Zane Grey - Zapadno Od Pecosa

Zane Grey ZAPADNO OD PECOSA

Izdavač IRO »-OTOKAR KERŠOVANI« Opatija, Maršala Tita 65

Za izdavača TOMISLAV PILEPIC Lektor IVICA ŽUPAN Korektor SARKA ARPAD

Tisak GRO »-KULTURA« OOUR »Štamparija Kultura« Beograd, 1985.

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

1. Kad ga je supruga obavijestila da u određeno vrijeme mogu očekivati nasljednika za kojim je strasno žudio, Templeton Lambeth prihvatio je to s radošću čovjeka komu je sreća počela okretati leđa. Vjerovao je da bi, dobije li sina mogao ostvariti svoj nekadašnji san i započeti nov i zanimljiv život u divljem teksaškom kraju, zapadno od rijeke Pecos. Tog istog, za njega neobično uzbudljiva dana, odredio je očekivanom djetetu ime: Terrill po imenu voljena brata. Templeton i Terrill Lambeth naslijedili su od oca po jednu plantažu. Jedna se nalazila u Louisiani, a druga u istočnom Texasu. Terrillu je išlo dobro, a Templeton je propadao. Dijete se rodilo, no bila je djevojčica. To je bilo drugo razočarenje u Lambethovu životu, i to najveće. Lambeth se nikada nije pomirio s tim bolnim udarcem sudbine. Nije priznavao da dijete nije dječak, pa je naumio da ga i odgaja kao dječaka. Djetetu nije čak ni ime promijenio. No, iako je volio Terrill kao kćer, uživao je u osobinama dječaka što ih je očitovala i njenim sklonostima prema grubljim i muškijim užicima i zabavama. To je iskorištavao u punoj mjeri. Čim je Terrill navršila petu godinu, Lambeth se pobrinuo za njeno školovanje i pronašao učitelja. No, kada je djevojčici bilo deset godina, najviše se ponosio njenim dječačkim sposobnostima, koje je poticao, a osobito njenim jahačkim vještinama. Terrill je mogla jahati na bilo kojoj četveronožnoj životinji na plantaži. Tada je izbio građanski rat. Templeton, kojem je tada bilo 35 godina, stupio je u vojsku kao oficir, dok se njegov brat Terrill prijavio kao običan vojnik.

*2

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Za vrijeme tog razdoblja polaganog propadanja Juga, gospođa Lambeth preuzela je odgoj male Terrill. Ona je oduvijek bila pod snažnim utjecajem svog supruga i nije mogla utjecati na svoju kćer i usaditi joj ona svojstva koja je željela. Gospođa Lambeth pripadala je staroj južnjačkoj porodici francuskog porijekla. Tek je nakon udaje doznala da nije Lambethova prva ljubav. Ponos i melankolija, spojeni sa njenom ljubaznošću, branili su joj da se odupre Lambethu koga je usrećivalo da bar u radu i igri od Terrill načini dječaka. Ali je za vrijeme dugog i iscrpljujućeg rata uspjela u djevojčici uvelike razviti one vrline koje su, kako je strepila, bile zanemarene. Pred kraj rata, je Terrill bilo petnaest godina, majka je umrla, ostavljajući kćeri u nasljedstvo nešto što ni djevojčina strasna žeđ za pustolovinama ni utjecaj njezina oca nikada neće moći iskorijeniti. Lambeth se vratio kući kao pukovnik, ožalošćen više sviješću da će mu brat uskoro umrijeti, nego time što je kao plantažer potpuno propao. Za vrijeme rata Terrill se razbolio od neizlječive bolesti, pa je poslan kući mnogo prije predaje generala Leeja. Smrt supruge i osiromašenje nisu mnogo pogodili Lambetha. Te su mu nesreće omogućile da ostavi sve i da krene prema zapadnoj granici Texasa, prema prostranim i nepoznatim krajevima koji su mogli obogatiti čovjeka još dostatno mlada za borbu i za rad. Texas je bio svijet za sebe. Prije rata je Lambeth odlazio u lov na sjever, sve do Penhandlea, i zapadno u preriju, između Arkansasa i Crvene rijeke. On je pravilno sagledavao budućnost zemlje. Bilo mu je dosta uzgajanja pamuka i divljeg Pecosa, o kojem su do njega svojedobno doprle privlačne glasine. Čim se vratio kući, pukovnik Lambeth je oslobodio sve robove koji su se još nalazili na plantaži, iako se protiv njihova oslobođenja krvavo borio. Nakon toga je izdvojio nekoliko omiljenih konja, jedna kola i opremu, te nekoliko predmeta koji su mu bili prirasli srcu, a potom

*3

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

prodao plantažu i sve što se nalazilo na njoj. No, od te prodaje nije mnogo dobio. Tada je stigla vijest o bratovoj smrti, a s njom i nasljedstvo koje bi mu omogućilo da nastavi s plantažerskim radom. No, Lambethu je bilo dosta rodnih i nerodnih godina. Zemlja je bila siromašna, a on nije imao ni želje ni sposobnosti da se iznova pokuša posvetiti plantaži. Zapad ga je zvao. Teksašani, osiromašeni ratom, kao i ološ otpuštena iz vojske, kretali su na sjever i na zapad, privučeni nekom magnetskom silom koja ih je prisiljavala da se sele. Lambeth je otputovao preko Mississippija, i vratio se pun tužnih i neizbrisivih sjećanja na brata, i sa sredstvima što će mu omogućiti da ispuni svoju davnu nadu da pronađe ranč na Zapadu i da se posveti uzgoju stoke. Mnogo je robova htjelo i dalje ostati s Lambethom. On je obratio pažnju na dvoje mlađih robova, svjestan toga što bi mu njihova pomoć značila na opasnom pothvatu na koji se spremao.  Ali, Sambo, ti si sada slobodan čovjek — uvjeravao je Lambeth crnog mladića. Da, gospodine, znam da sam slobodan. Ali, pukovniče, ne znam što ću sa slobodom. Sambov problem bio je problem i ostalih bivših robova na plantaži. Njega su na Lambethovu plantažu doveli s teksaških ravnica. Bio je to snažan i ozbiljan Crnac. Prilikom posljednjih hajki na bizone, Lambeth ga je poveo sa sobom, i uvidio da je marljiv i sposoban. Osim toga, mladić je spadao u rijetko dobre Crnce kauboje. Sambo je naučio Terrill da se prilijepi uz konja poput čička i da baca laso. Oduvijek je bio privržen djevojčici. Ta činjenica navela je Lambetha da ga povede sa sobom. U redu, Sambo, povest ću te sa sobom. Ali, što ćemo s Mauree? — Lambeth pokaza zgodnu Crnkinju koja je stajala uz Samba.

*4

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Pa, pukovniče, dok ste vi bili u ratu, mi smo se vjenčali. Mauree me gnjavi da pođemo s vama. Nema bolje kuharice od Mauree, gospodine — reče Sambo dodvoravajući se Lambethu. Lambeth odluči povesti oboje, ali ostale privržene mu Crnce nije htio ni saslušati. Svanuo je dan odlaska. Ujutro se Terrill prošetala starom cestom između kanala i šumarka, dostojanstvenih, mahovinom obraslih hrastova što su okruživali gospodsku kuću, na kojoj su se opažah tragovi vremena. Bilo je rano proljeće. Zrak je bio pun slatke, mirisne tromosti Juga. Kosovi su bučno i zvučno pjevah; ševe i močvarni kosovi pjevali su svoju pjesmu Jugu; nebo je bilo plavo i sunce je toplo sjalo; na travi su, poput dijamanata, blistale kapi rose. Iza velike livade stajao je red trošnih starih kućica okrenutih prema cesti, napuštenih i tužnih. Samo iz nekih dizali su se tanki stupovi plavičasta dima, označavajući da su još nastanjene. Više nije bilo robova i njihovih pjesama i plesova. Njihovi su se vapnom obijeljani domovi polako rušili. Terrill je s njima provela cijeli svoj život. Rastužilo ju je što se mora oprostiti s njima, ali joj je duboko u duši bilo drago što je sve krenulo novim tokom i što su robovi oslobođeni. Četiri godine rata prošle su joj kao u snu. Željela je sve to zaboraviti, zaboraviti svu patnju i gorčinu. Kada se vratila sa svoje oproštajne šetnje duž starog voljenog kanala, na čijoj su tihoj površini plivali listovi lopoča, konji su već stajali u dvorištu, a Sambo je iznosio njezin mali, bakrom okovani francuski kovčeg. Gospođice Rili, učinio sam kako sam najbolje znao — reče Sambo, gurnuvši kovčeg na natovarena, platnom natkrivena kola. Sambo, s čim se ti tu šuljaš iza mene? — upita Lambeth oštro promatrajući scenu.

*5

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Ovo je kovčeg gospođice Rili, gospodine. Rili, što je u njemu? — upita njen otac. Sve moje blago. Toga je malo, oče! Moj nakit, čipke, slike, knjige... i moje haljine. Haljine, kažeš? Rili, tamo gdje smo se uputili neće ti biti potrebne haljine — odvrati on, promatrajući je odobravajućim pogledom. Bila je odjevena kao dječak: hlače uvučene u čizme, a uvojke joj je sakrivao meki šešir široka oboda. Nikada? — sjetno upita djevojka. Mislim nikada — glasio je grubi odgovor. — Čim odemo odavde, ti ćeš biti moj pravi sin ... Rili, djevojka bi nam predstavljala teret, a da ne govorim o riziku po samu nju. Dalje od Santone divlja je zemlja! Oče, svakako bih radije bila dječak, i bit ću poput dječaka. Ali kad već o tome govorimo, to me uznemirava, jer ja sam ... zapravo ... djevojka. Možeš otići tetki — strogo odgovori otac. Oh, oče!... Ti znaš da volim samo tebe... ludujem za zapadom... Jahati i jahati! Vidjeti bizone, preriju, i onaj osamljeni kraj oko Pecosa, o kojem si mi toliko pričao. To će biti divno. Ali, oče, ne srdi se, jutros sam pomalo žalosna jer napuštamo dom. I ja sam tužan, Rili — suznih očiju odvrati Lambeth. Kćeri, da smo ostali ovdje, uvijek bisimo bili tužni. A i siromašni! Ali, tamo ćemo pustiti nove korijene u novu zemlju. Zaboravit ćemo prošlost. Radit ćemo. Sve će to biti novo, čudno, divno... Znaš, Rili, ako je točno ono što čujem, morat ćemo se boriti protiv meksičkih konjokradica i Komanča! — Oh, to me uzbuđuje, oče — usklikne Terrill. — I plaši me! Trnci mi idu uz leđa! Ali, ne bih htjela da bude drukčije. Iz vida im se polako izgubila siva i nejasna gospodarska kuća ispod golemih hrastova, s kojih su se lelujali

*6

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

dugi pramenovi španjolske mahovine. Krenuli su žutom cestom što se protezala duž zelenog kanala. Sambo je potjerao šestoro konja i pognao svog konja za njime, a Mauree je za njim vozila velika kola s jakom zapregom bijelaca. Na kraju je jahala Terrill na svom rasnom vrancu Dixie. Otac ih dugo nije sustizao. No, Terrill se nije okretala. Ipak se okrenula kada su, milju niz cestu, stigli do zaseoka, gdje je bila pokopana njezina majka. Oči su joj bile toliko pune suza, da joj se učinilo da je oslijepila. Dan prije, oprostila se s majčinim grobom. Bio je to doživljaj koji nije mogla dvaput izdržati bez težih posljedica. Dan je polako prolazio, kao da mu nema kraja, i cijelim su putem Terrill mučile uspomene na sretnu ali i tužnu prošlost.

*7

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

2. Lambeth je polako putovao. Na tom, dugo očekivanom i priželjkivanom putu htio je što više naučiti. Veći dio života proveo je u onom malom dijelu Texasa uz Louisianu i suživio se s njegovim krajem i tradicijama. Sada je želio pronaći pravi Texas, Texas koji je pao kod Alama i koji je na koncu pobijedio Santa Anu, koji se širio na sjever a na zapad — carstvo što se rađalo. Zato je putovao polako, zaustavljajući se u zaseocima, na putu stvarajući poznanstva. Katkada bi zalazak sunca zatekao njegovu malu karavanu na putu, i tada bi logorovali tamo gdje bi se zaustavili. Obično tamo gdje je bilo trave i vode. Terrill se to počelo dopadati. Sambo bi joj namjestio ležaj pod platnom u kolima, gdje joj je bilo udobno i gdje se osjećala sigurnom od radoznalih očiju. Terrill je nekada bilo zabavno nositi dječačku odjeću. Sada je, međutim, postala još svjesnija da nije ono za što se gradi, i da će je, prije ili kasnije, netko otkriti. No, inače što je karavanu dijelila veća udaljenost od doma, i što je vrijeme brže prolazilo, Terrill se sve više uživljavala u pustolovinu. U Austinu su ostali samo jednu noć. Stigli su iza zalaska sunca, a otputovala već u zoru. Terrill nije imala prilike da mnogo vidi, ali grad joj se ni tako nije odveć dopao. New Orleans bio job jedino veće mjesto što ga je posjetila, i sa svojim čudnim ulicama i kućama i francuskom atmosferom veoma joj se dopao. Od Austina do San Antonija vodila je glavna staza, put kojim su išle poštanske kočije a i putnici kolali na zapad i jug. To je Terrill izvanredno zanimalo. Bila je sretna na svojoj Dixie, iako njen dodir s ljudima nije nadilazio ulogu obična promatrača. Jahati čitav dan i noću se uvući u

*8

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

svoj udobni ležaj u kolima pričinjavalo joj je sve veću radost. Tako bi dovijeka mogla putovati. Međutim, kada su stigli u San Antonio, Terrill je upala u zastrašujuće uskomešani svijet, bučan, sirov, odvratan, a s druge strane uzbuđujući i čudan. Da je bar stvarno bila dječak! Izgledalo joj je nevjerojatno što je smatraju dječakom. Muška odjeća gotovo je potpuno skrivala ženske oblike njezina tijela, a lice ju je strašno obeshrabrivalo. U hotelu, gdje su odsjeli, Terrill se s velikim nezadovoljstvom pogledala u zrcalo. Njezini plavi uvojci, ljubičaste oči, i nadasve njezina glatka djevojačka koža — te su osobine pričinjavale radost njenoj majci, a ni samoj Terrill ranije nisu bile odvratne — a sad su je sve više zbunjivale i plašile. Ipak, razmišljanjem se oslobodila straha, shvativši da, za vrijeme puta neće biti nikakve naročite smetnje. Nikada neće dvaput sastati iste ljude. Ukoliko je nisu pratili otac ili Sambo, morala je ostala u sobi, odmah do sobe svog oca. Lambeth je grozničavo nešto tražio. Išao je posvuda, no, kad god bi Terrill poželjela, vodio bi je sobom. Ili bi je poslao u trgovinu sa Sambom. U tome je Terrill uživala, jer je imala novaca, a trošenje novca pružalo joj je veliki užitak. Jedino je Sambo bio neugodan. Iako je nosila hlače i muške čizme, za njega nije bila dječak već njegova Terrill, obožavana gospodarica. Sambo, prestani me zvati gospođice Rili! — prosvjedovala je Terrill. — Zovi me gospodin Rili! Svakako hoću, gospođice Rili, kada promislim. Ah, vi ste ono što jeste, i nikada nećete biti ono što niste. Jednog dana, praćena Sambom, udaljila se niz ulicu dalje nego što je običavala. Prizor što su ga pružali jahači, kola i poštanske kočije ispunjavao ju je sve većom radošću. Sve ju je to podsjećalo na divlju, otvorenu teksašku zemlju, o kojoj je toliko slušala.

*9

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Privukla ju je jedna malena prodavaonica, ali kada je prvi put prošla pored nje, nije ušla jer se nalazila pokraj bučne krčme, pred kojom je stajalo nekoliko prašnjavih, vitkih konja, čiji su se vlasnici očito nalazili u krčmi. Konačno je Terrill popustila napasti i ušla u prodavaonicu, gdje je ubrzo zaboravila na Samba. Kada je nakupovala toliko toga da je osjetila grižnju savjesti, najednom se sjetila Crnca. U trgovini ga nije bilo. Tada bučni glasovi izvana povećaše njezin nemir. Istrčala je na ulicu. Sambo je nije čekao. Terrill požuri niz ulicu, ugledavši nekolicinu ljudi koji se užurbano kretaše upravo ispred nje. Kada je stigla do vratiju krčme, ona se otvoriše i kroz njih natraške izađe jedan čovjek, sudari se s njom i obori je na zemlju. Paketi joj izletješe iz ruke. Terrill se ljutito diže i pokupi stvari, više ljutita nego preplašena pogleda. Najednom se sledi. Čovjek je u svakoj ruci držao po jedan revolver, uperio ih nisko u širom otvorena vrata. Terrill u krčmi ugleda ljude, od kojih se jedan previjao na podu. Mislim da je to sve — hladnim glasom izjavi čovjek s revolverima. — Kada slijedeći put budeš varao na kartama, to neće biti u partiji s Pecos Smithom. Prišao je Terrill. Sinko, odveži mi konja... Onog dorata. I dovedi ga ovamo — naredi on. Terrill nespretno posluša. Stavljajući jedan revolver za pojas, čovjek se povlačio sve dok ne udari u konja. Bio je mlad, oštra i hladna profila, napeta i nemilosrdna izgleda. Jednim korakom s visoka pločnika pope se na konja. Smithe, znat ćemo kada se opet pojaviš — poviče grub glas iz krčme. Tada se vrata zatvoriše. Što se treseš, mali? — hladnim i otegnutim glasom upita Smith, u kojem je bilo i malo poruge. Ja... ne z-z-znam, gospodine — izmuca Terrill, puštajući uzde.

