Zidni elementi

TEMELJNE POSTAVKE PRORAČUNA

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

JOSIP JURAJ STROSSMAYER UNIVERSITY OF OSIJEK

www.gfos.hr

TEMELJNI ZAHTJEVI  Konstrukcija se mora proračunati i izvesti tako da izdrži sva predviđena i propisana djelovanja i ostale učinke za vrijeme izvedbe i uporabe.  Konstrukcija mora biti uporabljiva.  Konstrukcija mora imati potrebnu trajnost i umjerene troškove održavanja.  Veličina mogućeg oštećenja konstrukcije ne smije biti nesrazmjerna uzroku (eksplozija, udar vozila, potres i sl.).  Oblik konstrukcije treba biti takav da se konstrukcija ne sruši zbog teškog oštećenja ili rušenja jednog elementa. www.gfos.hr

DJELOVANJA NA KONSTRUKCIJU  Djelovanje, općenito, može biti: - sila (neposredno djelovanje) - prisilna deformacija  Prema djelovanju u vremenu:

- stalna djelovanja (G) - promjenjiva djelovanja (Q) - izvanredna djelovanja (A)

 Promjena djelovanja u prostoru: - nepomična djelovanja - slobodna djelovanja www.gfos.hr

GRANIČNA STANJA  Granično stanje je ono stanje nakon kojeg konstrukcija više ne udovoljava projektnim zahtjevima.  Razlikujemo dva osnovna granična stanja: - granično stanje nosivosti (gubitak ravnoteže konstrukcije ili nekog njezinog dijela, slom ili gubitak stabilnosti konstrukcije ili njezinog dijela) - granično stanje uporabljivosti (deformacije ili progibi koji utječu na izgled ili uporabu konstrukcije ili uzrokuju oštećenja na oblogama ili nekonstrukcijskim elementima) www.gfos.hr

GRADIVA

www.gfos.hr

GRADIVA 1. ZIDNI ELEMENTI ZIDANE KONSTRUKCIJE: Konstrukcije izvedene iz zidnih elemenata (opeke ili blokova) vezanih vezivom (mortom).  ZIDNI ELEMENT - BLOK: Predgotovljeni građevinski proizvod (blok od gline, kamena, betona, vapna sa silicijskim agregatom) namijenjen izvedbi ziđa.  ZIĐE: Građevinski kompozit koji nastaje naizmjeničnim polaganjem zidnih elemenata (blokova) između nekog vezivnog materijala - morta, čime se postižu raznovrsne strukture i teksture zidanih konstrukcija.

www.gfos.hr

2. VRSTE ZIDNIH BLOKOVA (prema vrsti materijala):  GLINENI ZIDNI BLOK: opeka i opečni blokovi. Nastaju pečenjem elemenata oblikovanih od sirove gline.  KALCIJSKO – SILIKATNI ZIDNI BLOKOVI: Proizvedeni od smjese silicijskog agregata, vapna, izrađeni pod tlakom i zaparivani.  BETONSKI ZIDNI BLOKOVI: Proizvedeni od smjese agregata normalne težine (kamena) i cementa, izvedeni u kalupima, vibrirani.  BETONSKI ZIDNI BLOKOVI OD LAKOG AGREGATA: Proizvedeni od smjese lakog agregata (npr. ekspandirana šljaka visokih peći, ekspandirana glina) i veziva, izvedeni u kalupima, vibrirani.  PORASTI (AERIRANI I AUTOKLAVIRANI) BLOKOVI: Proizvedeni od smjese finog silicijskog agregata, cementa, vapna i dodatka za stvaranje mjehurića. Izrađuje se u autoklavama i oblikuje rezanjem.  KAMENI ZIDNI BLOKOVI: Izrađeni od blokova kamena klesanih ili rezanih na određene dimenzije, te od lomljenog kamena napravilnog oblika.

