENJE Nab se i ne pomaĉe s mjesta. Mornar mu dobaci samo jednu rijeĉ: Ţiv? poviĉe. Nab ne odgovori. Gedeon Spilett i Pencroff problijedješe. Harbert sklopi ruke i osta nepomiĉan. Bilo je oĉito da jadni Nab, shrvan bolom, nije vidio svoje prijatelje niti ĉuo mornareve rijeĉi. Dopisnik klekne pokraj nepomiĉnog tijela i stavi uho na inţ enjerove grudi, pošto mu je prije raskopĉao odijelo. ProĊe minuta, duga kao stoljeće, dok se on trudio da ĉuje otkucaje inţ enjerova srca. Nab se malko uspravi i neodreĊenim pogledom zagleda ispred sebe. Nikad oĉaj ne bi mogao više izmijeniti ĉovjeĉje lice. Iscrpljen naporom, slomljen bolom, Nab je izgledao potpuno drugi, nepoznat ĉovjek. On je bio uvjeren da mu je gospodar mrtav. Poslije dugog i pomnog pregleda, Gedeon Spilett se diţ e i reĉe: Ţiv je! Sad i Pencroff klekne pored Cyrusa Smitha. Svojim uhom on takoĊer zamijeti nekoliko otkucaja, a svojim usnama slab dah na inţ enjerovim usnama. Na dopisnikovu zamolbu Harbert skoĉi napolje da potraţ i vodu. Stotinu koraka od jame bistar potoĉić, oĉito vrlo nabujao poslije noćne kiše, pretjecao je pijeskom. Ali ne naĊe ništa u što bi stavio vodu, niti jedne školjke u tim sipinama. Djeĉak umoĉi rupĉić u potok i trkom pojuri natrag. Na sreću, taj u vodu umoĉen rupĉić bijaše dostatan Gedeonu Spilettu da ovlaţ i suhe inţ enjerove usne. Ĉestice svjeţ e vode gotovo odmah su djelovale. Uzdah se ote iz grudi Cyrusa Smitha. Ĉak se ĉinilo da pokušava nešto reći. Spasit ćemo ga! reĉe Gideon Spilett. Ĉuvši te rijeĉi, Nabu se vrati nada. On svuĉe svog gospodara da ustvrdi nije li na njegovu tijelu bilo kakvih rana. Ni po glavi, ni po tijelu, ni po rukama i nogama nije bilo ozljeda, pa ĉak niti ogrebotina, što je bilo vrlo ĉudno s obzirom da su ga valovi sigurno bacili na morske grebene. Ĉak ni na njegovim rukama nije bilo nikakvih ozljeda. Teško je bilo objasniti kako to da na inţ enjeru nije bilo nikakvih tragova napora što ih je morao uloţ iti da bi prešao liniju grebena. Ali te okolnosti bit će kasnije objašnjene. Kad Cyrus Smith progovori, on će ispriĉati što se sve s njim zbivalo. Zasad se radilo o tome da ga se vrati u ţ ivot, a bilo je vjerojatno da će to postići trljanjem. To su uĉinili mornarevim haljetkom. Ugrijan tim grubim trljanjem, inţ enjer malko pomakne ruke, dok mu je disanje postajalo sve redovitije. On je bio napola mrtav od iznemoglosti i da nije stigao novinar sa svojim prijateljima, on bi zacijelo bio gotov. Vi ste drţ ali mrtvim svoga gospodara, zar ne? mornar upita Naba. Jest, mislio sam da je mrtav! odgovori Nab. I da vas Top nije pronašao i da vi niste došli, ja bih bio pokopao svoga gospodara i potom pokraj njega umro! Eto, od ĉega je zavisio ţ ivot Cyrusa Smitha! Nab potom ispriĉa što se sve zbilo. Juĉer, pošto je u zoru napustio Dimnjake, on je krenuo obalom u sjeverozapadnom smjeru i tako stigao na onaj dio obale koji već prije bijaše obišao.

Tamo je, uopće se ne nadajući, priznao je Nab, traţ io po obali, meĊu liticama, po pijesku neki, makar i neznatni trag koji bi ga doveo na pravi put. Pregledao je osobito onaj dio obale koji more za plime nije plavilo, jer su plima i oseka pored samog mora sigurno uništile sve tragove. Nab se nije nadao da će pronaći ţ ivoga svoga gospodara. Stoga je pošao u potragu za lesom koji je ţ elio svojim vlastitim rukama sahraniti! Dugo je tako traţ io, ali svi njegovi napori ostadoše bezuspješni. Ĉinilo se da tu obalu nikad nije posjetilo ljudsko biće. One školjke do kojih more nije dopiralo za plime, a kojih je bilo na milijune, bile su netaknute. Niti jedna jedina nije bila zgaţ ena. Na prostoru od dvije do tri stotine jardi nije bilo nikakvih tragova, ni starih, ni novih, po kojima se moglo zakljuĉiti da je tu netko isplivao na obalu. Nab je stoga odluĉio pretraţ iti još nekoliko milja obale. Moţ da su struje odvukle tijelo na neko udaljenije mjesto. Kad mrtvo tijelo pliva u blizini ravne obale, more će ga prije ili poslije izbaciti na ţ alo. Nab je to dobro znao, stoga je htio posljednji put vidjeti svoga gospodara. Još sam dvije milje išao obalom. Pretraţ io sam sve sprudove za vrijeme oseke i svo ţ alo za plime. Bio sam oĉajan što ništa nisam našao. Odjednom, juĉer oko pet sati poslije podne, zamijetih otiske stopala na pijesku. Otiske stopala? poviĉe Pencroff. Jest! odgovori Nab. A ti su otisci poĉinjali od samih sprudova? upita dopisnik. Ne odvrati Nab nego tek od linije do koje dopire plima. IzmeĊu sprudova i te crte tragovi su sigurno bili izbrisani. Nabe, nastavi reĉe Gedeon Spilett. Kad sam opazio te tragove, ja sam, ĉini mi se, poludio. Ti su tragovi bili vrlo vidljivi i išli su prema sipinama. Trĉeći sam jurio u njihovu smjeru oko ĉetvrt milje, ali pazeći da ih ne uništim. Pet minuta poslije toga, zaĉuh lajanje psa. To je bio Top, koji me je doveo ovamo k mom gospodaru. Nab još spomene bol koja ga je obuzela kad je zamijetio nepomiĉno tijelo svoga gospodara i time završi svoje priĉanje. Pokušao je ustvrditi je li još ţ iv! Videći ga pak mrtvog, htio ga je oţ ivjeti! MeĊutim, svi njegovi napori bili su uzaludni. Nije mu preostalo drugo, nego dati posljednje poĉasti onome, kojeg je toliko volio! Nab se tada sjetio svojih prijatelja. I oni su sigurno još jednom ţ eljeli vidjeti nastradalog inţ enjera! Top je bio tu. Nije li se mogao pouzdati u oštroumnost te vjerne ţ ivotinje? Nab više puta izgovori novinarove ime stoga što je Top najbolje poznavao tog inţ enjerova prijatelja. Potom mu je pokazao prema juţ nom dijelu obale i Top je pojurio u tom smjeru. Zna se već kako je Top, voĊen gotovo natprirodnim nagonom, stigao u Dimnjake premda u njima nije nikad bio. Nabovi su prijatelji slušali njegovo priĉanje s napregnutom pozornosti. Oni sebi nisu mogli objasniti kako to da Cyrus Smith, koji se sigurno dozlaboga namuĉio da bi se dokopao obale, nije stekao ni jednu jedinu ogrebotinu dok se provlaĉio kroz sprudove! A još teţ e su mogli objasniti, kako se inţ enjer dovukao do ove jame izgubljene meĊu sipinama i udaljene od obale više od jedne milje. Znaĉi, Nabe reĉe novinar da ti nisi prenio svog gospodara u ovu pećinu? Ne, ja ga nisam prenio ovamo odgovori Nab. Oĉito je gospodin Smith sam došao ovamo doda Pencroff. Doista, to je oĉito odgovori Gedeon Smith ali je to u isto vrijeme i nevjerojatno! Na sva ta pitanja odgovor su mogli dobiti jedino od inţ enjera. Stoga je trebalo ĉekati da mu se vrati govor. Na sreću, ţ ivot je u njemu poĉinjao. Trljanje je pospiješilo kolanje krvi. Cyrus

Smith ponovno pokrene ruke, pa glavu, a nekoliko nerazumljivih rijeĉi mu se otkine s usana. Sagnut nad njim, Nab ga je dozivao, ali inţ enjer kao da ga nije ĉuo. Oĉi su mu još uvijek bile zatvorene. Ţivot se zasad samo u pokretima oĉitovao. Svijest mu se još nije vraćala. Pencroffu bi vrlo ţ ao što nema vatre, a ni mogućnosti da do nje doĊe. Na nesreću, on je zaboravio sa sobom ponijeti sagorjelo platno koje bi bio sada lako zapalio kresnuvši dva kamena jedan o drugi. Inţ enjerovi su, pak, dţ epovi bili posve prazni. Jedino su u dţ epiću njegova prsluka pronašli sat. Nije im preostalo drugo do da Cyrusa Smitha prenesu u Dimnjake, i to što prije. Svi su bili tog mišljenja. Ipak skrb koju su pruţ ili inţ enjeru, povratila ga je brţ e no što su i mislili. Voda kojom su mu navlaţ ili usne pomalo ga je vraćala svijesti. Pencroffu pade na um da s vodom pomiješa sok tetrijebova mesa što ga sa sobom bijaše ponio. Harbert otrĉa do obale i vrati se s po dvije velike školjke koje su imale svaka po dvije ljušture. Mornar sloţ i neku vrstu kašice i ugura je inţ enjeru meĊu usne, što ovaj halapljivo posrka. Poslije toga inţ enjer otvori oĉi. Nab i dopisnik se sagnuše nada nj. Gospodaru! Gospodaru! poviĉe Nab. Inţ enjer ga je ĉuo. On prepozna Naba i Spiletta, a potom i drugu dvojicu svojih prijatelja, to jest Harberta i mornara, te svojom rukom lako stisne njihove. On ponovno izusti nekoliko rijeĉi, koje on, nedvojbeno, bijaše izgovorio i koje su davale do znanja kakve su ga misli ĉak i u tom stanju morile. Sad njegovi prijatelji shvatiše znaĉenje tih rijeĉi. Otok ili kontinent? promrmlja. Zaboga! poviĉe Pencroff koji se nije mogao svladati. Sto mu muka, baš nas briga za to! Glavno da ste vi ţ ivi, gospodine Cyruse! Je li ovo otok ili kontinent, doznat ćemo poslije. Inţ enjer potvrdno kimne glavom i potom se uĉini da je ponovno zaspao. Pustiše ga da spava, a novinar odmah poĉe poduzimati potrebne mjere da inţ enjera što lakše odnesu odatle. Nab, Harbert i Pencroff iziĊu iz pećine i upute se k visokoj sipini na kojoj je raslo nešto zakrţ ljalih stabala. Hodajući prema njoj, mornar se nije mogao suzdrţ ati, a da ne ponovi: Otok ili kontinent! On misli na to, a jedva je još dašak ţ ivota ostao u njemu! Velikog li ĉovjeka! Stigavši na vrh sipine, Pencroff i njegova dva prijatelja rukama, jer drugog alata nisu imali, pootkidaše najveće grane s jednog stabalca, neke vrste primorskog bora opustošenog vjetrovima. Potom od tih grana napraviše nosila koja će im, kad ga prekriju lišćem i travom, omogućiti prenošenje inţ enjera. Sve je to bilo gotovo za otprilike ĉetrdeset minuta. Bilo je deset sati kad su se Nab, Pencroff i Harbert vratili u pećinu, gdje je Gedeon Spilett ostao pokraj inţ enjera. Uto se inţ enjer probudio iza sna ili prije iz drijemeţ a u kojemu ga bijahu zatekli kad su ga pronašli. Njegovim dotad mrtvaĉkim obrazima vrati se boja. On se malo pridigne, pogleda oko sebe kao da se pita gdje se to nalazi. Moţ ete li me slušati, a da vas to ne izmori, Cyruse? upitat će novinar. Mogu odgovori inţ enjer. Ja mislim uplete se mornar da će vas gospodin Smith još bolje ĉuti okusi li malo ove tetrijebove hladetine, jer ovo je tetrijeb, gospodine Cyruse doda, pruţ ajući mu komad hladetine kojoj je sada dodao i komadiće mesa. Cyrus Smith pojede komadiće tetrijeba dok njegova tri prijatelja podij elise meĊusobno

ostatke. Budući da su bili vrlo gladni, taj im se doruĉak nije ĉinio baš previše obilnim. Ništa zato! primetne mornar u Dimnjacima nas ĉeka hrana. Treba, naime, znati, gospodine Cyruse, mi tamo dolje, više prema jugu, imamo dom sa sobama, krevetima i ognjištem, a u smoĉnici mnogo ptica koje naš Harbert nazva kurukama. Vaša nosila su pripravna i ĉim vam se povrati snaga, prenijet ćemo vas u naš stan. Hvala, dragi prijatelju odgovori inţ enjer još satdva i moţ emo krenuti... A sad mi, vi Spilette, ispriĉajte sve novosti! Dopisnik tada ispriĉa sve što se dogodilo. On ispriĉa one dogaĊaje koji sigurno nisu bili poznati Cyrusu Smithu: posljednji pad balona, pristajanje na nepoznatoj obali, naizgled pustoj, otkriće Dimnjaka, poduzete potrage za nestalim inţ enjerom, Nabovo poţ rtvovanje, potom koliko su dugovali pametnom i vjernom Topu, itd... Ali upita Cyrus Smith ponešto slabašnim glasom vi me niste pronašli na obali? Nismo. A koliko je ova pećina udaljena od sprudova? Oko pola milje odgovori Pencroff. Vidimo da se vi tome ĉudite, ali ni mi nismo bili ništa manje iznenaĊeni kad smo vas pronašli na ovome mjestu! U stvari odgovori inţ enjer koji je sve više dolazio k sebi i kojega su sve više zanimale te pojedinosti u stvari, to je vrlo ĉudno! Moţ ete li nam ispriĉati ponovno će mornar što se s vama zbilo pošto su vas valovi otrgli od balona? Cyrus Smith se nastojao sjetiti, ali malo toga mu je padalo na um. Morski val ga je otrgnuo od omotaĉa balona. Najprije je potonuo nekoliko seţ anja. Našavši se na površini u onom polumraku, osjetio je da se neko ţ ivo biće praćaka pored njega. To je bio Top koji se bacio za njim da bi mu pomogao. Podignuvši oĉi, više nije vidio balona jer se ovaj, osloboĊen njegove i Topove teţ ine, poput strijele vinuo u zrak. Nalazio se, dakle, usred razularenih valova, udaljen od obale najmanje pola milje. Pokušao se snaţ nim plivanjem boriti protiv valova. Top mu je pomagao drţ eći ga za odijelo. Uto ga neka vrlo brza struja zahvati, ponese prema sjeveru i poslije pola sata naprezanja, on potone povukavši i Topa za sobom u ponor. Od tog trenutka, pa dok nije otvorio oĉi i vidio se okruţ en svojim prijateljima, niĉega se više nije sjećao. Pa ipak javi se Pencroffbit će da vas je more izbacilo na obalu i da ste imali dostatno snage doći ovamo, jer je Nab pronašao tragove vaših stopala! Da... bit će... odgovori inţ enjer porazmislivši. A zar vi niste otkrili tragove ljudskih bića na ovoj obali? Nismo odgovori novinar. Uostalom, da se kojim sluĉajem neki spasitelj i našao tu upravo u ovom trenutku, zašto bi vas napustio pošto vas je spasio iz valova? Imate pravo, dragi moj Spilette. Reci mi, Nabe doda inţ enjer okrenuvši se prema svom sluzi nisi li ti... da nisi moţ da nesvjesno... u trenutku kad... Ne, to je besmisleno... A postoji li još koji od tragova? upita Cyrus Smith. Postoji, gospodaru odgovori Nab znate, na ulazu, sa straţ nje strane ove sipine, na mjestu zaštićenom od vjetra i kiše. Druge je oluja izbrisala. Pencroffe reĉe Smith biste li uzeli moje cipele i pošli ustvrditi poklapaju li se potpuno s tragovima? Mornar postupi po inţ enjerovoj ţ elji. On, Nab i Harbert poĊu k mjestu gdje su se nalazili tragovi. Potom Cyrus Smith reĉe dopisniku: Dogodile su se neobjašnjive stvari! Doista neobjašnjive! odgovori Gedeon Spilett. Ali ĉemu sada razbijati glavu, moj dragi Spilette, poslije ćemo o tome razgovarati.

Uto u pećinu uĊoše mornar, Nab i Harbert. Nije više bilo dvojbe: inţe njerove su se cipele toĉno podudarale s oĉuvanim tragovima. Znaĉi, Cyrus Smith ih je ostavio na pijesku. Gle! doda sada inţ enjer znaĉi da sam ja bio u onom zanosu, u nesvjestici koju sam htio pripisati Nabu! Hodao sam poput mjeseĉara nesvjestan svojih koraka, a Top me je, pošto me je izvukao iz mora, voĊen svojim nagonom, doveo ovamo... DoĊi, Tope! DoĊi, dragi psu! Divna ţ ivotinja zalaje i skoĉi k svome gospodaru, koji ju je dugo i njeţ no milovao. Treba priznati da se drukĉije nisu mogla pojasniti dogaĊanja koja su dovela do spasa Cyrusa Smitha. Tako je Topu pripala ĉast tog pothvata. Kad je oko podneva Pencroff upitao Cyrusa Smitha mogu li ga prenijeti u Dimnjake, ovaj umjesto odgovora napregne svoju volju i digne se na noge. Ali se morao osloniti na mornara, inaĉe bi pao. Dobro, dobro! reĉe Pencroff. Donesite nosila za gospodina inţ enjera. Donesoše nosila. Poprijeĉne grane bijahu prekrivene mahovinom i dugaĉkom travom. Cyrusa Smitha poloţ e na nosila i krenu prema obali, Pencroff upregnut najednom kraju nosila, a Nab na drugom. Pred njima je bio put od osam milja, a kako se nisu mogli brzo kretati i budući da im se valjalo ĉesto zaustavljati, trebalo je raĉunati da će proći najmanje šest sati prije no što stignu u Dimnjake. Još je puhao snaţ an vjetar, ali na sreću više nije kišilo. Polegnut na nosila, inţ enjer je, nalaktivši se, promatrao obalu, osobito dio na suprotnoj strani od mora. Ništa nije govorio, već samo motrio. Sigurno se slika tog kraja neravnog tla, obraslog šumom i drugim raslinjem urezivala u njegovo pamćenje. Poslije dva sata puta, meĊutim, napor ga svlada i on zaspa na nosilima. U pet sati mala skupina stiţ e do okomitog usjeka visoke litice, a malo potom ispred Dimnjaka. Svi se zaustave. Spustiše nosila u pijesak. Cyrus Smith je spavao dubokim snom i uopće se nije probudio. Na svoje veliko ĉuĊenje, Pencroff opazi da je oluja od prošle noći izmijenila izgled mjesta. Bilo je priliĉno velikih odrona. Veliki komadi kamenja leţ ali su na ţ alu, a gusti sag morskih trava, haluga i algi pokrivao je ĉitavu obalu. Bilo je oĉito da je more, provalivši preko otoĉića, doprlo do golemog granitnog bedema. Ispred ulaza u Dimnjake, duboko izrovano tlo govorilo je da su snaţ ni naleti valova i tu pustošili. Pencroffa obuze mraĉan predosjećaj. On pojuri u hodnike. Ubrzo potom iziĊe i kao ukopan promatraše svoje prijatelje. Vatra se ugasila. Voda je pepeo pretvorila u blato. Netragom je nestalo sagorjelog platna koje im je trebalo posluţ iti umjesto truda. More je prodrlo do kraja hodnika i sve isprevrnulo, sve uništilo unutar Dimnjaka.

IX.

CYRUS JE TU PENCROFFOVI POKUŠAJI TRLJANJE DRVA O DRVO OTOK ILI KONTINENT? INŢENJEROVI PLANOVI NA KOJEM SU DIJELU TIHOG OCEANA? USRED ŠUME BOR LOV NA KABEJE DIM, DOBAR PREDZNAK Pencroff u nekoliko rijeĉi pojasni Gedeonu Spilettu, Nabu i Harbertu poloţ aj u kojemu su se našli. Taj dogaĊaj koji je mogao imati teških posljedica, barem je tako Pencroff pretpostavljao, razliĉito je djelovao na prijatelje ĉestitog mornara. Zaokupljen radošću što je pronašao svoga gospodara, Nab nije ni slušao ili ga uopće nije zanimalo ono, što je govorio Pencroff. Ĉini se da je Harbert donekle dijelio mornareva strahovanja. A dopisnik je na mornareve rijeĉi jednostavno odgovorio: Vjere mi, Pencroffe, to mi je svejedno! Ta velim vam, ostali smo bez vatre! Nije bitno! A ne posjedujemo nikakvo sredstvo da je ponovno upalimo. Baš me briga! Ali ipak, gospodine Spilette... Nije li Cyrus tu? odgovori novinar. Nije li naš inţ enjer ţ iv? On će se već dosjetiti kako ćemo ponovno doći do vatre! Ali kako? Nikako! Sto je na to mogao odgovoriti Pencroff? Nije ništa odgovorio, jer je i on dijelio povjerenje što su ga njegovi prijatelji imali u Cyrusa Smitha. Inţ enjer je za njih bio utjelovljenje znanja i ljudske umnosti. Bolje je bilo naći se sa Cyrusom Smithom na pustom otoku u Tihom oceanu nego bez njega u najţ ivljem gradu Sjedinjenih Drţ ava! S njim im ništa nije moglo uzmanjkati. S njim se nije moglo pasti u oĉaj. Da je tko kazao ovim dobrim ljudima da će provala nekog vulkana uništiti tlo na kojemu su se nalazili i da će ono nestati u dubinama Tihog oceana, oni bi mirne duše odgovorili: Tu je Cyrus! Tu je on! MeĊutim, inţ enjera je putovanje u nosilima dozlaboga izmorilo, stoga se u tom trenutku nisu mogli obratiti za pomoć njegovoj dovitljivosti. Veĉera im je, htjeli ili ne, bila mršava. Tetrijebe su dokrajĉili, a nisu bili u mogućnosti ispeći neku drugu divljaĉ. Uostalom, nisu je ni imali, jer su kuruke, što su ih drţ ali kao zalihu, netragom nestale. Trebalo je, dakle, razmisliti što ĉiniti. Prije svega, Cyrusa Smitha unesoše u središnji hodnik. Tamo su mu pripremili leţ aj od, manjeviše, suhih haluga i algi. Duboki san u koji bijaše zapao brţ e će mu vratiti snagu nego najobilnija veĉera. Uto i zamraĉi, a s mrakom se i temperatura promijeni. Poĉeo je puhati sjeveroistoĉniak i on priliĉno rashladi zrak. Budući da je more u svom naletu uništilo pregrade što ih je Pencroff bio postavio, u hodnicima se osjećao snaţ an propuh što je Dimnjacima oduzelo udobnost. Inţ enjer bi se bio našao u dosta lošim uvjetima da ga njegovi prijatelji, poskidavši sa sebe kapute i haljetke, nisu njima briţ ljivo pokrili. Veĉera im se te veĉeri sastojala od neizbjeţ nih lupara kojih Nab i Harbert nakupiše ĉitavu gomilu na ţ alu. MeĊutim, djeĉak tome doda odreĊenu koliĉinu jestivih algi, koje je nabrao na visokim liticama do kojih je more samo za najveće plime dopiralo. Te alge, koje pripadaju

obitelji fucacea vrsti svilaĉa, osušene daju hladetinastu masu s dosta hranjivih sastojaka. Pošto su pojeli priliĉnu koliĉinu lupara, dopisnik i njegovi prijatelji prihvatiše se svilaĉa koje im se uĉiniše dosta dobra okusa. Treba kazati da na azijskim obalama ove biljke sluţ e u znatnoj mjeri za prehranu stanovništva. Kako bilo da bilo reĉe mornar vrijeme je da nam gospodin Cyrus pritekne u pomoć! U meĊuvremenu je hladnoća bivala sve oštrija, a na nesreću oni nisu imali nikakve mogućnosti da se od nje zaštite. OzlojeĊen time, mornar je sve pokušavao da doĊu do vatre. Nab mu je pri tome pomagao. Pronašao je dosta suhu mahovinu i udarajući kamenom o kamen izazva iskre. No mahovina nije bila od onih tvari koje brzo planu, te se ne upali. Uostalom, to su bile iskre uţ arenog bjelutka koje nemaju snagu iskara ĉelika udarenog u kremen. Poslije toga Pencroff pokuša trljati dva komada suhog drveta jedno o drugo, kao što rade divljaci, premda nije vjerovao da će tako doći do vatre. Kad bi se napori što su ih Nab i Pencroff uloţ ili u taj pothvat pretvorili u toplinu, ova bi bila dostatna da do kljuĉanja zagrije vodu u kotlovima parobroda! MeĊutim, njihov je uspjeh bio jednak ništici. Doduše, dva su se komada drva ugrijala, ali mnogo manje od onih koji su ih trljali. Poslije jednog sata trljanja, Pencroff je bio sav u znoju i srdito odbaci drvo. Prije no što me se uvjeri da divljaci pale vatru na taj naĉin reĉe ĉak i usred zime će biti toplo! Prije bih zapalio svoje ruke trljajući ih jednu o drugu! Mornar nije bio u pravu nijeĉući da se tako moţ e dobiti vatra. Poznato je da divljaci zapale vatru trljajući brzo drvo o drvo. Ali nije svako drvo pogodno za taj pothvat, a osim toga trebalo je imati "grifa", da se posluţ imo tim izrazom, a Pencroff ga vjerojatno nije imao. Mornarevo loše raspoloţ enje ne potraja dugo. Ona dva komada, koje je odbacio, dohvati sada Harbert i uze ih trljati što je brţ e mogao. Mornar se nije mogao suzdrţ ati da ne prasne u smijeh videći djeĉaka kako se trudi postići ono, što njemu nije uspjelo. Trljajte, djeĉaĉe, trljajte! reĉe. 1 trljam odgovori Harbert smijući se samo što je moja jedina nakana da se ugrijem, umjesto da cvokoćem od hladnoće. Ubrzo će mi biti toplo kao i tebi, Pencroffe! A tako se i dogodilo. Kako bilo da bilo, za tu su se noć morali odreći vatre. Gedeon Spilett je vjerojatno dvadeset puta ponovio kako takva sitnica neće nimalo smetati Cyrusu Smithu. Poslije toga se povuĉe u jedan hodnik i pruţ i se po pijesku. Harbert, Nab i Pencroff se ugledaju na nj, dok je Top spavao kraj nogu svoga gospodara. Kad se sutradan, to jest 28. oţ ujka, inţ enjer oko osam sati ujutro probudio, opazi pokraj sebe svoje prijatelje koji su ĉekali da se on probudi. Kao i sinoć, njegove su prve rijeĉi bile: Otok ili kontinent? Kao što se vidi, ta ga je misao najviše zaokupljala. Gospodine Smithe odgovori Pencroffmi to još uvijek ne znamo! Još uvijek ne znate... ? Ali ćemo ubrzo doznati doda Pencroff ĉim nas vi povedete u istraţ ivanje ovog kraja! Vjerujem da to mogu odmah pokušati odgovori inţ enjer koji se bez napora diţ e i zadrţ i na nogama. Sjajno! uzvikne mornar. Bio sam dozlaboga izmoren odgovori Cyrus Smith. Malo hrane, dragi prijatelji, i umora će nestati kao da ga nikad nije ni bilo. Vatru ste uspjeli upaliti, zar ne? Na to pitanje ne dobi odmah odgovor, ali poslije nekoliko trenutaka odgovori Pencroff: Na ţ alost, gospodine Cyruse, nismo, ili bolje reĉeno, ostali smo bez nje! Potom mu mornar ispriĉa što se juĉer dogodilo. Inţ enjer se od srca smijao dok mu je Pencroff priĉao zgodu s onom jedinom ţ igicom, te o svom pokušaju da zapali vatru trljanjem

drva o drvo, kao što rade divljaci. Već ćemo se neĉemu domisliti reĉe inţ enjer ako ne pronaĊemo neku tvar sliĉnu trudu... Što ćemo onda? prekine ga mornar. Onda ćemo proizvesti ţ igice! Kemijskim putem? Kemijskim putem! Pa to i nije tako teško poviĉe novinar tapšući mornara po ramenu. Premda se ovome ta stvar nije ĉinila tako jednostavnom, ne reĉe ništa. Svi iziĊoše napolje. Vrijeme je ponovno bilo lijepo. Sjajno se sunce diglo nad morskim obzorjem i svojim zlatnim zrakama obasjalo hrapave stošce golemog bedema. Pošto je bacio brz pogled oko sebe, inţ enjer sjede na jedan kamen. Harbert ga ponudi s nekoliko pregršti školjaka i jestivih algi i reĉe pritom: Ovo je sve što imamo, gospodine Cyruse! Hvala, djeĉaĉe odgovori Cyrus Smith bit će mi to dosta za doruĉak. On pojede s tekom tu bijednu hranu i potom je zali s malo svjeţ e vode koju je povelikom školjkom zahvatio iz rijeke. Njegovi su ga prijatelji promatrali bez rijeĉi. Pošto se, malo, zasitio, Cyrus Smith prekriţ i ruke i reĉe: Dakle, prijatelji dragi, vi još ne znate je li vas je sudbina bacila na neki otok ili neki kontinent? Ne znamo, gospodine Cyruse! odgovori mu djeĉak. To ćemo sutra doznati preuze ponovno Cyrus Smith. A dotle ne moţ emo ništa poduzeti. Nešto ipak moţ emo uplete se Pencroff. A što, u stvari? Moţ emo poduzeti nešto da bismo došli do vatre odgovori mornar koji je takoĊer mislio samo na jednu stvar. Pa i poduzet ćemo, Pencroffe reĉe Cyrus Smith. Juĉer dok ste me nosili ovamo zamijetio sam neko brdo prema zapadu koje nadvisuje ĉitav kraj! Jest sloţ i se Gedeon Spilett to je brdo sigurno dosta visoko... Jest preuze inţ enjer. Sutra ćemo se popeti na njegov vrh odakle ćemo vidjeti je li ovo otok ili kontinent. A dotle, ponavljam, ne moţ emo ništa poduzeti. Ipak treba zapaliti vatru! tvrdoglavo ponovi mornar. Ta bit će i vatre! uzvrati mu Gedeon Spilett. Malo strpljenja, Pencroffe! Mornar pogleda Gedeona Spiletta kao da mu je htio reći: "Ako vatra bude od vas zavisila, kasno ćemo mi okusiti peĉenicu!" Ipak se suzdrţ a i ništa ne odgovori. Cyrus Smith se ne umiješa u razgovor svojih prijatelja. Ĉini se da njega nije mnogo zabrinjavalo pitanje vatre. Neko je vrijeme stajao zaokupljen svojim mislima, a onda opet progovori: Prijatelji dragi, mi smo vjerojatno dospjeli u teţ ak, ali u isto vrijeme i u vrlo jednostavan poloţ aj. Ili se nalazimo na kontinentu, a u tom ćemo sluĉaju uz cijenu većih ili manjih napora dospjeti do nekog naseljenog mjesta, ili se nalazimo na nekom otoku. U tom sluĉaju za nas postoje dvije mogućnosti: ako je otok naseljen, pokušat ćemo se izvući iz nevolje uz pomoć njegovih ţ itelja, a ako je nenaseljen, onda ćemo se pokušati izvući vlastitim snagama. To što ste rekli, sigurno je najjednostavnija stvar na svijetu pridoda Pencroff. Ali bez obzira je li ovo kontinent ili otok, što vi mislite, Cyruse upita Gedeon Spilett gdje nas je onaj orkan bacio? Pravo da kaţ em, ne znam odgovori inţ enjer ali pretpostavljani da se nalazimo na nekoj zemlji koju oplakuje Tihi ocean. Kad smo, u stvari, napustili Richmond, puhao je sjeveroistoĉni vjetar, a njegova ţ estina dokazuje da se njegov smjer nije mijenjao. Ako je stalno puhao od

sjeveroistoka prema jugozapadu, onda smo mi preletjeli preko Sjeverne Karoline, Juţ ne Karoline, preko Georgije, Meksiĉkog zaljeva, preko samog Meksika, nad njegovim najuţ im dijelom, a potom preko dobrog dijela Tihog oceana. Drţ im da je balon prevalio put od šest do sedam tisuća milja. Ako je samo malo promijenio smjer, onda nas je morao baciti na otoĉje Mendana ili Pomotou, ali ako je puhao većom ţ estinom no što pretpostavljam, onda nas je mogao baciti i na neki otok iz skupine novozelandskog otoĉja. Ako je ova pretpostavka toĉna, onda ćemo se lako vratiti u domovinu. Naići ćemo na Engleze ili na Maore, a s njima ćemo se lako sporazumjeti. Naprotiv, ako ova obala pripada nekom od pustih otoka u mikronezijskom arhipelagu, što ćemo moţ da ustvrditi s vrha stošca na onom brdu, onda ćemo se postarati da ovdje uredimo svoj ţ ivot kao da više nikad odavde nećemo otići! Nikad! poviĉe dopisnik. Velite, nikad! Zaboga, dragi moj Cyruse! Bolje je odmah pretpostaviti najgore odgovori inţ enjer tako da nas, osim radosnih, druga iznenaĊenja ne zateknu. Dobro reĉeno! doda Pencroff. Nadajmo se, meĊutim, da se ovaj otok ne nalazi izvan putova kojima plove brodovi! Inaĉe smo doista nadrljali! Nećemo znati na ĉemu smo dok se ne popenje na ono brdo odgovori inţ enjer. Ali, gospodine Cyruse, hoćete li vi sutra biti u stanju podnijeti napore penjanja? Nadam se da hoću odgovori inţ enjer ali pod uvjetom da se ti i naš prijatelj Pencroff pokaţ ete oštroumnim i vještim lovcima. Gospodine Cyruse odvrati mornar budući da govorite o divljaĉi, kad bih ja bio siguran da ćemo je ispeći, kao što sam siguran da ćemo je donijeti... Samo je vi donesite, Pencroffe prekine ga Cyrus Smith. Dogovoriše se da će inţ enjer i novinar provesti dan u Dimnjacima da bi mogli istraţ iti obalu i obliţ nju zaravan. Za to će vrijeme Nab, Harbert i Pencroff otići u šumu kako bi obnovili zalihu drva i zakrenuli vratom svakoj ţ ivotinji, pernatoj ili dlakavoj, koja im doĊe pod ruku. Oni se, dakle, oko deset sati upute prema šumi, Harbert pun pouzdanja, Nab dobro raspoloţ en, dok je Pencroff mumljao u bradu: Ako pri povratku naĊem vatru na ognjištu, znaĉi da je sam grom sišao s neba i zapalio je! Sva trojica poĊoše uzvodno obalom. Kad su stigli na zavoj koji je tvorila rijeka, mornar se zaustavi i upita svoje prijatelje: Ĉega se prije prihvatiti, lova ili drva? Lova odvrati Harbert. Gle, Top se već dao na posao! Pa onda lovimo reĉe mornar poslije ćemo se vratiti ovamo da se opskrbimo drvima. Poslije toga Harbert, Nab i Pencroff otkinuše tri štapa s debla mlade jele i poĊoše za Topom koji je trĉao kroz visoku travu. Umjesto da produţ e tokom rijeke, ovaj put lovci zaĊu pravo u srce šume. Bila su to uvijek ista stabla, koja su uglavnom pripadala obitelji borova. Na nekim mjestima, izrasli u manje gustim i odvojenim šumarcima, ovi su borovi imali goleme dimenzije i kao da su ukazivali na to, da se taj kraj nalazio na većoj geografskoj širini, no što je inţ enjer pretpostavljao. Nekoliko proplanaka, naĉiĉkanih panjevima koje je vrijeme nagrizlo, bilo je prekriveno suhim drvima i predstavljalo je neiscrpne zalihe ogrjeva. Iza proplanaka, šuma je bivala sve gušća, gotovo neprohodna. Bilo je priliĉno teško probijati se kroz taj gustiš bez ikakvih staza. Stoga je mornar, katkad, obiljeţ avao put slomivši poneku granu koja se poslije lako mogla pronaći. Moţ da su pogriješili što nisu zašli u šumu slijedeći tok vode, kao Herbert i on prigodom prvog izleta u nutrinu, jer poslije ĉitava sata hodanja nisu zamijetili nikakvu divljaĉ. Trĉeći ispod niskih grana, Top bi katkad rastjerao neke ptice kojima nisu mogli prići. Ĉak ni kurukama nisu ušli u trag.

Ĉinilo se da će mornar biti prinuĊen okrenuti k onom moĉvarnom dijelu šume, gdje su onako sretno ulovili tetrijebe. Hej, Pencroffe odjednom će Nab ponešto podrugljivim tonom ako je ovo sva divljaĉ koju ste obećali donijeti mom gospodaru, doista neće biti potrebna velika vatra da je se ispeĉe! Samo lakše, Nabe odvrati mornar bit će divljaĉi napretek, ne boj se! Vi, ĉini se, nemate povjerenja u gospodina Cyrusa? Nije da nemam. Ali ne vjerujete da će on upaliti vatru? Vjerovat ću kad budem vidio da na ognjištu plamsa! Pa i plamsat će, ĉim je to moj gospodar obećao! Vidjet ćemo! MeĊutim, sunce još ne bijaše doseglo najvišu toĉku na svom putu preko nebeskog svoda. Išli su, dakle, dalje i to se pokaza korisnim jer je Harbert pronašao neko stablo s jestivim plodovima. Stablo je pripadalo jednoj vrsti bora, ĉije jezgro bijaše vrlo ukusno i cijenjeno u umjerenim predjelima Amerike i Evrope. Plodovi su bili potpuno zreli, na što Harbert upozori svoje prijatelje, koji se odmah poĉastiše. Gle, doista zanimljivo reći će Pencroff alge umjesto kruha, školjke umjesto mesa, nekakva jezgra umjesto voća, eto ti hrane za ljude koji u svojim dţ epovima nemaju ni jedne jedine ţ igice! Ne treba jadikovati reĉe Harbert. Ja ne jadikujem, dragi moj djeĉaĉe odvrati Pencroffja samo velim da mi nekako i suviše štedimo meso pri našim obrocima! Top je nešto opazio poviĉe Nab i potrĉi prema jednom gustišu u kojemu je Top išĉezao lajući. Topovo se lajanje izmiješalo s nekim ĉudnim roktanjem. Mornar i Harbert poĊoše za Nabom. Ako je doista Top otkrio divljaĉ, onda nije bio pogodan trenutak da se raspravlja kako da se divljaĉ pripravi, već kako da je se ulovi. Ĉim su lovci zašli u gustiš, opaziše Topa kako se nosi s nekom ţ ivotinjom koju je drţ ao za uho. Ĉetveronoţ ac je bio sliĉan svinji, dugaĉak oko dvije i pol stope. Bio je mrke boje, po trbuhu nešto svjetlije, imao je krutu i gustu ĉekinju i prste ĉvrsto priljubljene uza zemlju, spojene opnom. Harbertu se uĉini da bi to mogao biti kabej, vrsta vrlo krupnog glodara. Kabej se nije otimao, već je blesavo kolutao svojim krupnim oĉima, duboko uvaljenim u debeli sloj sala. Moţ da mu je ovo bilo prvi put što vidi ljude. Uza sve to, Nab ĉvrsto stegne štap u ruci i poĊe prema glodaru da ga dotuĉe. Tada se ovaj istrţ e iz Topovih ĉeljusti u kojima osta samo komad uha, pojuri na Harberta, umalo ga ne sruši i nestane u šumi. Uh! Lupeţ u! poviĉe Pencroff. Odmah sva trojica pojure za njim. Upravo kad su ga sustigli, njega nesta u vodi prostrane bare koja se nalazila u sjenci golemih stoljetnih borova. Nab, Harbert i Pencroff zastadoše kao ukopani. Top se bacio u vodu, ali se kabej skrio na dnu moĉvare i nije se pojavljivao. Priĉekajmo reĉe Harbert kabej će se ubrzo pojaviti na površini. Mora izroniti da bi udahnuo zrak. A neće li se udaviti? upita Nab. Neće odgovori Harbert jer ima opne na nogama, te je u neku ruku vodozemac. Motrimo na nj! Top je i dalje plivao. Pencroff i njegova dva prijatelja rasporede se na obali da tako

uzmognu presjeći put kabeju, kojega je pas traţ io plivajući po površini moĉvare. Harbert se nije prevario. Poslije nekoliko minuta glodar izroni. Top se baci na nj i sprijeĉi ga da ponovno zaroni. Nekoliko trenutaka potom kabej a izvuku na obalu, gdje ga Nab dotuĉe udarcima štapa. Hura! poviĉe Pencroff koji se rado sluţ io tim pobjedniĉkim pokliĉem. A sad još samo usijati ţ eravu i ovaj će glodar biti do kosti oglodan. Pencroff naprti kabej a na rame i, ocijenivši po visini sunca da bi moglo biti dva sata, dade znak za povratak. Topov nagon bio je lovcima od velike koristi. Zahvaljujući pametnoj ţ ivotinji, oni se vratiše istim putom kojim su i došli. Za pola sata bili su na zavoju rijeke. Kao što je i prvi put uĉinio, Pencroff brzo napravi drvenu splav, premda mu se, s obzirom na to da nisu imali vatre, taj posao ĉinio nemogućim. I tako oni s tovarom drva koji je plovio niz rijeku krenuše prema Dimnjacima. Mornar ne bijaše još prevalio ni pedeset koraka kadli se naglo zaustavi, klikne još jednom snaţ no "hura" i, pruţ ivši ruku prema jednom kraju strme litice, poviĉe: Harberte, Nabe, gledajte! Dim se dizao i kovitlao iznad stijena!

X.

INŢENJEROV PRONALAZAK PITANJE KOJE ZABRINJAVA CYRUSA SMITHA POLAZAK U BRDA ŠUMA VULKANSKO ZEMLJIŠTE TRAGOPAN DIVLJE OVCE PRVA ZARAVAN PRIPREME ZA NOĆENJE VRH STOŢASTOG BRDA Nekoliko trenutaka poslije toga, tri lovca su se našla pred pucketavom vatrom. Cyrus Smith i dopisnik bili su tu. Pencroff je promatrao sad jednog, sad drugoga, drţ eći kabeja u ruci. Pa da, junaĉino poviĉe dopisnik. Evo, tu je vatra, prava vatra. Ona će savršeno ispeći tu divnu ţ ivotinju kojom ćemo se slasno pogostiti. Ali tko ju je zapalio... ? upita Pencroff. Sunce! Odgovor Gedeona Spiletta bio je istinit. Sunce im je dalo toplinu kojoj se divio mornar. Pencroff nije vjerovao svojim oĉima i toliko je bio zapanjen da se nije ni sjetio bilo što upitati inţ enjera. Znaĉi da ste uza se imali leću, gospodine? upita Harbert obrativši se Cyrusu Smithu. Nisam, Harberte odgovori ovaj ali sam je stoga napravio. Inţ enjer sada pokaţ e djeĉaku napravu koja mu je posluţ ila kao leća. Ta se naprava jednostavno sastojala od dva stakla koje je inţ enjer skinuo sa svoga i dopisnikova sata. Pošto ih je napunio vodom i spojio im rubove pomoću ilovaĉe, dobio je pravu pravcatu leću koja je usmjerila sunĉeve zrake na suhu mahovinu i zapalila je. Mornar se najprije zagleda u napravu, a potom u inţ enjera, a da ni rijeĉi nije izustio. Alije stoga njegov pogled bio vrlo rjeĉit. Da, za njega Cyrus Smith nije Bog, ali je stoga više od obiĉnog ĉovjeka. Napokon mu se vrati govor i on poviĉe: Pribiljeţ ite ovo, gospodine Spilette, pribiljeţ ite ovo u svoju biljeţ nicu! Poslije toga, mornar uz Nabovu pomoć pripravi raţ anj i kabej se, pošto su ga oĉistili kako treba, ubrzo pekao na pucketavoj i sjajnoj vatri poput kakva odojka. Dimnjaci su ponovno postali ugodniji za obitavanje, ne samo zbog toga što je vatra s ognjišta grijala hodnike, već i stoga što su pregrade od pijeska i kamenja ponovno bile podignute. Kao što se vidi, inţ enjer i njegov prijatelj nisu tratili vrijeme tog dana. Cyrusu Smithu se gotovo posve povratila snaga koju je htio iskušati popevši se na zaravan, s koje on svojim okom, viĉnim ocijeniti udaljenosti i visine, promatraše stoţ ac na koji se sutradan namislio popeti. To brdo, koje se nalazilo oko šest milja prema sjeverozapadu, bilo je po njegovu mišljenju oko tri i pol tisuće stopa visoko nad razinom mora. Prema tome, s njegova vrha pogled je mogao obuhvatiti prostor od najmanje pedeset milja u preĉniku. Bilo je vrlo vjerojatno da će Cyrus Smith brzo i lako riješiti problem "kontinent ili otok", problem kojemu je on davao, ne bez razloga, prednost nad svim ostalima. Veĉerali su odliĉno. Kabejevo je meso bilo vrlo ukusno. Jestive alge i jezgre bora upotpuniše veĉeru. Inţ enjer je malo govorio. Posve su ga zaokupili planovi o sutrašnjem danu. Pencroff je nekoliko puta pokušao misliti o tome što bi, u svezi s tim, trebalo poduzeti. Ali Cyrus Smith, koji je oĉito bio vrlo staloţ en ĉovjek, samo kimaše glavom. Sutra ćemo znati na ĉemu smo ponavljao je pa ćemo se prema tome i ravnati. Pošto su veĉerali, nabacaše drva na ognjište, a potom ţ itelji Dimnjaka, skupa s vjernim Topom, pozaspaše dubokim snom. Nikakva nezgoda nije narušila mir te noći, te se oni sutradan, 29. oţ ujka, probudiše svjeţ i i orni za izlet koji je trebao odluĉiti o njihovoj sudbini. Sve je bilo pripravno za polazak. Ostacima kabeja mogli su se još dvadeset i ĉetiri sata

hraniti. No, bez obzira na to, oni su vjerovali da će se na putu opskrbiti hranom. Budući da su inţ enjer i dopisnik stavili stakla svojih satova na prijašnje mjesto, Pencroff spali komadić platna, koje im je trebalo posluţ iti umjesto truda. Sto se tiĉe kremena, njega će jamaĉno biti na tom terenu vulkanskog podrijetla. Bilo je sedam i pol sati ujutro kad su brodolomci, oboruţ ani štapovima, napustili Dimnjake. Prihvatili su Pencroffov prijedlog da poĊu kroz šumu, i to putom kojim već bijahu prošli, s tim da se vrate drugim. Ĉinilo im se da će tim putom najbrţ e stići brdu. ZaobiĊoše, dakle, desni rub i poĊoše lijevom obalom rijeke sve do mjesta gdje skreće prema jugozapadu. Tu naiĊoše na raskrĉenu stazu ispod borova, tako da su u devet sati Cyrus Smith i njegovi prijatelji stigli na zapadni rub šume. Zemljište dotad dosta ravno, isprva moĉvarno, a potom pjeskovito i suho, sad se od obale k nutrini uspinjalo u blagom nagnuću. Nekoliko vrlo plašljivih ţ ivotinja protrĉa ispod visokih stabala. Top odmah udari u potjeru za njima, ali ga gospodar pozva natrag, jer nije bio trenutak za lov. Poslije će vidjeti. Inţ enjer nije bio ĉovjek kojega se lako moglo odvratiti od nauma koji sebi bijaše postavio. Ne bismo se prevarili kad bismo ustvrdili da on nije zapaţ ao ni oblik tla ni ono što je na njemu raslo. Njegov jedini naum je bio popeti se na ono brdo, stoga je išao ravno k njemu. U deset sati su se zaustavili nekoliko minuta predahnuti. Po izlasku iz šume oni zamijetiše pravi izgled tog kraja. Brdo se sastojalo od dva stoţ asta vrha. Presjeĉen po visini od oko dvije tisuće i tri stotine stopa, prvi je poĉivao na ĉudnim ograncima koji su se raĉvali kao ĉaporci neke goleme pandţ e pripijene uza zemljište. IzmeĊu tih ogranaka usjekle su se brojne uske doline, obrasle drvećem koje se, izdvojeno u šumarke, protezalo do presjeĉenog vrha prvog stošca. MeĊutim, raslinje je izgledalo rjeĊe na dijelu brda okrenutom prema sjeveroistoku, gdje su se vidjele dosta duboke usjekline koje su vjerojatno predstavljale tokove stvrdnute lave. Na prvom presjeĉenom stošcu leţ ao je drugi, malo zaokruţ ena vrha i koji kao da je bio lagano nagnut u stranu. Bio je sliĉan okruglom šeširu nabijenom na uši. Ĉinilo se da su mu obronci bili od gole zemlje iz koje su na mnogo mjesta izbijale crvenkaste litice. Trebalo je stići do vrha drugoga stošca. Litice ogranaka predstavljale su najbolji put da se tamo stigne. Nalazimo se na tlu vulkanskog podrijetla reĉe Cyrus Smith. Idući za njim, njegovi prijatelji se uzeše polako penjati hrptom jednog ogranka, kojim se, krivim smjerom pa, prema tome, i pogodnijem za penjanje, dospijevalo do visoravni što se nalazila na vrhu prvog stošca. Tlo je bilo prekriveno brojnim izboĉinama koje su tvorile provale podzemnih snaga. Mogli su se tu vidjeti nepravilni blokovi stijena, brojne krhotine bazalta, komadi plovuĉca, staklaste lave. Tu su rasli odvojeni šumarci one iste crnogorice koja je nekoliko stotina stopa niţ e, u dnu uskih klanaca, rasla u gustim slojevima kroz koje su sunĉevi zraci jedva mogli prodrijeti. Za vrijeme tog prvog dijela penjanja uz niţ e obronke, Harbert je zamijetio svjeţ e tragove krupnih ţ ivotinja, moţ da divljih zvijeri, a moţ da i pitomije ćudi. Moţ da nam te ţ ivotinje neće rado ustupiti svoje podruĉje! na to će Pencroff. Sto onda odgovori mu novinar koji je sudjelovao u lovu na tigrove u Indiji i na lavove u Africi pokušat ćemo ih se osloboditi! A dotle moramo biti oprezni! Postupno su se sve više uspinjali. Zbog mnogih zaobilazaka i prepreka koje nisu mogli svladati, put je bio vrlo dug. Katkad im je tlo nestajalo pod nogama, jer bi se našli pred dubokom provalijom, koju su potom morali zaobići. Vraćajući se stalno natrag da bi se mogli lakše probijati, gubili su mnogo vremena i dosta se umarali. Kad se u podne mala skupina zaustavila u

podnoţ ju pošireg šumarka radi ruĉka, nalazila se na pola puta do prve zaravni, a to znaĉi da će tek u sumrak stići gore. S toga se mjesta otvarao širok vidik na more. Na desnoj strani, u jugoistoĉnom smjeru, isprijeĉio se pogledu oštar rt, te se nije moglo ustvrditi ne nastavlja li se obala naglim skretanjem na nekakvo kopno straga. S lijeve strane pogled se pruţ ao nekoliko milja prema sjeveru, dok se prema sjeverozapadu od mjesta gdje su se nalazili brodolomci, zaustavljao na ogranku neuobiĉajenog oblika, koji je sluţ io kao potporanj središnjem stošcu. Dakle, još nisu bili u stanju riješiti problem koji je toliko zaokupljao Cyrusa Smitha. U jedan sat su nastavili s penjanjem. Trebalo je skrenuti prema jugozapadu i ponovno zaci u dosta gust šumarak. Tu su pod krošnjama drveća prelijetali brojni parovi krupnih ptica iz obitelji fazana. To su bili tragopani, okićeni mesnatim podvoljkom, koji im je visio ispod vrata i s dva sitna rošĉića valjkastog oblika, koji su im rasli iza oĉiju. Ti tragopani su bili veliki poput pijetlova. Ţenka je bila potpuno smeĊe boje, dok su muţ jaci bili crvena perja prošaranog sitnim bijelim pjegama. Gedeon Spilett, vješto i snaţ no baĉenim kamenom ubije jednog fazana kojega je Pencroff, izgladnio na planinskom zraku, pohlepno promatrao. Pošto su napustili šumarak, penjući se, pomaţ ući jedan drugome, uzveraše se uz vrlo strmo nagnuće visoko stotinu stopa i stigoše na zaravan slabo obraslu drvećem, ĉije tlo izgledaše vulkanskog podrijetla. Sad se trebalo vratiti prema istoku, idući krivudavim smjerom. Jedino tako su mogli napredovati, jer su obronci bili vrlo strmi i svi su morali dobro paziti gdje će stati nogom. Nab i Harbert su išli na ĉelu, Pencroff na zaĉelju, a izmeĊu njih Cyrus Smith i novinar. Ţivotinje koje su se kretale na tim visinama, a njihovih je tragova bilo napretek, morale su pripadati vrstama koje imaju sigurnu nogu i gipku kraljeţ nicu, dakle, obitelji divokoza. Ugledaše ih nekoliko, ali ih Pencroff ne nazva tim imenom. Gle, ovce! poviĉe iznenada. Svi se odjednom zaustaviše na pedeset koraka od pola stada krupnih ţ ivotinja rogova povijenih unatrag i plosnatih pri vrhu i vunasta runa ispod duge svilene dlake riĊe boje. To uopće nisu bile obiĉne ovce, već jedna njihova vrsta koja ţ ivi po brdovitim predjelima umjerenog pojasa. Harbert ih nazva divljim ovcama. Imaju li one butove i rebarca? upita mornar. Imaju odgovori Harbert. E, onda su to ovce! reĉe Pencroff. Nepomiĉne na kršu bazaltnog podrijetla, te su ih ţ ivotinje zaĉuĊenim pogledom promatrale, kao da prvi put vide ljudske dvonošce. Odjednom, zahvaćene strahom, išĉezoše u kamenjaru. Do viĊenja! poviĉe za njima Pencroff tako smiješnim tonom da su Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Nab i Harbert prasnuli u grohotan smijeh. Nastavili su s penjanjem. Na nekim strminama zamjećivali su vrlo ĉudno izbrazdane tragove lave. Male naslage sumpora presijecale su put kojim su se uspinjali, te su ih morali zaobilaziti u vrlo širokom luku. Na mjestima sumpor se zgusnuo u kristale, i to meĊu tvarima koje uobiĉajeno dolaze prije izljevu lave: meĊu crvenkastom zamljom u obliku nepravilnih i vrlo isprţ enih zrnaca, meĊu bjelkastim pepelom sastavljenim od bezbroj sitnih kristala. Što su se više pribliţ avali prvoj zaravni, odnosno vrhu donjeg stošca, penjanje je bilo napornije. Oko ĉetiri sata ostavili su za sobom podruĉje na kojemu su još rasla stabla. Tu i tamo je stršio iz zemljišta pokoji bor, iskrivljen i gol, kojemu ţ ivot sigurno nije bio lagodan na toj visini, koju su tukli vjetrovi s puĉine. Inţ enjer i njegovi prijatelji su imali sreće: vrijeme je bilo lijepo, a zrak miran. Snaţ an

vjetar na visini od tri tisuće stopa bi ih i te kako omeo pri penjanju. Zrak je bio ĉist, nebo u visinama vedro. Savršenije mir vladao oko njih. Više nisu vidjeli sunca jer ga je svojom širinom skrio gornji stoţ ac, koji je ujedno zaklonio i polovicu zapadnog vidika i svoju golemu sjenu ispruţ io do obale, povećavajući je kada se svijetla sunĉeva kugla spuštala niţ e na svom dnevnom putu. Nekakve pare, sliĉnije izmaglici nego oblaku, poĉeše se javljati na istoku i prelijevati se u svim duginim bojama pod djelovanjem sunĉevih zraka. Još samo pet stotina stopa dijelilo je istraţ ivaĉe od zaravni, do koje su naumili stići u ţ elji da se na njoj skrase za tu noć. Ali tih se pet stotina stopa pretvorilo u dvije tisuće, jer se valjalo penjati u krivudavom smjeru. Pod nogama im je, tako reći, nestajalo tla. Padine su bile tako strme da su penjaĉi klizili niza slojeve lave ĉija je površina, izglaĉana od kiša i vjetrova, predstavljala nesigurno tlo. Sve se više mraĉilo i bila je gotovo noć, kad je Cyrus Smith sa svojim prijateljima stigao, poslije sedam sati napornog penjanja, na zaravan prvog stošca. Trebalo je sada pripremiti prenoćište i obnoviti snage: najprije veĉerati, a potom spavati. Drugi kat brda poĉivao je na kamenim temeljima, meĊu kojima lako naĊoše pogodan zaklon. Ogrjeva nije bilo u izobilju, ali se ipak mogla naloţ iti vatra od mahovine i suhog šiblja koje se kostriješilo na pojedinim dijelovima zaravni. Dok je mornar pripremao ognjište slaţ ući kamenje na odreĊeni naĉin, Nab i Harbert se pobrinuše da ga snabdiju ogrjevom. Ubrzo se vratiše natovareni šibljem. Kresnuše bjelutkom o bjelutak, nagorjele platno prihvati iskru, a pod Nabovim snaţ nim dahom za nekoliko trenutaka zapucketa vatra u zaklonu stijena. Vatru nisu zapalili u nakani da ispeku fazana kojega je Nab ostavio za sutradan, već da se barem donekle zaštite od noćne hladnoće. Za veĉeru su se morali zadovoljiti s ostacima kabeja i nekoliko pregršti borovih jezgri. Nije bilo još ni šest i pol sati, a već su bili gotovi i s pripremama, i s veĉerom. Tada Cyrusu Smithu padne na um da u onoj polutami istraţ i široku zaravan kruţ nog oblika s koje se dizao u vis drugi stoţ ac brda. Prije no što će poći na poĉinak, htio je znati moţ e li se stoţ ac zaobići u podnoţ ju, jer se lako moglo dogoditi da se zbog isuviše strmih padina ne uspiju popeti do njegova vrha. To ga je pitanje neprestance muĉilo, bilo je, naime, moguće da je na onoj strani na kojoj je šešir nagnut, odnosno prema sjeveru, zaravan bila neprohodna. MeĊutim, ako se ne uzmognu popeti do vrha brda, te ako ne uspiju zaobići stoţ ac u njegovu podnoţ ju, neće biti u stanju istraţ iti zapadni dio toga kraja, što znaĉi da ne bi u cijelosti ostvarili cilj radi kojega su poduzeli to uspinjanje. Ne obazirući se na svoj umor, inţ enjer pusti Pencroffa i Naba da se pozabave pripremama oko prenoćišta, a Gideona Spiletta da pribiljeţ i zgode toga dana i poĊe kruţ nim rubom zaravni u smjeru sjevera. Harbert ga je pratio. Bila je lijepa i tiha noć. Mrak se još ne bijaše posve spustio. Cyrus Smith i Harbert su hodali jedan iza drugoga bez rijeĉi. Na nekim mjestima zaravan se široko otvarala ispred njih, te su se bez teškoća probijali naprijed. Na drugim je, pak, mjestima bila zatrpana odronjenim kamenjem meĊu kojim je vijugala posve uska staza kojom se nisu mogla kretati dva ĉovjeka hodajući usporedno. Ali poslije dvadesetak minuta hoda Cyrus Smith i Harbert se moradoše zaustaviti. Bijahu, naime, stigli do mjesta gdje su se spajale padine dva stošca. Nije više bilo usjeka koji je razdvajao dva dijela brda. Bilo je, meĊutim, nemoguće zaobići ga padinom ĉije je nagnuće iznosilo sedamdeset stupnjeva. Budući da su se inţ enjer i djeĉak morali odreći nauma da zaobiĊu zaravan, ostala im je ipak mogućnost pokušati penjanje uza sam stoţ ac. U biti, pred njima se otvarao dubok usjek u brdu. Bilo je to ţ drijelo gornjeg kratera, grlić, ako baš hoćete, kroz koji su otjecale teĉne tvari u vrijeme dok je taj vulkan bio još aktivan. Stvrdnuta lava i zgura tvorile su neku vrstu prirodnog stubišta sa široko oblikovanim stubama

koje su olakšavale pristup vrhu brda. Jedan pogled je bio dostatan Cyrusu Smithu da uoĉi taj raspored i on se, kroza sve gušći mrak, praćen Harbertom, uputi golemom rascjepu. Trebalo se popeti još tisuću stopa. Hoće li se moći uspeti u nutarnjom stranom kratera? To će već vidjeti. Inţ enjer se htio penjati sve dok ne bude primoran stati. Na sreću, ti vrlo izduţ eni i krivudava nagnuća opisivahu širok zaokret u nutrini vulkana i tako su olakšavali penjanje. Što se tiĉe samog vulkana, bilo je oĉito da je bio posve ugašen. Niti mu je iz bokova izbijao dim, niti se plamen mogao zapaziti u dubokim rupama, niti je tutnjalo, niti se ĉulo muklo mumljanje, niti se tresao taj mraĉni bunar koji se zario moţ da u samu utrobu zemlje. Pa ĉak ni zrak izvan kratera nije bio zasićen sumpornim parama. Doista se radilo o potpuno ugašenom, a ne uspavanom vulkanu. Pokušaj Cyrusa Smitha morao je uspjeti. Penjući se polako uz unutarnje strane vulkana, Harbert i inţ enjer opaze da se krater širi iznad njihovih glava. Kruţ nica nebeskog svoda, omeĊena rubovima kratera, osjetno se povećala. Sa svakim korakom, tako reći, koji su napravili, nove su zvijezde ulazile u njihovo vidno polje. Prekrasna zvijeţ Ċa juţ nog neba sjala su punim sjajem U samom zenitu poput dragulja je sjao Antares iz zvijeţ Ċa Škorpiona, a u njegovoj blizini zvijezda Beta iz zvijeţ Ċa Bika za koju se vjeruje da je od svih zvijezda najbliţ a zemaljskoj kugli. A što se krater više širio, pojavljivale su se jedna za drugom zvijezda Fomalhaut iz zvijeţ Ċa Ribe, Juţ ni trokut i naposljetku, gotovo na juţ nom zemljinom polu, iskriĉavi Juţ ni kriţ koja odgovara zvijezdi Sjevernjaci na sjevernoj polutki. Bilo je oko osam sati naveĉer kad su Cyrus Smith i Harbert stali nogom na gornje sljeme brda, na sam vrh stošca. Bio je potpuni mrak, tako da pogledom nisu mogli obuhvatiti niti dvije milje u promjeru. Je li more okruţ ivalo to nepoznato kopno ili se ono na zapadu spajalo s nekim kontinentom Tihog oceana? To nisu mogli ustvrditi. Sloj oblaka prema zapadu, koji se jasno ocrtavao na obzorju, pojaĉavao je mrak, te nisu mogli razaznati spajaju li se nebo i more u jednoj kruţ noj crti. Ali se odjednom najednom mjestu obzorja pojavi slabašna svjetlost, koja se polako sve niţ e spuštala što se oblak više peo prema zenitu. Bio je to tanak mjeseĉev srp prije no što ĉe zaci. Ali njegova je svjetlost bila dostatno jaka da jasno oznaĉi crtu obzorja, koja se upravo u tom trenutku oslobodila oblaka. Inţ enjer na trenutak opazi mjeseĉev treperavi lik, kako se odraţ ava u teĉnoj površini. Cyrus Smith zgrabi djeĉaka za ruku i reĉe ozbiljnim glasom: Otok! U tom trenutku mjeseĉev srp potone u valovima.

XI.

NA VRHU STOŠCA NUTRINA KRATERA MORE SA SVIH STRANA NIGDJE KOPNA NA VIDIKU OBALA IZ PTIĈJE PERSPEKTIVE HIDROGRAFIJA I OROGRAFIJA JE LI OTOK NASTANJEN? DAVANJE IMENA ZALJEVIMA, UVALAMA, RTOVIMA, RIJEKAMA ITD. LINCOLNOV OTOK Pola sata poslije toga Cyrus Smith i Harbert ponovno su bili u taboru. Inţ enjer izvijesti ostale da je zemlja na koju ih je sudbina bacila otok i da će se sutra dogovoriti što ini je ĉiniti. Potoni se svaki od njih pripremi za spavanje, kako je najbolje znao. I tako ti "otoĉani" u rupi od bazalta, na visini od dvije tisuće i pet stotina stopa iznad morske površine, u tihoj noći, zaspaše dubokim snom. Sutradan, 30. oţ ujka, pošto su na brzinu pojeli doruĉak koji se sastojao jedino od peĉenog tragopana, inţ enjer se htio ponovno popeti na vrh vulkana da bi pozorno promotrio otok na kojemu će moţ da ĉitav ţ ivot ostati zatoĉen sa svoja ĉetiri prijatelja, ukoliko je taj otok bio mnogo udaljen od kopna ili se nije nalazio na putu kojim prometuju brodovi izmeĊu otoka Tihog oceana. Sad su u istraţ ivanje vrha s njim pošli i svi njegovi prijatelji. I oni su takoĊer htjeli vidjeti taj otok, koji je trebao zadovoljiti sve njihove ţ ivotne potrebe. Moglo je biti oko sedam sati ujutro kad su Cyrus Smith, Harbert, Pencroff, Gedeon Spilett i Nab napustili tabor, gdje su prenoćili. Ni jedan od njih nije izgledao uznemiren poloţ ajem u koji bijahu dospjeli. Imali su povjerenje u sebe, nema dvojbe, ali ovdje treba napomenuti da Cyrusom Smithom nije ovladalo isto samopouzdanje kao i njegovim prijateljima. U njega se, doduše, nije uvukao oĉaj, jer se on osjećao sposobnim u divljoj prirodi išĉupati sve što njegovim suputnicima i njemu bude potrebno za ţ ivot, dok se ovi nisu niĉega bojali upravo stoga, što se Cyrus Smith nalazio s njima. Lako je razumjeti tu razliku u njihovim osjećanjima. Osobito se Pencroff, poslije one zgode s upaljenom vatrom, ne bi ni trenutka prepustio oĉaju, pa ĉak ni onda kad se našao na goloj stijeni, ukoliko bi se i inţ enjer nalazio s njim. Koješta! reĉe. Izvukli smo se iz Richmonda bez dopuštenja vlasti! Bilo bi nepojmljivo kad nam prije ili poslije ne bi uspjelo napustiti jedno mjesto gdje nas, jamaĉno, nitko neće zadrţ ati! Cyrus Smith se drţ ao istog puta kojim je sinoć prošao. ZaobiĊoše stoţ ac hodajući po zaravni sve do mjesta gdje se nalazila golema pukotina. Vrijeme je bilo prekrasno. Sunce se uspelo na ĉistom nebu i svojim zrakama obasjalo cijeli istoĉni dio brda. Dospješe do kratera. Bio je upravo onakav, kakvim se inţ enjeru priĉinio u mraku, a to znaĉi sliĉan prostranom lijevku koji se postupno širio do visine od tisuću stopa iznad zaravni prvog stošca. Pri samom dnu goleme pukotine široki i gusti slojevi stvrdnute lave krivudali su padinom brda i obiljeţ avali tako put kojim su vulkanske tvari tekle u doline koje su poput brazda presijecale sjeverni dio otoka. Prigodom penjanja unutarnjim dijelom kratera, ĉije nagnuće nije bio veći od trideset i pet do ĉetrdeset stupnjeva, nisu nailazili na velike poteškoće i prepreke. Zamijetili su tragove vrlo stare lave koja je sukljala napolje iz vulkana kroz vrh stošca prije no što je na boĉnoj pukotini otvorila novi put. Što se, pak, tiĉe vulkanskog grotla kojim su podzemni slojevi bili povezani s kraterom, pogledom nisu mogli ocijeniti dubinu, jer se ona gubila u mraku. Ali su stoga sa sigurnošću ustvrdili da je vulkan bio zauvijek ugašen.

Prije osam sati ujutro Cyrus Smith je skupa sa svojim prijateljima stigao na vrh kratera, na stoţ astu izboĉinu, koja je poput otekline izrasla na sjevernom rubu. More! Posvuda samo more! povikaše, kao da im usne nisu mogle zadrţ ati tu rijeĉ koja ih je pretvarala u otoĉane. U stvari, more, ta golema vodena površina, prostiralo se svuda oko njih! Penjući se po drugi put na vrh brda, moţ da se Cyrus Smith nadao da će otkriti neku obalu, neki otok u blizini koji sinoć zbog tame nije mogao vidjeti. Ali se ništa ne ukaza na vidiku, a to će reći, da niĉega nije bilo u daljini ĉak i većoj od pedeset milja. Niti zemlje, niti jedra! Cijeli taj golemi prostor bio je pust, a sami otok se nalazio usred kruga koji se ĉinio beskrajnim. Nijemi, nepomiĉni, inţ enjer i njegovi pratitelji su nekoliko trenutaka šarali oĉima po oceanu s jednog njegova kraja do drugog. Pretraţ ili su svaki dio do krajnjih granica. Ali ni Pencroff, u kojega je bilo oko sokolovo, ništa nije opazio. A da se neka zemlja nalazila negdje na obzoru, pa makar i u obliku jedva zamjetljive izmaglice, mornar bi je bez dvojbe bio opazio, jer mu je priroda pod guste obrve umjesto dva oka usadila dva prava teleskopa. S oceana oni svoje poglede usmjeriše na otok koji je leţ ao pod njihovim nogama. Prvi se javio Gedeon Spilett i to ovim rijeĉima: Koliko je velik ovaj otok? Doista, i nije baš izgledao golem, onako okruţ en nepreglednim morem. Cyrus Smith porazmisli nekoliko trenutaka. Pozorno je oĉima mjerio opseg otoka, raĉunajući visinu na kojoj su se nalazili. Poslije toga reĉe: Prijatelji moji, vjerujem da se neću prevariti ustvrdim li da ukupna duţ ina obale iznosi preko sto milja. A kolika je, onda, njegova površina? Teško je to ocijeniti odgovori inţ enjer jer su obale otoka priliĉno ćudljivo izvedene. Ako se Cyrus Smith nije varao u svojoj procjeni, onda je otok bio otprilike velik kao Malta ili Xante u Sredozemnom moru, samo što je istodobno imao i mnogo nepravilni) e i mnogo manje razvedene rtove, grebene, jeziĉke, uvale ili draţ ice. Njegov, doista, ĉudnovat oblik sve ih je iznenadio i kad je Gedeon Spilett, po inţ enjerovu nagovoru, stavio na papir njegove obrise, zakljuĉili su da sliĉi nekoj fantastiĉnoj ţ ivotinji, nekoj vrsti predpotopnog ĉudovišta koje je zaspalo na površini Tihog oceana. Ovakav je, u biti, bio toĉan opis otoka, ĉiju je kartu dopisnik odmah izradio s priliĉno velikom toĉnošću. Istoĉni dio obale, onaj na koji su brodolomci pristali, široko se usjekao, stvorivši prostran zaljev koji je na jugoistoku završavao oštrim rtom. Njega Pencroff prigodom prvog istraţ ivanja nije otkrio stoga što ga je skrivala visoka litica. Zaljev su na sjeveroistoku zatvarala dva druga rta, a izmeĊu njih se usjekao mali zaton, koji je sliĉio polurazjapljenim ĉeljustima golema morskog psa. Od sjeveroistoka prema sjeverozapadu obala se zaokruţ ila kao plosnata lubanja kakve zvijeri, da bi se potom izdigla u obliku grbe, što je davalo neodreĊen izgled ovom dijelu otoka u ĉijem se središtu dizalo vulkanske brdo. Od tog mjesta obala se dosta pravilno pruţ ala od sjevera prema jugu, samo što se na jednom mjestu usjekla u nju uska draţ ica, odakle je obala završavala dugim repom pomalo sliĉnom repu golemog aligatora. Taj je rep u stvari bio pravi poluotok koji se više od trideset milja pruţ ao u more, raĉunajući od jugoistoĉnog rta koji smo već spomenuli i u luku se svijao tvoreći vanjski, široko otvoren zaljev na donjoj obali ovoga, tako ĉudno razvedenog otoka. Na najuţ em mjestu, to jest izmeĊu Dimnjaka i male draţ ice koju su zapazili na zapadnoj

strani i koja je bila u istoj visini s Dimnjacima, otok je bio širok samo deset milja, dok njegova najveća duţ ina, od onih ĉeljusti morskog psa na sjeveroistoku pa do kraja repa na jugozapadu, nije iznosila manje od trideset milja. Nutrirhue otoka, meĊutim, u svojim glavnim osobinama izgledala ovako: obrasla gustom šumom na juţ noj strani, poĉevši od brda pa sve do obale, a pusta jfleskovita na sjevernom dijelu. Na dijelu koji se protezao od vulkanapiHaJna istoĉnoj obali Cyrus Smith i njegovi prijatelji, na svoje veliko iznenaĊerijfe^opaze jeĊtno jezero, obrubljeno redom crnogorice. Nisu se ni u snu nadahtome btkrićiii Promatrano s vrhunca brda, ĉinilo setja se jezero nalazi na istoj raţ ini kao i more, ali, pošto je razmislio, inţ enjer objasni svojim prijateljima da nadinorskarvistna te male površine vodex§igurno iznosi tri stotine stopa, jer je zaravan na kojoj se jezero nalazilo/JTstvaTi, predstavljala produţ etak zaravni iznad obale. U tom je jezeru, znaĉi, pitka voda? upita Pencroff. Drukĉije ne moţ e biti odgovori inţ enjer u njega se slijevaju vode s planine. Eno potoĉića koji se slijeva u nj reĉe Harbert, pokazujući uski potoĉić koji je, vjerojatno, izvirao ispod zapadnih obronaka brda. U stvari primijeti Cyrus Smith budući da ovaj potok opskrbljuje jezero vodom, vjerojatno prema moru postoji neki odljev kojim iz jezera otjeĉe višak vode. Pri povratku ćemo to ustvrditi. Ovaj priliĉno vijugav potok i ona već od ranije poznata rijeka saĉinjavali su hidrografsku mreţ u otoka, barem takvom se ona ukazala oĉima istraţ ivaĉa. Bilo je, meĊutim, moguće da pod krošnjama gustih šuma koje su pokrivale dvije trećine otoka, teku i drugi potoci prema moru. Morali su to pretpostaviti, jer su na ovom otoku u izobilju rasli veliĉanstveni primjerci biljaka umjerenog pojasa. Na sjevernoj strani ne zamijetiše ni najmanjeg traga tekućoj vodi. Moţ da se tamo smjestila samo koja mlfka u moĉvarnom dijelu na sjeveroistoĉnoj strani, i ništa više. U stvari, tu je bilo samo sipina, pijeska, potpuno neplodnog tla, što je bilo u velikoj opreci s bujnosti najvećeg dijela otoka. Vulkan se nije smjestio u srednjem dijelu otoka, naprotiv, dizao se u sjeverozapadnom dijelu i kao da je predstavljao granicu izmeĊu njegove bujne i njegove puste zone. Na jugozapadu, na jugu i na jugoistoku, najniţ i obronci brda posve su išĉezavali pod gustim zelenilom, dok se na sjevernoj strani moglo oĉima izdvojiti raslinje koje se postupno gubilo u pjeskovitoj ravnici. Isto tako su na toj strani erupcije vulkana sebi prokrĉile put, te se sada širok sloj lave protezao do one uske ĉeljusti, koja je tvorila zaljev na sjeveroistoku. Cyrus Smith i njegovi prijatelji zadrţ ali su se na vrhu cijeli sat. Otok se širio pred njihovim oĉima kao reljefna površina išarana raznim bojama: šume zelenom, pijesak ţ utom, voda modrom. Vidjeli su ga u cijelosti. Jedino je izvan dosega njihovih pogleda ostalo zemljište skriveno pod golemim šumama, najniţ i dijelovi sjenovitih dolina i, napokon, nutrina uskih klanaca u podnoţ ju vulkana. Još jedno ozbiljno pitanje je trebalo riješiti, što je bilo vrlo bitno za budućnost brodolomaca. Je li otok nastanjen ili nije? Novinar je postavio to pitanje. Ĉini se da su već sada, pošto su u tanĉine promotrili razne dijelove otoka, mogli nijeĉno odgovoriti na nj. Nigdje nisu zamijetili neko djelo ljudskih ruku, nigdje nagomilane kolibe, nigdje usamljenu kolibu, nigdje ribarsko naselje na morskoj obali. Nikakav se dim nije dizao u zrak da bi oznaĉio prisutnost ljudi. Istina, razdaljina od trideset milja dijelila je sada brodolomce od krajnjih toĉaka otoka, to jest od onog repa, što se nazirao na jugozapadu, stoga je ĉak i Pencroffu bilo teško svojim oštrim okom tamo zamijetiti neko naselje. A nisu mogli podignuti golemi zeleni zastor koji je pokrivao tri ĉetvrtine otoka i vidjeti skriva li pod sobom kakvo selo. Ali otoĉani koji

ţ ive na ovako uskim prostorima, koji vire iz Tihog oceana, nastavaju radije dijelove uz obalu, a ova je obala izgledala potpuno pusta. Dok otok ne istraţ e posve, morali su pretpostaviti da je nenastanjen. A nisu li ga moţ da, barem povremeno, posjećivali domoroci s obliţ njih otoka? Na to je pitanje bilo teško odgovoriti. Nikakvo kopno nisu zamijetili u krugu od pedeset milja, ali tih je pedeset milja bilo lako preploviti u malajskim ĉunovima, ili u velikim polinezijskim pirogama. Sve je, dakle, zavisilo od poloţ aja otoka, od njegove odvojenosti u Tihom oceanu, ili od blizine drugih otoka. Hoće li Cyrusu Smithu ikada poći za rukom bez ikakvih instrumenata odrediti njegovu širinu i duţ inu? Bit će to vrlo teško. S obzirom na nedoumicu u kojoj su bili, trebalo je poduzeti neke mjere opreza ukoliko bi se iskrcali uroĊenici sa susjednih otoka. IzviĊanje otoka je bilo završeno, njegov oblik odreĊen, njegov reljef ocijenjen, njegova površina izraĉunana, a njegove vode i brda ustvrĊeni. Poloţ aj šuma i ravnica novinar je u glavnim crtama unio u svoju mapu. Trebalo je samo sići niz obronke planine i ispitati tlo u svezi s rudnim, biljnim i ţ ivotinjskim bogatstvom otoka. Ali prije no što će svojim pratiteljima dati znak za polazak, Cyrus Smith im reĉe svojim mirnim i ozbiljnim glasom: Evo, dragi prijatelji, uskog komadića zemlje na koji nas je Stvoritelj bacio. Ovdje ćemo moţ da dulje ţ ivjeti. A moţ da će nam i neka neoĉekivana pomoć stići, ako sluĉajno neki brod proĊe ovuda... Rekao sam "sluĉajno" stoga što mislim da ovaj otok nema velikog znaĉenja. Na njemu nema luke koja bi mogla posluţ iti brodovima kao privremeni zaklon i bojim se da se smjestio izvan putova kojima brodovi uobiĉajeno plove, to jest da se nalazi suviše na jugu za brodove koji plove prema pacifiĉkim otoĉjima, a suviše na sjeveru za one koji plove za Australiju obilazeći oko rta Horn. Neću vam kriti poloţ aj u kojemu se nalazimo... Imate pravo, dragi moj Cyruse ţ ivo odgovori novinar. Vi imate uza se valjane ljude. Oni imaju povjerenja u vas i vi moţ ete raĉunati na njih. Nije li tako, prijatelji? Ja ću vam se u svemu pokoravati, gospodine Cyruse reĉe Harbert i zgrabi inţ enjerovu ruku. Moj ste gospodar uvijek i svugdje! poviĉe Nab. A meni reĉe mornar neka se ime zatre ako se budem klonio posla. Ako poţ elite, gospodine Smithe, od ovog ćemo otoka napraviti malu Ameriku! Podignut ćemo gradove, sagraditi ţ eljeznice, postaviti telefonske linije i jednog lijepog dana kad bude posve izmijenjen, ureĊen, unaprijeĊen, poći ćemo i pokloniti ga Sjedinjenim Drţ avama! Samo ja zahtijevam da to bude pod jednim uvjetom. Pod kojim? upita dopisnik. Da više nismo brodolomci, već naseljenici koji su se ovamo došli naseliti! Cyrus Smith se nije mogao suzdrţ ati, a da se ne nasmiješi. Mornarev prijedlog je jednoglasno prihvaćen. Inţ enjer potom zahvali svojim prijateljima i doda da se uzda u njihovu hrabrost i pomoć Boţ ju. Onda put pod noge za Dimnjake! poviĉe mornar. Samo tren, dragi prijatelji javi se inţ enjer ĉini mi se da bi trebalo dati ime ovom otoku, a isto tako i rtovima, izboĉinama, rijekama, koji nam se prostiru pred oĉima. Izvrsna misao reĉe dopisnik. To će u buduće pojednostavniti naputke koje ćemo dobivati ili davati. U stvari dometne mornar to već nešto znaĉi kad ĉovjek moţ e reći kamo ide i otkud dolazi. U najmanju ruku dobiva dojam da se nalazi negdje na poznatom mjestu.

Kao u Dimnjacima, na primjer javi se Harbert. Toĉno! odgovori Pencroff. Eto s tim imenom mi je već bilo lagodnije pri duši, a iznenada mije palo na um. Hoćemo li svojem prvom boravištu ostaviti ime Dimnjaci, gospodine Smithe? Hoćemo, Pencroffe, s obzirom na to da ste ga vi tako nazvali. Dobro! A što se tiĉe ostalih, to će lako ići ponovno prihvati rijeĉ mornar, kojega je ta stvar s imenima oduševila. Dajmo im imena kao što su radili Robinsoni, kojih mije zgode Harbert više puta ĉitao: "Zaljev Providnosti", "Rt kitova", "Rt prevarenih nada"! Ili radije imena gospodina Smitha odvrati Harbert pa gospodina Spiletta, Naba! 1 moje ime! poviĉe Nab ĉiji zubi bijesnu bjelinom. A zašto ne? odgovori Pencroff. "Luka Nab", pa to baš lijepo zvuĉi! T'RtGedeon..." Meni bi bili draţ i nazivi pozajmljeni iz naše domovine doda dopisnik koji bi nas podsjećali na Ameriku! Slaţ em se s Gedeonom javi se sad Cyrus Smith da glavnim toĉkama na otoku damo takva imena, kao što su, na primjer, mora i zaljevi. Mogli bismo ovaj prostrani zaljev na istoku nazvati Zaljev Unije, a onu široku uvalu na jugu Washingtonov zaljev, a ovo brdo na kojemu se upravo nalazimo Franklinovo brdo, a ovo jezero što se proteglo tu ispred naših oĉiju Grantovo jezero. Dragi prijatelji, ĉini mi se da bi to bilo sjajno! Ta imena će nas podsjećati na našu domovinu i na one njezine velikane koji joj na ĉast sluţ e. Ali za rijeke, rtove, draţ ice, sprudove što ih vidimo s vrha ove planine odaberimo nazive kojima će nas podsjećati na svoj poseban oblik. Tako će nam se njihovi nazivi bolje urezati u pamćenje, a u isto će vrijeme biti i pogodniji. Ĉitav otok ima vrlo ĉudne oblike, tako da nam neće biti teško pronaći odgovarajuća imena. A što se tiĉe rjeĉica i potoka koje još ne poznajemo, raznih dijelova šume koje ćemo kasnije istraţ iti, draţ ica koje ćemo naknadno otkriti, davat ćemo im nazive postupno, to jest onda kad s njima doĊemo u dodir. Što vi o tome mislite, dragi moji prijatelji? Inţ enjerovi prijatelji jednoglasno prihvatiše taj prijedlog. Cijeli se otok nalazio pred njihovim oĉima kao raširena zemljopisna karta i trebalo je samo staviti nazive pod sve one izbeĉene ili uvuĉene kutove, kao i na sva uzvišenja. Gedeon Spilett će ih upisati jedno za drugim, te će time zemljopisni nazivi otoka biti konaĉno utemeljeni. Najprije dadoše nazive onim dvjema uvalama i brdu, kao što trenutak prije inţ enjer bijaše predloţ io. Prva uvala dobi naziv Zaljev Unije, a druga Washingtonov zaljev, dok brdo krstiše Franklinovim brdom. A sada reĉe dopisnik ja bih predloţ io da ovaj poluotok koji se pruţ a prema jugoistoku nazovemo Zmijski poluotok, a onaj rt tamo što se savio poput kakva repa nazovimo Zmajev rep, jer doista sliĉi zmajevu repu. Prihvaća se. A onaj zaljev javi se Harbert na suprotnom kraju otoka, koji sliĉi razjapljenim ĉeljustima morskog psa nazovimo Zaljev morskog psa! Odliĉan naziv! poviĉe Pencroff. A ona dva rta koja ga zatvaraju nazvat ćemo Rtove ĉeljusti! Ne valja! Ne mogu dva rta imati isti naziv! doda dopisnik. Ne mari! odgovori Pencroff. Neka se jedan zove Rt sjeverne ĉeljusti, a drugi Rt juţ ne ĉeljusti! Nazivi su već upisani! odgovori Gedeon Spilett. Treba još dati naziv onom rtu na jugoistoĉnom kraju otoka primijeti Pencroff. To jest onom rtu na kraju Zaljeva Unije objasni Harbert. Caporkov rt! odjednom poviĉe Nab koji je takoĊer ţ elio biti krsnim kumom nekog dijela otoka.

U stvari, Nab je doista našao izvrstan naziv, jer je taj rt bio sliĉan snaţ nom ĉaporku fantastiĉne zvijeri ĉiji je oblik imao taj ĉudnovati otok. Pencroff je bio oĉaran razvitkom dogaĊaja i njihove raspaljene mašte ubrzo dadoše ime rijeci koja je snabdijevala pitkom vodom naseljenike i pokraj koje ih je zraĉni balon izbacio. Nazvaše je Rijekom milosti, ĉime su se ţ eljeli oduţ iti Providnosti, što ih je spasila. Otoĉić na koji su brodolomci najprije stupili nogom nazvaše Otokom spasa. Zaravni, koja je poĉivala na granitnom bedemu iznad Dimnjaka i s koje se pogled pruţ ao na ĉitav prostrani zaljev, dadoše ime Veliki vidikovac. Naposljetku, neprozirnu i gustu šumu što je prekrivala Zmijski poluotok, nazvaše Daleki zapad. Time su bili gotovi s davanjem imena vidljivim i poznatim dijelovima otoka, a poslije će ih upotpuniti postupno kako budu dolazili do novih otkrića. Inţ enjer je poloţ aj otoka odredio pribliţ no i to po visini i poloţ aju sunca. Na temelju toga ustvrdiše da se Zaljev Unije i zaravan Veliki vidikovac nalaze na istoku. Ali sutradan kad bude odredio toĉno vrijeme izlaska i zalaska sunca i na temelju toga izraĉunao trenutak kad se ono bude nalazilo u zenitu, drţ ao je da će prema tome lako odrediti gdje se toĉno nalazi sjever. Treba imati na umu da se otok nalazio na juţ nom dijelu zemaljske kugle, stoga će se sunce, kad dosegne najvišu toĉku neba, nalaziti toĉno na sjeveru, a ne na jugu, kao što, po njegovu prividnom kretanju, zakljuĉuju ljudi koji ţ ive sjeverno od ekvatora. Dakle, sve je bilo obavljeno što su mislili obaviti i naseljenici su se pripremali sići s Franklinova brda i krenuti prema Dimnjacima. Odjednom Pencroff vikne: E, doista smo lakomisleni! A zašto, zaboga? upita ga Gedeon Spilett koji već bijaše zatvorio svoju biljeţ nicu i već se bio digao da poĊe. A naš otok? Ta zaboravili smo mu dati ime! Harbert upravo htjede predloţ iti da ga nazovu inţ enjerovim imenom, što bi svi njegovi prijatelji pljeskom pozdravili, kadli Cyrus Smith jednostavno reĉe: Nazovimo ga, dragi moji prijatelji, imenom velikog graĊanina, koji se sada bori da oĉuva jedinstvo ameriĉke drţ ave! Nazovimo ga, dakle, Lincolnov otok! S tri snaţ na "hura" kolonisti prihvate inţ enjerov prijedlog. I te veĉeri, prije no što će poći na poĉinak, novi naseljenici su dugo razgovarali o svojoj dalekoj domovini; priĉali su o strašnom ratu koji ju je razdirao. Nisu uopće dvojili da će juţ ne drţ ave biti pobijeĊene i da će teţ nje Sjevera, teţ nje pravde, pobijediti, zahvaljujući Grantu i Lincolnu! MeĊutim, ovo se zbivalo 30. oţ ujka 1865. Oni nikako nisu mogli znati da će šesnaest dana poslije toga biti poĉinjen strašan zloĉin u Washingtonu, odnosno da će na Veliki petak Abraham Lincoln biti ubijen metkom jednog fanatika.

XII.

PODEŠAVANJE SATOVA PENCROFF JE ZADOVOLJAN ĈUDNI DIM TOK CRVENOG POTOKA RASLINJE NA LINCOLNOVU OTOKU ŢIVOTINJE PLANINSKI FAZANI LOV NA KLOKANA AGUTI GRANTOVO JEZERO POVRATAK U DIMNJAKE Naseljenici Lincolnova otoka, pošto su još jednom pogledali bacili oko sebe, poĉeše silaziti uskim grebenom kratera i poslije pola sata dospješe na prvu zaravan na kojoj su proveli noć. Pencroff je drţ ao da je vrijeme doruĉku. Usput se poveo razgovor o tome, kako bi trebalo podesiti satove Cyrusa Smitha i Gedeona Spiletta. Znamo da je Gedeon Spilett bio baĉen na pijesak otoka i da morski valovi ni njega ni njegov sat nisu ni dotaknuli, a taj njegov sat je imao odliĉan mehanizam, bio je to pravi dţ epni kronometar. Gedeon Spilett ga je svaki dan navijao. Što se tiĉe inţ enjerova sata, taj se, dakako, zaustavio onda kad je inţ enjer nepomiĉan i nemoćan, leţ ao u pećini one sipine. Inţ enjer ga sada navije i, ocijenivši po visini sunca da bi moglo biti oko devet sati, podesi ga na taj sat. Gedeon Spilett htjede svoj sat ujednaĉiti s njegovim, ali ga inţ enjer zadrţ a rukom. Ne, dragi moj Spilette, stanite! Vaš sat je podešen prema vremenu u Richmondu, nije li tako? Tako je, Cyruse. Ako je podešen prema vremenu u Richmondu, onda je, u stvari, podešen prema vašingtonskom vremenu. Tako je. Onda ga ne dirajte. Navijajte ga i dalje kako treba, ali ne pomiĉite kazaljke. To će nam, moţ da, biti od koristi. "Od kakve bi nam to koristi moglo biti", mislio je mornar u sebi. Pri doruĉku su pojeli svoju zalihu divljaĉi i borove jezgre, ali to Pencroffa nimalo ne uznemiri. Usput će se snabdjeti drugom hranom. Topa je dopala vrlo skromna porcija, pa će, vjerojatno, pronaći neku novu divljaĉ pod gustom krošnjom šume. Osim toga, mornar je ozbiljno pomišljao zamoliti inţ enjera da proizvede barut ijednu ili dvije lovaĉke puške što, po njegovu mišljenju, neće biti nimalo teško. Pošto su napustili zaravan, Cyrus Smith predloţ i svojim prijateljima da se u Dimnjake vrate drugim putom. Ţelio je razgledati Grantovo jezero na ĉijim je obalama rasla prekrasna šuma. PoĊoše stoga sljemenom jednog od ogranaka izmeĊu kojih je, vjerojatno, protjecao potok što ga je svojom vodom napajao. Razgovarajući, kolonisti su razna mjesta na otoku nazivali imenima koja su im maloprije nadjenuli, što je znatno olakšavalo razmjenu misli. Harbert i mornar, prvi gotovo još dijete, a drugi pomalo djetinjast, bili su time oĉarani. Vidiš, Harberte, ovo ja doista zgodno! govorio je mornar dok su hodali. Lijepi moj djeĉaĉe, više se ne moţ emo izgubiti, jer ćemo svakako stići na zaravan Veliki vidikovac, prema tome, do Zaljeva Unije, pa pošli mi sada prema Grantovu jezeru ili se spustili do Rijeke milosti i uputili se kroz šumu Daleki zapad! Naseljenici se dogovoriše da ne idu svi zajedno u hrpi, ali i da se ne udaljuju suviše jedni od drugih. Bili su sigurni da su neke vrlo opasne ţ ivotinje ţ ivjele u gustim šumama otoka, te im je valjalo biti na oprezu. Kao i obiĉno, Pencroff, Harbert i Nab hodali su na ĉelu, predvoĊeni

Topom, koji je njuškao na sve strane. Gedeon Spilett i Cyrus Smith su išli jedan pored drugoga. Dopisnik pripravan pribiljeţ iti svaku zgodu, a inţ enjer najvećim dijelom šuteći. Tu i tamo bi skrenuo s puta da bi podigao sad jedan, a sad drugi predmet, neku biljku ili neku rudnu tvar i onda to stavljao u dţ ep, a da o tome nije iznosio svoje razloge. Koga li vraga samo skuplja? promrmlja Pencroff. Ja samo gledam i gledam, ali ne vidim baš ništa radi ĉega bi se vrijedilo sagnuti! Oko deset sati mala je skupina silazila niz najniţ e obronke Franklinova brda. Zemljište je još uvijek bilo obraslo raslinjem i rijetkim stablima. Hodali su sad ravnicom ĉije tlo bijaše ţ ućkasto i puno kreĉnjaka, a bila je duga oko jednu milju i prostirala se sve do ruba šume. Velike gromade bazaltnih stijena, kojima je po Bischofovim istraţ ivanjima trebalo tri stotine i pedeset milijuna godina da bi se ohladile, bile su mjestimiĉno razbacane po vrlo neravnoj površini. Uza sve to, tu nije bilo lave, koja se iz kratera slijevala uglavnom po sjevernim padinama brda. Cyrus Smith je, dakle, vjerovao da će bez smetnji stići do potoka koji je, po njegovu uvjerenju, tekao ispod drveća prema rubu šume, kadli odjednom opazi Harberta kako navratnanos juri prema njemu, dok su se^Nab i mornar skrili iza litica. Što je, Harberte, što se dogodilo? upita Gedeon Spilett. Nekakav dim! odgovori djeĉak. Opazili smo dim iznad litica, ni sto koraka daleko odavde. Zar je moguće da ima ljudi na otoku? poviĉe dopisnik. Ne smijemo se pokazivati prije no što ustvrdimo o ĉemu se, doista, radi napomene Cyrus Smith. Ja se više bojim uroĊenika, ako ih ima na ovom otoku, no što ih ţ elim. Gdje je Top? Top je otišao naprijed. 1 ne laje? Ne. To je vrlo ĉudno. Ipak, pokušajmo ga dozvati. Za nekoliko trenutaka Gedeon Spilett, Cyrus Smith i Harbert pridruţ e se drugoj dvojici naseljenika i poput njih povukoše se u zaklon od bazaltnih stijena. Odatle su posve jasno vidjeli nekakav dim koji se u kovitlacu dizao uvis, dim upadljivo ţ ućkaste boje. Top se vrati pošto ga je inţ enjer dozvao zviţ dukom. Potom ovaj dade znak prijateljima da ga ĉekaju, a sam klizne izmeĊu stijena. Nepomiĉni, naseljenici su sa strepnjom ĉekali ishod tog pohoda. Uto ih on dozva, na što oni potrĉaše i brzo se naĊoše pored njega. Odmah ih je iznenadio neugodan miris kojim je zrak bio zasićen. Po tom mirisu je inţ enjer bez po muke pogodio podrijetlo tog dima koji ga u poĉetku, ne bez razloga, i te kako bijaše zabrinuo. Ovu vatru, ili bolje reĉeno, ovaj dim reĉe on sama priroda tvori. Tamo se nalazi sumporno vrelo koje će nam omogućiti uspješno lijeĉiti upalu grla. Sjajno! poviĉe Pencroff. Baš šteta što nisam prehlaĊen. Sad se naseljenici upute prema mjestu s kojega se dim dizao uvis. Stigavši, opaze sumporno vrelo, ĉija je voda u obilnim koliĉinama pretjecala izmeĊu stijena i iz koje je izbijao jak miris sumporne kiseline, kad se spajala s kisikom. Cyrus Smith umoĉi ruku u vodu i ustvrdi da je masna. Potom prinese prst ustima: imala je sladunjav okus. A što se tiĉe njezine temperature, izjavi da ima 95 stupnjeva po Fahrenheitu ili 35 po Celziusu. Kad ga je Harbert upitao na temelju ĉega je to zakljuĉio, odgovori: Do tog sam zakljuĉka došao vrlo jednostavno, dijete. Umoĉivši ruku u vodu, nisam

osjetio ni da je topla ni da je hladna. Znaĉi da ima istu temperaturu kao i ljudsko tijelo, odnosno oko 95 stupnjeva po Fahrenheitu. Budući da im to sumporno vrelo zasad nije bilo ni od kakve koristi, naseljenici se upute prema rubu guste šume, koja se nalazila na nekoliko stotina koraka od njih. Kao što su i pretpostavljali, tu je ţ uborio brz i bistar potok izmeĊu visokih obala crvenkaste boje što je bilo znakom da u toj zemlji ima ţ eljeznog oksida. Zbog te crvene boje tla potoku dadoše ime Crveni potok. Bio je taj potok dosta širok, dubok i bistar. Planinskim vodama napajan, tekao je, malo kao rjeĉica, a onda kao bujica, pa mirno klizeći preko pijeska, potom se s hukom lomeći preko gudura ili rušeći se u obliku slapa, prema jezeru tokom dugim jednu i pol milju i širinom izmeĊu trideset i ĉetrdeset stopa. Voda mu je bila pitka, pa se moglo pretpostaviti da je ista kao i u jezeru. To će biti sretna okolnost ukoliko na njegovim obalama pronaĊu prikladniji zaklon no što su Dimnjaci. Drveće koje nekoliko stotina stopa nizvodno zasjenjivaše obale potoka, pripadalo je najvećim dijelom onim vrstama, kojima obiluje umjereni pojas Australije i Tasmanije, a ne vrstama crnogorice kojima su bili obrasli već istraţ eni dijelovi otoka na nekoliko milja od zaravni Veliki vidikovac. U to doba godine, to jest u poĉetku mjeseca travnja, koji na juţ noj polutki odgovara mjesecu listopadu na sjevernoj, ili poĉetku jeseni, lišće još ne bijaše otpalo. MeĊu tim drvećem je bilo dosta kasuarina i eukaliptusa od kojih će neki idućeg proljeća uroditi istim onim slatkim plodovima kakvi rode eukaliptusi na Istoku. Šumarci australskih cedrova rasli su po proplancima obraslim onom istom travom, koju u Novoj Nizozemskoj zovu "tusak". Ali kokosova stabla kojih imade na pretek na otocima Tihog oceana, ĉini se da nisu rasla na ovom otoku koji se, bez dvojbe, nalazio dosta juţ nije. Kakve li štete! reĉe Harbert. Nema tog tako korisnog stabla s tako divnim orasima! MeĊutim, ptice su se premetale u velikom broju po priliĉno tankim granama eukaliptusa i kasuarina, granama koje im nimalo nisu smetale letjeti raširenih krila. Papige vrste kakadu, crne, bijele i sive, obiĉne papige ĉije se perje prelijevalo u svim bojama, sjajnozeleni "kraljići" crvene ćube, modri lorisi, takozvani "modrogorci", prelijetali su amotamo uz zaglušno kriještanje, a boje njihova perja su se prelamale, kao da ih tko promatra kroz kristalnu prizmu. Odjednom neka ĉudna mješavina neskladnih glasova odjekne u gustišu. Naseljenici zaĉuju jedno za drugim ptiĉju pjesmu, ţ ivotinjske krikove i nekakvo kmeĉanje za koje se ĉinilo da potjeĉe s usana nekog uroĊenika. Nab i Harbert pojuriše u gustiš smetnuvši s uma najhitnija pravila opreznosti. Na sreću, nisu u gustišu našli ni strašnih zvijeri, ni pogibeljnih uroĊenika, već jato takozvanih "planinskih fazana", ptica koje uţ ivaju u pjesmi i ruganju. Nekoliko udaraca štapom, vješto odmjerenih, dokrajĉiše njihovu podrugljivu zabavu, a naseljenike snabdiju odliĉnom lovinom za veĉeru. Harbert opazi prekrasne golubove smeĊih krila. MeĊu njima su neki imali divnu ćubu na glavi, a drugi prekriveni zelenim perjem, poput njihovih srodnika u PortMacquarieu. Ali njih je bilo nemoguće uloviti, kao što je nemoguće uloviti gavranove i svrake, jer su bjeţ ali u jatima. Pušĉani metak, nabijen saĉmom, naĉinio bi pravi pokolj meĊu tim pticama, ali naši su se lovci bili prinuĊeni, umjesto puškom i sulicom sluţ iti kamenom i štapom, a to je oruţ je suviše primitivno da bi od njega mogli imati neku veću korist. Njihovo nedostatno naoruţ anje još više je došlo do izraţ aja kad je ĉopor ĉetveronoţ aca, sad u malim, a sad u velikim skokovima od preko trideset stopa kao kakvi leteći sisari, pobjegao tako brzo i na takvoj visini da se ĉinilo da skaĉu s grane na granu, kao vjeverice. Klokani! poviĉe Harbert. Jedu li se? upita Pencroff.

Pripravljeni pirjanjem odgovori dopisnik ukusni su kao najbolja divljaĉ... Gedeon Spilett ne bijaše još ni završio reĉenicu koja je poticala slinu iz usta, a već su mornar, Harbert i Nab kao ludi jurili za klokanima. Uzalud ih je Cyrus Smith zvao da se vrate. Ali isto tako je bilo uzaludno progoniti tu ţ ivahnu divljaĉ, koja se kao kakva lopta odbijala od tla. Poslije pet minuta trĉanja lovci su isplazili jezik od zadihanosti, a klokani nestadoše u gustišu. Ni Top se nije mogao pohvaliti većim uspjehom od svojih gospodara. Gospodine Cyruse reĉe Pencroff kad su im se inţ enjer i dopisnik pridruţ ili gospodine Cyruse, vi i sami vidite da biste morali izraditi puške! Je li to moguće? Moţ da i jest odgovori inţ enjer ali prije toga moramo napraviti lukove i strijele. Siguran sam da ćete tim oruţ jem rukovati isto tako vješto kao australski lovci. Strijele, lukove! ponovi Pencroff prezirno iskrivivši usta. Ta to nije ni za djeĉju igru! Ne budite previše oholi, prijatelju Pencroffe odgovori mu novinar lukovima i strijelama su se ljudi stoljećima meĊusobno ubijali, dok je barut, tako reći, tek juĉer pronaĊen. Ratovi su, na ţ alost, stari kao i ljudski rod! Vjere mi, to je toĉno, gospodine Spilette odvrati mornar. Moj je jezik uvijek brţ i od pameti! Ne zamjerite! Harbert, ĉiji je duh bio potpuno zaokupljen prirodnim naukama, svrne ponovno razgovor na klokane. Uostalom reĉe mi smo se namjerili ovaj put na vrstu klokana koju je najteţ e uloviti, to jest na goleme klokane duge sive dlake. Ako se ne varam, postoje još crni i crveni klokani, klokani kamenjari, klokani štakori, koji se mnogo lakše love. Ima ih dvanaestak vrsta... Harberte pouĉno mu se obrati Pencroffza mene postoji samo jedna vrsta klokana, a to je "klokan na raţ nju" i upravo tu vrstu mi veĉeras nećemo upoznati! Svi su se grohotom nasmijali kad su ĉuli najnoviju podjelu mornara Pencroffa. Valjani mladić nije nimalo krio svoje razoĉaranje što se za veĉeru morao zadovoljiti s planinskim fazanom. Ali, bilo je suĊeno da mu se sreća još jednom tog dana nasmiješi. U stvari, Top koji je osjećao da je u pitanju njegova vlastita korist jurio je okolo i njuškao posvud. Raspaljen glaĊu, ĉini se da je Top naumio loviti za svoj vlastiti raĉun i da od divljaĉi, ako mu kakva dospije pod njušku, neće ni trunke ostati naseljenicima. Ali je Nab motrio na nj i dobro je uĉinio. Oko tri sata Topa nestade u šikari, a muklo groktanje ubrzo bijaše znakom da se dohvatio s nekom ţ ivotinjom. Nab potrĉa i ugleda Topa kako halapljivo proţ dire neku zvijerku. Da je stigao deset minuta poslije, divljaĉ bi bila posve nestala u Topovom ţ drijelu. Ali, na sreću, Top je naletio na ĉitavo leglo i u trenu zaklao tri glodara, od kojih su dva leţ ala na tlu. Nab se likujući pojavi meĊu prijateljima drţ eći u svakoj ruci po jednu zvijerku koje su veliĉinom bile veće od zeca. Ţućkasto im je krzno bilo poprskano zelenim mrljama, dok repa gotovo nisu ni imale. GraĊani Sjedinjenih Drţ ava nisu ni trenutka dvoumili da tim glodarima daju imena koja su im u potpunosti odgovarala. Bili su to "marasi", jedna vrsta agutija, ponešto krupniji od svojih srodnika koji ţ ive u tropskim predjelima, pravi pravcati ameriĉki zeĉevi dugih ušiju, ĉeljusti oboruţ anih sa svake strane s po pet kutnjaka, po ĉemu se upravo i razlikuju od agutija. Hura! poviĉe Pencroff. Peĉenje je tu! Sad se moţ emo vratiti kući! Pošto su se trenutak bili zaustavili, sada ponovno krenuše. Bistra voda Crvenog potoka tekla je ispod svoda koji su ga tvorila stabla asuarina, banksisa i golemih gumovaca. Prekrasne biljke iz roda ljiljana rasle su do dvadeset stopa uvis. Druge biljne vrste, nepoznate mladom prirodoslovcu, sagibale su se nad potokom koji je ţ uborio u svojoj zelenoj kolijevci.

Sad se potok znatno proširio, što je Cyrusa Smitha navelo na misao da je potok blizu svom ušću. Na kraju gustog šumarka onda se, doista, ukaţ e. Naseljenici su stigli na zapadnu obalu Grantova jezera. Mjesto je bilo dostojno da se pogled na njemu zaustavi. Vodeni prostor ĉiji je opseg bio dugaĉak oko sedam milja, a površina mu iznosila oko dvjesta hektara, bio je okruţ en redom raznog drveća. Na istoĉnoj strani, kroz ţ ivopisni zeleni zastor, razmaknut na ponekim mjestima, na obzorju je svjetlucalo more. Na sjeveru, graniĉna crta jezera išla je u blagom luku, dok je u donjem dijelu ta crta bila oštra. Mnogobrojne vodene ptice ĉesto su navraćale na ovaj mali Ontario, a onih "tisuću otoka" njegova ameriĉkog imenjaka ovdje je predstavljala stijena, koja je virila iz vode nekoliko stotina stopa daleko od juţ ne obale jezera. Tu je stajalo zajedno nekoliko parova galebova i ĉuĉeći na kamenju, nepomiĉni i ozbiljni, vrebahu ribu u prolazu, a potom su se uz oštro kriještanje bacali u vodu, da bi se odmah pojavili s plijenom u kljunu. Na ostalom dijelu obale i na otoĉiću, šepurile su se divlje patke, pelikani, liske, crvenokljunaši, filedoni u kojih je jezik imao oblik ĉetke i jedan ili dva primjerka prekrasnih lirastih fazana, ĉiji se rep ljupko širio kao gornji dio lire. Voda u jezeru je bila pitka, bistra, pomalo tanina. Po odreĊenom kljuĉanju koje se u koncentriĉnim krugovima širilo po njegovoj površini, bilo je oĉito da u njemu ima mnogo ribe. Prekrasno je ovo jezero! reĉe Gedeon Spilett. Lijepo bi bilo ţ ivjeti na njegovim obalama! Pa i ţ ivjet ćemo! odgovori Cyrus Smith. U ţ elji da se najkraćim putom vrate u Dimnjake, naseljenici se spuste do ugla što su ga na juţ noj strani tvorile obale jezera. S dosta muke prokrĉe sebi put kroz gustiš i šikaru, kojih se prije toga nikad ljudska ruka nije dotakla i krenuše prema obali, da bi izbili sjeverno od zaravni Veliki vidikovac. Dvije su milje hodali tim smjerom. Na kraju se iza zelene zavjese pojavi zaravan prekrivena sagom guste trave, a iza nje beskrajno more. Da bi stigli u Dimnjake, trebalo je poći ukoso preko zaravni i poslije jedne milje puta stići do prvog zavoja Rijeke milosti. Ali, inţ enjer je htio doznati kako i gdje se gubio višak vode iz jezera, stoga su naseljenici okrenuli prema sjeveru, hodajući kroz šumu još ĉitavu milju i pol. Negdje je postojao nekakav odvodni kanal, i to najvjerojatnije u nekakvom usjeku izmeĊu granitnih blokova. Jezero je, u stvari, bilo veliki bazen koji se, postupno punio vodom iz potoka, te je višak vjerojatno nekim slapom otjecao u more. Ako je tako, mislio je inţ enjer, onda bi se mogao iskoristiti pad vode, njezina snaga koja se sad gubila ne koristeći nikome. Put nastaviše obalom Grantova jezera, hodajući prema sjevernom dijelu zaravni. Prošli su još jednu milju, ali Cyrus Smith nije otkrio slap koji je morao negdje postojati. Bilo je ĉetiri i pol sata poslije podne. Zbog pripremanja veĉere, naseljenici su se morali vratiti u svoj dom. Mala se skupina vrati natrag i lijevom obalom Rijeke milosti stiţ e do Dimnjaka. Pošto je upaljena vatra, Nab i Pencoff, koji su se dragovoljno prihvatili kuharske duţ nosti, brzo su pripremili raţ anj, ispekli agutija i pošteno se poĉastili. Kad su bili gotovi s veĉerom i spremali se na spavanje, Cyrus Smith izvuĉe iz dţ epa male komadiće minerala, koje je pokupio i reĉe: Dragi prijatelji, ovo ovdje je ţ eljezna rudaĉa, a ovo pirit, ovo je glina, ovo vapno, a ovo ugljen. Eto, to nam da je priroda i to je njezin udio u zajedniĉkom radu! Sutra mi moramo dati svoj!

XIII.

TOPOVA OGRLICA IZRADA LUKOVA I STRIJELA CIGLANA LONĈARSKA NOĆ RAZNO KUHINJSKO POSUĐE PRVA JUHA KOMOLJIKA JUŢNI KRIŢ ZNAĈAJNO ASTRONOMSKO PROMATRANJE Pa što mislite, gospodine Cyruse obrati se sutradan Pencroff inţ enjeru otkud ćemo poĉeti? Od samog poĉetka! odgovori Cyrus Smith. I doista, naseljenici su bili prinuĊeni poĉeti od samog poĉetka. Oni nisu imali nikakva oruĊa kojim bi mogli napraviti druga oruĊa, a nisu se nalazili niti u poloţ aju prirode "koja je imala vremena i prema tome nije morala štedjeti na trudu". Njima se ţ urilo, jer su odmah morali udovoljiti potrebama ţ ivota. Koristeći se steĉenim iskustvom, oni nisu imali što izumiti, ali su stoga morali proizvesti. Njihovo se ţ eljezo i ĉelik još uvijek nalaze u rudaĉi, njihovo lonĉarstvo u glini, a njihovo rublje i odijela u tekstilnoj sirovini. Treba, uostalom, reći da su ti naseljenici bili "ljudi" u onom boljem, plemenitijem smislu te rijeĉi. Inţ enjer Smith nije se mogao namjeriti na pametnije, marljivije i odanije suradnike. On je poznavao i njih i njihove sposobnosti. Gedeon Spilett, novinar velikog dara, stekao je veliko znanje, te je mogao govoriti o svemu i svaĉemu. On će mnogo pridonijeti, i glavom i rukama, da bi se naseljenici odrţ ali na tom otoku. Neće ustuknuti ni pred kakvom duţ nosti. Budući da je prije bio strastven lovac, on je radi uţ itka odlazio u lov, ali sad će mu lov postati zanatom. Harbert je bio dobar djeĉak i vrlo dobro upućen u prirodne znanosti, ĉime će on mnogo pridonijeti zajedniĉkoj stvari. Nab je bio samo utjelovljenje odanosti. Vješt, bistar, neumoran, snaţ an, ţ eljeznog zdravlja, donekle je poznavao kovaĉki zanat, te će i on biti od velike koristi zajednici. Pencroff je, pak, kao mornar oplovio sva mora, kao tesar je radio u brodogradilištima u Brooklvnu, krojaĉki pomoćnik na drvenim brodovima, bio je vrtlar i ratar za vrijeme dopusta i tako dalje, te je kao i svi pomorci svemu bio vješt, znao sve napraviti. Doista bi bilo teško udruţ iti petoricu sposobnijih ljudi da se nose sa sudbinom i sigurnijih da će u toj borbi pobijediti. "Treba poĉeti od samog poĉetka"; bijaše kazao Cyrus Smith. A pod tim poĉetkom inţ enjer je podrazumijevao izgradnju postrojenja koje će im posluţ iti da prerade prirodne sirovine. Zna se kakvo znaĉenje pri tome ima toplina. Gorivo, to jest drva i kameni ugljen, mogli su se odmah iskoristiti. Radilo se, dakle, o tome da se sagradi peć. A ĉemu će sluţ iti ta peć? pitao je Pencroff. Da bismo izradili posuĊe od gline koje nam je prijeko potrebno odgovori Cyrus Smith. A ĉime ćemo izgraditi peć? Opekama! A opeke? Opeke ćemo dobiti od gline. Na put, dragi prijatelji. Da ne bismo prenašali sirovinu, mi ćemo svoju radionicu izgraditi na samom mjestu proizvodnje. Nab će ponijeti namirnice, a vatre nam neće ponestati za kuhanje hrane. A ako nam ponestane hrane stoga što nemamo prikladnog oruţ ja za lov? upita Gedeon Spilett. Ah, da nam je imati samo jedan noţ ! poviĉe Pencroff. Pa što onda? upita Cyrus Smith.

Brţ ebolje bih izradio luk i strijele. Naša smoĉnica bi bila uvijek puna divljaĉi! Pa jest, noţ , oštro sjeĉivo... govorio je inţ enjer kao da govori sam sa sobom. U tom trenutku pogled mu padne na Topa koji se motao po obali rijeke. Tope, ovamo! naredi inţ enjer. Pas dotrĉi na poziv svoga gospodara. Ovaj s obje ruke uhvati Topa za glavu, skine mu ogrlicu s vrata i, slomivši je na dva dijela, poviĉe: Tu su dva noţ a, Pencroffe! Mornar mu odgovori dvostrukim "hura". Topova ogrlica bila je napravljena od tanke ploĉice kaljenog ĉelika. Trebalo ju je, dakle, naoštriti najprije na pješĉanom kamenu da bi se napravilo sjeĉivo koje se potom brusi finijim kamenom. Tog pješĉanog kamena bilo je u izobilju na obali, te se dva sata poslije toga alat naseljenika sastojao od dva oštra sjeĉiva, koja nije bilo teško uglaviti u dva ĉvrsta drška. Dobivanje tog prvog alata proslavili su kao veliku pobjedu. Doista, bio je to dragocjen dobitak postignut u pravom trenutku. Krenuli su. Cyrus Smith je odluĉio poći do zapadne obale jezera, gdje je juĉer zamijetio glinu i sa sobom ponio uzorak. Dakle, usmjeriše obalom Rijeke milosti, poprijeĉe preko Velikog vidikovca i pošto su propješaĉili pet milja, stigoše na ĉistinu udaljenu dvije stotine stopa od Grantova jezera. Dok su hodali prema jezeru, Harbert opazi jedno stablo od ĉijih su grana Indijanci Juţ ne Amerike pravili lukove. To stablo se zvalo "crejimba", a pripadalo je jednoj vrsti palme na kojoj nisu rasli jestivi plodovi. Odsjekli su duge i ravne grane, oĉistili ih od lišća, obrezali ih tako da su u sredini bile deblje, a na krajevima tanje. Sad je još samo trebalo pronaći biljku od koje će napraviti tetivu. U tu svrhu im je posluţ ila biljka iz obitelji sljezova. Njezina su vlakna tako otporna da se mogu usporediti sa ţ ivotinjskim ţ ilama. Tako je Pencroff došao do lukova priliĉno velike snage, kojima su još nedostajale strijele. Njih je bilo lako izraditi od ravnih i ĉvrstih granĉica bez ĉvorova, ali stoga nije bilo lako pronaći ubojiti šiljak, to jest tvar koja je imala zamijeniti ţ eljezo. Pencroff je pri tome mislio kako su oni uĉinili što su mogli, a za ostalo će im, moţ da, i sreća biti sklona. Naseljenici stigoše na teren koji su juĉer obišli, a koji se sastojao od same gline vrlo pogodne za posao koji su naumili obaviti. Sam rad im neće priĉinjati nikakvih poteškoća. MeĊutim, trebalo je glinu pomiješati s pijeskom da bi bila manje masna, oblikovati opeke i potom ove ispeći na jakoj vatri. Obiĉno se glinu nabija u kalupe, ali se inţ enjer zadovoljio time, da je ruĉno oblikuje. Ĉitava dva dana su radili na tom poslu. Glinu su najprije navlaţ ili vodom, potom su je mijesili nogama i rukama i na kraju je sjekli u opeke jednake veliĉine. Vješt radnik samo s golim rukama moţ e izraditi, za dvanaest sati, deset tisuća opeka. MeĊutim, pet ciglarskih radnika s Lincolnova otoka nisu za dva dana mogli izraditi više od tri tisuće opeka, koje poredaše jednu do druge da se potpuno osuše, što obiĉno traje tri do ĉetiri dana, a potom ih je trebalo ispeći. Cyrus Smith je odluĉio 2. travnja odrediti poloţ aj otoka. Uoĉi toga dana on je toĉno zabiljeţ io sat kada je sunce zašlo za obzorje, a toga istog jutra je takoĊer toĉno odredio vrijeme njegova izlaska. Pri tim operacijama nije zaboravio prelamanje svjetlosti. IzmeĊu zalaska i izlaska sunca prošlo je dvanaest sati, manje dvadeset i ĉetiri minute. Dakle, šest sati i dvanaest minuta poslije svog izlaska, sunce će biti u podnevku, a mjesto na kojemu će se toga dana nalaziti bit će sjever. U reĉeni sat Cyrus Smith obiljeţ i to mjesto i poloţ ivši dva štapa jedan iza drugog u smjeru sunca, koje će mu posluţ iti kao oznake za snalaţ enje, dobi stalan podnevak za svoja kasnija mjerenja.

Tijekom dva dana, koja su prethodila peĉenju opeka, naseljenici su naveliko skupljali ogrjev. Lomili su grane po ĉistini i skupljali ispod drveća pootpadale suharke. Usput su naokolo lovili, i to s priliĉnim uspjehom, jer je Pencroff pripremio nekoliko sveţ anja strijela s vrlo oštrini vrhom. Zahvaljujući Topu, snabdješe se tim šiljcima, jer je uhvatio jednog dikobraza, koji kao divljaĉ nije predstavljao bogzna kakvu vrijednost, ali su stoga dragocjene bile njegove bodlje, kojima je bio naĉiĉkan. Te bodlje dobro priĉvrstiše na vrhove strijela, dok u drugi kraj udjenuše perje papiga kakadu, da bi strijelama dali odreĊeni smjer. Harbert i novinar ubrzo postadoše vrsni strijelci. Sad je u Dimnjacima bilo u izobilju i dlakave i pernate divljaĉi: kabeja, golubova, agutija, tetrijeba i druge. Najveći dio tih ţ ivotinja ubijen je u dijelu šume smještene na lijevoj strani Rijeke milosti. Tu su šumu nazvali Jakamar, za uspomenu na ptiĉice što su ih Pencroff i Harbert gonili prigodom svog prvog izviĊanja otoka. Uhvaćenu divljaĉ su odmah jeli, jedino su butove od kabeja ostavljali kao zalihu i, pošto su ih najprije namirisali mirisnim travama, sušili ih na dimu, koji se dizao s vatre naloţ ene zelenim drvom. MeĊutim, ta krepka hrana bila je uvijek ista: peĉenje, pa opet peĉenje, a oni bi bili sretni da su mogli ĉuti kako na ognjištu kljuĉa obiĉno jelo u loncu. No, trebalo je priĉekati, trebalo je lonac izraditi, a prije njega peć sagraditi. Za vrijeme tih pohoda, za kojih se nisu nikad udaljivali, iz neposredne blizine ciglane, lovci su zamijetili svjeţ e tragove zvijeri krupnog uzrasta i snaţ nih pandţ a. MeĊutim, nisu mogli ustvrditi kojoj ţ ivotinjskoj vrsti pripadaju. Stoga im je Cyrus Smith preporuĉio da budu oprezni, jer je u šumi, vjerojatno, ţ ivjela i opasna zvjerad. I dobro je uĉinio. U stvari, jednog dana Gedeon Spilett i Harbert ugledaše zvijer vrlo sliĉnu jaguaru. Zvijer ih, na sreću, nije napala, inaĉe se, vjerojatno, ne bi bili izvukli bez teţ ih ozljeda. Ali kad budu oboruţ ani nekim boljim oruţ jem, to jest puškama, koje je Pencroff traţ io od Cyrusa Smitha, Gedeon Spilett se zakleo da će povesti nepoštedni rat protiv divljih zvijeri i da će od njih oĉistiti otok. Za tih nekoliko dana naseljenici se uopće nisu trudili Dimnjake nešto udobnije urediti, jer je inţ enjer vjerovao da će pronaći ili sagraditi, ako bude potrebno, prikladniju nastambu. Zadovoljili su se time, da po pijesku hodnika razastru svjeţ u mahovinu i suho lišće i na tim, ponešto primitivnim, posteljama izmoreni trudbenici spavali su mirnim snom. Zabiljeţ ili su sve dane provedene na Lincolnovu otoku, od dana kad su na nj prispjeli i redovito ubiljeţ avali svaki novi dan. Petog travnja je bila srijeda i toga je dana navršilo dvanaest dana, otkako je vjetar bacio brodolomce na taj otok. Već u samu zoru 6. travnja inţ enjer je sa svojini prijateljima bio na ĉistini, to jest na mjestu gdje je trebalo obaviti peĉenje opeka. Samo je po sebi razumljivo da je taj posao trebalo obaviti pod vedrim nebom, a ne u peći, ili bolje reĉeno, gomila opeka predstavljat će golemu peć koja će samu sebe ispeći. Gorivo od dobro pripremljenih snopova granja postaviše na tlo, a potom ga okruţ e redovima osušenih opeka, koje su ubrzo dobile oblik velike kocke. Na njezinoj vanjskoj strani ostaviše otvore za zrak. Taj je posao potrajao cijeli dan. Tek su naveĉer potpalili snopove granja. Te noći nitko od naseljenika nije legao. Svi su se trudili da vatra ni trenutka ne oslabi. Ĉitav taj pothvat trajao je ĉetrdeset i osam sati i savršeno je uspio. Sad je tu dimljivu gomilu trebalo pustiti da se ohladi. Za to vrijeme su Nab i Pencroff, po uputama Cyrusa Smitha, prenijeli na nosiljci napravljenoj od ukriţ anog granja, nekoliko tovara kalcijevog karbonata, u stvari, obiĉnih stijena kojih je bilo koliko hoćeš na sjevernoj strani otoka. To kamenje se rastopilo na uţ arenoj vatri i pretvorilo u vrlo masno ţ ivo vapno koje će prigodom gašenja nabujati i postati tako ĉisto kao da je naĉinjeno od krede ili mramora. Pomiješano s pijeskom, koji sprjeĉava da se masa ne stisne pri stvrdnjivanju, to je vapno predstavljalo odliĉnu ţ buku.

Kad su svi ti radovi bili gotovi, a to je bilo 9. travnja, ĉinjenica je da je inţ enjer mogao raspolagati s odreĊenom koliĉinom potpuno pripremljenog vapna i s nekoliko tisuća opeka. Ne gubeći ni trenutka, odmah su se prihvatili izgradnje peći koja im je bila potrebna da bi u njoj ispekli razne lonce i posude nuţ ne za domaću uporabu. U tome su uspjeli bez mnogo teškoća. Kad je peć bila gotova, napuniše je kamenim ugljenom, koji je inţe njer pronašao u površinskim naslagama kod ušća Crvenog otoka, i prvi dim izbi iz dimnjaka visokog dvadeset stopa. Ĉistina je pretvorena u radionicu. Pencroff je bio gotovo uvjeren da će iz te peći poteći proizvodi suvremene industrije. Ono što su naseljenici najprije izradili bila je obiĉna lonĉarija, ali stoga podesna za kuhanje hrane. Obiĉna glina, kojoj je Cyrus Smith dodao nešto kvarca i vapna, bila je sirovina od koje je napravljena. U stvari, ta smjesa bila je prava "zemlja za lule" od koje su naseljenici napravili lonce, šalice kojima su dali oblik na odgovarajućim kotaĉićima, tanjure, vrĉeve, lonce itd. Svi ti predmeti bili su nezgrapnih oblika i s mnogo nedostataka, ali pošto su ispeĉeni na visokoj temperaturi, kuhinja u Dimnjacima bila je opskrbljena nekolicinom predmeta, isto tako dragocjenih kao da su bili izraĊeni od kaolina. Ovdje treba spomenuti da je Pencroff, u ţ elji da sazna je li ta glina zasluţ ila naziv "zemlja za lule", izradio nekoliko vrlo grubih lula koje su se njemu ĉinile prekrasnima, ali kojima je, na ţ alost, nedostajalo duhana! Nema što, Pencroff se teško mirio s tim stanjem. Ali, bit će jednog dana i duhana, kao i svega drugog! ponavljao je mornar zanoseći se velikim nadama. Svi ti radovi trajali su do 15. travnja. Posve je razumljivo da su naseljenici to vrijeme savjesno upotrijebili. Postavši lonĉarima, oni su izraĊivali samo lonĉariju. Kad se Cyrusu Smithu uĉini da bi trebali postati kovaĉi, oni će postati kovaĉi. Ali kako je sutradan bila nedjelja, odluĉili su taj dan posvetiti odmoru. Ti Amerikanci su bili ljudi religiozni i strogo se pridrţ avali uĉenja Biblije. Poloţ aj u kojemu su se nalazili mogao je samo još jaĉe utvrditi njihovu vjeru u Stvoritelja svijeta. Naveĉer 15. travnja konaĉno se vratiše u Dimnjake. Svu su lonĉariju dovukli sa sobom, a peć ugasili, s tim, da je ponovno upale kad bude potrebno. Na povratku su imali sreće: inţ enjer je otkrio jednu tvar koja je u potpunosti mogla zamijeniti trud. Poznato je da se ta spuţ vasta i baršunasta tvar dobiva od gljive iz obitelji polipora. Preparirana kako treba, vrlo lako se pali, osobito ako se prije umoĉi u rastopljeni barut ili iskuha u rastopini nitrata ili kalijevog klorida. Do tog dana oni nisu naišli niti na jednu od tih gljiva, a niti na gljive zvane smrĉak, koje imaju ista zapaljiva svojstva. Prepoznavši tog dana jednu biljku iz obitelji komoljika, u koju takoĊer spadaju i pelin, limunovac, zmijska trava i mnoge druge, ubere nekoliko kitica i pruţ i ih mornaru. Drţ ite, Pencroffe reĉe mornaru ovo će vas obradovati. Pencroff je pomno promatrao tu biljku prekrivenu svilenom i dugaĉkom dlakom, dok joj se po lišću osuo pamuĉasti mašak. Kakva je ovo biljka, gospodine Cyruse? upita Pencroff. Sveti Boţ e, da nije, moţ da, duhan? Nije odgovori inţ enjer to je komoljika, meĊu prirodoslovcima poznata pod imenom kineska komoljika. Nama će posluţ iti kao trud. Ta komoljika dobro osušena bila je vrlo zapaljiva, a osobito kad ju je inţ enjer natopio u kalijev klorid kojega je bilo u naslagama na nekoliko mjesta na otoku, a taj je kalijev klorid, u stvari, bila obiĉna salitra. Okupljeni u srednjem hodniku Dimnjaka, tu su veĉer naseljenici posve pristojno veĉerali. Nab je pripremio juhu od agutija, na dimu osušeni but kabeja, a kao prilog kuhane gomolje "caladium machorhizma", vrstu travnate biljke iz obitelji zmijin kozlac, koja je u tropskim krajevima rasla kao drvce. Ti su gomolji bili odliĉna okusa, vrlo hranjivi, dosta sliĉni jelu koje se

u Engleskoj proda je pod imenom "sagu iz Portlanda". To je jelo donekle moglo zamijeniti kruh, koji je naseljenicima Lincolnova otoka još nedostajao. Pošto su bili gotovi s veĉerom i prije no što će poći na poĉinak, Cyrus Smith i njegovi prijatelji otiĊu do obale da se nadišu ĉistog zraka. Bilo je osam sati naveĉer. Izgledalo je da će noć biti divna. Mjesec koji je prije pet dana bio pun, nije još bio izišao, ali se obzor već srebrio blagim i blijedim preljevima, koji bi se mogli nazvati mjeseĉevom zorom. Na svodu juţ ne polutke blistale su polarne zvijezde, a meĊu njima Juţ ni kriţ koji je inţ enjer prije nekoliko dana pozdravio s vrha Franklinova brda. Cyrus Smith je neko vrijeme promatrao blistavo zvijeţ Ċe, koje na svom vrhu i na svom dnu ima po dvije zvijezde prve veliĉine, na lijevoj strani jednu zvijezdu druge, a na desnoj treće veliĉine. Pošto je trenutak porazmislio, reĉe: Harberte, nije li danas 15. travnja? upita djeĉaka. Jest, gospodine Cyruse odgovori djeĉak. Onda će, ako se ne varam, sutrašnji dan biti jedan od ona ĉetiri dana u godini kad se stvarno vrijeme poklapa sa srednjim vremenom, to će reći, dijete moje, da će sutra, gotovo na sekundu, sunce proći preko podnevka toĉno u onom trenutku, kad na našim satovima bude podne. Ako vrijeme bude lijepo, vjerujem da ću odrediti poloţ aj otoka s toĉnošću koja neće varirati više od nekoliko stupnjeva. Bez instrumenata, bez sekstanta? upita Gedeon Spilett. Tako je odgovori inţ enjer. Ali s obzirom na to da je noć vedra, pokušat ću još veĉeras izraĉunati naš poloţ aj po visini Juţ nog kriţ a, odnosno Juţ nog pola iznad obzora. Vi i te kako dobro shvaćate, dragi prijatelji, da, prije no što ćemo se prihvatiti ozbiljnih poslova oko našeg smještaja ovdje, nije dostatno znati da se nalazimo na jednom otoku, već da treba, koliko je to moguće, otkriti na kojoj se udaljenosti taj otok nalazi od ameriĉkog i australijskog kontinenta, te od glavnih otoka u Tihom oceanu. Tako je sloţ i se odmah novinar. Umjesto da sagradimo kuću, moţ da će se pokazati da bi bilo korisnije sagraditi brod ukoliko se ustvrdi da smo samo nekoliko stotina milja udaljeni od naseljene obale. S tog bih razloga i htio dometne Cyrus Smith još veĉeras odrediti geografsku širinu Lincolnova otoka, dok bih sutra u podne pokušao izraĉunati njegovu geografsku duţ inu. Da je inţ enjer imao uza se sekstant, napravu kojom se moţ e vrlo toĉno izmjeriti kutna razdaljina pomoću odraza, cijeli taj pothvat ne bi predstavljao nikakvu poteškoću. Veĉeras bi on pomoću visine pola, a sutra zahvaljujući prolazu sunca kroz podnevnik dobio koordinate otoka. S obzirom na to da tu napravu nije imao, nekako ju je morao nadomjestiti. Cyrus Smith se, dakle, vrati u Dimnjake. Pri svjetlosti s ognjišta, on izradi dva mala plosnata ravnala i spoji ih na jednom kraju, te je tako dobio nešto poput šestara, ĉiji su se kraci mogli primaknuti ili razmaknuti. Spojnu toĉku utvrdio je bagremovim trnjem. Pošto je dogotovio tu napravu, inţ enjer se vrati na obalu. Rekli smo, on je naumio izmjeriti visinu pola iznad jasno ocrtanog obzora, to jest morskog obzora, ali mu je sad Caporkov rt zaklanjao juţ ni obzor, te mu je valjalo potraţ iti neko prikladnije mjesto za mjerenje. U tu svrhu najbolje bi mu odgovarala obala okrenuta ravno k jugu, ali bi onda morao prijeći Rijeku milosti, tada priliĉno duboku, a to baš nije bilo jednostavno. Cryus Smith tada odluĉi da sa zaravni Veliki vidikovac obavi potrebna mjerenja s tim, da ima u vidu njegovu nadmorsku visinu koju je mislio izraĉunati sutradan jednostavnim postupkom iz osnovne geometrije. Naseljenici se stoga prebace na zaravan lijevom obalom Rijeke milosti i smjeste se na

njezinu rubu koji se pruţ ao od sjeverozapada prema jugoistoku, to jest na onim ĉudno odsjeĉenim stijenama, koje su se dizale nad rijekom. Ovaj dio zaravni nadvisivao je pedesetak stopa uzvišenja desne obale koja su se, u dvostrukom nagnuću, spuštala do kraja Caporkova rta i do juţ ne obale otoka. Nikakva, dakle, zapreka nije zaustavljala pogled koji je u polukrugu obuhvatao obzorje i to od Caporkova do Zmajeva rta. Osvijetljen odozdo prvim mjeseĉevim zrakama, taj se juţ ni obzor jasno ocrtavao na nebu, te su ga mogli priliĉno toĉno promatrati. Tog se trenutka Juţ ni kriţ prikazivao promatraĉu u izvrnutom poloţ aju. Sad se zvijezda Alfa nalazila u njegovu donjem kraju koji je bliţ i Juţ nom polu. Ova zvijezda nije onako blizu Juţ nom, kao što je zvijezda Sjevernjaĉa Sjevernom polu. Zvijezda Alfa se nalazi oko 27 stupnjeva od Pola, što je Cyrus Smith, dakako, znao i na što će svratiti pozornost prigodom raĉunanja. On se takoĊer postarao da je promatra u trenutku dok je prolazila preko donjeg podnevka, što mu je trebalo olakšati promatranje. Cyrus Smith upravi jedan krak svog šestara na morski obzor, a drugi na zvijezdu Alfu. Razmak nastao izmeĊu dva kraka predstavljao je kutnu razdaljinu izmeĊu zvijezde Alfe i obzorja. Da se taj kut što ga je na šestaru dobio, ne bi promijenio sluĉajnim pomicanjem krakova, on preko dva kraka šestara poloţ i jednu dašĉicu i pomoću bodlji ih utvrdi za nju. Pošto je to uradio, valjalo mu je izraĉunati dobiveni kut s obzirom na površinu mora, imajući na umu visinsku razliku izmeĊu površine mora i zaravni na kojoj su se nalazili. Da bi to postigao, trebalo je izmjeriti visinu zaravni. I od veliĉine toga kuta, zavisila je visina zvijezde Alfe, a, prema tome i samog Pola iznad obzorja, odnosno ovisila je geografska širina otoka, jer je geografska širina bilo koje toĉke na zemaljskoj kugli jednaka visini Pola nad obzorjem toga mjesta. Te su proraĉune ostavili za sutradan. U deset sati su svi naseljenici već spavali dubokim snom.

XIV.

MJERENJE GRANITNOG BEDEMA PRIMJENA PRAVILA O SLIĈNOSTI TROKUTA GEOGRAFSKA ŠIRINA OTOKA IZLET PREMA SJEVERU SPRUD OSTRIGA PLANOVI ZA BUDUĆNOST PROLAZ SUNCA KROZ PODNEVAK KOORDINATE LINCOLNOVA OTOKA Sutradan, 16. travnja uskrsna nedjelja naseljenici su izišli iz Dimnjaka u samu zoru, te se prihvatiše pranja svog rublja i ĉišćenja svojih odijela. Inţ enjer je naumio proizvesti sapun netom uspije pronaći sirovine potrebne za pravljenje sapuna, sodu ili potašu, mast ili ulje. Pred naseljenike će se jednoga dana postaviti i vrlo bitno pitanje kako obnoviti svoju odjeću, ĉime će se pozabaviti kada za to doĊe vrijeme. U svakom sluĉaju, odijela će im potrajati još najmanje šest mjeseci, jer su bila napravljena od tvrdog materijala i mogla su toliko izdrţ ati unatoĉ svakodnevnoj uporabi. Ali sve će zavisiti od poloţ aja otoka prema nastanjenom svijetu, a to će doznati upravo toga istog dana, ako vrijeme bude pogodno. I eto, Sunce se diglo nad vedrim obzorjem, najavljujući divan dan, jedan od onih prekrasnih jesenjih dana za koje se ĉini kao da se opraštaju od toplog ljeta. Trebalo je upotpuniti mjerenja zapoĉeta juĉer, to jest trebalo je izmjeriti na kojoj se nadmorskoj visini nalazi zaravan Veliki vidikovac. Hoće li vam biti potrebna naprava sliĉna onoj, kojom ste se juĉer sluţ ili? Harbert će obrativši se inţ enjeru. Neće, dijete moje odgovori inţ enjer. Ovaj put ćemo primijeniti drugi postupak, kojim ćemo dobiti, gotovo isto tako toĉne podatke. U ţ elji da što više nauĉi, Harbert poĊe za inţ enjerom koji se odvojio od granitnog bedema i spustio se do ruba ţ ala. Za to vrijeme su Nab, Pencroff i novinar bili zabavljeni drugim poslovima. Cyrus Smith se bijaše snabdio pravim štapom dugim oko dvanaest stopa i izmjerio ga što je toĉnije mogao pomoću visine svoga tijela, koja mu je bila na milimetar poznata. Harbert je nosio visak koji mu je dao Cyrus Smith. Visak je, u stvari, bio obiĉan kamen priĉvršćen na kraju gipkog vlakna. Stigavši na dvadesetak stopa od ruba ţ ala i oko pet stotina stopa se udaljivši od granitnog bedema koji se okomito dizao uvis, Cyrus Smith zabode štap dvije stope duboko u pijesak i pozorno ga uglavi, a potom ga pomoću viska okomito uspravi u odnosu na vodoravnu crtu obzorja. Poslije toga se povuĉe na udaljenost potrebnu da bi, leţ eći na pijesku, pogledom svog oka istodobno obuhvatio vrh štapa i vrh bedema. Potom jednim kolĉićem, zabodenim u pijesak, obiljeţ i tu toĉku. Jesu li ti poznata osnovna pravila geometrije? upita inţ enjer obrativši se Harbertu. Nešto malo, gospodine Cyruse odgovori Harbert koji se nije htio istrĉati. Vidiš, drago dijete, ja sam sad napravio dva sliĉna trokuta, oba pravokutna. Strane prvog, manjeg trokuta su: okomito zaboden štap, razmak izmeĊu kolĉića i podnoţ ja štapa i razmak izmeĊu koĉića i vrha štapa kao hipotenuza, dok su strane drugog trokuta: okomiti bedem ĉiju visinu moramo izraĉunati, razmak od zabodenog kolĉića do podnoţ ja granitnog bedema i razmak izmeĊu kolĉića i vrha bedema koji prolazi vrškom štapa, što predstavlja hipotenuzu većeg trokuta, a u stvari je produţ ena hipotenuza prvog trokuta.

Ah, gospodine Cyruse, sad sam shvatio! poviĉe Harbert. Kao što je razmak od kolĉića do štapa razmjeran razmaku od kolĉića do okomitog bedema, tako je i visina štapa razmjerna visini okomitog bedema. Toĉno tako, Harberte sloţ i se inţ enjer. Kad budemo izmjerili dva prva razmaka, poznavajući visinu štapa, ostaje nam da izraĉunamo razmjer. Tako ćemo dobiti visinu bedema, a da se ne moramo muĉiti da ga izmjerimo izravnim putem. Izmjerili su oba vodoravna razmaka pomoću samog štapa, ĉija je visina iznad pijeska bila toĉno deset stopa. Prvi razmak, to jest onaj izmeĊu kolĉića i toĉke gdje je štap bio zaboden u pijesak, iznosio je petnaest stopa. Drugi je pak razmak, to jest onaj izmeĊu kolĉića i podnoţ ja okomitog bedema, iznosio pet stotina stopa. Pošto bijahu obavili sva ta mjerenja, inţ enjer i djeĉak se vratiše u Dimnjake. Inţ enjer sad uze plosnati kamen što ga bijaše donio s jednog od ranijih izleta, ploĉu od škriljevca na kojoj je bilo lako pisati brojke oštrim bridom školjke. Inţ enjer na kamenu ispiše ovu jednadţ bu: 15 : 500 = 10 : a 15a = 10 x 500 5000 a == 333,33 15 Tako su izraĉunali da je visina granitnog bedema iznosila tri stotine trideset i tri stope. Cyrus Smith tada uze napravu koju je juĉer proizveo i ĉije su dvije dašĉice svojim razmaknutim krakovima pokazivale kutni razmak izmeĊu zvijezde Alfe i obzorja. On toĉno izmjeri veliĉinu toga kuta na jednoj kruţ nici koju je podijelio na tri stotine šezdeset potpuno jednakih dijelova. Kut je iznosio deset stupnjeva. Kad se tome kutu doda 27 stupnjeva, odnosno udaljenost Alfe od Juţ nog pola i kad se odbije visina Velikog vidikovca s kojega su promatranja obavljana, onda je kutni razmak izmeĊu pola i obzorja iznosio ukupno 37 stupnjeva. Cyrus Smith, dakle, zakljuĉi da se Lincolnov otok nalazio na 37. stupnju juţ ne geografske širine. Ako se, meĊutim, uzme u obzir da je zbog nesavršenog mjerenja moglo doći do greške od 5 stupnjeva, onda se otok nalazio negdje izmeĊu 35. i 40. usporednika. Trebalo je još doznati geografsku duţ inu, pa da se dobiju obje koordinate otoka. Taj je posao inţ enjer naumio obaviti istog dana, i to u podne, naime u trenutku kada sunce bude na prolazu kroz podnevak. Naseljenici su odluĉili tu nedjelju provesti u šetnji, ili još bolje, u istraţ ivanju onog dijela otoka koji se nalazio izmeĊu sjevernog vrha jezera i Zaljeva morskog psa, a ako vrijeme bude povoljno, proširit će svoja istraţ ivanja do iza Rta juţ ne ĉeljusti. Ruĉat će negdje meĊu sipinama, a kući će se vratiti tek naveĉer. U osam i pol sati ujutro mala skupina je kretala rubom tjesnaca. S druge strane, na Otoĉiću spasa, mnogobrojne su ptice šetale dostojanstvenim korakom. Bili su to gnjurci, neka vrsta pingvina, koju se lako moglo prepoznati po neugodnu kreštanju, koje je podsjećalo na njakanje magaraca. Pencroffa su ti gnjurci zanimali jedino kao jestiva sirovina, te ga popriliĉno obradovaše tvrdnje da im meso, premda crna izgleda, ima ukusan tek. TakoĊer su vidjeli velike vodozemce kako se vuku po pijesku. To su sigurno bili tuljani koji su, ĉini se, izabrali otok za svoje utoĉište. Te ţ ivotinje nisu uopće dolazile u obzir za prehranu, jer im je meso masno i odvratna okusa. MeĊutim, Cyrus Smith ih je pozorno promatrao i, ne kazujući svojih misli, on obavijesti svoje pratitelje da će ubrzo posjetiti otoĉić. Obala kojom su naseljenici hodali bila je prekrivena brojnim školjkama meĊu kojima je

bilo i takvih, kojima bi se i te kako bili obradovali mnogi ljubitelji nauke o školjkama. MeĊu inim bilo je tu svrdlastih, pa trokutastih školjaka. Ali najkorisnije za njih bilo je golemo polje ostriga, koje se za vrijeme oseke nalazilo izvan vode, a otkrio ga je Nab meĊu hridinama oko ĉetiri milje daleko od Dimnjaka. Nab nije uzalud potratio ovaj dan poviĉe Pencroff, promatrajući slojeve ostriga koji su se pruţ ali prema moru. Nab je doista imao sreće reĉe novinar i ako svaka ostriga, kao što se tvrdi, proizvede pedeset do šezdeset tisuća jaja godišnje, ovdje ćemo imati neiscrpne zalihe hrane. Ali meni se ĉini da ostrige nisu osobito hranjive dometne Harbert. Pa i nisu sloţ i se s njim Cyrus Smith. Ostrige sadrţ e vrlo malo dušiĉnih tvari. Ako bi se ĉovjek jedino njima hranio, morao bi ih pojesti najmanje petnaest do šesnaest pregršti na dan. Eh! uzvikne Pencroff. Mogli bismo smazati mnoštvo i da ih još uvijek ostane na sprudu. Kako bi bilo da ih nekoliko ponesemo za ruĉak? I ne ĉekajući odgovora na svoj prijedlog, jer je već unaprijed znao da je prihvaćen, mornar i Nab nabraše odreĊenu koliĉinu školjaka. Staviše ih u neku vrstu mreţ ice od hibiskusovih vlakana, što ju je Nab ispleo, a u kojoj se već nalazio podnevni obrok. Potom nastaviše obalom izmeĊu sipina i mora. Katkad je Cyrus Smith pogledavao na svoj sat, kako bi se mogao na vrijeme pripremiti za promatranje Sunca, što je trebalo biti uĉinjeno toĉno u podne. Ĉitava ova strana otoka bila je vrlo neplodna sve do rta koji je zatvarao Zaljev Unije, a koji je dobio naziv Rt juţne ĉeljusti. Tu su mogli vidjeti samo pijesak i školjke, izmiješane s ostacima lave. Poneka morska ptica dolazila je na ovu pustu obalu, pokoji galeb, albatros ili divlje patke koje su u dobroj mjeri izazvale Pencroffovu pohlepu. On ih je, dakako pokušao oboriti strijelama, ali bez uspjeha, jer se nisu spuštale na zemlju, te ih je valjalo gaĊati u letu. To navede mornara da ponovi inţ enjeru: Kao što vidite, gospodine Cyruse, dokle god ne budemo imali jednu ili dvije lovaĉke puške, nećemo moći osigurati svoj kruh svagdašnji. Imate pravo, Pencroffe odgovori mu novinar ali sve to zavisi od vas. Nabavite nam ţ eljeza za cijevi, ĉelika za ognjila, salitre, ugljena i sumpora za barut, ţ ive i dušiĉne kiseline za paljenje, te na kraju olova za saĉmu, pa će nam Cyrus napraviti odliĉne puške! Zaboga javi se sad inţ enjer sve bismo te stvari mogli i na otoku pronaći, ali vatrena su oruţ ja vrlo fine naprave. Da bi ih se izradilo treba imati alat vrlo velike toĉnosti. Uostalom, vidjet ćemo poslije! Ta zašto smo poviĉe Pencroff zašto smo morali preko ograde košare pobacati sve ono oruţ je, kojega smo ga ponijeli sa sobom, i sve one naprave, pa ĉak i dţ epne noţ eve? Ali da ih nismo bacili, Pencroffe, bio bi balon nas same bacio na dno mora! odgovori mu Harbert. Istina je to što rekoste, dragi djeĉaĉe! odgovori mornar. A potom mu druga misao doĊe na um i on reĉe: Kako li su morali ostati zaprepašteni Jonathan Forster i njegovi suputnici kad su sutradan po našem odlasku ustvrdili da je trg prazan, a balon odletio? To mije posljednja briga na svijetu doznati što su oni mogli misliti! odgovori Gedeon Spilett. Ipak je meni na um pala misao pobjeći balonom! reĉe Pencroff, zadovoljno se smiješeći. Lijepa zamisao, Pencroffe odgovori mu novinar koja nas je dovela na ovo mjesto! Više volim biti ovdje nego u zarobljeništvu Juţ njaka! poviĉe mornar a osobito otkako je gospodin Cyrus bio tako dobar, pa nam se pridruţ io!

1 ja takoĊer! odvrati novinar. Uostalom, što nam nedostaje ovdje? Ništa! Prije bih kazao... sve! odgovori Pencroff i prasne u smijeh tako da su mu se tresla široka ramena. Ali prije ili poslije pruţ it će nam se prigoda otići odavde. Moţ da i prije no što moţe te zamisliti, dragi prijatelji reĉe tada inţ enjer ukoliko se Lincolnov otok ne nalazi predaleko od nekog naseljenog otoĉja ili kontinenta. Prije no što proĊe sat vremena, mi ćemo to znati. Nemam uza se zemljopisnu kartu Tihog oceana, ali u pamćenju sam saĉuvao vrlo jasnu sliku njegova juţ nog dijela. Na temelju geografske širine koju sam juĉer ustvrdio, Lincolnov se otok nalazi zapadno od obala Novog Zelanda i istoĉno od obala Ĉilea. Ali izmeĊu tih dviju zemalja udaljenost iznosi najmanje šest tisuća milja. Moramo još ustvrditi mjesto gdje se toĉno nalazi otok u tom morskom prostranstvu. Nadam se da će nam to ubrzo otkriti njegova geografska duţ ina. Nije li nam otoĉje Pomotou upita Harbert najbliţ e po geografskoj širini? Jest odgovori inţ enjer ali od tog nas otoĉja dijeli udaljenost veća od dvanaest stotina milja. A što je tamo? upita Nab koji je s velikim zanimanjem pratio taj razgovor i koji je ruku upravio prema jugu. Tamo nema ništa odgovori Pencroff. Doista, ništa doda inţ enjer. Pa dobro, Cjruse upita sad dopisnik što će biti ako se Lincolnov otok nalazi nekoliko stotina milja udaljen od Ĉilea ili Novog Zelanda... ? U tom ćemo sluĉaju sagraditi brod umjesto kuće, a meštar Pencroff će preuzeti na se obvezu da njim upravlja... Vrlo rado, gospodine Cyruse poviĉe mornar pripravan sam odmah uskoĉiti u kapetane, ĉim sagradite brod koji će biti u stanju ploviti morem! Pa i sagradit ćemo ga, ako to bude potrebno! odgovori Cyrus Smith. Dok su ti naseljenici, koji nisu ni u što sumnjali, tako razgovarali, pribliţ avalo se vrijeme promatranja. Što će to poduzeti Cyrus Smith, da bi bez ikakvih naprava ustvrdio prolaz Sunca kroz meridijan otoka? To pitanje Harbert nije nikako mogao odgonetnuti. Naseljenici su u tom trenutku bili šest milja udaljeni od Dimnjaka. Nalazili su se u blizini sipine u kojoj su pronašli inţ enjera poslije njegova ĉudesnog spasenja. Zaustavili su se na tom mjestu i sve pripremili za ruĉak. Bilo je jedanaest i pol sati. Harbert ode, s vrĉem što ga je ponio Nab, po pitku vodu na potok koji je tekao u blizini. Za vrijeme tih priprema Cyrus Smith rasporedi sve što mu je bilo potrebno za astronomsko promatranje. Na ţ alu izabere ĉisto mjesto koje je more, povlaĉeći se za vrijeme oseke, savršeno izravnalo. Taj sloj sitnog pijeska bio je ravan kao ogledalo. Nijedno zrnce nije stršilo. Uostalom, nije bilo bitno je li teren vodoravan ili nije, a niti stoji li štap od šest stopa koji su zaboli u pijesak okomito. Naprotiv, inţ enjer ga sam nagne prema jugu, odnosno na protivnu stranu od Sunca. Naime, ne smije se zaboraviti da su naseljenici Lincolnova otoka, stoga što se ovaj nalazio na juţ noj polutki, vidjeli kako se Sunce na svom dnevnom putu kreće iznad sjevernog, a ne iznad juţnog obzorja. Harbert je tada shvatio što će inţ enjer poduzeti da bi ustvrdio kad će Sunce biti na najvišoj toĉki svoje putanje, na prolazu kroz meridijan otoka, ili drugim rijeĉima, kad će se naći u podnevku toga mjesta. Znaĉi da će, u pomanjkanju naprava, pomoću sjene, koju će bacati na pijesak, dobiti toĉan podatak koji je ţ elio doznati. U stvari, u trenutku kad sjena štapa bude najkraća, bit će toĉno podne. Bilo je dostatno

oĉima pratiti kraj te sjene da bi se zapazilo kad će ta sjena, pošto se najprije skrati, ponovno bivati sve duţ a. Nagnuvši štap na suprotnu stranu od Sunca, Cyrus Smith je time produţ io sjenu, te će, prema tome, biti lakše zapaziti sve promjene do kojih će doći. Doista, ukoliko je kazaljka na satu duţ a, utoliko je lakše pratiti kretanje njezina vrha, a sjena zabodena štapa bila je isto što i kazaljka na satu. Kad mu se uĉinilo da je nastupio pogodan trenutak, Cyrus Smith klekne na pijesak i uze malim štapićima obiljeţ avati u pijesku postupno smanjivanje štapove sjene. Nagnuti nad njim, njegovi su prijatelji tu njegovu rabotu pratili s najvećim zanimanjem. Novinar je drţ ao u ruci svoj sat, pripravan zabiljeţ iti onaj trenutak kad će sjena biti najkraća. Osim toga, budući da je Cyrus Smith svoja promatranja obavljao 16. travnja, to jest onog dana kad se stvarno vrijeme i srednje vrijeme poklapaju, vrijeme što će Gedeon Spilett zabiljeţ iti, bit će pravo, isto vrijeme kao i u Washingtonu, što će uvelike pojednostavniti raĉunanje. MeĊutim, Sunce se polako kretalo. Sjena štapa je bivala sve manja, a kad se Cyrusu Smithu uĉinilo da ona poĉinje rasti, on upita: Koliko je sati? Pet sati i jedna minuta odmah odgovori Gedeon Spilett. Sad je trebalo raĉunanjem dovršiti taj posao. Ništa lakše od toga. Kao što se vidi, postojala je razlika od oko pet sati izmeĊu meridijana koji je prolazio kroz Washington i meridijana koji je prolazio preko Lincolnova otoka, odnosno da je na Lincolnovu otoku bilo podne kad je u Washingtonu bilo pet sati poslije podne. Ako se, meĊutim, zna da Sunce na svom prividnom putu oko Zemlje za ĉetiri minute prijeĊe jedan stupanj, odnosno petnaest za jedan sat, znaĉi da za pet sati prijeĊe 5 sati puta 15 stupnjeva, što iznosi 75 stupnjeva. Dakle, budući da se VVashington nalazi na 77 stupnjeva, 3 minute i 11 sekunda, to jest okruglo 77 stupnjeva od Greenwichea od kojega Amerikanci, kao i Englezi, raĉunaju geografsku duţ inu, iz toga proizlazi da je Lincolnov otok bio smješten na 77. plus 75. stupnju zapadno od Greenvvicha, odnosno na 152. stupnju zapadne duţ ine. Cyrus Smith izvijesti svoje prijatelje o tim podacima. Uzmu li se u obzir netoĉnosti do kojih je moglo doći prigodom promatranja, kao što ih je uzeo i prigodom mjerenja geografske širine, on drţ i da se Lincolnov otok nalazi izmeĊu 35. i 37. usporednika i izmeĊu 150. i 155. meridijana zapadno od Greenvvicha. Kao što se vidi, inţ enjer je dopuštao da je prigodom promatranja moglo doći do greške od pet stupnjeva u svakom od dva sluĉaja. Raĉunajući šezdeset milja za jedan stupanj, dolazimo do zakljuĉka da je greška mogla iznositi najviše tri stotine milja u odnosu na stvarni geografski poloţ aj otoka. Ali ta greška nije smjela utjecati na odluku koju im je valjalo donijeti. Bilo je oĉito da je Lincolnov otok bio toliko udaljen od drugih otoka ili kopna da naseljenici nisu mogli ni pomisliti da tu udaljenost prijeĊu u obiĉnom i krhkom ĉamcu. U stvari, otok se nalazio najmanje dvanaest stotina milja od Tahitija i od otoka iz skupine Pomotou, više od osamnaest stotina milja od Novog Zelanda i više od ĉetiri i pol tisuće milja od ameriĉkog kopna! Cyrus Smith pokuša osvjeţ iti svoja sjećanja, ali makar koliko se trudio, nije se mogao sjetiti da je na tom dijelu Tihog oceana ikad zamijetio na zemljopisnoj karti bilo kakav otok.