*10

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

To je bio njen najbliži dodir s jednom od preplanulih plećatih Teksašana. A oči ovoga bile su previše strašne, da bi u njih mogla gledati. Smiješak je omekšao njegovo napeto, suhonjavo i tvrdo lice. No, to nije izmijenilo njegove svijetle, prodorne oči. Pa, samo sam mu otkinuo uho – oteže Smith. — Stršilo mu je kao u kunića... Hvala, sinko. Moram krenuti. Nato kasom odjaha. S neodređenim osjećajima Terrill je pogledom pratila vitki, uspravni lik. Tada se pojavi Sambo. Terrill potrči prema njemu. Oh, Sambo!... Kako sam se prestrašila! — uskliknu ona s olakšanjem. — Požurimo... kamo si otišao? I sam sam se prestrašio — odvrati Crnac. — Čekao sam kod onih vrata, kada je dojahao jedan od ovih divljih Teksašana. Sjahao je, ugledao me i rekao mi: »Crni, gubi se iz moje blizine«. Ja sam ga, naravno, poslušao. Tu unutra upao je u nekakav okršaj, a kada je izišao s onim velikim revolverima, još sam se više prestrašio. »Santone«, kako su njegovi stanovnici zvali San Antonio, bio je prepun Teksašana i gomile ostalih ljudi. Terrill je Teksašanima smatrala visoke mršave mladiće prašnjavih čizama, tankih usana, hladna lica, sivih očiju i divovskog rasta, dok su stariji ljudi, krupnijeg stasa, po njezinu mišljenju bih očevi tih mladića. Najednom je bila potištena, jer je osjetila da su ti mladići privlačili njen pogled i pobuđivali zanimanje kod nje. A i Pecos Smith nekako ju je čudno uzbudio. Iako je u njoj izazvao strah i odbojnost, njegovo joj je lice stalno dolazilo pred oči. Meksikanci, kočijaši, vojnici, beskrajna i slikovita vreva ljudi — sve je to pružalo Terrill vrtoglav i divan prizor. Bili su to ljudi iz prerije i, prema očevim riječima, pristizali su odasvud. Bilo je tu lovaca bizona, koji su polazili u preriju da presretnu krda bizona koji se u proljeće sele na sjever, trgovaca konjima i stočara s rančeva, slikovitih Meksikanaca s njihovim »serapes«, uskim hlačama i visokim sombrerima; tu i tamo primjećivao se poneki paž-

*11

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

ljiv čovjek oštra pogleda, kojeg bi Lambeth nazvao teksaškim jahačem; bilo je jahača na vitkim, divljim konjima; visokih ljudi s revolverima za pojasom; kockara, obično zgodnih muškaraca, u crnim odijelima i s crnim šeširima, hladna lica, i na kraju čitavo mnoštvo otrcanih, slomljenih, premda ne i beznačajnih, često pijanih ljudi, duge kose, neobrijanih, nesmiljenih i bijednih. Terrill se bojala susresti njihove vučje poglede. To je, prema Lambethovim riječima, bio ološ, ostao od vojske žrtvovane za izgubljeni cilj. Lambeth je također primijetio i naglasio da za sobom zauvijek želi ostaviti takve ljude, kao i sve što ga podsjeća na rat. Rili, imam sat vremena — reče joj otac trećeg dana njihova boravka u San Antoniju. — Mislim da ne bismo smjeli propustiti da vidimo Alamo. Dok Texas postoji, Alamo će biti svetinja. Svaki bi dječak bar jednom morao posjetiti taj oltar junaštva i rodoljublja. Kao i svaki teksaški dječak, i Terrill je dobro poznavala povijest Alama. Tapkala je uz oca, koji je hodao dugim koracima. Ubrzo su bili na pragu povijesne građevine. Lambeth je tu bio i ranije. Neki njegov daljnji rođak pao je u toj bici. Poveo je Terrill naokolo i pokazivao joj gdje su i kako opsjednuti odbijali napade, toliko dugo i s tolikim gubicima po neprijatelja. Santa Ana je sobom vodio četiri tisuće meksičkih vojnika — tumačio je Lambeth. — Jurišom pred zoru, iznenadili su Amerikance. No, dvaput su ih odbili, uz goleme gubitke, i činilo se kao da će se Meksikanci povući. Ali, Santa Ana ih je natjerao na još jedan napad. Penjali su se uz zidove i konačno se popeli do vrha, s koga su na branioce sasuli ubitačnu vatru. Tada su provalili vrata tvrđave i probili južni zid. Bio je to pakao... U ovoj sobi, na ovom krevetu ubijen je Bowie, koji je bio bolestan... Tamo je, za svojim topom, poginuo Travis... A ovdje je pao Davy Crockett sa gomilom mrtvih oko sebe... Rili, ni svom sinu ne bih poželio slavniju smrt... Svi su Teksašani poginuli.

*12

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Bilo ih je stotinu osamdeset i dva. Ubili su tisuću i šesto Santa Aninih vojnika. Takvi su onih dana bili Teksašani. Oh, veličanstveno! — usklikne Terrill. — Ali, to me i užasava. Kao da ih gledam kako se bore... to mora da nam je u krvi, oče. Da... nikada nemoj zaboraviti Alamo, Rill, ne zaboravi tu teksašku baštinu. Mi Južnjaci izgubili smo građanski rat, ali slava oslobođenja Texasa od španjolskog ugnjetavanja zauvijek će pripasti nama. Naizmjence zamišljena i uzbuđena, Terrill se s ocem vratila u grad. Kasnije toga dana doživjela je nešto što ju je također uzbudilo, ali posve drukčije. Lambeth ju je poveo u veliku trgovinu opreme, gdje joj je kupio crno meksikansko sedlo s tapadoresima, srebrom optočenim žvalama i ostrugama, riatu, jahaće rukavice, šal i sombrero, toliko velik da se Terrill pod njim osjećala kao pod teškim oblakom. Sada ćeš biti kauboj — ponosno će Lambeth. Terrill spazi da otac kupuje i revolvere i municiju, iako je sobom bio ponio svoje oružje. Kupio je i noževe, sjekire, mali pištolj za nju, zapravo toliko toga da je Terrill stala sumnjati hoće li kola sve to moći ponijeti. No, ubrzo je doznala da su kupljena druga, i to veća kola, kojima je, s dvije zaprege, trebao upravljati Sambo. — Rili, mislim da ti to sada mogu reći — najavi joj otac. — Odustao sam od plana da idem glavnom cestom Previše je putnika, a mnogo i takvih koje zapadno od Santona nije poželjno sresti! S nekim lovcima bizona, s kojima sam se upoznao, zajedno ćemo krenuti. Putovat ćemo neko vrijeme s njima. Sa mnom ćeš loviti bizone. Upoznat ćemo preriju. Dva dana kasnije krenuli su s ovećom karavanom, jer je, pored njihovih, bilo još šest kola s osam ljudi, od kojih doduše ni jedan nije bio na konju. Bili su to iskusni lovci bizona. Poznavali su kraj i lovili bizone radi mesa i kože.

*13

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Na Terrillovo veliko olakšanje, u skupini nije bilo ni jednog mlađeg čovjeka. Krenuli su sjeverozapadno uz rječicu, duž čijih je obala raslo prekrasno drveće. Teksašani su vozili vrlo oštrim tempom. Prvog su dana do zalaza sunca prešli tridesetak milja. Sambo je s teškim kolima stigao tek kad je pao mrak, što je zabrinulo Lambetha. Lovci su se dobroćudno ophodili prema Terrill, ali je bila uvjerena da ni jedan od njih nije naslutio njezinu tajnu. Te se večeri odvažila i sjela blizu logorske vatre, i slušala razgovor uz vatru. Bili su veseli ljudi, većinom stočari i uzgajivači konja. Jedan od njih bio je teksaški jahač. Pričao je jezive priče, od kojih se Terrill ježila koža. Neki je stočar s rijeke Brazos mnogo pričao o Llanu Estacadu i o Komančima. Za vrijeme jednog lovačkog pohoda on je sa svojim prijateljima logorovao uz Crvenu rijeku i umalo nisu ostali bez skalpova. Komanči postaju opaki — zatrese on kudravom glavom. — Najviše ih ljuti ubijanje bizona. Jednog će se dana Texas morati riješiti ne samo Komanča, već i Arapahosa, Kiova, Čejena i možda svih prerijskih Indijanaca. Pa, mislim da je još prerano i da se nalazimo previše južno, a da bismo ovdje i u ovo doba godine naišli na Komanče — primijeti drugi. — Krda bizona koja stižu s Rio Grandea ne dosežu do Crvene rijeke. Na bizone ćemo naići s ove strane Colorada — odvrati lovac crvena lica. — A to je vraški dobro, jer rijeku baš nije lako pregaziti. Našem bi prijatelju Lambethu to bilo teško. Ne, mogao bih prijeći Colorado. Samo, ne poznajem kraj zapadno od Colorada. S obzirom na osjećaje što ih je u Terrill pobudilo pričanje o ratobornim Indijancima, Llanu Estacadu, opasnim rijekama, bizonima u bijegu i ostalom, ona bi se uistinu mogla smatrati dječakom. Ali, dok je ležala i nije mogla zaspati, nametala joj se činjenica da je djevojka i

*14

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

obuzimali su je ženski osjećaji koje nije mogla odagnati. S druge strane, cijelo je njeno biće bilo ispunjeno drhtavom i veselom životnom radošću. Nekoliko dana kasnije, Terrill je jahala ponešto iza drugih kola sa Sambom, kad joj se učinilo da čuje nešto neobično. Poslušaj, Sambo — prošapta, okrećući se prema jugu. Je li ju je čulo sluha varalo? Ne čujem ništa — odvrati Crnac. Možda sam se prevarila... Ne! Evo ga opet. Nije to ništa, gospođice Rili. Mislim da čujete nešto poput grmljavine. Upravo to, Sambo... Poput tutnja grmljavine. Slušaj! Još ništa ne čujem. Možda otuda dolazi oluja. Sambo, to ne može biti obična grmljavina — uzbuđeno poviče Terrill. — Ovo ne prestaje. Traje neprekidno... Postaje glasnije. Do vraga! Sada čujem, gospođice Rili — odvrati Crnac. — Znam što je to. To su bizoni! To je glavno krdo, sigurno kao što se ja zovem Sambo. Glavno krdo!... Oh, onaj lovac Hudkins, mora da je pogriješio. Rekao je da još nije vrijeme nadolaska glavnog krda. Nadolaze, i to trkom, gospođice Rili. Tutanj je postajao sve glasniji i dublji i bilo je u njemu nečega prijetećeg. Lambeth i tovarni konji nestali su u oblaku prašine. Terrill se učini da bizoni ubrzavaju trk, da se sve više zbijaju, da smanjuju udaljenost do kola. Oh, Sambo, jesu li to bizoni u bijegu? — poviče Terrill, najednom preplašena. — Što je s ocem? Što ćemo učiniti? Ne znam, gospođice. Ja sam čuo za bizone u bijegu, ali nikada ih nisam vidio. Ovo postaje opasno. Svakako, trebamo požuriti.

*15

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Sambo potrči i okrene Maureejinu zapregu u smjeru kretanja bizona. Tada poviče Terrill da sjaše s konja i popne se na Maureejina kola. Što da učinim s Dixie? — zavrišta Terrill i sjaha. Vodite ga dok možete — poviče Sambo i potrča prema svojim kolima. Djevojka se pobojala da neće stići do Maurrejinih kola, već će opet morati uzjahati. No, ipak je stigla do kola i skočila u njih, svejednako vodeći konja za uzde što su, na sreću, bile duge. Dixie je kasao iza kola, toliko blizu da ga je na trenutke mogla dohvatiti. Tada ugleda Sambovu zapregu, što ih je dostigla u galopu. Kada se našao tik uz Terrillina konja, Crnac uspori da uskladi hod svoje zaprege s Maureejinoim. Terrill se prestrašeno ogledavala lijevo i desno. Struja bizona zgusnula se oko njih, na jedva stotinjak metara od kola. Crne i smeđe životinje poskakivale su kao jedna. Gusta žuta prašina pokrivala je sve. Iza kola valjuškalo se more dlakavih glava i crnih hrptova. Iako joj je srce bilo u grlu, prizor je uzbuđivao Terrill. Tutanj se pretvori u zaglušnu huku. Shvatila je da je Sambova namjera bila da svoja velika kola održava iza Maureejinih, koja su bila manja, te da održi korak zajedno s bizonima u nadi da će se krdo razdvajati iza njih. No, koliko će dugo konji izdržati tempo, čak ako i ne podivljaju i napuste kola, što će ih onda bizoni sigurno smrviti? Terrill je čula priče o cijelim karavanima što su ih bizoni pregazili i utapkali u preriju. Njezin je konj naćulio uši, a očima je divlje kolutao. Da nije bilo Terrill uz njega, i da ga nije držala za uzde, pobjegao bi. Ubrzo je Terrill primijetila da zaprege više ne održavaju jednak razmak između kola i bizona. Krdo je s troma kasa prešlo u pravi galop, a prostor između kola i prvih redova bizona smanjio se na polovicu prijašnjeg. Raširenih očiju, Terrill ugleda kako se polako spajaju dva zida dlakavih hrptova. Iza Sambovih kola nije bilo slobodnog

*16

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

prostora, samo gusta, nadolazeća, dlakava masa. Sambo je izbuljio oči. Urlao je na konje, no Terrill nije mogla čuti ni riječi. Huka i topot bijahu zaglušni i crno more hrptova propinjalo se i gutalo slobodan prostor oko kola. Terrill se činilo da bi do dlakavih hrptova mogla dobaciti sombrero. Noge i kopita bizona više se nisu vidjeli. Postalo joj je hladno i skoro joj je pozlilo od straha, kada je shvatila da veća brzina, promjena od pitomog kasa na divlji galop, jurnjava slijepog čopora, znače da bizoni bježe i da se ona i dvoje Crnaca nalaze usred jurećeg krda. Izgubljeni su, bizoni će ih zgaziti. Zatvorila je oči da se pomoli, no nije mogla a da ih opet ne otvori. Spazila je da je Mauree izgubila kontrolu nad konjima. Kola su i dalje jurila ispred bizona, ljuljala su se i toliko klatila da je Terrill skoro ispala. Dixie je držao korak s kolima. Sambovi konji sjajno su se držali, još uvijek pod nadzorom, plamenih očiju i isplaženih jezika. Terrill ugleda Crnca kako se okreće i puca u jureće bizone. Crveni plamen iz revolvera sukljao je ravno u pomahnitale životinje. Bizoni su i dalje bijesno galopirali uz zaglušnu huku, prijeteći da svakog trenutka prevrnu kola. Ukočena od užasa, držeći se za kola što su poskakivala, Terrill sad spazi da se bizoni primiču samim kotačima. Oblak prašine, što se podigao, gušio ju je i zasljepljivao. Samba je vidjela kao kroz neku izmaglicu, premda je još posve dobro vidjela plamen što je, tu i tamo sukljao iz njegova revolvera. No, više ništa nije čula. Pogled joj se ukočio. Zadah životinja ispunio joj je nosnice. Obuzeo ju je strašan osjećaj da je nošena nekakvom poplavom. Konji i kola držali su korak s jurećim bizonima. Dixie je mahnito skakala, na trenutke gotovo udarala u kola. Malo dalje od kotača, komešale su se goleme, dlakave, rogate životinje, koje su pojačavale njen strah. Bilo je nepodnošljivo. Terrill je predosjećala da će uskoro pasti pod kopita u galopu. Neće još dugo izdržati. Konji će pasti ili napraviti pogrešan korak, a onda... Opet

*17

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

je kroz prašinu ugledala crveni bljesak iz Sambova revolvera. Međutim, zid crnih hrptova na obje se strane stao razmicati, razdvajati. Malo-pomalo taj se prostor proširio. Terrill se okrene. Krdo se razdvojilo. Nejasno je zapazila da se ispred neke sive kosine krdo razdvaja i u obliku slova Y širi ustranu. U tom trenutku Terrillina čula kao da su zatajila. Neko je vrijeme bila opsjednuta i užasnim strahom i nadom. No, kola su se polako zaustavila, zanijela i gotovo prevrnula. Na rubu živčanog sloma, Terrill je zaklopila oči. No, ništa se nije dogodilo. Nije se začuo tresak... njeno tijelo nisu stala gaziti kopita. Opet je čula. Do njezinih je ušiju opet dopirala strahovita huka. Osjetila je da se kola pod njom tresu. Otvorila je oči. Kola su stajala na maloj kosini. Mauree je dovela kola na travnatu stranu niske stjenovite glavice. Konji Sambove zaprege, prašni i obliveni pjenom, dahtali su pored Terrill, dok je Sambo sišao s kola i pridržavao njezina konja. Nalijevo je i dalje galopirala crna gomila dlakavih bizona. Brežuljak je skrivao desnu stranu. Terrill osjeti da je ta zapreka razdvojila krdo i njih spasila. Od olakšanja gotovo je izgubila svijest. Huka je i dalje trajala, postupno jenjavajući i pretvarajući se u sve slabiji tutanj. Tlo se prestalo tresti. Za sat vremena bizonima nije bilo ni traga. Čula se jedino duboka grmljavina krda u daljini. — Nebesa su nam bila naklonjena, gospođice Rili — reče Sambo, vodeći Dixie. Popeo se na sjedište kola, zazvao Mauree i krenuo natrag na stazu kroz prašinu što se polako slijegala. Prošlo je, međutim, dugo dok se Terrill iznova popela u sedlo. Kada se sva prašina izgubila i slegla u daljini su ugledali Lambetha s konjima.

*18

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

3. S udaljena vrha istočnog grebena rijeka Colorado bila je nalik na zelenu zmiju sa svijetlom prugom posred leđa, što vijuga prostranom žutom ravnicom. Na jutarnjem suncu jasno su se raspoznavale crne pruge, točke i smeđi prostori. Sjeverno od rijeke vidjelo se samo nekoliko tamnih mrlja, dok su se južno pružale dokle god je dosezao pogled, u upadljivom kontrastu sa žutom i sivom prerijom, te se gubile u purpurnom obzorju. Te su tamne mrlje bili bizoni. U raštrkanom čelu krda bilo ih je na tisuće, a cijelom prerijom prema jugu bilo ih je na milijune. Godišnja proljetna seoba na sjever već je bila u punom toku. Lovci su oduševljeno dreknuli. Lambeth dojaše do Terrill. Crne mu se oči sjajile. Bio se potpuno izmijenio. Sunce, vjetar i rad već su pomalo izbrisali tragove tuge s njegova lica. Rili, evo ih — dobacio joj je likujući. — Što kažeš na ovaj prizor? Veličanstveno! — ispod glasa odvrati Terrill. Vozila se na kolima pored Samba. Dixie je šepala. Nakon što je isprobala dva konja, na čiji hod nije bila navikla, bilo joj je drago da se bar za nekoliko dana oslobodi sedla. Gospođice Rili, danas morate ubiti svog prvog bizona — izjavi Crnac. Sambo, ne želim opet pucati iz one henrijevke — nasmije se Terrill. Krivo ste je držali, previše labavo — objasni Sambo. — Skoro vas je oborila. Iako su išli nizbrdo, do Colorada su stigli tek kasno popodne. Hudkins, vođa karavana, izabrao je za logor jedan pošumljeni zaton na rijeci. Raskvašen teren i us-

*19

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

pravan drveni stup odavali su da je to mjesto i ranije bilo korišteno u iste svrhe. Lišće na drveću bilo je napola izraslo, trava se zelenila, dražesno cvijeće dugačkih peteljki lelujalo se, a rijeka je tiho žuborila uz obalu. Momci, dok se ja vratim s bizonskim hrptom, vi uredite logor — naredi Hudkins, i ode, noseći svoju pušku, koju je nazivao »puškom na iglu«. Terrill se čudila što bi to moglo značiti, jer je, barem po veličini, puška prije bila nalik topu. Sjedila je na kolima i promatrala ljude. Stizanje na novo logorište i smještaj sve ju je više privlačilo. No, da joj se taj život na otvorenom nije dopadao ipak bi ga, zbog promjene na zdravlju i raspoloženju njezina oca, rado prihvatila. Kako je samo odlučno okrenuo leđa propasti i tuzi! Nije bio prekaljen izviđač, no obavljao je svoj dio posla. Sambo se ipak najviše izmijenio. Na plantaži se nije razlikovao od ostalih Crnaca, osim kada je jahao. Ovdje se našao u svom elementu. Napustila ga je lijenost berača pamuka. Nosio je čizme i radno odijelo. Za uskim bedrima visio mu je pripasan revolver. Njegova je snaga najbolje dolazila do izražaja kada je cijepao drva i nosio teške cjepanice. Zviždao je dok je radio, i kao i Mauree, s uživanjem prihvaćao novi način života. Ubrzo Terrilli priđe otac, noseći henrijevku. Rili, od sada, dok jašeš, dok si na kolima, dok spavaš, uvijek i svugdje, sa sobom nosi ovo. Ali, oče ja se bojim puške — branila se Terrill. Pukovnik Lambeth se nasmije, ali je bio nepopustljiv. — Rili, što budemo išli dalje na zapad, upadat ćemo u sve opasnije predjele. Indijanci, zločinci, razbojnici, Meksikanci! Možda ćemo se morati boriti za život. Red Turner je već bio preko Pecosa. Pričao mi je danas da je to divlji kraj. Stoke ima na tisuće grla. Njena se vrijednost upravo počinje pokazivati... Zato bi bilo dobro da malo vježbaš