www.gfos.hr

VRSTE ZIDNIH ELEMENATA (prema vrsti materijala): NAZIV

OPIS Opeka Zidni blokovi od gline prema EN 771-1 Blokovi Pješčani zidni blokovi (od kalcij silikatnog pijeska) prema EN 771-2 Blokovi od betona i Blokovi od betona (sastavljene gustoće i dodaci za pore) lakog betona prema EN 771-3 Betonski i zidni blokovi prema EN 771-5 Plinobetonske opeke Blokovi od lakog betona prema EN 771-4 (porozni beton) Blokovi izrađeni od betona s dodacima Blokovi od prirodnog Blokovi od prirodnog kamena obrađenog na mjeru kamena prema EN 771-6

www.gfos.hr

GLINENI ZIDNI BLOKOVI

www.gfos.hr

GLINENI ZIDNI ELEMENTI ZA PREGRADNE ZIDOVE

www.gfos.hr

Blokovi od betona i lakog betona

www.gfos.hr

POROBETONSKI BLOK

www.gfos.hr

Blokovi od prirodnog kamena

Kameni zid

www.gfos.hr

Razredi zidnih elemenata • Zidni elementi podijeljeni su u dva razreda: Razred I: svi elementi za koje je proizvođač osigurao kontrolu kakvoće, te koji imaju deklariranu tlačnu čvrstoću s 5% fraktile u svakoj pošiljci Razred II: svi elementi koji imaju srednju vrijednost tlačne čvrstoće jednaku deklariranoj. •Svi zidni elementi od prirodnog kamena svrstani su u razred II.

www.gfos.hr

Razredi zidnih elemenata KLASA I

OPIS je u slučaju da se proizvođač obveže isporučivati zidne blokove koji imaju propisanu čvrstoću i pri čijoj se proizvodnji provodi kontrola kvalitete. Kontrola treba utvrditi vjerojatnost da srednja vrijednost tlačne čvrstoće jedne isporuke nije manja od //5%// propisane. Uzimanje uzoraka za ispitivanje treba biti prema EN 771 i ispitivanje provedeno prema EN772-1. Napomena: U nacionalnim dokumentima je mogu utvrditi dodatne uvjete kontrole kvalitete. II se uzima kada srednja vrijednost tlačne čvrstoće odgovara zahtjevima iz EN771, ali nisu ispunjeni dodatni zahtjevi za kategoriju I. Blokove od prirodnog kamena treba uzeti kao kategoriju II klasu. Za primjenu jednadžbi i ostalih brojnih vrijednosti treba zidne blokove svrstati u grupe: 1, 2a, 2b ili 3. Zahtjevi za zidne blokove pojednih grupa su dani u tablici 3.1. www.gfos.hr

Zahtjevi u pogledu šupljina

www.gfos.hr

Zahtjevi u pogledu šupljina - uvjeti

www.gfos.hr

www.gfos.hr

SVOJSTVA ZIDNIH ELEMENATA • Osnovna svojstva zidnih elemenata su: 1 Tlačna čvrstoća - do sada se opisivala “markom”, no sama tlačna čvrstoća pojedinog zidnog elementa nije jedina mjerodavna za nosivost zida (također utječu i dimenzije elementa, odnosno broj horizontalnih sljubnica) 2 Trajnost - zidni blokovi moraju biti dovoljno otporni za vrijeme predviđene uporabe građevine u lokalnim uvjetima okoline.

www.gfos.hr

TLAČNA ČVRSTOĆA • opisuje se normaliziranom tlačnom čvrstoćom fb: To je tlačna čvrstoća zidnog elementa prevedena (predstavljena) na tlačnu čvrstoću na zraku sušenog zidnog uzorka širine 100 mm i visine 100 mm. • Tlačna čvrstoća fb ovisi o: - vlažnosti zidnog elementa u trenutku ispitivanja - obliku i veličini zidnog elementa

• Uzorci zidnih elemenata ispituju se na uzorcima koji su prethodno bili uronjeni u vodu 24h. Rezultati ispitivanja zidnog elementa moraju se prevesti na normaliziranu tlačnu čvrstoću tako da se dobivena srednja tlačna čvrstoća množi s 1,10 (za elemente od pečene gline), odnosno 1,20 (za sve ostale elemente). Ta se vrijednost množi s faktorom oblika δ.

