Zdenka Janeković-Romer, Nasilje Zakona - Gradska Vlast i Privatni Život u Kasnosrednjovjekovnom i Ranonovjekovnom Dubrovniku

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

14:32

Page 9

9

Anali Dubrovnik 41 (2003): 9-44

Izvorni znanstveni rad UDK 94(497.5 Dubrovnik)“14/15” UDK 392(497.5 Dubrovnik)“12/14” Primljeno: 23.11.2002.

NASILJE ZAKONA: GRADSKA VLAST I PRIVATNI ÆIVOT U KASNOSREDNJOVJEKOVNOM I RANONOVOVJEKOVNOM DUBROVNIKU ZDENKA JANEKOVI∆-RÖMER SAÆETAK: »lanak raspravlja o zakonskim odredbama kojima je dubrovaËka vlada tijekom 15. stoljeÊa nastojala regulirati privatni æivot graana. Utjecaj novog vala katoliËke duhovnosti i opÊi trendovi zadiranja svjetovnih vlasti u podruËje privatnosti stopili su se u Dubrovniku sa srednjovjekovnom vizijom reda koji odreuje mjesto Ëovjeka i Ëuva druπtvo, kao i sa novovjekovnim vienjem nadleænosti i duænosti dræavnih vlasti. Uz pomoÊ dobro ustrojenog i razgranatog administrativnog aparata, vlast je preuzela u svoje ruke moralni odgoj graana Ëak i ranije i uËinkovitije nego mnogo veÊe i moÊnije europske dræave.

Uvod Brojne i razliËite odredbe dubrovaËkih zakona, osobito onih iz 15. i 16. stoljeÊa, otkrivaju da je tijekom tog razdoblja vlast DubrovaËke Republike sve viπe zadirala u privatnost svojih graana. Raspon takvih intervencija vrlo je πirok, od vaænih druπtvenih pitanja kao πto je sklapanje braka, mirazni ugovori ili odnos dræave i crkve, do obiteljskog æivota i seksualnosti, pa i naoko rubnih stvari kao πto su igre i odijevanje i mladenaËke zabave. Prema potrebi, vlada je odluËivala koji su brakovi poæeljni, a koji nisu i koliki mora biti miraz za te brakove. Propisivala je pogrebne i svadbene obiËaje, pa Ëak Zdenka JanekoviÊ-Römer, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. Adresa: I. LuËiÊa 3, 10000 Zagreb, e-mail: zdenka.janekovic-roemer@zg. hinet.hr.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

14:32

10

Page 10

Anali Dubrovnik 41 (2003)

i jela koja je tom prilikom dopuπteno jesti. Ne tako rijetko, gradska vijeÊa raspravljala su o duljini neËijeg ogrtaËa i rukava. OËi dræavnih sluæbenika bile su svugdje i nadgledale javni, privatni, pa i intimni æivot DubrovËana. Nova ograniËenja objaπnjavaju opÊi trendovi zadiranja svjetovnih vlasti u podruËje privatnosti, ali isto tako i oblikovanje dubrovaËke dræavnosti u kasnom srednjem vijeku, te potpuna prevlast svjetovnih vlasti nad Crkvom. Pravni diskurs bio je pod jakim utjecajem krπÊanskog morala, no ispod poboæne povrπine uvijek je probijao interes Republike. Zakonodavci su spremno nazivali Dubrovnik respublica Christiana, no moÊ Crkve bila je ondje potisnuta viπe nego igdje. Na razliËite naËine vlast je zaobilazila kanonsko pravo i krπila prava klera. Moæe se reÊi da je vlast manipulirala poboænoπÊu i krπÊanskom moralkom koristeÊi novi val religioznosti u politiËke svrhe. U 15. stoljeÊu DubrovaËka Republika bila je administrativna dræava, usredotoËena na red i nadzor nad Ëitavom zajednicom. Pritisak zakona na privatni æivot graana, koji je Ëuvao poredak, moæe se promatrati kao oblik nasilja, jer je ograniËavao prava pojedinaca u privatnoj sferi æivota. Odstupanja i nered u privatnom ponaπanju vlast je smatrala opasnim znakom moguÊeg druπtvenog ili politiËkog nemira. S time u vezi postavljaju se pitanja o suvremenim politiËkim idejama i razmiπljanjima vladajuÊe elite o vlasti i politiËkom poretku. OjaËale gradske institucije omoguÊile su πirenje jurisdikcije vlade, a to su potvrdili i novi zakoni, koji prije svega jaËaju autoritet dræavne vlasti. PaternalistiËki diskurs izvora otkriva njihovo uvjerenje da je duænost dræave odræavati disciplinu graana u privatnom i javnom æivotu. Vlast Republike nastojala je oblikovati mentalitet i ponaπanje ljudi, koristeÊi krπÊansku moralnu doktrinu i preuzimajuÊi nadleænosti Crkve u tim pitanjima. O takvim smjernicama politike svjedoËi niz sljedeÊih primjera.

Nasilje zakona u braËnom æivotu U pravnom smislu, tijekom Ëitavog srednjega vijeka sva pitanja vezana uz brak, izuzev imovinskih, bila su u nadleænosti Crkve, odnosno kanonskog prava. Crkva je odreivala pravila za uspostavljanje braËne veze i æivota u braku. Drugi stup braka bila je obitelj, koja je braËna pitanja nastojala rijeπiti u skladu sa svojim politiËkim, gospodarskim i druπtvenim interesima. Kroz kompromis tih dviju strana srednjovjekovna su druπtva ustanovila odgovarajuÊe modele braka koji su im omoguÊavali promociju druπtvenih i kulturnih

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 11

11

vrijednosti. U tu, ne uvijek usklaenu podjelu, prema kraju srednjeg vijeka sve su se viπe mijeπale svjetovne vlasti sa svojim posebnim interesima. U pojedinim sredinama u 15, a osobito u 16. stoljeÊu dolazi do promjene u odnosu izmeu druπtva i dræave u stvarima privatne naravi, pa tako i braka. Kako je dræava jaËala, imala je u rukama sve viπe sredstava za oËuvanje druπtvenog reda, pa se nije viπe morala toliko oslanjati na suradnju rodova niti na autoritet Crkve. Stoga se poËela sve otvorenije suprotstavljati i laiËkim i crkvenim normama kontrole braka. Brak i obitelj postali su javna, i to svjetovna stvar, koja viπe nije mogla biti prepuπtena slobodnoj inicijativi pojedinca niti obitelji. PostignuÊa na braËnom træiπtu bila su iznimno vaæna za druπtveno pozicioniranje dubrovaËkih vlasteoskih obitelji. Stoga plemiÊi koji su imali kÊeri za udaju nisu æalili novca ni imovine da bi postigli πto bolje sporazume. S obzirom na gospodarsku konjunkturu 15. stoljeÊa imali su i odakle financirati svoj druπtveni probitak, pa su tijekom Ëitavog stoljeÊa mirazi nezadræivo rasli. No, ti isti plemiÊi u vijeÊima su donosili drugaËije odluke, koje su iπle na uπtrb ne samo interesu nego i pravima obitelji i pojedinaca. SvjedoËanstvo o tome pruæa zakljuËak Velikog vijeÊa iz 1423. u kojem se kaæe da su uobiËajeni mirazi preπli svaku mjeru i granicu, te da oni koji æele dostojno udati kÊeri i sestre ugroæavaju vlastita dobra ili pak πalju u samostan djevojke sposobne i spremne za brak. S dobrom namjerom da to sprijeËi i da poveÊa broj plemiÊkih brakova, vijeÊe je odredilo maksimum miraza, uz vrlo visoke kazne. Nepovjerljivi Ëinovnici vlasti traæili su od ljudi koji su ugovarali brak da se prije svadbe zakunu da nisu prekrπili ovu odredbu privatnim dogovorom, mimo braËnog i miraznog ugovora. Tu su zakletvu morali polagati pred knezom i Malim vijeÊem, ne samo jednom nego onoliko puta koliko bi oni smatrali potrebnim.1 U sliËnoj odredbi iz 1446. godine primjetna je vjerska retorika u prosudbi rasta miraza i troπkova za odjeÊu nevjeste. OËevi koji su davali visoke miraze proglaπeni su pohlepnicima koji ugroæavaju svoju duπu, ne boje se Boga i ne cijene Ëast dubrovaËke vlade koju uopÊe ne sluπaju. Da ovaj puta misle ozbiljno, vijeÊnici su pokazali time πto su uveli obvezno registriranje dogovora obitelji u obliku notarskog dokumenta. Uz to, obje su strane tjedan dana prije svadbe morale poloæiti zakletvu pred knezom i Malim vijeÊem da nisu dali ili primili viπe od dopuπtenog. Za razliku od 1 Branislav NedeljkoviÊ. Liber viridis. Beograd: SANU, Zbornik za IJK III, knjiga XXIII, 1984: c. 180.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

12

30.06.2003

14:32

Page 12

Anali Dubrovnik 41 (2003)

prethodne, ova odredba uopÊe ne spominje zaπtitu prava djevojaka na udaju. Ni prethodna ograniËenja visine miraza nisu mogla mnogo utjecati na poboljπanje demografske situacije dubrovaËkog patricijata, a pogotovo ne na sudbine djevojaka kojima su roditelji namijenili redovniËke umjesto svadbenih haljina. Ne moæe se iskljuËiti namjera vlasti da ograniËenjem slobode obitelji u tom pitanju dovede do sklapanja veÊeg broja brakova, no postoje i druge smjernice zakljuËivanja. Jedan od ciljeva, ako ne i glavni cilj ove odredbe bilo je promicanje jedinstva vlasteoskog staleæa, πto se eksplicitno kaæe: vijeÊe zakljuËuje da se mora poπtovati jedinstvo i pravednost meu plemstvom, na dobro i mir grada. Ova je odredba znaËila izravno upletanje u privatne stvari, jer je zabranjivala pojedincima da slobodno raspolaæu vlastitim kapitalom i podvrgavala tu slobodu viπim interesima staleæa.2 Brojne odredbe koje govore o ograniËenju miraza i nadzoru nad tim pitanjem istodobno govore i o neuËinkovitosti takvog nadzora. Primjerice, vlada je πezdesetih godina 15. stoljeÊa rezignirano odustala od ograniËenja roka isplate miraza i od zakletve obiju strana da nisu primili viπe od dopuπtenog iznosa miraza. Svi su se ionako laæno zaklinjali, vrijeajuÊi time Boga i upropaπtavajuÊi vlastitu duπu, kaæu vijeÊnici.3 Indignirani ponaπanjem mladeæi, kojoj “nije na pameti briga o porijeklu, dobrota i dobri obiËaji”, 1505. vijeÊnici su potraæili pomoÊ od pape. Naime, traæili su od Svete Stolice da im izda bulu koja bi svakog prekrπitelja odredbi o ograniËenju miraza kaænjavala ekskomunikacijom koju bi samo papa mogao povuÊi. Istoj kazni podlijegali bi i svi oni koji su znali da je probijeno ograniËenje miraza, a nisu to dojavili vlasti.4 Godine 1540. Veliko je vijeÊe obvezalo kneza na istragu o svakom miraznom ugovoru, a notare, kancelare i stranke na polaganje zakletve. NovËanim kaznama dodano je liπavanje svih plemiÊkih sluæbi i privilegija i sramoÊenje kri2 Baldo BogiπiÊ i Konstantin JireËek, ur. Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272. Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, sv. 9. Zagreb: JAZU, 1904: IV, 3; B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: cc. 371, 391, 478; Usporedi: Zdenka JanekoviÊ-Römer. Rod i grad. DubrovaËka obitelj od 13. do 15. stoljeÊa. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zavod za hrvatsku povijest FF-a u Zagrebu, 1994: 77-89; Zdenka JanekoviÊ-Römer. Okvir slobode. DubrovaËka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma. Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999: 204-205; Susan Mosher Stuard, ≈Dowry Increase and Increments in Wealth in Medieval Ragusa (Dubrovnik).« Journal of Economic History 41/4 (1987): 796-810. 3 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus. Beograd: SANU, Zbornik za IJK III, knjiga XXIV, 1997: cc. 34, 38, 59, 77. 4 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 185.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 13

13

vokletnika pred Velikim vijeÊem. Neπto kasnijom odredbom, ta je kazna proπirena i na nasljednike poËinitelja.5 UnatoË demografskom slabljenju vlastele, tijekom prve polovice 16. stoljeÊa primjetno je da su se zakoni o ograniËenju miraza postroæavali. Vlada je raspravljala i o tome tko Êe pratiti mladenku u svadbenoj povorci, koliko Êe instrumenata svirati i gdje. Na svadbi su roditelji mladenaca uzvanicima smjeli ponuditi samo dva slijeda jela, a potom tek mlijeËne proizvode i slatkiπe, s time da niπta nisu smjeli slati onima koji nisu bili prisutni. Takoer je odreeno πto se smije darivati prilikom prvog posjeta mladiÊa kuÊi buduÊeg punca i punice i prvog posjeta zeta i kÊeri nakon svadbe. Bilo je dopuπteno darivati slatkiπe, s time da je marcipan bio strogo zabranjen, a donekle i torte, pite i drugi skuplji kolaËi. U obzir su dolazili i rupËiÊi za brisanje nosa, ali ne od skupocjenih tkanina. Godine 1515. te su odredbe postroæene, tako da je zet smio primiti samo manje darove od punice, a ukinuti su svi darovi u hrani. ©to se tiËe marcipana, ponovo je dopuπteno da se pripravlja za bolesnike, ali samo u teæini od jedne libre.6 Brojne, katkada gotovo nevjerojatno detaljne mjere jasan su znak da dræava, unatoË svojskom nastojanju, nije raspolagala uËinkovitim mehanizmima pomoÊu kojih bi mogla nadzirati obitelji glede sklapanja braka. Vlasteoske obitelji odluËno su se suprotstavljale moÊi dræave i uporno promovirale vlastite interese kroz braËne strategije. Vlastodrπci su osobitu prijetnju vidjeli u braku sklopljenom bez znanja, volje i dogovora obitelji. Strah od braka iz ljubavi u srednjem vijeku i ranom novovjekovlju bio je gotovo fiksacija, pa mnogi autori idu tako daleko da smatraju ljubav, amor, nepoæeljnim osjeÊajem u braku, grijehom sliËnim preljubu. Svojevoljnost i spontanost ljubavi zastraπivala je vlastodrπce kao izvor nereda koji izmiËe nadzoru. Taj je problem u srediπtu zapleta mnogih knjiæevnih djela u renesansi, πto svjedoËi o zabrinutosti suvremenika zbog tih pojava.7 Po crkvenom je zakonu takav tajni sporazum bio valjan, pa su svjetovne 5