XV.

NASELJENICI SU ODLUĈILI PREZIMITI NA OTOKU METALURGIJSKI PROBLEM ISTRAŢIVANJA NA OTOĈIĆU SPASA LOV NA TULJANE HVATANJE JEDNOG MRAVOŢDERA LJENIVAC ŠTO JE TO "KATALONSKI POSTUPAK" KAKO SE DOBIVA ĈELIK? Sutradan, 17. travnja, prve mornareve rijeĉi bile su upućene Gedeonu Spilettu. Pa dobro, gospodine upita što ćemo danas raditi? Ono što se Cyrusu svidi! odgovori dopisnik. I tako će se inţ enjerovi prijatelji od ciglara i lonĉara prometnuti u metalske radnike. Juĉer poslije ruĉka naseljenici su nastavili istraţ ivanje otoka sve do Rta ĉeljusti, koji je bio oko sedam milja udaljen od Dimnjaka. Tu je završavao dugi niz sipina, a tlo je imalo vulkanski izgled. Tu se više nisu dizali visoki bedemi kao što je bio sluĉaj sa zaravni Veliki vidikovac, već se protezala ĉudna i ćudljiva obala koja je tvorila granicu uskog zaljeva smještenog izmeĊu dva rta, koja su nastala erupcijom vulkana. Stigavši do tog mjesta, naseljenici se okrenu i poĊu natrag. Stigli su u Dimnjake, ali nisu pošli na poĉinak prije no što su riješili problem, treba li napustiti Lincolnov otok ili na njemu ostati. Udaljenost od dvanaest stotina milja, koja je dijelila otok od otoĉja Pomotou, bila je suviše velika. Obiĉnim je ĉamcem nisu mogli preploviti, a pogotovu ne sada, nadomak zimi i lošim vremenskim prilikama. Pencroff je to odluĉno izjavio. MeĊutim, graĊenje takva ĉamca, da su i raspolagali potrebnim alatom, bio je vraški teţ ak posao, a kako naseljenici nisu imali nikakva alata, trebalo ga je izraditi, poĉevši od ĉekića, sjekira, sjekirica, pila, svrdala, strugova itd. Za to je trebalo dosta vremena. Odluĉili su stoga prezimiti na Lincolnovu otoku i potraţ iti neki od Dimnjaka udobniji stan, u kojemu će provesti zimske mjesece. Prije svega, trebalo je iskoristiti ţ eljeznu rudaĉu i pretvoriti je u ţ eljezo i ĉelik. Inţ enjer je na sjeverozapadnom dijelu otkrio na nekoliko mjesta slojeve te rudaĉe. U zemlji obiĉno ne nalazimo kovine u ĉistom stanju. U najvećem broju sluĉajeva nalazimo ih sjedinjene ili s kisikom ili sa sumporom. Od ona dva uzorka što ih je inţ enjer pokupio onog dana kad su se popeli na Franklinovo brdo, jedan je predstavljao magnetizirano ţ eljezo, a drugi pirit ili, reĉeno drukĉije, ţ eljezni sulfat. Iz prve je smjese, to jest iz magnetiziranog ţ eljeza ili ţ eljeznog oksida, trebalo redukcijom izvući, pomoću ugljena, kisik da bi se dobilo ţ eljezo u ĉistom stanju. To izvlaĉenje obavlja se miješanjem ţ eljezne rudaĉe s ugljenom pri visokim temperaturama, brzim i lakim "katalonskim postupkom", koji ima prednost da ţ eljeznu rudaĉu jednim jedinim postupkom pretvori u ţ eljezo, pomoću visokih peći koje pretvaraju rudaĉu najprije u ţ eljezni liv, a potom u ĉisto ţ eljezo, pošto se iz liva izvuĉe tri do ĉetiri posto ugljena inaĉe sadrţ anog u njemu. A što je bilo potrebno Cyrusu Smithu? Ţeljezo, a ne ţ eljezni liv. Morao je, dakle, pronaći najbrţ i postupak redukcije. Uostalom, uzorak što ga je pokupio bijaše sam po sebi vrlo ĉist i bogat ţ eljezom. Bila je to ona ista oksidna rudaĉa, koja se nalazi u zagasitosivim naslagama i stvara crnu prašinu, kristalizira u pravilnim oktaedrima, snabdijeva nas prirodnim magnetima. U Europi se od te rudaĉe, osobito u Švedskoj i Norveškoj, proizvodi ţ eljezo prvorazredne kakvoće. Nedaleko od naslaga te rudaĉe nalazile su se naslage kamenog ugljena, kojim su se naseljenici posluţ ili prigodom peĉenja opeka. Ĉinjenica da su se sirovine potrebne za proizvodnju nalazile u neposrednoj blizini, uvelike je olakšavala cijeli postupak proizvodnje ţ eljeza. Ujedinjeno

Kraljevstvo ima zahvaliti upravo toj sretnoj okolnosti silno iskorištavanje svog rudnog bogatstva. U njemu se ugljen koji sluţ i u proizvodnji kovina vadi u isto vrijeme i iz istog mjesta kao i sama kovina. Onda, gospodine Cyruse obrati mu se Pencroffmi ćemo, dakle, preraĊivati ţeljeznu rudaĉu? Tako je, dragi prijatelju odgovori inţ enjer ali prije no što prionemo tom poslu, poĉet ćemo loviti tuljane na Otoĉiću spasa, što će se vama svakako svidjeti. Loviti tuljane! poviĉe mornar okrenuvši se prema Gedeonu Spilettu. Znaĉi, potrebno je loviti tuljane da bi se proizvelo ţ eljezo!? Ako Cyrus to tvrdi, onda je tako! odgovori novinar. Ali inţ enjer već bijaše izišao iz Dimnjaka. Pencroff se uze pripremati za lov na tuljane, ne dobivši nikakvo drugo objašnjenje. Potom se Cyrus Smith, Harbert, Geden Spilett, Nab i Pencroff sastadoše na tjesnacu što dijeli Otoĉić spasa od Lincolnova otoka i to na mjestu gdje ga se za vrijeme oseke moglo gazom prijeći. Oseka je bila na najniţ oj toĉki, tako da su lovci prešli na drugu stranu samo do koljena gazeći vodu. Cyrus Smith je prvi put zakoraĉio nogom na otoĉić, a njegovim je pratiteljima ovo bio drugi put, jer ih je baš na nj bacio balon. Po njihovu izlasku na obalu, stotine pingvina su ih promatrali bezazlenim pogledima. Oboruţ ani štapovima, naseljenici su ih mogli poubijati koliko su htjeli. Njima, meĊutim, nije bilo ni na kraj pameti napraviti taj beskorisni pokolj, već im je bilo stalo da ne preplaše vodozemce koji su se pruţ ili po pijesku nekoliko stotina metara dalje. Oni ostaviše na miru pingvine neduţ na izgleda, u kojih su batrljasta krila bila plosnata poput peraja i uz to obrasla perjem sliĉnim ribljim ljuskama. Naseljenici su oprezno napredovali prema sjevernom rtu otoĉića, krećući se zemljištem punim malih rupa u koje su morske ptice polagale svoja jaja. Pri kraju otoka, na samoj površini vode, plivale su goleme crne toĉke. Reklo bi se da se to morski sprudovi kreću. Bili su to vodozemci koje su naumili uloviti. Trebalo ih je pustiti da iziĊu iz mora na obalu, jer je tuljane, te odliĉne plivaĉe, zbog njihove uske zdjelice, njihove kratke i guste dlake, njihova vretenastog tjelesnog ustrojstva, nemoguće uhvatiti dok su u vodi, ali se po zemlji, zbog svojih kratkih nogu s pokoţ icom izmeĊu prstiju, vrlo teško kreću. Pencroff je poznavao navike tih vodozemaca, te preporuĉi da se priĉeka s napadom dok se ne pruţ e po pijesku. Pod toplinom sunĉevih zraka, tuljani će ubrzo utonuti u dubok san. Tad će im naseljenici presjeći odstupnicu prema moru i pojuriti na njih, lupajući ih štapovima po njušci. Lovci se, stoga, skriju iza morskih hridina i tu priĉekaju šuteći. Prošao je ĉitav sat prije no što su se tuljani izvukli iz vode i pruţ ili po pijesku. Bilo ih je veća skupina. Harbert i Pencroff se sada izdvoje da bi obišli vršak otoĉića, napali ih s leĊa i tako im presjekli odstupnicu. Za to vrijeme su Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Nab, puzeći pored stijena, izbili na buduće poprište borbe. Odjednom se visoka mornareva pojava uspravi. Pencroff snaţ no krikne. Inţ enjer se s ostala dva prijatelja brzo ubaci izmeĊu tuljana i mora. Snaţ no dohvaćene štapovima, dvije ţ ivotinje ostanu nepomiĉne na pijesku. Ostale su se uspjele probiti do mora i otplivati na puĉinu. Evo tuljana koje ste traţ ili, gospodine Cyruse! reĉe mornar idući prema inţ enjeru. Sjajno odgovori Cyrus Smith. Od njihove ćemo koţ e napraviti kovaĉke mijehove! Kovaĉke mijehove! poviĉe Pencroff. Ovi su tuljani doista imali sreće! Inţ enjer je doista od koţ e tih vodozemaca mislio izraditi kovaĉke mijehove, naprave

potrebne za preradu metala. Ubijeni tuljani su bili srednje veliĉine. Nisu bili duţ i od šest stopa, a glave su im bile sliĉne psećim. Drţ eći da nema nikakva smisla prenositi ubijene ţ ivotinje preko tjesnaca, Pencroff i Nab odluĉe oderati ih odmah tu, na mjestu ulova. Dotle će Cyrus Smith i Gedeon Spilett razgledati otoĉić. Mornar i crnac Nab su bili brzo gotovi sa svojim poslom. Tri sata kasnije, Cyrus Smith je imao na raspolaganju dvije tuljanske koţ e koje kaniše upotrijebiti u takvom stanju, neštavljene. Naseljenici su morali ĉekati da nastupi oseka i da onda prijeĊu tjesnac i vrate se u Dimnjake. Nije bilo lako nategnuti koţ e na drvene okvire i potom ih zašiti biljnim vlaknima, tako da u sebe prime što više zraka i sa što je moguće manjim ispustima. Više su se puta hvatali tog posla. Sav alat Cyrusa Smitha bile su dvije metalne ploĉice što ih je dobio od Topove ogrlice. MeĊutim, on je bio vrlo vješt, a njegovi mu prijatelji pomogoše pametnim savjetima, te se tako u roku od tri dana alat male naseobine povećao za jednu napravu, kovaĉki mijeh, koji je trebao zasipati zrakom rudaĉu izloţ enu velikoj toplini, što je bio prijeko potreban uvjet da pothvat uspije. Ujutro, 20. Travnja, poĉelo je takozvano "metalurgijsko razdoblje". Tako je to razdoblje nazvao novinar u svojim bilješkama. Kao što nam je poznato, inţ enjer je bio odluĉio da se proizvodnja ţ eljeza obavlja na mjestu gdje je bilo dostatno i ţ eljezne rudaĉe i ugljena. Prema njegovim rijeĉima, njihova su nalazišta bila u podruĉju sjeveroistoĉnih ogranaka Franklinova brda, to jest na mjestu šest milja udaljenom od Dimnjaka. Nisu mogli ĉak ni pomisliti toliki put prevaljivati svakog dana, stoga odluĉe da će se smjestiti u kolibi napravljenoj od granja, kako bi dan i noć obavljali taj bitan posao. Smišljeno, uĉinjeno. Krenuli su u samu zoru. Nab i Pencroff su na jednoj nosiljci nosili kovaĉki mijeh i odreĊenu koliĉinu namirnica biljnog i ţ ivotinjskog podrijetla. Uostalom, u tijeku samog puta mislili su obnoviti zalihe. Pošli su putom koji je vodio kroz Jakamarsku šumu. Poprijeĉiše je ukoso od jugoistoka prema sjeverozapadu i to kroz najgušći dio. Valjalo je prokrĉiti put koji će poslije postati najkraćom vezom izmeĊu zaravni Veliki vidikovac i Franklinova brda. Drveće, već poznatih nam vrsta, bilo je veliĉanstveno. Harbert opazi neke nove biljke, a meĊu inim i dragonije koje Pencroff prezirno nazva "uobraţ eni poriluk", jer su one unatoĉ svom visokom rastu pripadale istoj obitelji kao i luk, vlasac, kozjak ili šparoge. Te dragonije su imale drvenasto korijenje koje, kad se iskuha, ima odliĉan okus, a kad prevrije od njega se dobiva vrlo pitki liker. Nabraše dosta toga korijenja. To putovanje kroz šumu priliĉno se oteglo. Trajalo je cijeli dan, ali im je stoga dobro došlo da se bolje upoznaju sa ţ ivotinjskim i biljnim svijetom otoka. Posebno zaduţ en za skrb o divljaĉi, Top je trĉao uzduţ i poprijeko kroz travu i gustiš i tjerao s loga sve što mu se našlo na putu. Harbert i Gedeon Spilett ubiše strijelama dva klokana, a još k tome neku zvijerku koja je mnogo sliĉila jeţ u i mravoţ deru, prvom stoga što se savila u klupko naĉiĉkano bodljama, a drugome jer je imao ĉaporke prikladne za rovanje zemlje, što mu je njuška bila sitna i duga i završavala je kljunom sliĉnim ptiĉjem i što mu je jezik bio posut sitnim bodljama, kojima je hvatao kukce. A kad se naĊe u loncu napomenu posve prirodno Pencroffĉemu će onda biti sliĉan? Vrlo ukusnom komadu govedine! odgovori mu Harbert. Ništa bolje i ne traţ imo odvrati mornar. U putu, zamijetiše nekoliko divljih veprova koji ne pokazaše ţ elju napasti skupinu naseljenika. Ĉinilo se da neće ni naići na opasne zvijeri, kadli se novinaru uĉini da je u gustom

grmu, nekoliko koraka od sebe, izmeĊu donjih grana jednog drveta, opazio zvijer za koju mu se uĉini da se radi o medvjedu, te je mirno uze risati u svoju biljeţ nicu. Na veliku sreću za Gedeona Spiletta, zvijer o kojoj je rijeĉ nije pripadala opasnoj obitelji tabanaša. To je bio obiĉan "koula", poznatiji pod imenom Ijenivac. Bio je krupan kao veliki pas, imao je nakostriješenu dlaku prljave boje, pandţ e sa snaţ nim ĉaporcima, zahvaljujući kojima se verao na stabla i hranio lišćem. Pošto su odredili vrstu te zvijerke koju ne uznemiriše na njezinom poslu, Gedeon Spilett izbrisa rijeĉ medvjed ispod crteţ a i na isto mjesto napiše koula. Poslije toga nastaviše put. U pet sati poslije podne Cyrus Smith dade znak da se zaustave. Nalazili su se izvan šume, u podnoţ ju snaţ nih ogranaka što su podupirali Franklinovo brdo prema istoĉnoj strani. Na nekoliko stotina stopa odatle tekao je Crveni potok, te su, prema tome, bili u blizini pitke vode. Odmah se prihvatiše podizanja bivaka. Za manje od jednog sata, na samom rubu šume, izmeĊu stabala, jedna koliba od granja, isprepletena povijušama i oblijepljena ilovaĉom, pruţ ala je petorici naseljenika dosta dobar zaklon. Ostavili su za sutradan geološka istraţ ivanja. Pripremili su veĉeru, pred kolibom je plamsala velika vatra pred kojom se vrtio raţ anj. U osam sati su svi spavali dubokim snom, jedino je jedan naseljenik bio budan da bi odrţ ao vatru i njome otjerao divlju zvijer, ukoliko bi dolutala u blizinu. Sutradan, 21. travnja, Cyrus Smith se uputi skupa s Harbertom u potragu za zemljištem starijeg geološkog postanka na kojemu bijaše pokupio uzorak rudaĉe, koji ga je uza se imao. Napokon su tu rudaĉu pronašli na samoj površini zemlje, u blizini vrela Crvenog potoka, u podnoţ ju jednog od sjeveroistoĉnih ogranaka Franklinova brda. Ta rudaĉa, vrlo bogata ţ eljezom, bila je uvijena u vrlo topljiv zemljani omotaĉ i savršeno je odgovarala procesu redukcije koji je Cyrus Smith kanio primijeniti, to jest katalonskom postupku, ali uprošćenom, kao što se to radi na Korzici. U stvari, takozvani katalonski postupak se sastoji u tome, da se u sagraĊene peći i posude za taljenje metala naslaţ u ugljen i rudaĉa u naizmjeniĉnim slojevima. Pri tome se oni preobraţ avaju i reduciraju. MeĊutim, Cyrus Smith je htio još više pojednostavniti taj postupak. On je naprosto htio sagraditi ĉetvrtastu gomilu od rudaĉe i ugljena i u središte te kocke upraviti zrak iz svojih mijehova. Tim su se postupkom, nedvojbeno, sluţ ili TubalKain i prvi metalci ĉovjeĉanstva. Dakle, taj postupak koji je uspijevao Adamovim unucima i koji je još uvijek davao dobre rezultate u krajevima bogatim ţ eljeznom rudaĉom i ugljenom, nije mogao ne uspjeti u uvjetima u kojima su se nalazili naseljenici Lincolnova otoka. I rudaĉe i ugljena je bilo u blizini i na samoj površini zemlje. Bez po muke su ih skupili na gomilu. Rudaĉu su prije razbili na sitne komade, a onda je rukama oĉistili od zemlje i blata koje se na njezinoj površini nahvatalo. Potom su ugljen i rudaĉu naslagali u naizmjeniĉnim slojevima na gomilu, red ugljena, red rudaĉe, kao što ugljenari slaţ u drva da bi od njih dobili ugljen. Tako će se, pod utjecajem zraĉnog mlaza što ga proizvedu kovaĉki mijehovi, ugljen pretvoriti u ugljiĉnu kiselinu, a potom u ugljiĉni dioksid koji posjeduje svojstvo reduciranja ţ eljeznog oksida, to jest da iz ţ eljeza oslobodi kisik. Tako je inţ enjer i postupio. Kraj gomile napravljene od ugljena i rudaĉe postave mijeh od tuljanove koţ e, na ĉijem je kraju bila utaknuta cijev od vatrostalne ilovaĉe, koja je prije toga izraĊena u lonĉarskoj peći. Pokretan mehanizmom ĉiji su se dijelovi sastojali od drvenih okvira, konopa od biljnih vlakana, utega, mijeh je zasipao zrakom gomilu ugljena i rudaĉe i tako pojaĉavao vatru i u isto vrijeme sudjelovao u kemijskoj pretvorbi, kojoj je bila svrha dobivanje ĉistog ţ eljeza. Cijeli taj posao nije bio nimalo lagan. Naseljenici su morali uloţ iti u nj sve svoje strpljenje i svu svoju oštroumnost, da bi ga završili kako treba. Uspjeh nije izostao. Napokon su dobili grudu uţ arenog ţ eljeza u spuţ vastom stanju, koju je trebalo kovati da bi se iz nje

odstranilo istopljene primjese. Kao što se vidi, ovim je improviziranim kovaĉima nedostajao kovaĉki ĉekić, ali, na kraju krajeva, oni su se nalazili u istim prilikama kao i prvi kovaĉ i morali su postupati kao što je i on postupio. Prva gruda ţ eljeza nasaĊena na drveni drţ ak posluţ ila im je kao ĉekić da iskuju drugu na nakovnju od granita. Tako su dobili grubu, ali upotrebljivu kovinu. Na kraju, poslije mnogih napora i muka, 25. travnja iskovali su više ţ eljeznih sipki i preradili ih u alate poput kliješta, hvataljke, krampova, lopate itd, za koje su Pencroff i Nab izjavili da zlata vrijede. Ali od toga ţ eljeza u ĉistom stanju nisu mogli imati bogzna kakve koristi. Trebalo je proizvesti ĉelik. Ĉelik je spoj ţ eljeza i ugljika i dobiva se od ţ eljeznog liva kojemu se oduzima suvišak ugljika, ili se ţ eljezu doda je ugljik koji mu nedostaje. Prvi, dobiven oduzimanjem ugljika ţ eljeznom livu, zove se prirodni ili proĉišćeni ĉelik, a drugi, dobiven dodavanjem ugljika ţ eljezu, zove se tvrdi ĉelik. S obzirom na to da su već raspolagali s ĉistim ţ eljezom, bilo je uputnije posvetiti se proizvodnji ove druge vrste ĉelika. Cyrus Smith je to postigao tako da je ţ eljezo usijao pomoću ugljene prašine u posudi za taljenje, napravljenoj od vatrostalne ilovaĉe. Poslije su taj ĉelik, koji se moţ e kovati i, dok je vruć i hladan, obraditi ĉekićem. Po inţ enjerovom iskusnom naputku, Nab i Pencroff napraviše sjekire, koje su oni, usijavši ih u vatri i potom naglo ih umoĉivši u hladnu vodu, odliĉno iskovali. Potom su, dakako u grubom obliku, proizveli oštrice za strugove, sjekire, sjekirice, tesarska dlijeta, a onda ţ eljezne krampove, lopate, ĉekiće, ĉavle itd. Napokon je, 5. Svibnja, završilo to prvo metalurgijsko razdoblje. Kovaĉi su se vratili u Dimnjake, a novim poslovima koje će ubrzo poduzeti steći će pravo na nova zvanja.

XVI.

PITANJE STANOVANJA PONOVNO NA DNEVNOM REDU PENCROFFOVA MAŠTANJA ISTRAŢIVANJA SJEVERNO OD GRANTOVA JEZERA SJEVERNI RUB ZARAVNI ZMIJE KRAJNJI DIO JEZERA TOPOVA UZNEMIRENOST TOP PLIVA BORBA POD VODOM MORSKA KRAVA Bio je 6. svibnja, dan kojemu na sjevernoj polutki odgovara 6. studenoga. Već nekoliko dana nebo je bilo zastrto oblacima. Trebalo se pripremiti za zimovanje. Dnevne temperature su bile još dosta visoke. Da je kojim sluĉajem kakav toplomjer dospio na Lincolnov otok, pokazivao bi deset do dvanaest stupnjeva iznad ništice. Tome se ne treba ĉuditi. Lincolnov se otok vjerojatno nalazio izmeĊu 35. i 40. paralele na juţ noj polutki te je, prema tome, bio podloţ an istim klimatskim prilikama kao Grĉka ili Sicilija na sjevernoj. Ali, kao što Grĉku i Siciliju znaju zahvatiti velike hladnoće, praćene ledom i snijegom i Lincolnov će otok, nedvojbeno, u razdoblju najjaĉe zime, doţ ivjeti vrlo niske temperature od kojih se trebalo zaštititi. U svakom sluĉaju, premda naseljenicima hladnoća još ne bijaše izravno zaprijetila, vrijeme kiša je bilo na pomolu, a na tom usamljenom otoku, izloţ enom svim nepogodama s puĉine, usred Tihog oceana, oluje su sigurno bile ĉeste, a vjerojatno i vrlo oštre. Prema tome, pitanje udobnijeg stana no što su bili Dimnjaci, trebalo je ozbiljno pretresti i odluĉno riješiti. Pencroff je, dakako, osjećao odreĊenu sklonost prema tom zaklonu koje on bijaše pronašao, ali je uza sve to shvaćao da je trebalo potraţ iti neko drugo. Jednom je već u Dimnjake provalilo more, što nam je poznato otprije. Naseljenici se nisu smjeli ponovno izloţ iti sliĉnim opasnostima. Uostalom doda Cyrus Smith koji je tog dana raspravljao sa svojim prijateljima o tom problemu mi moramo poduzeti neke mjere opreznosti. Pa zašto? Otok nije naseljen primijeti novinar. Vjerojatno odgovori inţ enjer premda mi još nismo pretraţ ili cijeli otok. Ali ako i ne pronaĊemo nikakvo ljudsko biće, bojim se da opasnih ţ ivotinja ima napretek. Potrebno se, dakle, zaštititi od mogućih napada, kako ne bi morao nitko od nas svaku noć bdjeti da se vatra na ognjištu ne ugasi. Naposljetku, dragi moji prijatelji, sve se mora predvidjeti. Mi se nalazimo u dijelu Tihog oceana koji ĉesto posjećuju malajski gusari... Što? poviĉe Harbert. Zar na takvoj udaljenosti od bilo kojeg kopna? Jest, drago dijete odgovori inţ enjer. Ti su gusari isto tako hrabri mornari kao što su opasni gusari i zloĉinci. Prema tome, moramo poduzeti potrebne mjere. Utvrdama ćemo se zaštititi od divljaka na dvije i na ĉetiri noge reĉe Pencroff i doda gospodine Cyruse, ne bi li bilo pametno istraţ iti cijeli otok prije nego nešto poduzmemo. To bi doista bilo dobro sloţ i se Gedeon Spilett. Tko zna nećemo li na suprotnoj strani naći neku pećinu, koju smo uzalud pokušali pronaći na ovoj? To je istina odgovori inţ enjerali vi ste zaboravili, dragi prijatelji, da se moramo drţ ati u blizini vodenih tokova i da s vrha Franklinova brda nismo na zapadnoj strani opazili nikakvu rijeku, i nikakav potok. Ovdje se, meĊutim, nalazimo izmeĊu Rijeke milosti i Grantova jezera. Tu veliku prednost ovoga mjesta ne smijemo smetnuti s uma. Osim toga, ova je strana okrenuta prema istoku te nije izloţe na, kao ona na drugoj strani, pasatskim vjetrovima koji na juţ noj polutki pusu sa sjeverozapada.

Gospodine Cyruse uplete se u razgovor Pencroff sagradimo onda kuću na obali Grantova jezera. Imamo dosta i opeka i alata. Već smo bili i ciglari i lonĉari i livci i kovaĉi, pa moţ emo biti i zidari, do vraga! Da, prijatelju, ali prije no što donesemo odluku, treba traţ iti. Stan koji je priroda izgradila o svom trošku zaštedjet će nam mnogi trud i uz to će nam, nedvojbeno, pruţ iti sigurniji zaklon, jer će nas istodobno braniti i od vanjskih i od unutarnjih neprijatelja. Tako je Cyruse odgovori novinar ali mi smo već pretraţ ili sav onaj granitni masiv pokraj obale. Nigdje nismo našli ni jedne rupe, pa ĉak ni pukotine. Doista nijedne! poviĉe Pencroff. Kad bismo mogli izdupsti stan u ovom bedemu, na odreĊenoj visini, tako da se naĊe izvan dohvata, eto to bi nam bilo potrebno! Ja vidim odavde, na proĉelju okrenutom prema moru, pet ili šest soba... S prozorima kroz koje prodire svjetlost u njih! dometne Harbert smijući se. 1 stubama da se popenje do njih! doda Nab. Vi se smijete Ijutne se mornar a zašto? Ima li što nemogućeg u onome što sam predloţ io? Zar mi nemamo i budake i lopate? Zar gospodin Cyrus ne moţ e proizvesti barut pa da minama dignemo u zrak ono stijenje? Nije li istina, gospodine Cyruse, da ćete vi proizvesti barut onog dana kad se pokaţ e da nanije potreban? Cyrus Smith je slušao kako zaneseni Pencroff izlaţ e svoje i suviše maštovite planove. Napasti na onu gomilu granita, ĉak i pomoću mina, bio bi doista herkulski posao. Bio je bijesan što priroda sama nije obavila najteţ i dio tog posla. Ali inţ enjer odgovori mornaru da moraju pomnije istraţ iti bedem od ušća rijeke do ugla kojim je završavao na sjevernom dijelu. Izišli su napolje i vrlo pozorno pretraţ ili bedem u duţ ini od oko dvije milje. Ali nigdje, ni na kojem mjestu taj ĉvrsti bedem nije otkrivao nikakvu pukotinu. Golubovi kamenjari, koji su letjeli oko njegova vrha, svoja su gnijezda, u stvari, napravili u rupama na vrhu ili na rubu nepravilno isjeckanog granita. Ĉovjek bi naprosto prsnuo od bijesa. A s druge strane, nisu mogli ni pomisliti na mogućnost da se, krampom ili barutom, buši taj granit i u njemu izdubi potreban prostor. Sluĉaj je htio da je Pencroff na tom dijelu obale otkrio jedini zaklon u kojemu se moglo privremeno prebivati, to jest Dimnjake koje im je, meĊutim, valjalo napustiti. Naseljenici su završili svoje istraţ ivanje kod sjevernog ugla bedema, gdje je on završavao izduţ enim padinama koje su se gubile u obalnom pijesku. Od tog mjesta pa sve do svog kraja na zapadu, bedem se sastojao od padina, gustih naslaga kamenja, od zemlje i pijeska, povezan biljkama, grmljem i travom, nagnut pod kutom od samo ĉetrdeset i pet stupnjeva. Tu i tamo granit se probijao u oštrim šiljcima iz toga grebena. Sitni šumarci su se rasporedili po njegovim padinama, dok mu je tlo bilo obraslo dosta gustom travom. Ali biljni se prostor zaustavio tu. Duga pjeskovita ravan, koja je poĉinjala u podnoţ ju obronka, pruţ ala se sve do morske obale. Cyrus Smith pomisli, ne bez razloga, da sigurno na toj strani nestaje višak vode iz jezera i to u obliku slapa. U stvari, višak vode što ju je Crveni potok nanašao u jezero, morao se negdje gubiti. A to mjesto inţ enjer još ne bijaše pronašao ni na jednom dijelu istraţ ene obale, odnosno od ušća potoka u jezero, na zapadu, do Velikog vidikovca. Inţ enjer predloţ i svojim prijateljima da se popenju na obronak koji su promatrali i da se vrate u Dimnjake preko zaravni, pretraţ ujući sjevernu i istoĉnu stranu jezera. Prijedlog je prihvaćen, te se Nab i Harbert za nekoliko minuta popeše na gornju zaravan. Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff poĊoše za njima lakšim korakom. Dvije stotine stopa prije no što su stigli do jezera, naseljenici su kroz granje zamijetili kako se lijepa površina sjaji pod sunĉevim zrakama. Na tom mjestu okoliš je bio vrlo lijep. Poţ utjelo drveće, rasporeĊeno u prekrasne skupine, godilo je oku. Poneko staro i golemo stablo,

dokrajĉeno starošću, isticalo se svojom mrkom korom na zelenom sagu koji je prekrivao zemlju. Tu su kriještala jata buĉnih papiga vrste kakadu i skakale s grane na granu. Reklo bi se da se svjetlost razbija na mnoštvo boja, probijajući se kroz to ĉudno granje. Umjesto da poĊu ravno do sjeverne obale jezera, naseljenici zaobiĊu rub zaravni, kako bi do ušća Crvenog potoka stigli njegovom lijevom stranom. To zaobilaţ enje iznosilo je najviše jednu i pol milju. S lakoćom su se kretali izmeĊu stabala koja su rasla podalje jedna od drugih i tako ostavljala slobodan prolaz. Bilo je oĉito da je tu granica plodne zone. Raslinje tu nije bilo onako bujno kao u predjelu koji se protezao izmeĊu Crvenog potoka i Rijeke milosti. Cyrus Smith i njegovi prijatelji krenuli su oprezno po tom za njih novom terenu. Lukovi, strijele, štapovi sa ţ eljeznim šiljcima na njihovu vrhu, bilo im je jedino oruţ je. MeĊutim, nikakva se zvijer ne pokaza. Vjerojatno su se zadrţ avale u gustim šumama na juţ noj strani otoka. Naseljenici se odjednom neugodno iznenadiše. Opazili su kako se Top naglo zaustavio pred golemom zmijurinom dugom ĉetrnaest do petnaest stopa. Nab je dotuĉe udarcima štapa. Cyrus Smith uze razgledavati gmizavca i na kraju izjavi da ne pripada zmijama otrovnicama, već dijamantnim zmijama, kojima se hrane uroĊenici u Novom Juţ nom Wallesu. Alije moguće da tu ima i zmija ĉiji je ujed smrtonosan, kao što su gluhaci, zmije raĉvastog repa koje se usprave pod nogom, ili kao one krilate zmije, kojima poveći zaušnjaci omogućuju, da se nevjerojatnom brzinom bace na plijen. Nakon ovog prvog iznenaĊenja, Top je poĉeo takvom ţ estinom goniti sve gmizavce od reda, da su se naseljenici bojali za nj. Njegov ga je gospodar svakog trenutka morao zvati sebi. Ubrzo su stigli do ušća Crvenog potoka, odnosno do mjesta gdje se potok slijevao u jezero. Naseljenici prepoznaju na suprotnoj strani mjesto kojim su prošli kada su sišli s Franklinova brda. Promatrajući tok potoka, Cyrus Smith ustvrdi da se priliĉno velike koliĉine slijevaju u jezero, prema tome, bilo je više nego sigurno da se priroda pobrinula da jezero oslobodi viška vode. Trebalo je pronaći mjesto gdje nestaje voda, jer je vjerojatno tu priroda stvorila slap, ĉiju su mehaniĉku snagu mogli iskoristiti. Idući kako je tko htio, ali ne odvajajući se jedan od drugoga, naseljenici krenuše oko jezera vrlo strmom obalom. Voda im se uĉinila vrlo bogata ribom. Pencroff se zareĉe da će napraviti nekakav pribor za ribolov, da njime lovi ribu. Morali su obići oštar ugao na sjeveroistoĉnom dijelu jezera. Postojala je mogućnost da se voda gubi iz jezera na tom dijelu, jer je tu razina vode bila gotovo u istoj ravnini s okolnim zemljištem. Ali tu ne pronaĊoše ono što su traţ ili, te nastaviše obalom jezera, koja je poslije neznatnog zavoja, išla usporedno s morskom obalom. Na toj strani je obala jezera bila manje obrasla stablima. MeĊutim, nekoliko šumaraka, porazbacanih tu i tamo, davali su ţ ivopisan izgled tom predjelu. Grantovo im se jezero ukaţ e u svoj svojoj veliĉini. Povjetarac nije mreškao njegovu površinu. Zavlaĉeći se u ţ bunje, Top je podizao ĉitava jata ptica, koje su Harbert i Gedeon Spilett pozdravljali odapetim strijelama. Djeĉak vješto pogodi jednu pticu koja pade usred moĉvarne trave. Top pojuri za njom i donese prekrasnu pticu plivaĉicu, boje škriljca, kratka kljuna, ĉela obiljeţ ena velikom resom, pandţ a proširenih narezuckanim rubom, krila obrubljenih bijelom crtom. Ta je ptica pripadala rodu lisaka, a bila je velika poput jarebice. Imala je duge noge i bila neka vrsta mješavine izmeĊu ptica štakara i ptica plivaĉica. Ukratko, jadna lovina na kojoj vam nitko neće pozavidjeti. Ali Top je bio sigurno manje izbirljiva ukusa, te naseljenici odluĉe dopustiti mu da se njome pogosti. U tom su trenutku hodali istoĉnom obalom jezera, te su ubrzo morali prispjeti u predio koji su otprije poznavali. Cyrus Smith je bio vrlo iznenaĊen što nigdje nije zamijetio ni najmanji znak da voda otjeĉe iz jezera. Razgovarajući usput s novinarom i mornarom, nije krio svog

iznenaĊenja. Top, koji je dotad bio vrlo miran, odjednom poĉe ispoljavati znakove uzbuĊenosti. Pametna se ţ ivotinja ustrĉala goredolje po obali, naglo se zaustavljala i promatrala vodu, podigavši jednu nogu u zrak kao da vreba neku nevidljivu divljaĉ. Potom je bijesno lajala kao da je progoni i onda naglo ušutjela. Ni Cyrus Smith ni njegovi suputnici ne zamijetiše u prvi tren to neobiĉno Topovo ponašanje. Ali ubrzo je njegovo lajanje postalo tako ţ estoko i neprekidno da se inţ enjer zabrinuo. Što je tebi, Tope? pitao je. Pas se u nekoliko skokova stvori kraj gospodara, još više se uzlajavši. Odjednom ponovno pojuri prema rubi jezera i baci se u nj. Ovamo, Tope! vikao je Cyrus Smith, jer nije htio da Top zalazi u tu vodu moţ da punu opasnosti. Što li se samo dogaĊa dolje pod vodom? pitao je Pencroff, znatiţ eljno se zagledavši u površinu vode. Top je zasigurno nanjušio kakva vodozemca odgovori Harbert. Vjerojatno aligatora! pridoda novinar. Ne bih rekao da se radi o aligatoru odgovori inţ enjer. Aligatori ţ ive u krajevima manje udaljenim od ekvatora. U meĊuvremenu je Top izišao na obalu na poziv svoga gospodara, ali nikako da se smiri. Skakao je kroz visoku travu i, voĊen nagonom, kao da je slijedio neko nevidljivo biće koje se uvuklo u jezero i plivalo uza samu obalu. MeĊutim, voda je bila potpuno mirna, nijednog kolutića nije bilo vidjeti na njezinoj površini. Naseljenici su se više puta zaustavili na obali i pozorno promatrali vodu, ali ništa nisu opazili. Bilo je neke tajnovitosti u svemu tome. Inţ enjer je bio vrlo zabrinut. Nastavimo do kraja svoje istraţ ivanje reĉe. Poslije pola sata stigli su do jugoistoĉnog ugla jezera i tako se ponovno našli na Velikom vidikovcu. Moglo se drţ ati da je time istraţ ivanje jezera bilo završeno, ali uza sve to inţ enjer nije mogao reći gdje i kako se gubila voda iz jezera. Ipak, otjecanje vode mora postojati ponavljao je a budući da ga nismo pronašli vani, znaĉi da je negdje unutra, u granitnom bloku obale jezera. Ali zar zbilja prida jete tako veliko znaĉenje tome, dragi moj Cyruse? upita Gedeon Spilett. Vrlo veliku odgovori inţ enjer jer ako voda otjeĉe kroz granitnu stijenu, moglo bi se dogoditi da je pri tome izdubila pećinu koju bismo lako mogli urediti za stanovanje, pošto bismo prije toga skrenuli tok vode. Ali zar nije moguće da voda otjeĉe negdje na samom dnu jezera, gospodine Cyruse sad se javi s pitanjem Harbert i da nekim podzemnim odvodom odlazi u more? 1 to je vrlo lako moguće odgovori inţ enjer. Ako je tome tako, onda ćemo biti prinuĊeni sami sebi sagraditi kuću, kad se već priroda nije pobrinula za to. Naseljenici se upravo htjedoše uputiti preko zaravni natrag u Dimnjake, jer je već bilo pet sati poslije podne, kadli se Top ponovno uštrca, obuzet nemirom. Bijesno se razlajao i prije no što ga je njegov gospodar morao zadrţ ati, po drugi put skoĉi u jezero. Svi su potrĉali prema obali. Top je već bio odmakao više od dvadeset stopa. Cyrus Smith ga oštro pozva sebi, ali se uto golema glava neke ţ ivotinje pojavi nad površinom vode, koja na tom mjestu vjerojatno i ne bijaše vrlo duboka. Harbert odmah prepozna vrstu kojoj je pripadala ta šiljasta glava na kojoj su se isticale krupne oĉi i svileni dugaĉki brkovi.

Morska krava! poviĉe. U stvari, to i nije bila prava morska krava, već jedan njezin srodnik iz obitelji kitova, poznat pod imenom dugong, što se moglo zakljuĉiti po otvorenim nosnicama na gornjem dijelu njuške. Golema se ţ ivotinja bacila na psa, koji se uzalud trudio da se doĉepa obale. Njegov gospodar nije doista ništa mogao uĉiniti da mu pritekne u pomoć. Prije no što je Gedeonu Spilettu ili Harbertu palo na um da strijelama naoruţ aju svoje lukove, dugong je zgrabio Topa i povukao ga pod vodu. Oboruţ an kopljem, Nab se htio baciti u vodu, kako bi pomogao Topu, hvatajući se ukoštac s tom strašnom ţ ivotinjom u njezinoj vlastitoj kući. Nabe, Nabe poviĉe inţ enjer zadrţ avši hrabrog slugu. U meĊuvremenu se ispod površine odvijala strašna, neobjašnjiva borba. To se moglo zakljuĉiti po uskljuĉaloj vodi na površini. Ta je borba, na kraju, mogla završiti samo Topovom pogibelji! U uvjetima u kojima se borio, Top se nije mogao odhrvati stoput jaĉem neprijatelju! Ali, odjednom Top izbije na zapjenjenu površinu i odbaĉen nekom nepoznatom snagom poleti desetak stopa uvis i ponovno pade u zamućenu vodu. Ubrzo je doplivao do obale i popeo se na nju. Bilo je ĉudno, ne samo što se spasio, već što nije bio ni ozbiljnije ranjen. Cyrus Smith i njegovi prijatelji gledali su ga, ništa ne shvaćajući. Ali, još se nešto, isto tako neobjašnjivo, zbivalo u vodi: borba se nastavljala! Nedvojbeno, napadnut od neke snaţ ne ţ ivotinje, dugong se, pošto je ispustio Topa, sad borio za svoju vlastitu koţ u! Ali ta borba ne potraja dugo. Voda se zacrveni od krvi i dugongovo tijelo, izronivši na tu crvenu površinu koja se naglo proširila, nasuĉe se na malo ţ alo na juţ nom uglu jezera.

XVII.

PONOVNO NA JEZERU VODENA STRUJA OTKRIVA TAJNU PLANOVI CYRUSA SMITHA DUGONGOVA MAST UPORABA SKRILJASTOG PIRITA ŢELJEZNI SULFAT KAKO SE PRAVI GLICERIN SAPUN SALITRA SUMPORNA KISELINA DUŠIĈNA KISELINA NOVI SLAP Sutradan, 7. svibnja, Cyrus Smith i Gedeon Spilett pustiše Naba da pripremi ruĉak, a sami se popeše na Veliki vidikovac. Istodobno su Pencroff i Harbert krenuli obalom rijeke da se snabdiju drvima. Inţ enjer i novinar su dosta brzo stigli do malog ţ ala na krajnjem jugu jezera, gdje se bijaše nasukao dugong. Već su se jata ptica sruĉila na njegovo golemo truplo. Dvojica prijatelja su ih morali kamenjem otjerati, jer je Cyrus Smith dugongovu mast mislio iskoristiti za potrebe naseljenika. U pogledu njegova mesa morao je odluĉiti Nab. U svakom sluĉaju, ono je sigurno bilo izvrsna okusa, jer se u nekim dijelovima Malezije ono ĉuvalo za trpezu uroĊeniĉkih prinĉeva. U tom trenutku posve su druge misli zaokupljale Cyrusa Smitha. Juĉerašnji mu se dogaĊaj stalno motao po glavi i zabrinjavao ga. Htio je prodrijeti u tajnu podvodne borbe, htio je doznati kakav je to srodnik mastodonta ili drugih morskih nemani morao zadati dugongu onu neuobiĉajenu ranu. Stajao je na samome rubu jezera, gledao, promatrao, ali se ništa nije pojavljivalo ispod mirne vode, koja je blistala pod prvim sunĉevim zrakama. Uz malo ţ alo na kojemu se ispruţ ilo dugongovo truplo, voda je bila priliĉno plitka ali, postupno, dno se sve više spuštalo i usred jezera dubina je sigurno bila znatna. Zapravo, jezero je izgledalo poput golemog bazena, koji se punio vodom Crvenog potoka. Znate, Cyruse reci će dopisnik meni se ĉini da u ovoj vodi nema doista niĉega što bi potaklo dvojbu. 1 meni, dragi moj Spilette odgovori inţ enjer ali ja doista ne znam kako objasniti juĉerašnju zgodu! Priznajem odvrati Gedeon Spilett vrlo je ĉudna rana koja je stajala ţ ivota ovog vodozemca, a takoĊer ne bih mogao objasniti kako je Top mogao onako silovito izletjeti iz vode! Gotovo bih povjerovao da ga je neka snaţ na ruka onako bacila i da je pritom ta ista ruka, naoruţ ana bodeţ om, zadala smrt dugongu. Da odgovori inţ enjer zamišljeno. Ima tu nešto, što nikako ne mogu shvatiti. Je li vama jasno, dragi moj Spilette, kako sam se ja mogao spasiti, tko me je istrgnuo iz valova i prenio u one sipine? Ne, zar ne da vam nije jasno? Predosjećam da se tu krije neka tajna koju ćemo sigurno otkriti jednoga dana. Otvorimo dobro oĉi, ali ne spominjimo pred našim prijateljima previše te ĉudne dogaĊaje. Zadrţ imo za sebe svoja zapaţ anja i nastavimo sa svojim radom. Znamo da inţ enjer još ne bijaše pronašao mjesto kojim je otjecao višak vode, a kako nigdje nije zamijetio da bi se taj višak prelijevao preko ruba jezera, negdje je morao postojati odljev. Odjednom, Cyrus Smith, na svoje veliko iznenaĊenje, zapazi vrlo snaţ no strujanje vode na tom mjestu. On baci u vodu nekoliko suharaka, koje struja ponese prema juţ noj strani. PoĊe za strujom duţ obale i stigne do juţ ne toĉke jezera. Na tom se mjestu stvorilo udubljenje u vodi, kao da je ona tu naglo nestajala kroz neki rascjep u zemljištu.

Prislonivši uho uz tlo na samom rubu jezera, Cyrus Smith uze slušati i vrlo jasno razazna buku podzemnog slapa. Tu je reĉe, diţ ući se tu se jezero oslobaĊa viška vode, tu, nema dvojbe, tu je u granitnoj stijeni rupa kroz koju voda otjeĉe u more i to kroz neku pećinu koja će nam korisno posluţ iti! Dakako, doznat ću ja to! Inţ enjer odlomi dugu granĉicu, poskida s nje lišće i zagnjuri je u vodu izmeĊu dvije obale. Odmah potom se uvjeri da postoji široka rupa samo jednu stopu ispod površine vode. Ta rupa je, u stvari, bila poĉetak odvodnog kanala za kojim su naseljenici dotad uzalud tragali. Tu je bilo tako snaţ no strujanje vode da je struja istrgnula granĉicu iz inţ enjerove ruke i povukla je u dubinu. Sad više nema dvojbe ponavljao je inţ enjer Tu je otvor odvodnog kanala i ja ću taj otvor potpuno osloboditi vode. A kako? upita Gedeon Spilett. Tako što ću za tri stope sniziti razinu vode u jezeru. A kako ćete sniziti razinu vode? Pa otvorit ću drugi otvor, širi od ovoga. A gdje, Cyruse? Na onom dijelu jezera koji se nalazi u najvećoj blizini morske obale! Ali tamo je sam pusti granit! primijeti novinar. Pa i jest odgovori Cyrus Smith ali ja ću taj granit baciti u zrak, te će se voda, pošto naĊe novi prolaz, sniziti i otkriti tako ovaj otvor ovdje... 1 stvorit će slap koji će padati na ţ alo doda novinar. Slap koji ćemo mi iskoristiti! odgovori Cyrus Smith. DoĊite, doĊite! Inţ enjer povuĉe svoga prijatelja, ĉije je povjerenje u Cyrusa Smitha bilo toliko da nije ni trenutka dvojio o uspjehu tog pothvata. Pa ipak, kako da se otvori ta granitna obala, kako da se razbiju te stijene bez baruta, kako s nesavršenim alatom? Nije li taj posao, na koji se inţ enjer mislio okomiti, bio iznad njegovih snaga? Kad su Cyrus Smith i dopisnik stigli u Dimnjake, zatekli su Pencroffa i Harberta zabavljene istovarom drva. Ubrzo će drvosjeĉe dovršiti svoj posao, gospodine Cyruse reĉe mornar, smijući se i kad vam zatrebaju zidari... Kemiĉari će mi trebati, a ne zidari! odgovori inţ enjer. I on ih upozna s otkrićem do kojega su on i dopisnik došli. Po njegovu je mišljenju postojala veća ili manja šupljina ispod granitnih naslaga Velikog vidikovca i on je naumio doprijeti do nje. Da bi se to postiglo, trebalo je doći do otvora kroz koji je voda sada nestajala, trebalo ga je osloboditi, a to se moglo izvesti ako naprave drugi, širi otvor i tako snize razinu vode u jezeru. Stoga je trebalo proizvesti neku eksplozivnu tvar kojom će razbiti granit i napraviti potom novi prolaz vodi. To je Cyrus Smit naumio uĉiniti pomoću ruda, koje mu je priroda stavila na raspolaganje. Nije ni potrebno reći s koliko su oduševljenja svi, a posebice Pencroff, doĉekali taj plan. Upotrijebiti velika sredstva, razbiti taj granit, mapraviti slap, to se mnogo dopadalo mornaru! Budući da su inţ enjeru bili potrebni kemiĉari, on će postati dobar kemiĉar, kao što bi postao dobar zidar ili postolar! On će postati sve što god zamislite, "pa ĉak i profesor plesa i lijepog ponašanja", rekao je Nabu, ako to bude potrebno. Nab i Pencroff su bili u poĉetku zaduţ eni da skinu mast s dugongova trupla i da saĉuvaju meso, jer je bilo namijenjeno prehrani. Oni su odmah krenuli obaviti svoju zadaću, ni ne pitajući objašnjenja. Njihovo povjerenje u inţ enjera bilo je bezgraniĉno. Nekoliko trenutaka iza njih, Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Harbert napuste Dimnjake i, ponijevši nosiljku, duţ rijeke se upute prema nalazištu ugljena, gdje je bilo u izobilju škriljastog

pirita, kao na svim terenima novijih geoloških slojeva. Cyrus Smith je jedan uzorak takvog pirita imao uza se. Cijeli dan su prenosili pirit u Dimnjake, gdje ga se uveĉe nakupilo nekoliko tona. Sutradan, 8. svibnja, inţ enjer je poĉeo s radom. Taj škriljasti pirit uglavnom se sastojao od ugljika, silicija, aluminija i od ţ eljeznog sulfida, kojega je bilo u prevelikom omjeru. Ţeljezni sulfid trebalo je izdvojiti i pretvoriti ga u sulfat, i to ĉim prije. Iz sulfata, pak, izvući će sumpornu kiselinu. To je bio cilj koji je trebalo postići. Sumporna kiselina je jedan od kemijskih proizvoda koji se najviše upotrebljavaju u industriji, stoga se industrijska moć jedne zemlje mjeri po njezinoj potrošnji. Ta će kiselina kasnije biti od velike pomoći naseljenicima u proizvodnji lojanica, štavljenja koţ e itd, ali u ovom joj je trenutku inţ enjer odredio drugu namjenu. Cyrus Smith izabra iza Dimnjaka zemljište koje naseljenici vrlo pozorno poravnaše. Na to zemljište donesoše hrpu granja i nasjeĉenog drva, a na ovo staviše komade škriljastog pirita, prislonivši ih jedne uz druge. Poslije toga sve to prekriše tankim slojem pirita usitnjenog na veliĉinu oraha. Potom pustiše da se pretvorba obavi. Bit će potrebno deset do petnaest dana da se ţ eljezni sulfid pretvori u ţ eljezni sulfat i aluminij u aluminijski sulfat, dvije tvari podjednako topljive, dok se druge, silicij, izgorjeli ugljik i pepeo ne tope. Dok se obavljao taj kemijski proces, Cyrus Smith se prihvati drugih radova u koje su unašali ne samo svoj mar, već cijeli svoj zanos. Nab i Pencroff su poskidali s dugonga svu mast i stavili je u velike zemljane vrĉeve. Iz te je masti trebalo izdvojiti jedan njezin sastojak, glicerin, i to se radilo saponifikacijom. Da bi se to postiglo, valjalo je mast izloţiti djelovanju sode ili vapna. U stvari, jedna ili druga od tih tvari, pošto doĊe u dodir s masti, tvori sapun, izdvajajući glicerin koji je inţ enjer i htio dobiti. Znamo da mu vapna nije nedostajalo, samo što se njegovom uporabom dobiva kreĉni sapun, netopljiv pa, prema tome, i beskoristan, dok se uporabom sode dobiva topljiv sapun koji se u domaćinstvu uporabljuje kao sredstvo za ĉišćenje. Budući da je Cyrus Smith bio praktiĉan ĉovjek, on će sigurno pokušati proizvesti sodu. Je li to bilo teško? Nije, jer je na morskoj obali bilo u izobilju morskih trava, prostih vrbica, ledaka, haluga, algi i mahovina. Nakupili su velike koliĉine tih biljaka i najprije ih osušili, a potom zapalili u jamama pod vedrim nebom. Sagorijevanje tih biljaka trajalo je nekoliko dana, tako da se postigla toplina dostatna da rastopi pepeo. Tim se spaljivanjem dobila zbijena, siva tvar, koja je već dulje vrijeme bila poznata pod imenom "prirodna soda". Tu sodu inţ enjer izmiješa s masnoćom, ĉime je dobio dva nova proizvoda: topljivi sapun i neutralnu tvar, glicerin. To, meĊutim, nije bilo sve. Cyrusu Smithu je za ono što je naumio proizvesti bila potrebna još jedna kemikalija: potaša ili bolje poznata pod nazivom salitrina sol ili salitra. Inţ enjer je mogao proizvesti tu tvar miješajući natrijev karbonat, koji je lako mogao dobiti iz biljnog pepela i dušiĉnu kiselinu. Ali dušiĉna kiselina mu je nedostajala, a on je upravo tu kiselinu htio dobiti kao krajnji rezultat. On se, dakle, vrtio u zatvorenom krugu iz kojega nije bilo lako izići. Na sreću, i ovaj put mu je priroda pritekla u pomoć jer mu je, tako reći na tanjuru, pruţ ila salitru. Trebalo ju je samo uzeti. Harbert je na sjeveru otoka, u podnoţ ju Franklinova brda, otkrio jedno leţ ište salitre, koju je trebalo samo proĉistiti. Ti su radovi trajali osam dana i bili su gotovi prije no što je ţ eljezni sulfid pretvoren u ţ eljezni sulfat. Idućih su dana naseljenici imali vremena, te su izradili posude od vatrostalne gline i peć od opeka posebnog oblika i unutarnjeg rasporeda, koja im je imala posluţ iti za destilaciju ţ eljeznog sulfata kad ovaj bude proizveden. Sve je to bilo završeno oko 18. svibnja, gotovo

istodobno kad je obavljena i kemijska pretvorba ţ eljeznog sulfida. Pod iskusnim inţ enjerovim rukovoĊenjem, Gedeon Spilett, Nab, Harbert i Pencroff postadoše najspretniji radnici na svijetu. Uostalom, nevolja je od svih uĉitelja onaj, kojega ljudi najviše slušaju i koji najbolje pouĉava. Kad je putem vatre cijela ona gomila pirita potrošena, ono što je nastalo u tom procesu, to jest ţ eljezni sulfat, aluminijski sulfat, silicij, ostaci ugljena i pepeo, sve su to stavili u veliku posudu napunjenu vodom. Pošto su sve to dobro izmiješali, pustili su da se slegne, a potom pretoĉili. Dobili su bistru tekućinu koja je sadrţ avala rastvoreni ţ eljezni sulfat i alunimijev sulfat, dok su druge tvari ostale u ĉistom stanju, jer su bile netopljive. Na kraju, pošto je ta tekućina djelimiĉno isparila, kristali ţ eljeznog sulfata nataloţ iše se na dnu, a neisparenu tekućinu, u .kojoj se nalazio aluminijev sulfat, naseljenici baciše. Cyrus Smith je sada imao na raspolaganju dosta veliku koliĉinu ţ eljeznog sulfata, iz kojega je trebao dobiti sumpornu kiselinu. Za industrijsku proizvodnju sumporne kiseline treba izgraditi vrlo skupe ureĊaje. U stvari, treba izgraditi velike tvornice, posebne alate, naprave od platine, olovne komore koje kiselina ne nagriza i u kojima se obavlja pretvorba. Inţ enjer nije imao svih tih oruĊa pri ruci, ali njemu je bilo poznato da se, osobito u Ĉeškoj, sumporna kiselina proizvodi mnogo jednostavnijim sredstvima, koja imaju tu prednost da je proizvode u još ĉistijem stanju. Ta je kiselina poznata pod imenom nordhauzenska kiselina. Da bi dobio sumpornu kiselinu, Cyrus Smith je morao obaviti samo jednu radnju: u zatvorenoj posudi kalcinirati kristale ţ eljeznog sulfata tako da se sumporna kiselina, sadrţ ana u ţ eljeznom sulfatu, najprije destilacijom pretvori u paru, a potom kondenzacijom u tekuće stanje. Za taj kemijski proces posluţ ile su im posude od vatrostalne gline, u koje su stavili kristale ţ eljeznog sulfata, i peć pomoću koje su trebali destilirati sumpornu kiselinu. Cijeli taj postupak savršeno je uspio i 20. svibnja, dvanaest dana nakon njegova poĉetka, inţ enjer je imao sredstva koja će mu poslije posluţ iti u razne svrhe. Ali postavlja se pitanje zašto je njemu bila potrebna sumporna kiselina? Naprosto stoga da pomoću nje proizvede dušiĉnu kiselinu, a to je bilo lako postići: pošto se salitra izloţ i djelovanju sumporne kiseline, destilacijom se dobiva dušiĉna kiselina. Ali zašto mu je, u stvari, bila potrebna dušiĉna kiselina? Eto, to još nije bilo poznato njegovim prijateljima, jer im još ne bijaše rekao sve o svom planu. MeĊutim, inţ enjer se pribliţ avao svom cilju. Još jedan zahvat i on će dobiti tvar zbog koje su morali obaviti toliki posao. On uze dušiĉnu kiselinu i pomiješa je s koncentratom glicerina koji je dobio isparavanjem. Tako je dobio, ĉak i bez uporabe rashladne mješavine, odreĊenu koliĉinu ţ ućkaste tekućine guste poput ulja. Ovaj posljednji postupak inţ enjer je obavio posve sam, podalje od Dimnjaka, jer je postojala mogućnost da doĊe do eksplozije. Kad je svojim prijateljima donio posudu s tom tekućinom, on je samo rekao: Evo nitroglicerina! To je, u stvari, bio onaj strašni proizvod ĉija je eksplozivna snaga moţ da deset puta veća od snage obiĉnog baruta i koji je već mnoge nesreće prouzroĉio. Ipak, otkad su ljudi pronašli naĉin da od njega naprave dinamit, to jest otkad su ga pomiješali s krutim tvarima, dostatno poroznim da ga zadrţ e u sebi, kao što su glina i šećer, opasnom se tekućinom moglo rukovati s više sigurnosti. Ali dinamit još nije bio poznat u vrijeme kad su naseljenici stigli na Lincolnov otok. 1 ta će tekućina, kaţ ete, baciti u zrak one naše stijene? upita Pencroff ne baš uvjerena izraţ aja lica.

Jest, dragi prijatelju odgovori inţ enjer. Ovaj će nitroglicerin imati utoliko jaĉe djelovanje što će onaj granit, inaĉe vrlo krut, pruţ iti veći otpor eksploziji. A kad ćemo to vidjeti, gospodine Cyruse? Sutra, ĉim izdubimo jednu rupu za minu odgovori inţ enjer. Sutradan, 21. svibnja, mineri se u samu zoru upute prema istoĉnoj obali Grantova jezera i stigoše na mjesto koje bijaše samo pet stotina koraka udaljeno od mora. Na tom je mjestu zaravan bila ispod razine vode, koju je samo granitni rub prijeĉio da se ne razlije po njoj. Prema tome, bilo je oĉito da će voda, pošto se razbije granitni rub jezera, poteći kroz taj otvor preko nešto nagnute zaravni i u slapu se rušiti na morsko ţ alo. Zbog toga će pasti razina vode u jezeru i otkrit će otvor kojim je dotad voda otjecala iz jezera, što je i bio krajnji cilj inţ enjera i njegovih prijatelja. Trebalo je, dakle, razbiti granitni rub jezera. Po inţ enjerovim uputama, Pencroff poĉe krampom, kojim je rukovao vješto i snaţ no, razbijati vanjski omotaĉ granitnog ruba. Rupu su poĉeli ukoso dupsti na vodoravnom terenu pokraj samog jezera, tako da dobiju niţ u razinu od vode u jezeru. Tako će eksplozija, pošto ukloni granitni rub jezera, dopustiti vodi da se obilno izlije i da se razina vode u jezeru smanji. Kopanje rupe potraja dosta dugo, jer je inţ enjer htio napraviti što snaţ niju eksploziju. On je naumio barem deset litara nitroglicerina ţ rtvovati u tu svrhu. Pencroff je, uz Nabovu pomoć, tako dobro zapeo da je rupa oko ĉetiri sata poslije podne bila potpuno gotova. Sad se pojavio problem kako napraviti eksploziju. Nitroglicerin se obiĉno pali rasprskavajućim paljkom koji tvori eksploziju. Zapravo, udarac dovodi do eksplozije nitroglicerina, a ako ga se jednostavno zapali onda samo gori bez ikakva praska. Cyrus Smith je sigurno mogao izraditi praskavi paljak. Umjesto njega mogao je lako proizvesti neku tvar sliĉnu praskavom pamuku, jer je imao dostatno dušiĉne kiseline na raspolaganju. Ta tvar, nabijena u ĉahuru i stavljena u nitroglicerin, rasprsla bi se pomoću fitilja i tako bi došlo do eksplozije. Cyrus Smith je znao da nitroglicerin udarcem eksplodira. On odluĉi iskoristiti to njegovo svojstvo, ali ako se pokaţ e da udarac nije proizveo ţ eljeno djelovanje, on će primijeniti neko drugo sredstvo. Zapravo, dostatno je udariti ĉekićem po jednoj jedinoj kapi nitroglicerina prosutog na tvrdi kamen da doĊe od eksplozije. Ali, ĉovjek koji bi udario ĉekićem, sam bi postao ţ rtva eksplozije. Stoga Cyrus Smith doĊe na misao da iznad rupe postavi preĉku i o nju pomoću biljnog vlakna objesi komad ţ eljeza teţ ak nekoliko kilograma. Drugo, duţ e vlakno, prije namoĉeno u sumpor, jednim će krajem privezati za vlakno, dok će drugi kraj povući po tlu nekoliko desetaka stopa daleko od rupe. Kad zapali ovo duţ e, drugo vlakno, ono će izgorjeti do kraja i na kraju će zapaliti vlakno o kojemu će visiti ţ eljezo. Ovo će vlakno puknuti, a komad će ţ eljeza udariti u nitroglicerin nasut u rupu ispod preĉke. Izradiše, dakle, tu napravu, a potom inţ enjer, pošto je udaljio svoje prijatelje, do vrha napuni rupu nitroglicerinom, a nekoliko kapi prospe po kamenu koji je bio smješten ispod ţ eljeza. Poslije toga Cyrus Smith uze kraj nasumporanog vlakna, zapali ga i, napustivši to mjesto, vrati se svojim prijateljima u Dimnjake. Nasumporano vlakno je trebalo gorjeti dvadeset i pet minuta i, doista, poslije dvadeset i pet minuta odjekne takva eksplozija, da se to ne moţ e zamisliti. Ĉinilo se da se cijeli otok iz temelja potresao. Silno kamenje poleti uvis kao da ga je vulkan izbacio. Zraĉni udar je bio tako snaţ an da su se granitni blokovi na Dimnjacima zanjihali. Premda su se nalazili više od dvije milje daleko od mjesta eksplozije, naseljenici popadaju na zemlju. Odmah se dignu, popenju se na zaravan i pojure prema mjestu gdje je eksplozija trebala

napraviti rupu u obali jezera... Trostruko "hura" im se ote iz grudi! Granitna obala jezera bila je razvaljena na širokom prostoru! Iz jezera je voda otjecala i pjeneći se brzala preko zaravni, da bi se potom s tri stotine stopa visine rušila na morsko ţ alo.

XVIII.

PENCROFF VIŠE NI U ŠTO NE SUMNJA RANIJI ODVODNI KANAL SILAZAK POD ZEMLJU PUT KROZ GRANITNI BEDEM NESTANAK TOPA SREDIŠNJA ŠUPLJINA TAJNA UDARCI KRAMPA POVRATAK Plan Cyrusa Smitha je u potpunosti uspio, ali po svom obiĉaju on ostade miran, ne ispoljavajući nikakvo zadovoljstvo. Nepomiĉno je stajao, stisnutih usana, ukoĉena pogleda. Harbert je bio ushićen, Nab je skakao od radosti, a Pencroff je odmahivao svojom velikom glavom i mrmljao: Sila je ovaj naš inţ enjer! Djelovanje nitroglicerina je bilo doista vrlo snaţ no. Novi otvor na jezeru je bio tako velik da je kroza nj pretjecala barem triput veća koliĉina vode, nego kroz prijašnji. Razina vode će se spustiti najmanje za dvije stope. Naseljenici se vratiše u Dimnjake, da bi uzeli krampove, ţ eljezne šipke, konope od biljnih vlakana, kresivo i trud, a potom ponovno krenuše prema zaravni. Top je išao za njima. Dok su hodali, mornar se nije mogao uzdrţ ati, a da ne kaţ e inţ enjeru: Ali znate li vi, gospodine Cyruse, da bi se onom tekućinom što ste je proizveli mogao dignuti u zrak cijeli naš otok? Dakako da znam odgovori Cyrus Smith. I ovaj naš otok, i kontinent, pa ĉak i sama zemaljska kugla. Sve zavisi od koliĉine nitroglicerina. A ne biste li mogli upotrijebiti taj nitroglicerin za punjenje oruţ ja? upita mornar. Ne, Pencroffe, jer je nitroglicerin suviše jak eksploziv. Ali bih stoga lako mogao proizvesti rasprskavajući pamuk ili obiĉni barut, s obzirom na to da imamo dušiĉne kiseline, salitre, sumpora i ugljena. Na ţ alost, nedostaje nam samo oruţ je. Oh, gospodine Cyruse nije popuštao mornar s malo dobre volje... Doista, mornar je iz rjeĉnika Lincolnova otoka posve izbacio rijeĉ "nemoguće"! Stigavši na Veliki vidikovac, naseljenici se odmah upute prema onom mjestu jezera gdje se nalazio otvor prijašnjeg otjecanja vode, koji je sada, vjerojatno, bio otkriven. Kroza nj se sada sigurno moglo proći, pošto je voda promijenila smjer otjecanja, te će biti lako istraţ iti njegovu nutrinu. Za nekoliko trenutaka su stigli do donjeg ruba jezera. Jednim jedinim pogledom se uvjeriše da je sve onako, kako su pretpostavljali. U stvari, u granitnom rubu jezera, iznad razine vode, nalazio se otvor koji su dugo traţ ili. Sišli su do njega preko uskog praga, koji je ostao napolju poslije povlaĉenja vode. Taj je otvor bio širok oko dvadeset stopa, ali je u visinu mjerio samo dvije. Bio je sliĉan otvoru kanala u rubniku ploĉnika. S obzirom na to da bi se naseljenici kroza nj vrlo teško provukli, Nab i Pencroff dohvatiše svoje krampove i za nepuni ga sat povećaju koliko je bilo potrebno. Inţ enjer se tada pribliţ i otvoru i ustvrdi da stijene kanala, odmah kraj otvora, nisu imale veće nagnuće od trideset i pet stupnjeva. Dakle, mogli su se njime kretati i, ukoliko se nagnuće ne poveća, lako bi se mogli spustiti do samog mora. A ako se, što je bilo vrlo vjerojatno, u nutrini granitnog masiva nalazi kakva prostrana pećina, moţ da će naći naĉina da je iskoriste za stanovanje. Pa dobro, gospodine Cyruse, zašto smo zastali ovdje? upita mornar koji je gorio od nestrpljenja da što prije uĊe u uski hodnik. Vidite li, Top je pošao naprijed?

U redu odgovori inţ enjer. Ali moramo sebi osvijetliti put. Nabe, hajde odsijeci nekoliko smolastih grana! Nab i Harbert otrĉne prema obalama jezera gdje su rasli borovi i druga crnogorica i ubrzo se vrate s granama od kojih napraviše buktinje. Te su buktinje zapalili pomoću kresiva i, sa Cyrusom Smithom na ĉelu, naseljenici siĊoše u mraĉni tunel kojim je do maloprije pretjecala voda. Nasuprot onome što se moglo pretpostaviti, promjer tunela je bivao sve širi tako da su naseljenici ubrzo posve uspravno hodali. Morali su, pri tome, paziti da ne padnu jer su granitne stijene, preko kojih je voda od pamtivijeka tekla, bile vrlo klizave. Stoga su se povezali jednini konopom kao što ĉine planinari pri penjanju na brdo. Na sreću, poneke izboĉine u stijeni, koje su bile sliĉne pravim stubama, olakšavale su silaţ enje i ĉinile ga manje opasnim. Kapljice vode su se još drţ ale stijena, te su se prelijevale u svim duginim bojama na svjetlu buktinja. Ĉinilo se da su stijene obloţ ene bezbrojnim stalaktitima. Inţ enjer je pozorno promatrao crni granit i ne zamijeti na njemu ni slojeva, ni pukotina. Granitna je masa bila kompaktna, naĉinjena od vrlo krute graĊe. Postojanje tog tunela vezano je uz postanak samog otoka. Nije njega voda izdubila u toku milenija. Pluton ga je, a ne Neptun, napravio svojom vlastitom rukom, što se lako moglo zakljuĉiti po stijenama, gdje su se još vidjeli tragovi vulkanske erupcije koje voda nije uspjela posve izbrisati. Naseljenici su vrlo polako silazili. Bili su popriliĉno uzbuĊeni dok su se spuštali u utrobu granitnog masiva u koju je, oĉito, po prvi put kroĉila ljudska noga. Nisu razgovarali, ali su stoga razmišljali i ne samo jednoga od njih morala je zaokupiti misao da se kakav polip ili neki drugi golemi glavonoţ ac mogao smjestiti u toj pećini koja se spajala s morem. Morali su, dakle, biti na oprezu dok su išli naprijed. Uostalom, Top je stalno bio na ĉelu male skupine naseljenika, koji su se mogli pouzdati u njegovu razboritost. On će, nedvojbeno, dignuti uzbunu u sluĉaju potrebe. Pošto već bijahu sišli stotinjak stopa hodajući priliĉno krivudavim smjerom, Cyrus Smith, koji je išao prvi, zaustavi se i njegovi ga prijatelji dostignu. Mjesto gdje su se nalazili bilo je izdubljeno tako da se tu stvorila pećina srednje veliĉine. Kapljice vode su se otkidale s njezina svoda, ali te kapljice nisu dolazile izvana probijajući se kroz granitnu stijenu, već su to bili zadnji ostaci bujice koja je kroz tu šupljinu stoljećima tekla. Zrak je tu bio malo vlaţ an, ali se nije osjećala ni zagušljivost ni smrad. Što je, dragi moj Cyruse? upita Gedeon Spilett. Ovo skrovište ovdje je dobro skriveno u ovim dubinama, ali se, u biti, u njemu ne moţ e prebivati. A zašto se ne bi moglo? javi se mornar. Stoga što je suviše malo i vrlo mraĉno. A ne bismo li ga mogli proširiti, izdubiti, otvoriti ga, tako da ovamo dopru i zrak i svjetlost? odgovori mornar koji više ni u što nije sumnjao. Nastavimo reĉe sad Cyrus Smith nastavimo ovo naše istraţ ivanje. Moţ da ćemo naniţ e naići na kakvu pećinu koja će nam prištedjeti trud. Mi smo se dosad spustili samo za jednu trećinu ukupne visine reĉe Harbert. Otprilike za jednu trećinu dometne Cyrus Smith jer smo od otvora odmakli stotinjak stopa i nije iskljuĉeno da stotinjak stopa niţ e... Gdje je Top? upita Nab, prekinuvši svoga gospodara. Traţ ili su po pećini, ali psa nisu pronašli. Poţ urimo za njim! odrješito reĉe Cyrus Smith. Nastavili su silaţ enje. Inţ enjer je pozorno pratio skretanje tunela. Unatoĉ brojnim zavijucima, on je brzo uoĉio da na kraju tunel vodi k moru.

Naseljenici su se spustili još pedesetak stopa niz vrlo strmu stijenu, kadli njihovu pozornost privuku udaljeni zvuĉi koji su dopirali iz dubine masiva. Ti su zvuĉi, kroz dugaĉki podzemni hodnik, jasno odzvanjali u njihovim ušima, kao što glas odzvanja kroz akustiĉnu cijev. To je Topovo lajanje! poviĉe Harbert. Jest odgovori Pencroff. Reklo bi se da naš valjani Top bjesomuĉno laje. Imamo uza se ţ eljezne šipke primijeti Cyrus Smith. PoĊimo naprijed, ali vrlo oprezno! Ovo postaje sve zanimljivije šapne Gedeon Spilett mornaru na uho. Pencroff potvrdno kimne glavom. Cyrus Smith i njegovi prijatelji poţ uriše da bi priskoĉili u pomoć Topu, ĉije se isprekidano lajanje sve jasnije ĉulo. Neki se ĉudan bijes nazirao u tom lajanju. Da se nije, moţ da, uhvatio ukoštac s nekom zvijerkom koju je uznemirio u njezinu skrovištu? Moglo bi se reći da su naseljenici, ne pomišljajući na opasnost kojoj su se izlagali, bili privuĉeni neodoljivom radoznalosti. Oni više nisu silazili hodnikom, već su, tako reći, klizili niza nj. Tako su se za nekoliko minuta spustili šezdesetak stopa i našli kraj Topa. Tu se hodnik raširio u prostranu i prekrasnu pećinu. Top se uzvrtio po njoj bijesno lajući. Pencroff i Nab mahnuše svojim bakljama i jakim bljeskom svjetlosti osvijetle hrapavost granitnih stijena. U isto vrijeme su Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Harbert, drţ eći ţ eljezne šipke u rukama, bili pripravni za svaki sluĉaj. Golema je pećina bila potpuno prazna. Naseljenici su je obišli uzduţ i poprijeko. Niĉega u njoj nije bilo, ni ţ ivotinje i bilo kakva ţ iva stvorenja! Uza sve to, Top je i dalje lajao. Ni milovanjima ni prijetnjama ga nisu mogli umiriti. Negdje mora postojati neki otvor kroz koji je voda otjecala u more reĉe inţ enjer. Doista odvrati Pencroff. Moramo paziti da ne upadnemo u kakvu rupu. Hajde, Tope, hajde! poviĉe Cyrus Smith. Potaknut rijeĉima svoga gospodara, pas potrĉi prema jednom kraju pećine i tu poĉe još jaĉe lajati. PoĊoše za njim. Pri svjetlu baklji zamijete otvor pravog pravcatog bunara koji se ukaza u granitnom podu. Tuda se slijevala voda koja je prije prodirala u pećinu, ali ovo ovdje više nije bio kosi hodnik kojim se moglo sići. Nad otvor bunara nadnesoše baklje, ali ništa se nije vidjelo. Cyrus Smith otkine jednu zapaljenu granu i baci je u ponor. Zbog brzog padanja, grana je još jaĉe praskala i osvijetlila je nutrinu bunara, ali uza sve to ništa nisu uspjeli vidjeti. Potom se plamen ugasi uz tihi šum, što je bilo znakom da je grana pala u vodu, to jest u more. Izraĉunavši vrijeme padanja, inţ enjer je ocijenio da je dubina bunara iznosila oko devedeset stopa. Tlo pećine se, dakle, nalazilo devedeset stopa iznad morske površine. Ovo je naš budući stan reĉe Cyrus Smith. Ali u njemu je dosad prebivalo bogzna kakvo biće odgovori Gedeon Spilett koji kao da je bio razoĉaran u svojoj radoznalosti. Pa ništa, to bogzna kakvo biće, vodozemac ili nešto drugo, umaklo je kroz bunar reĉe inţ enjer i tako nam prepustilo pećinu. Nije bitno pridometne mornar ipak bi mi bilo drago da sam prije ĉetvrt sata bio na Topovu mjestu, jer on sigurno nije bez razloga onako bijesno lajao! Cyrus Smith je promatrao svoga psa. Da mu se koji od njegovih prijatelja pribliţ io u tom trenutku, bio bi ĉuo kako mrmlja: Jest, ja vjerujem da Top zna mnogo toga što nama nije poznato! MeĊutim, ţ elje naseljenika su bile dobrim dijelom ostvarene. Dosad ih je sreća sluţ ila zahvaljujući sluĉaju i

oštroumnosti njihova voĊe. Oni su sada raspolagali prostranom pećinom. Doduše, nisu mogli ocijeniti njezinu veliĉinu pri slabom svjetlu baklji, no lako će je podijeliti na sobe pomoću opeka i urediti je, ako ne kao kuću, onda barem kao prostrani stan. Voda ju je napustila i nikad više se neće u nju vratiti. Bila je, dakle, slobodna. Pa ipak, postojale su dvije poteškoće da se to provede u djelo. Prvo, valjalo je osvijetliti tu pećinu izdubljenu u ţ ivoj stijeni, a drugo, valjalo je pronaći neki lakši pristup do nje. Budući da je bila nadsvoĊena debelim slojem granita, nije se moglo ni pomisliti da se osvjetljenje dobije s te strane, ali se stoga, moţ da, mogla razbiti prednja stijena koja je bila okrenuta prema moru. Cyrus Smith je za vrijeme silaţ enja izraĉunao pribliţ an nagib pa, prema tome, i duţ inu tunela, stoga je bio uvjeren da je prednja stijena pećine bila neznatne debljine. Ako bi se problem osvjetljenja riješio na taj naĉin, onda bi se tako riješio i problem pristupa. Jer ništa lakše nego probiti prozore i vrata i potom uspostaviti vezu s vanjskim svijetom pomću nekih ljestvica. Cyrus Smith povjeri prijateljima svoje misli. Onda, gospodine Cyruse, na posao! poviĉe Pencroff. Ponio sam sa sobom kramp. Njime ću lako doći do svjetla! Gdje treba udariti? Ovdje! odgovori inţ enjer, pokazujući snaţ nome mornaru dosta veliko udubljenje u zidu, koji je, zahvaljujući tome, tu, verojatno, bio tanji. Pencroff navali na stijenu. U tijeku pola sata, pri svjetlosti baklji, krhotine granita su prskale na sve strane oko njega. Iskre su sijevale pod oštricom njegova krampa. Najprije ga je Nab smijemo, a potom novinar. Taj je rad trajao već puna dva sata, te su se poĉeli pribojavati da je stijena na tom mjestu deblja od duţ ine krampa, kadli pri posljednjem udarcu koji je zadao Gedeon Spilett, pijuk razbije stijenu i pade s druge strane. Hura! Uvijek hura! vikao je Pencroff. Stijena je na tom mjestu bila debela tri stope. Cyrus Smith proviri kroz otvor koji se nalazio devedeset stopa visoko iznad ţ ala. Pred njim se prostirala morska obala, otoĉić, a iza otoĉića beskrajno more. Naseljenici su napravili dosta veliku rupu u zidu, te je sada kroz nju navalila svjetlost u tu divnu pećinu, tvoreći ĉarobne dojmove. Jest, u svom lijevom dijelu nije bila viša od trideset stopa, dok je po širini i duţ ini mjerila stotinu, ali je stoga na desnoj strani bila prostrana, a svod joj se gubio u visini od osamdeset stopa. Na nekim mjestima granitni stupovi, nepravilno rasporeĊeni, podrţ avali su krajeve svoda, sliĉno kao u katedralama. Oslonjen na neku vrstu boĉnih potpornih stupova, spuštajući se ovdje u lukovima, a diţ ući se tamo na šiljastim rebrima, gubeći se u mraĉnim prostorima ĉiji su se neobiĉni lukovi nazirali u mraku, u izobilju naĉiĉkan izboĉinama sliĉnim privjescima, taj je svod bio ţ ivopisna mješavina svega onoga što je u bizantskoj, romanskoj i gotskoj arhitekturi tvorila ljudska ruka. A ovdje je sve bilo djelo prirode! Ona sama je izdubila ovu ĉarobnu alhambru u granitnom masivu! Naseljenici su bili zaneseni tim ljepotama. Oni su tu traţ ili neku bijednu pećinu da se u njoj skrase, a pronašli su, eto, tu ĉudesnu palaĉu pred ĉijim je divotama Nab otkrio glavu kao da se našao u kakvu hramu. Uzvici divljenja se pojaviše na svim usnama. Pobjedniĉki poklici odzvanjali su na sve strane i gubili se u odjecima meĊu mraĉnim svodovima. Ah, dragi moji prijatelji poviĉe Cyrus Smith kad budemo posve osvijetlili nutrinu ove pećine, kad u njoj napravimo svoje sobe, spremišta, ostale prostorije na lijevoj strani, ostat će nam još ova divna dvorana u koju ćemo smjestiti muzej i gdje ćemo provoditi vrijeme u uĉenju. A kako ćemo je nazvati...? upita Harbert. Granitni dvorac! odgovori Cyrus Smith. Njegovi su prijatelji kliĉući pozdravljali taj naziv. U tom trenutku baklje su već dogorijevale, a kako su se, da bi se vratili na zaravan, morali sada uspinjati tunelom, odluĉili su ostaviti za sutra radove koji su

se odnosili na ureĊenje novog stana. Prije no što će krenuti, Cyrus Smith se još jednom nagne nad mraĉni bunar koji se okomito rušio do samog mora. On je napeto osluškivao. Ništa nije ĉuo, pa ĉak ni šum vode koju je u tim dubinama nemirno more moralo uzburkati. Bacili su još jednu zapaljenu granu, koja odmah osvijetli stijene bunara, ali ni ovaj, kao ni prvi put, ne zamijetiše ništa što bi potaklo njihovu dvojbu. Ako je povlaĉenje vode i iznenadilo neku morsku neman, ona se dokopala puĉine kroz podzemni prolaz koji se protezao ispod ţ ala i kojim se odlijevao višak vode prije no što je dobio novi tok. Inţ enjer je, meĊutim, usmjerio oĉi u bezdan, stojeći nepomiĉan, napet, bez rijeĉi. Mornar mu se pribliţ i i dodirnuvši ga za ruku, reĉe: Gospodine Smithe! Sto ţ elite, prijatelju? upita ga inţ enjer kao da se vratio iz zemlje snova. Baklje će se ubrzo pogasiti! Put pod noge! odgovori inţ enjer. Naseljenici napuste pećinu i stadoše se uspinjati kroz mraĉni tunel. Top je išao za njima, još uvijek ĉudno reţ eći. Uspon je bio priliĉno mukotrpan. Zaustavili su se nekoliko trenutaka u gornjoj pećini, koja je bila kao neko odmorište, smješteno na pola puta u tom granitnom stubištu. Potom se nastaviše penjati. Ubrzo osjetiše svjeţ i zrak. Kapljice vode više nisu blistale po zidovima, jer ih više nije bilo. ĈaĊava svjetlost baklji poĉe blijedjeti. Ona što ju je nosio Nab, ugasi se. Morali su poţ uriti ukoliko su ţ eljeli izbjeći uspinjanje po potpunom mraku. To su i uĉinili i oko ĉetiri sata, upravo u trenutku kad je i mornareva baklja dogorjela, Cyrus Smith sa svojim prijateljima proĊe kroz otvor prijašnjeg odvodnog kanala. PLAN CYRUSA SMITHA PROĈELJE GRANITNOG DVORCA LJESTVE OD KONOPA PENCROFFOVA MAŠTANJA MIRISLJAVE TRAVE PRIRODNI ZABRAN DOVOD VODE ZA POTREBE NOVOG STANA POGLED S PROZORA GRANITNOG DVORCA Sutradan, 22. svibnja, naseljenici su otpoĉeli s radovima da osposobe za stanovanje svoj novi stan. Oni su jedva ĉekali da svoj slabi zaklon u Dimnjacima zamijene s ovim prostranim i zdravim skrovištem, izdubljenim u ţ ivoj stijeni i zaštićenim od morske i atmosferske vode. MeĊutim, ni Dimnjake nije trebalo potpuno napuštati. Inţ enjer je naumio iskoristiti ih za radionicu u kojoj će obavljati grube poslove. Prva briga Cyrusa Smitha bila je ustvrditi na kojoj se toĉno strani nalazilo proĉelje Granitnog dvorca. On poĊe na ţ alo, u podnoţ je visokog bedema. Budući da je pijuk što je novinaru ispao iz ruku pao okomito na ţ alo, bilo je dostatno pronaći pijuk da se odredi mjesto na kojemu je probijena rupa u granitnoj stijeni. Pijuk su lako pronašli. Doista, na oko osamdeset stopa u okomitoj crti iznad ţ ala, toĉno nad mjestom gdje se pijuk zabio u pijesak nalazila se rupa u granitnoj stijeni. Nekoliko golubova kamenjara već je ulazilo i izlazilo kroz uski otvor. Gledajući ih, reklo bi se da je zbog njih otkriven Granitni dvorac. Inţ enjerova je nakana bila da prostor na desnoj strani pećine razdijeli na više soba s ulaznim hodnikom ispred njih i da ih osvijetli s pet prozora i jednim vratima koje će probiti na proĉelju. Pencroff se sloţ i s probijanjem prozora, ali nije shvaćao kakva im korist od vrata kad su prirodnim stubama kroz podzemni hodnik mogli lako stići do Granitnog dvorca. Dragi prijatelju odgovori mu Cyrus Smith kao što bi za nas bilo lako podzemnim tunelom stići do Granitnog dvorca i za druge bi to bilo isto tako lako! Ja sam, naprotiv, naumio zatvoriti

taj tunel, a ako bude potrebno i potpuno mu skriti ulaz tako što bih pomoću jedne brane podigao razinu vode. Kako ćemo onda ući u Granitni dvorac? upita mornar. Izvanjskim Ijestvama govori Cyrus Smith ljestvicama napravljenim od konopa. Kad se one uvuku, pristup našem stanu neće biti moguć. Ali ĉemu sav taj oprez? doda Pencroff. Ĉini mi se da divlje zvijeri dosad nisu za nas predstavljale ozbiljnu opasnost, a što se tiĉe uroĊenika, moţ emo biti mirni, jer ih na otoku nema! Jeste li doista sigurni u to što tvrdite Pencroffe? upita inţ enjer zagledavši se u mornara. Pa, bit ćemo sigurni jedino onda, kada istraţ imo cijeli otok odgovori Pencroff. Tako je ustvrdi Cyrus Smith. Mi smo dosad upoznali samo mali dio otoka. Uostalom ako se i pokaţ e da se ne moramo bojati unutarnjih neprijatelja, postoji mogućnost da neprijatelj doĊe izvana. Ovi krajevi Tihog oceana su na zlu glasu. Osigurajmo, se, dakle, za svaki sluĉaj. Ĉuvši te mudre rijeĉi Cyrusa Smitha, Pencroff se, bez ikakvih novih primjedaba, pripremi ispuniti njegova nareĊenja. Pet prozora i jedna vrata trebali su osvijetliti prostore u proĉelju granitnog dvorca, zvane "apartmane", dok bi široki otvor i okrugli prozorĉići pustili svjetlost da obilno ulazi u prostor s veliĉanstvenim svodom koji je naseljeniciama imao posluţ iti kao velika dvorana. Proĉelje, smješteno na osamdeset stopa iznad tla, bilo je okrenuto svojim prvim zrakama. Ono se nalazilo na dijelu bedema, koji se pruţ ao izmeĊu izbaĉenog ruba Rijeke milosti i okomite crte povuĉene iznad nagomilanih granitnih blokova, koji su tvorili Dimnjake. I tako su snaţ ni vjetrovi sa sjeveroistoka udarali u nj iskosa, jer ga je štitila izboĉina rijeke. Uostalom, dok prozorski okviri ne budu gotovi, inţ enjer je mislio zatvoriti otvore debelim kapcima koji će zaštititi prostor od vjetra i kiše, a koje, pokaţ e li se potreba, moţ e napraviti tako da se uopće ne zamjećuju. Kopanje otvora u granitnoj stijeni bio je prvi posao koji su naumili obaviti. Rad pijukom u granitnoj stijeni bio bi suviše spor. Zna se da je Cyrus Smith bio ĉovjek velikih mogućnosti. Imao je još nitroglicerina i on ga korisno upotrijebi. Djelovanje eksplozivne tvari ograniĉili su na odreĊena mjesta, te je granitna stijena njezinim djelovanjem popustila na onim mjestima koja je inţ enjer obiljeţ io. Poslije toga su pijuk i lopata dali izduţ eni oblik prozorima, velikom otvoru, vratima, prozorĉićima. Naseljenici su potom poravnali okvire, ĉiji su rubovi bili dosta nepravilno isklesani, te je nekoliko dana poslije poĉetka radova Granitni dvorac bio obilno osvijetljen svjetlošću s istoka, koja se probijala do njegovih najskrovitijih kutova. Prema inţ enjerovu planu, njihov stanje trebao biti podijeljen na pet prostorija, s tim da svaka gleda na more. Na desnoj strani ulaz o koji će biti obješena ljestve, potom jedna prostorija za kuhinju, široka trideset, blagovaonica, široka ĉetrdeset stopa, spavaonica iste širine, i na kraju "druţ inska soba" koju je traţ io Pencroff, a trebala se nalaziti odmah do velike dvorane. Ove sobe, ili bolje reĉeno, ovaj niz soba koje će saĉinjavati stan naseljenika u Granitnom dvorcu neće zauzimati cijelu dubinu pećine. U njih će se ulaziti iz hodnika, izgraĊenog izmeĊu njih i dugog spremišta u kojemu će biti dosta mjesta za alat, namirnice, zalihe. Svi proizvodi otoka, i biljnog i ţ ivotinjskog podrijetla, bit će tu ĉuvani u odliĉnim uvjetima i potpuno zaštićeni od vlage. Prostora će biti napretek, tako da će svaka stvar dobiti svoje mjesto. Osim toga, naseljenici će raspolagati i malom pećinom, koja se nalazila nad velikom i koja će posluţ iti kao potkrovlje novom stanu. Pošto je plan napravljen, trebalo je prići njegovu ostvarenju. Rudari se ponovno pretvoriše u opeke i mnoštvo se opeka našlo naslaganih u podnoţ ju Granitnog dvorca. Dosad su naseljenici stizali u pećinu kroz podzemni tunel. Radi toga su se najprije morali popeti na Veliki vidikovac, zaobići obalu rijeke, spustiti se tunelom dvije stotine stopa, onda se isto toliko popeti kad su htjeli napustiti pećinu. Na to su gubili vrlo mnogo vremena i uz to su se

priliĉno zamarali. Stoga Cyrus Smith odluĉi da odmah pristupe pletenju Ijestava od konopa. Kad se te ljestve jednom uvuku, pristup Granitnom dvorcu će postati nemoguć. Te su ljestve izradili vrlo pomno. Uzduţ ne konope napraviše od vlakana trske "kari". Izradiše ih pomoću vitla, a bili su ĉvrsti kao debeo konop. Preĉke su pak, napravili od lakih i otpornih grana neke vrste crvenog cedra. Sve su to izradile okretne ruke mornara Pencroffa. I druge konope su izradili od biljnih vlakana, a pred vratima su ugradili grubo izraĊenu dizalicu. Sad su lako mogli dizati opeke do Granitnog dvorca. Tako je prijenos materijala bio vrlo pojednostavljen. Odmah su se prihvatili unutarnjeg ureĊenja stana. Vapna su imali, a nekoliko tisuća opeka leţ alo im je nadohvat ruke. Bez poteškoća su postavili nosaĉe za pregradne zidove i za vrlo kratko vrijeme stanje bio podijeljen na sobe i spremište, toĉno prema predviĊenom planu. Svi su se ti radovi obavljali kao po vrpci pod rukovoĊenjem inţ enjera koji je i sam radio ĉekićem i zidarskom ţ licom. Nijedna vrsta ruĉnog rada nije bila nepoznata Cyrusu Smithu koji je sluţ io za primjer svojim pametnim i vrijednim prijateljima. Radilo se s voljom i uz dobro raspoloţ enje. Pencroff je uvijek bio pripravan na smijeh i, radeći trenutak kao tesar, onda kao zidar, pa kao uţ ar, on se sa svojim prijateljima stalno šalio. Njegovo povjerenje u inţ enjera bilo je beskrajno. Ništa ga nije moglo pokolebati. Bio je siguran da je za sve bio sposoban i da će u svemu uspjeti. Pitanje odjeće i obuće, vrlo ozbiljno pitanje, nema što, pitanje osvjetljenja za zimskih noći, obraĊivanje plodnih površina na otoku, pretvaranje divljeg raslinja u pitomo, sve je to njemu izgledalo lako pored Cyrusa Smitha, i svi će ti problemi doći na red. On je maštao o reguliranim rijekama koje će omogućiti prevaţ anje proizvoda što ih zemlja da je, o budućem iskorištavanju kamenoloma i rudnika, o strojevima pogodnim za svaki industrijski rad, o ţ eljeznicama, da, o ţ eljeznicama ĉije će traĉnice jednoga dana zacijelo prekriti površinu Lincolnova otoka. Inţ enjer je pustio Pencroffa neka priĉa. On nije pobijao pretjerivanja ĉestita mornara. Znao je dobro da se povjerenje lako prenosi s jednog ĉovjeka na drugog. Ĉak se smješkao slušajući ga kako govori i nije spominjao svojih briga koje su ga ponekad muĉile u pogledu budućnosti. Doista, ovim dijelom Tihog oceana nisu prolazili brodovi, te je bilo više nego sigurno da im nikad nitko neće doći u pomoć. Dakle, naseljenici su mogli raĉunati samo na sebe, jer je udaljenost Lincolnova otoka od svake druge zemlje bila tako velika da bi se izloţ ili velikoj opasnosti ukoliko bi krenuli nekim brodom neznatne veliĉine, a brod većih razmjera nisu bili u stanju izgraditi. Mornar je znao kazati kako su oni za sto kopalja nadišli nekadašnje Robinzone za koje je svaki uspjeh bio pravo ĉudo. U biti "oni su znali", a ĉovjek koji "zna" uspijeva tamo, gdje drugi jedva ţ ivotare ili neminovno propadaju. U vrijeme tih radova osobito se meĊu njima isticao Harbert. Bio je pametan i vrijedan, brzo je shvaćao i dobro obavljao svaki posao. Cyrus Smith je sve veće prijateljstvo osjećao prema tom djeĉaku, a isto tako je i Harbert prema inţ enjeru osjećao veliku privrţ enost punu poštovanja. Pencroff je zamijetio sve veću sklonost koja se uspostavila izmeĊu djeĉaka i inţ enjera, ali nije bio ljubomoran. Nab je ostao Nab. On je bio ono što će uvijek biti: utjelovljenje hrabrosti, mara, privrţ enosti i odricanja. On je u svoga gospodara imao isto povjerenje kao i Pencroff, ali ga je ispoljavao manje buĉno. Kad bi se mornar zanio, na Nabovu se licu javljao izraţ aj koji kao da je htio reći: "Ta ništa nije prirodnije od toga!" On i Pencroff su ubrzo postali veliki prijatelji i uzeše jedan drugome govoriti "ti". Što se tiĉe Gedeona Spiletta, treba reći da je on obavljao svoj dio posla kako treba i da nije pri tome bio nevješt, ĉemu se mornar priliĉno ĉudio. "Novinar", pa sposoban ne samo da sve

brzo shvati, nego i da sve brzo obavi! Ljestve su napokon postavljene, 28. svibnja. U njih su ugradili najmanje sto preĉaka. Na sreću, Cyrus Smith ih je mogao podijeliti na dva dijela iskoristivši jednu izboĉinu u zidu koja se nalazila ĉetrdeset stopa nad zemljom. Tu izboĉinu pozorno izravnaše budakom, te tako posta nekom vrstom odmorišta na koje utvrde prvu Ijestvu, ĉime je njezino klaĊenje smanjeno na polovicu. Pomoću jednog konopa te su ljestve mogli povući u Granitni dvorac. Drugi dio Ijestava utvrde na donjem kraju za izboĉinu, a na gornjem za ulazna vrata Granitnog dvorca. Tako je penjanje postalo znatno lakše. Uostalom, Cyrus Smith je mislio poslije tu ugraditi jednu dizalicu na vodeni pogon, što će stanovnicima Granitnog dvorca prištedjeti i trud i vrijeme. Naseljenici su se brzo privikli na te ljestve. Bili su brzi i spretni, te ih je Pencroff, kao mornar, naviknut trĉati po Ijestvama jarbola mogao poduĉiti kako se to radi. MeĊutim, pouĉiti je, u prvom redu, morao Topa. Jadni pas, sa svoje ĉetiri šape nije bio stvoren za pentranje po uţ adi. Ali Pencroff je bio uporan uĉitelj. Naposljetku se Top posve lijepo penjao Ijestvama, baš kao njegovi roĊaci po cirkusima. Je li Pencroff bio ponosan na svog uĉenika, ne moţ emo reći. MeĊutim, više no jednom Pencroff ga je na leĊima ponio u Granitni dvorac, na što se Top nikad nije tuţ io. Treba ovdje spomenuti da za ovih radova, kojih su se naseljenici prihvatili velikim marom jer se pribliţ avala zima, nije bilo zanemareno pitanje prehrane. Harbert i novinar su, na kraju, postali dobavljaĉi naseobine, te su tako svakim danom nekoliko sati proveli u lovu. Oni su još uvijek lovili samo u Jakamarskoj šumi, na lijevoj obali rijeke. S obzirom na to da na rijeci nije bilo ni mosta ni ĉuna, zasad se nisu mogli prebacivati na njezinu drugu stranu. I tako goleme šume kojima su dali ime Daleki zapad nisu uopće bile istraţ ene. To bitno izviĊanje bilo je odgoĊeno za prve lijepe dane idućeg proljeća. Ali i u Jakamarskoj šumi je bilo u izobilju divljaĉi. Bilo je mnogo klokana i divljih svinja. Lovci su svojim ţ eljeznim šipkama, lukovima i strijelama stvarali ĉuda. Osim toga, Harbert je prema jugozapadnom dijelu lagune otkrio prirodno uzgajalište kunića. To se uzgajalište nalazilo na ponešto vlaţ noj livadi, obrasloj vrbama i mirisnim travama od kojih je zrak mirisao. Tu su rasle majĉina dušica, bosiljak, ĉubar i ostale trave iz obitelji usnaĉa na koje su zeĉevi vrlo lakomi. Na novinarovu primjedbu da bi bilo ĉudno kad tu kunića ne bi bilo, s obzirom na to da su se mogli gostiti svojom omiljenom hranom, dva su lovca pozorno pretraţ ivala livadu. U svakom sluĉaju, na njoj je raslo mnogo korisnih biljaka, te se tu pruţ ala prigoda botaniĉaru prouĉiti mnoge vrste biljnog svijeta. Harbert ubere odreĊenu koliĉinu strukova bosiljka, ruţ marina, matiĉnjaka i drugih biljaka, koje su imale razna ljekovita svojstva: jedne su lijeĉile glavobolju, zatvor, groznicu, a druge grĉeve i kostobolju. A kad je poslije Pencroff upitao ĉemu će posluţ iti sva ta trava, djeĉak mu odgovori: Da se njome lijeĉimo ako se razbolimo. A zašto bismo se razboljeli, kad na otoku nema lijeĉnika! odgovori Pencroff potpuno ozbiljno. Tome se, doista, nije moglo ništa prigovoriti, ali djeĉak je i dalje skupljao biljke i donosio ih u Granitni dvorac na veliku radost naseljenika, utoliko veću, jer je meĊu tim ljekovitim biljem bilo dosta trave, u Sjevernoj Americi poznatoj pod imenom "osveški ĉaj" od koje se pravilo izvrsno piće. Uporno traţ eći toga dana, dva lovca upadoše u samo središte zeĉje naseobine. Tu je tlo bilo izbušeno poput sita. Jazbine! poviĉe Harbert. Jest odgovori inţ enjer vidim ih i ja. Ali jesu li nastanjene? Tko bi znao!

MeĊutim, to su ubrzo doznali. Gotovo odmah potom stotine malih ţivoti nja, sliĉnih kunićima, razbjeţ alo se u svim smjerovima, i to tako brzo da ih ni Top ne bi mogao stići. Premda su lovci i pas potrĉali za njima, ţ ivotinje im lako umaknuše. Ali novinar se zarekao da neće napustiti to mjesto prije no što ulovi barem nekoliko tih glodavaca. Htio je najprije njima opskrbiti smoĉnicu, a potom će pripitomiti one, koje poslije uhvate. To će im sigurno poći za rukom, postave li zamke pred otvore jazbine. Ali oni u ovom trenutku nisu imali zamki, niti su ih mogli napraviti. Morali su se zadovoljiti time da svaku jazbinu pretraţ e štapom i strpljivo postignu ono što na drugi naĉin postići nisu mogli. Napokon, poslije ĉitavog sata zavlaĉenja štapa u rupe, uhvatiše ĉetiri glodavca. Bili su to kunići dosta sliĉni svojim europskim srodnicima. U Americi ih obiĉno zovu "ameriĉki kunići". Ulovljenu divljaĉ odnesoše u Granitni dvorac i spremiše je za veĉeru. Ţitelji onog kunićnjaka su imali vrlo ukusno meso. Oni su predstavljali dragocjeno i neiscrpno vrelo hrane našim naseljenicima. Pregradni zidovi su bili gotovi 31. svibnja. Sad je još samo sobe trebalo popuniti namještajem, no taj će posao obaviti za dugih zimskih dana. Podigli su dimnjak u prvoj prostoriji koja im je sluţ ila za kuhanje. Priliĉno su se namuĉili ti improvizirani pećari oko postavljanja cijevi za odvod dima. Cyrusu Smithu se uĉinilo da će biti najjednostavnije, ako tu cijev izrade od ilovaĉe, a kako nisu mogli ni pomisliti da je provedu napolje kroza strop pećine, izdubuli su rupu u granitu iznad prozora već spomenute kuhinje i do nje sproveli cijev, poloţ ivši je ukoso, kao što se radi sa cijevima limenih peći. Bilo je vjerojatno, pa ĉak i sigurno da će se za jakih istoĉnih vjetrova koji su puhali ravno u proĉelje, ognjište dimiti, ali ti su vjetrovi bili rijetki, a osim toga Nabu, kuharu, neće mnogo smetati takve sitnice. Kad su završili unutarnje ureĊenje stana, inţ enjer odluĉi zatvoriti otvor kroz koji je prije otjecala voda iz jezera, tako da im s te strane nikad nitko ne bi mogao doći u posjet. Gomile stijenja navališe na nj i dobro ih uĉvrste ţ bukom. Cyrus Smith nije proveo u djelo svoj plan koji se sastojao u tome, da pomoću brane podigne vodu jezera u prijašnju razinu i tako poplavi otvor. Zadovoljio se zasad time da zatvoreni ulaz u tunel prekrije travom, grmljem i šikarom koju posadiše u pukotine stijena i koja će se na proljeće bujno razviti. Ipak je on iskoristio tunel tako da je do novoga stana proveo tanak mlaz pitke jezerske vode. To je postigao malim odvodnim kanalićem kojim su naseljenici dnevno dobivali dvadeset i pet do trideset galona ĉiste izvorske vode. Prema tome, vode nikad neće uzmanjkati u Granitnom dvorcu. Napokon su svi poslovi u svezi s ureĊenjem kuće bili završeni. Pa bilo je i vrijeme, jer je zima bila na pragu. Debelim su kapcima zatvorili prozore na proĉelju. Poslije će te kapke zamijeniti staklom, kad inţ enjer bude imao vremena proizvesti ga. Po izboĉenim stijenama oko prozora Gedeon Spilett je vrlo lijepo rasporedio biljke raznih vrsta i dugu lelujavu travu, tako da su svi otvori na njihovoj kući bili uokvireni ţ ivopisnim zelenilom, koje je godilo oku. Ţitelji toga ĉvrstog, zdravog i sigurnog doma bili su oduševljeni svojim poslom. Kroz prozore su se njihovi pogledi gubili u daljini, koju su na sjevernoj strani zatvarala dva Rta ĉeljusti, a na juţ noj Caporkov rt. Cijeli se Zaljev Unije širio ispred njih. Jest, vrijedni su naseljenici imali razloga biti zadovoljni i Pencroff nije štedio pohvala onom, koji je u šali nazivao "svojim apartmanom na petom katu iznad mezanina".

XX.

DOBA KIŠA PROBLEM ODJEĆE LOV NA TULJANE PRAVLJENJE LOJANICA UNUTARNJI RADOVI U GRANITNOM DVORCU DVA MOSTIĆA POVRATAK § NALAZIŠTA OSTRIGA O ONOME ŠTO JE HARBERT NAŠAO U SVOM DŢEPU Zima je doista nastupila u mjesecu lipnju koji odgovara mjesecu prosincu na sjevernoj polutki. Javila se s pljuskovima i olujama koji su se redali bez prestanka. Stanovnici Granitnog dvorca imali su prigodu ocijeniti vrijednost stana kojemu nepogode nisu mogle nauditi. Dimnjaci, kao zaklon, nisu bili potpuno sigurni protiv surovosti zime i moglo se pretpostaviti da će velike plime tjerane vjetrom s puĉine ponovno u njih prodrijeti. Cyrus Smith je poduzeo mjere opreznosti, ne zaboravljajući tu mogućnost, zato da bi, koliko je moguće, zaštitio kovaĉnicu i peći koje bijaše tamo smjestio. Tijekom cijelog mjeseca lipnja obavili su razne poslove, a da pri tom nisu zanemarili ni lov, ni ribolov. Zalihe hrane u smoĉnici su obilno obnavljane. Pencroff je kanio, ĉim mu vrijeme dopusti, napraviti zamke od kojih se nadao velikoj koristi. Napravio ih je od biljnih vlakana i nije bilo dana da kunićnjak ne da svoj prilog u glodarima. Nabu je vrijeme gotovo posve pretjecalo u soljenju i dimljenju mesa, ĉime je on pravio odliĉnu zimnicu. Došlo je vrijeme da se problem odjeće ozbiljno pretrese. Naseljenici nisu imali drugih odijela osim onih, koje su imali na sebi kad su dospjeli na otok. Ta su odijela bila ĉvrsta i topla i oni su ih i te kako ĉuvali, a isto tako i svoje rublje, koje je bilo uvijek ĉisto. Ali i odijela i rublje je trebalo obnoviti, a osim toga, ako zima bude oštra, naseljenici će mnogo patiti od hladnoće. U ovoj stvari dovitljivost Cyrusa Smitha je donekle podbacila. On je morao riješiti najhitnije potrebe, stvoriti stan, osigurati hranu, te ga je stoga zima i mogla iznenaditi prije no što je riješio problem odjeće. Trebalo se pomiriti s time, da tu prvu zimu provedu bez velikih zahtjeva. Kad nastupi proljeće, poći će u lov na divlje ovce koje su zamijetili kad su istraţ ivali Franklinovo brdo. Kad tim ovcama skinu vunu, inţ enjer će lako otkati tople i tvrde tkanine... Kako? Pa razmislit će. Nije bitno, grijat ćemo noge u Granitnom dvorcu! reĉe Pencroff. Ogrjeva imamo napretek, te ga i ne moramo štedjeti. Uostalom doda Gedeon Spilett Lincolnov otok i nije mnogo udaljen od ekvatora, pa zime na njemu, vjerojatno, nisu oštre. Cyruse, niste li nam rekli da se nalazi na trideset i petom usporedniku, što odgovara poloţ aju Španjolske na sjevernoj polutki? Tako je odgovori Cyrus Smith, ali i u Španjolskoj zime znaju ponekad biti vrlo oštre! Snijeg i led, da sve puca! I Lincolnov otok moţ e doţ ivjeti veliku hladnoću. MeĊutim, ovo je otok, te se nadam da će ovdje zima biti umjerenija. A zašto, gospodine Cyruse? upita Harbert. Dijete moje, stoga što more moţ emo drţ ati golemim spremištem u koji za vrijeme ljeta priroda pohranjuje toplinu. DoĊe zima, a ta spremljena toplina osigurava krajevima koje oplakuju mora, srednje temperature, manje ljeti, a više zimi. To ćemo svakako vidjeti primijeti Pencroff. Neću razbijati glavu hoće li biti, ili neće biti hladno! Sigurno je, meĊutim, da su dani već kraći, a noći dulje. Bilo bi, moţ da, bolje malo porazgovarati o problemu osvjetljenja. Ništa lakše odgovori Cyrus Smith. Da o tome razgovaramo? upita Pencroff.

Ne, nego da to riješimo! odgovori inţ enjer. A kad ćemo poĉeti? Sutra. Poći ćemo u lov na tuljane. Da od njih potom izradimo svijeće? Koješta, Pencroffe, lojanice! To je, u biti, bio inţ enjerov plan. Ostvariv plan, jer je inţ enjer imao i vapna i sumporne kiseline, a mast potrebnu za proizvodnju lojanica dat će mu vodozemci, koji ţ ive na Otoĉiću spasa. Bila je nedjelja, 4. lipnja. Na taj danje blagdan Duhova i naseljenici ga jednoglasno odluĉiše svetkovati. Prekinuli su sve radove i svoje molitve uputili Svevišnjemu. Molitve zahvalnosti. Ţitelji Lincolnova otoka nisu više bili bijedni brodolomci baĉeni na pusti otok! Stoga se sada i nisu molili da u Gospoda nešto uprose, već da mu zahvale. Sutradan, 5. lipnja, po dosta nesigurnom vremenu, otpute se na otoĉić. Ponovno su morali iskoristiti oseku da bi gazom prešli na otoĉić. Tom prigodom su se dogovorili sagraditi kakavtakav ĉun koji će im omogućiti lakše kretanje, pa će s njim zaploviti i Rijekom milosti kad na proljeće krenu u istraţ ivanje jugozapadnog dijela otoka. Na otoĉiću su zatekli veliki broj tuljana. Naoruţ ani ţ eljeznim štapovima, lovci su lako pobili nekolicinu. Nab i Pencroff su ih oderali, tako da su u Granitni dvorac ponijeli samo mast i koţ e od kojih su mislili napraviti obuću. Tim su lovom naseljenici dobili oko tri stotine funta masnoće, koju će upotrijebiti za izradu lojanica. Pravljenje lojanica je bio posve jednostavan posao. Premda lojanice nisu bile savršene ni oblikom ni kakvoćom, ipak ih se moglo upotrijebiti. Da je Cyrus Smith imao na raspolaganju samo sumpornu kiselinu, on bi, grijući je s neutralnom masnoćom, u ovom sluĉaju s tuljanovom masti, izdvojio glicerin, a potom bi novim postupkom, to jest uporabom kljuĉale vode, lako odijelio olein, margarin i stearin. Ali, da bi pojednostavio postupak, on je radije od masnoće napravio sapun pomoću vapna. Tako je dobio kreĉni sapun lako rastvorljiv u sumpornoj kiselini, koja je vapno pretvorila u sulfat i oslobodila ga masne kiseline. Od ove tri kiseline, oleinske, margarinske i stearinske, prvu su izdvojili tlakom, jer se nalazila u tekućem stanju. A što se tiĉe drugih dviju, one su bile sastavnim dijelom tvari od koje se prave lojanice. Cijeli taj posao nije trajao više od dvadeset i ĉetiri sata. Poslije mnogih pokusa, stijenjke su napravili od biljnih vlakana. Pošto su ih natopili u ţ itku tvar, dobili su prave pravcate stearinske lojanice napravljene rukom, samo što nisu bile potpuno bijele i potpuno glatke. Nedvojbeno, ti stijenj ci nisu bili onako dobri kao stijenj ci natopljeni u bornu kiselinu, naime nisu postajali tvrdi dok su sagorijevali i nisu do kraja izgarali. Ali Cyrus Smith je napravio odliĉne usekaĉe, tako da su te lojanice bile vrlo cijenjene za veĉernjih sijela u Granitnom dvorcu. Tijekom cijelog mjeseca imali su pune ruke posla u novome stanu. Stolari su marljivo radili. Usavršili su neke alate koji su bili vrlo grubi. A uz to su ih i dopunili novim. MeĊu ostalim proizvodima napravili su i noţ ice. Sad su naseljenici mogli kratiti kosu, pa ĉak su se i brijati mogli, odnosno mogli su podrezati bradu po svojoj ţ elji. Harbert je još nije imao, a Nab posve rijetku, ali njihovi su prijatelji bili tako obrasli da je izrada noţ ica bila opravdana i potrebna stvar. Ali su se stoga dozlaboga namuĉili dok su napravili ruĉnu pilu, jednu od onih, koje nazivaju jednokrakim. Tako su napokon dobili alat kojim su mogli, kad su snaţ no povukli, rasjeći drvo. Sad su napravili stolice, stolove, ormare, kojima su namjestili glavne sobe, pa okvire za krevete. Dotad su spavali na strunjaĉama ispunjenim morskom travom. S policama od dasaka, na

koje su poredali posuĊe od peĉene gline, s ognjištem napravljenim od opeka i kamenim koritom za pranje, kuhinja je vrlo lijepo izgledala i Nab je u njoj radio ozbiljna lica, kao da se nalazi u kemijskom laboratoriju. Naseljenici se ubrzo iz stolara preobraziše u tesare. Novo korito odvodnog kanala, stvoreno eksplozijom nitroglicerina, bilo je razlogom da se podignu preko njega dva mostića, jedan na zaravni Veliki vidikovac, a drugi na morskoj obali. Sada su, zapravo, i zaravan i morsko ţ alo bih presjeĉeni potoĉićem preko kojega se moralo prijeći, ako se htjelo poći na sjeverni dio otoka. Da bi ga izbjegli, naseljenici su morali mnogo zaobilaziti i penjati se ĉak do iza ušća Crvenog potoka. Mnogo jednostavnije je bilo podignuti na zaravni i na morskoj obali dva mostića, dugaĉka dvadeset do dvadeset i pet stopa, koje su mogli napraviti od nekoliko otesanih stabala. To je bio posao od nekoliko dana. Ĉim su mostovi napravljeni, Pencroff i Nab to iskoriste i krenu do onog nalazišta ostriga kojega su otkrili u blizini sipina. Vukli su sa sobom neku vrstu grubo izraĊenih kolica, kojima su zamijenili neprikladnu nosiljku i u njima dovukli nekoliko tisuća ostriga i razbacali ih meĊu hridine na obali blizu ušća Rijeke milosti, gdje su se one odmah prilagodile. Ovi su mekušci bili odliĉna okusa, te su ih naseljenici gotovo svaki dan jeli. Kao što se vidi, Lincolnov otok je podmirivao sve potrebe naseljenika, premda su ovi samo njegov manji dio istraţ ili. A bilo je vjerojatno da će im podariti i mnoga druga blaga kad istraţ e sve njegove najskrovitije kutove, pa pošumljene predjele, koji su se protezali od Rijeke milosti do Zmajeva rta. Jedno jedino uskraćivanje teško je padalo ţ iteljima Lincolnova otoka. Imali su dosta hrane u kojoj je bilo dušika i biljnih proizvoda koji su ga nadomještali. Od kuhanog drvenastog korijenja dragonije, dobili su kiselkasto piće, sliĉno pivu, koje su radije pili nego ĉistu vodu. Uspjeli su ĉak proizvesti šećer, i to bez šećerne trske i šećerne repe. Skupljali su sok, koji da je "acer saccharinum", neka vrsta javora iz obitelji biljaka, koji raste u svim oblastima umjerene klime, a na otoku ga je bilo mnogo. Kuhali su ĉaj vrlo prijatna okusa od biljke usnjaĉe, koju su donijeli s kunićnjaka. Naposljetku, imali su u izobilju soli, jedini rudni proizvod koji se doda je u hrani, ali im je stoga kruh nedostajao. Moţ da će poslije zamijeniti tu hranu nekom sliĉnom, poput brašna sagopalme ili škroba biljke kruhovac. U stvari, vjerojatno su u šumama na jugu otoka rasla i ta dva dragocjena stabla na koja još ne bijahu naišli. MeĊutim, ovom je prigodom sama Providnost došla u pomoć naseljenicima. Cyrus Smith sa svom svojom pameti i pronicljivosti nikad ne bi uspio napraviti ono, što je pukim sluĉajem Harber t jednoga dana pronašao u postavi svog kaputa koji je baš krpao. Toga je dana kišilo kao iz kabla. Naseljenici su se okupili u velikoj dvorani Granitnog dvorca, kadli djeĉak odjednom poviĉe: Gledajte, gospodine Cyruse, jedno zrno ţ ita! I pokaţ e svojim prijateljima jedno jedino zrnce ţ ita, koje se iz poderana dţ epa njegova kaputa preselilo u postavu. Kako objasniti taj nalaz? U stvari, Harbert je imao naviku, dok je bio u Richmondu, hraniti ţ itom golubove grivnjaše, koje mu je poklonio Pencroff. Jedno zrno ţ ita! ţ ivo ponovi inţ enjer. Da, gospodine Cyruse, ali samo jedno, jedno jedino! Ej, djeĉaĉe! poviĉe Pencroff osmjehujući se. Vjere mi, sad smo boga uhvatili za bradu! A što ćemo uraditi s jednim jedinim zrncem ţ ita? Ispeći ćemo kruh! odgovori mu Crus Smith. Kruh, kolaĉe, tortu! odvrati mornar Koješta! Nećemo se tako brzo udaviti kruhom što

ćemo ga dobiti od tog zrna! Ne pridajući nikakvo znaĉenje svom nalazu, Harbert je upravo htio baciti naĊeno zrno, ali Cyrus Smith mu ga uze, pregleda ga, ustvrdi je li u dobrom stanju, potom pogleda mornara u oĉi i mirno ga upita: Znate li, Pencroffe, koliko jedno zrno moţ e dati klasova? Pretpostavljam da moţ e dati jedan odgovori mornar, zateĉen tim pitanjem. Deset, Pencroffe. A znate li vi koliko zrna ima u jednom klasu? Vjere mi, ne znam. Osamdeset u prosjeku reĉe Cyrus Smith. Dakle, ako mi posadimo ovo zrno, već u prvoj ţ etvi dobit ćemo osam stotina zrna koja će u drugoj dati šest stotina ĉetrdeset tisuća, u trećoj pet stotina dvanaest milijuna, a u ĉetvrtoj više od ĉetiri stotine milijardi zrna. To je, eto, razmjer! Naseljenici su slušali Cyrusa Smitha bez rijeĉi. Brojke što ih je iznio naprosto su ih zapanjile. Pa ipak, bile su toĉne. Jest, dragi prijatelji nastavio je inţ enjer. Takav je aritmetiĉki niz plodne prirode. A što lije umnoţ avanje zrna ţ ita, u ĉijem klasu ima osamdeset zrna, u usporedbi sa strukovima maka koji da je trideset i dvije tisuće zrna, ili sa strukovima duhana koji proizvodi tri stotine i šezdeset tisuća! Kad ne bi postojali razni uzroĉnici koji uništavaju tu plodnost, te bi biljke u nekoliko godina preplavile zemaljsku kuglu. Ali inţ enjer još ne bijaše završio svoje kratko ispitivanje. A sada, Pencroffe nastavi inţ enjer moţ ete li mi reći koliko vagona ima u ĉetiri stotine milijardi zrna? Ne znam odgovori mornar ali stoga sigurno znam da sam glupan! Onda znajte, Pencroffe, da ima tri milijuna, raĉunajući da sto trideset tisuća zrna ide u vagan! Tri milijuna? poviĉe Pencroff. Tri miljuna! U ĉetiri godine? U ĉetiri godine odgovori Cyrus Smith pa ĉak i u dvije godine ako, kao što se nadam, uspijemo, na ovoj širini, postići dvije ţ etve u godinu dana! Na te rijeĉi Pencroff odgovori uobiĉajeno, gromoglasnim "hura". Tako si ti, Harberte nastavio je inţ enjer pronašao nešto, što je vrlo znaĉajno za nas. Sve nam, dragi moji prijatelji, sve nam moţ e biti od koristi u poloţ aju, u kojemu smo se našli. Molim vas da to nikad ne smetnete s uma! Ne, gospodine Cyruse, ne, nikad to nećemo zaboraviti odgovori Pencroff. Ako ikad naĊem zrnce duhana koje se mnoţ i u tri stotine i šezdeset novih zrnaca, budite uvjereni da ga neću baciti u vjetar! A sada, znate li što nam je ĉiniti? Treba posaditi ovo zrno! odgovori Harbert. Tako je poviĉe Gedeon Spilett i to sa svom pozornosti koju zasluţ uje, jer ono u sebi krije sve naše buduće ţ etve! Samo da iznikne! poviĉe mornar. Izniknut će odgovori Cyrus Smith. Bio je 20. lipnja, doista pogodan trenutak da se posadi to jedino i dragocjeno zrno ţ ita. U poĉetku su mislili da će biti najbolje posade li ga u zemljanu posudu, ali pošto su razmislili, odluĉili su se osloniti na prirodu i povjeriti zemlji. To su uĉinili još istog dana. Nije potrebno dodati da su poduzeli sve mjere opreza kako bi taj pothvat uspio. Pošto se nebo razvedrilo, naseljenici se popeše na zaravan iznad Granitnog dvorca. Tu su izabrali mjesto zaštićeno od vjetra i izloţ eno toplini podnevnog sunca. Mjesto su oĉistili, oplijevili, pa prekopali da bi otjerali kukce i crve. Potom su donijeli dobre zemlje pojaĉane vapnom, ogradili mjesto drvenom ogradom i na kraju zrno posadili u vlaţ ni sloj.

Nije li cijeli taj postupak naseljenika izgledao kao da postavljaju temeljni kamen za neku zgradu? To je Pencroffa podsjetilo na dan kad je zapalio onu jednu jedinu ţ igicu i na sve one zebnje što ih je tada pretrpio. Ali ovaj put stvar je bila puno ozbiljnija. U stvari, brodolomci bi bili ili na ovaj ili na onaj naĉin došli do vatre, ali nije postojala nikakva ljudska snaga, sposobna stvoriti još jedno zrno ţ ita, ako bi, kojom nesrećom, ovo bilo uništeno!

XXI.

NEKOLIKO STUPNJEVA ISPOD NIŠTICE ISTRAŢIVANJA U MOĈVARNOM KRAJU NA JUGOISTOKU OTOKA ĈILEANSKE LISICE POGLED NA MORE RAZGOVOR O BUDUĆNOSTI TIHOG OCEANA NEPREKIDNI RAD NALJEVNJAKA ŠTO ĆE SE DOGODITI SA ZEMLJINOM KUGLOM LOV UTVINA MOĈVARA Otad nije prošao ni jedan jedini dan, a da Pencroff nije obišao mjesto, kojega je on najozbiljnije nazivao svojom "ţ itorodnom njivom". Teško kukcima koje bi tamo zatekao. Prema njima je bio nemilosrdan! Krajem mjeseca lipnja, poslije neprekidnih kiša, hladnoća je priliĉno stegla, te je 29. bilo tako hladno da bi Fahrenheitov toplomjer zabiljeţ io samo dvadeset stupnjeva iznad ništice, što odgovara temperaturi od 6,67 stupnjeva ispod ništice po Celziusu. Sutradan, 30. lipnja, što bi odgovaralo 31. prosinca na sjevernoj polutki, bio je petak. Nab zamijeti da godina završava lošim danom, ali mu Pencroff odgovori da zbog toga nova godina poĉinje dobrim, što je, dakako, mnogo hitnije. U svakom sluĉaju, prvi dan nove godine bio je vrlo hladan. Ledene sante su se nagomilale na ušću Rijeke milosti, a ubrzo je i cijelu površinu jezera prekrio led. Morali su u nekoliko navrata obnoviti zalihu ogrjeva. Pencroff nije ĉekao da se rijeka zaledi, već je prije no što je rijeĉni tok, taj neumorni motor, zatrpao led, navukao mnoštvo drva u Granitni dvorac. Ogrjevu kojim ih je šuma tako obilato snabdijevala, pridodaše nekoliko kolica ugljena, po kojega su morali ići ĉak do podnoţ ja Franklinova brda. Velika toplina što je proizvodi kameni ugljen i te kako im je dobro došla, kad se 4. srpnja studen spustila na 8 stupnjeva po Fahrenheitu ili na 13 stupnjeva ispod ništice po Celziusu. Još su jedan dimnjak sagradili u blagovaonici, gdje su svi skupa radili. U vrijeme tih hladnoća Cyrus Smith je mogao mirne duše sebi ĉestitati što je proveo onaj potoĉić vode iz Grantova jezera do Granitnog dvorca. Ulijevajući se ispod zaleĊene površine u prijašnji kanal, voda je ostala teĉna i skupljala se u nutarnjem spremištu, koji su naseljenici izdubili u jednom kutu iza spremišta. Višak vode je kroz bunar otjecao u more. S obzirom na to da je tih dana vrijeme bilo suho, naseljenici su odluĉili jednog dana, pošto se odjenu što toplije budu mogli, krenuti u istraţ ivanje onog dijela otoka što se protezao na jugoistok od Rijeke milosti do Ĉaporkova rta. Bilo je to prostrano moĉvarno zemljište, gdje im se mogla pruţ iti dobra prigoda za lov, jer je tamo bilo zasigurno mnogo vodenih ptica. Morali su raĉunati da će tog dana prevaliti osam do devet milja pri odlasku i isto toliko pri povratku, te će tako taj dan posve korisno upotrijebiti. Budući da se radilo o još neistraţ enom dijelu otoka, svi su naseljenici naumili sudjelovati u tom pohodu. Stoga su 5. srpnja već u šest sati ujutro, tek što je svanulo, Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Harbert, Nab i Pencroff, naoruţ ani kopljima, zamkama, lukovima i strijelama i opskrbljeni s dosta hrane napustili Granitni dvorac. Ispred njih je veselo trĉkarao Top. Pošli su najkraćim putom, a najkraći put je išao preko Rijeke milosti, koja je bila zakrĉena santama. Ovaj led ne moţ e nikako zamijeniti pravi most posve toĉno zakljuĉi novinar. I tako je izgradnja "pravog" mosta ušla u plan budućih radova. Ovo je bilo prvi put da su naseljenici stali nogom na desnu obalu Rijeke milosti i zašli meĊu goleme i krasne ĉetinare pokrivene snijegom.

Ali nisu prevalili niti pola milje kadli iz gustog grma, gdje je imala log, izjuri i udari u bijeg cijela obitelj ĉetveronoţ aca, prestrašena Topovim lajanjem. Izgledaju kao lisice! poviĉe Harbert, gledajući ĉopor kako brzo odmiĉe. To su, doista, bile lisice, ali lisice vrlo velikog uzrasta. One su kevtale, ĉemu se i sam Top, izgleda, zaĉudio jer je prekinuo gonjenje i tako dopustio tim brzim zvijerkama bez traga nestati. Pas se s pravom ĉudio, on nije poznavao prirodopis. Te su lisice sivoriĊaste dlake, crna repa koji je završavao bijelom kitom, svojim kevtanjem otkrile svoje podrijetlo. Tako ih je Harbert bez premišljanja nazvao pravim imenom "ĉileanske lisice". Tih lisica ima u Ĉileu i na Falklandskim otocima, te u svim ameriĉkim predjelima koji se nalaze izmeĊu tridesete i ĉetrdesete paralele. Harbertu je bilo vrlo ţ ao što Top barem jednu nije uhvatio. A jedu li se te lisice? upita Pencroff, kojega su predstavnici ţ ivotinjskog svijeta na otoku zanimali jedino s te toĉke motrišta. Ne jedu odgovori Harbert. MeĊutim, prirodoslovci još nisu ustvrdili jesu li u tih lisica zjenice noćne ili dnevne i ne bi li bilo bolje svrstati ih u rod pasa. Cyrus Smith nije mogao, a da se ne nasmiješi ĉuvši to djeĉakovo razglabanje koje bijaše dokazom zrelosti njegova duha. Što se pak mornara tiĉe, ĉim te lisice nisu pripadale ţ ivotinjskoj vrsti ĉije je meso dobro za hranu, njega više nisu zanimale. MeĊutim, on napomene kako ĉe poduzeti potrebne mjere opreznosti protiv tih razbojnika na ĉetiri noge, kad jednog dana uredi kokošinjac u Granitnom dvorcu. Tome se, dakako, nitko ne usprotivi. Pošto su zaobišli Rt olupine, naseljenici su se našli na dugoj obali, koju je oplakivalo otvoreno more. Bilo je osam sati ujutro. Nebo je bilo potpuno ĉisto, kao što to biva za dugih i jakih hladnoća. Zagrijavši se brzim hodanjem, nisu ni osjećali oštrinu zraka. Osim toga, nije bilo vjetra te se studen, zahvaljujući tome, nije ni osjećala tako snaţ no. Blistavo, ali bez topline, sunce je izranjalo iz oceana i njegov se golemi krug klatio na obzoru. More je bilo mirno i plavo kao u kakvom zaljevu Sredozemnog mora, za vedra dana. Caporkov rt, svijen u obliku zakrivljenog noţ a, jasno se ocrtavao ĉetiri milje dalje prema jugoistoku. Na lijevoj je strani rub moĉvare naglo prekidao mali rt, koji su u tom trenutku sunĉeve zrake obasjale ognjenim bljeskom. Taj dio Zaljeva Unije, koji niĉim nije bio zaštićen od puĉine, pa ĉak ni pješĉanim sprudom, jasno, nije pruţ ao nikakav zaklon brodovima tjeranim istoĉnim vjetrom. Po mirnoći mora ĉiju površinu nije uznemirivao nikakav plićak, po njegovoj jednoliĉnoj boji koju nisu narušavali ţ ućkasti preljevi i, na kraju, po tome što nigdje nije bilo vidjeti nikakva spruda, osjećalo se da je tu obala vrlo strma i da ispod površine zjapi duboki ponor. Straga, prema zapadu, na udaljenosti od ĉetiri milje, pruţ ao se prvi red drveća šume koju su nazvali Daleki zapad. Gotovo bi se reklo da je ta pusta obala pripadala nekom otoku u blizini pola, koju su ledene sante pritisle. Naseljenici se zaustave na tom mjestu doruĉkovati. Upalili su vatru od suhog šiblja i morske trave i Nab pripremi doruĉak od hladnog mesa kojemu doda nekoliko šalica osveškog ĉaja. Dok su jeli, promatrali su okoliš. Ovaj dio Lincolnova otoka bio je uistinu neplodan i u oštroj suprotnosti sa cijelim zapadnim krajem. To navede novinara na pomisao, kako bi oni bili dobili vrlo bijednu sliku o svom budućem obitavalištu da ih je sudbina, kojim sluĉajem, bacila na ovo ţ alo. Ja ĉak vjerujem, da do ţ ala ne bismo bili ni dospjeli odgovori inţ enjer jer more je tu duboko i bez ijedne stijene za koju bismo se mogli zakvaĉiti. Ispred Granitnog dvorca ima barem sprudova i jedan otoĉić, koji povećavaju izglede za spas. Ovdje nema niĉeg osim bezdana! Dosta je ĉudno reĉe sada Gedeon Spilett kako ovaj relativno mali otok ima tako razliĉito zemljište. Ta

raznolikost je svojstvena samo kontinentima većih razmjera. Doista se ĉini da zapadnu obalu Lincolnova otoka, bogatu i plodnu, oplakuju tople vode Meksiĉkog zaljeva, a sjevernu i jugoistoĉnu obalu vode ledenog mora. U pravu ste, dragi moj Spilette odgovori Cyrus Smith. To sam i ja zapazio. Meni ovaj otok, i po svojoj prirodi i po svom obliku, izgleda vrlo zanimljivo. Moglo bi se reći da on u malom ima sva svojstva jednog kontinenta. Ne bi bilo nimalo ĉudno da je nekad uistinu pripadao kontinentu. Što? Kontinent usred Tihog oceana? poviĉe Pencroff. A zašto ne? odgovori Cyrus Smith. Zar Australija, Nova Irska i sve ono što engleski geografi nazivaju Australazijom, zajedno s otoĉjima Tihog ocena, nisu nekada mogli saĉinjavati šesti dio svijeta, jednako velik poput Azije, Europe, Afrike ili obje Amerike? Ja ne iskljuĉujem mogućnost da su svi otoci koji vire iz ovog golemog oceana bili najviši vrhovi potopljenog kontinenta koji se u prethistorijsko vrijeme dizao iznad vode. Kao nekakva Atlantida doda Harbert. Tako je, dragi djeĉaĉe... ukoliko je ona ikad postojala? 1 Lincolnov je otok bo sastavnim dijelom toga kontinenta? upita Pencroff. Vrlo vjerojatno odgovori Cyrus Smith. Time bi se mogla pojasniti razliĉitost raslinja koju opaţ amo na njegovoj površini. 1 veliki broj ţ ivotinja koje još ţ ive na njemu pridometne Harbert. Jest, drago dijete odgovori inţ enjer ti si dodao novi dokaz koji ide u prilog mojoj pretpostavci. Prema onome što smo dosad zapazili, vrlo velik broj ţ ivotinja obitava na ovom otoku, a ono što je još zanimljivije jest ĉinjenica da su njihove vrste vrlo razliĉite. Za to mora postojati neki razlog, a taj je, po mom mišljenju, što je Lincolnov otok vjerojatno nekada bio dijelom prostranog kontinenta koji se, postupno, spustio u dubine Tihog oceana. Znaĉi da jednoga dana moţ e nestati i ovaj ostatak nekadanjeg kontinenta odvrati Pencroff, koji kao da nije bio potpuno uvjeren u inţ enjerove pretpostavke moţ e bestraga nestati i da izmeĊu Amerike i Azije više niĉega ne bude? Jest odgovori Cyrus Smith. MeĊutim, nastat će novi kontinenti koje milijarde milijardi malih ţ ivotinjica u ovom trenutku izgraĊuju. A kakvi ih to graditelji grade? upita Pencroff. Koraljni naljevnjaci odgovori Cyrus Smith. Oni su svojim neprekinutim radom sagradili otok ClemontTonerre, atole i mnoge druge koraljne otoke porazbacane po Tihom oceanu. Ĉetrdeset i sedam milijuna tih naljevnjaka teško je pedeset i devet miligrama, a uza sve to, skupa s morskom soli koju upijaju i sa krutim sastojcima vode s kojima se sjedinjuju, te ţ ivotinjice tvore vapnenac, koji tvori goleme podmorske graĊevine koje se svojom izdrţ ljivosti i tvrdoćom mogu mjeriti s granitom. Nekada, u prvo vrijeme tvorbe svijeta, priroda je, koristeći se vatrom, uzdignula kopno, meĊutim, kada je ona tim sićušnim ţ ivotinjicama odredila duţ nost da zamijene tu snagu ĉija se pokretaĉka moć oĉito smanjila u nutrini zemljine kugle, što dokazuju brojni ugašeni vulkani na zemljinoj površini. Ja sam potpuno uvjeren da će se jednoga dana, poslije mnogih i mnogih stoljeća i, pošto se naljevnjaci naslaţ u na naljevnjake, ovaj Tihi ocean pretvoriti u golemo kopno, koje će sljedeći naraštaji nastaniti i unaprijediti. To će dugo trajati! reĉe Pencroff. Prirodi se nikad ne ţ uri odgovori inţ enjer. Ali kakva korist od tih novih kontinenata? upita Harbert. Meni se ĉini da su sadašnja prostranstva posve dostatna ĉovjeĉanstvu za ţ ivot, a priroda ne ĉini ništa nepotrebno. Tako je, u stvari nastavi inţ enjer ali eto kako bi se mogla pojasniti potreba za novim kontinentima u budućnosti, i to upravo u ovom tropskom predjelu gdje ima koraljnih otoka. Meni

se, barem, ĉini da je ovo pojašnjenje vjerojatno. Slušamo vas, gospodine Cyruse! odgovori Harbert. Evo mog mišljenja: znanstvenici uglavnom dopuštaju da će jednoga dana ovom našem svijetu doći kraj, ili bolje reĉeno, da na zemaljskoj kugli zbog neizdrţ ivih hladnoća neće biti moguć ni ţ ivotinjski ni biljni ţ ivot. Oni se jedino ne slaţ u u pogledu uzroka tih hladnoća. Jedni su mišljenja da će do toga doći zbog toga što će Sunce tijekom milijuna godina izgubiti svoju toplinu, a drugi, da će hladnoće biti posljedica rashlaĊenja zemljine utrobe, što ima mnogo veće znaĉenje no što se uobiĉajeno pretpostavlja. Ja mislim da je ova zadnja pretpostavka toĉnija, a to svoje mišljenje temeljim na ĉinjenici, da je Mjesec u biti ohlaĊeno nebesko tijelo na kojemu nema nikakva ţ ivota, premda ga Sunce neprestano zagrijava istom koliĉinom topline. Mjesec se rashladio stoga što je u njegovoj nutrini nestalo one vatre po kojoj on, kao i sva druga nebeska tijela, vodi svoje podrijetlo. Uostalom, makar koji uzrok bio, naša će se Zemlja jednog dana ohladiti, ali to će se hlaĊenje obavljati postupno. Što će se tada dogoditi? U bliţ oj ili daljoj budućnosti predjeli koji se nalaze u umjerenom pojasu bit će isto tako nepogodni za ţ ivot kao što su sada polarni krajevi. Stoga će ţ ivotinje i ljudi krenuti prema onim predjelima koji su izravnije izloţ eni toplini sunĉevih zraka. Nastat će sveopća seoba. Europa, centralna Azija, Sjeverna Amerika bit će, malopomalo, napušteni, a isto tako i Australazija i najjuţ niji dijelovi Juţ ne Amerike. Biljke će slijediti ljudsko seljenje. I biljni i ţ ivotinjski svijet će se povući prema ekvatoru. Središnji dijelovi Juţ ne Amerike i Afrike postat će najpogodnije oblasti za ţ ivljenje. Laponci i Samojedi naći će na obalama Sredozemlja one klimatske uvjete koji sada vladaju u predjelima Sjevernog pola. Neće li u to doba krajevi oko ekvatora biti odviše mali da prime i prehrane ljudski rod? Prema tome, zar nije na mjestu pretpostavka da mudra priroda već sada postavlja temelje novom kontinentu u predjelu ekvatora, sluţ eći se pri tome naljevnjacima kao graditeljima, da bi pruţ ila utoĉište svim biljnim i ţ ivotinjskim doseljenicima? Ja sam ĉesto razmišljao o svim tim stvarima, dragi prijatelji, i najozbiljnije mislim da će izgled našeg planeta jednog dana biti potpuno izmijenjen, da će zbog nastanka novih kontinenata more preplaviti stare i da će u budućim stoljećima novi Kolumbi krenuti da otkriju otoke Cimboraco, Himalaju ili Mont Blanc, potonule ostatke Amerike, Azije i Europe. Na kraju će i ovi novi kontinenti postati nepogodni za ţ ivot. Toplina će se ugasiti kao što se gasi toplina tijela koje je napustila duša i ţ ivot će išĉeznuti sa zemaljske kugle, ako ne baš zauvijek, barem na neko vrijeme. Moţ da će tada naša kugla otpoĉinuti, moţ da će se tada u mrtvilu odmoriti, da bi jednoga dana uskrisila u još boljim uvjetima! Ali sve je to, dragi moji, tajna Stvoritelja svjetova. Eto, neumorni rad naljevnjaka odvukao me je odviše daleko da ĉeprkam po tajnama budućnosti. Dragi moj Cyruse primijeti Gedeon Spilett te tvoje rijeĉi su po mom mišljenju prava proroĉanstva, koja će se jednog dana ostvariti. To je tajna Gospodnja odgovori inţ enjer. Sve je i dobro i lijepo javi se tada Pencroff, koji je pozorno pratio inţ enjerovo izlaganje ali recite vi meni, gospodine Cyruse, jesu li i Lincolnov otok sagradili ti vaši naljevnjaci. Nisu odgovori Cyrus Smith ovaj otok je vulkanskog podrijetla. Znaĉi da će jednog dana nestati? Vrlo vjerojatno. Nadam se da više nećemo biti ovdje kad do toga doĊe! 1 nećemo, budite u tom pogledu bez brige, Pencroffe. Mi nemamo nakanu ovdje ostaviti svoje kosti, pa ćemo se, vjerojatno, i izvući odavde. Ali dotle javi se Gedeon Spilett smjestimo se ovdje, kao da ćemo tu ostati cijelu vjeĉnost. Ne treba nikad ništa ĉiniti napola. Na tome je završio njihov razgovor. Pošto su doruĉkovali, nastave put i ubrzo stigoše do mjesta gdje je poĉinjao moĉvarni predio.

Pred njima se pruţ ala prava moĉvara sve tamo do zaobljene obale kojom je završavao otok na jugoistoku. Mogla je imati površinu od dvadeset ĉetvornih milja. Tlo je bilo prekriveno glinastokremenastim muljem iz kojega je virilo mnoštvo biljnih ostataka. Uz to su tu rasle zelene alge, rogoz, šaš, sitina i poneki busen trave gust kao debelo sukno. Nekoliko zaleĊenih moĉvara bljeskalo se pod sunĉevim zracima. Ni kiša, niti ijedna rijeka nabujala iznenadnim povišenjem razine nije mogla stvoriti tolike zalihe vode. Nametao se logiĉan zakljuĉak, da su se te moĉvare napajale vodom koja je izbijala iz zemlje, a tako je, u stvari, i bilo. Postojala je opasnost da se tu, u doba ljetnih vrućina zrak okuţ i klicamauzroĉnicima moĉvarne groznice. Iznad moĉvarnih trava, odmah povrh ustajalih voda, letjelo je mnoštvo ptica. Lovci što love po moĉvarama ne bi tu beskorisno ispalili niti jedno zrno. Bila su tu ĉitava jata divljih pataka, pataka pupĉanica, lisaka i šljuka. Uopće se nisu plašile, te su im mogli lako prići. Pušĉanim metkom nabijenim saĉmom, ĉovjek bi sigurno pobio mnoštvo tih ptica, toliko su njihova jata bila zbijena. Naseljenici su se, meĊutim, morali zadovoljiti da ih gaĊaju strijelama. Rezultat nije bio bogzna kakav, samo što su strijele bile tihe pa uopće nisu prestrašile ptice, dok bi ih pucanj iz vatrenog oruţ ja bio rastjerao na sve strane. Ustrijelili su mnogo pataka, bijela tijela, a oko pojasa s prugom boje cimeta, zelenih glava, crnih krila, plosnata repa. Harbert je u njima prepoznao utve. Top je uspješno sudjelovao u hvatanju tih ptica, po ĉijem su imenu nazvali ovaj moĉvarni dio otoka. Naseljenici su se tu mogli opskrbljivati potrebnim koliĉinama vodene divljaĉi. Doći će vrijeme kad će bolje iskoristiti tu divljaĉ. Ako već ne uspiju posve pripitomiti te ptice, većinu će barem priviknuti da ţ ive na jezeru, a to znaĉi u blizini njihova obitavališta. Oko pet sati poslije podne Cyrus Smith i njegovi prijatelji krenuše kući preko Utvinih moĉvara i preko zaleĊene Rijeke milosti. U osam sati naveĉer bili su u svojem Granitnom dvorcu.

XXII.

ZAMKE LISICE MUŠKATNE SVINJE NAGLA PROMJENA VJETRA SNIJEŢNA OLUJA KOŠARAĈI NAJOŠTRIJA HLADNOĆA TE ZIME KRISTALIZACIJA JAVOROVA ŠEĆERA TAJANSTVENI BUNAR IZVIĐANJE KOJE SU PRIJE KANILI PODUZETI OLOVNO ZRNO Velika hladnoća potraja do 15. kolovoza. Temperatura, meĊutim, nije silazila ispod granice do koje se dotad kretala. Kad je vrijeme bilo mirno, ta niska temperatura se lako podnosila, ali kad je puhao vjetar, naseljenici se nisu lagodno osjećali u svojoj neprikladnoj odjeći za zimu. Pencroffu je bilo ţ ao što na Lincolnovu otoku nisu ţ ivjeli medvjedi umjesto tuljana i lisica, ĉija su krzna bila priliĉno hladna. Medvjedi su obiĉno dobro odjeveni govorio je i ja bih vrlo rado od njih posudio za zimu topli kaput koji obavija njihovo tijelo. Ali odgovori Nab smijući se moţ da medvjedi ne bi drage volje pristali da ti posude svoj kaput, Pencroffe. Te zvijeri nisu blage ćudi. Prinudili bismo ih, Nabe, prinudili bismo ih odvrati Pencroff vrlo odluĉnim glasom. Ali, ti strašni mesoţ deri nisu ţ ivjeli na otoku ili ih, barem, naseljenici još ne bijahu zamijetili. Uto se Harbert, Pencroff i novinar postaraše da postave zamke na zaravni Veliki vidikovac i na rubu šume. Po mornarevu mišljenju, svaka ţ ivotinja, kakva god bila, predstavljat će dobar plijen. Glodari ili mesoţ deri koji prvi ulete u nove zamke, bit će dobro primljeni u Granitnom dvorcu. Uostalom, te su zamke bile vrlo jednostavne: jame izdubljene u tlu, pokrivene granjem i travom koja je skrivala otvor, a na dnu jame neki mamac, ĉiji je miris trebao privući zvijer. To je bilo sve! Treba takoĊer reći da te jame nisu nasumce kopali, već na onim mjestima gdje su brojni tragovi bili sigurnim znakom da su preko njih ĉetveronošci ĉesto prolazili. Svakog su dana obilazili zamke i triput su, u poĉetku, u njima našli poneku od ĉileanskih lisica koje su već vidjeli na desnoj obali Rijeke milosti. Do vraga! Na ovom otoku kao da i nema drugih ţ ivotinja osim lisica! poviĉe Pencroff kad je treći put iz jame izvukao jednu od tih zvijerki. Bio je vrlo zlovoljan. Ove ţ ivotinje nisu doista nizašto! Niste u pravu odgovori Gedeon Spilett i one su za nešto vrlo dobre! A za što? Da se od njih napravi mamac za druge zvijeri! Novinar je imao pravo. Otad su, kao mamce, u jame stavljali lešine zaklanih lisica. Mornar je takoĊer napravio zamke sluţ eći se rogozom. Od tih zamki imali su više koristi nego od iskopanih jama. Rijetki su bili dani, a da neki kunić iz kunićnjaka ne uleti u njih. Doduše, to su bili uvijek kunići iste vrste, ali Nab ih je znao pripremiti na razne naĉine, tako da nikome nije padalo na pamet ţ aliti se na tu hranu. MeĊutim, jednom ili dvaput, u drugoj polovici kolovoza, lovci su u jamama našli mnogo korisnije ţ ivotinje no što su bile lisice. Bile su to divlje svinje koje bijahu zamijetili na sjevernoj strani jezera. Pencroff nije ĉak ni pitao jesu li te ţ ivotinje dobre za jelo. U to se uvjerio na prvi pogled, budući da su bile vrlo sliĉne ameriĉkim ili europskim svinjama. Ali to uopće nisu svinje reĉe mu Harbert upozoravam te, Pencroffe.