*20

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

gađanje. Strpaj ručnik pod košulju na mjestu gdje ti puška udara o rame. Pošla je za ocem do obale rijeke, gdje joj je on pokazao kako se glomazna puška puni i drži, kako se cilja i puca. Stisla je zube no ipak je osjećala neku slast u navaljivanju svog oca. Nastojala je da mu bar na taj način bude sin. Ispalila je pet metaka, svom snagom držeći pušku. Prvi pucanj nije bio tako loš, no zrno je prošlo daleko od cilja. Drugi i treći put bilo je bolje. S posljednja dva metka, na očevo zadovoljstvo, pogodila je crnu točku na suprotnoj obali rijeke, što ju je otac odredio za cilj. Kako je on to sve uzimao k srcu! Za njega to nipošto nije bila igrarija. Sambo će ti očistiti pušku — reče otac. — Ali, i to moraš naučiti. Dobro je upoznaj. Nauči njome vješto rukovati. Ne moraš pucati, ali što češće nišani na predmete. Tako se možeš naučiti gađati, a da ne trošiš metke. Hudkins se vratio s bizonskim hrptom, od kojega su se pravili bifteci, među lovcima veoma cijenjen. Lambeth je dao do znanja da ih i on voli. Tu su večer proveli u veselom raspoloženju. Netko je izvadio krčag rakije i on je kolao uokolo. Terrill je srce na trenutak stalo. Uplašila se da će je otac ponuditi da jednom otpije. No, u svojoj opsesiji da Terrill tretira kao sina, otac je ipak nalazio granice. Sinko, kako ti se dopada biftek s bizonova hrpta? — Hudkins veselo upita Terrill. Ima okus divljači — odvrati Terrill — ali mi se uistinu dopada. Rano je otišla na počinak, umorna od cijelog dana provedena u vožnji na drmusavim kolima. Tijelo ju je na nekoliko mjesta boljelo pri samom dodiru. Brzo je usnula. U neko doba noći ona se probudi, što je inače bila rijetkost. Neki je šum narušio njezin počinak. Ali, logor je bio umotan u tamu i tih. Zacijelo je nisu uznemirili šuštanje lišća i žubor vode. Uto joj urlik s druge obale rijeke

*21

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

sledi krv u žilama. Sjela je na ležaj, tresući se cijelim tijelom. Prva joj je pomisao bila da su ih napali Komanči, od kojih su toliko strahovali. Urlik se opet začuo, ovaj put nešto drukčiji. Ličio je na pseći lavež, no bio je daleko dublji, čudniji, vatreniji i tužniji. Iznad logora začuše se odgovori, i na to kor oštrih i reskih laveža. Terrill se odmah prisjeti vukova i kojota, za koje su lovci pričali da u čoporima slijede bizone. S olakšanjem je opet legla i stala osluškivati. Ali, još dugo je drhtala, dok je konačno opet nije obuzeo san. Sambo, a ne njen otac, poveo je Terrill da izbliza pogleda bizone i jednoga pokuša ubiti. Lambeth je otišao s lovcima. Gospođice Rili... Reci mi gospodine Rili, đavole crni — prekide ga Terrill, pola u šali, pola u zbilju. Svakako, opet sam zaboravio — skrušeno odvrati Sambo. Pa, gospodine Rali, nimalo vam neće biti teško ubiti bizona. A pukovniku će biti vraški drago. Ni dječak ne bi bio nestrpljiviji od Terrill, a ni manje uplašen. Kaskala je pored Crnca, noseći tešku pušku, napetih očiju i ušiju. Uz put je gledala ptice i kuniće, a ubrzo je prvi put ugledala divlje purane i jelene. Iznenadilo ju je kako su te životinje pitome. Tada daleko iza travnatog grebena začu prasak pušaka. Sambo reče da to lovci pucaju i da će uskoro izbliza ugledati bizone. Najednom je Sambo povuče u zaklon drveća duž ivice šume do jednog debla. To je bilo na zavoju rijeke, i Terrill je otuda gledala u padinu što se postepeno dizala od obale. Nailazi skupina bizona, gospodine Rili — reče Sambo, pregledavajući svoju pušku. Čujem gacanje po vodi — uzbuđeno odvrati Terrill. Aha! To ide nekoliko bizona. Gaze preko rijeke i ubrzo će izaći na onaj sprud.

*22

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Dlakava, golema životinja odjednom izađe na vidjelo upravo ispred Terrill. Djevojci se jezik zalijepio za nepce. Bio je to golem mužjak. Još jedan izađe iz plitke vode, a za njim se desetine dlakavih i grbavih bizona popeše na suhi sprud. Neki su bili crni, a neki smeđi. Terrill se učini da iza njih vidi manje bizone. Čula ih je kako dašću, trljaju se jedan o drugog, osjećala im je miris. Nasloni pušku ovdje, gospođice Rili — prošapta Sambo. — Drži je čvrsto i ciljaj nisko. Ali... ali, ovo je kao da ubijam kravu — prosvjedovala je Terrill. Jasno, ali tvom ocu bit će drago. Neće li oni nasrnuti na nas? Ni govora, gospođice. Neće se ni pomaći. Ne boj se. Ovdje se možemo sakriti... Ne zaboravi. Drži je čvrsto i ciljaj nisko. Dva su se osjećaja borila u Terrillinoj duši. Jači je od njih prevladao i ona se saže nad pušku, nacilja na široku, dlakavu, pokretljivu masu i povuče obarač. Trzaj je obori na koljena, a dim je zaslijepi. Uto se začu prasak Sambove puške. Oh, nadam se da sam promašila — poviče Terrill. A baš nisi, gospođice Rili... Pogledaj! Onaj tamo pokušava se podići. Prostrijeljen je skroz... Eto, opet pada, gospođice Rili... koprca se... Gle, što se trza! Zar nećeš pogledati, djevojko? Terrill je htjela pogledati, no nije mogla. Spusti pušku na deblo i sruši se kraj njega, trljajući rame i boreći se sa strahom. Mrtvi!... Oba su mrtva. Mi smo pravi lovci, gospodine Rili, zbilja jesmo! Tvom će ocu vraški biti drago! Gdje su ostali? — prestrašeno zadrhta Terrill. Izgubili su se iza zavoja. Pogledaj, gospodine Rili!... Onaj bliže tebi tvoj je. Nije li crn i sjajan? Eto ti bizonske kože! Odmah ćemo je odrati.

*23

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Ne... nećemo — oštro će Terrill, još uvijek drhteći. Ipak je smogla hrabrosti da proviri iza debla. Udaljen niti stotinu koraka, na pijesku je nepomično ležao golem bizon. Iza njega nešto ulijevo, ležao je drugi. Terrill osjeti divlje uzbuđenje, no odmah zatim i tjeskobu. Hoćeš li mi pomoći da oderem tvog bizona? — upita Crnac. Odrati... jadnu životinju — uskliknu Terrill. — Ne, to nipošto neću. Strašno je i samo to što smo je ubili... Kako hoćeš, gospođice. Ali, kažem ti da ćeš se tamo kamo idemo brzo osloboditi gnušanja nad krvi i smrti — filozofski odvrati Sambo, pa zamoli Terrill da ga pričeka i sam ode prema bizonima. Ona ga je gledala kako izvlači oštar nož i spušta se na koljena. Svrnula je pogled. Sumrak je bio miran i tih. Terrill si pronađe travnato mjesto u sjeni, kroz koju se probijahu sunčane zrake. Zrak je bio pun mirisa cvijeća i svuda je virilo svijetloplavo cvijeće. Djevojka ubrzo osjeti kako iz nje nestaju strah i gađenje. Onaj je bizon bio prvo živo biće koje je ona svjesno ubila. Osjetila je istinu u Sambovim riječima, prožetim praktičnim duhom, no još nije bila kadra na to misliti. Na koncu konca, ona nije muškarac, i nikada to neće postati. Ptice, vjeverice i kunići ubrzo joj priđoše. Na njoj nije bilo ničega što bi ih prestrašilo, pa su oko nje stali grickati travu i oglašavati se živahnim krikovima. Promatrala je te lijepe životinjice, kad je prenu šuštanje u grmu i nekakav čudan zvuk, nalik na put—put—put. To su se javljali divlji purani. Bili su u blizini. Ubrzo se pojavio golem puran, brončane boje, posut pjegama, s purpurnom kesom na vratu i crvenom krestom. Kako se samo dostojanstveno kočoperio! Zaustavio se pod drvetom i počeo čeprkati po lišću i travi. Za njim dođoše i ostali purani, od kojih su neki bili manji i slabiji, manje upadljivih boja, ali i divljeg držanja. Bile su to ženke. Prišle su Terrill, znatiželjno je zagledale i otišle dalje s onim svojim put—put— —put.

*24

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Osjećajući neko nejasno zadovoljstvo, djevojka se ogledala unaokolo. Bilo joj je krivo što joj je Sambo narušio čar trenutka. Probijao se kroz grmlje, pognut pod teškim teretom. Gospodine Rili, gdje si — dozivao je. Terrill ustane i dignuvši pušku potrča k njemu. Aha, tu si. Već me je bilo strah da su te ščepali Komanči... Evo ti koža, gospođice. Pogledaj ! Na tlu je ležala teška crna bizonska koža. Sambo odloži pušku i raširi divnu kožu na travi. Terrill nije mogla vjerovati svojim očima. Nisam vidio ljepše — izjavi Crnac. — Ponesi moju pušku, gospođice, da odnesem ovu prokleto tešku kožu do logora. Poslije ću dovući i meso. Ubrzo su stigli u logor, iz koga su izbivali svega nekoliko sati. Mauree je još uvijek bila sama. Kada joj je Sambo pokazao kožu i pohvalio Terrillinu hrabrost, Crnkinja je samo zakolutala svojim lijepim očima. Nebesa! I to je tvoje djelo, Rili? Naprosto ne vjerujem. Svakako! A i žao mi je što je moj bezvrijedni suprug od tebe napravio ubojicu. Sredinom popodneva vrati se nekoliko lovaca» da zapregnu kola i da u logor dovezu lovinu. Lambeth je u logor dojahao pred zalaz sunca, znojan i prašan. Konj mu je bio potpuno iscrpljen. Viknuo je da mu donesu vode. Tek što se oprao, primijeti veliku bizonsku kožu, što je Sambo vješto rastegao na mjestu gdje je odmah morala privući pažnju. Pazi ti njega! — uzvikne Lambeth. — Bio si u lovu. Da, gospodine. Da, pukovniče, bio sam. Nije li lijepa koža? Ljepše nisam vidio — izjavi Lambeth gledajući sjajnu dlaku. — A ni veće... Slušaj, Sambo, daruj mi je. Jako mi je žao, pukovniče — odvrati Sambo, tresući kudravom glavom. Ali to nikako ne mogu.

*25

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Zar si je već dao Rili? Sambo svečano zaniječe: Ne, gospodine nisam. Gospođica Rili je ubila bizona čija je ta koža. Jednim hicem, pukovniče. Oborila je najvećeg mužjaka u krdu. Terrill! Da, oče — odvrati Terrill, izlazeći iz svog skrovišta. Laže li ovaj Crnac? Jesi li zaista ustrijelila bizona? Jesam, tatice — ležerno će ona. — Učinilo mi se kao da ubijam kravu. Pa, mislim da lov na bizone nije ništa naročito. Otac oduševljeno krikne i snažno je zagrli. Kada su se i ostali lovci vratili, on ponosno najavi Rillin podvig, koji je zbilja bio važniji od mnogih drugih napetih događaja dana. Skupina je ubila dvadesetak bizona, i to biranih po vrijednosti kože. Zapravo, toga se dana i nije moglo odrati, rasjeći i dovesti više bizona u logor. Meso nisu mogli ostaviti u preriji jer bi ga raznijeli kojoti. Lambeth je ubio tri bizona i bio je ponosan. Volio je lov, ali se njime nikada nije bavio na takav način, pa je bio ponosan. Logor je i prije bio veseo, no te se večeri Terrilli učini da se našla u cirkusu. Lovci su malo više potezali iz krčaga, no bili su vrlo zabavni. Do ponoći su rastezali i na kolce pribijali bizonske kože. Za mene nema boljeg života! — poviče Hudkins. — Šteta, već sutra više nećemo imati gdje krcati ubijene bizone. Vraški ih je lako umlatiti! Tri dana nakon uspješnog početka, lovci su se ujutro spremili za povratak u San Antonio. Lambethov je put išao dalje, zapadno od Colorada. Putevi lovaca i pionira razdvajali su se. Od tog je logora za Lambetha počinjalo pravo putovanje. — Držite se vašeg pravca i ne skrećite s njega. Četiri dana... osamdeset milja do rijeke San Saba — savjetovao

*26

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

je Lambetha lovac Red Turner. — Tada skrenite na zapad i držite oči dobro otvorene. Lovci su se veselo i ljubazno oprostili od Terrill. Od mnogobrojnih oproštajnih pozdrava djevojka je bila sigurna da neće zaboraviti riječi starog Teksašanina. Zbogom, sinko. Drži se puške i pazi na svoju kovrčavu kosu.

*27

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

4. Iako se Lambeth udaljio od rijeke Colorado, još je uvijek nailazio na bizone. Tijekom prvog dana putovanja karavan su često zadržavali čopori velikih dlakavih životinja. Bizoni su usput pasli. Kada bi se približili kakvom krdu, ono bi pohitalo dalje i putom bi nastavilo pasti. Kada bi se ispriječio veći broj bizona, karavan je morao stati i čekati da životinje prođu. Bezbroj su puta bizoni bili na domet puške, no nazočnost putnika nije ih brinula. Nisu bili divlji. Konji su se navikli na blizinu tih golemih životinja, pa se više nisu bojali i nisu zastajkivali. Jedino je Dixie ćulila uši čim bi se približila novom čoporu bizona. Lambeth je jahao naprijed, uvijek na oprezu, kao pravi izviđač. Terrill je nekoliko sati jahala, zatim se vraćala na kola pored Samba, koji bi gotovo spavao s uzdama u rukama. Terrill je bila na kolima kada su ugledali do tada najveću skupinu bizona. Stisnut će nas — primijeti Sambo. — Ako pukovnik ne pripazi, odvojit će ga od nas. Sambo, zar je još uvijek opasno? — uznemireno upita Terrill, promatrajući raštrkane skupine bizona i onu masu iza njih. Oni sada pitomo izgledaju. Ne, mislim da nema bojazni. Glavno je krdo iza nas i južnije. Bože, ako to nije glavno krdo, koliko je tek ono po broju? Crni se dokle pogled doseže... Eto! Upravo kako sam i rekao. Tvoj otac je odvojen od nas. Lambeth je s konjima bio daleko naprijed, pa je čopor bizona upao između njega i kola. Potom još jedan čopor

*28

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

skrenu iza kola i Terrill uoči da su opkoljeni. Pojas crnih hrtova između nje i Lambetha proširio se na pola milje. Sambo siđe s kola da uvjeri Mauree kako nema opasnosti. Terrill, međutim, ispočetka nije mogla u to povjerovati, ali kako se ništa ružno nije događalo, bizoni su mirno i neprekidno prolazili sprijeda i straga, njezin je strah postupno popuštao. Na nekoliko stotina koraka iza kola krdo se razdvajalo, pa su pored kola tekle dvije struje. Pri pomisli na panični bijeg bizona, Terrill zadrhta. No, ujednačeno trupkanje nije se mijenjalo. Zrak se ispunio prašinom i oštrim vonjem životinja. Taj je dio krda prolazio čitav sat. Sambo je i dalje vozio. Kada se prašina slegla, ugledali su Lambetha kako ih čeka s konjima. Ispred njih ravnica je bila čista. Iza njih i prema jugu polagano se kotrljao oblak prašine, što se ubrzo slegao, ponovo otkrivajući dugu hordu što se svojim crnilom isticala na sivilu prerije. Kasnije su sretali samo neznatne, raštrkane skupine bizona. Predvečer im je bilo jasno da su prošli glavno krdo. Valovita je prerija bila posvuda ista, samo što se prema zapadu postupno dizala. Lambeth se najednom izgubio iza jednog grebena. Kada su kola prešla greben, Terrill ugleda vrbama oivičenu udolinu, gdje je Lambeth odlučio te noći logorovati. Kada je Sambo pritegao uzde pored vrba gdje je Lambeth sputavao konje, na preriju je već padao mrak. Terrill je još malo posjedila na kolima. Opasnosti dana bile su prošle. Kojoti su zavijali na drugom kraju udoline. Melankolična čamotinja obavijala je mjesto. Tjedni što su prošli izgledali su Terrill poput godina. Bile su to već stare uspomene, koje su pomalo blijedile. Sjetivši ih se, uzdahnula je, ali je svejedno žudno iščekivala budućnost. Pred njom je ležao rad i život! Terrill skoči s kola, osjećajući nekakav suptilan prekid između sebe i starog doma. Bilo je krajnje vrijeme da svoj um i snagu upotrijebi da pomogne ocu u velikom pothvatu što ga poduzima.

*29

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Fijuk i udar Sambove sjekire u sivoj zori bio je Terrill znak da ustane i počne nov, značajan dan. Sambo na nju izbeči svoje volovske oči. — Što li si tako rano ustala, gospođice Rili? Da radim, Sambo. Da pomognem ocu da bude pionir. Da postanem kauboj... Crnče, ne nazivaj me više gospođicom Rili. Ja sam muško! Muško! No, to je smiješno. Kako si to odjednom postala muško? Naišao je otac i Terrill se postidi, jer je on čuo njene riječi. Oči mu zaplamtiše crnim plamenom, u kojem se krila tuga. Bilo je nečeg neobičnog i konačnog u poljupcu što ga dade djevojci. Nikada je više nije poljubio. Kada se sunce diglo, bijahu već na putu prema purpurnom horizontu. Staze nije bilo. Lambeth ih je vodio krivudavim pravcem preko prerije, držeći se najravnijeg terena i presijecajući jaruge i isušena riječna korita. Bilo je već ljeto. Zelen prostirač trave za pašu prekrivao je tlo. Zaklonjena mjesta bila su posuta cvijećem. Oko potoka skupljali su se jeleni. Uopće, posvuda oko vode bujao je život. Tog se dana Terrill zauvijek utisnula u dušu veličina Texasa i značenja samoće. Posvuda se prostirala prerija, beskrajno samotna. Divlje životinje, sokoli i gavrani, tamna jata divljih golubova, nejasno crne pruge iza karavana, u dolini Colorada — sve je to samo naglašavalo čamotinju. Sat za satom, kotači kola utiskivali su trag u plodnoj zemlji, a purpurno obzorje, što ih je dozivalo, bilo je uvijek isto. Terrill je čas jahala, čas vozila Sambova kola, čas i hodala, ali ništa nije mijenjalo vječnu monotoniju teksaške prerije. Zaboravila je na Komanče i ostale opasnosti za koje je čula. Tu i tamo, osjetila je kako joj duh luta, kao u kakvu zanosu, ni sama ne bi znala koliko dugo. U tom je bilo nečeg čudnog i divnog. Ali, najveći dio vremena je promatrala, i slušala i u se upijala dojmove.