B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: cc. 260, 278. B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 273. Acta Consilii Rogatorum (dalje: Cons. Rog.), ser. 3, sv. 29, ff. 110’-111; sv. 33, ff. 173’-174 (Dræavni Arhiv u Dubrovniku, dalje: DAD). 7 Philippe Ariès, ≈Love in Married Life.«, u: Western Sexuality, Practice and Precept in Past and Present Times, ur. Ph. Ariès, A. Béjin. Oxford - New York: Basil Blackwell: 130-139; Benedikt KotruljeviÊ, O trgovini i savrπenom trgovcu. Dubrovnik: DTS, 1989: 423-425; Lauro Martines, ≈Séduction, espace familial et autorité dans la Renaissance italienne.« Annales E.S.C. 53/2 (1998): 255-290; Lucia Ferrante, ≈Il matrimonio disciplinato: processi matrimoniali a Bologna nel Cinquecento.« Anali dell’ Istituto storico italo-germanico 40 (1994): 923-925. 6

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

14

30.06.2003

14:32

Page 14

Anali Dubrovnik 41 (2003)

vlasti i obitelj nastojale doskoËiti sklapanju tajnih brakova strogim nadzorom, zakonima i prijetnjama. To je osobito primjetno prije Tridentinskog koncila, koji je normirao obrede sklapanja braka i time umanjio moguÊnosti sklapanja tajnih brakova. Osobitu strogost u pogledu tajnog braka iskazali su zakoni reformistiËkih dræava. Naime, protestansko zakonodavstvo izjednaËavalo je djecu s imovinom, iz Ëega je proizlazilo da su njihove samostalne odluke u pogledu sklapanja braka protuzakonite. Slobodni sporazum nije bio dovoljan uvjet za valjani brak, veÊ je bio neophodan i pristanak roditelja. KatoliËka reforma takoer je posegla za stroæim mjerama nadzora u tom pitanju, ali je ipak ostala vjerna sakramentalnoj definiciji braka kao slobodnog i pojedinaËnog Ëina. To je vidljivo i iz dekreta Tametsi donesenog na Tridentinskom koncilu 1563, koji inzistira na javnosti braka i prisutnosti sveÊenika, ali ne i na roditeljskom odobrenju.8 No, katoliËka crkva je odredbama Tridentinskog koncila samo definirala normu i pruæila temelj za proces discipliniranja pojedinaca, koji su provele dræavne vlasti. Crkva nije bez otpora prepustila jurisdikciju u pitanjima braka, no vrlo brzo su dræavne vlasti preuzele potpuni nadzor i sekularizirale ta pitanja. I u protestantskim i u katoliËkim dræavama vlasti su poËele voditi registre brakova. Tijekom 16. stoljeÊa doπlo je do sprege izmeu obiteljskog, oËinskog autoriteta i dræavnih vlasti. To je dovelo do nastanka novog, jedinstvenog modela braka, nasuprot raznolikosti obiteljskih i rodbinskih veza koja karakterizira srednji vijek.9 OpÊa tema toga razdoblja postalo je, s jedne strane kuÊanstvo kao temelj druπtvenog poretka, a s druge samovolja mladih ljudi koji su se vjenËavali protiv volje roditelja. TragiËni kraj Shakespeareovih adolescenata Romea i Julije samo je jedan od primjera tog trenda, kaæe J. Harrington.10 U DubrovaËkoj Republici intervencija dræave u tom pitanju primjetna je veÊ u 15. stoljeÊu. DubrovaËki su zakonodavci Ëak i viπe nego mnogi njihovi suvremenici u drugim zemljama strahovali od tajnog braka sklopljenog iz ljubavi, bez dogovora i protiv volje obitelji. U oËima dubrovaËke vlastele ta je moguÊnost bila jedna od najveÊih strahota koja je prijetila zemaljskom i boæanskom redu stvari. Stoga se o tome raspravljalo kao o vaænom pitanju 8 Joel F. Harrington. ≈Hausvater and Landsvater: Paternalism and Marriage Reform in Sixteenth-Century Germany.« Central European History 21/1 (1992): 59-60; Paolo Prodi, ≈Il concilio di Trento e i libri parrocchiali.« Annali dell’Istituto italo-germanico in Trento 27 (1989): 18-20. 9 P. Prodi, ≈Il concilio di Trento e i libri parrocchiali.«: 16-17, 20. 10 J. F. Harrington, ≈Hausvater and Landsvater«: 55-58.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 15

15

dræavne politike. Ideja o slobodnom sklapanju braka, bez znanja i dopuπtenja roditelja, u zakonskoj odredbi iz 1429. godine prikazana je kao grijeh protivan volji Stvoritelja, koji je joπ u Zemaljskom raju ustanovio brak meu praroditeljima ljudi kao neπto sveto, Ëisto i brz mrlje. Protiv te svetosti nastupaju “zli ljudi loπeg poloæaja koji nagovaraju mlade djevojke iz boljih kuÊa da s njima sklope brak bez volje roditelja, πto je mrsko Bogu, protivno dobrim obiËajima i stoga velika opasnost za grad”. Kazne za sve koji bi na bilo koji naËin sudjelovali u zakljuËivanju takvog braka bile su vrlo teπke: mladoæenja je gubio sva prava na imovinu svoje æene, a njegovi suuËesnici, ukljuËivπi i sveÊenika, bili su kaænjeni tamnicom ili progonstvom. Vrijedno je zapaziti da se u obrazloæenju uopÊe ne dopuπta moguÊnost da se æena mogla promiπljeno i svojevoljno odluËiti za takav korak, motivirana ljubavlju s kojom se njezina obitelj nije slagala. Zakonodavci su oËito smatrali da su æene u takvim sluËajevima bile ærtve muπkaraca koji su htjeli prijevarom steÊi njihova dobra. Stoga su zakljuËili da sva dobra æene koja bi na takav naËin sklopila brak podlijeæu nadzoru Malog vijeÊa, sve dok nasljednici ne stasaju i ne preuzmu ih. Muæ nije imao pravo nasljeivanja ni uzufrukta Ëak ni ako u braku ne bi bilo djece.11 DubrovaËka vlada ovom odredbom nije uspjela iskorijeniti tajni brak, kao πto to nisu uspjele ni mnoge druge ranonovovjekovne birokracije, ali je provela sekularizaciju jurisdikcije u tom pitanju. Zdvajanje nad grijehom i zazivanje Boæje pravde prikrivali su Ëinjenicu da je vlada sebi prisvojila nadleænost crkvenih sudova i derogirala kanonsko pravo. Valja naglasiti da je to bilo daleko prije Tridentinskog koncila, koji je barem donekle pomirio stav Crkve i svjetovnih vlasti o tajnom braku i prenio dio nadleænosti na svjetovno sudstvo.12 Sve veÊa teæina koja se pridavala zarukama, vjerskim obredima i javnom sklapanju braka bila je, izmeu ostaloga, znak nastojanja da se sprijeËe tajni brakovi. Zbor i vijeÊe zajednice otoka Lastova, koji je bio dio teritorija DubrovaËke Republike, donijeli su 1449. odredbu o tome da se zaruke moraju obavljati javno, u crkvi, uz prisutnost sveÊenika. Tome su dodali i dvije odredbe o tajnom braku. ProturjeËnost tih odredbi svjedoËi kako je bilo teπko 11

Acta Consilii Maioris (dalje: Cons. Maius.), ser. 8, sv. 4, ff. 22’-30 (DAD); B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: 237; Zdenka JanekoviÊ-Römer. ≈Noble Women in Fifteenth-Century Ragusa.«, u: Women and Power in East Central Europe - Medieval and Modern. ed. Marianne Sághy. East Central Europe, Special Issue, 20-23/1 (1996): 143-146. 12 J. F. Harrington, ≈Hausvater and Landsvater«: 61-65.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

16

30.06.2003

14:32

Page 16

Anali Dubrovnik 41 (2003)

ili nemoguÊe pomiriti crkvenu koncepciju o braku kao slobodnom sporazumu supruænika sa zahtjevima svjetovnog druπtva. Svjetovna je zajednica branila tajni brak, ali mu nije mogla osporiti valjanost. Odreeno je da æena koja bi se potajno zaruËila ili dogovorila o braku, time gubi sva oËinska i majËinska dobra, “jer se takva vjeridba, odnosno tako naËinjen ugovor ne dræi poπtenom æenidbom iako je valjana prema crkvenim propisima.” Kazna za muπkarca koji bi neku æenu nagovorio na potajne zaruke, bez dopuπtenja i suglasnosti roditelja bila je globa od 50 perpera ili godina dana zatvora. Tome se dodaje da “vjeridba koju je sklopio ipak vrijedi i mora vrijediti glede samog Ëina æenidbe”. Svjetovna zajednica u tome nije mogla derogirati zakone Crkve, iako su se oni bitno kosili s njezinim interesima.13 Pod utjecajem mletaËkih zakona, koji su tom pitanju prilazili sliËno kao dubrovaËki, statuti nekih dalmatinskih gradova tijekom 16. stoljeÊa takoer donose stroge odredbe protiv tajnog braka. KorËulanski statut 1430. godine, uz globe, propisuje i tjelesnu kaznu - odsijecanje uha tajnome æeniku. Zadarski statut izrijekom konstatira da djeca obaju spolova moraju biti pokorna svojim roditeljima, prema propisima i pravu. KÊi ili sin koji bi roditeljima uskratili tu posluπnost bivali su razbaπtinjeni, osim ako bi im otac i majka u formi isprave oprostili “nanesenu teπku nepravdu”.14 Osobito je zanimljiva joπ jedna odredba zadarskog statuta koja se tiËe tajnog braka, iz koje se vidi koliko se ljubav smatrala opasnom pojavom, pa i grijehom. Kaæe se, naime, da kÊi koja bi sklopila brak “bakantski zanesena ljubavnom ludoπÊu” bude razbaπtinjena bez ikakve moguÊnosti smilovanja. Isto je vrijedilo i za sina.15 Strogost svih spomenutih odredbi iskaz je straha od samovolje pojedinaca u braËnim pitanjima koja bi mogla ugroziti ne samo obitelj, nego i πiru druπtvenu zajednicu. Takva je politika osobito pogaala æene, koje su viπe nego muπkarci bile podvrgnute zakonskim i druπtvenim ograniËenjima. Pisanim i nepisanim zakonima bile su ograniËene na æivot unutar kuÊe i liπene pune poslovne sposobnosti. Njihova prava pred sudom bila su ograniËena, a u poslovnom æivotu grada mogle su samo rubno sudjelovati, uz suglasnost muæe13

Lastovski statut, ur. Vladimir Rismondo. Split: Knjiæevni krug, 1994: cc. 74, 75, 76. KorËulanski statut: statut grada i otoka KorËule iz 1214. godine, ur. Antun CvitaniÊ, Zvonimir ©eparoviÊ. Zagreb: JAZU, 1987: Ref. c. 151; Zadarski statut, ur. Josip KolanoviÊ, Mate Kriæman. Zadar: Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Hrvatski dræavni arhiv u Zagrebu, 1997: III, c. 90. 15 …furore forte amoris bachata… (Zadarski statut: III, c. 92). 14

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 17

17

va i odobrenje gradskih vijeÊa.16 Ta su ograniËenja osobito pogaala udovice koje nisu imale pravo na nasljedstvo, a ako ih muæ ne bi oporuËno zbrinuo, æivjele su u oskudici, traæeÊi milostinju od vlade. U 14. stoljeÊu udovice su u posebnim okolnostima mogle naslijediti muæevu imovinu i njome slobodno poslovati. Tijekom tog stoljeÊa u Dubrovniku je djelovalo nekoliko takvih æena, od Nikolete de Gozze do Philippe de Menze, koje su u poslovima Ëak prednjaËile pred muπkarcima. Meutim, 15. stoljeÊe je i u tom smislu donijelo niz restrikcija koje su joπ viπe ograniËile moguÊnosti sudioniπtva æena u gospodarstvu i javnom æivotu.17 S glediπta ograniËenja osobnih prava, posebno je zanimljiva odredba Velikog vijeÊa iz 1458. koja se odnosi na udovice i njihovo pravo raspolaganja vlastitom imovinom. U njoj se izrijekom kaæe da udovice, ako im se da sloboda, mnogo puta loπe posluju i ostaju bez svojih posjeda, kvarte i drugih dobara, bilo zbog lakoumnosti bilo zbog poticaja djece i drugih osoba. Ta pojava ne ugroæava samo dobro tih æena i volju njihovih pokojnih muæeva, nego i “Ëast grada”. “Zaπtita” udovica i njihove imovine provedena je tako da je njihovo poslovanje ograniËeno na svotu od 20 perpera. Za svaku veÊu transakciju bila je potrebna posebna dozvola Malog vijeÊa. Svaki akt koji bi provele smatrao se niπtavnim. VeÊ sljedeÊe godine donesen je novi zakon koji je postroæio ove mjere.18 PlemiÊke æene bile su vaæna poveznica meu rodovima i osiguravale im trajanje, no time se njihova druπtvena uloga uglavnom zavrπavala. Spomenuti zakoni pokazuju kako su od sklapanja braka pa do udoviπtva njihovi osobni interesi bilo podreeni interesima obitelji, staleæa i Republike. U Dubrovniku se s osobitom strogoπÊu pazilo na brakove plemiÊa i plemkinja, s obzirom da je tamoπnja vlasteoska endogamija bila najstroæa u

16 B. BogiπiÊ i K. JireËek. Liber statutorum civitatis Ragusii: VIII, 9, 32; Procurae Notariae, ser. 30, sv. 1, ff. 16’, 44’, 62, 71, 77, 90, 91’, 96’, 108, 108’, 120’, 124, 130, 136, 207’; sv. 2, ff. 15’, 26, 40, 74, 80, 83, 123, 123’, 125, 126, 159’, 194, 218, 221, 221’, 226, 255’, 267’ (DAD); Procurae Cancellariae, ser. 29, sv. 1, ff. 7’, 20, 33’. 34’, 35-35’, 48, 63’, 76’, 86, 87 (DAD); Acta Consilii Minoris (dalje: Cons. Min.), sv. 26, f. 37’ (DAD); Z. JanekoviÊ-Römer, ≈Noble Women in Fifteenth-Century Ragusa.«: 154-155; Z. JanekoviÊ-Römer, Rod i grad: 89, 128-137; Zdenka JanekoviÊ-Römer, ≈Na razmei ovog i onog svijeta. Proæimanje pojavnog i transcendentnog u dubrovaËkim oporukama kasnoga srednjeg vijeka.« Otium 2/3-4 (1994): 5, 12-14. 17 Z. JanekoviÊ-Römer, Rod i grad: 82-83, 87, 126-137; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 192-197, 204-205; Z. JanekoviÊ-Römer, ≈Noble Women in Fifteenth-Century Ragusa.«: 154-155, 165-167. 18 B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: cc. 479, 490.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