Dragi moj djeĉaĉe odgovori Pencroff nagnuvši se nad jamu i povukavši za kratki batrljak, odnosno za rep, toga predstavnika svinjskog roda pustite me u uvjerenju da je ovo ipak odojak. A zašto? Zbog toga što mi se to dopada! Znaĉi da puno voliš svinje, Pencroffe? Jest, ja ih vrlo volim odgovori mornar a osobito ih volim zbog njihovih noţic a. Da ih imaju osam umjesto ĉetiri, još bi ih dvaput više volio! U pogledu ovih ţ ivotinja moţ emo reći da su to bile muškatne svinje koje su pripadale jednoj od ĉetiriju vrsti obitelji svinja. Oni su pripadali vrsti "tajasu", koja se razaznaje po mrkoj boji koţ e i po tome, što nema dugih oĉnjaka, kojima su opskrbljene ĉeljusti ostalih njihovih srodnika. Ove muškatne svinje ţ ive obiĉno u krdima i vjerojatno ih je bilo dosta u šumom obraslim dijelovima otoka. U svakom sluĉaju, svaki dio njihova tijela, od glave do nogu i repa, bio je vrlo dobar za jelo, a Pencroff ništa drugo nije ni traţ io. Oko 15. kolovoza vrijeme se naglo promijenilo. Sa sjeverozapada se digao vjetar. Temperatura se podigla za nekoliko stupnjeva. Vodena para, nagomilana u zraku, ubrzo se pretvorila u snijeg. Cijeli se otok pokri bijelim plastom i svojim se stanovnicima ukaţ e u novom izgledu. Gusti snijeg je padao nekoliko dana uzastopce i ubrzo dosegnuo visinu od dvije stope. Ubrzo vjetar poĉe vrlo snaţ no puhati. U Granitnom se dvorcu ĉulo kako se more s tutnjavom lomi o grebene. Na nekim mjestima stvarali su se zraĉni vrtlozi te je snijeg, stvarajući visoke stupove koji se kreću, bio sliĉan onim morskim pijavicama koje se zastrašujućom brzinom okreću na svom podnoţ ju, a koje brodovi razbijaju topovskom paljbom. Jurišajući sa sjeverozapada, uragan je hvatao iskosa, što je bilo razlogom da je Granitni dvorac poštedio izravnog napada. Za vrijeme te snijeţ ne mećave, tako strašne kao da se zbivala u polarnim krajevima, ni Cyrus Smith, ni njegovi prijatelji, makar koliko to ţ eljeli, nisu mogli izići napolje, već su ostali zatvoreni u Granitnom dvorcu pet punih dana, to jest od 20. do 25. kolovoza. Ĉuli su kako oluja huĉi u Jakamarskoj šumi u kojoj je vjerojatno nemilice harala. Sigurno je mnoga stabla iz korijena išĉupala, ali se Penkroff tješio mišlju da će njemu prištedjeti trud, barem ih on neće obarati! Vjetar se pretvorio u drvosjeĉu stalno je ponavljao. Uostalom, nije postojala nikakva mogućnost u tome ga sprijeĉiti. Ţitelji Granitnog dvorca su doista od svega srca mogli zahvaliti Nebu, koje ih je obdarilo tim tvrdim i sigurnim zaklonom! Doduše, i Cyrus Smith je imao pravo na dio te zahvalnosti, ali priroda je izdubila tu prostranu pećinu, a on ju je samo pronašao. U njoj su naseljenici bili zaštićeni tako, da im naleti oluje nisu mogli nauditi. Da su na zaravni Veliki vidikovac sagradili kuću od opeka i drva, ona se sigurno ne bi odhrvala bijesu uragana. A što se tiĉe Dimnjaka, po samoj lomljavi valova koja se tako snaţ no ĉula, bilo je više nego sigurno da u njima nisu mogli opstati, jer je more, prebacujući se preko otoĉića, svom ţ estinom tuklo o njih. Ali tu, u Granitnom dvorcu, usred te stijene kojoj nisu mogli nauditi ni voda ni vjetar, mogli su biti potpuno mirni. U tih nekoliko dana zatoĉenja, naseljenici nisu sjedili skrštenih ruku. U skloništu su imali dosta drva razrezanog u daske, te su, postupno, dopunjali svoj namještaj stolicama i stolovima. Budući da nisu morali štedjeti na graĊi, sve što su napravili bilo je izraĊeno kako treba. Ti dijelovi namještaja bili su priliĉno teški, te ih se ne bi ni smjelo nazivati namještajem kojemu je glavno svojstvo da se lako prenaša. Ali su Pencroff i Nab bili toliko ponosni tim svojim namještajem, da ga ne bi ni za Bouleov bili zamijenili. Poslije toga, naseljenici se iz stolara prometnuše u košaraĉe i postigoše priliĉan uspjeh u tom novom zanatu. Oni su još prije, kraj 'Andre Boule, ĉuveni duborezac. IzraĊivao je umjetniĉki namještaj. sjevernog ruba jezera,

pronašli gust vrbik, gdje je raslo mnoštvo crvenih vrba. Prije no što je nastupilo kišno doba, Pencroff i Harbert su nasjekli dosta grana s tih korisnih stabala, potom ih dobro pripremili, tako da su ih sada mogli iskoristiti. Prvi predmeti napravljeni od tog pruća bili su vrlo nezgrapni, ali zahvaljujući spretnosti i umješnosti naseljenika, koji su se meĊusobno savjetovali i prisjećali se modela koje su prije vidjeli, natjecali su se tko će bolje nešto izraditi. Košarice za kruh i za sve ostale svrhe raznih veliĉina ubrzo su povećale njihovu opremu. Sad je dosta košarica bilo u spremištu i Nab pohrani u njih gomoljike, jezgre i korijenje dragonije. U posljednjem tjednu mjeseca kolovoza vrijeme se još jednom promijenilo. Temperatura je nešto pala i oluja se smirila. Naseljenici pohrle napolje. Bilo je sigurno dvije stope snijega na morskoj obali. Snijeg se na površini skorio, tako da su se lako mogli kretati. Cyrus Smith se s prijateljima pope na Veliki vidikovac. Koje li promjene! Drveće koje se prije kupalo u zelenilu, osobito u blizini gdje je prevladavala crnogorica, sad je poprimilo jednu boju. Sve je bilo bijelo, od vrha Franklinova brda pa sve do obale: šume, ĉistine, jezero, rijeke i morska obala. Voda Rijeke milosti je tekla ispod zaleĊene kore, koja se pri svakoj plimi i oseki lomila uza silan tresak. Brojne su ptice letjele iznad tvrde površine jezera: bilo je meĊu njima na tisuće pataka i šljuka, lisaka i drugih ptica plivaĉica. Stijene na rubu zaravni s kojih se rušio slap bile su prekrivene ledom. Ĉinilo se da voda istjeĉe iz nekog ruţ nog odvoda, koji je tvorila bujna mašta nekog umjetnika u doba renesanse. Štetu, koju je golemi bijeli pokrov rašĉini. Gedeon Spilett, Pencroff i Harbert iskoristiše prigodu i poĊoše obilazati svoje zamke. Nisu ih lako pronašli pod snijegom, koji ih bijaše skrio. Morali su se ĉuvati da ne padnu u neku od tih jama, što je bilo i opasno i sramno u isto vrijeme. Uhvatiti se u vlastitu zamku! Ipak su na kraju pronašli jame ne uvalivši se u nevolju, ali su jame bile netaknute. Nikakva se ţ ivotinja nije u njih ulovila, premda je bilo mnoštvo tragova uokolo, a meĊu ostalim jasno su se razaznavali otisci pandţ a. Harbert bez oklijevanja izvijesti da je neki mesoţ der iz roda maĉaka tuda prošao, što je bilo dokazom da je inţ enjer imao pravo kad je ustvrdio da na Lincolnovu otoku sigurno ţ ive pogibeljne zvijeri. Nema dvojbe, te su zvijeri obiĉno prebivale u šumama Dalekog zapada, ali, pritiješnjene glaĊu, obrele su se i na zaravni Veliki vidikovac. Moţ da su osjetile miris ţ itelja Granitnog dvorca! Uostalom, o kakvim se to maĉkama radi? upita Pencroff. O tigrovima odgovori Harbert. Ja sam mislio da te ţ ivotinje ţ ive samo u toplim krajevima? Na Novom kontinentu odgovori djeĉak tigrove se moţ e sresti od Meksika pa sve do pampasa oko Buenos Airesa. Budući da se Lincolnov otok nalazi, gotovo, na istoj geografskoj širini kao i argentinska pokrajina La Plata, ništa ĉudno ako na ponekoga i ovdje naiĊemo. E, onda treba pripaziti! zakljuĉi Pencroff. U meĊuvremenu je snijeg pak okopnio, pod utjecajem povišene temperature. Pala je potom kiša. Pod njezinim se djelovanjem bijeli pokrivaĉ rastopio i posve išĉezao. Unatoĉ lošem vremenu, naseljenici su obnovili svoje zalihe hrane. Opskrbili su se jezgrama borova, korijenjem dragonije, gomoljikama, javorovim šećerom, kunićima iz kunićnjaka, agutijima i klokanima, dakle biljnim i ţivoti njskim namirnicama. Zbog toga su se morali nekoliko puta zaletjeti u šumu. Pri tome ustvrdiše da je posljednji uragan polomio nekoliko stabala. Mornar i Nab se otisnuše s kolicima ĉak do nalazišta kamenog ugljena i odande dovukoše nekoliko tona ogrjeva. Usput zamijetiše da je vjetar oštetio dimnjak lonĉarske peći i porušio ga za dobrih šest stopa. Pošto su se snabdjeli ugljenom, obnovili su i zalihe drva. Na Rijeci milosti više nije bilo leda, pa su to iskoristili i dovukli nekoliko splavi. Bojali su se da još nije prošlo razdoblje velikih hladnoća.

Posjetili su i Dimnjake. Bili su sretni što u njima nisu morali provesti zimu i doĉekati veliki uragan. More je u njima ostavilo vidljive tragove svoje rušilaĉke snage. Gonjeno vjetrovima s puĉine i preskaĉući preko otoĉića, ono je nadiralo u hodnike i upola ih zasulo pijeskom i debelim naslagama morske trave. Dok su Nab, Pencroff i Harbert lovili divljaĉ i vukli ogrjev u Granitni dvorac, Cyrus Smith i Gedeon Spilett su se dali na ĉišćenje Dimnjaka i pri tome ustvrdili da su kovaĉnica i peći ostale gotovo netaknute, jer ih je od mora zaštitio nagomilani pijesak. Naseljenici su dobro postupili što su obnovili zalihe ogrjeva, jer još nije bilo gotovo s jakim hladnoćama. Poznato je da se na sjevernoj polutki mjesec veljaĉa odlikuje vrlo niskim temperaturama, te je sigurno i na juţ noj bilo tako. Stvarno, kraj mjeseca kolovoza, koji odgovara veljaĉi u Sjevernoj Americi, potvrdio je taj klimatski zakon. Oko 25, poslije naizmjeniĉnih snijeţ nih i kišnih padavina, zapuše snaţ an jugoistoĉnjak i izazva veliko zahlaĊenje. Po inţ enjerovu sudu, ţ ivin stupić u Fahrenheitovom toplomjeru sigurno bi se spustio na 8 stupnjeva ispod ništice ili na 22,22 stupnja ispod ništice po Celzijusu. Ta oštra studen, još nepodnošljivija zbog snaţ nog vjetra, potraja više dana. Naseljenici su se ponovno morali zatvoriti u Granitni dvorac, a kako su, osim malog otvora za izmjenu zraka, sve ostale pukotine i otvore morali hermetiĉki zatvoriti, naglo se povećala potrošnja lojanica. Radi štednje, ĉesto su se zadovoljavali svjetlom, koji je bacao plamen s ognjišta. S ogrjevom nisu morali štedjeti. Više puta je netko od njih sišao na obalu meĊu ledene sante koje su se na njoj gomilale prigodom svake plime, ali se brzo vraćao u Granitni dvorac, i to ne bez muke i boli, jer su ga prsti pekli zbog velike hladnoće dok se pridrţ avao rukama za konope ljestvica. Trebalo je opet neĉim ispuniti vrijeme dok su silom prilika bili zatvoreni u Granitnom dvorcu. Cyrus Smith poduze tada jedan posao koji se mogao obavljati i u zatvorenom prostoru. Zna se da naseljenici nisu imali nikakva drugog šećera osim tekuće tvari koju su izvlaĉili iz javorova stabla, praveći u njemu duboke rezove. Oni su tekućinu stabla skupljali u posude i u tom se stanju sluţ ili njome za razne kuhinjske potrebe. Ta je tekućina bila bolja što je dulje stajala. Dobivala je bijelu boju i zgušnjavala se. Ali tu se moglo uĉiniti i nešto bolje. Jednoga dana Cyrus Smith izvijesti prijatelje da će sada postati preraĊivaĉi šećera. PreraĊivaĉi šećera! poviĉe Pencroff. Ĉini mi se da je to vrlo vruć zanat? Vrlo vruć! odgovori inţ enjer. Sada je pravi trenutak da ga izuĉimo! odvrati mornar. Neka rijeĉ preraĊivaĉi ne potakne ni u ĉijem duhu sjećanje na sloţ ene tvornice pune raznih naprava i radnika. Ne! Da bi se iskristalizirao javorov šećer, bilo je dostatno oĉistiti ga posve jednostavnim postupkom. Velike glinene posude pune soka staviše na vatru i tako ga izloţ iše isparavanju. Ubrzo se pjena popela na površinu. Ĉim se tekućina poĉela zgušnjavati, Nab je uze miješati drvenom lopaticom da bi pospiješio isparavanje i istodobno sprijeĉio da šećer dobije zagorjeli okus. Poslije nekoliko sati vrenja na jakoj vatri, koja je godila preraĊivaĉima, a bila potrebna onom što su preraĊivali, tekućina se pretvorila u gusti sok. Taj su sok nalili u glinene kalupe koje su prije toga proizveli u kuhinjskoj peći i dali im razliĉite oblike. Kad se taj sirup sutradan ohladio, imao je oblik pogaĉica ili ploĉica. Bio je to šećer pomalo riĊe boje, ali gotovo providan i odliĉna okusa. Hladnoće potraju do polovice rujna, te se zatoĉeništvo ţ iteljima Granitnog dvorca poĉelo ĉiniti predugim. Gotovo svaki dan su izlazili, ali se zbog hladnoće nisu dugo zadrţ avali. Stoga su stalno nešto radili da bi što bolje uredili stan. Radeći su razgovarali. Cyrus Smith je svoje prijatelje upućivao u mnoga znanja i uglavnom im pojašnjavao kako se znanost primjenjuje u ţ ivotu. Naseljenici, dakako, nisu imali nikakve knjiţ nice pri ruci, ali je stoga inţ enjer bio kao

knjiga otvorena na onoj stranici koja je svakome bila potrebna, knjiga koja je rješavala sve njihove probleme, knjiga koju su ĉesto listali. Tako im je vrijeme prolazilo i oni uopće nisu dvojili o svojoj budućnosti. MeĊutim, bilo je vrijeme da i to zatoĉenje već jednom završi. Svima se ţ urilo već jednom ugledati, ako ne pravo proljeće, ali da barem nepodnošljiva hladnoća proĊe. Da su makar bili odjeveni tako da joj mogu prkositi, bili bi se ponekad zaletjeli do sipina i do Utvinih moĉvara. Lov bi sigurno bio bogat, jer su se lako mogli pribliţ iti divljaĉi. Cyrusu Smithu je bilo mnogo stalo do toga da nitko ne oboli. Sve su mu mišice bile potrebne, te su svi slušali njegove savjete. Treba reći da je to zatoĉenje, dakako poslije Pencroffa, najviše išlo na ţ ivce Topu. Vjernom je psu bilo pretijesno u Granitnom dvorcu. On je išao iz sobe u sobu i na svoj naĉin pokazivao kako mu je dosta zatvora. Cyrus Smith je više puta zamijetio kako Top ĉudnovato reţ i svaki put kad bi se pribliţ io mraĉnom bunaru koji je bio spojen s morem, a ĉiji se otvor nalazio u dnu spremišta. Top se vrtio oko rupe pokrivene drvenim poklopcem. Katkad je pokušao svoje šape zavući poda nj, kao da ga je htio podignuti. Tada se u njegovu štektanju osjećao i bijes i nemir. Inţ enjer je više puta promatrao to ĉudno Topovo ponašanje. Što lije bilo u tom ponoru što je do te mjere uzrujavalo pametnu ţ ivotinju? Bunar je bio spojen s morem, to je bilo izvan svake dvojbe. Da se nije uskim kanalima raĉvao kroz kostur otoka? Da nije bio povezan s još nekom unutarnjom šupljinom? Da nije kakva morska neman dolazila katkad udahnuti zraka? Inţ enjer nije znao što bi mislio, a nije se mogao otarasiti misli o tom ĉudnom zapletu. Naviknut da duboko ponire u znanstvene istine, on nije sebi mogao oprostiti što je dopustio da ga bilo što odvuĉe u podruĉje ĉudnih i natprirodnih pojava. Ali kako objasniti to što je Top, jedan od onih razboritih pasa koji nikada ne gube vrijeme lajući na mjesec, uporno pokušavao njuhom i sluhom prodrijeti u tajnu tog ponora, ako u njemu nije bilo ništa što je Topa moglo uznemiriti? Topovo ponašanje je više smućivalo Cyrusa Smitha no što je to sebi htio priznati. Kako bilo da bilo, inţ enjer je svoje dojmove povjerio samo Gedeonu Spilettu, drţ eći nepotrebnim ostale upoznati sa svojim nehotiĉnim razmišljanjima koja su, moţ da, plod Topova ĉudnog ponašanja. Naposljetku je i hladnoća prestala. Bilo je još i kiša i snjeţ nih vijavica, i krupa, i iznenadnih oluja, ali sve te nepogode nisu dugo trajale. Led se otopio, snijeg je okopnio, ponovno su se mogli kretati morskom obalom, obalom Rijeke milosti, odlaziti u šumu. Proljeće je oĉaralo stanovnike Granitnog dvorca tako, da su ubrzo oni u njemu provodili samo vrijeme potrebno za san i obroke. Mnogo su išli u lov u drugoj polovici mjeseca rujna, što je navelo Pencroffa da ponovno potegne pitanje vatrenog oruţ ja, koje im je, po njegovu tvrĊenju, Cyrus Smith bio obećao. Znajući vrlo dobro da bez posebnih alata nije bio u stanju proizvesti pušku koja bi bila od neke koristi, Cyrus Smith se stalno izvlaĉio s tim da će i to jednoga dana doći na red. Spominjao je pri tome da su Harbert i Gedeon Spilett postali spretni strijelci i da su sve vrste izvrsnih ţivot inja, kao što su aguti, klokani, kabeji, golubovi, droplje, divlje patke, šljuke, jednom rijeĉju i dlakava i pernata divljaĉ, padale pogoĊene njihovim strijelama, pa se, prema tome, moglo malo priĉekati. Ali tvrdoglavi mornar nije ĉuo na to uho. On nije inţ enjera puštao na miru dok ne udovolji njegovoj ţ elji. Uostalom, i Gedeon Spilett mu je u tome pruţ ao podršku. Ako na ovom otoku ima divljih zvijeri govorio je što iz opravdanih razloga moţ emo pretpostaviti, onda moramo misliti na to, da ih napadnemo i iskorijenimo. Vjerojatno će doći trenutak kad će nam to biti prvom duţ nosti. Ali u to su vrijeme Cyrusa Smitha više zaokupljale misli kako se opskrbiti odjećom, nego kako će doći do pušaka. Oni su, doduše, u odijelima što su ih imali na sebi, preturili tu zimu, ali

nisu nikako mogla potrajati do sljedeće. Morali su, svakako, doći do koţ a mesoţ dera ili do vune preţ ivaĉa. Budući da je na otoku bilo dosta divljih ovaca, naseljenicima se isplatilo malo porazmisliti, kako od njih odgojiti stado koje bi podmirilo njihove potrebe. Tor za domaće ţ ivotinje, te peradarnik za pernatu ţ ivad, jednom rijeĉju, trebalo je izgraditi negdje na otoku nekakvo poljoprivredno dobro i za vrijeme ljeta provesti u djelo te dvije zamisli. Prema tome, imajući u vidu te buduće pothvate, nametalo se kao vrlo hitno izviĊanje onog dijela Lincolnova otoka koji im je još uvijek bio nepoznat, a to će reći da su morali istraţ iti visoke šume koje su se protezale od ušća na desnoj obali Rijeke milosti pa do krajnje toĉke otoka, Zmajeva rta, te svu zapadnu stranu otoka. Ali je za to bilo potrebno lijepo vrijeme i još će sigurno mjesec dana proći prije no što su se mogli baciti na taj koristan pothvat. Naseljenici su, dakle, ţ ivjeli u nestrpljenju, kadli se zbila zgoda, koja je još jaĉe potakla njihovu ţ elju da izvide cijeli otok. Bio je 24. listopada. Tog dana je Pencroff pošao obići zamke u koje je uvijek stavljao dobar mamac. U jednoj od njih naĊe tri zvijerke koje su došle kao naruĉene za Nabovu kuhinju. To je bila ţ enka muškatne svinje sa svoja dva odojka. Pencroff se vrati u Granitni dvorac sav oduševljen svojom lovinom i, kao uvijek, on se uvelike razmetao svojim uspjehom. Evo, napravit ćemo pravu gozbu, gospodine Cyruse! poviĉe. Pa i vi ćete, zar ne, gospodine Spilette, ponešto? Dakako da hoću odgovori novinar ali što bih to, u stvari, imao prezalogajiti? Odojka! Zar zbilja odojka, Pencroffe? Ĉuvši vas, pomislio sam da se vaše rijeĉi odnose na jarebice s jelengljivama! Kako? poviĉe Pencroff. Da vam se moţ da ne gadi odojak? Ne gadi odgovori Gedeon Spilett ne pokazujući pri tome nikakva oduševljenja samo ne treba se prejesti... Vrlo dobro, vrlo dobro, gospodine novinaru odvrati mornar, kojemu nije bilo drago ĉuti da se potcjenjuje njegova lovina. Niste li vi postali malo previše izbirljivi? Ali prije sedam mjeseci, kad smo stigli na ovaj otok, bili biste sretni i presretni da smo naišli na ovakvu divljaĉ? Što ćete, što ćete odgovori novinar. Ĉovjek nije nikada ni savršen ni zadovoljan. Svejedno ponovno će Pencroffja se nadam da će Nab pokazati što zna. Znajte da ova dva odojka nemaju ni tri mjeseca! Bit će mekani kao prepelice! Hej, Nabe, doĊi! Ja ću osobno nadgledati pripremanje! I mornar, za kojim je išao Nab, uĊe u kuhinju i posve se preda svom kuharskom umijeću. Pustili su ga da radi po svojoj volji. Nab i on su pripravili sjajni ruĉak: dva mala odojka, juhu od klokana, sušeni pršut, jezgre borova, piće dragonije, osveĉki ĉaj, kao što se vidi najbolja jela i pića, koje im ih je otok pruţ ao, ali meĊu svim tim jelima prvo mjesto je trebalo pripasti soĉnim odojcima zgotovljenim u zatvorenoj posudi. U pet sati ruĉak je serviran u velikoj dvorani Granitnog dvorca. Na stolu se pušila juha od klokanova mesa. Bila je odliĉna. Poslije juhe na red su došli odojci. Pencroff ih je sam razrezao i sve nazoĉne posluţ io golemim komadom. Odojci su, doista, bili odliĉna okusa. Pencroff je svoj komad proţ dirao zanosnim marom, kadli odjednom jaukne i grdno prokune. Što je? upita Cyrus Smith. Kako što?! Ta slomio sam jedan zub! odgovori mornar. Tako! Znaĉi ima pijeska u vašim odojcima! primijeti sada Gedeon Spilett.

Bit će da je tako odgovori Pencroff izvlaĉeći iz usta predmet koji ga je stajao jednog kutnjaka! Nije to bilo zrno pijeska, već olovno zrno!

Drugi dio

NAPUŠTENI ĈOVJEK

I.

O OLOVNOM ZRNU GRADNJA PIROGE LOV NA VRHU KAURISTABLA NE NALAZE NIKAKVIH DOKAZA DA NA OTOKU ŢIVE I DRUGI LJUDI NABOV I HARBERTOV RIBOLOV PREVRNUTA KORNJAĈA NESTALA KORNJAĈA Dan za danom, prošlo je punih sedam mjeseci otkako su putnici stigli na Lincolnov otok. Za to vrijeme, unatoĉ svim istraţ ivanjima što su ih poduzeli, ni na kakvog ljudskog stvora nisu naišli. Nikada nikakav dim nije odao, nije pokazao, da na otoku ţ ive ljudi. Nikada nikakvo djelo njihovih ruku nije posvjedoĉilo da su oni ovuda prošli, pa bilo u davnim ili nedavnim vremenima. Ne samo da je otok izgledao nenastanjenim, već se po svemu moglo zakljuĉiti da nikada nije ni bio. A sad, eto, ĉitav taj splet zakljuĉaka srušilo je jedno obiĉno metalno zrno naĊeno u tijelu bezopasnog glodara! U biti, nema dvojbe da je to zrno izišlo iz cijevi vatrenog oruţ ja. A tko se drugi, osim ljudskog stvora, mogao posluţ iti tim oruţ jem? Kad je Pencroff stavio olovno zrno na stol, njegovi su ga prijatelji promatrali vrlo zaĉuĊeni. Sve posljedice te zgode, vrlo znaĉajne unatoĉ prividnoj beznaĉajnosti, odmah su zaokupile njihove misli. Ni iznenadna pojava nekog nadnaravnog bića ne bi ih se bila više dojmila. Cyrus Smith nije oklijevao odmah iznijeti pretpostavke koje je ta, i ĉudesna i neoĉekivana, ĉinjenica morala izazvati. On uze olovno zrno, okrene ga više puta, opipa ga, drţ eći ga izmeĊu palca i kaţ iprsta, a potom doda: Jeste li vi, Pencroffe, sigurni da muškatni odojak, u ĉijem ste mesu našli ovo zrno olova, nije bio stariji od tri mjeseca? Siguran, gospodine Cyruse odgovori Pencroff. Kad sam ga pronašao u jami, još je sisao svoju majku. Prema tome, ovo dokazuje nastavi inţ enjer da je najviše prije tri mjeseca ispaljen metak na Lincolnovu otoku. 1 da je olovno zrno doda Gedeon Spilett pogodilo, doduše, ne smrtno, ovog malog odojka! To je nedvojbeno ponovno će inţ enjer i evo kakve zakljuĉke treba izvući iz ove zgode: ili je otok bio naseljen prije našeg dolaska, ili su se na nj iskrcali neki ljudi unatrag ova tri mjeseca. Jesu li ti ljudi na nj stigli svojevoljno ili protiv svoje volje, jesu li na nj pristali ili su doţ ivjeli brodolom, to ćemo tek poslije doznati. A jesu li ti ljudi Europljani ili Malajci, prijatelji ili neprijatelji naše rase, ni po ĉemu to ne moţ emo zakljuĉiti, a isto tako ne moţ emo znati jesu li još uvijek na otoku ili su ga već napustili. Ali sva nas ta pitanja isuviše zanimaju a da bismo ovdje gubili vrijeme i ţ ivjeli u nedoumici. Ne! Stoput ne! Tisuću puta ne! poviĉe mornar, diţ ući se iza stola. Osim nas nema drugih ljudi na Lincolnovu otoku! Do vraga, otok nije velik i mi bismo već naišli na ljude da ih ovdje ima! Doista, bilo bi ĉudno kad bi ih bilo reĉe Harbert. Ali još ĉudnije bi bilo, pretpostavljani primijeti Gedeon Spilett da se ovaj odojak okotio s olovnim zrnom u tijelu! Osim primijeti Nab ozbiljno ako Pencroff nije imao... Sto ti to bulazniš, Nabe odvrati Pencroff. Zar bih mogao pet ili šest mjeseci nositi u

ĉeljusti olovno zrno, a da to ne zamijetim! doda mornar i otvori usta, tako da su se vidjela njegova trideset i dva zdrava i prekrasna zuba. Gledaj dobro, Nabe! Ako naĊeš ijedan šuplji zub u mojim vilicama, dopustit ću ti da mi ih nekolicinu išĉupaš! Nabova pretpostavka je doista neprihvatljiva odgovori Cyrus Smith, koji nije mogao suspregnuti osmijeh, premda su ga zaokupljale teške misli. Bilo je oĉito da je na otoku ispaljen metak iz puške, i to najviše prije tri mjeseca. Ali, ja mislim da su se ti, nama nepoznati ljudi, iskrcali nedavno na ovu obalu ili da su samo prošli ovuda, jer da su se nalazili na otoku u vrijeme kad smo se radi istraţ ivanja otoka popeli na Franklinovo brdo, bili bismo vidjeli mi njih, ili oni nas. Vjerojatno je, dakle, da je tek prije koji tjedan oluja izbacila na obalu neke brodolomce. Kako bilo da bilo, za nas je bitno da u toj stvari budemo nacistu. Ja mislim da bismo morali vrlo oprezno postupiti primijeti novinar. 1 ja sam tog mišljenja odgovori Cyrus Smith jer me sve nekako strah da se malajski gusari nisu iskrcali na otok! Gospodine Cyruse upita mornar zar ne bi bilo bolje da, prije no što se upustimo u to izviĊanje, izgradimo jedan ĉamac kojim bismo mogli ploviti uz rijeku i, ako bude potrebno, oploviti otok? Ne smijemo dopustiti da nas dogaĊaji zateknu nepripremljenima. Vaš prijedlog je dobar, Pencroffe odgovori inţ enjer ali mi ne smijemo ĉekati. Trebalo bi nam barem mjesec dana vremena da izgradimo ĉamac... Pa i bi, za pravi pravcati ĉamac odgovori moranr ali nama nije potreban brod za plovidbu po debelom moru, a ja ću za svega pet dana izgraditi pirogu koja će biti u stanju ploviti Rijekom milosti. Zar je moguće da ćeš za pet dana izgraditi brod? poviĉe Nab. 1 hoću, Nabe, ali brod kakvim se sluţ e Indijanci! Od drva? upita crnac, ne potpuno uvjeren mornarevom tvrdnjom. Od drva odgovori Pencroffili još bolje, od kore. Ponavljam vam, gospodine Cyruse, piroga će za pet dana biti gotova! U redu, za pet dana! odgovori inţ enjer. Dobro bismo uĉinili da dotle malo bolje pripazimo dometne Harbert. Pa i hoćemo, dragi prijatelji odgovori Cyrus Smith i ja vas molim da se, prigodom odlaska u lov, drţ ite blizine Granitnog dvorca. Ruĉak je završio ne onako veselo, kao što se Pencroff nadao. Znaĉi, dakle, da je na otoku bilo i drugih ljudi, osim naseljenika. Poslije nalaza olovnog zrna, to je bila nepobitna ĉinjenica, a to je otkriće izazvalo veliki nemir meĊu njima. Prije no što će poći na poĉinak, Cyrus Smith i Gedeon Spilett su nadugo i naširoko raspredali o toj stvari. Pitali su se nije li, kojim sluĉajem, olovno zrno u nekoj svezi s nepojašnjenim okolnostima pod kojima je inţ enjer spašen, te nekim drugim ĉudnim pojedinostima koje su ih u više navrata mnogo iznenadile. Pošto su razmotrili sve razloge koji su bili za i protiv te pretpostavke, inţ enjer na kraju reĉe: Hoćete li da vam kaţ em što ja o svemu tome mislim, moj dragi Spilette? Pa kaţ ite, Cyruse! Pa, ja mislim da nećemo ništa pronaći, makar vrlo pozorno pretraţ ili otok! Već sutradan se Pencroff uhvatio posla. On nije mislio izgraditi ĉamac s rebrima i oplatom, već najobiĉniji ĉun ravna dna, koji će im sjajno posluţ iti za plovidbu Rijekom milosti, i to posebice u blizini njezina vrela, gdje voda sigurno nije bila duboka. Takav se ĉamac gradio od slijepljenih komada kore, te se u sluĉaju potrebe, ukoliko bi se pojavila neka prirodna zapreka, mogao prenijeti, jer nije bio ni teţ ak ni glomazan. Pencroff je kanio pojedine komade slijepljene kore spojiti ĉavlima i tako osigurati nepropusnost ĉuna.

Trebalo je pronaći stabla ĉija je ţ ilava i otporna kora bila prikladna za taj posao. A upravo je posljednji uragan oborio nekolicinu duglasa, koji su savršeno odgovarali toj vrsti gradnje. Neke su od tih jela leţ ale po zemlji i trebalo ih je samo oguliti, ali to nije bilo nimalo lako, jer naseljenici nisu raspolagali prikladnim alatom za to. Na kraju su i tu zapreku svladali. Dok se mornar uz inţ enjerovu pomoć bavio time, ne gubeći ni trenutka, ni Gedeon Spilett ni Harbert nisu stajali skrštenih ruku. Oni su postali nabavljaĉi naseobine. Novinar se divio djeĉaku, koji je postigao izvanrednu vještinu u rukovanju kopljem i lukom. Harbert se takoĊer isticao velikom hrabrosti koju se, budući da je uz to i bio vrlo hladnokrvan, moglo nazvati "razumnom hrabrosti". Drţ eći se, meĊutim, savjeta Cyrusa Smitha, ta dva lovca nisu se nikad udaljavala više od dvije milje od Granitnog dvorca. No, već poĉetak šume snabdijevao ih je dostatnim koliĉinama agutija, kabeja, klokana, muškatnih svinja i drugih ţ ivotinja. Otkako su hladnoće prestale, malu su korist imali od zamki, ali je stoga kunićnjak davao svoj uobiĉajeni prinos u mesu, kojim se mogla prehraniti cijela naseobina Lincolnova otoka. Za tih lovaĉkih pohoda, Harbert je ĉesto razgovarao s Gedeonom Spilettom o zgodi s olovnim zrnom i o zakljuĉcima, koje je u svezi s tim izveo inţ enjer. Jednoga dana, bilo je to 26. listopada, on mu reĉe: Gospodine Spilette, ne ĉini li vam se ĉudnim, da se brodolomci, ukoliko doista takvih ima na ovom otoku, još nisu pojavili u blizini Granitnog dvorca? Vrlo ĉudnim, ako se još uvijek zadrţ avaju na otoku odgovori novinar ali nimalo ako ih više nema na otoku! Tako. Vi, dakle, mislite da su ti ljudi već napustili otok? ponovno će Harbert. To je više nego vjerojatno, dragi djeĉaĉe. Da su dulje ostali ovdje ili da su i dalje na otoku, oni bi ostavili neke tragove o toj svojoj prisutnosti i mi bismo to bili zamijetili. Ali, ako su oni mogli otploviti dometne djeĉak onda to nisu bili brodolomci. Pa i nisu, Harberte, ili su barem bili ono, što bih ja nazvao privremenim brodolomcima. Moguće da ih je nevrijeme prinudilo da se iskrcaju na otok, ali im nije uništilo brod. Kad je nevrijeme prestalo, oni su otplovili dalje. Treba ipak priznati reĉe Harbert da se gospodin Smith uvijek više bojao prisutnosti drugih ljudi na otoku, no što ju je ţ elio. U stvari odgovori novinar to je stoga što on drţ i da se samo malajski gusari mogu zaletjeti u ove vode, a ta su gospoda veliki lupeţ i kojih se bolje ĉuvati. A ne bi li se moglo dogoditi, gospodine Spilette upita Harbert da jednoga dana naiĊemo na tragove o njihovu iskrcavanju, te da tako ustvrdimo istinu o tome? Ne kaţ em da ne bi, Harberte. Napušteni tabor ili pogašena vatra mogu nas dovesti na pravi put, a upravo to će biti svrha našeg budućeg izviĊanja. Dok su naši lovci tako razgovarali, nalazili su se u šumi blizu Rijeke milosti, koja se isticala stablima crnogorice izvanredne ljepote. MeĊu inim stablima, neka su bila visoka gotovo dvije stotine stopa. UroĊenici na Novom Zelandu ta crnogoriĉna stabla nazivaju kaurima. Nešto mi je palo na um, gospodine Spilette reĉe Harbert. Ako se popnem na vrh jednoga od ovih kaurija, moţ da ću biti u stanju razvidjeti priliĉno veliki prostor uokolo? Ta ti je misao dobra odgovori novinar ali jesi li siguran da se moţ eš uspeti na ta golema stabla? Pokušat ću odgovori Harbert. Djeĉak se hitro i vješto popenje na prve grane, ĉiji je raspored olakšavao daljnje penjanje na kauri. Za nekoliko minuta bio je na njegovu vrhu, koji se dizao nad prostranom zelenom zaravni koju su tvorile zaobljene krošnje drveća. S tog visokog mjesta pogled je zahvaćao cijeli juţni dio ot oka, od Ĉaporkova rta na

jugoistoku, do Zmajeva na jugozapadu. Prema sjeverozapadu se isprijeĉilo Franklinovo brdo koje je zakrivalo dosta velik dio obzorja. Ali, Harbert je sa svoje visoke promatraĉnice mogao lijepo vidjeti cijeli taj, još nepoznat, dio otoka koji je, moţ da, pruţ io utoĉište strancima ĉije su se prisutnosti pribojavali. Djeĉak je napregnuto promatrao. Najprije baci pogled na more: nigdje ništa. Nikakva jedra ni na vidiku ni uza sam otok. MeĊutim, visoka je šuma skrivala obalu, te se moglo lako dogoditi da se neki brod, pogotovu brod s polomljenim jarbolima, usidrio tik uz obalu, pa ga prema tome, Harbert i nije mogao zamijetiti. Usred šume zvane Daleki zapad ne zamijeti takoĊer ništa. Šuma je tvorila neprovidan zastor, prostran nekoliko ĉetvornih milja bez ijedne ĉistine, bez ijednog proplanka. Bilo je takoĊer nemoguće pogledom pratiti tok Rijeke milosti i u planini odrediti mjesto, gdje je ona izvirala. Moţ da su i drugi potoci tekli prema zapadu, ali ni po ĉemu se to nije moglo ustvrditi. MeĊutim, Harbert nije uspio zamijetiti nikakav trag ljudi na zemlji. Moţ da je dim u zraku otkrivao njihovu prisutnost na otoku? Ali zrak je bio tako ĉist, da bi se i najneznatniji traĉak dima zamijetio na plavom nebu. Na trenutak se Harbertu uĉinilo da je na zapadu zamijetio malen obris dima, ali kad je pomnije promotrio, uvjeri se da se prevario. Gledao je vrlo pozorno, a u njega je bio odliĉan vid... Ne, tamo doista nije niĉega bilo. Harbert siĊe s kaurija i dva se lovca vrate u Granitni dvorac. Cyrus Smith sasluša djeĉakovo izvješće, zakima glavom i ništa ne reĉe. Bilo je oĉito da se o svemu moglo iznijeti mišljenje tek pošto istraţ e cijeli otok. Prekosutra, odnosno 28. listopada, još se nešto dogodilo, što nije bilo moguće objasniti. Lutajući obalom, na udaljenosti od dvije milje od Granitnog dvorca, Nab i Harbert se obradovaše naišavši na prekrasan primjerak morske kornjaĉe, ĉiji se oklop prelijevao divnom zelenom bojom. Harbert zamijeti kornjaĉu koja je puzila meĊu stijenama u smjeru mora. Nabe, doĊi, brzo doĊi! Nab pritrĉa. Divan primjerak! reĉe Nab. Ali kako je uloviti? Ništa lakše od toga, Nabe odgovori Harbert. Okrenut ćemo je na leĊa, jer okrenuta na leĊa ne moţ e pobjeći. Uzmi svoje koplje i radi isto što i ja. Osjećajući opasnost, kornjaĉa se uvuĉe u svoj oklop. Nisu joj više vidjeli ni glave ni nogu i bila je nepomiĉna poput stijene. Harbert i Nab podvukoše tada svoja koplja pod prednji dio kornjaĉina oklopa i, ujedinivši svoje snage, naposljetku je, i to uz priliĉan trud, prevrnu na leĊa. Ta kornjaĉa, duga tri stope, sigurno je bila teška ĉetiri stotine livri. Sjajno! reĉe Nab. Ovaj će lov obradovati našeg prijatelja Pencroffa. Doista, njihov prijatelj Pencroff će se sigurno obradovati, jer je meso ovih kornjaĉa, koje se hrane halugama, vrlo ukusno. U tom trenutku nazirala joj se samo mala i plosnata glava, vrlo proširena u straţ njem dijelu, sa sljepooĉnim rupama skrivenim pod koštanim oklopom. A što ćemo sada uraditi s ovom našom divljaĉi? upita Nab. Pa ne moţ emo je vući do Granitnog dvorca! Ostavit ćemo je ovdje, jer se ionako ne moţ e okrenuti odgovori Harbert. Doći ćemo poslije s kolicima po nju. Tako je! Ipak, radi veće sigurnosti, Harbert je odluĉio kornjaĉu još i kamenjem poduprijeti, što je Nab drţ ao nepotrebnim. Poslije toga dvojica lovaca se upute prema Granitnom dvorcu, hodajući

morskim ţ alom koji je oseka posve otkrila. Harbert je htio iznenaditi Pencroffa. Stoga mu ne reĉe ništa o "prekrasnom primjerku morske kornjaĉe", koju su okrenuli na leĊa. Dva sata potom, on i Nab su ponovno bili na mjestu gdje su je ostavili, ovaj put s kolicima. MeĊutim, tu više nije bilo "prekrasnog primjerka morske kornjaĉe". Nab i Harbert najprije pogledaše jedan drugoga, a potom se osvrnu oko sebe. Pa ipak, na tom su mjestu ostavili kornjaĉu. Djeĉak je ĉak pronašao kamenje kojim je bijaše podupro, stoga je bio siguran da se u pogledu mjesta nisu prevarili. Tako, dakle promrmlja Nab te se kornjaĉe ipak mogu okrenuti! Ĉini se da je tako odgovori Harbert koji je, ne shvaćajući kako se to moglo dogoditi, promatrao kamenje po pijesku. Pencroff, bogme, neće biti nimalo zadovoljan! A gospodin Smith moţ da neće tako lako pojasniti ovaj nestanak! doda Harbert. Svejedno reĉe Nab, koji je ţ elio da skriju taj svoj neuspjeh nećemo im ništa kazati o svemu ovome. Naprotiv, Nabe, moramo im kazati odgovori Harbert. Dohvativši kolica koja su uzalud vukli, vratiše se u Granitni dvorac. Došavši do mjesta gdje su inţ enjer i Pencroff skupa radili, Harbert ispriĉa što im se dogodilo. E, doista ste nespretnjakovići! poviĉe mornar. Kako ste mogli dopustiti da vam tako lako umakne pedesetak obroka! Ali, Pencroffe, nismo mi krivi otpovrne Nab što je kornjaĉa odmaglila. Ta kaţ em ti, okrenuli smo je na leĊa! Onda je niste dostatno okrenuli odvrati podrugljivo nesmiljeni mornar. Kako to, nismo je dostatno okrenuli! poviĉe Harbert i ispriĉa kako je, osim toga, još i kamenjem podupro kornjaĉu. Onda je to pravo ĉudo! odvrati Pencroff. Ja sam mislio, gospodine Cyruse reĉe Harbert da se kornjaĉe izvrnute na leĊa ne mogu više okrenuti na noge, osobito ako su velikog rasta? Dobro si mislio, drago dijete odgovori inţ enjer. A kako se onda mogla okrenuti? Na kojoj udaljenosti od mora ste ostavili tu kornjaĉu? upita inţ enjer koji je, prekinuvši rad, razmišljao o toj zgodi. Najviše petnaest stopa odgovori Harbert. Je li u tom trenutku bila oseka? Jest, gospodine Cyruse. Znaĉi da je kornjaĉa izvela u vodi ono što nije mogla izvesti na pijesku odgovori inţ enjer. Bit će da se okrenula kad je plima do nje stigla, a potom je mirno otplivala na puĉinu. Ah, doista smo pravi nespretnjakovici! poviĉe Nab. Ĉast mi je, što sam vam maloprije to isto i ja kazao! primijeti Pencroff. Nedvojbeno, to pojašnjenje Cyrusa Smitha je bilo priliĉno uvjerljivo, ali je li on doista bio uvjeren u njegovu toĉnost? To se ne bi moglo ustvrditi.

II.

PRVI POKUŠAJI S PIROGOM SANDUK NA MORSKOJ OBALI VUĈA RT OLUPINE SADRŢAJ SANDUKA: ALAT, ORUŢJE, ODJEĆA, KNJIGE, POSUĐE ŠTO NEDOSTAJE PENCROFFU EVANĐELJE JEDAN STIH IZ SVETE KNJIGE Dvadeset deveti studenoga ĉun od kore drveta bio je potpuno dovršen. Pencroff je odrţ ao obećanje, jer je doista neku vrstu piroge, ĉije je korito pojaĉao vitkim prutovima crejimbe, sagradio u pet dana. Jedna klupa straga, jedna u sredini da bi odrţ ala potrebnu širinu ĉuna, i treća posve naprijed, potom oplata naĉinjena sa svrhom da drţ i upornike dvaju vesala, krmeno veslo za upravljanje, dopunjavali su taj ĉun, dugaĉak dvanaest stopa i teţ ak ne više od dvije stotine livri. Operaciju porinuća ĉuna u vodu obavili su vrlo jednostavno. Laganu su pirogu donijeli do pijeska na morskoj obali ispred Granitnog dvorca i plima je podiţ e. Pencroff skoĉi u nju i uze njom upravljati krmenim veslom. Pri tome se uvjerio da je vrlo pogodna za svrhu kojoj je bila namijenjena. Hura! poviĉe mornar, koji se nije ustezao tako proslaviti svoju vlastitu pobjedu. S ovim bi se ĉunom mogao obići... Svijet? upita Gedeon Spilett. Ne, već otok. Nekoliko kamena za opterećenje, jedan jarbol na prednjem dijelu i komad jedra, koje će nam gospodin Smith napraviti jednoga dana, pa ćemo daleko dospjeti! Sto je, gospodine Cyruse, i vi, gospodine Spilette, i vi, Harberte, i ti, Nabe, ne biste li malo isprobali naš novi brod? Do vraga, valja nam ustvrditi moţ e li nas nositi svu petoricu! To je doista trebalo ispitati. Zamahom krmenog vesla, Pencroff privede pirogu ţ alu, provukavši se kroz uski prolaz izmeĊu litica. Dogovoreno je da će još tog istog dana iskušati tvrdoću piroge, ploveći u njoj uz obalu do prvog rta, gdje su završavale litice prema jugu. Dok je ulazio u ĉun, Nab poviĉe: Ali tvoj ĉamac, Pencroffe, propušta dosta vode! Nije to ništa, Nabe odgovori mornar. Drvo treba nabreknuti! Za dva dana voda više neće navirati, te će je u našoj pirogi biti manje no što je ima u trbuhu pijanice. Ulazite u ĉun! Svi su se ukrcali i Pencroff zavesla prema otvorenom moru. Vrijeme je bilo prekrasno, a more tako mirno kao voda u kakvu jezercu omeĊenom sa svih strana bliţ im obalama, te je piroga plovila po njemu tako sigurno, kao da plovi mirnim tokom Rijeke milosti. Od dva vesla jedno dohvati Nab, a drugo Harbert, dok je Pencroff ostao straga, da krmenim veslom upravlja pirogom. Mornar je najprije preplovio kanal i prošao pokraj juţ nog rta otoĉića. S juga je puhao svjeţ i povjetarac, ali ni u tjesnacu ni na puĉini more nije bilo uzburkano. Poneki izduţ eni val, kojega je piroga jedva i osjećala, s obzirom na to da je bila dobro opterećena, u pravilnim je razmacima podizao površinu mora. Oko pola milje su se udaljili od obale, tako da bi što bolje mogli vidjeti Franklinovo brdo sa svim njegovim ograncima. Potom Pencroff okrene pramac piroge prema ušću rijeke. Sad je piroga plovila uz obalu koja se u polukrugu protezala do krajnjega rta, te je zbog toga skrivala cijelu zaravan Utvinih moĉvara. Taj rt, do kojega je razdaljina bila veća zbog uvuĉene obale, bio je udaljen oko tri milje od Rijeke milosti. Naseljenici su odluĉili doveslati do njegova kraja i mimoići ga tek toliko, koliko je potrebno da bace letimiĉan pogled na obalu, koja se protezala do Caporkova rta.

Piroga je, dakle, išla uz obalu na udaljenosti od najviše nekoliko stotina metara, uklanjajući se grebenima kojih je bilo mnoštvo uz obalu, a plima ih je upravo u tom trenutku poĉela pokrivati. Od ušća rijeke pa sve do rta, visoka se obala postupno spuštala, a ta se obala, u stvari, sastojala od gomila granitnih litica, zanimljivo rasporeĊenih, posve razliĉitih od onih koje su tvorile zaravan Veliki vidikovac i imala izgled divljine. Ĉinilo se kao da je tu netko ispraznio golema kola puna kamenja. Nikakvo raslinje nije pokrivalo taj oštri greben, koji se izduţ io ĉitave dvije milje ispred šume. Taj je rt bio sliĉan mišici kakva diva, koja se pruţ ila iz zelena rukava šume. Tjerana snagom dvaju vesala, piroga je brzo napredovala. S olovkom u jednoj, a biljeţ nicom u drugoj ruci, Gedeon Spilett je krupnim potezima crtao obalu. Nab, Pencroff i Harbert su razgovarajući promatrali taj dio svoga posjeda, koji su sada prvi put vidjeli. Dotle je piroga odmicala prema jugu, te se ĉinilo, kao da se dva Rta ĉeljusti pomiĉu i još više zatvaraju zaljev Unije. Cyrus Smith nije sudjelovao u razgovoru, već je samo promatrao. Po nepovjerenju koje je izbijalo iz njegova pogleda, reklo bi se da motri neki vrlo ĉudan kraj. Poslije tri ĉetvrti sata plovidbe piroga je gotovo stigla do krajnje toĉke rta i Pencroff se upravo pripremao da ga zaobiĊe, kadli se Harbert digne, pokaţ e neku crnu toĉku i reĉe: Sto li se ono vidi tamo na obali? Sve se oĉi okrenuše prema pokazanom mjestu. Doista potvrdi dopisnik izgleda kao olupina, napola skrivena pijeskom. Ha! poviĉe Pencroff. Vidim što je! A što?upita Nab. Baĉve! Baĉve! Ĉak su moţ da i pune! odgovori mornar. Usmjerite k obali, Pencroffe! zapovjedi Cyrus Smith. Nekoliko zamaha veslima i piroga dodirne obalu na kraju male drage i njezini putnici skoĉiše na ţ alo. Pencroff se nije prevario. Dvije su se baĉve doista nalazile tamo, do polovice zatrpane u pijesak, ali još uvijek ĉvrsto privezane za veliki sanduk, koji su podrţ avale na vodi i tako se zajedno s njim nasukale na obali. Ĉini se da se neki brodolom dogodio u blizini otoka? upita Harbert. Oĉito odgovori Cyrus Smith. Ali što lije u ovom sanduku? nestrpljivo poviĉe Pencroff. Što li se nalazi u ovom sanduku? Zatvoren je, a nemamo pri ruci ništa ĉime bismo odvalili poklopac! Pa ništa, odvalit ćemo ga kamenom! Mornar podiţ e teţ ak kamen i poĊe prema sanduku, u nakani da ga razvali, ali ga inţ enjer zadrţ a i reĉe: Pencroffe, moţ ete li vi obuzdati svoje nestrpljenje barem još jedan sat? Ali, gospodine Cyruse, zamislite, moţ da tu u njemu ima stvari koje nam upravo nedostaju! To ćemo doznati, Pencroffe odgovori inţ enjer ali ĉemu razbiti ovaj sanduk koji nam moţ e biti od koristi?! Prenesimo ga u Granitni dvorac gdje ćemo ga lako otvoriti, a da ga uopće ne razbijemo. Vidi se da je bio pripremljen za putovanje, pa ako je dovde mogao doploviti, plovit će bez nezgoda još do ušća Rijeke milosti! U pravu ste, gospodine Cyruse, a ja u krivu odgovori mornar. Što ćete, ĉovjek nije uvijek u stanju upravljati svojini postupcima. Inţ enjerovo je mišljenje bilo na mjestu. Doista, u pirogu nisu mogli ni stati svi predmeti koji su se vjerojatno nalazili u sanduku, a sigurno su bili vrlo teški, ĉim su bile potrebne dvije prazne baĉve, da bi se sanduk odrţ ao na vodi. Dakle, najbolje će biti da ga otegle do obale pred Granitnim dvorcem. A sad se naseljenicima nametalo vrlo bitno pitanje: odakle je doplovila ta olupina?

Pozorno su promotrili sve oko sebe i pretraţ ili obalu na nekoliko stotina koraka posvuda uokolo. Nikakvih drugih naplavljenih krhotina nisu pronašli. I po moru su takoĊer traţ ili oĉima. Nab i Harbert su se popeli na povišenu liticu, ali ništa nisu zamijetili, ništa, ni oštećeni brod, ni brod s razapetim jedrima. MeĊutim, brodolom se dogodio, u to nije moglo biti dvojbe. Moţ da je ta zgoda bila u svezi sa zgodom o olovnom zrnu? Moţ da su stranci pristali na drugom kraju otoka? Moţ da su se još tamo nalazili? Ali, razmišljajući o svemu tome, naseljenici su zakljuĉili da ti stranci nisu bili malajski gusari, jer je bilo oĉito da je sanduk bio ili ameriĉkog ili europskog podrijetla. Svi su se vratili sanduku, koji je bio pet stopa dug i tri širok. Bio je naĉinjen od hrastovine, ĉvrsto zatvoren i prevuĉen debelom koţ om, koja je za drvo bila priĉvršćena bakarnim ĉavlićima. Uz bokove su mu bile priĉvršćene jakim konopima vezanim takozvanim "mornarskim uzlovima", što je Pencroff odmah zamijetio, dvije velike baĉve, hermetiĉki zatvorene. Baĉve su pri udarcu prazno odjekivale. Inaĉe je sanduk izgledao savršeno oĉuvan, što je trebalo zahvaliti ĉinjenici da se nasukao na ţ alo, a ne na oštre litice. Pošto su ga dobro razgledali, ustvrdili su da nije dugo boravio u moru i da je na tu obalu tek nedavno stigao. Ĉinilo se da voda nije u nj prodrla i da su svi predmeti što su se u njemu nalazili ostali nedirnuti. Bilo je oĉito da je taj sanduk baĉen u more preko palube nekog oštećenog broda, koji je jurio prema obali. Putnici tog broda, potaknuti nadom da će sanduk stići do obale gdje će ga kasnije pronaći, osigurali su ga s dvije prazne baĉve. Oteglit ćemo ovaj sanduk do Granitnog dvorca reĉe inţ enjer i tamo ustvrditi što se sve nalazi u njemu. Ako potom pronaĊemo na otoku preţ ivjele ljude iz toga brodoloma, predat ćemo ga njegovim vlasnicima. Ako, meĊutim, ne pronaĊemo nikoga__ Zadrţ at ćemo ga za sebe! poviĉe Pencroff. Ali, za miloga Boga, što li se u njemu nalazi! Plima je već poĉela sezati do sanduka, koji će sigurno zaploviti kad plima bude na vrhuncu. Odsjekoše komad konopa kojim je jedna baĉva bila priĉvršćena za sanduk i njime sanduk vezaše za pirogu. Potom Nab i Pencroff veslima odstrane pijesak da bi olakšali pokretanje sanduka koji je piroga ubrzo vukla za sobom i zaobišla rt, kojemu su dali ime Rt olupine. Teglenje je bilo naporno. Baĉve su jedva odrţ avale sanduk na vodi. Mornar je bio u stalnom strahu da se sanduk ne otkine i ne potone. Na sreću, njegove se bojazni nisu ostvarile, tako da je piroga jedan sat i pol poslije odlaska s Rta olupine, koliko je vremena utrošila da bi prevalila udaljenost od tri i pol milje, pristala na ţ alu pred Granitnim dvorcem. Tada i pirogu i sanduk povukoše na ţ alo, a kako se more već poĉelo povlaĉiti, ubrzo su se našli na suhom. Nab skoĉi po alat kojim će otvoriti sanduk, ali tako da ga pri tome što manje oštete, a potom će ustvrditi što se u njemu nalazi. Pencroff nije ni pokušavao prikriti svoje nestrpljenje. Mornar je najprije odijelio od sanduka baĉve koje će im, samo je po sebi razumljivo, s obzirom da su bile u dobrom stanju, poslije korisno posluţ iti. Potom su jednim kliještima odvalili bravu, a tako isto i poklopac. Nutrina sanduka bila je obloţ ena omotaĉem od cinka. To je oĉito uĉinjeno stoga, da bi se predmeti koji su se nalazili u njemu zaštitili od vlage. Ah! poviĉe Nab. Da nema moţ da unutra konzervi? Nadam se da ih nema! odgovori novinar. Kad bi samo u njemu bilo... dometne mornar poluglasno. Što? upita Nab, koji ga bijaše ĉuo. Ništa! Omotaĉ od cinka rasjekoše po cijeloj duţ ini, pa ga presaviše preko strana sanduka, a potom su, postupno, poĉeli vaditi razne stvari i polagati ih na pijesak. Pri pojavi svakog novog

predmeta Pencroff je radosno klicao, Harbert je pljeskao rukama, a Nab je plesao kao... kao crnac. Bilo je u njemu knjiga koje su poticale ludu radost u Harbertu, i kuhinjskog posuĊa koje bi Nab bio prekrio poljupcima! Naseljenici su imali razloga biti više nego zadovoljni, jer je u tom sanduku bilo alata, oruţ ja, raznih instrumenata, odijela, knjiga. Uostalom, evo toĉnog popisa što ga je Gedeon Spilett unio u svoju biljeţ nicu: Alat: 3 noţ a s više sjeĉiva 2 sjekire za sjeĉu drva 2 tesarske sjekire 3 struga 2 baĉvarske sjekirice 1 tesarsko dlijeto 6 dlijeta 2 strugalice 3 ĉekića 3 svrdla 2 burgije 10 paketića ĉavala i vijaka 3 pile raznih veliĉina 2 kutije igala Oruţ je: 2 puške kremenjaĉe 2 puške s ĉahurama 2 karabina sa središnjim paljenjem 5 velikih noţ eva 4 sablje 2 baĉve pušĉanog praha, svaka zapremnine 25 livri 12kutija upaljaĉa Instrumenti: l sekstant l obiĉni dalekozor l dvogled l kompas l dţ epni kompas l toplomjer po Fahrenheitu l aneroidni barometar 1 kutija s fotografskim aparatom, objektivom, ploĉama, kemikalijama itd. Odjeća: 2 paketa košulja od posebne tkanine koja je bila sliĉna vuni, vjerojatno biljnog podrijetla 3 paketa ĉarapa od iste tkanine PosuĊe: 1 ţ eljezna posuda za grijanje vode 6 tava od kovanog bakra 3 metalna tanjura 10 pribora za jelo od aluminija 2 lonĉića l mala prijenosna pećnica 6 kuhinjskih noţ eva Knjige: l Sveto pismo Novog i Starog zavjeta l atlas l rjeĉnik raznih polinezijskih izriĉaja 1 rjeĉnik prirodnih znanosti u šest svezaka 3 arka bijelog papira 2 raĉunske biljeţ nice ĉistih stranica Treba priznati! reĉe novinar, pošto je popis stvari bio gotov da je vlasnik ovog sanduka bio vrlo praktiĉan ĉovjek! Alat, oruţ je, instrumenti, odjeća, posuĊe, knjige, sve je tu! Reklo bi se da se on doista nadao brodolomu i da se unaprijed za nj pripremio! Jest, sve je tu sloţ i se Cyrus Smith zamišljeno. 1 posve je sigurno doda Harbert da ni brod na kojemu se nalazio ovaj sanduk, ni njegov vlasnik, nisu pripadali malajskim gusarima! Ukoliko taj vlasnik primijeti Pencroff nije pao u ruke tim gusarima... Ne bi se reklo da je tako odgovori novinar. Postoji veća vjerojatnost da je neki ameriĉki ili europski brod baĉen u ove krajeve i da su putnici, u ţ elji da spase ono najnuţ nije, spremili stvari u ovaj sanduk i bacili ga u more. Jeste li i vi tog mišljenja, gospodine Cyruse? upita Harbert. Jesam, drago dijete odgovori inţ enjer. DogaĊaji su se vjerojatno tako odvijali. Moţ da je netko u trenutku brodoloma ili predviĊajući da bi se mogao dogoditi, spremio u ovaj sanduk najpotrebnije predmete, da bi ih poslije potraţ io negdje na obali... Zar i fotografski aparat? upitao je mornar, s nevjericom na licu. Što se tiĉe tog aparata odgovori Cyrus Smith ne vidim kakvu se korist od njega moţ e imati. Bilo bi bolje za nas, kao i za svakog brodolomca, da se u ovakvim sluĉajevima više misli na odjeću i streljivo! Ali, zar na svim tim instrumentima, na tom alatu, na knjigama, nema nikakva znaka, nikakve adrese po kojoj bismo mogli zakljuĉiti odakle potjeĉe sva ta roba? upita Gedeon Spilett. To je još trebalo ispitati. Svaki su predmet pomno pregledali, osobito knjige, instrumente i oruţ je. Ni instrumenti, ni oruţ je, protivno obiĉaju, nisu imali znaka tvornice na sebi. Uostalom, bili su savršeno oĉuvani i, ĉini se, još neupotrebljavani. Isto to ustvrdiše i za alat i posuĊe. Sve je bilo novo i, ukratko reĉeno, dokazivalo da svi ti predmeti nisu sluĉajno pokupljeni i pobacani u sanduk, već naprotiv, da je netko namjerno odabrao te stvari i sloţ io ih u sanduk. Posebice je to

dokazivao metalni omotaĉ, koji je predmete saĉuvao od vlage i koji nije mogao biti zavaren u ţ urbi. Rjeĉnik prirodnih znanosti i polinezijskih izriĉaja tiskani su na engleskom jeziku, ali na njima nije bilo ni imena izdavaĉa ni nadnevka objavljivanja. To isto vrijedi i za Bibliju, tiskanu takoĊer na engleskom jeziku, u povećem formatu i vrlo lijepo tehniĉki opremljenu. Ĉini se da ju je netko vrlo ĉesto listao. Što se tiĉe atlasa, bilo je to prekrasno djelo. U njemu su bile zemljopisne karte cijelog svijeta i nekoliko planisfera u Mercatorovoj projekciji. Nazivi su bili na francuskom jeziku, ali ni na njemu nije bilo datuma izdanja, ni imena izdavaĉa. Dakle, na svim tim raznim predmetima nije bilo nikakva znaka, po kojemu su im mogli odrediti podrijetlo, ništa po ĉemu su mogli naslutiti narodnost broda, koji je sigurno prije kratkog vremena prošao tuda. Bilo otkud da je stigao taj sanduk, silno je obogatio naseljenike Lincolnova otoka. Dotad su oni, preraĊujući prirodne sirovine, sve napravili svojim vlastitim rukama i, zahvaljujući svojoj dovitljivosti i znanju, zadovoljili svoje potrebe. Ali, ne ĉini li se, da ih je Providnost htjela nagraditi, poslavši im sve ove proizvode ljudske radinosti? Molitvom zahvalnicom naseljenici se oduţ iše Nebu. Uza sve to, jedan meĊu njima ipak nije bio zadovoljan. To je bio Pencroff. Ĉini se da u sanduku nije bilo jedne stvari do koje je njemu bilo i te kako stalo, jer što je manje stvari bivalo u sanduku, njegovo je oduševljenje sve više slabilo. Kad je popis svih stvari bio gotov, ĉulo se kako je promrmljao ove rijeĉi: Sve je ovo i dobro i lijepo, ali vidjet ćete da u ovoj kutiji nema niĉega za mene! Te su rijeĉi potakle Naba da upita: Što je, prijatelju Pencroffe, ĉemu si se ti, dakle, nadao? Da je unutra bilo samo pola livre duhana ozbiljno odgovori Pencroffmojoj sreći ne bi bilo kraja! Svi su prasnuli u smijeh, ĉuvši tu mornarevu primjedbu. Nakon pronalaska sanduka pojavila se, sad više no ikada, potreba da se temeljito istraţ i otok. Naseljenici su se dogovorili da će sutra u sam osvit dana poći na put uzvodno Rijekom milosti i stići tako do zapadne obale otoka. Ako su se neki brodolomci domogli tog dijela obale, moglo se pretpostaviti da su bili bez ikakvih sredstava, te im je što hitnije trebalo pojuriti u pomoć. U tijeku toga dana prenesoše razne predmete u Granitni dvorac i uredno ih sloţ iše u velikoj dvorani. Sve se ovo dogodilo u nedjelju, 29. listopada. Prije no što će poći na spavanje, Harbert zamoli inţ enjera, ne bi li im proĉitao neki odlomak iz Svetog pisma. Vrlo rado odgovori inţ enjer. On uze svetu knjigu i baš je htjede otvoriti, kadli ga Pencroff zaustavi i reĉe: Gospodine Cyruse, ja sam sujevjeran. Otvorite nasumce i proĉitajte nam prvi stih na koji vam pogled padne. Vidjet ćemo moţ e li se primijeniti na naš poloţ aj. Cyrus Smith se osmijehne na tu mornarevu primjedbu. Htio je udovoljiti njegovoj ţ elji, te evanĊelje otvori toĉno na mjestu, gdje je neki znak bio umetnut meĊu stranicama. Odmah mu pogled padne na crveni kriţ ić napravljen olovkom. Taj se znak nalazio ispred osmog stiha, sedme glave evanĊelja po Mateju. On proĉita stih koji je glasio: "Tko pita, dobit će, tko traţ i, naći će!"

III.

POLAZAK PLIMA BRIJESTOVI I FAFARINKE RAZNE BILJKE JAKAMAR IZGLED ŠUME DIVOVSKI EUKALIPTUSI ZAŠTO SU DOBILI NAZIV "GROZNIĈAVO DRVEĆE" ĈOPORI MAJMUNA SLAP NOĆNI TABOR Sutradan, 29. listopada, sve je bilo pripravno za dogovoreno izviĊanje otoka, koje se nametalo kao hitno, poslije onoga što se juĉer dogodilo. U stvari, poloţ aj naseljenika na Lincolnovu otoku toliko se izmijenio da su oni mogli zamisliti kako njima samima ne samo da nije bila potrebna pomoć, nego su je ĉak drugima mogli pruţ iti. Odluĉili su ploviti uzvodno Rijekom milosti sve dok joj tok bude plovan. Tako će dobar dio puta prevaliti ne zamarajući se, a uz to će prenijeti oruţ je i namirnice daleko na zapadni dio otoka. Trebalo je, u stvari, misliti ne samo na stvari koje će ponijeti sa sobom, već i na one na koje će, moţ da, sluĉajno naići, a bit će vrijedne da ih ponesu sa sobom u Granitni dvorac. Ako se doista dogodio brodolom na obalama otoka, što se s pravom moglo pretpostaviti, sigurno će naići na neke ostatke, što će im dobro doći. S obzirom na to, nema dvojbe da bi im kolica bolje posluţ ila od krhke piroge, ali ta su kolica bila teška i nezgrapna, pa ih nije bilo lako vući. To navede Pencroffa da zaţ ali, što se u sanduku uz "pola livre duhana" nisu nalazila i dva snaţ na konja iz New Jerseva, koji bi bili od neprocjenjive koristi za naseljenike! Nab je već ukrcao namirnice koje su se sastojale od suhog mesa, nekoliko galona piva i prevrelog soka, dakle, namirnice potrebne za tri dana, odnosno vrijeme što ga je Cyrus Smith odredio za istraţ ivanje. Doduše, oni su raĉunali da se i na putu mogu snabdjeti hranom, stoga je Nab i te kako pazio, da ne zaboravi ponijeti prijenosnu pećnicu. Od alata su ponijeli dvije sjekire koje su im trebale posluţ iti da sebi prokrĉe put kroz gustu šumu, a od instrumenata dalekozor i dţ epni kompas. Od oruţ ja su ponijeli dvije puške kremenjaĉe, korisnije na ovom otoku od pušaka na upaljaĉ, jer su se prve palile kremenom za koji je bilo lako naći zamjenu, dok je za druge bio potreban upaljaĉ, koji se pri ĉestoj uporabi brzo trošio. Uz to su ponijeli i jedan karabin i nekoliko ĉahura. Baruta, kojega je u baĉvama bilo oko pedeset livri, morali su ponijeti odreĊenu koliĉinu. MeĊutim, inţ enjer je naumio napraviti neku eksplozivnu tvar, koja će im omogućiti da ga što manje troše. Osim vatrenog oruţ ja, ponesoše i pet noţ eva u koţ natim koricama. Ovako opskrbljeni, mogli su zaci u gustu šumu, manjeviše, sigurni da će se izvući iz mogućih neprigoda. Nije ni potrebno spominjati da su Pencroff, Nab i Harbert, tako naoruţ ani, bili ushićeni, premda je Cyrus Smith zatraţ io od njih obećanje da neće bez potrebe ispaliti ni jednog metka. U šest sati ujutro pirogu su gurnuli u more. Svi su se ukrcali, ukljuĉujući Topa, i krenuli prema ušću Rijeke milosti. Plima je poĉela djelovati tek prije pola sata, znaĉi, potrajat će još nekoliko sati, što je trebalo iskoristiti, jer će za oseke biti teško ploviti uz rijeku. Za tri dana bit će puni mjesec, te je plima već bila vrlo jaka. Zahvaljujući strujanju plime, piroga je brzo odmicala izmeĊu visokih obala, tako da joj veslima nisu morali povećati brzinu. Za nekoliko minuta naseljenici su već bili na zavoju koji je tvorila Rijeka milosti, i to toĉno na onom zavoju, gdje je Pencroff prije sedam mjeseci naĉinio prvu splav za prijevoz drva. Poslije toga vrlo oštrog zavoja, rijeka je u luku skretala prema jugozapadu i pretjecala ispod visokih i uvijek zelenih stabala crnogorice. Obale Rijeke milosti izgledale su veliĉanstveno.

Cyrus Smith i njegovi prijatelji morali su se diviti lijepim prizorima, koje je priroda tu stvorila zahvaljući vodi i drveću. Što su više prodirali u nutrinu otoka, vrste su se drveća mijenjale. Na desnoj obali rijeke redali su se prekrasni primjerci brijestova, onih dragocjenih i pravih brijestova, koji se naveliko traţ e u graĊevinarstvu, i to stoga jer se mogu dugo odrţ ati u vodi. Potom je tu bilo i bezbroj drugih vrsta iz iste obitelji, meĊu ostalim i fafarinke, iz ĉije se sjemenke dobiva vrlo korisno ulje. Malo podalje, Harbert je zapazio nekoliko lardizabelaja, ĉije savitljive grane, namoĉene u vodi, daju odliĉne konope, i nekoliko ebanovih stabala, koja su imala vrlo lijepu crnu boju, iskriţ anu krivudavim ţili cama. Katkad su se naseljenici zaustavljali na ponekim mjestima, gdje je piroga mogla lako pristati. Tada su Gedeon Spilett, Harbert i Pencroff, s puškom u ruci i Topom ispred sebe, obilazili obalom. Ne raĉunajući divljaĉ, moţ da će naići na neku korisnu biljku, koju bi bilo vrijedno ubrati. Mladog je prirodoslovca posluţ ila sreća. Otkrio je neku vrstu divljeg špinata iz obitelji jurĉica i mnogobrojne primjerke krstašica, koje su pripadale obitelji kupusa, a koje će presaĊivanjem zasigurno biti moguće "oplemeniti". Bile su tu potoĉarke, povrtnice, repe i, na kraju, male stabljike pune grana, malo runjave, visoke ĉitav metar, koje su rodile gotovo mrko sjemenje. Znaš li koja je ovo biljka? Harbert će upitati mornara. To je duhan! poviĉe Pencroff, koji je tu biljku vidio jedino u svojoj luli. Nije, Pencroffe! odgovori djeĉak. Ovo nije duhan, ovo je slaĉica. Pa, nek bude slaĉica! reĉe mornar. Ali ako sluĉajno naiĊete na struk duhana, dragi moj djeĉaĉe, posvetite mu doliĉnu pozornost! Jednog ćemo dana i na nj naići! reĉe Gedeon Spilett. Zbilja? poviĉe Pencroff. Bogami, ne znam što bi u tom sluĉaju nedostajalo ovom našem otoku! Sve te razne biljke kolonisti su vrlo njeţ no išĉupali iz zemlje i prenijeli u pirogu koju Cyrus Smith, zadubljen u svoje misli, ne bijaše napustio. Novinar, Harbert i Pencroff više su puta tako izlazili sad na lijevu, a sad na desnu obalu Rijeke milosti, od kojih je prva bila strmija, a na drugoj je rasla veća šuma. Inţ enjer je pomoću svog dţ epnog kompasa ustvrdio da je rijeka poslije prvog zavoja osjetno skrenula u smjeru jugozapadsjeveroistok, i tekla gotovo ravno u duţ ini od oko tri milje. Ali se moglo pretpostaviti da će u gornjem svom toku ponovno promijeniti smjer, i to prema sjeverozapadu, odnosno prema obroncima Franklinova brda, gdje je sigurno izvirala. Za jednog od tih izlazaka na obalu, Gedeon Spilett je uspio uloviti ţ iva dva para ptica srodnih kokošima. Te su ptice imale dugaĉak, a tanak kljun, izduţ en vrat, kratka krila i na izgled su bile bez repa. Harbert ih je s pravom nazvao tinamuima. Naseljenici su odluĉili, da će te ptice biti prvi stanovnici njihova budućeg peradarnika. Sve dotad su puške šutjele. Prvi prasak puške je odjeknuo u šumi Daleki zapad. Bila je tome kriva jedna lijepa ptica koja je svojim izgledom bila sliĉna vrapcu ribolovcu. Prepoznao sam je! poviĉe Pencroff. I tako je, u neku ruku protiv svoje volje, ispalio u nju metak. A što ste to prepoznali? upita dopisnik. Pticu koja nam je umakla prigodom našeg prvog izviĊanja otoka odgovori mornar. Njezinim smo imenom nazvali ovaj dio otoka. Jakamar! poviĉe Harbert. Bio je to, u stvari, jakamar, lijepa ptica oštrog perja i metalnog sjaja. Olovna ju je saĉma oborila na zemlju. Top ju je donio u pirogu zajedno s nekoliko turakolorija, iz vrste ptica puzavica, velikih poput goluba, zelenog perja, krila djelimiĉno išaranih grimiznom bojom i

uspravnom ćubom optoĉenom nareckanim bijelim rubom. Mladom Harbertu je trebalo zahvaliti na tom odliĉnom pogotku, ĉime je on bio i te kako ponosan. Ove su puzavice kao divljaĉ bile vrjednije od jakamara, ĉije je meso bilo malo ţ ilavo, ali bi Pencroffa bilo teško uvjeriti da nije ubio najbolju od sve pernate divljaĉi koju ljudi jedu. Bilo je deset sati ujutro kad je piroga stigla do drugog zavoja Rijeke milosti, koji se nalazio na udaljenosti od oko pet milja od ušća. Tu su se zaustavili radi doruĉka. U sjeni velikih i lijepih stabala doruĉak je trajao pola sata. Rijeka je tu bila široka šezdeset do sedamdeset stopa, a duboka od pet do deset. Inţ enjer je zapazio brojne pritoke koje su se slijevale u nju i bogatile je vodom, ali to su bili potoci kojima se nije moglo ploviti. Suma se pruţ ala unedogled, pa bilo da se zvala Jakamarska šuma ili Daleki zapad. Ni pod stablima visokog rasta, ni pod stablima što su rasla uz obalu Rijeke milosti, nigdje, upravo nigdje, naseljenici nisu otkrili nikakav ljudski trag. Bilo je oĉito da nikada sjekira nije zasjekla u ta stabla, da nikada i niĉiji noţ nije dodirnuo povijuše koje su se pruţ ale s jednoga debla na drugo usred gustog grmlja i visoke trave. Ako su kakvi brodolomci pristali na otok, oni se nisu makli dalje od obale, te nije ni trebalo traţ iti toboţ nje preţ ivjele brodolomce pod ovim debelim pokrovom. Stoga se inţ enjeru i ţ urilo da što prije stignu na zapadnu obalu Lincolnova otoka koja je, po njegovoj prosudbi, bila udaljena još najmanje pet milja. Nastavili su plovidbu. Premda se u tom trenutku ĉinilo da Rijeka milosti ne teĉe prema obali već prema Franklinovu brdu, odluĉili su nastaviti putovanje pirogom dokle god bude vode ispod njezina korita. Time su ne samo štedjeli snage, već i dobivali na vremenu, jer bi inaĉe kroz šikaru morali sebi prokrĉiti put sjekirom. Ali, ubrzo se naglo smanjila koliĉina vode u rijeci, zato što je nastupila oseka, koja je i trebala nastupiti u to vrijeme, ili stoga što se plima nije mogla ni osjetiti na tako velikoj udaljenosti od ušća. Trebalo je, dakle, namjestiti vesla. Nab i Harbert zauzmu svoja mjesta na klupi, a Pencroff na krmi, te tako nastave plovidbu uz rijeku. Ĉinilo se da šuma biva rjeĊa što su dublje zalazili u šume Daleki zapad. Stabla više nisu bila zbijena kao dotad, a poneko je stajalo potpuno osamljeno. Zbog toga što su imala više prostora, obilato su koristila tu slobodu oko sebe, te su izrasla visoka i lijepa. Bili su to veliĉanstveni primjerci biljnog svijeta te geografske širine! Gledajući ih, prirodoslovac bi, bez dvojbe, odmah pogodio koji usporednik prolazi preko Lincolnova otoka! Eukaliptusi! poviĉe Harbert. U stvari, veliĉanstvena stabla o kojima je rijeĉ, bila su posljednji biljni divovi izvan tropskog pojasa, srodnici eukaliptusa, koji su rasli u Australiji i na Novom Zelandu, dakle u zemljama koje su se nalazile na istoj geografskoj širini kao i Lincolnov otok. Poneki se od njih dizao dvije stotine stopa uvis. Opseg im je pri zemlji iznosio dvadeset stopa, dok im je kora, izbrazdana vijugama mirisave smole, bila debela cijelih pet palaca. Ništa nije ljepše i ništa neobiĉnije od primjeraka iz obitelji mirta, ĉije je lišće otkrivalo profil svjetlosti i puštalo da sunĉeve zrake dopru do tla. Ispod tih eukaliptusa svjeţ a je trava poput saga pokrivala tlo. Iz nje su izlijetale sitne ptiĉice, koje su se ljeskale u mlazovima svjetlosti kao krilati rubini. To su prava stabla! poviĉe Nab. Samo, mogu li se ta stabla iskoristiti za što? Glupost! odgovori Pencroff. Ta divovska stabla su isto kao i divovski ljudi: vrijede jedino da ih se po sajmovima pokazuje! Mislim da vi, Pencroffe, griješite reĉe Gedeon Spilett. Eukaliptusi su se pokazali vrlo korisnima za pravljenje namještaja. A ja bih tome pridodao reĉe Harbert da eukaliptusi pripadaju obitelji koja ima mnogo korisnih ĉlanova: gojave, na kojima rastu plodovi sliĉni kruškama, klinĉaci koji daju garofane,

šipak koji da je šipak, eugenia cauliflora, od ĉijih se plodova pravi jedna vrstu dosta dobrog vina, mirta ugni, koja sadrţ i odliĉno alkoholno piće, mirta caryophyllus od ĉije se kore dobiva dragocjeni cimet, eugenia pimenta od koje potjeĉe paprika s Jamaike, obiĉna mirta, ĉije bobice mogu nadomjestiti papar, eucalyptus robusta, od kojega se dobiva jedna vrsta vrlo ukusne hrane, eucalyptus Gunei, ĉiji se sok vrenjem pretvara u pivo. Na kraju, sva ona stabla poznata pod skupnim imenom "stabla ţ ivota" ili "ţ eljezno drvo" pripadaju obitelji mirte koja ima ĉetrdeset i šest rodova i tri stotine vrsta. Pustili su djeĉaka da govori, te on sav u zanosu izrecitira svoju malu lekciju iz botanike. Cyrus Smith ga je slušao smješkajući se pritom, a Pencroff s osjećajem ponosa koji se ne da opisati. U redu, Harberte odgovori Pencroff samo bih seja usudio reći kako svi ti korisni primjerci što ste ih upravo spomenuli nisu divovskog rasta kao ovi ovdje! To je toĉno, Pencroffe. Pa to onda dokazuje ono što sam prije rekao odvrati mornar a to je da divovi nisu ni od kakve koristi! U tome se varate, Pencroffe sad se inţ enjer umiješa ovi divovski eukaliptusi što nam pruţ aju zaštitu ipak neĉemu sluţ e. A ĉemu, zapravo? Da štite od bolesti predio u kojemu rastu. Znate li kako ih nazivaju u Australiji i na Novom Zelandu? Ne znam, gospodine Cyruse. Nazivaju ih "grozniĉavo drveće"! Stoga što se od njih dobiva groznica? Ne, već stoga što je oni sprjeĉavaju! E, to moram pribiljeţ iti reĉe dopisnik. Samo pribiljeţ ite, moj dragi Spilette. Dokazano je, ĉini se, da ovi eukaliptusi suzbijaju djelovanje kuţ nih isparavanja iz moĉvara. Pokušalo se saditi ovo zaštitno sredstvo u ponekim dijelovima juţ ne Europe i sjeverne Afrike, ĉije je tlo bilo vrlo nezdravo, i ustvrdilo se da se zdravstveno stanje tamošnjih stanovnika, postupno, poboljšalo. Nema više pojave groznica u predjelima gdje je tlo pokriveno ovim stablima. To je danas nedvojbeno, a za nas, naseljem'ke s Lincolnova otoka, prava sreća. Ah! Kakav otok! Divan i blagoslovljen! poviĉe Pencroff. Kaţ em, na njemu ima svega... samo mu nedostaje... 1 to će doći na red, Pencroffe, i to ćemo jednog dana pronaći odgovori inţ enjer ali nastavimo plovidbu i veslajmo dalje dok rijeka nosi ovaj naš ĉun! Ploveći su prevalili još najmanje dvije milje, i to predjelom obraslim eukaliptusima, koji su svojim rastom nadvisivali sve ostalo drveće u tom dijelu otoka. Prostor na kojemu su rasli pruţ ao se unedogled s obje strane Rijeke milosti, ĉije se dosta krivudavo korito poĉelo usijecati izmeĊu visokih zelenih obala. Korito je bilo ĉesto zakrĉeno visokom travom i oštrim stijenjem, tako da je plovidba postala vrlo naporna. Zbog tih prepreka nisu mogli koristiti vesla, te je Pencroff morao jednim štapom gurati pirogu. Osjećali su da se dno rijeke polako penje i da nije daleko trenutak kad će se piroga, zbog plitke vode, morati zaustaviti. Već se sunce spuštalo prema obzorju i stabla bacala goleme sjene po tlu. Videći da u tijeku tog istog dana neće stići na zapadnu obalu otoka, Cyrus Smith odluĉi da prenoće na mjestu gdje će ih plitka voda prinuditi da prekinu plovidbu. Po njegovu mišljenju, nalazili su se još uvijek pet do šest milja daleko od obale, a to je bila odviše velika daljina da bije se noću moglo prijeći kroz potpuno nepoznatu šumu.

Pirogu su, dakle, bez prestanka gurali štapom. Šumu uz rijeku je, polako, obavijao sve gušći mrak, a uz to, kao da je bivala sve napuĉenija, jer se mornaru ĉinilo, ukoliko ga oĉi nisu varale, da vidi ĉopore majmuna, kako trĉe ispod stabala. Katkad bi se dva ili tri zaustavila na odreĊenoj udaljenosti od ĉuna i promatrala naseljenike ne pokazujući nikakva straha, premda su ih sada vidjeli po prvi put. Mogli su lako pobiti te ĉetveroruke ţ ivotinje, ali se Cyrus Smith usprotivio tom besmislenom klanju, koje je pomalo mamilo razljućenog Pencroffa. Uostalom, inţ enjerove je protivljenje bilo posve na mjestu, jer su ti vrlo snaţ ni i hitri majmuni mogli postati opasni. Bolje ih ne izazivati potpuno beskorisnim ubijanjem. Istina, mornara su ti majmuni zanimali jedino kao dobra hrana, a te su ţ ivotinje, u stvari, predstavljale odliĉnu divljaĉ, jer su se hranile samo travom. Ali, naseljenici su bili u izobilju snabdjeveni takvom hranom, te je bilo šteta beskorisno rasipati streljivo. Oko ĉetiri sata, plovidba Rijekom milosti postala je vrlo teška. Tok su joj zakrĉile vodene biljke i kamenje. Obale su bivale sve više i više i već se njezino korito uvuklo u prve obronke Franklinova brda. S obzirom na to, da se vodom snabdijevala na juţ nim obroncima planine, naseljenici sada sigurno nisu bili daleko od njezinih vrela. Neće proći ni ĉetvrt sata, a morat ćemo se zaustaviti, gospodine Cyruse reĉe mornar. Ništa za to, Pencroffe. zaustavit ćemo se i podignuti tabor radi prenoćišta. Koliko li smo samo udaljeni od Granitnog dvorca? upita Harbert. Oko sedam milja odgovori inţ enjer dakako, uzmu li se u obzir skretanja rijeke, koja su nas odvukla prema sjeverozapadu. Hoćemo li nastaviti putovanje? upita dopisnik. Probijat ćemo se dok budemo mogli odgovori Cyrus Smith. Sutra, pak, ĉim svane dan, napustit ćemo pirogu. Nadam se da ćemo za dva sata prijeći razdaljinu koja nas dijeli od mora. Gotovo cijeli dan će nam, dakle, ostati za istraţ ivanje obale. Naprijed! poviĉe Pencroff. Ubrzo je piroga zagrebla po šljunkovitu dnu rijeke, ĉija širina na tom mjestu nije bila veća od dvadeset stopa. Gusti svod zelenila nadvio se nad njezino korito, obavivši ga polumrakom. Ĉuo se dosta jak šum nekog slapa. Znaĉi da se nekoliko stotina koraka uzvodno vodi isprijeĉila prirodna brana. I doista, na posljednjem zavoju rijeke kroz drveće opaze slap. Ĉun zastruţ e o dno korita i trenutak potom je već bio vezan za jedno deblo pokraj desne obale. Bilo je oko pet sati. Posljednje sunĉeve zrake su se uvlaĉile pod guste krošnje i iskosa padale na mali slap, ĉija se vlaţ na prašina prelijevala u duginim bojama. Iza njega se korito Rijeke milosti gubilo pod stablima, gdje se napajalo vodom iz nekog nevidljivog vrela. Rijeka milosti je tu, na svom vrelu, bila samo blistav i pitak potok, dok je dolje prema moru, zahvaljujući brojnim pritocima, bila pravom rijekom. Taj predio je bio vrlo lijep i oni se tu utabore. Pošto su se iskrcali, zapalili su vatru pod širokom krošnjom fafarinki, u kojoj su, u sluĉaju potrebe, mogli potraţ iti zaklon. Bili su gladni, pa su na brzinu veĉerali, a potom legoše spavati. MeĊutim, iz sumraka je dopirala nekakva ĉudna rika. Stoga su na vatru nabacali dosta drva, tako da ih vatra u tijeku noći štiti svojim pucketavim plamenom. Uza sve to, Pencroff i Nab su naizmjeniĉno bdjeli, ne štedeći pritom drva. Moţ da se ĉak i nisu varali kad im se ĉinilo da zamjećuju nekakve ţ ivotinjske spodobe kako se šunjaju oko tabora, pod stablima, i meĊu granjem. Noć je, meĊutim, prošla bez nezgoda. Sutradan, 31 listopada, u pet sati ujutro svi su bili na nogama, pripravni za put.

IV.

NA PUTU K OBALI NEKOLIKO ĈOPORA MAJMUNA JOŠ JEDAN VPDENI TOK ZAŠTO SE U NJEMU NE OSJEĆA PLIMA ŠUMA NA OBALI ZMAJEV RT GEDEON SPILETT POTIĈE HARBERTOVU ZAVIST PRASKANJE BAMBUSA Kad su poslije doruĉka naseljenici krenuli, s tim da najkraćim putom stignu do zapadne obale otoka, bilo je već šest sati ujutro. Koliko će im vremena biti potrebno da stignu do nje? Cyrus Smith je rekao za dva sata, ali to je, razumije se, zavisilo od prepreka na putu. Ovaj dio Dalekog zapada je bio prosto nabijen drvećem, kao kakva golema šuma u kojoj rastu najrazliĉitije vrste drveća. Bilo je vjerojatno da će, probijajući se kroz travu, povijuše i šikaru, morati sebi sjekirom krĉiti put. Valjalo im je, dakle, hodati sa sjekirom u jednoj, a puškom u drugoj ruci, jer im je još u sjećanju bila rika zvjeradi u prošloj noći. Toĉan poloţ aj mjesta na kojemu su podigli tabor mogli su odrediti prema poloţ aju Franklinova brda. Budući da se vulkan nalazio prema sjeveru na udaljenosti od nepune tri milje, trebalo je udariti pravo prema jugozapadu, da bi se došlo do zapadne obale. Pošto su ĉvrsto privezali pirogu za obalu, krenuše. Pencroff i Nab ponesoše namirnice kojih je bilo dostatno da se njima prehrane barem dva dana. Loviti više nisu smjeli. Inţ enjer je preporuĉio svojim prijateljima da izbjegavaju svaki nepotreban pucanj koji bi mogao oĉitovati da se nalaze tu, u blizini morske obale. Prvi udarci sjekire padoše po grmovima mastike, nešto ispod slapa. Drţ eći kompas u ruci, Cyrus Smith pokaţ e smjer kojim je trebalo poći. Šuma se sastojala od stabala koja su najvećim dijelom već imali prigode vidjeti u blizini jezera i zaravni Veliki vidikovac. Bili su to deodari, duglasi, kazuarine, gumovci, eukaliptusi, dragonije, hibiskusi, cedrovi i drugo drveće, uglavnom osrednjeg rasta. Bilo ga je previše, pa je slabo raslo. Naseljenici su se stoga polako probijali naprijed tim putom koji su morali krĉiti, a koji je, po inţ enjerovim zamislima, trebalo poslije spojiti s putom duţ Crvenog potoka. Otkako su pošli s taborišta, stalno su silazili niz niske padine koje su saĉinjavale planinski sustav otoka. Premda je zemljište bilo vrlo suho, po bujnom se grmlju, koje je na njemu raslo, moglo zakljuĉiti da na nj djeluju i podzemne vode, ili se taj kraj nalazi u blizini neke rijeke. Cyrus Smith se više nije sjećao da su u posjetu krateru vulkana zamijetili i druge vodene tokove osim Crvenog potoka i Rijeke milosti. Ponovno su ugledali ĉopore majmuna, koji su izgledali vrlo iznenaĊeni pojavom ljudi, kojih je izgled bio njima potpuno nepoznat. Gedeon Spilett se pitao ne drţ e li, moţ da, ti snaţ ni i hitri ĉetverorukci njega i njegove prijatelje svojim izroĊenim srodnicima! Istini za volju, treba reći da ti jadni pješaci koji su pri svakom koraku zapinjali o šiblje, posrtali zbog povijuša, spoticali se o stabla, nisu doista izgledali sjajno pored tih vitkih ţ ivotinja koje su skakale s grane na granu i koje ništa nije moglo zaustaviti u njihovu nastupanju. Tih majmuna je bilo vrlo mnogo ali, na sreću, nisu pokazivali neprijateljstvo. Usput su zamijetili i nekoliko divljih svinja, nekoliko agutija, klokana i drugih glodavaca, te dva ili tri kulaša u koje bi Pencroff bio vrlo rado sprašio olovna zrna. Ali govorio je mornarlov još nije otvoren. Skakućite, dragi moji, skaĉite i letite u miru! Pri povratku ćemo, meĊutim, izmijeniti koju rijeĉ! U devet i pol sati izjutra, njihovu se nastupanju prema jugozapadu odjednom isprijeĉila, njima posve nepoznata, rjeĉica široka od trideset do ĉetrdeset stopa, vrlo brza toka zbog nagnuća

korita. Njezina se voda lomila o brojno kamenje i pomamno jurila uz oštru tutnjavu. Ovaj je potok bio dubok i bistar, ali vrlo nepogodan za plovidbu. Eto, rijeka nam je presjekla put! poviĉe Nab. Nije odgovori Harbert. Ta to je samo potok koji ćemo lako preplivati. A zašto upita Cyrus Smith. Ovaj potok sigurno teĉe u more. Drţ imo se njegove lijeve obale i ubrzo ćemo stići do mora. Na put! Samo trenutak, dragi prijatelji! javi se novinar. A ime ovog potoka? Ne smijemo dopustiti da nam geografski nazivi budu manjkavi! Tako je! odmah se sloţ i Pencroff. Daj mu ime, drago dijete! reĉe inţ enjer obrativši se mladom Harbertu. Ne bi li bilo bolje da priĉekamo, dok ne stignemo do njegova ušća? reĉe Harbert. Neka bude odgovori Cyrus Smith. PoĊimo, dakle, naprijed i ne zaustavljajmo se više. Ali samo još trenutak! poviĉe Pencroff. Sto je? upita dopisnik. Ako je lov zabranjen, ribolov, bogme, nije. Barem tako pretpostavljani javi se mornar. Ne moţ emo gubiti vrijeme suho primijeti inţ enjer. Zaboga, samo pet minuta! odvrati Pencroff. Traţ im samo pet minuta, i to u interesu našeg ruĉka! Pencroff polegne po obali, uroni svoje ruke u ţ ivu vodu i ubrzo potom izbaci na obalu nekolicinu prekrasnih rakova, koji su vrvjeli meĊu stijenama. Imat ćemo bogovski ruĉak! poviĉe Nab, koji je poletio u pomoć mornaru. Ta, rekao sam vam da osim duhana moţ eš sve što poţ eliš naći na ovom otoku! mrmljao je Pencroff, uzdišući pritom. Za pet minuta ulovili su cijelu gomilu rakova kojih je bilo mnoštvo u potoku. Pošto su napunili vreću tim Ijuskarima u kojih je oklop bio plavokobaltne boje, a kljun naoruţ an sitnim zubima, nastaviše put. Ĉim su se dohvatili obale novog vodenog toka i proslijedili njom prema moru, naseljenici su lakše i brţ e napredovali. Uostalom, na obali nigdje nisu zamijetili ljudskih tragova. Katkad su nailazili na tragove velikih zvijeri, koje su obiĉno dolazile na potok ugasiti ţ eĊ. Ništa drugo nisu otkrili. Muškatni odojak sigurno nije u ovom dijelu Dalekog zapada zaradio ono olovno zrno zbog kojega je Pencroff ostao bez jednog kutnjaka. Promatrajući, meĊutim, brzi potok koji je brzao prema moru, Cyrus Smith pomisli kako se on i njegovi prijatelji nalaze mnogo dalje od zapadne obale otoka, no što su pretpostavljali. U to vrijeme, u stvari, plima je plavila morsku obalu, što bi se sigurno odrazilo i na razinu vode potoka. MeĊutim, to se nije dogodilo, već je potok brzo protjecao prirodnim nagnuće svoga korita. Inţ enjer se, dakako, tome morao ĉuditi, stoga je ĉesto pogledavao u svoj ruĉni kompas, bojeći se da ih neki od rijeĉnih zavoja ne odvuĉe unutar Dalekog zapada. Ipak se potok, polako, širio, a voda mu bivala mirnija. I desna je njegova obala bila takoĊer gusto obraska drvećem, kao i lijeva. Stoga se iza nje nije ništa moglo vidjeti. Ali, taj je biljni gustiš bio sigurno pust, jer Top nije lajao, a ta bi pametna ţ ivotinja svratila njihovu pozornost, da se neko biće nalazilo u blizini rijeke. Na veliko iznenaĊenje Cyrusa Smitha, u deset i pol sati Harbert, koji je išao nešto ispred ostalih, iznenada zastane i poviĉe: More! Nekoliko trenutaka poslije toga, naseljenici se zaustave na samom rubu šume: pred njihovim se pogledima protezala zapadna obala otoka. Koje li, meĊutim, razlike izmeĊu ove i istoĉne obale, na koju ih je sluĉaj u poĉetku bacio!

Nije tu bilo ni granitnog bedema, ni grebena u moru, pa ĉak niti ikakva ţ ala uz obalu. Šuma je tvorila obalu, a prva stabla uz more, tuĉena valovima, sagibala su se nad vodom. To uopće nije bila obala kakvu obiĉno priroda gradi, bilo da uz more prostre golem sag pijeska, bilo da stvori litice i sprudove. Obala je tu bila šumovita i tu je raslo najljepše drveće na svijetu, a uz to izdignuta tako, da je nije plavila ni najveća plima. Na bujnom zemljištu poleglom po granitnom temelju, divno šumsko drveće je takoĊer snaţ no prionulo za zemlju, kao i ono unutar otoka. Naseljenici su se nalazili u usjeku malog beznaĉajnog zaljeva u koji bi jedva stale dvijetri ribarske brodice, a koji je sluţ io kao utok nepoznatom potoku. Ali, ĉudna li ĉuda, umjesto da se taj potok ulijeva u more blagim padom, rušio se u nj s visine od preko ĉetrdeset stopa. To je ujedno pojašnjavalo zbog ĉega se djelovanje plime nije osjećalo u potoku u vrijeme kad se ona obiĉno javljala. Plime Tihog oceana, gotovo ni za najvećeg rasta nisu, sigurno, nikad dosegle rijeku, ĉije je korito bilo sliĉno mliniĉnom jazu i proći će, nedvojbeno, milijuni godina prije no što će voda izglodati tu granitnu branu i izdubiti upotrebljivo ušće. Naseljenici jednoglasno odluĉe tu rijeku nazvati "Vodopadna rijeka". Prema sjeveru, šuma se uz obalu pruţ ala još oko dvije milje, potom se drveće rijedilo tako, da su se iza njega ocrtavali vrlo slikoviti breţ uljci, koji su išli pravocrtno od sjevera k jugu. Naprotiv, na cijelom dijelu obale koji se pruţ ao od Vodopadne rijeke do Zmajeva rta, bile su samo guste šume, prekrasna stabla, jedna uspravna, a druga nagnuta prema moru, koje im je svojim dugim valovima natapalo korijenje. A upravo na toj strani, to jest na cijelom Zmijskom poluotoku, trebalo je nastaviti izviĊanje, jer je samo taj dio obale mogao pruţ iti zaklon brodolomcima, makar tko oni bili, dok je onaj drugi bio odviše pust i divlji da ih primi. Vrijeme je bilo lijepo i vedro, te se s jedne litice na kojoj su Nab i Pencroff pripremali ruĉak, pogled gubio u daljinu. Obzorje bio savršeno ĉist, ali na vidiku ne zamijetiše nikakve laĊe. Na cijeloj toj obali, dokle je pogled dopirao, ni laĊe ni neke olupine nije bilo vidjeti. Alije inţ enjer drţ ao da će u tom pogledu biti siguran tek onda, kada pretraţ i obalu sve do njezine krajnje toĉke na Zmijskom poluotoku. S ruĉkom su bili vrlo brzo gotovi. U jedanaest i pol sati Cyrus Smith dade znak za polazak. Umjesto da hodaju rubom kakva spruda ili pjeskovitim ţ alom, naseljenici su cijelo vrijeme hodali ispod stabala uz obalu. Od mjesta gdje se Vodopadna rijeka rušila u more, pa do Zmajeva rta bilo je oko dvanaest milja. Po prohodnom ţ alu mogli su, bez ţ urbe, prevaliti tu razdaljinu za ĉetiri sata. MeĊutim, oni su utrošili dvostruko više vremena da bi dostigli taj cilj, jer su morali zaobilaziti pojedina stabla, sjeći šibljak, lomiti povijuše. Zbog svega toga su se stalno zaustavljali i tako produţ avali put. Osim toga, nigdje ni na kakav trag nisu naišli. Ni po ĉemu nisu mogli ustvrditi da je na toj obali nedavno došlo do brodoloma. Istina, kao što je rekao Gedeon Spilett, more je sve moglo odvući na puĉinu. Prema tome, do brodoloma na tom dijelu Lincolnova otoka je ipak moglo doći, premda oni nisu naišli na njegove tragove. Novinarovo rasuĊivanje je bilo potpuno na mjestu. Uostalom, zgoda sa zrnom olova nepobitno je dokazivala da je unatrag tri mjeseca na otoku ispaljen metak iz puške. Bilo je već pet sati. Do kraja rta Zmijskog poluotoka bilo je još dvije milje puta od mjesta gdje su se naseljenici u tom trenutku nalazili. Bilo je oĉito da Cyrus Smith i njegovi prijatelji nisu imali vremena tog dana stići do Zmajeva rta i prije sunĉeva zalaska vratiti se do logora što ga bijahu podigli u blizini izvora Rijeke milosti. Stoga su morali provesti noć na samom rtu. Hrane im nije nedostajalo. To je bila sretna okolnost, jer taj dio šume, odnosno morske obale, nije bio bogat dlakavom divljaĉi. Ptica je, meĊutim, bilo u izobilju: jakamara, kukurukua, tragopana, tetrijeba, papiga, kakadu papiga, fazana, golubova i stotine drugih. Nije bilo stabla bez gnijezda,

a nije bilo gnijezda u kojemu nisu lepetala ptiĉja krila. Oko sedam sati naseljenici su, satrveni umorom, stigli na Zmajev rt koji se u obliku neobiĉnog crvuljka zario u more. Tu je završavala obala obrasla šumom, te je najjuţ niji dio otoka ponovno dobio uobiĉajen izgled morske obale naĉiĉkane liticama, grebenima, ţ alom. Bilo je stoga vjerojatno da se neki oštećeni brod nasukao na tom dijelu otoka, ali noć je bila tu, te su istraţ ivanje morali ostaviti za sutradan. Pencroff i Harbert odmah poţ ure pronaći neko mjesto prikladno za podizanje tabora. Na mjestu gdje su završavale šume Dalekog zapada djeĉak opazi gusti šumarak bambusa. Gle! reĉe. Ovo je doista vrijedno otkriće! Vrijedno? ĉudio se Pencroff. Tako je odgovori Harbert. Neću ti ni spominjati, Pencroffe, kako bambusova kora, isjeĉena u savitljive letvice, sluţ i za pravljenje košara, kako ta kora, smljevena u prah, sluţ i za pravljenje najfinijeg papira, kako se od njegovih stabljika, već prema debljini, prave štapovi, lule, vodovodne cijevi, kako velike bambusove trske predstavljaju odliĉan graĊevinski materijal, lagan, tvrd, koji nikad ne nagrizaju kukci. Neću ĉak dodati ni to, kako se od nje mogu napraviti ĉvrste i prostrane posude, kakve Kinezi upotrebljavaju, ako se prereze izmeĊu ĉvorova i popreĉna pregrada saĉuva netaknuta, tako da sluţ i kao dno. Ne! Tebi je to svejedno. Ali... Ali...? Ali reći ću ti, ako ne znaš, da se bambusove trske u Indiji jedu kao šparoge. Šparoge trideset stopa duge! poviĉe mornr. A jesu li bar dobre!? Odliĉne odgovori Harbert. Samo, ne jedu se stabljike od trideset stopa, već mladice bambusa. Sjajno, dragi moj djeĉaĉe, sjajno! odgovori Pencroff. A dodat ću takoĊer, da se od jezgara mladih stabljika, pomiješanih s octom, dobiva vrlo ukusan zaĉin. Sve bolje i bolje, Harberte. 1, na kraju, ti bambusi na ĉvorovima izluĉuju slatki sok od kojega se moţ e pripraviti vrlo ukusno piće. Je li to sve? upita mornar. To je sve! A mogu li se, sluĉajno, ti bambusi pušiti? E, to ne, jadni moj Pencroffe! Harbert i mornar nisu morali dugo traţ iti zgodno mjesto za noćenje. MeĊu liticama, na obali, razmaknute jedna od druge, jer ih je more, naganjano jugozapadnim vjetrovima, ţ estoko tuklo, stvorile su se šupljine prikladne kao zaklon od vremenskih nepogoda. Ali, u trenutku kad su upravo htjeli ući u jednu od tih šupljina, strahovita ih rika zaustavi. Natrag! poviĉe Pencroff. U cijevima imamo samo olovnu saĉmu, a ta za zvijeri koje riĉu, kao ova ovdje, nije opasnija od zrnca soli! Zgrabivši Harberta za ruku, mornar ga povuĉe u zaklon iza stijene. Uto se prekrasna zvijer ukaţ e na ulazu u spilju. Bio je to jaguar, veliĉinom gotovo jednak svojim azijskim roĊacima: bio je dugaĉak više od pet stopa, od glave do repa. Njegova ţ ućkasta dlaka bila je prošarana s nekoliko redova crnih pjega pravilno zaokruţ enih i odudarala je od bijelih dlaka na trbuhu. Harbert je odmah prepoznao okrutnog suparnika tigrova, mnogo opasnijeg od pume, suparnika vuka. Jaguar poĊe naprijed i ogleda se oko sebe, nakostriješene dlake i uţ agrenih oĉiju, kao da mu ovo nije prvi put da je nanjušio ĉovjekov miris. U tom trenutku novinar izbije iza visokih litica. Vjerujući da on nije opazio jaguara, Harbert se htio baciti prema njemu da ga upozori, ali ga Gedeon Spilett zaustavi znakom ruke i poĊe naprijed. Nije mu to bio prvi jaguar s kojim se u ţ ivotu susreo. Primaknuo se zvijeri na

desetak koraka, a onda se zaustavio. Stajao je nepomiĉan, s puškom prislonjenom o rame. Nijedan mišić na njegovu licu nije se trgnuo. Jaguar se skupi i sune na lovca, ali u trenutku kad se vinuo metak ga pogodi izmeĊu oĉiju i on pade smrtno pogoĊen. Harbert i Pencroff pojure prema pogoĊenoj zvijeri. Nab i Cyrus Smith pritrĉaše s druge strane. Neko su vrijeme bez rijeĉi promatrali zvijer ispruţ enu po tlu, ĉija će prekrasna koţ a odsad krasiti veliku dvoranu Granitnog dvorca. Oh, gospodine Spilette, kako vam se divim i kako vam zavidim! poviĉe Harbert u nastupu najprirodnijeg oduševljenja. Nije ovo ništa, drago dijete odgovori novinar i ti bi to isto bio uĉinio. Ja?! Zar ja da smognem toliku hladnokrvnost?! Zamisli, Harberte, da je jaguar zec. Pucao bi u njega s najvećom mirnoćom. Gle, gle! primijeti Pencroff. Pa to je doista jednostavno. A sada reĉe Gedeon Spilett budući da je ovaj jaguar napustio svoj zaklon, ne vidim, dragi prijatelji, zašto ga mi ne bismo iskoristili za ovu noć! Ali mogli bi drugi naići odvrati Pencroff. Dostatno je upaliti vatru na ulazu u pećinu reĉe dopisnik i nijedna zvijer neće prijeći preko praga. Pa, hajdemo onda u jaguarovu kuću! odgovori mornar, vukući za sobom jaguarovo truplo. Naseljenici se upute prema napuštenom skrovištu i tamo, dok je Nab derao jaguara, njegovi prijatelji nabacaju na ulaz veliku gomilu suharaka, kojih je bilo dostatno u obliţ njoj šumi. Spazivši šumarak bambusove trske, Cyrus Smith nasijeĉe odreĊenu koliĉinu i baci je na hrpu drva naslaganu na ulazu. Kad su s tim bili gotovi, naseljenici se smjeste u pećinu na ĉijem je tlu bilo puno kostiju. Za svaki sluĉaj napunili su puške da budu pripravni, ukoliko bi došlo do iznenadnog napadaja. Veĉerali su, a potom, budući da je došlo vrijeme poĉinka, potpale hrpu drva nagomilanu pred ulazom u pećinu. Ubrzo se prava paljba razlegne zrakom! To je bambusova trska, zahvaćena plamenom, praskala kao vatromet. To praskanje je bilo dostatno da zastraši i najsmionije zvijeri. Nije inţ enjer izmislio to sredstvo što je izazvalo paljbu. Prema tvrĊenju Marka Pola, Tatari se već stoljećima uspješno sluţ e njima da bi od svojih logora otjerali pogibeljne zvijeri, koje ţ ive na tlu srednje Azije.

V.

PRIJEDLOG DA SE VRATE JUŢNOM OBALOM OBLIK OBALE TRAGANJE ZA BRODOLOMOM OSTACI BRODOLOMA U ZRAKU OTKRIĆE MALE PRIRODNE LUKE U PONOĆ NA OBALAMA RIJEKE MILOSTI VODA NOSI ĈUN Cyrus Smith i njegovi prijatelji su spavali mirno u pećini koju im je jaguar onako ljubazno prepustio. Kad se sunce pomolilo, već su svi bili na obali, i to na samom kraju rta. Oĉima su kruţ ili po obzorju od ĉijeg su dometa dvije trećine bile vidljive. Još jednom je inţ enjer imao prigodu ustvrditi da na vidiku nema ni jedra ni olupine nekog broda, a niti dalekozorom nisu uspjeli otkriti neku ĉudnu toĉku. Ni na obali nisu ništa otkrili, barem ne na onom njezinu dijelu na juţ noj strani, koji se pravocrtno pruţ ao tri milje u daljinu. Iza toga je jedan usjeĉak kopna skrivao ostatak obale, tako da se ĉak ni s krajnje toĉke Zmijskog poluotoka nije mogao vidjeti Zmajev rt, jer su ga zaklanjale visoke litice. Jedino je još juţ na obala otoka ostala neistraţ ena. Hoće li naseljenici odmah poduzeti to izviĊanje i posvetiti mu cijeli taj dan, 2. studenoga? To se nije slagalo s prvotnim planom. Kad su napustili pirogu pokraj vrela Rijeke milosti, dogovorili su se da će se poslije razgledanja zapadne obale vratiti po nju i s njom se vratiti u Granitni dvorac, slijedeći tok Rijeke milosti. Cyrus Smith je tada bio uvjeren da je zapadna obala, moţ da, pruţ ila gostoprimstvo nekom oštećenom brodu, ili onome koji je tuda redovito plovio. Ali kako tu nisu otkrili nikakva traga pristajanju, odluĉili su na juţ noj obali potraţ iti ono, što nisu pronašli na zapadnoj. Gedeon Spilett je prvi predloţ io da nastave istraţ ivanje, tako da se pitanje mogućeg brodoloma jednom zauvijek rašĉisti. Pritom upita koliko je udaljen Caporkov rt od krajnje toĉke Zmijskog poluotoka. Oko trideset milja odgovori inţ enjer dakako, hodajući zavojitom obalom. Trideset milja! ponovi Gedeon Spilett. Pred nama je dan vrlo napornog hodanja. Uza sve to, drţ im da se moramo vratiti u Granitni dvorac idući juţ nom obalom. Ali od Caporkova rta do Granitnog dvorca valja nam prevaliti još barem deset milja dopuni Harbert. Pa recimo da ih ima u svemu ĉetrdeset odgovori dopisnik. Nemojmo se skanjivati. Barem ćemo tako upoznati ovu nepoznatu obalu, te nećemo ponovno morati u istraţ ivanje na ovu stranu. To je toĉno odgovori Pencroffali što ćemo s pirogom? Pirogu smo ostavili jedan dan pokraj vrela Rijeke milosti odgovori Gedeon Spilett pa je moţ emo ostaviti još jedan. Zasad ne moţ emo kazati da je otok prepun lopova! Pa ipak reĉe mornar kad se sjetim one zgode s kornjaĉom, ja doista nemam mnogo povjerenja. Kornjaĉa! Kornjaĉa! ponovi dopisnik. Kao da ne znate da ju je more okrenulo? Tko zna je li to bilo doista more! promrmlja inţ enjer. Ali... umiješa se Nab. Vidjelo se da Nab ţ eli nešto reći, jer je otvorio usta, ali ih ponovno zatvori, a da ništa ne izusti. Što ţ eliš kazati, Nabe? upita inţ enjer. Ako se vratimo obalom preko Caporkova rta odgovori Nab naći ćemo se pred jednom

zaprekom... Pred Rijekom milosti! Tako je primijeti Harbert. Tamo nema ni mosta, ni ĉamca da se preko nje prebacimo. Gospodine Cyruse javi se Pencroff napravit ćemo malu splav od nekoliko debla, pa ćemo se pomoću nje lako prebaciti na drugu stranu. Nije bitno reĉe Gedeon Spilett. Bilo bi dobro sagraditi most preko rijeke, što bi nam olakšalo pristup šumama Dalekog zapada. Most! poviĉe Pencroff. Zar gospodin Cyrus nije po zanimanju inţ enjer. On će nam sagraditi most kad nam bude potreban. A što se tiĉe veĉerašnjeg prijelaza preko Rijeke milosti, a da ne smoĉite niti jedan konĉić na svojim odijelima, ja ću skrbiti o tome. Imamo namirnica za još jedan dan. Ništa nam više i ne treba. Uostalom, moţ da ćemo i u pogledu lova biti sretnije ruke nego juĉer. Na put! Novinarov prijedlog, ţ ivo podrţ an mornarevim rijeĉima, naišao je na opće odobravanje. Svi su,^ naime, ţ eljeli već jednom rašĉistiti s dvojbama, a vrate li se preko Caporkova rta, s izviĊanjem obale otoka bi bili gotovi. Ali nisu smjeli izgubiti ni jednog jedinog trenutka. Udaljenost od ĉetrdeset milja predstavljala je dugaĉak put, te se nisu mogli vratiti u Granitni dvorac prije pola noći. U šest sati ujutro mala skupina krene na put. S obzirom na to da je postojala mogućnost da naiĊu na dvonoţne ili ĉetveronoţ ne zvijeri, napunili su puške olovom, a Top, koji je trebao ići na ĉelu, dobi zapovijed da pretraţ uje rub šume. Od krajnjeg rta, odnosno od onog crvuljka, koji smo nazvali Zmajevim rtom, obala je tvorila polukrug, dug oko pet milja. Taj su razmak vrlo brzo prevalili, a da pri tome nisu, premda su pozorno pretraţ ivali, otkrili ni najmanji trag ni nedavnom ni davnašnjem brodolomu, niti kakve olupine, niti ostatke tabora, ni pepela na ugašenoj vatri, ni otisaka ljudskih stopala. Kad su stigli do mjesta gdje je polukrug završavao i skretao u sjeveroistoĉnom smjeru, tvoreći pritom Washingtonom zaljev, mogli su pogledom obuhvatiti juţ ni dio obale u ĉitavoj njezinoj duţ ini. Dvadeset i pet milja dalje prema sjeveroistoku obala je završavala Caporkovim rtom, koji se jedva nazirao u jutarnjoj magli i, zahvaljujući zraĉnoj obmani, izgledao kao da visi izmeĊu neba i mora. IzmeĊu mjesta gdje su se tada nalazili i najuvuĉenije toĉke tog golemog zaljeva, obala se najprije sastojala od širokog vrlo ujednaĉenog i vrlo ravnog pojasa ţ ala, uz koji se protezao rub šume, potom je krivudala i oštrim se grebenima zabadala u more da bi, na kraj u nekoliko nagomilanih litica mrke boje u slikovitom neredu završilo u Caporkovu rtu. Tako je, eto, bio razveden ovaj dio otoka, na kojemu su se naseljenici sada prvi put nalazili i na koji su bacili letimiĉan pogled, pošto su se na trenutak zaustavili. Brod koji bi se ovdje nasukao reĉe Pencroffsigurno bi nastradao. Pješĉani se sprudovi pruţ aju daleko u more, a na njih se nastavljaju podvodne stijene! Loša obala! Ali bi barem neka sitnica ostala od toga broda primijeti novinar. Ostali bi komadi drva na podvodnim stijenama, ali ne na pijesku odgovori mornar. A zašto? Jer je ovaj pijesak opasniji ĉak i od litica. On proguta sve što dospije na nj. Dostatno je nekoliko dana da trup broda velikog nekoliko stotina tona potpuno nestane u njemu! Znaĉi, Pencroffe upita inţ enjer ne bi bilo nimalo ĉudno ne naiĊemo li na tragove broda koji se, moţ da, razbio u ovu obalu? 1 ne bi, gospodine Cyruse, zahvaljujući nevremenu i olujama. Ali ĉak i u tom sluĉaju bilo bi ĉudno, da komadi jarbola i greda ne dospiju na obalu izvan dohvata mora. Nastavimo, dakle, traţ enje na to će Cyrus Smith. U jedan sat poslije podne naseljenici su stigli u dubinu Washingtonova zaljeva. Tog jutra

prevalili su dvadeset milja. Zaustavili su se ruĉati. Od tog mjesta dalje obala je bila nepravilno oblikovana, ĉudno isjeckana i zaštićena dugim nizom podvodnih stijena, koje su se nastavljale na pješĉane sprudove i koje će more, pod utjecajem plime u tom trenutku, ubrzo razotkriti. Laki su se morski valovi razbijali o vrške grebena, a potom se razlijevali po njima u dugim pjenušavim resama. Od tog mjesta, pa sve do Ĉaporkova rta, pruţ ao se uski pojas ţ ala, stisnut izmeĊu ruba šume i morskih litica. Hodanje će, znaĉi, odsad biti teţ e, jer su mnogobrojne odronjene stijene zakrĉavale obalu. I granitni se bedem sve više uzdizao. Od stabala kojima je ovaj s druge strane bio obrastao, vidjeli su se samo zeleni vršci kako nepomiĉno stoje. Poslije pola sata odmora, naseljenici ponovno krenuše. Njihove su oĉi pretraţ ile svaki djelić pijeska. Pencroff i Nab su ĉak i meĊu hridine koje su stršile iz mora odlazili svaki put kad bi neki predmet privukao njihovu pozornost. Ali nisu nijednom pronašli ostatak razbijena broda, već ih je ĉudni oblik neke hridi prevario. Pritom su, meĊutim, ustvrdili da taj dio obale obiluje jestivim školjkama, ali tu potankost naseljenici nisu mogli iskoristiti dok ne uspostave neku vezu izmeĊu dviju obala Rijeke milosti i dok ne usavrše prijevozna sredstva. Dakle, oni nisu pronašli ništa na obali što bi bilo u nekoj svezi s brodolomom za koji su pretpostavljali, da se dogodio negdje na otoku. Pa ipak, da je bilo kakav vrjedniji predmet, kao, na primjer, trup broda, ili njegove krhotine, baĉen na obalu, kao što je bio onaj sanduk, koji su pronašli dvadeset milja daleko od tog mjesta, sigurno bi oni to bili zamijetili. Ali tu niĉega nije bilo. Oko tri sata Cyrus Smith i njegovi prijatelji stigoše do vrlo uskog i dobro zaštićenog zaljeva u koji nije utjecao nikakav potok. Tu se stvorila prava pravcata mala prirodna luka, nevidljiva s puĉine, do koje se dolazilo uskim prolazom usjeĉenim meĊu hridima. U dnu tog zaljevĉića snaţ an je potres rascijepio rub stijene, te se jednim usjekom s blagim padom dolazilo do zaravni od koje je bilo manje od deset milja do Ĉaporkova rta i, prema tome, oko ĉetiri milje u pravoj crti do ravni Veliki vidikovac. Gedeon Spilett predloţ i prijateljima da se tu zaustave, što svi prihvatiše, jer su zbog dugog hodanja bili priliĉno gladni. Premda nije bilo vrijeme obroka, nitko nije odbio okrjepu komadom divljaĉi. Tako će lakše ĉekati do veĉere u Granitnom dvorcu. Poslije nekoliko minuta naseljenici su se, sjedeći pod krošnjama primorskih borova, krijepili hranom, koju je Nab izvukao iz svoje torbe. To se mjesto nalazilo pedeset do šezdeset stopa nad morskom površinom. Obzorje, prema tome, bio dosta prostran. Prelazeći preko zadnjih litica rta, pogled se gubio u Zaljevu Unije. MeĊutim, ni Otoĉić spasa ni Veliki vidikovac nisu mogli vidjeti, jer su neravno tlo i zastor stvoreni velikim drvećem zaklanjali vidik na sjevernoj strani. Nije ni potrebno dodati da nikakav brod nisu ugledali na puĉini, premda su pogledom mogli obuhvatiti veliki dio morskog prostranstva, premda je inţ enjer dalekozorom promotrio svaku pojedinu toĉku na kruţ noj crti, gdje su se spajali nebo i more, te na još neistraţ enom dijelu obale, od ţ ala do hridina. Nikakav se ostatak ili olupina ne pojaviše u njegovu kruţ nom polju. Pa ništa reĉe Gedeon Spilett moramo se pomiriti sa sudbinom i utješiti se mišlju da nikad nitko neće doći, da nam osporava vlasništvo nad Lincolnovim otokom! Ali ono olovno zrno reĉe Harbert ta nismo ga, valjda, izmislili! Pa i nismo, sto mu jada! poviĉe Pencroff sjetivši se svog slomljena kutnjaka. Sto onda zakljuĉiti na temelju svega toga? ponovno će novinar. Evo što odgovori inţ enjer da je najviše prije tri mjeseca neki brod, hotimiĉno ili stoga što je bio prinuĊen, pristao uz obalu otoka... Kako! Vi, dakle, prihvaćate mogućnost, Cyruse, da je taj brod nestao bez traga? poviĉe

dopisnik. Ne, dragi moj Spilette odgovori inţ enjer. Ali, kao što je sigurno da je neko ljudsko biće kroĉilo nogom na ovaj otok, isto tako se sigurnim ĉini da ga sada na otoku više nema. Ako sam vas dobro razumio, gospodine Cyruse reĉe Harbert vi drţ ite da je taj brod otplovio? Oĉito! 1 tako nam je zauvijek propala prigoda vratiti se kući! reĉe Nab. Bojim se da je tako. Ako smo već izgubili tu prigodu, onda krenimo kući reĉe Pencroff, kojega je već morila ţ elja za Granitnim dvorcem. Ali nisu se pravo još bili ni podigli da krenu, kadli Top privuĉe njihovu pozornost snaţ nim lajanjem. Pas iziĊe iz šume noseći u gubici komad platna umrljanog blatom. Nab istrgne platno iz Topovih zvala. Bio je to komad vrlo tvrdog platna. Top nije prestajao lajati, a svojim odlascima i dolascima, kao da je pozivao svoga gospodara da poĊe za njim. Ĉini se da je Top pronašao nešto, ĉime će se pojasniti moje olovno zrno! poviĉe Pencroff. Nekog brodolomca? reći će Harbert. Moţ da je ranjen? doda Nab. Ili mrtav? pridoda novinar. I svi jurnuše za psom meĊu visoke borove, koji su tvorili prvu crtu šume. Za svaki sluĉaj, pripremiše oruţ je. Zašli su priliĉno duboko u šumu, ali najsvoju veliku ţ alost nisu zamijetili nikakvih tragova stopala na tlu. Sipraţ je i povijuše nikad nitko prije njih nije dirnuo, tako da su ih morali sjekirama sjeći, upravo kao što su radili kad su nailazili na neprohodan gustiš u dubini šume. Bilo je teško pretpostaviti da je neki ljudski stvor prošao onuda, meĊutim, Top je trĉao naprijed i vraćao se, ne kao netko tko nešto traţ i, već kao stvor obdaren voljom koju pokreće neka misao. Poslije sedamosam minuta hodanja, Top se zaustavi. Naseljenici su stigli do neke vrste ĉistine sa svih strana okruţ ene velikim drvećem. Ogledaše se oko sebe, ali ne zamijetiše ništa ni meĊu šibljem ni meĊu stablima. Ali što je, Tope? reĉe Cyrus Smith. Top još snaţ nije zalaje, skaĉući u podnoţ ju golema bora. Odjednom, Pencroff poviĉe: Ovo je sjajno! Ovo je savršeno! A što to? upita ga Gedeon Spilett. Ta mi traţ imo ostatke brodoloma na moru i na zemlji! Što je tu ĉudno? Pa eto, ti se ostaci nalaze u zraku! I mornar pokaţ e veliku bjelkastu krpu na vrhu bora, od koje Top bijaše donio jedan komad koji je pao na tlo. Ali to nisu ostaci brodoloma! poviĉe Gedeon Spilett. Oprostite! odgovori Pencroff. Kako? Pa to je... Pa to je sve što je preostalo od našeg zraĉnog broda, od našeg balona koji se nasukao tamo gore, na vrhu ovog stabla! Pencroff se nije varao. On pobjedonosno klikne i doda: Evo odliĉnog platna! Evo platna koje će nas snabdjeti rubljem za mnoge godine! Evo od ĉega ćemo napraviti košulje i rupĉiće! Hej, godpodine Spilette, što vi mislite o otoku na ĉijim stablima rastu košulje? Za ţ itelje Lincolnova otoka doista je bila sretna sluĉajnost, da je zraĉni brod, pošto se

posljednji put vinuo u zrak, pao na otok i da su ga sada pronašli. Ili će saĉuvati omotaĉ balona takav, kakav je bio, da bi se jednog dana pokušali izbaviti s otoka zrakom ako to budu htjeli, ili će korisno upotrijebiti tih nekoliko stotina aršina pamuĉnog platna odliĉne kvalitete, pošto prije toga s njega skinu premaz kojim je bilo premazano. Kao što se moţ e zamisliti, svi su se veselju jednodušno i ţ ivo pridruţ ili Pencroffu. Trebalo je, meĊutim, skinuti omotaĉ sa stabla o kojemu je visio i pohraniti ga na sigurno mjesto. Nije to bio ni lagan posao. Uzveravši se na vrh stabla, Nab, Pencroff i Harbert su izvodili prave vratolomije, da bi skinuli s grana splasnuti omotaĉ golemog zraĉnog broda. Ta je operacija trajala oko dva sata. Za to su vrijeme spustili na zemlju ne samo omotaĉ skupa s ventilom, oprugama, priborom od bakra, već i mreţ u, a to znaĉi priliĉnu koliĉinu tanjih i debljih konopa, a uz to još i obruĉ za priĉvršćivanje, i sidro balona. Omotaĉ je bio u dobrom stanju, samo je na donjem kraju bio poderan. Pravo bogatstvo kao da im je palo s neba. Gospodine Cyruse reĉe mornar ako se ikada odluĉimo napustiti ovaj otok, nećemo to uĉiniti balonom, zar ne? Te zraĉne laĊe ne idu onamo kamo bismo mi htjeli, što smo mi sami dobro iskusili. Bit će najbolje sagraditi brodicu od dvadesetak tona, vjerujte vi meni, i da ja od ovog platna skrojim jedro i flok. Ono što ostane, posluţ it će nam za odjeću. Razmislit ćemo o tome, Pencroffe odgovori Cyrus Smith još ćemo o tome razmisliti! U meĊuvremenu sve ovo moramo pohraniti na sigurno mjesto reĉe Nab. U stvari, nije se moglo ni zamisliti da se sva ta gomila platna, konopa prenese do Granitnog dvorca. Dok ne doĊu do prikladna prijevoznog sredstva, nisu smjeli ostaviti sve to bogatstvo i dalje na milost i nemilost vremenskim nepogodama. Ujedinjenim su snagama naseljenici cijeli taj teret dovukli do obale, gdje su pronašli jednu dosta prostranu pećinu u litici u koju, zahvaljujući njezinu poloţ aju, nisu mogli prodrijeti ni vjetar, ni kiša, ni more. Bio nanije potreban ormar, a sad ga, eto, imamo reĉe Pencroff samo što ga ne moţ emo zakljuĉati kljuĉem. Zbog toga bi bilo dobro, da mu skrijemo ulaz. Ne bojim se dvonoţ nih lopova, ali ĉetveronoţ ne treba imati na umu! U šest sati uveĉer sve je bilo spremljeno u pećinu. Pošto su mali zaljev posve opravdano nazvali Balonska luka, naseljenici krenuše prema Ĉaporkovu rtu. Pencroff i inţ enjer su poveli razgovor o raznim planovima, ĉijem bi ostvarenju trebalo što prije pristupiti. Prije svega, trebalo je podignuti most preko Rijeke milosti, tako da uspostave što brţ u i kraću vezu s juţ nim dijelom otoka, potom je kolima trebalo prebaciti do Granitnog dvorca ostatke balona, jer je piroga bila premalena za toliki teret. Na kraju, trebalo je sagraditi natkrivenu šalupu, sposobnu za jedrenje, tako da s njom mogu krenuti na putovanje oko otoka, potom... U meĊuvremenu se poĉelo smrkavati. Nebo je bilo mraĉno kad su naseljenici stigli do Rta olupine, mjesta, gdje su pronašli dragocjeni sanduk. Ali ni tu, kao niti igdje prije toga, nisu pronašli doista ništa na temelju ĉega bi mogli zakljuĉiti da se tu dogodio neki brodolom. Htjeli, ne htjeli, morali su prihvatiti pretpostavku koju ju je nedavno iznio Cyrus Smith. Rt olupine je bio udaljen od Granitnog dvorca ĉetiri milje. Taj razmak su brzo prevalili, ali je već bila prošla ponoć kad su, idući obalom do Rijeke milosti, stigli do prvog zavoja na rijeci. Tu je rijeĉno korito bilo široko osamdeset stopa i vrlo nepogodno za prijelaz, ali Pencroff se bijaše obvezao da će svladati tu poteškoću, te ga njegovi suputnici pozvaše da to i uĉini. Treba priznati da su naseljenici bili vrlo umorni. Put je toga dana bio vrlo dugaĉak, a ona zgoda s balonom sigurno im nije posluţ ila da malo odmore svoje ruke i noge. Njima se, dakle, ţ urilo što prije ući u Granitni dvorac, da veĉeraju i spavaju. Da je most na rijeci već postojao, oni bi za ĉetvrt sata bili u svom domu.

Noć je bila vrlo mraĉna. Pencroff se uze pripremati da ispuni svoje obećanje. Mislio je sagraditi neku vrstu splavi i s njom preploviti rijeku. Oboruţ ani sjekirama, Nab i on izaberu u blizini dva stabla, od kojih su naumili sagraditi splav, i stanu ih sjeći pri dnu. Sjedeći na obali rijeke, Cyrus Smith i Gedeon Spilett su ĉekali trenutak da svojim prijateljima priskoĉe u pomoć, dok je Harbert šetuckao goredolje, ne udaljavujući se previše. Odjednom se djeĉak, koji bijaše pošao obalom uz rijeku, vrati trkom natrag i, pokazujući prema uzvodnom smjeru, poviĉe: Što ono plovi niz rijeku? Pencroff prekine svoj posao i zamijeti pokretni predmet na vodi, koji se nejasno vidio u tami. Nekakav ĉun! reĉe. Svi se primaknu bliţ e rijeci i na svoje najveće iznenaĊenje opaze jedan ĉun kako klizi niz rijeku. Hej, vi u ĉamcu! poviĉe mornar, potaknut navikom svojstvenom njegovoj struci, ne misleći da je, moţ da, bilo bolje šutjeti. Nikakva odgovora nije dobio. Ĉamac je i dalje plovio i kad je stigao na desetak koraka od naseljenika, mornar poviĉe: Pa to je naša piroga! Prekinula je vez i krenula niz vodu! Treba priznati da nam je stigla kao naruĉena! Naša piroga...? promrmlja inţ enjer. Pencroff je imao pravo. To je doista bila piroga koja se, nema dvojbe, oslobodila veza i od vrela rijeke doplovila do njih. Bilo je bitno da je uhvate prije nego je brza struja vode odvuĉe dalje od ušća rijeke. Nab i Pencroff je stoga privuku dugaĉkim štapom. Ĉun pristane uz obalu. Inţ enjer se prvi ukrca u nj, dohvati vez i dodirom prstiju se uvjeri da se doista istrošio trenjem o liticu. Evo reĉe mu ispod glasa dopisnik evo sluĉaja koji bismo mogli nazvati jednim dogaĊajem vrlo... Ĉudnim! odgovori inţ enjer. Ĉudnim ili ne, njima je dobro došla. Poslije inţ enjera su se ukrcali u pirogu Harbert, novinar, Pencroff i Nab. Oni nisu ni trenutka pomislili da se vez piroge nije istrošio. MeĊutim, najĉudnije u svemu tome bilo je to da se piroga pojavila na zavoju rijeke upravo u trenutku, kad su se i oni tu zatekli. Da se pojavila samo ĉetvrt sata poslije, bila bi nestala u moru. Da se ova zgoda zbila u doba svemoćnih duhova, s pravom bi se pomislilo da je otok nastanjivalo neko natprirodno biće, koje je svoju moć stavilo u sluţ bu brodolomcima! S nekoliko zaveslaja naseljenici su stigli do ušća rijeke. Pirogu su izvukli na ţ alo i dovukli je do samih Dimnjaka, a potom se uputili prema Ijestvama Granitnog dvorca. U tom trenutku Top bijesno zalaje, a Nab, koji je traţ io ljestve, krikne... Ljestava više nije bilo!

VI.

PENCROFFOVO DOZIVANJE NOĆ PROVEDENA U DIMNJACI]^ HARBERTOVA STRIJELA PLAN CYRUSA SMITHA ĈUDNI ZAVRŠETAK STO SE DOGODILO U QRANITNOM DVORCU KAKO SU NASELJENICI DOŠLI DO KUĆNOG SLUGE Cyrus Smith se zaustavio, ne kazavši ni rijeĉi. Njegovi prijatelji stadoše traţ iti ljestve, pipajući u mraku tren zidove bedema, a ĉas okolno zemljište, jer su vjerovali da ih je vjetar ili pomaknuo s uobiĉajenog mjesta, ili oborio na zemlju. Ali Ijestvama ni traga ni glasa. A u onako mraĉnoj noći nisu mogli ustvrditi nije li ih vjetar moţ da podigao do prvog odmorišta, koje se nalazilo na pola puta do ulaza u Granitni dvorac. Ako je ovo neĉija šala poviĉe Pencroffonda je to, bogami, vrlo neslana šala! Stići kući i ne naći ljestve da bi se ĉovjek popeo do svoje sobe, to doista nije zabavno premorenim ljudima! Nab se javljao uzvicima ĉuĊenja. Zaboga, nikakva vjetra nije bilo u ova dva dana! reĉe Harbert. Poĉinjem vjerovati da se dogaĊaju vrlo ĉudne stvari na Lincolnovu otoku! reĉe Pencroff. Ĉudne? odgovori Gedeon Spilett. Ta ništa prirodnije od ovog, Pencroffe. Netko je ovamo navratio za našeg izbivanja, uselio se u naš stan i povukao ljestvice! Netko! poviĉe mornar. A tko, dakle...? Vjerojatno lovac koji je ispalio u odojka ono olovno zrno odgovori dopisnik. Kako drukĉije pojasniti ovu nezgodu, koja nas je zadesila? U redu! Ako se netko uvukao tamo gore odgovori Pencroff proklinući, jer ga je poĉelo napuštati strpljenje ja ću ga zvati i on mi mora odgovoriti. I glasom koji se razlijegao snaţ no poput groma, mornar otegnuto zaurla: Heeeej! Naseljenici su naćuljili uši i uĉini im se da ĉuju nekakvo cerekanje u Granitnom dvorcu kojemu nisu mogli ustvrditi podrijetlo. Ali nikakav glas nije odgovorio na Pencroffov poziv. Stoga on ponovno stade dozivati. Ali sve je bilo uzalud. Doista, ova bi zgoda zaprepastila i najravnodušnije ljude na svijetu, a naseljenici nisu pripadali toj vrsti ljudi. Za njih je, s obzirom na njihov poloţ aj, svaki dogaĊaj predstavljao odreĊenu opasnost, i sigurno ih nijedan u sedam mjeseci, otkako su prebivali na otoku, nije tako silno potresao kao ovaj. Kako bilo da bilo, oni su zaboravili na svoj umor i pod utjecajem tajnovitosti tog dogaĊaja stajali su ispod Granitnog dvorca i nisu znali što bi uradili, gomilajući pretpostavke od kojih je svaka nova bila manje prihvatljiva. Nab je jadikovao, vrlo razoĉaran što nije mogao ući u svoju kuhinju, utoliko više, što su na putu potrošili sve namirnice i što u tom trenutku nije doista postojala nikakva mogućnost doći do drugih. Dragi prijatelji reĉe Cyrus Smith nama ne preostaje drugo do da priĉekamo dan i da potoni uradimo ono, što nam prilike budu dopuštale. A dotle poĊimo u Dimnjake. Tamo ćemo, ako ne već jesti, barem spavati. Ali kakav nas je to bezobraznik ovako namagarĉio? upita još jednom Pencroff, kojemu cijeli taj dogaĊaj nije išao u glavu. Tko bio da bio taj "bezobraznik", jedino što su mogli uraditi bilo je ono, što je predloţ io inţ enjer: povući se u Dimnjake i tamo doĉekati dan. Topu je nareĊeno da ostane na straţ i pod prozorima Granitnog dvorca, a kad je Top dobio neku zadaću, on ju je bez pogovora obavljao. I tako je dobro pseto ostalo ispod granitnog bedema, dok se njegov gospodar s ostalim

naseljenicima sklonio u Dimnjake. Zaobišli bismo istinu ako bismo kazali da su naseljenici, premda vrlo umorni, dobro spavali na pjeskovitom podu Dimnjaka. Ne samo da ih je taj najnoviji dogaĊaj dozlaboga zabrinuo, pa bio on posljedica, ĉiji će uzroci biti poznati kad svane dan, ili djelo nekog ĉovjeka, već su i vrlo loše spavali. Kako bilo da bilo, njihovo je prebivalište u tom trenutku bilo zauzeto i oni se u njega nisu mogli vratiti. Granitni dvorac nije bio samo njihovo prebivalište, već i njihovo spremište. U njemu se nalazilo sve što je posjedovala njihova naseobina: oruţ je, naprave, alat, municija, zalihe namirnica i sve drugo. Ako je sve to sada opljaĉkano, naseljenicima nije preostalo drugo, do da sve to ponovno stvore, da naprave alat i oruţ je. Strašno! I tako su, gonjeni nemirom, svakog trena izlazili da vide stoji li Top još uvijek na svom straţ arskom mjestu. Samo Cyrus Smith nije gubio svoju uobiĉajenu hladnokrvnost, premda je njegov uporni um oĉajavao što se našao pred jednim potpuno neobjašnjivim dogaĊajem i što je oko njega, pa moţ da i iznad njega, postojao neki utjecaj, kojemu nije uspijevao dati ime. Gedeon Spilett je u potpunosti dijelio njegovo mišljenje u tom pogledu i njih su dvojica u više navrata, dakako ispod glasa, razgovarali o neobjašnjivim dogaĊanjima, koji su dovodili u teţ ak škripac i njihovo iskustvo i njihovu oštroumnost. Postojala je, jamaĉno, neka tajna na tom otoku, ali kako prodrijeti u nju? Harbert, jest, i on je nešto nagaĊao i rado bi se bio obratio inţ enjeru za pojašnjenje. Nab je, meĊutim, tvrdio, kako se sve to skupa ne tiĉe njega veĉ njegova gospodara i da se nije bojao da će uvrijediti svoje prijatelje, dobriĉina bi crnac bio tako udobno prospavao tu noć na pješĉanom tlu Dimnjaka, kao na svom krevetu u Granitnom dvorcu. Naposljetku, Pencroff se ljutio više od svih drugih. On je, doista treba reći istinu, bio vrlo bijesan. Ovo je gruba šala govorio je. Netko se grdno s nama našalio! Samo što ja ne volim šale. Teško tom šaljivcu ako mi dopadne šaka! Ĉim su se prvi zraci zore pojavili na istoku, naseljenici, naoruţ ani kako treba za tu prigodu, krenuše prema obali, odnosno k rubu morskih hridina. Granitni dvorac, na koji su prvi sunĉevi zraci ravno padali, ubrzo će biti osvijetljen dnevnom svjetlosti i, doista, naseljenici prije pet sati zamijete prozore na kojima su kapci bili zatvoreni. Na proĉelju je sve bilo u redu, ali se naseljenicima ote krik iz grudi, kad su opazili potpuno otvorena ulazna vrata, koja su oni zatvorili prije svog odlaska. Netko se bijaše uvukao u Granitni dvorac. O tome više nije trebalo dvojiti. Gornje ljestve, koje su vodile od odmorišta do ulaznih vrata, bile su na svom mjestu, ali su stoga donje bile povuĉene i podignute do praga. Bilo je oĉito da su se uljezi htjeli zaštititi od mogućih iznenaĊenja. Naseljenici nisu mogli ustvrditi tko su ti uljezi i koliko ih ima, jer nijedan od njih još ne bijaše izvirio napolje. Pencroff ponovno stade dozivati. Nitko mu ne odgovori. Nitkovi! poviĉe mornar. Gle ti njih kako mirno spavaju kao da su u svojoj kući! Hej, gusari, lupeţ i, banditi, sinovi Johna Bulla! Kad bi Pencroff, kao pravi Amerikanac, nekoga nazvao "sinom Johna Bulla", drţ ao je da mu je time nanio najveću uvredu. U meĊuvremenu se posve razdanilo i proĉelje Granitnog dvorca obasjaju sunĉevi zraci. Ali još je i unutra i vani vladao potpuni mir. Naseljenici su se stali pitati ima li nekoga ili nema u Granitnom dvorcu, meĊutim, poloţ aj Ijestava je odmah odagnao svaku dvojbu i istodobno dokazivao da ga uljezi, makar tko oni bili,

nisu mogli napustiti. Ali kako do njih stići? Harbertu tada padne na um da jedan konop priveţ e za strijelu i potoni je odapne tako, da padne izmeĊu prvih preĉaka Ijestava koje su visile na vratima Granitnog dvorca. Pomoću tog konopa povući će k zemlji ljestve i uspostaviti prekinutu svezu izmeĊu zemlje i Granitnog dvorca. Bilo je oĉito da se ništa drugo nije moglo uĉiniti, a s malo spretnosti i sreće taj je pokušaj morao uspjeti. Na sreću, lukove i strijele naseljenici su drţ ali u hodnicima Dimnjaka, gdje su takoĊer pohranili i oko dvadeset sveţ anja laganog konopa, spletenog od hibiskusa. Pencroff odmota konop i dobro ga sveţ e za pripremljenu strijelu. Potom Harbert namjesti strijelu u luk i stade ciljati onaj dio ljestvica, koji je visio s praga. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Pencroff i Nab se povukoše natrag da uzmognu vidjeti hoće li se što dogoditi na prozorima Granitnog dvorca. Dopisnik prisloni karabin uz rame i usmjeri ga u vrata. Luk se opruzi, strijela zasikće i, vukući za sobom konop, pade izmeĊu dvije posljednje preĉke na Ijestvama. Pothvat je uspio. Harbert odmah dohvati kraj konopa, ali u trenutku kad ga je trgnuo da bi oborio ljestve, netko brzo provuĉe ruku izmeĊu zida i vrata, zgrabi konop i povuĉe ga u Granitni dvorac. Trostruka ništarijo! poviĉe mornar. Ako ti pušĉani metak donosi sreću, nećeš dugo na nju ĉekati! Ali tko je to bio? upita Nab. Tko? Zar nisi shvatio? Ne. Pa majmun, reponja, makako, majmun kapucin, orangutan, gorila, pavijan, svilaš. Naš stan su zaposjeli majmuni, popevši se Ijestvama u nj za našeg izbivanja. Upravo u tom trenutku, kao da su htjeli potvrditi mornerove rijeĉi, tri ili ĉetiri ĉetverorukca se pojave na prozorima i, odgurnuvši prije toga zaklopce, stadoše pozdravljati prave vlasnike doma kriveći se i kreveljeći na sve moguće naĉine. Znao sam ja da je ovdje posrijedi bila neka gruba šala! poviĉe Pencroff. Ali eno jednog šaljivĉine, koji će platiti za sve! Prislonivši uz rame pušku, mornar brzo nanišani i okine obaraĉ. Svi su majmuni brzo pobjegli osim jednoga koji se, smrtno pogoĊen, srušio na ţ alo. Taj majmun, visoka rasta, pripadao je najvećoj vrsti ĉetverorukaca. To je naseljenicima bilo odmah jasno. Je li to bio ĉimpanza, orangutan, gorila ili gibon, on je pripadao vrsti ĉovjekolikih majmuna koji su i nazvani tako, stoga što su bili sliĉni jedinkama ljudskog soja. Uostalom, Harbert se odmah izjasnio da je pripadao orangutanima, a znamo da se djeĉak priliĉno razumijevao u prirodopis. Divne li ţ ivotinje! poviĉe Nab. Divi se ti njoj koliko ţ eliš! Ijutito prasne Pencroff. Ali ja još ne vidim kako ćemo mi ući u kuću! Harbert je dobar strijelac, a luk mu je tu... Neka opet pokuša... Hm! Ti su majmuni vrlo lukavi! poviĉe Pencroff. Oni neće više prići k prozorima, te ih mecima ne moţ emo istrijebiti. A kad samo pomislim kakvu sve štetu mogu priĉiniti u sobama i u spremištima... Treba imati strpljenja primijeti Cyrus Smith. Te nas ţ ivotinje ne mogu dugo drţ ati u škripcu! U to ću biti siguran tek onda kad ih vidim tu, na zemlji odgovori mornar. A osim toga, znate li vi, gospodine Cyruse koliko se tih šaljivĉina uvuklo tamo gore?

Bilo je teško odgovoriti Pencroffu, a još teţ e Harbertu da s uspjehom ponovi pothvat, jer je donji kraj Ijestava bio povuĉen iza vrata, a kad su naseljenici ponovno trgli konop, ono se prekinulo, ne povukavši ljestve za sobom. Poloţ aj je bio doista škakljiv. Pencroff je bjesnio. Premda je taj sluĉaj bio dosta smiješan, njemu uopće nije bilo do smijeha. Bilo je oĉito da će naseljenici ponovno ući u svoj dom i otjerati uljeze, ali kada i kako, to još nitko nije mogao kazati. Dva su sata prošla, a da se majmuni nisu uopće pojavljivali. Ali još su bili tamo. Tri ili ĉetiri puta je poneki od njih na trenutak proturio njušku ili šapu kroz vrata ili prozor i bio odmah doĉekan mecima. Sakrijmo se reĉe napokon inţ enjer. Moţ da će majmuni povjerovati da smo otišli, pa će se ponovno pojaviti. Neka Spilett i Harbert zauzmu poloţ aj iza hridina i otvore paljbu, ĉim koji od majmuna proviri njušku. Inţ enjerove zapovijedi su odmah provedene u djelo. Novinar i djeĉak, dva najbolja strijelca naseobine, zauzeše pogodna mjesta za gaĊanje, gdje ih majmuni nisu mogli zamijetiti, a Nab, Pencroff i Cyrus Smith popeše se na zaravan i zaĊoše u šumu, u nakani da ustrijele neku divljaĉ, jer namirnica više nisu imali, a bilo je vrijeme nešto zagristi. Poslije pola sata lovci se vratiše s nekoliko golubova kamenjara. Ispekli su ih, kako su najbolje mogli. Za to vrijeme nijedan se od majmuna ne pojavi ni na prozorima ni na vratima. Gedeon Spilett i Harbert poĊoše po svoj dio obroka, a dotle je Top stajao na straţ i ispod prozora. Pošto su ruĉali, vratiše se na svoja mjesta. Ni nakon dva sata stanje se nije promijenilo. Ĉetverorukci nisu više davali nikakva znaka ţ ivota. Ĉinilo se da su išĉezli, ali najvjerojatnije je bilo da ih je paljba i pogibija njihova ĉlana dozlaboga prestrašila, te su se povukli u dubinu sobe Granitnog dvorca, ili ĉak u spremište. A kad bi se naseljenici sjetili bogatstva sabranog u tom spremištu, strpljivost, što ju je preporuĉio inţ enjer, pretvarala se u bijes a, doista, bilo je i razloga za to. Zbilja, ovo je previše glupo reĉe na kraju novinar ovo je prešlo svaku razumnu granicu! Moramo ipak razjuriti te ništarije! poviĉe Pencroff. Izići ćemo mi s njima na kraj, pa makar ih bilo dvadeset. Morat ćemo se s njima boriti prsa u prsa! Ta zar, doista, ne postoji neki naĉin da doĊemo do njih? Postoji odgovori tada inţ enjer, kojemu je u tom trenutku sinula jedna misao. Jedan? primijeti Pencroff. Pa i taj će biti dobar budući da drugih nema! A koji je to naĉin? Pokušajmo se probiti do Granitnog dvorca kroz nekadašnji odlijevni tunel jezera odgovori inţ enjer. Uh! Sto mu tisuća vragova! poviĉe mornar. A ja se tome ne bih nikad dosjetio. To je, doista, bio jedini naĉin da uĊu u Granitni dvorac, da napadnu ĉopor majmuna i da ga otjeraju. Istina, otvor tunela su svojedobno zatvorili cementnim zidom. Nema druge, moraju ga razbiti, no to će poslije lako popraviti. Na sreću, Cyrus Smith još ne bijaše ostvario svoju zamisao da ulaz prekrije vodom jezera, inaĉe bi im taj pothvat oduzeo mnogo više vremena. Bilo je već prošlo podne kad su naseljenici, naoruţ am pijucima i lopatama, krenuli iz Dimnjaka. Pošto su prošli ispod prozora Granitnog dvorca i naredili Topu da ostane na svom mjestu, krenuše prema lijevoj obali Rijeke milosti, kojom su kanili stići na zaravan Veliki vidikovac. Ali još ne bijahu prevalili niti pedeset koraka u tom smjeru kadli im do ušiju dopre bijesni laveţ Topa. Taj ih se laveţ dojmio kao poziv. Zaustaviše se. Trkom natrag! poviĉe Pencroff. I sva petorica jurnuše niz obalu što su ih noge nosile.

Kad su stigli na zavoj rijeke, odmah vidješe da se stanje izmijenilo. U stvari, obuzeti iznenadnim strahom prouzroĉenim tko zna kakvim uzrokom, majmuni su pokušavali umaknuti. Dva ili tri su trĉali i skakali s prozora na prozor, spretno kao klaunovi. Nisu ĉak ni pokušavali ponovno spustiti ljestve kojima su potom lako mogli sići. Moţ da su u svom strahu posve zaboravili na mogućnost bijega tim putom. Ubrzo se pet ili šest majmuna našlo u poloţ aju da se u njih moglo pucati. Naseljenici ih uzmu na nišan i puške planuše. Neki su, ubijeni ili ranjeni, popadali natrag u sobe uz oštro cviljenje, a drugi se, bacivši se napolje, ubiše pri padu. Poslije nekoliko trenutaka naseljenicima se ĉinilo da u Granitnom dvorcu nema više nijednog ţ ivog ĉetverorukca. Hura! vikao je Pencroff. Hura! Hura! Hura! Obuzdajte svoje veselje, Pencroffe! reĉe Gedeon Spilett. Zašto? Sve smo ih pobili odgovori mornar. Slaţ em se, ali time još nismo riješili pitanje kako ćemo ući u svoj dom! Pa ući ćemo kroz tunel! otpovrne Pencroff. Tako je reĉe inţ enjer. Ipak, bilo bi bolje... U tom trenutku, kao da je netko ĉuo primjedbu Cyrusa Smitha i ţ elio mu pomoći, naseljenici opaze kako ljestve klize preko praga vrata, a potom se odmotavaju i padaju sve do ţ ala. Ah, sto mu lula! E, ovo je previše! poviĉe mornar zagledavši se u Cyrusa Smitha. Jest, previše nevjerojatno! promrmlja inţ enjer, zakoraĉivši nogom na prvu preĉku Ijestava. Budite oprezni, gospodine Cyruse! poviĉe Pencroff. Ako je gore ostao još neki od ovih svilaša... Pa, ubrzo ćemo vidjeti odgovori inţ enjer ne zaustavljajući se. Njegovi se prijatelji natisnuše za njim i za tili su trenutak bili na pragu svoga doma. Sve su pretraţ ili. Nikoga nisu zatekli u sobama ni u spremištu, koje je taj majmunski ĉopor poštedio. Ah, što mu ovo znaĉi? A ljestve? poviĉe mornar. Gdje li se skrio dţ entlmen što nam ih je spustio? U tom trenutku odjekne krik i veliki majmun, koji se bio sklonio u hodnik, dojuri u dvoranu. Za njim je trĉao Nab. Tu si, lupeţ u! izdere se Pencroff. Drţ eći sjekiru u ruci, mornar poĊe prema ţ ivotinji s nakanom da joj rascijepi glavu, ali ga Cyrus Smith zadrţ i. Poštedite ga, Pencroffe! reĉe. Zar da se smilujem ovom dlakavom crnji? On nam je dobacio ljestve! Inţ enjer to reĉe nekim posebnim glasom, tako da je bilo teško razabrati govori li istinu, ili se samo šali. Uto se svi bace na majmuna koji se, unatoĉ svojoj hrabroj obrani, ubrzo našao svezan na podu. Uh! puhne Pencroff. A što ćemo sada s njim uĉiniti? Napravit ćemo od njega slugu! odgovori Harbert. Kazavši to, djeĉak se uopće nije šalio. Znao je dobro što se sve moţ e postići s tim pametnim ĉetverorukcima. Naseljenici se pribliţ e majmunu i pozorno ga stadoše promatrati. On je doista pripadao ĉovjekolikoj vrsti kod kojih kut lica nije mnogo manji nego u Australijanaca ili Hotentota. Bio je

to orangutan, a to znaĉi da nije bio krvoloĉan kao pavijan, ni vjetrogonja kao makako, ni prljav kao svilaš, ni nestrpljiv kao kusonja, ni zloćudan kao psoglavac. Po mnogim svojstvima tih pametnih ţ ivotinja sliĉnih ĉovjeku reklo bi se, da je u njih gotovo ljudski um. Kad ih se privikne na kuću, moţ e ih se nauĉiti da posluţ uju kod stola, pospremaju sobe, ĉiste odijela i obuću, da se vješto sluţ e noţ em, ţ licom i vilicom, pa ĉak i da piju vino, upravo najboljeg sluge na dvije noge. Poznato je da je Buffon imao jednog od takvih majmuna koji ga je dulje vrijeme posluţ ivao kao najvjerniji i najvrjedniji sluga. Ovaj što je leţ ao svezan u dvorani Granitnog dvorca bio je krupna rasta, visok šest stopa, skladno graĊena tijela, širokih prsa, glave srednje veliĉine, s kutom lica od šezdeset i pet stupnjeva, okrugle lubanje, oštra nosa, tijelo mu je bilo obraslo ĉistom, mekom i sjajnom dlakom, jednom rijeĉju, bio je savršen predstavnik ĉovjekolikih majmuna. U njegovim oĉima, nešto sitnijim nego u ljudi, blistalo je oštroumlje, ispod brkova su mu se sjajili bijeli zubi, dok mu je bradica Iješnjakove boje bila kovrdţ ava. Lijep momak! reĉe Pencroff. Da nam je poznat njegov jezik, mogli bismo s njim porazgovarati. Znaĉi, gospodaru Nab se obrati Cyrusu Smithu da ćemo ga, doista, uzeti za slugu? Tako je, Nabe smiješeći se odgovori inţ enjer. Ali ne budi zbog toga ljubomoran! Nadam se da će biti odliĉan sluga doda Harbert. Ĉini mi se da je još mlad i da ćemo ga lako odgojiti. Vjerojatno se nećemo posluţ iti silom da bismo ga ukrotili, niti mu išĉupati oĉnjake, što se obiĉno radi u sliĉnim okolnostima. On će prigrliti gospodare, koji će s njim dobro postupati. Pa i postupat ćemo prihvati Pencroff, koji je već bio zaboravio svoj maloprijašnji bijes na "šaljivce". Potom priĊe orangutanu i priupita: Hej, momĉe, kako vam se ovdje sviĊa? Orangutan odgovori kratkim mumljanjem, po kojemu se gotovo moglo zakljuĉiti da i nije bio posve loše volje. Ne biste li i vi postali ĉlanom naše naseobine, a? upita mornar. Ne biste li ušli u sluţ bu gospodina Cyrusa Smitha? Majmun se oglasi potvrdnim groktanjem. 1 zadovoljit ćete se hranom kao jedinom nagradom? Majmun po treći put zamumlja. Njegovi su odgovori priliĉno jednoliĉni primijeti Gedeon Spilett. U redu! odvrati Pencroff. Najbolji sluge su oni, koji malo govore. Onda, nikakve plaće! Ĉujete li, momĉe? U poĉetku vam, dakle, nećemo manji nego u Australijanaca ili Hotentota. Bio je to orangutan, a to znaĉi da nije bio krvoloĉan kao pavijan, ni vjetrogonja kao makako, ni prljav kao svilaš, ni nestrpljiv kao kusonja, ni zloćudan kao psoglavac. Po mnogim svojstvima tih pametnih ţ ivotinja sliĉnih ĉovjeku reklo bi se, da je u njih gotovo ljudski um. Kad ih se privikne na kuću, moţ e ih se nauĉiti da posluţ uju kod stola, pospremaju sobe, ĉiste odijela i obuću, da se vješto sluţ e noţ em, ţ licom i vilicom, pa ĉak i da piju vino, upravo najboljeg sluge na dvije noge. Poznato je da je Buffon imao jednog od takvih majmuna koji ga je dulje vrijeme posluţ ivao kao najvjerniji i najvrjedniji sluga. Ovaj što je leţ ao svezan u dvorani Granitnog dvorca bio je krupna rasta, visok šest stopa, skladno graĊena tijela, širokih prsa, glave srednje veliĉine, s kutom lica od šezdeset i pet stupnjeva, okrugle lubanje, oštra nosa, tijelo mu je bilo obraslo ĉistom, mekom i sjajnom dlakom, jednom rijeĉju, bio je savršen predstavnik ĉovjekolikih majmuna. U njegovim oĉima, nešto sitnijim nego u ljudi, blistalo je oštroumlje, ispod brkova su mu se sjajili bijeli zubi, dok mu je

bradica Iješnjakove boje bila kovrdţ ava. Lijep momak! reĉe Pencroff. Da nam je poznat njegov jezik, mogli bismo s njim porazgovarati. Znaĉi, gospodaru Nab se obrati Cyrusu Smithu da ćemo ga, doista, uzeti za slugu? Tako je, Nabe smiješeći se odgovori inţ enjer. Ali ne budi zbog toga ljubomoran! Nadam se da će biti odliĉan sluga doda Harbert. Ĉini mi se da je još mlad i da ćemo ga lako odgojiti. Vjerojatno se nećemo posluţ iti silom da bismo ga ukrotili, niti mu išĉupati oĉnjake, što se obiĉno radi u sliĉnim okolnostima. On će prigrliti gospodare, koji će s njim dobro postupati. Pa i postupat ćemo prihvati Pencroff, koji je već bio zaboravio svoj maloprijašnji bijes na "šaljivce". Potom priĊe orangutanu i priupita: Hej, momĉe, kako vam se ovdje sviĊa? Orangutan odgovori kratkim mumljanjem, po kojemu se gotovo moglo zakljuĉiti da i nije bio posve loše volje. Ne biste li i vi postali ĉlanom naše naseobine, a? upita mornar. Ne biste li ušli u sluţ bu gospodina Cyrusa Smitha? Majmun se oglasi potvrdnim groktanjem. 1 zadovoljit ćete se hranom kao jedinom nagradom? Majmun po treći put zamumlja. Njegovi su odgovori priliĉno jednoliĉni primijeti Gedeon Spilett. U redu! odvrati Pencroff. Najbolji sluge su oni, koji malo govore. Onda, nikakve plaće! Ĉujete li, momĉe? U poĉetku vam, dakle, nećemo dati plaću, ali ćemo vam je stoga poslije udvostruĉiti ako budemo zadovoljni s vama! Tako je naseobina dobila još jednog ĉlana, koji će joj uĉiniti mnogo usluga. Kad su mu htjeli dati ime, mornar zamoli da ga, kao sjećanje na jednog majmuna kojega je nekad poznavao, nazovu Jupiterom, ili skraćeno Jupom. I eto kako se, bez mnogo ceremonija, majstor Jup uselio u Granitni dvorac.