*30

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Svaki je dan bio navlas isti kao i prethodni i Terrill je izgubila osjećaj za vrijeme. Mogla se sjetili samo događaja, kao na primjer kiše što ju je do kože smočila, i kako je bilo prijatno sušiti se na suncu; jaka vjetra što im je čitav jedan dan puhao u lice i opasnog gaza na rijeci posutoj pješčanim sprudovima, za koju je Lambeth bio siguran da je Llano, po pričanju Reda Turnera, pritoka Colorada, svega nekoliko dana puta od San Sabe, koji bi trebao ležati na sjeveru. Sjeverno od Llana prešli su stazu što je išla s istoka na zapad. Tu je Lambeth dugo oklijevao. Smeo se. Staza je morala nekamo voditi. Konačno je krenuo dalje prema San Sabi. Na nekim logorištima nisu imali vode, a na drugim su imali i vode i trave. Noću su, uz logorsku vatru, Lambeth i Sambo razgovarali o tom sve prisutnijem problemu. Što su više izlazili iz velike doline, vrela i potoci postadu sve rjeđi. Ubrzo će se morati držati rijeke i staza, a to je značilo i veći rizik. Na Llanu Estacadu žive Komanči, više sjeverno Kiove, a zapadno Jicarillo Apaši. — Da, gospodine — složi se Sambo prilikom razgovora o neizbježivoj opasnosti. — To je uglavnom stvar sreće, pukovniče. No, Texas je velik kao čitava zemlja Jenkija. U srpnju su naišli na San Sabu, lijepu rijeku što navodnjava divan kraj, koji Lambeth nije želio napustiti. Držeći se lijeve obale, naišli su na gaz. Red Turner obavijestio je Lambetha da će tamo naići na stazu. Na njoj su primijetili tragove kotača. Danima su išli tom stazom, dok nisu stigli do mjesta gdje se rječice ulijevaju u San Sabu. Po tome su znali da se nalaze u gornjem slivu rijeke. Na tom su dijelu prerije zapazili i stoku. Istog dana, uvečer, ulogoriše se pokraj nekog ranča. Lambeth se odmah upoznao s rančerom. Zvao se Hetcoff i bio je iz Missourija. Imao je i susjede, ali ih je bilo malo i međusobno su bili udaljeni. Stoku nitko nije dirao, ali je konje bilo teško sačuvati od lakomih Komanča. Rančer je

*31

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Lambetha savjetovao da zasnuje svoj ranč negdje uz San Sabu. Uvjeti za uzgoj stoke bili su povoljni. Kod Menardsvillea, na dan jahanja prema zapadu, bilo je raskrižje staza, gdje će se jednog dana razviti veliko naselje. Prema sjeveru nalazio se Llano Estacado, gola visoravan, poznata samo Indijancima, koju bijelci u svakom slučaju trebaju izbjegavati. Staza što su je Španjolci označili kroz pješčana bespuća Llana Estacada donijela je smrt mnogim naseljenicima. Hetcoff je malo znao o kraju uz Pecos, ali i samo to ime kao da je krilo nekakvo zlokobno značenje. Terrill se uzbudila na pomisao da će opet vidjeti grad. Ali, Maenardsville ju je razočarao. Sastojao se od samo nekoliko glinenih kuća, što su se gubile u beskrajnoj preriji. Tamo je neki Teksašanin Bartlett vodio trgovačku postaju, gdje je s vremena na vrijeme dovozio zalihe. Poslovao je i sa stokom, što je u to doba tek bilo u začetku. Stoke je bilo mnogo i bila je jeftina. Lambeth je u Menardsvilleu logorovao tjedan dana, odmarao se, kupovao zalihe, krpio opremu i sakupljao obavijesti. Na odlasku su kola bila dupkom puna. Po Bartlettovim riječima, divan plijen za Komanče. Na malim, platnom pokrivenim kolicima, Terrill je sada imala manje mjesta i udobnosti. Postala je čvršća i jača i više je nisu smetali vjetar i sunce. Još je uvijek rasla, pa nije gubila na težini. Kako je postajala viša i krupnija, lakše je izigravala muškarca. Često bi s čuđenjem i žaljenjem gledala svoje ruke još uvijek lijepe, ali otvrdnule od rada, sve tvrđih dlanova i zlaćano preplanulih nadlanica. Tu i tamo, rezala je svoje buntovne kovrčave uvojke, ali nikad prekratko. Brinuli su je mršavi obrazi i gruba koža, što je nekada priželjkivala. Brinuo ju je i pogled tamno- plavih očiju što su je ozbiljno promatrale s malog zrcala. Staza što ju je Lambeth odabrao zapadno od Menardsvillea vodila je sjeverozapadno vrlo neprohodnim krajem, golim i tek mjestimice plodnim. U taj su kraj doprli i

*32

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

naseljenici. Nekoliko stočara koji su u taj kraj došli prije rata imali su toliko stoke da im se nije dalo niti je žigosati. Lambeth odluči kupiti stoke koliko mu je bilo potrebno za početak uzgoja. Jedan rančer, po imenu Wakefield, koji ni sam nije znao koliko grla dugoroge stoke posjeduje, prodao je Lambethu stoku po nadasve prihvatljivoj cijeni i još mu posudio nekoliko svojih kauboja. Bio je protiv toga da Lambeth ode u kraj oko Pecosa. — Krasan kraj za stočarenje — rekao je — no divlji, surov i samotan, a jednog će dana, zbog kradljivaca stoke, zasigurno postati osinje gnijezdo. Kada je prvi put izbliza ugledao teksaško dugorogo govedo, Terrill se čudno osjećala. To je meksičko govedo dobilo svoje ime po golemim, široko razmaknutim i krivim rogovima. Sve ostale osobine te životinje bile su zasjenjene veličinom njenih rogova. Terrill je bilo suđeno da upozna pravu prirodu čuvenih teksaških goveda. Za samo jedan jedini dan ona je postala kauboj. Kod svakog ranča Lambeth je povećavao svoje krdo, a kod svakog logorovanja po nekoliko bi grla izbjeglo straži i vratilo se kući. Ipak krdo je raslo pa je tjeranje krda postajalo sve teži i zamorniji posao. To je naravno smanjilo brzinu putovanja: sada su napredovali za tri puta sporije. Koncem kolovoza Lambethov karavan i njegova stoka našli su se na rubu bespuća Zapadnog Texasa. Išli su uz rub južnog dijela Llana Estacada, bezvodnog pješčanog područja bez raslinja, što je samo nagovještavalo, nejasno i primamljivo, svoju neprohodnu i smrtonosnu prirodu. Sretoše jednog lutalicu koji je tražio mjesto gdje bi se skrasio i spasiše mu život. Bijaše došao iz Panhandlea. Stigao je preko suhe visoravni, no nije mogao objasniti kojim je putem došao. Rado se pridružio Lambethu, ponudivši se da će pomoći goniti sve veće krdo. Sada se Lambethovim govedima, koja su gonili polako i za koja su se brinuli što su bolje mogli, putem stala priključivati i druga stoka. Lambeth to nije mogao izbjeći, jer nije imao

*33

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

svog žiga. Iz stada nije mogao izdvajati goveda koja je platio i ona koja su se sama pridružila. Tako je zapravo i protiv svoje volje postao kradljivac stoke, na što ga je i Wakefield ozbiljno upozorio, ali je odmah potom ublažio žaoku svojih riječi, izjavivši sa smijehom da su svi stočari, na ovom ili onom stupnju svog poslovanja, prisvajali tuđu stoku. Dva posuđena kauboja imali su toliko posla da je Terrill s njima rijetko dolazila u neposredan dodir. Jedan je bio Meksikanac, tamnoput, kosih očiju, već u godinama, toliko tih i šutljiv da je i razgovor s njim, a kamoli prijateljstvo, bilo nešto nedostižno. Drugi je kauboj bio tipičan Teksašanin, odrastao u preriji. Bio je grub i neodgojen, ali se Terrill dopadao i ona mu se divila. Promatrajući kauboje, mnogo je naučila. Kod posljednjeg ranča kojeg su prošli Lambeth je karavani pridodao jednog dječaka, čija je dužnost bila da upravlja velikim kolima, a Sambo je pomagao pri gonjenju stoke. Nije bilo dana a da se Terrill izjutra nije budila s bojazni da stada više nema, da se naprosto razbjeglo. No, i karavan i stoka i dalje su nastavljali svoj put na zapad, i uvijek su pri kraju dnevnih napora, nalazili dobre pašnjake. Imali su i sreću da gotovo uvijek naiđu na vodu. Česte kiše — zapravo se radilo o ljetnim olujama — olakšavale su im put u kraju što je sve više postajao suh. Stigao je i rujan. Bar tako je Terrill izračunala. Noći su bile svježe, a u zoru je zrak već pomalo štipao obraze. Terrill je noćne sate često provodila čuvajući s ocem krdo. Bili su to divni trenuci. Kauboj Meksikanac pokatkad je krdu pjevao čudne španjolske pjesme. Dok je stoka spavala i odmarala se, straže su se izmjenjivale svaka četiri sata. Sambo i Teksašanin Steve izmjenjivali su se s Lambethom i Meksikancem. I Terrill je dala svoj doprinos. I ona je stražarila! Na sreću, ništa nije uznemiravalo dugoroga goveda. Danima je Terrillin pogled bludio s nejasnih plavičastih brežuljaka do još nejasnijih i plavičastijih planina, što

*34

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

su se poput sablasti uzdizale iznad mutna horizonta. Steve je smatrao da Pecos prolazi preko tih brda i da to moraju biti planine Guadaloupe. Do tih visova protezala se i uspinjala biijedožuta ravan. Goleti Liana fistacada neprimjetno su odmicale. Lambeth je imao sreću što je pronalazio riječna korita kojima je mogao ići. Tjerao je stoku polako, jedva dvanaest milja na dan, što je kraj postajao krševitiji, postupno je usporavao. Listopad. Lambethov karavan našao se u samotnom i pustom kraju. Nije bilo nikakvih znakova po kojima bi se orijentirali. Nisu znali pravac. Jedino su znali da trebaju napredovati prema zapadu. Ali zbog krševita terena, taj je pravac često bilo nemoguće držati. Plavičasti brežuljci što su ih ugledali iz daljine bili su stjenoviti i grebenasti. Između njih Pecos je sebi probijao put. Lambethu su savjetovali da izbije na rijeku i da potom pođe na zapad prema gazu Horsehead, što su već pred stotinu godina upotrebljavali Španjolci. Njihov je položaj već bivao veoma ozbiljan, ali kod Fiat Rocka naiđoše na uvalu i tako se opet spasiše. Nakon dva dana logorovanja bez vode, vodu opet nađoše kod Wild China. Tu se ionako jedva raspoznajna staza gubila u stijenama. Ali, Meksikanac je, na kome je ležala odgovornost da ih provede tim krajem, i dalje pouzdano vodio karavan. Između oštrog, škriljevitog kamenja, bilo je dovoljno trave, ali je rasla u rijetkom i porazbacanom busenju, pa je stoka, da bi se najela, morala dosta lutati. To je još više usporavalo hod karavana. No, Lambethov optimizam nije splašnjavao. Pred njim je bila vizija budućnosti koju ništa nije moglo zamagliti. Bodrio je ljude, obećavajući im nagradu. Za čovjeka koji je nekada bio plantažer na Jugu, na poslovima oko stoke postajao je zavidno vješt. Taj doživljaj, naravno, nije mu mogao povratiti mladost, ali mu je iznova davao snagu i volju.

*35

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Što se tiče Terrill, sedam mjeseci u preriji tjelesno ju je izmijenilo. Kao da je uvijek bila u sedlu i na sjedištu kola. Dugi dani pod suncem što je pržilo, uz oštar vjetar što nosi prašinu i pijesak, na kiši i mrazu, na samotnoj straži noću, dok vukovi i kojoti zavijaju, naporno jahanje kamenitim grebenima da bi se skrenulo i povelo stado koje ne zna kamo će — sve je to Terrill postalo uobičajeno. Međutim, Meksikanac je zalutao. Pješčane jaruge što ih je trebalo prijeći i koje su otežavale put, stoka koja je usporavala hod jer je morala pasti, klanci što su prelazili u provalije i koje je trebalo zaobilaziti — sve je to smelo vodiča. Lambeth je volio sa stokom logorovati u kakvom klancu ili u dolini između dva grebena, što je bilo daleko povoljnije od vrhova grebena. Dva su dana bili bez vode, osim one što su čuvali za konje. Stoka je trpjela. Sve ju je teže bilo goniti. Kauboji su imali vrlo malo vremena za odmor, gotovo nisu ni spavali. Trećeg dana, spustivši se s jednog grebena, naišli su na bolje ugaženu stazu što je s juga vodila na sjever. Kiša je gotovo posve isprala tragove kopita, koji su mogli biti i veoma stari. Lambeth je htio da krenu na jug. No, Meksikanac je zatresao glavom: — To je loše, señor. Pustinja. Voda sutra. Rio Pecos! Slijedeće se noći nađoše u vrlo teškom položaju. Imali su samo dvije čuturice vode! Konji su jadno izgledali. Stoka je padala duž puta. Još jedan vreo dan bez vode ili kiše i sudbina bi im bila zapečaćena! Za ljude bi to značilo užasne patnje, a vjerojatno i smrt. Te se noći Terrill sjetila svojih molitava, i u snu joj se pojavilo majčino lice. Lambeth je krenuo u samu zoru, nadajući se da će, prije nego sunce opet priprži, naići na vodu. Staza je vodila sve dublje u divljinu kamena i kaktusa, sasušena drve-

*36

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

ća i sive zemlje. Doduše, još uvijek je bilo trave, no stoka više nije pasla. Iako je njihov položaj bio opasan, izgledalo je da Lambethova sreća nije sasvim iščezla. Prije no što je sunce počelo pržiti, nebo prekriše tamni oblaci. Hvatajući se toga kao što se utopljenici hvataju slamke, ljudi su stali nesmiljeno goniti stoku. Tmurni oblaci što su prekrili nebo kao da su bili dio divljeg i čudnog kraja što je svakom daljnjom miljom postajao sve neobičniji. Terrill koja je upravljala manjim kolima, opazila je da se stoka u drugoj povorci sve više uznemiruje. Dok se prije lijepo vukla stazom, spuštenih glava i isplaženih jezika, gotovo potpuno iscrpljena, sada je iznenada živnula. Tu i tamo, zamukala bi pokoja krava. Krdo je počelo kasati. Daleko naprijed, Meksikanac i ostali kauboji nisu ga mogli zadržati. Nisu to zapravo ni pokušavali. Mahnito su mahali Sambu i Lambethu, koji su se nalazili pozadi. Terrill se pobojala da nešto nije u redu. Kako li će završiti taj strašni put, pitala se. Uto je krdo naprosto podivljalo i nestalo u oblaku prašine. Lambeth je jahao pognute glave. Sambo mu je prišao da ga utješi zbog gubitaka. Teren se počeo spuštati. Terrill je bila prisiljena uzdama zadržavati zapregu, koju je također zahvatio nemir. Iza oblaka prašine prema tmurnom nebu ocrtavala se nepravilna crta krševitih stijena i grebena. Terrill više ništa nije mogla razabrati. Kamo je odjurila stoka? Što ju je poplašilo? Stado je nestalo, a s njim je iščezla i nada. Sve je bilo gotovo, okončano je, napetost beskonačnih tjedana gonjenje stada dugoroge stoke. Terrillina oca sada je očekivao teži zadatak — da spasi ljude i konje. Djevojka pade u očaj. Sve se vrijeme držala hrabro, vjerujući da će njene molitve biti uslišene. No, sada je klonula. Njihova će sudbina biti sudbina mnogih koji su primamljeni pionirskim snovima, otišli u tu prokletu

*37

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

divljinu. Bilo bi bolje da su poginuli u borbi s Komančima. Sustigla je oca i Samba i uto primijeti kako se Meksikanac okrenuo u sedlu i, primaknuvši šake ustima, nešto viče. No, premda nije razumjela niti jedne riječi, shvatila je da se približava nova opasnost Nato se iz jedne jaruge pojavi nekoliko jahača. Isprva se Terrill pobojala da su Indijanci. Toliko su im konji bili crni, vitki i divlji. Tek kada je vođa jahača sam prišao karavanu, Terrill je razabrala da se radi o bijelcima. No, kako su opako izgledali! Vođa je bio sumnjičav. Na jabuci sedla nije imao puške. Kauboj Meksikanac zaustavi konja pored Lambetha. — Gazda, ovo je kradljivac stoke — reče Sambo. — Potpuno sam uvjeren da će nas napasti. Jahač se približio i zastao na nekoliko koraka od kola. Najednom se Terrill žestoko trgne, prepoznavši u njemu Pecosa Smitha, mladog Teksašanina koji je izišao iz krčme u San Antoniu s revolverima u rukama. — Tko ste vi i što radite ovdje? — kratko upita on, oštro promotrivši sve putnike, zaustavivši pogled na Lambethu. — Zovem se Lambeth. Zalutali smo. A moja je stoka pobjegla — odvrati Lambeth. — Kamo ste pošli, kad ste zalutali? — Na gaz Horsehead na Pecosu. — Onda ste skrenuli s pravca. Horsehead je istočno odavde. — Rekli, su nam da idemo na sjever, bez obzira idemo li stazom ili ne. Bilo je očito da jahač sumnja u njihovu družinu. A potom pozove Samba: — Crnče, siđi s konja i dođi ovamo. — Sambo žurno posluša.

*38

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Gdje li sam te vidio? — Ne znam, gospodine, No i ja sam vas ranije vidio — odvrati Sambo. — U Santonu, zar ne? — Da, gospodine. Stajao sam pred jednom krčmom, a vi ste mi naredili da se gubim. — Mislim da te se sjećam — jahač će, i ponovo pogleda Lambetha. — No, to konačno nije ni važno. Lambeth, čini mi se da vam mogu vjerovati. Ali, ovom vašem Meksikancu ne. Poznajem ga. Kako ste došli do njega? Upitani objasni kako mu je kauboj posuđen za putovanje preko Pecosa i kruto dometne: — Ja sam pukovnik Templeton Lambeth. Za koga me vi držite? — Dobar dan, Pecose Smithe — u tom trenutku progovori Terrill, osjećajući da bi mogla smanjiti napetost. — No!... A tko si ti? — začuđeno uzvikne jahač prodorno je motreći. — Pukovnik je moj otac! — Tako! Otkad me poznaješ? — Ja sam bio... mene ste oborili onog dana u Santonu ... kada ste izlazili iz krčme ... Naredili ste mi da vam dovedem konja... I rekli ste mi kako ste onom čovjeku samo odstrijelili uho... da mu je stršilo kao u kunića. — Neka me vrag nosi! — uzvikne jahač. Sada se sjećam... No, mali, ti si se podosta promijenio! Obratio se Lambethu: — Tragamo za družinom kradljivca stoke s Rio Grandea. Mislili smo da su možda naišli na nekoga s kolima. Oprostite što smo vas smetali, pukovniče. Okrenite kola. Odvest ću vas do gaza. — Je li daleko? — zabrinuto upita Lambeth. — Pa, gospodine, uzevši u obzir u kakvom su vam stanju konji daleko je. Ali, već ćete nekako stići.