18

14:32

Page 18

Anali Dubrovnik 41 (2003)

Europi.19 Izvan vlastitog, strogo zatvorenog kruga, smjeli su se æeniti samo s dalmatinskim ili mletaËkim plemiÊima. To je ograniËenje opozvano tek u sklopu mjera obnove nakon katastrofalnog potresa koji je zadesio Dubrovnik 1667. godine. Sa æeljom da potaknu demografsku obnovu plemstva, vijeÊnici su odredili da se dubrovaËka vlastela mogu æeniti sa svim plemkinjama, neovisno odakle dolaze.20 Odredba o zabrani sklapanja brakova izmeu puËana i plemiÊa jedna je od onih koje su krπile prava pojedinaca i pravnu nadleænost Crkve. PlemiÊi oæenjeni puËankama i njihovi potomci gubili su sva plemiÊka prava, sluæbe i povlastice. U strahu od toga, plemiÊi su uglavnom pribjegavali konformistiËkom rjeπenju i odræavali s puËankama izvanbraËne veze. Moæe se reÊi da su stroge mjere vlade u æenidbenoj politici urodile uËestaloπÊu izvanbraËnih veza u dubrovaËkom druπtvu kasnog srednjeg vijeka i ranog novovjekovlja.21 U panici iza velikog potresa, vlast je privremeno odstupila od te zabrane i dopustila plemiÊima da se æene kÊerima uglednih plemiÊa. No, ta je moguÊnost uskoro opozvana, jer je endogamija bila previπe duboko ukorijenjena u mentalitet vlastele, pa nisu mogli prihvatiti taj naËin demografske obnove svoga staleæa. To im je bilo toliko vaæno da su odredbe o braku bile razmjerno brojne tijekom 17. i 18. stoljeÊa, kada je zakonodavna djelatnost vijeÊa bitno jenjala i njihov se rad svodio uglavnom na probleme oko kvoruma.22

Oko vlasti u loænici graana Ljudska seksualnost u srednjem je vijeku bila u moralnom smislu pod nadleænoπÊu Crkve. Penitencijali su odreivali πto je u seksualnosti dopuπte19 Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 69-73, 192, 242-244; Usporedi: Frederic C. Lane, Storia di Venezia. Torino: Einaudi, 1991: 296; Angelo Ventura, Nobiltà e popolo nella società veneta del ‘400 e ‘500. Bari: Laterza, 1964: 163; Stanley Chojnacki, ≈Marriage Legislation and Patrician Society in Fifteenth-Century Venice.« u: Law, Custom and the Social Fabric in Medieval Europe, ed. Bernard S. Bachrach, David Nicholas. Studies in Medieval Culture XXVIII, Medieval Institute Publications. Kalamazoo: Western Michigan University, 1990: 167-171. 20 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: cc. 178, 328; Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina; ed. N. Nodilo. Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 14, Scriptores I. Zagreb: JAZU, 1883: 9, 87, 272. 21 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 18; Manuali pratici del Cancelliere, ser, 21.2, Specchio del Gran Conseglio I: 24. XI. 1505. (DAD); Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 70-73, 201-202; Z. JanekoviÊ-Römer, Rod i grad: 59, 64-65, 71-72. 22 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: cc. 328, 350, 414, 419.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 19

19

no, a πto greπno i propisivali kazne za greπnike. Bez sumnje, ti su propisi utjecali na æivot ljudi i njihovu osjeÊajnost ograniËenjima i kompleksom krivnje. No, te su kazne bile duhovne naravi i uglavnom ne previπe stroge, jer je Rimska crkva bila “protivna grijehu, ali ne i greπnicima”. Kada se svjetovna vlast poËela mijeπati u ljudsku intimu, Ëinila je to mnogo uËinkovitije, jer je imala nadzorni i represivni aparat koji je to omoguÊavao. Uprave gradskih opÊina u kasnom su srednjem vijeku sve veÊu paænju poklanjale prekrπajima koji su se ticali seksualnog morala, to jest prostituciji, preljubu i sodomiji. Gradske su vlasti smatrale da su ti moralni prekrπaji jedan od generatora nereda, te da Ëvrstina njihove vlasti i druπtvenog reda zahtijeva ograniËenja na tom planu. Neki su se dekretisti opravdavali zbog zadiranja u nadleænost crkvenog prava, objaπnjavajuÊi da, primjerice, preljub, ima vaæne posljedice po svjetovno druπtvo, pa se svjetovna vlast njime mora baviti. Tijekom 15. i 16. stoljeÊa provedena je i institucionalizacija prostitucije, s ciljem uËinkovitijeg nadzora.23 U Dubrovniku sve do 15. stoljeÊa “najstariji zanat na svijetu” nije bio na udaru zakona. Zna se da je postojala neka vrsta javne kuÊe, a bludnice uopÊe nisu prikrivale svoju djelatnost. No, u 15. stoljeÊu javljaju se zakonska ograniËenja i javna osuda. PoËetkom stoljeÊa, 1409. godine, dubrovaËka je vlada odredila bludnicama kuÊu u blizini hospitala u kojoj moraju boraviti i uz to im zabranila da æive na bilo kojem drugom mjestu u Dubrovniku. Dobile su mjesec dana da se presele u spomenutu kuÊu.24 To je bio tek uvod u buduÊe progone. Dok su se prije toga bludnice mogle naÊi pred sudom zbog drugih prekrπaja ili zloËina, od sredine stoljeÊa zaredali su procesi i progoni upravo zbog njihove profesije. Retorika sudskih presuda nalikuje onoj u zakonima koji reguliraju privatnost graana - spominje se njihov neËastan æivot i kvarenje mladeæi. To je joπ jedno svjedoËanstvo da je dubrovaËka vlada poËela preuzimati pitanja morala u svoje ruke. Nadzor je time postao uËinkovitiji, a kazne stroæe nego u ranijim stoljeÊima, kada je to podlijegalo pod jurisdikciju Crkve.25 DubrovaËke su vlasti i u tom podruËju 23

Carol Lansing, ≈Gender and civic authority: Sexual control in a medieval Italian town.« Journal of social history 31/1 (1997): 33-34; Jacques Rossiaud, La prostitution médiévale. Paris: Flammarion, 1998: 149-163. 24 Reformationes, ser. 2, sv. 33, f. 88 (DAD); Risto JeremiÊ i Jorjo TadiÊ, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika III. Beograd: Centralni higijenski zavod, 1940: 119. 25 Gordan RavanËiÊ, ≈Prilog poznavanju prostitucije u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku.« Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 31 (1998): 124-128; Statut grada Splita. Split: Knjiæevni krug, 1985: IV, c. 39.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

20

30.06.2003

14:32

Page 20

Anali Dubrovnik 41 (2003)

privatnosti, odnosno seksualnosti prednjaËile pred Europom, koju su procesi protiv prostitucije zahvatili tek tijekom “krize renesanse”, u 16. stoljeÊu. Dakako, novovjekovlje je i u Dubrovniku donijelo zaoπtravanje brige za moral graana, pa tako i mnoge odredbe protiv prostitucije.26 Za razliku od mnogih europskih27 i dalmatinskih gradova28, dubrovaËki statut i kasnije zakonske zbirke ne donose odredbe o preljubu. To je pitanje bilo regulirano obiËajnim pravom, s jednim pravilima za muπkarce, a drugima za æene. Deklarativno, dubrovaËko se druπtvo zauzimalo za braËni moral kakav je zagovarala Crkva, no u svakodnevnom æivotu stvari su stajale drugaËije. Muπkarci su mogli frustracije zbog neæeljenog braka i neadekvatnog odnosa sa suprugom kompenzirati poslom, ali i izvanbraËnim vezama, koje su bile preπutno dopuπtene. Mnogi su plemiÊi neskriveno æivjeli sa svojim ljubavnicama, te priznavali i odgajali djecu roenu u tim vezama. ©to se tiËe æena, ako je bilo takvih sluËajeva oni su bili pomno skrivani i zataπkavani. Strogi nadzor nad æenama, osobito onima viπeg druπtvenog statusa, svakako je smanjivao prilike za takvo πto. U sudskim spisima ne javljaju se sluËajevi preljuba koji bi poËinile æene, tako da ne moæemo dokumentirati kakve su bile reakcije njihove obitelji i vlasti. »injenica da je zakon ljubavne veze udovica smatrao preljubniËkima, te su zbog toga gubile imovinu i pogodnosti koje su uæivale temeljem udoviËkih prava, dovoljno govori o stavu javnosti prema preljubu æena. Dræavna intervencija u pitanju preljuba moæe se iπËitati na temelju jednog sluËaja koji se dogodio u Dubrovniku 24. srpnja 1471. Kratko reËeno, zidar Vlahuπa zatekao je svoju æenu s mladim plemiÊem Franom Dimitrijevim de Ragnina i ubio ga. Skandalozni sluËaj nije se rjeπavao pred redovnim sudom, nego u Senatu, zato πto se radilo o plemiÊu. Meutim, senatori se nisu postavili kao zaπtitnici vlastitog plemiÊkog staleæa, veÊ kao za26

Cons. Min. sv. 20, f. 89’; sv. 79, ff. 3’-4; Ostavπtina dum Nika GjivanoviÊa, sveæanj 18 (DAD). Jean-Marie Carbasse. ≈Currant nudi. La répression de l’adultère dans le Midi médiéval (XIIe-XVe siècles).«, u: Droit, Histoire et Sexualité. Lille: L’Espace juridique, eds. J. Poumarède, J. P. Royer, 1987: 86-87. 28 Statut grada Splita: IV, c. 38; III, c. 36; Ugo Inchiostri, ≈Il Comune e gli statuti di Arbe fino al secolo XIV.« Archivio storico per la Dalmazia 9 (1930): II, cc .12, 13; Statut grada PoreËa iz 1363. godine, ed. M. ZjaËiÊ. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium 13. Zagreb: JAZU, 1979: III, cc. 17, 18; Statut grada Trogira. Split: Knjiæevni krug, 1988: III, c. 14; Knjiga statuta, zakona i reformacija grada ©ibenika, ur. S. GrubiπiÊ. ©ibenik: Muzej grada ©ibenika, 1982: V, c. 50; VrbniËki statut je Ëak predviao smrtnu kaznu za æene koje bi poËinile preljub. Statuta lingua croatica conscripta. Vinodolski, PoljiËki, Vrbanski a donekle i svega KrËkog otoka, Kastavski, VeprinaËki i Trsatski. ur. F. RaËki, V. JagiÊ i I. »rnËiÊ. Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium 4. Zagreb: JAZU, 1890: 154. 27

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 21

21

πtitnici morala i zakonitog braka. OdluËili su zidara u potpunosti osloboditi optuæbe, jer je ubijeni sam uzrokovao svoju smrt. ©toviπe, da bi zaπtitili Vlaha, posebno su zaprijetili roacima i prijateljima mladoga plemiÊa da se ne usude uzeti pravdu u svoje ruke.29 Iz tog se sluËaja moæe oËitati i kontrast izmeu uobiËajene preπutne tolerancije prema muπkom preljubu i strogog postupka u sluËaju preljuba æene, pa bila ona i niskoga roda. Svoju Ëast, shvaÊenu kao seksualnu uzdræljivost, æene su morale Ëuvati zatvorene u kuÊi, pod nadzorom muπkaraca. Po miπljenju suvremenika, to je bio jedini naËin da se saËuva ugled obitelji i ËistoÊa potomstva.30 Godine 1474. u Velikom je vijeÊu donesen zakljuËak sa snagom zakona koji vrlo dobro osvjetljava uznapredovali proces dræavne arbitraæe u podruËju morala. VijeÊnici su se s indignacijom okomili na sodomite, odnosno homoseksualce. Pojam sodomija odnosio se na svako zabranjeno ponaπanje “protivno prirodi”, pri Ëemu se mislilo na seksualno ponaπanje koje ne vodi prokreaciji, pa i ono izmeu heteroseksualnih partnera. Ipak, u srednjovjekovnim izvorima taj se termin najËeπÊe odnosi na homoseksualnost. Penitencijali osuuju homoseksualizam kao smrtni grijeh, prispodobiv seksualnom odnosu sa æivotinjama. Taj abominabile crimen poËeo je u nekim sredinama veÊ poËetkom 14. stoljeÊa prelaziti iz nadleænosti Crkve u nadleænost svjetovnih vlasti. U mnogim su gradovima u tom razdoblju doneseni strogi zakoni protiv sodomije i propisane stroge kazne koje su ukljuËivale sramoÊenje u javnoj paradi, æigosanje, kastraciju i smrt spaljivanjem.31 Homoseksualna subkultura bila je osobito jaka u Firenci, gdje je vlast od kraja 13. do polovice 16. stoljeÊa poduzimala sve stroæe i stroæe mjere ne bi li iskorijenila taj porok, koji su smatrali jednim od najteæih moralnih i druπtvenih problema grada. Uvedena je Ëak i posebna sluæba, ufficiali di notte, Ëija je zadaÊa bila iskljuËivo progon sodomita.32 I u mletaËkim se izvorima susreÊu lamentacije nad gradom 29 Et sine ullo impedimento reali aut personali sibi inferendo causa dicti homicidii, attenta conditione casus et quod occisus dedit causam mortis sue (Cons. Rog. sv. 21, f. 117’). 30 Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 193-192, 202. 31 C. Lansing, ≈Gender and civic authority«: 39-40. 32 Zanimljivo je da su progoni “neprirodnog” seksa u Firenci jenjali s dolaskom Medicija na vlast. U novoj vojvodskoj dræavi to viπe nije bilo vaæno pitanje i palo je u zaborav, zato πto je ta vlast poËivala na sasvim drukËijim temeljima moÊi nego ranija republikanska vlast. Oslanjanje na klijentelu i vojsku zamijenilo je potrebu za druπtvenim redom koji je osiguravao stabilnost vlasti. Michael Rocke, Forbidden friendships: homosexuality and male culture in Renaissance. New York: Oxford University Press, 1996: 7, 23-24, 32, 45-86, 195-226; Michael Rocke, ≈Il controllo dell’omosessualità a Firenze nel XV secolo: gli Ufficiali di notte.« Quaderni storici 66 (1987): 701-723.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