VII.

PLANOVI KOJE SU NASELJENICI NAUMILI OSTVARITI MOST PREKO RIJEKE MILOSTI ZARAVAN VELIKI VIDIKOVAC PRETVORITI U OTOK POKRETNI MOST ŢETVA ŢITA POTOK MOSTIĆI PERADARNIK GOLUBINJAK DVIJE ONAGE KOLA SA ZAPREGOM IZLET DO BALONSKE LUKE Naseljenici Lincolnova otoka su ponovno uselili u svoj dom, a da nisu morali ući u nj kroz nekadašnji odvodni tunel. Time su sebi prištedjeli veliki trud. Bila je doista prava sreća za njih što je, baš u trenutku kad su se spremali to uĉiniti, ĉopor majmuna obuzeo iznenadni i neobjašnjiv strah i otjerao ih iz Granitnog dvorca. Nisu li, moţ da, te ţ ivotinje predosjetile da se drugim putom priprema opasan napad na njih? To je bio, jedini naĉin da se pojasni njihov pokret povlaĉenja. Pri kraju toga dana, naseljenici su prenijeli u šumu lešine ubijenih majmuna i tamo ih zakopali, potom se bacili na posao da bi odstranili nered, koji su uljezi poĉinili; nered, a ne štetu, jer premda su ispremetnuli namještaj po sobama, nisu ništa slomili. Nab ponovno upali svoje peći, a od namirnica iz smoĉnice napravi takav ruĉak, da su svi lizali prste. Pritom nisu zaboravili nahraniti Jupa. On se doista najeo borovih jezgara i korijenja gomoljika. Pencroff mu je odvezao ruke, ali je drţ ao da će biti pametnije, ako mu noge ostavi vezane sve dok ne ustvrde da se pomirio sa svojom sudbinom. Potom, prije no što će poći na poĉinak, sjedeći za stolom sa svojim prijateljima, Cyrus Smith povede razgovor o planovima, koje je trebalo što prije provesti u djelo. Najbitniji i najhitniji planovi su bili: gradnja mosta preko Rijeke milosti, stoga da bi juţ ni dio otoka povezali s Granitnim dvorcem, a potom pravljenje obora za smještaj divljih ovaca ili drugih ţ ivotinja vunenog runa, koje se isplatilo uhvatiti. Kao što se vidi, s ta dva plana naseljenici su mislili riješiti problem, koji je u tom trenutku bio vrlo ozbiljan. U stvari, zahvaljujući mostu, lako će prenijeti omotaĉ balona, od kojega su naumili napraviti rublje, a obor ih je trebao snabdjeti vunom od koje će napraviti zimska odijela. Cyrus Smith je kanio podignuti obor kraj vrela Crvenog potoka, na mjestu gdje će prostrani pašnjak preţ ivaĉima osigurati svjeţ u i obilnu hranu. Put izmeĊu Velikog vidikovca i vrela Crvenog potoka već je bio djelimiĉno prokrĉen, te bi s boljim kolima, no što su bila ona prva prijevoz bio lakši, a osobito ako bi uspjeli uhvatiti neku ţ ivotinju, koju bi mogli upotrijebiti za vuĉu. To što su obor mislili podignuti nešto dalje od Granitnog dvorca, nije bilo nimalo nezgodno za njih, meĊutim, to isto se ne bi moglo rećii za peradarnik, na koji je Nab ţ elio svratiti pozornost ostalih. U stvari, perad je morala biti nadohvat ruke glavnog kuhara. Nijedno mjesto nije izgledalo tako pogodno za gradnju spomenutog peradarnika poput onog dijela obale jezera, koji se nalazio uz nekadašnji otvor u odlijevni tunel. Tu bi ptice plivaĉice takoĊer dobro napredovale kao i sve druge, a na onom paru tinamu kokoši, što su ih ulovili na posljednjem izletu, htjeli su iskušati prvi pokušaj pripitomljavanja. Sutradan, 3. studenoga, poĉeli su radovi na izgradnji mosta. Sve su ruke bile zaposlene na tom znaĉajnom poslu. Naseljenici su natovarili na ramena pile, sjekire, kliješta, ĉekiće i sišli na obalu, sada kao tesari. Pencroff se na trenutak zamisli i reĉe: A što će biti ako, za našeg izbivanja, padne na um majstoru Jupu povući ljestve koje nam je juĉer onako ljubazno spustio?

Utvrdit ćemo njihov donji kraj za zemlju odgovori Cyrus Smith. To su odmah uradili s pomoću dva kolca, duboko ih zabivši u pijesak. Potom se popeše lijevom obalom Rijeke milosti i ubrzo stignu do zavoja koji je tvorila rijeka. Tu se zaustave da ispitaju ne bi li bilo moguće podignuti most na tome mjestu. Mjesto im se uĉini pogodnim. U stvari, od tog mosta do Salonske luke, što su je otkrili juĉerašnjeg popodneva na juţ noj obali otoka, nije bilo više od tri i pol milje puta, a od mosta do luke nije bilo teško iskrĉiti kolski put, koji bi omogućio bolju povezanost izmeĊu Granitnog dvorca i juţ nog dijela otoka. Sad Cyrus Smith upozna svoje suradnike s planom, koji je istodobno bio i lako izvedljiv i vrlo koristan, a o kojemu je on već neko vrijeme razmišljao. Taj se plan sastojao u tome, da se zaravan Veliki vidikovac odvoji od ostalog terena i tako zaštiti od upada raznih divljih zvijeri. Tako bi Granitni dvorac, Dimnjaci, peradarnik i cijeli gornji dio zaravni, na kojemu se moglo uzgajati usjeve, bili zaštićeni od pustošenja raznih ţ ivotinja. To se moglo vrlo lako izvesti, a evo kako je inţ enjer mislio postupiti. Zaravan je već bila s tri strane zaštićena, prirodnim, ili umjetnim vodenim tokovima: Na sjeverozapadu obalom Grantova jezera, od ruba jezera kraj kojega se nalazio otvor u nekadašnji odvodni tunel, pa do usjeka napravljenog na istoĉnoj obali radi otjecanja viška jezerske vode. Na sjeveru od spomenutog usjeka, sve do mora, novim potokom koji je sebi izdubio korito i na zaravni i na morskoj obali, dakle, uzvodno i nizvodno od slapa. Bilo je dostatno još malo izdubiti korito tog potoka, pa da se ţ ivotinjama onemogući prijelaz preko njega. Na istoĉnoj strani samim morem, i to od ušća spomenutog potoka pa do ušća Rijeke milosti. Na jugu Rijekom milosti, i to od ušća rijeke, pa do zavoja gdje su naseljenici naumili podignuti most. Ostao je, dakle, nezaštićen samo zapadni dio zaravni, koji se protezao od zavoja rijeke do juţ nog ruba jezera. Taj dio nije bio duţ i od jedne milje, a bio je otvoren svakome, tko je htio zaci na zaravan. MeĊutim, ništa lakše nego iskopati širok i dubok kanal, koji bi se punio vodom iz jezera, iz kojega bi se višak vode novim slapom rušio u korito Rijeke milosti. Razina jezera bi se nešto spustila zbog novog odljeva vode iz njega, ali je Cyrus Smith već bio ustvrdio da je priljev vode Crvenog otoka bio znatan, te bi dopustio ostvarenje njegova plana. Tako će, dakle doda inţ enjer zaravan Veliki vidikovac postati pravi otok, s obzirom na to, da će sa svih strana biti okruţ en vodom, koji će s ostalim dijelovima otoka biti povezan mostom, koji smo sagradili preko Rijeke milosti, te s dva mostića već sagraĊena, jedan uzvodno, a drugi nizvodno od slapa i, na kraju, još s dva druga mostića, koje ćemo sagraditi, i to jednog preko kanala, koji bismo iskopali, kao što sam vam predloţ io, a drugoga preko Rijeke milosti. Ako uz to te mostove i mostiće budemo mogli podizati i spuštati po svojoj volji, na zaravni Veliki vidikovac nas više nitko ne moţ e iznenaditi. Da bi ga drugi što bolje shvatili, Cyrus Smith im crteţ om prikaza poloţ aj Velikog vidikovca, te im bi odmah jasan njegov plan u cijelosti. Jednoglasno se sloţ iše s inţ enjerom, a Pencroff poviĉe, mašući svojom tesarskom sjekirom. Najprije most! To je bio najhitniji posao. Odmah su odabrali stabla za gradnju, oborili ih, oĉistili od grana, isjekli na grede, na deblje i tanje daske. Taj most je trebao biti nepokretan na desnoj obali Rijeke milosti, a pokretan na lijevoj, tako da ga se moglo podignuti pomoću protuutega, kao što se podiţ u neki mostovi na hranama. Jasno, to je bio golem posao, a bude li voĊen kako treba, proći će dulje vrijeme prije no

što bude gotov, jer je Rijeka milosti na tom mjestu bila široka oko osamdeset stopa. Trebalo je zabiti trupce u rijeĉno korito, da bi se podupro nepokretni pod mosta, i postaviti napravu za njihovo zabijanje u korito rijeke. Ti će trupci podrţ ati dva luka, potrebna da se preko mosta mogu prevoziti teški tereti. Na sreću, imali su dostatno alata za obradu drva i dostatno okova da to drvo utvrde. Osim toga, imali su sposobna ĉovjeka koji se savršeno razumio u taj posao i dosta vrijednih ruku, koje su poslije sedam mjeseci stekle veliku spretnost u radu. Treba priznati da Gedeon Spilett nije bio najnespretniji radeći i da se u vještini natjecao sa samim Pencroffom, "koji se nije nadao tolikoj upornosti od obiĉnog novinara". Gradnja mosta preko Rijeke milosti trajala je tri tjedna, i to tri tjedna naporna rada. Naseljenici su ruĉali na samom gradilištu, a kako je vrijeme bilo vrlo lijepo, tek su se za veĉeru vraćali u Granitni dvorac. Za to vrijeme zamijetili su da se majstor Jup lako privikava i zbliţ ava sa svojim novim gospodarima, koje je neprestance motrio radoznalim oĉima. Uza sve to, radi opreza, Pencroff mu još ne htjede dati potpunu slobodu kretanja, već je htio priĉekati, i to s pravom, da budu gotovi radovi koje su poduzeli da bi osigurali prostor Velikog vidikovca neprelaznim granicama. Top i Jup su ţ ivjeli u najboljim odnosima i rado su se skupa igrali, samo što je Jup ĉak i u igri bio vrlo ozbiljan. Dvadeseti studenoga je most bio završen. Njegov pokretni dio, doveden u ravnoteţ u protuutezima, pokretao se vrlo lako. Bio je dostatan posve mali napor da ga se podigne. IzmeĊu njegova zgloba i posljednje popreĉne grede, na koju se oslanjao pri spuštanju, razmak je iznosio dvadeset stopa, dostatno da ga ţ ivotinje ne prijeĊu. Sad je došao na red omotaĉ zraĉnog balona. Naseljenicima se ţ urilo da ga što prije stave na sigurno mjesto. Da bi ga prevezli, morali su dovući kola sve do Balonske luke pa, prema tome, i prokrĉiti put kroz gustu šumu Dalekog zapada. Trebalo je vremena da se to napravi. Stoga, Nab i Pencroff poĊu do luĉice vidjeti je li tamo sve u redu. Kad su ustvrdili da "zalihe platna" nisu pretrpjele nikakvu štetu u pećini gdje su ih smjestili, odluĉe nastaviti radove koji su se odnosili na zaravan Veliki vidikovac. Ovo će nam omogućiti primijeti Pencroff da sagradimo peradarnik koji će imati odliĉne uvjete za razvitak, jer se ne moramo bojati da će mu lisice doći u pohode, a niti upasti druge zvijeri štetoĉine. A da i ne spominjemo doda Nab kako ćemo krĉenjem zaravni dobiti odliĉno zemljište za presaĊivanje divljih biljaka... 1 još jednu njivu za sijanje ţ ita! poviĉe Pencroff, pobjedniĉki se cereći. Ona jedina njiva zasijana jednim jedinim zrnom ţ ita divno je napredovala, zahvaljujući Pencroffovoj skrbi. Na njoj je rodilo deset klasova, toĉno koliko je inţ enjer rekao, a u svakom klasu osamdeset zrna. Naseobina je, za svega šest mjeseci, raspolagala s osam stotina zrna. To je znaĉilo, da će svake godine dobiti dvije ţ etve. Tih osam stotina zrna, manje pedesetak, što su ih iz opreza stavili na stranu, trebalo je zasijati u novu njivu, i posvetiti im isto toliko pozornosti kao i onom jedinom zrnu. Iskrĉili su zemljište i ogradili ga jakom ogradom, visokom i šiljastom, da je ţ ivotinje ne mogu tako lako preskoĉiti. A da bi ga zaštitili od ptica, pobodu u nj nekakve naprave koje su pri okretanju kriještale i uţ asna strašila, koje je izmislila Pencroffova bujna mašta. Tada su sedam stotina pedeset zrna poloţ ili u male, pravilne brazde, a na prirodi je bilo da uĉini ostalo. Dvadeset prvi studenoga Cyrus Smith poĉe obiljeţ avati kanal koji je trebao zatvoriti zaravan prema zapadnoj strani, to jest od juţ nog ruba Grantova jezera do zavoja Rijeke milosti. Ispod dvije, do tri stope zemlje crnice nalazila se granitna stijena. Ponovno su morali proizvesti nitroglicerin koji se, kao uvijek, pokazao vrlo djelotvornim. U manje od petnaest dana iskopali su

u tvrdom terenu visoki kanal širok dvadeset stopa, a dubok šest. Istim sredstvom naprave novi usjek u granitnom rubu jezera i voda pojuri u novo korito i napravi mali vodeni tok kojemu su dali ime Glicerinski potok. Taj novi potok je postao pritokom Rijeke milosti. Kao što je inţ enjer prije najavio, razina se jezera spustila, ali tako neznatno, da se to gotovo nije ni opaţ alo. Napokon, da bi upotpunili odvajanje Velikog vidikovca, naseljenici su priliĉno proširili korito potoka, koji je tekao preko morske obale i utvrdili pijesak pomoću dvostruke ograde naĉinjene od kolaca. U mjesecu prosincu vrućine su bile vrlo velike. Uza sve to, naseljenici nisu htjeli prekinuti radove koje su planirali, a kako je sad bio na redu peradarnik, oni se bace na njegovu gradnju. Nije ni potrebno reći da je majstoru Jupu poslije potpunog zatvaranja Velikog vidikovca dana potpuna sloboda. On, meĊutim, nije više napuštao svojih gospodara, niti je pokazivao ţ elje da zbriše. Bila je to ţ ivotinja blage ćudi, snaţ na tijela i nevjerojatno brzih i spretnih pokreta. Kad se trebalo popeti Ijestvama Granitnog dvorca, nitko se u brzini nije mogao s njim mjeriti. Već su ga upotrebljavali za neke radove. On je vukao tovare drva i prevozio kamenje izvaĊeno iz korita Glicerinskog potoka. On još nije zidar, ali već je majmun! govorio je u šali Harbert, zabavljajući se nadimkom "majmun", koji zidari daju svojim šegrtima. Nikada nadimak nije bio opravdaniji nego u ovom sluĉaju. Peradarnik je zauzimao prostor od dvije stotine ĉetvornih jardi na jugoistoĉnoj obali jezera. Ogradili su ga drvenom ogradom i sagradili mnoge zaklone za pernate ţ ivotinje, koje će tu prebivati. Bile su to kolibice napravljene od granja i podijeljene na pregrade, koje su ĉekale da prime prve goste. Prvi su gosti bili onaj par kokošiju tinamu, koje su ubrzo izlegle mnoštvo pilića. Ubrzo su dobile društvo: jato pataka, koje su i prije ţ ivjele uz obalu jezera. Neke od tih pataka su pripadale kineskoj vrsti ĉija se krila otvaraju poput lepeze, a koje se sjajem i izgledom svog perja mogu natjecati sa zlatastim fazanima. Nekoliko dana poslije toga, Harbert uhvati jedan par kokica okrugla repa i duga perja. To su bili prekrasni alektori, koji su se brzo pripitomili. Što se tiĉe pelikana, vrabaca ribolovaca, lisaka, oni su sami došli na obalu peradarnika, i taj sitan svijet, pošto se u poĉetku kriješteĉi, pijuĉući, gaĉući, malo svaĊao, naĊe na kraju zajedniĉki jezik i poveća se toliko, da su naseljenici tu imali osigurane zalihe hrane. Cyrus Smith je htio upotpuniti svoje djelo, stoga sagradi golubinjak u kutu peradarnika. U njega su smjestili nekoliko golubova, koji su se gnijezdili u visokim liticama zaravni. Te su se ptice brzo naviknule da se svake veĉeri vrate u svoj novi dom i pokazale su više smisla za pripitomljavanje od golubova grivnjaša, svojih srodnika, koji se mnoţ e samo dok su u divljem stanju. Napokon je osvanuo i trenutak da iskoriste omotaĉ balona i od njega naprave rublje. Cyrus Smith je bio vrlo praktiĉna duha, a da bi pomišljao saĉuvati taj omotaĉ onakvim kakav je bio, te se izloţiti opasnostima i u balonu napunjenom toplim zrakom napustiti otok i zaputiti se na more, tako reci, bez granica. Taj bi pothvat bio prihvatljiv za oĉajnike koji nisu imali što izgubiti. Trebalo je, dakle, prevesti omotaĉ balona u Granitni dvorac. Naseljenici odluĉe prepraviti svoja teška teretna kola kako bi njima mogli lakše upravljati. Kola su, kao što se vidi, imali, ali je motor nedostajao. Zar doista na otoku ne postoji nikakav preţ ivaĉ domaće vrste, koji bi mogao zamijeniti konja, vola ili kravu? Na to pitanje još nisu mogli odgovoriti. Doista reĉe Pencroffnama je prijeko potrebna jedna ţ ivotinja za vuĉu, barem dok nam gospodin Cyrus ne konstruira neka kola na parni pogon, ili ĉak lokomotivu, jer ćemo sigurno jednoga dana imati ţ eljezniĉku prugu, ĉiji će jedan krak ići od Granitnog dvorca do Balonske

luke, a drugi do Franklinova brda! Govoreći tako, poštenjaĉina mornar je vjerovao u ono o ĉemu je govorio. Oh mašto, izmiješana s vjerom! Ali, bez ikakva pretjerivanja, Pencroff bi se bio zadovoljio i obiĉnim ĉetveronošcem koga se moglo upregnuti u kola, a kako mu je Providnost bila sklona, nije ga pustila da za njim dugo ĉezne. Jednog dana, toĉnije 23. prosinca, okupljeni u Dimnjacima, naseljenici zaĉuju kako Nab viĉe, a Top laje natjeĉući se tko će jaĉe. Skoĉe odmah napolje, vidjeti da se nije dogodila kakva nezgoda. A što li samo ugledaše! Dvije ţ ivotinje velika rasta, koje su neoprezno zašle na zaravan jer mostići nisu bili podignuti. U prvi mah bi ĉovjek povjerovao da su to bila dva konja ili u najmanju ruku dva magarca, muţ jak i ţ enka, lijepih oblika, pepeljasto ţ ućkaste dlake, bijelih nogu i repa, glave, vrata i trupa ispruganih crnim crtama. Oni su se polako pribliţ avali i, ne pokazujući uznemirenost, bistrim su oĉima promatrali ljude u kojima još nisu nazirali svoje buduće gospodare. To su onage, divlji magarci! poviĉe Harbert. Ĉetveronošci, nešto izmeĊu zebre i kuaga! A zašto ne bi bili obiĉni magarci? upita Nab. Pa zbog toga što imaju mnogo kraće uši, a uz to su i Ijupkijih oblika. Svejedno, magarci ili konji odgovori Pencroff. Oni su "motori", kao što je kazao gospodin Smith, i kao takve, treba ih zadrţ ati. Trudeći se da ne prestraši dvije ţ ivotinje, mornar klizne kroz travu do mostića na Glicerinskom potoku i podigne ga. Tako su onage postale zarobljenicima naseljenika. Sad naseljenici nisu znali hoće li ih na silu potĉiniti i pripitomiti. Na kraju su odluĉili ne upotrijebiti silu već ih nekoliko dana pustiti neka se slobodno kreću po zaravni gdje je bilo trave u izobilju. Inţ enjer odmah predloţ i da im blizu peradarnika sagrade staju gdje će, osim punih jasala, naći i zaklonište za vrijeme noći. I tako je taj par prekrasnih ţ ivotinja pušten da slobodno ide tamo amo. Naseljenici im se nisu pribliţ avali, bojeći se da ih ne prestraše. MeĊutim, onage su u više navrata pokazale ţ elju da napuste zaravan, naviknute na široke prostore i duboke šume. Vidjeli bi ih tada kako hodaju pored vode, koja im se isprijeĉila na putu u slobodu, pa kako oštro njaĉu, a potom u galopu jure kroz visoku travu, a kad se smire kako nepomiĉno stoje i promatraju golema stabla pod kojima više nikad neće slobodno lutati. U meĊuvremenu su naseljenici pripremili hamove i remenje od biljnih vlakana a, osim toga, nekoliko dana poslije hvatanja onaga ne samo da su kola bila pripravna primiti zapregu, već su naseljenici probili ravan put, ili bolje reĉeno, usjek kroz Divlji zapad, put koji je išao od zavoja Rijeke milosti do Balonske luke. Kola su tim putom mogla proći, te naseljenici krajem prosinca prvi put upregnuše onage u rudo. Pencroff je, milovanjem, te ţ ivotinje već toliko pridobio, da su mu ĉak iz ruke jele. Lako im se moglo prići, ali kad su ih upregli u kola, poĉeše se propinjati, te su naseljenici imali dosta muke da ih umire. MeĊutim, neće proći mnogo vremena i one će se naviknuti na novu sluţ bu, jer su manje buntovne od zebri, te se ĉesto upotrebljavaju za vuĉu u juţ nim krajevima Afrike, pa ĉak su ih uspjeli pripitomiti i u dosta hladnim predjelima Europe. Tog dana su svi naseljenici, osim Pencroffa koji je hodao ispred svojih ţ ivotinja, sjeli u kola i odvezli se do Balonske luke. Samo se po sebi razumije da su se dobro truckali po tom jedva prokrĉenom putu, ali kola stigoše bez nezgoda i još istoga dana su naseljenici na njih utovarili omotaĉ i raznu opremu zraĉnog broda. U osam sati uveĉer, kola se zaustaviše na ţ alu, pošto su se prije toga, prešavši preko

Rijeke milosti, spustila niz njezinu lijevu obalu. Onage ispregnuše i odvedoše u staju. Prije no što će zaspati, Pencroff zadovoljno uzdahne, ali tako buĉno, da je cijeli Granitni dvorac odjeknuo.

VIII.

RUBLJE OBUĆA OD TULJANOVE KOŢE IZRADA PIROKSILA RAZNI USJEVI RIBOLOV KORNJAĈINA JAJA BRZI RAZVITAK MAJSTORA JUPA OBOR LOV NA DIVLJE OVCE NOVA BILJNA I ŢIVOTINJSKA BOGATSTVA SJEĆANJE NA DALEKU DOMOVINU Prvi tjedan mjeseca sijeĉnja naseljenici su posvetili šivanju rublja za svoje potrebe. Igle pronaĊene u sanduku klizile su meĊu ne osobito njeţ nim, ali stoga snaţ nim prstima, tako da se moţ e ustvrditi da je ono što su prsti sašili, bilo dobro sašiveno. Konca su imali dostatno, zahvaljujući Cyrusu Smithu, kojemu je palo na um da ponovno uporabe isti konac što je posluţ io za šivanje dijelova balonskog omotaĉa. Gedeon Spilett i Harbert su sa zadivljujućom strpljivosti rasporili te duge dijelove. Pencroff je morao odustati od sudjelovanja u tom poslu, jer mu je išao na ţ ivce, ali kad je trebalo siti, e tu mu nije bilo ravna. Uostalom, svima je dobro poznato da svi mornari imaju sklonosti za šivanje. Potom su s platna zraĉnog broda skinuli masnoću pomoću sode i potaše, koje su dobili od biljnog pepela. I tako je pamuk, pošto je s njega skinut premaz, ponovno dobio svoju gipkost i mekoću, a kad je potom izloţ en djelovanju zraka i sunca, dobi savršenu bijelu boju. I tako su naseljenici sašili nekoliko košulja i ĉarapa, razumije se ne pletenih, nego od platna. Kakva li je radost bila za njih kad su na sebe navukli bijelo rublje, rublje vrlo grubo, nema dvojbe, ali koga uznemiruje takva sitnica, i kad su legli na plahte koje su leţ aje u Granitnom dvorcu pretvorile u prave pravcate krevete. U to isto vrijeme sašili su sebi i obuću od tuljanove koţ e, kojom su u pravi trenutak zamijenili obuću, koju su donijeli iz Amerike. Nova obuća je bila i duga i široka i nikad nije ozlijedila stopala pješaka! Poĉetkom 1866. godine neprekidno su vladale velike vrućine, ali lov u šumi nije prestajao. Agutija, muškatnih svinja, kabeja, klokana, dlakave i pernate divljaĉi bilo je doista posvuda, a Gedeon Spilett i Harbert su bili vrlo dobri strijelci, a da bi ijedan metak ispalili uzalud. Cyrus Smith ih je stalno upozoravao da štede streljivo. On se trudio da neĉim drugim zamijeni barut i olovo, koje su pronašli u sanduku, jer ih je htio saĉuvati za budućnost. Tko zna kamo je sudbina jednog dana mogla baciti njega i njegove prijatelje, ako ikad napuste svoj sadašnji otok? Trebalo se, dakle, pripremiti za sve nedaće, koje je krila nepoznata budućnost i štedjeti streljivo i zamijeniti ga drugim tvarima koje se lako proizvode. Da bi zamijenio olovo koje Cyrus Smith nije zamijetio ni na jednom mjestu na otoku, on je upotrijebio ţ eljezna zrna, koja je lako proizveo. S obzirom na to da ta zrna nisu bila teška kao olovna, morao im je povećati opseg. Radi toga je svaki naboj sadrţ avao manje zrna, ali su lovci svojom spretnošću nadoknadili taj nedostatak. Što se tiĉe baruta, Cyrus Smith ga je mogao proizvesti, jer je imao pri ruci i salitre, i sumpora i ugljena, ali je ta proizvodnja traţ ila vrlo veliku pozornost, a kako on nije imao odgovarajućeg alata, teško je bilo proizvesti barut dobre kvalitete. Zbog toga se Cyrus Smith odluĉio za proizvodnju piroksila, odnosno pamuĉnog baruta, jedne tvari u kojoj pamuk nije prijeko potreban, jer se umjesto njega moglo uporabiti bilo koju drugu vrstu celuloze. Ta celuloza je, u stvari, osnovno tkivo biljaka i nalazi se, manjeviše, u ĉistom stanju, ne samo u pamuku nego i u vlaknima konoplje i lana, u papiru, starom rublju, u srţ i zove, itd. A upravo je zove bilo napretek na otoku, tamo kraj ušća Crvenog potoka. Naseljenici su već uporabljavali bobice toga grmlja kao nadomjestak kavi.

Bilo je, dakle, dostatno nabrati zove i izvući iz nje srĉiku, to jest celulozu. Da bi se proizveo piroksil, trebalo je imati još jednu tvar: isparljivu dušiĉnu kiselinu. Budući da je Cyrus Smith već imao pri ruci sumpornu kiselinu, mogao je lako dobiti dušiĉnu, i to tako, što će prirodnu salitru izloţ iti djelovanju sumporne kiseline. I tako je odluĉio proizvesti i uporabiti piroksil, premda su mu bili poznati njegovi dosta ozbiljni nedostaci, kao što su: velika neujednaĉenost djelovanja, vrlo velika zapaljivost s obzirom na to da se pali na sto osamdeset stupnjeva, umjesto na dvjesto ĉetrdeset i, na kraju, gotovo trenutaĉno sagorijevanje, koje moţ e uništiti oruţ je kojemu treba. Zauzvrat, prednosti su piroksila u tome da se ne mijenja pod utjecajem vlage, što ne prlja cijev puške i što ima ĉetiri puta veću potisnu snagu od obiĉnog baruta. Da bi se proizveo piroksil, trebalo je celulozu samo na ĉetvrt sata uroniti u hlapljivu dušiĉnu kiselinu, a potom je dobro isprati i osušiti. Kao što se vidi, ništa jednostavnije od toga. Cyrus Smith je, meĊutim, u tom trenutku raspolagao samo s obiĉnom dušiĉnom kiselinom, a ne s isparljivom, to jest s onom, koja izluĉuje bjelkastu paru, kad se naĊe u dodiru s vlaţ nim zrakom. Ali, ako bi umjesto ove kiseline uporabio obiĉnu dušiĉnu kiselinu i pomiješao je u omjeru tri prema pet s koncentriranom sumpornom kiselinom, dobio bi potpuno isti rezultat, i on ga je, u stvari, i dobio. Tako su otoĉni lovci ubrzo raspolagali jednom savršeno napravljenom tvari kojom su, rabeći je pozorno, postigli odliĉne rezultate. Nekako u isto vrijeme, naseljenici su raskrĉili tri jutra zemlje na Velikom vidikovcu. Ostalo su ostavili pod travom, za ispašu onagama. Više puta su odlazili na izlete u Jakamarsku šumu i u šume Dalekog zapada, odakle su donosili mnoštvo divljih biljaka: špinata, potoĉarki, hrena, repe, koje će pametnim uzgajanjem ubrzo izmijeniti svoju divlju prirodu i, istodobno, ublaţ iti naĉin prehrane na temelju dušika, kojemu su dotad bili podloţ ni naseljenici Lincolnova otoka. Uz to su naseljenici navukli velike koliĉine drva i ugljena u Granitni dvorac. Svaki njihov izlet im je istodobno pruţ ao i prigodu poboljšati putove kojih je kolnik, postupno, bivao sve tvrĊi, sve zbitiji pod djelovanjem kotaĉa kola. Kunićnjak je još opskrbljivao uobiĉajenom koliĉinom kunića smoĉnicu Granitnog dvorca. Budući da je bio smješten malo dalje od zemljišta kojim je pretjecao Glicerinski potok, njegovi ţ itelji nisu mogli prodrijeti na vodom ograĊenu zaravan pa, prema tome, niti opustošiti nedavno zasaĊene nasade. Uzgajalište ostriga, koje se nalazilo ispred Granitnog dvorca meĊu morskim hridinama i u kojemu su se one vrlo brzo razmnaţ ale, svakodnevno je opskrbljivalo stanovnike otoka svojim odliĉnim proizvodima. Osim toga, i ribolov je ubrzo postao vrlo obilan, jer je Pencroff u jezero i u Rijeku milosti bacao povraz s ĉeliĉnim udicama, na koje su se ĉesto hvatale pastrve i neke druge vrlo ukusne ribe, ĉiji su srebrni bokovi bili išarani malim ţ ućkastim toĉkama. I tako je majstor Nab, koji se posvetio kuharskom umijeću, mogao svakog dana mijenjati jelovnik, tako da bi prehrana bila što ugodnija. Jedino je još kruh nedostajao na stolu naseljenika a, kao što smo rekli, na to su oni bili priliĉno osjetljivi. U to su se doba bavili takoĊer i lovom na morske kornjaĉe, koje su ĉesto dolazile na obalu kraj Rta ĉeljusti. Na toj je obali ţ alo bilo naĉiĉkano malim izboĉinama pod kojima su bila skrivena potpuno okrugla jaja tvrde i bijele ljuske. Njihov bjelanjak je imao svojstvo da se ne zgruša kao bjelanjak u ptiĉjih jaja. Sunce je skrbilo da se iz njih izlegu mladi, a njihov je broj bio vrlo velik, jer svaka kornjaĉa snese godišnje do dvjesto pedeset jaja. Prava njiva jaja zamijeti Gedeon Spilett. Treba ih samo pobrati. Ali se naseljenici nisu zadovoljili samim proizvodima, već su se dali u lov na njihove proizvoĊaĉe. I tako su oni u Granitni dvorac dovukli mnoštvo morskih kornjaĉa, koje su posvuda cijenjene zbog izvanrednog okusa njihova mesa. Kad bi majstor Nab zgotovio juhu od kornjaĉe i zaĉinio je mirišljavim travama i dodao uz to koju krstašicu, pobrao bi brojne pohvale, i to s

punim pravom. Ovdje treba spomenuti još jednu zanimljivost zahvaljujući kojoj su naseljenici spremili nove zalihe hrane za zimu. Ĉitava jata lososa su doplovila do Rijeke milosti i nekoliko milja uzvodno zaĊoše u nju. Bilo je to vrijeme kad se ţ enke mrijeste i traţ e pogodno mjesto da poloţ e ikru. One su išle ispred muţ jaka i podizale silnu buku praćakanjem u plitkoj vodi rijeke. Oko tisuću tih riba, koje su bile dugaĉke do dvije i pol stope navalilo je u rijeku i bilo je dostatno postaviti nekoliko brana da ih se ulovi znatan broj. Ulovili su ih nekoliko stotina, potom ih posolili i spremili za zimu, kad zbog smrznutih rijeka ne mogu loviti ribu. Nekako u isto vrijeme, vrlo pametni Jup je unaprijeĊen u sobara. Obukli su mu kaputić, kratke hlaĉe od bijelog platna i kecelju s dţ epovima koji su mu priĉinjali najveće veselje, jer je u njih stalno gurao šake i nije dopuštao da netko po njima pretura. Spretnog je orangutana Nab sjajno dresirao. Ĉinilo se da se crnac i majmun razumiju kad razgovaraju. Uostalom, Jup je bio doista privrţ en Nabu, a Nab mu je tu privrţ enost uzvraćao. Ukoliko nije obavljao neki posao napolju, odnosno ukoliko nije utovario kola ili se penjao na neko stablo, Jup je veći dio vremena provodio u kuhinji i pritom se trudio u svemu oponašati Naba, koji je kao uĉitelj pokazao veliko strpljenje i mnogo mara u pouĉavanju svoga uĉenika, dok je opet uĉenik uloţ io svu svoju pamet da bi se okoristio poukama svoga uĉitelja. Zamislite kakvo je zadovoljstvo majstor Jup priuštio ţ iteljima Granitnog dvorca kad ih je jednog dana, s ubrusom preko ruke, a da oni prije nisu o tome bili obaviješteni, poĉeo posluţ ivati oko stola. Vješt, paţ ljiv, on je savršeno obavljao svoj posao, mijenjao tanjure, donosio jelo, toĉio piće i drţ ao se pritom vrlo ozbiljno, što je mnogo uveseljavalo naseljenike, dok je Pencroff bio oduševljen. Jupe, još juhe! Jupe, malo agutija! Jupe, jedan tanjur! Jupe! Dobri Jupe!, Ĉestiti Jupe! Samo se to ĉulo, a Jup je, ne zbunjujući se nikad, sve obavljao, na sve motrio i klimatao svojom pametnom glavom kad mu je Pencroff ponovio rijeĉi kojima se rugao Jupu onog dana kada su ga zarobili: Nema što, Jupe, morat ćemo vam udvostruĉiti plaću! Nije ni potrebno kazati da se Jup već posve bio udomaćio u Granitnom dvorcu i da je ĉesto pratio svoje gospodare u šumu, a da nikad nije pokazao ţ elje da u šumi ostane. Trebalo ga je vidjeti kako smiješno hoda, prebacivši preko ramena jedan štap, što mu ga je Pencroff napravio, poput puške. Ako je trebalo ubrati plod na vrhu kakva stabla, vrlo brzo je bio gore! Ako bi kotaĉ kola zaglibio, Jup ga je svojim snaţ nim ramenom u tren vratio na pravi put! Momak i pol, nema što! ĉesto bi uzviknuo Pencroff. Da je zao kao što je dobar, nitko nikad s njim ne bi izišao na kraj! Pri kraju sijeĉnja, naseljenici su poduzeli velike radove u središnjem dijelu otoka. Odluĉili su u blizini vrela Crvenog otoka, podno Franklinova brda, sagraditi obor za preţ ivaĉe ĉija prisutnost u blizini Granitnog dvorca nije bila poţ eljna. Obor je graĊen uglavnom za divlje ovce, ĉija je vuna naseljenicima bila potrebna za zimska odijela. Naseljenici su svako jutro, ponekad svi, ali najĉešće Cyrus Smith, Pencroff i Harbert, odlazili do vrela Crvenog potoka. Vozeći se u kolima u koja su bile upregnute onage, tih pet milja bila je lijepa šetnja ispod zelenih krošanja, nedavno iskrĉenim putom, koji su nazvali Put k oboru. Tako su izabrali poveći prostor iza juţ nog sljemena Franklinova brda. Bila je to ĉistina obrasla šumarcima, u samom podnoţ ju jednog ogranka, koji ju je zatvarao sjedne strane. Mali potok, koji je izvirao na njegovim padinama, poprijeĉio je preko ĉistine i ulijevao se u Crveni

potok. Trava je tu bila svjeţ a, a zrak je strujao slobodno izmeĊu rijetkih šumaraka. Trebalo je, dakle, oko spomenute ĉistine podignuti kruţ nu ogradu od kolaca, ĉiji bi se krajevi oslanjali na ogranak brda, a koja bi bila visoka toliko da je ne mogu preskoĉiti ni najspretnije ţ ivotinje. U tom je oboru trebalo smjestiti stotinjak rogatih ţ ivotinja, divljih ovaca i koza, i sve njihove buduće naraštaje. Inţ enjer je obiljeţ io opseg obora, a potom je trebalo pristupiti sjeĉi drveća potrebnog za gradnju ograde, ali kako je prigodom probijanja puta do obora posjeĉeno nekoliko stabala, naseljenici ih kolima dovezu, od njih naprave stotinjak kolaca i duboko ih zabiju u zemlju. Na prednjem dijelu obale naĉiniše dosta širok ulaz i zatvore ga dvokrilnim vratima naĉinjenim od debelih dasaka i izvana ih osiguraju zasunima. Gradnja obora potrajala je barem tri tjedna, jer je osim drvene ograde Cyrus Smith podigao i prostrane drvene nadstrešnice, pod koje su se ţ ivotinje mogle skloniti. Uostalom, obor je morao biti solidno i od tvrde graĊe napravljen, jer su divlje ovce snaţ ne ţ ivotinje i postojala je opasnost da u prvom naletu ne polome i ogradu i nadstrešnice. Zašiljeni na vrhu i ojaĉani u vatri, kolci su meĊusobno bili povezani zakovanim gredicama, a mjestimice su potpornji osiguravali ĉvrstinu ograde. Pošto su bili gotovi s gradnjom obora, trebalo je organizirati veliku hajku u podnoţ ju Franklinova brda, po pašnjacima, gdje su se preţ ivaĉi ĉesto dolazili napasati. Taj pothvat su obavili 7. veljaĉe, po lijepom ljetnom danu. Svi su naseljenici sudjelovali u hajci. Tom su im prigodom onage, na kojima su jahali Gedeon Spilett i Harbert, uĉinile velikih usluga. Cijeli se posao sastojao u tome da se divlje ovce i koze potjera u odreĊenom smjeru i da se, polako, oko njih stegne obruĉ. Tako su se Cyrus Smith, Pencroff, Nab i Jup postavili na raznim toĉkama šume, dok su dva jahaĉa i Top jurili na pola milje uokolo obora. U tom dijelu otoka bilo je mnogo divljih ovaca. Te lijepe ţ ivotinje, velike kao jeleni, jaĉih rogova no što su u domaćih ovnova, sivkastih runa prošaranih dugini dlakama, bile su sliĉne argalijama. Taj dan lova bio je vrlo naporan. Koliko li su samo naseljenici hodali amotamo, koliko trĉali u jednom pa u drugom smjeru, koliko vikali! Od stotinjak divljih ovaca, koje su hajkaĉi potjerali, više od dvije trećine je umaklo. Ali, na kraju su uspjeli tridesetak tih preţ ivaĉa i desetak divljih koza potisnuti prema oboru, koji kao da im je svojim otvorenim vratima nudio izlaz iz obruĉa. One pojure unutra, a naseljenici iza njih zatvore vrata. Naseljenici se nisu mogli potuţ iti. Uĉinak hajke je, uglavnom, bio dobar. Većina zarobljenih ţ ivotinja su bile ţ enke od kojih su se neke trebale ubrzo ojanjiti. Bilo je, dakle, sigurno da ĉe stado napredovati i da će u bliskoj budućnosti naseljenici imati i vune i koţ a. Te su se veĉeri naseljenici vratili u Granitni dvorac vrlo iscrpljeni. Uza sve to, oni sutradan pohitaše do obora vidjeti što ima novoga. Zarobljeni preţ ivaĉi su pokušali srušiti drvenu ogradu, ali kad u tome nisu uspjeli, polako se smiriše. Tijekom mjeseca veljaĉe nije se dogodilo ništa vrijedno spomena. Naseljenici su redovito obavljali svakodnevne poslove. U to vrijeme, dok su poboljšavali putove, koji su vodili k oboru i Balonskoj luci, poĉeli su krĉiti treći put koji je trebao povezivati Veliki vidikovac sa zapadnom obalom otoka. Velike šume što su prekrivale površine Zmijskog poluotoka, gdje su se skrivale zvijeri kojima je Gedeon Spilett prijetio istrebljenjem, još su predstavljale nepoznat dio Lincolnova otoka. Prije no što je nastupila zima, naseljenici su veliku skrb posvetili uzgoju divljih biljaka koje su pronalazili u šumama i presaĊivali na Veliki vidikovac. Bilo kamo i kuda pošao, Harbert se nikad nije vratio praznih ruku, nikad, a da nije donio barem jednu korisnu biljku. Jednom su to bile biljke iz obitelji cikorija, iz ĉijeg se sjemena gnjeĉenjem mogla dobiti odliĉna vrsta jestiva

ulja. Drugi put je to bila obiĉna loboda, biljka koja je imala antiskorbutna svojstva. Potom je donosio one dragocjene gomoljike koje su se oduvijek uzgajale u Juţ noj Americi. To su, u stvari, bili krumpiri kakvih danas ima više od dvije stotine vrsta. Povrtnjak, dobro ograĊen, redovito zalijevan i zaštićen od ptica štetoĉina, naseljenici su razdijelili na male gredice, gdje su rasle razne salate, lobode, repe, hren i druge biljke krstašice. Zemlja je na zaravni bila vrlo plodna, te su se naseljenici nadali da će povrće tu dobro roditi. Osim toga, oni su se u dostatnim koliĉinama opskrbili raznim pićima. Ni najveći se probiraĉi u tom pogledu ne bi mogli poţ aliti, pod uvjetom da ne poţ ele vino. Osveškom ĉaju, koji su dobili iz biljke zijevalice i soku dragonije, koji su vrenjem dobili, Cyrus Smith je dodao pravo pravcato pivo. Proizveo ga je od mladica abies nigra. Pošto bi provrele, te su mladice davale piće ugodna okusa i vrlo pogodno za zdravlje. Amerikanci to pivo nazivaju springbeer, to jest pivo od jele. Krajem ljeta, peradarnik se obogatio jednim parom droplji vrste hubara, koje su se isticale time, što su izgledale kao da su odjevene u male pernate ogrtaĉe. Tim dropljama treba dodati još i nekoliko kašikara, kod kojih je gornja ĉeljust sa svake strane produţ ena opnastim visuljkom, te prekrasne pijevce, crne ćube, rese i potkoţ ice, koji su sliĉili pijevcima s Mozambika. Ovi su se pijevci po cijeli dan šepirili na obali jezera. Tako je, dakle, sve napredovalo na otoku, zahvaljujući radu hrabrih i pametnih ljudi. Nema dvojbe, Providnost im je mnogo pomagala, ali oni su ostali vjerni velikom naĉelu: pomozi najprije sam sebi, pa će ti i Bog pomoći! Za vrućih ljetnih dana, naveĉer, poslije završenog rada, kad je s mora popuhivao blagi lahor, oni su rado sjedali na rub Velikog vidikovca, pod neku vrstu sjenice od biljaka penjaĉica, što ih je Nab svojim vlastitim rukama uzgojio. Tamo bi razgovarali, pouĉavali jedan drugoga, planirali, a mornarevo uvijek vedro raspoloţ enje razveseljavalo je to malo društvo u kojemu nije nikad prestao vladati savršeni sklad. Razgovarali su tako i o svojoj domovini, velikoj i dragoj Americi. Je li se još vodio rat za otcjepljenje? On jamaĉno nije dugo trajao poslije njihova bijega! Richmond se, nedvojbeno, vrlo brzo predao generalu Grantu! Osvajanje glavnoga grada juţ nih drţ ava mora da je bio posljednji ĉin te tuţ ne drame! Sjever je pobijedio, boreći se za pravednu stvar! Ah, kako bi brodolomci s Lincolnova otoka rado prelistali neke novine! Prošlo je jedanaest mjeseci otkako su prekinute sve sveze izmeĊu njih i ostalog svijeta. Još malo i 24. oţ ujka će biti obljetnica dolaska na ovaj nepoznati otok. Oni su u to vrijeme bili obiĉni brodolomci koji nisu znali ĉak ni to, hoće li biti u stanju saĉuvati goli ţ ivot u borbi s prirodom. A sada, zahvaljujući znanju svog ĉelnika i svojoj vlastitoj zdravoj pameti, postali su pravi naseljenici, koji su raspolagali oruţ jem, raznim alatima, napravama, kojima su sebi podredili sva tri svijeta prirode: ţ ivotinjski, biljni i rudni! Jest, oni su ĉesto u razgovoru spominjali te ĉinjenice i uz to pravili planove za budućnost. Cyrus Smith je najĉešće šutio. Mnogo više je slušao svoje prijatelje, no što je sam govorio. Katkad bi se osmijehnuo ponekoj Harbertovoj primjedbi, ponekoj Pencroffovoj doskoĉici, ali je uvijek i svugdje razmišljao o neobjašnjivim ĉinjenicama, o ĉudnoj zagonetki u ĉiju tajnu još nije uspio proniknuti.

IX. NEVRIJEME HIDRAULIĈNA DIZALICA IZRADA PROZORSKOG STAKLA I STAKLENOG POSUĐA KRUHOVAC ĈESTI POSJETI OBORU KRIŢANJE STADA JEDNO NOVINAROVO PITANJE TOĈNE GEOGRAFSKE KOORDINATE LINCOLNOVA OTOKA PENCROFFOV PRIJEDLOG

Prvog tjedna mjeseca oţ ujka vrijeme se promijenilo. U poĉetku oţ ujka je sjao puni mjesec i još je bilo vrlo velikih vrućina. Osjećalo se da je zrak nabijen elektricitetom. Postojala je opasnost od oluja koje su mogle dulje potrajati. I doista, 2. oţ ujka, od snaţ ne se grmljavine sve treslo. Puhao je istoĉnjak, krupa napadne proĉelje Granitnog dvorca, bubala je po njemu kao paljba iz mitraljeza. Naseljenici su morali dobro zatvoriti vrata i prozore. Da nisu to uĉinili, sve bi prostorije u Granitnom dvorcu bile poplavljene vodom. Videći kako pada krupa, neka su zrna bila velika kao golubije jaje, Pencrof je mislio samo o jednoj stvari: kako je njegovoj njivi s posijanim ţ itom zaprijetila velika opasnost. On odmah potrĉi do njive, gdje je klasje već proturilo napolje svoje male glavice i, pomoću velikog platna, uspije zaštititi usjev. Umjesto po njivi, krupa je nemilice tukla po njemu, ali mu je to bilo svejedno. Loše vrijeme je trajalo osam dana. Grmljavina je bez prekida odjekivala u dubinama neba. IzmeĊu dviju oluja mukla tutnjava je dopirala iz daljine, da bi se trenutak poslije prenijela nad otok novim bijesom. Nebo su parale munje. Grom je pogodio više stabala na otoku, a meĊu ostalima i veliki bor, koji se koĉio kraj jezera u prvom redu šume. Nekoliko puta grom osine u obalu. Rastaljeni pijesak dobi staklast izgled. Pronašavši komade tog staklastog pijeska, inţ enjera zaokupi misao o mogućnosti da prozore osigura debelim i tvrdim staklom, koje bi prkosilo vjetru, kiši i krupi. Budući da nisu morali obaviti nikakve hitne radove napolju, naseljenici iskoriste ruţ no vrijeme za rad u Granitnom dvorcu, ĉija je nutrina svakog dana bila potpunija i bogatija. Inţ enjer napravi tokarski strug kojim je proizvodio razne predmete za kuhinju i njihove osobne potrebe, poput dugmadi, kojih se nedostatak i te kako osjećao. Naĉinili su naslon za oruţ je, koje su odrţ avali u najboljem redu. Sad su već imali i polica i ormara. Pililo se, strugalo, turpijalo, obraĊivalo strugom. Cijelo vrijeme dok su trajale nepogode ĉula se samo škripa alata ili zujanje struga, koje se miješalo s tutnjavom oluje. Naseljenici nisu zaboravili majstora Jupa. Napravili su mu zasebnu sobicu kraj glavnog spremišta, sliĉnu brodskoj kabini. Na njegovu je krevetu uvijek bila svjeţa stelja na kojoj je on ugodno spavao. Ovaj naš Jup se nikada ne tuţ i ĉesto je govorio Pencroffnikada ne uzvrati nepristojnim odgovorom. Sjajan sluga, Nabe, sjajan sluga! Moj uĉenik odgovarao je Nab a ubrzo meni ravan! 1 tvoj pretpostavljeni nadometnuo bi mornar, smijući se. Jer ti, Nabe, govoriš, a on ne govori! Nije ni potrebno reći da je Jup bio sada već upućen u sve poslove svoje sluţ be. On je ĉistio odijela, okretao raţ anj, spremao sobe, sluţ io oko stola, slagao drva i, što je osobito oduševljavalo Pencroffa, nije nikad pošao na spavanje a da prije toga ne pokrije ĉestitoga mornara u njegovu krevetu. Zdravlje svih ĉlanova naseobine, pa bili oni dvorukci, ĉetverorukci, ili ĉetveronošci, bilo je, da bolje nije moglo biti. Ţiveći na ĉistom zraku, na zdravom sunĉanom tlu pod umjerenim podnebljem, radeći i fiziĉki i umno, oni nikad nisu ni pomišljali da će bolest zakucati na njihova vrata. Svi su se, doista, odliĉno osjećali. Harbert je ĉitava dva palca narastao u tijeku prošle godine. Crte lica su mu sada bile izrazitije, sve muţ evnije. Razvijao se skladno i izgledalo je da će jednoga dana i svojim fiziĉkim izgledom i svojim duševnim ustrojstvom biti savršen ĉovjek. Koristio je svaki trenutak dokolice da bi ĉitao ono nekoliko knjiga, koje su pronašli u sanduku, a poslije praktiĉnih lekcija koje su potjecale iz njegova poloţ aja, on je našao u inţ enjeru i u

novinaru, u prvome za znanost, a u drugome za jezike, uĉitelje koji su rado upotpunjivali njegovo obrazovanje. Inţ enjerova stalna skrb bila je da djeĉaku prenese sve svoje znanje, da ga pouĉi isto toliko i primjerom koliko i rijeĉju, a Harbert se obilno koristio lekcijama svoga uĉitelja. "Ako umrem", mislio je Cyrus Smith, "on će me zamijeniti." Oluja je prestala oko 9. oţ ujka, ali nebo je sve do kraja toga zadnjeg ljetnog mjeseca, ostalo prekriveno oblacima. Nebo, silovito uskomešano elektriĉnim praţ njenjima, nikako da postigne svoju prijašnju vedrinu, tako da je stalno padala kiša ili se podizala magla, a onih nekoliko sunĉanih dana naseljenici su iskoristili za razne izlete. Nekako u to doba, divlja onaga se oţ drijebila. Ţdrijebe je bilo istog roda kao i njegova majka i odliĉno se razvijalo. U oboru se isto tako povećalo stado divljih ovaca, te je već nekoliko janjaca blejalo u stajama, na veliku radost Harberta i Naba, od kojih je svaki imao ljubimca meĊu janjcima. Naseljenici su pokušali pripitomiti muškatnu svinju. I taj im je pokušaj uspio. Pored peradarnika su sagradili mali obor u kojemu je ubrzo bilo nekoliko odojaka ĉije je odgajanje bilo prepušteno Nabu. Duţ nost majstora Jupa je bila da im svaki dan donosi hranu, pomije i ostatke iz kuhinje i on ju je savjesno obavljao. Ponekad se igrao sa svojim malini pitomcima i potezao ih za rep, ali to je on radio više iz nestašluka nego zlobe jer su ga, ta i on je imao djetinje sklonosti, njihovi uvijeni repici zabavljali poput kakve igraĉke. Jednoga dana u tijeku mjeseca oţ ujka, razgovarajući sa Cyrusom Smithom, Pencroff podsjeti inţ enjera na obećanje, koje je ovaj svojedobno dao, a nije ga dotad nikad imao vremena ispuniti. Vi ste jednom spomenuli nekakvu napravu koja bi izbacila iz uporabe duge ljestve Granitnog dvorca, gospodine Cyruse reĉe. Ne bi li se ta naprava mogla sagraditi jednoga dana? Mislite na neku vrstu dizalice! odgovori Cyrus Smith. Pa nazovimo to dizalicom, ako hoćete odgovori mornar. Ime nije bitno, već da se u svoj dom popenjemo sa što manje truda. Ništa lakše od toga, Pencroffe, samo je li to korisno za nas? Kako ne bi bilo korisno, gospodine Cyruse. Pošto ste nas opskrbili svime što je potrebno za ţ ivot, treba sada malo misliti i na udobnost. Moţ da će ta dizalica za ljude biti luksuz, ali ona je prijeko potrebna za prijenos stvari! Nije baš najugodnije uspinjati se dugim Ijestvama s teškim teretom na leĊima! U redu, Pencroffe, pokušat ćemo vas zadovoljiti odgovori Cyrus Smith. Ali vi ne raspolaţ ete nikakvom napravom za tu svrhu. Pa napravit ćemo je. Hoće li je pokretati para? Ne, nego voda. Doista, za pokretanje te naprave inţ enjeru je u blizini stajala na raspolaganju prirodna snaga koju je mogao iskoristiti bez velikih poteškoća. Da bi se to postiglo, trebalo je samo povećati priljev vode, koja je malim potoĉićem pritjecala u nutrinu Granitnog dvorca. Proširili su, dakle, otvor ostavljen izmeĊu kamenja i trave na gornjem kraju tunela i time napravili na njegovu drugom kraju snaţ an slap kojim se višak vode izlijeva u unutarnji bunar. Ispod ovog slapa inţ enjer smjesti kotaĉ na lopatice, koji je bio spojen s kotaĉom oko kojega se namatao jak konop o kojemu je visila jedna košara. Tako se, pomoću dugog konopa koji je sezao sve do zemlje i koji je ukljuĉivao ili iskljuĉivao hidrauliĉni motor, moglo u košari popeti do vrata Granitnog dvorca. Sedamnaesti oţ ujka je dizalica proradila prvi put, na sveopću radost naseljenika. Otad su

tim jednostavnim sustavom, koji je zamijenio prijašnje ljestve za kojima nitko nije zaţ alio, podizani svi tereti, ugljen, drva, namirnice, pa ĉak i ljudi. Osobito je Top bio oduševljen tom promjenom. On se nije mogao vješto kao Jup popeti Ijestvama, tako da se do Granitnog dvorca mnogo puta popeo na leĊima Naba ili orangutana. Otprilike u isto vrijeme Cyrus Smith je pokušao izraditi staklo. Za taj novi naum je morao najprije prilagoditi staru loncarsku peć. Pri tome je imao priliĉno teškoća, ali poslije nekoliko neuspjelih pokušaja poĊe mu za rukom napraviti staklarsku radionicu koju Gedeon Spilett i Harbert, njegovi pomoćnici u tom poslu, nisu nekoliko dana uopće napuštali. Pijesak, kreda i soda (karbonat ili sulfat) su tvari potrebne za proizvodnju stakla. Na ţ alu je bilo pijeska u izobilju, od vapna se dobivala kreda, od morskih trava soda, a od pirita sumporna kiselina. Zemlja je davala ugljen da se peć zagrije do ţ eljene temperature. Cyrus Smith je, dakle, imao sve što je potrebno za taj pothvat. Najviše poteškoća su imali dok nisu napravili staklarsku "puhaljku", to jest ţ eljeznu cijev dugaĉku pet do šest stopa. Jednim njezinim krajem se zagrabi tvar koja se uvijek odrţ ava u tekućem stanju. Naposljetku je Pencroffu uspjelo napraviti tu puhaljku od jedne tanke i duge ţ eljezne šipke. Od nje je dobio cijev sliĉnu cijevi puške i ubrzo je osposobio za puhanje stakla. Dvadeset osmi oţ ujka su dobro zagrijali peć. Sto dijelova pijeska, trideset i pet dijelova krede, ĉetrdeset sulfata sode, te dva do tri dijela ugljene prašine ĉinili su smjesu, koju su stavili u posude od vatrostalne gline. Kad je visoka temperatura u peći tu smjesu pretvorila u tekuće, odnosno kašasto stanje, Cyrus Smith zagrabi sa cijevi odreĊenu koliĉinu te kaše, potoni je provalja po metalnoj ploĉici već prije pripremljenoj, kako bi joj dao odgovarajući oblik za puhanje. Napokon cijev preda Harbertu, kazavši mu da puhne u drugi kraj. Kao kad se rade mjehuri od sapunice? upita djeĉak. Upravo tako! odgovori inţ enjer. Napuhnuvši obraze, Harbert je tako snaţ no puhao u cijev, pritom je okrećući stalno, da je njegov dah napuhao staklastu smjesu. Toj prvoj koliĉini dodali su nove, te ubrzo dobiše mjehur širok jednu stopu u preĉniku. Tada Cyrus Smith uze cijev iz Harbertovih ruku i stane je klatiti, tako da je mjehur dobio na kraju valjkasto ĉunjasti oblik. Tako su dobili staklasti valjak, koji je na krajevima završavao s po jednom kapicom, koje su lako odstranili pomoću ţ eljeznog sjeĉiva prije umoĉenog u hladnu vodu. Na isti su naĉin uzduţ no rasjekli valjak, potom ga ponovno zagrijali da bi postao savitljiv, a onda ga raširili na jednu ploĉu i poravnali drvenim valjkom. Prvo je staklo bilo proizvedeno. Trebalo je taj pothvat ponoviti pedeset puta i dobit će pedeset prozorskih stakala. I tako je Granitni dvorac bio ubrzo snabdjeven providnim oknima, koja moţ da i nisu bila savršeno bijela, ali su barem bila providna. Razno stakleno posuĊe, ĉaše i boce napravili su kao od šale. Uostalom, morali su se zadovoljiti oblicima kakvi su se tvorili na kraju puhaljke. Pencroff zamoli da i njemu dopuste puhati u cijev, što mu je priĉinjalo veliko zadovoljstvo, ali je on puhao tako snaţ no da su njegovi proizvodi poprimali najsmješnije oblike, ĉemu se on mnogo divio. Za jednog izleta koji su napravili u to vrijeme, otkrili su jedno stablo, ĉiji su proizvodi predstavljali još jedan izvor hrane za naseobinu. Loveći, jednog su dana Cyrus Smith i Harbert zašli u šumu Daleki zapad na lijevoj strani Rijeke milosti i, kao što je uvijek bivalo, djeĉak je postavljao brojna pitanja inţ enjeru, na koja je ovaj vrlo rado odgovarao. Ali s lovom biva kao i sa svakim drugim poslom na ovom svijetu: ako se u nj ne uloţ i mnogo truda i ţ ara, postoji dosta razloga da ne uspije. A budući da Cyrus Smith nije osjećao osobitu sklonost za lov i da je Harbert stalno govorio o fizici i kemiji, tog dana su mnogi klokani, kabeji i muškatne svinje projurili ĉitavi i zdravi kraj djeĉakove puške. Dan je već

priliĉno bio odmaknuo i dvojica lovaca su se nalazila u opasnosti da se kući vrate praznih ruku, kadli se Harbert zaustavi i veselo poviĉe: Ah, gospodine Cyruse, vidite li ono stablo? I on pokaza inţ enjeru prije grm nego drvo. U stvari, taj je grm imao obiĉnu stabljiku pokrivenu Ijuskavom korom i lišće prošarano sitnim usporednim ţ ilicama. A kakvo je to drvo sliĉno maloj palmi? upita Cyrus Smith. To je cycas revoluta. Njegovu sam sliku vidio u svojem udţ beniku prirodopisa. Alija ne vidim nikakva ploda na tom grmu! Istina je, gospodine Cyruse odgovori Harbert ali stoga njegova stabljika sadrţ i brašno, i to već gotovo, smljeveno brašno! To je onda kruhovac! Tako je! Kruhovac! Dragi moj djeĉaĉe dometne inţ enjer to je dragocjeno otkriće, koje će nam dobro doći do ţ etve našeg ţ ita. Na posao i daj Boţ e da se nisi prevario! Harbert se nije prevario. On skrši granĉicu jednog grma. Njezino ţ ljezdasto tkivo je sadrţ avalo odreĊenu koliĉinu brašnaste srţ i, ispresijecane drvenastim vlaknima i odijeljene koncentriĉno rasporeĊenim prstenovima, koji su sadrţ avali istu tvar. S tom brašnastom tvari bio je pomiješan nekakav sluzavi sok neugodna mirisa, no koji se lako mogao iscijediti pritiskivanjem. Ta staniĉna tvar je bila pravo brašno odliĉne kakvoće i vrlo hranjiva. Nekoć su japanske vlasti zabranjivale njezin izvoz. Pošto su dobro obiljeţ ili taj dio Dalekog zapada, Cyrus Smith i Harbert krenuše natrag prema Granitnom dvorcu. Sutradan su naseljenici pošli u berbu kruhovca. Sve oduševljeniji otokom, Pencroff je govorio inţ enjeru: Gospodine Cyruse, što vi mislite, postoje li otoci za brodolomnike? Što podrazumijevate pod tim, Pencroffe? Pa, pod tim mislim na otoke koji su stvoreni upravo zbog toga da se o njih razbijaju brodovi i da se na njima brodolomci mogu uvijek izvući iz neprigoda? To je vrlo lako moguće odgovori inţ enjer, smiješeći se. To je više nego sigurno, gospodine otpovrne Pencroff. A sigurno je i to, da je Lincolnov otok jedini! Vratili su se u Granitni dvorac s obilnom berbom stabljika kruhovca. Inţ enjer je napravio muljaĉu da bi izvukao sluzavi sok izmiješan sa srţ i i dobio priliĉnu koliĉinu brašna, koje se pod Nabovim rukama pretvorilo u kolaĉe i pudinge. To još uvijek nije bio kruh od ţ ita, ali je bio vrlo sliĉan njemu. U to je vrijeme naseobina dobivala svakog dana od onaga, koza i ovaca potrebne koliĉine mlijeka. Zbog toga su kola, odnosno laka kolica, ĉesto odlazila u obor. Kad bi došao red na Pencroffa, on bi poveo sa sobom Jupa i puštao ga da tjera kola, što je Jup, pucketajući biĉem, obavljao pametno kao i sve drugo. Sve je napredovalo da bolje nije moglo i u oboru i u Granitnom dvorcu, te se naseljenici nisu imali na što poţ aliti, osim što su bili daleko od svoje domovine. Oni su se već nauĉili na takav ţ ivot i na taj otok, da bi to teška srca bili napustili. Uza sve to, da se u blizini otoka iznenada pojavio neki brod, ljubav prema roĊenoj zemlji toliko je ukorijenjena u ĉovjeĉjem srcu da bi ga oni bili znakovima privukli i potom s njim otputovali. Ĉekajući taj trenutak, oni su ţ ivjeli sretnim ţ ivotom i više su se bojali no što su ţ eljeli da ga neki dogaĊaj ne prekine. Ali moţ e li se itko pohvaliti da je zagospodario sudbinom i da je imun od njezinih hirova!?

Kako bilo da bilo, Lincolnov otok, na kojemu su naseljenici proveli već više od godinu dana, bio je ĉesto predmet njihova razgovora i jednoga dana pade jedna primjedba koja će poslije imati teških posljedica. Bio je 1. travnja, uskrsna nedjelja. Cyrus Smith i njegovi prijatelji taj dan su proveli u odmaranju i molitvi. Dan je bio vrlo lijep, kao što već mogu biti lijepi dani u mjesecu listopadu na sjevernoj polutki. Naveĉer su se svi okupili pod sjenicom na rubu Velikog vidikovca i promatrali kako se obzorje sve više mraĉi. Nab ih je posluţ io s nekoliko šalica pića od zove, koje su uzimali umjesto kave. Razgovarali su o otoku i o njegovu osamljenom poloţ aju u Tihom oceanu. Odjednom Gedeon Spilett reĉe: Dragi moj Cyruse, otkako ste pronašli onaj sekstant u sanduku, jeste li ikad ponovno pokušali odrediti poloţ aj našeg otoka? Nisam odgovori inţ enjer. Ali moţ da ne bi bilo zgorega da to uĉinite s tom napravom, koja je savršenija od one kojom ste se prvi put posluţ ili. Ali kakva korist od toga? javi se Pencroff. Otok je jamaĉno ondje gdje je i bio. Nedvojbeno nastavio je Gedeon Spilett ali se moglo dogoditi da radi nesavršenosti onih instrumenata motrenje nije bilo toĉno, a budući da je sada lako ustvrditi toĉan... Imate pravo, dragi Spilette odgovori inţ enjer. To sam provjeravanje morao obaviti već ranije, premda odstupanje, ukoliko sam pri mjerenju pogriješio, sigurno nije bilo veće od pet stupnjeva u geografskoj širini i duţ ini od stvarne geografske širine i duţ ine otoka. Tko zna! tvrdoglavo će novinar. Tko zna nismo li mnogo bliţ e nekoj naseljenoj zemlji no što vjerujemo? To ćemo sutradan doznati odvrati Cyrus Smith a bili bismo već odavno to znali da nisam uvijek bio previše zaposlen. Ali, gospodin Cyrus je odviše mudar promatraĉ, a da bi se mogao prevariti reĉe Pencroff. Ako se otok u meĊuvremenu nije pomaknuo, onda se sigurno nalazi na onom mjestu, gdje ga je on postavio. Vidjet ćemo. I tako je sutradan inţ enjer obavio pomoću sekstanta potrebna mjerenja, da bi provjerio jesu li toĉne koordinate, koje bijaše prije odredio. Prigodom prvog mjerenja on je ustvrdio da se Lincolnov otok nalazi: na 150. do 155. stupnju zapadne duţ ine; na 30. do 35. stupnju juţ ne širine. Kod drugog mjerenja dobio je ove podatke, odnosno otok se nalazio: na 150. stupnju i 30 minuta zapadne duţ ine; na 34. stupnju i 57 minuta juţ ne širine. Dakle, unatoĉ nesavršenosti naprava kojima je raspolagao prigodom prvog mjerenja, Cyrus Smith nije pogriješio više od 5 stupnjeva. A sada reĉe Gedeon Spilett budući da osim sekstanta imamo i jedan atlas, pogledajmo, dragi Cyruse, na kojemu se toĉno mjestu u Tihom oceanu nalazi Lincolnov otok! Harbert ode potraţ iti atlas za koji znamo da je bio objavljen u Francuskoj, pa su, prema tome i nazivi bili na francuskom jeziku. Razvili su kartu Tihog oceana i inţ enjer se s kompasom u ruci pripremio da na njoj odredi poloţ aj otoka. Odjednom mu kompas zastade u ruci i on reĉe: Ali već jedan otok postoji u ovom dijelu Tihog oceana! Jedan otok? poviĉe Pencroff. Naš, nema dvojbe! odgovori mu Gedeon Spilett.

Ne odgovori Cyrus Smith. Taj otok se nalazi na 153. stupnju zapadne duţ ine i 37. stupnju i 11. minuti juţ ne širine, to jest dva i pol stupnja više na zapad i dva stupnja juţ nije od Lincolnova otoka. A koji je to otok? upita Harbert. Otok Tabor. Je li bitan taj otok? Nije. U stvari, to je otoĉić izgubljen u Tihom oceanu koji, moţ da, nikad nitko nije posjetio. E, onda ćemo ga mi posjetiti reĉe Pencroff. Mi? Da, gospodine Cyruse. Sagradit ćemo brod s palubom, a ja preuzimam na sebe, da njim upravljam. Koliko smo, u stvari, udaljeni od tog otoka Tabora? Oko sto pedeset milja u sjeveroistoĉnom smjeru odgovori Cyrus Smith. Sto pedeset milja! Pa to je sitnica! reĉe Pencroff. Pod povoljnim vjetrom za ĉetrdeset i osam sati ćemo prevaliti taj razmak! Ali zašto? upita novinar. Ne zna se. Treba vidjeti! Poslije tog odgovora naseljenici odluĉe sagraditi brod i s njim se otisnuti na more u tijeku idućeg listopada, to jest poĉetkom proljeća.

X.

GRADNJA BRODA DRUGA ŢETVA ŢITA LOV NA LJENJIVCE JEDNA NOVA BILJKA KIT NA VIDIKU HARPUN IZ VINEYARDA KOMADANJE KITA UPORABA KITOVIH UŠI KRAJ MJESECA SVIBNJA PENCROFF NIŠTA VIŠE NE ŢELI Kad je Pencroff nešto sebi uvrtio u glavu, nije mirovao dok to nije ostvario. Njega je sada spopala ţ elja posjetiti otok Tabor, a kako je za tu plovidbu bio potreban nešto veći brod, trebalo je takav brod i sagraditi. Evo plana što ga je inţ enjer naĉinio uz mornarevu pomoć: Kobilica broda bit će dugaĉka trideset i pet stopa, a palubna greda devet, što znaĉi da će brzo ploviti ako dno i bokovi budu dobro izgraĊeni. Gaz mu nije morao biti veći od šest stopa, dostatno dubok da se odrţ i na vjetru. Cijelom će duţ inom biti pokriven palubom u kojoj će se nalaziti dva otvora. Kroz njih će se silaziti u dvije kabine razdvojene pregradom. Bit će opremljen kao šalupa, to znaĉi s jednim straţ njim jedrom, prednjim ljetnim jedrom, pomoćnim te boĉnim i prednjim jedrom, dakle, jedrima kojima je lako upravljati, koja se mogu lako saviti u sluĉaju oluje i vrlo su podesna za plovidbu uz vjetar. Napokon, trup će sagraditi tako da bude gladak, odnosno madiri broda će biti postavljeni jedan uz drugoga, a ne jedan preko drugoga. A od kakvog će drva izgraditi brod? Od brijesta ili jele, kojih je bilo dosta na otoku? Odluĉili su se za jelu. Njezino je drvo, doduše, "cjepljivo", kako bi rekli tesari, ali lako za obradu, a podnosi vodu isto tako dobro, poput brijesta. Kad su sve te pojedinosti uglavili, dogovorili su se da će, s obzirom da je do listopada bilo još šest mjeseci, na brodu raditi samo Cyrus Smith i Pencroff. Gedeon Spilett i Harbert će nastaviti loviti, dok će Nab i majstor Jup, njegov pomoćnik, obavljati kuhinjske poslove kao i dotad. Odabrali su stabla za gradnju, potom su ih oborili, pa isjekli, ispilili u daske kao što bi uradili pilari od zanata. Osam dana potom, u udubljenju što se nalazilo izmeĊu Dimnjaka i granitnog bedema, iskrslo je brodogradilište, a na pijesku se pruţ ila kobilica dugaĉka trideset i pet stopa, s krmenom statvom straga i pramĉanom sprijeda. Cyrus Smith nije bio neznalica na tom novom poslu. On je poznavao brodogradnju gotovo isto tako dobro kao i sve drugo, te je najprije na papiru napravio model svoga broda. Uostalom, u tome mu je mnogo pomagao Pencroff, koji je nekoliko godina radio u jednom bruklinskom brodogradilištu, te je bio upućen u taj zanat. Tek poslije ozbiljnih proraĉuna i zrelog razmišljanja, uglavili su rebra u kobilicu broda. Lako je zamisliti da je Pencroff gorio od nestrpljenja, da svoj novi posao s uspjehom završi. Ni trenutka ga nije napuštao. Ipak ga je jedan drugi posao otrgnuo od brodogradilišta, i to samo za jedan dan. Bila je to druga ţ etva, koju je Pencroff obavio 15. travnja. I ova je ţ etva isto onako dobro ponijela poput prve. Sad su raspolagali s onolikom koliĉinom zrna, kao što je bilo predviĊeno. Pet mjerica, gospodine Cjruse reĉe Pencroff, pošto je pomno izmjerio to bogatstvo. Pet mjerica ponovi inţ enjer. Sto trideset tisuća zrna po mjerici jest šest stotina tisuća zrna. Ovog ćemo puta sve posijati reĉe mornar. No, ipak ćemo ostaviti malu zalihu. U redu, Pencroffe. Ako nam sljedeća ţ etva dade razmjeran prinos, imat ćemo ĉetiri tisuće mjerica. 1 jest ćemo kruh?

Jest ćemo kruh! Ali, treba sagraditi mlin! Pa, sagradit ćemo ga. Treći put su zasijali ţ itom neusporedivo veću površinu, nego dva prva puta. Briţ ljivo pripremljena zemlja primila je dragocjeno sjeme. Pošto je sjetva obavljena, Pencroff se vrati gradnji broda. Za to vrijeme su Gedeon Spilett i Harbert lovili po okolici i katkad zalazili dosta duboko u još neistraţ ene dijelove Dalekog zapada, s puškama nabijenim mecima, pripremni za svaki neugodan susret. Ta šuma je na mjestima bila nerazmrsivi gustiš prekrasnih stabala koja su rasla jedna do drugih, kao da im je nedostajalo prostora. Ĉovjek se vrlo teško probijao kroz zbijeno drveće. Novinar se nije usudio zaci u tu šumu bez dţ epnog kompasa, jer se sunce jedva probijalo kroz guste krošnje, tako da je bilo teško pronaći put za povratak. Dakako da je u tim predjelima, gdje je sloboda kretanja bila ograniĉena, i divljaĉi bilo manje. Pa ipak, lovci su u tijeku posljednjih petnaest dana mjeseca travnja ubili tri krupna travojeda. Već prije su, sjeverno od jezera, naišli na primjerak te ţ ivotinje. U stvari, bila su to tri Ijenjivca, tri glupe ţ ivotinje koje su dopustile da ih lovci pobiju na granama drveća na koje se bijahu sklonile. Njihove su koţ e ponijeli u Granitni dvorac, gdje su ih uz pomoć sumporne kiseline podvrgli štavljenju, tako da su naseljenicima mogle korisno posluţ iti. Lovci su jednom prigodom došli do jednog dragocjenog otkrića, dragocjenog u drugom pogledu. Zasluga za to otkriće pripada Gedeonu Spilettu. Toga je dana bio 30. travnja. Lovci su se zavukli duboko u jugozapadni dio Dalekog zapada. Novinar je išao pedesetak koraka ispred Harberta i stigao na nekakav proplanak gdje su se, izmeĊu nešto prorijeĊenog drveća, sunĉeve zrake probijale do tla. U prvi tren je Gedeon Spilett bio iznenaĊen mirisom što su ga ispuštale neke biljke ravne i okrugle stabljike s puno grana. Cvjetovi te biljke su imali oblik grozda, dok joj je plod imao oblik vrlo sitne bobice. Novinar odlomi jednu od tih stabljika, poĊe prema Harbertu i upita: Gledaj, Harberte! Kakva je ovo biljka? A gdje ste je pronašli, gospodine Spilette? Tamo najednom proplanku; ima ih koliko hoćeš! Gospodine Spilette reĉe Harbert s ovim ste nalazom stekli sva prava na Pencroffovu zahvalnost. Znaĉi da je to duhan? Tako je. Nije, doduše, najbolje kvalitete, ali je ipak duhan! Kako li će poštenjaĉina Pencroff biti zadovljan! Ali neće, valjda sve popušiti sam? Ostavit će i nama naš dio! Ah, gospodine Spilette primijeti Harbert nešto mi je palo na um. Nemojmo ništa kazati Pencroffu, već ćemo preraditi ovo lišće i jednog mu lijepog dana pruţ iti punu lulu. Slaţ em se, Harberte. Tog dana naš će valjani prijatelj biti najsretniji ĉovjek na svijetu! Novinar i djeĉak nabraše dosta te dragocjene biljke i vratiše se u Granitni dvorac, u koji su je tako oprezno "prokrijumĉarili", kao da je Pencroff bio kakav strogi carinik. Cyrusu Smithu i Nabu su povjerili tajnu, dok mornar ni o ĉemu nije dvojio za sve vrijeme dok se sitno lišće duhana sušilo, pa dok su ga izrezali i potom ga prţ ili na ugrijanom kamenju, što je dosta dugo trajalo, zapravo puna dva mjeseca. MeĊutim, sve su to oni lako mogli obaviti, jer je Pencroff toliko bio zauzet gradnjom broda, da je u Granitni dvorac dolazio samo na poĉinak. Samo još jednom je Pencroff prekinuo svoj najomiljeniji rad. Bilo je to 1. svibnja, i to radi ribolova u kojemu su svi naseljenici morali sudjelovati. Već nekoliko dana su zamjećivali na moru, na dvije do tri milje od otoka, golemu

ţ ivotinju koja se stalno drţ ala njegovih voda. Bio je to kit zastrašujućih dimenzija. Vjerojatno je pripadao juţ nim vrstama, takozvanim "kitovima s Rta dobre nade". Kad bismo ga uhvatili, bio bi to glavni zgoditak za nas vikao je mornar. Da nam je imati odgovarajući brod i harpun u dobrom stanju, ja bih samo kazao: "Juriš na ţ ivotinju, moramo je poštopoto uloviti!" Doista bih vas volio vidjeti, Pencroffe reĉe Gedeon Spilett kako rukujete harpunom. Mora da je to i te kako zanimljivo! Vrlo zanimljivo, ali i vrlo opasno primijeti inţ enjer. Ali ĉemu se baviti kitom, kad ga i onako nismo u stanju napasti. Ĉudim se reĉe novinar da se ta ţ ivotinja pojavila na ovom, relativno visokom stupnju geografske širine. Nije to rijetkost, gospodine Spilette odgovori Harbert. Mi se nalazimo upravo u onom dijelu Tihog oceana koji engleski i ameriĉki ribari nazivaju "Kitovim krajem". Upravo na potezu izmeĊu Novog Zelanda i Juţ ne Amerike ima najviše kitova na juţ noj polutki. To je toĉno reĉe Pencroffi ĉudim se da dosad nismo još nijednog kita opazili. Uostalom, nije ni bitno, svejedno im se ne moţ emo pribliţ iti! I Pencroff se vratio svom poslu, ţ alosno uzdahnuvši pritom. Naime, svaki je mornar donekle i ribar, a ako je uţ ivanje u ribolovu to veće što je ţ ivotinja veća, moţ e se zamisliti što lovac na kitove osjeća kad naiĊe na kita! Je li lov na kitove bio samo uţ itak?! Treba takoĊer reći da bi ulov kita bio od velike koristi za naseobinu, jer su naseljenici u razne svrhe mogli upotrijebiti kitovo ulje, mast i uši. Ĉinilo se, meĊutim, da taj kit ne ţ eli napustiti vode otoka. I tako su s prozora Granitnog dvorca i s Velikog vidikovca Harbert i Gedeon Spilett, kad nisu bili u lovu, i Nab, nadgledajući usput jelo u kuhinji, dalekozorom stalno pratili kretanje ţ ivotinje. Zašavši duboko u prostrani Zaljev Unije, kit je velikom brzinom brazdao njegovu površinu od Rta ĉeljusti do Caporkova rta, guran svojim snaţ nim repnim perajama. Oslanjajući se na njih u svom brzom kretanju, on je katkad u skokovitim zamasima jurio većom brzinom od dvanaest milja na sat. Katkad bi se tako pribliţ io Otoĉiću spasa, da su ga naseljenici mogli posve jasno vidjeti. Taj je kit pripadao vrstama s juţ ne polutke. Bio je potpuno crn, a glava je u njega bila plosnatija nego u sjevernih kitova. Vidjelo se uz to, kako kroz nosnu šupljinu izbacuje visoko u zrak oblake pare... ili vode jer se, makar koliko to bilo ĉudno, prirodoslovci i lovci na kitove još nisu sloţ ili izbacuje li on paru ili vodu! Općenito se misli da je to vodena para, koja se u dodiru s hladnim zrakom naglo zgušnjava i pada u obliku vode. MeĊutim, pojava tog morskog sisara zabrinjavala je naseljenike, osobito je draţ ila Pencroffa, koji je pri radu bio dosta rastresen. On je naposljetku tako ţ udio za tim kitom, kao dijete za zabranjenom igraĉkom. Noću je o njemu naglas sanjao i sigurno bi se bio bez oklijevanja bacio na nj da je imao ĉime i da je šalupa bila pripremna za more. Ali ono što naseljenici nisu mogli uĉiniti, za njih je uĉinio sluĉaj. Stojeći 3. svibnja kraj kuhinjskog prozora, Nab vikom objavi da se kit nasukao na obali otoka. Gedeon Spilett i Harbert, koji su se upravo htjeli uputiti u lov, ostave svoje puške, Pencroff odbaci svoju sjekiru, a Cyrus Smith i Nab se pridruţ e prijateljima i svi pohitaju prema mjestu gdje se kit nasukao, odnosno ţ alu kraj Rta olupine, tri milje udaljenom od Granitnog dvorca. Kit se nasukao u doba plime, te se nije mogao tako lako osloboditi. U svakom sluĉaju, trebalo je poţ uriti i onemogućiti mu uzmicanje ako to bude potrebno. Potrĉali su s krampovima i ţ eljeznim kopljima, prešli preko mosta Rijeke milosti, pošli desnom obalom rijeke, a potom pojurili ţ alom i za manje od dvadeset minuta bili pored goleme ţ ivotinje nad kojom je već kruţ ilo veliko jato ptica.

Koje li grdosije! poviĉe Nab. Nab je s pravom uporabio taj izriĉaj, jer je taj kit juţ nih mora bio dug osamdeset stopa, pravi div u svojoj vrsti, a sigurno je teţ io sto pedeset tisuća livri! MeĊutim, to ĉudovište što se nasukale, niti se micalo niti se koprcanjem pokušavalo domoći mora, koje je još uvijek bilo pod plimom. Kad su obišli oko njega, naseljenici su ubrzo bili potpuno sigurni u njegovu nepokretost. Kit je uginuo. Iz lijevog mu je boka virio harpun. Znaĉi da u našoj blizini ima lovaca na kitove! reĉe Gedeon Spilett. Na temelju ĉega ste to zakljuĉili? upita mornar. Ta harpun je još tu... Gospodine Spilette, to baš ništa ne dokazuje odgovori mornar. Bilo je već sluĉajeva da su kitovi tisuće milja prevalili s harpunom u boku. Ne bi nimalo bilo ĉudno da je ovaj kit, što je ovdje uginuo, pogoĊen harpunom negdje u sjevernom Atlantiku! Pa ipak... ponovno reĉe Gedeon Spilett, kojega nije u potpunosti zadovoljio Pencroffov odgovor. Ono što Pencroff ustvrdi je vrlo moguće odgovori Cyrus Smith. Nego, hajde da malo pogledamo taj harpun. Dosta je ĉest obiĉaj da lovci na kitove utisnu u harpun ime svoga broda! Pencroff dohvati harpun zarinut u bok kita i proĉita na njemu ovaj natpis: MariaStella Vineyard Brod iz Vinevarda! Brod iz mog mjesta! poviĉe. MariaStella! Vjere mi, krasan kitolovac! Dobro ga poznam! Ah, dragi prijatelji, brod iz Vinevarda, kitolovac iz Vinevarda! Vitlajući harpunom, mornar je bio dosta uzbuĊen dok je ponavljao to ime, ime mjesta svog roĊenja A kako naseljenici nisu mogli ĉekati da MariaStella doĊe po ţ ivotinju koju je harpunom pogodila, oni su odluĉili kita raskomadati prije no što se poĉne raspadati. Ptice grabljivice koje su već nekoliko dana vrebale taj bogati plijen, htjele su se, ne ĉekajući više, baciti na nj, ali ih naseljenici otjeraše paljbom. Taj je kit bio ţ enka i naseljenici su iz njezinih sisa izvukli veliku koliĉinu mlijeka koje se, po prirodoslovcu Dieffenbachu, nije nimalo razlikovalo od kravljeg i, doista, nije bilo nikakve razlike ni u okusu, ni u boji, ni u gustoći. Pencroff je nekada bio u sluţ bi na jednom kitolovcu i sad je mogao lijepo upravljati komadanjem kita, ne baš ugodnim poslom, koji je trajao tri dana. Uza sve to, nijedan se naseljenik nije ustruĉavao tog posla, pa ĉak ni Gedeon Spilett koji ĉe jednog dana, kao što je govorio mornar, "postati posve dobar brodolomac". Salo, isjeĉeno na kriške debele dvije i pol stope, potom podijeljeno na komade od kojih je svaki bio teţ ak oko tisuću funti, naseljenici rastope u golemim zemljanim vrĉevima koje su donijeli na mjesto komadanja, jer nisu htjeli zasmrditi okoliš Velikog vidikovca. Prigodom topljenja, to je salo izgubilo jednu trećinu na svojoj teţ ini. Ali bilo ga je na bacanje. Samo iz jezika su dobili šest tisuća livri ulja, a iz donje usne ĉetiri tisuće. Osim masnoća, koje su im osiguravale dugogodišnje potrebe u stearinu i glicerinu, bile su tu još i kitove uši koje su, doista, mogli na razne naĉine iskoristiti, premda nitko u Granitnom dvorcu nije nosio steznika niti imao kišobrana. U gornjoj kitovoj vilici bilo je, u stvari, na obje strane osam stotina roţ natih ploĉa, vlaknastog tkiva, uz to vrlo gipkih i zaoštrenih na rubovima kao dva velika ĉešlja ĉiji su zubi, dugi šest stopa, kitu sluţ ili zadrţ ati tisuće ţ ivotinjica, sitnih riba i mekušaca kojima se inaĉe hrani. Kad su s tim poslom, na svoju veliku radost, naseljenici bili gotovi, ostatke su kita prepustili pticama koje će se pobrinuti da od njih ne ostane nikakvih tragova, a oni se vratiše

svojim svakodnevnim poslovima u Granitnom dvorcu. MeĊutim, prije no što će se vratiti radovima u brodogradilištu, Cyrus Smith doĊe na misao da izradi neke naprave koje su potakle ţ ivo zanimanje njegovih prijatelja. On uze nekoliko kitovih uši, izreţ e ih na jednake dijelove i zašilji na krajevima. A ĉemu će to sluţ iti, gospodine Cyruse? upita Harbert inţ enjera, kad je ovaj bio gotov s tim poslom. Time ćemo tamaniti vukove, lisice, pa ĉak i jaguare odgovori inţ enjer. Sada? Ne, već ove zime, kad budemo imali leda na raspolaganju. Ne shvaćani reĉe Harbert. Već ćeš shvatiti, drago dijete odgovori inţ enjer. Ovu napravu nisam izmislio ja. Njome se ĉesto sluţ e aleutski lovci u ruskoj Americi. Kad jednom zaledi, ja ću saviti ove uši što ih vidite, dragi prijatelji, i zalijevat ću ih vodom, dok posve ne budu obloţ ene ledenom korom i dok led ne bude u stanju drţ ati ih tako savijene. Poslije ću ih posijati po snijegu, pošto ih prije pokrijem slojem sala. Sto će se dogoditi s izgladnjelom ţ ivotinjom koja proguta ovu napravu? Toplina njezina ţ eluca će rastopiti led, uši će se opruţ iti i svojim će oštrim rubovima probušiti trbuh. Nema što, dobro smišljeno! reĉe Pencroff. A time ćemo zaštedjeti i barut i metke! odgovori inţ enjer. To je bolje od zamki! primijeti Nab. Priĉekajmo, dakle, zimu! Priĉekajmo! MeĊutim, gradnja je broda sve više napredovala. Krajem mjeseca je već napola bio pokriven oplatom. Već se moglo vidjeti da će imati savršen oblik i da će se dobro drţ ati na moru. Pencroffje radio s neviĊenim ţ arom. Samo je njegova snaţ na priroda mogla izdrţ ati te napore. MeĊutim, njegovi su mu prijatelji u tajnosti pripremali nagradu za toliki trud i 31. svibnja on je trebao doţ ivjeti jednu od najvećih radosti u svom ţ ivotu! Tog dana, odmah poslije ruĉka, baš u trenutku kad se poĉeo dizati od stola, jedna se ruka naĊe na njegovu ramenu. Bila je to ruka Gedeona Spiletta. On reĉe: Samo još trenutak, majstore Pencroffe, ne moţ ete tek tako otići. Zaboravili ste kolaĉ! Hvala vam, gospodine Spilette odgovori mornar moram odmah na posao. Pa onda popijte šalicu kave! Neću ni to. Onda popušite lulu duhana! Pencroff je kao oparen skoĉio i lice mu je problijedjelo kad je vidio dopisnika s napunjenom lulom duhana u ruci i Harberta kako mu pruţ a ţ eravicu. Mornar htjede nešto kazati, ali mu rijeĉ zapne u grlu. Ali stoga zgrabi lulu i prinese je usnama, stavi ţ eravicu u lulu i snaţ no potegne iz lule pet ili šest puta. Oblak plaviĉastog i mirišljavog dima se raširi prostorijom, a potom se ĉulo, kako ushićeni glas ponavlja: Duhan! Pravi duhan! Jest, Pencroffe reĉe Cyrus Smith i to duhan odliĉne kvalitete! Oh, nebeska Providnosti! Sveti Stvoritelju svijeta poviĉe mornar. Više ništa ne nedostaje na našem otoku! Pencroff je pušio, pušio, pušio! A tko je pronašao duhan? upita naposljetku. Sigurno vi, Harberte? Nisam ja, Pencroffe, nego gospodin Spilett. Gospodin Spilett! poviĉe mornar, stisnuvši na svoje grudi dopisnika, koji još nikad nije doţ ivio tako snaţ an zagrljaj. Uf, Pencroffe odgovori Gedeon Spilett, došavši napokon do daha. Uputite dio zahvalnosti

Harbertu, koji je prepoznao biljku, Cyrusu koji ju je preparirao i Nabu koji je imao mnogo muke saĉuvati našu tajnu. Znajte, dragi prijatelji, da ću vam se oduţ iti za ovo jednog dana! odgovori mornar. A odsad ćemo skupa i u ţ ivot i u smrt.

XI.

ZIMA VALJANJE VUNE MLIN PENCROFFOVA STALNA MISAO KITOVE UŠI ĈEMU MOŢE POSLUŢITI ALBATROS GORIVO BUDUĆNOSTI TOP I JUP OLUJA ŠTETA U PERADARNIKU IZLET DO MOĈVARA CYRUS SMITH OSTAO SAM U GRANITNOM DVORCU Zima je nastupila s mjesecom lipnjem, koji je na juţ noj isto što i prosinac na sjevernoj polutki. Glavna briga naseljenika je sada bila, izraditi topla i ĉvrsta odijela. Već su poskidali vunu s divljih ovaca u oboru i sad je trebalo samo tu dragocjenu tvar pretvoriti u tkaninu. Razumije se samo po sebi da je Cyrus Smith, s obzirom na to da nije raspolagao ni strojem za grebenanje vune, ni za ĉešljanje, ni za glaĉanje, ni za razvlaĉenje, ni za upredanje, ni "predilicom", ni samoradilicom za predenje vune, ni razbojem da je otka, morao izbjeći predenje i tkanje i na neki jednostavniji naĉin doći do tkanine. On je naprosto odluĉio iskoristiti svojstvo vunenih vlakana, to jest da se zapletu kad ih se gnjeĉi i stiska i da tim jednostavnim postupkom proizvede tkaninu poznatu pod imenom pust. Taj se pust moţ e dobiti obiĉnim valjanjem vune. Doduše, tako se smanjuje mekoća tkanine, ali se zato znatno povećava njezino svojstvo da saĉuva toplinu. Vuna divljih ovaca ima vrlo kratka vlakna, te je bila, zahvaljujući toj odlici, pogodna za valjanje. Pomognut svojim prijateljima, ukljuĉujući i Pencroffa, koji je još jednom morao napustiti gradnju broda, inţ enjer otpoĉe s pripremnim radovima, s nakanom da vunu oslobodi masne tvari kojom je natopljena, a koju nazivaju sjera. To uklanjanje masnoće obavljali su u posudama punim vode, zagrijane do sedamdeset stupnjeva i u kojoj je vuna ostala dvadeset i ĉetiri sata. Poslije toga je dobro opraše u vodi s rastvorenom sodom, iscijediše je stiskanjem i sada je bila pripremljena za valjanje, odnosno da se od nje napravi ĉvrsta tkanina, gruba, nema što, i koja nije imala nikakve vrijednosti u industrijskim središtima Europe ili Amerike, ali je posve drugu proĊu imala na "trţ ištu Lincolnova otoka"! Za ovu vrstu sukna se sigurno znalo u najstarijim vremenima i, u stvari, prve vunene tkanine su proizvedene tim postupkom, kojim se i Cyrus Smith mislio posluţ iti. Svoje zvanje inţ enjera osobito je iskoristio prigodom konstruiranja naprave za valjanje, jer je za pogon valjaonice vješto iskoristio dotle neiskorištenu mehaniĉku snagu slapa na morskoj obali. Ta je sprava bila vrlo jednostavna. Jedna poluga s nastavcima, koji su podizali i spuštali okomite maljeve, korita u koja se stavljala vuna po kojoj su udarali maljevi, ĉvrsto postolje od drva, koje je drţ alo i povezivalo cijeli taj sustav, eto, to je bila sprava o kojoj je rijeĉ i takva je bila stoljećima, sve dok se netko nije sjetio maljeve zamijeniti valjcima koji vunu nisu udarali, već valjali. Taj je pothvat pod voĊenjem Cyrusa Smitha uspio da nije mogao bolje. Vuna, prije namoĉena u sapunasti rastvor, sjedne strane da lakše klizi, da se lakše sabija, stiska ili omekša, a s druge da se ne bi oštetila udaranjem, iziĊe iz valjaonice u obliku debelog sukna. Brazde i hrapavosti, kojima je priroda obdarila vuneno vlakno, tako su se potpuno zakvaĉile i iskriţ ale meĊusobno, da su tvorile tkaninu od koje su se mogla praviti i odijela i pokrivaĉi. Jasno, nije taj proizvod bio ni merino, ni muslin, ni škotski kašmir, ni ĉoha, ni rips, ni kineski, ni orleanski saten, ni alpaka, ni sukno, ni flanel. To je bio "linkolnski" pust. I tako je Lincolnov otok dobio još

jednu industriju. Naseljenici su, prema tome, sada imali ne samo dobra i topla odijela, već i debele pokrivaĉe, te su bez straha mogli ići u susret zimi 1866. godine. Velike hladnoće su se poĉele osjećati oko 20. lipnja. Na svoju veliku ţ alost, Pencroff je morao prekinuti rad na gradnji broda, koji će sigurno biti gotov za iduće proljeće. Mornar je sebi utuvio u glavu poći do otoka Tabora samo zato da ga izvidi, premda Cyrus Smith nije odobravao to putovanje jer im, oĉito, nikakva pomoć nije mogla doći s toga pustog i napola golog školja. Taj put od sto pedeset milja, na malom brodu po nepoznatom moru, budio je u njemu odreĊeni strah. A što će se s brodom dogoditi usred Tihog oceana, prepunog opasnosti, ako se otisne na puĉinu pa ne uspije ni do Tabora stići, ni do Lincolnova se otoka vratiti? Cyrus Smith je ĉesto o tom problemu razgovarao s Pencroffom, ali je ovaj uporno ostajao kod odluke da se otisne na to putovanje, da moţ da ni sam nije bio svjestan toga. Napokon reĉe mu jednog dana inţ enjer podsjetit ću vas, dragi prijatelju, da se vi pripremate prvi napustiti Lincolnov otok, premda ste ga uvijek kovali u zvijezde, te toliko puta izjavili da bi vam ga bilo ţ ao napustiti. Napustit ću ga samo na nekoliko dana, gospodine Cyruse! Eto, samo tako dugo koliko je potrebno da se ode do tamo i da se vrati, da se vidi kako, u stvari, izgleda taj otok! Sigurno nije ni sjena Lincolnovu otoku! Unaprijed sam siguran u to! Pa zašto onda ţ elite poći tamo? Zanima me što se dogaĊa na tom otoku Taboru! Ali, na njemu se ništa ne dogaĊa! I ne moţ e se ništa dogoditi! Tko zna? A ako vas zahvati oluja? Toga se ne moram bojati u ljetnim mjesecima reĉe Pencroff. Ali, gospodine Cyruse, budući da sve treba predvidjeti, ja bih vas molio da mi dopustite povesti Harberta na to putovanje. Pencroffe odgovori inţ enjer, stavivši ruku na mornarevo rame ako se dogodi nesreća vama i ovom djeĉaku koji je sluĉajno postao našim djetetom, zar mislite da bismo se ikad mogli utješiti? Gospodine Cyruse odgovori Pencroff s nepokolebljivim uvjerenjem mi vam nećemo nanijeti tu bol. Uostalom, mi ćemo ponovno razgovarati o tom putovanju kad doĊe vrijeme da se ono poduzme. Osim toga, kad budete vidjeli naš brod dobro opremljen jedrima, kad budete vidjeli kako se drţ i na moru, kad jednom s njim oplovimo otok što ćemo, dakako, uĉiniti zajedno ja mislim da nas nećete odvraćati od nauma da otplovimo. Ne krijem vam da će ovaj moj brod biti remekdjelo brodograĊevnog umijeća! Mogli biste barem kazati: naš brod, Pencroffe! uzvrati inţ enjer, kojega su Pencroffove rijeĉi razoruţ ale. Razgovor je završio da bi se kasnije nastavio, ali niti je inţ enjer uvjerio mornara, niti mornar inţ enjera. Prvi snijeg je pao krajem mjeseca lipnja. Prije toga su obor obilno snabdjeli hranom, te ga nisu morali svaki dan posjećivati, ali su odluĉili da će ga svaki tjedan barem jednom obići. Ponovno su razapeli zamke i postavili one naprave, koje je Cyrus Smith proizveo. Savijene kitove uši, stisnute u komadu leda i obloţ ene debelim slojem sala, postavili su na rubu šume, na mjestima gdje su obiĉno prolazile zvijeri, idući k jezeru. Na veliko inţ enjerove zadovoljstvo, taj pronalazak aleutskih ribara potpuno je uspio.

Nekoliko lisica, nekoliko divljih svinja, pa ĉak i jedan jaguar, postadoše ţ rtvama toga pronalaska: oštre kitove uši su im probile trbuhe. Ovdje treba spomenuti i pokušaj, prvi te vrste, koji su naseljenici poduzeli da bi došli u svezu sa sebi sliĉnim bićima. Gedeon Spilett je već više puta razmišljao baciti u more pisamce zatvoreno u boci koju će struje, moţ da, odvući do neke naseljene obale ili takvo pisamce povjeriti golubovima. Ali, tko se ozbiljno mogao nadati da će boca ili golubovi biti u stanju prevaliti tisuću i dvije stotine milja, tj. razmak koji je otok dijelio od najbliţ e nastanjene zemlje! To je bila ĉista ludost. MeĊutim, 30. lipnja su s priliĉno muke uhvatili jednog albatrosa, kojega je Harbert pušĉanim metkom lako ranio u pandţ u. Bio je to prekrasan primjerak iz obitelji tih golemih ptica, ĉija raširena krila iznose desetak stopa i koje su u stanju preletjeti mora široka poput Tihog oceana. Rana je albatrosu vrlo brzo zacijeljela i Harbert je htio zadrţ ati tu divnu pticu u nakani da je pripitomi, ali ga je Gedeon Spilett uvjerio da oni moraju iskoristiti tu prigodu i putem glasnika doći u svezu s nekom zemljom na Tihom oceanu. Harbert je morao popustiti, jer ako je albatros doletio do otoka iz nekog od naseljenih krajeva, on će se tamo i vratiti ĉim stekne slobodu. Moţ da se, u biti, Gedeon Spilett, u kojemu se ponekad javljao nagon novinskog dopisnika, radovao tome da na sreću pošalje u svijet vrlo zanimljiv sastavak u kojemu bi opisao dogodovštine naseljenika Lincolnova otoka! Kakav bi to uspjeh bio za stalnog dopisnika New York Heralda i za broj lista u kojemu bi izišla njegova priĉa, ako ova ikad dospije u ruke njegova direktora, štovanog Johna Benetta! Gedeon Spilett napiše, dakle, saţ eto izvješće koji su potom stavili u vrećicu od impregniranog platna, zamolivši onog tko ga pronaĊe, da ga odmah dostavi uredništvu New York Heralda. Tu su vrećicu zavezali albatrosu oko vrata, a ne oko noge, jer su se te ptice ĉesto odmarale na površini mora. Potom su vratili slobodu tom brzom zraĉnom glasniku i ganuto promatrali kako je nestajao u dalekoj izmaglici na zapadnoj strani. U kojem je smjeru odletio? upita Pencroff. U smjeru Novog Zelanda! odgovori Harbert. Sretan put! poviĉe mornar za albatrosom, premda se nije nadao nekom uspjehu tog pothvata. S dolaskom zime, naseljenici su nastavili s radovima u Granitnom dvorcu, krpali odjeću, izraĊivali razne predmete, a meĊu ostalim stadoše šivati jedra za brod, koja su najprije iskrojili iz golemog omotaĉa zraĉnog broda. U tijeku mjeseca srpnja vladala je velika hladnoća, ali naseljenici nisu štedjeli drva ni ugljena. Cyrus Smith je sagradio još jednu peć u velikoj dvorani, gdje su provodili duge veĉeri. Za vrijeme rada su razgovarali, a kad su im ruke bile besposlene, onda su se hvatali knjige. I tako je vrijeme prolazilo bez većih poteškoća. Bio je pravi uţ itak za njih kad bi u dvorani, dobro osvijetljenoj svijećama, dobro ugrijanoj ugljenom, poslije dobroga ruĉka ili veĉere, uz šalicu vruće kave od zove, uz lule iz kojih se dizao mirišljavi dim, slušali kako napolju oluja bijesno zavija! Oni bi se osjećali potpuno sretnima, ako bi se tako mogao osjećati onaj, tko je daleko od svojih bliţ njih i tko s njima nije u svezi! Oni su uvijek razgovarali o svojoj domovini, o prijateljima koje su ostavili, o veliĉini Sjedinjenih Drţ ava, ĉiji je utjecaj mogao samo rasti. Cyrus Smith, koji je bio sudionik u mnogim drţ avnim poslovima Unije, svojim je rijeĉima, zapaţ anjima i predviĊanjima dovodio do zanosa svoje slušatelje. Jednoga dana nešto potakne Gedeona Spiletta da mu kaţ e: Dragi moj Cyruse, ne prijeti li tom trgovaĉkom i industrijskom prometu, kojemu vi predviĊate stalan napredak i uspon, opasnost

da, prije ili poslije, bude potpuno zaustavljen? Zaustavljen? Zbog ĉega? Pa eto, zbog nedostatka ugljena, na primjer, koji bismo s pravom mogli nazvati najdragocjenijim od svih minerala. Jest, u stvari i jest najdragocjeniji odgovori Cyrus Smith. Izgleda da je priroda to htjela potvrditi tako što je stvorila dijamant, koji i nije drugo do kristalizirani ĉisti ugljen. Ne mislite, valjda, time kazati, gospodine Cyruse umiješa se Pencroff da će se dijamantom umjesto ugljenom zagrijavati parni kotlovi? Ne mislim, dragi prijatelju odgovori Cyrus Smith. Ipak, ja ostajem kod svoje tvrdnje ponovno će Gedeon Spilett. Vi ne nijeĉete da ĉe jednoga dana naslage ugljena biti posve iscrpljene? Hm, naslage ugljena su još uvijek goleme i sto tisuća radnika, koji godišnje iskopaju sto milijuna metriĉkih centi, još su daleko od toga da ih iscrpe. Sa sve većom potrošnjom kamenog ugljena nastavi Gedeon Spilett moguće je lako da će, umjesto onih sto tisuća radnika, u ugljenokopima raditi dvjesto tisuća i da će, prema tome, iskopati i dvostruko veću koliĉinu. Nedvojbeno, ali poslije europskih ugljenokopa, koje će novi strojevi potpunije iskoristiti, ugljenokopi Amerike i Australije će još dugo biti u stanju industriju opskrbljivati ugljenom. Koliko dugo? Najmanje dvije stotine i pedeset do tri stotine godina. To je utješno za nas dopuni Pencroffali bi moglo zabrinuti naše praunuke. U meĊuvremenu će ljudi pronaći nova vrela energije reĉe Harbert. Nadajmo se odgovori Gedeon Spilett jer bez ugljena ne bi više bilo strojeva, a bez strojeva ne bi bilo ni ţ eljeznica, ni parobroda, ni tvornica, ništa od svega onoga za ĉim ide napredak suvremenog ţ ivota! Ali, što će ljudi pronaći da nadomjeste ugljen? upita Pencroff. Naslućujete li vi to, gospodine Cyruse? Donekle, dragi prijatelju. A što će, dakle, gorjeti umjesto ugljena? Voda odgovori Cyrus Smith. Voda! poviĉe zaprepašteno Pencroff. Zar će voda pokretati parobrode i lokomotive, zar će voda zagrijavati vodu? Tako je, ali voda razdvojena na svoje sastavne elemente odgovori Cyrus Smith razdvojena, nema dvojbe, pomoću elektriciteta koji će jednog dana postati golemom snagom, kojom će se moći lako rukovati, jer sva velika otkrića, po nekom neobjašnjivom zakonu, ĉini se teţ e k istom cilju i da se istodobno dopunjuju. Jest, dragi prijatelji, ja vjerujem da će se voda jednog dana uporabljivati kao gorivo, da će vodik i kisik, elementi od kojih se sastoji, korišteni odvojeno ili istodobno, biti neiscrpna vrela svjetlosti i topline, i to tako velike snage kakvu ugljen neće nikada imati. Jednoga će dana spremišta parobroda i tenderi lokomotiva umjesto ugljena biti natovareni s ta dva zgusnuta plina, koji će gorjeti u pećima, razvijajući vrlo veliku toplinsku snagu. Kao što vidite, nema straha. Tako dugo dok na ovoj zemlji bude ljudi, ona će podmirivati njihove potrebe, te njima nikad neće uzmanjkati ni svjetlosti ni topline, kao što im neće uzmanjkati ni proizvoda biljnog, rudnog ili ţ ivotinjskog podrijetla. Ja sam, dakle, uvjeren, ako se iscrpe naslage ugljena, grijat ćemo i sebe i sve ostalo vodom. Voda je ugljen budućnosti! Ţelio bih to vidjeti reĉe mornar. Previše si poranio, Pencroffe odgovori mu Nab, koji se tek sada umiješa u razgovor. Ipak, raspravu nisu završile te Nabove rijeĉi, već Topovo lajanje, u kojemu je ponovno odjeknulo ono ĉudno zavijanje, koje već prije bijaše zabrinulo inţ enjera. U isto vrijeme, Top je ponovno poĉeo kruţ iti oko otvora bunara, koji se nalazio na kraju unutarnjeg hodnika. Što li je Topu, da ponovno ovako laje? ĉudio se Pencroff. 1 Jupu, da ovako mumlja? javi

se Harbert. U stvari, orangutan se pridruţ io psu. Na njemu su se opaţ ali jasni znaci nemira i, što je bilo vrlo ĉudno, te su dvije ţ ivotinje izgledale prije uznemirene nego bijesne. Ovaj je bunar, oĉito, u izravnoj svezi s morem reĉe Gedeon Spilett i sigurno neka morska ţ ivotinja ponekad dolazi odmoriti se na njegovu dnu. Oĉito sloţ i se mornar. Nikakvo se drugo pojašnjenje ne moţ e dati... Mir, Tope doda Pencroff, okrenuvši se prema psu a ti, Jupe, hajde u sobu. Jup i Top se umire. Jup poĊe u svoju sobu, a Top ostane u dvorani, ali je i dalje podmuklo reţ ao cijelu veĉer. Više se nije govorilo o toj zgodi koja je, uza sve to, naborala inţ enjerove ĉelo. U preostalom dijelu mjeseca srpnja stalno su se izmjenjivali kiša i mraz. Temperature zraka nisu bile onako niske, kao prošle zime i nikad nisu išle ispod osam stupnjeva po Fahrenheitu, odnosno ispod trinaest stupnjeva i trideset i tri minute ispod ništice po Celziusu. Ali, ako je ova zima bila manje hladna, obilovala je olujama i vjetrovima. Bilo je i ţ estokih naleta mora, koji su nekoliko puta izloţili opasnosti Dimnjake. Ĉinilo se da pomjeranje morskog dna podiţ e one silne valove i lamata s njima o bedem Granitnog dvorca. Kad bi naseljenici, nagnuti nad svoje prozore, promatrali goleme koliĉine vode kako se razbijaju pred njihovim oĉima, oni su se divili veliĉanstvenom prizoru što ga je pruţ ao nemoćni bijes oceana. Valovi su se odbijali i, pritom, tvorili mnoštvo blještave pjene, cijelog je ţ ala nestajalo pod njihovim bijesnim naletima i izgledalo je da se bedem Velikog vidikovca diţ e iz samog mora, ĉije je prskanje letjelo preko stotinu stopa uvis. Za vrijeme tih oluja bilo je ne samo teško već i opasno kretati se otoĉnim putovima, jer je nevrijeme ĉesto rušilo stabla. Uza sve to, nikad nije prošao tjedan dana, a da naseljenici ne bi obišli obor. Na sreću, njegova ograda, zaštićena jugoistoĉnim obroncima Franklinova brda, nije bila izloţ ena silovitim udarima uragana, te je, zahvaljujući tome, ostala ĉitava, a takoĊer su se saĉuvale i šupe i drveće. Ali je zato u peradarniku bilo znatnih šteta. SagraĊen na Velikom vidikovcu, on je bio, prema tome, izloţ en izravnim naletima istoĉnjaka. Golubinjak je dvaput ostao bez krova, a i ograda je dvaput srušena. Sve je to moralo biti ponovno napravljeno, i to što tvrĊe. Jasno je da se Lincolnov otok nalazio u najgorem dijelu Tihog oceana. Doista je izgledalo da se nalazi u središtu velikih ciklona, koji su luĊaĉki šibali po njemu. U prvom tjednu mjeseca kolovoza oluje su se, postupno, stišale i zrak se smirio, tako da je izgledalo da nikad i nije bilo nikakvih oluja. S dolaskom mirna vremena, temperatura se spustila i hladnoća vraški stisla. Ţiva se u toplomjeru spustila na 8 stupnjeva ispod ništice po Fahrenhejtu ili 22 ispod ništice po Celziusu. Treći kolovoza su naseljenici pošli na izlet na koji su se već nekoliko dana spremali. Okrenuli su prema jugoistoĉnom dijelu otoka, k Utvinim moĉvarama. Lovce je u taj kraj mamila moĉvarna divljaĉ, koja se tu povlaĉila na zimovanje. Budući da je tu bilo napretek divljih pataka, šljuka, pataka pupĉanica, gnjuraca, naseljenici su odluĉili jedan dan posvetiti lovu na te ptice. Zajedno s Gedeonom Spilettom i Harbertom, poĊoše ovaj put u lov i Nab i Pencroff. Pod izlikom da bi htio obaviti neki posao, jedino je Cyrus Smith ostao u Granitnom dvorcu. Lovci krenuše putom koji je vodio u Balonsku luku, pošto su prije toga obećali vratiti se naveĉer. Top i Jup su ih pratili. Kad su oni prešli preko mosta na Rijeci milosti, inţ enjer ga podigne i vrati se u Granitni dvorac, odluĉivši provesti u djelo jedan svoj plan radi kojega je ţ elio ostati sam. Taj se plan sastojao u tome, da vrlo pomno pregleda unutarnji bunar, ĉiji se otvor nalazio u hodniku Granitnog dvorca, a koji je bio spojen s morem u koje se nekad rušila voda što je otjecala iz jezera.

Zašto je Top tako ĉesto obilazio oko tog otvora? Zašto je on onako ĉudnovato lajao kad bi, obuzet nemirom, svratio do tog otvora? Zašto se Jup pridruţ io Topu, muĉen istom morom? Je li se taj bunar raĉvao ili je samo okomitom vezom bio spojen s morem? Je li se raĉvao prema drugim dijelovima otoka? Sve je to Cyrus Smith ţ elio doznati i biti sam. Odluĉio je, dakle, prigodom izbivanja svojih prijatelja pregledati bunar, a ta prigoda mu se sad pruţ ila. Bilo je lako spustiti se na dno bunara pomoću Ijestava kojima su se naseljenici uspinjali u Granitni dvorac prije no što su sagradili dizalicu. Te su ljestve bile dostatno duge za tu svrhu. Inţ enjer povuĉe ljestve do otvora bunara, koji je u promjeru bio širok oko šest stopa. On ih pusti da se odmotaju, pošto je prije toga tvrdo vezao njihov gornji kraj. Potom zapali svijeću, uze jedan revolver i jedan bodeţ zatakne za pojas. Napokon stavi stopalo na prvu preĉku i poĉe silaziti. Na zidu bunara nije bilo nikakvih šupljina, ali je po njemu bilo dosta izboĉina, pomoću kojih se spretni stvor mogao lako popeti do otvora na vrhu. Inţ enjeru je to odmah zapelo za oko, ali kad je uza svjetlost svijeće dobro promotrio te izboĉine, on na njima ne naĊe nikakvih tragova, nikakvih krhotina po kojima se moglo zakljuĉiti da su nekad nekome posluţ ile za penjanje. Cyrus Smith se spusti još dublje, osvjetljavajući svaki pedalj zida. Ništa ĉudno nije zamijetio. Kad je inţ enjer stupio nogom na posljednju preĉku Ijestava, Ċsjetio je da je dodirnuo površinu vode koja je u tom trenutku bila savršeno mirna. Niti u razini vode, niti igdje u bunaru nije bilo nikakve rupe, nikakva hodnika koji bi vodio u nutrinu masiva. Cyrus Smith udari drškom svog bodeţ a po stijeni bunara i ona tupo odjekne. Ta je stijena bila od tvrda granita kroz koji nitko ţ iv nije sebi mogao probiti put. Da bi se stiglo do dna bunara i popelo potom do njegova otvora u Granitnom dvorcu, trebalo je proći kroz kanal koji je uvijek bio pod vodom i podzemnim tunelom bio spojen s morem. To su mogle izvesti samo morske ţ ivotinje. A kamo je vodio taj kanal, do kojeg mjesta na morskoj obali i na kojoj dubini pod morem, to nije bilo moguće ispitati. Pošto je završio s pregledom bunara, Cyrus Smith se popenje, povuĉe ljestve, pokrije otvor bunara i vrati se, zamišljena izgleda, u veliku dvoranu Granitnog dvorca i reĉe: Ništa nisam zamijetio, ali uza sve to, ipak tu neĉega ima!

XII.

PRIPREMANJE JEDARA ZA BROD NAPAD ĈILEANSKIH LISICA JUP JE RANJEN JUPA NJEGUJU JUP JE OZDRAVIO BROD JE IZGRAĐEN PENCROFFOVA RADOST BONADVENTURA PRVA PLOVIDBA PREMA JUGU OTOKA NEOĈEKIVANI DOKUMENT Lovci su se naveĉer vratili kući, poslije uspješna lova. Nosili su toliko divljaĉi, koliko su ĉetiri ĉovjeka mogla ponijeti. Topu je oko vrata visila velika ogrlica od divljih pataka, dok je Jup oko pasa nosio ĉitavu gomilu šljuka. Eto, gospodaru poviĉe Nab evo na što ćemo utrošiti vrijeme! Imat ćemo konzervi, pašteta, ĉitavu zalihu pravih poslastica! Ali netko mi treba pomoći. Vjerujem da ćeš to biti ti, Pencroffe. Neću, Nabe odgovori mornar. Imam pune ruke posla oko jedara, stoga ovaj put ne raĉunaj na mene. A na vas, gospodine Harberte? Ja sutra moram skoĉiti do obora, Nabe odgovori djeĉak. Onda ćete mi vi pomoći, gospodine Spilette! Napravit ću ti tu uslugu, Nabe odgovori novinar ali te upozoravam da ću objaviti tvoje recepte, ako mi otkriješ njihovu tajnu. Kako god hoćete, gospodine Spilette odvrati Nab kako god hoćete! I tako je sutradan Gedeon Spilett postao Nabovim pomoćnikom, zaposlivši se u njegovu kuhinjskom laboratoriju. Prije toga, inţ enjer ga je upoznao s rezultatom svog juĉerašnjeg izviĊanja. Novinar se sloţ io s mišljenjem Cyrusa Smitha, da se na dnu bunara krije neka tajna koju treba otkriti, premda inţ enjer nije ništa pronašao. Hladnoća je potrajala još tjedan dana. Naseljenici su napuštali Granitni dvorac jedino onda, kad je trebalo nešto obaviti u peradarniku. Dom im je bio ispunjen ugodnim mirisima, koji su se širili iz kuhinje, gdje su Nab i dopisnik bili zabavljeni svojim kuharskim umijećem. Ipak, oni nisu svu divljaĉ ulovljenu u moĉvarama pretvorili u konzerve, jer se ona na jakoj hladnoći mogla dugo ĉuvati, pa su divlje patke i druge ptice jeli svjeţ e. Svi su se sloţ ili, da na cijelom svijetu nije bilo ukusnijih moĉvarnih ptica. U tijeku tog tjedna Pencroff je, uz pomoć Harberta koji je vrlo vješto baratao mornarskom iglom, radio s takvim ţ arom da su jedra za brod bila gotova. Konopa je bilo napretek, zahvaljujući snasti kojom je bio snabdjeven omotaĉ balona. Tanki i debeli konopi mreţ e balona bili su ispleteni od odliĉne špage. Mornar ih je sjajno iskoristio. Jedra je obrubio jakim konopom, kojega je bilo dostatno da se naprave dizaĉi, pripone, Škote i drugo... Po Pencroffovim uputama, Cyrus Srnith je izradio na strugu potrebne koloture. Dogodilo se da su snast i jedra bili gotovi prije nego trup broda. Pencroff ĉak izradi zastavu za brod i oboji je plavom, crvenom i bijelom bojom. Boje je dobio od nekih biljaka kojih je bilo u izobilju na otoku. Samo što je, uz trideset i sedam zvijezda koje su predstavljale trideset i sedam drţ ava Unije, što su vijorile na jarbolima ameriĉkih jahti, mornar dodao još jednu zvijezdu, trideset osmu, zvijezdu Drţ ave Lincoln, jer je on drţ ao svoj otok pripojenim velikoj republici. On je u našim srcima već pripojen, premda još nije u stvarnosti govorio je. Ĉekajući da brod bude završen, njegova je zastava izvješena na srednji prozor Granitnog dvorca, što naseljenici oduševljeno pozdrave s tri gromoglasna "hura". MeĊutim, zima se bliţ ila kraju. Izgledalo je da to neće imati teţ ih posljedica, kadli

Velikom vidikovcu zaprijeti potpuno uništenje. Poslije jednog napornog dana, naseljenici su tvrdo spavali. Odjednom ih oko ĉetiri sata ujutro naglo probudi Topovo lajanje. Ovaj put pas nije lajao u blizini bunara, već na pragu vrata i bacao se na njih kao da ih hoće razvaliti. Uz njega je stajao Jup i oštro kriĉao. Što je, Tope! poviĉe Nab, koji se prvi probudio. Ali, pas je nastavio lajati s još većim bijesom. Što je, zaboga? upita Cyrus Smith. Svi se na brzinu obuku i pojure prema prozorima. Pred njihovim oĉima se prostirao sloj snijega, ĉiju su bjelinu jedva i nazirali u tamnoj noći. Nisu ništa vidjeli, ali su ĉuli neko ĉudno kevtanje, koje je dopiralo iz mraka. Bilo je oĉito da su ţ alo zaposjele nekakve ţ ivotinje, koje nisu uspjeli vidjeti. Što je to? javi se Pencroff. Ili su vuci, ili jaguari, ili majmuni! odgovori Nab. Do vraga! Ali oni bi se mogli popeti na Veliki vidikovac! poviĉe dopisnik. Što će biti s našim peradarnikom poviĉe Harbert s našim usjevima? Kako li su samo prešli preko rijeke? upita Pencroff. Sigurno su prešli preko mostića na ţ alu odgovori inţ enjer koji je netko od nas zaboravio podignuti. Doista, sad sam se sjetio reĉe Gedeon Spilett da sam ga ja zaboravio podignuti... Nema što, dobro ste to uradili, gospodine Spilette poviĉe mornar. Što se dogodilo, dogodilo se reĉe Cyrus Smith. Bolje ĉe biti da razmislimo što nam je ĉiniti! Takav su razgovor vodili Cyrus Smith i njegovi prijatelji. Bilo je oĉito da su nekakve ţ ivotinje prešle preko mostića i razišle se po ţ alu, a lako su mogle uz lijevu obalu Rijeke milosti stidi do Velikog vidikovca. Trebalo ih je, dakle, preduhitriti i navaliti na njih, ako se to pokaţ e potrebnim. Ali, koje bi to ţ ivotinje mogle biti? ponovno netko upita, baš kad je kevtaiije postalo snaţ nije. Slušajući to kevtanje, Harbert se odjednom trgne. Sjetio se da ga je ĉuo prigodom prvog izleta na vrelo Crvenog potoka. To su lisice, ĉileanske lisice! poviĉe. Naprijed! poviĉe mornar. Naoruţ avši se sjekirama, puškama i pištoljima, svi pojure prema košari dizalice i brzo se spuste na ţ alo. Te lisice su vrlo opasne ţ ivotinje kad su u ĉoporu i kad ih glad muĉi. Uza sve to, naseljenici nisu oklijevali, već su se bacili usred ĉopora i prvim pucnjevima pištolja koji su osvijetlili mrak zaustaviše prve napadaĉe. Naseljenicima je bilo najviše stalo do toga da tim pljaĉkašima presijeku put do Velikog vidikovca, jer dospiju li do usjeva i peradarnika, napravit će goleme štete, moţ da nepopravljive, osobito njivi gdje je posijana pšenica. Budući da su do zaravni mogle dospjeti samo lijevom obalom Rijeke milosti, trebalo im se suprotstaviti na uskom dijelu obale izmeĊu rijeke i granitnog bedema. To je svima bilo jasno. Po zapovijedi Cyrusa Smitha, stigoše na oznaĉeno mjesto, dok su lisice skakale kroz mrak. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Harbert, Pencroff i Nab se rasporede tako, da su napravili neprolazni bedem. Top je razvaljenih ĉeljusti predvodio naseljenike. Za njim je jurio Jup, naoruţ an kvrgavim štapom, kojim je zamahivao kao kakvim maljem.

Noć je bila vrlo mraĉna. Naseljenici su vidjeli napadaĉe jedino kad bi sijevnuli pucnji. Bilo ih je najmanje stotinu, a oĉi su im poput ţ eravica gorjele. Ne smiju proći! poviĉe Pencroff. Pa i neće! odgovori inţ enjer. I doista nisu prošle, ali ne zato što nisu pokušale proći. Lisice koje su se nalazile straga gurale su one naprijed. Naseljenici su ih neprestano rušili mecima iz pištolja i udarcima sjekira. Mnogo lisiĉjih trupla je već sigurno prekrivalo tlo, ali ĉopor kao da se nije smanjivao. Ĉinilo se da se bez prekida obnavlja preko mostića na ţ alu. Ubrzo su se morali boriti protiv zvijeri prsa u prsa. Na sreću, naseljenici su prošli samo s nekoliko ozljeda. Harbert je pištoljem skinuo s Nabovih leĊa jednu lisicu koja mu je poput tigra skoĉila za vrat. Top se tukao sav obuzet bijesom. Skakao je lisicama za vrat i davio ih kratkim postupkom. Naoruţ an štapom, Jup je udarao kao lud. Uzalud su ga pokušavali odgurnuti natrag. Obdaren, bez dvojbe, vidom koji mu je omogućivao vidjeti u mraku, on je uvijek bio u najvećoj guţ vi i katkad bi oštro zafućkao, što je bilo znakom da je vrlo sretan. U jednom trenutku on poĊe odviše naprijed. Pri pucnju pištolja vidješe kako se oko njega okupilo pet ili šest velikih lisica. On im se suprotstavljao s rijetkom hladnokrvnošću. Na kraju je bitka ipak završila pobjedom naseljenika, ali pošto je cijela dva sata potrajala! Vjerojato su prvi zraci zore napadaĉe prinudili na povlaĉenje. Išĉeznuli su prema sjeveru, strugnuvši preko mostića koji Nab odmah podigne. Kad je dnevno svjetlo dostatno osvijetlilo bojno polje, naseljenici su izbrojili više od pedeset pobijenih lisica na morskom ţ alu. A Jup! poviĉe Pencroff. Gdje je nestao Jup? Jupa nije nigdje bilo. Njegov prijatelj Nab ga je dozivao i ovo je bilo prvi put da Jup nije odgovorio na dozive svoga prijatelja. Svi su se dali u potragu za Jupom, strahujući pritom da ga ne pronaĊu meĊu pobijenim lisicama. Rašĉistiše mjesto od lešina koje su snijeg zamrljale svojom krvlju i pronaĊoše Jupa usred pravog breţ uljka lisica ĉije su razbijene njuške i slomljeni bubrezi bili najboljim svjedokom da su se srele sa strašnim štapom neustrašivog ĉetverorukca. Jadnije Jup još drţ ao u ruci komad slomljena štapa. Kad je ostao bez oruţ ja, ĉopor se lisica bacio na nj i nanio mu duboke rane po grudima. Još je ţ iv! poviĉe Nab, nagnuvši se nada nj. Spasit ćemo ga reĉe mornar lijeĉit ćemo ga kao bilo koga od nas! Ĉinilo se da je Jup razumio Pencroffove rijeĉi, jer mu je naslonio glavu na rame, kao da mu time ţ eli zahvaliti. I mornar je bio ranjen, ali njegove rane, kao i ostalih njegovih prijatelja, bile su lakše prirode, jer su, zahvaljujući svom vatrenom oruţ ju, gotovo stalno napadaĉe drţ ali podalje. Dakle, samo je orangutan bio ozbiljno ranjen. Nab i Pencroff podigoše Jupa i odnesoše ga do dizalice, a da on gotovo nije ni jauknuo. Polako su ga popeli do Granitnog dvorca. Tamo su ga smjestili na madrac skinut s jednog kreveta i odmah mu vrlo pozorno oprali rane. Ĉini se da mu nije bio oštećen nijedan od glavnih organa, ali je Jup zbog velikog gubitka krvi bio vrlo slab, a uz to ga i ognjica napala. Pošto su mu previli rane, polegoše ga na krevet i propisaše mu vrlo strogu dijetu. "Baš kao kakvom ĉovjeku", reĉe Nab. Dadoše mu popiti nekoliko šalica osvjeţ avajućeg ĉaja, kojeg je bilo raznih vrsta u ljekarni Granitnog dvorca. Jup je najprije usnuo nemirnim snom, ali je, postupno, njegovo disanje postalo pravilnije, te ga pustiše da se odmara u najvećem miru. Katkad bi Top, hodajući, tako reći, "na vršcima prstiju", došao u posjet svome prijatelju i pritom se ponašao kao da odobrava svu onu skrb, koju su naseljenici posvetili Jupu. Jedna Jupova ruka visila je niza stranu postelje i Top mu je tuţ no

lizne.

Tog jutra su naseljenici pristupili ukopavanju pobijenih lisica. Odvukli su ih u šumu Daleki zapad i duboko ih ukopali. Napad lisica, koji je mogao imati vrlo ozbiljnih posljedica, bio je upozorenje naseljenicima. Otad nisu nikad pošli na spavanje, a da jedan od njih nije obišao sve mostove i uvjerio se da su podignuti i da, prema tome, neće biti nikakvih upada na njihovo podruĉje. Premda su naseljenici prvih nekoliko dana strahovali za Jupov ţ ivot, on se ipak odhrvao bolesti, zahvaljujući svom snaţ nom tijelu. Ognjica je postupno pala, i Gedeon Spilett, koji se donekle razumio i u medicinu, izvijesti da je izvan opasnosti. Šesnaesti kolovoza Jup poĉe jesti. Nab mu je pripravljao male porcije raznih slatkih jela koja je bolesnik jeo s uţ itkom. Istina, Jup je imao jednu malu manu, naime, bio je pomalo proţ drljiv, što Nab nije kod njega nikad pokušao ispraviti. Sto ćete odgovarao je Nab Gedeonu Spilettu, koji mu je predbacivao da ga kvari jadni Jup nema drugih uţ itaka osim jela i ja sam sretan što ga barem jelom mogu nagraditi za sve njegove usluge! Majstor Jup je deset dana bio vezan uz krevet, to jest do 21. kolovoza. Tog je dana ustao. Rane su mu zacijeljele i vidjelo se na njemu da će mu tijelo ubrzo steći prijašnju snagu i gipkost. Kao i svi bolesnici koji se nalaze na putu ozdravljenja, ni on nije mogao utaţ iti glad. Novinar ga je puštao da jede koliko hoće, jer se on pouzdavao u Jupov nagon, koji vrlo ĉesto nedostaje razumnim bićima, a koji će majmuna saĉuvati od loših posljedica neumjerenosti. Nab je bio oduševljen, videći kako se njegovu uĉeniku vratio tek. Samo ti jedi, dragi moj Jupe govorio mu je nemoj se niĉega lišavati! Ti si mnogo krvi izgubio za nas, pa bi bio red da ti pomognem izgubljenu krv ponovo nadoknaditi! Dvadeset peti kolovoza Nab odjednom uze zvati svoje prijatelje. Gospodine Cyruse, gospodine Spilette, gospodine Harberte, Pencroffe, doĊite. Brzo doĊite! Naseljenici su se nalazili u velikoj dvorani dvorca. Na Nabove dozive, koji su dolazili iz Jupova sobiĉka, oni se odmah dignu i poĊu k Nabu. Što je, što se dogodilo? upita dopisnik. Gledajte! odgovori Nab, prasnuvši u grohotan smijeh. A što su, u stvari, vidjeli? Vidjeli su majstora Jupa kako mirno i ozbiljno puši i sjedi na pragu Granitnog dvorca, podvinuvši noge pod straţ njicu, kao kakav Turĉin. Moja lula! poviĉe Pencroff. Uzeo je moju lulu! Ah, dobri moj Jupe, poklanjani ti je! Samo ti puši, dragi, samo ti puši! Jup je ispuštao kolute dima, što mu je, ĉini se, priĉinjalo veliko zadovoljstvo. Cyrus Smith se i ne zaĉudi previše toj zgodi i navede nekoliko primjera kad su se pripitomljeni majmuni navikli na uţ ivanje duhana. Od tog je dana majstor Jup imao svoju lulu, bivšu mornarevu lulu, koja je visila u njegovu sobiĉku pokraj njegovih zaliha duhana. On ju je sam punio i palio ţ eravicom. Ĉinilo se da je Jup bio najsretnija ţ ivotinja meĊu ĉetverorukcima. Samo je po sebi jasno da su zajedniĉke sklonosti prema duhanu još više osnaţ ile prijateljske veze koje su već postojale izmeĊu valjanog majmuna i ĉestitog mornara. Ovo je moţ da ĉovjek katkad bi Pencroff kazao Nabu. Bi li se ti zaĉudio kad bi Jup jednog dana naprosto progovorio? Vjere mi, ne bih odgovori Nab. Ja se više ĉudim tome što on ne govori, jer on sve razumije i sve zna, samo što, eto, još govoriti ne zna! Doista bih se slatko nasmijao ponovno će mornar kad bi mi jednog dana kazao: "Hajdemo zamijeniti lule, Pencroffe!"

Jest pridoda Nab kakva šteta što je nijem od roĊenja! U mjesecu rujnu zimske su hladnoće posve splasnule i naseljenici su se sa ţ arom bacili na radove izvan Granitnog dvorca. Gradnja broda je napredovala da nije mogla brţ e. Izvana je već bila gotova oplata, a iznutra su postavili rebra i tako su povezani svi dijelovi trupa rebrima razmekšanim vodenom parom, da bi što bolje prionula uz trup broda. S obzirom na to da su doista drva imali napretek, Pencroff predloţ i inţ enjeru da trup iznutra obloţ e još jednim slojem nepropusnih dasaka što će, dakako, pojaĉati sigurnost broda. Ne znajući što ih u budućnosti ĉeka, Cyrus Smith se sloţ i s mornarevim prijedlogom da sagrade što sigurniji brod. S unutarnjim oblaganjem broda i palubom bili su gotovi oko 15. rujna. Superenje sastavaka obavili su kuĉinom od suhe morske trave, koju su dlijetom i ĉekićem nabili izmeĊu madira s vanjske strane trupa, te izmeĊu spojeva na unutarnjoj oblogi i dašĉica kojima je bila postavljena paluba. Kad su s tim bili gotovi, sve te sastavke zališe vrućim katranom, kojega su dostatno nakupili na borovima u šumi. Unutra urediti brod bio je vrlo jednostavan posao. Najprije su na dno broda smjestili opterećenje od teškog granitnog kamenja. To je kamenje teţ ilo oko dvanaest tisuća livri. Preko kamenja su postavili pod, a onda su nutrinu razdijelili na dvije prostorije, uzduţ kojih su smjestili dvije klupe, koje su imale posluţ iti kao spremišta. Donji dio jarbola je podrţ avao pregradu, koja je dijelila dvije prostorije, u koje se silazilo kroz dva otvora na palubi, snabdjevena poklopcem. Pencroff je odmah pronašao drvo prikladno za jarbol. On se odluĉio za mladi bor, ravan i bez ĉvorova. On mu donji dio isteše u obliku ĉetverokuta, a vrh mu zaobli. Za jarbol, za trup i za krmu izradili su okove u kovaĉnici smještenoj u Dimnjacima, ponešto grube, ali zato tvrde. Napokon, preĉke za jedra, kriţ evi na jarbolu, motke, vesla i ostali pribor, sve je to bilo gotovo u prvom tjednu mjeseca listopada. Odluĉili su brod isprobati u blizini otoka, da vide kako se drţ i na moru i do koje su se mjere mogli pouzdati u nj. Za sve to vrijeme ni ostali radovi nisu bili zapušteni. Obor su preuredili, jer se sada stado ovaca i koza povećalo novim priraštajem, koji je trebalo smjestiti i hraniti. Naseljenici su uza sve to odlazili i do uzgajališta ostriga, i do kuniĉnjaka, i do naslaga ugljena i ţ eljeza, a uz to su se zalijetali u još neistraţ ene dijelove Dalekog zapada, koji je obilovao s divljaĉi. Pronašli su još neke biljke, pa premda ih nisu mogli odmah koristiti, one su, uza sve to, povećale biljne zalihe Granitnog dvorca. Bile su to biljke iz obitelji ledenica. Neke su bile sliĉne onima s Rta dobre nade, ĉije se mesnato lišće moglo jesti, a druge su davale bobe koje su sadrţ avale neku vrstu brašna. Deseti listopada brod je porinut u more. Pencroff je sav zario od sreće. Porinuće je savršeno uspjelo. Potpuno opremljeni brod, doguran na kotaĉima do samog ruba morske obale, zahvati plima koja je u tom trenutku rasla i on zapliva uz pljesak svih naseljenika, a osobito Pencroffa koji se u tom pogledu nije pokazao nimalo skromnim. Uostalom, on se imao zbog ĉega ponositi: naime, na tom je brodu samo on mogao biti njegovim zapovjednikom. Zvanje kapetana naseljenici su mu jednoglasno dodijelili. Da bi se zadovoljilo zapovjednika Pencroffa, trebalo je najprije dati ime brodu. Pošto su o mnogim predloţ enim imenima nadugo i široko raspravljali, svi su se na kraju sloţ ili da se brodu da ime Bonadventura, u stvari, kršteno ime ĉestitoga mornara. Ĉim je plima podigla Bonadventuru, odmah je bilo oĉito da savršeno stoji na moru i da će lijepo ploviti u svakom smjeru i pri svakoj brzini. Uostalom, sve će se to ustvrditi još toga dana, ploveći pored obale. Vrijeme je bilo lijepo, vjetar svjeţ , a more povoljno za plovidbu, osobito s juţ ne strane otoka, gdje je već cijeli sat

puhao jugozapadnjak. U brod! U brod! vikao je Pencroff. Trebalo je, meĊutim, nešto pojesti prije odlaska. Pritom im se uĉinilo da bi bilo dobro nešto hrane ponijeti na brod, da im se naĊe ako bi se izlet produljio do veĉeri. I Cyrusu Smithu se ţ urilo da iskušaju taj brod za koji je on napravio projekt, premda mu je na mornarev nagovor ĉesto morao promijeniti poneki dio. On nije u nj imao ono povjerenje što ga je pokazivao Pencroff, a kako ovaj više nije spominjao putovanje na otok Tabor, Cyrus Smith se ponadao da je mornar odustao od te nakane. Njemu se, naprosto, nije mililo da dvojica ili trojica njegovih prijatelja poĊu na dalek put u tom tako malom brodu, ĉija zapremnina nije bila veća od petnaest tona. U deset i pol sati svi su bili na brodu, pa ĉak i Jup i Top. Nab i Harbert su povukli sidro koje se ţ arilo u pijesak blizu ušća Rijeke milosti. Podigoše straţ nje jedro, na vrhu jarbola zaleprša zastava i Bonadventura pod Pencroffovim zapovjedništvom okrene prema puĉini. Da bi se izvukli iz Zaljeva Unije, trebalo je najprije ploviti niz vjetar. Ustvrdili su da je pri takvom poloţ aju prema vjetru brod postizao odliĉnu brzinu. Pošto su zaobišli Rt olupine i Ĉaporkov rt, Pencroff je morao drţ ati brod okrenut više prema vjetru, da bi nastavio plovidbu juţ nom obalom otoka. Pošto je nekoliko puta okrenuo brod u razne smjerove, Pencroff zamijeti da je mogao ploviti gotovo protiv vjetra, a da ga pritom vjetar ne zanosi sa smjera. Zaokrećući prema vjetru, brod je zadrţ ao dobar "zalet", kao što kaţ u mornari, pa ĉak je još i dobio na brzini. Putnici Bonadventure su bili doista oduševljeni. Imali su sada dobar brod, koji im je u sluĉaju potrebe mogao odliĉno posluţ iti, a plovidba je po ovako lijepom vremenu i uz pogodan vjetar bila vrlo ugodna. Pencroff izvede brod na puĉinu, na tri ili ĉetiri milje od obale, nasuprot Balonskoj luci. Otok im se sada ukaza u svoj svojoj veliĉini i posve drukĉiji: raznolikim oblicima obale od Ĉaporkova rta do Zmajeva rta, šumom u prvom planu, šumom u kojoj su stabla crnogorice odudarala od mladog lišća drugih tek propupalih stabala, Franklinovim brdom koje je dominiralo cijelim otokom i kojemu je nešto snijega pokrivalo vršak. Kako je lijepo! poviĉe Harbert. Jest, naš je otok i lijep i dobar odgovori Pencroff. Volim ga kao što sam volio svoju jadnu majku! Primio nas je bijedne i bez igdje iĉega, a što sada nedostaje njegovoj djeci, koja su s neba pala? Ništa! odgovori Nab. Ništa, kapetane! I njih dvojica pobjedniĉki viknu u ĉast svoga otoka! Za to je vrijeme Gedeon Spilett, naslonjen o donji dio jarbola, crtao obzor koji se širio pred njegovim oĉima. Cyrus Smith je šutke promatrao. Ĉini se da se brod dobro drţ i reĉe naposljetku. Dakako! A vjerujete li sada da bi mogao izdrţ ati i neko dulje putovanje? Kakvo putovanje, Pencroffe? Pa putovanje do otoka Tabora, na primjer. Prijatelju dragi odgovori Cyrus Smith mislim da bismo u presudnom trenutku mogli povjeriti svoje ţ ivote Bonadventuri, pa ĉak i na dulje vrijeme, ali vi znate da bi mi bilo teško gledati kako polazite za otok Tabor, tim više što vas ništa ne obvezuje da tamo otplovite. Pa, ĉovjek rado upoznaje svoje susjede ponovno je navalio Pencroff, koji je tvrdoglavo ustrajao u svojoj namisli. Otok Tabor nam je naš susjed, i to jedini! Pristojnost nam nalaţ e da mu poĊemo u posjet! Do vraga! javi se sada Gedeon Spilett. Naš prijatelj Pencroff zna što je pristojnost! Ne znam ja ništa odvrati mornar, kojega je inţ enjerove protivljenje pomalo ljutilo, ali ga

on nije htio povrijediti. Shvatite, Pencroffe reĉe Cyrus Smith da vi ne moţ ete sami otploviti do otoka Tabora. Jedan mi je suputnik dostatan. Neka bude odgovori inţ enjer. Znaĉi da vi naseobinu Lincolnova otoka, koja sada broji pet naseljenika, dovodite u opasnost da ostane na trojici. Broji šest! odgovori Pencroff. Zaboravili ste Jupa! Sedam! doda Nab. Ta i Top je valjda naseljenik! Nema nikakve opasnosti, gospodine Cyruse ponovno će Pencroff. To je moguće, Pencroffe, ali ponavljam, ipak se time izlaţ ete opasnosti bez ikakve potrebe! Tvrdoglavi mornar ne odgovori ništa i razgovor zamre, ali on je odluĉio drugom prigodom ponovno nastaviti. On nije ni sanjao da će mu jedan dogaĊaj priteći u pomoć i pretvoriti njegov ćudljivi prohtjev, tko zna s kakvim završetkom, u djelo ljudskog milosrĊa. Pošto je neko vrijeme plovila puĉinom, Bonadventura se pribliţ i obali, uputivši se prema Balonskoj luci. Trebalo je pregledati uske prolaze izmeĊu pješĉanih sprudova i morskih grebena i oznaĉiti ih, jer su naseljenici odluĉili da ta mala luka postane pristanište broda. Bili su oko pola milje udaljeni od obale i trebalo je ploviti u krivudavom smjeru, da bi napredovali prema vjetru. U tom trenutku Bonadventura je plovila umjerenom brzinom jer joj je vjetar, dijelom zaustavljen visokom obalom, jedva nadimao jedra, a more se, glatko kao ogledalo, tek ponekad namreškalo naletom povjetarca koji je ćudljivo popuhivao. Harbert se nalazio na pramcu, da bi kazivao put meĊu grebenima, kadli odjednom poviĉe: Okreni protiv vjetra, Pencroffe, okreni protiv vjetra! Što je? upita mornar, diţ ući se na prste. Da nije neki greben? Nije... ĉekaj reĉe Harbert ne vidim dobro... još uz vjetar... dobro... sad malo okreni niz vjetar... Kazavši to, Harbert se pruţ i po ogradi broda, naglo zagnjuri ruku u more i podigne se. Jedna boca! reĉe. Drţ ao je u ruci zatvorenu bocu koju je podigao iz mora, nekoliko metara od obale. Cyrus Smith uze bocu. Ne kazavši ni rijeĉi, skine ĉep i izvuĉe iz boce vlaţ an papirić na kojemu su pisale ove rijeĉi: "Brodolomac... Otok Tabor... 153. stupanj zap. duţ ine... 31. stupanj i 11 minuta juţ ne širine."

XIII.

ODLUKA JE PALA DA SE POĐE NA PUT PRETPOSTAVKE PRIPREME TRI PUTNIKA PRVA NOĆ NA BRODU DRUGA NOĆ NA BRODU OTOK TABOR TRAŢENJE NA ŢALU TRAŢENJE U ŠUMI NIGDJE NIKOGA ŢIVOTINJE BILJKE JEDNA KOLIBA KOLIBA JE PUSTA Brodolomac! poviĉe Pencroff. Brodolomac na nekoliko stotina milja od nas! Napušten na otoku Taboru! Ah, gospodine Cyruse, sad se ne moţ ete protiviti mojoj nakani da otputujem! Ne mogu, Pencroffe odgovori inţ enjer. Naprotiv, trebate što prije otputovati. Već sutra? Već sutra! Inţ enjer je drţ ao u ruci papirić koji je izvukao iz boce. On ga je pozorno promatrao neko vrijeme, a potom reĉe: Iz ovog dokumenta, dragi prijatelji, odnosno po rijeĉima iz kojih je sastavljen, moţ emo najprije zakljuĉiti ovo: prvo, da je brodolomac s otoka Tabora ĉovjek, koji se vrlo dobro razumije u moreplovstvo, jer je naveo na dlaku istu geografsku širinu i duţ inu otoka koju smo mi prije ustvrdili, a drugo, da je on Englez ili Amerikanac, i to stoga što je pisamce pisano na engleskom jeziku. To je posve logiĉno reći će sad Gedeon Spilett. Prisutnost tog brodolomca objašnjava podrijetlo onog sanduka koji smo pronašli na obali našeg otoka. Postoji brodolomac, prema tome, i brodolom se morao zbiti. Sto se tiĉe brodolomca, makar tko on bio, sreća za njega što je Pencroffu sinula ideja sagraditi ovaj brod i upravo danas iskušavati njegova plovna svojstva, jer da smo samo jedan dan zakasnili, ova se boca mogla razbiti o litice na obali. Doista, prava je sreća što je Bonadventura prošla ovuda i naišla na tu bocu, prije no što se razbila o obalu. Ne ĉini li vam se da je sve to vrlo ĉudno? upita Cyrus Smith, obrativši se Pencroffu. To ja drţ im sretnom sluĉajnosti odgovori Pencroff i niĉim drugim. Zar vi nazirete nešto neuobiĉajeno u cijeloj ovoj zgodi, gospodine Cyruse? Ta je boca morala nekamo otplutati, a nije li svejedno je li doplutala ovamo ili nekamo drugamo? Moţ da vi imate pravo, Pencroffe reĉe inţ enjer pa ipak... Ni po ĉemu se ne bi moglo zakljuĉiti da ta boca već dulje vrijeme ne pluta morem zamijeti Harbert. Ni po ĉemu sloţ i se Gedeon Spilett pa i za papir pronaĊen u njoj reklo bi se da je nedavno pisan. Kakvo je vaše mišljenje, Cyruse? Teško je to ustvrditi, a uostalom brzo ĉemo to saznati! odgovori Cyrus Smith! Za vrijeme tog razgovora Pencroff nije stajao skrštenih ruku. On je okrenuo brod, te je sada Bonadventura podj>ovoljnim vjetrom, koji joj je napinjao sva jedra, brzo jurila prema Caporkovu rtu. U tom su trenutku svakog naseljenika zaokupljale misli o brodolomcu na otoku Taboru. Je li još bilo vremena spasiti ga? Bio je to veliki dogaĊaj u ţ ivotu naseljenika! Premda su i sami bili brodolomci, oni su se bojali da je onaj tamo bio manje sretan od njih, te su drţ ali svojom duţ nosti pohitati u pomoć tom nesretniku. Zaobišli su Ĉaporkov rt. Oko ĉetiri sata, Bonadventura se usidri kraj ušća Rijeke milosti. Te iste veĉeri su razraĊene sve pojedinosti, koje su se odnosile na putovanje do otoka Tabora. Svima se ĉinilo da će biti najbolje ako Pencroff i Harbert, s obzirom na to da su oni jedini

znali upravljati brodom, poĊu sami na to putovanje. Ako otplove sutradan, 11. listopada, mogli su na otok Tabor stići 13. u tijeku dana. Budući da je vjetar bio povoljan, oni su mogli udaljenost od sto pedeset milja prevaliti za ĉetrdeset i osam sati. Ako na otoku ostanu jedan dan, a tri do ĉetiri dana proĊe u povratku, moglo se raĉunati da će 17. biti ponovno na Lincolnovu otoku. Vrijeme je bilo lijepo, barometar se stalno penjao, vjetar se, pomalo, ustalio, svi su izgledi bili na strani ovih hrabrih ljudi, koje je ljudska duţ nost odvlaĉila s njihova otoka. I tako je odluĉeno da će Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Nab ostati u Granitnom dvorcu. MeĊutim, dogodila se jedna promjena. Naime, Gedeon Spilett, koji nije zaboravio na svoje zvanje dopisnika New York Heralda, izjavi da će prije plivajući krenuti do otoka Tabora no što će propustiti sliĉnu prigodu, te je i njemu bilo dopušteno poći na put. Tu su veĉer iskoristili da prenesu na Bonadventuru nešto posteljine, alata, oruţ ja, municije, kompas, namirnica za tjedan dana. Sve su to naseljenici brzo ukrcali u brod i odmah se potoni vratili u Granitni dvorac. Sutradan u pet sati ujutro naseljenici se pozdrave, zaţ eljevši jedni drugima sreću. Bili su vrlo uzbuĊeni. Pencroff okrene jedra prema vjetru i usmjeri brod prema Caporkovu rtu, koji je morao zaobići, da bi potom udario ravno prema jugozapadu. Već je Bonadventura bila ĉetvrt milje udaljena od obale, kadli njezini putnici opaze u daljini dvojicu ljudi koji su ih pozdravljali mahanjem ruku. Bili su to Cyrus Smith i Nab. Naši prijatelji! poviĉe Gedeon Spilett. Eto, prvi put smo se rastali poslije petnaest mjeseci...! Pencroff, dopisnik i Harbert im uzvrate još jednom i Granitni dvorac je ubrzo nestao iza visokih litica rta. U tijeku prvih sati toga dana, posada Bonadventure je stalno vidjela juţ nu obalu Lincolnova otoka, koja im je ubrzo izgledala kao zelena košarica nad kojom se dizalo Franklinovo brdo. Njegova visina, neznatna zbog udaljenosti, nije izgledala pogodnom da privuĉe laĊe k njegovim obalama. Zmajev rt su ostavili iza sebe oko jedan sat poslije podne, ali prošavši deset milja daleko od njega. S te udaljenosti nije se ništa razabiralo na zapadnoj obali otoka, koji se protezao do obronaka Franklinova brda. Tri sata iza toga, obzorje je progutalo cijeli Lincolnov otok. Bonadventura je plovila kao galeb. Ona se lako penjala na valove i brzo napredovala. Pencroff je razapeo i gornje jedro, te je pod punim jedrima plovio u pravoj crti, ravnajući se prema kompasu. Katkad ga je Harbert smjenjivao na kormilu, a djeĉakova ruka je tako sigurno upravljala brodom, da mu Pencroff nije mogao doista ništa zamjeriti. Gedeon Spilett je razgovarao sad s jednim, sad s drugim i, po potrebi, prihvatio bi kormilo. Kapetan Pencroff je bio vrlo zadovoljan svojom posadom i govorio je kako će je nagraditi ništa manje nego s "ĉetvrt litre vina po smjeni". Naveĉer se mjeseĉev srp, koji je trebao tek 16. napuniti svoju prvu ĉetvrt, malo pokazao za sunĉeva zalaska i brzo potom nestao. Noć je bila mraĉna, ali zvjezdana i vedra, te im je i za sutradan obećavala lijepo vrijeme. Pencroff iz opreza spusti gornje jedro. Nije ţ elio da ga neki jaĉi udar vjetra iznenadi s jedrom navrh jarbola. Moţ da je bio suvišan taj oprez, s obzirom na onako mirnu noć, ali Pencroff je bio obazriv mornar, što mu, dakako, ne smijemo zamjeriti. Dopisnik je prospavao jedan dio noći. Pencroff i Harbert su se svaka dva sata smjenjivali na kormilu. Mornar je imao povjerenja u Harberta kao u sebe sama, a to je povjerenje djeĉak opravdavao i svojom hladnokrvnosti i svojim razborom. Pencroff mu je odredio smjer kao zapovjednik broda svom kormilaru, a Harbert nije skretao s njega ni za jednu dlaku.