www.gfos.hr

Faktor oblika δ

www.gfos.hr

Srednja čvrstoća na tlak Najmanja srednja čvrstoća na tlak okomito na naliježuću površinu (dobivena prethodnim postupkom) je 2,5 N/mm2 Najmanja tlačna čvrstoća u horizontalnom smjeru je 2,0 N/mm2

www.gfos.hr

ODREĐIVANJE TLAČNE ČVRSTOĆE (EN 772-1:2000) • Najmanji broj ispitnih uzoraka mora biti ššest, ali i veći broj možže biti određen u specifikaciji proizvoda, u kojem se slučaju mora odabrati veći broj • lica uzoraka, bilo da je to cijeli zidni element ili dio izrezan iz većeg elementa, na koji valja nanijeti opterećenje, moraju biti ravna do odstupanja od 0,1 mm na svakih 100 mm • Ako prethodna odredba nije ispunjena, iada površine treba pripremiti brušenjem ili nanašanjem sloja za izravnanje (tzv. Kapa) Upotrebljavati cement i pijesak za mort za izradu sloja za izravnanje za kojeg se očekuje da ima najmanju tlačnu čvrstoću, kada je ispitivan u skladu s prEN 1015-11, u vrijeme ispitivanja uzoraka, a najmanje toliko koliko se očekuje od zidnog elementa ili 30 N/mm2, a mjerodavna je manja veličina. • Svaki element treba staviti na glatku krutu ploču načinjenu od brušenog stakla ili nehrđajućeg čelika koja ne odstupa od ravnine za više od 0,1 mm na svakih 100 mm. www.gfos.hr









Ploču treba premazati oplatnim uljem ili postaviti list tankog papira ili plastični film da se spriječi povezivanje morta i ploče. Tada treba na ploču postaviti ravnomjerni sloj morta debljine oko 5 mm te oko 25 mm dulje nego je duljina elementa i oko 10 mm šire. Uzorak treba čvrsto pritisnuti u sloj morta tako da vertikalna os uzorka bude okomita na ravninu ploče. Ovaj uvjet okomitosti treba provjeriti kutnikom ili uspravnom libelom na svakom od četiri vertikalna lica uzorka. Nakon toga treba provjeriti da je debljina morta najmanje 3 mm preko cijele površine i da su šupljine naliježuće površine, koje su pravilno ispunjene kada se zidni elementi polažu u zid, također potpuno ispunjene mortom. Šupljine se ne ispunjavaju osim ako su one takve da ih se namjerava ispuniti pri izvedbi. Sav višak morta treba odstraniti sa stranica zidnih elemenata. Uzorak i mort se tada pokriju vlažnom krpom. Krpu treba trajno držati vlažnom.

www.gfos.hr

Njega ispitnih uzoraka prije ispitivanja  Njega sušenjem na zraku Uzorke treba skladištiti najmanje 14 dana u laboratoriju pri temperaturi ≥ 15 oC i relativnoj vlažnosti ≤ 65 %. Uzorci se mogu ispitivati prije 14 dana ako se postigne stalna masa-u dva uzastopna vaganja u razmaku ne manjem od 24 sata, gubitak mase izmađu dva mjerenja manji od 0,2 % ukupne mase. Uzorak se suši na temperaturi od 105 oC ± 5 oC najmanje 24 sata i hladi na sobnoj temeperaturi najmanje 4 sata.  Njega sušenjem u sušioniku  Njega do 6% sadržaja vlage  Njega uranjanjem u vodu www.gfos.hr

Opterećenje  U početku treba rabiti bilo koju prikladnu brzinu opterećenja ali, na otprilike polovici očekivanog najvećeg opterećenja, treba brzinu prilagoditi tako da se najveće opterećenje dosegne u ne manje od približno jedne minute.  Tablica daje orijentacijske vrijednosti odabira prikladnih brzina opterećenja.

www.gfos.hr

Proračun i prikaz rezultata  Valja proračunati čvrstoću svakog uzorka dijeleći najveće opterećenje s opterećenom ploštinom, što je bruto ploština za zidne elemente koje se polaže u mort na cijeloj sljubnici, na vanjskim rebrima ili rubnim trakovima morta, i za one koje sadrže udubljenja koja se ne ispunjavaju mortom pri izvedbi.  Rezultati se zaokružuju do najbližih 0,1 N/mm2.

www.gfos.hr

www.gfos.hr