22

30.06.2003

14:32

Page 22

Anali Dubrovnik 41 (2003)

koji se pretvara u Sodomu. Doneseni su i zakoni protiv toga, no sudske grae nema ni pribliæno toliko kao u Firenci, jer su ispitivanja bila interna, a zapisnici mnogo manje detaljni. Zakonske mjere protiv sodomije bile su drastiËne, a arhivski dokumenti svjedoËe da su se doista i primjenjivale.33 Na naËin sliËan njihovom mletaËkom uzoru i dubrovaËki su se vijeÊnici odluËili pobrinuti da “najveÊi, prokleti zloËin sodomije” ne uhvati korijene u njihovom gradu kako on ne bi postao “konaËiπte demona nego sveto Boæje prebivaliπte”. Svaki onaj koji bi bio uhvaÊen u tom zloËinu, “tam agens quam patiens”, bio bi kaænjen odsijecanjem glave, a njegov bi leπ bio spaljen. Zanimljivo je da se u takvim sluËajevima primjenjivao postupak uobiËajen kada se radilo o ubojstvima. Kao i uvijek, vlada je poticala denuncijante, krivca osloboenjem od straπne kazne i nagradom od 300 perpera, a svjedoke visokim iznosom od 1000 perpera. Optuæene je trebalo podvrÊi torturi kako bi se na svaki naËin doπlo do istine. Pomilovanje je bilo moguÊe samo ako bi za to javno glasali svi Ëlanovi svih triju vijeÊa. Novi je zakon izglasan ogromnom veÊinom od 104 naprama 4 glasa.34 Nije posvjedoËeno jesu li dubrovaËki vijeÊnici kod donoπenja ovog zakona bili motivirani nekim konkretnim sluËajem. U preambuli se jasno kaæe da se radi o preventivnoj mjeri, pa se moæe zakljuËiti da je ta odredba na tragu ranije prakse strogih prijetnji ili sporadiËnih kazni koje su trebale sluæiti kao primjer. Sudski i drugi suvremeni dokumenti ne daju nikakve indicije o postojanju homoseksualizma u gradu. DubrovaËka je vlada nerijetko zataπkavala skandale, Ëak i uniπtavala knjige koje su sadræavale tajne podatke, no neki su tragovi uvijek ostajali, jer se malo toga moglo posve sakriti u tako malenom gradu.35 Zbog toga se moæe zakljuËiti da su odredbe protiv sodomije i ostale koje su za njom slijedile u veÊoj mjeri znaËile pokuπaj uspostavljanja i opravdanja autoriteta nego odgovor na stvarnu prijetnju. MoguÊe je da su se vlade Firence i Venecije zabrinule za demografsku buduÊnost grada36, no u Dubrov33 Guido Ruggiero, The Boundaries of Eros: Sex Crime and Sexuality in Renaissance Venice. Oxford: Oxford University Press, 1985: 36-37; Elisabeth Crouzet-Pavan, ≈Police des moeurs, société et politique à Venise à la fin du Moyen âge.« Revue historique 536 (1980): 241-288; Elisabeth Crouzet-Pavan, ≈Violence, société et pouvoir à Venise (XIVe - Xve siècles): Forme et évolution des rituels urbains.« Mélanges de l’ École française de Rome 96/2 (1984): 931. 34 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 72; Cons. Rog. sv. 41, f. 264. 35 Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 101-102; Cons. Maius, sv. 7, f. 88’; B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 342. 36 E. Crouzet-Pavan, ≈Police des moeurs«: 275-276; G. Ruggiero. The Boundaries of Eros: 109-110.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 23

23

niku to nije bio sluËaj, s obzirom da nema podataka o raπirenosti homoseksualizma i smanjenju broja brakova zbog toga. Bariπa KrekiÊ je zakljuËio da su i ti i drugi zakoni vezani uz osobni moral posljedica djelovanja nekoliko uzroka, od turske prijetnje, pojave platonizma, miraznog sustava, utjecaja katoliËke etike i, iznad svega, uznapredovalog procesa urbanizacije tijekom 15. i 16. stoljeÊa.37 U tom zamrπenom sklopu Ëimbenika kriju se motivi dubrovaËke vlasti koja je, pritisnuta prijetnjama izvana, nastojala preduhitriti opasnosti koje su vrebale iznutra, iz vrijuÊeg gradskog druπtva. Njezine Êudoredne odredbe otkrivaju smjernice unutarnje politike, sukladne opÊem intenziviranju seksualne represije u Europi ranog novog vijeka, s time da su te mjere u Dubrovniku bile uËinkovitije.38 DubrovaËka muπka mladeæ bila je i inaËe predmet brige i razmiπljanja sluæbi i tijela vlasti. Ne treba smetnuti s uma da je u Dubrovniku pretezao mediteranski oblik braka koji je mladiÊima omoguÊavao produæenu mladost. To se osobito odnosi na plemiÊe, jer su puËani u pravilu stupali u brak u mlaim godinama, nakon πto bi postali profesionalno samostalni. PlemiÊki sinovi mogli su se etablirati u druπtvu tek nakon ulaska u Veliko vijeÊe, Ëime je zapoËinjao njihov cursus honorum. Izraæena dominacija oca obitelji onemoguÊavala im je raspolaganje imovinom i slobodno poslovanje sve do oËeve smrti. U brak su stupali tek iza tridesete godine æivota, i to po volji oca. Prije toga, priliËan broj godina provodili su u mladenaËkim zabavama, kompenzirajuÊi frustracije u svojevrsnoj inverziji etabliranog æivota. Vlada je to morala uzeti u obzir, pa je, barem preπutno, dopuπtala subkulturno ponaπanje muπke mladeæi, njihovo okupljanje u druæinama, druæenje s prostitutkama i sliËno. Na taj je naËin vlast nadzirala, a djelomiËno i regulirala odstupanje od druπtvenih normi s ciljem da se mladiÊi u konaËnici pomire s tim normama.39 Tijekom srednjeg vijeka vlast je bila popustljiva prema mladeæi, a reagirala je strogo samo u sluËajevima ugroæavanja zdravlja, æivota i imovine graana. Meutim, u 15. stoljeÊu vlastodrπci su poËeli podvrgavati mladeæ stroæoj kontroli i priprijetili joj straπnim kaznama za moralne prekrπaje. Oprez prema slobodarskoj mladeæi naveo je vijeÊnike da 1424. odbiju ponudu svog slav37

Bariπa KrekiÊ, ≈Abominandum Crimen: Punishment of Homosexuals in Renaissance Dubrovnik.≈ Viator 18 (1987): 344-345. 38 Jean Louis Flandrin, ≈Repression and change in the sexual life of young people in medieval and early modern times.« Journal of Family History 2 (1978): 196. 39 Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 183-192; Zdenka JanekoviÊ-Römer, ≈Das Nachtleben Dubrovniks im Mittelater.« Historische Anthropologie 1 (1995): 100-111.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

24

30.06.2003

14:32

Page 24

Anali Dubrovnik 41 (2003)

nog sugraanina Ivana StojkoviÊa o utemeljenju sveuËiliπta u Dubrovniku.40 Filip de Diversis, kao uËitelj te mladeæi, bio je zadovoljan mjerama koje je vlada poduzimala ne bi li odvratila mladiÊe od onog na πto ih vuËe nagon i πto ranjava, kvari i ruπi gradsko ureenje .41 No, Ëini se da one nisu bile previπe uËinkovite, jer se prema kraju 15. i u 16. stoljeÊu opaæaju promjene u æivotnom stilu mladeæi, uvjetovane po svoj prilici bogatstvom grada i odmakom od moralne strogosti srednjega vijeka. Suvremenici su se jadali da su mladiÊi zamijenili nekadaπnje vrijednosti poput predanog rada i uËenja zabavama i lagodnim, raspuπtenim æivotom. Benko KotruljeviÊ æali se na mladiÊe nevjeπte i glupe, koji se odaju plesu, udvaranju, banketima i drugim nasladama, a ne mare za studij gramatike, govorniπtva i drugih Ëasnih znanosti. “NaÊi Êete mnoge naπe trgovce koji dobro znaju igrati πah i dame i vjeπti su kartanju, kockanju, maËevanju, rvanju, sviranju, lovu, ribolovu itd, a znanost ime je nepoznata kao magarcu lira.”42 OpisujuÊi razuzdan æivot dubrovaËkih mladiÊa u 16. stoljeÊu, dominikanac Seraphino Razzi zabiljeæio je i raπirenu poslovicu “Dalle mosche di Zarra e dai putti di Raugia cara liberici il Signore”.43 SliËnu lamentaciju donosi i odredba protiv poroka, koja je 1534. pridodana zakonu protiv sodomita. Poduæa preambula pod utjecajem novog rasplamsaja religioznosti kaæe da je Bog DubrovËane udario “biËem kuge”, jer su izazvali njegovu srdæbu svojim nepopravljivim porocima. Leglo poroka vlastodrπci su vidjeli u ponaπanju mladiÊa, pa se mjere koje su providnici zemlje predloæili Velikom vijeÊu odnose samo na njih. ÆeleÊi iπËupati korijene poroka iz svoga grada, zakonodavci su posegli za sredstvima koja ukazuju na duboko zadiranje dræavne regulative u æivot pojedinca. Zakon je propisao da mladeæ treba obuzeti razliËitim studijima, “kako nikakva zla pomisao ne bi uπla u njihova dokona srca”. Zbog toga je odreeno da se otvore javne πkole koje Êe doliËno i kako treba odgajati mladiÊe. Dva puta dnevno uËitelji im moraju Ëitati pouke dobrih autora, a oni sami potom moraju pisati sastavke o tome. Valja strogo voditi raËuna o obrazovanju i pona40

Franjo ©anjek, ≈Ivan StojkoviÊ i poËeci humanizma u Hrvata.«, u: Zbornik Hrvatski humanizam - Janus Pannonius, Dani hvarskog kazaliπta 16 (1990): 275; Z. JanekoviÊ-Römer, ≈Das Nachtleben Dubrovniks im Mittelater.«: 110. 41 Philippus de Diversis, Opis Dubrovnika. Dubrovnik: Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 1983: knjiga 4, c. 8. 42 B. KotruljeviÊ, O trgovini i savrπenom trgovcu: 315. 43 B. KotruljeviÊ, O trgovini i savrπenom trgovcu: 75-77; Serafino Razzi. La storia di Raugia. Lucca: Busdraghi, 1595: 131-132.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 25

25

πanju uËitelja, kako bi mladi u povodljivoj dobi stekli dobre obiËaje i obrazovanje. Ta zakonska odredba izrazito podsjeÊa na suvremeni isusovaËki model discipliniranja mladih ljudi.44 No, svrha joj nije bila samo poticanje racionalnosti i poboænosti, nego i odgajanje posluπnih podanika. Iako ove πkole “morala” nisu bile obvezne, posebno ne za manje djeËake, pedagoπke mjere unesene u zakon dovoljno govore o novoj poziciji dræave koja se poËela smatrati odgovornom za moral pojedinca, nadzirati ga i odgajati za “ispravan” æivot i djelovanje u Republici. VijeÊnici nisu smatrali da je dobra pouka dovoljno uËinkovita, pa su gornjim mjerama dodali i niz zabrana. Primjerice, odluËili su da se se mladiÊi ne smiju sastajati po kuÊama ili duÊanima i igrati karte i druge igre, ili pak veËerati zajedno. Globa za takve zabavne skupove bila je 100 perpera, koje je trebao platiti vlasnik kuÊe, a po 10, odnosno 20 perpera za sve okupljene. Za ponovljeni prekrπaj kazna je bila pet godina izgona iz Republike. Nadalje, vijeÊe se okomilo i na πatrovaËki govor mladih, smatrajuÊi iskrivljavanje rijeËi bestidnim porokom. To je komentirao i KotruljeviÊ, zgraæajuÊi se πto pojedinci Ëak i molitve u crkvi izgovaraju “bez poboænosti, bez ukusa i poπtovanja, mucajuÊi, iskrivljuju tekst ili drugo govore, odgovaraju nepoboæno i viπe puta na krivom i nepodobnom mjestu, namiguju, smiju se i prave bljutave i neËasne Ëine...rekao bi da psuju”.45 Zakon je odredio da svatko tko bi bio uhvaÊen u tom poroku ili u priËanju neozbiljnih πala bude kaænjen petogodiπnjim progonstvom i globom od 100 perpera, jer takvi “jadni postupci kvare dobre obiËaje”. Provedba novih odredba osigurana je imenovanjem povjerenstva od trojice inkvizitora iz senatorskog kruga. Oni su imali ovlaπtenje tajno ispitivati obavijesti i procesuirati prekrπitelje u VijeÊu umoljenih. Nove moralne uredbe zavrπavaju zakljuËkom da Êe pojedinci promijeniti svoj æivot na bolje, ako ne zbog vlastite Ëasti, onda zbog straha od kazne.46 Godine 1535. u Velikom vijeÊu je izglasan zakon “o Ëestitom æivotu mladeæi” koji se poziva na sliËnu uredbu iz 1528. godine. Da bi ispravili “raspuπteni” æivot dubrovaËke mladeæi, vijeÊnici su odredili da gradska straæa mora dva puta dnevno ljeti i jednom zimi obilaziti mjesta gdje su se obiËno skupljali mladiÊi i rastjerivati ih. Osobito 44 Dilwyn Knox, ≈Disciplina: le origini monastiche e clericali del buon comportamento nell’ Europa cattolica del Cinquecento e del primo Seicento.«, u: Disciplina dell’anima, disciplina del corpo e disciplina della società tra medioevo et età moderna. Annali del Istituto storico italogermanico in Trento. Quaderno 40, Bologna: Mulino, (1994): 73-85. 45 B. KotruljeviÊ, O trgovini i savrπenom trgovcu: 243-244. 46 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 72 bis; B. KrekiÊ, ≈Abominandum crimen«: 341-343.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

14:32

Page 26

26

Anali Dubrovnik 41 (2003)

su morali paziti na to da mladiÊi ne presreÊu æene i ne nasrÊu na vrata njihovih kuÊa. Potajni i nasilni ulazak u kuÊe noÊu koπtao bi ih godine dana u verigama.47 U kontekstu zakona protiv sodomita osobito je zanimljiv dekret Senata iz 1589. godine. Iako se ne govori izrijekom o sodomitima, iz formulacije da treba provesti istragu nad onima koji su “obiljeæeni najgorim porokom” i da treba ustanoviti tajne sudove protiv njih, dade se zakljuËiti da se upravo o njima radi. Spominju se i “dobre i zdrave” mjere iz 1534, koje su osnaæene viπe nego dvostrukim poveÊanjem globa.48 Sve spomenute odredbe i njihove viπekratne proklamacije tijekom 16. i prve polovice 17. stoljeÊa svjedoËe o promjenama ponaπanja, koje su sa stanoviπta vlasti podrivale stare vrijednosti i stoljetni druπtveni red. Vlada je prionula zaπtiti tih vrijednosti pod zastavom novog vjerskog zanosa i na svaki naËin promovirala kristijanizaciju braka i seksualnosti. Sakralizacija obiËaja vezanih uz brak i istovremena represija “devijantnih” oblika seksualnosti bili su dio viπestoljetnog programa Crkve, koji je dræava uËinkovito dovrπila administrativnim i represivnim mjerama. Ono πto se nekada rjeπavalo pokajanjem i ispovijedi sada je bilo procesuirano s velikom strogoπÊu pred graanskim sudom. Grijeh je postao zloËin, a zakon nasilje.