Noć je prošla sretno, a i 12. listopada im je prošao pod istim uvjetima. Cijeli taj dan su se strogo drţ ali smjera prema jugozapadu i, ako Bonadventuru nisu odvlaĉile s njega nepoznate struje, ona je morala stići toĉno na otok Tabor. More kojim je brod plovio bilo je potpuno pusto. Katkad bi neka velika ptica, albatros ili brzan, proletjela na domet puške. Gedeon Spilett se pitao nije li nekoj od tih snaţ nih ptica povjerio svoj posljednji napis upućen redakciji New York Heralda. Ĉini se da su te ptice bile jedina bića koja su navraćala u taj dio Tihog oceana, koji se protezao izmeĊu Lincolnova otoka i otoka Tabora. Pa ipak zamijeti Harbert baš je sada vrijeme kada kitolovci kreću prema juţ nom dijelu Tihog oceana. Doista ne vjerujem da postoji more pustije od ovoga. Pa, kad smo već kod toga, onda bih ja kazao da i nije tako pusto kako izgleda odgovori Pencroff. Kako to mislite? upita dopisnik. Pa, mi smo tu! Ne drţ ite valjda da je naš brod nekakva olupina, a da smo mi nekakvi dupini! I Pencroff se nasmije svojoj šali. Po ocjeni posade, Bonadventura je naveĉer bila udaljena oko sto dvadeset milja od Lincolnova otoka, a to znaĉi da je za trideset i šest sati plovila brzinom od tri milje i ĉetvrt na sat. Vjetar je bio slab i ĉinilo se da će posve utihnuti. Uza sve to, posada se nadala da će sutra u svanuće, ako nisu skrenuli sa smjera, ugledati otok Tabor. Zbog toga ni Gedeon Spilett, ni Harbert, ni Pencroff nisu te noći izmeĊu 12. i 13. listopada stisnuli oka. U oĉekivanju sutrašnjeg dana, njima bijaše ovladalo veliko uzbuĊenje. Bilo je mnogo nejasnoća u njihovu pokušaju! Jesu li bili blizu otoka Tabora? Je li na otoku još prebivao brodolomac kojemu su ţ urili u pomoć? Kakav je to ĉovjek? Neće li on svojom pojavom unijeti neki nemir meĊu dotad sloţne naseljenike? Sva ta pitanja, na koja će dobiti odgovor sutra, drţ ala su ih budnima. Pri prvim znacima zore, oni su svojim pogledima pretraţ ivali svaki djelić obzorja prema zapadu. Zemlja! poviĉe Pencroff oko šest sati ujutro. S obzirom na to, da se Pencroff nije nikako mogao prevariti, bilo je sigurno da je otok doista bio tu! Lako je zamisliti radost ĉlanova posade Bonadventure] Prije no što će proći nekoliko sati, oni će biti na obali otoka! Nisu bili udaljeni više od petnaest milja od otoka Tabora, ĉija se niska obala jedva izdizala iznad mora. Pramac Bonadventure, upravljen malo prema jugu, usmjeriše ravno prema otoku. Sto se sunce više dizalo nad istoĉnim obzorjem, sve su se jasnije uoĉavali vrhunci pojedinih breţ uljaka. Ovo je nekakav otoĉić, mnogo manji od Lincolnova otoka zamijeti Harbert i vjerojatno vuĉe podrijetlo od nekog podmorskog vulkana. U jedanaest sati, Bonadventura je bila još svega dvije milje od otoka. Traţ eći neki prolaz da bi pristao, Pencroff je vrlo polako i oprezno plovio u nepoznatim mu vodama. Sada su pogledom mogli obuhvatiti cijeli otoĉić, na kojemu su upadali u oĉi šumarci gumovca zelene krošnje i još poneko oveće stablo sliĉno onima, koja su rasla na Lincolnovu otoku. Ali trojicu je naseljenika najviše zaĉudilo da se nikakav dim nije dizao s otoka, da nisu vidjeli nikakva drugog znaka po kojemu bi zakljuĉili da je otok nastanjen. A ipak je u pisamcu jasno stajalo da se na njemu nalazi brodolomac i taj je brodolomac sada jamaĉno bio negdje skriven i vrebao pokrete broda. U meĊuvremenu se Bonadventura provlaĉila kroz krivudave prolaze izmeĊu grebena.

Pencroff je oĉima pazorno pratio i najmanju vijugu. Postavio je Harberta na kormilo, dok se on postavio na pramac, odakle je promatrao vodu, pripravan spustiti jedro, ĉiji je konop drţ ao u ruci. Dotle je Gedeon Spilett dalekozorom promatrao otoĉić s kraja na kraj, ali ništa nije uspio opaziti. Napokon je Bonadventura oko podneva svojom pramĉanom statvom zastrugala po pijesku obale. Posada malog broda najprije baci sidro, potom smota jedro, a onda se iskrca na obalu. Nije bilo nikakve dvojbe da je upravo to bio otok Tabor jer, prema najnovijim pomorskim kartama, nije postojao nijedan drugi otok u tom dijelu Tihog oceana, na potezu od Novog Zelanda do ameriĉke obale. Brod su ĉvrsto vezali, da ga plima ne bi odvukla na puĉinu, a potom se Pencroff sa svoja dva prijatelja, pošto su se dobro naoruţ ali, popeo uz obalu, u nakani da se domognu stoţ astog breţ uljka, visokog dvjesto pedeset do tri stotine stopa, koji se dizao pola milje ispred njih. S vrha ovog breţ uljka reĉe Gedeon Spilett upoznat ćemo otoĉić u glavnim njegovim crtama, a to će nam uvelike olakšati traţ enje. To znaĉi da ćemo mi ovdje postupiti reĉe Harbert isto onako, kako je gospodin Cyrus postupio na Lincolnovu otoku, kad se popeo na vrh Franklinova brda! Toĉno tako odgovori dopisnik i to je najbolji naĉin da postignemo cilj. Razgovarajući meĊusobno, naseljenici su napredovali rubom jedne ĉistine, koja se prostirala do podnoţ ja stoţ astog breţ uljka. Ispred njih bi prhnulo poneko jato golubova kamenjara i morskih lastavica, potpuno sliĉnih onima na Lincolnovu otoku. Ispod drveća, što se s lijeve strane pruţ alo duţ ĉistine, oni su ĉuli nekakvo pucketanje u grmlju i opazili kako se vlati trave miĉu, što je bilo znakom da su uznemirili neke vrlo plašljive ţ ivotinje. No, još uvijek nisu naišli ni na kakav dokaz da je otok nastanjen. Kad su stigli u podnoţ je stoţ astog breţ uljka, Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert se uspenju malo uza nj i bace pogled svuda oko sebe. Doista su se nalazili na malom otoĉiću, ĉiji obujam nije bio veći od šest milja i koji je imao izduţ eni, jajolik oblik. Ponegdje se u more pruţ ao poneki rtić, a ponegdje je obala tvorila mali zaljev. A svuda oko otoka pusto more, sve do granice izmeĊu mora i neba. Nikakve zemlje, nikakva broda na vidiku! Cijela površina tog otoĉića bila je obrasla šumom. Svojim izgledom nije bio raznolik kao Lincolnov otok, koji je bio pust i divlji na jednom svom dijelu, ali stoga bogat i plodan na drugome. Posvuda se pruţ ala jednolika ravan zelenila, koju su narušavala dva ili tri breţ uljka neznatne visine. Ukoso po duţ ini otoĉića tekao je potoĉić preko široke ĉistine i uskim se ušćem ulijevao u more na zapadnoj strani. Otoĉić mi izgleda vrlo malen reĉe Harbert. 1 meni odgovori Pencroff. Bio bi premalen za nas. Osim toga pridoda dopisnik ĉini se da je nenastanjen. Doista odgovori Harbert reklo bi se da tu nema ljudi. SiĊimo reĉe Pencroffi pretraţ imo ga. Mornar se sa svojim prijateljima vrati na obalu, na mjesto gdje su ostavili Bonadventuru. Odluĉili su pješice napraviti krug oko otoka, prije no što će se uputiti u njegovu nutrinu. Htjeli su da nijedan pedalj zemljišta ne izbjegne njihovu pogledu. Obalom su lako napredovali. Jedino su im se na nekoliko mjesta isprijeĉile velike hridine, ali su ih lako obišli. Krenuli su prema jugu. Usput su poplašili mnoga jata vodenih ptica i brojne tuljane koji su se bacali u more, opazivši ih iz daljine. Ove ţ ivotinje napomenu novinar ne vide ljude sada po prvi put. One ih se boje, znaĉi da su ih upoznale. Nakon jednog sata hoda, stigli su do najjuţ nije toĉke otoĉića, do vrlo oštrog rta, a onda su

okrenuli prema sjeveru, duţ njegove zapadne obale, koja je i tu bila prekrivena pijeskom i hridinama, dok se straga prostirala gusta šuma. Nigdje nisu zamijetili nikakvu nastambu, nigdje traga ljudskim stopalima, nigdje duţ ĉitave obale koju su poslije ĉetiri sata hoda potpuno obišli. To je, u najmanju ruku, bilo vrlo ĉudno. Sve su više stjecali uvjerenje, da otok Tabor nikad i nije bio nastanjen ili barem u tom trenutku više nije. Moţ da je od vremena kad je pisan onaj papir prošlo više mjeseci ili godina, te se lako moglo pretpostaviti da se brodolomac u meĊuvremenu ili uspio vratiti u domovinu ili je umro od gladi. Raspredajući o tim, manjeviše, vjerojatnim pretpostavkama, Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett na brzinu pojedu nešto na palubi Bonadventure, kako bi mogli nastaviti svoje traganje dok ne padne noć. U pet sati poslije podne zaĊoše u šumu. Mnogobrojne ţ ivotinje su se razbjeţ ale ĉim su ih zamijetile. Uglavnom su to bile koze i svinje koje su, što su naseljenici odmah opazili, pripadale europskim pasminama. Nema dvojbe, neki ih je kitolovac iskrcao na otok, gdje su se one vrlo brzo razmnoţ ile. Harbert se zarekao da će barem jedan do dva para uhvatiti ţ ive, radi toga da njima napuĉi Lincolnov otok. Bilo je, dakle, oĉito da su ljudi, tko zna kada, posjetili ovaj otoĉić. A to je bilo još oĉitije kad su, hodajući šumom, zamijetili utabane puteljke, debla oborena sjekirom i druge tragove ljudskih ruku. Ali ta su stabla, već priliĉno natrula, bila oborena prije mnogo godina, rezove je sjekire već pokrila mahovina, a puteljci su obrasli dugom i gustom travom, tako da ih se jedva i razaznavalo. Ovo ne dokazuje samo da su se ljudi jednom iskrcali na ovaj otoĉić napomenu Gedeon Spilett nego da su i prebivali na njemu neko vrijeme. Ali kakvi su to ljudi bili? Koliko ih je u svemu bilo i koliko su ostali ovdje? Onaj papir govori samo o jednom brodolomcu na to će Harbert. Ako je taj i sada na ovom otoĉiću javi se Pencroffmi ćemo ga onda sigurno pronaći! Nastavili su, dakle, s traganjem. Krenuše putom koji je ukoso sjekao otok i pruţ ao se duţ potoka što je utjecao u more. Kao što su ţ ivotinje europskog podrijetla, pa tragovi ljudskih ruku, nedvojbeno dokazivali da je ĉovjek jedom dospio na ovaj otoĉić, tako su i neki primjerci biljaka isto potvrĊivali. Na nekim mjestima, usred ĉistina, vidjelo se da je nekoć, vjerojatno u davna vremena, zemlja bila zasaĊena povrćem. Harbert se uvelike obradovao kad je prepoznao stabljike krumpira, cikorije, lobode, mrkve, kupusa, repice. Dostatno je bilo pobrati njihovo sjemenje, pa da tim biljkama obogati tlo Lincolnova otoka. Sjajno! Sjajno! govorio je Pencroff. Sva će ta trava dobro doći i Nabu i nama. Ako i ne pronaĊemo brodolomca, naše putovanje neće biti uzaludno. Bog nas je nagradio za naš trud! Tako je odgovori Gedeon Spilett ali kad vidim u kakvu se stanju nalaze ti nasadi, sve me nešto strah da na ovom otoĉiću već dugo nitko ne prebiva. Doista dometne Harbert nijedan ĉovjek, makar kakav bio, ne bi zanemario sve ove biljke bitne za njegov opstanak! Slaţ em se! reĉe Pencroff. Brodolomac je napustio otok...! Po svemu se to moţ e pretpostaviti... Znaĉi li da je onaj papir pisan prije mnogo vremena? Oĉito! 1 da je ona boca stigla na Lincolnov otok poslije duljeg plutanja morem? A zašto ne? odgovori Pencroff. Ali evo, već se mraĉi doda i ja mislim da bi bilo bolje

prekinuti traţ enje. Vratimo se na brod, a sutra ćemo nastaviti reĉe dopisnik. To je bilo najpametije. Upravo su htjeli poslušati taj savjet, kadli Harbert poviĉe, pokazujući nekakvu nejasnu gomilu meĊu drvećem: Koliba! Odmah sva trojica krenuše prema kolibi. Onako u polumraku, vidješe da je koliba bila sagraĊena od dasaka i presvuĉena debelim platnom, umoĉenim u katran. Pencroff odgurne nogom poluzatvorena vrata i uĊe unutra. U kolibi nije bilo nikoga!

XIV.

NAMJEŠTAJ U KOLIBI NOĆ NEKOLIKO SLOVA TRAŢENJE SE NASTAVLJA BILJKE I ŢIVOTINJE HARBERT U ŢIVOTNOJ OPASNOSTI NA BRODU POLAZAK LOŠE VRIJEME PROBUĐENI NAGON IZGUBLJENI NA MORU VATRA UPALJENA U PRAVOM TRENUTKU Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett su bez rijeĉi stajali, obavijeni mrakom. Pencroff zazove snaţ nim glasom. Ne dobi nikakva odgovora. Mornar tada kresne kresivom i upali jednu granĉicu. Njezina svjetlost na tren obasja malu prostoriju, koja je izgledala potpuno praznom. U dnu se nalazilo priliĉno grubo ognjište, a na njemu hladan pepeo i gomila suhih drva. Pencroff baci na nj upaljenu granĉicu, drvo zapucketa i ţ ivo zaplamsa. Tada zamijete jedan krevet u neredu, ĉiji su vlaţ ni i poţ utjeli pokrivaĉi dokazivali da na tom krevetu već dugo nije nitko spavao. U jednom kutu ognjišta bila su dva zarĊala lonĉića i prevrnuti kotao, jedan ormar s nešto mornarske, napola pljesnive, odjeće u njemu. Na stolu su pronašli jedan pribor za jelo od kositra ijednu bibliju, koja se raspadala od vlage. U drugom kutu nešto alata, lopatu i budak, dvije lovaĉke puške od kojih je jedna bila slomljena. Na jednoj polici još netaknutu baĉvicu baruta, jednu baĉvicu olova i više kutija upaljaĉa. Sve te stvari su bile pokrivene debelim slojem prašine, što je na njih, moţ da, godinama padala. Nema nikoga reĉe novinar. Nikoga! odgovori Pencroff. Već dulje vrijeme u ovoj prostoriji nitko ne stanuje nadoda Harbert. Jest, doista dulje! sloţ i se novinar. Gospodine Spilette reĉe tada Pencroff umjesto da se vratimo na brod, mislim da bi bilo bolje noć provesti u ovoj kolibi. U pravu ste, Pencroffe odgovori Gedeon Spilett a ako se njezin vlasnik vrati, pa dobro, moţ da se i neće ljutiti kad vidi da smo mu upali u kuću! Neće se on vratiti! reĉe mornar, odmahujući glavom. Vi, dakle, drţ ite da je napustio otok? upita novinar. Da je napustio otok, bio bi ponio svoje oruţ je i svoj alat odgovori Pencroff. Vi i sami znate koliko brodolomci cijene stvari koje najdulje traju poslije brodoloma. Ne! Ne! ponovi mornar uvjerenim glasom Ne, on nije napustio otok! Da je otplovio nekim brodom, koji je sam napravio, on nikad ne bi ostavio ove stvari koje su mu prijeko potrebne! Ne, on je još uvijek na otoku! Ţiv... ? upita Harbert. Ţiv ili mrtav. Ako je mrtav, on sigurno sam sebe nije mogao pokopati, pretpostavljam odgovori Pencroffte ćemo barem pronaći njegove ostatke. Odluĉili su, dakle, provesti noć u napuštenoj kolibi, koju će zagrijati drvima naslaganim u jednom kutu. Zatvorivši vrata, Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett su sjeli na jednu klupu i sjedili tako, razgovarajući malo, ali razmišljajući mnogo. Bili su u takvom duševnom stanju da su svašta pretpostavljali i svemu se nadali i vjerojatno su pozorno osluškivali šumove koji su dolazili izvana. Da su se vrata iznenada otvorila i na njima se pojavio neki ĉovjek, oni se ne bi bili previše iznenadili, unatoĉ tome, što je koliba izgledala napuštenom, već bi pruţ ili svoje ruke da stisnu

ruke tog ĉovjeka, tog brodolomca, tog nepoznatog prijatelja, kojega su kao prijatelji oĉekivali! Ali nikakva se buka ne zaĉu, vrata se ne otvore i vrijeme je tako prolazilo u oĉekivanju. Kako se ta noć uĉinila dugom mornaru i njegovim prijateljima! Samo je Harbert odspavao dva sata, jer je u njegovim godinama san najpreĉa potreba. Njima se ţ urilo, svoj trojici, nastaviti s traganjem zapoĉetim dan prije i da pretraţ e sve i najskrovitije kutove ovog otoĉića! Pretpostavke što ih je Pencroff iznio bile su više nego opravdane i bilo je gotovo sigurno da je stanovnik te nastambe umro, s obzirom na to da je koliba prazna i da su se alat, posuĊe i oruţ je nalazili u njoj. Trebalo je, dakle, potraţ iti njegove ostatke i sahraniti ih kao što doliĉi kršćaninu. Ĉinije svanulo, Pencroff i njegovi prijatelji uzeše odmah pretraţ ivati kolibu. Ta je koliba, doista, bila sagraĊena na povoljnom mjestu, iza jednog breţ uljka i u sjeni pet ili šest velikih stabala gumovca. Ispred kolibe i izmeĊu drveća, sjekira je stvorila široku ĉistinu s koje se pruţ ao pogled prema moru. Preko male livadice, ograĊene već gotovo porušenom ogradom, silazilo se na morsku obalu, gdje se više nalijevo nalazilo ušće potoka. Koliba je bila sagraĊena od dasaka. Odmah je upadalo u oĉi da su te daske potjecale od korita ili mosta nekog broda. Bilo je, dakle, vjerojatno da je neki brod, nastradao u oluji, bio baĉen na obalu otoka i da je, sluţ eći se ostacima broda, neki ĉovjek sagradio, pomoću alata koji mu se našao pri ruci, ovu kolibu. A to im je postalo još jasnije kad je Gedeon Spilett, pošto je obišao oko kućice, opazio na jednoj dasci vjerojatno jednoj od onih koje su saĉinjavale oplatu nastradalog broda ove rijeĉi, već pomalo izbrisane: BR.TAN.A Britania! poviĉe Pencroff, kojega je novinar dozvao. To ime nose mnogi brodovi, te ne bih mogao reći je li ovaj pripadao engleskoj ili ameriĉkoj zastavi! Nije bitno, Pencroffe! Doista, nije bitno odgovori mornar. U stvari, ako je netko od preţ ivjele posade još na ţ ivotu, mi ćemo ga spasiti, makar kojoj zemlji pripadao! Ali, prije no što otpoĉnemo s traganjem, vratimo se najprije do Bonadventure. Pencroffom je ovladao neki nemir, ĉim se sjetio svog broda. Ako je otok ipak nastanjen i ako se neki od njegovih stanovnika domogao... Ali, on slegne ramenima na tu nevjerojatnu pretpostavku. Usput, budi reĉeno da je mornar uvijek najradije jeo na brodu. Put do broda je bio dobro obiljeţ en i dosta kratak, iznosio je jedva jednu milju. Krenuše, zagledajući u šumu i gustiš kroz koji su stotine svinja i koza bezobzirce bjeţ ale. Dvadeset minuta pošto su napustili kolibu, ugledaše istoĉnu stranu otoka i Bonadventuru usidrenu u malom zaljevu. Pencroffu se ote uzdah olakšanja. Doista, taj je brod njemu bio isto što i sin, a oĉevo je pravo biti ĉešće u brizi no što to razum dopušta. Popeli su se na brod, obilno doruĉkovali, tako da su ruĉati mogli i poslije no što se obiĉno ruĉa. Kad su bili gotovi, nastavili su traganje s najvećom mogućom pozornosti. Ukratko, bilo je najvjerojatnije da je jedini stanovnik otoka nastradao. Prema tome, Pencroff i njegovi prijatelji su traţ ili ostatke prije mrtvog, nego ţ ivog ĉovjeka! Ali, sav im je trud bio uzaludan. Više od pola dana su pretraţ ivali beskorisno gustu šumu, kojom je otok bio obrastao. Nije bilo druge, nego se pomiriti s mišlju da je brodolomac umro, da od njega nije ostalo ni traga ni glasa i da ga je neka zvijer poţ derala do zadnje košĉice. Krećemo sutra u zoru reĉe Pencroff dvojici prijatelja, koji su oko dva sata poslije podne polegli u sjenu jednog šumarka da se malo odmore. Ja mislim da moţ emo bez ustezanja ponijeti sa sobom sve one stvari u kolibi, koje su

pripadale brodolomcu reĉe Harbert. 1 ja odgovori Gedeon Spilett. Njegovim ćemo oruţ jem i alatom dopuniti naše zalihe u Granitnom dvorcu. Ako se ne varam, zalihe baruta i olova su popriliĉne. Pa i jest dometne Pencroff. Osim toga, moramo uloviti barem jedan do dva para onih svinja kojih nema na Lincolnovu otoku. A ne smijemo zaboraviti niti ono sjemenje na to će Harbert. Zahvaljujući njemu, na Lincolnovu otoku ćemo uzgojiti sve vrste povrća, koje raste i na starom i na novom kontinentu. Da bismo pokupili sve to što bi nam moglo biti od koristi na to se javi Gedeon Spilett moţ da bi bilo bolje produljiti za jedan dan naš boravak na otoku Taboru! Nikako, gospodine Spilette odgovori Pencroff. Ja predlaţ em da otplovimo sutra, u sam osvit zore. Ĉini se da vjetar skreće više prema zapadu. To je sretna okolnost za nas, jer ćemo tako imati povoljan vjetar i za povratak, kao što smo imali kad smo krenuli ovamo. E, onda ne smijemo gubiti vrijeme! reĉe Harbert, diţ ući se. Tako je odgovori Pencroff. Vi se, Harberte, pobrinite za ono sjemenje koje bolje poznajete od nas. Dotle ćemo se gospodin Spilett i ja baciti u lov na svinje. Šteta što Top nije s nama, on bi nam bio od velike koristi. Ja se, uza sve to, nadam da ćemo ipak uloviti koju! Harbert poĊe puteljkom kojim je trebao stići do nekad obraĊenog dijela otoka, dok su mornar i novinar okrenuli pravo u šumu. Mnogobrojne su svinje bjeţ ale pred njima. Ĉinilo se da te vrlo hitre ţ ivotinje nisu bile nimalo sklone tome da im se netko pribliţ i. Uza sve to, poslije pola sata jurnjave, lovci su uspjeli uloviti jedan par svinja, koji se pred goniĉima sklonio u svoj brlog u gustom šumarku. Ali, uto odjeknu nekakvi krici nekoliko stotina koraka više prema sjevernoj strani otoka. S tim krikovima se miješalo nekakvo mumljanje, koje nije imalo niĉega ljudskog u sebi. Pencroff i Gedeon Spilett se usprave. Pencroff se upravo spremao svezati uhvaćene ţ ivotinje, ali ove iskoriste trenutak njihove zabune i nestadoše u grmlju. To je bio Harbertov glas! reĉe dopisnik. Trkom tamo! poviĉe Pencroff. Mornar i Gedeon Spilett pojure što su ih noge nosile prema mjestu odakle su dolazili krici. Dobro su uradili što su poţ urili, jer na zavoju puteljka, pokraj jedne ĉistine, opaze djeĉaka kojega je nekakav divlji stvor, golem neki majmun, oborio na zemlju, ne s najboljim nakanama, kako je izgledalo. Gedeon Spilett i Pencroff se bace na to biće, otrgnu ga od Harberta i ĉvrsto prikuju za zemlju. Sve se to dogodilo u tren. Mornar je bio snaţ an poput diva, a i dopisnik je bio snaţ an, te su tog divljaka tako ĉvrsto stegli da nije mogao mrdnuti, premda se oĉajniĉki branio. Jesi li ranjen, Harberte? upita Gedeon Spilett djeĉaka. Ne, ne! Nisam! Da te samo okrznuo ovaj goropadni majmun... poviĉe Pencroff. Ali, to nije nikakav majmun! odgovori Harbert. Sad se Gedeon Spilett i mornar malo bolje zagledaju u neobiĉnog stvora što je leţ ao na zemlji. Doista, nije to bio majmun kao što su oni mislili. Bio je to ljudski stvor, bio je to ĉovjek! Ali, kakav ĉovjek! Divljak u najgorem smislu te rijeĉi, divljak utoliko strasniji što je, po svemu sudeći, potpuno podivljao. Nakostriješene duge grive, zapuštene brade koja mu je sezala do grudi, gotovo gola tijela, jedino su mu bedra bila pokrivena nekakvom dronjavom krpetinom, divljega pogleda, golemih šaka, vrlo dugih nokata, koţ e tamne kao mahagonijevo drvo, stopala tvrdih poput papaka, tako je, eto, izgledao taj bijedni stvor koji je ipak imao ljudski lik. Ali, svatko bi se s pravom mogao

upitati, je li u njegovu tijelu još postojala duša ili je jedino ţ ivotinjski nagon u njemu? Jeste li vi uvjereni da je ovo ĉovjek, ili samo drţ ite da je to nekad bio? upita Pencroff dopisnika. Na ţ alost, u tom pogledu nema nikakve dvojbe! odgovori novinar. Znaĉi ovo je brodolomac kojega traţ imo? upita Harbert. Jest odgovori Gedeon Spilett samo što je ovaj nesretnik izgubio sve ljudske odlike. Novinar je kazao istinu. Oĉito je bilo da je od tog brodolomca, ukoliko je ikad bio prosvijećeno biće, osamljenost stvorila divljaka ili, još gore, pravog šumskog ĉovjeka. Iz grla su mu izbijali nekakvi nerazumljivi glasovi i probijali se kroza zube oštre kao u mesoţ dera, zube navikle da razdiru sirovo meso. Ĉini se da ga je razum već odavno napustio, s obzirom na to da se više nije znao sluţ iti svojim alatom, svojim oruţ jem, budući da više nije znao zapaliti vatru. Vidjelo se odmah da je brz i gibak, ali i da su se sve njegove tjelesne osobine razvile na uštrb moralnih! Gedeon Spilett mu uputi nekoliko rijeĉi. Ĉinilo se da ga nije razumio, pa ĉak da ga ni ĉuo nije... Uza sve to, zagledavši mu se u oĉi, novinar je imao dojam da se traĉak razuma zadrţ ao u njima. Uhićenik se, meĊutim, nije više otimao, pa nije ni pokušavao osloboditi se konopa kojim je bio svezan. Nije li, moţ da, na nj previše porazno djelovala prisutnost ljudi kojima je nekada bio sliĉan? Nije li, u nekom krajiĉku njegova mozga, sijevnulo letimiĉno sjećanje na ljudski rod? Da ga sluĉajno oslobode, bi li ostao s njima, ili bi pobjegao u šumu? Tko to zna! MeĊutim, trojici naseljenika nije ni padalo na um osloboditi ga, već Gedeon Spilett reĉe, pošto je pozorno promotrio tog bijednika: Tko on bio da bio, ma što da je nekad radio i ma što u budućosti postao, naša je duţ nost povesti ga sa sobom na Lincolnov otok! Tako je! sloţ i se Harbert. Moţ da ćemo ipak s vremenom u njemu probuditi iskru razuma! Duša je Ĉovjekova besmrtna reĉe novinar i za nas će biti veliko zadovoljstvo ovog Boţ jeg stvora otrgnuti ţ ivotinjskoj tuposti. Pencroff je vrtio glavom, s nevjericom. U svakom sluĉaju, mi to moramo pokušati. To nam naša ljudska duţ nost nalaţ e! To, zapravo, i jest duţ nost prosvijećenih ljudi i kršćana. Sva trojica su to shvatili i znali su da će se Cyrus Smith sloţ iti s takvim postupkom. Hoćemo li ga drţ ati svezana? upita Pencroff. Moţ da će hodati ako mu oslobodimo noge reĉe Harbert. Hajdemo pokušati primijeti Pencroff. Odriješiše konop kojim mu bijahu svezali noge, ali su mu ruke i dalje ostale ĉvrsto vezane. On se sam podigao i, ĉini se, nije pokazivao ţ elju za bijegom. Svojim oštrim pogledom je šibao trojicu ljudi koji su hodali pored njega i ni po ĉemu se nije moglo zakljuĉiti da je bio svjestan toga da im je sliĉan ili da im je nekoć bio. Nekakav pištavi zvuk mu je stalno lebdio na usnama, a ĉitav mu je izgled bio divlji, ali nije pokazivao nakanu suprotstaviti im se. Po novinarovu savjetu, s tim nesretnikom poĊoše do njegove kolibice. Moţ da će stvari koje su mu pripadale potaknuti neko sjećanje u njega! Moţ da je bila dostatna samo jedna iskra da mu se vrati pomraĉeni um, da mu oţ ivi zamrla duša! Koliba nije bila daleko. Za nekoliko minuta su svi bili tamo. Ali, zarobljenik kao da ništa nije vidio, kao da nije bio svjestan stvari oko sebe! Što se moglo misliti o stupnju tuposti koja bijaše ovladala tim jadnikom, nego da je to bila posljedica dugogodišnjeg zatoĉeništva na tom otoku, da je dospio u to stanje poslije dugogodišnje odvojenosti od ostalog svijeta, premda je na taj otok stigao kao razumno biće!

Novinaru pade na um da će se, moţ da, kad vidi vatru, trgnuti iz te obamrlosti. Ubrzo je zaplamsao divan plamen, koji je u stanju ĉak i ţ ivotinje privući ognjištu. Taj plamen kao da je u poĉetku privukao pozornost tog nesretnika, ali se ubrzo on opet povukao u svoju ravnodušnost i njegov se pogled ugasio. Oĉito je da oni, barem u tom trenutku, nisu bili dostatno u stanju ništa više uĉiniti za tog nevoljnika, te ga odvedu na Bonadventuru, gdje je i ostao, pod sigurnim mornarevim nadzorom. Harbert i Gedeon Spilett se vrate na otok privesti kraju ono što bijahu poduzeli. Nekoliko sati poslije toga, oni se vrate na obalu, noseći alat i oruţ je, sjemenke povrća, nešto divljaĉi i dva para svinja. Sve je to utovareno u brod i Bonadventura je bila spremna za polazak. Ĉim sutra ujutro nastupi plima, dignut će sidra i otploviti. Zarobljenika su smjestili u prvu prostoriju u potpalublju, gdje je on sjedio miran i tih, gluh i nijem. Pencroff ga ponudi jelom, ali on ne htjede jesti kuhano meso koje njegovu okusu više nije odgovaralo. Ali, kad mu je mornar pokazao patku što ju je Harbert na otoku ubio, on se na nju bacio sa ţ ivotinjskom halapljivosti i za trenje poţ dere. I vi vjerujete da će mu se vratiti razum? pitao je Pencroff, s nevjericom vrteći glavom. Moţ da odgovori dopisnik. Moţ da će naša skrb i naša nastojanja jednog dana uroditi plodom i utjecati na nj, jer samoća je od njega napravila ono što je sada, a on odsad više neće biti sam! Mora da je već dulje vrijeme taj jadnik u tom stanju zamijeti Harbert. Moţ da! odgovori Gedeon Spilett. Sto mislite, koliko mu je godina? upita Harbert. Na to je vrlo teško odgovoriti odvrati novinar jer je nemoguće vidjeti crte njegova lica ispod guste i duge brade. Ali, nije više mlad i ja pretpostavljam da ima najmanje pedeset godina. Jeste li zamijetili, gospodine Spilette, kako su mu oĉi duboko upale ispod ĉeone kosti? upita djeĉak. Jesam, Harberte, i nadodat ću da su ĉovjeĉnije no što bi se moglo zakljuĉiti, sudeći po njegovu općem izgledu. Naposljetku, vidjet ćemo javi se Pencroff. Baš sam radoznao kakvo će biti mišljenje gospodina Cyrusa Smitha o našem divljaku. Pošli smo u potragu za ljudskim bićem, a vodimo sa sobom ovo ĉudovište! Na kraju, uradili smo ono što smo mogli! Noć je prošla. Je li zarobljenik spavao ili nije, ne zna se. U svakom sluĉaju, premda su ga posve odvezali, on se cijelo vrijeme nije ni pomaknuo. Bio je poput zvijeri koje se potišteno drţ e kad dospiju u ropstvo, ali se poslije razgoropade. Sutradan, 15. listopada, u svanuće, kao što bijaše predvidio Pencroff, vrijeme se promijenilo. Vjetar je sada puhao sa sjeverozapada, dakle, vrijeme je bilo povoljno za povratak Bonadventure, ali je vjetar istodobno i ojaĉao te će, vjerojatno, zbog toga plovidba biti teţ a. U pet sati ujutro podigli su sidro. Pencroff podveţ e veliko jedro i pramac svog broda upravi prema istokusjeveroistoku, pravo prema Lincolnovu otoku. Prvi dan plovidbe prošao je bez ikakvih smetnji. Zarobljenik je bio miran u prvoj prostoriji, a kako je, vjerojatno, nekada bio mornar, izgleda da je gibanje mora djelovalo na njega blagotvorno. Nisu li mu se vraćale u sjećanje uspomene iz njegova nekadašnjeg ţ ivota? U svakom sluĉaju, bio je miran i više zaĉuĊen nego utuĉen. Sutradan, 16. listopada, vjetar priliĉno ojaĉa, skrenuvši više prema sjeveru. Prema tome, sad je puhao iz smjera manje povoljnog za daljnju plovidbu. Bonadventura je poskakivala na valovima. Pencroff je ubrzo plovio gotovo uza sam vjetar. Ne kazavši nikome ništa, poĉelo ga je zabrinjavati uskomešano more koje je bijesno navaljivalo na pramac njegova brodića. Nema

dvojbe, ako se vjetar ne promijeni, trebat će mu mnogo više vremena da stigne na Lincolnov otok, no što mu je trebalo da bi stigao na otok Tabor. U stvari, 17. listopada ujutro prošlo je toĉno ĉetrdeset i osam sati, otkad je Bonadventura krenula s otoka Tabora, a ni po ĉemu se nije moglo zakljuĉiti da se nalazi u blizini Lincolnova otoka. Uostalom, posada broda nije bila u stanju ocijeniti prevaljeni put, jer nisu plovili stalno u istom smjeru, a niti istom brzinom. Ni poslije daljnjih dvadeset i ĉetiri sata ne ukaza se nikakvo kopno. Vjetar im je puhao, tako reći, u sam pramac, a more je bilo vrlo uzburkano. Trebalo je biti brz pri rukovanju jedrima broda, kojega su valovi u naletima preplavljivali, trebalo ih je brzo stezati i ĉesto prebacivati s jedne strane na drugu, ploveći u krivudavoj crti. Osamnaesti listopada Bonadventura je gotovo posve nestala pod naletom golema vala. Da se posada nije na vrijeme snaţ no uhvatila za most, taj bije val bio odvukao u more. Tom prigodom Pencroffu i njegovim prijateljima, koji su bili vrlo zauzeti sami sobom, stiţ e iznenada pomoć. Zarobljenik iskoĉi kroz otvor na prednjem dijelu palube i, kao da se u njemu probudio mornarski nagon, snaţ nim udarcem štapa razbije dio ograde broda da bi voda što prije otekla s njegove palube, odnosno mosta. Kad se potom brod oslobodio vode, on ponovno siĊe pod palubu, a da nije ni rijeĉi prozborio. IznenaĊeni njegovim dolaskom, Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert pustili su ga da radi po svojoj volji. Uza sve to, njihov je poloţ aj bio kritiĉan. Mornar se poĉeo bojati da se izgubio na tom prostranom moru i da ne postoji mogućnost ponovno naći put! Noć s 18. na 19. listopada bila je mraĉna i hladna. Pa ipak, oko jedanaest sati vjetar popusti, more se nešto smiri i Bonadventura, manje udarana valovima, odmah dobi na brzini. Uostalom, ona se odliĉno nosila s morem. Ni Pencroff, ni Gedeon Spilett, ni Harbert nisu uopće razmišljali o spavanju. Bdjeli su i, s napregnutom pozornosti promatrali obzorje. Ili su se nalazili u blizini Lincolnova otoka, te će ga opaziti ĉim svane dan, ili je Bonadventura, nošena morskom strujom, pod silinom vjetra skrenula sa smjera, te je bilo gotovo nemoguće vratiti je na pravi put. Premda je bio do krajnjih granica uznemiren, Pencroff ipak nije oĉajavao, jer je bio snaţ na duha. Sjedeći za kormilom, on se svim silama naprezao pogledom probiti gusti mrak, koji ga je obavijao. Oko dva sata ujutro, on se odjednom digne. Vatra! Vatra! poviĉe. Doista, snaţ no se svjetlo pojavilo na dvadesetak milja prema sjeveroistoku. Tamo je bio Lincolnov otok, a tu svjetlost je vjerojatno zapalio Cyrus Smith, u nakani da im pokaţ e put koji su trebali slijediti. Pencroff je brod bio upravio suviše prema sjeveru, stoga sada ispravi smjer i okrene pramac prema vatri koja je blistala iznad obzorja, poput neke velike zvijezde.

XV.

POVRATAK RAZGOVOR CYRUS SMITH I NEZNANAC BALONSKA LUKA INŢENJEROVO POŢRTVOVANJE POKUS NEKOLIKO PROLIVENIH SUZA POVRATAK MEĐU LJUDE Sutradan, 21. listopada, u sedam sati ujutro, poslije ĉetverodnevne plovidbe Bonadventura se blago nasuĉe na ţ alo na ušću Rijeke milosti. Cyrus Smith i Nab, vrlo uznemireni lošim vremenom i produljenim izbivanjem svojih prijatelja, već se u zoru bijahu popeli na zaravan Veliki vidikovac i naposljetku opazili brod koji je toliko kasnio! Hvala budi Bogu! Eno ih! poviĉe Cyrus Smith. Nabovoj radosti nije bilo kraja. Poĉeo je plesati, vrtjeti se oko sebe i plješćući rukama stalno je vikao: "Gospodaru! Gospodaru!" Cijela ta igra bila je dirljivija od najdirljivijeg govora. Kad je prebrojio osobe koje su se nalazile na palubi broda, inţ enjer je u prvi trenutak pomislio da Pencroff nije pronašao brodolomca na otoku Taboru ili da je, u najmanju ruku, taj nesretnik odbio napustiti svoj otok i da svoju tamnicu zamijeni drugom. U biti, Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert bili su jedini putnici na palubi Bonadventure. Inţ enjer i Nab su ĉekali brod na obali i ĉim je pristao, još prije no što su putnici poskakali na obalu, Cyrus Smith ih upita: Vaše nas je zakašnjenje vrlo uznemirilo, dragi prijatelji. Da vas nije zadesila neka nezgoda? Nije odgovori Gedeon Spilett. Naprotiv, sve je prošlo, da nije moglo bolje. Odmah ćemo vam sve ispriĉati. Pa ipak ponovno će inţ enjer vaše putovanje nije urodilo plodom, jer trojica ste otišli i trojica ste se vratili. Griješite, gospodine Cyruse odgovori mornar ĉetvorica su se vratila. Dakle, pronašli ste brodolomca? Jesmo! Ţiva? Ţiva! Gdje je on sada? Tko je on? On je odgovori Gedeon Spilett ĉovjek, ili bolje reĉeno, bio je ĉovjek! To je, Cyruse, sve što vam moţ emo reci! Inţ enjer je ubrzo bio izviješćen o svemu što im se dogodilo u toku putovanja. Ispriĉali su mu pod kojim su okolnostima tragali po otoku Taboru, kako je jedina nastamba otoka već bila odavno napuštena i, na kraju, kako su zarobili brodolomca koji gotovo više nije ni sliĉio ljudima. Tako malo sliĉi ĉovjeku doda Pencroff da nisam siguran jesmo li dobro postupili što smo ga doveli! Dakako da ste dobro postupili, Pencroffe! ţ ivo odgovori inţ enjer. Ali taj nesretnik je posve šenuo pameću! Moţ da i jest u ovom trenutku odgovori Cyrus Smith. Ali, još prije nekoliko mjeseci taj je nesretnik bio razuman poput vas ili mene. A tko zna što ĉe se dogoditi s onim od nas koji nadţ ivi sve ostale, poslije tako duge osamljenosti na ovom otoku? Teško onome tko ostane sam, dragi prijatelji. Osamljenost, vjerojatno, brzo uništava razum, samoća je kriva što ste tog jadnika našli u takvom stanju. Ali što vas navodi, gospodine Cyruse, na pomisao da osamljenost ovog nesretnika ne traje

više od nekoliko mjeseci? upita Harbert. Navodi me to, što je onaj papir što smo ga pronašli tek nedavno pisan odgovori inţ enjer a jedino ga je brodolomac sam mogao napisati. A moţ da ga je napisao neki drugi ĉovjek koji je poslije toga umro! primijeti Gedeon Spilett. To je nemoguće, dragi moj Spilette. Zašto bi bilo nemoguće? upita novinar. Jer bi u tom sluĉaju na papiriću bila spomenuta dva brodolomca odgovori Cyrus Smith a na njoj se, meĊutim, spominje samo jedan. Harbert u nekoliko rijeĉi ispriĉa njihove nevolje dok su plovili natrag, istaknuvši onaj zanimljiv trenutak kad se, za najţ ešće oluje, u zarobljenom divljaku pojavio nagon ĉovjeka viĉna moru. U pravu si, Harberte odgovori inţ enjer što toj zgodi prida ješ veliko znaĉenje. Taj nesretnik, vjerojatno, nije neizljeĉiv. Oĉaj je od njega napravio ono, što je on danas. Ali, ovdje se našao meĊu ljudima, meĊu sebi sliĉnim bićima, a budući da u njemu još postoji duša, tu ćemo dušu mi spasiti. Inţ enjer je promatrao pun samilosti, a Nab obuzet znatiţ eljom, kako iz potpalublja Bonadventure izlazi brodolomac s otoka Tabora i kako je njegov prvi pokret, kad se našao na kopnu, bio proţ et ţ eljom za bijegom. Cyrus Smith mu se pribliţ i i dostojanstvenim mu pokretom stavi ruku na rame, gledajući ga neizrecivom blagošću. Kao da ga je neka jaĉa snaga svladala, nesretnik se, polako, smiri, obori oĉi, prigne ĉelo i ne pruţ i nikakav otpor. Jadni pustinjaĉe! promrmlja inţ enjer. Cyrus Smith ga je pozorno promatrao. Ako je suditi po izgledu, to jadno biće nije imalo više ništa ljudskoga, meĊutim, Cyrusu Smithu se uĉini, baš kao prije toga novinaru, da je u njegovu pogledu zamijetio letimiĉan traĉak razbora. Bilo je odluĉeno da usamljenik, ili bolje reĉeno, neznanac, naime tako su ga poĉeli nazivati, prebiva u jednoj sobi Granitnog dvorca, odakle, uostalom, nije mogao pobjeći. On je pustio da ga povedu, ne opirući se. Naseljenici su se nadali da će s pozornosti i skrbi dobiti još jednog prijatelja na Lincolnovu otoku. Nab na brzinu pripremi ruĉak, jer su novinar, Harbert i Pencroff prosto umirali od gladi. Dok su jeli, Cyrus Smith zamoli putnike da mu potanko ispriĉaju sve zgode i nezgode s puta. I on je, kao i njegovi prijatelji, bio uvjerenja da je neznanac sigurno ili Englez ili Amerikanac. Na to ga je navodilo ime broda: Britania. Uostalom, njemu se ĉinilo da pod zapuštenom bradom i pod ĉupavom kosom nazire crte lica svojstvene Anglosaksoncima. Da, zbilja odjednom će Gedeon Spilett, obraćajući se Harbertu ti nam nisi ispriĉao kako si se sreo s tim divljakom i mi o tome ne znamo ništa drugo nego da bi te on bio zadavio da ti mi nismo na vrijeme priskoĉili u pomoć. Vjere mi odgovori Harbert u neprilici sam ispriĉati kako se to dogodilo. Mislim da sam bio zauzet branjem sjemenja biljki, kad zaĉuh buku. Izgledalo je kao da se s vrha vrlo visokog stabla ruši neki usov. Nisam gotovo imao vremena okrenuti se... Ovaj nesretnik, koji se šćućurio na nekom stablu, srušio se na mene brţ e no što sam u stanju to vam ispriĉati. Da nije bilo gospodina Spiletta i Pencroffa... Drago dijete reĉe Cyrus Smith ti si bio u velikoj opasnosti, ali da nije bilo toga, moţ da nikada ne biste bili pronašli ovog jadnika i mi ne bismo imali još jednog prijateljaa na ovom otoku. Vi se, dakle, nadate, Cyruse, da ćete ovog divljaka ponovno vratiti ljudskom rodu? upita

novinar. Pa, nadam se odvrati inţe njer. Poslije doruĉka napustiše Granitni dvorac i spustiše se na obalu. Prihvatili su se iskrcavanja stvari s Bonadventure. Pregledavajući oruţ je i alat, inţ enjer ne opazi na njima nikakva znaka po kojemu bi mogao dokuĉiti kojoj je naciji pripadao neznanac. Naseljenici su bili sigurni da će svinje, uhvaćene na otoĉiću Tabor biti od velike koristi na Lincolnovu otoku. Odveli su ih u svinjac, gdje će se vjerojatno brzo pripitomiti. Dvije baĉvice što su sadrţ avale barut i olovo, a takoĊer i kutije s upaljaĉima, svi oduševljeno pozdraviše. Dogovorili su se da će urediti malu barutanu, ali izvan Granitnog dvorca ili u gornjem dijelu tunela, gdje se nisu morali bojati nikakve eksplozije. Uza sve to, i dalje su se morali sluţ iti piroksilom, jer su s tom tvari postizali izvanredne rezultate te, prema tome, i nije bilo razloga zamijeniti ga s obiĉnim barutom. Kad su bili gotovi s iskrcavanjem broda, Pencroff reĉe: Gospodine Cyruse, drţ im da bismo Bonadventuru morali usidriti na sigurno mjesto. Zar kao sidrište ne bi moglo posluţ iti ušće Rijeke milosti? upita Cyrus Smith. Ne bi, gospodine Cyruse odgovori mornar. Pola vremena, odnosno za vrijeme oseke, ostala bi nasukana na pijesku, a to joj škodi. Znate, Bonadventura je dobar brod, koji je sjajno izdrţ ao onaj val, koji nas je pri povratku onako ţ estoko preplavio. A zar ne bi mogla biti usidrena u samoj rijeci? Pa bi, gospodine Cyruse, nema dvojbe da bi, ali u njoj nije zaštićena od istoĉnih vjetrova, te bi mnogo patila od naleta valova. Pa dobro, gdje biste je vi htjeli usidriti, Pencroffe? U Balonskoj luci odgovori mornar. Taj mali zaton, zaštićen liticama od mora, predstavlja pravu luku za naš brod. A nije li to odviše udaljeno? Koješta! Ta udaljeno je najviše tri milje od Granitnog dvorca, a do tamo vodi lijep i ravan put. Pa, onda odvedite tamo svoju Bonadventuru odgovori inţ enjer. MeĊutim, meni bi bilo draţ e da se nalazi pod našim izravnim nadzorom. Ĉim smognemo malo više vremena, moramo joj sagraditi malu luĉicu. Sjajno! poviĉe Pencroff. Pristanište sa svjetionikom, lukobranom i suhim dokom! S vama, gospodine Cyruse, sve ide kao podmazano! Jest, moj vrijedni Pencroffe odgovori inţ enjer ali pod uvjetom da mi vi pomognete jer vi, u biti, obavljate tri ĉetvrtine svih naših poslova. Harbert i mornar se ukrcaju na Bonadventuru, izvuku sidro iz mora, podignu jedro i, uz pomoć vjetra s puĉine, vrlo brzo doplove do Ĉaporkova rta. Dva sata poslije toga, Bonadventura je spokojno poĉivala na mirnoj vodi Balonske luke. Je li neznanac, u prvim danima koje je proveo u Granitnom dvorcu, iĉim pokazao da se njegova divlja narav barem nešto promijenila? Nije li neka jaĉa svjetlost sad blistala u dnu njegova pomraĉenog uma? Dakako da jest, i to u tolikoj mjeri da su se Cyrus Smith i novinar pitali je li se ikada razum tog nesretnika bio posve ugasio. Naviknut na otvoreni zrak, na beskrajnu slobodu, koju je uţ ivao na otoku Taboru, neznanac je u poĉetku pokazivao znakove muklog bijesa, te su se naseljenici pobojali da se on ne baci strmoglavce kroz jedan od prozora Granitnog dvorca. Ali, malopomalo, on se smiri, te su ga pustili da se slobodno kreće. Imali su, dakle, razloga s pravom se nadati. Neznanac je već poĉeo zaboravljati svoje mesoţ derske nagone. Pristao je da se hrani manje ţ ivotinjskom hranom od one, kojom se hranio na otoku Taboru. Kuhano meso nije više u njemu poticalo osjećaj gaĊenja, kao nedavno na brodu

za vrijeme plovidbe. Cyrus Smith je iskoristio trenutak dok je spavao, te mu je podrezao dugu kosu i zapuštenu bradu koje su, poput kakve grive, cijelom njegovu liku davale divlji izgled. On mu je, takoĊer, dao pristojniju odjeću, pošto je s njega skinuo onaj dronjak koji mu je bio obavijen oko bedara. Na kraju je neznanac, zahvaljujući tim promjenama, poprimio ĉovjeĉniji izgled, a ĉini se da mu je i pogled u meĊuvremenu postao nešto blaţ i. Nekoć, dok se izriĉaj razuma ogledao na crtama njegova lica, mora da je njegovo lice bilo na svoj naĉin lijepo. Cyrus Smith je stavio sebi u duţ nost da svakog dana provede po nekoliko sati u njegovu društvu. Uvijek se trudio nešto raditi u njegovoj blizini i tako svojim radom privući njegovu pozornost. Moţ da je bio potreban samo neki bljesak da njegovu dušu trgne iz mrtvila, da mu neko sjećanje sijevne u mozgu, da mu se vrati razum, da ga nešto potrese, kao što se dogodilo na palubi Bonadventure za vrijeme oluje. Inţ enjer se uz to trudio govoriti što snaţ nijim glasom, tako da bi putem vida i sluha što dublje prodro do neznanĉeva obamrlog uma. Njemu bi se u tim njegovim nastojanjima katkad pridruţ io jedan, a katkad svi njegovi prijatelji. Oni su vrlo ĉesto razgovarali o stvarima koje su se odnosile na more, jer su raĉunali da će tim razgovorom prije dotaknuti dušu jednog pomorca. Na trenutke se ĉinilo da neznanac s odreĊenim zanimanjem prati njihov razgovor, te su naseljenici zakljuĉili da ih on djelimiĉno razumije. Ponekad bi se na njegovu licu ocrtavala beskrajna tuga, što je dokazivalo da on u sebi pati. Taj izraz na njegovu licu nije mogao prevariti. Govorio nije ništa, premda se u nekoliko navrata ĉinilo da će mu svakog trenutka nekoliko rijeĉi poteći iz usta. Kako bilo da bilo, taj je jadnik bio miran i tuţ an. No, nije li moţ da ta njegova mirnoća bila samo prividna? Nije li njegova tuga bila posljedica njegova ropstva? Nije se još ništa moglo ustvrditi. Gledajući oko sebe uvijek iste predmete, i to uvijek u ograniĉenom prostoru, stalno u društvu s naseljenicima na koje se morao prije ili poslije naviknuti, nemajući nikakvih osobitih ţ elja, bolje hranjen i bolje odjeven, bilo je prirodno da se njegovo tijelo, pomalo, mijenja. MeĊutim, je li on poĉeo osjećati strujanje novog ţ ivota ili se pak, upotrijebit ćemo rijeĉi koje su se mogle s pravom primijeniti na nj, poĉeo poput kakve ţ ivotinje prilagoĊivati na svog gospodara? Cyrus Smith je to pitanje drţ ao vrlo bitnim i ţ elio ga je što prije riješiti, ali se bojao da se pritom ne prenagli. Po njegovu mišljenju, neznanac je bio teški bolesnik! Hoće li taj bolesnik ikad ozdraviti? Inţ enjer je svu svoju pozornost posvetio njemu. Vrebao je na njegovu dušu, ako se moţ emo posluţ iti tim izriĉajem, vrebao je i bio spreman zgrabiti je! Naseljenici su s iskrenim uzbuĊenjem pratili sve mijene tog lijeĉenja, koji je Cyrus Smith poduzeo. Oni su mu pomagali u tom milosrdnom poslu i svi, osim moţ da Pencroffa koji nije bio osobito uvjeren da se neznancu moţ e vratiti razbor, svi su se oni poĉeli nadati i vjerovati poput inţ enjera. Kao što smo rekli, neznanac je bio vrlo miran i pokazivao je prema inţ enjeru, pod ĉiji je utjecaj oĉito padao, neku vrstu privrţ enosti. Cyrus Smith odluĉi iskušati ga, naime, odluĉi ga prebaciti u drugu sredinu, izvesti ga pred beskrajnu puĉinu koju su njegove oĉi nekoć vrlo ĉesto promatrale, povesti ga do ruba šume koja ga je morala podsjetiti na šumu u kojoj je proveo mnoge godine svoga ţ ivota! Ali reĉe Gedeon Spilett neće li on pobjeći kad se jednom naĊe na slobodi? Vidjet ćemo odgovori inţ enjer. Hm! promumlja Pencroff. Kad taj momak opazi slobodan prostor ispred sebe i osjeti ĉisti

zrak, odjurit će koliko ga noge nose! Ne vjerujem odgovori Cyrus Smith. Pa, pokušajmo reĉe Gedeon Spilett. Pokušajmo! odgovori inţ enjer. Tog dana je bio 30. listopada. Prema tome, brodolomac s otoka Tabora je već devet dana bio zatoĉen u Granitnom dvorcu. Bilo je toplo. Jarko je sunce svojim toplim zrakama obasipalo otok. Cyrus Smith i Pencroff poĊu u sobu u kojoj je neznanac prebivao. Našli su ga kako leţ i kraj prozora i promatra nebo. DoĊite, dragi prijatelju reĉe mu inţ enjer. Neznanac odmah ustane. On se zagleda u Cyrusa Smitha i poĊe za njim, dok je mornar išao u stopu iza njega, ne vjerujući da će pokus uroditi plodom. Kad su došli do praga Granitnog dvorca, Cyrus Smith i Pencroff skupa s njim uĊu u dizalicu, dok su ih Nab, Harbert i Gedeon Spilett ĉekali podno Granitnog dvorca. Košara se spusti i u nekoliko trenutaka svi su se našli na morskoj obali. Naseljenici su se malo odmakli od neznanca, kako bi se osjećao slobodnijim. Neznanac naĉini nekoliko koraka prema moru. Pogled mu ţ ivo zasja, ali on ne pokaza nikakvu ţ elju za bijegom. Promatrao je valove kako se najprije razbijaju o otoĉić, a potom nestaju na pjeskovitoj obali otoka. Ovo ovdje je more reĉe Gedeon Spilett koje moţ da u njemu i ne potiĉe ţ elju za bijegom! Treba ga odvesti na zaravan odgovori Cyrus Smith. Tamo na rubu šume, tamo će ovaj pokus bolje uspjeti! Uostalom, on ne moţ e pobjeći dopuni Nab jer su svi mostovi podignuti. Koješta! odgovori Pencroff. Zar misliš da je on od one vrste ljudi koje će zadrţ ati potoĉić poput Glicerinskog potoka? Ta on će lako preko njega, u jednom će ga skoku preskoĉiti! Pa, vidjet ćemo na to će Cyrus Smith, ĉije su oĉi netremice gledale neznanca. Svi se sad upute prema ušću Rijeke milosti i, popevši se lijevom obalom rijeke, stigoše na zaravan Veliki vidikovac. Kad su stigli do prvih prekrasnih stabala s kojima je poĉinjala šuma i sa ĉijim se lišćem poigravao tihi lahor, neznanac pohlepno udahne prodorni miris kojim je bio proţ et zrak i dugi mu se uzdah ote iz grudi. Naseljenici su se drţ ali straga, pripremni da ga zadrţ e, ako samo pokuša ili napravi pokret da kani pobjeći. Doista, na trenutak je izgledalo da će se to jadno stvorenje baciti u potok koji ga je dijelio od šume. Već su mu noge bile napete poput opruga. Ali gotovo u istom trenutku, on se presavije i upola skruti, a krupna mu suza izbije iz oĉiju. Ah! poviĉe Cyrus Smith. Plaĉeš, znaĉi da si ponovno postao ĉovjekom!

XVI.

TAJNA KOJU TREBA RASVIJETLITI PRVE NEZNANĈEVE RIJEĈI DVANAEST GODINA NA OTOKU TABORU NEHOTIĈNO PRIZNANJE NESTANAK POUZDANJE CYRUSA SMITHA IZGRADNJA VJETRENJAĈE PRVI KRUH DJELO ODANOSTI ĈESTITE RUKE Da! Nesretnik je zaplakao! Nema dvojbe, neka mu je uspomena iskrsla u duši, te je, kao što se izrazio Cyrus Smith, kroz plaĉ ponovno postao ĉovjekom! Naseljenici su ga pustili neko vrijeme samoga na zaravni, pa ĉak su se malo i udaljili tako da se osjeti slobodnijim, ali njemu nije bilo ni na kraj pameti iskoristiti za bijeg taj trenutak slobode. Cyrus Smith odluĉi povesti ga u Granitni dvorac. Dva dana poslije toga u neznancu se, izgleda, pojavila ţ elja, postupno se umiješati u zajedniĉki ţ ivot. Bilo je oĉito da je on i ĉuo i razumio, ali je takoĊer bilo oĉito da nipošto nije htio razgovarati sa svojim novim poznanicima. Prislonivši jedne veĉeri uho na vrata njegove sobe, Pencroff je ĉuo kako izgovara ove rijeĉi: Ne! Ovdje! Ja! Nikad! Ujutro to ispriĉa drugima. Pod tim se krije neka bolna tajna! reĉe Cyrus Smith. Neznanac je radio u povrtnjaku, sluţ eći se alatom potrebnim za njegovu obradu. Kad bi se pri poslu zaustavio, što se ĉesto dogaĊalo, on bi se sav zadubio u svoje misli. Po inţ enjerovu savjetu, svi su poštovali udaljenost, koju je on htio saĉuvati izmeĊu sebe i njih. Kad bi mu se neki od naseljenika pribliţ io, on bi uzmaknuo, a jecaji bi mu provalili iz prepunih grudi. Da ga nije neĉista savjest tako muĉila? Moglo je lako biti, te Gedeon Spilett gotovo nehotice napravi ovu primjedbu: Ja mislim da on ne govori stoga što bi kazao suviše ozbiljne stvari, kad bi progovorio! Trebalo je biti strpljiv i ĉekati. Nekoliko dana potom, to jest 3. studenog, neznanac je radio na zaravni, zaustavio se i ispustio štihaĉu na zemlju. Cyrus Smith ga je promatrao iz daljine i ponovo opazio kako mu iz oĉiju teku suze. Dirnut neizrecivom samilosti, on poĊe do njega i lako ga dirne u lakat. Prijatelju! reĉe. Neznanac je htio skrenuti pogled u stranu, a kad mu je Cyrus Smith htio uzeti ruku, on naglo uzmakne. Prijatelju dragi reĉe Cyrus Smith odluĉnim glasom. Gledajte me u oĉi. Neznanac pogleda inţ enjera kao da je bio potpuno pod utjecajem njegove volje, potpuno u njegovoj vlasti, kao hipnotizirani ĉovjek u vlasti hipnotizera. Htio je pobjeći. Odjednom mu se preobrazi lice. Iz pogleda su mu sijevale munje. Rijeĉi navališe na njegove usne. Više ih nije mogao zadrţ ati...! Napokon prekriţ i na prsima ruke i upita muklim glasom: Tko ste vi? Brodolomci kao i vi odgovori inţ enjer, kojega je posve svladalo uzbuĊenje. Doveli smo vas ovamo, meĊu vaše bliţ nje... Moje bliţ nje...! Ja ih nemam! Vi ste meĊu prijateljima... MeĊu prijateljima! Mojim...! Prijateljima! poviĉe neznanac, skrivši glavu meĊu ruke... Ne... Nikad... Pustite me! Pustite me! Potom pobjeţ e na onu stranu zaravni koja se nalazila nad morem i tamo je dugo

nepomiĉno sjedio. Cyrus Smith se pridruţ i svojim prijateljima i ispriĉa im sve što se dogodilo. Jest! Postoji neka tajna koja muĉi tog ĉovjeka reĉe Gedeon Spilett. Ĉini se da je on, zahvaljujući griţ nji savjesti, ponovno postao ljudsko biće... Meni nije jasno kakvog smo to ĉovjeka doveli ovamo javi se mornar. Njega muĉe tajne... Koje mi poštujemo ţ ivo odgovori Cyrus Smith. Ako je poĉinio neku grešku, on ju je svirepo okajao. U našim oĉima on je razriješen grijeha! Puna dva sata neznanac je ostao sam nad morskom obalom, opsjednut uspomenama koje su ga vraćale prošlosti, kobnoj prošlosti, nema dvojbe. Naseljenici ga nisu htjeli ometati u njegovoj samoći, ali ga ipak nisu ispuštali iz vida. MeĊutim, poslije dva sata, ĉini se da je donio odluku. Krenuo je u potragu za Cyrusom Smithom. Oĉi su mu bile crvene od prolivenih suza. Više nije plakao. Cijeli mu je lik odavao duboku smirenost. Izgledao je bojaţ ljiv, postiĊen, sićušan stvor, pogleda stalno uprtog u zemlju. Gospodine obrati se Cyrusu Smithu jeste li vi Englezi, vi i vaši prijatelji? Nismo odgovori inţ enjer mi smo Amerikanci. Ah! uzdahne neznanac i promrmlja: To mi se više sviĊa! A vi, dragi prijatelju? upita ga inţ enjer. Ja sam Englez odgovori naglo. I kao da mu je vrlo teško padalo izreći tih nekoliko rijeĉi, on se udalji s obale, ţ urno njome proĊe od slapa do ušća Rijeke milosti, uzbuĊen do krajnje mjere. Prolazeći u jednom trenutku pokraj Harberta, on se zaustavi i, glasom kao da se guši, upita: Koji je mjesec? Prosinac odgovori Harbert. Koja godina? 1866. Dvanest godina! Dvanaest godina! poviĉe i naglo ga napusti. Harbert ispriĉa prijateljima sve što ga je neznanac pitao i sve što mu je on odgovorio. Taj je nesretnik reĉe Gedeon Spilett izgubio svaku vezu i s godinama i s mjesecima! Jest! odgovori Harbert. Dvanaest je godina proveo na onom otoĉiću! Dvanaest godina! reĉe Cyrus Smith. Ah! Dvanaest godina provesti u samoći, vjerojatno poslije strašnoga ţ ivota, ta to je dostatno da ĉovjek skrene umom. Meni se sve nekako ĉini da taj ĉovjek nije stigao na otok Tabor kao brodolomac na to će Pencroffveć da je zbog nekog zloĉina iskrcan na nj. Vi ste, Pencroffe, sigurno u pravu odgovori novinar. Ako je to tako, vrlo je moguće da će jednoga dana doći da ga traţ e oni, koji su ga tamo ostavili! 1 tamo ga više neće naći reĉe Harbert. U tom sluĉaju, trebalo bi se vratiti na otok Tabor ponovno se javi Pencroff. Dragi prijatelji reĉe Cyrus Smith ĉemu raspravljati o toj stvari prije nego što doznamo istinu. Ja sam uvjeren da je taj nesretnik mnogo propatio, da je okrutno okajao svoje grijehe, makar kakvi ti grijesi bili, i da ga guši ţ elja da se ispovjedi. Ne traţ imo od njega da nam ispriĉa svoj ţ ivot. On će nam ga sam ispriĉati, u to sam siguran, a kad nam ga ispriĉa, vidjet ćemo kakve nam korake valja poduzeti. Uostalom, jedino ćemo od njega doznati je li ga, osim nade, podrţ ava i sigurnost da će jednoga dana ponovno ugledati domovinu, ali ja u to ne vjerujem! A zašto? upita novinar. Pa stoga što on ne bi bio bacio u more onaj papirić da je bio siguran da će jednoga dana biti izbavljen s otoka Tabora, već bi na njemu bio ĉekao trenutak svog osloboĊenja. Ne, vjerojatnijim mi se"ĉini da je on bio osuĊen umrijeti na onom otoĉiću i više nikada ne ugledati

svoje bliţ nje. Ali postoji nešto na to će mornar što ja nikako ne mogu sebi objasniti. A što? Ako je prošlo već dvanaest godina otkad je taj ĉovjek ostavljen na otoku Taboru, moţ emo pretpostaviti da se on već godinama nalazio u onom podivljalom stanju u kakvom smo ga zatekli! To je vrlo moguće odgovori Cyrus Smith. Prema tome, on je onaj papirić napisao prije mnogo godina! Nema dvojbe... Uza sve to izgledalo je da je onaj papirić tek nedavno napisan! Osim toga, kako objasniti da je boca u kojoj je papir bio zatvoren putovala godinama od otoka Tabora do Lincolnova otoka? To doista i ne mora biti nemoguće odgovori novinar. Moţ da je već dugo vremena plutala u blizini otoka? Ne odgovori Pencroffjer je ona još uvijek plutala. Ne moţ e se pretpostaviti da je, poslije kraćeg ili duljeg boravka na obali otoka ponovno otplovila na more. Na juţ noj strani otok je pun litica i boca bi se bila, svakako, razbila. Istina je primijeti Cyrus Smith, kojega su se mornareve rijeĉi neobiĉno dojmile. Osim toga, dometne mornar ako je već godinama papir bio zatvoren u onu bocu, vlaga bi ga bila više oštetila. MeĊutim, on uopće nije bio oštećen, već je, naprotiv, bio odliĉno saĉuvan. Mornareva primjedba je bila na mjestu. Doista je u cijeloj toj stvari bilo neĉeg neshvatljivog, jer onaj papir je bio, po svemu se ĉinilo, nedavno pisan. Osim toga, na njemu je bio oznaĉen toĉan poloţ aj otoka Tabora, što znaĉi da je ĉovjek koji ga je pisao bio odliĉno upućen u hidrografiju, daleko bolje nego obiĉan mornar. U toj stvari doista postoji nešto što se ne da objasniti reĉe inţ enjer ali ne smijemo svog novog poznanika navoditi da o tome priĉa. Kad on sam pokaţ e ţ elju da nam se povjeri, dragi prijatelji, mi ćemo ga spremno saslušati! Idućih dana neznanac nije progovorio ni jednu rijeĉ, niti je ijednom napustio prostor Velikog vidikovca. ObraĊivao je zemlju, a da se nije ni trenutka zaustavio, a ni odmarao, ali se stalno drţ ao po strani od drugih. U vrijeme ruĉka, on uopće nije odlazio u Granitni dvorac, premda su ga naseljenici više puta zvali, već se kao objedom zadovoljavao s nešto sirova povrća. Kad bi pala noć, nije se vraćao u sobu, koja mu je bila dodijeljena, već je ostajao napolju i sklanjao se pod neko drvo, a kad je vrijeme bilo loše, skupio bi se u udubljenju kakve hridine. I tako je on ţ ivio kao i u vrijeme kad mu je jedinim zaklonom bila šuma na otoku Taboru. Sva nastojanja i navaljivanja naseljenika da promijeni taj naĉin ţ ivota bila su uzaludna. Oni su strpljivo ĉekali. Ipak će doći trenutak kad će on neodoljivo i kao protiv svoje volje, pritisnut griţ njom savjesti, sa strašnim priznanjima izići pred njih. Deseti studenoga, naveĉer oko osam sati, u trenutku kad se mrak poĉeo hvatati, neznanac se iznenada pojavi pred naseljenicima koji se bijahu okupili pod sjenicom na zaravni. Oĉi su mu sjale ĉudnim sjajem i cijeli je njegov lik imao divlji izgled kao prvih dana. Naseljenici su zaprepašteno gledali kako mu zubi, pod utjecajem nekakva snaţ nog uzbuĊenja, cvokoću kao da ga trese groznica. Što mu je bilo? Zar zbilja nije mogao podnositi druge ljude? Ili mu je već bilo preko glave tog ţ ivota meĊu poštenim ljudima? Da nije ponovno njim ovladala ţ elja za ţ ivotinjskim ţ ivotom kojim je prije ţ ivio? Naseljenici su baš to i pomislili, kad im se obratio isprekidanim i pomalo nesuvislim rijeĉima. Zašto sam ja ovdje...? Kojim ste me pravom otrgli od mog otoĉića...? Moţ e li postojati ikakva veza izmeĊu vas i mene...? Znate li vi tko sam ja... što sam radio... zašto sam dospio na onaj otok... i tamo bio sam? Tko vam kaţ e da ja nisam tamo bio ostavljen... da nisam bio osuĊen da tamo umrem... ? Poznajete li vi moju prošlost... ? Jeste li sigurni da ja nisam krao... ubijao... da

nisam bijednik... prokleto biće... osuĊeno da ţ ivi jedino kao divlja zvijer... daleko od svih... kaţ ite... jeste li vi sigurni? Naseljenici su ga slušali ne prekidajući ga, slušali su tog nesretnika kojemu su se ta polupriznanja omakla i protiv volje. Cyrus Smith ga je htio umiriti pribliţ ivši mu se, ali neznanac naglo uzmakne. Ne! Ne! poviĉe. Jedno mi samo recite... jednu jedinu rijeĉ odgovorite: jesam li ja slobodan? Slobodni ste! odgovori inţ enjer. Onda zbogom! poviĉe neznanac i pobjeţ e kao da je lud. Nab, Pencroff i Harbert odmah potrĉe k rubu šume, ali su se ubrzo vratili sami. Treba ga pustiti na miru! reĉe Cyrus Smith. Više se nikad neće vratiti... na to će Pencroff. Naprotiv, vratit će se odgovori inţ enjer. Poslije toga je dosta vremena prošlo. Cyrus Smith je, meĊutim, ţ ivio u nepokolebljivom uvjerenju da će se onaj nesretnik prije ili poslije vratiti. Nije li to bila neka vrsta predosjećanja? Ovo je posljednja pobuna te grube prirode govorio je. Savjest ga muĉi i on će se prestrašiti nove osamljenosti. U meĊuvremenu su naseljenici obavljali svakovrsne radove i na Velikom vidikovcu i u oboru, gdje je Cyrus Smith naumio udariti temelje stoĉarskoj farmi. Ne treba ni spominjati da je sjemenje, koje je Harbert donio s otoka Tabora bilo vrlo pomno zasijano. U to vrijeme gotovo cijela zaravan je bila pretvorena u prostrani povrtnjak, dobro ureĊen i dobro odrţ avan. Za naseljenike je tu uvijek bilo posla. S obzirom da su sa sve više vrtnih biljaka raspolagali, trebalo je povećati obiĉne gredice koje su se, polako, pretvarale u prave vrtove, sve više potiskujući neobraĊene površine. Stoĉne hrane je bilo u obilju i na drugim dijelovima otoka, te se nisu morali bojati da će nekad ostati bez nje. Uostalom, bilo je pametnije da Veliki vidikovac pretvore u povrtnjak, jer je sa svih strana bio štićen vodenim tokovima, dok su se pašnjaci mogli nalaziti i izvan toga kruga, s obzirom na to da im nikakvu štetu neće nanijeti ni ĉetveronoţ ne ni ĉetveroruĉne ţ ivotinje. Petnaesti studenog naseljenici su obavili treću ţ etvu. Njihova se njiva pod ţ itom, od onog prvog zrna posijanog prije osamnaest mjeseci, mnogo povećala površinom. Drugom su ţ etvom dobili šest stotina tisuća zrna, a trećom ĉetiri tisuće mjerica, odnosno više od petsto milijuna zrna! Sada su bili bogati ţ itom. Posiju li svaki put samo nekoliko mjerica, dobit će dostatno ţ ita da prehrane sebe i svu ţ ivinu. Ţetva je, dakle, bila gotova. Posljednjih petnaest dana mjeseca studenog posvetiše radovima da bi od ţ ita dobili brašno. U biti, ţ ito je bilo tu, ali u zrnju, a ne u brašnu. Trebalo je sagraditi mlin da bi se samljelo ţ ito. Cyrus Smith je mogao iskoristiti drugi slap na Rijeci milosti za gradnju mlinice, s obzirom na to da je prvi slap pokretao maljeve valjaĉice, ali pošto su naseljenici cijelu tu stvar malo bolje raspravili, odluĉili su da na zaravni Veliki vidikovac sagrade obiĉnu vjetrenjaĉu. Gradnja vjetrenjaĉe neće trebati većih napora i neće pri njoj nailaziti na veće teškoće no što bi nailazili pri gradnji mlina, a vjetra će na zaravni izloţ enoj vjetrovima s puĉine biti uvijek dostatno. Samo što će vjetrenjaĉa govorio je Pencroffveselije djelovati i ljepše se uklopiti u okoliš. Bacili su se, dakle, na posao da izaberu graĊu za drvenu kućicu i za mehanizam mlina. Od nekoliko velikih pješĉanih kamenova, kojih je bilo na sjevernoj strani jezera, lako su mogli isklesati ţ rvnjeve, a što se tiĉe krila, njih će obloţ iti platnom od omotaĉa balona, kojega su još dosta imali u spremištu.

Cyrus Smith napravi projekt. Odluĉili su vjetrenjaĉu podignuti desno od peradarnika, u blizini jezera. Cijela graĊevina će poĉivati na stoţ eru od debelih tesanih greda, tako da se moţ e okretati sa cjelokupnim mehanizmom smještenim u kućicu, onako kako vjetar bude zahtijevao. S tim su poslom bili brzo gotovi. Nab i Pencroff su postali vrlo vješti tesari, ravnajući se u poslu prema nacrtima što ih je inţ enjer napravio. I tako se na odreĊenom mjestu ubrzo dizala graĊevina sliĉna straţ arskoj kućici, prava tvrĊavica pokrivena šiljastim krovom. Ĉetiri okvira koja su tvorila krila pomoću ţ eljeznih zaglavaka su ĉvrsto usadili u drvenu osovinu, dakako, pod odreĊenim kutom. Razne dijelove unutarnjeg mehanizma, kao što su leţ išta za oba mlinska kamena, od kojih je jedan nepokretan, a drugi pokretan, koš, odnosno neka vrsta velikog ĉetvrtastog korita, širokog pri vrhu, a uskog pri dnu, koji je omogućivao zrnju da pada meĊu mlinske kamenove, pokretno koritance koje ujednaĉuje prolaz zrnja i koje je zbog stalnog tiktakanja dobilo ime "brbljalo" i, na kraju, veliko sito koje je odvajalo mekinje od brašna, sve su to naseljenici izradili bez veće muke. Imali su dobar alat, pa im ni posao nije bio naporan, a dijelove jednog mlina je, uglavnom, vrlo lako izraditi. Sve je to bilo samo pitanje vremena. Svi su sudjelovali u gradnji mlina, te je on već 1. prosinca bio završen. Kao i uvijek, najoduševljeniji tim djelom je bio Pencroff. On je bio uvjeren da je taj njihov stroj savršeno napravljen. A sada samo neka malo puhne i mi ćemo s uţ itkom samljeti našu prvu ţ etvu! Neka puhne, ali ne previše, Pencroffe primijeti inţ enjer. Koješta! Naš bi se mlin samo brţ e vrtio! Nije potrebno da se brţ e vrti odgovori inţ enjer. Zna se iz iskustva da mlin najveću koliĉinu ţ ita samelje kad se krila u jednoj minuti okrenu šest puta manje nego što vjetar prevali stopa u jednoj sekundi. Pri vjetru srednje jaĉine, koji prevali osamdeset stopa u jednoj sekundi, krila će se šesnaest puta okrenuti u jednoj minuti. Više od toga nije ni potrebno. Upravo sada puše povoljan sjeveroistoĉnjak poviĉe Harbert. Nije postojao nikakav razlog da mlin ne stave odmah u pogon. Naseljenicima se ţ urilo što prije okusiti prvi zalogaj kruha proizvedenog na Lincolnovu otoku. Dakle, ujutro toga dana samlješe dvijetri mjerice ţ ita. Sutradan za ruĉkom, na stolu Granitnog dvorca se pojavi prekrasan komad kruha, moţ da nešto tvrĊi, premda umijesen s pivskim kvascem. Svaki je naseljenik u nj zagrizao svim svojim zubima, a lako je zamisliti s kakvim uţ itkom! MeĊutim, neznanac se više nije pojavljivao. Više puta su Gedeon Spilett i Harbert prokrstarili šumom u blizini Granitnog dvorca, ali nikad nisu naišli ni na nj, ni na njegove tragove. Poĉeo ih je uznemirivati taj produljeni nestanak. Dakako da za nekadašnjeg divljaka s otoka Tabora nije moglo biti neprilike u tome da ţ ivi u šumama Dalekog zapada, koje su obilovale s divljaĉi, ali su se naseljenici bojali da se on ne vrati svojim starim navikama i da u slobodi ponovno ne oţ ive njegovi divlji nagoni. Ipak, Cyrus Smith, više pod utjecajem nekog predosjećanja, stalno je govorio, kako će se bjegunac jednog dana vratiti, Jest, vratit će se! ponavljao je s uvjerenjem koje njegovi prijatelji nisu dijelili. Dok se taj nesretnik nalazio na otoku Taboru, on je znao da je potpuno sam! Sad, meĊutim, on zna da ga ovdje njemu sliĉni ljudi ĉekaju! Budući da je taj jadni pokajnik nešto natucnuo o svojem nekadašnjem ţ ivotu, on će se vratiti da nam sve ispriĉa, i tog će dana on biti naš! DogaĊaji su dali za pravo Cyrusu Smithu. Trećeg prosinca Harbert je napustio Veliki vidikovac i pošao loviti ribu na juţ noj obali jezera. Bio je bez oruţ ja. U tom dijelu otoka se nikad prije nisu pojavljivale opasne zvijeri, pa naseljenici nisu ni drţ ali potrebnim sa sobom nositi oruţ je kad su tamo odlazili. U tom trenutku su Pencroff i Nab bili zaposleni u peradarniku, dok su inţ enjer i Gedeon

Spilett u Dimnjacima bili zaokupljeni proizvodnjom sode koja im je trebala za sapun, jer su sa zalihama sapuna bili pri kraju. Odjednom odjeknuše krikovi: U pomoć! U pomoć! Cyrus Smith i novinar su bili odviše daleko da bi ĉuli te krikove, ali su Pencroff i Nab trkom napustili peradarnik i navratnanos pojurili prema jezeru. Ali je neznanac, za kojega nitko ni u snu nije pomišljao da bi mogao biti u blizini, stigao prije njih. Prebacio se preko Glicerinskog potoka koji je dijelio zaravan od šume i pojurio suprotnom obalom. Harbert se našao licem u lice sa strašnim jaguarom sliĉnom onome, koji je novinar ustrijelio na Zmajevu rtu. Iznenada zateĉen, stajao je kraj jednog drveta, dok se zvijer skupila i spremala na skok. Ali se neznanac, nemajući uza se nikakva oruţ ja osim jednog noţ a, baci prema strašnoj zvijeri koja se sad okrenula k ovom protivniku. Borba je bila vrlo kratka. Neznanac je bio nevjerojatno snaţ an i vješt. Jednom je rukom snaţ no kao kliještima zgrabio jaguara za vrat, ne mareći što mu je zvijer zarila svoje pandţ e u meso, dok mu je drugom zabio noţ ravno u srce. Jaguar pade. Neznanac ga odgurne nogom i baš htjede pobjeći kadli se naseljenici pojave na mjestu borbe. Uhvativši se za nj, Harbert poviĉe: Ne. Ne! Vi ne smijete otići! Cyrus Smith poĊe prema neznancu, kojemu su se namrgodile obrve kad je vidio kako mu se primiĉe. Krv mu je tekla po ramenu ispod razderane košulje, ali on se na to nije obazirao. Prijatelju reĉe mu Cyrus Smith mi vam dugujemo veliku zahvalnost. Da biste spasili ovog djeĉaka, svoj ste vlastiti ţ ivot izloţ ili opasnosti. Moj ţ ivot! promrmlja neznanac. Kakvu vrijednost ima moj ţ ivot! Ne vrijedi ni koliko je crno pod noktima! Vi ste ranjeni! Nije bitno! Biste li mi dali svoju ruku? Harbert se trudio dohvatiti ruku koja ga je spasila, ali neznanac prekriţ i ruke na prsima, napregne grudi, pogled mu se smraĉi. Izgledalo je kao da će sad pobjeći. Ali se nekako svlada snaţ nim naporom volje i odrješito reĉe: Tko ste vi? I što mislite da ste vi meni? Traţ io je od njih, i to po prvi put, da mu ispriĉaju tko su i što su. Moţ da će se i on njima povjeriti kad ĉuje njihovu priĉu! U nekoliko rijeĉi mu Cyrus Smith ispriĉa što se sve s njima zbivalo otkako su napustili Richmond, kako su se izvukli iz nevolje i kakvim su sredstvima sada raspolagali. Neznanac ga je promatrao s napregnutom pozornosti. Potom inţ enjer ispriĉa za svakog pojedinca tko je, za Gedeona Spiletta, Harberta, Naba, Pencroffa i sebe i nadoda da su najveću radost otkako su stigli na Lincolnov otok osjetili onog dana kad se brod vratio s otoĉića Tabora, jer su raĉunali da su neznanĉevim dolaskom stekli još jednog prijatelja. Na te rijeĉi ovaj pocrveni, glava mu klonu na grudi, dok mu se na cijelom liku ogledao osjećaj zbunjenosti. A sada, budući da nas poznate doda Cyrus Smith hoćete li nam pruţ iti ruku? Neću odgovori neznanac muklim glasom. Vi ste pošteni ljudi! A ja...!

XVII.

JOŠ UVIJEK PO STRANI NEZNANĈEVO PITANJE STOĈARSKA FARMA U OBORU DVANAEST JE GODINA TOME DOĈASNIK NA BRODU BRITANIJA ISKRCAN NA OTOK TABOR RUKA CYRUSA SMITHA TAJANSTVENI PAPIR Te posljednje rijeĉi potpuno su se slagale s predosjećanjima naseljenika. Neki grozan zloĉin je bio na duši toga nesretnika, koji je on moţ da okajao, ali ga od tog zloĉina još njegova savjest nije odriješila. U svakom sluĉaju, grješnika je muĉila savjest, on se kajao i tu ruku, koju su mu htjeli prijateljski stisnuti njegovi novi prijatelji, on nije drţ ao dostojnom pruţ iti je poštenom svijetu! Pa ipak, poslije zgode s jaguarom on se nije vratio u šumu i od tog dana on nije više napuštao blizinu Granitnog dvorca. Kakva je tajna pritiskala dušu toga ĉovjeka? Hoće li je neznanac otvoriti jednoga dana? Budućnost će to pokazati. U svakom sluĉaju, naseljenici su zakljuĉili da mu nikad nikakvo pitanje neće postaviti u svezi s tim, već da će s njim ţ ivjeti kao da nikad u njega nisu posumnjali. Nekoliko je dana ţ ivot u naseobini tekao kao i dotad. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su radili zajedno, sad kao kemiĉari, sad kao fiziĉari. Novinar se odvajao od inţ enjera jedino onda, kada je s Harbertom odlazio u lov. Nije se više smjelo pustiti djeĉaka da sam luta šumom i trebalo je biti na oprezu. Nab i Pencroff su uvijek bili u poslu. Jednog su dana radili u stajama ili u peradarniku, drugog u oboru, a osim toga su mnogo poslova obavljali u Granitnom dvorcu. Neznanac je još uvijek radio po strani. Ţivio je kao i prije bijega. Nije s naseljenicima odlazio na ruĉak, spavao je pod stablima na zaravni i nije se nikad miješao s naseljenicima. Doista je izgledalo da mu je bilo mrsko društvo ljudi, koji su ga spasili s otoka Tabora! Ali zašto je on traţ io pomoć od drugih ljudi? upitao je jednog dana Pencroff. Zašto je bacio onaj papir u more? Već će nam on to ispriĉati uvjereno je odgovarao Cyrys Smith. Kada? Moţ da i prije no što vi mislite, Pencroffe. Doista dan ispovijedi je bio vrlo blizu. Deseti prosinca, tjedan dana po neznanĉevu povratku u Granitni dvorac, Cyrus Smith zamijeti kako mu ovaj prilazi i kako mu reĉe mirnim i smjernim glasom: Gospodine, htio bih vas nešto upitati. Govorite odvrati inţ enjer ali prije toga dopustite vi meni da vam postavim jedno pitanje. Na te rijeĉi neznanac pocrveni i htjede se povući. Cyrus Smith je slutio što se dogaĊalo u grješnikovoj duši; bojao se, nema dvojbe, da ga inţ enjer ne upita nešto o njegovoj prošlosti. Cyrus Smith ga zadrţ i rukom. Prijatelju reĉe mu nismo mi vama samo spasitelji, već smo vam i prijatelji. Samo sam vam to htio reći, a sad vas slušam. Neznanac prijeĊe rukom preko oĉiju. Nešto kao drhtaj mu prostruji tijelom. Nekoliko je trenutaka stajao, a da nije uspijevao jednu jedinu rijeĉ progovoriti. Gospodine reĉe napokon došao sam vas zamoliti da mi napravite jednu uslugu. Kakvu uslugu? Na pet do šest milja odavde, u podnoţ ju brda, vi imate jedan obor s domaćim ţ ivotinjama. O tim ţ ivotinjama netko mora skrbiti. Ne biste li mi dopustili ţ ivjeti u tom oboru zajedno sa ţ ivotinjama? Cyrus Smith je nekoliko trenutaka promatrao tog nesretnika, potaknut najiskrenijim osjećanjem samilosti.

Dragi prijatelju reći će na to u oboru smo podigli staje koje jedva ţ ivotinjama mogu posluţ iti... To će za mene biti dostatno, gospodine. Dragi prijatelju ponovno će Cyrus Smith. Mi vas nikad ni u ĉemu nećemo prijeĉiti. Ţelite li ţ ivjeti u oboru? Neka bude! MeĊutim, uvijek ćete biti dobrodošli u Granitnom dvorcu. Ali, kad već ţ elite ţ ivjeti u oboru, mi ćemo se pobrinuti da se tamo što pristojnije smjestite. Nije potrebno, ja ću se doista tamo osjećati dobro. Prijatelju reĉe Cyrus Smith, koji ga je ovlaš nazivao tom bliskom rijeĉi vi ćete nam prepustiti da prosudimo što nam je duţ nost uĉiniti u tom pogledu. Hvala vam, gospodine odgovori neznanac i povuĉe se. Inţ enjer odmah izvijesti ostale o neznanĉevu prijedlogu, te oni odmah odluĉe u oboru sagraditi što je moguće udobniju drvenu kućicu. Još toga istog dana svi se upute u obor s potrebnim alatom. Nije prošao niti tjedan dana, a kućica je bila spremna primiti svog stanara. Bila je podignuta na dvadesetak koraka od staja, uglavnom, na mjestu odakle je bilo lako nadgledati stado ovaca, kojih je tada bilo u oboru više od osamdeset. Kućicu su opremili pokućstvom: krevetom, klupom, ormarom, škrinjom. Osim toga, prenijeli su u obor i nešto oruţ ja, streljiva i alata. MeĊutim, neznanac nije dolazio vidjeti svoj novi dom. Pustio je naseljenike da sve to rade bez njega. On je u meĊuvremenu radio na zaravni ţ eleći, nedvojbeno, završiti zapoĉeti posao. Doista, zahvaljujući njemu, sva je zemlja na zaravni bila obraĊena i spremna za sjetvu ĉim za to doĊe vrijeme. Dvadeseti prosinca naseljenici su u potpunosti završili radove u oboru. Inţ enjer obavijesti neznanca da je njegov dom spreman primiti ga. On odgovori da će još te iste veĉeri poći tamo na spavanje. Te veĉeri su se naseljenici okupili u velikoj dvorani Granitnog dvorca. Bilo je osam sati, vrijeme u koje ih je njihov prijatelj trebao napustiti. Ne ţ eleći ga svojom prisutnosti primoravati da se s njima oprosti na rastanku, što njemu, moţ da, ne bi bilo nimalo drago, ostavili su ga samog i povukli se u drugu prostoriju Granitnog dvorca. I upravo dok su bili u razgovoru zaĉuje se tiho kucanje na vratima. Gotovo u istom trenutku, neznanac uĊe u prostoriju i bez ikakva uvoda reĉe: Gospodo, prije no što ću vas napustiti, bit će dobro da doznate moju prošlost. Evo je. Te jednostavne rijeĉi se duboko dojmiše Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja. Inţ enjer ustane. Mi vas ništa ne pitamo, dragi moj prijatelju reĉe. Vaše je pravo da šutite... Moja je duţ nost da govorim. Onda sjednite. Radije bih ostao na nogama. Spremni smo vas ĉuti odgovori Cyrus Smith. Neznanac se drţ ao jednog kuta dvorane, pomalo zaštićen sjenom. Bio je gologlav, s rukama prekriţ enim na grudima. I tako, u tom poloţ aju, muklim glasom, kao netko tko sebe prinuĊuje da govori, on ispriĉa ono što ćete sada ĉuti, a da ga slušatelji nisu niti jedan jedini put prekinuli. Dvadeseti prosinca 1854. jedna jahta na parni pogon, Duncan, koja je pripadala škotskom plemiću, lordu Glenarvanu, bacila je sidro kod Rta Bernouilli, na zapadnoj obali Australije, na trideset i sedmom usporedniku juţ ne geografske širine. Na toj su se jahti nalazili lord Glenarvan, njegova ţ ena, jedan bojnik engleske vojske, jedan francuski geograf, jedna djevojka ijedan djeĉak. Ono dvoje bili su djeca kapetana Granta, ĉiji je brod Britania nastradao godinu dana prije.

Jahtom Duncan je zapovijedao kapetan John Mangles, a na brodu je bila posada od petnaest ljudi. "A evo zašto se ta jahta u to vrijeme našla na obalama Australije." "Šest mjeseci prije toga, jahta Duncan se našla u Irskome moru i izvukla iz njega jednu bocu u kojoj se nalazio papir pisan na engleskom, njemaĉkom i francuskom jeziku. Na tom papiru je pisalo da su još na ţ ivotu tri brodolomca s broda Britania, da su ti preţ ivjeli brodolomci kapetan Grant i dvojica njegovih ljudi i da su našli utoĉište najednom otoku kojega je geografska širina bila spomenuta i jasna, ali se duţ ina, zbog vlage koja je uništila slova, nije mogla proĉitati." "Oznaĉena geografska širina bila je 37 stupnjeva i 11 minuta. Dakle, s obzirom da je duţ ina bila nepoznata, na Duncanu su bili sigurni da ĉe, drţ eći se trideset i sedme paralele, ploveći oko zemaljske kugle jednog dana stići na otok na kojemu je bio zatoĉen kapetan Grant sa svoja dva prijatelja." "Budući da je engleski admiralitet oklijevao poĉeti s tim traţ enjem, lord Glenarvan odluĉi poduzeti sve što je potrebno kako bi pronašao kapetana Granta. Mary i Robert Grant se staviše u vezu s njim. Jahta Duncan je opremljena za dugo putovanje, na koje su odluĉili poći i lordova obitelj i djeca kapetana Granta. Napustivši Glasgow, Duncan upravi prema Atlantiku, proĊe kroz Magellanov tjesnac i potom Tihim oceanom dospije do Patagonije, gdje se, prema prvotnom tumaĉenju, mogao nalaziti kapetan Grant kao zarobljenik tamošnjih uroĊenika." "Duncan iskrca sve putnike na zapadnoj obali Patagonije i otplovi prema istoĉnoj njenoj obali gdje ih je trebao ukrcati kod Rta Corrientes. "Lord Glenarvan prijeĊe cijelu Patagoniju, drţ eći se trideset i sedmog usporednika, ali kako nije naišao ni na kakav trag kapetanov, on se ukrca 13. studenog s tim da bi nastavio traţ enje ploveći oceanom." "Pošto je pretraţ io bez ikakva uspjeha otoke Tristan d'Acunha i Amsterdam, koji su se nalazili na njegovu putu, Duncan je, kao što prije rekoh, 20. prosinca 1854. stigao do rta Bernouilli na australskoj obali." "Lord Glenarvan je kanio prijeći i preko Australije, kao što je prije toga prešao preko Patagonije, i on se iskrca. Na nekoliko milja od obale nalazila se jedna farma koja je pripadala jednom Ircu. Ovaj pruţ i gostoprimstvo putnicima, a lord Glenarvan upozna tog Irca s razlozima koji su ga doveli u taj kraj i upita ga nije li mu moţ da poznato da se jedan engleski jedrenjak s tri jarbola, imenom Britania, izgubio zapadno od australske obale prije nešto manje od dvije godine." "Irac nikada ništa nije ĉuo o tom brodolomu, ali na veliko iznenaĊenje nazoĉnih, javi se jedan od Irĉevih slugu i reĉe: Milorde, veliĉajte i zahvalite to Gospodu. Ako je kapetan Grant još na ţ ivotu, onda se on nalazi na australskom kopnu. Tko ste vi? upita ga lord Glenarvan. SkotlanĊanin kao i vi, milorde odgovori ĉovjek a uz to sam jedan od prijateljasuputnika kapetana Granta, jedan od brodolomaca s Britanije. "Taj se ĉovjek zvao Ayrton. On je, u stvari, bio doĉasnik na Britaniji, što se moglo i iz njegovih dokumenata vidjeti. Ali, kako se u trenutku brodoloma o litice rastao s kapetanom Grantom, on je bio uvjeren da je kapetan poginuo skupa s cijelom posadom i da je on, Ayrton, jedini preţ ivio brodolom Britanije. Samo što do brodoloma nije došlo nadodao je na zapadnoj već na istoĉnoj obali Australije. Ako je kapetan Grant ţ iv, kao što ustvrĊuje dokument koji imate, onda je on sigurno zarobljenik australskih domorodaca te ga, prema tome, treba traţ iti na drugoj strani kontinenta. "Ĉovjek koji je tako govorio imao je iskreni glas i siguran pogled. Nitko nije posumnjao u njegove rijeĉi. Irac u ĉijoj je sluţ bi bio više od godine dana jamĉio je za nj. Lord Glenarvan je povjerovao u poštenje tog ĉovjeka i, povodeĉi se za njegovim savjetom, odluĉi prijeći Australiju,

drţ eći se trideset i sedmog usporednika. Lord Glenarvan, njegova ţ ena, djeca kapetana Granta, bojnik, Francuz, kapetan Mangles i još nekoliko mornara saĉinjavali su skupinu pod vodstvom Ayrtona, dok je Duncan pod zapovjedništvom prvog ĉasnika, Toma Austina, trebao krenuti za Melbourne, gdje će ĉekati zapovijedi lorda Glenarvana." "Oni su krenuli 23. prosinca 1854." "Vrijeme je da se kaţ e da je taj Ayrton bio obiĉan izdajnik. On i jest bio doĉasnik s Britanije, ali se bio posvadio s kapetanom Grantom, te je pokušao pobuniti posadu, kako bi se doĉepao broda. Kapetan Grant ga je 8. travnja 1852. iskrcao na zapadnu obalu Australije, a potom je otplovio napustivši ga, što je, uostalom, bilo pravo i pošteno. I tako taj bijednik nije ništa znao o brodolomu Britanije. On je o njemu doznao iz rijeĉi lorda Glenarvana! Poslije iskrcavanja, on je postao, pod imenom Ben Joyce, zapovjednik odbjeglih robijaša. Bestidno ustvrĊujući da je Britania doţ ivjela brodolom na istoĉnoj obali Australije, on je ţ elio lorda Glenarvana odvući u tom smjeru, kako bi ga odijelio od njegova broda i domogao se Duncana. Jednom na jahti, postao bi gusarom Tihog oceana. Tu je neznanac na trenutak prekinuo. Glas mu je zadrhtao, ali on nastavi svoju priĉu ovim rijeĉima: "Ekspedicija krene na put preko australskog kopna. Prirodno je da je taj pohod nesretno završio jer je Ayrton, ili Ben Joyce, zovite ga kako vam drago, vodio ekspediciju, tako da je njegova banda robijaša sada bila na ĉelu, a sad ju je opet slijedila, jer je bila izviješćena o prepadu koji je Ayrton smišljao. "MeĊutim, Duncan je krenuo za Melbourne radi popravka. Trebalo je, dakle, nagovoriti lorda Glenarvana da pošalje nareĊenje u Melbourne da Duncan napusti Melbourne i otplovi prema istoĉnoj obali Australije, gdje su ga robijaši lako mogli zarobiti. Pošto je vodio ekspediciju priliĉno blizu te obale, kroz prostrane šume, gdje nije bilo lako doći do hrane, Ayrton dobije jedno pismo od lorda Glenarvana. On se obvezao da će ga prenijeti prvom ĉasniku Duncana. U tom pismu se prvom ĉasniku zapovijedalo da odmah s jahtom krene prema zaljevu Twofold, što je nekoliko dana hoda od mjesta gdje se ekspedicija bila zaustavila. A upravo na tom mjestu je Ayrton ugovorio sastanak sa svojim ortacima. "U trenutku kad mu je to pismo trebalo biti predano, lord Glenarvan otkrije njegove izdajniĉke nakane, te njemu nije ostalo drugo, do bjeţ ati. Ali on je morao svakako doći do pisma pomoću kojega se imao dokopati Duncana. To mu na kraju nekako uspije i Ayrton je poslije dva dana stigao u Melbourne. "Sve do tog trenutka zloĉincu je polazilo za rukom ostvariti svoje grozne planove. Trebalo je još samo Duncana dovesti u zaljev Twofold, gdje će odbjegli robijaši lako zagospodariti njime. Pošto pobiju njegovu posadu, Ben Joyce će postati gospodarem tih 'mora... Ali, Bog ga je sprijeĉio u ostvarivanju te svoje nakane. "Ĉinije stigao u Melbourne, Ayrton uruĉi pismo prvom ĉasniku, Tomu Austinu, koji se spremi za odlazak, pošto ga je proĉitao. Ali kakvo li je bilo razoĉaranje i kakav je bijes spopao Ayrtona kad je sutradan doznao da prvi ĉasnik nije zaplovio prema istoĉnoj obali Australije, odnosno k zaljevu Twofold, već prema istoĉnoj obali Novog Zelanda. On se tome usprotivio, ali mu Austin pokaza pismo...! Ĉini se da je sama Providnost u sve tu umiješala svoje prste, jer je Francuz, koji je pisao pismo, zabunom naveo istoĉnu obalu Novog Zelanda kao mjesto sastanka, umjesto istoĉnu obalu Australije. "Time su svi Ayrtonovi planovi pali u vodu! Poĉeo se buniti. Zatvorili su ga. Povedoše ga, dakle, prema Novom Zelandu. Nije više znao ni što će se dogoditi s njegovom razbojniĉkom druţ inom, ni s ljudima lorda Glenarvana. "Duncan je krstario vodama Novog Zelanda sve do 3. oţ ujka. Tog dana Ayrton zaĉuje neku pucnjavu. To se s Duncana pucalo. Ubrzo potom lord Glenarvan sa svojom pratnjom stiţ e

na brod. "A evo što se sada dogodilo:" "Poslije nebrojenih opasnosti lord Glenarvan je propješaĉio ĉitavu Australiju i stigao na njezinu istoĉnu obalu, u zaljev Twofold. Ali tu nije zatekao svoju jahtu Duncan! Poslao je brzojav u Melbourne odakle je dobio ovaj odgovor: "Duncan otplovio 18. ovog mjeseca u nepoznatom smjeru." "Lord Glenarvan je mogao samo jedno pomisliti: da je njegova jahta pala u ruke Ben Jovceu i da se pretvorila u gusarski brod!" "MeĊutim, lord Glenarvan nije htio napustiti bitku. Bio je to ĉovjek neustrašiva i plemenita duha. On se ukrca na jedan trgovaĉki brod, doplovi s njim do zapadne obale Novog Zelanda, iskrca se i slijedeći trideset i sedmi usporednik stiţ e na drugu stranu otoka, a da nije otkrio niti išta ĉuo o kapetanu Grantu. Alije stoga na drugoj strani otoka, na svoje najveće iznenaĊenje, a po volji Boţ joj, pronašao Duncana pod zapovjedništvom drugog ĉasnika koji je s brodom već pet tjedana tu ĉekao." "To je bilo 3. oţ ujka 1855. Lord Glenarvan je bio na brodu, ali je na brodu bio i Ayrton. Odvedoše ga pred lorda, koji je htio iz njega izvući sve što je zloĉinac znao o kapetanu Grantu. Ayrton nije htio govoriti. Glenarvan mu tada zaprijeti da će ga u prvoj luci predati engleskim vlastima. Ali Ayrton je tvrdokorno šutio." "Duncan otplovi dalje, drţ eći se trideset i sedmog usporednika. MeĊutim, lady Glenarvan odluĉi slomiti razbojnikov otpor. Na kraju pod njezinim utjecajem Ayrton prista kazati ono, što mu je poznato o kapetanu Grantu, ali uz uvjet da ga lord Glenarvan ne preda engleskim vlastima, već da ga iskrca najednom od otoka u Tihom oceanu. Odluĉan doznati sve što se odnosilo na kapetana Granta, lord Glenarvan pristane na taj prijedlog." "Ayrton tada ispriĉa sav svoj ţ ivot i ostao je uporan pri tvrĊenju da o kapetanu Grantu ništa ne zna od onog dana kad ga je ovaj iskrcao na australskoj obali." "Uza sve to, lord Glenarvan je odrţ ao zadanu rijeĉ. Drţ eći se odreĊenog smjera, Duncan stiţ e na otok Tabor, na otok gdje je Ayrton trebao biti iskrcan, na otok na kojemu je, kao kavim ĉudom pronaĊen kapetan Grant i njegova dva prijatelja. Otok se doista nalazio na trideset i sedmom usporedniku. Zloĉinac je, dakle, zamijenio kapetana Granta i njegove prijatelje na tom pustom otoĉiću. A evo što je lord Glenarvan kazao Ayrtonu u trenutku kad je jahta napuštala otoĉić." Ovdje ćete, Ayrtone, biti daleko od svake druge zemlje i bez ikakve mogućnosti doći u svezu s drugim ljudima. Nećete moći napustiti ovaj otoĉić na kojemu vas ostavljamo. Bit ćete sami, ali nad vama će bdjeti Gospod koji ĉita u dnu svaĉijeg srca, a vi nećete biti izgubljeni kao kapetan Grant, za kojega nitko nije znao. Premda ste nedostojni da vas se ljudi sjećaju, oni će vas se ipak sjećati. Ja znam, Ayrtone, gdje se nalazite, ja znam gdje ću vas pronaći. To ja nikad neću zaboraviti. "Duncan diţ e sidra i ubrzo nesta s vidika." "To se zbilo 18. oţ ujka "Ayrton je ostao sam. Imao je dostatno i oruţ ja, i municije, i raznog alata, i sjemenja za sjetvu. On, zloĉinac, imao je dom, koji je sagradio pošteni kapetan Grant. Trebao je samo mirno ţ ivjeti i ispaštati u samoći zloĉine što ih bijaše poĉinio." "Gospodo, on se pokajao, on se sramio svojih zloĉina i bio je vrlo nesretan! Zarekao se da će postati dostojan vratiti se meĊu ljude, ako ikad netko od njih doĊe traţ iti ga na njegovu otoĉiću! Taj je bijednik mnogo patio! Radio je, da bi se radom iskupio. Molio se Gospodu, da bi se molitvom preporodio." "Tako su prošle dvije godine, tri godine. Muĉen samoćom, Ayrton je stalno okretao oĉi

prema moru, neće li se pojaviti neki brod na obzorju njegova otoĉića i pitao se ne bliţ i li se kraju vrijeme njegova ispaštanja. Patio je kao što nikad nitko nije patio! Ah, kako teško pada samoća ĉovjeku kojega pritišće griţ nja savjesti!" "Ali, nema dvojbe, Providnost je drţ ala da nije dostatno kaţ njen, jer je taj nesretnik osjećao kako se, polako, pretvara u divljaka! Osjećao je kako ga sve više obuzima ţ ivotinjska tupost. On vam ne moţ e kazati je li se to poĉelo zbivati poslije dvije ili ĉetiri godine osamljenosti, ali na kraju je postao ono bijedno biće, koje ste vi pronašli na otoĉiću! Nije ni potrebno, gospodo, spominjati vam kako su Ayrton, Ben Joyce i ja ista osoba! Cyrus Smith i ostali naseljenici podigli su se kad je Ayrton završio svoju priĉu. Svi su bili vrlo uzbuĊeni. Taj im je ĉovjek razotkrio svu svoju bijedu, svu svoju bol, sav svoj oĉaj! Ayrtone reĉe tada Cyrus Smith vi ste bili veliki zloĉinac. Ali Gospod sigurno drţ i da ste vi dostatno ispaštali svoje zloĉine! On je to pokazao time, što vas je doveo meĊu vaše bliţ nje. Ayrtone, vama je Bog oprostio! A sada vas pitam, hoćete li postati našim prijateljem. Ayrton se trgne. Evo vam moje ruke! reĉe inţ enjer. Ayrton uze ruku što mu je bijaše pruţ io Cyrus Smith, a krupne mu suze poteku iz oĉiju. Hoćete li ţ ivjeti zajedno s nama? upita ga inţ enjer. Gospodine Smithe, pustite me još neko vrijeme odgovori Ayrton pustite me da ţ ivim sam u nastambi u oboru! Kako ţ elite, Ayrtone na to će Cyrus Smith. Ayrton se htio povući kadli ga inţ enjer zaustavi obrativši mu se ovim pitanjem: Samo još jednu rijeĉ, dragi prijatelju. Budući da ţ elite ţ ivjeti sam, zašto ste onda bacili u more onaj papir, koji nam je otkrio vaše mjesto boravka? Jedan papir? ponovi Ayrton koji, ĉini se, nije shvaćao o ĉemu to inţ enjer govori. Pa jest, onaj papir, koji smo mi pronašli u zatvorenoj boci. Na tom je papiru bio oznaĉen toĉan geografski poloţ aj otoka Tabora! Ayrton prijeĊe rukom preko ĉela. Pošto je trenutak razmišljao, odgovori: Ja nikad nikakav papir nisam bacio u more! Nikad? poviĉe mornar. Nikad! Ayrton se potom nakloni, poĊe k vratima i ode.

XVIII.

RAZGOVOR CYRUS SMITH I GEDEON SPILETT INŢENJEROVA PRETPOSTAVKA ELEKTRIĈNI TELEGRAF ŢICE ABECEDA LJETO BLAGOSTANJE U NASEOBINI FOTOGRAFIRANJE SNIJEG USRED LJETA DVIJE GODINE PROVEDENE NA LINCOLNOVU OTOKU Jadan ĉovjek! reĉe Harbert, koji je potrĉao prema vratima, a potom se vrati, pošto je vidio da se Ayrton spustio konopom dizalice i nestao u mrklini. Vratit će se! reĉe Cyrus Smith. Što mu je sad ovo, gospodine Cyruse poviĉe Pencroff što ovo znaĉi? Kako! Ayrton nije bacio bocu u more, a tko je ako nije on? Sigurno nikad nijedno pitanje nije bilo umjesnije od toga. On je bacio na to će Nab samo što je tada taj nesretnik bio već napola lud. Tako je! sloţ i se Harbert. Samo što on više nije bio svjestan onoga što radi. Ne moţ emo to objasniti drukĉije nego tako ţ ivo se umiješa Cyrus Smith. Dragi prijatelji, sad znamo da je Ayrton mogao naznaĉiti toĉan geografski poloţ aj otoka Tabora, jer ga je doznao za svih onih zbivanja prije njegova iskrcavanja na otok. Pa ipak primijeti Pencroff ako je on još bio normalno biće u trenutku kad je pisao onaj papirić, a od toga je prošlo sedam ili osam godina, kako to da za ĉitavo to vrijeme taj papir, baĉen u more u zatvorenoj boci, nije vlaga uništila? To samo dokazuje da je Ayrton mnogo poslije šenuo pameću odgovori Cyrus Smith. Mora da je tako na to će Pencroff. Nikako se drukĉije ĉitava ta stvar i ne moţ e objasniti. Pa i ne moţ e odgovori inţ enjer, koji kao da je ţ elio skratiti taj razgovor. A je li nam Ayrton ispriĉao pravu istinu? upita mornar. Siguran sam da jest otpovrne novinar. Njegova je ispovijed istinita u svakoj pojedinosti. Ja se vrlo dobro sjećam novinskih ĉlanaka o pokušaju lorda Glenarvana i o rezultatu koji je postigao. Ayrton je ispriĉao suštu istinu s novinarom se sloţi inţ enjer ne dvojite o tome, Pencroffe, jer je ta istina bila suviše okrutna za nj. Kad netko moţ e sebe tako strašno optuţ iti, znaĉi da govori istinu! Sutradan, 21. prosinca, naseljenici su sišli na ţ alo, a potom se popeli na Veliki vidikovac, ali Ayrtonu nije bilo ni traga ni glasa. U tijeku noći on je otišao u svoju kućicu u oboru. Naseljenici su drţ ali da će biti pametnije ne uznemiravati ga svojom prisutnosti. Vrijeme će, jamaĉno, uĉiniti ono što oni nisu mogli svojom dobrom voljom. Pencroff, Harbert i Nab se prihvatiše svoga uobiĉajenog posla, a tog istog dana svoga su se posla prihvatili inţ enjer i novinar u radionici u Dimnjacima. Znate li, dragi moj Cyruse reći će Gedeon Spilett da me objašnjenje što ste ga dali o onoj boci pronaĊenoj u moru nije nimalo uvjerilo. Ne mogu nikako prihvatiti ĉinjenicu da je taj nesretnik bio u stanju napisati ono pisamce u boci i baciti ga u more, a da se toga uopće nije uspio sjetiti! Pa on to nije ni uradio! odgovori Cyrus Smith. Znaĉi da vi još uvijek vjerujete...

Ništa ja ne vjerujem i ništa ja ne znam! odgovori Cyrus Smith prekinuvši novinara. Ja sam taj dogaĊaj svrstao u sve one druge, koje do današnjeg dana nisam uspio pojasniti! Doista, Cyruse zamijeti Gedeon Spilett sve su to najnevjerojatnije stvari! Vaš spas, onaj sanduk što se nasukao na pijesku, Topove dogodovštine, naposljetku ova boca... Hoćemo li ikada pronaći kljuĉ tih zagonetki? Hoćemo! ţ ivo odgovori Cyrus Smith. Hoćemo, pa makar morao isprevrnuti utrobu ovog otoka! Moţ da će nam neki sluĉaj pomoći otkriti tu tajnu? Sluĉaj! Spilette! Ja nikad nisam vjerovao u sluĉaj, kao što nikad nisam vjerovao da postoje neke tajne na ovom svijetu! Neki uzrok postoji za sve ono što se neobjašnjivo dogaĊa na ovom otoku, a taj ću uzrok jednog dana otkriti! A dotle, radimo i otvorimo širom i oĉi i uši. Stigao je i mjesec sijeĉanj. Poĉinjala je 1867. godina. Ljetne su radove marno obavljali. U tijeku tih dana Harbert i Gedeon Spilett su lovili u blizini obora, te su ustvrdili da se Ayrton nastanio u kućici, koju su za nj u oboru bili podigli. On se starao o brojnom stadu povjerenom njemu. Time je ostalima prištedio trud da svaka dvatri dana navraćaju u obor. Uza sve to, naseljenici su ĉesto dolazili u obor da se Ayrton ne bi osjećao odviše usamljenim. U svezi s nekim nedoumicama koje su muĉile inţ enjera i Gedeona Spiletta bilo je i te kako bitno da naseljenici i taj dio otoka podvrgnu nadzoru i da Ayrton, ukoliko bi se nešto ĉudno dogodilo, što hitnije o tome izvijesti stanovnike Granitnog dvorca. MeĊutim, moglo se lako iznenada nešto dogoditi, nešto o ĉemu je najhitnije trebalo izvijestiti inţ enjera. Osim svih onih dogaĊaja koji su bili u svezi s tajnom Lincolnova otoka, mogle su se zbiti i mnoge druge stvari na koje su naseljenici morali odmah reagirati, kao što je, na primjer, pojava nekog broda na puĉini, i to na zapadnoj strani otoka, neki brodolom na istoj strani, mogućnost da se pojave gusari, itd. Zbog svega toga Cyrus Smith odluĉi izmeĊu obora i Granitnog dvorca uspostaviti najbrţ u moguću vezu. Deseti sijeĉnja on izvijesti prijatelje o svojim planovima s tim u svezi. Tako dakle! A kako ćete sve to izvesti, gospodine Cyruse? upita Pencroff. Da niste, kojim sluĉajem, naumili uspostaviti telegrafsku vezu izmeĊu obora i Granitnog dvorca? Upravo to odgovori inţ enjer. Elektriĉnu? upita Harbert. Elektriĉnu odgovori Cyrus Smith. Imamo sve što nam je potrebno da proizvedemo jednu bateriju. Najteţ e će nam biti istegnuti ţ ice, ali sam uvjeren da će nam pomoću naprave za istezanje ţ ica i to na kraju poći za rukom. Pa kad je već tome tako na to će mornar onda sam ja siguran da ćemo se jednoga dana vlakom voziti po otoku! Odmah su se uhvatili posla i otpoĉeli s onim što je bilo najteţ e, s proizvodnjom ţ ica. Ukoliko na tom poslu ne uspiju, onda je bilo beskorisno proizvesti bateriju i sve ono što uz to ide. Kao što nam je poznato, ţ eljezo proizvedeno na Lincolnovu otoku je bilo odliĉne kvalitete, prema tome i pogodno za izvlaĉenje. Cyrus Smith izradi najprije napravu za istezanje ţ ica, to jest ĉeliĉnu ploĉu izbušenu stoţ astim rupicama raznih veliĉina kroz koje će se ţ ica tanjiti dok ne dobije ţ eljenu debljinu. Tu su ĉeliĉnu ploĉu, pošto su je istalili do "najveće tvrdoće", kao što kaţ u metalci, uĉvrstili na postolje duboko usaĊeno u zemlju. Na nekoliko koraka se nalazio veliki slap ĉiju je pokretaĉku snagu inţ enjer htio još jednom iskoristiti. U stvari, taj je slap pokretao valjaĉicu koja u tom trenutku nije bila u pogonu, ali je njezina glavna osovina, koja je pri okretanju imala golemu snagu, mogla posluţ iti za istezanje ţi ce i namatala je oko sebe.

Taj je posao zahtijevao mnogo pozornosti i mnogo strpljivosti. Najprije su od ţ eljeza napravili dugaĉke i tanke šipke, koje su na krajevima turpijom zašiljili, a onda ih uvukli u najveću rupu na napravi, da bi ih potom glavna osovina izvlaĉila i namatala u duţ ini od dvadeset i pet do trideset stopa, a potom odmatala i postupno uvlaĉila u rupice manje veliĉine! Na kraju je inţ enjer dobio ţ eljezne niti dugaĉke od ĉetrdeset do pedeset stopa, koje nije bilo teško spojiti i nategnuti na daljinu od pet milja, koja je dijelila obor od Granitnog dvorca. Trebalo im je svega nekoliko dana da obave ĉitav taj posao. Ĉim je naprava za izvlaĉenje ţ ica poĉela raditi, Cyrus Smith skrb oko toga prepusti svojim prijateljima, a on se baci na proizvodnju baterija. Inţ enjer je naumio izraditi jednu bateriju sa stalnom elektriĉnom strujom. Poznato je da se elementi modernih baterija sastoje od proĉišćenog ugljena, od cinka i bakra. Do bakra inţ enjer uopće nije mogao doći. Unatoĉ svim svojim traganjima, na Lincolnovu otoku ga nije pronašao, te se morao snaći bez njega. Proĉišćeni ugljen, odnosno tvrdi grafit koji se pravi u pećima tvornica s pogonom na plin, pošto se ugljenu oduzme vodik, taj je ugljen bilo moguće proizvesti, ali je za to trebalo izraditi posebne naprave, a to je traţ ilo veliki trud. Što se tiĉe cinka, sjećamo se da je onaj sanduk koji su naseljenici pronašli na Rtu olupine bio iznutra obloţ en omotaĉem od te kovine, koji se i sada mogao odliĉno iskoristiti. Pošto je zrelo promislio, Cyrus Smith odluĉi izraditi vrlo jednostavnu bateriju, ponešto sliĉnu onoj koju je Becquerel izmislio 1820. godine. Izumitelj se za izradu te baterije posluţ io samo cinkom. Sve druge tvari potrebne za njezinu izradu, poput dušiĉne kiseline i potaše, imao je na raspolaganju. Dakle, evo kako je bila napravljena ova baterija, koja je trebala raditi zahvaljujući uzajamnom djelovanju dušiĉne kiseline i potaše. Najprije je inţ enjer proizveo nekoliko staklenki i napunio ih dušiĉnom kiselinom. Zaĉepio ih je ĉepom kroz koji je bila provuĉena staklena cijev na donjem kraju zatvorena ĉepom od ilovaĉe uvijene u platno. Tu je staklenu cijev ispunio potašom, koju je dobio sagorijevanjem raznih biljaka. Tako je dušiĉna kiselina djelovala na potašu putem onog ĉepa od gline. Cyrus Smith uze tada dvije ploĉice cinka od kojih jednu poloţ i u dušiĉnu kiselinu, a drugu u rastvor potaše. Odmah se stvorila elektriĉna struja, koja je tekla od ploĉice u staklenci do ploĉice u staklenoj cijevi. Dvije ploĉice cinka su meĊusobno bile povezane metalnom ţ icom. Ploĉica u cijevi je predstavljala pozitivan, a ona u staklenci negativan pol. Svaka je staklenka proizvodila odreĊenu koliĉinu struje, a kad se struja, koju su proizvodile sve te staklenke povezala zajedno, stvorilo se dostatno struje za rad elektriĉnog telegrafa. S tom vješto napravljenom i vrlo jednostavnom napravom, koju je izradio Cyrus Smith naseljenici će uspostaviti telegrafsku svezu izmeĊu obora i Granitnog dvorca. Šesti veljaĉe su poĉeli, duţ puta, koji je vodio u obor, ukopavati u zemlju stupove snabdjevene izolatorskim ĉašicama od stakla. Na stupove su nategnuli ţ icu i za nekoliko dana sve je bilo pripravno, da tom ţ icom elektriĉna struja poteĉe brzinom od sto kilometara u sekundi i da se kroz zemlju vrati do svoje polazne toĉke. Inţ enjer je proizveo dvije baterije, jednu za Granitni dvorac, a drugu za obor, tako da je ne samo obor u sluĉaju potrebe mogao stupiti u svezu s Granitnim dvorcem, nego se moglo pokazati korisnim da i Granitni dvorac bude povezan s oborom. Telegrafski prijamnik i manipulator bili su vrlo jednostavne konstrukcije. I na jednom i na drugom kraju telegrafska ţ ica je bila namotana na jednom elektromagnetu, to jest oko jednog komada kovanog ţ eljeza omotanog ţ icom. Sveza se uspostavljala izmeĊu dva pola, kad bi struja potekla ţ icom od pozitivnog pola, stigla do elektromagneta, koji bi se privremeno magnetizirao i kroza zemlju se vratila do negativnog pola. Kad bi se tok struje prekinuo, elektromagnet je gubio

magnetiĉnost. Bilo je, dakle, dostatno postaviti jednu ploĉicu od kovanog ţ eljeza ispred elektromagneta, koji je ploĉicu privlaĉio u vrijeme strujnog toka, ili odbijao kad bi se taj tok prekinuo. Pošto je postigao to pokretanje ploĉice, Cyrus Smith je lako za nju priĉvrstio jednu kazaljku na pokaznoj ploĉi, na kojoj su bila ispisana slova abecede. Tako je bila uspostavljena sveza izmeĊu jednoga i drugog mjesta. Sve je to u potpunosti bilo završeno 12. veljaĉe. Tog dana, pošto je pustio struju kroza ţ icu, Cyrus Smith upita je li u oboru sve u redu. Poslije nekoliko trenutaka od Ayrtona je dobio potvrdan odgovor. Pencroff je skakao u zrak od radosti. Svakog jutra i svake veĉeri slao je brzojave u obor i, dakako, uvijek na njih dobivao odgovore. Od te telegrafske sveze imali su dvije koristi. Prvo, mogli su ustvrditi nalazi li se Ayrton u oboru, a drugo, što je Ayrton tako bio manje usamljen. Uostalom, Cyrus Smith nije nikad propustio da mu u tijeku tjedna bar jednom ne ode u posjet, a i Ayrton je katkad dolazio u Granitni dvorac gdje je uvijek bio radosno doĉekan. Ljeto im je prolazilo u svakodnevnim radovima. Zalihe hrane, osobito u ţ itaricama i povrću, rasle su iz dana u dan. Biljke donesene s otoka Tabora takoĊer su dobro rodile. Veliki vidikovac je naseljenike ispunjao osjećajem sigurnosti. Ĉetvrta ţ etva ţ ita bila je odliĉna. Razumije se, nitko nije ni pomišljao da se pokuša uvjeriti je li ovaj put urodilo ĉetiri stotine milijardi zrna. Ali kad je Pencroffu palo na um pokušati ih ipak izbrojiti, Cyrus Smith ga upozori da bi za oko pet tisuća i pet stotina godina izbrojio sva ona zrna, ukoliko bi usgio izbrojiti tri stotine zrna na minutu, odnosno, devet tisuća na sat. Ĉestiti mornar poslije toga zakljuĉi da će biti pametnije odustati od tog nauma. Vrijeme je bilo prekrasno. Po danu je bilo vrlo toplo, ali su s veĉeri morski povjetarci blaţ ili zrak, te su stanovnici Granitnog dvorca uţ ivali u svjeţ im noćima. Katkad su se na Lincolnov otok obarale oluje, kratka trajanja, doduše, ali goleme snage. Nekoliko sati su munje bez prestanka šarale nebom, praćene silovitom grmljavinom. U vrijeme koje opisujemo naseobina je ţ ivjela u velikom blagostanju. Peradarnik je bio pun ţ ivadi. Naseljenici su se hranili priraštajem, jer je bilo potrebno svesti broj njegovih stanovnika na skromniju mjeru. Krmaĉe su okotile mlade. Razumije se da je staranje o tim ţ ivotinjama oduzimalo mnogo vremena Pencroffu i Nabu. Onage, koje su u meĊuvremenu oţ drijebile dva prekrasna ţ drebeta, najĉešće su jahali Gedeon Spilett i Harbert, koji je pod novinarovim voĊenjem postao odliĉan jahaĉ. Osim toga, uprezali su ih i u kola da bi u Granitni dvorac prevezli ugljen i drva, ili razne rudaĉe koje su sluţ ile inţ enjeru. U to su vrijeme napravili i nekoliko istraţ ivaĉkih pohoda duboko u šume Dalekog zapada. Pritom se nisu morali bojati da će se podvrgnuti pretjeranim vrućinama, jer su se sunĉeve zrake jedva i probijale kroz gustu krošnju iznad njihovih glava. Tako su istraţ ili i lijevu obalu Rijeke milosti, duţ koje je vodio put od obora do ušća Vodopadne rijeke. Ali za tih su izleta bili dobro naoruţ ani, jer su ĉesto nailazili na veprove, divlje i krvoloĉne ćudi, s kojima nije bilo šale. U tijeku ljeta su, uz to, poveli i nepoštedni rat protiv jaguara. Gedeon Spilett ih je mrzio iz dna duše, a te je njegove osjećaje Harbert u potpunosti zastupao. Budući da su bili dobro naoruţ ani, oni se nisu bojali susreta s tim zvijerima. Harbert je bio vrlo hrabar, a novinar opet hladnokrvan. Dvadesetak prekrasnih koţ a već je krasilo veliku dvoranu Granitnog dvorca i, ako se tako nastavi, ubrzo će se na otoku potpuno zatrti rod jaguara. Inţ enjer je u nekoliko navrata sudjelovao u istraţ ivanjima još nepoznatih dijelova otoka. On je pritom vrlo pozorno promatrao sve oko sebe. Druge je on tragove, a ne ţ ivotinjske, traţ io u najgušćim dijelovima prostranih šuma, ali nikad ništa neuobiĉajeno ne zamijeti svojim oĉima. Ni

Top ni Jup, koji su ga pratili, nisu nikad svojim ponašanjem pokazali da se bilo što ĉudno dogaĊa oko njih, samo što je pas više puta bijesno zalajao kad bi se našao kraj otvora bunara u hodniku Granitnog dvorca, koji je inţ enjer svojedobno pretraţ io bez ikakva rezultata. U to je vrijeme Gedeon Spilett uz Harbertovu pomoć snimio fotografskim aparatom, koji su pronašli u onom sanduku, a kojim se nisu nikad sluţ ili, nekoliko najslikovitijih dijelova otoka. Aparat je imao vrlo jak objektiv, a uz aparat su pronašli i sav potreban pribor za snimanje i razvijanje slika. Ništa nije nedostajalo, ni kolodijuma za staklenu ploĉu, ni srebrnog nitrata da je uĉini osjetljivijom, ni hiposulfata sode za fiksiranje dobivene slike, ni amonijeva klorida u koji se umaĉe papir da bi se dobila pozitivna snimka, ni acetata sode, ni klorida zlata, da se snimka fiksira. Ĉak je i papira bilo, već pripravljenog za snimanje, i bilo je dostatno nekoliko minuta ga umoĉiti u srebrni nitrat ublaţ en vodom, prije stavljanja u okvir preko negativa. Novinar i njegov pomoćnik su u kratkom vremenu postali vrlo vješti fotografi, te su dobili dosta lijepe snimke raznih predjela, kao na primjer, izgled ĉitava otoka koji su snimili s Velikog vidikovca, a na ĉijoj se pozadini ocrtavalo Franklinovo brdo, ušće Rijeke milosti slikovito uokvireno visokim liticama, ĉistina i obor prislonjeni uz prve ogranke Franklinova brda, vrlo zanimljiva razvedenost Ĉaporkova rta, Rt olupine i tako dalje. Fotografi su takoĊer naĉinili snimke i svih ţ itelja otoka, ne zaboravivši pritom nikoga. Umnoţ avamo se reĉe Pencroff. Mornar je bio oduševljen opazivši kako njegov lik, vjerno izraĊen, krasi zidove Granitnog dvorca. On se rado zaustavljao ispred te izloţ be, kao što bi se rado zaustavio pred najbogatijim izlozima na Broadwayu. Treba, meĊutim, kazati da je nepobitno najbolje ispao majstor Jup. Ozbiljno drţ anje majstora Jupa ne moţ e se opisati. Izgledao je kao ţ iv! Reklo bi se da će se svakog trenutka naceriti! poviĉe Pencroff. Majstor Jup je bio zadovoljan svojom fotografijom. Promatrao ju je tako zaljubljeno i otvoreno je iskazivao svoje oduševljenje. Krajem mjeseca oţ ujka prestale su i velike vrućine. Ponekad je vrijeme bilo kišovito, ali još toplo. Mjesec oţ ujak, koji odgovara mjesecu rujnu na sjevernoj polutki, nije bio tako ugodan, kao što se moglo oĉekivati. Moţ da je najavljivao ranu i oštru zimu. Dvadest prvi oţ ujka naseljenici su povjerovali da je pao prvi snijeg. Doista, provirivši rano ujutro na prozor Granitnog dvorca, Harbert poviĉe: Gle! Otoĉić je pokriven snijegom! Snijeg u ovo doba? ĉudom se ĉudio novinar koji se pridruţ io djeĉaku. Ubrzo su se i drugi naseljenici našli pokraj njih. Svi su se morali sloţ iti da je ne samo otoĉić već i ĉitavu obalu ispod Granitnog dvorca, pokrivao bijeli sloj ravnomjerno rasporeĊen. Pa to je doista snijeg! reĉe Pencroff. Ili u najmanju ruku posve sliĉi na nj! doda Nab. Ali toplomjer pokazuje pedeset i osam stupnjeva, odnosno ĉetrnaest stupnjeva iznad ništice po Celzijusu! doda Gedeon Spilett. Cyrus Smith je promatrao bez rijeĉi bijeli pokrivaĉ. Nije znao kako objasniti tu pojavu tako neuobiĉajenu za to godišnje doba i pri onako visokoj temperaturi zraka. Do vraga! poviĉe Pencroff. Naše će se bilje smrznuti. Mornar se pripremao sići na ţ alo, ali ga je pritom pretekao Jup kliznuvši niz konop dizalice prema ţ alu. Ali ţ ivotinja ne bijaše još dodirnula tlo kadli se bijeli sloj diţ e i rasprši po zraku u bezbojnim i tako gustim pahuljicama da je na nekoliko trenutaka posve zaklonio sunce. Ptice! poviĉe Harbert. To su doista bila jata morskih ptica blistavo bijelog perja. Stotine tisuća tih ptica je

prekrilo otoĉić i obalu, a potom su nestale u daljini. Naseljenici su sve to zaprepašteno promatrali, kao da prisustvuju nekoj nevjerojatnoj promjeni u kojoj je poslije zime nastupilo ljeto, kao u kakvoj bajci. Na nesreću, promjena je bila tako nagla da ni novinar, a ni djeĉak nisu dospjeli oboriti neku od tih ptica njima nepoznata roda. Nekoliko dana poslije toga, to jest 26. oţ ujka, navršile su se dvije godine, otkako su se naseljenici nalazili na Lincolnovu otoku.

XIX.

SJEĆANJE NA DOMOVINU IZGLEDI ZA BUDUĆNOST PLAN ISTRAŢIVANJA OBALE OTOKA POLAZAK NA PUT 16. TRAVNJA ZMIJSKI POLUOTOK VIĐEN S MORA BAZALTNE LITICE NA ZAPADNOJ OBALI OTOKA NEVRIJEME NOĆ NA MORU ĈUDAN DOGAĐAJ Već dvije godine! Već pune dvije godine naseljenici nisu bili u svezi s drugim ljudima! Već dvije godine nisu imali pojma što se dogaĊa u prosvijećenom dijelu svijeta, već dvije godine su bili izgubljeni na tom malom otoku, upravo kao da su se nalazili na nekoj sitnoj planeti Sunĉeva sustava! Što se u to vrijeme dogaĊalo u njihovoj domovini? Ta domovina razdirana graĊanskim ratom uvijek im je bila pred oĉima! Moţ da je još krvarila, moţ da je još bjesnila pobuna na Jugu, kao i u trenutku kad su je oni napustili? Oni su, s bolom u duši, ĉesto razgovarali o tim stvarima. Uza sve to, nikad nisu dvojili da će ideje za koje se borio Sjever pobijediti, na ĉast ameriĉkoj konfederaciji. Za te dvije godine nikad nijedan brod nije prošao u blizini otoka, nijedno jedro na vidiku. Bilo je oĉito da se Lincolnov otok nalazio izvan putova kojima su prolazili brodovi, izgledalo je da uopće nije ni poznat pomorcima, što su uostalom, geografske karte dokazivale. Premda nije imao prirodne luke, ipak bi svjeţ e vode, što su pretjecale njegovim prostranstvima, morale privući brodove koji su htjeli obnoviti svoje zalihe vode. Ali more, koje ga je okruţ ivalo uvijek je bilo pusto dokle god je pogled dosezao. Stoga su naseljenici mogli raĉunati jedino na sebe same, ukoliko su se htjeli vratiti u svoju domovinu. Uza sve to, ipak je postojala mogućnost da se izvuku ţ ivi i zdravi s otoka i o toj su mogućnosti, okupivši se u velikoj dvorani Granitnog dvorca, raspravljali jednoga dana u tijeku prvog tjedna mjeseca travnja. Upravo su se u razgovoru dotakli Amerike i svoga rodnog kraja, sve manje se nadajući da će ih ikad ponovno ugledati. Doista, samo jedan naĉin postoji da napustimo Lincolnov otok reĉe Gedeon Spilett samo jedan, a taj je, da sagradimo brod koji će biti u stanju preploviti nekoliko stotina milja. Vjerujem da moţ emo sagraditi takav brod ako smo bili sposobni sagraditi brodić kao što je Bonadventura. Koji će sigurno stići do otoka Pomotou doda Harbert ako smo s Bonadventurom stigli do otoka Tabora! Ne ustvrĊujem da ne bismo moţ da uspjeli odgovori Pencroff, koji je uvijek vodio glavnu rijeĉ kad se radilo o pitanjima koja su se ticala mora samo što nije isto uputiti se na bliski ili daleki put. Kad je našem brodiću zaprijetila opasnost za vrijeme putovanja do otoka Tabora, mi smo znali da nismo daleko ni od obala otoka Tabora ni od obala Lincolnova otoka, ali tisuću i dvije stotine milja predstavlja popriliĉan put, a do najbliţ e obale dijeli nas barem toliki razmak. A kad bismo sagradili taj brod, zar se vi ne biste odluĉili na to putovanje, Pencroffe? upita novinar. Ja sam pripravan poduzeti sve što god hoćete, gospodine Spilette odgovori mornar. Vi dobro znate da ja neću ni pred ĉime uzmaknuti! Imaj na umu da sada moţ emo raĉunati na još jednoga mornara primijeti Nab.

Na koga to? upita Pencroff. Na Ayrtona. Tako je! reĉe Harbert. Ako on pristane poći s nama! na to će Pencroff. Da se jahta lorda Glenarvana pojavila pred otokom Taborom dok je Ayrton još na njoj prebivao umiješa se u razgovor novinar zar mislite da bi on bio odbio napustiti otok? Vi zaboravljate, dragi prijatelji reći će tada Cyrus Smith da posljednjih godina svog boravka na otoku Taboru Ayrton nije bio pri zdravoj pameti. Ali stvar nije u tome, već moţ emo li raĉunati i na mogućnost da se škotski brod vrati i povede nas sa sobom. Lord Glenarvan je obećao Ayrtonu da će jednog dana doći da ga odvede s otoka Tabora i to kad bude drţ ao da je dostatno ispaštao za svoje zloĉine. Ja vjerujem da će se on doista vratiti! Tako je sloţ i se novinar i dodat ću da će se ubrzo vratiti, jer prošlo je već dvanaest godina otkad je Ayrton bio iskrcan na Tabor. Potpuno se slaţ em s vama na to će Pencroffda će se lord vratiti, pa ĉak vjerujem da će se to ubrzo dogoditi. Ali gdje će on pristati? Pa na otoku Taboru, a ne na Lincolnovu otoku! To je utoliko sigurnije odgovori Harbert jer Lincolnov otok nije ĉak ni unesen u geografske karte. Stoga, dragi prijatelji, moramo uĉiniti sve što je potrebno da bi lord Glenarvan, kad stigne na otok Tabor, bio obaviješćen o tome da se Ayrton skupa s nama nalazi na Lincolnovu otoku reĉe Cyrus Smith. Tako je! odgovori novinar. Uostalom, ništa lakše nego ostaviti u kolibi u kojoj su nekad prebivali kapetan Grant i Ayrton, jedan papirić na kojemu će biti oznaĉen poloţ aj našega otoka. Tu će poruku lord Glenarvan, ili njegova posada, sigurno pronaći! Prava je šteta primijeti mornar što taj papirić nismo ostavili u kolibi prigodom svog prvog putovanja na otok Tabor! A kako smo ga i mogli ostaviti na to će Harbert kad u ono vrijeme mi ništa nismo znali o Ayrtonovu ţ ivotu. Mi nismo znali da će netko jednoga dana doći da ga traţ i, a kad smo to doznali, ljeto je već bilo na izmaku, te se više nismo mogli vratiti na otok Tabor. Tako je na to će Cyrus Smith. Bilo je odviše kasno. Moramo taj pothvat ostaviti za iduće proljeće. Ali ako se škotska jahta u meĊuvremenu pojavi na otoku Taboru? upita mornar. To mi se ne ĉini vjerojatnim odgovori inţ enjer. Lord Glenarvan se sigurno neće uputiti u ova daleka mora u tijeku zime. Ili je on već posjetio otok Tabor otkako se Ayrton nalazi s nama, odnosno u tijeku prošlih pet mjeseci, i potom otplovio, ili će on poslije stići. A ĉim otpoĉnu lijepi listopadski dani, imat ćemo dostatno vremena otploviti na otok Tabor i na njemu ostaviti obavijest. Treba priznati javi se Nab da bi bila velika nevolja za nas, ako se Duncan u meĊuvremenu pojavio u ovim morima! Nadam se da se to nije dogodilo odgovori Cyrus Smith i da nam Nebo nije oduzelo najbolju prigodu da se izvuĉemo odavde! Jik. Mislim da ćemo u svakom sluĉaju znati na ĉemu smo reĉe Gedeon TŠpilett kad ponovno otplovimo do otoka Tabora. Ako su ŠkotlanĊani bili tamo, oni su sigurno ostavili neke tragove na otoku. Vjerojatno odgovori Cyrus Smith. Ĉekajmo, dakle, strpljivo, dragi prijatelji, tu mogućnost da se vratimo u svoj zaviĉaj. Ako nam je ta prigoda izmakla, vidjet ćemo što nam valja ĉiniti. U svakom sluĉaju napomene Pencroff ukoliko napustimo Lincolnov otok na ovaj ili onaj naĉin, nećemo to uĉiniti stoga što nam ovdje nije bilo dobro.

Nikako, Pencroffe odgovori inţ enjer. Uĉinit ćemo to stoga što smo ovdje daleko od svega onoga, što je svakom ĉovjeku najdraţ e na svijetu. Uĉinit ćemo to zbog svojih obitelji, svojih prijatelja, zbog svog rodnog kraja! I tako su posve odbacili pomisao da grade tako velik brod s kojim bi mogli poduzeti putovanje bilo prema otoĉju, koje se nalazilo sjeverno od njih, bilo prema Novom Zelandu, koji se nalazio prema zapadu, te su se prihvatili uobiĉajenih radova da bi se pripremili što udobnije provesti treću zimu u Granitnom dvorcu. Ipak su naumili prije nastupa zimskih oluja poduzeti jedno putovanje brodićem oko otoka. U stvari, naseljenici nisu potpuno poznavali cijelu obalu otoka. Oni su imali priliĉno nepotpunu predstavu o zapadnoj i o sjevernoj obali, i to od ušća Vodopadne rijeke do oba Rta ĉeljusti, kao i o uskom zaljevu, koji se uvukao izmeĊu ova dva rta, sliĉna ĉeljustima morskog psa. Prijedlog o ovom izletu potekao je od Pencroffa. Cyrus Smith se sloţ io s njim, jer je ţ elio svojim oĉima vidjeti kako izgleda taj dio njihova otoka. Vrijeme je bilo promjenljivo, ali kazaljka na barometru nije naglo mijenjala svoj poloţ aj, te su naseljenici raĉunali da će vrijeme biti pogodno za plovidbu. Upravo u tijeku prvih dana mjeseca travnja ţ iva je naglo pala u barometru, ali se poslije snaţ nog zapadnjaka, koji je puhao pet ili šest dana, ponovno digla i ustalila se na dvadeset i devetom palcu i devetoj desetini, odnosno na 759,45 mm, te su vremenske prilike izgledale pogodne za izlet brodom. Kao dan polaska odredili su 16. travnja. Bonadventuru, koja je bila usidrena u Balonskoj luci, snabdjeli su namirnicama za putovanje od nekoliko dana. Cyrus Smith izvijesti Ayrtona o planiranom putovanju i predloţ i mu da i on sudjeluje, ali je Ayrton više volio ostati na otoku. S obzirom na to naseljenici odluĉe da se on preseli u Granitni dvorac za vrijeme njihova izbivanja. Majstor Jup mu je trebao biti društvom, na što nije bilo ni s jedne strane prigovora. Šesnaesti travnja su se svi, ukljuĉujući i Topa, ukrcali na brodić. Vjetar je puhao iz jugozapadnog smjera, priliĉno svjeţ i vjetar, i Bonadventura je morala bordiţ ati napustivši Balonsku luku da bi stigla do Zmajeva rta. Od ukupno devedeset milja koliko je iznašao opseg ĉitavog otoka, dvadeset milja je otpadalo na onaj dio obale koji se protezao od Balonske luke do Zmajeva rta. Tih dvadeset milja trebalo je što prije preploviti, jer je vjetar puhao iz suprotnog smjera. Cijeli taj dan su plovili da bi doplovili do rta. Uzrok tome bila je plima. Naime, pošto su napustili luku samo dva sata je potrajala oseka, a potom je ĉitavih šest sati trajala plima protiv ĉijeg se strujanja bilo teško boriti. Već se mraĉilo kad su obišli najjuţ niji rt otoka. Pencroff predloţ i inţ enjeru da podveţ u jedra i nastave plovidbu smanjenom brzinom. Ali Cyrus Smith je više volio da se usidre na nekoliko stotina metara od obale, kako bi sutradan, po danu mogao promatrati taj dio otoka. Budući da su to putovanje, poduzeli u nakani da što pomnije ispitaju obalu, dogovorili su se da neće ploviti noću i da će se naveĉer usidriti u blizini otoka, ukoliko im to vrijeme dopusti. Noć su, dakle, proveli na sidrištu ispod samog Zmajeva rta. Magla se spustila, a s njom je i vjetar utihnuo. Putnici Bonadventure su moţ da lošije spavali na brodu, osim mornara, nego u svojim sobama u Granitnom dvorcu, ali su ipak spavali. Sutradan, 17. travnja Pencroff zaplovi u samo svanuće, pa je uz povoljan vjetar i, pritegnuvši skotu, plovio uza samu zapadnu obalu. Naseljenici su otprije poznavali tu pošumljenu obalu, jer su njezinim rubom prošli pješice, ali se uza sve to nisu mogli nadiviti njezinoj ljepoti. Plovili su uza samu obalu, što su bliţ e mogli, smanjivši brzinu tako da mogu sve vidjeti, motreći jedino da ne udare u poneko deblo što je plutalo morem. Nekoliko su puta bacili sidro, te je Gedeon Spilett napravio nekoliko fotografskih

snimaka prekrasne obale. Oko podneva, Bonadventura stiţ e do ušća Vodopadne rijeke. Iza nje, s desne strane njezina ušća, šuma se nastavljala, ali rjeĊa, i tri milje dalje vidjeli su se samo odijeljeni šumarci izmeĊu zapadnih obronaka Franklinova brda, ĉiji se goli greben spuštao do same obale. Koje li razlike izmeĊu juţ ne i sjeverne obale otoka! Koliko je prva bila obrasla šumom i sva u zelenilu, toliko je druga bila gola i divlja! Reklo bi se da je to bila jedna od onih "ţ eljeznih obala", kako ih nazivaju u nekim zemljama, i njezin raznolik sastav kao da je kazivao kako je tu došlo do nagle kristalizacije još vreloga bazalta. Ta straviĉna gomila bila bi dozlaboga prestrašila naseljenike da su kojim sluĉajem pali na taj dio otoka! Kad su se bili popeli na vrh Franklinova brda, oni nisu mogli vidjeti zloslutan izgled tog dijela obale, jer su bili suviše visoko nad njom, ali gledana s mora, ta je obala imala tako neuobiĉajen izgled da se njoj sliĉne nigdje drugdje nije moglo vidjeti. Bonadventura je prošla ispred te obale na udaljenosti od oko pola milje. Lako se moglo uoĉiti da se sastojala od kamenih blokova svih veliĉina, poĉevši od dvadeset pa sve do tri stotine stopa visokih, i svakojakih oblika, valjkastih kao kule, prizmatiĉnih kao zvonici crkava, piramidnih kao obelisci, stoţ astih kao tvorniĉki dimnjaci. Ni ledene sante u polarnim morima nisu bile neobiĉnije u svojoj veliĉanstvenoj strahoti. Na mjestima su kameni lukovi oblikovali svodove poput svodova crkvenih laĊa, u ĉiju dubinu pogled nije mogao doprijeti. Ovdje su otvori prostranih pećina imali veliĉanstven izgled, a tamo se opet stvorilo pravo mnoštvo šiljaka, piramidica, tornjića, kakvih nikad ni na jednoj gotskoj katedrali nije nitko vidio. Svim hirovima prirode, mnogo bogatijim no što su hirovi mašte, obilovala je ta veliĉanstvena obala koja se pruţ ala u duţ ini od osam do devet milja. Cyrus Smith i njegovi prijatelji gledali su iznenaĊeno, gotovo zaprepašteno, taj divlji krajolik. Pritom su šutjeli, ali se zato Top oglasi lajanjem koje se odbije od bazaltnog stijenja i prasne u tisuću odjeka. Inţ enjer zamijeti da je Topovo lajanje imalo neki ĉudan ton, poput onoga kad je lajao kraj otvora bunara u Granitnom dvorcu. Pribliţim o se obali! reĉe. Bonadventura se posve pribliţ i obali i plovila je uz nju gotovo se dotiĉući njezinih hridina. Moţ da je meĊu njima bila neka spilja koju bi se isplatilo istraţ iti? Ali Cyrus Smith ništa ne zamijeti, ni neku pećinu, pa ĉak niti udubinu koja je mogla posluţ iti kao zaklon bilo kakvom biću, jer su stijene ponirale u samu vodu. Ubrzo je i Top prestao lajati i brod se ponovno udalji od obale. Na sjevernoj strani otoka obala je bila niska i pjeskovita. Nekoliko narijetko porazbacanih stabala raslo je nad niskim i moĉvarnim terenom, koji su naseljenici otprije poznavali. U nevjerojatnoj suprotnosti s onom drugom, bazaltnom obalom, koja je bila pusta, ovdje je vrvjelo od bezbrojnih jata vodenih ptica. Naveĉer se Bonadventura usidrila u malom zaljevu na sjevernoj strani otoka, i to posve blizu obale, jer je voda na tom mjestu bila dosta duboka. Mirno su proveli noć, jer je vjetar potpuno utihnuo s posljednjom svjetlosti dana i nije se javljao sve do zore. Budući da je bilo lako izići na obalu, toga su jutra stalni lovci naseobine, a to će reći Harbert i Gedeon Spilett, dobra dva sata šetali obalom i vratili se natovareni šljukama i divljim patkama. Top je napravio prava ĉudesa. Zahvaljujući njegovoj brzini i maru, niti jedan jedini komad divljaĉi nije propao. Ujutro u osam sati Bonadventura diţ e sidra i zaplovi prema Rtu sjeverne ĉeljusti. Plovila je vrlo brzo jer je imala vjetar u krmu, a uz to je stalno jaĉao. Nimalo se ne bih zaĉudio zamijeti Pencroff da sa zapada naleti oluja. Sinoć je sunce utonulo u odviše crveni obzor, a oni "maĉji repovi" ne slute na dobro. Ti maĉji repovi bili su oblaĉići porazbacani sredinom neba, koji se nikad nisu spuštali

niţ e od pet tisuća stopa iznad morske površine. Izgledali su kao lagani komadi pamuka i oni uobiĉajeno najavljuju da će ubrzo doći do nekog komešanja u zraku. Kad je tome tako reĉe Cyrus Smith razapnimo sva jedra i što prije se sklonimo u Zaljev morskog psa. Vjerujem da će Bonadventura u njemu biti sigurna. Odliĉno odgovori Pencroff. Uostalom, ova obala na sjeveru otoka nije nimalo zanimljiva. Osim sipina tu nemaš što vidjeti! Meni uopće ne bi bilo krivo doda inţ enjer da u tom zaljevu provedemo ne samo noć, već i cijeli sutrašnji dan, te da ga pomnjivo istraţ imo. Bojim se da ćemo biti prinuĊeni na to, pa htjelo se to nama ili ne otpovrne Pencroff. Tamo, posve na zapadu, obzor poĉinje prijetiti. Gledajte kako se tusti! Kako bilo da bilo, vjetar je vrlo povoljan da stignemo do Rta ĉeljusti pripomene novinar. Vrlo povoljan odgovori mornar. Ali da bismo ušli u zaljev, moramo upotrijebiti jedra. Stoga bi mi bilo draţ e malo bolje vidjeti ovaj kraj, koji ne poznam. Mora da je ovaj kraj pun podvodnih grebena doda Harbert ako je suditi na temelju onoga što smo vidjeli na juţ noj strani Zaljeva morskog psa! Pencroffe, uradite onako kako mislite da je najbolje na to će Cyrus Smith. Mi se pouzda jemo u vas! Budite bez brige, gospodine Cyruse odgovori mornar. Ja se neću izlagati opasnosti bez potrebe! Više bih volio da me netko udari noţ em u rebra, nego da greben razbije rebra moje Bonadventure. Ono što je Pencroff nazvao rebrima, to su bili podvodni dijelovi njegova broda, a njemu su oni bili draţ i i od vlastite koţ e! Koliko je sada sati? upita Pencroff. Deset! odgovori Gedeon Spilett. A koliko smo još otprilike udaljeni od Rta ĉeljusti, gospodine Cyruse? Petnaest milja odgovori inţ enjer. To znaĉi još oko dva i pol sata plovidbe. reĉe tada mornar. IzmeĊu podneva i jednog sata bit ćemo u visini rta. Na nesreću, upravo tada će poĉeti oseka. Bojim se da ćemo teško ući, tim više što su se i vjetar i more urotili protiv nas. To će biti utoliko teţ e, jer je danas pun mjesec zamijeti Harbert te su travanjske plime i oseke vrlo jake. Pa dobro, Pencroffe upita Cyrus Smith ne biste li mogli usidriti brod na samom rtu? Usidriti brod pokraj obale i ĉekati da naiĊe oluja! poviĉe mornar. Ta promislite malo, gospodine Cyruse! To bi znaĉilo da se doista ţ elimo razbiti o obalu! Pa što ćete onda uraditi? Pa pokušat ću se drţ ati puĉine dok ponovno ne naiĊe plima, odnosno do sedam sati naveĉer. Ako se u to vrijeme još barem nešto bude vidjelo, pokušat ću se uvući u zaljev. Ako mi to ne poĊe za rukom, cijelu ćemo noć ploviti amo, tamo, te ćemo u zaljev ući sutra u zoru. Kao što sam vam već prije kazao, Pencroffe, mi se pouzda jemo u vas odgovori Cyrus Smith. Hm promumlja Pencroff da barem postoji neki svjetionik na ovoj obali, to bi pomorcima bilo od velike koristi! Jest sloţ i se Harbert ali ovaj put nema na obali ljubaznog inţ enjera, koji će zapaliti vatru da bi nas uveo u luku! Da, doista, dragi moj Cyruse reĉe Gedeon Spilett mi vam uopće nismo zahvalili. Ali, iskreno govoreći, da nije bilo one vatre, mi nikad ne bismo bili doplovili do... Vatre...? upita inţ enjer vrlo zaĉuĊen novinarovim rijeĉima.