*39

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Iako put nije trajao dugo, Terrill je bilo jasno da bi se oni da ih Pecos nije izveo iz njega, nepovratno izgubili u labirintu vrelih jaruga i grebena. Konje su jedva primoravali da se popnu do usjeka na vrhu sive stijene. Jahač je zastao, očekujući da se karavan popne. — Rio Pecos! — povikao je i pokazao nadolje. Na njegov poziv jahači dogalopiraše. Trgnuvši se i zajecavši od zahvalnosti, Terrill potjera zapregu. Sambo je sjahao, okrenuo se i mahnuo joj rukom. Jedva je uspjela zaustaviti zapregu pored jahača. — Dobri nas je bog spasio — Reče Sambo i požuri natrag do Mauree. — Rili... on nas je doveo... do rijeke! — duboko uzbuđen usklikne Lambeth. — Evo! Ovo je gaz Horsehead... na rijeci Pecos. A pogledaj tamo... Terrill pogleda s uzvisine. Upravo u tom trenutku kroz sive oblake probilo se blijedo sunčano svjetlo i zasjalo na krivudavoj srebrnoj rijeci, što je na tom mjestu pravila zavoj u obliku konjske glave. Tekla je iz sive i zelene divljine i dalje se probijala kroz usjek u dalekom stijenju. Prednji dio stada stigao je do vode. Stoka je osjetila blizinu vode i to ju je natjeralo u bijeg. Na rijeci su se bjelasali pješčani sprudovi. Terrill je opet došla do daha. Radost zbog izbavljenja na trenutak je u njoj zagušila nekakav osjećaj što ju je bio pogodio poput fijuka biča, a koji još nije shvaćala. Buljila je u oca, pa u ostale jahače. Pecos Smith je odlazio. — Adios i sretno! — povikao je i odgalopirao. Odostraga se zaori Sambov gromki i veseli pozdrav. Posvuda su stazom bile razasute lubanje i kosti životinja. To je nekada morala biti prometna staza. Konji, goveda — same kosti! Na stijeni se nalazila sablasna volovska lubanja, neobično dugih rogova — putokaz što je pristajao gazu. Mjesto je bilo pusto, sivo i samotno. Nigdje ni traga životinjama, čak ni pticama. Protezalo se u besko-

*40

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

načnost. Na istoku se dizala siva crta vjerojatno padina Llana Estacada. Djevojčin je pogled bio uperen na zapad. Zapadno od Pecosa! Od tih je riječi dugo živjela, činilo joj se beskonačno dugo, jer su one značile dom! Ali, može li pomišljati da bi joj taj sablasni i neobični kraj ikada mogao biti domom? Nizvodno od gaza Horsehead rijeka je mijenjala tok, ali je ubrzo opet skretala na svoj glavni pravac prema jugu. Dominirala je tom divlje monotonom i veličanstvenom scenom. U tom beskonačnom prostranstvu milje ništa nisu značile. Zelenilo i sivilo duž obala rijeke bili su samo varke. Na Zapad i na Jug dizali su se goli grebeni, ponosni i ozbiljni u svojoj velebnosti. Između njih zjapili su purpurni klanci, tajanstveni i nedosežni, neprohodni i životinjama i ljudima. Nigdje zelenih livada, kojima se Terrill nadala u svojim snovima! Posvuda sivi kamen, siva zemlja, osim razasutih kaktusa i kržljavih drveća na beskrajnim padinama. Srce joj se steglo. Na koncu konca, ja sam samo žena, pomislila je. Voli otvorenu teksašku preriju, kojom su išli preko tisuću milja ali zar se ova varljiva pustinja uopće može voljeti? Voljela je riječna korita Crvene rijeke, Sabine, Brazosa, Colorada i San Sabe. Bili su to otvoreni prostori, puni boje, života, ljepote. Ali, Rio Pecos, usprkos srebrnastom odsjaju, bjelkastim i žućkastim obalama, izgledao je hladan, varljiv. — Oh, oče! — uzvikne Terrill svjesna svog prvog razočarenja — povedi me natrag!... Ovaj strašni Pecos nikada nam neće postati dom!

*41

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

5. Na ranču Healdovih predstavio se kao Pecos Smith. Nije im trebalo dugo da ustanove da je najbolji jahač, najbolji strijelac i najbolji krotitelj u jugozapadnom Texasu. No, to je bilo otprilike sve što su znali o njemu. Stigao je uz rijeku, s goničem stoke. McKeeverom, koji je imao ugovor za isporuku stoke u Santa Feu u Novom Meksiku. Španjolski gradovi Santa Fe, Taos, Las Vegas i Albuquerque sve su više postajali stočna tržišta. Vojničke tvrđave još više su ubrzavale taj razvoj. Uzdajući se u vojnu zaštitu protiv pljački od strane Indijanaca, stočari su slijedili hrabrije naseljenike u južni dio Novog Meksika i Zapadnog Texasa. U to doba, većina stoke dolazila je s Rio Grandea. Na povratku McKeever se zaustavio na ranču Healdovih. Nedostajao mu je jedan od njegovih kršnih kauboja: utvrđeno je da nema Smitha. Ostavili smo Smitha u Santa Feu — objašnjavao je gonič stoke. — Zakačio se s nekim čovjekom i, kao i uvijek nakon obračuna, napio se. Nismo ga mogli čekati. No, mislim da će nas ubrzo stići. — Prgav kauboj, taj Smith? — upita Bili Heald, jedan od rančerove braće. — Uopće nije. Nema prijaznijeg momka — odvrati McKeever — samo što se izgleda često zabadaju u njega, ili pak on uvijek priskače u pomoć nekome u nevolji. A prokleto je brz s revolverom. Tako su se braća Heald upoznali sa Smithom. Nekoliko dana iza toga on je navratio na ranč — stasit, nasmiješen, drzak — pravi punokrvni Teksašanin, Billu Healdu bio je simpatičan, te mu rančer, kojem su bili potrebni kauboji, ponudi posao.

*42

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pa, prihvatio bih tvoju ponudu — otegao je Smith. — Macu se to neće dopasti. Ali, bio je bezobrazan u Santa Feu i ispsovao me na pasja kola. — McKeever mi je pričao da si tamo ubio jednog čovjeka — polako doda Heald, promatrajući kauboja. — Zapravo, rekao je da si ubio još jednog čovjeka. Do vraga i Mac i njegove priče — mrzovoljno će kauboj. — On uvijek priča o meni. Healdu se učini da bi bilo bolje ne ispitivati dalje kauboja, usprkos znatiželji što ju je Smith pobudio u njemu. No, Healdovo je iskusno oko na kauboju primijetio nešto što je izazvalo još jedno pitanje. — Jesi li ikada radio za Meksikanca? — Da. Za Don Felipea Gonzalesa — spremno odgovori Smith. — Otac je poginuo u ratu, a obitelj se raspala. Don Felipe je bio naš stari znanac, te sam tako otišao preko Rio Grandea i jahao za njega četiri ili pet godina, ne sjećam se točno koliko. Bio sam tamo dok me nisu potjerali natrag preko rijeke. Ni Healdovim ni ostalim kaubojima Pecos više nikada ništa nije pričao o sebi. Pažljivo promatrajući kauboja, Heald je primijetio da njegov izgled odaje nešto dječačko, što izbija iz njegove bezbrižnosti i ležernosti. Mora da mu je bilo oko 20 do 25 godina, što je za kauboja u Texasu već predstavljalo zrelost. Bio je nešto viši od prosječno visokih kauboja a zbog širokih ramena i punih, mišićavih udova nije se doimao mršav i vitak poput većine teksaških kauboja. Healda je impresionirao kao izvanredan jahač. Svi kožni predmeti na njemu i njegovom konju bili su otrcani i izlizani od upotrebe, a naročito sedlo i korice revolvera, što mu je visio nisko na lijevom bedru. Kundak od bjelokosti njegova revolvera požutio je od starosti. Metalni dijelovi opreme, kao i puška, sjajili su se sjajem istrošena i izglačana čelika. Sedlo, uzde, ukrašeni srebrom, i da nisu bili toliko stari, mnoge bi kauboje zacijelo naveli na krađu.

*43

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Smithe, primljen si — najzad je rekao Bili Heald. Bilo mu je čudno što mu je trebalo toliko vremena da se odluči. — Imaš divnog konja. Stavio bih ruku u vatru da je arapske krvi. Pazi na njega! S obzirom na našu družinu i s obzirom na Komanče, vraški ćeš se namučiti da ga zadržiš. Pa, Cinco kao da ima krila, nitko ga ne može prestići — otegne kauboj, tapšući izmorena i prašnjava konja. — Healde, uistinu sam ti zahvalan što si me uposlio. Nema na čemu. Ima premalo ljudi. A ti mi se doimlješ kao dobar momak. Nego ako te opet onako zasvrbi desnica i poželiš potegnuti revolver, bolje se prihvati sjekire, što misliš, ha? — Nikad više šefe. Ja sam bolesnik. Raskrižio sam s alkoholom — otegne kauboj, smiješkom odgovarajući na šefovu ležerno dobačenu sugestiju. — Onda je sve u redu — zaključi Bili Heald. Healdova sestra Mary neopaženo je s vrata promatrala dvojicu dok su razgovarali. Bilo joj je tek šesnaest godina. Pred nepuno vremena ona i braća ostali su bez roditelja. Braća su se njome veoma ponosila, iako je predstavljala priličnu smetnju u njihovu miru. — Oh, Billy! — uskliknula je, crnih očiju, punih nestašluka. — To je najzgodniji kauboj kojeg sam vidjela otkako sam došla na Zapad! — Prokletstvo! — uzvikne Heald. — Da sam to znao, nikad ga ne bih primio... Mary, ako baciš oko na njega, gotovo je sa stočarstvom u ovom kraju. Kada je Heald opet vido Smitha, prisjetio se ocjene što ju je dala Mary i oštrije promotrio stranca. Za Teksašanina, Smith nije bio neobičan momak, iako su u njega teksaške crte bile nešto pojačane. U mnogih Teksašana kosa je pojačane boje i imaju usko lice, plavo i sivo oko, ali je u Smitha kosa bila boje lana, a toliko dugačka da su mu uvojci virili ispod sombrera. Lice mu je bilo poput

*44

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

brončane maske, koja bi oživjela čim bi progovorio ili se nasmiješio. Profil mu je bio oštar, hladan poput stijene. Začudo, Smith je iz profila bio još zgodniji. Najizraženije su pak bile njegove oči, kao pjegave i blijedosive boje, a izvanredno prodorne. Usne mu bijahu oštro ocrtane, s izrazom gorčine, no to se rijetko primjećivalo jer se ponajčešće smiješio, veselo i bezbrižno čavrljao, pri čemu je otkrivao bijele zube. Slijedećeg dana Bili Heald upita svog brata što misli o novom kauboju. — Izgleda mi dobar. Simpatičan momak, kladio bih se u to — odvrati John Heald. — Pravi Teksašanin. — Mary se već zaljubila u njega. — Bože! što da učinimo, Bille? Da je pošaljemo natrag tetki Heald? — Do vraga, ne! Ostat će, pa makar se svi okrenuli naglavce. Možda će je ovaj momak ukrotiti. — Ne znam — ozbiljno odvrati John. — Mary ga pokušava pridobiti, a to nije šala. Želim da se ona ovdje naseli i da se uda za dobra čovjeka. Ali, Pecos uživa reputaciju revolveraša, Bille. Jesi li to znao? — McKeever mi je pričao da je Pecos ubio još jednog čovjeka — zamišljeno potvrdi stariji brat. — Sandy mi je pričao još više — nadometne John. On kaže da je malo bolje zagledao Pecosov revolver. Ima šest zareza na kundaku, a jedan je posve svjež. — Šest... A ja sam mislio da ih je još više. Nema smisla da stvaramo probleme, Johne. Na koncu konca, ovo je divlja zemlja, zapravo bismo se trebali radovati što je takav Teksašanin među nama. — Svakako. Osim toga, ne izgleda vjerojatno da će se Mary zbilja zatreskati u čovjeka koji je prolio tuđu krv. Prilično je izbirljiva. No, mogla bi flertovati s njim, a na cijelom svijetu nema gore kokete od Mary.

*45

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— I samo flertovanje dostatna je nesreća — odvrati Bili. Mene najviše brine kako će se novonastala situacija odraziti na našu družinu. Ti znaš, Johne, da se svaki naš kauboj nada da će baš on oženiti Mary. Mnogi su se razgovori vodili o Pecosu Smithu između braće i njihovih kauboja. Bio je to osamljen kraj i stranaca, osim onih koje je trebalo izbjegavati, bilo je malo. Osim toga, bili su nadaleko raštrkani. No, mišljenje tih ljudi bilo je daleko od istine, osim što se ticalo Smitha kao kauboja. Konj Cinco opravdavao je svoj izgled i ponos svog gospodara. Pecos je sam za sebe bio družina. Za njega poslu kao da nikada nije bilo kraja. Jahao je i krotio konje poput slavnog Rodrigueza. Sombrera svih kauboja u družini bili su puni rupa — dokaza Pecosove streljačke vještine. Pecos se nije mogao oduprijeti bilo kakvoj okladi. Rijetko bi promašio sombrero bačen u zrak, a često bi ga dva puta pogodio prije nego bi pao na zemlju. Nikada nikome nije davao svoj revolver, kojeg je volio koliko i svog konja. Pecos je Healdovima došao kao naručen. Do kauboja je bilo teško doći, stoke je bilo mnogo, a isto tako i kradljivaca stoke, kao i konjokradica — Komanča. Mnogo prije nego je McKeever opet došao na sjever s krdom, Pecos je uživao poštovanje ne samo družine s ranča H H, koji je pripadao Healdovima, već i družine s ranča X Bar, što je pripadao obližnjem rančeru. S obzirom na poštovanje kojim je bio okružen, bilo je čudno što Pecos izbjegava dodir s ljudima, osim s kaubojima s kojima je radio i s kaubojima sa susjednog ranča. Jedne je večeri Mary Heald priredila zabavu, na koju su bili pozvani svi žitelji tog kraja. Netko je te moći morao stražariti kod stoke, i Pecos je zamijenio za to određena kauboja. Mary Heald je bila bijesna na njega, i sutradan ga je izgrdila, kada je slučajno naišao na nju kod obora. — Ja zapravo ne znam kako ugoditi damama — Pecos je, otežući po teksaški, govorio Sandyju McClainu.

*46

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ha! Slušaj ti, tajnoviti stvore, da im daš priliku, jele bi ti iz ruku. — Sandy, ti si ono što u Coloradu zovu loco. — Jesam li? A što je to? — To ti je nekakav korov, od kojeg konji pošašave kad ga pojedu. — Pecose, jesi li se vezao za koju ženu? Mislim, jesi li možda oženjen? — Ja?... Santa Maria! — Mrziš li žene? Je li ti zbog kakve puklo srce? Slušaj Pecose, mene ne zavarava tvoj smijeh, zviždanje i zafrkavanje. Ti si u biti tužan čovjek. — Ne, Sandy, srce mi još nije puklo, ali, prokletstvo, ne treba mi puno. Bili Heald i njegov brat konačno dođoše do približno točna zaključka zbog čega je Pecos tako čudnovato povučen. — Najprije sam pomislio da je Pecos jedan od onih tipova što bježe od teksaških jahača — reče Bili. — No, promijenio sam mišljenje. U svom životu taj čovjek nikad nije počinio nikakvo zlo. Iz dobre je obitelji, to se vidi, a u životu zacijelo imao mnogo briga. — Bille, slažem se s tobom. Štoviše, kada bi i postojao šerif ili teksaški jahač koji bi gonio Pecosa, on ih nipošto ne bi izbjegavao. Ali, ne bih volio biti šerif koji želi uhvatiti Pecosa, naravno, kada bi se radilo o poštenu okršaju. — Što se tiče Mary, prevarili smo se u Pecosu, zar ne? Prokleto dobra lekcija za tu našu damicu. Nadam se samo da se neće do ušiju zaljubiti u Pecosa. — Pa, i da se zaljubi, ne bi dugo trajalo... Ne, Pecos je jedan od onih lutajućih kauboja koji posvuda očaravaju žene. U svom životu nisam sreo takvih ljudi. Texas je jedina zemlja u kojoj možeš sastati takve tipove.