“Red i mir” u garderobnim ormarima graana Zakoni protiv raskoπnog odijevanja takoer se mogu promatrati iz perspektive odnosa vlasti i privatnosti graana, prije svega æena. Iako se neke od odredbi odnose na odjeÊu muπkaraca, u zakonima ipak preteæu zabrane vezane uz æensku odjeÊu i nakit. Invektive protiv raskoπi isprva su dolazile iz krila Crkve, preko rijeËi propovjednika, koji su politiËki i druπtveni nered povezivali sa æenskim odijevanjem. Æudnju za raskoπnim odijevanjem i kiÊenjem poistovjeÊivali su s drugim oblicima æudnje, koji vode svakojakom neredu. Povika s oltara poËela se postupno povezivati s legislativom, pa su nakon 1300. godine zakoni protiv raskoπi zaredali u mnogim europskim gradovima i zemljama. To je bilo u suprotnosti sa sve veÊim znaËenjem odjeÊe u odreenju statusa i moÊi gornjih druπtvenih slojeva. Skupocjene tkanine postale su prvi znakovi pripadnosti odreenom sloju, a isto tako i druπtvenog uspona. Æene su bile osobito osjetljive na druπtveno znaËenje odjeÊe, jer su 47 48

B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 250; Cons. Rog. sv. 39, ff. 265’-266’. Cons. Rog. sv. 70, ff. 77-78; B. KrekiÊ, ≈Abominandum crimen«: 343-344.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 27

27

im druge potvrde statusa bile uskraÊene ili bitno ograniËene. Takoer, æenska odjeÊa imala je veliko znaËenje za ugled muæa i Ëitavog roda.49 OdjeÊa je jasno oznaËavala status i druπtvene granice, te je time bila u sluæbi druπtvenog reda. Prema tome, i raskoπ je imala vaænu druπtvenu ulogu, jer je potvrivala poloæaj obitelji u zajednici. No, vlastima se nije uvijek svialo takvo isticanje pojedinaca i obitelji. Raskoπne obrube, zlatne vrpce, brokatne tkanine i niske bisera dubrovaËki su zakonodavci povezivali s problemom javnog nereda i proglaπavali ih opasnoπÊu za dobrobit grada. Zakonskim zabranama i propisima htjeli su potaknuti graane na πtednju, umjerenost i skromnost, te iskorijeniti lakomost i rasipnost. U jednom od zakona doslovno se kaæe da su providnici zemlje predloæili ograniËenja u odijevanju ne bi li “obuzdali neumjerene prohtjeve raspuπtene mladeæi… i osigurali poπten i umjeren æivot graana...” Odredba iz 1503. donosi prispodobu o mornarima koji plovidbu prilagouju vremenu, a tako mora Ëiniti i dobra vlada, koja u opasnim vremenima mora ukinuti suviπnu pompu u obiËajima. Jedino Êe uz umjerenost i doliËnost preæivjeti nevrijeme i saËuvati svoju dræavu. Godine 1515. odredbe se postroæuju, uz zabrinutu tvrdnju da luksuz dovodi grad do propasti.50 Stoga su zabranjene brokatne i svilene tkanine, osim za izradu rukava i za svadbenu odjeÊu. U potpunosti su zabranjene zlatne rese, a teæina bisera, zlatnih vrpci i pojaseva je ograniËena. Kasnije su zabranjeni zlatni i srebrni ukrasi za kosu, lanËiÊi, zlatovez i skupocjena krzna. Zakonodavci su mislili ozbiljno, o Ëemu svjedoËe kazne od godinu dana zatvora za puËane i pet godina gubitka sluæbi i privilegija za vlastelu.51 Nije im smetala samo skupoÊa odjeÊe, veÊ i novi krojevi, o Ëemu svjedoËe sluËajevi zapljene dugih ogrtaËa πirokih rukava radi skraÊivanja i suæavanja na dubrovaËku mjeru.52 Isti stav iskazuje i odredba 1516., koja kaæe da æene u Dubrovniku mogu nositi samo haljine i ogrtaËe na dubrovaËku, a ne “aliquas novas fogias”. Takvim je æenama priprijeÊeno adekvatnom kaznom, odnosno zabranom noπenja grimiznog ogrtaËa, biserima izvezenih rukava i zlatnih pojaseva na Ëak pet godina. Godinu 49

Diane Owen Hughes, ≈Le mode femminili e il loro controllo.«, u: Storia delle donne in Occidente. Il Medioevo, eds. Georges Duby, Michelle Perrot. Bari, Laterza, 1990: 169-171, 185; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 344-355. 50 Cons. Rog. sv. 29, f. 108’; sv. 31, f. 202; sv. 33, f. 173’. 51 Cons. Rog. sv. 29, ff. 108’-109; 123-123’; 228-228’; sv. 33, ff. 173’-178’. 52 Cons. Rog. sv. 31, ff. 202-203; Cons. Min. sv. 21, f. 171’; Seraphinus Maria Cerva, Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur, ed. Stjepan KrasiÊ, Hrvatski latinisti VIII, sv. 1. Zagrabiae: JAZU, 1975: 41; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 350-352.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

28

30.06.2003

14:32

Page 28

Anali Dubrovnik 41 (2003)

dana ranije zabranjeno je noπenje nekih narukvica, “jer su to stvari koje su doπle iz Morlakije”. Moda “na firentinsku” takoer je izazivala podozrivost vlasti, a odjeÊu “alla serviana” smjeli su nositi samo stanovnici dubrovaËke okolice i parlabuÊi. Ako bi netko s putovanja donio komad zabranjene odjeÊe, morao ju je predati u roku od petnaest dana.53 Promjenjivost mode bitno je poveÊavala troπkove, no, u oËima dubrovaËkih senatora joπ je gore bilo naruπavanje dotad postojanog i prepoznatljivog druπtvenog reda modnim novostima. DubrovaËki zakonodavci pragmatiËno stavljaju naglasak na pretjeranu potroπnju u teπkim vremenima i na osudu modnih novosti, a ne na osudu æenske putenosti, taπtine i grijeha, kao πto to Ëine neki talijanski zakoni protiv raskoπi i drugi izvori iz 15. i 16. stoljeÊa.54 Uz to, vaæno im je bilo da se kroz odjeÊu jasno oËituje druπtveni poloæaj pojedinca. Zakonska regulativa, doduπe, ne spominje staleπke razlike, ali drugi izvori otkrivaju da je to bilo regulirano obiËajnim pravom. Tako se KotruljeviÊ i Gozze zgraæaju nad onima koji su odijevanjem zamagljivali granice izmeu druπtvenih slojeva. Nasuprot tome, hvale costume politico, to jest naËin odijevanja koji odgovara statusu pojedinca. U umjerenom i starinskom odijevanju “na dubrovaËku” vidjeli su red i vrlinu, a u modnim novostima raskalaπenost i propast.55 Primjetno je da normativni i drugi izvori odjeÊu promatraju prvenstveno kroz prizmu druπtvenih grupa. No, izmeu redova dade se primijetiti da se bitka spuπtala i do pojedinca. Nadmeno paradiranje mladiÊa u pariπkim i firentinskim ogrtaËima Stradunom daje naslutiti zaËetke afirmacije individualnosti kroz odjeÊu. Rasprave koje su se o tome vodile u vijeÊu i odluke o oduzimanju ili prekrajanju takve odjeÊe svjedoËe da je put takve afirmacije bio izuzetno oteæan. Mijena mode i individualnost kosile su se sa voljom vlasti da saËuva trajne simbole druπtvene vaænosti.56 Vlada je Ëak poticala denuncijante da prijave tko posjeduje i nosi zabranjenu odjeÊu. Kazne su propisane i za predstavnike vlasti koji nisu revno izvrπavali svoj “krojaËki” posao. Pomilovanje za takve prekrπaje bilo je uvjetovano dvotreÊinskom veÊinom svih triju vijeÊa. Postavlja se pitanje je li se radilo samo o smanjenju potroπnje ili i o strahu od senzualnosti koja se odupire racionalnoj kontroli. 53

Cons. Rog. sv. 33, f. 174; 191-193; 292-292’. D. Owen Hughes, ≈Le mode femminili e il loro controllo.«: 173-179. 55 B. KotruljeviÊ; O trgovini i savrπenom trgovcu: 395-398; Nikola GuËetiÊ, Upravljanje obitelji. Zagreb: Biblioteca Scopus, 1998: 161, 163; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 344-346. 56 Vidi biljeπku 52. 54

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 29

29

Pitanje je takoer zbog Ëega su zakonodavci donosili ove zakone i Ëemu su oni uopÊe sluæili. U preambulama zakona nalaze se razliËiti motivi, od ograniËenja potroπnje i potrebe za slobodnim kapitalom, do moralnih i demografskih, vjerskih, pa i uskih mizoginih razloga. Neki zakoni doista otkrivaju protekcionistiËke namjere, no oni su tek sporadiËni. Diane Owen Hughes, koja se tim pitanjem posebno bavila, nalazi svrhu ovih zakona u politiËkim razlozima, prije svega u smiπljenom izdvajanju plemstva, kojega su se oni prvenstveno ticali. Vieni na taj naËin, zakoni protiv raskoπi mogu se smatrati promicanjem republikanskih vrlina plemstva i potpornjem jasnih druπtvenih razlika. Za zakonodavce, odjeÊa je bila metafora socijalnog statusa, odnosno naËin reguliranja odnosa meu ljudima. Kada se radilo o æenama, na temelju odjeÊe mogla se procjenjivati i njihova Ëestitost: smatralo se da se vrlina iskazuje skromnoπÊu, a porok raskoπju odjeÊe.57

Disciplina smrti DubrovaËka vlada nastojala je uvesti red i administrirati baπ u svakom podruËju æivota, pa i u smrti i pogrebnim obiËajima. Joπ godine 1434. administrativno su regulirane sve transakcije s grobovima u dubrovaËkim crkvama. Nitko nije smio kupiti, prodati, pa ni otvoriti grob bez pismenog dopuπtenja Malog vijeÊa. »ak je i klesarima bilo zabranjeno bilo πto raditi na grobovima bez znanja i dopuπtenja vijeÊa. Upravitelji crkava ili samostana koji bi za tako neπto znali a ne bi odmah dojavili Malom vijeÊu, riskirali su progonstvo od dvije godine. Takva odluka vijeÊa objaπnjena je dobrom namjerom da se zaustavi nered izazvan masovnom æeljom za otkupom duπe ukapanjem na svetom mjestu. No, zavoenje reda impliciralo je zadiranje u privatno vlasniπtvo i pravo pojedinca da raspolaæe njime.58 Krajem 15. stoljeÊa donesen je zakon o pogrebima i koroti, sa svrhom da se smanje troπkovi obitelji pokojnika. Ni manje ni viπe, zakon je odredio da prva tri dana nakon smrti u kuÊu pokojnika smiju dolaziti i ondje jesti samo njegova ili suprugina braÊa, djeca, bratiÊi, zetovi, striËevi, ujaci, πurjaci, neÊaci i unuci. Drugi roaci i prijatelji smjeli su doÊi tek iza treÊeg dana. Nadalje je odreeno da se prilikom tih pos57 Diane Owen Hughes, ≈Sumptuary Law and Social Relations in Renaissance Italy.«, u: Disputes and settlements. Law and Human Relations in the West, ed. John Bossy. Cambridge: Cambridge University Press, 1983: 69-75, 88-99. 58 B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 274.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

14:32

30

Page 30

Anali Dubrovnik 41 (2003)

jeta smije sluæiti samo jedna vrsta peradi u dane mesojea ili ribe u dane nemrsa. ObiËaji zvonjenja za pokojnika, naricanja, nadgrobnih govora i paljenja svijeÊa nisu zabranjeni, ali su ograniËeni. Iste odredbe u nekoliko su navrata ponavljane u zakonima protiv raskoπi, donesenima poËetkom 16. stoljeÊa.59 Oporuke i drugi izvori svjedoËe da su u Dubrovniku troπkovi pogrebnih obreda vlastele i bogatih puËana bili toliko visoki da su se u tu svrhu katkada prodavale stvari iz kuÊe i rasipalo imanje.60 Jacques Heers smatra da su veliki pogrebni troπkovi i oporuËni legati bili uzrokom ekonomske propasti plemstva u 14. i 15. stoljeÊu, jer su mnogi viπe od polovice svoga imetka ostavljali za tu svrhu i time osiromaπivali svoje nasljednike.61 BojeÊi se osiromaπenja vlasteoskih obitelji, slabljenja staleæa i gradske privrede uopÊe, dubrovaËki su zakonodavci vjerojatno bona fide nastojali ograniËiti privatnu potroπnju. No, to ne mijenja Ëinjenicu da su time zadirali u prostor privatnog i intimnog. Ne treba smetnuti s uma da je limitiranje potroπnje vezane uz pogreb diralo i u vjerske osjeÊaje graana, zbog uvjerenja da svi legati vezani uz to pridonose “otkupu” i spasu duπe pokojnika iz »istiliπta.62

Na margini druπtva, u πaci zakona U dubrovaËkom druπtvu 15. stoljeÊa oËita je kristijanizacija morala i svakodnevnog æivota, ali pod nadzorom dræave. »ak se i u odredbama koje πtite prava Ëovjeka kriju mjere dræavnog paternalizma. Primjerice, 1432. godine Veliko je vijeÊe utemeljilo dræavno nahodiπte, Ospedale della misericordia. 59