Pa htjeli smo kazati, gospodine Cyruse odgovori Pencroff da smo se mi na Bonadventuri, upravo nekoliko sati prije našeg povratka, nalazili u velikoj neprilici i da bismo bili prošli pokraj otoka da vi niste, iz opreza, u noći s 19. na 20. listopada, zapalili onu vatru na zaravni Veliki vidikovac. Da, da... Jest, ta mi je sretna misao onda pala na um! odgovori inţ enjer. Ali ovaj put doda mornar nema nikoga, tko bi nam napravio tu sitnu uslugu, dakako, ukoliko se Ayrton ne sjeti. Ne! Nema nikoga! odgovori inţ enjer. Našavši se nekoliko trenutaka potom sam s novinarom na pramcu broda, inţ enjer mu reĉe: Ako je išta sigurno na tom svijetu, Spilette, onda je to da ja nikakvu vatru nisam zapalio u noći s 19. na 20. listopada, ni na zaravni iznad Granitnog dvorca, niti na bilo kojoj drugoj toĉki otoka!

XX.

NOĆ NA MORU ZALJEV MORSKOG PSA POVJERAVANJE TAJNI PRIPREME ZA ZIMU RANI DOLAZAK ZIME VELIKE HLADNOĆE RADOVI U NUTRINI GRANITNOG DVORCA POSLIJE ŠEST MJESECI JEDNA FOTOGRAFSKA SNIMKA NEOĈEKIVANI DOGAĐAJ Dogodilo se upravo ono, što je predvidio Pencroff. Njegova ga predosjećanja nisu prevarila. Vjetar ojaĉa, te se od povoljnog pretvorio u olujni, a to znaĉi da je puhao brzinom od ĉetrdeset do ĉetrdeset i pet milja na sat i da je brod na otvorenom moru morao ploviti samo sa smanjenim glavnim jedrom i sa spuštenim gornjim jedrom. A kako je bilo oko šest sati kad se Bonadventura našla pred zaljevom i da je u to vrijeme oseka još bila u tijeku, bilo je nemoguće ući u nj. Morali su se, dakle, drţ ati otvorenog mora jer, da je i htio, Pencroff ne bi bio u stanju stići niti do ušća Rijeke milosti. On namjesti flok na glavnom jarbolu i uze ĉekati jutro, okrenuvši pramac broda prema obali. Na veliku sreću naseljenika, premda je vjetar bio vrlo snaţ an, more nije bilo previše uzburkano, jer ga je štitila obala. Nisu se morali bojati golemih valova koji predstavljaju veliku opasnost za male brodove. Bonadventura se sigurno neće izvrnuti, jer je bila dobro opterećena balastom. Ali su je velike koliĉine vode, koje su plavile palubu mogle izvrgnuti opasnosti, ako zaklopci na palubi ne izdrţ e. Kao iskusan pomorac, Pencroff je poduzeo sve mjere sigurnosti. Dakako, on je imao veliko povjerenje u svoj brod, ali je uza sve to jedva ĉekao da svane dan. U tijeku noći, Cyrusu Smithu i Gedeonu Spilettu se nije pruţ ila prigoda nasamu porazgovarati, pa ipak rijeĉi što ih je inţ enjer šapnuo na uho novinaru nekako su traţ ile da oni još jednom rasprave o tajanstvenom utjecaju, koji je vladao nad Lincolnovim otokom. Gedeon Spilett je stalno mislio na tu novu i neobjašnjivu zgodu, na vatru što se pojavila na obali otoka. Ali jesu lije oni doista vidjeli? Jesu lije i njegovi prijatelji, Harbert i Pencroff, vidjeli kao što ju je i on vidio? Ta im je vatra pomogla da odrede poloţ aj otoka u onoj mraĉnoj noći i oni nisu ni trenutka dvojili da ju je inţ enjer svojom rukom zapalio, a eto sada Cyrus Smith izjavljuje da on ništa od toga nije uradio! Gedeon Spilett odluĉi povesti razgovor o toj zgodi, ĉim se Bonadventura vrati kuci i nagovoriti Cyrusa Smitha da o tim ĉudnim ĉinjenicama izvijesti i ostale. Moţ da će tada odluĉiti da svi skupa istraţ e sve dijelove Lincolnova otoka. Kako bilo da bilo, te se noći nikakva vatra ne pojavi na tim još nepoznatim obalama koje su tvorile ulaz u zaljev, te se mali brodić drţ ao cijelu tu noć podalje od obale. Kad su se prvi zraci zore ocrtali na istoĉnom obzorju, vjetar koji bijaše malo utihnuo, skrenuo je za dvije ĉetvrtine, što je Pencroffu omogućilo s lakoćom ući u uski ulaz zaljeva. Oko sedam sati ujutro, Bonadventura pusti da je vjetar nosi prema Rtu sjeverne ĉeljusti, a potom oprezno uĊe u tjesnac okruţ en sa svih strana ĉudnim okvirima lave. Evo reĉe Pencroffovaj komadić mora bi mogao biti divna luka, gdje bi se ĉitave flote mogle kretati po svojoj volji! A osobito je zanimljivo to zamijeti Cyrus Smith što je ovaj zaljev nastao djelovanjem dva izljeva lave, koju je vulkan izbacivao uzastopnim erupcijama. Zbog toga on i jest potpuno zaštićen sa svih strana i vjerojatno je more u njemu mirno kao u jezeru, ĉak i za najgorih oluja. Nema dvojbe pridruţ i se mornar da je tako. Vjetar u zaljev moţ e prodrijeti samo izmeĊu njegova dva rta, a budući da sjeverni rt zaštićuje juţ ni, u nj vrlo teško mogu ući ţ estoki naleti

vjetra. U stvari, naša bi Bonadventura mogla ĉitavu godinu provesti u njemu, a da ne zategne sidro. Ovo bi za nju, moţ da bila prevelika luka! primijeti novinar. Gospodine Spilette odgovori mornar potpuno se slaţ em s vama da je ovo suviše velika luka za Bonadventuru, ali ako bi mornarica Unije trebala sigurnu luku u Tihom oceanu, siguran sam da nikad ne bi našla boljeg zaljeva od ovog! Nalazimo se u ĉeljustima morskog psa na to će Nab, podsjećajući svojom primjedbom na oblik zaljeva. Usred ĉeljusti, dobri moj Nabe! odgovori Harbert. Ali se vi, dakako, ne bojite da će se te ĉeljusti sada sklopiti, zar ne? Ne bojim, gospodine Harberte odgovori Nab. Uza sve to, ovaj mi se zaljev nimalo ne dopada! Ima zlokoban izgled. Vidi ti sad ovo! poviĉe Pencroff. Nabu se ne sviĊa ovaj moj zaljev upravo u trenutku dok ja premišljam kako ću ga pokloniti Americi! Jesu li mu barem vode duboke? upita inţ enjer. Ako po njemu plovi Bonadventura, ne znaĉi da bi i naše oklopnjaĉe to mogle! To lako moţ emo ustvrditi otpovrne Pencroff. Mornar spusti na dno dugi konop o ĉijem je kraju bio privezan komad ţ eljeza. Ta njegova sonda bila je duga pedeset zamaha i kad ju je svu odmotao, nije uspjela dodirnuti dna. Znaĉi da naše oklopnjaĉe mogu doći ovamo i da se neće nasukati! reĉe Pencroff. Ovaj je zaljev, doista bez dna na to će Cyrus Smith ali s obzirom na vulkanske podrijetlo ovog otoka, nije nimalo ĉudno što je morsko dno ovdje tako duboko. Reklo bi se zamijeti sada Harbert, da su ove litice okomito odsjeĉene i ja vjerujem da Pencroff, ni sa sondom pet ili šest puta duţ om od one, koju ju je maloprije uporabio, ne bi dotaknuo dno. Sve je to lijepo da ne moţ e biti ljepše na to će novinar ali bih ja Pencroffu skrenuo pozornost da ipak nešto bitno nedostaje ovom zaljevu! A što to, gospodine Spilette? Jedan otvor, jedan prokop, kojim bi se moglo doći u nutrinu otoka. Ja ne vidim nijednog mjesta gdje bismo se mogli iskrcati! Doista, visoke i vrlo strme litice lave nisu ni na jednom mjestu u ĉitavom zaljevu bile prikladne za iskrcavanje. Svuda uokolo se nalazio neprelazan bedem koji je podsjećao na norveške fjordove, samo što je bio još goliji. Gotovo dodirujući visoke bedeme, Bonadventura nije naišla ni na jednu izboĉinu, na koju bi se putnici mogli iskrcati. Pencroff se utješi kazavši da bi se uz pomoć mina lako probilo taj bedem, ukoliko bi to bilo potrebno. Potom, s obzirom na to da nisu nikakva posla imali u tom zaljevu, on okrene pramac prema tjesnacu i oko dva sata poslije podne izbiju na otvoreno more. Uf! olakšano odahne Nab. Doista se ĉinilo da ĉestitom Nabu nije nimalo godilo u tim golemim ĉeljustima! Od Rta ĉeljusti do ušća Rijeke milosti nije bilo više od osam milja. Pencroff okrene pramac Bonadventure prema Granitnom dvorcu, te je brod, tjeran iskosa vjetrom, plovio na milju daleko od obale. Na goleme vulkanske litice ubrzo su se nastavile ĉudne sipine izmeĊu kojih je inţ enjer na onako neuobiĉajen naĉin bio pronaĊen i na kojima je bilo mnoštvo morskih ptica. Oko ĉetiri sata Pencroff ostavi na lijevoj strani rt otoĉića, uĊe u tjesnac, koji je otoĉić dijelio od otoka i u pet sati sidro Bonadventure zagrebe pijesak na ušću Rijeke milosti. Naseljenici su prije tri dana napustili svoje prebivalište. Ayrton ih je ĉekao na ţ alu, a i mojstor Jup im radosno iziĊe ususret, izraţ avajući dobroćudnim mumljanjem svoje zadovoljstvo.

Tako su naseljenici istraţ ili sve obale otoka, a da nigdje nisu naišli ni na kakve neobjašnjive tragove. Ako je neko tajanstveno biće ţ ivjelo na otoku, onda mu je prebivalište moglo biti jedino u neprohodnim šumama Zmijskog poluotoka, u predjelu koji još ne bijahu istraţ ili. Gedeon Spilett porazgovara o svim tim stvarima s inţ enjerom i oni odluĉe skrenuti pozornost ostalima na ĉudno znaĉenje nekih dogaĊaja koji su se zbili na otoku, a meĊu kojima je zadnji bio najneobjašnjiviji. Svraćajući razgovor na vatru, koju je nepoznata ruka zapalila na obali otoka, Cyrus Smith se nije mogao suzdrţ ati, a da se barem dvadeset puta ne obrati novinaru pitanjem: Ali jeste li sigurni da ste dobro vidjeli? Da to nije bila djelimiĉna provala vulkana, neki meteor u padu? Nije, Cyruse odgovori novinar već je to bila prava vatra, zapaljena ljudskom rukom. Uostalom, pitajte Pencroffa i Harberta. Oni su je vidjeli kao i ja i potvrdit će vam moje rijeĉi! I tako se dogodilo da je nekoliko dana poslije toga, odnosno 25. travnja, u trenutku dok su svi bili okupljeni naveĉer na zaravni Veliki vidikovac, Cyrus Smith uzeo rijeĉ i kazao: Dragi prijatelji, drţ im svojom duţ nosti upoznati vas s nekim ĉinjenicama koje su se dogodile na otoku, a o kojima bih ja vrlo rado htio ĉuti vaše mišljenje. Za te bi se ĉinjenice moglo kazati da su natprirodne... Natprirodne! poviĉe mornar izbacivši iz usta ĉitav oblak dima. Zar je moguće da je naš otok zaĉaran? Nije, Pencroffe, ali je sigurno tajanstven odgovori inţ enjer ukoliko nam vi ne uspijete pojasniti ono, što ja i Spilett dosad nismo uspjeli odgonetnuti. Govorite, gospodine Cyruse! reĉe mornar. Pa dobro, je li vama razumljivo reĉe tada inţ enjer kako sam ja mogao, pošto sam pao u more, biti pronaĊen ĉetvrt milje u nutrini otoka, a da uopće nisam bio svjestan kako je do toga došlo? Jedino, nakon što ste se onesvijestili... nesigurno poĉe Pencroff. To se objašnjenje ne moţ e prihvatiti otpovrne inţ enjer. Ali, poĊimo dalje. Je li vama razumljivo kako je Top mogao pronaći vaše zaklonište, i to pet milja daleko od mjesta gdje sam ja leţ ao? Nagonom, svojim psećim nagonom... odgovori Harbert. Ĉudan je taj nagon primijeti sada Spilett. Ta Top je stigao u Dimnjake suh i bez ijedne mrlje blata na sebi, premda je te noći padala kiša i vjetar bijesno puhao! PoĊimo dalje na to će inţ enjer. Je li vama shvatljivo kako to da je naš pas onako ĉudno poletio iz jezera, poslije one njegove borbe s morskom kravom? Ne! Priznajem da nije previše. odgovori Pencroff. Pa i ona rana, koju je morska krava imala na svom boku, rana koja kao da je bila zadana nekim sjeĉivom, ne moţ e se takoĊer pojasniti. PoĊimo dalje nastavi inţ enjer. Je li vama jasno, dragi prijatelji, kako se ono olovno zrno našlo u tijelu muškatnog odojka, kako se onaj sanduk mogao onako sretno nasukati, a da nigdje nismo otkrili traga nekom brodolomu, kako se mogla ona boca u kojoj je bio zatvoren onaj papirić naći u pravi trenutak prigodom našeg prvog izleta Bonadventurom po moru, kako je naš ĉun, pošto je iskidao konop kojim je bio svezan, stigao do nas tokom Rijeke milosti upravo u trenutku kad nam je najviše bio potreban, kako da se objasni ono spuštanje Ijestava s visine Granitnog dvorca poslije one navale majmuna, kako je papir za koji Ayrton ustvrĊuje da nije nikad napisao mogao dospjeti u naše ruke? Cyrus Smith je nabrojio, ne izostavivši niti jednu, sve neobjašnjive zgode, koje su se zbile

na otoku. Pencroff, Harbert i Nab su se gledali, ne znajući što bi odgovorili, jer su ih te zgode, što su sada prvi put nabrojene jedna za drugom, do najveće mjere iznenadile. Vjere mi, gospodine Cyruse, imate pravo napokon se javi Pencroff. Vrlo je teško pojasniti sve te stvari. Nego, dragi moji prijatelji, još se jedan dogaĊaj pridruţ io svima spomenutima, s tim što se ovaj još teţ e moţ e pojasniti. Koji je to dogaĊaj, gospodine Cyruse? ţ ivo upita Harbert. Kad ste se vratili s otoka Tabora, Pencroffe nastavio je inţ enjer vi ustvrĊujete da ste zamijetili vatru na Lincolnovu otoku? Pa jasno otpovrne mornar. I vi ste doista sigurni da ste tu vatru vidjeli? Siguran, kao što sada vas vidim! 1 ti, Harberte? Zaboga, gospodine Cyruse poviĉe Harbert ta je vatra svijetlila kao jedna od najvećih zvijezda! Ali da ipak to nije bila neka zvijezda? upita inţ enjer tvrdoglavo. Nije odgovori Pencroffjer je te noći nebo bilo prekriveno gustim oblacima, a osim toga nijedna se zvijezda ne nalazi tako nisko nad obzorjem. Uostalom, gospodin Spilett je to svjetlo vidio isto kao i mi i on moţ e posvjedoĉiti naše rijeĉi! Ja bih još tome nadodao reĉe novinar da je to svjetlo bilo vrlo ţivo i da je pomalo sliĉilo elektriĉnom mlazu. Pa da, pa da poviĉe Harbert i ono je sigurno bilo postavljeno iznad Granitnog dvorca! Pa, znajte, dragi prijatelji, da ni ja ni Nab nismo u noći od 19. a 20. listopada zapalili nikakvo svjetlo na obali. Vi niste...! poviĉe Pencroff ĉudom se ĉudeći i tako iznenaĊen da nije mogao dovršiti reĉenice. Mi uopće nismo napustili Granitnog dvorca odgovori inţ enjer. Ako se neka vatra pojavila na obali, onda je nju zapalila neka druga ruka! Jest, morali su priznati da tu postoji tajna! Neki neobjašnjivi utjecaj koji je bio od koristi naseljenicima, utjecaj koji je poticao njihovu znatiţ elju, osjećao se na Lincolnovu otoku, i to uvijek u pravi trenutak. Nije li negdje u njegovim najskrivenijim zaklonima postojalo neko biće? E, to su morali svakako doznati! Cyrus Smith takoĊer podsjeti svoje prijatelji na ĉudno ponašanje Topa i Jupa kad su reţ ali nad otvorom zdenca, koji je Granitni dvorac spajao s morem. On im uz to ispriĉa kako je jednom prigodom pretraţ io taj zdenac, a da ništa neuobiĉajeno nije otkrio. Na kraju, taj je razgovor završio s jednodušnom odlukom naseljenika, da će pretraţ iti ĉitav otok ĉim nastanu lijepa vremena. MeĊutim, poslije tog dana Pencroff je izgledao zabrinut. Taj otok koji je on u svojim mislima bio posve prisvojio, sad se ĉinilo da mu više ne pripada ĉitav, već da ga dijeli s jednim drugim bićem, s drugim gospodarom kojemu je on, sviĊalo mu se to ili ne, bio potĉinjen. Nab i on su ĉesto raspredali o tim neobjašnjivim ĉinjenicama i obojica, od prirode sujevjerni, vrlo su blizu bili vjerovanju, da je Lincolnov otok bio potĉinjen nekoj natprirodnoj moĉi. U mjesecu svibnju su, meĊutim, zapoĉela loša vremena. Bio je to studeni na sjevernoj polutki. Ĉinilo se da ĉe zima biti preuranjena i oštra. Stoga su se naseljenici prihvatili, ne oklijevajući, radova da se priprave za zimu. Uostalom, oni su već bili pripremni doĉekati zimu, pa makar kako oštra bila. Imali su dostatno odjeće od pusta. Opskrbili su se dostatnim koliĉinama vune divljih ovaca, kojih se sada u oboru popriliĉno namnoţ ilo. Dakle, nije im nedostajalo vune za izradu tople tkanine.

Nije ni potrebno spominjati da je i Ayrton dobio toplu vunenu odjeću. Cyrus Smith ga je pozvao da zimu provede u Granitnom dvorcu, gdje će mu boravak biti ugodniji nego u oboru i Ayrton obeća da će to uĉiniti ĉim završi posljednje radove u oboru. To se dogodilo polovicom travnja. Od tog vremena, u svakoj se prigodi pokazao korisnim. MeĊutim, ostao je uvijek ponizan i tuţ an i nije nikada sudjelovao u raznim veselim zabavama svojih prijatelja. Najveći dio vremena za tog trećeg zimovanja na Lincolnovu otoku naseljenici su proveli u samom Granitnom dvorcu. Bilo je strašnih oluja i još strasnijih vjetrova koji su tako nalijetali, te se ĉinilo da će litice sravniti sa zemljom. Goleme morske plime prijetile su da će potopiti velik dio otoka, te bi sigurno svaki brod usidren uz njegovu obalu bio posve uništen. Dvaput je, u vrijeme jedne od tih nepogoda, Rijeka milosti tako narasla, da su se naseljenici pobojali da će odnijeti i most i mostiće. Stoga su morali utvrditi mostiće na ţ alu, koji su nestajali pod vodom kad bi more tuklo o obalu. Razumije se samo po sebi da su vjetrovi, koji su se mogli usporediti sa zraĉnim pijavicama i koji su nosili i kišu i snijeg, napravili velikih šteta na Velikom vidikovcu. Osobito su stradali mlin i peradarnik. Naseljenici su morali ĉesto obaviti neku hitnu popravku, inaĉe bi opstanak peradi bio ozbiljno ugroţ en. Za najvećih nepogoda poneki bi par jaguara ili ĉopor majmuna stigao na rub zaravni. Naseljenici su stalno bili u strahu da oni najhitriji i najhrabriji, pritisnuti glaĊu, ne prijeĊu potok, preko kojega su, uostalom, kad je bio zaleĊen, lako mogli prijeći. Biljke i ţ ivotinje bi neizostavno bile uništene da naseljenici nisu stalno bili na oprezu i da nisu pucnjavom opasne posjetioce drţ ali na pristojnijoj udaljenosti. U vrijeme tog zimovanja imali su pune ruke posla jer su, ne samo napolju već i unutar Granitnog dvorca, uvijek nešto morali urediti. Nekoliko su puta, za velikih hladnoća, krenuli u lov na pernatu divljaĉ, ĉak do prostranih Utvinih moĉvara. Gedeon Spilett i Harbert, uz Topovu i Jupovu pomoć, nisu niti jedan metak ispalili uzalud u ono mnoštvo pataka, šljuka, lisaka, listarki i vivaka. Prilaz tom podruĉju punom divljaĉi bio je vrlo lagan, bilo da su tamo išli preko mosta na Rijeci milosti, bilo preko Rta olupine. Lovci se nikada nisu udaljavali od Granitnog dvorca više od dvije do tri milje. Tako su proveli ĉetiri zimska mjeseca, koja su doista bila vrlo oštra, odnosno lipanj, srpanj, kolovoz i rujan. MeĊutim, Granitnom dvorcu nisu nimalo naudile vremenske nepogode, a niti oboru koji je bio manje izloţ en od zaravni, jer je velikim dijelom bio zaštićen Franklinovim brdom, te su do njega dopirali samo slabi naleti vjetra koji su se, prije nego što bi stigli do obora, lomili na šumi i na liticama morske obale. Štete su, dakle, bile neznatne. Spretne i radine Ayrtonove ruke su ih u tren uklonile, kada se on u drugoj polovini mjeseca listopada vratio u obor i u njemu ostao nekoliko dana. U tijeku te zime nije se zbio nijedan novi neobjašnjivi dogaĊaj. Ništa se neuobiĉajeno nije dogodilo premda su Pencroff i Nab stalno vrebali najbeznaĉajnije pojave, da bi ih povezali s nekim tajanstvenim uzrokom. Pa ĉak ni Top, ni Jup nisu više reţ ali oko bunara i nisu uopće pokazivali nemir. Ĉinilo se da se prekinuo lanac natprirodnih dogaĊaja, premda se o njima ĉesto razgovaralo za veĉernjih sijela u Granitnom dvorcu i premda su još kanili istraţ iti cijeli otok, ĉak i one njegove dijelove do kojih je bilo teško stići. Ali jedan vrlo ozbiljan dogaĊaj, ĉije su posljedice mogle biti kobne, odjednom je omeo planove Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja. Bio je mjesec listopad. Proljeće se primicalo krupnim koracima. Priroda se obnavljala pod sunĉevim zracima i usred vjeĉito zelenog lišća crnogorice već se pojavljivalo mlado lišće fafarinki, banksija i deodara. Sjećamo se da su Gedeon Spilett i Harbert fotografskim aparatom ĉesto snimali Lincolnov otok. Tako je 17. dana mjeseca listopada, oko tri sata poslije podne, Harbertu, kojega je oĉarala

vedrina neba, pala na um misao da snimi ĉitav Zaljev Unije koji se protezao ispred Velikog vidikovca i širio se na sjever do Rta ĉeljusti, a na jug do Ĉaporkova rta. Vidik je bio vrlo jasan, a more, valjajući se pod blagim povjetarcem, pruţ alo se u daljini nepomiĉno kao kakvo jezero, izbodeno tu i tamo sjajnim odbljescima. Aparat je postavljen na jedan od prozora velike dvorane Granitnog dvorca, te je, prema tome, gospodario i ţ alom i zaljevom. Harbert je postupio kao što je uobiĉajeno ĉinio i, kad je dobio snimku, poĊe je fiksirati pomoću kemikalija, koje su ĉuvane u jednom mraĉnom kutu Granitnog dvorca. Vrativši se dnevnom svjetlu i pregledavajući svoju snimku, Harbert zapazi na njoj jednu gotovu nezamjetnu toĉkicu na morskom obzoru. Pokušao ju je ukloniti ponovnim ispiranjem, ali u tome nije uspio. "To je neka pogreška u staklu" pomislio je. Potaknut znatiţ eljom, htio je ispitati tu pogrešku pomoću snaţ ne leće, koju je skinuo s jednog dalekozora. Ali, ĉim je pogledao u toĉkicu, krikne i umalo mu naĉinjena snimka nije ispala iz ruku. Dotrĉavši u sobu gdje se ĉesto zadrţ avao Cyrus Smith, on pruţ i leću i snimku inţ enjeru, upozorivši ga na malu mrljicu. Cyrus Smith pogleda u oznaĉeno mjesto, a potom zgrabi dalekozor i pojuri prema prozoru. Nakon što je polako pretraţ ivao obzorje, dalekozor se zaustavi na ĉudnoj toĉki. Cyrus Smith ga spusti i izusti: Brod! Doista, jedan se brod nalazio nadomak Lincolnovu otoku!

Treći dio I. TAJNA LINCOLNOVA OTOKA PROPAST ILI SPAS? POZIV UPUĆEN AYRTONU BITAN RAZGOVOR TO NIJE "DUNCAN" TAJANSTVENI BROD PODUZIMANJE MJERA OPREZNOSTI BROD SE PRIBLIŢAVA TOPOVSKI PUCANJ BROD SE USIDRIO ISPRED OTOKA NOĆ NA POMOLU Već su dvije i pol godine prošle otkad su zraĉni brodolomci baĉeni na Lincolnov otok i dotad nikada nikakvu svezu nisu imali s drugim ljudima. Jednom prigodom novinar je pokušao doći u svezu s nastanjenim svijetom povjerivši jednoj ptici izvješće o njihovu nepoznatom poloţ aju, ali naseljenici s tom mogućnosti i nisu ozbiljno raĉunali. Jedino se Ayrton, i to pod uvjetima koji su nam poznati, pridruţ io ĉlanovima male naseobine. I eto, 17. listopada su se iznenada neki ljudi pojavili pred otokom, na tom uvijek pustom moru. Više nisu mogli dvojiti o tome! Jedan je brod tu! Hoće li otploviti dalje, ili će pristati uz obalu? Za svega nekoliko sati sigurno će znati kako u tom pogledu stvari stoje. Cyrus Smith i Harbert su odmah pozvali Gedeona Spiletta, Pencroffa i Naba u veliku dvoranu Granitnog dvorca i izvijestili ih o onome što se dogodilo. Pencroff dohvati dalekozor, brzo njime pretraţ i obzorje i zaustavi se na oznaĉenoj toĉki, odnosno na onom mjestu, koje je bilo sliĉno mrlji na fotografskoj snimci. Sto mu paklenih muka! To je doista brod! reĉe glasom iz kojega nije izbijalo neko veliko

zadovoljstvo. Plovi li prema otoku? upita Gedeon Spilett. Ne moţ e se još ništa ustvrditi odgovori Pencroff. Jedino mu se jarboli i jedra vide iznad obzorja, dok mu se trup još uopće ne vidi. A što ćemo raditi? upita djeĉak. Ĉekat ćemo odgovori Cyrus Smith. Dosta dugo su šutjeli, bili su vrlo uzbuĊeni. Taj dogaĊaj probudio je u njima nove nade. Hoće li se napokon riješiti zatoĉeništva! Dakako, oni više nisu bili u poloţ aju brodolomaca, koje je sudbina bacila na neplodan i pust otok. Zubima i noktima borili su se protiv nemilosrdne prirode za svoj vlastiti opstanak, te ih je zbog toga naprosto proţ dirala ţ elja da se vrate u nastanjeni svijet. Nadasve bi Pencroff i Nab, koji su se osjećali i sretnima i bogatima, teška srca bili napustili svoj otok. Uostalom, oni su se već bili navikli na taj novi ţ ivot, na taj prostor koji je, zahvaljujući njihovu umu, postao, tako reći, dio civiliziranog svijeta. Ali taj je brod, u svakom sluĉaju, nosio vijesti iz svijeta i moţ da je bio komadić njihove domovine koja im je, eto, dolazila u susret. On je nosio bića sliĉna njima, te je potpuno razumljivo, da su im srca ţ ivlje zakucala kad su ga ugledali! Katkad je Pencroff uzimao dalekozor i prilazio k prozoru, odakle bi s krajnjom napetosti promatrao brod koji se nalazio istoĉno od otoka, dvadesetak milja udaljen od njega. Naseljeni« još nisu bili u mogućnosti nekim znakom svratiti njegovu pozornost na sebe. S broda ne bi vidjeli ni dignutu zastavu, ni zapaljenu vatru, a ne bi ni pucnjavu ĉuli. MeĊutim, bilo je sigurno da Lincolnov otok, nad kojim se dizalo Franklinovo brdo, nije mogao izbjeći pogledima brodskih straţ ara. Ali zašto bi taj brod pristao tu? Da nije pukim sluĉajem doplovio u taj dio Tihog oceana gdje nije bilo nijednog drugog otoka zabiljeţ enog u geografskim kartama, osim otoka Tabora, a i taj se nalazio izvan uobiĉajenih putova, kojima su plovili brodovi duge plovidbe prema polinezijskim otoĉjima, Novom Zelandu i ameriĉkoj obali? Na to pitanje, koje se pojavilo u mislima svakoga od njih, Harbert odjednom dade odgovor. A da to nije Duncan? Svi su oni vrlo dobro znali da je Duncan bila jahta lorda Glenarvana koja je iskrcala Ayrtona na otoĉiću Taboru i koja je jednoga dana trebala doći po njega. Otok Tabor nije bio tako udaljen od Lincolnova otoka da brod na svom putu ne bi mogao proći mimo njihova otoka. Ta dva otoka su bila udaljena svega sto pedeset milja s obzirom na geografsku duţ inu, a sedamdeset i pet milja na geografsku širinu. Treba izvijestiti Ayrtona reĉe Gedeon Spilett i pozvati ga odmah ovamo. On nam jedini moţ e reći je li ovo Duncan. Svi su bili tog mišljenja. Novinar poĊe prema telegrafskom aparatu, koji je spajao Granitni dvorac s oborom i pošalje brzojav sljedećeg sadrţ aja: DoĊite što brţe moţ ete! Poslije svega nekoliko trenutaka batić udari u zvonce i Ayrton odgovori: Dolazim! Naseljenici su neprestano promatrali brod. Ako je ovo Duncan, Ayrton će ga bez imalo muke prepoznati reĉe Harbert. Ta on je ipak na njemu plovio neko vrijeme. Ako ga prepozna doda Pencrofftaj će ga dogaĊaj nevjerojatno uzbuditi. Pa i hoće odgovori Cyrus Smith samo što je Ayrton sada dostojan da se popenje na palubu Duncana i dao Bog da je ovo doista jahta lorda Glenarvana. Svaki drugi brod bi mi se ĉinio sumnjivim. Ovim morima rijetko tko plovi, a ja ţ ivim u stalnom strahu da na ovom našem otoku

ne osvanu jednoga dana malajski gusari. Mi ćemo ga braniti! poviĉe Harbert. Nema dvojbe, drago moje dijete odgovori inţ enjer osmijehnuvši se ali bilo bi bolje da ga ne moramo braniti. Htio bih nešto dodati na to će Gedeon Spilett. Lincolnov je otok nepoznat pomorcima, jer ĉak ni u geografskim kartama najnovijeg izdanja nije obiljeţ en. Ne ĉini li vam se, Cyruse, da bi to mogao biti i te kako dobar razlog za jedan brod koji se naĊe pred potpuno nepoznatom obalom, da je radije posjeti nego da se od nje udalji? Pa, sigurno odgovori Pencroff. 1 ja sam tog uvjerenja doda inţ enjer. Ĉak bih ustvrdio da je duţ nost svakog kapetana biljeţ iti pa, prema tome, i pretraţ iti svaku obalu ili otok koji još nisu uneseni u karte, kao što je sluĉaj s Lincolnovim otokom. Nego, recite vi meni javi se ponovno Pencroffšto ćemo mi uĉiniti ako taj brod priĊe obali i usidri se blizu našega otoka? U prvi trenutak nitko ništa ne odgovori na to pitanje, tako iznenada postavljeno. MeĊutim, pošto je malo porazmislio, Cyrus Smith odgovori uobiĉajeno svojim mirnim glasom: Evo što ćemo mi uĉiniti, dragi prijatelji, evo što mi moramo uĉiniti: uspostavit ćemo svezu s brodom, ukrcat ćemo se na nj i napustit ćemo otok, pošto ga prije toga proglasimo vlasništvom Sjedinjenih Drţ ava. Potom ćemo se ponovno vratiti ovamo sa svima onima, koji to budu htjeli, naseliti ga i tako pokloniti ameriĉkom narodu jedan posjed koji bi mu mogao biti od koristi u ovom dijelu Tihog oceana! Ţivio! poviĉe Pencroff. Pa to i neće biti tako beznaĉajan dar što ćemo ga dati našoj domovini! Sve je već pripravno za naseljavanje, svi su dijelovi otoka obiljeţ eni imenima, na otoku postoji prirodna luka, postoji pitka voda za opskrbu brodova, postoje ceste, telegrafska linija, brodogradilište, mehaniĉka radionica. Još samo treba Lincolnov otok unijeti u geografske karte. Oko ĉetiri sata, dakle, jedan sat poslije nego što ga bijahu pozvali, Ayrton stiţ e u Granitni dvorac. Ušavši u veliku dvoranu, reĉe: Stojim vam na usluzi, gospodo! Cyrus Smith mu pruţ i ruku, kao što je to uobiĉajeno ĉinio kad bi se s njim susreo, a potom ga povede k prozoru. Ayrtone reĉe mu mi smo vas, navedeni ozbiljnim razlozima, pozvali ovamo. Jedan se brod nalazi u blizini otoka. Ayrton na trenutak polako problijedi i pogled mu se malo uznemiri. Potom se nagne kroz prozor, oĉima preleti obzorje i ništa ne zamijeti. Uzmite ovaj dalekozor reĉe mu Gedeon Spilett i dobro gledajte, Ayrtone. Moţ da je to Duncan, moţ da je taj brod doplovio u ova mora s nakanom da vas vrati kući. Duncan! promrlja Ayrton. Zar već! Posljednje se rijeĉi nehotice otkinuše s Ayrtonovih usana. On se odjednom rukama uhvati za glavu. Zar mu se zbilja ĉinilo da nije dostatno okajao svoje zloĉine proboravivši dvanaest godina potpuno sam na pustom otoku? Zar se taj pokajnik još nije osjećao razriješenim grijeha, ni u svojim oĉima, niti u oĉima drugih ljudi? Ne reĉe ne! To ne moţ e biti Duncan. Gledajte, Ayrtone na to će inţ enjer jer je za nas i te kako bitno unaprijed znati s kim ćemo imati posla. Ayrton uze dalekozor i usmjeri ga u oznaĉenom smjeru. Nekoliko je trenutaka promatrao

obzorje ne miĉući se i ne progovorivši ni jednu jedinu rijeĉ. Doista, jedan je brod na vidiku reĉe naposljetku ali ja ne vjerujem da je to Duncan. A zašto ne bi bio Duncan? upita Gedeon Spilett. Stoga što je Duncan jahta na parni pogon, a ja nisam zamijetio nikakva traga dimu ni iznad ni iza broda. Moţ da plovi samo na jedra doda Pencroff. Vjetar je povoljan za smjer kojim on, ĉini se, plovi. Vjerojatno je i njemu u interesu štedjeti ugljen, s obzirom da se nalazi daleko od svakog kopna. Moţ da ste u pravu, gospodine Pencroffe odgovori Ayrton moţ da je brod pogasio kotlove. Pustimo ga da priĊe bliţ e obali, pa ćemo odmah znati na ĉemu smo. Nakon što je to kazao, Ayrton se povuĉe u jedan kut velike dvorane i zašuti. Naseljenici su dalje raspravljali o nepoznatom brodu, a da se on nijednom ne umiješa u njihov razgovor. Svi su se oni nalazili u takvom duševnom raspoloţ enju da nitko nije ni pomišljao prihvatiti se uobiĉajenih poslova. UzbuĊenost se osobito ogledala na Gedeonu Spilettu i na Pencroffu. Nikako nisu mogli stajati na jednome mjestu, već su stalno išli amotamo. Harberta je uglavnom muĉila znatiţ elja. Jedino je Nab, kao i uvijek, bio potpuno miran. Nije li njegov zaviĉaj tamo gdje je i njegov gospodar? Inţ enjer je, meĊutim, bio posve zaokupljen svojim mislima. U biti, on se više bojao dolaska tog broda, nego što ga je ţ elio. U meĊuvremenu se brod malo pribliţ io otoku. Pomoću dalekozora se moglo vidjeti da je to bio brod duge plovidbe, a ne jedna od onih malajskih dţ unki na kojima obiĉno plove gusari Tihog oceana. Moglo se, dakle, pretpostaviti da su inţ enjerove pretpostavke bile neopravdane i da pojava tog broda u vodama Lincolnova otoka nije predstavljala opasnost po nj. Pošto ga je pomno promotrio, Pencroffu se uĉini da je to, brig, jedrenjak koji je koso plovio prema obali, prebacivši na desnu stranu donja, košna i gornja jedra. To je isto i Ayrton potvrdio. Ali, ako nastavi smjerom kojim je plovio, ubrzo će nestati iza Ĉaporkova rta. Naime, plovio je više prema jugozapadu te su se morali popeti na zaravan iznad Washingtonova zaljeva, kraj Balonske luke, da bi ga mogli dalje promatrati. Vrlo nepovoljna okolnost, s obzirom na to, da je već bilo pet sati poslije pode i da će im ubrzo mrak onemogućiti daljnje promatranje broda. Što ćemo uraditi kad se potpuno smraĉi? upita Gedeon Spilett. Hoćemo li upaliti vatru da bismo ih upozorili na našu prisutnost na ovoj obali? Na to je pitanje bilo teško odgovoriti, meĊutim inţ enjer, potaknut nekim predosjećajem, odgovori potvrdno na nj. U tijeku noći taj je brod mogao zauvijek otploviti, zauvijek išĉeznuti, a hoće li se ikad ijedan drugi brod pojaviti u vodama Lincolnova otoka poslije ovoga? Tko je mogao predvidjeti što je budućnost pripravljala naseljenicima? Pa da nadoveţ e novinar mi moramo upozoriti taj brod da je ovaj otok nastanjen. Propustimo li prigodu koja nam se sada pruţ a, sutra ćemo se kajati! Bijaše odluĉeno da će Nab i Pencroff krenuti u Balonsku luku i da će tamo, kad se potpuno smraĉi, zapaliti veliku vatru, ĉiji će plamen sigurno privući pozornost posade briga. Ali, u trenutku kad su Nab i mornar htjeli napustiti Granitni dvorac, brod promijeni smjer i uputi se pravo k Zaljevu Unije. Bio je to vrlo brz brod, jer se uĉas pribliţi oba li. Nab i Pencroff odustadoše od svoje nakane. Ayrtonu gurnuše dalekozor u ruke da bi poslije svega mogao kazati je li taj brodZ)wncan ili neki drugi. I škotska je jahta bila opremljena kao brig. Trebalo je, dakle, doznati ima li taj brod, koji se nalazio svega desetak milja od otoka, dimnjak. Obzor je još uvijek bio obasjan svjetlošću, te je bilo lako ustvrditi, ono što su ţ eljeli znati. Ayrton ubrzo spusti dalekozor i reĉe: Ovo uopće nije Duncan! To nikako nije on!

Pencroff uhvati brod dalekozorom i odmah mu bi jasno da taj brod ima zapremninu od tristo do ĉetiristo tona, da je divno izduţ en, s visokim jarbolima, izvrsno graĊen za more i brz kao strijela. Ali kojoj lije naciji pripadao? To je bilo teško pogoditi. Pa ipak, nekakva zastava leprša na njegovu jarbolu, samo što nikako ne mogu raspoznati boje. Neće proći niti pola sata, a bit ćemo nacistu u tom pogledu odgovori novinar. Uostalom, oĉito je da kapetan toga broda kani pristati uz otok. Prema tome, ako se ne upoznamo još danas s njim, sigurno ćemo se upoznati sutra. Svejedno! doda Pencroff. Bolje je znati s kim imamo posla. Meni bi bilo draţ e kad bih vidio boje tog došljaka! Dok je to govorio, mornar nije ispuštao dalekozora iz ruku. Danje poĉeo gasnuti, a vjetar na puĉini je utihnuo. Zastava na brodu je manje lepršala i motala se izmeĊu konopa. S tog su je razloga teško mogli raspoznati. To nikako nije ameriĉka zastava govorio je mornar a niti engleska, ĉiju bih crvenu boju odmah zamijetio, a nema na njoj ni francuskih ili njemaĉkih boja. Nije to ni bijela zastava Rusije, ni ţ uta španjolska... Ĉini se da je samo jedne boje... Ĉekaj trenutak.. .u ovim morima... na koju bi se naciju najprije naišlo... ? Ĉileansku zastavu? Ali ta je zastava trobojna... Brazilsku? Ona je zelena... Japansku? Ona je crna i ţ uta... dok je ova ovdje... U tom trenutku povjetarac raširi nepoznatu zastavu. Ayrton zgrabi dalekozor koji je mornar ispustio iz ruke, prinese ga oku i poviĉe muklim glasom: Crna zastava! '' I doista, laka tkanina tamne boje lepršala je na jarbolu briga. Sad su s pravom mogli drţ ati sumnjivim taj brod. Nisu li, moţ da, inţ enjerova strahovanja bila opravdana? Je li to doista gusarski brod? Nije li on gusario u juţ nim predjelima Tihog oceana, natjeĉući se u tom poslu s malajskim dţ unkama, koje su još harale u tim predjelima? Što lije traţ io na obalama Lincolnova otoka? Nije li on u njemu vidio nepoznato i nikome znano kopno, prikladno da postane skrovište opljaĉkanih brodova? Nije li na njegovim obalama traţ io zaklon, gdje bi proveo zimske mjesece? Nije li tom ĉestitom posjedu naseljenika bilo suĊeno da se pretvori u besramno skrovište, u neku vrstu prijestolnice gusara Tihog oceana? Sve su se te misli nagonski javljale u glavama naseljenika. Oni nisu ni trenutka dvojili kakvo znaĉenje treba dati crnoj boji zastave, koja je lepršala na vrhu jarbola nepoznata broda! To je doista bila gusarska zastava! Bila je to zastava koja je trebala zavijoriti na Duncanu, da su zloĉinci uspjeli u svojim zloĉinaĉkim planovima! Naseljenici nisu gubili vrijeme na pusto raspravljanje. Dragi prijatelji reĉe Cyrus Smith moţ da ovaj brod ţ eli samo promotriti obale ovog otoka? Moţ da se njegova posada neće niti iskrcati na kopno? To bi bila sreća! Kako bilo da bilo, moramo sve poduzeti da bismo prikrili svoju nazoĉnost na otoku. Mlin izgraĊen na Velikom vidikovcu lako upada u oĉi. Neka mu Nab i Ayrton skinu krila. Isto tako moramo gustim granjem skriti prozore Granitnog dvorca. Treba sve vatre pogasiti. Neka se ni po ĉemu ne vidi da na ovom otoku ima ljudi! A naš brod? upita Harbert. Hm! promrmlja Pencroff. On je dobro zaklonjen u Balonskoj luci i kladim se da ga oni lupeţ i neće pronaći! Inţ enjerove su naredbe odmah ispunjene. Nab i Ayrton su se popeli na Veliki vidikovac i odmah poduzeli sve što je bilo potrebno da bi skrili sve tragove po kojima se moglo zakljuĉiti da je otok nastanjen. Dok su oni bili zaokupljeni tim poslom, njihovi prijatelji poţ ure do ruba

Jakamarske šume, odakle dovuku ĉitave gomile granja i povijuša, koje će iz daljine izgledati kao prirodno raslinje i tako će dosta dobro skriti prozorske otvore na granitnom bedemu. Istodobno, rasporediše municiju i oruţ je, tako da su se što brţ e njima mogli posluţ iti u sluĉaju iznenadnog napada. Kad su sve te mjere opreznosti obavljene, Cyrus Smith reĉe glasom u kojemu se osjećalo uzbuĊenje: Dragi prijatelji, ako ovi bijednici pokušaju zagospodariti Lincolnovim otokom, mi ćemo ga braniti, zar ne? Hoćemo, Cyruse odgovori novinar ako bude potrebno, svi ćemo izginuti braneći ga! Inţ enjer pruţ i ruku svakome od svojih prijatelja i oni mu je svi snaţ no stisnu. Jedino je Ayrton ostao u svome kutu i uopće im se nije pridruţ io. Moţ da se taj nekadašnji robijaš osjećao nedostojnim stisnuti mu je! Cyrus Smith je shvatio što se dogaĊa u Ayrtonovoj duši i stoga mu priĊe pa reĉe: A vi, Ayrtone, što ćete vi uraditi? Ja ću obaviti svoju duţ nost odgovori Ayrton. Potom ode k prozoru i zagleda se napolje izmeĊu granja. U tom je trenutku bilo sedam i pol sati. Sunce je prije otprilike dvadeset minuta zašlo iza Granitnog dvorca. Obzorje se na istoku poĉelo pomalo mraĉiti. Brig je i dalje plovio prema Zaljevu Unije. Sad nije bio udaljen od otoka više od osam milja, i to toĉno nasuprot Velikom vidikovcu. Pošto je promijenio smjer u visini Caporkova rta, on je otplovio dosta prema sjeveru, pri ĉemu se koristio strujanjem plime. Moglo bi se reći da je on ĉak i na toj udaljenosti već bio zašao u prostrani zaljev, jer kad bi se povukla prava crta od Caporkova rta do Rta ĉeljusti, on bi se nalazio s njezine zapadne strane, odnosno, ona bi mu ostala s desne strane. Hoće li brod zaci u zaljev? To je pitanje najviše muĉilo naseljenike. Ako zaĊe, hoće li se usidriti? To se pitanje odmah potom nametalo. A neće li se samo zadovoljiti time da promotri obalu i da se potom otisne na puĉinu, a da uopće ne iskrca svoju posadu? Sve će to doznati prije nego što proĊe jedan sat. Trebali su samo ĉekati. Cyrus Smith je sa strepnjom u srcu promatrao kako se na tom tajanstvenom brodu vije crna zastava. Nije li ona znaĉila izravnu prijetnju djelu što ga je on sa svojim prijateljima obavio na otoku? Jesu li ti gusari, nije bilo nikakve dvojbe da su mornari na tom brodu upravo to, jesu li oni već prije bili na tom otoku s obzirom na to da su prilazeći mu istaknuli svoju zastavu? Nisu li se oni već prije iskrcali na nj, ĉime bi se pojasnile neke pojedinosti koje su ostale nepojašnjene do tog trenutka? Nije li na ponekom još neistraţ enom dijelu otoka boravio neki njihov ortak, koji bi sada mogao stupiti s njima u svezu? Na sva ta pitanja, što ih je sam sebi postavljao, Cyrus Smith nije nalazio odgovora, ali je stoga osjećao da je poloţ aj naseljenika postao vrlo ozbiljan dolaskom tog briga. Uza sve to, njegovi prijatelji i on su bili odluĉni suprotstaviti se tim gusarima do posljednjeg trunka snage. Jesu li gusari bili brojniji i bolje naoruţ ani od njih? To bi bilo bitno doznati! Ali kako doći do njih? Posve se smraĉilo. Mladog je mjeseca nestalo zajedno sa sunĉevim zalaskom. Potpuni je mrak obavio i otok i more. Gusti su oblaci zastrli obzorje i nisu propuštali traĉak svjetlosti. Sa sumrakom je i vjetar potpuno utihnuo. Niti se jedan list nije micao na drveću, niti je ikakav val mrmorio na ţ alu. Broda više nisu vidjeli, a budući da su sva svjetla na njemu bila pogašena, nisu znali gdje se nalazi, ukoliko je još bio u blizini otoka. Tko zna javi se tada Pencroffmoţ da će taj prokleti brod okrenuti otoku krmu u tijeku noći, tako da ga sutradan, kad bude svitalo, više nećemo vidjeti? Kao odgovor na mornarevu primjedbu ţ iva svjetlost sijevne na puĉini i topovski pucanj

odjekne zrakom. Znaĉi, brod je bio još tamo i uz to naoruţ an topovima. Šest sekunda je prošlo od bljeska svjetlosti do topovskog pucnja. Dakle, brod se nalazio udaljen od obale oko jednu milju i ĉetvrt. U istom trenutku ĉulo se škripanje lanaca, koji su se rušili u more kroz rupe na pramcu. Brod se usidrio nasuprot Granitnog dvorca.

II. DOGOVARANJE PREDOSJECANJE AYRTONOV PRIJEDLOG NASELJENICI GA PRIHVAĆAJU AYRTON I PENCROFF NA OTOĈIĆU SPASA ROBIJAŠI S NORFpLKA NJIHOVI PLANOVI AYRTONOV HRABRI POKUŠAJ NJEGOV POVRATAK ŠESTORICA PROTP7 PEDESETORICE Nije više bilo nikakve dvojbe o nakanama gusara. Oni su bacili sidro na maloj udaljenosti od otoka. Bilo je oĉito da će se sutradan u svojim ĉamcima iskrcati na obalu! Cyrus Smith i njegovi prijatelji bili su pripravni za borbu, ali makar koliko da su bili odluĉni, nisu smjeli niti jednog trenutka zaboraviti na oprez. Moţ da se uspiju pritajiti, ukoliko se gusari zadovolje time da se samo iskrcaju na obalu i ne zaĊu u nutrinu otoka. A moţ da gusari i nisu imali drugih nakana već da se snabdiju vodom Rijeke milosti, te neće zamijetiti niti most koji je bio milju i pol udaljen od ušća rijeke, a niti radionicu u Dimnjacima. Ali zašto su istaknuli onu zastavu na jarbolu broda? Ĉemu ono pucanje iz topa? Ĉisto razmetanje, nema dvojbe, ukoliko to nije imalo znaĉiti da su postali gospodarima otoka?! Cyrus Smith je sada znao da je brod bio dobro naoruţ an. Ĉime su naseljenici Lincolnova otoka mogli odgovoriti na pucnjavu gusarskih topova? Samo s nekoliko pušaka! Pa ipak napokon će Cyrus Smith mi se nalazimo u neosvojivom zaklonu. Neprijatelj ne moţ e otkriti otvor nekadašnjeg odlijevnog tunela, koji sada pokriva trska i trava. Prema tome, on nije u stanju prići Granitnom dvorcu. Ali naši nasadi, naš peradarnik, naš obor, i sve drugo, na kraju poviĉe Pencroff udarivši nogom o tlo. Sve to oni mogu uništiti i opustošiti za svega nekoliko sati! Sve, Pencroffe odgovori Cyrus Smith i mi ih u tome doista nikako ne moţ emo zaprijeĉiti. Ima li ih mnogo, to treba doznati reĉe tada novinar. Ako ih nema više od desetak, dvanaest, uspjet ćemo ih zaustaviti, ali ako ih ima ĉetrdeset, pedeset i moţ da još više... Gospodine Smithe javi se tada Ayrton, zakoraĉivši prema inţ enjeru biste li mi dali jedno dopuštenje? Kakvo, dragi prijatelju? Da odem do broda i da ustvrdim brojĉanu snagu njegove posade. Ali, Ayrtone... odgovori inţ enjer oklijevajući pri tome ta vi izlaţ ete svoj ţi vot... A zašto ne bih, gospodine? To je više nego što od vas duţ nost traţ i! Ja moram uĉiniti više no što mi duţ nost nalaţ e odgovori Ayrton. Vi biste se, dakle, s pirogom otisnuli do broda? upita ga Gedeon Spilett. Ne, gospodine, već bih otplivao do njega. Piroga ne moţ e proći kuda se ĉovjek moţ e provući, koristeći se pritom svim sredstvima. Znate li vi da je brig udaljen od obale ĉitavu milju i ĉetvrt? upita ga Harbert. Ja sam dobar plivaĉ, gospodine Harberte! Ali to znaĉi staviti glavu u torbu, kao što sam vam već prije kazao ponovno će inţ enjer. Nije bitno odgovori Ayrton. Gospodine Cyruse, molim vas smilujte mi se. Moţ da ću se

tako uzdignuti u svojim vlastitim oĉima! Idite, Ayrtone odgovori inţ enjer, koji je osjećao da bi duboko rastuţ io nekadašnjeg robijaša koji se pretvorio u poštena ĉovjeka, ukoliko bi se suprotstavio njegovu prijedlogu. Ja ću vas pratiti reĉe Pencroff. Zar nemate povjerenja u mene! ţ ivo upita Ayrton. A potom smjernije doda: Šteta! Ne, ne, Ayrtone! na to će inţ enjer vrlo ţ ivo. Ne, Ayrtone! Pencroff ima povjerenja u vas! Vi ste krivo protumaĉili njegove rijeĉi. Doista javi se mornar ja sam htio predloţ iti Ayrtonu da ga otpratim samo do otoĉića. Moguće je da se na nj iskrcao neki od onih lupeţ a, premda je to malo vjerojatno. U tom sluĉaju bolje da smo dvojica, jer ćemo lako zaprijeĉiti onoga s broda da podigne uzbunu. Ja bih Ayrtona priĉekao na otoĉiću, dok bi on sam otplivao do broda, jer je on to i predloţ io! Nakon dogovora, Ayrton se stane pripremati za odlazak. Njegova je zamisao bila vrlo smjela, ali zahvaljujući noćnoj tami, postojala je mogućnost da je uspije provesti u djelo. Kad jednom stigne do broda, Ayrton se mislio zakvaĉiti ili za lance ispod brodskog pramca ili za konope na jarbolima i odatle moţ da ustvrditi broj, pa ĉak i nakane tih lupeţ a. U pratnji ostalih, Pencroff i Ayrton siĊu na ţ alo. Ayrton se razodjene i namaze mašću, tako da barem donekle zaštiti tijelo od vode koja je u to doba godine bila još vrlo hladna, a vrlo lako se moglo dogoditi da ostane u njoj nekoliko sati. Dotle su Pencroff i Nab pošli po pirogu koja je bila privezana uz obalu Rijeke milosti, nekoliko stotina koraka uzvodno. Kad su se vratili, Ayrton je bio pripravan za polazak. Nakon što je preko ramena prebacio jedan pokrivaĉ, Ayrton se sa svim naseljenicima rukova. A potom se zajedno s Pencroffom ukrca u pirogu. Bilo je deset i pol sati naveĉer kad su njih dvojica nestali u noćnoj tami. Njihovi prijatelji poĊoše do Dimnjaka, da ih tamo ĉekaju. Tjesnac izmeĊu Otoĉića spasa i Lincolnova otoka lako su preplovili, ali su pritom bili ipak na oprezu, jer se moglo dogoditi da se koji gusar iskrcao na nj i sada vršlja po njemu. Ali pošto su polako istraţ ili otoĉić, ustvrdili su da je pust. Ayrton, za kojim je išao Pencroff brzim korakom, prijeĊe s jedne strane otoka na drugu, prestrašivši pritom ptice, koje su se gnijezdile u rupama stijena. Potom se, ni trenutka ne oklijevajući, baci u more i bez buke zapliva u smjeru broda, ĉiji se toĉan poloţ aj nazirao u noći, zahvaljujući ponekoj netom upaljenoj svjetlosti. Pencroff se skupi u udubljenju jedne stijene na obali i stade tu ĉekati na Ayrtonov povratak. U meĊuvremenu je Ayrton snaţ nim zamasima ruku i nogu klizio morskom površinom, a da pritom nije tvorio nikakvu buku. Glava mu je jedva virila iz vode, a oĉi su mu bile stalno uprte u tamnu spodobu briga, ĉija su se svjetla odraţ avala u vodi. On je mislio jedino na zadaću koju je na sebe preuzeo. Posve je smetnuo s uma opasnosti koje su mu prijetile, ne samo na brodu već i u moru, jer su se u tim predjelima ĉesto pojavljivali morski psi. Struja ga je nosila i on se vrlo brzo udaljivao od obale otoĉića. Pola sata poslije toga Ayrton je, a da ga nije nitko ni vidio ni ĉuo, nešto roneći, a nešto plivajući, stigao do broda, uhvatio se rukom za lance, koji su visili ispod samog pramca. Najprije predahne, a potom se po lancima popenje do ukrasa na samom pramcu. Tu se sušilo nekoliko pari mornarskih hlaĉa. On jedne navuĉe na sebe, a potom se ĉvrsto uhvati za ogradu i stane osluškivati. Posada na brodu nije spavala. Naprotiv, uvelike se galamilo, pjevalo i smijalo. Odjednom neke rijeĉi praćene psovkama privuku Ayrtonovu pozornost.

Sjajan je plijen ovaj naš brig. Dobro juri ovaj naš Speedy^! S pravom je dobio to ime! Sva mornarica Norfolka moţ e poći u potjeru za njim, ali ga neće dostići. Ţivio njegov zapovjednik! Ţivio Bob Harvey! Što je Ayrton osjećao kad je ĉuo dijelove tog razgovora, moţ e se zamisliti. Taj Bob Harvey bio je jedan od njegovih nekadašnjih prijatelja u Australiji, neustrašiv mornar koji je nastavio i proveo u djelo Ayrtonove zloĉinaĉke planove. Bob Harvey se u blizini otoka Norfolka doĉepao ovog broda koji je bio natovaren oruţ jem, municijom, svakovrsnom opremom i alatima, dakle robom namijenjenom jednom od otoka u otoĉju Sandwich. Sva je njegova razbojniĉka druţ ina prešla na taj brod i ti su bijednici, koji su najprije bili robijaši, a potom gusari, pustošili Tihim oceanom, uništavali brodove, ubijali njihove posade i bili krvoloĉniji i od samih malajskih gusara. Ti su robijaši glasno razgovarali, razmećuĉi se svojim podvizima i pijući iznad svake mjere. A evo što je Ayrton na kraju uspio shvatiti: Sadašnja posada Speedjja sastojala se samo od engleskih robijaša, koji su pobjegli s Norfolka. A sada nekoliko rijeĉi o tom Norfolku: Na 29°2' juţ ne geografske širine i 16°42' istoĉne geografske duţ ine, istoĉno od australskog kopna nalazi se otoĉić ĉiji opseg iznosi svega šest milja, a nad njim se diţ e Pittovo brdo visoko jedanaest stotina stopa iznad morske površine. To je otok Norfolk, sjedište kaţ njeniĉkog zavoda u koji su dospijevali najgori zloĉinci iz engleskih zatvora. Takvih je na Norfolku bilo oko pet stotina, a bili su podvrgnuti ţ eljeznoj disciplini i teškim kaznama. Nad njima je bdjelo sto pedeset vojnika i sto pedeset ĉinovnika pod ĉelništvom jednoga guvernera. Teško bi se mogao zamisliti gori skup zloĉinaca od onih što su robijali na Norfolku. Premda se to rijetko dogaĊalo, ponekad je, unatoĉ najstroţ oj budnosti vojnika, ponekoj skupini tih zloĉinaca uspio bijeg, a onda bi na prepad zauzeli neki brod i potom njime krstarili i pljaĉkali polinezijska otoĉja. Takvim su prepadom došli do broda Bob Harvey i njegova druţ ina. To isto je nekad htio uĉiniti i Ayrton. Bob Harvey se doĉepao briga Speedyja, koji je bio usidren ispred otoka Norfolka. Posadu broda su poubijali i već godinu dana je taj brod, postavši gusarskim, plovio Pacifiĉkim oceanom pod zapovjedništvom Harveya, koji je nekoć bio kapetan duge plovidbe, a sada je bio zapovjednik gusara. On i Ayrton su se dobro poznavali. Gusari su najvećim dijelom bili okupljeni u krmnici broda, ali su se neki i opruţ ili na palubi i glasno razgovarali. Razgovor se meĊu gusarima nastavljao usred buke i pijanĉevanja. Ayrton je tako doznao da je Speedy sluĉajno doplovio pred Lincolnov otok. Bob Harvey još nikad ne bijaše nogom stupio na njegovo tlo ali, kao što je Cyrus Smith predosjećao, naišavši na svom putu na taj nepoznati otok koji nije bio oznaĉen niti na jednoj pomorskoj karti, on je odluĉio pohoditi ga i od njega, ukoliko se pokaţ e prikladnim za pristajanje, napraviti stalnu luku za svoj brod. A što se tiĉe crne zastave što je vijorila na jarbolu Speedyja i onog topovskog pucnja ispaljenog kao što to rade ratni brodovi koji pucnjavom pozdravljaju skidanje zastave, sve je to bilo uobiĉajeno gusarsko razmetanje. Nije to bio nikakav znak, niti je neka sveza postojala izmeĊu Lincolnova otoka i robijaša odbjeglih s Norfolka. Posjedu naseljenika je zaprijetila velika opasnost. Bilo je oĉito da će taj otok, sa svojom pitkom vodom, s malom lukom, sa svim onim mnogobrojnim vrelima ţ ivota kojima su naseljenici svojim radom dali još veću vrijednost, sa skrivenim dubinama Granitnog dvorca,

predstavljati idealan zaklon za gusare ako im dopadne šaka, a time što je bio nepoznat moţ da bi ih dulje vrijeme štitio od zasluţ ene kazne. Osim toga, bilo je takoĊer oĉito da oni neće poštedjeti nijednog naseljenika i da će prva briga Boba Harveya i njegovih ortaka biti bez milosti ih pobiti. Cyrus Smith i njegovi prijatelji nisu imali kamo bjeţ ati, nisu se mogli skriti nigdje na otoku, jer su se gusari kanili na njemu nastaniti, te bi vjerojatno, u sluĉaju da Speedy krene na put, nekoliko ljudi posade ostalo na otoku. Dakle, trebalo se boriti, trebalo je uništiti sve te bijednike koji nisu bili vrijedni milosti i protiv kojih su sva sredstva bila dopuštena. Eto, to je razmišljao Ayrton i bio je siguran da bi se Cyrus Smith sloţ io s tim njegovim stajalištem. Ali, hoće li se naseljenici moći oduprijeti gusarima, hoće li ih pobijediti? To je zavisilo od naoruţ anja broda i od broja njegove posade. To je Ayrton htio svakako ustvrditi. Budući da se jedan sat po njegovu dolasku pijana galama gusara poĉela stišavati i da je popriliĉan broj robijaša već spavao tvrdim snom pijanca, Ayrton odluĉno poĊe prema mostu Speedyja, koji je zbog pogašenih svjetala bio u duboku mraku. On se, dakle, popenje na kljun broda, da bi odmah potom stigao do prednjeg kašteleta briga. Provlaĉeći se izmeĊu robijaša ispruţ enih po palubi, on proĊe s kraja na kraj broda i ustvrdi da je Speedy naoruţ an sa ĉetiri topa koji su upotrebljavali metke od osam do deset livri teţ ine. Opipavši ih, ustvrdio je da se ti topovi pune straga. To je oruţ je, prema tome, bilo najnovije proizvodnje, s njim se lako rukovalo, a uĉinak mu je bio strašan. Desetak ljudi je leţ alo na mostu broda, ali je, vjerojatno daleko veći broj spavao u njegovoj nutrini. Na temelju one galame koju su maloprije napravili, Ayrton je drţ ao da ih na brodu ima oko pedeset. To je bilo previše za šest naseljenika Lincolnova otoka! MeĊutim, zahvaljujući Ayrtonovoj privrţ enosti, Cyrus Smith neće biti iznenaĊen, Ayrton će mu javiti protivnikovu snagu, te će on poduzeti potrebne mjere kako bi mu se suprotstavio. Budući da je obavio zadaću koje se bijaše prihvatio, Ayrton odluĉi vratiti se i svoje prijatelje izvijestiti o svemu što je ustvrdio. Upravo se pripremao pored kašteleta dohvatiti pramca, i onda kliznuti u more, kadli tom ĉovjeku koji je ţ elio, kao što bijaše kazao, uĉiniti više no što mu je bila duţ nost, pade na um doista herojska misao, koja će njega, doduše, stajati ţ ivota, ali će barem spasiti otok i naseljenike. Cyrus Smith se nije mogao oduprijeti pedesetorici tih lupeţ a naoruţ anih svim mogućim oruţ jima: ili će nasilno upasti u Granitni dvorac, ili pak glaĊu svladati njega i njegove prijatelje. Tada njemu doĊu pred oĉi njegovi spasitelji, ljudi koji su od njega napravili ĉovjeka, poštena ĉovjeka, kojima je sve dugovao, pobijeni bez milosti, uništeni njihovi radovi, njihov otok pretvoren u gusarski zaklon. Uz to je on, Ayrton, drţ ao sebe odgovornim za tolike nevolje, jer je njegov nekadašnji prijatelj, Bob Harvey, proveo u djelo njegove osobne planove, te mu cijelo biće proţ me osjećaj uţ asa. Tada se u njemu javila neodoljiva ţ elja baciti u zrak brig, a s njim i sve ono, što se na njemu nalazilo. Ayrton će poginuti prigodom eksplozije, ali će barem ispuniti svoju duţ nost. Ayrton nije oklijevao. Bilo je lako dospjeti do komore u kojoj je bio pohranjen barut, jer se ta komora uvijek nalazila na krmi svakog broda. Baruta sigurno nije nedostajalo na gusarskom brodu. Bila je dostatna samo iskra da ga se uništi u trenutku. Ayrton se vrlo oprezno spusti ispod palube, gdje su po podu leţ ali mnogi gusari svladani više pijanstvom nego snom. Jedna je svjetiljka gorjela u podnoţ ju glavnog jarbola o kojemu je visila jedna vješalica na koju je bilo zataknuto sve moguće vatreno oruţ je. Ayrton skine s te vješalice jedan pištolj, pošto se uvjerio da je nabijen i opskrbljen upaljaĉem. Bio mu je dostatan taj pištolj da potpuno uništi cijeli brod. Klizne prema krmi broda s nakanom da se dokopa krmnice, gdje se sigurno nalazila i komora s barutom.

MeĊutim, u tom gotovo mraĉnom potpalublju bilo se teško kretati, a da se ne gurne nekog poluzaspalog gusara. Taj je odgovarao psovkama i udarcima. Ayrton se radi toga morao nekoliko puta zaustaviti. Na kraju je ipak stigao do pregrade, koja je dijelila srednji dio od krmnog dijela broda. Napipa vrata koja su sigurno vodila u samu komoru. PrinuĊen otvoriti ih nasilno, Ayrton se baci na posao. Teško se to moglo obaviti bez buke, jer je trebalo razbiti lanac. Ali pod snaţ nom Ayrtonovom rukom lanac pukne i vrata se otvore... U tom se trenutku jedna ruka spusti na Ayrtonovo rame. Što ćeš ti ovdje? upita neĉiji tvrdi glas i neki ĉovjek visoka rasta, izišavši iz sjene, naglo prinese svjetiljku i osvijetli Ayrtonovo lice. Ayrton se baci unatrag. U naglom bljesku svjetiljke on je prepoznao svoga nekadašnjeg ortaka, Boba Harveya, dok ovaj njega sigurno nije, drţ eći ga davno mrtvim. Što ćeš ti tu? upita Bob Harvey, zgrabivši Ayrtona za pojas na hlaĉama. Ali Ayrton ništa ne odgovori, već snaţ no odgurne zapovjednika robijaša i pokuša se probiti u komoru. Jedan metak u sve one tone baruta i svemu će biti kraj! Ovamo, momci! poviĉe Bob Harvey. Dva ili tri gusara, probuĊeni dozivanjem svoga šefa, skoĉe na noge i, bacivši se na Ayrtona, pokušaju ga srušiti na pod. Snaţ ni se Ayrton oslobodi njihova stiska. Odjeknuše dva pucnja iz njegova pištolja i dvojica se gusara sruše na pod. Ali mu stoga jedan udarac noţ a, koji nije uspio izbjeći, rasijeĉe rame. Ayrton shvati da više ne moţ e napraviti ono, što bijaše naumio. Bob Harvey je zatvorio vrata komore. U potpalublju gusari se uskomešaše. Vjerojatno su se svi što su tamo leţ ali sada probudili. Ayrton je samo mislio na svoj spas, kako bi se kasnije mogao boriti rame uz rame sa Cyrusom Smithom. Nije mu preostalo drugo do bjeţ ati! Alije li bijeg bio moguć? Bilo je malo nade, premda je Ayrton odluĉio sve poduzeti kako bi se vratio svojim prijateljima. Još su mu ĉetiri metka ostala u pištolju. Dva prasnuše odmah, od kojih je jedan bio namijenjen Bobu Harveyu, ali ga ne rani, barem ne teško. Iskoristivši trenutak uzmaka svojih protivnika, Ayrton pojuri prema Ijestvama, koje su vodile na palubu, s nakanom da stigne do brodskog mosta. Pojurivši pokraj svjetiljke, on je razbi drškom pištolja. Nasta potpuni mrak, koji mu je pomogao pri bijegu. ProbuĊeni iza sna nastalom bukom, dva se ili tri gusara stanu u tom trenutku spuštati stubama u potpalublje. Petim metkom Ayrton jednoga od njih sruši sa stuba, dok su se ostali razbjeţ ali ne shvaćajući što se dolje dogaĊa. U dva skoka Ayrton se naĊe na mostu briga, a tri sekunde potom, pošto je ispalio posljednji metak u lice jednom gusaru koji ga je bio zgrabio za vrat, opkoraĉi ogradu broda i strmoglavi se u more. Ayrton ne bijaše ni šest puta zamahnuo rukama, kadli oko njega poput krupe stanu pljuštati meci. Kakvo lije uzbuĊenje ovladalo Pencroffom, sklonjenim u jednoj litici na otoĉiću, te Cyrusom Smithom, novinarom, Harbertom i Nabom koji su se nalazili u Dimnjacima, kad su zaĉuli kako pucnjevi odjekuju na palubi broda! Pojurili su na ţ alo i bili pripravni da s uperenim puškama odbiju napadaĉa. Oni su bili sigurni da su gusari iznenadili Ayrtona i raskopremdali ga. A moţ da će taj ološ iskoristiti noćnu tamu i pokušati se iskrcati na obalu! Pola sata je prošlo u samrtnoj strepnji. U meĊuvremenu je pucnjava posve prestala, ali se ni Ayrton ni Pencroff nisu pojavljivali. Da gusari nisu zauzeli otoĉić? Moţ da je trebalo pojuriti u pomoć Pencroffu i Ayrtonu? Ali kako? More je u tom trenutku bilo pod utjecajem plime, tako da tjesnacem nisu mogli. Piroga je pak bila na drugoj strani! Moţ e se zamisliti uţ asnu zabrinutost

koja je ovladala Cyrusom Smithom i njegovim prijateljima! Napokon oko pola sata poslije ponoći jedna piroga pristade uz obalu. U njoj su se nalazila dva ĉovjeka: Ayrton lako ranjen u rame i Pencroff zdrav i ĉitav. Prijatelji ih doĉekaju raširenih ruku. Odmah su se sklonili u Dimnjake. Tamo Ayrton ispriĉa što se sve dogodilo na brodu, ne zatajivši pritom niti svoj naum da brig baci u zrak, što je i pokušao provesti u djelo. Sve se ruke pruţ e prema Ajrtonu koji nijednom rijeĉi nije prikrio ozbiljnost poloţ aja. Gusari su sada znali da je Lincolnov otok nastanjen. Oni će se iskrcati na nj u velikom broju i dobro naoruţ ani. Nikoga i ništa neće poštedjeti. Ako im naseljenici padnu u šake, nikakvoj se milosti od njih ne mogu nadati! U redu, znat ćemo umrijeti! reĉe novinar. UĊimo i bdijmo na to će inţ enjer. Imamo li mi ikakva izgleda ţ ivi se izvući iz ovog poloţ aja, gospodine Cyruse? upita mornar. Imamo, Pencroffe! Hm! Šestorica protiv pedesetorice! Da, da! Ako ne ubrojimo... Koga, dakle? ponovno upita Pencroff. Cyrus ne odgovori, već rukom pokaţ e nebo.

III. MAGLA SE PODIGLA INŢENJEROVE UPUTE TRI STRAŢARSKA MJESTA AYRTON I PENCROFF PRVI ĈAMAC JOŠ DVA ĈAMCA NA OTOĈIĆU SPASA ŠEST GUSARA NA OTOKU BROD DIŢE SIDRO PUCNJAVA SA SPEEDYJA NASELJENICI U OĈAJNOM POLOŢAJU NEOĈEKIVANI RASPLET Noć je prošla bez nezgoda. Naseljenici su bili na oprezu i nisu napuštali mjesto ispred Dimnjaka. Ĉini se da gusari sa svoje strane nisu pokušali nikakvo iskrcavanje u tijeku noći. Pošto je posljednji pušĉani metak ispaljen na Ayrtona, nijedan pucanj, niti bilo kakva buka nisu više dolazili s broda. Moglo se ĉak pomisliti da je brod digao sidro, bojeći se da ima posla s odviše jakim protivnikom, te se stoga udaljio iz tog kraja. Ali nije bilo tako. Kad je poĉelo svitati, naseljenici su u jutarnjoj izmaglici opazili nejasnu spodobu na moru. Bio je to Speedy. Dragi prijatelji reĉe tada inţ enjer ţ elim vam predoĉiti mjere koje nam valja poduzeti prije no što se ova izmaglica raziĊe. Ona nas skriva od gusara, te se moţ emo posvetiti pripremama, a da to njima ne upadne u oĉi. Najhitnije od svega jest, da ti robijaši steknu uvjerenje kako na otoku ima dostatno stanovnika i da su im se sposobni suprotstaviti. Predlaţ em vam stoga da se podijelimo na tri skupinice, s time da prva drţ i poloţ aj ovdje kod Dimnjaka, druga kod ušća Rijeke milosti, a treća da se smjesti na otoĉić, kako bi zaprijeĉila ili barem usporila pokušaj iskrcavanja. Mi raspolaţ emo s dva karabina i ĉetiri puške. Dakle, svaki će od nas biti naoruţ an, a kako su naše zalihe u barutu i olovu priliĉno velike, pucat ćemo da se sve praši. Ne moramo se bojati ni gusarskih pušaka, ni topova s njihova broda. Što oni mogu postići pucajući u ove litice? A budući da mi nećemo na njih otvarati paljbu s prozora Granitnog dvorca, gusari ga neće tući svojim topovima, koji bi mogli prouzroĉiti našem prebivalištu nepopravljive štete. Za nas će biti najgore ako se budemo morali uhvatiti ukoštac s njima, jer su oni brojĉano mnogo jaĉi od nas. Moramo, prema tome, svakako sprijeĉiti njihovo iskrcavanje, a da se pritom ne otkrijemo. Dakle, ne štedite municiju. Pucajte ĉesto, i ciljajte toĉno. Svaki od nas mora pobiti osam do deset neprijatelja!

Cyrus Smith je govorio mirnim glasom, kao da se radi o nekom poljskom poslu, a ne o pravoj pravcatoj borbi, i predoĉio im je jasno poloţ aj u kojemu su se nalazili. Njegovi su se prijatelji bez rijeĉi sloţ ili s uputama koje im je dao. Trebao je svaki od njih zauzeti svoj poloţ aj, prije no što se jutarnja magla potpuno ne raziĊe. Nab i Pencroff se odmah popenju u Granitni dvorac i iznesu iz njega dostatno municije. Gedeon Spilett i Ayrton, obojica odliĉni strijelci, dobiše dva karabina koji su s velikom toĉnosti mogli pogoditi cilj udaljen oko jednu milju. Ostale ĉetiri puške dobiše Cyrus Smith, Pencroff, Nab i Harbert. A evo tko je na koji poloţ aj odreĊen. Cyrus Smith i Harbert su postavili zasjedu pokraj Dimnjaka. S tog su poloţ aja gospodarili ţ alom ispod Granitnog dvorca u priliĉno velikom krugu. Gedeon Spilett i Nab su se šćućurili izmeĊu litica na ušću Rijeke milosti, s koje su naseljenici prije toga uklonili i most i mostiće. Ova su dvojica trebala zaprijeĉiti prilaz ĉamcima i iskrcavanje gusara na drugoj strani rijeke. Ayrton i Pencroff gurnuše pirogu u vodu, prijeĊu tjesnacem na otoĉić i zauzmu na njemu dva potpuno odvojena mjesta. Kad gusari zamijete da se na njih puca sa ĉetiri razne strane, zamislit će se nad tim, uvjereni da na otoku ima više ljudi odluĉnih, pod svaku cijenu braniti ga. Ako uza sve to ne uspiju zaprijeĉiti iskrcavanje gusara, ili pak zamijete da će ih neki od ĉamaca s gusarskog broda zaobići, Pencroff i Ayrton će se s otoĉića povući na otok i prebaciti na najugroţ enije mjesto. Prije no što će poći svaki na svoj borbeni poloţ aj, naseljenici jedni drugima snaţ no stisnuše ruke. Pencroff je uspio svladati svoje uzbuĊenje kad je zagrlio Harberta, koji mu je bio kao vlastito dijete! I oni se potom raziĊu. Cyrus Smith i Harbert odoše na jednu stranu, Gedeon Spilett i Nab na drugu. I jednih i drugih odmah nestane iza hridina. Pet minuta iza toga Pencroff i Ayrton sretno se prebace tjesnacem na otoĉić i skriju se u kamenitim udubinama na njegovoj istoĉnoj strani. S briga ih sigurno nitko nije zamijetio, jer se ovaj jedva nazirao kroz maglu. Bilo je šest i pol sati ujutro. Ubrzo se magla, polako, raziĊe u gornjim slojevima zraka i ukaţ e se vršak brodskog jarbola. Magla se još neko vrijeme u gustim pramenovima valjala po morskoj površini, ali potom stiţ e svjeţ i povjetarac i rastjera je, kao da je nije ni bilo. Speedy se pojavi u svoj svojoj veliĉini, usidren s dva sidra, s pramcem okrenutim prema sjeveru, s lijevim svojim bokom prema otoku. Kao što je Cyrus Smith i pretpostavio, on nije bio od obale udaljen više od jedne milje i ĉetvrt. Zlokobna crna zastava vijorila je na njegovu jarbolu. Inţ enjer je dalekozorem vidio da su njegova ĉetiri topa koja su predstavljala brodsku artiljeriju bila usmjerena prema otoku. Bilo je oĉito da će na najmanji znak otvoriti paljbu. Speedy je, meĊutim, nijem i nepomiĉan leţ ao na puĉini. Tridesetak se gusara vrzmalo po brodskom mostu. Nekoliko ih se popelo na krmnicu. Popevši se na preĉke jarbola dva su gusara dalekozorima pozorno promatrala otok. Zasigurno ni Bobu Harveyu, ni njegovim ljudima nije moglo biti jasno što se, u stvari, prošle noći dogaĊalo na njihovu brodu. Neki polunagi ĉovjek je razbio vrata komore u kojoj se nalazio barut. Svi su se bacili na nj, ali on je šest hitaca ispalio na njih i pritom jednog gusara ubio, a dvojicu ranio. Je li taj ĉovjek izbjegao njihove metke? Je li se plivajući dokopao obale? Odakle je osvanuo na brodu? I s kojom nakanom? Je li doista htio dignuti u zrak Speedy, kao što je Bob Harvey pretpostavljao? Sva su se ta pitanja uskomešala u glavama robijaša. MeĊutim, o jednome više nisu dvojili, a to je da je nepoznati otok pred kojim se Speedy usidrio bio nastanjen i da je na njemu, moţ da, bila ĉitava naseobina, koja je odluĉila braniti ga. MeĊutim, nikoga se

nije zamjećivalo ni na ţ alu, ni na zaravni. Obala je izgledala potpuno pusta. U svakom sluĉaju, nisu se vidjele nikakve nastambe? Nisu li stanovnici pobjegli u nutrinu otoka? Mora biti da su sva ta pitanja muĉila gusarskog voĊu i on je, sigurno, kao oprezan ĉovjek, htio razvidjeti pojedina mjesta prije no što će tamo uputiti svoju druţ inu. Ĉitav sat i pol naseljenici ni po ĉemu nisu mogli zakljuĉiti da se oni na brodu pripremaju na napad ili iskrcavanje. Bilo je oĉito da Bob Harvey oklijeva. Nema dvojbe, on nije uspio, promatrajući otok kroza svoje najbolje dalekozore, zapaziti niti jednog naseljem'ka šćućurenog iza litica. TakoĊer je bilo malo vjerojatno da je njegovu pozornost privukao onaj zastor od zelenog granja i povijuša, koji je skrivao prozore Granitnog dvorca i isticao se na goloj stijeni. U stvari, kako je i mogao pomisliti da se na onoj visini i izdubljeno u granitnoj stijeni nalazilo obitavalište ljudi? Promatrajući zaljev Unije u ĉitavoj njegovoj duţ ini od Ĉaporkova rta do Rta ĉeljusti, ni po ĉemu nije mogao zakljuĉiti da je otok bio ili mogao biti nastanjen. U osam sati, meĊutim, naseljenici su zamijetili nekakav pokret na palubi Speedyja. Gusari su se motali oko paranaka o kojima su visjeli ĉamci i jedan su spustili u more. Sedam se ljudi ukrcalo u nj. Bili su naoruţ ani puškama. Jedan od njih se prihvati kormila, ĉetvorica dohvatiše vesla, dok su se dvojica šćućurila sprijeda i promatrala otok pripremni otvoriti na nj paljbu. Njihova je nakana vjerojatno bila obaviti prvo izviĊanje obale, ali da se na nju ne iskrcaju, inaĉe bi bili došli u većem broju. Gusari koji su sjedili po preĉkama jarbola sigurno su vidjeli da je otoĉić pokrivao obalu otoka i da je od nje bio odijeljen tjesnacem širokim oko pola milje. Ipak je Cyrus Smith ubrzo ustvrdio, promatrajući kretanje ĉamca, da nije kanio ući u tjesnac, već da će pristati uz otoĉić što je, uostalom, bila potpuno opravdana mjera opreznosti. Skriveni svaki na svojoj strani otoĉića u uskim udubljenjima hridina, Pencroff i Ayrton su vidjeli da ĉamac ide pravo na njih i oni su ĉekali da im se dostatno pribliţ i. Ĉamac se pribliţ avao vrlo oprezno. Njegova su vesla uranjala u vodu u dugim razmacima. Naseljenici su vidjeli kako je jedan od gusara smještenih na pramcu ĉamca drţ ao u ruci dubinski visak i s njime nastojao pronaći udubljenje, koje je svojom strujom Rijeka milosti izdubila u morskome dnu. Na temelju toga se moglo zakljuĉiti da je Bob Harvey odluĉio pribliţ iti svoj brod što bliţ e obali. Tridesetak gusara razbacanih po konopima jarbola nisu gubili s oka kretanje ĉamca i traţ ili su pritom odreĊene toĉke na obali, koje su im trebale omogućiti da bez opasnosti uz nju pristanu. Ĉamac nije bio udaljen od obale više od nekoliko stotina metara. Odjednom se zaustavio. Ĉovjek na kormilu, stojeći uspravno, traţ io je pogledom najpogodnije mjesto za pristajanje. U istom trenutku odjeknuše dva pucnja. Jedva zamijetan dim se podiţ e iznad hridina otoĉića. Kormilar i onaj ĉovjek s viskom u ruci sruše se nauznak u ĉamac, pogoĊeni istodobno mecima, koje su Pencroff i Ayrton ispalili na njih. Odmah potom zaĉuše snaţ an prasak. Prosuklja dim iz boka Speedyja i meci udare i raznesu vrhove hridina iza kojih su bili zaklonjeni Pencroff i Ayrton, ali ovoj dvojici se ništa ne dogodi. Strašne psovke odjeknu u ĉamcu, koji odmah krene. Kormilara zamijeni jedan od njegovih prijatelja i vesla ţ ivo zasjekoše vodu. Umjesto da se vrati k brodu, što su naseljenici i oĉekivali, ĉamac produţ i uz obalu otoĉića, u nakani da zaokrene iza njegova juţ noga rta. Gusari su veslali svom snagom da bi se udaljili od dometa pušaka. Oni su tako plovili dok nisu stigli na pola milje od uvale, koja je završavala u kruţ noj crti, štićeni stalno topovima s broda, te uprave pramac ĉamca prema ušću Rijeke milosti. Njihova je nakana bila oĉita: htjeli su prodrijeti u tjesnac i s leĊa napasti naseljenike, koji

su se nalazili na otoĉiću i uz to ih staviti izmeĊu dvije paljbe, s ĉamca i s broda. Jasno je da bi se Ayrton i Pencroff u tom sluĉaju našli u vrlo neugodnom poloţ aju. Oko ĉetvrt sata je ĉamac plovio u tom smjeru. Za to vrijeme je vladala potpuna tišina i u zraku i na moru. Premda je Pencroffu i Ayrtonu postalo jasno da se nalaze u opasnosti da budu opkoljeni, nisu napustili svojih mjesta, i to stoga, što se nisu ţ eljeli pokazati napadaĉima i izloţ iti se topovima sa Speedyja, a osim toga raĉunali su i na to da će se u bitku ukljuĉiti Nab i Gedeon Spilett, koji su bili u zasjedi kod ušća Rijeke milosti, te Cyrus Smith i Harbert, koji su vrebali na gusare kod Dimnjaka. Dvadeset minuta poslije prvih ispaljenih metaka, gusarski se ĉamac nalazio na nekoliko stotina metara nasuprot ušću Rijeke milosti. Kako je upravo u tom trenutku poĉela djelovati plima sa uobiĉajenom ţ estinom, ĉemu je bio razlog vrlo uski tjesnac, gusari su osjetili kako ih strujanje vode baca prema obali. Veslajući punom snagom, uspjeli su se odrţ ati u sredini tjesnaca. Budući da su se nalazili u blizini ušća, njihov je prolaz pozdravljen s dva pušĉana metka i dvojica se njihovih prijatelja sruše u ĉamac. Nab i Gedeon Spilett nisu promašili cilj. S broda su odmah odgovorili s drugom topovskom paljbom. GaĊali su mjesto iznad kojega se dizao dim, ali s istim uspjehom kao i maloprije: nastradalo je nekoliko vršaka na liticama. Sad su se u ĉamcu nalazila još samo tri nepovrijeĊena ĉovjeka. Zahvaćen strujom, ĉamac je jurio tjesnacem brzinom strijele. Prošao je ispred Cyrusa Smitha i Harberta koji se nisu ni pokrenuli, drţ eći da im nisu na dometu. Zaokrenuvši iza sjevernog rta Otoĉića spasa, trojica veslaĉa zaveslaju ravno prema svom brodu. Naseljenici nisu imali razloga ţ aliti se na dotadašnji tijek borbe. Poĉetak je bio porazan za njihove protivnike. Izgubili su ĉetiri ĉovjeka koji su bili ili teško ranjeni ili ubijeni, dok su oni, naprotiv, prošli bez ozljeda, a potrošili su samo ĉetiri metka. Ako ih gusari budu tako i dalje napadali, ako se ponovno pokušaju iskrcati ĉamcima, postojala je mogućnost da ih pobiju jednoga po jednoga. Sad je bilo oĉito da su mjere što ih je inţ enjer poduzeo vrlo djelotvorne. Gusari će, moţ da, povjerovati da imaju posla s brojnim i dobro naoruţ anim neprijateljima, s kojima neće tako lako izići na kraj. Prošlo je pola sata prije nego što je ĉamac, koji se borio protiv strujanja na puĉini, stigao do Speedyja. Straviĉni su krikovi odjeknuli na brodu kad je ĉamac s ranjenicima pristao uza nj. Tri ili ĉetiri puta je ispaljeno iz topova na otok, ali bez ikakva rezultata. Tada se nekoliko robijaša, pijanih od bijesa, a moţ da i od jeĉer popijenog alkohola, baci u ĉamac. Osim toga, još je jedan ĉamac spušten u more i u njemu se smjesti osam gusara. Dok je prvi krenuo pravo k otoĉiću u nakani s njega potisnuti naseljenike, drugi je htio svakako prodrijeti u ušće Rijeke milosti. Videći da će se naći u vrlo opasnom poloţ aju, Ayrton i Pencroff odluĉe vratiti se na otok. Uza sve to, ĉekali su da se prvi ĉamac pribliţ i na domet njihovih pušaka. Dva dobro usmjerena metka unesoše pomutnju u posadu ĉamca. Potom Ayrton i Pencroff napuste svoja mjesta i, gonjeni pušĉanom paljbom svojih protivnika, poprijeĉe preko otoĉića koliko su ih noge nosile, bace se u pirogu, prijeĊoše tjesnac upravo u trenutku kad je drugi gusarski ĉamac doplovio do juţ nog rta otoĉića. Oni potrĉe k Dimnjacima da se u njih sklone. Kad su stigli do Cyrusa Smitha i Harberta, otoĉić je već bio zauzet. Gusari iz prvog ĉamca su se rastrĉali po njemu u svim smjerovima. Gotovo u istom trenutku, nova pucnjava odjekne iz zasjede kod ušća Rijeke milosti, kojoj se drugi ĉamac bijaše naglo pribliţ io. Meci Gedeona Spiletta i Naba smrtno pogodiše dvojicu od

osam gusara koliko ih je bilo u ĉamcu. Neodoljivo ponesen k stjenovitim grebenima na ušću rijeka, ĉamac se razbi o njih. Podignuvši svoje oruţ je iznad glava da bi ih zaštitili od vode, šestorica se gusara uspiju domoći desne obale rijeke. Videći da su previše izloţ eni paljbi ţ itelja otoka, oni pojure koliko su ih noge nosile prema Rtu olupine, izvan dometa metaka. Sad je stanje bilo ovakvo: na otoĉiću se nalazilo dvanaest gusara od kojih je, nedvojbeno, više od njih bilo ranjeno, ali su oni raspolagali s jednim ĉamcem. Na otoku se iskrcalo šest robijaša, ali ovi nisu bili u stanju napasti Granitni dvorac, jer ih je od njega dijelila rijeka koju nisu mogli prijeći, jer su mostovi na njoj bili podignuti. Nije loše! poviĉe Pencroff utrĉavši u Dimnjake. Nije loše, gospodine Cyruse, zar ne? Ja mislim da će borba poprimiti novi oblik odgovori Cyrus Smith. Ne moţ e se pretpostaviti da su ti robijaši tako glupi da će nastaviti borbu pod tako nepovoljnim uvjetima. Oni nikad neće prijeći tjesnaca reĉe mornar. U tome će ih zaprijeĉiti Ayrton i Gedeon Spilett. Vi znate dobro da je domet njihovih karabina veći od jedne milje! Nema dvojbe odgovori Harbert ali kako će se dva karabina suprotstaviti topovima s briga? Ali brig još uvijek nije u tjesnacu, ĉini mi se! odgovori Pencroff. A ako doĊe? naglo će Cyrus Smith. To je nemoguće. Time bi se izloţili opasnosti da se nasuĉu i da izgube brod! Naprotiv, to je moguće odgovori Ayrton. Gusari bi mogli iskoristiti plimu i uvući se brodom u tjesnac, pa makar se i nasukali za vrijeme oseke. Pod udarom njihovih topova, mi se ne bismo odrţ ali na svojim poloţ ajima. Sto mu tisuća reponja! poviĉe Pencroff. Doista, ĉini se da oni lupeţ i diţ u sidra. Moţ da ćemo biti prinuĊeni skloniti se u Granitni dvorac na to će Harbert. Ĉekajmo! odgovori Cyrus Smith. Ali Nab i gospodin Spilett... javi se Pencroff. Oni će nam se već pridruţ iti u pogodnom trenutku. Budite pripremni, Ayrtone. Sad trebaju u akciju stupiti vaš i karabin Gedeona Spiletta. I tako se doista i dogodi. Speedy se poĉe vrtjeti oko svog sidrišta, pokazujući nakanu da se pribliţ i otoku. Plima će biti u porastu još ĉitav sat i pol, ali njezino je strujanje već bilo oslabilo, pa je brig mogao lako manevrirati. Sto se pak tiĉe njegova ulaska u tjesnac, Pencroff je, protivno Ayrtonovu mišljenju, bio uvjeren, da se neće usuditi na taj pothvat. U meĊuvremenu su se gusari, koji su bili zauzeli otoĉić, pomalo prebacivali na njegovu protivnu stranu, te ih je od otoka dijelio samo tjesnac. Naoruţ ani obiĉnim puškama, oni nisu mogli nanijeti nikakvo zlo naseljenicima koji su se nalazili u zasjedi u Dimnjacima i na ušću Rijeke milosti. Ne znajući, meĊutim, da su naseljenici raspolagali s karabinima dugog dometa, nije im bilo ni na kraj pameti izloţ iti ţ ivot opasnosti. Stoga su se oni i kretali duţ obale otoĉića ne krijući se uopće, pritom. Njihova zabluda nije bila duga vijeka. Karabini Ayrtona i Gedeona Spiletta progovore jamaĉno neugodne stvari dvojici robijaša, jer se oni samo nauznak prevale. Na otoĉiću tada nastane opće bjeţ anje. Desetorica preostalih lupeţ a nisu imali vremena ni ponijeti svoje ranjene ili mrtve prijatelje, već glavom bezobzirce pojure prema drugom kraju otoka, bace se u ĉamac kojim bijahu stigli i svom snagom zaveslaju prema brodu. Osam manje! poviĉe Pencrof. Reklo bi se da se Ayrton i gospodin Spilett dogovore svaki put prije nego što će opaliti! Gospodo na to će Ayrton, nabijajući svoj karabin najteţ e tek sada dolazi. Brig je zaplovio. Lanac sidra je sad u okomitom poloţ aju...! poviĉe Pencroff. Jest! Već podiţ u sidro! Doista, jasno se ĉulo klopotanje jeziĉka koji je udarao u vitlo koji je posada broda okretala. Speedy se najprije pomaĉe u smjeru sidra kojega je vuklo, a kad se ovo otrglo od dna on

poĉe ploviti prema otoku. Vjetar je puhao s puĉine. Pod razapetim velikim flokom i malim košnim jedrom, brod se sve više pribliţ avao obali otoka. Naseljenici su s ušća Rijeke milosti i s Dimnjaka promatrali manevriranje broda ne miĉući se, premda su bili vrlo uzbuĊeni. Naći će se u strašnom poloţ aju kad ih izbliza stanu tući topovi briga, a oni neće biti u stanju bilo što poduzeti. Kako će onda zaprijeĉiti gusare da se ne iskrcaju? Cyrus Smith je sve to vrlo dobro osjećao i pitao se što bi se još moglo uĉiniti. Još malo i morat će donijeti neku odluku. Ali kakvu? Povući se u Granitni dvorac i dopustiti da ih opkole? Pruţ ati otpor tjednima, pa ĉak i mjesecima? U redu, ţ iveţ nih namirnica su imali dostatno! Ali poslije? Gusari će uza sve to postati gospodari otoka, uništit će ga dozlaboga i s vremenom će ipak pobijediti ţ itelje Granitnog dvorca. Ipak je postojala još jedna mogućnost spasa: da se Bob Harvey neće usuditi svojim brodom uploviti u tjesnac i da će se drţ ati podalje otoĉića. Još bi ga pola milje dijelilo od obale, a s te udaljenosti topovi nisu mogli napraviti neku veliku štetu. Nikad ponavljao je Pencroffnikad taj Bob Harvey, ako je doista pomorac, neće ući u tjesnac! On dobro zna da bi time izloţ io brod sigurnoj propasti, ako se more pogorša! A što bi s njim bilo kad bi ostao bez broda? U meĊuvremenu se brod pribliţ io otoĉiću. Po svemu se vidjelo da je naumio prići njegovu juţ nom rtu. Puhao je lagani povjetarac, a kako je strujanje izgubilo mnogo od svoje snage, Bob Harvey je mogao upravljati brodom po miloj volji. Drţ ao se puta kojim su prije toga prošli njegovi ĉamci. Dno je tu bilo najdublje i on drsko zaplovi naprijed. Njegova je nakana bila jasna: htio se boĉno usidriti ispred Dimnjaka i onda odgovoriti topovskim mecima na metke kojima je prepolovljena njegova posada. Ubrzo je Speedy stigao do rta otoĉića. Lako ga je zaobišao. Razapevši donje jedro brod se, ploveći ukoso, vrlo brzo našao nasuprot Rijeke milosti. Razbojnici! Ipak su se usudili! poviĉe Pencroff. U tom trenutku Cyrusu Smithu, Pencroffu, Harbertu i Ayrtonu se pridruţ e Gedeon Spilett i Nab. Novinar i crnac drţ ali su pametnijim napustiti svoj poloţ aj kraj ušća rijeke, odakle ništa nisu mogli uĉiniti protiv broda, te su mudro odstupili. Bilo je bolje naći se na okupu u trenutku kad se bude zametnula odluĉujuća bitka. Gedeon Spilett i Nab su stigli provlaćeći se izmeĊu hridina, ali su ipak na sebe privukli ĉitavu kišu metaka, od kojih nijedan nije pogodio cilja. Spilette, Nabe, niste valjda ranjeni? poviĉe inţ enjer. Nismo! odgovori novinar. Samo nas je dohvatilo nekoliko krhotina rasprsnutih stijena! Nego, taj je prokleti brig ipak upao u tjesnac! Da! odgovori Pencroff. za deset minuta usidrit će se ispred Granitnog dvorca! Imate li vi kakav plan, Cyruse? upita novinar. Moramo se skloniti u Granitni dvorac, dok još imamo vremena i dok nas robijaši još nisu zamijetili. 1 ja tako mislim odgovori Gedeon Spilett ali kad se jednom zatvorimo... Ravnat ćemo se prema prigodama odgovori inţ enjer. Poţ urimo onda! reĉe novinar. Hoćete li dopustiti, gospodine Cyruse, meni i Ayrtonu ostati ovdje? upita mornar. Kakva nam korist od toga? odgovori inţ enjer. Ne, ne smijemo se razdvajati! Nisu smjeli više ni jednog trenutka izgubiti. Naseljenici napuste Dimnjake. Jedna izboĉena litica je prijeĉila posadi broda da ih vide, ali po pucnjavi topova i lomljavi razbijenih litica njima je bilo jasno da se Speedy nalazi vrlo blizu. Pojure prema dizalici i popenju se do vrata Granitnog dvorca gdje su Top i Jup od juĉer bili zatvoreni. Potom se povuku u veliku dvoranu. Sve se to dogodilo u tren.

Bilo je krajnje vrijeme. Naseljenici su kroz granje opazili Speedy sav okruţ en dimom kako plovi tjesnacem. Morali su se povući u stranu jer je paljba sa Speedyja bila neprekidna. Topovi su nasumce tukli poloţ aje kod ušća rijeke i kod Dimnjaka, premda su naseljenici napustili te poloţ aje. Stijenje se lomilo, a svaki pucanj je pratilo pobjedniĉko urlanje. Naseljenici su se nadali da će Granitni dvorac biti pošteĊen zahvaljujući mjerama što ih je Cyrus Smith bio poduzeo da skrije prozore na njegovu proĉelju, meĊutim, jedan metak, okrznuvši rub vrata, uleti u hodnik. Prokletstvo! Otkrili su nas! poviĉe mornar. Moţ da gusari i ne bijahu zamijetili naseljenike prigodom njihova povlaĉenja u Granitni dvorac, ali je Bob Harvey sigurno drţ ao uputnim usmjeriti nekoliko hitaca u vrlo ĉudno zelenilo, koje je skrivalo dio visokog grebena. On ubrzo podvostruĉi paljbu i jedan metak razdere zastor od lišća i razvali otvor u granitnoj stijeni. Poloţ aj naseljenika je bio oĉajan. Njihovo je skrovište bilo otkriveno. Nisu mogli nikako zaprijeĉiti kišu metaka, a niti zaštititi granitno proĉelje, ĉije su krhotine letjele oko njih. Nije im preostalo drugo, do da se sklone u nutarnji hodnik Granitnog dvorca i da svoje prebivalište prepuste uništavanju, kadli odjekne mukla tutnjava popraćena uţ asnim kricima. Cyrus Smith i njegovi prijatelji pojuriše prema prozorima... Snaţ no podignut nekom vrstom vodenog stupa, brod se jednostavno raspao na dva dijela. U manje od deset sekunda nestane ga s površine, skupa s njegovom zloĉinaĉkom posadom.

IV. NASELJENICI NA ŢALU AYRTON I PENCROFF NA DJELU SPAŠAVANJA PRIĈANJE U VRIJEME RUĈKA PENCROFFOVO RAZMIŠLJANJE POMNO PREGLEDAVANJE BRODSKOG TRUPA KOMORA ZA BARUT NETAKNUTA POSLJEDNJI OSTACI BRODA KOMAD RAZBIJENA VALJKA Odletjeli su u zrak poviĉe Harbert. Jest! Odletjeli kao da je Ayrton podmetnuo vatru u komoru s barutom! odgovori Pencroff i poleti prema dizalici istodobno kad i Nab i djeĉak. Ali što se dogodilo? upita Gedeon Spilett i dalje zaprepašten neoĉekivanim raspletom dogaĊaja. Ah! Ovog ćemo puta doznati! ţ ivo primijeti inţ enjer. A što ćemo doznati... ? Poslije, poslije o tome! DoĊite, Spilette. Zasad je najbitnije da je vrag odnio te proklete gusare! I Cyrus Smith povuĉe za sobom Gedeona Spiletta i Ayrtona, te se na ţ alu pridruţ i Pencroffu, Nabu i Harbertu. Od briga se nije ništa vidjelo, ĉak ni njegovi jarboli. Pošto je onom zraĉnom pijavicom bio dignut u zrak, potonuo je na bok i sada je leţ ao u tom poloţ aju. Nema dvojbe, potonuo je pošto je u nj kroz veliku rupu provalila voda. S obzirom na to da tjesnac na tom mjestu nije bio dublji od dvadeset stopa, bilo je sigurno da će oseka otkriti bokove potopljenog broda. Ostaci razbijenog broda plutali su po morskoj površini. Ĉitave gomile rezervnih konopa za jarbole i okriţ nice, te krletke s još ţ ivom peradi, sanduci i burad, sve se to, polako,

pojavljivalo na površini pošto se provuklo kroz razne otvore na palubi. Ali naseljenici nigdje nisu zamijetili na površini ni brodske oplate s mosta, ni madira, zbog ĉega je potonuće broda bivalo sve neobjašnjivije. MeĊutim, oba su se jarbola, koja su bila slomljena nekoliko stopa iznad otvora u palubi, pošto su pokidali konope i potpornje, ubrzo pojavila na površini tjesnaca, skupa s jedrima od kojih su neka bila razapeta, a neka skupljena. Nije se, meĊutim, smjelo dopustiti oseki da sve to bogatstvo odvuĉe na puĉinu, stoga se Ayrton i Pencroff bace k pirogi s nakanom da sve te ostatke odvuku ili na obalu otoĉića ili na obalu otoka. Ali upravo u trenutku kad su se htjeli otisnuti, jedna ih primjedba Gedeona Spiletta zadrţ a. A šestorica lupeţ a koji su se iskrcali na desnoj obali Rijeke milosti? reĉe. Doista, nisu smjeli smetnuti s uma da su se šestero lupeţ a ĉiji se ĉamac razbio o hridine kod ušća rijeke, povukli prema Rtu olupine. Svi su se zagledali u tom smjeru, ali ne zamijete nijednog bjegunca. Vidjevši da je brig potonuo usred tjesnaca, oni su, vjerojatno, pobjegli u nutrinu otoka. Poslije ćemo se pobrinuti o njima na kraju reĉe Cyrus Smith. Oni još mogu biti opasni jer su naoruţ am, ali šestorica protiv šestorice, izgledi su nam isti. Pobrinimo se, dakle, za ono, što je zasad najhitnije. Pencroff i Ayrton se ukrcaju u pirogu i snaţ no zaveslaju prema ostacima, koji su plivali. Strujanje mora je zbog plime bilo prestalo, ali je stoga more bilo visoko, jer je već dva dana na nebu sjao mladi mjesec. Barem jedan sat je morao proteći prije nego što će se trup broda pojaviti iznad vode. Pencroff i Ayrton su imali dostatno vremena konopima povezati jarbole koje su potom odvukli do ţ ala ispod Granitnog dvorca. Udruţ enim naporima naseljenici izvuku na ţ alo te ostatke. Potom piroga pokupi sve ono što je plutalo po tjesnacu, krletke s peradi, burad, sanduke. Sve je to odmah preneseno u Dimnjake. Nekoliko je utopljenih gusara plutalo po vodi. MeĊu ostaliima, Ayrton prepozna les Boba Harveya. Usmjerivši prst u nj, on reĉe svom prijatelju uzbuĊenim glasom: Evo, što sam bio, Pencroffe! Ali vi to više niste, ĉestiti moj Ayrtone! na to mu odgovori mornar. Bilo je dosta ĉudno da je tako malo leševa plutalo vodom. Nabrojili su ih pet ili šest. Oseka ih je već poĉela odvlaĉiti prema otvorenom moru. IznenaĊeni potapanjem broda, gusari vjerojatno nisu imali vremena pobjeći, a kako se brod okrenuo na bok, većina se zaplela meĊu brodske visaljke. Oseka što je nadolazila, odvući će na puĉinu leševe tih bijednika i tako će naseljenicima prištedjeti tuţ an posao da ih pokopaju u nekom kutku otoka. Puna dva sata su Cyrus Smith i njegovi prijatelji bili zauzeti izvlaĉenjem preĉaka na pijesak i skidanjem potpuno netaknutih jedara s njih, koja su potom razastrli po ţ alu da se suše. Govorili su malo, toliko su bili zaokupljeni poslom, ali su im se stoga brojne misli vrzmale po glavi. Taj brod, ili bolje reĉeno, stvari, koje su se u njemu nalazile, predstavljale su pravo bogatstvo. U biti, svaki brod je svijet u malom obliku, zahvaljujući ĉemu su se zalihe naseobine znatno povećale. Za njih je ovaj brod predstavljao isto ono što i onaj sanduk pronaĊen na Rtu olupine, samo u mnogo većem obujmu. "Uostalom", mislio je Pencroff, "zašto se ovaj brig ne bi mogao osposobiti da ponovno zaplovi? Lako ćemo zaĉepiti rupu kroz koju je ušla voda, a brod od tristo do ĉetiri stotina tona je pravi brod u usporedbi s našom Bonadventurom!" S njim se moţ e daleko otploviti! S njim se moţ e otploviti tamo, kamo se ţ eli! Gospodin Cyrus, Ayrton i ja trebamo ispitati tu mogućnost! To bi bilo vrijedno truda!"

Doista, ako bi brig još bio sposoban za plovidbu, mogućnosti naseljenika da se vrate u svoju domovinu time su znatno porasle. Ali da bi se donijela odluka o tako bitnom pitanju, trebalo je priĉekati da oseka dosegne najniţ u toĉku, kako bi mogli ispitati svaki dio brodskog korita. Nakon što su sve ostatke s broda odvukli na sigurno mjesto, Cyrus Smith i njegovi prijatelji odluĉe nešto prezalogajiti. Oni su doslovce umirali od gladi. Na sreću, smoĉnica nije bila daleko, a Naba su drţ ali vrlo sposobnim kuharom. Jeli su pokraj Dimnjaka. Za vrijeme tog obroka, što je lako zamisliti, naseljenici su se raspriĉali o nevjerojatnom dogaĊaju koji ih je na tako ĉudan naĉin spasio. Ĉudan je prava rijeĉ ponavljao je Pencroffjer treba priznati da su ti lupeţ i odletjeli u zrak upravo u najzgodnijem trenutku. Da su nastavili s onom paljbom, Granitni dvorac više ne bi bio prikladan za stanovanje. Moţ ete li vi, Pencroffe, pojasniti novinar se obrati mornaru kako se to dogodilo i što je prouzroĉilo onu eksploziju na brodu? Pa, gospodine Spilette, ništa jednostavnije od toga odgovori mornar. Na gusarskom brodu ne postoji red kao na ratnom brodu! Robijaši nisu mornari. Komore u kojima se nalazio barut bile su otvorene, jer su gusari stalno pucali. Bila je dostatna mala neopreznost ili nezgoda pa da sve odleti u zrak! Gospodine Cyruse reĉe Harbert ja se najviše ĉudim ĉinjenici da eksplozija nije napravila na brodu više štete. Prasak i nije bio jak i, ukratko, vrlo je malo ograde i dasaka otkinuto s broda. Prije bi se kazalo da je brod potonuo nego odletio u zrak. Ti se tome ĉudiš, drago dijete? upita ga inţ enjer. Da, gospodine Cyruse. 1 ja takoĊer, Harberte odgovori inţ enjer i ja se tome ĉudim. Ali kad pregledamo trup broda, tek ćemo onda moći pojasniti tu stvar. Kako to, gospodine Cyruse na to će Pencroffta ne mislite, valjda, da je Speedy potonuo stoga što je udario u podmorski greben? A zašto i ne bi? javi se Nab kad u kanalu ima dosta podvodnih grebena? U redu, Nabe odgovori Pencroffali ti si sigurno imao zatvorene oĉi u pravom trenutku. Ja sam toĉno vidio kako je brod, prije no što je potonuo, golem val podignuo u zrak i kako se potom okrenuo na lijevi bok. Da je kojim sluĉajem udario o greben, on bi posve mirno potonuo, kao što tone svaki pošteni brod. Ali Speedy nije bio pošteni brod! odgovori Nab. Naposljetku, sve ćemo to ustvrditi doda mornar ali ja bih dao glavu da u tjesnacu nema podvodnih grebena. Nego, gospodine Cyruse, ne mislite li vi da je ovaj dogaĊaj pomalo tajanstven? Cyrus Smith ne odgovori. U svakom sluĉaju na to će Gedeon Spilett udarac ili eksplozija, vi se morate sloţ iti, Pencroffe, da je brod nastradao u pravom trenutku. Pa, da... nema što... odgovori mornar ali nije stvar u tome. Ja sam upitao gospodina Smitha nije li i u taj dogaĊaj neka natprirodna sila umiješala svoje prste. Ne mogu se o tome izjasniti, Pencroffe reĉe inţ enjer. To je sve što vam zasad mogu odgovoriti. Pencroff uopće nije bio zadovoljan tim odgovorom. On je bio za "eksploziju" i nije nikako popuštao. On se nikako nije mogao suglasiti s tim da je u tom tjesnacu, ĉije je dno bilo

sastavljeno od sitnog pijeska, kao i ţ alo obale, a kojim je on ĉesto prelazio na otoĉić u vrijeme oseke, bio neki nepoznati podmorski greben. Osim toga, u trenutku kad je brod potonuo, plima je bila u naponu, a to znaĉi da je more bilo dostatno duboko da brod proĊe tjesnacem, a da ne udari u bilo koji podvodni greben. Prema tome, nikakva udara tu nije moglo biti. Znaĉi, brod nije udario u greben, već je odletio u zrak. Treba priznati da su mornarevi zakljuĉci imali dosta uvjerljive dokaze. Oko jedan i pol sat poslije podne naseljenici su se ukrcali u pirogu i uputili se na mjesto gdje je brod potonuo. Bila je prava šteta što su oba brodska ĉamca nastradala. Kao što znamo, jedan se razbio o litice kraj ušća Rijeke milosti i nije se mogao uporabiti, dok je drugi potonuo zajedno s brigom. Vjerojatno ga je brod zdrobio svojom teţ inom te se nije pojavio na površini. U tom trenutku trup Speedyja se poĉeo pomaljati na površini vode. Brod nije leţ ao na boku. Pošto su se na njemu polomili jarboli zbog toga što se pri njegovu padu pomaknuo balast, on je sada leţ ao na dnu s kobilicom gotovo posve okrenutom prema gore. Njega je, u stvari, posve okrenula neobjašnjiva, ali velika podvodna snaga, koja se u isto vrijeme oĉitovala i u podizanju golemog vodenog stupa. Naseljenici su obišli trup broda i, što se more više spuštalo, pred njihovim se oĉima sve jasnije nazirao, ako ne uzrok propasti broda, a ono njegova posljedica. Na prednjem dijelu, s obje strane kobilice, sedam ili osam stopa prije pramĉane statve, bokovi broda su bili naprosto rastrgnuti u duţ ini od najmanje dvadeset stopa. Tu su se nalazile dvije široke rupe koje je bilo nemoguće zakrpati. Ne samo da su nutarnja obloga od bakra i vanjska oplata broda posve išĉezle, vjerojatno se pretvorivši u prašinu, nego su netragom nestala i rebra pa ĉak i ţ eljezni i drveni ĉavli kojima su bila spojena. Duţ cijeloga trupa, sve do same krme, razbijeni madiri jedva da su se i drţ ali skupa. Potporna kobilica bila je odvojena takvom neobjašnjivom snagom, a sama kobilica, otrgnuta od brodske grede na više mjesta, bila je slomljena cijelom svojom duţ inom. Sto mu paklenih muka! poviĉe Pencroff. Ovaj je brod teško osposobiti za plovidbu! Ne teško, nego nemoguće doda Ayrton. U svakom sluĉaju primijeti sada Gedeon Spilett, obraćajući se mornaru eksplozija je, ako je ovo uĉinila eksplozija, proizvela vrlo ĉudno razaranje! Ona je razbila onaj dio broda koji se nalazio pod morem, umjesto da je bacila u zrak most i one dijelove broda koji se nalaze nad vodom! Prije bi se reklo da su ove široke rupe posljedica udarca u greben, nego eksplozija komore s barutom! Nema podvodnih grebena u kanalu! otpovrne mornar. Dopuštam sve moguće pretpostavke, ali nikako udarac o greben. Pokušajmo prodrijeti u nutrinu broda na to će inţ enjer. Moţ da ćemo tamo doznati ĉemu treba pripisati njegovu propast. Taj je prijedlog bio na mjestu. Trebalo je pregledati što se sve nalazilo na brodu i poduzeti potrebne mjere da se spasi ono, što im je moglo biti od koristi. U nutrinu broda se lako moglo ući. Razina mora je stalno opadala. Donja strana palube sad je postala gornja i po njoj su se mogli kretati. Teški komadi ţ eljeznog liva, koji su sluţ ili kao suvišan teret, probili su je na više mjesta. Ĉuli su more kako pisti, istjeĉući kroz rupe na trupu. Naseljenici su napredovali preko napola razrušenog mosta sa sjekirama u ruci. Bile su tu gomile svakojakih sanduka, a budući da su u vodi ostali posve kratko vrijeme, moţ da im sadrţ ina nije bila oštećena. Naseljenici se bace na posao da sav taj teret sklone na sigurno mjesto. Oseka će potrajati još nekoliko sati, a tih nekoliko sati oni su iskoristili što su bolje mogli. Ayrton i Pencroff su postavili vitlo najednom otvoru naĉinjenom na trupu broda i njime podizali iz utrobe sanduke i

baĉve. Piroga ih je primala i odmah prevozila na obalu. Uzimali su sve bez razlike, s time da poslije odaberu ono što im bude trebalo. U svakom sluĉaju, na svoje veliko zadovoljstvo, odmah su se uvjerili da je brod bio natovaren najraznovrsnijom robom. Bilo je tu svega i svaĉega, posuĊa, tvorniĉkih proizvoda, alata, uglavnom sve one robe kojom su nakrcani brodovi koji se bave trgovinom po polinezijskim otocima. Vjerojatno će tu pronaći od svega ponešto i tako će naseljenici Lincolnova otoka znatno obogatiti svoje zalihe. MeĊutim, Cyrus Smith je zamijetio, ĉudeći se u sebi, da je, kao što smo već ispriĉali, ne samo trup broda pretrpio teška oštećenja od udarca koji je prouzroĉio katastrofu, već da mu je i nutrina bila opustošena, osobito pramĉani dio. Pregrade i podupiraĉi su bili polomljeni, kao da se neka strašna granata rasprsla u nutrini broda. Naseljenici su se lako kretali tamoamo, pošto su odstranili sanduke koje su postupno izvlaĉili. Ti sanduci nisu bili teški, te su ih lako premještali. U stvari, bili su to obiĉni paketi, utovareni u spremište bez ikakva reda. Naseljenici tako stigoše do zadnjeg dijela broda, do onog dijela nad kojim se nekad dizala krmnica. Prema Ayrtonovim uputama, tu je trebalo potraţ iti komoru s barutom. S obzirom na to da je Cyrus Smith bio mišljenja da ona uopće nije eksplodirala, bilo je vjerojatno da će spasiti nešto baĉava s barutom, koji je uobiĉajeno bio obloţ en metalnim omotaĉem, te vjerojatno nije ni došao u dodir s vodom. I doista, usred velike koliĉine metaka, pronašli su desetak baĉava s barutom, koje su iznutra bile obloţ ene bakrenim omotaĉem. Vrlo oprezno su ih izvukli iz komore. Pencroff se sada svojim vlastitim oĉima uvjerio da Speedy nije nastradao zbog eksplozije komore. Dio trupa u kojemu se nalazila komora stradao je manje od ijednog drugog dijela broda. Sve je moguće! tvrdoglavo je ponavljao mornar. Ali ujedno sam siguran, a to je da brod nije stradao od grebena, jer u tjesnacu grebena nema! Što se onda dogodilo? upita Harbert. Ja ništa ne znam odgovori Pencroffgospodin Cyrus takoĊer ne zna ništa, i nitko od nas ne zna ništa i nikad neće saznati! Pregledavanje broda je trajalo nekoliko sati. U to se već poĉela zamjećivati plima. Morali su obustaviti svoj rad na spašavanju stvari. Uostalom, nisu se morali bojati da će more odvući brodsku olupinu, jer se ona već bila zarila u pijesak i tako ĉvrsto ukopala, kao da je na oba kraja bila sidrima priĉvršćena. Mogli su, dakle, bez straha ĉekati na sljedeću oseku i ponovno nastaviti zapoĉeti posao. A što se tiĉe samog broda, on je bio osuĊen na propast. Trebalo je poţ uriti i spasiti ostatke trupa koji će ubrzo prekriti pokretljivi pijesak kanala. Bilo je pet sati naveĉer. To je bio vrlo naporan dan za sve njih. Jeli su s velikim tekom i premda su bili vrlo umorni nikako nisu mogli odoljeti ţ elji da poslije veĉere ne otvore sanduke, koje su pronašli na Speedjju. U većini sanduka nalazila su se gotova odijela, kojima su se naseljenici, kao što se moţ e i zamisliti, i te kako obradovali. Bilo je tu odjeće za ĉitavu jednu naseobinu, za svaku prigodu, i obuće za svako stopalo. E, sad smo previše bogati! poviĉe Pencroff. Ali što ćemo uraditi sa svim ovim? Svaki put bi odjekivali veseli mornarevi povici kad bi prepoznao burad s rakijom od šećerne trske, baĉvice s duhanom, pa vatreno i hladno oruţ je, bale pamuka, poljoprivredni, pa tesarski, stolarski i kovaĉki alat, sanduke sa svakojakim sjemenjem, koje se uopće nije oštetilo onim kratkim boravkom u vodi. Kako bi im sve te stvari prije dvije godine bile dobro došle! Ali ĉak i sada, pošto su se ti vrijedni ljudi sami opskrbili raznim alatima, ĉak će im i sada sve to obilje dobro posluţ iti!

Mjesta je bilo dostatno u spremištima Granitnog dvorca, ali tog dana nisu imali dovoljno vremena sve spremiti. MeĊutim, nisu smjeli zaboraviti da su se šestorica lupeţ a, sigurno najgore vrste, iskrcali na otok i da ih se trebalo ĉuvati. Premda je most na Rijeci milosti bio podignut, a isto tako i svi ostali mostići, te robijaše sigurno nije mogla zadrţ ati neka rijeka ili neki potoĉić, te su oni, natjerani oĉajem, mogli postati vrlo opasnima. Poslije će već vidjeti kakve će mjere poduzeti u odnosu na njih. U meĊuvremenu trebalo je postaviti straţ u kod sanduka i paketa nagomilanih kraj Dimnjaka, stoga su se svi do posljednjega tu noć smjenjivali na straţ i. Noć je prošla, a da ih bivši robijaši nisu pokušali napasti. Majstor Jup i Top, koji su bili na straţ i ispod Granitnog dvorca, bili bi ih upozorili na opasnost. Sva tri sljedeća dana, odnosno 19, 20. i 21. listopada, naseljenici su bili zaposleni spašavanjem svega što je još imalo vrijedilo, bilo meĊu tovarom, bilo meĊu opremom briga. Za vrijeme oseke iznosili su stvari s dna broda, a za vrijeme plime odlagali su u spremišta spašene predmete. Veliki dio bakrenog omotaĉa uspjeli su skinuti s brodskog trupa, koji je svakim danom sve dublje tonuo u pijesak. Ali, još prije nego što je pijesak prekrio teške predmete koji su potonuli na morsko dno, Ayrton i Pencroff su, roneći više puta do dna kanala, pronašli lance i sidra, balast od ţ eljeznog liva, pa ĉak i ĉetiri topa, koja su pomoću praznih baĉava izvukli na površinu. Kao što se po svemu ovome vidi, naseljenici su tim spašavanjem obogatili ne samo svoja spremišta raznom robom i hranom, već i raznim oruţ jem. Pencroff, koji se lako oduševljavao svojim planovima, već je govorio kako će sagraditi topovsku bateriju, koja će gospodariti tjesnacem i ušćem Rijeke milosti. Sa ĉetiri topa, on se obvezao zaprijeĉiti svaku flotu, makar kako moćna bila, da uĊe u vode Lincolnova otoka! Kad od broda nije više ništa preostalo osim golog kostura bez ikakve vrijednosti, naišlo je loše vrijeme, koje ga je posve dokrajĉilo. Cyrus Smith ga je mislio eksplozijom raznijeti kako bi poslije pokupili ostatke što bi ih more izbacilo na obalu, ali snaţ an sjeveroistoĉnjak i veliki valovi pomogoše mu uštedjeti barut. Doista, u noći izmeĊu 23. i 24. listopada, nevrijeme je potpuno razbilo kostur broda i dio njegovih ostataka izbacilo na obalu. Nije ni potrebno spominjati da Cyrus Smith, premda je pozorno pretraţ io ormare u krmnici, nije našao nikakvih brodskih dokumenata. Gusari su, oĉito, uništili sve što se odnosilo, bilo na kapetana, ili na vlasnika Speedjja, a kako na krmi nije bila obiljeţ ena luka pripadnosti, ni po ĉemu se nije moglo doznati kojoj je narodnosti brod pripadao. Uza sve to, po nekim oblicima njegova pramca, Ayrton i Pencroff su bili uvjereni da je brod sagraĊen u Engleskoj. Osam dana poslije katastrofe, odnosno sretnog, ali neobjašnjivog raspleta kojemu je naseobina dugovala svoj spas, od velikog broda se ĉak ni za oseke nije više ništa vidjelo. Olupine je nestalo, a gotovo sve ono što se prije nalazilo u brodskim spremištima sada se nalazilo u spremištima Granitnog dvorca. Uza sve to, tajna koja je obavijala njegovu ĉudnu propast nikad ne bi bila razriješena, da Nab nije 30. studenoga, vršljajući obalom, naišao na komad debelog ţ eljeznog valjka na kojemu su se vidjeli tragovi eksplozije. Taj je valjak bio uvrnut i rascijepljen na krajevima, kao da je bio oštećen djelovanjem neke eksplozivne tvari. Nab donese taj komad metala svom gospodaru, koji je u tom trenutku skupa s ostalim naseljenicima bio zaokupljen nekim poslom u radionicama Dimnjaka. Cyrus Smith pozorno promotri valjak, a potom reĉe okrenuvši se prema Pencroffu: Vi ste još tvrdo uvjereni da Speedy nije nastradao zbog nekog udarca? Jest, gospodine Cyruse odgovori mornar. I vi znate isto tako dobro kao i ja, da u tjesnacu

nema podvodnih grebena. Ali ako je udario u ovaj komad ţ eljeza? upita inţ enjer, pokazavši na razbijeni valjak? Kako? O taj komadić cijevi poviĉe Pencroff glasom u kojemu se osjećala nevjerica. Dragi prijatelji nastavi Cyrus Smith vi se sjećate da se brig, prije nego što je potonuo, vinuo u zrak na pravom vodenom stupu? Tako je, gospodine Cyruse! odgovori Harbert. Ţelite li doznati što je diglo u zrak taj vodeni stup? Evo, ova razbijena cijev reĉe inţ enjer, ponovno pokazavši cijev. Zar to? na to će Pencroff. Da! Ovaj valjak je jedini ostatak torpeda! Torpeda? povikaše svi u jedan glas. A tko je postavio tamo taj torpedo? upita Pencroff, koji se još nije predavao. Sve što mogu kazati jest, da gaja nisam postavio! odgovori Cyrus Smith. Ali on je tamo bio i vi ste sami mogli prosuditi kolika mu je bila razorna moć!

V. INŢENJEROVE TVRDNJE VELEBNE PENCROFFOVE PRETPOSTAVKE ZRAĈNA BATERIJA ĈETIRI TOPOVSKE GRANATE O PREŢIVJELIM ROBIJAŠIMA AYRTONOVO USTEZANJE PLEMENITA OSJEĆANJA CYRUSA SMITHA PENCROFF PREKO VOLJE POPUŠTA Tako je, dakle, s pomoću tog torpeda pojašnjena podmorska eksplozija koja je uništila Speedj. Cyrus Smith je za vrijeme rata za otcjepljenje imao prigodu praviti pokuse s tim strašnim razornim oruţ jem, te se nije mogao prevariti. Taj valjak, nabijen nekom eksplozivnom tvari, nitroglicerinom, pikratom ili nekom drugom iste prirode, podigao je vodu u tjesnacu poput kakva stupa, te je brig, pogoĊen u podvodni dio, vrlo brzo potonuo. A nije bilo moguće osposobiti ga za plovidbu, jer mu je trup pretrpio znatna oštećenja. Speedy nije mogao odoljeti jednom torpedu, koji je s istom lakoćom mogao uništiti oklopljenu fregatu kao i obiĉnu ribarsku barku! Sve je sada bilo jasno..., sve osim, kako je taj torpedo dospio u vode tjesnaca! Dragi prijatelji nastavio je Cyrus Smith ja više ne dvojim o postojanju nekog tajanstvenog bića, moţ da nekog brodolomca poput nas, koji prebiva sam na našem otoku, a to kaţ em stoga da bi i Ayrton doznao o svim onim ĉudnim dogaĊanjima koji se već dvije godine zbivaju ovdje. Tko je taj nepoznati dobroĉinitelj ĉija se ruka, vrlo sretno po nas, umiješala već mnogo puta u naš ţ ivot, ja to nikako ne mogu doznati. Kakve koristi ima od toga da se poslije tolikih dobara što nam ih je uĉinio, još uvijek skriva od nas! Ali, sve te usluge što nam ih je uĉinio ipak su stvarne i takve prirode, da nam ih je mogao uĉiniti samo netko, tko raspolaţ e nekom ĉudotvornom moći. I Ayrton bi mu morao biti zahvalan isto tako kao i mi, jer oĉito je taj isti neznanac, koji je mene spasio iz valova poslije pada zraĉnog broda, napisao i onaj papirić i stavio ga u bocu što smo je pronašli u tjesnacu i tako nas izvijestio o postojanju našeg prijatelja na drugom otoku. Nadodat ću da je i onaj sanduk, što je sadrţ avao sve ono prijeko potrebno što nam je nedostajalo, on nasukao na Rt olupine, da je on zapalio onu vatru na zaravni otoka, koja vam je omogućila naći otok, da je on ispalio ono olovno zrno pronaĊeno u tijelu muškatnog odojka, da je on postavio u tjesnac torpedo koji je uništio gusarski brod, jednom rijeĉju, da je to tajanstveno biće uzroĉnik svih onih dogaĊanja, koje dosad nikako nismo uspjeli pojasniti. Dakle, makar tko on bio, brodolomac ili prognanik na ovom otoku, mi ne bismo bili ljudi kad bismo drţ ali da mu ne dugujemo nikakvu zahvalnost. On nas je zaduţ io i ja se nadam da ćemo mu se i mi jednoga dana oduţ iti. Potpuno se slaţ em s vašim zakljuĉcima, moj dragi Cyruse na to će Gedeon Spilett. Jest,

neko se, gotovo svemoćno, biće krije negdje na našem otoku, biće ĉija je moć bila od velike koristi našoj naseobini. Nadodao bih da taj neznanac raspolaţ e takvim sredstvima, koja bi mi se ĉinila natprirodnim kad bih vjerovao da u svakodnevnom ţ ivotu djeluju natprirodne snage. Ne odrţ ava li on, moţ da, neku tajnu svezu s nama putem onog bunara u Granitnom dvorcu i nije li, zahvaljujući tome, upoznat sa svim našim planovima? Je li nam on podmetnuo onu bocu kad smo prvi put isplovili s našim brodom? Je li on izbacio Topa iz jezera i potom ubio morsku kravu? Je li vas on, kao što bi se po svemu moglo zakljuĉiti, izbavio iz valova, Cyruse, i to u takvim okolnostima u kojima bi svaki drugi ĉovjek bio nemoćan bilo što uĉiniti? Ako je sve to uĉinilo to tajanstveno biće, onda ono raspolaţ e, takvom moći koja ga ĉini gospodarom prirodnih snaga! Novinarova primjedba je bila toĉna i svi su to osjećali. Da odgovori Cyrus Smith mi više ne dvojimo o postojanju toga tajanstvenog bića i ja se slaţ em da on raspolaţ e tako moćnim sredstvima, kakvim ne raspolaţ e ostalo ĉovjeĉanstvo. Postoji još jedna tajna, ali ako mi otkrijemo to biće time će i tajna biti otkrivena. A ta se tajna sastoji u ovome: trebamo li mi poštovati ţ elju tog plemenitog bića da nam se ne otkrije, ili bismo morali sve poduzeti da do njega doĊemo? Kakvo je vaše mišljenje u tom pogledu? Moje je mišljenje odgovori Pencroff da je taj ĉovjek, makar tko on bio, sila od ĉovjeka i ja ga nadasve poštujem! Neka bude kao što kaţ ete odvrati Cyrus Smith ali to nije odgovor na moje pitanje, Pencroffe. Gospodaru na to se javi Nab meni se ĉini da mi tog gospodina moţ emo traţ iti koliko hoćemo, ali da ga nećemo pronaći dok se god to njemu ne svidi. Doista, nije glupo ono što si sad kazao, Nabe reĉe Pencroff. I ja sam Nabova mišljenja odgovori Gedeon Spilett ali to ipak ne bi moralo biti razlogom da ga ne pokušamo pronaći. Pronašli mi, pritom, ili ne pronašli to tajanstveno biće, barem ćemo donekle ispuniti našu duţ nost prema njemu. Pa kaţ i nam i ti, Harberte, svoje mišljenje tada će inţ enjer, obrativši se djeĉaku. Ah! poviĉe djeĉak, ĉiji se pogled ţ ario. Ja bih od svega srca ţ elio zahvaliti onome tko je najprije spasio vas, a potom i nas ostale! Nije loše, dragi djeĉaĉe odgovori Pencroff i ja takoĊer, i mi svi. Ja nisam radoznao, ali dao bih jedno svoje oko da mi se naći licem u lice s tim ĉovjekom. Ĉini mi se da je taj ĉovjek i lijep, i visok, i snaţ an, da ima gustu bradu, da su mu kose kao sunĉeve zrake, da leţ i na oblaku s velikom kuglom u ruci! Ej, Pencroffe na to će Gedeon Spilett pa vi ste nam sada opisali lik Boga Oca na nebesima! Moguće, gospodine Spilette odgovori mornar ali ja sam sebi takvim doĉarao njegov lik! A vi, Ayrtone, što vi kaţ ete na sve to? upita ga Cyrus Smith. Gospodine Smithe odgovori Ayrton ja vam ne mogu nikako iznijeti svoje mišljelnje u ovoj prigodi. Ono što vi uradite, bit će dobro uraĊeno. Kad zatraţ ite od mene da vam se pridruţ im u vašim traganjima, ja ću vam se pridruţ iti. Zahvaljujemo vam, Ayrtone nastavi Cyrus Smith ali ja bih ţ elio da mi izravnije odgovorite na pitanje što sam vam ga postavio. Vi ste naš prijatelj, vi ste se već više puta izloţ ili opasnosti zbog nas i, kao i od svih ostalih, treba ĉuti i vaše mišljenje, kad se radi o tome da se donese neka bitna odluka. Govorite, dakle! Gospodine Smithe odgovori Ayrton ja sam mišljenja da moramo sve poduzeti kako bismo pronašli toga nepoznatog dobroĉinitelja. Moţ da je on sam? Moţ da trpi? Moţ da bi njegov ţ ivot

trebalo obnoviti? Kao što ste spomenuli, i ja mu dugujem zahvalnost. On je, nitko drugi nego on, došao na otok Tabor, on je na njemu pronašao bijednika kojega ste vi poslije toga upoznali, on vas je izvijestio da tamo ţ ivi jedan nesretnik kojega bi trebalo spasiti...! Dakle, zahvaljujući njemu, ja sam ponovno postao ĉovjekom! Ne, toga ja neću nikada zaboraviti! Odluĉeno je, dakle reći će na to Cyrus Smith. Otpoĉet ćemo s traţ enjem, što je prije moguće! Nijedan dio otoka neće ostati neistraţ en. Prevrnut ćemo cijeli otok i neka nam naš nepoznati prijatelj oprosti tu našu nakanu! Nekoliko sljedećih dana naseljenici su se sa ţ arom bacili na kosidbu trave i na ţ etvene radove. Prije nego što će pristupiti još neistraţ enim, nepoznatim dijelovima otoka, oni su htjeli obaviti sve one radove koji nisu mogli ĉekati. A baš u to vrijeme je dozrijevalo i razno povrće, ĉije su sjemenje donijeli s otoka Tabora. Sve je to trebalo pohraniti u spremišta Granitnog dvorca, gdje je, na sreću, bilo dostatno mjesta i gdje se moglo pohraniti sve bogatstvo otoka. Svi proizvodi naseobine bili su tu lijepo naslagani i na sigurnom mjestu, da tako kaţ emo, zaštićeni i od ţ ivotinja i od ljudi. Nije se trebalo bojati vlage meĊu tim debelim granitnim stijenama. Nekoliko prirodnih udubljenja u gornjim hodnicima dvorca naseljenici su proširili ili budakom ili miniranjem, tako da se Granitni dvorac pretvorio u glavno spremište u kojemu su ĉuvali namirnice, streljivo, alat i priĉuvne dijelove, jednom rijeĉju, svu opremu naseobine. Topovi s potopljena briga predstavljali su prekrasno oruţ je od taljenog ĉelika. Na uporno Pencroffovo navaljivanje, podigli su ih pomoću vitla i dizalica do samog praga Granitnog dvorca. Potom su naĉinili otvore izmeĊu prozora, te se ubrzo moglo vidjeti, kako su izduţ ili svoja blistava ţ drijela kroz granitni zid. S te su visine ta vatrena ţ drijela doista gospodarila ĉitavim Zaljevom Unije. Sada je to bila neka vrsta malog Gibraltara. Svaki brod koji bi se pojavio na puĉini pred otoĉićem bio bi obvezno izloţ en vatri te zraĉne baterije. Gospodine Cyruse reĉe jednoga dana Pencroff, a tog dana je bio upravo 8. studenoga sada kad su topovi postavljeni na svoja mjesta, bilo bi dobro isprobati im domet. Mislite li da je to korisno? upita ga inţ enjer. Ne samo da je korisno, to je prijeko potrebno! Kako ćemo inaĉe doznati na koju udaljenost gaĊaju ove lijepe granate, kojima smo se popriliĉno opskrbili? Pa isprobajmo ih, Pencroffe odgovori inţ enjer. Ipak, ja mislim da pokuse ne obavljamo obiĉnim barutom u ĉije priĉuve ne bih dirao, nego da se pritom posluţ imo piroksilom, kojega nam neće nikad uzmanjkati. A hoće li cijevi topova izdrţ ati razornu snagu piroksila? upita novinar, koji je isto tako kao i Pencroff ţ elio da se iskuša topništvo Granitnog dvorca. Mislim da hoće odgovori inţ enjer. Uostalom, moramo biti pritom oprezni. Inţ enjer je s pravom drţ ao da su ti topovi bili izraĊeni od odliĉnog materijala, jer se on u to razumio. IzraĊeni od kovanog ĉelika i punjeni straga, sigurno su mogli izdrţ ati veliki tlak te im je, prema tome, i domet morao biti velik. Da bi topovska granata imala što korisnija djelovanja, njezina putanja mora biti što opruţ enija, odnosno, njezina poĉetna brzina mora biti što veća. Poĉetna brzina zavisi od koliĉine upotrijebljenog baruta reĉe Cyrus Smith svojim prijateljima. Pri izradi topova ĉitav se problem svodi na to, da se upotrijebi što otporniji materijal, a ĉelik je neprijeporno najotporniji od svih metala. Prema tome, siguran sam da će naši topovi izdrţ ati potisnu snagu piroksila i da će postići odliĉne rezultate! Još sigurniji ćemo biti u to, kad ih iskušamo! Na to će Pencroff. Ne treba ni spominjati da su ĉetiri topa bila u odliĉnom stanju. Pošto su ih izvukli iz mora, mornar je na se preuzeo duţ nost da ih savjesno oĉisti i ulašti. Puno je on vremena utrošio dok ih je istrljao, namazao, ulaštio, oĉistio mehanizam otvaraĉa, zasuna, pa vijka za tlak. Sad su se ti topovi sjajili, kao da su se nalazili na nekoj fregati mornarice Sjedinjenih Drţ ava.

Tog je, dakle, dana, u prisutnosti svih ĉlanova naseobine, ukljuĉivši u njih i majstora Jupa i Topa, Pencroff isprobao sva ĉetiri topa, jedan za drugim. Napunili su ih piroksilom, raĉunajući s njegovom razornom snagom koja je, kao što je već reĉeno, ĉetiri puta veća od snage obiĉnog baruta. Granate što su ih mislili upotrijebiti imale su valjkastoĉunjasti oblik. Drţ eći uzicu upaljaĉa, Pencroff je bio pripravan za paljbu. Na jedan znak Cyrusa Smitha, granata izleti iz cijevi, poleti prema moru, preleti preko otoĉića i izgubi se daleko na morskoj puĉini. Daljinu dometa nisu mogli toĉno ustvrditi. Drugi top su usmjerili prema krajnjim hridinama Rta olupine. Granata udari u oštru liticu, oko tri milje udaljenu od Granitnog dvorca i raznese je u komade. Harbert je ovaj put usmjerio top i on je potegnuo uzicu upaljaĉa i bio vrlo ponosan na svoj probni pucanj. Jedino je Pencroff bio još ponosniji od njega. Takav je pogodak sluţ io na ĉast njegovu dragom djeĉaku! Treća je granata ispaljena na sipine, koje su prekrivale sjevernu obalu Zaljeva Unije, udarila u pijesak udaljen od Granitnog dvorca najmanje ĉetiri milje, potom je odskoĉila i pljusnula u more, podignuvši pritom oblak pjene. Prigodom punjenja ĉetvrtog topa, Cyrus Smith je povećao koliĉinu eksploziva da bi odredio njegov najveći domet. Svi su se sklonili u stranu da bi se zaštitili ukoliko bi se top rasprsnuo, a potom su pomoću duge uzice potegli upaljaĉ. Snaţ na se eksplozija razlijeţ e, ali top je izdrţ ao. Naseljenici su pojurili k prozoru i uspjeli vidjeti da je granata okrznula litice Rta ĉeljusti i nestala u Zaljevu morskog psa, koji je bio udaljen od njih oko pet milja. Pa dobro, gospodine Cyruse poviĉe Pencroff, ĉija se oduševljena vika mogla usporediti s topovskom paljbom što vi kaţ ete o našoj bateriji? Neka se sada svi gusari Tihog oceana pojave pred Granitnim dvorcem! Nijedan neće staviti nogu na tlo našeg otoka bez našeg dopuštenja! Vjerujte mi, Pencroffe odgovori inţ enjer ja bih više volio da to ne doţ ivimo. Da, zbilja ponovno se javi mornar a što ćemo uĉiniti s onom šestoricom lupeţ a što lutaju otokom? Zar ćemo dopustiti da se oni kreću našim šumama, našim poljima, našim livadama? Ti gusari su pravi jaguari i meni se ĉini da bismo mi, nimalo ne dvojeći, s njima mogli postupiti kao sa zvijerima! Što vi mislite o tome, Ayrtone? doda Pencroff, okrenuvši se prema svom prijatelju. Ayrton se u poĉetku ustezao odgovoriti. Cyrusu Smithu bi ţ ao što mu je Pencroff postavio to pomalo nerazborito pitanje. Stoga je bio vrlo dirnut kad mu je Ayrton odgovorio smjernim glasom: Ja sam nekad bio jedan od tih jaguara, gospodine Pencroffe, te ja nemam prava govoriti o tome... I on se udalji sporim korakom. Pencroff je tek sada shvatio što je uĉinio. Kakva sam ja prokleta budala! poviĉe. Jadan Ayrton! On, meĊutim, ima pravo ovdje govoriti kao i svaki drugi...! Da na to će Gedeon Spilett ali njegova mu skromnost sluţ i na ĉast i treba poštovati osjećaj koji ima o svojoj tuţ noj prošlosti. Slaţ em se, gospodine Spilette odgovori mornar. Ovo mi se više neće dogoditi! Više bih volio pregristi jezik nego uvrijediti Ayrtona! Nego, vratimo se prijašnjem razgovoru. Ja mislim da oni razbojnici nemaju prava na milost i da što prije moramo od njih oĉistiti otok. Mislite li doista tako, Pencroffe? upita ga inţ enjer. Dakako da mislim! Vi biste ih, dakle, poĉeli goniti bez milosti, ne ĉekajući da oni poĉine prije toga neki novi zloĉin protiv nas?

Zar nisu dostatni zloĉini što su ih dosad poĉinili? upita Pencroff, kojemu nije išlo u glavu to njihovo ustezanje. Moţ da će se u njima probuditi neki novi osjećaji! reĉe Cyrus Smith moţ da će se pokajati... Pokajati, oni će se pokajati! poviĉe mornar, slegnuvši ramenima. Pencroffe, sjeti se Ayrtona! na to će Harbert, uzevši mornarevu ruku. On je postao pošten ĉovjek! Pencroff je motrio svoje prijatelje jednoga za drugim. On nikada ne bi bio povjerovao da će njegov prijedlog naići na bilo kakvo oklijevanje. Njegova ţ estoka priroda nije mogla dopustiti da se oni nagaĊaju s lupeţ ima koji su se iskrcali na otok, s ortacima Boba Harveya, ubojicama posade Speedya. Oni su za nj bili kao divlje zvijeri, koje treba uništiti bez ustezanja i bez ikakve dvojbe. Gle! promrmlja. Ĉini se da su ovdje svi protiv mene! Vi ţ elite ispoljiti blagost prema onim lupeţ ima! Neka! Samo da se zbog toga ne pokajemo jednog dana! Kakva nam opasnost prijeti! reći će Harbert ako budemo uvijek na oprezu? Hm! promumlja novinar, koji se baš nije previše izjašnjavao. Njih je šestero i dobro su naoruţ ani. Neka se svaki od njih postavi u zasjedu i puca u nekoga od nas, i vrlo brzo će postati gospodarima otoka! A zašto oni to već dosad nisu uradili? odvrati Harbert. Nema dvojbe, stoga što im nije u interesu to uraditi. Uostalom, i nas je šestero. Dobro! Dobro! ponovno će Pencroff, koga nikakvi razlozi nisu mogli razuvjeriti. Pustimo te poštenjaĉine da se bave svojim sitnim poslovima i ne mislimo više na njih! Daj, Pencroffe javi se na kraju Nab ne pravi se gori no što jesi! Kad bi se jedan od tih nesretnika našao pred tobom, na dometu tvoje puške, ti ipak ne bi okinuo u njega... Ja bih okinuo u njega kao u bijesna psa, Nabe hladno odgovori Pencroff. Pencroffe umiješa se sada inţ enjer vi ste se ĉesto s mnogo obzirnosti odnosili prema mojim savjetima. Ne biste li se i u ovoj prigodi pouzdali u moje mišljenje? Uĉinit ću vam po volji, gospodine Smithe odgovori mornar, koji nije bio uvjeren da inţ enjer ima pravo. Pa dobro, priĉekajmo i ne napadajmo dok sami ne budemo napadnuti. I tako je donesena odluka da se ne dira u gusare, premda je Pencroff drţ ao da to nije dobro. Neće ih napadati ni progoniti, već će biti na oprezu. Naposljetku, otok je bio velik i plodan. Ako je još neki osjećaj poštenja ostao na dnu njihovih duša, moţ da će se ti bijednici pokajati. Zar nije bilo u njihovu interesu, u uvjetima u kojima su bili prinuĊeni ţ ivjeti, otpoĉeti novi ţ ivot? U svakom sluĉaju, naseljenici su, potaknuti osjećanjem ĉovjekoljublja, odluĉili ĉekati. Moţ da se odsad više neće kretati po otoku bezbriţ no kao prije. Dotad su se morali ĉuvati jedino divljih zvijeri, ali sada je šest bivših robijaša, moţ da baš najokorjelijih zloĉinaca, lutalo njihovim otokom. To je bilo ozbiljno, nema dvojbe i zbog toga bi manje hrabri ljudi potpuno izgubili osjećaj sigurnosti. Nije bitno! Zasad su naseljenici bili u pravu, a Pencroff nije. Hoće li i ubuduće biti u pravu? DogaĊaji će pokazati.

VI. PLANOVI ZA POHOD AYRTON U OBORU POSJET BALONSKOJ LUCI PENCROFFOVA ZAPAŢANJA NA BONADVENTURI BRZOJAV POSLAN U OBOR

NIKAKVA ODGOVORA OD AYRTONA ODLAZAK PREMA OBORU ZAŠTO BRZOGLASNIK NIJE VIŠE RADIO PUCANJ PUŠKE U meĊuvremenu su naseljenike uvelike zaokupljale misli, kako do kraja istraţ iti otok, što su prije bili odluĉili. S tim su istraţ ivanjem htjeli postići dva cilja istodobno: pronaći najprije tajanstveno biće u ĉije su postojanje bili uvjereni i izvidjeti što se dogodilo s gusarima, u koji su se kraj otoka povukli, kakav su ţ ivot provodili i što im je moglo zaprijetiti s njihove strane. Cyrus Smith je htio da se odmah poĊe. Ali kako su se na putu mislili zadrţ ati nekoliko dana, drţ ali su uputnim da kolica, natovare raznim potrepštinama za taborovanje, te posuĊem da bi što brţ e organizirali odmorišta. MeĊutim, jedna je onaga u to vrijeme lakše povrijedila nogu, te je nisu mogli upregnuti. Trebalo joj je dati nekoliko dana odmora, stoga su naseljenici odgodili svoj odlazak za sljedeći tjedan, odnosno za 20. studenoga. Mjesec studeni odgovara mjesecu svibnju na sjevernoj polutki. Bilo je, dakle, proljeće. Sunce je sezalo do juţ nog obratnika, te su u to vrijeme dani bili najdulji u godini. Vrijeme je, dakle, bilo pogodno za namjeravani pohod koji, ako i ne postigne svoj glavni cilj, ipak bi mogao obilovati otkrićima, nadasve u pogledu prirodnih bogatstava, s obzirom na to, da je Cyrus Smith naumio istraţ iti guste šume Dalekog zapada, koje su se prostirale sve do Zmijskog poluotoka. U tijeku tih devet dana prije odlaska, naseljenici su odluĉili dovršiti posljednje radove na zaravni Veliki vidikovac. MeĊutim, bilo je takoĊer potrebno da se Ayrton uputi u obor i da se pobrine za domaće ţ ivotinje, o kojima već dulje vrijeme nije nitko skrbio. Odluĉeno je da će on tamo ostati dva dana i da se neće vratiti u Granitni dvorac, dok staje ne opskrbi hranom. U trenutku kad je odlazio, Cyrus Smith ga upita ne bi li htio da ga jedan od ostalih prati, jer je sada otok bio manje siguran nego prije. Ayrton odgovori da to nije potrebno, da će posao u oboru moći sam obaviti i da se, uostalom, niĉega ne boji. Ako se kakva nezgoda dogodila u oboru ili u njegovoj okolici, on će odmah jednim brzojavom obavijestiti 0 tome naseljenike u Granitnom dvorcu. Ayrton je, prema tome, krenuo 9. u zoru, odvezavši se u kolicima u koja je bila upregnuta samo jedna onaga. Dva sata poslije toga, javi da je u oboru zatekao sve u redu. Za to vrijeme Cyrus Smith se dade na posao da potpuno osigura Granitni dvorac od svakog iznenaĊenja. Trebalo je posve skriti otvor nekadašnjeg odvodnog kanala, koji je bio zazidan i napola skriven travom i biljkama. Ništa lakše nego podignuti za dvije do tri stope razinu vode u jezeru, koja bi tako potpuno preplavila nekadašnji otvor. Da bi se podignulo razinu jezera, trebalo je samo podignuti branu na oba prokopa naĉinjena na jezeru, koji su opskrbljivali vodom Glicerinski potok i potok Veliki slap. Naseljenici su se prihvatili tog posla i dvije su brane koje, uostalom, nisu bile šire od sedam do osam stopa, a više od tri, brzo podignute, pomoću velikih kamenja, dobro zacementiranih. Kad je taj posao bio gotov, bilo je nemoguće pretpostaviti da je u jednom kutu jezera postojao podzemni hodnik, kojim je nekad otjecao iz jezera suvišak vode. Razumije se samo po sebi da je mali odljev vode koja je sluţ ila potrebama Granitnog dvorca i za pokretanje dizalice bio dobro oĉuvan 1 da taj odljev neće nikada presahnuti. Pošto se dizalica podigne, to sigurno i udobno skrovište moglo je prkositi svakom iznenaĊenju i svakom prepadu. S tim poslom su naseljenici bili brzo gotovi, te Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert skoknuše na trenutak do Balonske luke. Mornar je htio znati jesu li robijaši posjetili Bonadventuru, koja se nalazila usidrena u maloj uvalici. Ona su se gospoda primijeti mornar iskrcali na juţ noj obali rijeke i ako su išli duţ obale, sve se bojim da su otkrili mali zaljev, a u tom sluĉaju ja ne bih dao niti pola dolara za našu

Bonadventuru. Mornareve bojazni nisu bile potpuno neutemeljene, tako da je posjet Balonskoj luci imao svoje opravdanje. Mornar i njegovi prijatelji otputili su se, dakle, 10. studenoga poslije podne prema Balonskoj luci. Bili su dobro naoruţ ani. Pencroff je pomalo razmetljivo gurnuo po dva metka u svaku cijev svoje puške i pritom tresao glavom, što svakako nije naviještalo ništa dobro onome tko bi mu se suviše pribliţ io, pa radilo se o "ĉovjeku ili ţ ivotinji", kako je govorio. Gedeon Spilett i Harbert takoĊer uzeše svoje puške i oko tri sata oni napuste Granitni dvorac. Nab ih je ispratio do zavoja na Rijeci milosti i, pošto su oni prešli na drugu stranu, on je opet podigao most. Bilo je utanaĉeno, da će ova trojica jednim pucnjem javiti da su se vratili i da će Nab na taj znak ponovno doći i uspostaviti svezu izmeĊu dviju obala rijeke. Mala se skupina uputi potom ravno prema juţ noj strani otoka. Do Balonske je luke bilo svega tri i pol milje puta, ali je naseljenicima trebalo dva sata da tamo stignu. No, stoga su pretraţ ili ijednu i drugu stranu pored puta, i onu koja je bila obrasla gustom šumom i onu na kojoj su se nalazile Utvine moĉvare. Nisu uopće naišli na tragove odbjeglih robijaša koji, sigurno, još nisu znali koliko je naseljenika bilo na otoku i kakvim su sredstvima za obranu raspolagali, te su se vjerojatno povukli u nepristupaĉnije dijelove otoka. Po dolasku u Balonsku luku, Pencroff opazi, na svoje veliko zadovoljstvo, Bonadventuru mirno usidrenu u malom zaljevu. Uostalom, Balonska je luka bila tako dobro skrivena meĊu visokim hridinima da se nije vidjela ni s mora ni s kopna. Jedino ju je mogao vidjeti netko, tko bi se popeo iznad samog zaljeva ili tko bi ušao u nj. Gle reĉe Pencroff one ništarije nisu dolazile ovamo. Zmijama više odgovara visoka trava i vidjet ćete da ćemo ih pronaći u šumama Dalekog zapada. To je za nas sretna okolnost, jer da su pronašli Bonadventuru doda Harbert bili bi s njom pobjegli, te mi ne bismo mogli ponovo otploviti na otok Tabor. Doista na to će novinar za nas je vrlo bitno da se tamo odnese poruka na kojoj će biti obiljeţ en poloţ aj Lincolnova otoka i novo Ayrtonovo prebivalište, ukoliko ta škotska jahta doĊe jednoga dana po nj. Pa eto, Bonadventura je još tu, gospodine Spilette! otpovrne mornar. 1 brod i njegova posada pripravni su otploviti ĉim dobiju prvi znak za to! Ja mislim, Pencroffe, da će to putovanje doći na red tek pošto se istraţ i cijeli otok. Naposljetku, vrlo je moguće da onaj neznanac, ako ga uspijemo pronaći, pozna u tanĉine i Lincolnov otok i otok Tabor. Ne smetnimo s uma da je on doista pisac onog pisma i da će on, moţ da, znati kako stoje stvari u pogledu povratka škotske jahte! Sto mu jada! poviĉe Pencrof. Da mi je samo znati, tko je taj ĉovjek! On nas poznaje, a mi njega ne poznamo! Ako je obiĉan brodolomac, ne bi imao razloga skrivati se! Mi smo pošteni ljudi, pretpostavljam, a društvo poštenih ljudi ne bi smjelo nikome biti neugodno! Je li on došao dragovoljno ovamo! Moţ e li on napustiti otok kad mu se god to dopada? Je li on još na otoku, ili nije? U takvu razgovoru Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert su se popeli na brod i ustrĉali se po palubi Bonadventure. Odjednom mornar, pošto je razgledao bitvu oko koje je bio namotan konop sidra, poviĉe: Vidi ti ovoga ĉuda! Ovo je doista nevjerojatno! Što je, Pencroffe? upita ga novinar. Pa eto, ja nisam zavezao ovaj uzao! I Pencroff pokaza jedan konop koji je bio svezan za bitvu kako se brod ne bi odvezao, odnosno odriješio od obale.