*47

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Na povratku iz Santa Fea, McKeever je proveo noć na ranču Healdovih. Raspitao se za svog bivšeg kauboja i zaželio ga je vidjeti. Ali, Pecosa nisu mogli pronaći. — Mislim da mu se ovdje dopada i da želi ostati — završi gonič stoke, vragolasto pogledavši Mary, koja pocrveni kao paprika. — Uvjerena sam da nitko od nas ne želi da on ostane — odvratila je, prkosno dižući bradu. — Moj je gubitak vaš dobitak, ljudi — rezignirano će McKeever. — Nema boljeg čovjeka od Smitha. Da je na ranču H H u to doba postojala bilo kakva sumnja što se tiče Smithove vrijednosti, ta bi je preporuka definitivno raspršila. *

Nije dugo prošlo i Pecos Smith je opravdao svoj nadimak. Poput Indijanca pamtio je svaku stazu, guštik, riječno korito ili guduru. Njegov je mozak nagonski upijao u sebe sliku svakog mjesta. Od kanjona Castle Cap do granice Novog Meksika, područje oko Rio Pecosa postalo je njegovo intimno vlasništvo. Braća Heald nisu znala imaju li dvadeset ili trideset tisuća grla stoke. Pecos Smith imao je najbolju predodžbu o njihovoj stoci, a po njegovim izvještajima koji se skrivaju u gustišima uz riječna korita ili uz Pecos, penjao se na tisuće grla. Doduše, Bili Heald nije potpuno vjerovao tim izvještajima, ali ih je njegov brat ozbiljno uzimao u obzir. Poput svih rančera tog doba, kod žigosanja stoke bili su vrlo pažljivi. Zapravo nisu imali ni ljudstva ni vremena da pročešljavaju kraj u potrazi za nežigosanim grlima. Cijene stoci su rasle. Budućnost je mnogo obećavala. Novca je, međutim, bilo malo. Texas se tek oporavljao od ratnih pustošenja. Braća Heald su se snalazila kako su znala i umjela. Na području oko Pecosa pojaviše se kradljivci stoke. Dugoroga goveda došla su najprije s Rio Grandea, a za

*48

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

njima dođoše i kradljivci. Nigdje, nije bilo takvih zamašnih krađa stoke kao duž meksičke granice. To je bio jedan od razloga zbog čega su se Teksašani, poput Healdovih povukli u zabitije krajeve. No, do tog su vremena rančevi X Bar, H H i drugi ostali pošteđeni od kradljivaca. Bar ih nisu osjetili. Svaki je rančer gubio stoku, ali je, s druge strane, prisvajao nešto stoke koja mu zapravo nije pripadala. Međutim, nije bilo nekih većih pljački. Preko goniča stoke McKeevera, Healdovi su pronašli priliku koju su tražili i čekali: oveće tržište za svoju stoku. McKeever je od njih kupovao veliki broj grla, koje je gonio do španjolskih naselja u Novom Meksiku i do vojnih štabova. Opširne vojne operacije protiv Indijanaca već su bile u toku. Glasine o gradnji željeznice kroz Novi Meksiko i Texas sve su se više širile. Sve u svemu, Healdovi su se nadali sve većem tržištu, većim cijenama. Sanjali su o tome kako će jednog dana svoja krda sami goniti na tržište. U tu svrhu Pecos Smith je dobio drugi posao — postao je njihov čovjek s posebnim dužnostima. Nećkajući se, prihvatio je zadatak, a kada su ga upitali zbog čega mu se ne dopada, neodređeno je odgovorio da je novi posao previše odgovoran. Dužnost mu je bila da obilazi kraj, što je dulje moguće, i ne samo da vodi brigu o stoci Healdovih, već da ispituje opće uvjete, proučava metode ostalih rančera i da promatra na koji način oni okupljaju stoku. To je još više povećalo njegovo i onako dobro poznavanje kraja. Po povratku s jednog takvog putovanja, u jesen druge godine službe kod Healdovih, upao je u neizbježne neugodnosti, što su ga stalno pratile na njegovu životnom putu. Stigao je na ranč rano ujutro. Najprije se oprao, pa je zapalio cigaretu i uživao u odmoru koji mu je bio prijeko potreban. Odjednom iz rančerske kuće izađe Sandy

*49

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

McClain i žurno pođe prema njemu. I prije nego što se Sandy približio toliko da mu je mogao razaznati lice, Pecosu je bilo jasno da nešto nije u redu. Spoznao je to po Sandyjevu poluužurbanom i polusuzdržljivom koraku. Kada je Sandy stigao do trijema brvnare, stisnutih usana i smeđih očiju punih vatre, prokune ispod glasa. — Pecose, netko će vraški platiti — reče Sandy. — A tko će to platiti? — mirno i lijeno otegne Pecos. — Ne znam još, ali tebi se zlo piše. Prije svega, želio bih ti nešto reći: dođe li do obračuna, ja sam uz tebe. — Hvala, Sandy, lijepo od tebe, ali obično se sam brinem o sebi. Kako bi bilo da mi kažeš o čemu se zapravo radi. — Poznaješ li Sawtella, nadzornika kod Beckmana? — Svakako. Prije nepuna dva mjeseca bio sam kod gaza Maber — odvrati Pecos, skidajući noge s klupe. — Baš su skupljali stoku. Ostao sam tamo, premda me Sawtell nije baš najljepše gledao. — Pecose, stvari stoje lošije nego što ti misliš. Sawtell, je ovdje s trojicom iz svoje družine. Pecose, nakresan je. Bijesan je i bezobrazan. — O čemu se radi? — Nisam čuo, ali mogu pretpostaviti. Bili je potišten, i ljut kao ris. Poslao me je po tebe. Nekoliko trenutaka Pecos je i dalje sjedio bez riječi, stisnutih obrva i oborena pogleda, potom izvuče revolver, otvori ga, izvadi metak iz džepa i ubaci ga u praznu komoru. Tada ustane i utakne revolver u korice. Šutke pođe prema rančerskoj kući, a Sandy je hodao uz njega, pričajući nešto neveselo. Četiri osedlana konja sa spuštenim uzdama stajala su na otvorenom prostoru ispod kuće. Da ne bi oštro zaokrenuo iza ugla, Pecos krene malo ulijevo. — Ne miješajte se u ovo, Sandy — naredi.

*50

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ali, njih su četvorica, a ti sa sam, Pecose — dobaci mu Sandy. — Osim toga, koliko sam mogao zaključiti iz njegova razgovora, Sawtell te ne poznaje. Nešto slutim, Pecose. Neće biti naodmet ako vide da nekoga imaš uza se. Pecos mu odgovori kretnjom koja je bila dostatno rječita. Sandy se odmače udesno. Čuo se glasan govor. Trenutak kasnije, Pecos izađe na otvoreno, odakle je imao dobar pregled. Prva osoba koju je ugledao bila je Mary Heald. — Idi u kuću — naredi joj Bili Heald. — Idi do vraga! — ljutito odvrati Mary. Bila je zajapurena i uzbuđena, a kada je ugledala Pecosa, žestoko se trgnula. — Bille!... Ovdje je — tiho je viknula. Pecos promotri prizor. Sawtell, visoki stočar s crvenim rupcem, stajao je ispred trojice kauboja, čije držanje baš nije odavalo miroljubivost. Okrenuvši se u stranu, Bili Heald pozove brata: — Ovo nije za nju. Odvuci je unutra. — Neka ostane. Možda će štogod čuti — odvrati John. — Ja sam nešto načula, ali to je prljava laž — jarosno prasne Mary. Čim je ugledao Pecosa, držanje Billa Healda naglo se promijenilo. — Sawtelle, evo Pecosa. Neka sam za sebe govori. Mislimo da nemaš pravo. Ako želiš poslušati glas razuma, nećeš hitati pred rudo. — Prokletstvo! ... Prijetiš li ti to meni, Bille Heald? — grubo odgovori posjetilac. — Ni najmanje. Samo te savjetujem. — Meni ne treba savjeta. U ovom sam kraju duže od tebe. — Naravno, ali ne poznaješ Pecosa Smitha.

*51

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pecos! Gdje li je dobio taj nadimak? — Ne znam, imao ga je kad je došao ovamo. Pecos se zaustavi nekoliko koraka od njih. — Šefe, što se ovdje zbiva? — Sramota me je da ti kažem, Pecose, i kunem ti se da ovo nikada me bih učinio da sam uspio nagovoriti Sawtella da ode. — Hvala, Healde... Makni se u stranu i prepusti to meni. Bili žurno posluša savjet, ali se i ona tri kauboja iza Sawtella pomaknuše dalje od njega. Pogledavši stočare, Pecos shvati sve. Nije tu bilo nikakva nesporazuma. Sawtell je donio odluku prije nego što je došao na ranč Healdovih, a pićem ju je malo pojačao. — Poznaješ li me, Smithe? — upita Sawtell, zapovjedničkim i odlučnim, ali ne i razmetljivim tonom. — Nisam imao čast, señor — hladno odvrati Pecos. — Kada sam vas pohodio kod gaza Marber niste mi dali prilike da vas upoznam. Ali držim da nisam mnogo izgubio. — Možda si usput čuo o žigosanju zalutale stoke? — To mi je dobro poznato. Bili Heald nije mogao izdržati a da se ne umiješa u razgovor. — Pecos me je izvijestio. Ranč H H gubi nešto nežigosane stoke. — Ah, tako? — podrugljivo će Sawtell. Bio je ljut i nije se dao smiriti. — Slušaj, Sawtelle — prasnu Heald, konačno izgubivši strpljenje — došao si praviti gužvu, a bogami dobit ćeš više nego što si tražio. — Opravdavaš li ti to žigosanje zalutale stoke? — sarkastično upita Sawtell.

*52

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Šefe, molim te prepusti ovu stvar meni — upade Pecos. — U redu Sawtelle, sam si sebi prostro postelju. Nemam više što dodati — zaključi Heald i povuče se. Pecos dva puta zakorači i stade na dva-tri jarda od jarosnog stočara. Svi prisutni, osim Sawtella, morali su osjetiti koliko je hladne i zastrašujuće prijetnje bilo u tom njegovu pokretu. Samo varljiv podsticaj alkohola mogao je toliko zaslijepiti odraslog Teksašanina da ne osjeti neposrednu opasnost. Kao da je neka određena misao sprečavala Sawtella da zrelo razmišlja. — Sawtelle, nekako si me mrko gledao kod gaza Marber. — Naravno da jesam. — Da nije bilo mog gazde, još bih te tada izazvao u tvojoj vlastitoj kući. To je za mene bila uvreda. — No, podnio si je. A da nije Healdovih, bio bih te protjerao s ranča. To su bile odlučujuće riječi. Njima je bilo riješeno sve osim ishoda obračuna. No, stočar je očito bio ili priglup ili previše tvrdoglav da bi to mogao osjetiti. Jedan od njegovih ljudi učini pokret kao da će se umiješati, no odmah se obuzda. Njih dvojica se nervozno odmakoše u stranu, kao da žele biti izvan domašaja Pecosovih prodornih očiju. Ali, to bi im uspjelo jedino ako bi se pretvorili u zrak. Do Sawtellova zamagljena mozga konačno prodre značenje Pecosove šutnje, njegove napetosti i sabranosti. Međutim, već je bilo prekasno. — Pecose Smith — zaprijeti Sawtell — poznaješ li Curta Williamsa i Wesse Adamsa, kauboje s ranča X Bar? — Poznajem ih. — Sa mnom su jahali za Don Felipea, dolje na Rio Grandeu. — No, ni tebi ni njima to nije na čast. — Sirotinja ne može birati. Morao sam raditi da bih preživio... Prijeđi na stvar. Hajde!

*53

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Williamsa i Adamsa otpustio sam s ranča X Bar. — To mi nije ništa novo. — Viđeni su kako na mom području žigošu nežigosanu zalutalu stoku. — Sawtelle, mislim da ne pretjerujem ako kažem da ta zalutala stoka nije tvoja. — Ne, ne pretjeruješ. Ali meni se dopada da je prisvojim. — To je tvoja stvar. Jedino bih dodao da je to prilično opasno po zdravlje, barem na Pecosu! Sawtell je svoju srdžbu pojačavao užurbanim govorom, ali ga to nije oslobađalo grča što ga je u njemu izazvao Pecos. — Došao sam ovamo da se pobrinem da te otpuste s ranča H H — poviče stočar. — Ne može. Ja sam odlazim. — Zar? Otkada? — Od prije dvije minute. — Lukav si ti tip, Smithe — odvrati Sawtell, razdražen od ruganja. — Onda ću te protjerati iz ovoga kraja. Neobičan i prebrz, oku nevidljiv, bio je Pecosov pokret. Kao da je htio skočiti i najednom se zaustavi u pol pokreta. Iz cijela njegova bića odjednom je stala izbijati sva ona strašna napetost. — Ti... idiote! Ti ćeš me protjerati iz ovoga kraja? O čemu ti to brbljaš? Sawtell je opet otišao predaleko. Uzmaka nije bilo. Crvenilo na njegovu licu stade se gubiti, ustupajući mjesto olovnom sivilu. — Zajedno sa ostalima i ti si žigosao zalutalu stoku. — Tko me optužuje? — oštro poviče Pecos. Sawtell ispusti nerazgovijetan krik, pun srdžbe na sebe i na Pecosa, srdžbe radi toga što je shvatio da je krivo

*54

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

procijenio svog protivnika. Ruka mu se grčevito trže. Šaka mu posegne za revolverom. Kao udarcem biča, Pecos potegne i u istom trenutku opali. Sawtellovo tijelo najednom se opusti. Glava mu pade na prsa. Zaljuljao se. Poput tigra, Pecos skoči do čovjeka koji je padao i s uperenim revolverom okrene se kaubojima, spreman da ponovo puca. — Je li itko od vas uz njega? — resko poviče. — Smithe, mi ništa nismo krivi — promuklo odgovori onaj koji je htio prekinuti Sawtella. — Poštenja mi... nismo... htjeli da se toliko prenagli. Pokretom ruke Pecos ga prekine, i pogledom svoj trojici dade na znanje da odjašu. Potom se okrenuo. Bill Heald je klečao pored Sawtella. Sandy je trkom prilazio, a John Heald je s poprišta pokušavao odvući djevojku, koja je bila blijeda. — Mrtav!... Prostrijeljen kroz srce!... Pecose, ovo zaista nije dobro — uzvikne Bili. — Čuo si ga! — Pecosov glas zaječao je kao čelik po ledu. — Svakako. No, do vraga, čovječe, nisam očekivao da ćeš ga ubiti — odvrati Heald, naglo se dižući. — Ti si povjerovao... — Ne, Pecose, ni na trenutak — žurno je prosvjedovao Heald, dižući ruku. — Poštenja mi. John i ja mislimo da si pošten i čist momak. McKeever se kleo tvojim imenom. Ta prokleta budala Sawtell mora da je bio pijan. Pecose, nemoj nam štogod zamjeriti. Pecos je pustio revolver, i nemirno stao hodati amotamo. Očima je neprestance strijeljao na sve strane. Njegova hladnokrvnost kao da je posve nestala. Razbarušene kose, vrtio se u krug poput divlje zvijeri. Sandy mu se približi i, oklijevajući, zastane.

*55

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pecose, morao si ga umlatiti — uzvikne on. — Morao si. Svi smo mi uz tebe. Sawtell je sam sebe osudio na smrt. Ona trojica su već bili pojahali konje i spremali se da pođu. Jedan od njih pozove Healda: — Poslat ćemo kola po njega. — U redu, samo što prije — odvrati Heald. Pecos utakne revolver u korice, i tim gestom kao da se zgurio. Prestao se vrtiti kao divlja zvijer. Na znojnom licu izbiše mu pjege, kojih do tog trenutka nije bilo. Kosa mu je bila mokra. Saže se da podigne sombrero što mu je pao kada je skočio da se sučeli sa Sawtellovom pratnjom. — Bille, nisam li ti rekao da mi ne daješ da obilazim rančeve? — upita. — Sjećam se da si mi rekao, Pecose. Žao mi je. Ali, vjerujem da smo to mogli izbjeći. — I previše sam vidio, Bille. A pokušao sam ... nije važno... zahvaljujem tebi i Johnu što ste me toliko dugo držali ovdje i što ste me branili pred tim lažovom. Smisao njegovih riječi Healdu je bio jasan. Barem je izgledalo da nagađa istinu. Pecos je zatekao one kauboje kavgadžije pri nekakvom prljavom poslu. Pokušao im je objasniti da to što rade ne valja i šutio je o tome. — Slušaj, Pecose. Sawtell je znao nešto o Williamsu i Adamsu. Namjeravao te je blefirati da ti progovoriš jer te nije poznavao. — Jesi li čuo o Curtu i Wessu? — Jesam. Više nego jednom. Sumnjam na njih, Pecose. Kauboj diže ruke. — Proklete budale! Uto se Mary Heald otrže od brata i potrči Pecosu. Još uvijek je bila blijeda i drhtala je, no hrabro se držala. — Pecose, znam da nisi lopov — izbije iz nje. Smiješak je na trenutak potjerao ozbiljnost s

*56

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

njegova tmurna lica. — Gospođice Mary, drago mi je da to čujem... Nemam doma, obitelji, ni prijatelja i kada opet počnem lutati, bit će mi milo prisjetiti se da ste vi vjerovali u mene. — Jesmo, Pecose! Oh, jesmo — izmuca ona. — Nemoj govoriti da nemaš prijatelje i dom. ... Ne ostavljaj nas, Pecose! — Ne mogu ostati. To bi moglo naškoditi vašoj braći. Kauboji će pričati da me je Bill podržao. Još će mnogo toga pridodati. Da ostanem ... — Mary, on ima pravo — upade Bill. — Koliko god mi je žao, ali Pecos mora napustiti ranč H H. — Svakako. Svaka igra sobom nosi i posljedice — gorko doda Pecos. — Ne govori tako, momče — zamoli ga Heald, koji je u njegovu mirenju sa sudbinom osjetio prizvuk beznađa što je toliko dobrih teksaških mladića dovelo na krivi put. Surovo je bilo što je u toj velikoj državi, opustošenoj ratovima i preplavljenoj upropaštenim starcima i mladim ljudima, postojala veoma sitna razlika između dobra i zla. — Oh, divlji kauboju! — strasno uzviknu Mary. — To nije pravo... prema sebi... prema nama... prema meni!... Pecose, ti si tako... divan mladić. Nemoj da te užas što si ubio još jednog čovjeka natjera. .. natjera na... On je tozaslužio. Bio je gad. Ja... ja bih ga sama mogla ubiti... Bille... Johne... recite nešto. Tu je djevojci ponestalo riječi. Njeno uzbuđenje bilo je shvatljivo, no njena mladost, ni šok što je pred njom ubijen čovjek, nisu bili jedini razlog osjećajima što iz nje izbiše. — Pecose, mislim da će najbolje biti da ostaneš — promuklo će Bill. — Otići ću Merburu i dokazati tvoju nevinost, objasniti da je Sawtell bio pijan i da te je on naprosto prisilio na obračun.

*57

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ne, Bille, to ne možeš — odvrati Pecos. — Često sam bio povod razmiricama i ne želim da to i ovdje bude slučaj. — Pecose — prošapta djevojka. Kauboj se okrene prema njoj. U njemu je iznenađujuće otkriće nadvladalo njegovu zahvalnost. — Gospođice Mary, hvala vam... Obećajem vam... ako me išta održi na ispravnu putu od sada nadalje... to ćete biti vi... vaše povjerenje vaša dobrota. Adios. Ispružio je ruku kao da želi stisnuti njenu, ali je brže povuče i naglo se udalji. Sandy McClain potrči pored njega. — Adios, Pecos! — usklikne djevojka. — Drži se ispravna puta... i vrati se... jednog dana.