B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: cc. 153, 173; Cons. Maius, sv. 16, ff. 104’-105; Cons. Rog. sv. 27, ff. 104’-105, 136; sv. 30, f. 21; sv. 33, ff. 173’-178’, 191-193; Cons. Min. sv. 26, ff. 165, 172’, 207’, 226; sv. 27, f. 132’. 60 Testamenta Notariae, ser. 10, sv. 10, ff. 38’-39; sv. 18, f. 33’; sv. 33, ff. 24-24’ (DAD); B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 392; Ph. de Diversis, Opis Dubrovnika: knjiga 4, c. 18; Z. JanekoviÊRömer, Okvir slobode: 311-313; Zdenka JanekoviÊ-Römer, ≈Na razmei ovog i onog svijeta. Proæimanje pojavnog i transcendentnog u dubrovaËkim oporukama kasnog srednjeg vijeka.« Otium 2/3-4 (1994): 9-11; Zdenka JanekoviÊ-Römer, ≈“Pro anima mea et predecessorum meorum.” The Death and the Family in 15th Century Dubrovnik.« Otium 3/1-2 (1995) (Medium aevum quotidianum, 35, 1996): 30. 61 Jacques Heers, L’Occident aux XIVe-XVe siècles: Paris, PUF, 1966: 96. Usporedi: Sharon T. Strocchia, Death and Ritual in Renaissance Florence. Baltimore-London: Johns Hopkins University Press, 1992: 68-73. 62 Philippe Ariès, Eseji o historiji smrti na Zapadu. Beograd: PeËat, 1989: 99-112; Philippe Ariès, L’homme devant la mort. Paris: Editions du Seuil, 1977: 190-194; Jacques Le Goff, La naissance du purgatoire. Paris: Gallimard, 1981: 437.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 31

31

Time je dræava preuzela skrb za napuπtenu djecu iz ruku Crkve, odnosno redovnica samostana svete Klare, koje su nahodiπte dræale od 1290. godine.63 Proemij odredbe o nahodiπtu obiljeæen je snaænom religioznoπÊu, zahvalama na Boæjoj milosti, citatima iz Evanelja i svijeπÊu o potrebi za krπÊanskim milosrem. Svoju su odluku vijeÊnici protumaËili zahvalnoπÊu na Boæjem milosru i nebeskoj zaπtiti grada koja ga Ëini sretnim, napuËenim i bogatim, te ga Ëuva od zla viπe nego sve susjedne gradove. Bez sumnje, utemeljenje dræavno zbrinute i financirane institucije znaËilo je rjeπenje æivotno vaænih problema za mnogu napuπtenu djecu i njihove majke. Na taj se naËin smanjivao broj Ëedomorstava i mortalitet djece. Liπeni roditeljske ljubavi i skrbi, u nahodiπtu su bili kako tako zbrinuti do odrasle dobi. Meutim, skrenula bih paænju na jedan naoko nevaæan detalj odredbe koji govori o dræavnoj instrumentalizaciji pojedinca. Naime, djeca iz hospitala morala su biti obiljeæena posebnom odjeÊom od grubog bijelog sukna i znakom golubice na desnoj strani gornje haljine. Bijela golubica govorila je svima da su to djeca dræave, kojoj pripada sva zasluga za njihovu egzistenciju. Rekla bih da je taj znak manje bio znak milosra, kako kaæu zakonodavci, a viπe znak vrijednosti onih koji su to milosre dali i izdvojenosti onih koji su ga nosili.64 Odredba o utemeljenju javne bolnice Domus Christi iz 1540. godine nedvojbeno govori o medicinskom standardu grada i o skrbi vlasti za ljude, no, ne za sve. Uvod u sam zakon pompozno predstavlja senatore kao djelitelje vremenitih dobara, koji æele privoljeti Boga da Ëuva njihov grad od brojnih opasnosti. OdluËili su podiÊi bolnicu za bolesne siromahe, prema evaneoskoj poruci: “πto god ste uËinili jednom od mojih najmanjih meni ste uËinili.” Prije ureenja zgrade namijenjene za bolnicu, trebalo je naÊi drugo mjesto za babbae, ostarjele æene koje su ondje æivjele. Kako bi one umirale, na njihova mjesta ne bi se primale nove æene nego bi ona pripala opÊoj bolnici. Odredba kaæe da je u moguÊim sporovima oko toga nadleæan papinski sud. Niπta se ne kaæe o tome da stranci ne bi mogli biti lijeËeni u bolnici, πtoviπe, jasno je da je ona bila otvorena i pripadnicima drugih vjera, kojima se jamËi sloboda vjeroispovijesti. Navode se samo dva uvjeta za prijem u bolnicu: izljeËiva bolest i muπki spol. Naime, izrijekom se kaæe da neizljeËivi bolesni63

Vladimir Bazala, Pregled povijesti zdravstvene kulture DubrovaËke republike. Zagreb: Knjiænica DubrovaËki horizonti, knjiga 1, 1972: 23-26; Z. JanekoviÊ-Römer, Rod i grad: 108. 64 E vestire se debiano de rassa biancha le dette creature che dal hospital serano nutrite et in sula vesta al ladi dreto denanti farli se debiano una columba de panno in segno e signification de misericordia (B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 252).

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

32

30.06.2003

14:32

Page 32

Anali Dubrovnik 41 (2003)

ci i æene koje bi se mogle izlijeËiti ni na koji naËin ne mogu biti primljeni na medicinsku skrb. Odredba zavrπava uvjerenjem da su prokuratori bolnice za svoj trud zasluæili Raj.65 Odreene sumnje u neproraËunatu brigu za ljude budi odredba iz 1416. godine, koja DubrovËanima zabranjuje sudjelovanje u prodaji robova. Odredba je nakiÊena lijepim rijeËima o vrijednosti Ëovjeka stvorenog na sliku Boæju i o sramoti koju takva prodaja nanosi gradu. Meutim, analiza teksta pokazuje da se iza zabrane krije diplomatska zabrinutost za odnose s bosanskim velikaπima i vladarima, koji su se bunili protiv porobljavanja svojih podanika i trga roblja u Drijevima. Naime, odredba dopuπta DubrovËanima da za vlastite potrebe kupuju bosanske robove bez ikakve kazne ili moralnog prigovora. Drugim rijeËima, odredba nije zabranjivala trgovinu ljudima, nego je regulirala sudjelovanje DubrovËana u razgranatoj meunarodnoj trgovini robljem koja je smetala bosanskim velikaπima.66 Pedeset godina kasnije, vjerska osjeÊajnost joπ je viπe natopila razmiπljanje o prodaji ljudi. U zakljuËku Velikog vijeÊa stoji da su mnogi sramotni i zli ljudi zaboravili kolika je vrijednost i izvrsnost ljudi stvorenih na sliku i priliku Boæju, te da zaboravljaju svaki ljudski i Boæji strah i prodaju ljude kao ovce. Meutim, ni u ovom sluËaju prodaja ljudi nije shvaÊena bez ograniËenja - radilo se, naime, o prodaji robova Turcima i to opet iskljuËivo onih ljudi koji su se nalazili pod jurisdikcijom Republike, te putnika koji su u njoj uæivali zaπtitu, a ne svih ljudi.67

“Opasne” igre VeÊi je broj dubrovaËkih zakona na pragu novovjekovlja zabranjivao igre, i to ne samo hazardne igre i maskiranje, nego i bezazleno loptanje, ples i sliËne igre koje nisu nikoga ugroæavale. Ne samo zakonodavci, nego i drugi suvremenici vidjeli su opasnost u igrama, osobito hazardnim. KotruljeviÊ kaæe da se kockar i kartaπ lako moæe probuditi kao siromah, a i ako zaradi novac, nije dobro proπao, jer je poËinio smrtni grijeh. Igre na sreÊu, po njegovu miπljenju, dovode i do drugih grijeha kao πto su kriva prisega, laæ, psovke, prijevare i otimaËine. Zanimljivo je da se protivio i viteπkim igrama na konju, sma65

B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 258. ...Verum si aliquis civis aut habitator Ragusii emeret aliquem servum vel servam pro usu suo, non intelligatur subiacere huiusmodi pene... (B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 162). 67 B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 46. 66

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 33

33

trajuÊi ih lakoumnima, ispraznima i preskupima. Nasuprot tome, zagovarao je igre kojima se vjeæba tjelesna snaga kao πto je loptanje, bacanje motke ili strelice, trËanje i hrvanje.68 O drugaËijem miπljenju javnosti svjedoËi klesani natpis na vanjskom zidu crkvice svetog Roka iz 1597. godine: “Pax vobis. Memento mori qui ludetis pilla.” MladiÊi su Ëesto natjeravali loptu u toj ulici, jer su njezine dimenzije odgovarale pravilima renesansnog nogometa. Po miπljenju ozbiljnog sugraanina, previπe su se predavali ovosvjetovnim slastima i zaboravljali svoju prolaznost. Nije poznato tko je uklesao natpis, no vlasti oËito nije smetao kad ga nije uklonila.69 Druge odredbe svjedoËe o sliËnom stavu vlasti prema svjetovnim namjenama sakralnih prostora. Katedrale i druge crkve bile su u ranijem srednjem vijeku otvorene za mnoge svjetovne sadræaje, od sastanaka gradskih skupπtina i vijeÊa do sajmova i zabava. Prostrane crkve sluæile su istovremeno i kao javne zgrade namijenjene razliËitim potrebama zajednice.70 Petnaestostoljetni dubrovaËki vlastodrπci izgnali su te sadræaje iz crkava “kao πto je naπ gospodin Isus Krist biËem izgnao iz hrama mjenjaËe novca i prodavaËe golubica, osiguravajuÊi da njegov dom bude dom molitve, a ne razbojniËka peÊina.” MisleÊi da slijede Boæji put, odluËili su da se u svetom prostoru, gdje se slave boæanski obredi, ne smiju voditi kola ni pjevati isprazne, svjetovne pjesme. Takve bi stvari ispunile duhove vjernika ispraznostima i lascivnostima umjesto molitvama i Bogom nadahnutim razmatranjem. Stoga su zabranili DubrovËanima da pleπu i pjevaju u katedrali ili uz nju, da igraju bilo kakve igre ili vrπe djelatnosti svjetovnog sadræaja.71 Maskiranje je bilo posebno na udaru vlasti i zabranjivano mnogo puta. Mijenjanje i prikrivanje vlastitog lika omoguÊavalo je pojedincu da izae iz okvira svog æivota, a vlasti je oduzimalo moguÊnost nadzora nad njime, πto nije mogla dopustiti. VeÊ tridesetih godina 14. stoljeÊa nalazimo zabrane i ograniËenja maskiranja u “krabonosa ili Æidova ili u bilo kakav ruæni lik”. Posebno se naglaπava da maskirani ljudi ne smiju nositi oruæje. Desetak godina kasnije, takve su odredbe unesene i u statut. Knez Justinijan zabranio je 68

B. KotruljeviÊ, O trgovini i savrπenom trgovcu: 209-215. Slobodan Prosperov Novak, Dubrovnik iznova. Zagreb: SveuËiliπna naklada Liber, Meunarodni slavistiËki centar SRH, 1987: 76-77. 70 Jacques Heers, La ville au Moyen Age en Occident. Paris: Hachette, 1990: 422-423, 429-433. 71 Aleksandar Solovjev, ≈Liber omnium reformationum civitatis Ragusii.«, u: Istorisko-pravni spomenici. knj. 1, DubrovaËki zakoni i uredbe. Beograd: SKA, 1936: II, 7: 19; B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: cc. 194, 488. 69

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

34

30.06.2003

14:32

Page 34

Anali Dubrovnik 41 (2003)

maskiranje u “odvratne i ruæne likove”, πto omoguÊava pojedincima da nesmetano poËinjaju razliËita zla i sablazni. ÆeleÊi sprijeËiti takve prigode, donio je zabranu maskiranja o blagdanima i bilo kojim drugim prigodama.72 Od druge polovice 15. stoljeÊa zabrane maskiranja postajale su sve brojnije.73 Osobito su pod udarom bile pokladne sveËanosti, kada su se odvijali maskirani plesovi i puËka slavlja. Vlasti su morale tolerirati te zabave, koje su naπle svoje Ëvrsto mjesto u crkvenom kalendaru, pa su i nagraivali nosioce triju tradicionalnih dubrovaËkih krabulja (»oroje, Vila i Turica).74 Za razliku od mletaËkih vlasti, koje su upotrijebile karneval kao vrstu oduπka svojih graana i manipulirale njegovim sadræajem75, dubrovaËki su se vlastodrπci odluËivali za strogi nadzor. PuËke πale i izvrtanje svijeta naopako, koje sa sobom nosi karneval, smatrali su napadom na vlast i druπtvene vrijednosti. Bojali su se oslobaanja strasti i probuene energije koja se mogla i ne vratiti u staro korito na »istu srijedu. Da su u tom strahu barem djelomiËno imali pravo pokazuju zgode kada su maske svjesno koriπtene za kritiku i izrugivanje vlasti. U takvim sluËajevima vlast nije reagirala s blagonaklonim smijeπkom, nego je uzimala πalu za ozbiljno i kaænjavala prijestupnike jednako ozbiljnim kaznama. Promiπljena dubrovaËka vlastela nije se usuivala riskirati i primiti u πali izreËenu kritiku, veÊ su obiËaje puka nastojali Ëvrsto dræati pod nadzorom i nametnuti im svoja pravila.76 Pokladno vrijeme bilo je ujedno i vrijeme vjenËanja, pa u izvorima nalazimo svjedoËanstva da su i pirovi Ëesto bili pod maskama. Ispadi poËinjeni u takvim situacijama i pod maskom podlijegali su vrlo strogim kaznama, Ëak i kad se radilo o plemiÊima. Maskiranje vlastitog lika smatralo se otegotnom okolnoπÊu pred sudom i u situacijama koje nisu imale veze s pokladama.77 Knjiæevnost 15. i 16. stoljeÊa svjedoËi da, unatoË zabranama, obiËaji maskiranja nisu jenjali, naprotiv, postali su izraæajnim sredstvom puka. U vrijeme poklada u 16. su stoljeÊu izvo72

B. BogiπiÊ i K. JireËek, Liber statutorum civitatis Ragusii: VIII, 97; Milan Prelog, ≈Fasete utopije.« Dubrovnik 4 (1995): 141-142. 73 Miljenko ForetiÊ, ≈Marin DræiÊ i kazaliπni æivot renesansnog Dubrovnika.«, u: Marin DræiÊ: zbornik radova. Zagreb: Matica hrvatska, 1969: 233-234. 74 Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, I. Ragusa: Antonio Martecchini, 1802: 56-57. 75 Edward Muir, Civic ritual in Renaissance Venice. Princeton: Princeton University Press, 1981: 156-179. 76 Nella Lonza, Pod plaπtem pravde. Kaznenopravni sustav DubrovaËke Republike u XVIII. stoljeÊu. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1995: 190. 77 Cons. Rog. sv. 37, ff. 178’-180.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