Kako, niste ga napravili vi? upita Gedeon Spilett. Nisam, zakleo bih se da nisam. Ovo ovdje je jednostavan uzao, a ja uvijek vezujem konop u obliku dva polukljuĉa. Bit će da ste se prevarili, Pencroffe. Ne, ja se nisam prevario! ustvrdio je mornar. Menije to vezivanje uzla u prstima, a prsti se ne varaju! Znaĉi li to da su oni lupeţ i bili na brodu? upita Harbert. Ništa ja ne znam o tome odgovori Pencroffali sam stoga siguran da je sidro Bonadventure bilo podignuto i ponovno baĉeno u more! Gledajte, evo još jednog dokaza. Netko je pomicao konop sidra, jer njegova obloga više ne dodiruje rupu kroz koju se sidro podiţ e i spušta! Ja ponovno ustvrĊujem da se netko posluţ io našim brodom! Ako su robijaši bili na njemu, onda bi ga oni ili bili opljaĉkali ili bi s njim bili pobjegli... Pobjegli...? A kamo, zapravo...? Na otok Tabor...? otpovrne Pencroff. Zar vi mislite da bi se oni usudili na ovako malom brodu uputiti na otvoreno more? Osim toga, oni sigurno ne znaju ništa o postojanju toga otoka odgovori novinar. Kako bilo da bilo reĉe moranr kao što je istina da se ja zovem Bonadventura Pencroff iz Vinevarda, isto je tako sigurno da je naša Bonadventura plovila bez nas! Mornar je bio tako siguran u ono što je ustvrdio da ni Gedeon Spilett ni Harbert nisu mogli pobiti to njegovo tvrĊenje. Bilo je oĉito da je brod bio, ili manje ili više, pomican otkako ga je Pencroff odveo u Balonsku luku. Mornar je bio više nego siguran da je netko podigao sidro, a onda ga ponovno spustio na dno. Ali zašto bi netko napravio te dvije operacije, a da nije nikamo otplovio s brodom? Ali kako se moglo dogoditi da nismo zamijetili Bonadventuru kad je prošla puĉinom pored otoka? na to ĉe novinar, koji je kušao odvagnuti sve mogućnosti. Zaboga, gospodine Spilette odgovori mornar. Dostatno je otploviti noću, pa da se za dva sata uz povoljan vjetar dospije tako daleko, da se otok izgubi iz vidika! Pa dobro ponovno će Gedon Spilett htio bih još upitati u kakvu je svrhu Bonadventura mogla posluţ iti robijašima i zašto su je, pošto su se njome posluţ ili, ponovno doveli u luku? Gospodine Spilette na to će mornar ubrojimo i ovaj dogaĊaj meĊu one neobjašnjive i ne razbijajmo glavu njime! Bitno je da se Bonadventura nalazi ovdje. Na ţ alost, ako se robijaši posluţ e njome još jednom, moglo bi se dogoditi da je više ne pronaĊemo na njezinu mjestu! Ne bi li onda, Pencroffe, moţ da bilo pametnije Bonadventuru odvući ispred Granitnog dvorca? 1 bi i ne bi odgovori Pencroff ali prije bih kazao da ne bi. Ušće Rijeke milosti je vrlo nepogodno kao sidrište broda, more je tamo odviše ţ estoko. Ali ako bismo ga izvukli na kraj i dovukli do podnoţ ja samih Dimnjaka...? Moţ da... bi... odgovori Pencroff. U svakom sluĉaju, budući da svakako moramo napustiti Granitni dvorac na dulje vrijeme zbog onog istraţ ivanja, ja vjerujem da će Bonadventura biti ovdje sigurnija za našeg izbivanja i da ćemo bolje postupiti ostavimo li je ovdje dok ne oĉistimo otok od onih lupeţ a. 1 ja sam toga mišljenja sloţ i se Gedeon Spilett. Bar ovdje neće biti izloţ ena lošem vremenu, kao što bi bila na ušću Rijeke milosti. Ali ako joj robijaši doĊu ponovno u posjet? upita Harbert. Drago moje dijete odgovori Pencroffne pronaĊu lije ovdje, poći će je traţ iti kod Granitnog dvorca, a tko će ih zaprijeĉiti u tome, ako nas tamo ne bude! Ja sam, dakle, mišljenja, gospodine Spilette, da je treba ostaviti u Balonskoj luci. Ali kad se vratimo i ukoliko dotad ne oslobodimo otok od onih ništarija, iz opreza ćemo svoj brod dovesti pred Granitni dvorac, pa

neka tu stoji dok ne budemo sigurni da neće više biti neugodnih posjeta. Slaţ em se! A sada put pod noge! reĉe novinar. Kad su se Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett vratili u Granitni dvorac, ispriĉaju inţ enjeru što se sve dogodilo na Bonadventuri, a on se sloţ i s njihovom odlukom On je, uz to, obećao mornaru prouĉiti dio tjesnaca, koji je dijelio otok od otoĉića da ustvrdi ne bi li bilo moguće podignuti umjetnu luku, izgradnjom jednog gata. Tako će im Bonadventura biti uvijek na dohvat ruke, pred oĉima, pa ako bude potrebno i pod kljuĉem. Te veĉeri su poslali brzojav Ayrtonu, moleći ga da sa sobom povede jedan par koza, koje je Nab htio priuĉiti na livade Velikog vidikovca. Ali, na njihovo veliko ĉuĊenje, Ayrton nije potvrdio prijam njihova brzojava kao što je to uobiĉajeno ĉinio. Inţ enjera je to i te kako zaĉudilo. Moglo se, meĊutim, dogoditi da se Ayrton u tom trenutku nije nalazio u oboru ili da se upravo vraćao u Granitni dvorac. U stvari, dva su dana prošla od njegova odlaska, a bilo je dogovoreno da će se on vratiti 10. naveĉer ili 11. ujutro. Naseljenici su ĉekali da se Ayrton pojavi na zaravni Veliki vidikovac. Nab i Harbert su bdjeli u blizini mosta, da bi ga spustili kad se njihov prijatelj pojavi. Ali, ni oko deset sati naveĉer od Ayrtona nije bilo ni glasa ni traga. Drţ ali su stoga potrebnim poslati još jedan brzojav i od njega zatraţ iti hitan odgovor. Zvonce u Granitnom dvorcu je ostalo nijemo. Naseljenici su bivali sve nemirniji. Sto se dogodilo? Zar Ayrtona više nije bilo u oboru, a ako je bio, zar se po njemu nije mogao slobodno kretati? Hoće li krenuti u obor po toj tmini? Stadoše se savjetovati. Jedni su htjeli odmah krenuti, a drugi ostati. Moţ da se neki kvar dogodio u brzoglasnom aparatu, pa više ne radi! pripomene Harbert. 1 to moţ e biti odgovori novinar. Priĉekajmo do sutra na to će Cyrus Smith. Vrlo je moguće da Ayrton nije primio naš brzojav ili da mi nismo primili njegov! Ĉekali su, samo se po sebi razumije, obuzeti nekom strepnjom. U prvim jutarnjim satima 11. studenoga, Cyrus Smith još jednom pusti elektriĉnu struju kroza ţ icu, ali ne dobije nikakva odgovora. Pokuša još jednom, ali s istim rezultatom. Na put prema oboru! reĉe. 1 to naoruţ ani do zubi! dometne Pencroff. Odluĉili su da u Granitnom dvorcu ostave Naba, da ga ĉuva. Pošto bude otpratio svoje prijatelje do Glicerinskog potoka, on će podignuti most i, skriven iza kojeg stabla, motriti na njihov i na Ayrtonov povratak. Ukoliko se pojave gusari i pokušaju prijeći na drugu stranu, nastojat će ih zaustaviti pušĉanom paljbom, a ako bude potrebno, sklonit će se u Granitni dvorac, gdje će biti na sigurnom mjestu kad podigne dizalicu u zrak. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Pencroff i Harbert usmjerili su pravo prema oboru, s tim da pretraţ e sav okoliš, ukoliko u oboru ne naĊu Ayrtona. U šest sati ujutro, inţ enjer i njegovi prijatelji prijeĊoše preko Glicerinskog potoka. Nab je ostao na lijevoj strani, skriven iza male izboĉine na kojoj je raslo nekoliko visokih dragonija. Ĉim su naseljenici napustili Veliki vidikovac, udariše putom, koji je vodio ravno k oboru. Puške su nosili u rukama, pripravni otvoriti paljbu na najmanji znak neprijateljstva: dva karabina i dvije puške nabijene ubojitim mecima. S obje strane puta cestar je bio vrlo gust. Moglo se lako dogoditi da se u njemu kriju zloĉinci koji su, zahvaljujući svome oruţ ju, bili vrlo opasni. Naseljenici su brzo hodali. Šutjeli su. Top je trĉao ispred njih. Katkad bi uletio u šumu, ali nije lajao. Ĉini se da nije predosjećao ništa ĉudno. Naseljenici su raĉunali da vjerni pas neće dopustiti da ga netko iznenadi i da će zalajati ĉim osjeti najmanji znak opasnosti.

Idući putom prema oboru, Cyrus Smith i njegova tri prijatelja su išli duţ brzoglasne ţ ice koja je povezivala obor s Granitnim dvorcem. Prevalili su tako oko dvije milje, ali ne naiĊoše ni na kakav kvar. Stupovi su bili u dobrom stanju, izolatorske ĉašice netaknute, ţ ice normalo nategnute. Poslije toga, meĊutim, inţ enjeru se uĉini kako ţ ice nisu potpuno nategnute, a kad su stigli do stupa broj sedamdeset i ĉetiri Harbert, koji je išao naprijed, se zaustavi i poviĉe: Ţica je prekinuta. Ostali ubrzaše korak i ubrzo su bili na mjestu gdje se djeĉak bijaše zaustavio. Oboreni brzoglasni stup leţ ao je, poprijeĉivši put. Ţica je bila prekinuta te je, prema tome, bilo oĉito da brzojavi upućeni iz Granitnog dvorca nisu mogli prispjeti u obor, niti oni iz obora u Granitni dvorac. Vjetar sigurno nije prevrnuo ovaj stup reĉe Pencroff. 1 nije odgovori Gedeon Spilett. Ljudska je ruka iskopala zemlju u njegovu podnoţ ju i potom ga išĉupala! Osim toga, ţ ica je prekinuta doda Harbert, pokazujući dva kraja ţ eljezne ţ ice, koja su bila nasilno prekinuta. Je li prijelom svjeţ ? upita Cyrus Smith. Da odgovori Harbert ţ ica je sigurno prekinuta prije kratkog vremena. K oboru! K oboru! poviĉe mornar. Naseljenici su se u tom trenutku nalazili na pola puta izmeĊu obora i Granitnog dvorca. Još su morali prevaliti dvije i pol milje. PoĊoše trkom. Doista, sad su se već bojali da se nije nešto strašno dogodilo u oboru. Nema dvojbe, Ayrton je moţ da otposlao brzojav koji, meĊutim, nije stigao, ali nije ta ĉinjenica zabrinjavala njegove prijatelje, već jedna neobjašnjiva pojedinost: Ayrton je bio obećao da će se sinoć vratiti, ali se nije vratio! Naposljeku, neki je razlog morao postojati zbog kojega je prekinuta ţ ica izmeĊu obora i Granitnog dvorca, a tko je drugi mogao prekinuti svezu, tko drugi nego robijaši? Naseljenici su išli naprijed trĉeći, a sve ih je nešto oko srca zeblo. Oni su iskreno zavoljeli svoga novog prijatelja. Nije li moţ da pogoĊen rukom nekoga od onih, kojima je nekada bio voĊom? Ubrzo su stigli do mjesta gdje je pored puta tekao Crveni potok, koji je svojom vodom natapao livade obora. Sada su usporili korak da bi malo predahnuli, ukoliko se pokaţ e da je borba neizbjeţ na. Puške više nisu bile zakoĉene. Svaki je od njih pretraţ ivao dio šume. Top je muklo reţ ao, a to nije slutilo dobru. Naposljetku se kroz drveće ukaţ e drvena ograda, na kojoj nije bilo tragova oštećenja. Vrata su, kao uobiĉajeno, bila zatvorena. Grobna je tišina vladala oko obora. Nije se ĉulo ni uobiĉajeno blejanje divljih ovaca, niti je odjekivao Ayrtonov glas. UĊimo! reĉe Cyrus Smith. Inţ enjer poĊe naprijed, dok su ostali oprezno promatrajući išli oko dvadeset koraka iza njega, pripravni odmah otvoriti vatru. Cyrus Smith podiţ e nutarnju polugu i upravo je htio odgurnuti jedno krilo vrata kadli Top ţ estoko zalaja. Iznad drvene ograde odjekne pucanj i bolan krik mu odgovori. PogoĊen metkom, Harbert je leţ ao na zemlji.

VII.

NOVINAR I PENCROFF U OBORU HARBERT PRENESEN U OBOR MORNAREVO OĈAJANJE NOVINAR I INZINJER SE SAVJETUJU LIJEĈENJE HARBERTA POJAVIO SE TRAĈAK NADE KAKO IZVIJESTITI NABA SIGURAN I VJERAN GLASNIK NABOV ODGOVOR Zaĉuvši Harbertov krik, Pencroff je ispustio svoje oruţ je i poţ urio prema djeĉaku. Ubili su ga! vikao je. Ubili su mog djeĉaka! Ubili su ga, ubili! I Gedeon Spilett i Cyrus Smith su takoĊer pritrĉali Harbertu. Novinar je prislonio uho na djeĉakove grudi, da ĉuje je li mu još kuca srce. Ţiv je reĉe ali ga moramo prenijeti... U Granitni dvorac? To je nemoguće! odgovori inţ enjer. Onda ćemo ga prenijeti u obor! poviĉe Pencroff. Samo tren na to će Cyrus Smith. I on potrĉa nalijevo da bi zaobišao ogradu. Odjednom se naĊe pred jednim gusarom, koji ga nacilja i metkom mu probije šešir. Nekoliko sekunda potom, prije nego što je gusar uspio ispaliti svoj drugi metak, pade kao pokošen. Bodeţ Cyrusa Smitha je bio brţ i od njegove puške. Za to vrijeme, Gedeon Spilett i mornar popeše se na rubove ograde, opkoraĉe je, skoĉe unutra, sruše potpornje, koji su s unutarnje strane podupirali vrata, pojure u kuću koja je bila prazna i ubrzo je Harbert leţ ao na Ajrtonovu krevetu. Nekoliko trenutaka poslije toga, Cyrus Smith je bio pokraj njega. Videći Harberta bez svijesti, mornara propara strašna bol. Jecao je, plakao, htio je razmrskati glavu o zid brvnare. Ni inţ enjer, ni novinar nisu ga mogli umiriti. I njih je oĉajanje gušilo. Nisu mogli jednu jedinu rijeĉ izustiti. Ipak, oni su poduzeli sve da bi spasili jadnog djeĉaka, koji se pred njihovim oĉima borio sa smrti. Poslije tolikih zgoda i nezgoda u svom ţ ivotu, Gedeon Spilett je stekao odreĊeno znanje o praktiĉnoj medicini. On je u sve bio ponešto upućen i u mnogo se već prigoda našao, da je morao lijeĉiti rane nanesene hladnim ili vatrenim oruţ jem. Uz pomoć Cjrusa Smitha, on se prihvatio posla, kojega je zahtijevalo Harbertovo stanje. Novinara je u poĉetku iznenadila ukoĉenost Harbertova tijela, ukoĉenost koja je bila posljedica ili velikog gubitka krvi ili velikog uzbuĊenja, ako je metak udario snaţ no u kost što je dovelo do ţ ivĉanog potresa. Harbert je bio vrlo blijed. Otkucaji srca su bili vrlo slabi i ponavljali su se u dugim razmacima, kao da će se svakog trenutka zaustaviti. Djeĉak je bio bez svijesti i ništa nije osjećao. Bili su to vrlo ozbiljni simptomi. S Harbertovih grudi poskidaše odjeću i, pošto su mu rupcem obrisali krv, opraše mu rane hladnom vodom. Odmah su pronašli povrijeĊeno mjesto. IzmeĊu trećeg i ĉetvrtog rebra nalazila se okrugla rupa što ju je naĉinio metak koji je pogodio Harberta. Cyrus Smith i Gedeon Spilett prevrnu jadnog djeĉaka, kojemu se iz grudi ote slab jecaj, tako slab da je sliĉio izdisaju. Još jedna rana je krvarila na Harbertovim leĊima. Tu je izišao metak, koji ga bijaše pogodio. Neka je Bogu hvala! reĉe novinar. Metak nije ostao u tijelu, te ga ne moramo vaditi.

Ali kako je sa srcem...? upita Cyrus Smith. Srce mu nije povrijeĊeno, inaĉe bi Harbert bio mrtav. Mornar je ĉuo samo posljednje rijeĉi što ih je novinar izgovorio, pa poĉe bespomoćno i glasno proklinjati. Ne, Pencroffe odgovori Cyrus Smith ne. Djeĉak nije mrtav. Srce mu još uvijek bije. Ĉak je maloprije i jauknuo. Ali u interesu vašeg djeĉaka, molim vas, umirite se. Moramo saĉuvati hladnokrvnost. Ne tjerajte nas da je izgubimo, dragi prijatelju. Pencroff umukne, ali se sada u njemu zbio novi preokret i krupne mu suze obliju lice. U meĊuvremenu se Gedeon Spilett nastojao sjetiti svega što mu je o medicini bilo poznato, kako bi mogao promišljeno pristupiti lijeĉenju rana. Kao što je već zamijetio, on je bio siguran da je zrno ušlo sprijeda, a izišlo straga. Ali, kakvo je pustošenje taj metak napravio pri svom prolazu? Koje je od glavnih organa pri tome oštetio? To ne bi ĉak ni pravi kirurg u tom trenutku mogao sa sigurnosti kazati, a kamoli jedan novinar. MeĊutim, on je ipak nešto znao: da mora zaprijeĉiti upalu ozlijeĊenih dijelova, a potom se boriti protiv lokalne upale i groznice koja će nastupiti, kao posljedica rane, moţ da, smrtonosne! A sada, koja sredstva, koje lijekove upotrijebiti? Na koji naĉin sprijeĉiti zapaljenje? U svakom sluĉaju, sad je bilo najhitnije da mu obje rane odmah previje. Osim toga, drţ ao je da ne smije potaknuti novo krvarenje ispirući rane u toploj vodi i steţ ući im rubove. Harbert je izgubio mnogo krvi, te je zbog toga gubitka i bio onako slab. Stoga se novinar zadovoljio time što mu je obje rane isprao hladnom vodom. Djeĉaka su okrenuli na lijevu stranu i u takvu su ga poloţ aju ostavili. Ne smije se pomicati reĉe Gedeon Spilett. On se sada nalazi u najpovoljnijem poloţ aju da mu se obje rane, i ona na leĊima i ona na grudima, što bolje oĉiste od gnoja. Osim toga, mora leţ ati potpuno mirno. Kako, zar ga ne moţ emo prenijeti u Granitni dvorac? upita Pencroff. Ne moţ emo, Pencroffe odgovori mu novinar. Prokletstvo! poviĉe mornar, podignuvši šaku prema nebu. Pencroffe! opomenu ga Cyrus Smith. Gedeon Spilet ponovno uze pregledavati ranjenog djeĉaka, ali ovaj put pomnije. Harbert je još bio vrlo blijed, i to je zabrinjavalo novinara. Cyruse reĉe ja nisam lijeĉnik... i u velikoj sam neprilici... Trebate mi pomoći svojim savjetima i svojim iskustvom...! Umirite se, dragi prijatelju odgovori mu inţ enjer, stegnuvši novinarovu ruku... ProsuĊujte smireno. Ne mislite ni na što drugo već da Harberta treba spasiti! Te su rijeĉi vratile Gedeonu Spilettu samopouzdanje koje bijaše izgubio u trenutku obeshrabrenja, pritisnut snaţ nim osjećajem vlastite odgovornosti. On sada sjedne pokraj kreveta. Cyrus Smith je stajao, Pencroff je razderao svoju košulju i nesvjesno od nje pravio zavoje. Gedeon Spilett pojasni tada Cyrusu Smithu kako je, po njegovu mišljenju, prije svega trebalo zaustaviti krvarenje, ali tako da se rane ne zatvore i da ne zacijele odmah, jer su unutarnji organi povrijeĊeni, te se nije smjelo dopustiti da se gnoj skuplja u grudima. Cyrus Smith se potpuno sloţ i s time, te bi odluĉeno da će previti obje rane, ali tako da ih ne zatvore spajanjem njihovih rubova. Na sreću, izgleda da neće biti potrebno rezanjem ih drţ ati odvojene. A jesu li naseljenici imali neko uspješno sredstvo za suzbijanje upale koja će sigurno nastupiti? Da, oni su imali takvo sredstvo, jer ih je sama priroda u izobilju obdarila njime. Imali su hladnu vodu, a to će reći najsnaţ nije sredstvo koje je postojalo protiv zapaljenja rana,

najuspješnije ljekovito sredstvo u teškim sluĉajevima, sredstvo kojim su se u to vrijeme sluţ ili svi lijeĉnici. Hladna voda ima, osim toga, još jednu dobru stranu: smiruje ranjeno mjesto i zahvaljujući njoj ranu ne treba svakog trenutka previjati. To je velika njezina odlika, jer je iskustvom dokazano da zrak kobno djeluje na ranu prvih dana. Gedeon Spilett i Cyrus Smith rasuĊivali su tako voĊeni svojim zdravim razumom i postupili su kao što bi bio postupio najsposobniji kirurg. Na svaku ranu jadnoga Harberta staviše platneni oblog i potom su ih stalno vlaţ ili hladnom vodom. Mornar je najprije zapalio vatru na ognjištu brvnare, u kojoj nije nedostajalo stvari potrebnih za ţ ivot. Zahvaljujući šećeru od javora te ljekovitim biljkama, upravo onim, koje je djeĉak nabrao na obalama Grantova jezera, pripremiše nekoliko osvjeţ avajućih ĉajeva i njima napojiše bolesnika, a da on toga i nije bio svjestan. Tresla ga je jaka groznica. Ĉitav je dan i ĉitava je noć prošla, a da nije dolazio sebi. Harbertov je ţ ivot visio o tankoj niti, koja se svakog trena mogla prekinuti. Sutradan, odnosno 12. studenoga, srca se Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja ispune s nešto više nade. Harbertu se vratila svijest. Otvorio je oĉi i prepoznao Cyrusa Smitha, Gedeona Spiletta i Pencroffa. Progovorio je nekoliko rijeĉi. Nije uopće znao što se s njim dogodilo. Oni mu rekoše, a Gedeon Spilett ga je preklinjao da leţ i potpuno mirno, spomenuvši kako mu ţ ivot nije u opasnosti i kako će mu rane zacijeliti za nekoliko dana. Uostalom, rane Harberta nisu boljele, a hladna voda kojom su ih stalno natapali zaprijeĉila je njihovo zapaljenje. Otjecanje gnoja nastupilo je bez nezgoda, groznica se ustalila, te je bilo nade da ta strašna rana neće imati kobnih posljedica. Pencroff je osjećao kako mu se srce, pomalo smiruje. On je bio sliĉan ĉasnoj sestri, ili majci koja bdije uz krevet svoga djeteta. Harbert ponovno zadrijema, ali sad se ĉinilo da mirnije spava. Ponovite mi da se vi nadate, gospodine Spilette! reĉe Pencroff. Ponovite mi da ćete spasiti Harberta! Da! Spasit ćemo ga! odgovori novinar. Rana je vrlo teška, a moţ da je metak ĉak i pluća ozlijedio, ali prostrijeljena pluća ne moraju biti smrtonosna po ĉovjeka. Iz vaših usta u Boţ je uši! na to će Pencroff. Kao što se moţ e i zamisliti, za tih dvadeset ĉetiri sata proţ ivljenih u oboru, naseljenici su mislili samo o tome kako njegovati i lijeĉiti Harberta. Nisu mislili ni na opasnost, koja im je mogla zaprijetiti ako se robijaši vrate, niti na mjere opreza, koje su trebali ubuduće poduzeti. Ali toga dana, dok je Pencroff bdio kraj bolesnikova kreveta, Cyrus Smith i Gedeon Spilett povedu razgovor o tome što je trebalo poduzeti. Najprije su uzduţ i poprijeko pretraţ ili obor. Ayrtonu ne naĊoše nikakva traga. Nisu li tog nesretnika odvukli nekadašnji njegovi prijatelji? Jesu li ga iznenadili u oboru? Je li se on borio i podlegao u toj borbi? Ova posljednja pretpostavka je bila i suviše vjerojatna. U trenutku kad je opkoraĉio drvenu ogradu, Gedeon Spilett je vrlo dobro vidio jednog robijaša kako bjeţ i prema juţ nom obronku Franklinova brda, i Topa kako juri za njim. Bio je to jedan od onih, ĉiji se ĉamac razbio o stijenje na ušću Rijeke milosti. Uostalom, onaj kojega je Cyrus Smith ubio i ĉiji su les pronašli izvan drvene ograde, pripadao je takoĊer druţ ini Boba Harveya. U oboru lupeţ i nisu napravili nikakvu štetu. Vrata su bila zatvorena, te se udomaćene ţ ivotinje nisu mogle razići po šumi. Uz to, nisu naišli ni na kakve tragove borbe, ni na kakvu štetu niti u brvnari, niti u drvenoj ogradi. Jedino je streljivo kojim je Ayrton bio snabdjeven, nestalo zajedno s njim. Nesretnika su sigurno iznenadili reĉe Cyrus Smith a kako je on ĉovjek koji će se braniti, sigurno je poginuo. Da! Bojim se da je tako bilo! odgovori novinar. Potom su se, nema nikakve dvojbe,

robijaši nastanili u oboru, gdje su svega našli u izobilju, a pobjegli su kad su zamijetili da mi dolazimo. Jedno je sigurno, Ayrton u ovom trenutku, pa bio ţ iv ili mrtav, nije više u oboru. Trebalo bi pretraţ iti šumu reĉe inţ enjer i oĉistiti otok od tih bijednika. Pencroffa nisu prevarila predosjećanja kad je traţ io da poĊemo u lov na njih, kao na divlje zvijeri. Bili bismo izbjegli mnogu nesreću. Da odgovori novinar ali sada moţ emo prema njima postupiti bez ikakve milosti! U svakom sluĉaju, mi smo sada prinuĊeni priĉekati još neko vrijeme i ostati u oboru dok ne uzmognemo bez opasnosti prenijeti Harberta u Granitni dvorac na to će Cyrus Smith. Ali Nab? upita novinar. Nab je na sigurnom mjestu. A ako on pokuša doći ovamo, zabrinut zbog našeg izbivanja? On nikako ne smije krenuti ovamo! ţ ivo odgovori Cyrus Smih. Na putu će ga ubiti! Ali on će vrlo vjerojatno pokušati pridruţ iti nam se! Ah, da brzoglas nije u kvaru, mogli bismo ga upozoriti! A to nam je sada nemoguće! A ne moţ emo Harberta i Pencroffa ovdje ostaviti same...! Ništa, ja ću sam poći do Granitnog dvorca! Ne, ne, Cyruse usprotivi se novinar. Vi se ne smijete izlagati opasnosti da vas ubiju. Vaša hrabrost ne bi bila ni od kakve koristi! Oni bijednici, vjerojatno, nadziru obor, ĉekaju u zasjedi u gustoj šumi, koja ga okruţ uje, a ako vi otputujete, jadikovat ćemo nad dvije nesreće umjesto nad jednom! Ali Nab? ponavljao je inţ enjer. Već su prošla dvadeset i ĉetiri sata bez naših vijesti! On će krenuti ovamo! A kako bi on bio neoprezniji nego što smo mi bili odgovori Gedeon Spilett ubit će ga, nema mu spasa! Zar zbilja ne postoji nikakvo sredstvo da ga izvijestimo? Dok je s tim pitanjem inţ enjer razbijao glavu, njegov pogled pade na Topa koji je, vrzmajući se amotamo, izgledao kao da kaţ e: "A nisam li ovdje ja?" Tope! poviĉe inţ enjer. Ţivotinja poskoĉi na poziv svoga gospodara. Da, Topa ćemo poslati reĉe novinar, koji je pogodio inţ enjerove misli. Top će proći kuda mi ne moţ emo! On će odnijeti u Granitni dvorac novosti iz obora i donijet će nam one iz Granitnog dvorca! Brzo! poviĉe Cyrus Smith. Brzo! Gedeon Spilett naglo istrgne jednu stranicu iz svoje biljeţ nice i na njoj napiše rijeĉi: "Harbert je ranjen. Mi se nalazimo u oboru. Budi na oprezu. Ne napuštaj Granitni dvorac. Jesu li se robijaši pojavili u blizini Granitnog dvorca? Odgovori po Topu!" Taj je papirić sadrţ avao sve ono što je Nab trebao znati, a isto tako i sve ono što su naseljenici htjeli doznati. Papirić je priĉvršćen Topu o ogrlicu, ali tako da se mogla odmah zamijetiti. Tope, psetance moje drago reĉe tada inţ enjer, milujući ţ ivotinju Nab, Tope! Nab! Hajde! Hajde! Top poskoĉi na te rijeĉi. On je shvatio, on je pogaĊao što se od njega traţ i. Dobro je poznavao put, koji je vodio do Granitnog dvorca. Za manje od pola sata on ga je mogao prevaliti i bilo je mjesta nadanju da će Top, trĉeći kroz visoku travu ili rubom šume, onaj put na kojemu je na Cyrusa Smitha i Gedeona Spileta vrebala velika opasnost, prevaliti neopaţ en. Inţ enjer poĊe prema vratima obora i odgurne jedno njihovo krilo. Nab! Tope, Nab! ponovio je još jednom inţ enjer, pokazavši rukom u smjeru Granitnog dvorca. Top pojuri napolje i vrlo brzo nestane.

On će stići! reĉe novinar. Da, i vratit će se, vjerna ţ ivotinja! Koliko je sati? upita Gedeon Spilett. Deset. Za jedan sat bi se već mogao vratiti. Ĉekat ćemo njegov povratak. Ponovno zatvoriše vrata obora. Inţ enjer i novinar uĊoše u brvnaru. Harbert je pao u duboki san. Pencroff mu je stalno vlaţ io obloge hladnom vodom. Videći da nema što raditi u tom trenutku, Gedeon Spilett odluĉi pripremiti nešto za jelo, nadzirući uz to dio drvene ograde, koja se naslanjala na obronke Franklinova brda, odakle su se mogli nadati napadaju. Naseljenici su sa strepnjom oĉekivali Topov povratak. Nešto prije jedanaest sati, Cyrus Smith i novinar, s karabinima u rukama, postaviše se iza vrata, pripravni otvoriti ih ĉim zaĉuju Topov laveţ . Oni su bili sigurni da će Nab Topa, ukoliko je sretno stigao u Granitni dvorac, odmah poslati natrag. Njih dvojica su tu stajali već dvadesetak minuta, kadli odjekne jedan hitac, a za njim se odmah oglasi pseći laveţ . Inţ enjer otvori vrata i, zamijetivši dim u zraku na sto koraka prema šumi, on otvori paljbu u tom smjeru. Ubrzo potom, Top skoĉi u obor, a za njim se odmah zatvore vrata. Tope, Tope! poviĉe inţ enjer, zgrabivši dobru i krupnu glavu svojim dvjema rukama. Jedan je papirić bio priĉvršćen za njegovu ogrlicu i Cyrus Smith proĉita ove rijeĉi, ispisane krupnim Nabovim rukopisom: "Gusari se nisu pojavljivali u okolici Granitnog dvorca. Neću se micati. Jadni gospodin Harbert!"

VIII.

ROBIJAŠI U OKOLICI OBORA PRIVREMENI SMJEŠTAJ DALJNJE LIJEĈENJE HARBERTA PRVO PENCROFFOVO ODUŠEVLJENJE SJEĆANJE NA PROŠLOST ŠTO IM PRIPREMA BUDUĆNOST MISLI CYRUSA SMITHA O TOM PITANJU Znaĉi, robijaši su još uvijek tu i nadzirali su obor, odluĉni pobiti naseljenike, jednog po jednog! Ovima nije preostalo drugo do da s njima postupe kao prema divljim zvijerima. Ali su se pritom morali dobro ĉuvati, jer su se ti bijednici trenutaĉno nalazili u boljem poloţ aju, jer su neprijatelja vidjeli, a da sami nisu bili viĊeni, jer su ga mogli iznenaditi naglim napadajom, a da sami ne budu iznenaĊeni. Cyrus Smith je stvari udesio tako da ostanu u oboru koji je, uostalom, bio snabdjeven dostatnim koliĉinama namirnica da tu dulje vrijeme poţ ive. U Ayrtonovoj brvnari je bilo svega što je bilo potrebno za ţ ivot. Prestrašeni dolaskom naseljenika, robijaši nisu imali vremena opljaĉkati je. Bilo je vjerojatno, kao što je ustvrdio Gedeon Spilett, da su dogaĊaji imali ovaj slijed: iskrcavši se na otok, šestorica su se gusara uputili juţ nom obalom otoka i, pošto su prošli ijednom i drugom obalom Zmijskog poluotoka, a nije im se mililo zaci u guste šume Dalekog zapada, stigli su do ušća Vodopadne rijeke. Kad su već stigli do te toĉke, okrenuli su desnom obalom rijeke i stigli do ogranaka Franklinova brda, meĊu kojima su, što je posve prirodno, pokušali naći neki zaklon. Dakako, ubrzo su pritom otkrili obor, u kojemu nije bilo nikoga. Tu su se oni vjerojatno nastanili, ĉekajući povoljan trenutak da ostvare svoje zloĉinaĉke planove. Ayrtonov ih je dolazak iznenadio, ali su uspjeli dokopati se nesretnika..., a ostalo je lako pogoditi! Sada su ti robijaši, premda su u meĊuvremenu izgubili jednog prijatelja, lutali šumom dobro naoruţ ani i naseljenici bi se izloţ ili njihovim mecima ukoliko su se ţ eljeli probiti iz obora, nemajući doista nikakve mogućnosti uzvratiti im istom mjerom, ili ih u tome sprijeĉiti! Ĉekati! Ta drugo nam ništa i ne preostaje! ponavljao je Cyrus Smith. Kad Harbert ozdravi, pretrest ćemo svaki djelić otoka i zauvijek obraĉunati s tim zloĉincima. To će biti svrha našeg velikog pohoda, a u isto vrijeme i... Traţ enje našeg tajanstvenog zaštitnika doda Gedeon Spilett, dovršivši reĉenicu koju je inţ enjer zapoĉeo. Samo što moramo priznati, dragi moj Cyruse, da nam ovaj put nije pruţ io zaštitu upravo u trenutku kad nam je ona bila najpotrebnija! Tko zna! odgovori inţ enjer. Sto ste time htjeli reći? upita novinar. Da mi još nismo pri kraju svojih muka i nevolja, moj dragi Spilette, i da će, moţ da, biti još prigode kad će ta moćna zaštita ponovno doći do izraţ aja. Ali, sad se ne radi o tome. Moramo prije svega misliti na Harbertov ţ ivot. To je najviše boljelo i zabrinjavalo naseljenike. Prošlo je nekoliko dana, a stanje se jadnog djeĉaka, na sreću, ne bijaše pogoršalo. Mnogo su dobili na tome što su bolest predusreli. Odrţ avana uvijek na istoj temperaturi, hladna je voda sprijeĉila upalu rana. Novinaru se ĉak ĉinilo da je ta voda, u kojoj je bilo i nešto sumpora, a to se moglo objasniti blizinom vulkana, djelovala na samo zacjeljivanje rana. Gnojenje je bilo, tako reći, neznatno zahvaljujući stalnoj njezi kojom je bio okruţ en, Harbert se vraćao ţ ivotu, a groznica je poĉela popuštati. Uostalom, bio je podvrgnut strogoj dijeti, stoga je on i bio vrlo slab. Ĉajeva nije nedostajalo, a potpuno mirovanje bilo mu je najboljim lijekom.

Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff postali su vrlo vješti u previjanju ranjenog djeĉaka. Sve rublje što su ga našli u brvnari otišlo je na zavoje. Harbertove rane, pokrivane oblozima i zavojima, nisu bile ni previše ni premalo stegnute, tako da je zacjeljivanje imalo povoljan tijek, a da ne doĊe do upale. Novinar je previjanju posvećivao vrlo veliku pozornost, znajući da je ono vrlo bitno. Stalno je ponavljao ostalima ono, što je većina lijeĉnika stalno priznavala, odnosno da je teţ e naići na dobro postavljen zavoj, nego na dobro obavljenu operaciju. Poslije deset dana, odnosno 22. studenoga, Harbert se već osjećao mnogo bolje. Poĉeo je uzimati hranu. Boja mu se vraćala u obraze, a njegove dobre oĉi smiješile su se njegovim njegovateljima. Katkad se upuštao u razgovor unatoĉ Penkroffovim naporima, koji je cijelo vrijeme priĉao najnevjerojatnije zgode, samo da bi ga zaprijeĉio da se govorom ne umara. Harbert ga je pitao za Ayrtona, jer je mislio da se ovaj nalazi u oboru, te se ĉudio, kako ga nikada ne vidi pokraj sebe. Ali mornar ne htjede rastuţ iti djeĉaka, te mu stoga reĉe da je Ayrton otišao k Nabu, da zajedno s njim brani Granitni dvorac. Eh ti govorio je. Ti gusari. Ta gospoda nemaju više nikakva prava da se s njima postupa u rukavicama! Gospodin Spilett je mislio da će ih pridobiti dobrotom! Ja ću njima poslati dobrotu, ali u obliku olova dobrog kalibra! 1 niste ih više vidjeli? upita Harbert. Nismo, drago moje dijete odgovori mornar ali ćemo ih pronaći. Kad vi ozdravite, vidjet ćemo hoće li se te kukavice, koje napadaju s leĊa, usuditi suprotstaviti nam se u otvorenoj borbi! Ja sam još vrlo slab, jadni moj Pencroffe! Eh! Snaga će vam se, postupno, vratiti! Ta što je to, metak kroz grudi? Obiĉna sitnica! Doţ ivio sam ja mnogo gorih stvari, pa se ipak dosta dobro drţ im! Napokon, ĉini se da je bolest krenula na bolje, a kako nisu nastale nikakve komplikacije, naseljenici su Harbertovo ozdravljenje drţ ali sigurnim. Ali u kakvom bi se poloţ aju našli, da se njegovo stanje pogoršalo, da mu je metak ostao u tijelu, da je kojim sluĉajem ostao bez ruke ili noge! Ne više puta je kazao Gedeon Spilett kad god sam pomislio na takvu mogućnost, sav bih se stresao! Ali ipak, da mu je trebalo odsjeći nogu ili ruku upita ga jednoga dana Cyrus Smith biste li se ustezali? Ne bih, Cyruse! odgovori Gedeon Spilett. Neka je hvala Gospodinu što nas je poštedio te nevolje! Kao i u mnogim drugim prigodama, i taj put su se naseljenici oslonili na svoj zdravi razum, koji ih je izvukao iz mnogih nevolja. Tako su još jednom uspjeli, zahvaljujući svom općem znanju. Ali, neće li naići trenutak kad im sve njihovo znanje neće biti ni od kakve pomoći? Oni su bili sami na tom otoku, meĊutim, ljudi su potpuniji u društvu, oni su potrebni jedni drugima. Cyrus Smith je to vrlo dobro znao i ponekad se pitao neće li nastupiti neka okolnost koju oni neće moći svladati! Ĉinilo mu se da su njegovi prijatelji i on, dotad doista sretni, ušli u jedno razdoblje vrlo kobno po njih. Moglo bi se reći da je već dvije i pol godine, odnosno otkako su umakli iz Richmonda, sve išlo po njihovoj ţ elji! Na otoku su u obilju našli i raznih ruda, i ţ ivotinja, i biljaka, priroda ih je, dakle, stalno obasipala svojim darovima, ali su i oni znali izvući korist iz svega toga, zahvaljujući svojem znanju. Naseljenici su ţ ivjeli u potpunom blagostanju, a uz to im je u odreĊenim prigodama neka nepoznata sila pritjecala u pomoć! Ali sve to nije moglo vjeĉno trajati! Ukratko, Cyrusu Smithu se ĉinilo da je sreća poĉela okretati glavu od njih.

Doista, gusarski se brod pojavio u vodama njihova otoka. Premda su gusari uništeni, tako reći, na ĉudesan naĉin, ipak je šestorici uspjelo izbjeći sudbinu ostalih. Iskrcali su se na otok. Petorica preţ ivjelih bili su neuhvatljivi. Ti su bijednici, nedvojbeno, ubili Ayrtona. Imali su puške i, ĉim su se prvi put njima posluţ ili, Harbert je pao gotovo smrtno pogoĊen. Nisu li to bili prvi udarci kojima je zla kob pogodila naseljenike, pitao se. To je on ĉesto ponavljao novinaru i njima se ĉinilo da im je ona ĉudna, ali djelotvorna moć, koja im je dotad stalno pomagala, sada okrenula leĊa. A moţ da je ono tajanstveno biće, ĉije je postojanje bilo nedvojbeno, napustilo otok? Moţ da su i njega slomili udarci sudbine! Na sva ta pitanja nitko im nije mogao dati odgovora. Neka, meĊutim, nitko ne pomisli da su Cyrus Smith i njegov prijatelj, stoga što su tako razgovarali o svim tim pitanjima, bili ljudi koji bi se prepustili oĉaju. Daleko od toga! Oni su dogaĊajima gledali u oĉi, ispitivali su mogućnosti, pripravljali se za svaki sluĉaj, uspravni i odluĉni ĉekali što će donijeti budućnost i, ako bi se nesreća oborila na njih, naišla bi na ljude, koji su se bili pripravni s njom uhvatiti ukoštac.

IX.

BEZ VIJESTI OD NABA PENCROFFOV I NOVINAROV PRIJEDLOG KOJI NIJE PRIHVAĆEN NEKOLIKO IZLAZAKA GEDEONA SPILETTA KOMADIĆ SUKNA NAGLI ODLAZAK IZ OBORA DOLAZAK NA ZARAVAN VELIKI VIDIKOVAC Harbertovo ozdravljenje je teklo normalno. Naseljenici su sada imali samo jednu ţ elju: da prizdravi toliko da ga mogu prenijeti u Granitni dvorac. Premda je brvnara u oboru bila i lijepo ureĊena i dobro opremljena, nedostajala joj je udobnost kojim se odlikovalo njihovo granitno prebivalište. Osim toga, nije bila dostatno sigurna te su njezini stanovnici, unatoĉ svoj svojoj opreznosti, ţ ivjeli stalno u strahu da robijaši ne otvore paljbu na njih. Tamo, meĊutim, usred onog neosvojiva i nepristupaĉna granita, oni se nisu morali niĉega bojati, a svaki pokušaj usmjeren protiv njihovih ţ ivota neumitno je morao propasti. Oni su, stoga, nestrpljivo ĉekali trenutak da Harberta prenesu u Granitni dvorac, ali da to ne bude kobno po njegovu ranu. Odluĉili su obaviti prijenos kroz Jakamarsku šumu, premda je probijanje kroz nju bilo vrlo teško. Bili su bez vijesti od Naba, ali i mirni u svezi s njegovom sudbinom. Hrabri se crnac zavukao u dubinu Granitnog dvorca i sigurno neće dopustiti da ga iznenade. Nisu mu više slali Topa, a ĉinilo im se da nema smisla izlagati vjernog psa mecima, koji su mogli naseljenike lišiti njihova najkorisnijeg pomagaĉa. Ĉekali su, stoga, ali im se ţ urilo naći se u Granitnom dvorcu. Inţ enjera je muĉilo što su njegove snage podijeljene, zato što je to gusarima išlo naruku. Poslije Ayrtonova nestanka, njih ĉetvorica su imali protiv sebe petoricu. Na Harberta još nisu mogli raĉunati, a to je mnogo ţ alostilo ĉestita djeĉaka koji je dobro vidio u kakvoj su se nevolji zbog njega nalazili! Što poduzeti protiv robijaša u uvjetima u kojima su se nalazili? Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff su o tom pitanju u tanĉine raspravljali 29. studenoga, i to u trenutku dok je Harbert spavao, tako da ih nije mogao ĉuti. Dragi prijatelji reĉe inţ enjer nakon onog razgovora o Nabu i o tome kako ne postoje nikakve mogućnosti da doĊemo s njim u svezu, ja sam istog mišljenja kao i vi, to jest, ako poĊemo putom što od obora vodi ka Granitnom dvorcu, izloţ it ćemo se paljbi robijaša, a da im ne uzmognemo odgovoriti. A što vi mislite, ne bi li bilo najbolje otvoreno udariti na te bijednike? Pa to je ono o ĉemu ja stalno mislim odgovori Pencroff. Ta mi nismo ljudi, pretpostavljam, koji se boje jednog metka. Sto se mene tiĉe, ako mi gospodin Cyrus dopusti, ja sam pripreman jurišati na šumu! Do vraga! Jedan ĉovjek vrijedi koliko i svaki drugi! Vrijedi li za petoricu? upita inţ enjer. Ja ću se prikljuĉiti Pencroffu odgovori novinar. A nas dvojica dobro naoruţ ani i u pratnji Topa... Dragi moj Spilette i Pencroffe nastavi Cyrus Smith hajde da hladno porazmislimo. Kad bi robijaši imali zaklon negdje na otoku, i kad bi nam to mjesto bilo poznato, i kad bi se radilo o tome da ih odatle istjeramo, ja ne bih imao ništa protiv da se udari pravo na njih. Ali ne postoji li, naprotiv mogućnost, da oni prvi otvore paljbu na nas? Zaboga gospodine Cjruse poviĉe Pencroff ta ne pogaĊa baš svaki metak! Onaj što je pogodio Harberta nije promašio cilj odgovori inţ enjer. Osim toga, imajte na umu da ću ostati sam u oboru braniti ga ako ga vi napustite. Jeste li sigurni da vas robijaši neće vidjeti kad budete izlazili, jeste li sigurni da vas neće pustiti da zaĊete u šumu i da neće napasti obor za vašeg izbivanja, znajući da se u njemu ne nalazi nitko osim jednog ĉovjeka i ranjena

djeĉaka? U pravu ste, gospodine Cyruse odgovori Pencroff, ĉije su se grudi nadimale od prigušena bijesa u pravu ste. Oni će poduzeti sve da bi ponovno zauzeli obor, jer znaju da je dobro opskrbljen namirnicama! A vi im se sami ne moţ ete oduprijeti. Eh, da smo u Granitnom dvorcu! Da smo u Granitnom dvorcu, naš bi poloţ aj bio posve drukĉiji! na to će inţ enjer. Tamo bi Harbert mogao bez straha ostati s jednim od nas, dok bi se trojica ostalih mogla posvetiti pretraţ ivanju šuma na otoku. Ali mi se nalazimo u oboru i morat ćemo ovdje ostati tako dugo, dok ga svi zajedno ne budemo mogli napustiti! Ništa se nije moglo prigovoriti prosudbi Cyrusa Smitha, što su njegovi prijatelji dobro razumjeli. Da je barem Ayrton s nama! doda Gedeon Spilett. Jadni ĉovjek! Njegov ţ ivot meĊu poštenim svijetom bio je vrlo kratka vijeka! Tako je, ako je doista mrtav doda Pencroff. Vi se, Pencroffe, dakle, nadate da su ga oni lupeţ i poštedjeli? upita Gedeon Spilett. Vjerujem da bi to bilo u njihovu vlastitom interesu! Što vi to govorite! Vi pretpostavljate da je Ayrton, našavši se sa svojim nekadašnjim ortacima, zaboravio sve ono što nam duguje... A što mu ga znaš? odgovori mornar, koji je malo oklijevao prije no što je izustio tu strašnu prepostavku. Pencroffe reći će tada Cyrus Smith, uhvativši mornara za ruku ruţ ne vam se misli motaju po glavi. Bit će mi neobiĉno ţ ao ako i dalje budete tako govorili! Glavom bih jamĉio za Ayrtonovu vjernost! 1 ja takoĊer nadoda novinar. Jest...! Jest...! Gospodine Cyruse, pogriješio sam odgovori Pencroff. Doista, ruţ na mi je misao pala na pamet, koju ništa ne moţ e opravdati! Ali što ćete? Ĉini se da nisam posve pri sebi. Ovo zatoĉenje u oboru mnogo mi smeta. Nikad nisam bio tako razdraţ ljiv kao što sam sada! Budite strpljivi, Pencroffe odgovori inţ enjer. Što mislite, koliko će vremena još proći prije nego što nam Harbertovo zdravstveno stanje dopusti da ga prenesemo u Granitni dvorac? To je teško reći, Cyruse na to će novinar. Mala nepaţ nja mogla bi imati kobne posljedice. MeĊutim, njegovo ozdravljenje teĉe normalno i ako se za osam dana bude osjećao dostatno jakim, eh onda ćemo vidjeti! Osam dana! To znaĉi da su povratak morali odloţ iti za prve dane mjeseca prosinca. A u to će doba imati pred sobom još samo jedan proljetni mjesec. Vrijeme je bilo vrlo lijepo. Vrućine su se već priliĉno osjećale. Krošnje su se drveća već okitile lišćem i bliţ io se trenutak kad je trebalo pobrati razne plodove, koje je zemlja davala. Po povratku na Veliki vidikovac morat će obaviti glavne poljske radove, koje će prekinuti radi namjeravanog istraţ ivanja otoka. Lako je zamisliti kakvu je štetu naseljenicima nanosilo to prinudno zadrţ avanje u oboru. PrinuĊeni sagnuti glavu pred potrebom, oni time nisu postali manje nestrpljivi. Jednom ili dvaput, novinar je izišao iz obora i obišao drvenu ogradu. Top ga je pratio. S karabinom u ruci, Gedeon Spilett je bio pripravan za svako iznenaĊenje. On pri tim izlascima nije naišao na neprijatelja, niti na neki ĉudan trag. Top bi ga bio upozorio na opasnost, a kako pas nije lajao, on je zakljuĉio da se barem u tom trenutku ne mora bojati iznenaĊenja, jer su robijaši bili neĉim zauzeti na nekom drugom dijelu otoka. Pa ipak, prigodom svog drugog izlaska, a to je bilo 27. studenoga, Gedeon Spilett, nakon što je zašao oko ĉetvrt milje u šumu, koja se nalazila juţ no od Franklinova brda, zamijeti da je Top nešto nanjušio. Pas više nije hodao bezbriţ no, nego se motao amotamo, njuškao meĊu

travom i grmljem kao da je svojim njuhom naišao na neki sumnjivi predmet. Gedeon Spilett poĊe za psom hrabreći ga, podbadajući glasom, šarajući oĉima svuda oko sebe, s karabinom prislonjenim o rame i nastojeći se zakloniti iza drveća. Top vjerojatno nije nanjušio nekog ĉovjeka u blizini, jer bi u tom sluĉaju to svoje otkriće bio najavio prigušenim lajanjem i bijesnim rezanjem. Budući da on nije odavao znakove toga raspoloţ enja, znaĉi da opasnost nije bila ni bliska niti se u blizini nalazila. Tako je prošlo oko pet minuta. Top je njušio, a novinar vrlo oprezno išao za njim. Pas se odjednom baci prema gustom grmu i iz njega izvuĉe komad tkanine. Bio je to komad odijela, prljav, poderan. Gedeon Spilett ga uze i odmah s njim poĊe u obor. Naseljenici ga poĉeše pregledavati i utvrdiše da je taj komad sukna bio djelić Ayrtonove odjeće, bio je to komadić valjanog sukna izraĊenog u radionici Granitnog dvorca. Kao što vidite, Pencroffe primijeti Cyrus Smith nesretni je Ayrton pruţ io otpor. Robijaši su ga prinudno odvukli. Zar još uvijek dvojite o njegovoj ĉestitosti? Ne, gospodine Cyruse odgovori mornar. Ja sam se već odavno oslobodio nepovjerenja što me na trenutak bilo spopalo. Nego, ĉini mi se da iz te ĉinjenice moţ emo izvući jedan zakljuĉak. Koji? upita novinar. Da Ayrton nije ubijen u oboru! Da su ga ţ ivoga odvukli, budući da se opirao! A moţ da je on još uvijek ţ iv! Moţ da i jest odvrati inţ enjer zamislivši se. Eto, iskrsnula je tu jedna nada za koju su se mogli uhvatiti Ayrtonovi prijatelji. Oni su doista bili pomislili da je Ayrton, iznenaĊen u oboru, pao od robijaškog metka kao što je i Harbert pao. Ako ga, meĊutim, robijaši nisu odmah ubili, ako su ga ţ iva odveli na neki drugi dio otoka, zar se ne bi moglo pretpostaviti da je on još uvijek njihov zarobljenik? Moţ da je netko od njih u njemu prepoznao staroga prijatelja iz Australije Bena Jovcea, voĊu odbjeglih robijaša? Tko zna nije li se na temelju toga u njima zaĉela nemoguća nada da Ayrtona pridobiju na svoju stranu? On im je mogao i te kako biti koristan, ako od njega uspiju napraviti izdajicu! Zgoda sa suknom je povoljno protumaĉena u oboru. Sad im se ĉinilo mogućim da će ponovno vidjeti Ayrtona. Osim toga, Ayrton će sa svoje strane sve poduzeti da se istrgne iz ruku tih razbojnika. Ako mu to uspije, on će biti od velike koristi naseljenicima! U svakom sluĉaju doda Gedeon Spilett ako Ayrtona posluţ i sreća i nekako se spasi, on će pobjeći ravno k Granitnom dvorcu, jer njemu nije ništa poznato o tome da Harbert umalo nije postao ţ rtvom razbojniĉkog napada pa, prema tome, i ne moţ e znati da se mi nalazimo zatoĉeni u oboru. Uh! Ţelio bih da je sad u Granitnom dvorcu! poviĉe Pencroff ali da smo i mi takoĊer tamo! Jer oni lupeţ i, videći da ne mogu ništa nauditi našem domu, pokušat će opustošiti zaravan, naše usjeve, naš peradarnik! Pencroff je bio postao pravi farmer, privrţ en srcem svojini ţ etvama. Harbert je više od ikoga od njih bio nestrpljiv da se vrate u Granitni dvorac, jer je dobro znao od kolikog je znaĉenja bilo da se naseljenici što prije vrate tamo. A baš ih je on zadrţ avao u oboru! I tako je jedna jedina misao neprestano zaokupljala njegov duh: napustiti obor, napustiti ga po svaku cijenu. On je bio uvjeren da će moći podnijeti prijenos do Granitnog dvorca. UstvrĊivao je da će mu se snaga brţ e vratiti u njegovoj sobi, gdje je drugi zrak i odakle moţ e vidjeti more! On je više puta to zahtijevao od Gedeona Spiletta, ali se ovaj, ne bez razloga, bojao da se Harbertove rane, nedostatno zarasle, ponovno ne otvore na putu, te nije htio dati nalog za pokret. MeĊutim, zbio se jedan dogaĊaj koji je natjerao Cyrusa Smitha i njegova dva prijatelja da popuste djeĉakovim ţ eljama, a sam Bog zna kakve je posljedice bola i kajanja mogla imati ta

odluka! Bio je 29. studenoga, sedam sati ujutro. Trojica naseljenika su razgovarala u Harbertovoj sobi, kad zaĉuju Topovo lajanje. Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff zgrabe svoje puške i izlete iz brvnare, pripravni odmah otvoriti paljbu. Top je potrĉao prema drvenoj ogradi. Skakao je, lajao, samo što mu laveţ nije odavao bijes nego zadovoljstvo. Netko dolazi! A tko? Neprijatelj nije! Moţ da Nab? Ili Ayrton? Tek što je tih nekoliko rijeĉi izmijenjeno izmeĊu inţ enjera i njegovih prijatelja, neĉije tijelo preskoĉi ogradu i padne na tlo obora. To je bio Jup, majstor Jup glavom i bradom, kojemu je Top priredio pravi prijateljski doĉek! Jupe! poviĉe Pencroff. Nab nam ga je poslao! reĉe novinar. Onda on sigurno ima neku ceduljicu na sebi na to će inţ enjer. Pencroff pojuri prema orangutanu. Ako je Nab nešto bitno htio saopćiti svom gospodaru, onda je oĉito da nije mogao za to upotrijebiti ni sigurnijega ni brţ eg glasnika, jer je Jup mogao proći kuda naseljenici, pa ĉak ni sam Top, vjerojatno, ne bi prošao. Cyrus Smith se nije prevario. O Jupovu repu je visila mala kesica u kojoj se nalazila ceduljica napisana Nabovom rukom. Neka svatko prosudi kakav je oĉaj ovladao Cyrusom Smithom i njegovim prijateljima kad su proĉitali ove rijeĉi: "Petak, 6 sati ujutro. Robijaši su zauzeli zaravan! Nab." Oni su se neko vrijeme gledali bez rijeĉi, a potom uĊoše u kuću. Što sada? Robijaši na Velikom vidikovcu! Ta to je znaĉilo propast, pustošenje, jad i nevolju! Kad je Harbert opazio inţ enjera, novinara i mornara kako ulaze u kuću, bi mu jasno da su se stvari pogoršale, a kad je još uz to opazio Jupa, nije više dvojio da je Granitnom dvorcu zaprijetila opasnost. Gospodine Cyruse reĉe ja ţ elim otiĉi odavde. Ja ĉu izdrţ ati putovanje. Ţelim se vratiti u Granitni dvorac! Gedeon Spilett se primakne Harbertu, a potom, pošto ga je pregledao, reĉe: Dakle, polazimo! Brzo je riješeno pitanje hoće li Harberta prenijeti na nosilima ili ĉe ga smjestiti u kola kojima je Ajrton bio stigao u obor. Nosila su bila pogodnija za prijenos ranjenika, jer bi se on pri kretanju manje tresao, ali za njih su im bila potrebna dva nosaĉa, a u tom bi sluĉaju imali dvije puške manje za obranu, ako bi ih putom napali robijaši. Ako se posluţ e kolima, neće li im onda sve ruke biti slobodne? Zar ne mogu u njih staviti postelju na kojoj će Harbert leţ ati, a potom se oprezno kretati putom tako da se izbjegne svaka trešnja? Dakako da mogu! Dovukli su kola. Pencroff u njih upregne onagu. Cyrus Smith i novinar izvuku ispod Harberta postelju i postave je na dno kola, izmeĊu dvije ograde. Vrijeme je bilo lijepo. Tople sunĉeve zrake probijale su se kroz krošnje drveća. Je li oruţ je pripravno? upita Cyrus Smith.

Puške su bile nabijene. Inţ enjer i Pencroff, naoruţ ani svaki po jednom dvocijevkom, te Gedeon Spilett, naoruţ an karabinom, bili su pripravni za pokret. Osjećaš li se dobro, Harberte? upita inţ enjer. Gospodine Cyruse odgovori djeĉak budite bez brige, neću umrijeti na putu! Dok je to govorio, vidjelo se da jadni djeĉak skuplja svu svoju snagu i da se krajnjim naporom volje trudio da se ne ugasi. Inţ enjer je osjećao kako mu se srce steţ e od bola. Oklijevao je dati znak za polazak. Ali to bi Harberta bacilo u oĉaj, to bi ga moţ da ubilo! Na put! reĉe Cyrus Smith. Naseljenici otvore vrata obora. Jup i Top koji su znali biti tihi kad je to bilo potrebno, pojure napolje. Kola iziĊu, vrata ponovno zatvore i onaga, koju je vodio Pencroff, krene polako naprijed. Bilo bi zacijelo bolje da su udarili nekim drugim putom, a ne onim što je pravo vodio od obora ka Granitnom dvorcu, ali bi se s kolima vrlo teško probijali kroz šumu. Trebalo je, dakle, poći tim putom, premda je on bio poznat razbojnicima. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su hodali svaki sa svoje strane kola, pripravni da u tren odgovore na napad. Ipak, bilo je vjerojatno da robijaši još nisu napustili zaravan Veliki vidikovac. Nab je oĉito napisao onu ceduljicu i poslao je po Jupu, ĉim su se robijaši pojavili na zaravni. Papirić je napisan u šest ujutro, a ţ ustrom je Jupu, koji je ĉesto dolazio u obor, bilo dostatno tri ĉetvrti sata da prevali razmak izmeĊu Granitnog dvorca i obora. Put je, prema tome, vjerojatno bio siguran u tom trenutku, a ako i doĊe do borbe, to će se vjerojatno dogoditi u blizini Granitnog dvorca. Uza sve to, naseljenici su bili vrlo oprezni. Top i Jup, ovaj zadnji naoruţ an svojom batinom, trĉali su šumom pokraj puta, ali nisu upozoravali na opasnost. Kola su se kretala polako pod Pencroffovim voĊenjem. Za jedan sat prešla su ĉetiri milje od ukupno pet, a da pritom nisu naišla ni na kakvu nezgodu. Put je bio pust kao i ĉitav taj dio Jakamarske šume što se protezao izmeĊu Rijeke milosti i Grantovog jezera. Putovanje se nastavljalo bez nezgoda. Suma je izgledala tako pusta kao i onoga dana kad su se naseljenici našli na otoku. Pribliţ avali su se zaravni. Još milju puta i ugledat će mostić na Glicerinskom potoku. Cyrus Smith je bio siguran da se mostić nalazi na svome mjestu, prvo stoga što su robijaši preko njega ušli na zaravan, a drugo, oni ga iz opreza nisu podigli, kako bi se preko njega povukli ako bi bili prinuĊeni na uzmak. Naposljetku se kroz drveće ukaza more. Kola su nastavila svojim putom, jer nijedan od njihovih branitelja nije pomišljao da ih treba napustiti. U tom trenutku Pencroff zaustavi onagu i poviĉe strašnim glasom: Ah! Bijednici! I rukom pokaza na gusti dim koji se kovitlao iznad mlina, staja i kokošinjca u peradarniku. Neki se ĉovjek uzvrpoljio usred toga dima. Bio je to Nab. Njegovi prijatelji viknuše. On ih je ĉuo i potrĉa prema njima. Robijaši su napustili Veliki vidikovac prije otprilike pola sata, pošto su ga potpuno poharali. A gospodin Harbert? povika Nab. Gedeon Spilett se tada vrati kolima. I naĊe Harberta kako leţ i bez svijesti.

X.

PRIJENOS HARBERTA U GRANITNI DVORAC NAB PRIĈA ŠTO SE SVE DOGODILO CYRUS SMITH NA VELIKOM VIDIKOVCU RAZARANJE I PUSTOŠ NASELJENICI NEMOĆNI PRED BOLEŠĆU VRBOVA KORA SMRTONOSNA GROZNICA TOP PONOVNO LAJE Ni robijaši ni opasnost koja je prijetila Granitnom dvorcu, ni opustošeni Veliki vidikovac, sve to više nije bilo bitno. Harbertov je ţ ivot bio iznad svega. Putovanje je za nj bilo kobno. Da nije došlo do unutarnjih povreda? Novinar to nije mogao kazati, ali njegovi prijatelji su bili izvan sebe od oĉaja. Kola su doveli do zavoja rijeke. Tu su od nekoliko grana napravili nosila, poloţ ili na njih postelju, a potom gore stavili onesviještena Harberta. Nekoliko trenutaka poslije toga, Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff bili su podno granitnog bedema, dok je Nab bio zaokupljen time da kola odvede na Veliki vidikovac. Dizalicu su stavili u pokret i ubrzo potom Harbert je već leţ ao u svom krevetu u Granitnom dvorcu. Mjerama koje su potom poduzeli vratili su ga u ţ ivot. On se na trenutak osmijehne videći da se nalazi u svojoj sobi, ali jedva uspije progovoriti nekoliko rijeĉi, toliko je bio slab. Gedeon Spilett pregleda njegove rane. On se bojao da se nisu ponovno otvorile, jer nisu još bile potpuno zarasle, meĊutim, to se nije dogodilo. Otkud onda ta iznurenost? Zašto se onda njegovo stanje pogoršalo? Djeĉak je poslije toga zapao u grozniĉav san. Novinar i Pencroff su bdjeli kraj njegova kreveta. Za to je vrijeme Cyrus Smith priĉao Nabu što se sve dogodilo u oboru, a Nab je opet obavijestio svoga gospodara o dogaĊajima koji su se zbivali na Velikom vidikovcu. Robijaši su se tek prošle noći pojavili na rubu šume, u blizini Glicerinskog potoka. Nab se nalazio na straţ i kod peradarnika. On se nije ustezao nego je odmah otvorio paljbu na gusare koji su se pripremali prijeći potok. Noć je, meĊutim, bila vrlo mraĉna i on nije znao je li koga pogodio. Kako bilo da bilo, to nije bilo dostatno da odbije razbojnike. Stoga se Nab povukao u Granitni dvorac, gdje se barem osjećao sigurnim. Ali, što poduzeti tada? Kako sprijeĉiti pustošenje kojim su robijaši ugrozili zaravan? Je li sam mogao o svemu tome izvijestiti svoga gospodara? I na kraju, u kakvom su se poloţ aju nalazili naseljenici u oboru? Cyrus Smith i njegovi prijatelji otputovali su iz Granitnog dvorca 11. studenoga, a sad je već bio 29. Dakle, devetnaest dana Nab nije imao drugih vijesti od svoga gospodara, osim onih, koje mu je Top donio, a te su bile porazne: Ayrton nestao, Harbert teško ranjen, a inţ enjer, novinar i mornar, tako reći, zatoĉeni u oboru! Što raditi?, pitao se jadni Nab. On osobno nije se morao niĉega bojati, jer robijaši nisu mogli prodrijeti u Granitni dvorac. Ali su stoga sve one zgrade, usjevi i ostali ureĊaji bili prepušteni na milost i nemilost gusara. Ne bi li bilo bolje da mu Cyrus Smith javi što treba raditi i obavijestiti ga barem o opasnosti koja mu je prijetila? Tada je Nabu palo na um posluţ iti se Jupom i putem njega poslati ceduljicu u obor. On je znao da je Jup pametna ţ ivotinja što je, uostalom, bezbroj puta i dokazao. Jup je znao što znaĉi rijeĉ obor koja je mnogo puta spomenuta pred njim, a osim toga, on je ĉesto odlazio tamo kolima u Pencroffovoj pratnji. Još se ne bijaše posve razdanilo. Vještom Jupu neće biti teško neopaţ eno

probiti se kroz šumu, a to će mu lakše uspjeti, jer će ga robijaši drţ ati njezinim prirodnim stanovnikom. Nab nije oklijevao. Napisao je ceduljicu, privezao je Jupu za rep, odveo ga potom do vrata Granitnog dvorca s kojih je spustio dugaĉak konop koji je dosegao do zemlje, a potom mu je više puta ponovio ove rijeĉi: Jupe! Jupe! Obor! Obor! Ţivotinja je shvatila, zgrabila konop i u tren se spustila do ţ ala, a potom se izgubila, a da uopće nije potaknula pozornost robijaša. Dobro si uradio, Nabe odgovori Cyrus Smith ali da nas nisi izvijestio, moţ da bi bio još bolje uĉinio! Govoreći tako, Cyrus Smith je mislio na Harberta, ĉije je ozdravljenje putovanjem, izgleda, bilo ozbiljno ugroţ eno. Nab završi svoju priĉu. Robijaši se uopće nisu pojavili na ţ alu ispod Granitnog dvorca. Oni nisu znali koliko stanovnika ima otok pa su vjerojatno pretpostavljali da Granitni dvorac brani poveća skupina ljudi. Oni su se jamaĉno sjećali da su za vrijeme napada broda na njih ispaljeni mnogi pucnji i s hridina uz more i onih s veće visine pa, jamaĉno, nisu htjeli izlagati svoje ţ ivote. Ali je stoga pristup na Veliki vidikovac bio slobodan, a uz to nije bio izloţ en paljbi s Granitnog dvorca. Oni su se prepustili svojim pljaĉkaškim nagonima pa su ţ arili i palili, uţ ivajući u uništavanju, a povukli su se pola sata prije dolaska naseljenika, vjerujući da se oni još uvijek nalaze zatoĉeni u oboru. Nab je pojurio napolje iz svog zaklona. Popeo se na zaravan, izlaţ ući se opasnosti da ga izrešetaju mecima. Pokušao je ugasiti poţ ar koji je proţ dirao zgrade peradarnika, ali se uzalud borio protiv vatre. U to je na rubu zamijetio kola koja su stigla iz obora. Tako su se, dakle, odigrali ti tuţ ni dogaĊaji. Prisutnost robijaša na Lincolnovu otoku predstavljala je stalnu opasnost za neseljenike koji su dotad sretno ţ ivjeli, a sad su se mogli nadati još većim nevoljama. Gedeon Spilett je s Pencroffom ostao u Granitnom dvorcu pored Harbertova kreveta, dok je Cyrus Smith u Nabovoj pratnji otišao do zaravni osobno procijeniti veliĉinu štete. Bila je prava sreća da robijaši nisu sišli podno Granitnog dvorca. Radionice smještene u Dimnjacima ne bi bile izbjegle uništenju. Ali moţ da bi tu štetu naseljenici bili lakše podnijeli nego ovu što su je robijaši nanijeli Velikom vidikovcu. Cyrus Smith i Nab se upute prema Rijeci milosti i popenju se njezinom desnom obalom, ne naišavši ni na kakav trag robijaša. Ni na drugoj strani rijeke, u gustoj šumi, ne zamijetiše ništa sumnjivo. Uostalom, robijaši su po svoj prilici znali za povratak naseljenika u Granitni dvorac, jer su ih mogli vidjeti dok su prolazili putom, koji je vodio od obora ili su oni, pošto su opustošili zaravan, zašli u Jakamarsku šumu, idući pored Rijeke milosti, te nisu znali za njihov povratak. U prvom sluĉaju oni su se sigurno vratili u obor koji je sada bio bez obrane i obilovao velikim zalihama svega i svaĉega. U drugom sluĉaju, oni su se povukli u svoj tabor i tamo ĉekali prigodu da ponovno napadnu naseljenike. Postojala je, dakle, mogućnost da ih se preduhitri, ali svaki pothvat kojemu bi bio cilj da ih nestane s otoka, zavisio je od Harbertova zdravstvenog stanja. U stvari, Cyrus Smith nije raspolagao velikim snagama i u tom trenutku nitko nije mogao napustiti Granitni dvorac. Inţ enjer i Nab stigoše na zaravan. Pred njima se ukaza prava pustoš. Njive su bile izgaţ ene. Klasje,

upravo pripravno za ţ etvu, leţ alo je po zemlji. Ni ostali usjevi nisu manje stradali. Povrtnjak je bio uništen. Na sreću, naseljenici su imali dostatno zaliha u sjemenju, što će im omogućiti da poprave tu štetu. MeĊutim, vjetrenjaĉu, zgrade podignute u peradarniku te staju za onage, sve je to poţ ar potpuno uništio. Nekoliko preplašenih ţ ivotinja lutalo je po zaravni. Ţivina, koja se u vrijeme poţ ara bila sklonila na jezero, poĉela se vraćati na mjesta gdje se obiĉno zadrţ avala. Ovdje je sve iznova trebalo izgraditi. Na licu Cyrusa Smitha, bljeĊem nego što je inaĉe bilo, ogledao se gnjev koji je on teškom mukom svladavao, ali nije ni rijeĉi izustio. Još jednom baci pogled po uništenim njivama, na dim, koji se još dizao s popaljenih zgrada i vrati se u Granitni dvorac. Sljedeći dani bili su najtuţ niji što su ih naseljenici preţ ivjeli na otoku. Harbertovo se zdravlje vidljivo pogoršavalo. Ĉini se da je neka teška bolest, posljedica snaţ nog fiziološkog stresa što ga djeĉak bijaše proţ ivio, prijetila ispoljiti se. Gedeon Spilett je predosjećao to pogoršanje i svoju nemoć da mu se suprotstavi. Doista, Harbert je bio gotovo stalno u nekakvu polusnu. Poĉeli su se ispoljavati znaci bunila. Osvjeţ avajući ĉajevi bili su jedino sredstvo kojim su naseljenici raspolagali. Groznica još nije bila vrlo jaka, ali se ubrzo pokazalo da ga trese u pravilnim razmacima. Gedeon Spilett to opazi 6. prosinca. Jadnog djeĉaka, kojemu su prsi, nos i uši postali vrlo blijedi, proţ me najprije lako drhtanje, jeţ enje i trzanje. Bilo mu je slabo i neredovito tuklo, koţ a mu je bila suha, ţ eĊa neutaţ iva. Poslije toga nastupio je trenutak snaţ ne groznice. Bolesnikovo lice oţ ivi, koţ a mu pocrveni, otkucaji bila se ubrzaju. Poslije toga obilan ga znoj oblije i groznica malo popusti. Sve je to trajalo oko pet sati. Gedeon Spilett se nije odvajao od Harberta koji je sada sigurno bolovao od groznice. To je bilo sigurno, a tu je groznicu svakako, trebalo presjeći prije nego što postane ozbiljnija. A presjeći je moţ emo reĉe Gedeon Spilett Cyrusu Smithu jedino nekim lijekom protiv groznice. Lijekom protiv groznice...! na to će inţ enjer. Pa mi nemamo ni kininove kore ni sulfata kinina! Tako je odgovori Gedeon Spilett ali stoga ima vrba na obali jezera. Vrbova kora moţ e ponekad zamijeniti kinin. Pa pokušajmo s vrbovom korom, ne gubeći niti trenutka! reĉe Cyrus Smith. Vrbovu koru se s pravom drţ i kao nadomjestak kininu, isto tako kao i indijski kesten, lišće boţ ikovine, zmijska trava itd. Trebalo je svakako pokušati s tom korom koja sigurno nije bila vrijedna kao kinin, to više što su je morali uporabiti u prirodnu stanju, jer nisu imali mogućnosti iz nje izvući alkaloid, odnosno salicin. Cyrus Smith ode i nasijeĉe s debla ponešto kore neke vrste crne vrbe. Ponese je u Granitni dvorac, istuca je u prah i taj prah još istu veĉer dadu Harbertu. Noć je prošla bez teţ ih posljedica. Harbert je malo bulaznio, ali se groznica ne pojavi u tijeku noći, a ne pojavi se ni u tijeku ĉitavoga sljedećeg dana. Pencroffu se vrati nada. Gedeon Spilett je šutio. Moglo se dogoditi da nastupi groznice ne budu svakodnevni nego trodnevni te će se ponovno moţ da sutradan pojaviti. I tako su naseljenici ĉekali sutrašnji dan s velikom strepnjom. Osim toga, zapazili su da je Harbert, kad ga nije tresla groznica, bio kao slomljen, da ga je boljela glava i da je patio od vrtoglavice. MeĊutim, jedan znak je dozlaboga uplašio novinara: u Harbertova jetra je navalila krv, a ubrzo je po jakom buncanju zakljuĉio da je to zahvatilo i mozak. Gedeona Spiletta je porazila ta nova komplikacija. On povede inţ enjera u stranu.

Ovo je malariĉna groznica! reĉe mu. Malariĉna groznica! poviĉe Cyrus Smith. Vi se varate, Spilette. Malariĉna groznica se ne javlja sama od sebe. Mora postojati uzroĉnik! Ne varam se odgovori novinar. Nedvojbeno, Harbert se u moĉvarama zarazio, a to je dostatno. On je već imao prvi napad groznice. Ako naiĊe drugi, a mi ne uspijemo sprijeĉiti treći, e... onda mu nema spasa...! A vrbova kora... ? Nije dostatno jaka odgovori novinar treći napad malariĉne groznice, ukoliko ga se ne sprijeĉi pomoću kinina, uvijek je smrtonosan! Na sreću, Pencroff nije ništa ĉuo dok su oni tako razgovarali, inaĉe bi bio poludio. Jasno je kakva je briga morila inţ enjera i novinara tog dana, to jest 7. Prosinca, te u tijeku sljedeće noći. Oko podne je Harbert dobio drugi napad. Kriza je bila uţ asna. Harbert je predosjećao da mu nema spasa! Pruţ ao je svoje ruke prema Cyrusu Smithu, prema novinaru, prema Pencroffu! Nije htio umrijeti...! Taj je prizor bio straviĉan. Morali su ukloniti Pencroffa. I taj je napad trajao pet sati. Bilo je oĉito da Harbert neće izdrţ ati treći napad. Uţ asnu su noć proveli. U svom bunilu Harbert je govorio takve stvari da se njegovim prijateljima cijepalo srce od bola. Buncao je, borio se protiv robijaša, dozivao Ayrtona! Preklinjao je ono tajanstveno biće, onoga zaštitnika koji je odjednom nestao, a ĉiji ga je lik opsjedao... Potom mu je cijelim tijelom ovladala takva malaksalost da je više puta Gedeon Spilett pomislio da je jadni djeĉak izdahnuo. Sutradan, 8. prosinca, ta malaksalost nije popuštala. Njegovi mršavi prsti grĉevito su stiskali pokrivaĉe. Ponovno su mu dali usitnjenu vrbovu koru, ali novinar se više nije nadao nikakvu uspjehu. Ako mu do sutra ujutro ne damo neki snaţ an lijek protiv groznice, Harbert će biti mrtav! reĉe novinar. Noć stiţ e, nema dvojbe, posljednja tom hrabrom, dobrom, pametnom djeĉaku koji je u svakom pogledu nadvisivao djeĉake svoje dobi i kojega su svi naseljenici voljeli kao svoga vlastitog sina! Jedini lijek koji je postojao protiv te strašne malariĉne groznice, jedini lijek koji ju je mogao pobijediti, nije se nalazio na Lincolnovu otoku! U noći, s 8. na 9. prosinca, Harbert padne u još jaĉe bunilo. Jetra su mu bila vrlo nabrekla, mozak zahvaćen tako da nikoga više nije prepoznavao. Hoće li preţ ivjeti do sutra, do onoga trećeg napada kome će nedvojbeno podleći? Izgledalo je da neće. Bio je potpuno iscrpljen, te je izmeĊu napada bio kao mrtav. Oko tri sata ujutro Harbert uţ asno krikne. Ĉinilo se da se svija u samrtnom grĉu. Nab koji se nalazio u tom trenutku pokraj njega, pojuri u drugu sobu, gdje su bdjeli ostali naseljenici. Top u tom trenutku neobiĉno zalaje... Svi brzo uĊu u sobu i uspiju zadrţ ati djeĉaka na samrti, koji se htio baciti s kreveta. Gedeon Spilett ga uhvati za ruku i osjeti kako mu je bilo poĉelo sve jaĉe kucati. Bilo je pet sati ujutro. Prve sunĉeve zrake poĉele su se uvlaĉiti u sobe Granitnog dvorca, najavljujući prekrasan dan, koji je imao biti posljednji jadnom Harbertu...! Jedna sunĉeva zraka padne na stol što se nalazio pokraj kreveta. Odjednom Pencroff krikne i pokaza na neki predmet koji se nalazio na stolu... Bila je to nekakva duguljasta kutijica na kojoj su pisale ove rijeĉi: Sulfat kinina.

XI.

NEPOJASNJIVA TAJNA HARBERTOVO OZDRAVLJENJE JOŠ NEISTRAŢENI DIJELOVI OTOKA PRIPREME ZA POLAZAK PRVI DAN NOĆ DRUGI DAN KAURI PAR KAZUARA TRAGOVI U ŠUMI DOLAZAK DO ZMAJEVA RTA Gedeon Spilet uzme kutiju i otvori je. U njoj je bilo oko dvije stotine bobica nekakva bijela praška. On prinese nekoliko bobica usnama. Njihov vrlo gorak okus odmah ga je uvjerio da je to onaj dragocjeni alkaloid kininovca, odliĉno preventivno sredstvo protiv ponovljene groznice. Trebalo je odmah taj prašak dati Harbertu. Kako se našao na stolu, o tome će poslije povesti razgovor. Kave! naredi Gedeon Spilett. Za nekoliko trenutaka Nab je donio šalicu tople tekućine. Gedeon Spilett baci u nju osamnaest bobica kinina i nekako im uspije da Harbert to popije. Još nije bilo kasno. Treći napad malariĉne groznice još se ne bijaše ispoljio. I neka nam bude dopušteno dodati, taj napad nije smio ni uslijediti. Uostalom, treba kazati da je u srcima svih naseljenika ponovno oţ ivjela nada. Utjecaj tajanstvenog bića opet je blagotvorno poĉeo djelovati, i to u krajnjem trenutku, kad su već poĉeli misliti da ih je prepustio njihovoj sudbini...! Nekoliko sati poslije toga Harbert je mirnije spavao. Naseljenici su sad mogli porazgovarati o zgodi s kutijom kinina. Pomoć nepoznata bića ispoljila se oĉitije nego ikada dotad. Ali kako je on mogao u tijeku noći prodrijeti ĉak u Granitni dvorac? To je doista bilo nemoguće objasniti i naĉin na koji je postupio "duh otoka" bio je tajanstven kao i sam duh. U tijeku toga dana, otprilike svaka tri sata, Harbertu su davali sulfat kinina. Harbert se već sutradan osjećao bolje. Dakako, on još nije bio zdrav, a ĉesto se dogaĊalo da su se te ponovljene groznice vraćale u vrlo opasnom obliku, meĊutim o njemu je imao tko skrbiti. A osim toga, tu je bio i lijek, a sigurno nije bio daleko ni onaj, kojega je donio! Naposljetku, golema nada je ispunjala srca svih naseljenika. Ta nada ih nije iznevjerila. Nakon deset dana Harbert se poĉeo oporavljati. Još je bio vrlo slab, jer je bio podvrgnut vrlo strogoj dijeti, ali se napadi groznice više nisu pojavljivali. Osim toga, poslušni se djeĉak pokoravao svemu što mu je bilo naloţ eno! U njega je bila snaţ na ţ elja da ozdravi! Pencroff je bio sliĉan ĉovjeku kojega su izvukli iz neke provalije. Njegovi su napadi radosti graniĉili s bunilom. Budući da je prošao onaj trenutak kad se trebao dogoditi treći napad do kojega nije došlo, on je tako snaţ no zagrlio novinara da ga umalo nije ugušio. Otad ga je nazivao doktor Spilett. Trebalo je, meĊutim, pronaći pravog lijeĉnika. Pa i pronaći ćemo ga! ponavljao je Pencroff. Nedvojbeno, taj ĉovjek, makar tko on bio, neće izbjeći tvrdom zagrljaju poštenjaĉine Pencroffa! Prosinac je završio, a s njim i 1867. godina, u kojoj su naseljenici Lincolnova otoka bili stavljeni na veliko iskušenje. Ušli su u 1868. s prekrasnim vremenom. Vladala je ţ estoka, prava tropska vrućina koju je, na sreću, osvjeţ avao morski povjetarac. Harbert se vraćao u ţ ivot. Sa svoga kreveta, postavljenog kraj prozora Granitnog dvorca, on je punim plućima udisao zdravi

zrak, proţ et morskim parama, koje su mu vraćale zdravlje. Poĉeo mu se vraćati tek i samo Bog zna kakva mu je jela, lagana i teĉna, pripremao Nab! Jednostavno ĉovjeku doĊe ţ elja naći se na samrtnome krevetu! govorio je Pencroff. Za cijelo to vrijeme gusari se nijednom nisu pojavili u okolici Granitnog dvorca. O Ayrtonu nisu imali nikakvih vijesti. Inţ enjer i Harbert su se još nadali da će ga pronaći, dok njihovi prijatelji nisu uopće dvojili da je taj nesretnik poginuo. Pa ipak, ta neizvjesnost nije mogla vjeĉno trajati. Ĉim djeĉak ozdravi, naseljenici će poduzeti onaj pohod koji je imao uroditi bitnim otkrićima. Ali moţ da će biti prinuĊeni cijeli mjesec dana priĉekati, jer su sve snage naseljenika morale biti na okupu da bi pobijedili robijaše. Uostalom, Harbert se osjećao sve bolje i bolje. Jetra mu više nisu bila nateĉena, a rane su bile, tako reći, potpuno zarasle. U tijeku sijeĉnja bitni su radovi obavljeni na zaravni Veliki vidikovac. Doduše, ti su se radovi sastojali uglavnom u tome da se spasi što se više spasiti moţ e od opustošene ţ etve, bilo da se radilo o pšenici ili o povrću. Pokupili su sjemenje i rasad da bi im posluţ ili za novu ţ etvu koja će uroditi za šest mjeseci. Što se tiĉe zgrada u peradarniku, te mlina i staja, Cyrus Smith je mislio da će biti bolje ako priĉeka s njihovim obnavljanjem, jer se vrlo lako moglo dogoditi da se oni pljaĉkaši i palikuće ponovno vrate na zaravan dok oni budu tragali za njima po otoku! Kad oĉiste otok od tih zloĉinaca, sve će ponovno sagraditi. Mladi bolesnik se poĉeo dizati iz kreveta u drugoj polovici sijeĉnja, najprije jedan sat na dan, pa dva i napokon tri. Vidljivo mu se vraćala snaga, toliko je bio ĉvrste tjelesne graĊe. Njemu je tada bilo osamnaest godina. Bio je visoka rasta i po svemu se vidjelo da će biti lijepa i plemenita izgleda. Od tog trenutka njegovo je ozdravljenje išlo redovitim tijekom, premda mu je još bila potrebna odreĊena skrb, pri ĉemu se doktor Spilett pokazao vrlo strogim lijeĉnikom. Krajem mjeseca Harbert je već vršljao Velikim vidikovcem i ţ alom. Nekoliko se puta okupao u moru u društvu Pencroffa i Naba i to je kupanje vrlo dobro djelovalo na njegovo zdravlje. Cyrus Smith je vjerovao da već moţ e odrediti dan polaska, te ga je i odredio za 15. veljaĉe. Vrlo svijetle noći u to godišnje doba, pogodovat će istraţ ivanjima cijelog otoka, koje su naumili poduzeti. Dakle, oni su se već poĉeli pripremati za to istraţ ivanje, a te su pripreme bile i te kako bitne, jer su se naseljenici zakleli da se neće vratiti u Granitni dvorac prije nego što postignu svoj dvostruki cilj, to jest prije nego što unište robijaše i ne pronaĊu Ayrtona, ako je ovaj još ţ iv, te dok ne pronaĊu onoga, tko je tako uspješno upravljao sudbinom njihove naseobine. Od Lincolnova otoka naseljenici su u tanĉine poznavali cijelu istoĉnu stranu, od Ĉaporkova rta do Rta ĉeljusti, prostrane Utvine moĉvare, okoliš Grantova jezera, Jakamarsku šumu koja se protezala izmeĊu puta što je vodio u obor i toka Rijeke milosti, tok Rijeke milosti i Crveni potok i na kraju ogranke Franklinova brda, meĊu kojima su sagradili obor. Oni su, uz to, istraţ ili, doduše priliĉno površno, i prostranu obalu Washingtonova zaljeva, poĉevši od Ĉaporkova do Zmajeva rta, šumoviti i moĉvarni rub zapadne obale i one beskrajne sipine, koje su završavale u polurazjapljenim ĉeljustima Zaljeva morskog psa. Ali uopće nisu poznavali prostrane dijelove obrasle šumom Zmijskog poluotoka, cijelu desnu obalu Rijeke milosti, lijevu obalu Vodopadne rijeke i onaj splet ogranaka i dolina koje su predstavljale temelje Franklinova brda na sjeveru, istoku i zapadu, a gdje je, nedvojbeno, bilo mnogo skrovitih zaklona. Prema tome, još nekoliko tisuća jutara površine otoka nije bilo istraţ eno. Bilo je, dakle, odluĉeno da će ekspedicija krenuti kroz šume Dalekog zapada i pritom obuhvatiti sav onaj dio smješten na desnoj obali Rijeke milosti. Moţ da bi bilo bolje najprije krenuti prema oboru, jer je postojala mogućnost da su se

robijaši ponovno tamo sklonili bilo da ga opljaĉkaju, bilo da se u njemu nastane. MeĊutim, ili je obor već bio potpuno uništen te je bilo suviše kasno da to sprijeĉe, ili je razbojnicima bilo u interesu da se tamo utvrde, te su naseljenici imali dostatno vremena da ih potraţ e u njihovu skloništu. Pošto su raspravili sve mogućnosti, naseljenici odluĉe drţ ati se prvotnog plana, te da se kroz šume probiju do Zmajeva rta. Sjekirom će krĉiti sebi put i tako udariti temelje putu koji će povezivati Granitni dvorac s krajnjom toĉkom poluotoka, u duţ ini od šesnaest do sedamnaest milja. Kola su bila u odliĉnom stanju. Dobro odmorene onage su mogle izdrţ ati dug put. Na kola su utovarene ţ iveţ ne namirnice, stvari potrebne za podizanje tabora, prijenosna kuhinja, te razno posuĊe, a uz to i oruţ je i streljivo briţ ljivo izabrani u oruţ arnici Granitna dvorca, u kojoj je svega bilo po izboru. Ali nisu smjeli zaboraviti da su robijaši moţ da lutali šumama i da je puška mogla lako planuti i s jedne i s druge strane. Stoga je bilo prijeko potrebno da mala skupina naseljenika ostane zbijena i da se ne dijeli ni pod kakvom izlikom. Bilo je takoĊer odluĉeno da nitko ne ostane u Granitnu dvorcu. I Top i Jup će sudjelovati u pohodu. Nedostupni dom je bio u stanju sebe braniti. Dan prije odlaska, 14. veljaĉe, bila je nedjelja. Naseljenici su se cijeli taj dan odmarali i proveli moleći se svome Stvoritelju. Premda je Harbert bio potpuno zdrav, ipak je još bio preslab, te su mu osigurali mjesto u kolima. Sutradan, u samu zoru, Cyrus Smith poduzme potrebne mjere da bi osigurao Granitni dvorac od bilo kakva napada. Ljestve koje su nekad sluţ ile za penjanje u Granitni dvorac, odnijeli su u Dimnjake i duboko zakopali u pijesak, tako da im mogu posluţ iti kad se vrate. Skinuli su bubanj s dizalice, tako da od ove više ništa nije ostalo. Pencroff je ostao zadnji u Granitnu dvorcu da bi dovršio taj posao. Spustio se pomoću konopa ĉiji su drugi kraj pridrţ avali naseljenici koji su se već nalazili na ţ alu. Kad su povukli taj konop, više nije postojala nikakva sveza izmeĊu gornjeg odmorišta i obale. Vrijeme je bilo prekrasno. Danas će biti vraški vruće! veselo reĉe novinar. Koješta, doktore Spilett odgovori Pencroffmi ćemo hodati pod krošnjama drveća, tako da sunca nećemo ni vidjeti! Na put! reĉe inţ enjer. Kola su ĉekala na obali pokraj Dimnjaka. Novinar je traţ io od Harberta da se popenje u njih i u njima se vozi barem za prvih sati putovanja. Mladić se morao podvrgnuti nalogu svoga lijeĉnika. Nab je vodio onage. Cyrus Smith, novinar i mornar poĊoše naprijed. Top je veselo poskakivao. Harbert je ponudio mjesto Jupu pokraj sebe u kolima, što je Jup spremno prihvatio. Trenutak polaska je stigao i skupina krene. Kola najprije obiĊu zavoj ušća, a potom, pošto su ĉitavu milju prevalila lijevom obalom rijeke, prijeĊu preko mosta i krenuše putom prema Balonskoj luci, gdje su napustiti put i udarili desno, zašavši pod krošnje golemih stabala, koja su pripadala predjelu Dalekog zapada. Prve dvije milje kola su se lako kretala izmeĊu dosta rijetkog drveća. Katkad bi presjekli poneku povijušu i gusti cestar, ali nikakva ozbiljnija prepreka nije zaustavila napredovanje naseljenika. Pod gustim krošnjama drveća bilo je svjeţ e hladovine. Deodari, jele, kazuari, banksije, gumijevci, dragonije i druge vrste, naseljenicima već poznatog drveća, nastavljali su se unedogled. Nailazili su usput na ĉitava jata ptica koje su ţ ivjele na otoku: na tetrijebe, jakamare, lorije i brbljive papige svih mogućih vrsta. Travom su bjeţ ali agutiji, klokani, kabeji. Sve su te ţ ivotinje podsjetile naseljenike na njihova prva istraţ ivanja, pošto su bili baĉeni na otok.

Nekako mi se ĉini zamijeti Cyrus Smith da su ove ţ ivotinje, ĉetveronoţ ne i pernate, plašljivije nego što su prije bile. Ovim su šumama nedavno prošli robijaši. Na njihove ćemo tragove sigurno naići. Doista, na više mjesta je bilo vidljivo da je tuda prošla skupina ljudi. Na ponekom se stablu vidjela slomljena granĉica, moţ da stoga da bi obiljeţ ila put, negdje su naišli na pepeo već ugašena ognjišta, a ponegdje su se u glinastu tlu oĉuvali tragovi ljudskih stopala. Ali nigdje nisu naišli na logor gdje su se robijaši dulje zadrţ ali. Inţ enjer je preporuĉio svojim prijateljima da se suzdrţ e od lova. Pucnjava bi mogla upozoriti robijaše koji su moţ da krstarili šumom. Osim toga, time bi se lovci bar donekle odvojili od kola, a naseljenici su morali paziti upravo na to da se nitko ne kreće odvojeno. U tijeku popodneva, pošto su već šest milja bili daleko od Granitnog dvorca, napredovanje je postalo priliĉno teško. Da bi se probili kroz poneke šikare, morali su obarati stabla i krĉiti put. Prije nego što bi se prihvatili toga posla, inţ enjer je Jupa i Topa slao u gustu šumu. Nema što, oni su savjesno obavljali svoje zadaće. Kad bi se pas i orangutan vraćali s tih svojih izviĊanja, a da nisu ništa zamijetili, naseljenici su znali da se ne moraju bojati ni robijaša ni zvijeri, to jest stvorova koji su po svojim divljim nagonima sliĉni jedni drugima, bili na istoj razini. Uveĉer drugoga dana naseljenici su se ulogorili na devet milja od Granitna dvorca, na obali maloga pritoka Rijeke milosti, za ĉije postojanje dotad nisu znali. Taj se pritok uklapao u razgranatu vodenu mreţ u kojoj je tlo imalo zahvaliti na svojoj nevjerojatnoj plodnosti. Obilno su veĉerali, jer su priliĉno ogladnjeli za vrijeme putovanja. Napokon su poduzeli potrebne mjere da noć provedu bez nezgoda. Da je inţ enjer imao posla samo s divljim ţ ivotinjama, jaguarima ili nekim drugim, on bi bio jednostavno zapalio dvije vatre na dva kraja tabora i one bi bile dostatne da ih obrane, ali robijaše bi te vatre prije privukle nego odbile, te je bilo pametnije da se okruţ e dubokim mrakom. Straţ arenje je, meĊutim, bilo strogo organizirano. Po dva su naseljenika morala zajedno straţ ariti, a svaka dva sata su se smjenjivali. Budući da je Harbert, unatoĉ svom protivljenju, bio pošteĊen te duţ nosti, Pencroff i Gedeon Spilett su se s inţ enjerom i Nabom smjenjivali na straţ i u neposrednoj blizini tabora. Uostalom, noć je ionako trajala samo nekoliko sati. Mrak koji je vladao oko logora bio je prije posljedica gustih krošanja drveća nego nestanka sunca. Noćnu su tišinu tu i tamo narušavali jaguari svojim zavijanjem i majmuni svojom grajom. Ĉini se da su se ovi posebice okomili na majstora Jupa. Noć je prošla bez neprilika. Sutradan, 16. veljaĉe, krenuli su naprijed probijajući se šumom prije laganim nego napornim tempom. Toga dana prevalili su samo šest milja. Svakog trenutka su morali sjekirom sebi krĉiti put. Kao pravi pioniri, naseljeni« su štedjeli velika i lijepa stabla ĉije bi ih obaranje, uostalom, bilo stajalo teška truda, a sjekli su mala. Zbog toga je put postao ponešto krivudav i izduţ io se zahvaljujući brojnim zavojima. Tog dana je Harbert otkrio nove vrste drveća koje prije toga ne bijahu zamijetili na otoku, kao što je paprat, ĉije su grane okrenute prema tlu podsjećale na vodu kad se izlijeva iz prepunog suda pa rogaĉi ĉije su dugaĉke mahune onage poţ udno brstile zbog mesnate i slatke srţ i odliĉna okusa. Naseljenici su naišli i na prekrasne kaurije, koji su rasli u hrpama, a ĉija su se valjkasta stabla stoţ astih zelenih vršaka ĉak do dvije stotine stopa dizala uvis. To su bila ona ista kraljevska stabla što su rasla na Novom Zelandu, i tako poznata kao i libanonski cedrovi. MeĊu ţ ivotinjama nisu zamijetili neke druge osim onih, koje su lovci otprije poznavali. Pa ipak, opazili su, ali im se nisu uspjeli pribliţ iti, jedan par velikih ptica kojih ima samo u Australiji, neku vrstu kazuara, inaĉe poznatih pod imenom "emu". Te su ptice, visoke pet stopa i

mrkog perja, pripadale obitelji štakara. Top pojuri za njima što su ga njegove ĉetiri noge nosile, ali su se kazuari od njega lako odvojili, zahvaljujući svojoj nevjerojatnoj brzini. Putom su ponovno naišli na tragove, koje su robijaši ostavili u šumi. Pokraj jedne vatre koja je, ĉini se, bila nedavno ugašena, naseljenici su zamijetili tragove koje su promatrali s velikom pozornosti. Mjereći širinu i duţ inu svakoga pojedinog traga, lako su ustvrdili da su to bili tragovi petorice ljudi. Bilo je oĉito da je pet robijaša logorovalo na tome mjestu. Ali ni najpomnijim istraţ ivanjem terena nisu otkrili šesti trag, to jest trag koji bi mogao pripadati Ayrtonu. Ayrton nije meĊu njima! reĉe Harbert. Nije odgovori Pencroffa upravo to što nije s njima, dokazuje da su ga ti bijednici ubili! Ali zar ti nitkovi nemaju jazbinu u kojoj bismo ih kao tigrove opkolili! Nemaju na to će novinar. Vrlo je vjerojatno da se oni motaju naokolo. U njihovu je interesu da tako rade, dok ne postanu gospodari ĉitavog otoka. Gospodari otoka! poviĉe mornar. Gospodari otoka! ponovi, a glas mu zamre u grlu kao da ga je stegla neka ţ eljezna ruka. Potom reĉe mirnijim glasom: Znate li, gospodine Cyruse, kojim sam metkom ja nabio svoju pušku? Ne znam, Pencroffe! Nabio sam je metkom koji je probio Harbertove grudi i ja vam jamĉim da taj metak neće promašiti cilj! Ali ta pravedna odmazda sigurno neće Ayrtonu vratiti ţ ivot, a po tragovima na zemlji naseljenici su, na ţ alost, morali izgubiti svaku nadu da će ga ikad ponovno ugledati! Tu veĉer su udarili tabor na ĉetrnaest milja od Granitnog dvorca. Cyrus Smith zakljuĉi da sigurno nisu bili udaljeni više od pet milja od krajnje toĉke Zmajeva rta. U stvari, sutradan su stigli na kraj poluotoka i prošli Daleki zapad s kraja na kraj. Ali pritom nisu naišli ni na kakav trag po kojemu su mogli zakljuĉiti gdje se nalazi zaklon robijaša, a niti još tajanstveniji zaklon tajanstvenog neznanca.

XII. TRAGANJE PO ZMIJSKOM POLUOTOKU LOGOROVANJE NA UŠĆU VODOPADNE RIJEKE ŠEST STOTINA STOPA OD OBORA GEDEON SPILETTIPENCROFF POŠLIU IZVIĐANJE NJIHOV POVRATAK OTVORENA VRATA OSVIJETLJENI PROZOR NA MJESEĈINI Sutradan, 10. veljaĉe, naseljenici su poĉeli izviĊanje šumovitog dijela koji se protezao od Zmajeva rta do ušća Vodopadne rijeke. Prevrnuli su ĉitavu šumu ĉija je širina na nekim mjestima iznosila tri, a na drugima ĉetiri milje. Toliko je, naime, Zmijski poluotok bio širok od jedne do druge obale. Svojim visokim rastom i svojim gustim krošnjama stabla su bila ţ ivim dokazom plodnosti toga tla, plodnosti koja je tu bila ĉudesnija nego na ijednom drugom dijelu otoka. Naseljenicima se ĉinilo da je to djelić prašume prenesen iz Amerike ili centralne Afrike u zonu umjerenog pojasa. Na temelju toga se moglo zakljuĉiti da je to prekrasno raslinje nalazilo u tom zemljištu, vlaţ nom na površini, ali zagrijanom u dubini vulkanskim vatrama, toplinu koja nije pripadala umjerenom pojasu. Tu su uglavnom rasli golemi kauriji i eukaliptusi. Ali naseljenici nisu došli ovamo diviti se tim krasnim stablima. Oni su već znali da je u tom pogledu Lincolnov otok zavrijedio stati uz bok Kanarskim otocima, koji su se nekad zvali Sretni otoci. Sada im, meĊutim, taj otok više nije u potpunosti pripadao. Drugi su zagospodarili njime, zloĉinci su gazili njegovim tlom, pa je te zloĉince trebalo do posljednjega uništiti. Na zapadnoj obali otoka nisu naišli ni na kakav trag, premda su vrlo briţ ljivo tragali. Nisu

više naišli ni na tragove stopala ni na slomljene grane, ni na ohlaĊeni pepeo, ni na napušteni tabor. Tome se baš i ne ĉudim reĉe Cyrus Smith svojim prijateljima. Robijaši su se iskrcali na otok u blizini Rta olupine i odmah se bacili prema šumama Dalekog zapada, poprijeĉivši preko Utvinih moĉvara. Oni su išli gotovo istim putom kao i mi pošto smo napustili Granitni dvorac. Stoga smo u šumi i naišli na njihove tragove. Ali kad su stigli do obale, njima je bilo jasno da tu neće naći prikladno skrovište. Stoga su okrenuli prema sjeveru i tako pronašli obor... Kamo su se moţ da i vratili... reĉe Pencroff. Nisam tog mišljenja odgovori inţ enjer. Ta oni bi morali pretpostaviti da ćemo ih mi potraţ iti na toj strani. Obor je za njih samo mjesto opskrbljivanja, a nikako stalno prebivalište. Slaţ em se s Cyrusom doda novinar. Mislim da su robijaši potraţ ili zaklon meĊu ograncima Franklinova brda. Onda, gospodine Cyruse, poĊimo pravo na obor! poviĉe Pencroff. Moramo s njima završiti. Dosad smo samo gubili vrijeme! Nismo, dragi prijatelju odgovori inţ enjer. Vi ste zaboravili da smo mi pošli ovamo i tjerani ţ eljom da doznamo ne nalazi li se u šumama Dalekog zapada neĉije obitavalište! Ovo naše putovanje ima dvostruku svrhu, Pencroffe. Sjedne strane mi moramo kazniti zloĉince, ali s druge mi smo duţ ni odati zahvalnost nekome. To ste baš lijepo rekli, gospodine Cyruse! reĉe mornar. Ali ja sam siguran da mi nećemo pronaći našeg dţ entlmena ako on to ne bude htio! U stvari, Pencroff je time izrazio mišljenje svih naseljenika. Vjerojatno je i zaklonište tajanstvenog bića bilo isto tako tajanstveno kao što je i on sam bio! Tu veĉer kola se zaustave na ušću Vodopadne rijeke. Tabor je bio podignut kao i uobiĉajeno, a i mjere opreznosti su poduzeli kao i prijašnjih dana. Harbert je opet bio snaţ an i zdrav djeĉak kao i prije. On se obilno koristio tim ţ ivotom na otvorenom, gdje se morski zrak gonjen povjetarcem miješao sa ţ ivotvornim zrakom šume. Više nije putovao u kolima, nego na ĉelu male skupine. Sutradan, 19. veljaĉe, naseljenici su napustili obalu na kojoj su se s druge srane ušća dizale gomile bazaltnog kamenja svih oblika i krenuli uzvodno lijevom obalom rijeke. Taj put su djelimiĉno prokrĉili prigodom prijašnjih izleta kad su od obora kretali prema zapadnoj obali otoka. Sad su se naseljenici nalazili šest milja daleko od Franklinova brda. Inţ enjerova je nakana bila podrobno pretraţ iti ĉitavu tu dolinu ĉija su nagnuća tvorila korito rijeke i oprezno se pribliţ i samom oboru. Ako su se robijaši nalazili u njemu, onda su ga morali na juriš zauzeti, a ako nisu, onda se trebalo utvrditi u njemu i napraviti od njega centar iz kojega će poduzimati istraţ ivanja Franklinova brda. Taj su plan svi naseljenici jednodušno prihvatili, jer im se mnogo ţ urilo ponovno postati gospodarima ĉitava otoka! Išli su, dakle, uskom dolinom koja je razdvajala dva najveća ogranka Franklinova brda. Drveće je, zbijeno jedno do drugoga pokraj rijeke, bivalo sve rjeĊe u gornjim dijelovima brda. Po tom brdovitom i neravnom zemljištu, vrlo prikladnom za zasjede, kretali su se lagano i vrlo oprezno. Top i Jup su išli naprijed kao izviĊaĉi i bacali se lijevo i desno u cestar, natjeĉući se u brzini i oštroumnosti. Ali ni po ĉemu se nije vidjelo da je netko nedavno dolazio na obale rijeke, ni po ĉemu se nije moglo zakljuĉiti da su robijaši bili tu ili u izravnoj blizini. Oko pet sati uveĉer kola se zaustave na oko šest stotina koraka od drvene ograde obora. Jedan zastor stabala koja su rasla u polukrugu još ju je uvijek zaklanjao. E, sad je trebalo poći u izviĊanje i ustvrditi jesu li robijaši zauzeli obor. Poći tamo otvoreno, usred bijela dana, znaĉilo je, ako su robijaši bili u zasjedi, izloţ iti se njihovim mecima

kao što se dogodilo Harbertu. Bit će, dakle, bolje ako priĉekaju noć. Uza sve to, Gedeonu Spilettu se nije ĉekalo pa je odluĉio malo razgledati okoliš obora, a kako je i Pencroff gorio od nestrpljenja, ponudio mu se kao pratnja. Ne, dragi prijatelji usprotivi se Cyrus Smith. Priĉekajte da padne noć. Neću dopustiti da se ijedan od vas izlaţ e opasnosti usred dana. Ali, gospodine Cyruse... odvrati mornar, ne pokazujući sklonosti da se pokori... Molim vas, Pencroffe inţ enjer će na to. Neka bude! plane mornar ĉiji bijes skrene na drugu stranu i izlije se u najpogrdnije izraze iz mornarskog rjeĉnika. Naseljenici su, dakle, ostali pokraj kola i pomno zagledali u dio šume, koji im je bio najbliţ i. Tako su prošla tri sata. Vjetar je utihnuo i potpuna tišina zavlada ispod stabala. Da je tko slomio i najtanji iver, da je tko napravio dva koraka po suhom lišću, da se ĉije tijelo šuljalo travom, sve bi se to bilo vrlo lako ĉulo. Tišina, potpuna tišina! Uostalom, Top je leţ ao na zemlji i pruţ io glavu po šapama, ne pokazujući nikakva uzbuĊenja. U osam sati je vladao već priliĉan mrak te se ĉinilo da se izviĊanje moglo obaviti pod dosta dobrim uvjetima. Gedeon Spilett izjavi da bi sada on i Pencroff mogli poći. Cyrus Smith pristane. Top i Jup su morali ostati uz inţ enjera, Harberta i Naba. Nije se smjelo dogoditi da laveţ ili krik potaknu pozornost robijaša. Idite, ali budite oprezni preporuĉi inţ enjer mornaru i novinaru. Ne morate zauzimati obor, nego samo izvidite nalaze li se robijaši u njemu ili ne. U redu odgovori Pencroff. I njih dvojica poĊoše. Ispod drveća, zahvaljujući gustim krošnjama stabala, vladao je već takav mrak da se predmeti više nisu razabirali na udaljenosti većoj od trideset do ĉetrdeset stopa. Novinar i Pencroff su se zaustavljali ĉim im je neki šum bio neuobiĉajen, a potom bi ponovno pošli naprijed polako i oprezno. Hodali su podalje jedan od drugoga da bi se što manje izloţili pušĉanoj paljbi neprijatelja. Uza sve to, svakog trena su oĉekivali da će odnekle odjeknuti pucnjava. Pet minuta pošto su napustili kola, Gedeon Spilett i Pencroff su stigli do ruba šume, odnosno pred ĉistinu na ĉijem se drugom kraju dizala drvena ograda. Zaustavili su se. Nejasna svjetlost sumraka razlila se ĉistinom na kojoj nije bilo niti jednog stabla. Na trideset koraĉaja od njih nalazila su se vrata obora koja su, ĉini se, bila zatvorena. Upravo tih trideset koraka koji su dijelili rub šume od drvene ograde, predstavljali su opasni pojas ili "brisani prostor", reĉeno vojniĉkim jezikom. U stvari, jedan ili više metaka odapetih s vrha drvene ograde oborili bi svakoga tko bi se usudio stupiti u taj prostor. Ni Gedeon Spilett ni mornar nisu bili ljudi koji bi uzmaknuli pred opasnosti, ali su isto tako bili svjesni da će oni sami biti prve ţ rtve svake neopreznosti koju poĉine, a poslije će to biti kobno i za njihove prijatelje. Ubiju li njih, što će biti od Harberta, Cyrusa Smitha i Naba? UzbuĊen što se nalazi u blizini obora u koji su se, po njegovu mišljenju, sklonili robijaši, Pencroff htjede poći naprijed, ali ga novinar zadrţ a svojom snaţ nom rukom. Još malo i posve će se smraĉiti šapne mu na uho Gedeon Spilett. Tada ćemo stupiti u akciju. Pencroff grĉevito stegne kundak svoje puške, suzdrţ a se i zaustavi, mumljajući nešto pritom. Ubrzo su se posve ugasile posljednje svjetlosti sumraka. Mrak koji je vladao pod gustim krošnjama, preplavio je i ĉistinu. Franklinovo brdo dizalo se kao golem zastor na zapadnoj strani.

Mrak ubrzo padne, kao što to već biva u krajevima umjerenog pojasa. Sada je bio pravi trenutak. Otkako su stigli na rub šume, novinar i mornar nisu gubili iz vida drvenu ogradu obora. Obor je izgledao kao da u njemu nema ţ ive duše. Vršak drvene ograde bio je nešto tamniji od okolnog mraka i posve se jasno ocrtavao. MeĊutim, ako su se robijaši nalazili u oboru, oni su sigurno drţ ali straţ u, kako bi se osigurali od svakog iznenaĊenja. Gedeon Spilett stisne ruku svome prijatelju i njih se dvojica stadoše puţ ući pribliţ avati oboru, pripravni svakog trenutka otvoriti paljbu iz pušaka. Stigli su do vrata obora, a da nikakva svjetlost nije razderala mrak. Pencroff pokuša gurnuti vrata koja su, kao što su i novinar i on pretpostavljali, bila zatvorena. No, mornar je zamijetio da su vanjski zasuni povuĉeni. Po tome su mogli zakljuĉiti da se robijaši u tom trenutku nalaze u oboru i da su, po svoj prilici, utvrdili vrata, tako da se nisu mogla silom otvorili. Gedeon Spilett i Pencroff naćulje uši. Nikakva buka nije se mogla ĉuti s druge strane ograde. Divlje ovce i koze vjerojatno su mirno spavale u svojim stajama i nisu uopće narušavale noćnu tišinu. Ne ĉuvši nikakvu buku, mornar i novinar su se pitali ne bi li bilo najbolje prebaciti se preko ograde i tako prodrijeti u obor. Samo što se to nije slagalo s uputama, koje im bijaše dao Cyrus Smith. '< Istina, taj je pohvat imao izgleda za uspjeh, ali isto tako i neuspjeh. MeĊutim, ako robijaši nisu ništa slutili, ako nisu znali da su naseljenici krenuli na njih, ako je, naposljetku, u tom trenutku postojala mogućnost da ih se iznenadi, jesu li smjeli upropastiti tu prigodu, prebacujući se neoprezno preko drvene ograde? Novinar nije bio za to. On je drţ ao da će biti pametnije ako naseljenici svi skupa prodru u obor. Jedno je bilo sigurno, a to je da su se mogli prikrasti ogradi, a da ne budu zamijećeni, jer uz ogradu nije bilo nikakve straţ e. Kad su to ustvrdili, trebali su se vratiti ostalima i obavijestiti ih o svemu. Pencroff je vjerojatno imao takvo mišljenje, jer je bez rijeĉi pošao za novinarom, kad se ovaj povukao u šumu. Nekoliko trenutaka potom, inţ enjer je bio obaviješten o stanju u oboru i oko njega. Sad sam uvjeren reĉe, pošto je malo razmislio da robijaši nisu u oboru. To ćemo doznati na to će Pencroff tek onda kad se prebacimo preko ograde. Naprijed, prijatelji! reĉe inţ enjer. Hoćemo li kola ostaviti u šumi? upita Nab. Nećemo odvrati inţ enjer u njima su naše zalihe streljiva i hrane, a pokaţ e li se potreba, mogu nam posluţ iti kao streljaĉki zaklon! Onda naprijed! reĉe Gedeon Spilett. Kola iziĊu iz šume i bez buke se stanu kotrljati prema drvenoj ogradi. Oko njih je vladao gusti mrak, a tišina je bila isto onako potpuna kao i u trenutku kad su se Pencroff i novinar udaljivali, puzeći po zemlji. Gusta je trava prigušila buku koraka. Naseljenici su bili pripravni na paljbu odmah odgovoriti paljbom. Po Pencroffovu nalogu Jup je išao na kraju kolone. Nab je vodio Topa na uzici da ne bi pojurio naprijed. Ubrzo su se našli pred ĉistinom. Bila je potpuno pusta. Ne oklijevajući, mala se skupina uputi ravno prema drvenoj ogradi obora. Za vrlo kratko vrijeme prešli su preko opasnog prostora. Niti jedan metak nije u njih ispaljen. Kad su kola stigla do ograde, zaustaviše se. Nab se postavio ispred onaga, da bi ih zadrţ ao. Inţ enjer, novinar, Harbert i Pencroff upute se prema vratima da ispitaju jesu li ĉime poduprta s unutarnje strane... Jedna je vratnica bila otvorena! Što kaţ ete na ovo? reĉe inţ enjer, okrenuvši se prema mornaru i Gedeonu Spilettu.

Ova dvojica se u ĉudu pogledaše. Tako mi vlastitog zdravlja, ova su vrata maloprije bila zatvorena reĉe Pencroff. Naseljenici su se sad kolebali. Jesu li se robijaši doista nalazili u oboru kad su maloprije Pencroff i novinar bili u izviĊanju? A o tome nije bilo dvojbe, jer su samo oni mogli otvoriti vrata, koja su tren prije toga bila zatvorena! Jesu li još bili u oboru ili je netko od njih upravo izišao? Sva su ta pitanja zaokupljala njihove misli, ali tko je mogao odgovoriti na njih? Uto Harbert, koji je nekoliko koraka bio zašao u nutrinu obora, naglo uzmakne i zgrabi Cyrusa Smitha za ruku. Što je sad? upita inţ enjer. Svjetlo! U kući? Da! Sva petorica poĊu prema vratima i doista, kroz ostakljeni prozor koji se nalazio toĉno nasuprot njima, opaze kako treperi slabašno svjetlo. Cyrus Smith brzo donese odluku. Ovo je jedinstvena prigoda! reĉe on ostalima. Robijaše ćemo zateći zatvorene u ovoj brvnari. Oni se niĉemu ne nadaju! Sad su naši! Naprijed! Naseljenici se uvuku u obor drţ eći uperene puške. Kola su ostavili napolju, pod straţ om Jupa i Topa, koje su iz opreznosti privezali za njih. Cyrus Smith, Pencroff i Gedeon Spilett s jedne strane, a Harbert i Nab s druge, poĊoše duţ ograde, promatrajući onaj dio obora koji je bio u potpunom mraku i pust. Za nekoliko trenutaka sva petorica su bila ispred kuće ĉija su vrata bila zatvorena. Cyrus Smith dade ostalima znak rukom preporuĉivši im da se ne miĉu, a on se primakne prozoru kroz koji je najbolje probijala slaba svjetlost lojanice. On se zagleda u jedinu prostoriju brvnare. Na stoluje svijetlila upaljena svjetiljka. Pokraj stola se nalazio krevet koji je nekad sluţ io Ayrtonu za spavanje. Na krevetu je leţ ao neki ĉovjek. Odjednom Cyrus Smith uzmakne i prigušenim glasom poviĉe: Ayrton! Naseljenici navale na vrata razvalivši ih, tako reći, i pojure u brvnaru. Izgledalo je da Ayrton spava. Po njegovu se licu vidjelo da je dugo i mnogo trpio. Oko zglobova njegovih ruku i oko ĉlanaka na njegovim nogama vidjele su se široke modrice. Cyrus Smith se nagne nad njim. Ayrtone! poviĉe inţ enjer, zgrabivši ruku ĉovjeka kojega je zatekao u tako iznenadnim okolnostima. Na taj zov Ayrton otvori oĉi i, pogledavši najprije Cyrusa Smitha, a potom sve druge, poviĉe: Vi, vi ovdje? Ayrtone! Ayrtone! ponovi Cyrus Smith. Gdje se nalazim? U brvnari obora! Sam? Sam! Ali oni će svakoga trenutka stići! poviĉe Ayrton. Branite se! Branite se! I Ayrton se sruši na krevet bez snage. Spilette reĉe tada inţ enjer svakoga trenutka nas mogu napasti. Uvedite kola u obor. Poslije toga utvrdite vrata obora i svi se vratite ovamo! Pencroff, Nab i Gedeon Spilett pojure obaviti inţ enjerovu zapovijed. Nisu smjeli niti jednog trenutka izgubiti! Moţ da su se robijaši već domogli kola! Novinar i ostala dvojica vrlo brzo pretrĉe od brvnare do vrata ograde, iza koje su ĉuli

Topa kako muklo reţ i. Napustivši na trenutak Ayrtona, inţ enjer iziĊe iz kuće, pripravan otvoriti paljbu. Harbert se nalazio pokraj njega. Obojica su motrili vrhunce brdskog ogranka, koji su prevladavali oborom. Ako su robijaši tamo u zasjedi, mogli su pobiti naseljenike jednog za drugim. U tom se trenutku na istoĉnoj strani pojavi mjesec nad crnim zastorom šume i bijeli prostiraĉ svjetlosti prekri nutrinu obora. Mjeseĉina je osvijetlila cijeli obor, njegove šumarke i potoĉić koji ga je navodnjavao, i široki travnati sag. Onaj dio ogranka na kojemu su se nalazili brvnara i dio drvene ograde isticali su se, obasjani svjetlošću. Na suprotnoj strani, prema vratima obora, ograda je još bila u mraku. Ubrzo se na toj strani ukaza neka crna spodoba. Bila su to kola koja su ušla u krug svjetlosti. Cyrus Smith zaĉuje buku. To su njegovi prijatelji zatvarali vrata, ĉvrsto ih utvrĊujući s unutarnje strane. Uto se Top ţ estoko otrgne s uzice i stade bijesno lajati, pojurivši prema dnu obora, nadesno od brvnare. Oprez, prijatelji, i pripremite puške...! poviĉe Cyrus Smith. Naseljenici su prislonili puške na rame i ĉekali trenutak poĉetka paljbe. Top je stalno lajao. Trĉeći za psom, Jup je ispuštao oštre krikove. Naseljenici oprezno poĊu za njima i tako stignu do obale malog potoka nad koji se nadnijela sjena visokih stabala. Što su ugledali tu, pri punom sjaju mjeseĉine? Pet ispruţ enih leševa na obali rijeke! Bili su to leševi robijaša koji su se prije ĉetiri mjeseca iskrcali na obali Lincolnova otoka!

XIII.

AYRTON PRIĈA PLANOVI NJEGOVIH NEKADAŠNJIH PRIJATELJA NJIHOV SMJEŠTAJ U OBORU IZVRŠITELJ PRAVDE NA LINCOLNOVU OTOKU BONADVENTURA TRAGANJE U PREDJELU FRANKLINOVA BRDA VISINSKE DOLINE PODZEMNA TUTNJAVA PENCROFFOV ODGOVOR NA DNU KRATERA POVRATAK Što se dogodilo? Tko je pobio robijaše? Nije li to uĉinio Ayrton? Nije, jer se još maloprije bojao njihova povratka! Ali, Ayrton je bio zaspao tvrdim snom i naseljenici ga nisu mogli probuditi. Pošto je prozborio nekoliko rijeĉi, njim ovlada takva obamrlost da se svalio kao klada na krevet i ostao na njemu nepomiĉan. Zaokupljeni mislima, pod dojmom snaţ nog uzbuĊenja, naseljenici su probdjeli cijelu noć ne napustivši Ayrtonovu brvnaru, a niti su se više vratili na mjesto gdje su leţ ala tijela pobijenih robijaša. Bilo je više nego vjerojatno da od Ayrtona nisu mogli ništa doznati o okolnostima njihove pogibije, jer on ĉak nije ni znao da se nalazi u brvnari obora. Ali, hoće li barem od njega doznati nešto o dogaĊajima koji su prethodili njihovoj strašnoj smrti. Kad je sutradan Ayrton došao sebi iz svoje obamrlosti, mogao se uvjeriti kako su se njegovi prijatelji iskreno obradovali videći ga zdrava i ĉitava, poslije sto i ĉetiri dana od njihova rastanka. Ayrton im u nekoliko rijeĉi ispriĉa što se dogodilo, odnosno ono što je on znao. Sutradan po svom dolasku u obor, odnosno 10. studenoga naveĉer, robijaši su ga iznenadili prebacivši se preko drvene ograde obora. Svezali su ga i zaĉepili mu usta. Poslije toga su ga odveli u mraĉnu pećinu podno Franklinova brda, gdje su se bili sklonili. Bili su odluĉili ubiti ga i sutradan su naumili obaviti tu svoju nakanu, ali ga uto jedan od njih prepozna i zazove ga imenom pod kojim je bio poznat u Australiji. Ti bijednici su htjeli ubiti Ayrtona, Ben Joycea su poštedjeli! MeĊutim, od toga trenutka njegovi nekadašnji ortaci nisu ga više puštali na miru. Htjeli su ga privući na svoju stranu. Raĉunali su da će se uz njegovu pomoć dokopati Granitnog dvorca, da će prodrijeti u to nedostupno prebivalište i postati gospodarima otoka, pošto pobiju naseljenike! Ayrton nije popustio. Nekadašnji robijaš koji se pokajao i kome je bilo oprošteno, bio bi prije umro nego izdao svoje prijatelje. Svezan, zaĉepljenih usta, pod budnom straţ om, Ayrton je ĉitava ĉetiri mjeseca proveo u toj pećini. U stvari, robijaši su otkrili obor nekoliko dana po svom dolasku na otok. Otada su ţ ivjeli od njegovih zaliha, ali nisu u njemu stanovali. IznenaĊeni neoĉekivanim dolaskom naseljenika, dvojica razbojnika otvoriše paljbu na Harberta. Jedan se od njih vratio u pećinu hvaleći se kako je ubio jednog stanovnika otoka, ali vratio se sam. Njegov prijatelj, kao što znamo, pogoĊen je bodeţ om Cyrusa Smitha. Lako je zamisliti Ayrtonovu tugu i oĉaj kad je doznao vijest o Harbertovoj smrti! Ostala su samo ĉetiri naseljenika, a i ta ĉetvorica su bila prepuštena na milost i nemilost onim razbojnicima! Poslije tih dogaĊaja te za cijelo vrijeme što su ga naseljenici, zadrţ ani Harbertovom bolesti, proveli u oboru, gusari nisu napuštali svoju pećinu, pa ĉak ni poslije pljaĉkanja Velikog vidikovca.

Tada su poĉeli još gore postupati s Ayrtonom. Njegove ruke i noge još uvijek su bile pune krvavih modrica od konopa kojima je bio svezan i danju i noću. Svakoga trenutka je oĉekivao da će ga umoriti. Tako je to išlo sve do trećega tjedna veljaĉe. Robijaši su stalno vrebali neku povoljnu prigodu, te su rijetko napuštali svoju jazbinu, i to samo onda kad bi pošli u lov, bilo u nutrinu otoka, bilo prema njegovoj juţ noj obali. Ayrton više ništa nije ĉuo o svojim prijateljima, on se više nije ni nadao da će ih ikad ponovno vidjeti! Naposljetku je nesretnik posve malaksao zbog lošeg postupanja, i tako oslabio da više nije ništa ni ĉuo ni vidio. Zato od toga trenutka, a to znaĉi otprije dva dana, on ne zna što se potom dogodilo. Ali, gospodine Smithe doda kako to da se sada nalazim u oboru? Ta ja sam ĉitavo vrijeme bio zatoĉen u onoj pećini? A kako oni robijaši, sada mrtvi, leţ e tamo usred obora? odgovori inţ enjer. Mrtvi! poviĉe Ayrton koji se unatoĉ svojoj iznemoglosti napola pri diţ e. Naseljenici ga podrţ e. Htio se pridignuti, oni ga puste i svi se potom upute prema potoĉiću. Već je bilo posve svanulo. Tamo na obali potoĉića leţ alo je pet mrtvih robijaša u poloţ aju u kojemu ih je zatekla smrt, koja mora da je bila munjevita. Ayrton je bio vrlo iznenaĊen. Cyrus Smith i njegovi prijatelji šutke su ga promatrali. Na inţ enjerov znak, Nab i Pencroff pregledaju njihova mrtva tijela, koja su već bila ukoĉena od hladnoće. Na njima nisu otkrili nikakvih vidljivih rana. Ali kad su ih pomno pregledali, Pencroff zamijeti jednome na ĉelu, drugome na prsima, trećem na ramenu, a ĉetvrtom na leĊima, crvenu mrljicu, nekakav jedva vidljiv ubod, za koji nisu mogli ustvrditi od ĉega je potjecao. Eto, tu su pogoĊeni! reĉe Cyrus Smith. Nekim oruţ jem koje pogaĊa poput groma, a ĉija nam je tajna nepoznata! A tko ih je pobio? upita Pencroff. Netko tko skrbi o pravdi na otoku odgovori Cyrus Smith netko tko vas je ovamo prenio, Ayrtone, netko ĉiji utjecaj ponovno osjećamo. Taj netko za nas radi ono, što mi sami za sebe nismo sposobni uraditi, i koji se uza sve to krije od nas! Pa potraţ imo ga! poviĉe Pencroff. Da, potraţ imo ga odgovori inţ enjer ali to tajanstveno biće koje je uĉinilo sva ta ĉudesna djela, mi nećemo pronaći dok god se njemu ne svidi pozvati nas k sebi! Ta nevidljiva zaštita, u usporedbi s kojom su izgledala ništavna njihova vlastita djela, u isto je vrijeme i ljutila i dirala inţ enjera. Ona je bila dokazom njegove nemoći, a to je moglo povrijediti ponosnu dušu kakva je bila inţ enjerova. Velikodušnost koja izbjegava da joj se oda zahvalnost, izraţ ava tako odreĊen prezir prema onima koje je zaduţ ila, što je u neku ruku umanjivalo vrijednost dobroĉinstva, barem u oĉima Cyrusa Smitha. Traţ imo ga nastavi inţ enjer i dao Bog da nam jednog dana bude dopušteno tom gordom zaštitniku pokazati kako on nije pomogao nezahvalnim stvorovima! Što sve ne bih dao da mu se moţ emo oduţ iti nekom velikom uslugom, pa makar to bilo po cijenu vlastitih ţ ivota! Od toga dana, traganje za tajanstvenim bićem predstavljalo je jedinu brigu stanovnika Lincolnova otoka. Sve ih je tjeralo da pronaĊu rješenje te zagonetke, a ono je moglo biti samo ime nekog ĉovjeka obdarenog doista neobjašnjivom moći i u neku ruku natprirodnom. Malo poslije, naseljenici su se vratili u brvnaru obora gdje se, zahvaljujući njihovoj skrbi,

Ayrtonu ubrzo vrate i njegova duševna i tjelesna snaga. Nab i Pencroff prenesoše leševe robijaša u šumu i pokopaše ih duboko u zemlju, na odreĊenoj udaljenosti od obora. Potom naseljenici ispriĉaju Ayrtonu što se sve zbilo poslije njegova nestanka. Tako je on doznao sve što se s Harbertom bijaše dogodilo i kroz koja su sve iskušenja naseljenici prošli. MeĊu ostalim, ispriĉaju mu kako se više nisu nadali da će ga ikada ponovno vidjeti, jer su se bojali da su ga robijaši bez milosti ubili. A sada reĉe Cyrus Smith završavajući svoje priĉanje moramo ispuniti jednu obvezu. Pola zadaće smo obavili, odnosno više ne moramo strahovati od tih robijaša, premda nismo svojom zaslugom ponovno postali gospodarima otoka. Pa dobro na to će Gedeon Spilett prevrnimo sve labirinte po obroncima Franklinova brda! Nijedna rupa, nijedna pećina ne smiju ostati neistraţ ene! Ah! Ako se ikad neki novinar našao pred ovako uzbudljivom tajnom, onda sam taj novinar ja, dragi moji prijatelji! Nećemo se vratiti u Granitni dvorac dok ne pronaĊemo svoga dobroĉinitelja na to će Pencroff. Da! reĉe inţ enjer. Sve ćemo uĉiniti, sve što ĉovjek moţ e uĉiniti... Ali, ponavljam, mi ga nećemo pronaći dok nam on sam to ne dopusti! Hoćemo li ostati u oboru? upita Pencroff. Pa, ostanimo odgovori Cyrus Smith tu ima namirnica u izobilju, a ovdje smo upravo u središtu podruĉja koje treba istraţ iti. Uostalom, ako bude potrebno, kolima moţ emo vrlo brzo stići do Granitnog dvorca. U redu na to će mornar samo bih vas ţ elio podsjetiti... Na što? Da ljeto brzo odmiĉe i da nam predstoji još jedno putovanje. Jedno putovanje? ĉudio se Gedeon Spilett. Da! Putovanje do otoka Tabora odvrati Pencroff. Trebalo bi tamo odnijeti cedulju na kojoj bi bio naznaĉen poloţ aj našeg otoka na kojemu se sada nalazi Ayrton. Neka se ta ceduljica naĊe tamo ako škotska jahta doĊe po njega. Tko zna nije li sada za to putovanje suviše kasno? Ali Pencroffe, ĉime vi mislite obaviti to putovanje? upita ga Ayrton. Bonadventurom! Pa Bonadventure više nema! poviĉe Ayrton. Moja Bonadventura više ne postoji? zaurla Pencroff, skoĉivši uvis. Ne postoji! odgovori Ayrton. Robijaši su je otkrili u uvalici, nema tome niti osam dana, njome se otisnuli na more i... 1? upita Pencroff, ĉije je srce snaţ no tuklo. 1 budući da više nije bilo Boba Harveyja da njom upravlja, oni su se nasukali na podvodne grebene i potpuno razbili brod! Ah! Lupeţ i! Nitkovi! Razbojnici! Podle kukavice! vikao je Pencroff kao da je poludio. Pencroffe htjede ga umiriti Harbert uhvativši ga za ruku sagradit ćemo drugu Bonadventuru, i to mnogo veću! Imamo okove, svu opremu i jedra s potopljenog broda! Ali, znate li vi doda Pencroff da je potrebno pet do šest mjeseci napornog rada da bi se sagradio brod od trideset do ĉetrdeset tona? Imat ćemo dostatno vremena dopuni novinar a za ovu godinu moramo se odreći putovanja do otoka Tabora. Zaboga, Pencroffe, sa ĉinjenicama se morate pomiriti reĉe inţ enjer. Ja se nadam da zbog toga zakašnjenja nećemo imati štete. Ah! Moja Bonadventura! Moja jadna Bonadventura! poviĉe Pencroff istinski uţ asnut gubitkom svoga broda kojim se toliko ponosio. Propast Bonadventure je doista bila tuţ an dogaĊaj za naseljenike, stoga su oni odluĉili taj gubitak nadoknaditi što im prije to bude moguće. Kad je sve već tako uglavljeno, mislili su samo

na to, kako bi što uspješnije priveli kraju istraţ ivanje najskrivenijih dijelova otoka. Istraţ ivanje su nastavili još istoga dana, 19. veljaĉe, i ono je potrajalo još cijeli tjedan. Podnoţ je brda u kojemu su se raĉvali brojni ogranci, saĉinjavalo je ĉitav splet dolina i uvala, vrlo ćudljivo rasporeĊenih. Oĉito je tamo, u dnu uskih ţ drijela, pa ĉak moţ da u samoj nutrini Franklinova brda, trebalo nastaviti traganje. Nijedan drugi dio otoka nije mogao pruţ iti prikladniji zaklon ĉovjeku koji je ţ elio ostati nepoznat. Ali, ti su ogranci bili tako isprepleteni da je Cyrus Smith morao pristupiti njihovu istraţ ivanju po strogo utvrĊenu redu. Naseljenici su najprije istraţ ili ĉitavu dolinu što se otvarala na juţ noj strani vulkana i u kojoj su se skupljale prve vode Vodopadne rijeke. Baš tu se i nalazila pećina u kojoj su se krili robijaši i u kojoj je Ayrton bio zatoĉen do svoga povratka u obor. Ta je pećina bila u istom stanju u kakvom ju je Ayrton napustio. U njoj su pronašli odreĊenu koliĉinu streljiva i ţ iveţ nih namirnica, koje su robijaši pokrali u oboru. Ĉitava dolina koja je završavala tom pećinom, bila je obrasla prekrasnim stablima, meĊu kojima je prevladavala crnogorica. Pretraţ ili su je s najvećom pomnjom, a kad su zaobišli jugozapadni ogranak pri njegovu kraju, naseljenici zaĊoše u vrlo uski klanac koji je poĉinjao od onih slikovitih gomila bazaltnih stijena na obali. Ovdje su stabla bila rjeĊa. Trava je ustupila mjesto kamenu. Divlje ovce i koze skakale su po kamenim liticama. Tu je poĉinjao neplodni dio otoka. Od mnogobrojnih dolina koje su se raĉvale u podnoţ ju Pranklinova brda, samo tri su bile obrasle šumom i bogate ispašom poput one, na kojoj je bio podignut obor koji je na zapadu graniĉio s dolinom Vodopadne rijeke, a na istoku s dolinom Crvenog potoka. Ta dva potoka su se u niţ im dijelovima terena pretvorila u rijeke, zahvaljujući svojim pritocima, koji su prikupljali svu vodu s Franklinova brda i tako uĉinili plodnim njegov juţ ni dio. Što se tiĉe Rijeke milosti, ona se napajala brojnim vrelima skrivenim u Jakamarskoj šumi, a ti su izvori bili sliĉni onima, koji su svojini bezbrojnim potoĉićima natapali zemljište Zmijskog poluotoka. Od te tri doline koje su obilovale vodom, jedna je mogla posluţ iti kao zaklon nekom osamljeniku koji je tu mogao naći sve što mu je bilo potrebno za ţ ivot. Ali, naseljenici su ih već prije bili pretraţ ili i nigdje nisu naišli na tragove ljudskog bića. Da se taj zaklon sa svojim stanovnikom nije nalazio negdje na kraju onih golih klanaca, meĊu odronjenim stijenama, meĊu surovim jarugama na sjeveru, meĊu skamenjenom lavom? U podnoţ ju Franklinova brda, na njegovoj sjevernoj strani, nalazile su se samo dvije doline. Obje su bile široke i kratke, bez ikakva zelenila, prekrivene nepravilnim kamenim blokovima, išarane dugim morenama, poploĉane lavom, ispreturane velikim nateklinama raznih ruda, posute andezitom i labradoritom. Mnogo su vremena tu izgubili, jer je istraţ ivanje toga terena bilo vrlo teško. Tu je bilo na stotine pećina, doduše nepogodnih za stanovanje, ali stoga dobro skrivenih i nepristupaĉnih. Naseljenici su pretraţ ili ĉak i mraĉne hodnike koji su potjecali još iz vulkanskih vremena, i još bili crni od vatre koja je tu harala. Ti su hodnici vodili u samu utrobu. Prošli su kroz te mraĉne hodnike osvjetljavajući ih upaljenim buktinjama, pretraţ ili su svako i najmanje udubljenje, ispitali dubinu svakog ponora. Ali posvuda su naišli na tišinu i muk. Ĉinilo se da nikad nijedno ljudsko biće nije stupilo nogom u te prastare tunele, da njegova ruka nikada nije ni dotaknula ni pomaknula jednu jedinu od tih kamenih gromada. Takvi su oni bili sada, a takvi su bili i u ono vrijeme kad ih je vulkan izbacio iz vode pri stvaranju samog otoka. Premda su ti podzemni temelji izgledali potpuno pusti i tamni, Cyrus Smith je morao priznati da u njima nije vladala grobna tišina. Stigavši na dno jedne od tih mraĉnih pećina koja se protezala nekoliko stotina stopa u nutrinu brda, on se iznenadi kad zaĉu muklu tutnjavu koju su još više pojaĉavale zvuĉne litice. Gedeon Spilett koji je koraĉao pored njega, takoĊer je ĉuo tu daleku tutnjavu koja je bila

znakom da su podzemne snage ponovno oţ ivjele. Više su puta obojica ćuljili uši, pa zakljuĉiše da se neke kemijske promjene dogaĊaju u utrobi zemlje. Vulkan nije, znaĉi, potpuno ugašen? doda novinar. Moţ da su se od onoga našeg prvog posjeta vulkanskome krateru u unutarnjim slojevima zbile neke promjene odgovori Cyrus Smith. Svaki se vulkan, premda ga se drţ i ugašenim, moţ e ponovno aktivirati. Ali ako izbije erupcija iz Franklinova brda na to će Gedeon Spilett moţ e li ona predstavljati opasnost za Lincolnov otok? Ne vjerujem odgovori inţ enjer. Krater, taj sigurnosni ventil, već postoji. Suvišak vulkanskih para i lave izlit će se kroz već stvoreni otvor, kao što je to dosad i bivalo. Samo da lava sebi ne prokrĉi neki novi put k plodnim dijelovima otoka! A zašto, dragi Spilete odvrati Cyrus Smith ona ne bi potekla putom koji joj je priroda odredila? Hm! Vulkani imaju vrlo ćudljivu prirodu! na to će Gedeon Spilett. Jeste li zamijetili zapita inţ enjer da je nagnuće ĉitavog Franklinova brda oblikovano tako da pogoduje izlijevanju lave u doline koje upravo u ovom trenutku istraţ ujemo? Neki bi potres trebao pomaknuti središte brda, pa da tok lave izmijeni svoj uobiĉajeni smjer. Ali potresi su uvijek mogući u ovakvim sluĉajevima primijeti Gedeon Spilett. Slaţ em se odgovori inţ enjer a mogući su osobito onda kad se podzemne snage ponovno probude, a unutarnji se kanali zatvore poslije dugog mirovanja. Stoga bi, dragi Spilette, erupcija ovog vulkana bila za nas vrlo ozbiljan dogaĊaj i bilo bi mnogo bolje da se ovaj vulkan nikad ne probudi! Ali mi to ne moţ emo sprijeĉiti, zar ne? U svakom sluĉaju, makar što se dogodilo, ja ne vjerujem da će naš posjed na Velikom vidikovcu biti ozbiljnije ugroţ en. IzmeĊu njega i brda zemljište je priliĉno udubljeno, te bi lava, makar i pošla u prvom trenutku prema jezeru, morala poslije skrenuti prema sipinama i dijelu otoka, koji se nalazi u blizini Zaljeva morskog psa. Mi još nismo zamijetili na vrhu brda nikakav dim koji bi naviještao skorašnju erupciju reĉe Gedeon Spilett. Nismo odvrati Cyrus Smth. Nikakav dim ne izlazi iz kratera, ĉiji sam vrh upravo juĉer promatrao. Ali je vrlo moguće da su se u donjem dijelu vulkanskoga ţ drijela u vremenu nagomilali stijene i pepeo, stvrdnula lava i da je onaj ventil o kojemu sam maloprije govorio, suviše zatrpan u ovom trenutku. Ali, pri prvom ozbiljnom pokušaju nestat će prepreke i vi moţ ete biti sigurni, moj dragi Spilette, da se ni otok koji je poput parnog kotla, ni vulkan, njegov dimnjak, neće rasprsnuti pod tlakom unutarnjih plinova. Unatoĉ svemu tome, ponavljam, meni bi bilo milije da do erupcije ne doĊe. Ipak se mi ne varamo ponovno će novinar. Dobro se ĉuje mukla tutnjava u utrobi vulkana. Doista se ĉuje ponovi inţ enjer, pošto je neko vrijeme vrlo napeto osluškivao i prevariti se ne moţ emo... Dolje se zbiva neka promjena, ĉiju veliĉinu i krajnji rezultat mi ne moţ emo prosuditi. Pošto su izišli iz podzemnih hodnika, Cyrus Smith i Gedeon Spilett se pridruţ e svojim prijateljima da bi ih upoznali s onim što su zapazili. Gle! Gle! poviĉe Pencroff. Taj vulkan priprema neke budalaštine, ali neka samo pokuša! Naići će on na svoga gazdu...! A na koga to? upita Nab. Pa na našeg zaštitnika, Nabe! Ta naš ĉe zaštitnik zaĉepiti gubicu njegova kratera ĉim ga samo pokuša ovoriti! Kao što se vidi, mornarevo pouzdanje u boţ anstvo njegova otoka bilo je bezgraniĉno, a doista je ta tajanstvena moć koja se dotad oĉitovala bezbrojnim neobjašnjivim djelima, izgledala

bezgraniĉnom, a osim toga, tu moć ni njezino skrovište naseljenici nisu uspjeli pronaći, unatoĉ svim svojim traganjima, unatoĉ svim svojim naporima i svom trudu, i više od toga, upornosti koju su unijeli u to svoje istraţ ivanje. Od 19. do 25. veljaĉe opseg istraţ ivanja se proširio na ĉitav sjeverni dio Lincolnova otoka, gdje su pretraţ ivali svaki i najzabitniji kutak. Naseljenici su pritom išli tako daleko da su bušili svaku kamenu pregradu, kao što policija buši zidove u sumnjivoj kući. Inţ enjer je ĉak napravio vrlo toĉnu skicu brda, te je proširio svoja istraţ ivanja na najniţ e dijelove njegova podnoţ ja. Pregledali su ĉak i vrh prvoga stoţ astog brijega, a potom cijelo brdo do gornjeg ruba golemog šešira u dnu kojega se nalazio krater. Uĉinili su i više od toga, spustili su se u ugaslo vulkansko ţ drijelo. U dubinama ispod sebe jasno su ĉuli podzemnu tutnjavu. Uza sve to, nigdje nisu zamijetili ni dim, ni paru, niti su stijene bile vruće, dakle ništa po ĉemu bi se moglo zakljuĉiti da će ubrzo doći do erupcije. Ali ni tu, kao ni na drugim dijelovima otoka, naseljenici nisu otkrili tragove onoga, koga su traţ ili. Stoga su svoje istraţ ivanje prenijeli u podruĉje sipina. Najpomnije su pretraţ ili visoke bedeme Zaljeva morskog psa, vulkanskog podrijetla, od njihova podnoţ ja pa sve do vrha, premda su se teško probijali do površine Zaljeva. Nikoga i ništa nisu pronašli. Naposljetku, pokazalo se da su njihovi napori bili uzaludni. Cyrus Smith i njegovi prijatelji bili su zbog toga pomalo bijesni. Trebalo je, na kraju, misliti i na povratak, jer se to njihovo traţ enje nije moglo protegnuti unedogled. Naseljenici su s pravom mogli zakljuĉiti da njihov tajanstveni zaštitnik ne stanuje na površini otoka te se najluĊe pretpostavke poĉeše raĊati u njihovoj uzbuĊenoj mašti. Osobito se Nab i Pencroff nisu mirili s neuobiĉajenosti svega toga, nego su se maštom prenosili u svijet natprirodnih pojava. Dana, 25. veljaĉe, naseljenici se vrate u Granitni dvorac i pomoću dvostrukog konopa koji su strijelom bacili do odmorišta ulaznih vrata, uspostave svezu izmeĊu svoga prebivališa i ţ ala. Mjesec dana poslije toga, odnosno 25. oţ ujka, oni su proslavili treću obljetnicu svoga dolaska na Lincolnov otok!

XIV.