*58

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

6. Ubrzo je, međutim, ispalo da ni slatka uspomena na Mary Heald, ni prezir prema kradljivcima stoke, niti dano obećanje Pecosa ne mogu održati na ispravnu putu. U Texasu, u onom ranom razdoblju uzgoja stoke, žigosanje zalutale nežigosane stoke nije bio zločin. Svi rančeri su to više ili manje radili, jer nikada nisu bili potpuno sigurni pripada li telad njima ili drugima. Nije bilo nikakva načina da se razazna tko je vlasnik teleta, ukoliko se ono nije našlo uz već žigosanu kravu. A ako tele, jednogoče ili dvogoče, nisu bili žigosani žigom jednog ranča, vremenom su dobivali žig nekog drugog ranča. Ali, u svom je srcu Pecos Smith znao da je po prvi put u životu skrenuo sa staze poštenja. S gorčinom je razmišljao da je u to više gurnut nego što je sam poskliznuo. A što je mogao učiniti? Na ranču X Bar odbili su ga s isprikom da im ne treba ljudi. Isto se dogodilo na jednom ranču preko granice, u Novom Meksiku. Razum mu je govorio da krene dalje na jug i da opet radi za McKeevera, ili nekog drugog stočara zapadno od Pecosa, ili čak za Don Felipea. No, njegov ponos i tvrdoglavo uvjerenje da mora slijediti svoj put, skrenuše ga drugim pravcem. Odluči se pridružiti Curtu Williamsu i Wessu Adamsu, koji su uistinu trgovali nežigosanom stokom. Nije bilo zakona koji bi to branio. Nije bilo ni zapreke osim revolvera, a odvažni potezi, kao što to bijaše Sawtellov, bijahu više iznimka nego pravilo. Pecos je sebe tješio da će se ograničiti na žigosanje nežigosane stoke, skupiti svoje vlastito krdo ili sačuvati svoj dio zarade, pa se poslije neće morati baviti njemu omraženim sumnjivim poslovima. Williams i Adams mu nisu htjeli reći gdje im je tržište. Jedino mu dadoše do znanja da je sigurno. Pecosa to nije ni zanimalo. U Novom Meksiku bilo je rančera koji su

*59

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

kupovali stoku bez pitanja. Neki su vladini kupci radili izravno s kradljivcima stoke. Sve je na jugozapadu Texasa bilo spremno za početak unosna poslovanja sa stokom. Pecos je to tako dobro osjećao da je pomišljao kako je zaista šteta što za početak već sam nema oveće stado. Pošao je tragom dvojice bivših kauboja s ranča X Bar u gušticima oko Pecosa i pridružio im se. Dva su kauboja imala više konja i bogatu opremu. Pojačani Pecosom, postali su izvanredna skupina. Pecos je bolje od bilo kojeg kauboja u Texasu umio pronaći nežigosanu stoku. Guštici u gudurama bili su prepuni stoke koja na sebi nikada nije osjetila žig. Pothvati Williamsa i Adamsa Pecosu su bili predrski i on ih se libio. Dvojica su kauboja bila na putu da ubrzo postanu pravi kradljivci stoke. Pecos je zaključio da sebi ne može dozvoliti da se s njima predugo druži. S druge strane, morao je riskirati. — Slušajte, vi razularena bagro — rekao im je. — Južnije odavde mogu nabaviti na tisuće nežigosanih grla. Težak je to posao i zahtijeva vremena, ali je siguran i ne može nas dovesti u nezgodan položaj. — Skupljat ćemo ih usput — odvrati Wess Adams, mlad kauboj, gruba lica, lakomislen i silovit. — Pecos ima dobrih ideja, Wesse — upadne Williams, koji je bio razumniji i oprezniji. — Moramo izabrati sredinu. — Ako morate pretraživati ove guštike što baš nije najpametnije, bilo bi najbolje skupiti krdo od sto ili manje grla i odgoniti ga vašim kupcima jednom na mjesec. — Sto grla i jednom na mjesec? Bah — prezrivo će Adams. — Slažem se s Pecosom — zamišljeno će Williams. — Osim toga, nije baš najsigurnije. — Pa, što, kad nam zatopli pod tabanima, promijenit ćemo taktiku — odvrati Pecos. — Žigosat ćemo stoku žigom koji nitko nikada nije vidio i baciti stoku na pašnja-

*60

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

ke. Nijedan rančer neće znati da je to naš žig. Kasnije, kada stoka odraste skupit ćemo krdo i goniti ga bez mnogo rizika. — Wesse, to je dobra ideja — pokuša Williams uvjeriti Adamsa, koji se na kraju jedvice složio. Trio je prionuo na posao. Sami su hvatali i žigosali stoku. Pecos je žigosao koliko njegovi drugovi zajedno. Za nekoliko dana skupili su krdo od preko stotinu grla. Williams i Adams krenuli su s krdom na jug. Očekivali su da će prelaziti oko dvadeset i pet milja na dan, a za manje od tjedan dana stigli bi do njihova tržišta. Pecos je ostao u logoru, odakle je i dalje hvatao i žigosao goveda. Kajao se što sam nije mogao ući u tu igru, a što je zahtijevalo konje i opremu, a naročito tržište, ukoliko sebi ne bi mogao dozvoliti da pričeka dok mu grla ne odrastu. Dopadao mu se život u samoći i zavolio je Rio Pecos. To mu je područje sada postalo sklonište. Drugovi se vratiše u dogovoreno vrijeme. Pecos je postao bogatiji za oko dvije stotine dolara. Bilo je to najviše novaca što je ikada odjednom posjedovao. Međutim, oduševljenje je kratko trajalo. Sjetio se da novac nije zarađen poštenim radom i znojem. Već za dvadesetak dana Wess Adams nagovorio je Williamsa da ponovo gone stoku na sjever, sa svim grlima koja su njih trojica žigosali. Pecos je bio protiv toga, no uzalud. Razmišljao je koji od dva puta da izabere. Prvo, da izazove svađu s Adamsom i da ga ubije. Drugo, da svoje partnere bez daljeg otpora pusti na opasni put. Više mu se dopadala druga mogućnost. Morao se odupirati nagonu da se lati revolvera. Bude li za njihova izbivanja budno čuvao stražu i bude li, ako njegove ortake budu slijedili, što je izgledalo vjerojatno, spreman na sve, njega možda i neće uhvatiti. S druge strane, razmišljao je, ako se oni nikada ne vrate, tim bolje. Uzeo bi opremu i pošao u divljiji kraj, južnije na Pecosu.

*61

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Adams i Williams ipak se vratiše. Bili su to iskusni i izdržljivi jahači, lukavi i snalažljivi, a mora da su, duž staze, imali i jatake. Pored toga, putovali su uglavnom noću. Tako je za Pecosa situacija ostala nepromijenjena, jedino je imao veću gomilu novčanica. Od kasnog ljeta, pa preko cijele jeseni i zime, ta su dva neumorna jahača deset puta gonila stoku na tržište u Novom Meksiku. U proljeće su postali drskiji, što se i moglo očekivati od takva soja, ohrabrena uspjehom. Osim toga, Adams se vraćao bazdeći po alkoholu. Zato se Pecos nije začudio kada se, negdje u travnju, dvojka nije na vrijeme vratila s gonjenja stoke. Nije bio ni zabrinut ni ožalošćen. Ionako je odlučio da, bez obzira na uspjeh i zaradu, to gonjenje bude posljednje. Imao je toliko novaca da ga se nije usuđivao osnuje vlastiti ranč. Dopadao mu se predio gdje Pecos utiče u Rio Grande. Ali to je dugo vremena ni brojiti. U svakom slučaju, dostatno da negdje bilo područje meksičkih pljačkaša, a njemu je Meksikanaca bilo preko glave. Dugo je razmišljao o svojim budućim planovima. Bilo je dobro što je dozvolio da Adams i Williams gone stoku na tržište što je, na koncu konca, bila njihova želja. Predosjećao je da bi i on mogao biti upleten, ukoliko bi dvojica ortaka pretjerala i bila uhvaćena. U tom slučaju morao bi se negdje sakriti godinu dana, dok slučaj ne utone u zaborav. Texas je bio prevelik, prepust, prebrzo se mijenjao u pravo stočarsko carstvo a da bi se netko dugo sjećao nekoliko nežigosanih goveda. Bilo je na tisuće pravih kradljivaca stoke kojih se trebalo riješiti. Tu i tamo, Pecos je sumnjao u svoje drugove. Nije im mnogo trebalo da od žigosanja nežigosane stoke pređu na preinačavanje žigova. A to je bio pravi lopovluk. Čim nežigosane stoke bude manje, što je već bio slučaj, i što je Pecos primijetio jašući niz rijeku, Adamsu i Williamsu neće trebati dugo da prijeđu na preinačavanje žigova. Kad je prošao čitav tjedan od vremena predviđenog za povratak ortaka, Pecos je već bio siguran da im se dogodi-

*62

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

la nekakva nesreća. Moguće su ih uhvatili. Možda su prodali posljednje krdo i odlutali drugamo, ne obazirući se na to da su Pecosu dužni njegov dio zarade. Adams se ne bi skanjivao, ali Williams nije izgledao kao čovjek kojem bi tako nešto priličilo. Pecos je ipak preselio svoj logor. Izabrao je gotovo nepristupačno skrovište, nekoliko milja niže od ranijeg mjesta. Odvukao je većinu zaliha, što su se brzo smanjivale, i tamo ostavio tovarne konje i Cinca. Gust šumarak zatvarao je ulaz male prostrane gudure prema Pecosu, u kojoj je vode i trave bilo u izobilju. U guduru se nije moglo ući s donje strane gusto isprepletena šiblja, a nije bilo opasnosti da bi mogući progonitelji tragali na tom mjestu jer u nju nisu vodili tragovi konja ni stoke. Pecos se također nije pribojavao da bi njegovo skrovište mogli otkriti s gornje strane. Otuda je izlazio svakog dana, s puškom i punim džepom municije, i oprezno se šuljao do starog logora. Kada se njegovi drugovi vrate, objasnit će im zbog čega je tako postupio. Četvrtog jutra nakon što je napustio stari logor, primijetio je na istočnoj obali rijeke malu skupinu Indijanaca. Jedva je nazirao vitke spodobe i mustange kako s visoke obale prelaze u guštik, no to mu je bilo dovoljno. Bila je to konačna nagrada za njegovu stalnu i nepogrešivu opreznost. S dolaskom proljeća Kijove i Komanči silazili su s Llana Estacada na pljačkaške pohode po Zapadnom Texasu. Pecos je neko vrijeme razmišljao. Indijanci su možda išli uz rijeku, na povratku s pljačkaškog pohoda. Na drugoj strani vodila je indijanska staza. Logor, što su ga trojica lovaca nežigosane stoke bila izabrala, bio je u jednoj dubokoj guduri, dobro zaklonjenoj sa Zapadne strane Pecosa, ali otkriven s druge strane. Ako su se Williams i Adams vratili tijekom noći, Indijanci će ih otkriti po konjima i dimu logorske vatre.

*63

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Oprezno se skrivajući, Pecos pođe prema starom logoru. Prešao je više od dvije milje kada njegovo oštro oko razabere nekakvo kretanje pri ulazu u jedan klanac na istočnoj obali. Skupina Indijanaca na konjima, odmah je bio siguran da su to Komanči, izjahala je iz jaruge i ulazila u rijeku. Niz polugolih divljaka. Nabrojao ih je osamnaest. Rijeka je na tom mjestu bila plitka i mogla se i pri proljetnom vodostaju pregaziti. Pecos ih je netremice promatrao. Nekoliko je puta bio u situaciji da su mu ti obojeni đavoli malone skinuli skalp. Bez poteškoća su prešli rijeku i nestali. Pola milje uz rijeku otvarala se gudura, u kojoj je ležao logor, prema kojem je Pecos krenuo. Znao je da se tamo ne može doći na konju. Međutim, između neprohodne obale i mjesta gdje su Indijanci pregazili rijeku nalazilo se šipražje. Možda su oni namjeravali tu prijeći. Bilo kako bilo, smjerali su neko zlo. Istim putem Pecos se vratio do nekog šumarka, odakle se mogao udaljiti od riječnog korita. Čim je izbio iz uvale, krenuo je u stijenje i grmlje, hitajući dok nije stigao do klanca kojim je očekivao da će se popeti Indijanci. Napredovao je vrlo oprezno. No, oni nisu tuda prošli. To je značilo da su krenuli prema njegovu starom logoru. To mjesto više nije bilo daleko i Pecos bi, da riskira i prijeđe na nešto otvoreniji teren jamačno stigao tamo nešto prije Komanča. Nagon ga je najprije tjerao da na kocku stavi vlastitu sigurnost i da upozori drugove, ukoliko su stigli u logor. No, razum je prevladavao. On ih je, isto tako, mogao upozoriti s vrha gudure. Dapače, s gudure bi im mogao više koristiti u odbijanju predstojećeg napada. Nekoliko se trenutaka krzmao. Nadao se da se njegovi ortaci nisu vratili, ali ga je držao čudan predosjećaj da su oni tamo. Adams se vjerojatno ispavljuje nakon pijančenja i duga puta, a Williams pak nije bio oprezan čovjek, bar ne u tom logoru u gušticima oko Pecosa.

*64

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Neka je slutnja Pecosa sprečavala da hitno nešto poduzme i prisiljavala ga na dug, zaobilazan put pod okriljem guštare. Trebao se samo priključiti južnoj stijeni gudure, gdje bi bio na sigurnom, jer je teren na tom mjestu bio veoma krševit. Dok se približavao svom cilju, učini mu se da čuje udaljeno rzanje konja. Samo je, napeto iščekujući. Bilo je već kasno jutro, čisto i bistro; ni oblačka na nebu, a sunčeve zrake svojom su toplinom već nagoviještale skori nadolazak ljeta. Visoko nad logorom kružili su lešinari. Te su sablasne ptice Pecosu oduvijek smetale. Jednom mu je neki protivnik cinično prorekao da će jednog dana biti hrana lešinarima. To se proročanstvo, doduše, ispunilo na proroku, no Pecos ga nikada nije zaboravio. Te ptičurine predskazuju smrt i lešine što će se ubrzo negdje naći. Ose su zujale oko njega, dok je čučao među stijenama i slušao. Pošao je dalje, napetih ušiju i očiju. Ubrzo se njegovo oklijevanje pokazalo opravdanim. Dim! »Ovo miriše dim«, šapnuo je. To je značilo da su se Williams i Adams vratili. Hladan predosjećaj tragedije obuze Pecosa. Tragedije što je nije mogao objasniti neposrednom opasnošću što je prijetila njegovim ortacima. To čuvstvo nije mogao shvatiti, ali ga je i te kako osjećao. No, zar je mogao objasniti osjećaj što ga je obuzeo kada je ugledao lešinare? Trojica dobro zaklonjenih ljudi mogla bi se oduprijeti većoj skupini Indijanaca od one što ju je Pecos vidio kako prelaze rijeku. Konačno je stigao do gudure, no nešto dalje od logora što se nalazio iza zavoja, izvan njegova pogleda. Bio je primoran probijati se dalje, na vrh kamenite stijene gudure, preko krša, kroz gusto šiblje i poput noža oštre bodlje »lechuquila«, između stijena ispremetanih kao u kakvom labirintu. Ubrzo mu ponestade daha, jer nije bio vičan penjanju, a put je bio vrlo naporan. Dahtajući, sav obliven znojem,

*65

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

pomislio je da je najbolje malo se odmoriti. Znao je da će mu ubrzo trebati i dah i bistra čula. Kada je nastavio put duž stijene gudure, nije bio siguran na kojem bi mjestu trebao proviriti dolje u gudure. Ubrzo je primijetio stup plavičasta dima što se lijeno dizao iz gudure. Bio se udaljio od logora. Još bolje, jer se tako nalazio između svojih drugova i Komanča koji se okolo šuljaju. Spustio se na koljena i Četveronoške otpuzao do ruba stijene. Nije dugo išao, kad najednom začuje krik što ga prikuje na mjesto i sledi mu krv u žilama. Iz njega je sad, umjesto vrućeg, izbio hladan znoj. — Prokletstvo! Je li to bio konj ili čovjek? — tiho je prošaptao. Uto je njegov osjetljiv sluh razabrao ljudske glasove. Štogod se događalo ispod njega, Komanči se sigurno još nisu pojavili. Zato je požurio prema rubu stijene i izbio kroz jedan prosjek sakriven grmljem. Tu ga je bilo teško primijetiti. Mogao je brzo uteći, a potjera je bar za neko vrijeme bila otežana terenom. Vođen glasovima, Pecos se podigao da proviri dolje. Kada je ugledao prizor, gotovo mu ispadoše oči: na konju, kojeg držahu četiri čovjeka, Adams psuje, urla i preklinje, oko vrata mu je laso, čiji je kraj prebačen preko grane jednog drveta. Zaprepašteni Pecos skrene pogled na jedan crni lik koji se trzao. Obješen čovjek! Williams! Bacakao se, jezovito smiješno. Pecos je razabrao njegovo izobličeno lice, izbuljene oči, otvorena usta j isplaženi jezik. Odmah mu je sve bilo jasno. Adamsa i Williamsa uhvatili su stočari koji su obračunavali s kradljivcima stoke. Vješali su ih. Pecos je bio načuo o tom brzom krojenju pravde što se počelo primjenjivati u Texasu. Krv mu se načas sledila u žilama, i ponovo uzavrela. On jamačno nikad neće dozvoliti da mu netko nabaci omču oko vrata. Sva su petorica vikala, ali se Adamsov glas čuo iznad svih ostalih. Pecos je shvatio da se kukavica, molbama ili

*66

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

novcem, pokušava spasiti. Budala! Ne poznaje Teksašane! Najednom je Pecosu, brzinom munje, sinulo da je i on upleten u tu tragediju. Iako Adamsu nikada nije vjerovao niti ga je volio, njegov je saveznik. Udružio se s tom dvojicom, pomagao im da žigošu nežigosanu stoku; dijelio je s njima prljavu zaradu. Sebe nije držao za kradljivca stoke, ali je bilo užasno očito da osvetoljubivi stočari Adamsa i Williamsa svakako smatraju takvima. To je bilo ono neizbježno, čega se Pecos bojao. Ubio je Sawtella jer je nepravedno bio optužen. Bude li sada ubijao, u obranu svojih ortaka, koji su stavljeni izvan zakona, i sam će postati odmetnikom. Odmah je donio odluku. Njegov kodeks časti nije mu pružao izbora. Digao je pušku, uvjeren da će Adamsu spasiti život. — Diži ga! — puče glasina vođe skupine, koji i sam potegne uže, a dvojica njegovih ljudi priđu da mu pomognu. Dok je Pecos hvatao vođu na nišan, Adamsa su već polako podigli iz sedla. Uto se, Pecosu zdesna začu pucanj. Vođa skupine što je vješala Adamsa promuklo krikne. Ispustivši uže, za tetura se i pade koliko je dug i širok u travu. Adams nije ni pao u sedlo, a već odjeknu čitav plotun, praćen stravičnim ratnim krikom Komanča. Pecos se sav ukoči. Spusti pušku, promatrajući užasan prizor pred sobom. Još jedan stočar pade. Adamsov konj poskoči, zbaci jahača, izvrne na leđa i odjednom se umiri. Adams je bio ranjen. Pokušao je puzati, još uvijek s omčom oko vrata. Uže, prebačeno preko grane, zakačilo se negdje na drvetu. Dok se Adams grčevito trzao da se oslobodi, opet je bio pogođen i pade na lice. Treći stočar skoči iza drveta. Četvrti je pao prije nego se uspio zaklo-

*67

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

niti iza stijene. No, nije bio mrtav. Iako slomljene noge, spustio se iza ubijena konja. Iza drveta dizali su se oblaci plavičasta dima. Pecos je promatrao kako čovjek koji se zaklonio iza konja iz korica vadi pušku, nišani i puca. Pecos ispuza iz zaklona i stane na prikladnije mjesto, s kojeg je imao bolji pregled na poprište neravnopravne borbe. Sreća je bila na njegovoj strani. Pecos je promatrao Komanče kako se šuljaju uz samu stijenu gudure, koja je odjekivala od njihovih pobjedničkih krikova. Ohrabreni uspjehom iznenadnog napada, jurišali su. Pucali su što su više i brže mogli, i tresak pušaka bio je toliki da je Pecos jedva razabirao brzu vatru dvojice stočara. U tom je trenutku Pecos mrko ušao u okršaj. Njega nisu mogli primijetiti, a njegova puška, manjeg kalibra, jedva se čula u onoj tresci teških pušaka. Posljednji red Komanča pojavi se na jedva pedeset stopa pod njim. Naciljavši u crvena leđa, Pecos povuče obarač, a onda pogledom potraži slijedećeg Indijanca. Za manje od dvije minute ispalio je sedam metaka. Iznova je napunio pušku, i primijetio da se prednji red Indijanaca raširio ulijevo i udesno. Šestorica Indijanaca krvožedno jurnu iz šumarka. Strijele su poput munje parale zrak i zabadale se u lešinu konja ili u drvo. Stočar koji je pucao iza drveta najednom zatetura i Pecos spazi kako mu strijela strši iz trbuha. Neki ga je lukavi crvenokožac uspio pogoditi zdesna. Jednog za drugim, stočar ubija trojicu prvih Komanča koji su jurišali. Ostali pobjegoše. Nato Pecos opet stupi u akciju i ubije Indijanca koji mu je bio najbliži. To je bio pogrešan korak, jer se na taj način otkrio. Preostala dva Indijanca na otvorenom primijetiše ga i pobjegoše duž ruba guštika, vrišteći poput demona. Preostalih nekoliko Komanča šuljahu se između stijena i preko čistina između grmlja. Pecos pogodi još jednog, ali bio je siguran da ga nije ubio.