14:32

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

Page 35

35

ene kazaliπne predstave, popularne maskerate. Nerijetko su bile vezane i uz svadbeno slavlje, mnoge Ëak i napisane za tu prigodu. GlumaËke druæine okupljale su mlade puËane, pa su veÊ zbog toga bile odiozne vlasti, pogotovo stoga πto u tekstovima nije manjkalo æalaca protiv uprave.78

Vlast i privatnost crkvenih osoba Paternalizam dubrovaËke dræave na poseban se naËin oËitovao u odnosu na Crkvu i crkvene ljude. DubrovaËka je vlast, iako strogo katoliËka, tijekom Ëitavog srednjeg vijeka na razliËite naËine krπila prava i privilegije dubrovaËke Crkve.79 Republika je ulagala napor u pokatoliËavanje novih teritorija, steËenih u 14. i 15. stoljeÊu, i podupirala politiku papinstva na tom prostoru Ëak i u vrijeme opasnosti od Turaka. Sve izrazitija vjerska retorika u zakonskim normama i drugim spisima dubrovaËke kancelarije svjedoËi o neprijepornom katoliËanstvu Republike. Ta retorika Êe se pozivati na to da su “obiËaji i zakoni grada pohvalni i prihvatljivi onoliko koliko su sukladni Boæjoj volji, njegovoj Ëasti i πtovanju”. ©toviπe, krajem stoljeÊa Dubrovnik se poËinje nazivati krπÊanskom republikom, republica christiana.80 Meutim, u stvarnom æivotu dubrovaËka je vlada podvrgavala svome nadzoru i ona pitanja koja su zadirala u nadleænost Crkve i privatnost crkvenih ljudi. Odredbama koje su regulirale prijem novih redovnica u æenske samostane vlada je istovremeno prekrajala crkvene kanone i privatne æivote. Samostan svete Klare bio je namijenjen samo plemiÊkim kÊerima, πto znaËi da su staleπke razlike u tom pitanju dobivale prednost pred univerzalnoπÊu Crkve. Univerzalnost Crkve i njezine nadleænosti bile su derogirane i odredbom Velikog vijeÊa iz 1422. godine, prema kojoj je bilo zabranjeno primiti strankinje u bilo koji dubrovaËki æenski samostan. Opatica koja bi se usudila tako neπto uËiniti bila bi kaænjena oduzimanjem poglavarskog statusa i progonom. Primljena redovnica, strankinja, bila bi trajno izgnana iz dotiËnog samostana. Krπenje nadleænosti crkvenih ustanova imalo je u ovom sluËaju izravne po78

Frano »ale, ≈O æivotu i djelu Marina DræiÊa.«, u: Marin DræiÊ, Djela. Zagreb: Cekade, 1987: 81; Marin DræiÊ, ≈Dundo Maroje.«, u: Marin DræiÊ, Djela. Zagreb: Cekade, 1987: 307308; Milorad Medini, DubrovaËke poklade u 16. i 17. vijeku i »ubranoviÊevi nasljednici. Dubrovnik, 1898: 10-11. 79 Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 211-223; Kosta VojnoviÊ, ≈Crkva i dræava u dubrovaËkoj republici.«, I. Rad JAZU 119 (1894): 32-142; II, Rad JAZU 121 (1894): 1-91. 80 B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 488; B. NedeljkoviÊ, Liber croceus: c. 4.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

36

30.06.2003

14:32

Page 36

Anali Dubrovnik 41 (2003)

sljedice na æivot pojedinaca, njihove odluke, izbore i odgovornosti.81 Samostani, osobito æenski, nisu imali mnogo prihoda s vlastitih posjeda. Taj su skromni prihod nadopunjavale oporuËne donacije i milodari, a nemalu vaænost imala je i tzv. “dumanjska dota” koju je svaka nova redovnica morala donijeti sa sobom u samostan. Taj je “miraz” ukljuËivao manju svotu novca i osnovne potrepπtine redovniËke novakinje - odjeÊu, krevet i molitvenik. Njihovi oËevi i roaci u Velikom vijeÊu smatrali su i taj izdatak prevelikim, pa su 1426. sveli redovniËku popudbinu na 10 perpera i nekoliko osnovnih stvari. O tome se raspravljalo i kasnije, poËetkom 16. stoljeÊa, kada je Republika Ëak poduzela diplomatsku akciju pri papinskoj kuriji kako bi ograniËila dumanjsku dotu na 90 perpera. Ta su ograniËenja bila izravni udar na ionako niski æivotni standard redovnica.82 Poznati su sluËajevi da su se opatice i redovnice tuæile na teπke uvjete æivota u siromaπnim i prenapuËenim samostanima. Na te pokuπaje dizanja glasa vlastodrπci su reagirali bez ikakvih vjerskih i ljudskih obzira. U nekim su sluËajevima dræali samostane pod opsadom, bez hrane i kontakta s vanjskim svijetom sve dok redovnice ne bi pristale na postojeÊe, teπko podnoπljive uvjete.83 Senat je Ëak 1415. godine donio odluku sa snagom zakona da se samostan svete Klare mora izolirati ako bi opatica odbila primiti bilo koju plemkinju koju bi roditelji htjeli zarediti. Krπiteljima te odredbe prijetilo se Ëitavim dijapazonom strogih kazni, od zatvora do progonstva u trajanju od 5 godina. U proemiju odredbe izrijekom se aludira na to da samostan pripada Republici i da je od svojih poËetaka ustanovljen zato da bi svaka plemkinja mogla u njega uÊi.84 SliËno se ponavlja i 1436. godine, kada se Vito de Gozze poæalio Malom vijeÊu da klarise odbijaju primiti njegovu kÊer. Vlada je tom prilikom naredila da se opatica i sve redovnice okupe u sakristiji, gdje im je proËitana zakonska odredba po kojoj moraju postupiti na njihovo dobro i na dobro samostana koji pripada dubrovaËkoj opÊini, a ne njima.85 PoËetkom 16. stoljeÊa samostanu svete Klare 81

B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 178. B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 209; Cons. Rog. sv. 34, f. 91’, 152’-153; Z. JanekoviÊRömer, Okvir slobode: 204, 215-217. 83 Cons. Min. sv. 7, f. 75. 84 ... a principio fundationis monasterii sancte Clare intentionis fuit regiminis Ragusii quod quelibet nobilis mulier Ragusiensis volens monacari in dicto monasterio recipietur... B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 147; Cons. Min. sv. 7, f. 31’; Duπanka DiniÊ-KneæeviÊ, ≈Prilog iz æivota kaluerica u srednjevekovnom Dubrovniku.« Istraæivanja Instituta za istoriju Novi Sad 6 (1979): 325-330; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 215. 85 Cons. Min. sv. 7, f. 73’. 82

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 37

37

obustavljena je isplata svih prihoda, nitko nije smio uÊi ni iziÊi iz samostana, Ëak ni zbog nabavke hrane. Senatori su odredili da redovnice treba dræati o kruhu i vodi “sve dok ih to poniæenje ne privoli na posluπnost”.86 DubrovaËki togati upletali su se u samostanski æivot i krπili kanonske zakone svaki put kad bi to bilo u interesu vlastele i Republike. Iπli su i mnogo dalje od pukog politiËkog interesa i, kao samozvani zaπtitnici zavjeta ËistoÊe redovnica, mijeπali se u redovniËke regule. S tim motivom veÊ su poËetkom 15. stoljeÊa zabranjivali Maloj braÊi da dolaze Ëitati i pjevati misu u samostan svete Klare.87 Nasilni ulazak i skrivanje u crkvi ili samostanu svete Klare, te razgovori s redovnicama kaænjavani su strogim zatvorskim kaznama i progonstvom.88 Kada se 1434. dogodila ljubav izmeu mlade klarise, plemiÊke kÊeri Pervule de Tudisio i franjevca Antuna VukËiÊa, vlada je osobitom æestinom udarila ne samo na njih dvoje nego i na oba samostana. Djevojka je odvedena iz Dubrovnika i u tajnosti smjeπtena u neki dalmatinski samostan, neznano koji. Mladi franjevac je zavrπio u tamnici ispod Kneæevog dvora, o kruhu i vodi, a svi su njegovi pomagaËi prognani iz samostana Male braÊe i iz grada.89 Vlastodrπci se nisu libili ni izravne svae s nadbiskupom, koji je prosvjedovao protiv njihova mijeπanja u crkvene stvari. Traæili su od njega da kazni franjevca Antuna VukËiÊa kaznom “prihvatljivom Bogu i sukladnom prekrπaju da bi pred Bogom bio zasluæan i dostojan, a pred ljudima pohvaljen”. Nadbiskup je zanemario ovaj uvijeni pritisak i zaloæio se za blaæu kaznu, na πto su mu vijeÊnici odgovorili da njegova presuda ne odgovara teæini prekrπaja koji ocrnjuje Ëitav kler, dubrovaËku dræavu, Ëast plemstva i zatire katoliËku vjeru. OdluËili su ne poπtovati nadbiskupovu odluku i sami odredili primjerenu kaznu “u skladu s pravom i nadbiskupovom ËaπÊu”. Na nadbiskupove prigovore drsko su odgovorili da ih je na takvu odluku nadahnuo sam Isus Krist, na Ëast i dobro samostana svete Klare, grada i svih dubrovaËkih podanika.90 Nadbiskupu liπenom jurisdikcije preostalo je samo

86

Cons. Rog. sv. 22, 304-304’; S. Razzi, La storia di Raugia: 73-74. Reformationes. sv. 33, f. 30; sv. 34, f. 110’. 88 Reformationes. sv. 34, f. 144’-145; Cons. Min. sv. 1, f. 15. 89 Cons. Rog. sv. 5, ff. 185’, 187’, 189, 190, 190’, 191, 192’, 193, 193’-194, 194’, 201’, 202’, 203’, 204, 204, 207, 208’, 211; Cons. Min. sv. 6, f. 116; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 214, 216; Zdenka JanekoviÊ-Römer, ≈Ne cvatu svakome klekovi ruæama.« DubrovaËki horizonti 37 (1997): 29-33. 90 Cons. Rog. sv. 5, ff. 190-191, 194’. 87

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

38

30.06.2003

14:32

Page 38

Anali Dubrovnik 41 (2003)

da milosrem ublaæi posljedice tih odluka. Osuenom franjevcu poslao je u zatvor odjeÊu i svijeÊe, te zatraæio da mu otvore prozor tamnice, jer su veÊ bile poËele ljetne vruÊine.91 Senat je ovlastio kneza i Malo vijeÊe da nakon istrage odrede koji fratri moraju otiÊi, ne pitajuÊi niπta o tome nadbiskupa i kanonike koji su bili nadleæni za to. Fratre su “lijepim rijeËima” upozorili da Êe ih sve protjerati budu li πtitili “osobe loπeg i zloËinaËkog æivota, heretike koji su na sramotu katoliËkoj vjeri i loπ primjer vjernim katolicima”. Pod krinkom raπËiπÊavanja skandala, vlada je zapravo reformirala franjevaËki samostan i protjerala iz njega konventualce. Zbog pripadnosti Dalmatinskoj provinciji, oni su bili pod veÊim utjecajem Venecije no πto je dubrovaËka mogla prihvatiti. Uz manje buke, vlada je sliËno postupila prema dominikanskom i benediktinskom samostanu, s jasnim stavom da te institucije pripadaju prije svega gradu, a ne Crkvi.92 Najstroæe, Ëak i nasilne mjere poduzete su nakon skandala protiv samostana svete Klare. “U ime Boga, Ëasti i vlasti” zazidani su svi prozori samostana koji su gledali prema drugim kuÊama i vanjskom svijetu, kao i prozori susjednih kuÊa s kojih se moglo makar malo vidjeti samostansko dvoriπte. Na kuhinju, bolesniËku prostoriju, sakristiju, kapelicu, sve prozore i otvore kroz koje bi se mogao provuÊi Ëovjek, ukljuËivπi vodovod i zahodsku rupu, stavljene su Ëvrste reπetke. Konoba samostana je zazidana i smjela je biti otvorena samo za vrijeme berbe, a tada su se zazidavala vrata prema samostanu. Nije se viπe smjelo ni cijepati drva unutar samostana, nego je to trebalo Ëiniti vani. U tu svrhu naËinjena je rupa u zidu, dovoljna da se kroz nju mogu ubacivati cjepanice, opremljena reπetkom. Za sluπkinje je sagraena posebna kuÊica u dvoriπtu kako bi imale πto manje doticaja s redovnicama. U samostanu je danju i noÊu postavljena straæa vlastele starije od 50 godina. Posjete su bile dopuπtene samo zbog mise, ispovijedi i bolesniËkog pomazanja, a i to samo s dozvolom Malog vijeÊa. ©toviπe, redovnice su morale traæiti dopuπtenje i za pokop umrle sestre. U argumentaciji ovih odluka Senat se doslovno postavlja kao zaπtitnik dobra, katoliËke vjere i redovniËkih zavjeta. Zazidavanje vlastitih kÊeri protumaËeno je kao borba protiv smicalica Sotone i njegove borbe protiv Boæjih zapovijedi. »estitost, dobar glas i svetost æivota redovnica bila im je vaæna kao i njihova vlastita Ëast, pa su im stoga odluËili pomoÊi da izbjegnu avolska

91 92

Cons. Min. sv. 6, ff. 115’, 253’. Cons. Rog. sv. 5, ff. 181’-182, 203’; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 214-215.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 39