PROŠLE SU TRI GODINE PLANOVI O NOVOM BRODU ŠTO JE ODLUĈENO NAPREDAK NASEOBINE BRODOGRADILIŠTE HLADNOĆE NA JUŢNOJ POLUTKI PENCROFF SE MIRI SA SUDBINOM PRANJE RUBLJA FRANKLINOVO BRDO Tri su godine prošle od onog dana kad su zarobljenici pobjegli iz Richmonda. Koliko li su puta u te tri godine spomenuli svoju domovinu koja im je uvijek bila u mislima! Oni su bili više nego uvjereni da je GraĊanski rat završen, a ĉinilo im se nemogućim da pravedna stvar za koju se borio Sjever nije pobijedila. Ali što li se sve dogodilo u tom strašnom ratu? Koliko je u njemu proliveno krvi? Koliko je njihovih prijatelja poginulo u toj borbi? Eto, o tome su oni ĉesto razgovarali, premda nisu mogli nazrijeti dan kad će ponovno ugledati svoj zaviĉaj. Da se vrate u nj, pa makar na nekoliko dana, obnoviti društvene sveze s ostalim svijetom, uspostaviti svezu izmeĊu svoje domovine i svog otoka i da onda provedu najdulji, pa moţ da i najljepši dio svoga ţ ivota u toj naseobini, koju su utemeljili i koja bi potpala pod vlast njihove domovine, zar je to samo neostvariv san? Ali, taj su san naseljenici mogli ostvariti samo na dva naĉina: ili će se jednoga dana neki brod pojaviti u vodama Lincolnova otoka ili će sami naseljenici izgraditi brod dosta velik i snaţ an da njime otplove do najbliţ e zemlje. Ako nam naš dobrotvor govorio je Pencroff ne pribavi neko sredstvo kojim bismo se vratili u domovinu! Doista, da je tko kazao Pencroffu ili Nabu da ih jedan brod od tri stotine tona ĉeka u Zaljevu morskog psa ili u Balonskoj luci, oni ne bi ni pokretom tijela ni lica izrazili ĉuĊenje. Njima je sada sve izgledalo moguće. Ali Cyrus Smith je bio manje lakovjeran, te im je savjetovao da se vrate u stvarnost. To im reĉe u svezi s gradnjom novoga broda, toga doista neodgodivog posla, jer se radilo o tome da se što prije odnese na otok Tabor dokument na kojemu bi bilo oznaĉeno Ayrtonovo novo mjesto boravka. Bonadventure više nije bilo, a trebalo je najmanje šest mjeseci da bi se sagradio novi brod. MeĊutim, zima se primicala, a na putovanje nisu mogli pomišljati prije sljedećeg proljeća. Imamo dostatno vremena pripremiti se do proljeća reĉe inţ enjer, koji je o tim stvarima razgovarao s Pencroffom. Budući da moramo sagraditi novi brod, ja mislim, dragi prijatelju, da bi onda bilo bolje da taj brod bude što veći. Nije posve sigurno da će škotska jahta doploviti do otoka Tabora a, osim toga, moţ da je ona već tamo bila prije više mjeseci i potom otplovila, pošto je uzalud traţ ila Ayrtona. Ne bi li bilo pametnije sagraditi takav brod kojim bismo, u sluĉaju potrebe, otplovili do Polinezijskih otoka ili Novog Zelanda? Što vi mislite o tome? Ja mislim, gospodine Cyruse odgovori mornar da ste vi sposobni sagraditi veliki brod kao i mali. Imamo dostatno i drva i alata. Sve je to samo pitanje vremena. .A za koliko bismo mjeseci mogli sagraditi brod od dvjesto pedeset do tri stotine tona? upita Cyrus Smith. Najmanje sedam do osam mjeseci odgovori mornar. Treba, meĊutim, imati na umu da dolazi zima i da se za velikih hladnoća drvo teško obraĊuje. Raĉunajmo da ćemo nekoliko tjedana zbog toga stajati besposleni, ali ako bi naš brod bio gotov do mjeseca studenoga, mogli bismo biti sretni! Pa dobro na to će Cyrus Smith to bi bilo najpovoljnije vrijeme za poduzimanje malo

duljega putovanja, bilo da otplovimo do otoka Tabora ili neke druge udaljenije obale. Tako je, gospodine Cyruse reĉe mornar. Napravite projekt za brod, radnici su pripravni za rad, a vjerujem da će nam i Ayrton biti od velike pomoći u toj prigodi. Upitani za mišljenje, ostali naseljenici odobre inţ enjerove planove. To je, u stvari, bilo najbolje što su mogli uĉiniti. Doduše, gradnja broda velikog dvije do tri stotine tona predstavljala je golem posao, ali su naseljenici, na temelju dotadašnjih svojih uspjeha, imali povjerenja u vlastite snage. Cyrus Smith se, dakle, prihvati projektiranja broda. To vrijeme su ostali iskoristili za sjeĉu i dovlaĉenje stabala od kojih ĉe izgraditi spojnice, kostur i oplatu broda. Ta su stabla, uglavnom hrastove i brijestove, posjekli u šumama Dalekog zapada. Iskoristivši staze koje su prokrĉili prigodom svoga zadnjeg izleta u taj dio otoka, napravili su put i nazvali ga Daleki zapad. Stabla su dovukli do Dimnjaka gdje su naumili graditi brod. Treba ovdje spomenuti da je taj put bio vrlo krivudav, i to uglavnom zato što je izbor stabala odredio trasu koja je, meĊutim, olakšala prilaz znatnom dijelu Zmijskog poluotoka. Bilo je bitno da se ta stabla što prije izreţ u i obrade, jer njihovo drvo nisu mogli uporabljivati dok je još zeleno. Trebalo ga je razrezati i pustiti neko vrijeme da se suši i otvrdne. Tesari su sa ţ arom radili cijeli mjesec travanj. Samo nekoliko dosta ţ estokih ekvinocijalnih oluja narušilo je lijepo vrijeme. Za vrijeme svih tih radova majstor Jup im je bio od goleme koristi. Penjao se na vrhove stabala da bi za njih zakvaĉio konope kojima su ih potom obarali, ili je podmetao svoja ramena da bi se prevezla okresana debla. Sva su ta debla naseljenici poslagali ispod goleme drvene nadstrešnice koju su sagradili pokraj Dimnjaka, gdje su potom ĉekala vrijeme uporabe. U travnju je vrijeme bilo dosta lijepo, kao što ĉesto biva u mjesecu listopadu na sjevernoj polutki. Ali pritom nisu zanemarili ni poljske radove te su ubrzo nestali svi tragovi pustošenja na Velikom vidikovcu. Vjetrenjaĉa je bila ponovno podignuta i nova su se zdanja sada nalazila na mjestu gdje je nekad bio peradarnik. Naseljenicima se ĉinilo da je trebalo napraviti zgrade većih razmjera, jer se perad u meĊuvremenu bijaše znatno razmnoţ ila. U stajama je sada bilo pet onaga, ĉetiri snaţ ne ţ ivotinje koje se lako uprezalo u kola ili uzjahivalo, i jedno nedavno oţ drijebljeno ţ drijebe. Naseobina je sad raspolagala jednim plugom, te su onage uporabljivali za oranje kao što u Yorkshireu ili Kentuckvju uporabljivaju volove. Svaki je naseljenik obavljao svoj posao i nijedna ruka nije bila bez posla. A kakvo je divno zdravlje izbijalo iz tih trudbenika i kako su vesele veĉeri provodili u Granitnom dvorcu, praveći stotine planova za budućnost. Ne moramo niti kazati da je Ayrton sad već potpuno sudjelovao u zajedniĉkom ţ ivotu i da mu više nije padalo na um otići ţ ivjeti u oboru. Uza sve to, on je još bio tuţ an, nije se rado miješao u razgovor i više je sudjelovao u radovima nego u zabavama svojih prijatelja. Na poslu je bio vrijedan, snaţ an, spretan, dovitljiv i oštrouman. Svi su ga cijenili i voljeli i njemu je to, dakako, bilo poznato. MeĊutim, naseljenici nisu zanemarili ni obor. Svaka dva dana jedan je od naseljenika uprezao kola ili uzjahivao konja i odlazio u obor pobrinuti se za stada ovaca i koza i donijeti mlijeko koje je Nabu sluţ ilo za pripremanje raznih jela. Te su izlete iskorištavali i za lov. Stoga su Harbert i Gedeon Spilett, s Topom ispred sebe, ĉešće od ostalih odlazili na put što je vodio do obora. Zahvaljujući odliĉnom oruţ ju kojim su sada raspolagali, njihov stol nije nikada oskudijevao ni krupnom divljaĉi kao što su kabeji, agutiji, klokani, veprovi, divlje svinje, a ni sitnom, kao što su patke, tetrijebi, fazani, jakamari, šljuke. Kunići, ostrige, nekoliko uhvaćenih kornjaĉa, novi ulov odliĉnih lososa koji ponovno bijahu zašli u vode Rijeke milosti, povrće s Velikog vidikovca, šumsko voće, sve se to blago gomilalo, a da ga Nab, glavni kuhar, nije ni

stizao spremiti u smoĉnicu. Nije potrebno ni spominjati da je brzoglasna linija izmeĊu Granitnog dvorca i obora bila ponovno uspostavljena i da je radila kad bi se neki od naseljenika zatekao u oboru i morao tamo prenoćiti. Uostalom, otok je sada bio siguran. Naseljenici se više nisu morali bojati niĉijeg napada, barem ne ljudi. Pa ipak, ono što se nedavno dogodilo, moglo se ponoviti. Postojala je uvijek mogućnost nailaska gusara ili odbjeglih robijaša. Moţ da je na Norfolku bilo robijaša, prijatelja i ortaka Boba Harveya, koji su bili upoznati s njegovim tajnim planovima i htjeli se ugledati na njega? Stoga su naseljenici ĉesto motrili prilaze otoku i svaki dan (dalekozorom šetali širokim obzorjem što je zatvaralo Zaljev Unije i Washingtonov zaljev. Kad su odlazili u obor, oni su s istom pozornosti promatrali i more sa zapadne strane otoka, a kad bi se popeli uz ogranak, njihov je pogled obuhvaćao priliĉno široku razdaljinu zapadnog obzorja. Nikad nisu zamijetili ništa ĉudno, ali su ipak uvijek morali biti na oprezu. Tako je inţ enjer jedne veĉeri upoznao prijatelje sa svojom nakanom utvrĊivanja obora. Ĉinilo mu se da ne bi bilo zgorega da se povisi drvena ograda i da se uz nju podigne neka vrsta straţ arnice, iz koje se, ustreba li, naseljenici mogu oduprijeti razbojniĉkim druţ inama. Zahvaljujući svom poloţa ju, Granitni je dvorac drţ an neosvojivim te će obor sa svojim nastambama, svojim zalihama, ţ ivotinjama, uvijek biti meta gusara, ma tko oni bili, koji bi se iskrcali na otok. Prema tome, ako bi naseljenici bili primorani zatvoriti se u nj, morali su biti sposobni oduprijeti se napadaĉu. O tom je planu trebalo još razmisliti. Uostalom, njegovo je ostvarenje, prinudno, ostavljeno za sljedeće proljeće. Oko 15. svibnja kobilica novoga broda postavljena je na navoz brodogradilišta, a ubrzo su pramĉana i krmena statva, uglavljene u ureze svaka na svojem kraju, gotovo okomito stršile uvis. Hrastova kobilica bila je duga sto i deset stopa, a zahvaljujući toj duţ ini glavna palubna greda mogla je biti široka dvadeset i pet stopa. Ali to je bilo sve što su tesari uspjeli uĉiniti prije nailaska zime i lošeg vremena. Sljedećeg tjedna postavili su još prve madire na krmi, ali su poslije toga morali obustaviti gradnju. Zadnjih dana mjeseca vrijeme je bilo vrlo loše. Vjetar je puhao s istoka i ponekad snagom pravog uragana. Inţ enjer se zabrinuo za drvarnice brodogradilišta koje, uostalom, nisu mogli podignuti ni na jednom drugome mjestu u blizini Granitnog dvorca, jer je otoĉić nedostatno štitio obalu od pomahnitalih valova s puĉine. Za velikog nevremena valovi su tukli u samo podnoţ je granitnog bedema. Ali na sreću, inţ enjerove se bojazni nisu ostvarile. Vjetar je šibao jugoistiĉni dio otoka te je prema tome obala Granitnog dvorca bila potpuno zaštićena hridinama Rta olupine. Pencroff i Ayrton, dva najmarljivija graditelja novoga broda, nastavili su raditi dok su god mogli. Oni nisu bili od onih ljudi kojima je smetalo što im vjetar gotovo ĉupa kosu ni što ih kiša probija do gole koţ e, a zabijati ĉavle ĉekićem se moţ e isto tako dobro po lošem kao i po lijepom vremenu. Ali, kad je ţ estoka studen zavladala poslije kišovitih dana, drvo ĉije je vlakno otvrdnulo kao ţelj ezo teško se moglo obraĊivati. Oko 10. lipnja trebalo je potpuno napustiti radove. Cyrus Smith i njegovi prijatelji morali su zapaziti da su vrlo niske temperature vladale na Lincolnovu otoku za vrijeme zimskih mjeseci. Hladnoće su se mogle usporediti s hladnoćama u drţ avama Nove Engleske, to jest u krajevima koji se nalaze na istoj udaljenosti od ekvatora. Ako se na sjevernoj polutki ili barem u krajevima Nove Engleske i sjevernih dijelova Sjedinjenih Drţ ava ta pojava moţ e objasniti ravniĉarskim oblikom zemljišta u blizini Sjevernog pola, tako da nikakve planine ne sprjeĉavaju prodor hladnih polarnih vjetrova, ovdje se, u svezi s Lincolnovim

otokom, to objašnjenje nije moglo odrţ ati. Zamijećeno je reĉe jednoga dana Cyrus Smith svojim prijateljima da su otoci i krajevi uz more iste zemljopisne širine manje izloţ eni hladnoćama od sredozemnih krajeva. Ja sam ĉesto ĉuo tvrĊenje kako su zime u Lombardiji, na primjer, mnogo oštrije nego u Škotskoj, a to se moţ e pojasniti time da more zimi vraća toplinu koju je upilo za vrijeme ljeta. Prema tome, otoci su u još boljem poloţ aju da se koriste tom toplinom. Pa kako to, gospodine Cyruse upita Harbert da za Lincolnov otok ne vrijedi taj opći zakon? To je teško pojasniti odgovori inţ enjer. Ja sam sklon mišljenju da je ta iznimna pojava u svezi s poloţ ajem Lincolnova otoka na juţ noj polutki koja je, kao što ti je poznato, dijete moje, hladnija od sjeverne. Doista na to će Harbert ledene sante u Tihom oceanu susreću se na mnogo većoj udaljenosti od Juţ nog nego od Sjevernog pola. To je istina potvrdi Pencroff. Dok sam plovio kao lovac na kitove, nailazio sam na ledene brjegove ĉak ispred Rta Horna. Onda bi se jake hladnoće na Lincolnovu otoku moţ da mogle pojasniti njegovom relativno neznatnom udaljenosti od leda i ledenih polja. Vaše je mišljenje, u biti, vrlo prihvaljivo, dragi moj Spilette odgovori Cyrus Smith i vjerojatno je blizina ledenih polja uzrokom oštrih zima na našem otoku. Upozorit ću vas na još jednu prirodnu pojavu, zbog koje je juţ na polutka hladnija od sjeverne. Naime, sunce je za vrijeme ljeta bliţ e ovoj polutki, ali je stoga udaljenije zimi. Time bi se moglo pojasniti šo su temperature i zimi i ljeti pretjerane, naime, zime su na Lincolnovu otoku vrlo hladne, a ljeta, naprotiv, vrlo topla. Ali molim vas, gospodine Cyruse upita Pencroff namrgodivši se zašto je naša polutka, kao što kaţ ete, tako loše podijeljena? Pa to nije nimalo pravedno! Prijatelju Pencroffe odgovori mu inţ enjer, smijući se pravedno ili nepravedno, drukĉije ne moţ e biti, sviĊalo se to nama ili ne. A evo zašto dolazi do te iznimne pojave: Zemlja ne opisuje krug oko Sunca, nego elipsu, kao što traţ e zakoni mehanike. Zemlja se nalazi u ţ arištu te elipse pa, prema tome, u odreĊeno doba svog okretanja dolazi u apogej, to jest u najudaljeniju toĉku od Sunca, a u odreĊeno opet doba u perigej, to jest u najbliţ u toĉku od Sunca. U biti, Zemlja se nalazi u najudaljenijoj toĉki od Sunca upravo onda, kad je na juţ noj polutki zima, prema tome u takvu poloţ aju da u ovim krajevima mora biti hladnije. Protiv toga se ne moţ e ništa uĉiniti i ljudi, Pencroffe, ne znam kako veliki uĉenjaci bili, nikad neće moći izmijeniti raspored u svemiru koji je Bog odredio. Pa ipak doda Pencroff koji se nekako teško mirio s tim ĉinjenicama ljudi su vrlo uĉeni! Kolika bi se knjiţ urina mogla napisati, gospodine Cyruse, kad bi ona obuhvatila sve ono što ljudi znaju! A koliko veća odgovori Cyrus Smith kad bi se u tu knjigu unijelo sve ono što oni ne znaju! Kako bilo da bilo, u lipnju su vladale oštre hladnoće kao i drugih godina te su naseljenici većinu vremena provodili u Granitnom dvorcu. To zatoĉenje je svima teško padalo, a moţ da najteţ e Gedeonu Spilettu. Znaš li reĉe jednoga dana Nabu da bih ti darovao sve moje nasljedstvo kad bi ti bio tako dobar pa me otišao, nije bitno kamo, pretplatiti na neke, bilo kakve novine! Doista, najteţ e mi pada to, što ne znam ujutro ono što se dogodilo na nekome drugome mjestu. U naseobini Lincolnova otoka ţ ivjelo se sada u najvećem blagostanju. To je bila posljedica trogodišnjih napora naseljenika. Uništeni gusarski brod bio je za njih novi izvor bogatstva. Da se i ne spominje potpuna brodska oprema kojom će opremiti brod koji se nalazio u

gradnji. Spremišta Granitnog dvorca su sad bila puna posuĊa i alata svih vrsta, oruţ ja i streljiva, odjeće i raznih naprava. Sad im više nije bilo potrebno da sami proizvode debelo valjano sukno. Naseljenici koji su prve zime provedene na otoku mnogo patili od hladnoće, sada se više nisu bojali njezina dolaska. I s rubljem su bili dobro opskrbljeni i drţ ali ga uvijek u najvećoj ĉistoći. Iz natrijeva klorida, to jest iz obiĉne morske soli, Cyrus Smith je lako izdvajao sodu i klor. Soda koju je lako pretvoriti u karbonat sode, i klor od kojega je pravio kalcijeve i druge kloride, sluţ ili su za razne potrebe u kućanstvu, a osobito za pranje rublja. Uostalom, rublje su sada prali ĉetiri puta godišnje, kao što se to u prastaro vrijeme radilo u obiteljima. Neka nam bude dopušteno nadodati ovom prigodom da su se Pencroff i Gedeon Spilett, koji je ĉekao da mu raznosaĉ donese novine, osobito isticali u pranju rublja. Tako su prošli zimski mjeseci lipanj, srpanj i kolovoz koji su te godine bili osobito hladni. Srednja temperatura nije bila viša od 8 stupnjeva po Fahrenheitu ili 13 stupnjeva i 33 minute ispod nule po Celziju. Bila je, prema tome, niţ a nego prethodnih zima. No, zato je divan plamen stalno plamtio na ognjištima u Granitnom dvorcu i šarao crnim prugama granitni bedem! Dakako da nisu štedjeli ogrjev. Osim toga, otpaci drva namijenjenog izgradnji broda dobro su im došli da štede ugljen ĉiji je prijevoz predstavljao priliĉno muĉan posao. I ljudi i ţ ivotinje su se osjećali dobro. Majstor Jup je bio ponešto zimogrozan, treba priznati. To mu je moţ da, bio jedini nedostatak, ali su mu naseljenici sašili kućni haljetak podstavljen pamukom. On je bio tako vješt, vrijedan, neumoran, skroman i šutljiv sluga da je mogao posluţ iti kao uzor svim svojim dvonoţ nim kolegama i Staroga i Novog svijeta. Pa što govorio je Pencroffkad netko ima ĉetiri ruke, onda se od njega moţ e oĉekivati da dobro obavi svoj posao! Doista, oštroumni ĉetverorukac ga je posve dobro obavljao! Za sedam mjeseci koji su prošli od njihova posljednjeg istraţ ivanja u blizini Franklinova brda, te u tijeku rujna s kojim se vratilo lijepo vrijeme, nitko nije spominjao tajanstvenoga zaštitnika. Njegovu nazoĉnost nisu osjetili ni u jednoj prilici. Istina, nije ni bilo potrebno da se oĉituje, jer se ništa nije dogodilo, ništa takvog što bi naseljenike dovelo u teţ ak poloţ aj. Cyrus Smith je zamijetio, uz to, da se sveze izmeĊu nepoznatoga bića i stanovnika Granitnog dvorca, ako su se ikad uspostavile kroz granitnu stijenu i ako ih je Top svojim nagonom ikad predosjetio, ovaj put nisu oĉitovale. Pas više nije reţ ao, niti je Jup pokazivao znakove nemira. Dva prijatelja se, jer to su i bili, nisu više motali oko otvora unutarnjeg bunara, više nisu ni lajali, ni skviĉali na onako ĉudan naĉin da je to inţ enjer odmah uoĉio. Alije li on mogao jamĉiti da se više nije imalo što reći o toj zagonetci i da više nikad o njoj neće biti rijeĉi? Je li on mogao potvrditi da se tajanstveni neznanac neće nekim stjecajem prigoda ponovno pojaviti na pozornici dogaĊaja? Tko zna što je budućnost krila? Naposljetku je i ta zima prošla, ali jedan dogaĊaj ĉije su posljedice mogle biti vrlo teške, zbio se toĉno prvih dana koji su naviještali proljeće. Bacivši pogled na vrhunac Franklinova brda, Cyrus Smith opazi dim koji se kovitlao iznad kratera i dizao uvis.

XV.

BUĐENJE VULKANA PROLJEĆE NASTAVAK RADOVA VEĈER 15. LISTOPADA JEDAN BRZOJAV POZIV ODGOVOR ODLAZAK U OBOR IZVJEŠĆE JOŠ JEDNA ŢICA BAZALTNA OBALA PLIMA OSEKA PEĆINA BLISTAVA SVJETLOST Inţ enjer odmah o tome izvijesti naseljenike. Oni prekinuše svoj posao i uzeše šutke promatrati vrhunac Franklinova brda Vulkan se, dakle, probudio i plinovi su probili mineralni sloj nagomilan na dnu kratera. Ali hoće li podzemne vode izazvati silovite erupcije? To nitko nije mogao zaprijeĉiti. Ali, ako bi i došlo do erupcije, moglo se pretpostaviti da pritom neće cijeli Lincolnov otok nastradati. Izlijevanje lave iz vulkanskoga ţ drijela ne mora uvijek biti kobno. Otok je već otprije doţ ivio ta iskušenja što su dokazivali slojevi lave kojima su bili prošarani sjeverni ogranci brda. Osim toga, sam je oblik kratera bio okrnjen pri vrhu tako da se lava slijevala na suprotnu stranu od plodnih dijelova otoka. MeĊutim, ono što se već dogodilo, nije se moralo ponoviti. Ĉesto se na vrhu vulkana zatvore stari krateri, a otvore novi. To se dogaĊalo i u Starom, i u Novom svijetu: na Etni, Popocatepetlu, Orizabi. Uoĉi erupcije nekoga vulkana ĉovjek se uvijek boji najgoreg. Bilo bi dostatno da se pojavi potres, prirodna pojava koja ĉesto prati vulkanske erupcije pa da se unutarnje ustrojstvo planine izmijeni i da se novi putovi otvore usijanoj lavi. Cyrus Smith pojasni sve te stvari svojim prijateljima i, ne pretjerujući nimalo, upozori ih na loše i dobre strane njihova poloţ aja. Na kraju, oni su bili nemoćni bilo što poduzeti. Ako potres ne razdrma tlo, Granitni dvorac, ĉini se, neće biti ugroţ en. Alije postojala mogućnost da obor nastrada ako se neki novi krater otvori na juţ nim ograncima Franklinova brda. Od toga dana para je stalno sukljala iz vrha brda. Naseljenici su opazili da se ta para svakoga dana diţ e sve više uvis i biva sve gušćom. MeĊutim, u njezinim gustim kolutovima nije se vidio plamen. Sve se još odigravalo u donjem dijelu glavnoga kratera. MeĊutim, vrijeme je bilo lijepo i naseljenici se svim snagama bace na posao. Ţurili su što su više mogli graditi brod. Na slapu koji, se rušio na ţ alo blizu Granitnog dvorca, Cyrus Smith sagradi pilanu koja je debla stabala brzo pretvarala u daske i madire. Mehanizam te pilane je bio jednostavan poput mehanizma seljaĉkih pilana u Norveškoj. Trebalo je postići da drvo u vodoravnom poloţ aju dospije pod okomito poloţ enu pilu, a inţ enjer je to uspio napraviti pomoću jednoga kotaĉa, dvaju valjaka i jednoga vitla, zgodno ih rasporedivši. Krajem rujna kostur broda, odnosno jedrenjaka s dva jarbola, već se ocrtavao u brodogradilištu. Rebra su bila zamalo gotova, a sve je te dijelove drţ ao skupa privremeni luk, te su se već nazirali oblici broda. Taj će jedrenjak, lijepo oblikovana pramca i izduţ ena oblika prema krmi, biti oĉito sposoban za daleku plovidbu ako se to pokaţ e potrebnim. MeĊutim, još će dosta vremena proći prije nego što brod dobije vanjsku i unutarnju oplatu, prije nego što bude sagraĊena paluba. Na veliku sreću, naseljenici su spasili okove gusarskoga broda, nakon što je ovaj odletio u zrak i potonuo. Iz razbijenih dasaka i spojnica Ayrton i Pencroff su povadili zglavke i veliku koliĉinu bakrenih ĉavala. Time je kovaĉima bio prišteĊen trud, ali su zato tesari imali posla napretek. Radovi na gradnji broda morali su biti prekinuti cijeli jedan tjedan radi ţ etve, kosidbe i prijevoza raznih plodova kojima je dobro rodio Veliki vidikovac. Kad su ti poslovi obavljeni,

svaki je trenutak bio posvećen radu na jedrenjaku. Kad bi pala noć, naseljenici su doista bili posve iscrpljeni. Da ne bi izgubili ni jedan trenutak, promijenili su vrijeme obroka: ruĉali su u podne, a veĉerali kad bi se danju ugasila svjetlost. Tada su se penjali u Granitni dvorac i ţ urno odlazili na spavanje. Ipak je ponekad razgovor, kad bi se dotaknuo neke zanimljive teme, odgodio na trenutak vrijeme polaska na odmor. Ĉesto su se i rado upuštali u razgovore o budućnosti i promjenama do kojih će doći kad jedrenjakom otplove do najbliţ e zemlje. Ali u svim tim snovima o budućnosti uvijek bi bila nazoĉna misao o ponovnom povratku na Lincolnov otok. Nikad oni neće napustiti tu naseobinu u koju su uloţ ili toliko truda i gdje su tolike uspjehe postigli, a kojoj će veza s Amerikom dati novi polet. Pencroff i Nab su se nadali da će na Lincolnovu otoku završiti svoj vijek. Harberte pitao je Pencroff djeĉaka zar ne, vi nikada nećete napustiti Lincolnov otok? Nikada, Pencroffe odgovori djeĉak a pogotovu ga neću napustiti ako i ti odluĉiš ostati na njemu! Već sam odluĉio, dragi moj mladiću na to će Pencroff. Ja ću vas ĉekati ovdje! Dovest ćete sa sobom svoju ţ enu i djecu, pa ću ja od vaših djeĉaka naĉiniti prave pravcate bećare. Slaţ em se odgovarao je Harbert smijući se i crveneći u isti trenutak. A Vi ćete, gospodine Cyruse nastavljao je mornar ponesen oduševljenjem biti doţ ivotni guverner otoka! Da, zbilja, koliko bi stanovnika ovdje moglo ţ ivjeti? Barem deset tisuća! Tako su oni razgovarali i puštali Pencroffa da se zanosi i, rijeĉ po rijeĉ, napokon se i novinar zanese i odluĉi tu osnovati list New Lincoln Herald. Takva je ĉovjekova narav. Potreba da stvori trajna djela koja će ga nadţ ivjeti, znak je da je on jaĉi od svih bića koja ţ ive na Zemlji. Na tome se temelji njegova nadmoć i to je opravdava u ĉitavom svijetu. Naposljetku, tko zna nisu li i Jup i Top maštali o svojoj budućnosti. Ayrton je šutio i svim srcem ţ elio ponovno ugledati lorda Glenarvana i pred svima se pokazati kao ĉovjek koji se vratio ĉasnu ţ ivotu. Jedne veĉeri, to je bilo 15. listopada, razgovor se poveo o svim tim pretpostavkama i produljio se do kasnije nego obiĉno. Bilo je devet sati naveĉer. Svi su već naveliko zijevali, premda su to htjeli prikriti. Trebalo je poći na odmor i Pencroff se već bio uputio k svom krevetu, kadli iznenada zazvoni telegrafsko zvonce smješteno u velikoj dvorani. Svi su bili tu: Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Harbert, Ayrton, Pencroff i Nab. Dakle, nitko od naseljenika nije bio u oboru. Cyrus Smith ustane. Njegovi se prijatelji nijemo pogledaju, uvjereni da su pogrešno ĉuli. Što mu sad ovo znaĉi? poviĉe Nab. Da to sam vrag nije zazvonio! Nitko ne odgovori. Vrijeme je olujno primijeti Harbert. Nije li moţ da pod utjecajem elektriciteta... Harbert nije dovršio reĉenicu. Inţ enjer, u kojega su bili uprti svi pogledi, nijeĉno odmahne glavom. Priĉekajmo na to će Gedeon Spilett. Ako je to znak, onda će ga onaj tko ga je maloprije dao, ponovno dati. Ali, što mislite, tko bi to mogao biti? poviĉe Nab. Pa odogovori Pencroffonaj što... Mornaru presijeĉe rijeĉ ponovno zujanje zvonca. Cyrus Smith krene prema ureĊaju, pusti struju kroz ţ icu i uputi njome ovo pitanje: Što ţ elite? Poslije nekoliko trenutaka igla se stane micati po abecednom kazalu i stanovnici dobiju ovaj odgovor: DoĊite što prije u obor! Napokon! poviĉe Cyrus Smith.

Da! Konaĉno! Tajna će biti rasvijetljena! Radoznali i uzbuĊeni, naseljenici više nisu osjećali potrebu za odmorom. Ne izustivši ni rijeĉi, oni su u nekoliko trenutaka napustili Granitni dvorac i našli se na ţ alu. Samo su Top i Jup ostali, jer im nisu bili potrebni. Noć je bila vrlo mraĉna. Toga dana je mladi Mjesec nestao s nebeskoga svoda u isto vrijeme kad i sunce. A, kao što je prije toga zamijetio Harbert, gusti olujni oblaci tvorili su nizak i teţ ak svod koji je u cijelosti prekrio sjaj zvijezda. Poneki bljesak munje, kao odsjev daleke oluje, osvijetlio bi obzor. Moţ da će za nekoliko sati gromovi sijevati iznad samog otoka. Noć je prijetila olujom. Ali tama, ma kako gusta bila, nije mogla zaustaviti ljude kojima je bio poznat put prema oboru. Uspeli su se lijevom obalom Rijeke milosti i stigli na zaravan, potom su prešli preko mosta na Glicerinskom potoku i krenuli naprijed kroz šumu. Hodali su ubrzanim korakom. Svi su bili neuobiĉajeno uzbuĊeni. Bili su sigurni da će napokon okriti tajnu, doznati ime tajanstvenoga bića koje se stalno upletalo u njihov ţ ivot, toga bića ĉiji su blagotvorni utjecaj stalno osjećali, bića ĉija je snaga bila tako velika! Nije li, u stvari, bilo vjerojatno da se taj neznanac umiješao u njihov ţ ivot, da je on do sitnica poznavao njihov ţ ivot, da je on ĉuo sve ono što se govorilo u Granitnom dvorcu i zbog toga uvijek priticao u pomoć u pravome trenutku? Obuzeti svim tim razmišljanjima, svi su naseljenici ubrzavli korake. Ispod krošanja stabala bila je takva tama da nisu ni vidjeli rub puta. U šumi je bila potpuna tišina. Pod zraĉnim tlakom olujne noći i ţ ivotinje i ptice su bile nepomiĉne i nijeme. Povjetarac nije mrsio krošnje drveća. Jedino je korak naseljenika odjekivao u toj mraĉnoj noći, odbijajući se od tvrdoga tla. Za vrijeme prve ĉetvrti sata tog prinudnog marša, šutnju je prekinuo jedino Pencroff: Trebali snio ponijeti svjetiljku sa sobom. I inţ enjer odgovori: Pa uzet ćemo je u oboru. Cyrus Smith i njegovi prijatelji napustili su Granitni dvorac u devet sati i dvanaest minuta. U devet i ĉetrdeset i sedam minuta već su bili prevalili tri milje od pet, koliko je iznosila udaljenost od ušća Rijeke milosti do obora. U tome trenutku bjeliĉaste munje proparaju nebo iznad otoka i osvijetle crne obrise lišća na drveću. Njihovi snaţ ni bljesci zasljepljivali su naseljenike. Bilo je oĉito da će se oluja ubrzo razmahati. Sijevanje je, bivalo sve ĉešće i sjajnije. Daleka grmljavina valjala se u nebeskim visinama. Zraĉni tlak je bio tako jak da ih je gotovo gušio. Naseljenici su išli naprijed, kao da ih je gurala neka neodoljiva snaga. U deset sati i ĉetvrt, pri jasnom bljesku munje ugledaju drvenu ogradu obora. Upravo su prošli kroz vrata, kadli prasak groma snaţ no odjekne. U trenutak su prešli preko obora i Cyrus Smith se naĊe pred brvnarom. Moţ da se unutra nalazio neznanac, jer je samo iz kućice mogao biti poslan onaj brzojav. MeĊutim, nikakvo svjetlo nije probijalo kroz jedini prozor. Inţ enjer pokuca na vrata. Ne dobi odgovora. Cyrus Smith otvori vrata i naseljenici uĊoše u brvnaru koja je bila obavijena potpunim mrakom. Nab kresnu o kresivo i trenutak potom s upaljenom svjetiljkom pregledaju sve kutove prostorije. Nikoga nije bilo unutra, a sve su se stvari nalazile u onom stanju u kojemu su ih ostavili. Da nismo postali ţ rtvama neke varke? prošaputa Cyrus Smith. Ne! To nije bilo moguće! Brzojav je jasno kazivao: "DoĊite što prije u obor!"

Pribliţil i su se stolu koji je bio opremljen napravama za slanje brzojava. Sve je tu bilo na svome mjestu: baterija, kutija u kojoj se nalazila, a isto tako i odašiljaĉ i prijamnik. Tko je ovdje bio posljednji put? upita inţ enjer, obrativši se svojim prijateljima. Ja, gospodine Smith, odgovori Ayrton. Prije ĉetiri dana. Hej, evo ceduljice! poviĉe Harbert i pokaza na papir što je leţ ao na stolu. Na tom su papiriću bile napisane ove rijeĉi na engleskom jeziku: "Idite tragom nove ţ ice!" Hajdemo! poviĉe Cyrus Smith kojemu odmah bi jasno da brzojav nije bio poslan iz obora, nego iz tajanstvenoga zaklona koji je dodatnom ţ icom, zakvaĉenom za staru, bio izravno povezan s Granitnim dvorcem. Nab dohvati upaljenu svjetiljku i svi napuste obor. Oluja je sada bjesnila velikom ţ estinom. Vremenski razmak izmeĊu svakog sijevanja i svake grmljavine znatno se skratio. Oluja će se ubrzo sruĉiti na Franklinovo brdo i cijeli otok. Pri svakom bljesku mogao se vidjeti vrh vulkana iz kojega je sukljala para. U krugu obora, izmeĊu brvnare i drvene ograde nisu pronašli nikakvu telegrafsku ţ icu. Pošto su, meĊutim, prošli kroz vrata, inţ enjer potrĉi pravo do prvoga telegrafskog stupa i pri bljesku munje zamijeti novu ţ icu koja je od izolatorske ĉašice padala do zemlje. Evoje! reĉe. Ta se ţ ica pruţ ala tlom, ali je cijelom duţ inom bila obloţ ena nekom izolatorskom tvari, kao što su to podmorski kabeli, što je osiguravalo slobodan prijenos elektriĉne struje. Sudeći po njezinu poloţ aju, izgledalo je da prolazi kroz šumu i juţ ne ogranke brda, te se, prema tome, pruţ ala prema zapadnome dijelu otoka. Idimo za njom! reĉe Cyrus Smith. Ponešto uz pomoć svjetlosti svjetiljke, a nešto uz pomoć bljeskova munja, naseljenici poĊoše putom kojim je bila poloţ ena ţ ica. Grmljavina više nije prestajala i takvom je silinom tutnjala da naseljenici nijednu rijeĉ nisu mogli meĊusobno izmijeniti. Uostalom, nikome i nije bilo do razgovora, nego samo do toga da idu naprijed. Cyrus Smith i njegovi prijatelji popeše se najprije uz ogranak, koji je dijelio dolinu gdje se nalazio obor i dolinu kojom je protjecala Vodopadna rijeka koju su pregazili na najuţ em mjestu. Idući tragom ţ ice koja je negdje bila nategnuta po niskim granama drveća, a negdje se opet vukla po zemlji, oni nisu mogli pogriješiti put. Inţ enjer je pretpostavljao da će se ţ ica moţ da zaustaviti u dnu doline i da će tamo pronaći nepoznato skrovište. Ali od toga ne bi ništa. Morali su se ponovno popeti uz jugozapadni ogranak i spustiti se na golu zaravan, koja je završavala bedemom bazaltnih stijena, onako ĉudno nagomilanih. Katkad bi se poneki od naseljenika sagnuo, rukom napipao ţ icu i promijenio smjer kretanja, ako bi se pokazalo da je to potrebno. Više nije bilo nikakve dvojbe da je ţ ica vodila ravno prema moru. Sigurno se tamo, u nekoj dubokoj pećini vulkanskoga podrijetla, nalazilo skrovište koje su dotad uzalud traţ ili. Ĉitavo se nebo blistalo od munja. Bljesak se nastavljao na bljesak. Gromovi su više puta udarili u vrh vulkana i sjurili se usred gustoga dima koji je izlazio iz kratera. Na trenutak je izgledalo da iz brda suklja plamen. U jedanaest sati manje nekoliko minuta naseljenici su stigli na visoki rub obale koja se izdizala nad puĉinom, koja je oplakivala zapadni dio otoka. Digao se vjetar. Pet stotina stopa ispod njih buĉali su valovi. Cyrus Smith je izraĉunao da su njegovi prijatelji i on od obora dovde prevalili milju i pol puta.

Sad je ţ ica zašla meĊu hridine i spuštala se dosta strmom padinom jednog vrlo uskog i krivudavog jarka. Naseljenici nastave za njom izlaţ ući se opasnosti da stanu na neku labavo uglavljenu stijenu u svom leţ ištu i sruše se u more. Silaţ enje je bilo vrlo opasno, ali se oni nisu obazirali na tu opasnost, oni više nisu gospodarili sobom, jer ih je neka neodoljiva snaga vukla k tome tajanstvenome mjestu kao što magnet privlaĉi ţ eljezo. I tako su oni gotovo nesvjesno sišli niz tu jarugu koja je, tako reći, u pol bijela dana bila neprohodna. Kamenje se kotrljalo i sjajilo kao vatreni meteori kad bi prošli osvijetljenim mjestima. Cyrus Smith je išao na ĉelu kolone, Ayrton na njezinu zaĉelju. Na mjestima su napredovali stopu po stopu, na mjestima se klizali po glatkom kamenju, a onda se podizali i nastavljali dalje. Naposljetku je ţ ica naglo skretala po hridinama morske obale, o koje su plime sigurno bijesno udarale. Naseljenici su stigli do donje granice bazaltnog bedema. Tu se pruţ ala uskajzboĉina, koja je tekla vodoravno i usporedno s morskom površinom. Ţica je išla tom izboĉinom, a oni za njom. Nisu napravili ni stotinu koraka, a ta se izboĉina u blagom nagnuću spustila do razine samih valova. Inţ enjer zgrabi ţ icu i opazi da ona ulazi u more. Zaustavivši se kraj njega, njegovi su prijatelji bili zaĉuĊeni. Uzvik razoĉaranja, gotovo oĉaja, ote im se iz grudi. Zar da se naglavce bace u more i onda u njemu traţ e neku podmorsku pećinu? U stanju i duševne i tjelesne napetosti koja je njima u tome trenutku ovladala, oni ne bi bili ni trenutka oklijevali. Jedna inţ enjerova napomena ih zaustavi. Cyrus Smith povede svoje prijatelje pod jednu kamenu izboĉinu i reĉe: Poĉekajmo ovdje! More je sada visoko. Kad nastupi oseka, pred nama će biti otvoren put. Ali, što vas navodi da vjerujete u to?... upita ga mornar. On nas ne bi pozvao kad ne bi postojala mogućnost da stignemo do njega! Cyrus Smith je to kazao tako uvjerljivim glasom da nitko nikakvu primjedbu ne napravi na te njegove rijeĉi. Uostalom, ta je njegova primjedba bila više nego logiĉna. Valjalo je priznati da je u dnu bazaltnog bedema postojao neki otvor koji je u ovome trenutku bio pokriven morem, ali je za vrijeme oseke bio prohodan. Trebalo je priĉekati nekoliko sati. Naseljenici su se šćućurili ispod nadsvoĊenog udubljenja u jednoj stijeni. Kiša je poĉela padati. Ubrzo je iz oblaka razderanih munjama kao iz kabla lijevala kiša. Tutnjava grmljavine, pojaĉana jekom, dobi veliĉanstvenu zvuĉnost. Naseljenici su bili do krajnje granice uzbuĊeni. Sve mnoštvo ĉudnih, nevjerojatnih misli motalo im se po glavi. Oni su zamišljali neku golemu, natprirodnu ljudsku pojavu koja je jedino odgovarala predodţ bi koju su oni stvorili o tajanstvenom duhu otoka. Noseći ispred sebe svjetiljku, Cyrus Smith toĉno u ponoć siĊe do razine vode da promotri raspored stijena. Prije dva sata poĉela je djelovati oseka. Inţ enjer se nije prevario. Svod prostrane pećine poĉeo se ocrtavati iznad vode. Skrećući pod pravim kutom, ţ ica je ulazila u tu razvaljenu ĉeljust. Cyrus Smith se vrati k svojim prijateljima i jednostavno im reĉe: Za jedan sat će biti moguće proći kroz otvor. Dakle, taj otvor postoji? upita Pencroff. Zar ste dvojili o tome? odvrati Cyrus Smith. Ali, ta će pećina do odreĊene visine biti napunjena vodom primijeti na to Harbert. Ili će se voda posve povući iz nje odgovori Cyrus Smith i mi ćemo u tom sluĉaju pješice

proći njome ili se voda neće povući, ali će nam u tom sluĉaju neko sredstvo za prijevoz biti stavljeno na raspolaganje. Još je jedan sat prošao. Pod pljuskom kiše svi su sišli do morske razine. Za tri sata more se bijaše spustilo petnaest stopa. Vrh svoda pećine dizao se najmanje osam stopa iznad mora. Taj svod je bio nalik svodu mosta ispod kojega protjeĉe zapjenjena voda. Sagnuvši se, inţ enjer zamijeti neki tamni predmet koji je plivao na površini. On ga privuĉe k sebi. Bio je to ĉamac svezan konopom za jednu izboĉinu na unutarnjem zidu. Taj je ĉamac bio naĉinjen od limenih ploĉa, zakovanih ţ eljeznim klincima. Dva vesla su leţ ala na dnu ĉamca, ispod klupa. Ukrcajmo se! reĉe inţ enjer. Za nekoliko trenutaka svi su naseljenici bili u ĉamcu. Nab i Ayrton se prihvate vesala, dok se Pencroff stavio na kormilo. Postavivši svjetiljku na prednju statvu ĉamca, Cyrus Smith je na pramcu osvjetljavao put. Svod pećine ispod kojega je u poĉetku ĉamac klizio, odjednom se digao, ali mrak je bio suviše gust, a svjetlost svjetiljke suviše slaba da bi se mogao odrediti opseg te pećine, njezina širina, visina i dubina. Usred toga podzemlja od bazaltnih stijena vladala je potpuna tišina. Nikakva se buka nije ovamo probijala izvana, pa ĉak se ni bljeskovi groma nisu mogli probiti kroz njezine debele zidove. Na nekim dijelovima zemaljske kugle postoje ovakve goleme pećine sliĉne velikim prirodnim hramovima. One potjeĉu od pamtivijeka. Jedne je preplavila morska voda, u drugima su se smjestila ĉitava jezera. Takva je Finglalova špilja na otoku Staffa, jednom otoĉiću u Hebridima, takve su Morgatske pećine u zaljevu Dournenez u Bretanji, Bonifacijeve špilje na Korzici, pa u fjordu Lyse u Norveškoj, takva je golema pećina Mammouth u Kentuckvju, visoka pet stotina stopa, a duga više od dvadeset milja! Na više mjesta na zemaljskoj kugli priroda je stvorila te podzemne hramove i saĉuvala ih da im se ljudi dive. Je li se ova pećina kojom su sada naseljenici plovili, protezala do samoga središta otoka? Tako je ĉamac plovio oko ĉetvrt sata i kretao sad lijevo, a sad desno prema kratkim uputama što ih je inţ enjer izdavao Pencroffu. Odjednom inţ enjer zapovjedi: Više desno! Ĉamac promijeni smjer i pribliţ i se desnom zidu pećine. Inţ enjer je s pravom htio ustvrditi ide li ţ ica stalno duţ toga zida. Ţica je bila zakvaĉena za izboĉine stijena. Naprijed! poviĉe Cyrus Smith. Oba vesla zasijeku u crnu vodu i ĉamac klizne naprijed. Tako je ĉamac plovio još oko ĉetvrt sata. Od otvora kroz koji su ušli u tu pećinu mora da su prevalili oko pola milje. Uto ponovno odjekne glas Cyrusa Smitha. Zaustavite ĉamac! poviĉe. Ĉamac se zaustavi i naseljenici opaze ţ ivu svjetlost koja je obasjavala golemi prostor koji se tako duboko uvukao u nutrinu otoka. Sad su mogli razgledati tu pećinu za koju nitko ţ iv ne bi pretpostavio da postoji. Stotinu stopa iznad njihovih glava dizao se svod poduprt bazaltnim stupovima koji su izgledali kao da su na isti kalup napravljeni. Viseće i nepravilne stijene neobiĉna svoda poĉivale su na stotinama i stotinama stupova koje je priroda podigla u vrijeme stvaranja zemaljske kugle. Bazaltni trupci, uglavljeni jedni u druge, dizali su se ĉetrdeset do pedeset stopa uvis, a more, ovdje potpuno mirno, premda je napolju bjesnilo, oplakivalo je njihove temelje. Sjaj svjetlosti, na koju je inţ enjer upozorio svoje prijatelje, osvjetljivao je svaki oštar brid i zabadao se u nj

šiljcima. Prodirao je, tako reći, kroza zidove kao da su bili prozraĉni i pretvarao u blistavo drago kamenje najmanje izboĉine tog podzemnog prostora. Zbog odbijanja svjetlosti, površina vode se bljeskala u raznim bojama, te se zbog toga ĉinilo da ĉamac plovi izmeĊu dva blistava pojasa. Bilo je oĉito kakve su prirode, kakva su podrijetla bile zrake što su izbijale iz svjetlosnog izvora; jasne i ravne, lomile su se na svim kutovima i izboĉinama podzemne pećine. Potjecale su iz elektriĉnog izvora, što je odavala njihova bjelkasta boja. Poput sunĉevih zraka ispunjavale su cijelu pećinu. Na znak Cyrusa Smitha vesla ponovno urone u vodu koja pritom zasvjetluca poput stotine rubina. Ĉamac se uputi prema svjetlosnom izvoru od kojega je ubrzo bio udaljen manje od sto metara. Na tome mjestu širina vodene površine iznosila je oko tristo pedeset stopa. Iza svjetlosnog izvora nazirao se golem zid od bazaltnih stijena koji je na toj strani zatvarao pećinu. Ova je tu bila priliĉno široka. More je izgledalo kao jezerce. Ali su i svod, i boĉni zidovi, i onaj bedem iza, i sve one prizme, i svi oni valjci, i svi oni stošci bili preplavljeni elektriĉnom svjetlosti, te se ĉinilo da iz onih stijena izbrušenih poput najskupocjenijih dijamanata, zraĉi njihova vlastita svjetlost. Nekakav dugi predmet vretenasta oblika drţ ao se na površini jezera, tih i nepomiĉan. Svjetlosne zrake su izbijale iz njegovih bokova kao iz otvora dviju usijanih peći. Taj je predmet sliĉio tijelu golema kita. Bio je dug oko dvjesta pedeset stopa, a dizao se do dvanaest stopa nad morskom površinom. Ĉamac mu se polako pribliţ i. Cyrus Smith se uspravi na pramcu ĉamca, netremice ga promatrajući. Bio je nevjerojatno uzbuĊen. Odjednom zgrabi novinara za ruku i poviĉe: Pa to je on! To ne moţ e biti nitko drugi nego on! Da, on! Jedino on! Potom se sruši na svoje sjedište, promrmljavši jedno ime koje je samo Gedeon Spilett mogao ĉuti. Nema dvojbe, novinaru je bilo poznato to ime, jer je na nj ostavio vrlo snaţ an dojam. On? Ĉovjek izvan zakona? novinar će muklim glasom. Da! odgovori inţ enjer. Po inţ enjerovu nareĊenju ĉamac se pribliţ i tom ĉudnom plovnom predmetu i pristane uz njegov lijevi bok iz kojega je kroz debelo staklo izbijao snop svjetla. Cyrus Smith i njegovi prijatelji popenju se na ravan krov toga neobiĉnog broda na kojemu je bio otvoren ulaz. Svi poţ uriše kroz taj otvor. Na dnu stuba vidio se unutarnji hodnik, osvijetljen elektriĉnom strujom. Na kraju hodnika bila su vrata koja Cyrus Smith gurne. Naseljenici proĊoše najprije kroz knjiţ nicu, osvijetljenu s tavanice ĉitavom bujicom svjetlosti. U dnu knjiţ nice nalazila su se široka vrata, takoĊer zatvorena. Inţ enjer ih otvori. Prostrani salon, neka vrsta muzeja u kojemu su bila nagomilana sva rudna bogatstva, umjetniĉka djela, ĉudesni proizvodi industrije, pojavi se pred oĉima naseljenika kojima se sigurno ĉinilo da su dospjeli u vilinski svijet snova. Oni opaze jednoga ĉovjeka zavaljenog na bogatom naslonjaĉu. Ĉinilo se kao da on nije ni opazio njihov ulazak u salon. Tada Cyrus Smith snaţ nim glasom i na veliko iznenaĊenje svojih prijatelja izgovori ove rijeĉi: Kapetane Nemo, vi ste nas pozvali ovamo! Evo, stigli smo!

XVI.

KAPETAN NEMO NJEGOVE PRVE RIJEĈI POVIJEST JUNAKA ZA NEZAVISNOST MRŢNJA PREMA OSVAJAĈU NJEGOVI PRIJATELJI ŢIVOT ISPOD MORA OSAMLJENIK POSLJEDNJE SKROVIŠTE "NAUTILUSA" NA LINCOLNOVU OTOKU TAJANSTVENI DUH OTOKA Na te se rijeĉi ĉovjek koji je sjedio u naslonjaĉu digne i njegovo lice obasja svjetlost. Imao je divnu glavu, visoko ĉelo, ponosan pogled, bijelu bradu, gustu kosu zaĉešljanu unatrag. Taj se ĉovjek rukom osloni o naslonjaĉ s kojega se upravo bijaše podigao. Pogled mu je bio miran. Vidjelo se da ga je neka bolest polako izjedala i dokrajĉila. MeĊutim, glas mu je bio snaţ an kad je na engleskom kazao tonom u kojemu je bio oĉit prizvuk iznenaĊenja: Ja nemam imena, gospodine. Pa, ipak vas poznajem! odgovori Cyrus Smith. Kapetan se Nemo platnenim pogledom zagleda u inţ enjera, kao da ga ţ eli uništiti. Potom se sruši na jastuke naslonjaĉa. Na kraju krajeva, zar je to bitno promrmlja Svakako ću ubrzo umrijeti. Cyrus Smith se pribliţ i kapetanu Nemu, a Gedeon Spilett ga primi za ruku koja je bila vrlo vruća. Ayrton, Pencroff, Harbert i Nab su se skromno drţ ali po strani u jednom kutu prekrasna salona ĉiji je zrak bio zasićen elektriĉnom strujom. Uto kapetan Nemo trgne svoju ruku i, pokazavši na stolicu, zamoli inţ enjera i novinara da sjednu. Svi su promatrali kapetana Nema, doista uzbuĊeni. Dakle, to je bio ĉovjek kojega su oni nazivali duhom otoka, moćno biće ĉija im je pomoć u bezbrojnim prigodama bila dragocjena, dobroĉinitelj kojemu su dugovali veliku zahvalnost! Dok su Nab i Pencroff vjerovali da će se naći pred nekim boţ anstvom, oni su pred sobom vidjeli ĉovjeka koji je bio na samrti! Ali kako to da je Cyrus Smith poznavao kapetana Nemu? Zašto se ovaj onako naglo digao iz naslonjaĉa kad je inţ enjer izgovorio njegovo ime? Vjerojatno je bio uvjeren da to ime nije nikomu poznato...! Kapetan sjedne na naslonjaĉ i oslonivši se na ruĉni naslon, promatraše inţ enjera koji je sjedio pokraj njega. Vama je poznato ime kojim sam se nekad zvao, gospodine? upita obrativši se inţ enjeru. Poznato mi je i vaše ime odgovori Cyrus Smith kao što mi je poznato i ime ove divne podmornice. Nautilus? na to će kapetan Nemo osmijehnuvši se. Nautilus. Ali znate li vi... znate li vi tko sam ja? Znam! Pa ipak prošlo je više od trideset godina, otkako ne dolazim ni u kakav dodir s ostalim svijetom, trideset godina otkad ţ ivim u morskim dubinama, jedinoj sredini gdje sam se osjećao nezavisnim! Tko vam je, dakle, mogao odati moju tajnu? Jedan ĉovjek koji vam se nikad nije obvezao, kapetane Nemo, pa prema tome i ne moţ e biti drţ an izdajnikom. Onaj Francuz kojega je sluĉaj doveo na moj brod prije šesnaest godina? On glavom! Znaĉi da taj ĉovjek sa svojim dvama prijateljima nije poginuo u maelstromskoj struji u

koju je Nautilus bio upao? Oni se nisu udavili, a on je pod naslovom Dvadeset tisuća milja ispod mora objavio knjigu u kojoj je opisao vaš ţ ivot. Moţ da samo nekoliko mjeseci mojega ţ ivota, gospodine! ţ ivo odvrati kapetan. Istina je na to će Cyrus Smith Ali tih nekoliko mjeseci vašega neobiĉnog ţ ivota bilo je dostatno da vas upozna cijeli svijet... Kao velika grješnika, nema dvojbe, zar ne? uzvrati kapetan Nemo navukavši preko usana prezriv osmijeh. Da, pobunjenika kojega je ĉovjeĉanstvo moţ da proglasilo odmetnikom. Inţ enjer ne odgovori. Zašto šutite, gospodine? Ja nemam pravo prosudbe o kapetanu Nemu uzvrati Cyrus Smith barem ne o dogaĊajima koji se odnose na njegov prijašnji ţ ivot. Meni su nepoznati, kao uostalom i svim drugim ljudima, uzroci zbog kojih ste se vi odluĉili za ovako ĉudan naĉin ţ ivota, a ja ne mogu prosuĊivati o posljedicama, a da ne poznam uzroke. Ali mije stoga vrlo dobro poznato da nas je jedna blagotvorna ruka stalno štitila otkako smo došli na Lincolnov otok, da svi mi dugujemo ţ ivot dobrom, velikodušnom, moćnom biću i da ste vi, kapetane Nemo, to dobro, velikodušno i moćno biće. Da, bio sam to ja odgovori kapetan Nemo jednostavno. Inţ enjer i novinar se dignu. Njihovi su se prijatelji primakli bliţ e. Srca su im bila prepuna zahvalnosti i upravo je oni htjedoše pretvoriti u rijeĉ, u pokrete... Kapetan Nemo ih zaustavi pokretom ruke, a potom glasom uzbuĊenijim nego što je ţ elio pokazati, reĉe: Najprije me saslušajte! I kapetan Nemo im u nekoliko jasnih i brzih reĉenica ispriĉa sav svoj ţ ivot. Njegova je priĉa bila kratka. Uza sve to, on je morao napregnuti sve snage koje su mu još preostale da bije ispriĉao do kraja. Bilo je oĉito da se borio svladati malaksalost koja je njime gospodarila. Cyrus Smith ga je više puta zamolio da predahne, ali je on odmahnuo glavom kao ĉovjek koji ne pripada sutrašnjici, a kad mu se novinar ponudio da ga njeguje, on mu odgovori: Meni više nije potrebna njega, niti mi neki lijek moţ e pomoći. Moji su sati odbrojeni! Kapetan Nemo je bio Indijac, a zvao se Dakkar i bio princ, sin indijskoga radţ e još tada nezavisne drţ ave Bundelkund i nećak narodnog junaka Tippo Saiba. Kad mu je bilo deset godina, otac ga je poslao u Europu da se tamo školuje, ali i s potajnom nakanom da bi se jednog dana mogao boriti protiv onih, koje drţ aše ugnjetaĉima svoje domovine. Od svoje desete do tridesete godine princ Dakkar, vrlo darovit, plemenite duše i srca, stekao je opću naobrazbu, a prirodnim znanostima, knjiţ evnosti i umjetnosti posebice se posvetio i daleko je dotjerao. Princ Dakkar je proputovao ĉitavom Europom. Njegovo visoko podrijetlo i bogatstvo diljem su mu otvarali sva vrata, ali njega nisu nikad privlaĉila mondena uţ ivanja. Mlad i lijep, on je uvijek bio i ostao ozbiljan i sjetan, muĉen ţ eljom da što više nauĉi i s neutaţ ivom mrţ njom u svom srcu. Princ Dakkar je mrzio, mrzio je jednu jedinu zemlju u koju nikad nije stupio svojom nogom, jedini narod ĉije je ponude stalno odbijao. Mrzio je Englesku, a utoliko ju je više mrzio što joj se u mnogim stvarima divio. Ovaj Indijac nosio je u sebi svu onu bezgraniĉnu mrţ nju koju pobijeĊeni osjećaju prema pobjedniku. Osvajaĉ nije mogao pridobiti naklonost pobijeĊenoga. Sin jednoga od onih vladara koje je Ujedinjeno Kraljevstvo samo prividno uspjelo pokoriti, taj princ iz obitelji Tippo Saiba, odgojen u duhu osvetniĉkih i oslobodilaĉkih teţ nja koji je osjećao silnu ljubav prema svojoj divnoj zemlji, sputanoj engleskim okovima, nikad nije htio stupiti nogom u zemlju koju je mrzio i

proklinjao i koja je posve potĉinila Indiju. Princ Dakkar je postao umjetnik jer ga se vrlo doimala ĉudesna ljepota umjetniĉkih djela, uĉenjak kojemu ništa iz znanosti nije ostalo nepoznato, drţ avnik koji je stekao iskustvo na europskim dvorovima. Za one koji su ga površno poznavali, on je moţ da predstavljao jednoga od onih kozmopolita ţ eljnih znanja, ali koji su prezirali rad, jednoga od onih vjeĉitih putnika, uzvišena i plemenita duha, koji stalno obilaze svijet i ne pripadaju nijednoj zemlji. On, meĊutim, nije pripadao toj vrsti ljudi. Taj umjetnik, uĉenjak, taj ĉovjek ostao je Indijac u svom srcu, Indijac po svojoj ţ elji za osvetom, po nadi da ĉe jednoga dana vratiti sva prava koja je izgubila njegova zemlja, istjerati stranca, osloboditi svoju domovinu. I tako se princ Dakkar vratio u Bundelkund 1849. godine. Oţ enio je plemenitu Indijku ĉije je srce krvarilo kao i njegovo zbog nesreće, koja je zadesila njihovu domovinu. Ona mu rodi dva djeteta koja je mnogo volio. Ali on zbog obiteljske sreće nije zaboravio potĉinjenu Indiju. Ĉekao je prigodu, a ona se ubrzo pruţ ila. Moţ da je engleski jaram suviše bio tlaĉio indijsko stanovništvo. Princ Dakkar se pridruţ io nezadovoljnicima i usaĊivao u njihova srca mrţ nju koju je i sam osjećao prema strancu. Obišao je ne samo još nezavisne drţ avice indijskog poluotoka nego i krajeve koji su se nalazili pod izravnom upravom engleskih vlasti. Budio je uspomenu na slavne dane Tippo Saiba koji je junaĉki poginuo kod Seringapatana, braneći slobodu domovine. Godine 1857. izbi velika pobuna sipoja. Princ Dakkar im se stavio na ĉelo. Podigao je velik ustanak. Stavio je sve svoje sposobnosti i svoje bogatstvo u sluţ bu te stvari. Zaloţ io se do kraja za njezin uspjeh. Borio se svuda u prvim redovima. Stavljao je svoj ţ ivot na kocku kao najponizniji od onih junaka, koji se bijahu podigli da bi oslobodili svoju domovinu. Deset puta je ranjen u dvadeset okršaja. Ostao je na ţ ivotu dok su svi ostali borci poginuli pod kišom engleskih metaka. Nikad prije engleskoj moći u Indiji nije prijetila tolika opasnost. Da su sipoji, kao što su se nadali, dobili pomoć izvana, bilo bi moţ da zauvijek odzvonilo gospodstvu Ujedinjenoga Kraljevstva u Indiji. Ime princa Dakkara je već tada postalo slavno. On se nije skrivao, nego se otvoreno borio. Raspisana je ucjena na njegovu glavu. Nije se našao izdajnik da ga proda Englezima, ali su stoga njegov otac, njegova majka, djeca i ţ ena platili za nj prije nego što je on doznao u kakvoj se opasnosti nalaze... Pravda je i ovoga puta pokleknula pred silom. Ali napredak nikad ne uzmiĉe, nego se podvrgava zakonu nuţ de. Sipoji su pobijeĊeni, a drţ ave nekadašnjih radţ a potpadnu pod još veću vlast Engleza. Princ Dakkar kojemu nije bilo suĊeno poginuti, povuĉe se u planine Bundelkunda, u samoću, i silno mu gaĊenje obuze dušu prema svemu što je nosilo ĉovjeĉje ime. Gadio mu se civilizirani svijet i mrzio ga je iz dna duše. Htio je nestati, išĉeznuti, stoga rasproda ostatke svog imanja, skupi dvadesetak svojih najvjernijih prijatelja i jednoga dana išĉezne bez traga. Sipoji su bili najamni vojnici Indijskog društva, odnosno engleske drţ ave. Kamo je princ Dakkar pošao traţ iti slobodu i nezavisnost koje nije našao meĊu ljudima? Pobjegao je pod vodu, u morske dubine, gdje nitko nije mogao za njim. Od ratnika je postao uĉenjak. Na pustom otoku u Tihom oceanu podigao je brodogradilište i tu je prema svojim projektima sagradio podmornicu. Sredstvima koja će jednoga dana biti poznata ljudima, on je iskoristio golemu mehaniĉku snagu elektriciteta, dobivajući ga iz nepresušnih vrela, a potom ga upotrijebio za sve potrebe svoje podmornice: za pokretanje, osvjetljenje, zagrijavanje. More sa svojim beskrajnim blagom, mnoštvom riba, morskim travama,

halugama i savijaĉama, golemim sisarima i ne samo s onim ĉime ga je priroda obdarila nego i onim što su ljudi u njemu izgubili, to je more zadovoljavalo sve potrebe princa i njegovih ljudi. To je bilo ostvarenje njegove najveće ţ elje, jer nije ţ elio imati više nikakve veze sa zemljom. Svojoj podmorskoj spravi dao je ime Nautilus, a sebe je prozvao kapetanom Nemom i tako je nestao pod morem. U tijeku mnogih godina kapetan Nemo je prokrstario svim oceanima i morima, od jednog do drugog pola. Izopćenik iz ljudskoga društva, on je u tom nepoznatom svijetu skupio bajoslovno blago. Milijuni što su zajedno sa španjolskim brodovima potonuli u zaljevu Vigo 1702. godine, predstavljali su za nj neiscrpan rudnik blaga kojim je on, a da to nitko nije znao, pomogao narodima koji su se borili za slobodu svojih domovina. Dulje vrijeme nije dolazio ni u kakvu svezu s ljudima, ali jedne noći, i to 6. studenoga 1866., tri su ĉovjeka dospjela na krov njegova broda. Ta tri ĉovjeka su bila izbaĉena u more sudarom koji se dogodio izmeĊu Nautilusa i fregate Sjedinjenih Ameriĉkih Drţ ava Abraham Lincoln, koja se bijaše uputila u potjeru za podmornicom. Kapetan Nemo je tada doznao od onoga francuskog profesora da su ljudi katkad drţ ali Nautilus nekim golemim sisarom iz obitelji kitova, a katkad podmorskom napravom s gusarskom posadom, stoga su ga poĉeli progoniti po svim morima. Kapetan Nemo je mogao izbaciti u ocean ta tri ĉovjeka koje sudbina bijaše uplela u njegov tajanstveni ţ ivot, ali on to ne uĉini, nego ih zadrţ a na brodu kao zarobljenike. Za sedam mjeseci oni su mogli uţ ivati u ljepotama putovanja, u tijeku kojega su prevalili dvadeset tisuća milja ispod mora. Dana 22. lipnja 1867. godine, ta tri ĉovjeka, koji ništa nisu znali o prošlosti kapetana Nema, uspjeli su pobjeći pošto su se prethodno dokopali jednog ĉamca s Nautilusa. A kako je baš tada Nautilus, zahvaćen maelstromskom strujom, bio baĉen prema norveškim obalama, kapetan Nemo je bio siguran da su bjegunci našli smrt u njezinim strašnim vrtlozima. On nije znao da je onoga Francuza i njegova dva prijatelja struja nekim ĉudom odbacila prema obali, da su ih ribari s Lofotskih otoka pokupili i da je profesor po svom povratku u Francusku objavio jednu knjigu u kojoj je sedmomjeseĉno zanimljivo i pustolovno putovanje Nautilusa opisao kako bi zadovoljio radoznalost ljudi. Dugo je još kapetan Nemo ţ ivio ploveći raznim morima. Ali malo pomalo njegovi su prijatelji umirali i bili polagani meĊu koralje na dnu Tihog oceana. Nautilusova se posada sve više rijedila. Na kraju je kapetan Nemo ostao jedini od svih onih, koji su se zajedno s njim sklonili u dubine oceana. Kapetanu Nemu je tada bilo šezdeset godina. Ostavši sam, odveo je Nautilus u jednu od onih podmorskih luka, gdje je ponekad navraćao da bi se odmorio od putovanja. Jedna od tih luka nalazila se ispod Lincolnova otoka, upravo na mjestu gdje se sada nalazio Nautilus. Već šest godina je tu boravio kapetan Nemo. Više nije plovio, nego je ĉekao smrt, to jest trenutak da se sjedini sa svojim prijateljima. MeĊutim, sluĉaj je htio da bude nazoĉan padu balona kojim su zarobljenici pobjegli iz Richmonda. Odjeven u ronilaĉke odijelo, on je ronio pod vodom nekoliko stotina metara od obale upravo u trenutku kad se inţ enjer srušio u more. Potaknut dobrim nakanama, kapetan Nemo je spasio Cyrusa Smitha. U prvo je vrijeme on htio pobjeći od te petorice brodolomaca, ali je luka u koju se sklonio svojom podmornicom sad bila zatvorena. Pod djelovanjem vulkanskih sila morsko se dno podiglo tako da Nautilus više nije mogao izići iz podzemne pećine. Dubina vode na njezinu ulazu je još uvijek bila dostatna da se obiĉnim ĉamcem isplovi na puĉinu, ali nedostatna da iz pećine isplovi Nautilus koji je imao priliĉno velik gaz.

Kapetan Nemo je ostao, a potom je poĉeo promatrati te ljude koji su bez ikakvih sredstava za ţ ivot dospjeli na taj pusti otok, ali im se nije htio pokazati. Postupno, kad je vidio da su pošteni, odluĉni, meĊusobno povezani bratskim prijateljstvom, poĉeo se zanimati za njihove napore. Tako je gotovo nehotice prodro u sve tajne njihova ţ ivota. Pomoću ronilaĉkog odijela njemu je bilo lako stići do dna bunara u nutrinu Granitnog dvorca i po izbeĉenim liticama se popeti do samog otvora. Tu bi slušao naseljenike kako priĉaju o svojoj prošlosti i raspredaju o sadašnjosti i budućnosti. Od njih je doznao o naporima jednoga dijela Amerike da se ukine ropstvo. Da, ti su ljudi bili dostojni izmiriti kapetana Nema s ĉovjeĉanstvom koje su tako ĉasno predstavljali na tom otoku. Kapetan Nemo je spasio Cyrusa Smitha. On je takoĊer odveo psa do Dimnjaka, izbacio Topa iz jezera, on je bio taj koji je na Rtu olupine nasukao sanduk, koji je sadrţ avao sve one stvari od velike koristi za naseljenike. On je gurnuo pirogu u vodu Rijeke milosti, bacio im konop s visine Granitnog dvorca pri napadu majmuna na njihov dom. On ih je pomoću onoga papira zatvorenog u boci obavijestio da se Ayrton nalazi na otoku Taboru, on je bacio u zrak gusarski brod pomoću torpeda postavljenog na dno tjesnaca, spasio Harberta'od sigurne smrti stavivši na stol kutiju kinina. Naposljetku je pobio robijaše elektriĉnim mecima ĉiju je tajnu jedino on znao i kojima se on sluţ io pri podmorskom lovu. Tako su se objasnili mnogi dogaĊaji na izgled natprirodni, a koji su svi odreda svjedoĉili o kapetanovoj velikodušnosti i moći. Dakle, taj veliki ĉovjekomrzac je ţ udio za tim da ĉini dobra djela. Htio je dati još nekoliko korisnih savjeta svojim štićenicima, a s druge strane, osjećajući da mu se pribliţ ava trenutak smrt, srce mu je toplije zakucalo te je on, kao što znamo, pozvao naseljenike iz Granitnog dvorca pomoću ţ ice kojom je povezao obor s Nautilusom koji je bio opskrbljen jednim alfabetskim aparatom... Moţ da on to i ne bi bio napravio da je znao da će ga Cyrus Smith, poznavajući jedan dio njegova ţ ivota, nazvati imenom Nemo. Kapetan je završio govoriti o svome ţ ivotu. Tada Cyrus Smith uze rijeĉ. On podsjeti na sve one dogaĊaje koji su bili spasonosni za naseljenike, te u ime svojih prijatelja i u svoje vlastito, zahvali velikodušnom zaštitniku kojemu su toliko dugovali. Ali kapetan Nemo nije ni pomišljao traţ iti od njih neku nadoknadu za usluge koje ih je uĉinio. Jedna je misao uzbuĊivala njegov duh i prije nego što će stegnuti ruku, koju mu inţ enjer bijaše pruţ io, reĉe: Sada, gospodine, sad kad vam je poznat cijeli moj ţ ivot, prosudite o njemu! Kazavši to kapetan je oĉito imao na umu jedan bitan dogaĊaj ĉijim su svjedocima bila ona tri stranca koji su poslije sudara s Abrahamom Lincolnom dospjela na njegovu podmornicu, dogaĊaj koji je onaj francuski profesor, dakako, opisao u svome djelu, a koji je sigurno jezivo odjeknuo u cijelom svijetu. U biti, nekoliko dana prije nego što je onaj profesor sa svojim dvama prijateljima umaknuo s podmornice, Nautilus, koji je proganjala jedna fregata u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, je poput jastreba navalio na tu fregatu i potopio je bez milosti. Cyrus Smith je shvatio na što kapetan cilja te stoga ništa ne odgovori. To je bila engleska fregata, gospodine poviĉe kapetan Nemo, koji se odjednom pretvorio u princa Dakkara engleska fregata, shvaćate li! Napala me je ! Stjerala me u uzak i plitak zaljev...! Morao sam proći...! I ja sam prošao! A potom doda nešto mirnijim glasom: Na mojoj strani su bili i pravo i pravda. Ĉinio sam ljudima dobro gdje god sam mogao, ali i zlo gdje sam bio prinuĊen. Drukĉije nisam mogao! Neko vrijeme poslije tih rijeĉi potraja šutnja. Poslije toga ponovno se javi kapetan Nemo. Sto vi mislite o meni, gospodo?

Cyrus Smith pruţ i kapetanu ruku, a na njegovo pitanje odgovori ozbiljnim glasom. Kapetane, vaša je pogreška u tome što ste vjerovali da prošlost moţ e uskrisiti. Vi ste se borili protiv napretka potrebnog svakoj zemlji. To je jedna od onih pogrešaka koje jedni osuĊuju, a drugi im se dive. Jedino Bog o njima moţ e prosuditi, a ljudski razum mora oprostiti. Mi se moramo boriti protiv ĉovjeka koji se vara u pogledu svojih nakana vjerujući, meĊutim, da su dobre, ali ga ipak poštujemo. Vaša zabluda spada meĊu one koje ne iskljuĉuju divljenje, te se Vi ne morate bojati da će vaše ime budućnost osuditi. Ona voli lude pothvate, premda osuĊuje njihove posljedice. Kapetan Nemo duboko uzdahne, a potom pruţ i ruku prema nebu. Jesam li griješio ili sam imao pravo? promrmlja. Na to će Cyrus Smith: Svi se veliki pothvati vraćaju Bogu, jer su od njega i potekli! Kapetane Nemo, ovi ĉasni ljudi koji ovdje stoje, kojima ste vi pomogli, vjeĉito će za vama ţ aliti! Harbert se primakne kapetanu. Savije koljena, uzme njegovu ruku i poljubi je. Jedna suza klizne niz obraze samrtnika. Dijete moje reĉe kapetan Nemo budi blagoslovljeno!

XVII.

POSLJEDNJI TRENUCI KAPETANA NEMA POSLJEDNJE KAPETANOVE ŢELJE NA SAMRTI DAR JEDNODNEVNIM ZNANCIMA POSMRTNI KOVĈEG KAPETANA NEMA NEKOLIKO SAVJETA NASELJENICIMA POSLJEDNJI TRENUTAK NA MORSKOME DNU Svanulo je. Nijedna zraka svjetlosti nije prodirala u podzemnu pećinu. Plima koja je u meĊuvremenu nastupila, zatvorila je njezin ulaz. Ali umjetna svjetlost što je u dugaĉkim snopovima izbijala iz bokova Nautilusa, sijala je istom snagom i obasjavala morsku površinu oko podmornice. Krajnja malaksalost tada obuzme kapetana Nema te se on posve spusti na naslonjaĉ. Nisu mogli ni misliti da ga prenesu u Granitni dvorac, jer je on ţ elio ostati meĊu divotama Nautilusa, neprocjenjive vrijednosti, i tu ĉekati smrt koja je mogla svakoga trenutka nastupiti. Dosta dugo kapetan Nemo je bio gotovo bez svijesti. Gedeon Spilett i Cyrus Smith iskoriste taj trenutak i pregledaju bolesnika. Bilo je oĉito da se kapetan postupno gasi. Snaga će ubrzo napustiti to nekad snaţ no tijelo, a sada samo krhki omotaĉ iz kojega će izaći duša. Cijeli se njegov ţ ivot usredotoĉio u srcu i glavi. Inţ enjer i novinar se posavjetovaše tihim glasom. Moţ e li se pomoći tome samrtniku? Mogu li ga spasiti ili mu barem produljiti ţ ivot za nekoliko dana? On sam je kazao da tu nema nikakve pomoći te je stoga mirno ĉekao smrt koje se nije plašio. Ne moţ emo ništa uĉiniti reĉe Gedeon Spilett. Ali od ĉega umire? upita Pencroff. On se naprosto gasi odgovori novinar. Pa ipak na to će mornar ako ga prenesemo na svjeţ zrak, na sunce, moţ da će ponovno oţ ivjeti? Neće, Pencroffe odvrati inţ enjer ništa se više ne moţ e pokušati! Uostalom, kapetan Nemo ne bi pristao napustiti svoj brod. Već je trideset godina proveo naNautilusu, stoga na njemu ţ eli i umrijeti! Nema dvojbe, kapetan Nemo je ĉuo odgovor Cyrusa Smitha, jer se malo pridigao i nešto slabijim, ali jasnim glasom rekao: U pravu ste, gospodine. Ja moram i ţ elim umrijeti ovdje. Htio bih vam uputiti jednu molbu. Cyrus Smith i njegovi prijatelji priĊoše bliţe naslonjaĉu i razmjeste po njemu jastuke, tako da se samrtnik što bolje osloni. Vidješe tada kako se njegov pogled zaustavlja na divotama salona osvijetljenog elektriĉnim zracima, ponešto ublaţ enim blistavim stropom koji su krasile arabeske. On je promatrao jednu za drugom slike što su visjele na zidovima, prekrivenim prekrasnim tapiserijama, prava remekdjela talijanskih, francuskih, flamanskih i španjolskih majstora, kipove od mramora i bronce koji su se koĉili na svojim postoljima, divne orgulje prislonjene uza straţ nji zid, potoni vitrine rasporeĊene oko središnjega bazena u kojemu su se isticali najdivniji morski proizvodi, morske trave, zoofili, nizovi bisera neprocjenjive vrijednosti i naposljetku se njegove oĉi zaustave na geslu ispisanom na proĉelju tog muzeja, na geslu Nautilusa: Mobilis in mobili Ĉinilo se kao da ţ eli posljednji put oĉima pomilovati ta remek djela umjetnosti i prirode,

kojima je bio ogradio svoj vidik za vrijeme svoga dugogodišnjeg boravka u morskim dubinama. Cyrus Smith je poštovao šutnju u koju se bijaše povukao kapetan Nemo. Ĉekao je da samrtnik opet progovori. Poslije nekoliko trenutaka, za kojih se, nedvojbeno, pred njegovim oĉima odvijao cijeli njegov ţ ivot, kapetan Nemo se okrene prema naseljenicima i reĉe im: Mislite li vi, gospodo, da mi dugujete zahvalnost? Kapetane, dali bismo svoj ţ ivot kad bismo mogli produljiti Vaš! U redu na to će kapetan Nemo u redu...! Obećajte mi da ćete ispuniti moju posljednju ţ elju i ja ću biti nagraĊen za sve ono što sam uĉinio za vas. Pokretno u pokretnom Obećajemo! odgovori Cyrus Smith. Tim je obećanjem on obvezao i sebe i svoje prijatelje. Gospodo ponovno će kapetan Nemo sutra ću biti mrtav. Jednini znakom on zaustavi Harberta koji je htio to poreći. Sutra ću umrijeti i ne ţ elim imati drugoga groba do Nautilusa. On će biti moj mrtvaĉki kovĉeg! Svi moji prijatelji poĉivaju na morskome dnu i ja to takoĊer ţ elim! Duboka tišina je pratila te rijeĉi kapetana Nema. Slušajte me dobro, gospodo nastavio je. Nautilus je zarobljenik ove pećine ĉije se dno na ulazu podiglo tako da više iz nje ne moţ e izići. Ali ako on ne moţ e napustiti svoj zatvor, moţ e nestati u ponoru koji se nalazi ispod njega i koji će saĉuvati moje posmrtne ostatke. Naseljenici su gotovo s poboţ nošću slušali kapetanove rijeĉi. Sutra, poslije moje smrti, gospodine Smith nastavi kapetan Nemo vi i vaši prijatelji ćete napustiti Nautilus, jer sve bogatstvo koje se u njemu nalazi, mora nestati sa mnom. Jedna jedina uspomena će vam ostati kao sjećanje na princa Dakkara, ĉiji vam je ţ ivot sada poznat. U onom kovĉeţ iću... tamo... ima dijamanata koji vrijede više milijuna. Najvećim dijelom to su uspomene iz vremena dok sam još, kao otac i suprug, gotovo vjerovao u sreću, ali unutra je ijedna zbirka bisera koju smo moji prijatelji i ja skupili na morskome dnu. Uz pomoć toga blaga vi ćete jednoga dana uĉiniti velika djela. U vašim rukama, gospodine Smith, i u rukama vaših prijatelja taj novac neće biti u opasnosti da propadne. Ja ću odozgo sudjelovati u vašim djelima, u koja imam puno povjerenje! Pošto je nekoliko trenutaka predahnuo jer se osjećao vrlo slabim, kapetan Nemo nastavi ovim rijeĉima: Sutra ćete vi uzeti ovaj kovĉeţ ić, napustit ćete ovaj salon i dobro zatvoriti vrata. Potom ćete se popeti na krov Nautilusa, spustit ćete zaklopac i uĉvrstit ćete ga zavrtnjima. Uĉinit ćemo po vašoj ţ elji, kapetane odgovori Cyrus Smith. Dobro. Potom ćete se ukrcati u ĉamac kojim ste ovamo došli. Ali prije nego što napustite Nautilus, otiĊite na njegovu krmu i otvorite dvije velike slavine koje se nalaze na crti gaza. Voda će prodrijeti uspremnike, Nautilus će polako tonuti i leći na morsko dno. Na jedan pokret Cyrusa Smitha, kapetan Nemo nadoda: Ništa se ne bojte! Pokopat ćete samo jednoga mrtvaca! Niti je Cyrus Smith, a niti ijedan od njegovih prijatelja drţ ao potrebnim napraviti bilo kakvu primjedbu na te rijeĉi kapetana Nema. On im je saopćio samo svoju posljednju ţ elju i oni su joj se morali pokoriti. Vi ste mi to obećali, gospodo! doda kapetan Nemo. Mi ćemo svoje obećanje odrţ ati! odgovori mu Cyrus Smith. Kapetan Nemo im kimne glavom u znak zahvalnosti i zamoli naseljenike da ga puste sama nekoliko sati. Gedeon Spilett je htio ostati kraj njega da mu se naĊe pri ruci ako bi došlo do pogoršanja njegova stanja, ali kapetan

to odbije. Ja ću ţ ivjeti do sutra, gospodine! reĉe. Svi su napustili salon i prošavši kroz knjiţ nicu, blagovaonicu, stigoše u pramĉani dio podmornice, gdje su bili montirani elektriĉni ureĊaji koji su opskrbljivali podmornicu toplinom, svjetlom i pogonskom snagom. Nautilus je bio remekdjelo tehnike, a u njemu još mnogo drugih remekdjela. Inţ enjer je bio oĉaran. Naseljenici su se popeli na krov podmornice koji se izdizao nad morskom površinom sedam ili osam stopa. Tu su se oni ispruţ ili kraj debelog lećastog stakla, sliĉna velikom oku, iz kojega je izbijao snop svjetlosti. Iza tog oka bila je kabina u kojoj se nalazilo kormilo. Iz te je kabine, dakle, kormilar upravljao Nautilusom dok bi ovaj plovio morskim dubinama, osvjetljavajući elektriĉnim zrakama dobar dio puta ispred sebe. Cyrus Smith i njegovi prijatelji stajali su na krovu neko vrijeme bez rijeĉi, jer ih se duboko dojmilo ono što su vidjeli i ono što su upravo ĉuli. Njihova su se srca slamala pri pomisli da se ĉovjek koji im je toliko puta pritekao u pomoć, taj zaštitinik kojega su tek prije nekoliko sati upoznali, njihov dobrotvor nalazi na samrtnoj postelji! Bilo kakav sud izrekli budući naraštaji o djelima toga ĉovjeka, tako reći nadljudskim, princ Dakkar će zauvijek ostati u sjećanju svojih bliţ njih. Toje ĉovjek! poviĉe Pencroff. Je li moguće da je on stalno ţ ivio na dnu oceana! A uza sve to meni se ĉini da ni tamo nije našao više spokojstva nego negdje drugdje. Nautilus dopuni tada Ayrton bi nam moţ da mogao posluţ iti da napustimo Lincolnov otok i doplovimo do nekoga naseljenog kopna. Do vraga! poviĉe Pencroff. Ja se ne bih nikada usudio staviti ruku na kormilo ovakva broda. Ploviti morem, to da, ali ploviti ispod morske površine, nikad! Vjerujem da je vrlo lako upravljati podmornicom kao što je Nautilus, Pencroffe na to će Gedeon Spilett i da bismo to vrlo brzo nauĉili. Ne moraš strahovati ni od oluja ni od sudara. Nekoliko stopa ispod površine more je mirno kao površina jezera. Moţ da je tako! odgovori mornar. Ali uza sve to, meni je draţ a oluja na dobro opremljenu brodu. Brodovi su stvoreni stoga da plove površinom vode, a ne ispod nje. Dragi prijatelji na kraju se javi inţ enjer nema nikakva smisla raspravljati o podmorskim brodovima, barem ne ako se to odnosi na Nautilus. Nautilus ne pripada nama, stoga mi nemamo nikakva prava s njime raspolagati. Uostalom, on nam ionako ne moţ e niĉemu posluţ iti! Prvo, stoga što ne moţ e isploviti iz ove pećine jer se morsko dno podiglo u pećini, a drugo, što kapetan Nemo hoće da poslije njegove smrti Nautilus potone zajedno s njim. Njegova je ţ elja jasna i mi ćemo je ispuniti! Poslije razgovora koji se još neko vrijeme produljio, Cyrus Smith i njegovi prijatelji siĊoše u nutrinuNautilusa. Pošto su nešto prezalogajili, vratiše se u salon. Kapetan Nemo se u meĊuvremenu povratio od klonulosti koja bijaše njime ovladala. Oĉi su mu blistale prijašnjim sjajem. Na usnama mu se nazirao osmijeh. Naseljenici se pribliţ e. Gospodo, vi ste ljudi hrabri, pošteni i dobri. Vi ste se svim svojim bićem zaloţ ili za svoju zajednicu. Cesto sam vas promatrao. Volio sam vas i volim vas...! Dajte mi svoju ruku, gospodine Smith! Cyrus Smith pruţ i ruku kapetanu, koju ovaj srdaĉno stisne. To je ugodno! prošaputa. Potom nastavi: Ali dosta smo govorili o meni! Sad bih vam ţ elio kazati nekoliko rijeĉi o Lincolnovu otoku na koji ste se sklonili...! Kanite li ga napustiti?

Da bismo se poslije na nj vratili, kapetane! ţ ivo mu odgovori Pencroff. Da biste se vratili...? U biti, Pencroffe odgovori kapetan Nemo smješkajući se meni je dobro poznato da ste zavoljeli ovaj otok. Zahvaljujući vašoj skrbi, otok se izmijenio i on vam doista pripada! Naša je nakana, kapetane reĉe tada Cyrus Smith da ga darujemo Sjedinjenim Drţ avama i da ovdje utemeljimo za našu mornaricu jedno pristanište koje bi se nalazilo na prikladnome mjestu u ovome dijelu Tihog oceana. Vi mislite na svoju domovinu, gospodo odgovori kapetan. Vi radite za njezin probitak, za njezinu slavu. Imate pravo! Domovina! U nju se treba vratiti! U njoj treba umrijeti...! A ja? Ja umirem daleko od svega što sam volio! Imate li nekoga kome ţ elite da prenesemo vaše posljednje ţ elje? ţ ivo upita inţ enjer. Da neki dar izruĉimo nekome od prijatelja koje ste ostavili u indijskim brdima? Nemam, gospodine Smith. Ja više nemam prijatelja! Ja sam posljednji potomak svoga plemena... i ja sam već odavno umro za sve one koje sam poznavao... Ali vratimo se na razgovor o vama... Samoća, odvojenost, tuţ na je to sudbina, to je iznad ljudskih snaga... Ja umirem stoga što sam vjerovao da mogu ţ ivjeti sam...! Morate sve pokušati da biste napustili Lincolnov otok i ponovno vidjeli kraj, gdje ste se rodili. Ja znam da su oni bijednici uništili brod koji ste sagradili... Gradimo novi brod reĉe Gedeon Spilett priliĉno velik brod kojim ćemo moći doploviti do najbliţ ega kopna. MeĊutim, ako i napustimo jednom Lincolnov otok, mi ćemo se ponovno na nj vratiti. Mnoge uspomene nas vezuju uza nj, a da bismo ga mogli ikad zaboraviti! Ovdje smo upoznali i kapetana Nema! doda Cyrus Smith. Ovdje će nas, kad se vratimo, sve podsjećati na vas! na to će Harbert. Ovdje ću poĉivati vjeĉnim snom ako... odvrati kapetan Nemo. Kapetan je trenutak oklijevao i, umjesto da dovrši zapoĉetu reĉenicu, on se zadovolji time da kaţ e: Gospodine Smith, ţ elio bih porazgovarati, ali... samo s vama! Prijatelji Cyrusa Smitha se povuku štujući kapetanovu ţ elju na umoru. Inţ enjer osta nasamo zatvoren nekoliko minuta s kapetanom Nemom. Potoni dozva svoje prijatelje, ali im ne kaza ništa o tajni, koju je samrtnik htio samo njemu povjeriti. Gedeon Spilett se tada vrlo pomno zagleda u bolesnika. Bilo je oĉito da se kapean drţ ao na ţ ivotu još jedino duhovnom snagom, koja se ubrzo više neće moći oduprijeti tjelesnoj iscrpljenosti. Dan je završio, a da nije došlo ni do kakve promjene. Naseljenici nisu napuštali Nautilus. Spustila se i noć premda se to nije moglo zamijetiti u podzemnoj pećini. Kapetan Nemo nije trpio dok mu se ţ ivot pribliţ avao kraju. Njegovo plemenito lice bilo je mirno, samo je bivalo sve bljeĊe što mu se smrt više primicala. Njegovim su usnama ponekad zatitrale neke gotovo nerazumljive rijeĉi koje su se odnosile na razne zgode njegovoga neuobiĉajenog ţ ivota. Vidjelo se da ţ ivot polako napušta njegovo tijelo ĉiji su udovi bili već hladni. Još jednom ili dvaput se obratio naseljenicima koji su stajali pokraj njega i osmijehnuo im se onim posljednjim smješkom koji ga je i u smrt ponio. Na kraju, nešto poslije ponoći, kapetan Nemo uspije krajnjim naporom prekriţ iti ruke na grudima kao da je ţ elio umrijeti u tom poloţ aju. Oko jedan sat poslije ponoći ţ ivot je tinjao još jedino u njegovim oĉima. Još jednom zasja bljesak u njegovim zjenicama iz kojih su nekad munje sijevale. Napokon izgovori ove rijeĉi: "Bog i domovina!" i polako izdahne. Cyrus Smith se tada sagne i zatvori oĉi ĉovjeku, koji sad više nije bio ni princ Dakkar ni

kapetan Nemo. Harbert i Pencroff su plakali. Ayrton krišom obriše jednu suzu. Nab se spustio na koljena pokraj dopisnika, koji se naprosto ukipio. Podignuvši ruku nad glavu umrlog kapetana, Cyrus Smith reĉe: Neka Bog primi njegovu dušu! Potom se okrene k svojim prijateljima i doda: Pomolimo se za prijatelja kojega smo izgubili! Nekoliko sati poslije toga naseljenici su ispunili obećanje koje bijahu dali kapetanu, ispunili su njegovu posljednju ţ elju. Cyrus Smith i njegovi prijatelji napustiše Nautilus. Sa sobom su ponijeli jedino onaj kovĉeţ ić s golemim blagom, koji im je njihov dobroĉinitelj darovao za uspomenu. Naseljenici su za sobom pozorno zatvorili prekrasni salon obasjan svjetlošću. Na kraju, zavrtnjima uĉvrste ţ eljezni zaklopac na krovu podmornice, tako da ni kap vode ne prodre u njezinu nutrinu. Potom se naseljenici ukrcaju u ĉamac koji je bio privezan za bokove podmornice. Tim ĉamcem potom doplove do krmenog dijela. Tu su se, u razini gaza, nalazile dvije velike slavine spojene sa spremnicima koji su se punili vodom kad se htjelo da podmornica zaroni. Cyrus Smith i njegovi prijatelji otvore te slavine, spremnici se napune vodom i Nautilus, malopomalo, išĉezne ispod morske površine. Naseljenici su oĉima pratili njegovo potonuće, jer su mlazovi snaţ noga svjetla koji su izbijali iz njegovih bokova, ĉinili vodu providnom. MeĊutim, što je podmornica više tonula, sve jaĉi je mrak obavijao podzemnu pećinu. Na kraju više nisu vidjeli snaţ ne elektriĉne snopove i Nautilus, postavši grobnicom kapetana Nema, išĉezne na morskome dnu.

XVIII.

RAZMIŠLJANJA NASELJENIKA NASTAVAK GRAĐENJA BRODA 1. SIJEĈNJA 1869. OBLACI DIMA NA VRHU VULKANA PRVI ZNAKOVI ERUPCIJE AYRTON I CYRUS SMITH U OBORU POSJET DAKKAROVOJ PEĆINI ŠTO JE KAPETAN NEMO REKAO INŢENJERU U zoru su naseljenici, ne zboreći meĊusobno, doveslali do ulaza u špilju kojoj su dali ime Dakkarova pećina, u sjećanje na kapetana Nema. U tome je trenutku more bilo vrlo nisko tako da su lako prošli ispod ulaznoga svoda ĉije su bokove zapljuskivali valovi. Ţeljezni ĉamac ostave na tome mjestu pobrinuvši se da ga zaštite od valova. Radi veće sigurnosti, Pencroff, Nab i Ayrton ga izvuku na malo ţ alo, koje se nalazilo uza samu pećinu. Tu mu nije prijetila nikakva opasnost. Naveĉer je prestala oluja. Posljednji odjeci grmljavine izgubiše se prema zapadu. Više nije kišilo, premda je nebo još uvijek bilo prekriveno gustim oblacima. Jednom rijeĉju, listopad, poĉetak proljeća na juţ noj polutki, nije naviještao ugodno vrijeme, a to se moglo zakljuĉiti i po vjetru, koji je svakog trenutka mijenjao smjer. Pošto su napustili Dakkarovu pećinu, Cyrus Smith i njegovi prijatelji vrate se u obor. Nab i Harbert su skidali i skupljali ţ icu kojom je kapetan Nemo bio povezao obor s Nautilusom, a koja im je poslije mogla posluţ iti u druge svrhe. Dok su hodali, naseljenici su vrlo malo razgovarali. Bili su još uvijek pod snaţ nim dojmom raznih dogaĊaja koji su se zbili u noći izmeĊu 15. i 16. listopada. Neznanca koji im je pruţ ao svoju moćnu zaštitu, ĉovjeka koji je u njihovoj mašti poprimio veliĉinu genija, kapetana Nema više ili nije bilo. On je sa svojim Nautilusom sada leţ ao na morskome dnu. Svakome se od njih ĉinilo da su sada osamljeniji no što su dosad bili. Oni su se tako reći bili pomalo nauĉili na njegovu moćnu zaštitu i ona će im sada nedostajati. Ĉak se ni Cyrus Smith ni Gedeon Spilett nisu mogli oduprijeti tome dojmu. Stoga su se sada i vraćali šutke prema oboru. Oko devet sati ujutro naseljenici su se vratili u Granitni dvorac. Bili su se dogovorili da se svim svojim snagama bace na gradnju novog broda, stoga je sada Cyrus Smith posvećivao toj gradnji više vremena i skrbi no ikad. Nije se znalo što im budućnost priprema. Naseljenici su se htjeli osigurati i izgraditi tako ĉvrst brod koji bi mogao prkositi burama i olujama, a tako velik da su njim, bude li potrebno, mogli poduzeti i dulja putovanja. Kad brod bude završen, ako naseljenici ne bi odluĉili posve napustiti Lincolnov otok, s tim da otplove ili do nekog od otoĉja u Tihom oceanu ili do Novog Zelanda, mogli su barem otploviti do otoka Tabora, da bi tamo ostavili vijest da se Ayrton sada nalazi na Lincolnovu otoku. Taj su pothvat morali poduzeti, jer se škotska jahta svakog trenutka mogla pojaviti na otoku Taboru, te nisu smjeli ništa zanemariti s tim u svezi. Dakle, gradnja broda je nastavljena. Cyrus Smith, Pencroff i Ayrton, uz pomoć Naba, Gedeona Spiletta i Harberta su radili bez odmora kad god neki drugi hitniji posao nije morao biti obavljen. Novi brod je trebao biti gotov za pet mjeseci, to jest negdje poĉetkom oţ ujka, ako su se htjeli prebaciti do otoka Tabora prije nego što nastupe ekvinocijalni vjetrovi, vrlo nepovoljni za bilo kakvu plovidbu. Brodograditelji nisu gubili ni trenutka. Uostalom, nisu morali izraditi jedra i ostalu opremu, jer su sve to uspjeli spasiti s potonulog gusarskog broda Speedjja. U biti, trebalo je sagraditi brodski trup.

Kraj 1868. godine protekao im je u tome bitnom poslu koji su prepostavljali svima ostalim. Nakon dva i pol mjeseca rebra su bila gotova i prvi madiri priĉvršćeni za njih. Već se moglo nazrijeti da su projekti Cyrusa Smitha bili odliĉni i da će se brod dobro drţ ati na moru. Pencroff je bio neumoran i nije se ustezao nezadovoljno mumljati kad bi netko zamijenio tesarsku sjekiru lovaĉkom puškom i otišao u lov. A ipak je trebalo obnoviti zalihe Granitnog dvorca za sljedeću zimu. Uza sve to, vrijedni je mornar bio nezadovoljan kad bi netko od naseljenika izostao s posla u brodogradilištu. U takvim je sluĉajevima bivao ljut kao ris pa bi u svom bijesu obavio posla za šestoricu.. Ĉitavo je ljeto bilo loše vrijeme. Nekoliko bi dana trajale ubitaĉne vrućine, potom bi se zrak nabijen elektricitetom praznio u silovitim olujama koje bi posve isprevrnule zraĉne slojeve. Bili su rijetki dani kad se nije ĉula daleka tutnjava grmljavine. Bilo je to sliĉno muklom i stalnom mumljanju kakva uobiĉajeno ima u predjelu ekvatora. Dana 1. sijeĉnja 1869. godine oluja je bješnjela velikom ţ estinom. Grom je više puta udario u sam otok i pritom je nekoliko krupnih stabala rascijepio i polomio, a meĊu njima i golemu fafarinku, koja je svojom krošnjom zasjenjivala peradarnik, koji se nalazio na juţ nom kraju jezera. Jesu li te nepogode imale nekakve sveze s pojavama koje su se zbivale u utrobi otoka? Nije li se uspostavljao neki odnos izmeĊu poremećaja koji su se zbivali u zraku i onih u zemljinoj nutrini? Cyrus Smith je sve više vjerovao u to da su te sve ţ ešće bure i oluje išle ukorak s pogoršanjem vulkanskih pojava. Popevši se u samu zoru, 3. sijeĉnja, na Veliki vidikovac da bi osedlao jednog od konja, Harbert opazi golemi oblak koji se dizao iznad kratera na Franklinovu brdu. Harbert o tome ubrzo izvijesti naseljenike koji odmah poţ ure vidjeti vrh brda. Eh! poviĉe Pencroff. Ovo više nisu pare! Ĉini se da tome divu više nije samo do toga da diše nego i da se dimi! Mornareva primjedba je toĉno odgovarala promjenama koje su se zbile u ţ drijelu vulkana. Gotovo je tri mjeseca iz kratera izbijala gusta para, ali je ta para još uvijek bila posljedica kljuĉanja mineralnih tvari. Ovaj put je iz kratera umjesto pare izbijao gusti dim koji se dizao uvis u obliku sivkasta stupa, tri stotine stopa širokog pri dnu koji se potom širio poput divovske gljive i dosizao visinu od sedam do osam sotina stopa iznad samog vrhunca brda. Dimnjak se upalio! primijeti Gedeon Spilett. A mi ga ne moţ emo ugasiti! odgovori Harbert. Pa trebalo bi ĉistiti te vulkane! na to će Nab. Ĉinilo se da on to potpuno ozbiljno govori. Zaboga, Nabe! poviĉe Pencroff. A bi li se ti prihvatio toga posla? I Pencroff prsne u grohotan smijeh. Cyrus Smith se zagleda pozorno u gusti dim što je sukljao iz Franklinova brda i u isto je vrijeme napinjao uši kao da je oĉekivao da će ĉuti tutnjavu daleke grmljavine. Potom se vrati k svojim prijateljima od kojih se bijaše malo udaljio. Doista, dragi moji prijatelji reĉe inţ enjer u vulkanu su se zbile ozbiljne promjene, to nam treba biti jasno. Vulkanske tvari više nisu u stanju kljuĉanja, nego su se upalile i više je nego sigurno da nam prijeti erupcija i do nje će ubrzo doći! Pa dobro, gospodine Cyruse, barem ćemo vidjeti erupciju i pljeskat ćemo joj ako bude uspješna! poviĉe Pencroff. Meni se ĉini da se mi nemamo ĉega bojati! Nemamo, Pencroffe odgovori Cyrus Smith jer je otvoren put kojim je lava nekad izbijala. Zahvaljujući toj ĉinjenici dosad je krater lavu izbacivao prema sjeveru. Pa ipak... Pa ipak, budući da iz te erupcije ne moţ emo izvući nikakvu korist, bilo bi bolje da je i ne bude dopuni novinar inţ enjera. Tko zna? na to će mornar. Moţ da u vulkanu ima korisnih i dragocjenih tvari koje će on

ljubazno izbaciti napolje, a koje će nama i te kako dobro posluţ iti! Cyrus Smith je odmahivao glavom kao ĉovjek koji se niĉemu dobrom ne nada od te prirodne pojave koja se tako naglo razvijala. Njemu se posljedice erupcije nisu ĉinile tako bezazlenima kao Pencroffu. Ako lava, s obzirom na poloţ aj kratera, i ne ugrozi izravno šumovite i obraĊene dijelove otoka, ipak su se mogle pojaviti neke druge nezgode. U stvari, nije rijedak sluĉaj da erupcije prate potresi, a otoku kao što je bio Lincolnov, sastavljenom od tako razliĉitih tvari, s jedne strane od bazalta, s druge od granita, od lave na sjeveru, do rastresita zemljišta na jugu, prema tome od tvari koje se nisu mogle ĉvrsto vezati izmeĊu sebe, prijetila je opasnost da se posve raspadne. Premda izlijevanje vulkanskih tvari nije predstavljalo neku veću opasnost, postojala je mogućnost da se slojevi otoka stanu pomicati, a to bi već moglo imati vrlo ozbiljne posljedice. Ĉini mi se reĉe Ayrton koji se ispruţ io po tlu i prislonio uho uza nj da ĉujem neko muklo kotrljanje sliĉno kolima natovarenima ţ eljeznim šipkama. Naseljenici su poĉeli napeto osluškivati i ustvrdiše da se Ayrton nije prevario. U to se kotrljanje miješalo ponekad nekakvo podzemno hujanje koje kao da ga je još pojaĉavalo, a potom bi se sve polako stišavalo kao da je neki ţ estoki nalet vjetra prohujao dubinama zemlje. Ali se još nisu ĉule eksplozije. Moglo se, dakle, pretpostaviti da su pare i dim našli slobodan prolaz kroz središnje ţ drijelo vulkana, da je taj prolaz bio dostatno širok pa da neće doći ni do kakva pomjeranja tla, ni do kakve eksplozije. Tako, dakle! poviĉe Pencroff. Zar se nećemo vratiti na posao? Neka se Franklinovo brdo dimi, neka stenje, izbacuje vatru i plamen koliko god ţ eli, ali to sve ne moţe biti razlogom da stojimo skrštenih ruku! Hajdemo, Ayrtone, Nabe, Harberte, gospodine Cyruse, gospodine Spilett! Danas se moramo svi zdušno prihvatiti posla! Danas ćemo namjestiti obruĉnice i šest pari ruku neće biti na odmet. Ja hoću da naša nova Bonadventura, jer to ćemo ime dati i novom brodu, zar ne, najviše za dva mjeseca uplovi u vode Balonske luke! Dakle, niti jedan sat ne smijemo izgubiti! Svi naseljenici kojima se obratio Pencroff traţ eći pomoć njihovih mišića, siĊoše do brodogradilišta i uzmu postavljati obruĉnice, odnosno debelu oplatu koja opasuje brod i ĉvrsto povezuje rebra njegova trupa. Bio je to naporan i opseţ an posao u kojemu su doista svi morali sudjelovati. Zdušno su radili cijeloga toga dana, ne vodeći raĉuna o vulkanu koji uostalom nisu ni mogli vidjeti sa ţ ala ispred Granitnog dvorca. Jednom ili dvaput velike su sjene sakrile sunce, jednom ili dvaput su se gusti oblaci dima umetnuli izmeĊu otoka i sunca koje se po svojoj dnevnoj putanji kretalo na savršeno ĉistom nebu. Vjetar što je puhao s puĉine odnosio je oblake dima prema zapadu. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su posve dobro vidjeli ta prolazna zamraĉenja i više puta navraćali razgovor na oĉit razvitak djelovanja vulkana, ali se rad nije prekidao. Uostalom, bilo je bitno u svakom pogledu da brod bude gotov što prije. S obzirom na kojekakve mogućnosti koje su mogle iskrsnuti, nije bilo boljeg sredstva od broda za sigurnost naseljenika. Tko zna neće li im jednoga dana taj brod biti jedinim utoĉištem? Naveĉer, poslije veĉere, Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Harbert se popenju na Veliki vidikovac. Već je pala noć te su, zahvaljujući mraku, mogli zamijetiti da su para i dim nagomilani na otvoru kratera bili izmiješani s plamenom ili usijanim tvarima koje je izbacivao vulkan. Krater je u plamenu! poviĉe Harbert koji je, s obzirom na to da je bio brţ i od svojih starijih prijatelja, prvi stigao na zaravan. Franklinovo brdo, udaljeno oko šest milja od njih, izgledalo je sada kao golema baklja na ĉijem se vrhu grĉio plamen izmiješan sa ĉaĊi, dimom, zgurom i moţ da pepelom, tako da je njegov sjaj zbog toga bio dosta ublaţ en te se u noćnoj tami i nije bogzna koliko isticao. Ali se

nekakva ţ ućkasta svjetlost širila nad otokom i nejasno osvjetljivala pošumljene dijelove u prednjem planu. Dubinu su neba zamraĉivali golemi vrtlozi izmeĊu kojih se probijala svjetlost poneke zvijezde. Ovo se nekako prebrzo razvija! reĉe inţ enjer. To nije nimalo ĉudno! odgovori novinar. Već je dosta vremena prošlo otkako se vulkan probudio. Sjećate li se, Cyruse, prve su se pare pokazale na njegovu vrhu u vrijeme kad smo po obroncima brda traţ ili skrovište kapetana Nema. A to je bilo, ako se ne varam, oko 15. listopada? Da! odgovori Harbert. Dva i pol mjeseca su prošla otad. Dakle, podzemne su vatre tinjale ĉitavih deset tjedana nastavio je Gedeon Spilett te nije nimalo ĉudno što se sada ovako naglo razvijaju. Ne osjećate li i vi moţ da neko podrhtavanje tla? upita Cyrus Smith svoja dva prijatelja. Tlo doista drhti odgovori Gedeon Spilett ali od ovoga podrhtavanja do potresa... Ne kaţ em da nam prijeti potres na to će Cyrus Smith neka nas Bog oĉuva te nevolje! Ne. Ovo podrhtavanje je posljedica razbuktavanja središnje vatre. Zemljina kora je kao ţ eljezni omotaĉ parnog kotla: pod pritiskom plinova drhti kao zvuĉna ploĉa. Upravo to se dogaĊa u ovom trenutku. Divnih li snopova vatre! poviĉe Harbert. U tome trenutku je iz kratera izbio plamen i rasprsnuo se poput kakva vatrometa, a da mu dim s kojim je bio izmiješan nije umanjio sjaj. Mnoštvo svijetlih komadića i iskri prsnulo je na sve strane. Neke od njih probile su svod dima i iza sebe ostavljale, u silovitu naletu, vatreni trag usijane prašine. To je prskanje pratilo uzastopno praskanje sliĉno pucnjavi strojnice. Cyrus Smith, Gedeon Spilett i mladi Harbert, pošto su ĉitav sat proveli na zaravni Veliki vidikovac, siĊu na ţ alo i popenju se dizalicom u Granitni dvorac. Inţ enjer je bio zamišljen, ĉak zabrinut, tako da se Gedeon Spilett osjetio ponukanim upitati ga ne predosjeća li, moţ da, neku opasnost, koja bi bila neizravna i izravna posljedica erupcije. 1 da, i ne odgovori mu Cyrus Smith. Pa ipak ponovno će Gedeon Spilett najveća nesreća koja nas moţ e snaći bio bi potres koji bi ĉitav otok posve isprevrnuo, zar ne? Meni se, meĊutim, ĉini da se toga ne moramo bojati, jer su pare i lava našle slobodan prolaz. Pa ni ja se ne bojim potresa u onom smislu kakav se da je uobiĉajeno potresima izazvanim širenjem podzemnih plinova. Ali zbog drugih bi uzroka moglo doći do strašna razaranja. Zbog kojih, dragi moj Cyruse? Ne znam dostatno... trebam vidjeti... posjetiti brdo... Za nekoliko dana bit ću siguran u tom pogledu. Gedeon Spilett nije više zapitkivao. Unatoĉ detonacijama vulkana koje su bivale sve jaĉe i odjekivale otokom, ţ itelji Granitnog dvorca su ubrzo spavali tvrdim snom. Tri su dana otad prošla, to jest 4., 5. i 6. sijeĉnja. Naseljenici su stalno radili na gradnji broda. Inţ enjer je, ne pojašnjavajući zašto, poţ urivao radove što je više mogao. Franklinovo je brdo sada obavijao smeĊ oblak zlokobna izgleda. Zajedno s plamenom iz njega je šikljalo uţ areno kamenje od kojega je neko ponovno padalo natrag u krater. To je ponukalo Pencroffa koji je ĉitavu tu pojavu promatrao sa zabavne strane, da kaţ e: Gle ti diva kako se igra loptom, kako izvodi razne majstorije! Doista, izbaĉene tvari padale su ponovno u ţ drijelo vulkana. Ĉini se da lava, nabujala pod unutarnjim tlakom, još ne bijaše dosegnula otvor kratera. Barem iz sjeveroistoĉnog ţ drijela, djelimiĉno vidljivog, nije još potekla bujica po sjevernom nagnuću brda. Premda su radovi na gradnji broda bili najpreĉi, ipak je bilo i drugih poslova koje su

naseljenici, malo na jednom, malo na drugom dijelu otoka, morali obaviti. Prije svega, trebalo je odlaziti u obor u kojemu su bila zatvorena stada divljih ovaca i koza i obnavljati im zalihe hrane. Odluĉeno je da će sutradan, 7. sijeĉnja, Ayrton otići u obor, a kako je on mogao sam, kao što je to obiĉno dotad i bivalo, obaviti taj posao, Pencroff i ostali su bili priliĉno iznenaĊeni kad su ĉuli kako inţ enjer govori Ayrtonu: S obzirom na to da sutra idete u obor i ja ću s vama! Zaboga, gospodine Cyruse! poviĉe mornar. Svaki trenutak proveden na radu je dragocjen, a ako vi sutra odete, imat ćemo ĉetiri ruke manje! Vratit ćemo se u tijeku sutrašnjega dana odgovori Cyrus Smith ali ja moram poći do obora... Ţelio bih izbliza vidjeti kako stvari stoje s erupcijom. Erupcija! Erupcija! odgovori Pencroff, ne skrivajući svoje nezadovoljstvo. Baš mije neka bitna stvar ta erupcija! Mene uopće ne boli glava zbog nje! Bez obzira na mornarevo mišljenje, inţ enjer je pošao sutradan u obor izvidjeti ono što je naumio. Harbert bi bio rado pratio inţ enjera na tome putu, ali nije htio naljutiti Pencroffa. Sutradan u samu zoru, Cyrus Smith i Ayrton se popeše u kola u koja su bile upregnute dva konja, onage, udare putom koji je vodio u obor i pojure brzim kasom. Iznad šume su lebdjeli gusti oblaci. Njih je krater Franklinova brda stalno opskrbljivao ĉaĊavim tvarima. Ti su se oblaci teško kotrljali zrakom, a sastav im je bio od razliĉitih tvari. Nisu oni bili tako neprozirni i teški samo zbog vulkanskoga dima. Zgura pretvorena u prašinu, ta mješavina crvene vulkanske zemlje u prahu i sivkasta pepela tako finog kao najfinije brašno, lebdjela je usred gustih kolutova dima. Taj je pepeo toliko sitan da se katkad ĉitave mjesece zadrţ i u zraku. Poslije erupcije jednog vulkana na Islandu 1783. godine, više od godinu dana zrak je bio tako zasićen tom prašinom da su se sunĉeve zrake jedva probijale kroz nju. Ali vrlo ĉesto te usitnjene tvari padaju na zemlju, što se dogaĊalo sada. Cyrus Smith i Ayrton upravo bijahu stigli u obor, kadli neka vrsta crna snijega sliĉnog pušĉanom prahu, pokrije zemlju i odmah joj promijeni izgled. Stabla, livade, sve je to bilo pokriveno slojem te prašine nekoliko palaca debelim. Ali na sreću, je puhao sjeveroistoĉnjak, te se najveći dio tih crnih oblaka rasplinuo nad puĉinom. Ovo je doista neobiĉno, gospodine Smith reĉe Ayrton. Ovo je opasno odgovori inţ enjer. Ova crvenkasta vulkanska prašina, ovaj usitnjeni plovuĉac, sva ova mineralna prašina dokazuje kakvo je veliko komešanje nastalo u donjim slojevima vulkana. Zar se tu ne moţ e ništa poduzeti? Ništa. Jedino moţ emo ustvrditi kakve je razmjere poprimila ta prirodna pojava. Vi se, Ayrtone, pobrinite za blago u oboru, a ja ću se dotle popeti sve tamo iznad mjesta gdje izvire Crveni potok da bih malo ispitao stanje stvari na sjevernoj padini brda. Potom... Potom ... gospodine Smithe? Potom ćemo na trenutak skoĉiti do Dakkarove pećine. Za dva sata ću se vratiti. Ayrton uĊe u krug obora i, ĉekajući da se inţ enjer vrati posveti se ovcama i kozama, koje kao da su osjećale neku nelagodu pred tim prvim znacima erupcije. U meĊuvremenu se Cyrus Smith popeo na sljeme istoĉnih ogranaka brda, zaobišao Crveni potok i stigao do mjesta gdje su on i njegovi prijatelji otkrili sumporno vrelo u vrijeme njihova prvog istraţ ivanja brda. Izgled se toga mjesta odonda znatno promijenio. Umjesto jednoga jedinog stupa dima, on ih sad nabroji trinaest koji su šikljali iz zemlje, kao da ih je potiskivao kakav klip. Bilo je oĉito da je na tome mjestu Zemljina kora bila izloţ ena snaţ nom tlaku. Zrak je bio zasićen sumpornim parama, vodikom, ugljiĉnim dioksidom, koji su bili izmiješani s vodenom parom. Cyrus Smith je

osjećao kako mu pod nogama podrhtavaju vulkanski pršenci kojima je bila pokrivena cijela zaravan. Ti pršenci su bili hrpe pepela od kojih je vrijeme napravilo tvrde kamene blokove. Inţ enjer nije nigdje primijetio tragove novih izljeva lave. To je do kraja ustvrdio tek onda, kad je pregledao cijelo sjeverno nagnuće Franklinova brda. Vrtlozi dima i plamena sukljali su iz kratera, kiša zgure padala je na tlo, ali kroz otvor kratera još se nije izlijevala lava, a to znaĉi da vulkanske tvari još ne bijahu stigle do gornjeg otvora središnjega ţ drijela. "Bilo bi mi draţ e da se to dogodilo!", pomisli Cyrus Smith. "Barem bih tako bio siguran da je lava pošla svojim uobiĉajenim putom. Tko zna neće li se ona izliti napolje kroz neki novi otvor? Ali opasnost ne prijeti s te strane! Kapetan Nemo je to dobro predosjetio! Ne, opasnost nije prijetila s te strane!" Cyrus Smith se pribliţ i golemome nasipu koji je u produţ etku zatvarao uski Zaljev morskoga psa. Sad je na toj strani mogao dosta dobro ispitati prugaste naslage lave. On je bio siguran da se posljednja erupcija vulkana nije dogodila u pradavna vremena. Uze se vraćati natrag. Pritom mu je do ušiju dopirala podzemna tutnjava, koja se prenosila kao stalna grmljavina i iz koje su se izdvajale jake detonacije. U devet sati ujutro bio je ponovo u oboru. Ayrton ga je ĉekao. Pobrinuo sam se za ţ ivotinje, gospodine Smithe reĉe Ayrton. U redu, Ayrtone. Izgledale su vrlo uznemirene, gospodine Smithe. Pa da. One nagonski osjećaju opasnost, a nagon ih nikada ne vara. Kad ţ elite... Ayrtone, uzmite svjetiljku i kresivo odgovori inţ enjer i poĊimo! Ayrton uĉini onako kako mu je bilo zapovjeĊeno. Ispregnute onage vršljale su po oboru. Zatvorili su vrata obora izvana.. Hodajući ispred Ayrtona, Cyrus Smith okrene prema zapadu uskim putom koji je vodio k obali. Išli su putom koji je sav bio pokriven prašinastim tvarima, koje su padale iz zraka. Nijednu ţ ivotinju ne zamijete ispod drveća. Ĉak su i ptice napustile taj kraj. Poneki bi nalet vjetra podigao slojeve prašine te se dvojica naseljenika, obavljena neprozirnim vrtlogom, nisu više ni vidjela. Morali su staviti rupĉić na oĉi i usta, jer su se inaĉe lako mogli ugušiti i ostati slijepi. Cyrus Smith i Ayrton nisu mogli brzo hodati pod takvim uvjetima. Osim toga, zrak je bio zagušljiv, kao da je jedan dio kisika sagorio, i postao nepodnošljiv za disanje. Svakih sto koraka morali su se zaustavljati da bi predahnuli. Bilo je više od deset sati kad su stigli na vrh one goleme gomile bazaltnih i porfirnih stijena koje su tvorile zapadnu obalu otoka. Ayrton i Cyrus Smith poĉeše silaziti niza strmu obalu drţ eći se manjeviše onoga dozlaboga lošeg puta kojim su one mraĉne noći stigli do Dakkarove pećine. Za dana je taj silazak bio manje pogibeljan, a osim toga, sloj pepela je polegao po glatku kamenju, te su oni sigurnije koraĉali po njegovoj kosoj površini. Ubrzo su stigli do onoga potpornja koji se pruţ ao duţ obale na visini od oko ĉetrdeset stopa. Cyrus Smith se sjećao da se taj potporanj u blagom nagnuću spuštao do same morske razine. Premda je more u tome trenuku bilo pod utjecajem oseke, nikakvo ţ alo nisu zamijetili. Valovi su, zagaĊeni vulkanskom prašinom, tukli ravno u bazaltno kamenje obale. Cyrus Smith i Ayrton su vrlo lako pronašli ulaz u Dakkarovu pećinu. Zaustavili su se ispod posljednje litice, koja je tvorila donji kraj potpornja. Limeni bi ĉamac morao biti tu! reĉe inţ enjer. Tu je, gospodine Smith odgovori Ayrton privukavši k sebi lagani ĉamac zaklonjen ulaznim svodom.

Ukrcajmo se, Ayrtone! Dva se naseljenika ukrcaju u ĉamac. Lako gibanje valova povuĉe ga dublje pod spušteni svod pećine. Ayrton sad kresne kresivom i upali svjetiljku. Potom dohvati dva vesla i, pošto je svjetiljku postavio na pramĉanu statvu ĉamca tako da osvjetljuje prostor ispred ĉamca, Cyrus Smith prihvati kormilo i usmjeri ĉamac u mraĉnu dubinu pećine. Nautilus nije više bio usred te pećine da je svojim svjetlom obasja. Moţ da je elektriĉno svjetlo, napajano iz svoga neiscrpnog vrela, još osvjetljavalo morsko dno, ali nijedna se zraka nije probijala iz ponora u kojemu je poĉivao kapetan Nemo. Premda slaba, svjetlost lampe je omogućila inţ enjeru ĉamcem ploviti naprijed, drţ eći se u blizini desnoga zida pećine. Grobna je tišina vladala pod tim svodom, barem u prednjem dijelu pećine, jer je ubrzo Cyrus Smith jasno ĉuo tutnjavu koja je dolazila iz utrobe brda. To je vulkan! reĉe. Ubrzo su se s bukom pojavili i kemijski spojevi ĉiji su oštri mirisi sumporne pare poĉeli gušiti inţ enjera i njegova prijatelja. Evo ĉega se bojao kapetan Nemo! prošaputa Cyrus Smith, ĉije lice lako problijedi. Ipak, moramo se probiti do kraja. Pa hajdemo! odgovori Ayrton, koji se popne nad veslima i potjera ĉamac prema straţ njem zidu pećine. Dvadeset i pet minuta pošto su prošli kroz ulaz u pećinu, ĉamac stigne do zadnjeg zida i tu se zaustavi. Popevši se na klupu, Cyrus Smith osvijetli svjetiljkom razne dijelove zida koji je dijelio pećinu od središnjega ţ drijela vulkana. Kolika li je bila debljina toga zida? Je li bio debeo sto stopa ili samo deset, to nitko ţ iv ne bi mogao kazati. Ali se podzemna tutnjava suviše dobro ĉula kroza nj, što znaĉi da nije bio previše debeo. Pošto je pretraţ io bedem u vodoravnom smjeru, inţ enjer uvrdi svjetiljku za jedno veslo i visoko je podignuvši u zrak uze ponovno osvjetljivati bazaltni zid. Tu je, kroz jedva zamjetljive pukotine, kroz slabo spojene stijene izbijao dim oštra mirisa koji je zagadio zrak u pećini. Pukotine su išarale bedem, a poneka se od njih vidljivo isticala i spuštala na svega dvije do tri stope iznad vodene površine. Cyrus Smith je isprva stajao zamišljen, a potom ponovno prošaputa: Da! Kapetan Nemo je imao pravo! Tu je opasnost, i to vrlo velika opasnost! Ayrton ne reĉe ništa, nego na znak Cyrusa Smitha dohvati vesla i pola sata poslije toga inţ enjer i on iziĊu iz Dakkarove pećine.

XIX.

IZVJEŠĆE CYRUSA SMITHA O NJEGOVU ISTRAŢIVANJU DAKKAROVE PEĆINE UBRZANI RADOVI NA GRADNJI BRODA POSLJEDNJI POSJET OBORU BORBA IZMEĐU VATRE I VODE ŠTO JE OSTALO NA POVRŠINI OTOKA ODLUĈENO JE DA SE BROD PORINE U MORE NOĆ S 8. NA 9. OŢUJKA Sutradan ujutro, 8. sijeĉnja, poslije provedenog dana i noći u oboru, Cyrus Smith i Ayrton se vrate u Granitni dvorac. Inţ enjer je odmah skupio svoje prijatelje i saopćio im da se Lincolnov otok nalazi u velikoj opasnosti koju nikakva ljudska snaga ne moţ e zaprijeĉiti. Dragi prijatelji reĉe, a glas mu je podrhtavao od uzbuĊenja Lincolnov otok nije od onih koji će trajati koliko i zemaljska kugla. Njemu je suĊeno da prije ili poslije išĉezne. Uzrok je njegove propasti u njemu samom i ništa ga od nje ne moţ e spasiti. Naseljenici su gledali jedan drugoga, pa inţ enjera. Oni ga nisu shvaćali. Objasnite nam to, Cyruse! reĉe Gedeon Spilett. Odmah ću vam objasniti odgovori Cyrus Smith ili bolje reĉeno, prenijet ću vam objašnjenje kapetana Nema koje mi je on dao za onih nekoliko minuta kad je traţ io da ostanemo sami. Kapetana Nema! povikaše naseljenici. Da, to je posljednja usluga što nam ju je ţ elio napraviti prije svoje smrti! Posljednja usluga! poviĉe Pencroff. Posljednja usluga! Vidjet ćete da će nam on napravitit još koju, premda je već mrtav! Ali što vam je zapravo kazao kapetan Nemo? upita dopisnik. Pa, dragi prijatelji nastavi inţ enjer da Lincolnov otok nije graĊen kao i drugi otoci u Tihom oceanu. Poseban raspored njegovih slojeva na koji me je upozorio kapetan Nemo, prije ili poslije će dovesti do razaranja njegovih podmorskih temelja. Do razaranja Lincolnova otoka! Kakve su to šale! poviĉe Pencroff koji se unatoĉ poštovanju što ga je imao prema Cyrusu Smithu nije mogao suspregnuti da ne slegne ramenima. Slušajte me, Pencroffe ponovno će inţ enjer. Evo što je ustvrdio kapetan Nemo i što sam ja sam provjerio juĉer dok sam obilazio i ispitivao Dakkarovu pećinu. Ta se pećina proteţ e ispod otoka do samog vulkana, od ĉijega je središnjega grotla odijeljena samo jednim zidom, onim krajnjim bedemom. MeĊutim, taj je zid izbrazdan pukotinama i prijelomima koji već propuštaju sumporne pare što se razvijaju u nutrini vulkana. 1 onda? upita Pencroff, ĉije se ĉelo mnogo namršti. Pa eto, ja sam ustvrdio da su se ti prijelomi povećali pod unutarnjim tlakom, da se bazaltni bedem, pomalo cijepa i da će prije ili poslije otvoriti prolaz morskoj vodi kojom je ispunjena Dakkarova pećina. Sjajno! odgovori Pencroff koji se još jednom htio našaliti. More će proValiti u vulkan i sve će biti gotovo! Tako je, sve će biti gotovo! na to će Cyrus Smith. Onoga dana kad more provali kroza zid i središnjim ţ drijelom dospije u dubine otoka gdje kljuĉaju eruptivne tvari, toga će dana, Pencroffe, Lincolnov otok poletjeti u zrak kao što bi poletjela u zrak Sicilija da Sredozemno more

dospije u Etnu! Naseljenici ne odgovore ništa na te odluĉne inţ enjerove rijeĉi. Shvatili su da im je zaprijetila velika pogibelj. Treba, uostalom, pojasniti da Cyrus Smith nije nimalo pretjeranim rijeĉima opisao stvarno stanje stvari. Mnogi su ljudi već razmišljali o tome da bi moţ da bilo moguće gasiti vulkane koji se, gotovo svi, uzdiţ u na obalama mora ili jezera, tako da se vodi otvore prolazi do usijane lave. Ali oni nisu znali da bi u tom sluĉaju jedan dio zemaljske kugle odletio u zrak kao parni kotao ĉija bi para naglim zagrijavanjem vrlo snaţ nim tlakom djelovala na ţ eljezni omotaĉ kotla. Kad bi se voda sruĉila u neki zatvoreni prostor u kojemu vlada temperatura od nekoliko tisuća stupnjeva, ona bi se pretvorila u paru takvom iznenadnom i golemom snagom da njezin tlak nijedan omotaĉ ne bi mogao izdrţ ati. Nije više bilo dvojbe da će otok, ugroţ en bliskim i straviĉnim uništenjem, izdrţ ati toliko dok bude izdrţ ao onaj bedem u Dakkarovoj pećini. To nije bilo pitanje mjeseci ili tjedana, nego pitanje dana, a moţ da ĉak i sati! Naseljenike je na te vijesti obuzeo osjećaj tuge. Oni nisu u prvom trenutku mislili na opasnost, koja im je prijetila, nego na uništenje toga tla koje im je pruţ ilo utoĉište, na taj otok koji su oni oplodili, na taj otok koji su zavoljeli i ţ eljeli da njime jednog dana poteĉe med i mlijeko. Koliko su rada i beskorisnih napora tu utrošili! Pencroff nije uspio zadrţ ati dvije krupne suze, koje su mu kliznule niz obraze, a koje on nije ni pokušavao skriti. Razgovor je potrajao još neko vrijeme. Naseljenici su razmotrili sve mogućnosti na koje su mogli raĉunati. Na kraju su zakljuĉili da ne smiju više ni jednog trenutka izgubiti, nego da svim silama poţ ure s gradnjom i opremanjem broda, jer je taj brod sada stanovnicima Lincolnova otoka pruţ ao jedinu mogućnost spasa. Sve su se ruke grozniĉavo prihvatile gradnje broda. Kakvu je svrhu imalo da još uvijek ţ anju, beru, love i uvećavaju zalihe u Granitnom dvorcu? Ono što se nalazilo u njegovim spremištima i smoĉnicama bit će dostatno pa ĉak će još i ostati, da opskrbe brod, makar kako dugo potrajalo putovanje! Ali najhitnije od svega bijaše da brod bude gotov prije nego što doĊe do neizbjeţ ne katastrofe. Radove su, dakle, nastavili, grozniĉavim ţ arom. Dana, 23. sijeĉnja brod je bio napola obloţ en oplatom. Dotad se nikakva promjena nije zbila na vrhu vulkana. Još uvijek je iz kratera sukljao dim izmiješan s plamenom, parom, usijanim kamenjem. Ali, u noći izmeĊu 23. i 24. sijeĉnja, pod tlakom lave koja se podigla do visine prvoga kata vulkana, s ovog je išĉezao stoţ asti vrh sliĉan šeširu. Vrlo snaţ an prasak odjekne zrakom. Naseljenici su u prvi mah pomislili da se otok raspada. Pojurili su napolje iz Granitnog dvorca. To se dogodilo oko dva sata ujutro. Nebo je bilo u plamenu. Gornji stoţ ac Franklinova brda, visok tisuću stopa i teţ ak milijarde livri, sruĉio se na otok, od ĉega se ovaj sav potresao. Na sreću, stoţ ac brda je bio nagnut prema sjevernoj strani otoka te se sruĉio na pjeskovitu ravnicu i pršinasto tlo koje se protezalo izmeĊu vulkana i mora. Iz širokog otvorenog kratera sad je izbijala tako jaka svjetlost da je zbog obiĉnog odbijanja svjetlosti zrak izgledao usijan. U isto vrijeme nabujala lava poĉela se izlijevati preko novoga ruba, kao što se voda izlijeva iz prepune posude. Tisuće vatrenih zmija gmizalo je vulkanskim padinama. Obor! Obor! poviĉe Ayrton. Lava je krenula prema oboru. Novi poloţ aj kratera skrenuo je lavu u novom smjeru, to jest prema plodnim dijelovima otoka, prema vrelima Crvenog potoka, prema Jakamarskoj šumi. Svim tim dijelovima prijetilo je potpuno uništenje!

Ĉuvši Ayrtonov krik, naseljenici pojure prema staji u kojoj su bile onage. Kola su vrlo brzo bila upregnuta. Sve je muĉila jedna jedina misao: što prije stići do obora i pustiti na slobodu ţ ivotinje u njemu zatvorene. Još nisu bila tri sata ujutro, a oni su već bili u oboru. Doĉekalo ih je tamo jezivo meketanje i blejanje divljih koza i ovaca. Već je bujica usijane i tekuće lave klizila niz obronak brda i zahvatila drvenu ogradu na tome dijelu. Ayrton je naglo otvorio vrata obora. Ţivotinje su kao poludjele jurnule u svim smjerovima. Nije prošao niti sat, a uzavrela je lava preplavila obor, pretvorila u paru vodu potoĉića koji je kroza nj protjecao, zapalila brvnaru koja je planula poput slame i progutala drvenu ogradu do posljednjega stupa. Od obora nije ostalo ništa, kao da ga nikad nije ni bilo! Naseljenici se htjedoše suprotstaviti toj bujici, oni su to ĉak i pokušali, ali je to bila besmislena i beskorisna rabota, jer je ĉovjek nemoćan pred njom, kao da ga nikad nije ni bilo! Osvanuo je dan, 24. sijeĉnja. Prije nego što će se vratiti u Granitni dvorac, Cyrus Smith i njegovi prijatelji htjedoše vidjeti kojim će smjerom udariti bujica lave. Vrh je Franklinova brda sada bio nagnut prema istoĉnoj obali otoka, te je stoga postojala opasnost da će bujica poteći preko guste Jakamarske šume k zaravni Veliki vidikovac. Jezero će nas zaštititi! reĉe Gedeon Spilett. Nadam se! odgovori na to Cyrus Smith. Naseljenici htjedoše krenuti k zaravni na koju se sruĉio viši stoţ ac Franklinova brda, ali im se lava isprijeĉila na putu, nadirući s jedne strane dolinom Crvenog potoka, a s druge dolinom Vodopadne rijeke i pretvarajući u paru ta dva vodena oka. Tu bujicu nije bilo moguće prijeći, naprotiv, morali su se pred njom povući. Ostavši bez svoga vrha, Franklinovo je brdo posve izmijenilo svoj izgled te se više nije moglo prepoznati. Ravna ploha je zamijenila nekadašnji krater. Kroz dva usjeka, od kojih se jedan stvorio na juţ noj, a drugi na istoĉnoj strani novoga kratera, neprestano je tekla lava, oblikovavši tako dva potpuno odvojena potoka. Iznad novoga kratera se oblak dima i pepela miješao s vodenom parom koja se nagomilala iznad otoka. Snaţ na tutnjava gromova ispreplela se s tutnjavom, koja je jeĉala u dubinama vulkana, iz ĉijegje kratera šikljalo usijano kamenje nekoliko tisuća stopa uvis, a potom se rasprskavalo u oblacima i letjelo na sve strane kao karteĉa. Nebo je na erupciju vulkana odgovaralo sijevanjem munja. Oko sedam sati ujutro naseljenici se više nisu mogli odrţ ati na poloţ aju koji su bili zauzeli na rubu Jakamarske šume. Ne samo da su komadi kamenja izbaĉeni iz vulkana poĉeli pljuštati oko njih, nego je i lava, izlivši se iz korita Crvenog potoka, prijetila da ih odsijeĉe od puta, koji je iz obora vodio u Granitni dvorac. Prve redove stabala zahvati vatra, a budući da se njihov sok naglo pretvarao u paru, ona su praskala poput vatrometa, dok su druga, manje vlaţ na, ostala ĉitava usred poplave. Naseljenici krenuše prema Granitnom dvorcu hodajući, takoreći, natraške. Ali, zbog nagnuta zemljišta, bujica lave je brzo napredovala prema istoku. Dok su se donji slojevi lave odmah zgušnjavali, preko njih su brzo nadirali novi, još usijani slojevi. MeĊutim, glavna bujica koja je nadirala dolinom Crvenog potoka bivala je sve opasnijom. Ĉitav taj dio šume bio je u plamenu. Dok su se golemi kolutovi dima valjali iznad drveća, njihovo je korijenje već poplavila lava. posve ga ispuniti. Jezero se nije moglo izliti, jer se višak vode pretvarao u paru. Pištanje i cvrĉanje vode ispunjalo je zrak zaglušnom bukom, a vodena para, nošena vjetrom, u obliku kiše padala je u more. Nasip se sve više izduţ ivao, a blokovi stvrdnute lave gomilali su se jedni na druge. Tamo gdje je nekad bila mirna jezerska voda, sad se dizala golema gomila dimljivih stijena, kao kad iz podignutog tla izbije mnoštvo oštrih grebena. Ako zamislite strašan uragan

koji je uskomešao jezerske vode, a potom ih u takvu stanju sledio iznenadnom temperaturom od dvadeset stupnjeva ispod ništice, dobit ćete izgled kakav je jezero poprimilo tri sata pošto se nezaustavljiva bujica lave sruĉila u nj. Ovaj put je vatra pobijedila vodu. Za naseljenike je bila prava sreća što su tok lave uspjeli skrenuti u Grantovo jezero. Time su dobili nekoliko dana predaha. Zaravan Veliki vidikovac, Granitni dvorac i brodogradilište nalazili su se zasad izvan opasnosti. A tih nekoliko dana trebalo je iskoristiti za dovršetak oplate broda te da stupom i kranom zaĉepe sve rupe na njemu. Potom će ga porinuti u more i na nj se skloniti pa makar ga morali opremati jedrima kad već bude na moru. Eksplozija je ugroţ avala otok, te im ovaj više nije pruţ ao sigurno utoĉište. Zidovi Granitnog dvorca koji su im dotad pruţ ali siguran zaklon, mogli su se svakog ĉasa srušiti! Sljedećih šest dana, to jest od 25. do 30. sijeĉnja, naseljenici su obavili toliko posla na brodu koji ne bi bilo obavilo ni dvadeset ljudi. Ponekad bi se malo odmarali, a onda su se ponovno bacali na posao. Radili su danju, ali i noću, zahvaljujući sjaju plamena koji je sukljao iz vulkanskoga kratera. Iz njega je neprestano izvirala lava, premda s nešto manjom snagom. To je bila sreća, jer je Grantovo jezero bilo već prepuno, te bi se nova lava klizeći preko stare bila razlila po Velikom vidikovcu, a odatle po ţ alu. Dok je na ovoj strani otok bio barem djelimiĉno zaštićen, na zapadnoj se njegovoj strani pruţ ala druga slika. U stvari, bujica lave što je prodrla u dolinu Vodopadne rijeke, široku dolinu kroz koju je pretjecala rijeka izmeĊu niskih obala, nije naišla ni na kakve prepreke. Usijana tekućina se razlila u šume Dalekog zapada. U to doba godine, kad su vladale paklenske vrućine te je drveće bilo suše nego inaĉe, vatra se u tren raširila šumom, zahvativši istodobno i debla i guste krošnje koje su, isprepletene jedne s drugima, još više pogodovale njezinu širenju. Izgledalo je da plamena bujica juri brţ e krošnjama stabala nego bujica lave u njihovu podnoţ ju. Tada su sve ţ ivotinje: veprovi, jaguari, kabeji, Ijenivci, dlakava i pernata divljaĉ, izbezumljene od straha potraţ ile zaklon u predjelu Rijeke milosti i Utvinih moĉvara, prebacivši se preko puta, koji je vodio do Balonske luke. Ali naseljenici su bili suviše zauzeti svojini poslom, a da bi obraćali pozornost ĉak i na naj pogibelj nije od tih zvijeri. Uostalom, i oni su napustili Granitni dvorac, a nisu se htjeli ni u Dimnjake skloniti, nego su ţ ivjeli pod jednim šatorom pored ušća Rijeke milosti. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su se svakoga dana penjali na Veliki vidikovac. Ponekad bi im se pridruţ io Harbert, ali nikada Pencroff, koji nije htio vidjeti novi izgled opustošena otoka. Doista, ĉitav je otok izgledao oĉajno. Gdje su prije rasle šume, sad je zjapila pustoš. Nešto malo zelene šume ostalo je na kraju Zmijskog poluotoka. Tu i tamo crnjelo se poneko stablo bez grana. Prostor još nedavno obrastao gustim drvećem sad je bio pustiji od Utvinih moĉvara. Lava je sve preplavila. Gdje je nekad rasla divna šuma, tu je sad tlo bilo sam vulkanski pršinac. Iz dolina kojima su tekle Vodopadna rijeka i Rijeka milosti više nije pritjecala niti jedna jedina kap vode. Da je Grantovo jezero posve presušilo, naseljenici ne bi imali ĉime ugasiti ţ eĊu. Ali, na sreću, juţ ni dio jezera je ostao pošteĊen i to je bila sva pitka voda koja je ostala na otoku. Na sjeverozapadu su se ocrtavali oštri i šiljasti grebeni na vulkanskim ograncima koji su sliĉili divovskim ĉaporcima zarivenima u zemlju. Bolna li i jeziva prizora! A kakva je tuga i bol razdirala naseljenike koji su se odjednom, umjesto na plodnom otoku obraslom šumama, natapanom rijekama, obogaćenom usjevima, našli na opustošenoj hridini na kojoj bi bili pomrli od gladi da nisu imali svojih zaliha hrane! Ovo je da ĉovjeku srce prepukne od jada! jednoga dana reĉe Gedeon Spilett. Jest, Spilette odgovori inţ enjer. Daj nam, Boţ e, vremena da dovršimo ovaj brod, naše jedino utoĉište.

Ne ĉini li vam se, Cyruse, da se vulkan malo smirio? On, doduše, još uvijek izbacuje lavu, ali ne onako obilno kao prije, ako se ne varam! Nije to uopće bitno odgovori Cyrus Smith. Vatra još bukti u utrobi brda, a more se svakoga trenutka moţ e sruĉiti u nju. Mi se nalazimo u poloţ aju putnika, ĉiji brod razdire poţ ar koji oni ne mogu ugasiti i uz to znaju da će prije ili poslije vatra prodrijeti u komoru s barutom! DoĊite, Spilette, doĊite, ne smijemo gubiti vrijeme! Sljedećih osam dana, to jest do 7. veljaĉe, lava je i dalje izvirala iz vulkana, ali u granicama koje smo već spomenuli. Cyrus Smith se nadasve bojao da tekuća vulkanska masa ne dospije do ţ ala, jer u tom sluĉaju brodogradilište ne bi bilo pošteĊeno. U to vrijeme su naseljenici poĉeli osjećati neko podrhtavanje u temeljima otoka, koje ih je vrlo zabrinulo. Bio je 20. veljaĉe. Trebalo je još mjesec dana raditi na brodu da bi bio sposoban zaploviti morem. Hoće li otok izdrţ ati dotad? Pencroff i Cyrus Smith su kanili porinuti brod u more ĉim budu sigurni da trup neće propuštati vodu. Most, unutarnje ureĊenje broda, namještanje jedara, sve će to dovršiti poslije. Najhitnije je zasad bilo doći do sigurnog zakloništa izvan otoka. Moţ da bi bilo najbolje da onda odvuku brod do Balonske luke, odnosno, što dalje od središta erupcije, jer tu, na ušću Rijeke milosti, izmeĊu Otoĉića spasa i granitnog bedema brod je mogao biti smrvljen u sluĉaju eksplozije otoka. Stoga su naseljenici sve svoje napore usmjerili na to da što prije dovrše brodski trup. Tako je stigao i 3. oţ ujka. Raĉunali su da će brod porinuti za desetak dana. Nada ponovno ispuni srca naseljenika koji su toliko propatili u tijeku ĉetvrte godine svoga boravka na Lincolnovu otoku! Pa ĉak i Pencroffa kao da je pomalo napuštalo njegovo mraĉno raspoloţ enje u koje bijaše zapao, videći pustoš i uništenje otoka. Istina, on više nije ni na što drugo mislio nego na taj brod u koji je polagao sve svoje nade. Dovršit ćemo ga govorio je inţ enjeru dovršit ćemo ga, gospodine Cyruse. A i vrijeme je. Ljeto odmiĉe, te ćemo se ubrzo naći u punoj ravnodnevnici. Naposljetku, pristat ćemo na otoku Taboru i tamo ćemo prezimiti! Ali što je otok Tabor prema Lincolnovu otoku! Ah, baš sam loše sreće! Nikad nisam vjerovao da ću doţ ivjeti ovako nešto! Poţ urimo! uvijek je isto odgovarao inţ enjer. I radili su ne gubeći ni trenutka. Gospodaru, upita Nab nekoliko dana poslije toga inţ enjera što mislite bi li se sve ovo bilo dogodilo da je kapetan Nemo još ţ iv? Bi, Nabe odgovori Cyrus Smith. A ja mislim da ne bi! prošaputa Pencroff. 1 ja! odgovori ozbiljno Nab. Poĉetkom oţ ujka Franklinovo brdo poprimi vrlo opasan izgled. Poput kakve kiše stakleni konĉići, ti stvrdnuti komadići lave, poĉeše padati po otoku. Krater se ponovno ispunio lavom koja se poĉela razlijevati po svim vulkanskim padinama. Bujica poteĉe preko stvrdnute lave i na kraju uništi na svom putu mršave konture stabala koja su izdrţ ala nalet prve erupcije. Ovaj put lava se sruĉi na jugozapadnu obalu Grantova jezera. Prebaci se preko Glicerinskog potoka i preplavi Veliki vidikovac. Ovaj posljednji udar, nanesen svemu što su naseljenici stvorili, bio je strašan. Ništa nije ostalo na Velikom vidikovcu, ni staje, ni zgrade u peradarniku, ni vjetrenjaĉa. Prestrašena perad razbjeţ ala se na sve strane. Na Topu i Jupu su se opaţ ali znakovi velikog straha. Njihov ih je ţ ivotinjski nagon upozoravao da se primiĉe neka strašna nesreća. Velik dio ţ ivotinja stradao je za prve erupcije vulkana. One što su preţ ivjele, sklonile su se u Utvine moĉvare i na Veliki vidikovac, ali je i ovamo dospjela plamena rijeka lave, izlila se preko ruba granitna bedema i poĉela izlijevati na ţ alo svoju usijanu tekućinu. Veliĉanstveni uţ as ovoga prizora ne moţ e se opisati. U noći je ta bujica rastaljenih metala, s usijanom parom pri vrhu i uskiptjelim tvarima pri dnu, bila sliĉna nekakvoj plamenoj Nijagari. Naseljenici su bili istjerani iz svog posljednjeg zaklona. Premda još gornji sastavci broda

nisu bili premazani katranom, oni odluĉe porinuti brod u more! Ali te noći izmeĊu 8. i 9. oţ ujka golem stup pare izbije iz kratera i usred zaglušne detonacije popenje se više od tri tisuće stopa uvis. Zid Dakkarove pećine je vjerojatno popustio pod snagom plinova, more je provalilo u središnje ţ drijelo vulkana i voda se odmah pretvorila u paru. Krater nije bio dostatno širok da bi propustio sve te pare. Eksplozija koju se moglo ĉuti na sto milja udaljenosti, odjekne zrakom. Komadi brda se sruše u ocean. Za nekoliko minuta more bijaše prekrilo mjesto gdje se trenutak prije toga nalazio Lincolnov otok.

XX.

OSAMLJENI GREBEN NA TIHOM OCEANU POSLJEDNJE UTOĈIŠTE NASELJENIKA S LINCOLNOVA OTOKA SMRT NA POMOLU NENADANA POMOĆ ZAŠTO I OTKUD ONA STIŢE POSLJEDNJE DOBROĈINSTVO JEDAN OTOK NA KOPNU GROB KAPETANA NEMA Osamljena stijena, dugaĉka trideset, široka petnaest, a visoka deset stopa, dizala se nad morem. To je bila jedina ĉvrsta toĉka koju nisu preplavili valovi Tihog oceana. To je bilo sve što je ostalo od bedema na kojemu se nalazio Granitni dvorac! Granitni bedem se srušio, a potom raspao. Nekoliko stijena koje su nekad bile dijelom velike dvorane tvorilo je sada tu gomilu. Sve ostalo je nestalo u ponoru koji se širio oko njih: donji dio Franklinova brda, ĉeljusti u Zaljevu morskog psa, zaravan Veliki vidikovac, Otoĉić spasa, granitne hridine kojima je bila opkoljena Balonska luka, bazaltne stijene Dakkarove pećine, Zmijski poluotok u svoj svojoj duţ ini i premda udaljen od središta eksplozije! Od ĉitava Lincolnova otoka nije preostalo ništa drugo do ovaj uski greben na koji su se sklonili šestorica naseljenika i njihov pas Top. Sve su ţ ivotinje nastradale u toj katastrofi. I ptice i svi ostali predstavnici ţ ivotinjskoga svijeta na otoku ili su bili raskomadani ili su se podavili. I jadni Jup je našao smrt u rascijepljenoj zemlji. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Nab, Harbert, Ayrton i Pencroff su ostali ţ ivi, jer su se u trenutku kad su ostaci otoka letjeli na sve strane, nalazili u šatoru iz kojega su odbaĉeni u more. Kad su se pojavili na površini, opazili su ni sto metara daleko od sebe, ovu gomilu stijena. Zaplivali su prema njoj i popeli se gore. Na toj su hridini ţ ivjeli već deset dana. Nešto hrane koju su prije katastrofe izvukli iz spremišta Granitna dvorca, malo pitke vode što se saĉuvalo poslije zadnje kiše u jednoj rupi hridine, bilo je sve što su ti nesretnici imali. Njihova posljednja nada, njihov brod bio je uništen. Nije postojala doista nikakva mogućnost napuštanja toga grebena. Niti su imali vatre, niti su je imali ĉime zapaliti. Bilo im je suĊeno umrijeti. Dana 18. oţ ujka imali su konzervirane hrane još samo za dva dana, premda su je vrlo štedljivo trošili. Ništa im nije pomagalo: ni njihovo znanje, ni njihova dovitljivost. Njihova sudbina je bila u Boţ jim rukama. Cyrus Smith je bio miran. Gedeon Spilett je bio malo uznemiren, a Pencroff je, razdiran prigušenim bijesom, hodao amotamo po grebenu. Harbert se nije odvajao od inţ enjera. Gledao ga je kao da od njega oĉekuje pomoć, koju mu ovaj nije mogao pruţ iti. Ayrton i Nab su se pomirili sa sudbinom. Ah! Koje li nevolje! Koje li nevolje! ĉesto je ponavljao Pencroff. Da nam je barem orahova ljuska, otplovili bismo do otoka Tabora! Ali ništa, ama baš ništa! Kapetan Nemo je dobro uĉinio što je umro! odjednom se javi Nab. Sljedećih pet dana Cyrus Smith i njegovi nesretni prijatelji ţ ivjeli su štedeći što su više mogli ono malo hrane. Jeli su tek toliko da ne pomru od gladi. Već su posve bili malaksali. Harbert i Nab su već poĉeli bulazniti. Jesu li u takvu poloţ aju mogli saĉuvati barem iskru nade? Nisu! Što ih je još moglo spasiti? Moţ da neki brod koji bi prošao u blizini grebena? Ali oni su iz iskustva znali da brodovi nikad ne plove tim dijelom Tihog oceana! Jesu li mogli raĉunati na to da bi sama Providnost mogla upravo u to vrijeme poslati škotsku jahtu da potraţ i Ayrtona na otoku Taboru? To nije bilo vjerojatno. Uostalom, ĉak kad bi i došla, budući da naseljenici nisu mogli ostaviti obavijest na

otoku Taboru o promjeni Ayrtonova boravka, zapovjednik jahte bi napustio otok, pošto bi ga dobro pretraţ io, i otplovio prema sjeveru. Ne, oni se nisu mogli nadati spasu. Smrt, strašna smrt od gladi i ţ eĊe ĉekala ih je na toj hridini. Već su leţ ali na toj stijeni, bez ţ ivota, bez svijesti, ne znajući više što se oko njih dogaĊa. Jedino je još Ayrton s krajnjim naporom ponekad dizao glavu i bacao oĉajne poglede po beskrajnom moru...! Ali gle, ujutro 24. oţ ujka Ayrton raširi ruke prema jednoj toĉki u prostoru. On se podigne, najprije na koljena, a potom se posve uspravi i rukom poĉne davati znakove... Jedan brod je bio na vidiku! Taj brod nije plovio nasumce morem. Greben je bio cilj kojemu je on upravio pramac, pojaĉavajući paru. Nesretni naseljenici bi ga bili opazili još prije nekoliko sati da su imali snage promatrati obzorje! Duncan! promrmlja Ayrton i padne bez svijesti na greben. Kad su Cyrus Smith i njegovi prijatelji došli k svijesti zahvaljujući skrbi koja im je bila dana, nalazili su se u sobi jednoga parobroda, a da uopće nisu bili svjesni kako su izbjegli smrt. Jedna Ayrtonova rijeĉ je bila dostatna da sve shvate. Duncanl prošaputa. Duncanl ponovi Cyrus Smith. A potom podiţ e ruke prema nebu i poviĉe: O svemoćni Boţ e! Ti si htio da se mi spasimo! Doista, to je bio Duncan, jahta lorda Glenarvana. Njom je sada zapovijedao Robert, sin kapetana Granta, kojega je lord Glenarvan poslao na otok Tabor da tamo potraţ i Ayrtona i vrati ga u domovinu poslije dvanaest godina ispaštanja...! Naseljenici su, dakle, bili spašeni i oni su se sada nalazili na putu za domovinu! Kapetane Roberte upita Cyrus Smith kapetana kako vam je palo na um, pošto ste napustili otok Tabor, gdje niste pronašli Ayrtona, skrenuti sto milja prema sjeveroistoku? Gospodine Smith odgovori Robert Grant ta to smo mi uĉinili ne samo radi Ayrtona, nego da bismo spasili i vas i vaše prijatelje. Moje prijatelje i mene? Pa da! Na Lincolnovu otoku! Na Lincolnovu otoku! povikaše istodobno Gedeon Spilett, Harbert, Nab i Pencroff, ĉudom se ĉudeći. Otkud vam je poznat Lincolnov otok kad uopće nije unesen u pomorske karte? upita Cyrus Smith. Ja sam doznao za nj iz ceduljice što ste je vi ostavili na otoku Taboru odgovori Robert Grant. Ceduljice? poviĉe Gedeon Spilett. Dakako! Uostalom, evo te ceduljice odgovori Robert Grant, pokazujući naseljenicima papirić na kojemu su bile naznaĉene zemljopisna širina i duţ ina Lincolnova otoka, "sadašnjega prebivališa Ayrtona i petorice ameriĉkih naseljenika". Kapetan Nemo...! na to će Cyrus Smith pošto je proĉitao ceduljicu i zamijetio da je pisana istom rukom kao i ona, koju su pronašli u oboru! Ah! reĉe Pencroff. On je, dakle, uzeo našu Bonadventuru i potpuno sam otplovio do otoka Tabora...! Da bi na njemu ostavio ovu cedulju! doda Harbert. Imao sam, dakle, pravo poviĉe mornar kad sam kazao da će nam kapetan Nemo ĉak i poslije svoje smrti napraviti još neku uslugu!

Dragi prijatelji reĉe Cyrus Smith vrlo uzbuĊenim glasom neka milostivi Bog primi dušu kapetana Nema, našega spasitelja! Na te zadnje rijeĉi Cyrusa Smitha naseljenici poskidaju kape i prošapću ime kapetana Nema. U tome se trenutku Ayrton pribliţ i inţ enjeru i jednostavno mu reĉe: Kamo odloţ iti ovaj kovĉeţ ić? Bio je to kovĉeţ ić koji je Ayrton spasio izlaţ ući svoj ţ ivot opasnosti u trenutku kad je more progutalo otok i sad ga je pošteno vraćao inţ enjeru. Ayrtone! Ayrtone! poviĉe Cyrus Smith vrlo uzbuĊen. Potom se obrati Robertu Grantu ovim rijeĉima: Gospodine, na otoku Taboru ste ostavili krivca, ali sad pred vama stoji ĉovjek koji je ispaštanjem postao pošten i kojemu ja s ponosom pruţ am ruku! Poslije toga naseljenici ispriĉaju Robertu Grantu ĉudnovatu povijest kapetana Nema i naseljenika s Lincolnova otoka. Pošto je kapetan Robert Grant zabiljeţ io poloţ aj grebena koji će u buduće biti oznaĉen na zemljopisnim kartama, on izda nareĊenje da brod krene prema sjeveru. Poslije petnaest dana naseljenici se iskrcaju u Americi. U njihovoj je domovini vladao mir poslije uţ asna rata koji je osigurao pobjedu pravde i prava. Od blaga sadrţ anog u kovĉeţ iću koji je kapetan Nemo darovao naseljenicima Lincolnova otoka, najveći dio je potrošen na kupnju prostranog imanja u drţ avi Iowi. Jedan je biser, meĊutim, i to najljepši, bio odvojen i poslan na dar lady Glenarvan, kao znak zahvalnosti brodolomaca koji su se Duncanom vratili u domovinu. Tu, na to imanje, naseljenici su pozvali na rad, a to će reći da su ponudili bogatstvo i sreću svima onima kojima su mislili ponuditi gostoprimstvo na Lincolnovu otoku. Tu je bila utemeljena prostrana naseobina, koju su nazvali imenom otoka nestaloga u dubinama Tihog oceana. Na tom imanju je bila rijeka koju su nazivali Rijekom milosti, jedno brdo kojemu su dali ime Franklinovo brdo, jedno jezerce koje nazvaše Grantovo jezero, bile su šume koje su postale Daleki zapad. To je imanje bilo neka vrsta otoka na kopnu. Pod sposobnim upravljanjem inţ enjera Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja imanje je u svemu napredovalo. Svi naseljenici s Lincolnova otoka ostali su na tom imanju, jer su se zakleli da će uvijek zajedno ţ ivjeti. Nab ondje gdje i njegov gospodar, Ayrton u svakoj prigodi pripravan ţ rtvovati se, Pencroff više farmer nego što je ikad bio mornar, Harbert koji je dovršio svoje nauke pod nadzorom Cyrusa Smitha, Gedeon Spilett koji je tu utemeljio New Lincoln Herald, najbolje novine na svijetu. Tu su Cyrusu Smithu i njegovim prijateljima više puta došli u posjet lord i lady Glenarvan, kapetan John Mangles i njegova gospoĊa, sestra Roberta Granta, potom sam Robert Grant, bojnik MacNabbs, dakle svi oni koji su bili umiješani u dvostruku povijest kapetana Granta i kapetana Nema. Tu su, na kraju, svi ţ ivjeli sretno, ujedinjeni u sadašnjosti kao što su bili u prošlosti. Ali oni nisu nikad zaboravili otok na koji su stigli i goli i bosi, na otok koji im je u tijeku ĉetiriju godina davao ono što im je bilo potrebno i od kojega nije ostalo ništa drugo do komad granita o koji su tukli valovi Tihog oceana i gdje se nalazio grob kapetana Nema.

O piscu:

Jules Verne (Nantes

, 8. februara 1828 . - Amiens , 24. marta 1905 . francuski je pisac romana za djecu i odrasle, pionir nauĉne fantastike . U mladosti ga je privlaĉilo pozorište i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila nauĉna otkrića, daleke zemlje, smione plovidbe, istraţ ivaĉki podvizi. Nauĉnofantastiĉnim romanom "Pet tjedana u balonu" stvorio je novu vrstu proze i osvojio milione mladih ĉitalaca. Uskoro je napisao roman "Pustolovine kapetana Hatersa", ĉiji su doţ ivljaji odveli ĉitaoce u polarnu pustinju, a potom "Putovanje u središte Zemlje". Preveden je na sve evropske jezike. Svoje je junake Verne ispalio na Mjesec, pustio da plove pod morem u podmornici i natjerao da put oko svijeta prevale za samo osamdeset dana, što je u ono vrijeme bio fantastiĉan pothvat. Najzanimljivije je bilo to da je Jules Verne sam bio uvjeren da će se prije ili kasnije njegova maštanja ostvariti. Njegovi likovi - kapetan Nemo i Phileas Fogg poznati su djeci širom svijeta, i danas se pojavljuju u djelima drugih autora, npr. filmu League of Extraordinary Gentlemen (2003).