39

iskuπenja spomenutim mjerama.93 Gledano iz vijeÊniÊkih klupa, redovnice su bile doiste “mrtve za svijet”, kako kaæe formulacija koja je oznaËavala odlazak æene iz svjetovnog æivota i predanje redovniËkoj sluæbi.94 Odlaskom u samostan rijeπile su problem miraza svojoj obitelji, Ëuvale njezinu Ëast i molile za one koji su ostali “u svijetu”. Izvan tih duænosti, njihovi osjeÊaji i æelje, pa Ëak i prava zajamËena kanonskim zakonima nisu bili vaæni. I prije i poslije tog skandaloznog sluËaja dubrovaËki su vijeÊnici vrπili pritisak na nadbiskupa i derogirali presude kojima nisu bili zadovoljni. U sluËaju jednog sveÊenika, koji je noÊnom zvonjavom uznemiravao graane, poveli su postupak protiv uglednih kanonika Mateja de Georgio i Mateja de Ragnina, koji su se zalagali za preispitivanje ovog sluËaja i smanjenje kazne desetgodiπnjeg progonstva, i osramotili ih javnim upozorenjem pred vijeÊem da se ne ponaπaju kao dobri graani.95 Nadalje, dubrovaËka vlada smatrala je svojim neotuivim pravom da odluËuje o izboru visokih crkvenih dostojanstvenika. Jedino je izbor nadbiskupa izmakao njihovom nadzoru, dok su poloæaji sufraganskih biskupa i kanonika pripadali iskljuËivo vlasteli. U zakonskoj odredbi o izboru kanonika bez uvijanja se kaæe da su vlastela utemeljila grad i njime upravljaju, a to znaËi da se imaju smatrati i utemeljiteljima Crkve. To je znaËilo da se graani uopÊe ne mogu natjecati za spomenute Ëasti, a vlastela su to mogla samo po odluci i izboru Senata. Lobiranje kanonika koji je æelio mitru mrkansko-trebinjskog ili stonskog biskupa povlaËilo je za sobom teπke posljedice - gubitak sve imovine i doæivotni izgon iz Republike. Njihova je crkvena karijera ovisila prije svega o svjetovnoj vlasti, a privatna inicijativa u tom pogledu bila je sasvim onemoguÊena.96 Zbog svega toga crkveni su velikodostojnici tijekom 15. i 16. stoljeÊa u niz navrata prosvjedovali protiv mijeπanja u njihovu nadleænost i krπenja kanonskog prava, ali vlada nije nimalo odstupala, Ëak niti po cijenu prijepora sa Svetom Stolicom.97

93

Cons. Rog. sv. 5, ff. 167’-168’; Cons. Min. sv. 6, ff. 103, 107, 108, 132’, 137’, 139’, 143’, 153’, 162’, 163’, 179’, 222, 243’, 249’, 252, 254; Z. JanekoviÊ-Römer, ≈Noble Women in Fifteenth-Century Ragusa.«: 158-159. 94 Anthony Molho, ≈Tamquam vere mortua. Le professioni religiose femminili nella Firenze del tardo Medioevo.« Società e storia 43 (1989): 1- 44. 95 Cons. Rog. sv. 5, f. 214. 96 B. NedeljkoviÊ, Liber viridis: c. 338; Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 217-223. 97 Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 213-215, 218-223.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

14:32

Page 40

40

Anali Dubrovnik 41 (2003)

ZakljuËak Brojne odredbe koje su trebale regulirati neke aspekte privatnog æivota mnogo su puta iznova raspravljane i izglasavane u dubrovaËkom Velikom vijeÊu, πto znaËi da su graani nalazili naËina da ih zaobiu. Osim toga, zakonsku regulativu ne prati uvijek procesuiranje konkretnih sluËajeva pred sudom. Nesumnjivo, pravni je okvir utjecao na javno mnijenje, a time i na privatni æivot ljudi, ali ne uvijek izravno, doslovno i bez odstupanja. Izmeu jednog i drugog postojale su duboke i logiËne veze, no jedno nije neposredni odraz drugog. Neki druπtveni obiËaji ostajali su autonomni u odnosu na normativni sustav koji je pokuπavao njima ovladati. KrπeÊi ili zaobilazeÊi pravne norme, pojedinci su razvijali vlastite strategije kojima su se odupirali represiji zakona. Stvarni æivot izgledao je drugaËije od njegove predodæbe i vrednovanja u zakonima, i to ne treba smetnuti s uma, kako bi se izbjegle simplifikacije proπle stvarnosti. S druge strane, neovisno o tome jesu li bile u potpunosti prihvaÊene, pravne norme iskazuju odreenu ideologiju koja kroz njih pokuπava utjecati na druπtvo. DubrovaËke norme ne sadræe samo dispoziciju, nego i preambule u kojima se otkrivaju deklarativni i stvarni ciljevi same odredbe. Iz tih se tekstova nedvojbeno dade oËitati nastojanje vlasti da normira i unificira javno i privatno ponaπanje dubrovaËkih plemiÊa i graana. I iza vrata svojih kuÊa i loænica DubrovËani su morali Ëuvati ugled Republike, na uπtrb svoje privatnosti. Vlasteoski koncept dræave bio je patrimonijalan, pa su nad podanicima provodili “oËinski” nadzor i moralno ih odgajali. Ujedno, paternalistiËka koncepcija autoriteta podsjeÊala je na boæanski autoritet.98 “»ast” i “sramota” nisu shvaÊani samo kao svojstva pojedinca i skupina, nego se to reflektiralo i na samu dræavu, koja je time dobivala pravo intervencije u tom podruËju. ©toviπe, podrazumijeva se da Ëast pripada prije svega dræavi i vlasti. Normativni, sudski i drugi izvori stalno govore o Ëasti, sramoti, dobrom ili loπem glasu grada/republike/sinjorije, pod Ëime se podrazumijeva isto. Taj je paternalizam proizlazio iz izgraenosti dubrovaËke dræave, koja je u 15. stoljeÊu uobliËila administrativni, upravni aparat. Dobro ustrojena i postojana Republika prema svojim se podanicima ponaπala poput “pravednog i strogog oca”. O njima je brinula, ali ih je i nadzirala i u mnogoËemu odreivala, usmjeravala i ograniËavala njihov æivot. Vlasteoska ideologija, dovrπena u 15. stoljeÊu, sa sobom je nosila i osobitu moralnu tradiciju prema kojoj je svaki DubrovËanin, prema svom poloæaju, trebao doprinositi dobru Republike i davati zajednici prednost pred osobnim probicima. 98

Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 19-40, 245-246, 389-393.

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

14:32

Page 41

41

Opcije pojedinaca bile su unaprijed zadane, uokvirene njihovom staleπkom pripadnoπÊu, te potrebama dræave i njezinog gospodarskog sustava. Kao nosioci vlasti izjednaËeni sa samom Republikom, vlastela su imala najveÊe obaveze i bila su podvrgnuta pomnijem nadzoru nego ostali. No, u odredbama koje se tiËu privatnosti i svakodnevnog æivota pojedinaca staleπkih razlika nije bilo - paternalistiËki duh tih zakona bio je jednak za sve. Oni izraæavaju tradicionalnu predodæbu autoriteta i druπtvenog reda koja je najveÊom vrijednoπÊu smatrala sklad i postojanost zajednice. Taj je sklad bio dio mitske slike grada kao zajednice reda koji prihvaÊaju svi graani. DubrovaËka Republika je doista i davala svojim graanima mnogo razloga za druπtveni konsensus, od gospodarskih moguÊnosti do pravne sigurnosti.99 Meutim, postojeÊi red nije bio posljedica odsustva svakog nereda i nezadovoljstva, nego pomnog nadzora triju vijeÊa i sluæbi koje su iz njih proizlazile. Njihova je borba bila jednoduπna i bez odstupanja izgraivala sustav nadzora i kazne. DubrovaËki vlastodrπci nisu bili toliko militantni niti su iπli tako daleko u kontroli savjesti i djelovanja svojih podanika kao, primjerice, kalvinistiËki, koji su s pozicija vjere i sredstvima represivnog aparata dræave izvodili podanike “na pravi put”. Ipak, u mnogim su spomenutim sluËajevima dubrovaËki zakoni propisivali istragu blisku inkvizitorskim metodama, od denuncijacije,100 uhoenja, ispitivanja svjedoka i torture. Prijetili su Ëak i crkvenim sankcijama, odnosno ekskomunikacijom. Izvrπna vlast preuzimala je u nekim sluËajevima i istraæni postupak preko povjerenstava izabranih u Senatu.101 Kroz zakonodavstvo, sudstvo i kazneni sustav mit je postao druπtvena stvarnost. Na pragu novoga doba vjerska disciplina postala je graanska disciplina i temelj novog modela civiliziranog Ëovjeka. Regule ponaπanja karakteristiËne za crkvene redove, osobito one koji su pripadali pokretu devotio moderna, ugraene su na novi naËin u zakonske propise o kontroli nad tijelom i ponaπanjem. Umjesto samokontrole nametnut je nadzor sluæbenih vlasti i njihovih douπnika. Sankcije nisu viπe bile samo moralne niti prepuπtene savjesti pojedinca. Sva sredstva nadzora i mjere koje stoje na raspolaganju dræavnoj vlasti upregnuta su u nadzor nad disciplinom pojedinca.102 Utjecaj novog vala ka99

Z. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 251-264. U Dubrovniku je denuncijacija redovito bila javna i za nju se nudila nagrada. Anonimne dojave nisu se smatrale dovoljno pouzdanima. 101 Primjerice, u odredbi iz 1589. u Senatu su izabrana petorica istraæitelja nemoralnih pojava u gradu. Vidi biljeπku 48. 102 D. Knox, ≈Disciplina: le origini monastiche«: 65-66; Usporedi: Michel Foucault, Nadzor i kazna. Raanje zatvora. Zagreb: Informator, 1994: 175-233. 100

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

42

30.06.2003

14:32

Page 42

Anali Dubrovnik 41 (2003)

toliËke duhovnosti i morala stopio se u Dubrovniku sa srednjovjekovnom vizijom reda koji odreuje mjesto Ëovjeka i Ëuva druπtvo, kao i sa novovjekovnim vienjem nadleænosti i duænosti dræavnih vlasti. DubrovaËka Republika bila je jedan od najodanijih stupova katoliËke reforme, ali u tome je imala i ciljeve nevezane s vjerom: postojanost poretka, neupitnu druπtvenu hijerarhiju i konsenzus. KatoliËka vjera posluæila je i kao oznaka oπtre kulturne granice izmeu Republike i njezinih susjeda. Svaki nered i nemir meu podanicima mogao je uzrokovati rasap politiËkih i druπtvenih struktura. Stoga su vlasti provodile strogi nadzor na svim razinama, pa i onoj pojedinaËnoj. Koliko je to bilo moguÊe, podanike su disciplinirali ustupcima, a kada bi to zatajilo, bez oklijevanja su posezali za mjerama koje su red postizale silom. Nije se to ticalo samo regulacije kriminaliteta, nego morala i ponaπanja ljudi u privatnom æivotu. Nadzor nad privatnoπÊu graana odvijao se u interakciji izmeu dræave i Crkve na taj naËin πto su crkvene doktrine posluæile kao etiËki temelj zakonskim odredbama. Sve izrazitija krπÊanska retorika dubrovaËkih zakona iz 15. i 16. stoljeÊa bez sumnje je dijelom bila izraz narastajuÊe vjerske osjeÊajnosti toga vremena. Druπtveni i politiËki nered o kojem govore redovito objaπnjavaju u pojmovima grijeha, na takav naËin da nered u ljudskoj prirodi i ponaπanju izravno povezuju s neredom u druπtvu. To je, dakako, otvaralo prostor za intervencije vlasti. DubrovaËke vlasti posluæile su se svima poznatim moralnim uËenjem kao pokriÊem za druge ciljeve. Viπestruko motivirana, dræavna je vlast provodila daleko uËinkovitiju represiju i discipliniranje seksualnosti nego πto je to Ëinila srednjovjekovna Crkva. Moralizam dubrovaËkih zakonodavaca razlikuje se od moralne strogosti i kontrole u protestantskim dræavama ponajviπe po tome πto su reformirane Crkve preuzimale nadleænosti svjetovne vlasti, dok je u Dubrovniku bilo obratno.103 Uz pomoÊ dobro ustrojenog i razgranatog administrativnog aparata, vlast je preuzela u svoje ruke moralni odgoj graana Ëak i ranije i uËinkovitije nego mnogo veÊe i moÊnije europske dræave. Dok je u drugim dræavama Tridentinska reforma oznaËila polaziπnu toËku u suradnji Crkve i dræave na πirenju i nametanju novog obiteljskog i seksualnog morala,104 DubrovaËka je Republika zadræala uzde nadzora u svojim rukama. 103

Pierre Bels,. ≈Le contrôle des moeurs dans l’église réformée aux origines de la réforme française.«, u: Droit, Histoire et Sexualité. Lille: L’Espace juridique, ur. J. Poumarède, J. P. Royer, 1987: 121-127. 104 Marie-Sylvie Dupont-Bouchat, ≈Les nouvelles conduites sexuelles aux XVIe et XVIIe siècle. Discours de l’Eglise et Discours du Droit Laìque.«, u: Droit, Histoire et Sexualité, ur. J. Poumarède, J. P. Royer. Lille: L’Espace juridique, 1987: 105

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

30.06.2003

14:32

Page 43

43

Z. JanekoviÊ-Römer, Nasilje zakona...

THE VIOLENCE OF LAW: CITY GOVERNMENT AND PRIVACY IN LATE-MEDIEVAL AND EARLY-MODERN DUBROVNIK ZDENKA JANEKOVI∆-RÖMER Summary A variety of Ragusan statutory regulations, particularly those from the 15th and the 16th centuries, shows that during this period the government of the Republic of Dubrovnik displayed a growing tendency to invade the privacy of its citizens. The range of these interventions proves to be very broad, from weighty social issues of betrothal and marriage arrangements or the church-state relations, to family life and sexuality, along with seemingly insignificant matters as games, dress, or entertainment of the young. The new restrictions account for the general trend of invasion of people’s privacy by the secular authorities, but also the shaping of the Ragusan state in the late Middle Ages and its political dominance over the church. The force of orderkeeping laws on the citizens’ private life may be viewed as a form of violence since it limited individual rights to privacy. Underlying the paternalistic discourse of the source is their belief that it was the state’s responsibility to control the discipline of the citizens in both private and public life. The Republic government was determined to model the mentality and behaviour of its subjects by drawing on the Christian moral doctrine and by taking over the jurisdiction of the church on these matters. The influence of the new wave of the Catholic spirituality and morality blended with the medieval concept of order which determines the man’s position and guards the society, and the modern attitude towards authority and responsibility of the state government. By means of a well-established and developed administrative apparatus, the government took upon itself the task of moral guidance of its citizens prior to many bigger and more powerful European states, and with better results too. While elsewhere in Europe the Trent reform marked the

001 Zdenka Janekovic Romer.QXD

44

30.06.2003

14:32

Page 44

Anali Dubrovnik 41 (2003)

beginning of the collaboration between church and state on the spreading and observance of the new family and sexual morals, the Republic of Dubrovnik was strongly determined to keep the control in its hands.