*68

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Najednom urlanje prestane. Pecos je znao da je napad odbijen i da se pretvorio u poraz. Komanči su, bez sumnje, pretpostavljali da je bijelim ljudima stiglo pojačanje. Ni znaka, ni glasa! Gudura je postala sablasno tiha. Pecos spazi stočara koji je izišao iza drveta kako pada na koljena. Puška što se dimila ispade iz ruku i on šakama uhvati strijelu što mu je virila iz trbuha. Pao je licem naprijed i tako još dublje zatjerao strijelu. Pecos svrne pogled na ranjena borca, zaklonjena iza konja. Nije ga mogao vidjeti, ali je spazio njegovu pušku koja je pala ispred lešine konja i koban znak. Tog trenutka, Williams, koji je visio na konopcu, trgnuo se po posljednji put. Taj je trzaj najuvjerljivije pokazao koliko je kratka bila strašna bitka.

*69

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

7. Nije bilo bojazni da će se ono nekoliko preživjelih Komanča vratiti. Ipak, Pecos se ponovo popeo na rub stijene i potrčao do litice što se strmo spuštala na rijeku. Spazio je Indijance kako užurbano, nekoliko stotina jarda ispod njega, nagone konje u vodu. Bilo je pet jahača, od kojih je jedan pridržavao šestog, ozbiljno ranjena. Udaljenost je bila predaleka da bi mogao točno naciljati. Ali, da bi ubrzao njihovo povlačenje, Pecos iz svog zaklona opali još sedam puta. Svi su meci podbacili za nekoliko stopa, podižući bijele vodoskoke, ali su imali učinka. Naime, Komanči mahnito pojuriše preko rijeke i nestadoše u šumarku na suprotnoj obali. Ponovo napunivši pušku, Pecos se vrati do mjesta iznad logora, s kojeg se mogao spustiti na stijene u guduru. Najprije je oprezno ustanovio da u blizini nema ranjenih Indijanaca, a potom požurio do mjesta vješanja. Užasnije scene Pecos nije vidio, mada su tragični okršaji u Texasu bili česta i uobičajena slika. Williams na konopcu, modra lica; mrtvi konj načičkan strijelama; stočar koji je ležao potrbuške, dok mu je iz leđa stršio krvavi vrh strijele, to su bili najsablasniji i najužasniji detalji. — Svi mrtvi! — promrmlja Pecos. Uto ga nečije krkljanje upozori da nije tako. To nije bio Adams, ni ubijeni čovjek iza konja, već onaj sa strijelom u trbuhu. Priskočivši mu, Pecos ga okrene na bok. Bio je to njemu nepoznat muškarac, srednje dobi, po svoj prilici nije bio Teksašanin. Premda živ i pri svijesti, bilo je očito da je umirao. Buncao je i tražio vode. Pecos pojuri do zavežljaja što ga je bio smjestio uz stijenu gudure, zgrabi posudu i požuri da je napuni na izvoru.

*70

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Davao je čovjeku da pije, pridržavajući mu glavu. Sad mu je bilo posve jasno da je čovjek smrtno ranjen. — Otišli su — muklo će ranjenik. — Da. Gledao sam ih kako prelaze rijeku. — Prokleti psi... Koliko smo ih sredili? — Mislim jedanaest i jednog ranili. — Jesi li sam? — Da. Bilo mi je lako jer sam bio gore na stijeni. — Oni su nama pokvarili vješanje... a ti si njima pokvario igru... Mislim da je to pravedno... Jesu li mrtvi svi ljudi iz moje družine? — Da, a strah me je da ni ti nećeš dugo. — U to se možeš kladiti... Daj mi još vode. — Hoćeš li da nekome nešto poručim? — upita Pecos. — Ne, samo ukoliko sretneš Pecosa Smitha — ovaj će blijedo-plavim očima čvrsto pogledavši Pecosa. — Ništa lakše od toga. Ja sam Pecos Smith. — Ti si preinačivao žigove s Williamsom i Adamsom? — Nisam!... Znači, zbog toga ste ih vješali... Prevarili su me. S njima sam se nagodio da žigošemo samo nežigosanu stoku. — Onda su te svakako varali. Healdovi su te hvalili. Smithe. Pazi, Breen Sawtell, brat Beckanova nadzornika, kojeg si ubio na ranču Healdovih, ima te na zubu. — Breen Sawtell?... Uopće ga ne poznajem. Kako izgleda? — Isti brat, kao da su dvojnici... Slušaj, Pecose. Brzo ću umrijeti, pa ne smeta da ti nešto kažem. Kako sam ja shvatio, Breen Sawtell je vlastitom bratu krao stoku. Zato ga je nahuškao na tebe, kao što je to i ranije radio... s drugima ... Daj mi još. .. vode. — Tako! A zašto je izabrao baš mene? — upita Pecos, dajući umirućem preostalu vodu.

*71

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Govori se da je Breen imao izgleda kod Healdovih, točnije kod djevojke, sve dok nisi ti stigao. — Bill mi to nikada nije rekao — zaprepašteno uzvikne Pecos. — Ali je istina… Smithe. .. Kao da se smračuje. .. hladno mi je. — Bijedno je. .. umrijeti ovdje. .. s indijanskom strijelom u trbuhu — rastuži se Pecos. Takva je sudbina — izdrhta umirući! — Bože ... drago mi je ... da me više ne peče. Da, kraj ti je blizu. — Smithe, činiš mi se... predobrim momkom ... za kradljivca stoke... kao što su bili ti tipovi s kojima si se udružio. Ako sam kradljivac, oni su me takvim učinili — usplamti Pecos. — Sad su oni mrtvi... i nitko neće saznati za to. Okani se tog posla... Smithe. Bolan je krik Pecosu zamro na usnama. Stočarev pogled bio je nezaboravan. U njemu je ljubaznost prema neznancu koga je progonio ustupila mjesto crnoj spoznaji o samotnoj smrti. Uto ga svijest napusti i trenutak kasnije on se strese, zakašlja i umre. Prestao je disati. Pecos ustade i obazre se. Brzo je razmišljao. Stočare će kad—tad netko slijediti. Najpametnije da sve ostavi točno onako kako je bilo. Doduše, vješti tragači mogu posumnjati da je još netko prisustvovao pokolju, pogotovo ako budu dostatno lukavi da primijete kako su Komanči ustrijeljeni odozgo, sa stijene gudure. Ipak, zaključio je Pecos, najmudrije je ostaviti lešine onako kako leže. Na njima nije bilo ničega što bi želio, osim novca, za koji je znao da će ga naći u Adamsa i Williamsa. Uzeo je novac. Williamsa je odvezao i spustio na tlo. Iznova promislivši, uzeo je Adamsovu pušku, kutiju municije i vreću živežnih namirnica. Sve to, zajedno s njegovom vlastitom

*72

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

puškom, predstavljalo je prilično težak teret, koji je trebalo prenijeti do njegova logora. Uz česte zastoje radi odmora, one tri milje prešao je za nešto manje od dva sata. Bilo je već podne. Odlučio je odmah se spremiti i udariti na jug. Stotinu milja niz Pecos i on će biti u drugom svijetu, bar što se tiče Breena Sawtella i njegove sorte. Sjetio se Don Felipea i McKeevera. Obojicu je, iz veoma različitih razloga, želio izbjeći. Doduše, da sretne goniča stoke, ništa ne bi mijenjalo na stvari, no volio je da ne sretne ni jednog starog poznanika. Prvo naselje na putu bilo mu je Orlovo gnijezdo, što se nalazilo upravo iznad mjesta gdje rijeka Pecos utiče u Rio Grande. Za tri godine, što ih je Pecos proveo na Sjeveru, mjesto se zacijelo i proširilo. Brzo je osedlao Cinca i natovario drugog konja. Nije znao kamo će sa svim novcem što ga je imao. Svuda ga nije mogao nositi na sebi, jer bi to bio preglomazan teret, vidljiv i opasan, ukoliko bi sreo kakve jahače. Iz dvanaest smotaka novčanica odabrao je sve krupnije i spremio ih u duboke džepove na odjeći. Ostatak je sakrio u podstavu debela kaputa, koji je privezao za sedlo. Oznojio se od pusta uzbuđenja rukujući svim tim novcem. Ali, premda ga nije ukrao, nikako nije mogao sebe uvjeriti da je do tog novca došao na pošten način. A zapravo sve se svodilo na to da je nekoliko teksaških rančeva izgubilo određen broj grla, a on je skupio nešto novaca. Nikada nije krenuo na dug put tako napetih čula. Znao je da će moći slobodnije disati i gledati samo naprijed tek kada između njega i logora s mrtvacima bude barem dvadesetak milja. Te je noći logorovao na jednom mjestu, preko puta kojeg je bio Alkali Lake, na istočnoj obali rijeke, koju je poznavao slabije od zapadne obale. - Na istoj, suprotnoj, istočnoj obali nalazio se i Adobe Wells, do kojeg je došao nakon još jednog dana puta. Dalje su ležali Frazierov gaz,

*73

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

kraj kojeg je smotreno prošao noću, pa Dapperova okuka i Crvene stijene, sve opasna mjesta na istočnoj obali rijeke. Još deset sati jahanja, pa je stigao do kanjona Gastle Gap, nadomak najpoznatijem, najopasnijem a istodobno najosamljenijem mjestu na Rio Pecosu — starom gazu Španjolaca, Horseheadu. Iako je Pecos volio tamna osamljena mjesta, nije trpio taj sablasni gaz. Tamo čak nije htio ni logorovati. Radije je nastavio put kroz divljinu krivudavih i strmih grebena, obraslih grmljem, ispresijecanih nedubokim klancima. U tom sumornom dijelu Pecosa bilo je malo kanjona. Veličanstvene stijene bile su u dugim razmacima ispresijecane usjecima. Tu i tamo, sa svoje staze mogao je vidjeti suprotnu stranu kanjona, ivicu visoke klisure i dio padine, obrasle rijetkim šipražjem, te gole stijene što su poput rebara išle do vrha klisure. No, veći dio puta staza se daleko prema zapadu udaljavala od rijeke. — Težak kraj za konje i stoku, Cinco — glasno će Pecos. — Ali ima trave i vode. Osim lijenosti ovdje rančera nije ništa moglo spriječiti da se obogati. Doduše, bili su tu Meksikanci i Indijanci. Dva dana kasnije, Pecos otkrije da ni te zapreke nisu spriječile rančere da u tom krševitom kraju uzgajaju stoku. Broj krava i bikova, okupljenih na jednom mjestu, nije bio velik ali je nakon dana puta ukupan broj stoke postao iznenađujući. Nije ga mnogo iznenadilo što je vidio jako malo teladi, premda je ta činjenica bila značajna. Međutim, rančerima nije bilo ni traga ni glasa. Da bi okupili stoku, kauboji su najvjerojatnije morali prelaziti pedesetak milja. Pecos im nije zavidio na takom poslu u takvu kraju. Što je više napredovao na jug, sve više nailazeći na stoku, shvaćao je da se negdje u tom dijelu Pecosa nalazi idealno mjesto gdje bi mogao ostvariti svoj dugo sanjani san. No, još nije bio dovoljno južno, iako je po svom proračunu prešao stotinjak milja. Doduše, staze su krivudale. Pecos je išao dalje. Ne smije zaboraviti da se prije nego što počne sa stočarenjem, nekoliko mjeseci

*74

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

mora pritajiti. Slijedećih je dana otkrio da put što vodi na jug nije isti onaj kojim je došao na sjever. Zbog toga se nije iznenadio, niti mu je bilo žao kada se iz velike udoline popeo na uzvisine, i kada je u daljini razabrao kolibe Orlovskog gnijezda, građene od ilovače i siva kamena, poluskrivene među zelenim drvećem. Iza njih padala je gigantska klisura, ispod koje je bučao Rio Grande. Pecos pomisli da je tako možda i bolje. Nešto nepredviđeno oduvijek ga je vodilo na njegovim samotničkim putevima. Na prvi pogled Orlovsko gnijezdo nije se primjetno izmijenilo. Međutim, prišavši bliže naselju, Pecos spazi neke glinene kuće kojih ranije nije bilo i novu sivu građevinu, uz nisku trgovačku postaju, sagrađenu pola od kamena a pola od ilovače, koju je vodio Dale Shevlin. U to doba dana stanovnici naselja, a naročito Meksikanci, malo su se motali unaokolo. Daleko niz široku ulicu Pecos spazi jedna kola, i od ugla Shevlinove postaje do nove kuće bilo je privezano pet-šest pospanih konja. U sjeni skupine drveća Pecos sjaha. Pri vezujući konje, ogleda se ne bi li spazio nekoga kod koga bi se mogao raspitati. Dvojio je da bi ga Shevlin prepoznao, a bilo je vrlo malo vjerojatno da će se tu sresti s Felipeom. Svakako je želio da ga ne poznaju, ali su se njegovoj želji suprotstavljale neke teškoće. Bio je gotovo bez namirnica i gladan. Osim toga, nije mogao vječno izbjegavati naselja i ljude. Ovdje mora iskušati svoje živce. Sjeo je u hlad. Po svemu sudeći, Orlovsko gnijezdo se odmaralo. Ubrzo primijeti Meksikanca, daleko niz ulicu, prema Rio Grandeu, koji je tekao u klisuri iza naselja. Začuo je glasove što su dopirali iz Shevlinove postaje. Jedna su vrata vodila u samu postaju, a druga u krčmu. Pecos nije mogao razabrati kroz koja su se čuli glasovi. Nekoliko je ljudi razgovaralo, očito su govorili svi odjednom. Pecosu je bilo smiješno. Čudni li su ljudi, mislio je. Uvijek se svađaju zbog trica, naročito ako popiju.

*75

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Trenutak kasnije, nekoliko ljudi izađe iz postaje. Ispred svih, na ulicu je istrčao bosonog dječak, okrećući se i ogledajući preko ramena. Nije bio uplašen, ali se vidjelo da je uzbuđen. Pecos mu priđe. — Slušaj, sinko, što se ovdje događa? Dječak se trgne, jer odmah nije primijetio kauboja. Upravo se spremao pobjeći, ali ga Pecosov prijateljski osmijeh ohrabri. — Uh, ja... nisam vas vidio. — Nije ni čudo, sinko. Napeto si gledao tamo unutra. Što se to događa u postaji Dalea Shevlina? — Shevlina više nema. — Ama nemoj? Što mu se dogodilo? — Dobio je nož u leđa. — Šteta. Dale je bio pošten čovjek. Jesu li njegovi bili ovdje? — Da, ali ih je Don Felipe otjerao. Sada su njegove i trgovina i krčma. — Ma nemoj? Zar tako? To mi je zbilja novo. .. Je li Don Felipe ovdje? — Ne, gospodine. On je najčešće u Rockfortu. Kažu da tamo prodaje stoku goničima koji idu Chisholmskom stazom. — A tko vodi krčmu i postaju? Neki čovjek iz New Orleansa. Zovemo ga Frenchy. Zapravo se zove Conrad Brasee. Dva Meksikanca i jedan bijelac rade za njega. Ne znam kako se zove bijelac. Tek je stigao u Orlovsko gnijezdo. — Hodi ovamo, Johny — uvjerljivo reče Pecos. — Ja sam kauboj, Teksašanin, tvoj prijatelj. Slušaj, u džepu imam dolar koji mi smeta. Hoćeš li ga? — I te kako — odvrati dječak, širom otvorenih očiju, približavajući se Pecosu sa sve manjim nepovjerenjem.

*76

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Izvoli. Sad mi još nešto reci. Odmaram se i strašno sam osamljen. Dobro je čuti novosti — nastavi Pecos. — Kažeš, Don Felipe petlja po Orlovskom gnijezdu. Je li on mješanac ili Meksikanac? Više je bijelac nego Meksikanac. Ali, ipak je mješanac — odvrati dječak, značajno upirući sive oči u Pecosove. Dječak je očito spadao u one Teksašane koji su mrzili sve što je meksičko. — Kakav je položaj Don Felipea u Orlovskom gnijezdu? Gospodine moj, gotovo sve što vidite njegovo je, ali ga nitko ne voli. Ubio je sedam ljudi, a trojica su bili bijelci. Ma nemoj! Mora da je gadan tip — izjavi Pecos hineći čuđenje. Zapravo se malo i začudio jer je Felipe, kada ga je Pecos napustio, na duši imao samo četiri ubojstva, a od ubijenih samo je jedan bio bijelac, i to neki stranac. Kažeš da Don Felipe prodaje stoku goničima na Chisholmskoj stazi. Jesi li nešto čuo o McKeeveru? Običavao je ovdje goniti stoku. Tvrdi li tvoj otac da Don Felipeovi kauboji žigošu nežigosanu stoku ili da mijenjaju žigove? — ravnodušno upita Pecos. Dječak je oklijevao s odgovorom, što je Pecosu bilo potpuno dovoljno i značajno. — Ja... ja... On to nikada nije rekao — najzad će dječak mucajući. — Zaboga gospodine, neka vam ne padne na pamet... — Zaboravi da sam te to pitao... Radi li uz rijeku još neki stočar? — Da, gospodine. Iz Novog Meksika... Kaže da se zove Sawtell. Čudno ime! Čitavo se Pecosovo tijelo strese, kao da je njime munjevito prošla struja. Sawtell! Još je ranije predosjećao da će imati posla s tim čovjekom. Zna se, dječaka nije ispitivao tek toliko da mu prođe vrijeme, ali u tome nije bilo mnogo radoznalosti. Više je volio izbjeći Don Felipea,

*77

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

nego da se njihovi putevi opet susretnu. Međutim, njegova su pitanja urodila plodom. Pecos se sad stvarno zainteresirao i misli ga zaokupiše. — Tko je ona krupna crnja tamo prijeko? — upita, samo da navede dječaka da i dalje priča. — Je li pijan? — Oh, ne gospodine! To je Sambo, dobar Crnac, malo je takvih. Došao je ovamo kao kauboj, s pukovnikom Lambethom, kojeg su ubili prije godinu dana. — Lambeth. Pazi! ... Pa za njega sam čuo. .. Ako nije pijan, zašto je ovako pokunjen? — Zbog toga što je Brasee zatvorio Terrilla jer nije imao novaca da plati dug. To je bilo jučer. Sambo je ovamo stigao jutros. No, ništa ne može učiniti. Nema oružja. Izbacili su ga zato što stvara gužvu zbog Terrilla. — A tko je Terrill? — Terrill je najbolji mladić koji je ikada nogom stupio u Orlovsko gnijezdo. Ne dolazi često ovamo. Možda jednom na mjesec. Sin je pukovnika Lambetha, a sada Crnčev gospodar. Negdje uzvodno uz Pecos imaju ranč. Otac kaže da je Lambeth prije nekoliko godina imao dosta stoke. Nije htio prodavati stoku po cijeni od dolar po grlu. A sada je veći dio njegove stoke nestao. Toliko su siromašni, da nemaju ni za branu. — Nestala im stoka? Čini mi se da sam i prije čuo nešto slično. Kamo je nestala, sinko? Dječak se nasmije. — Vi dolazite zapadno od Pecosa, gospodine. — Znam! Umalo zaboravih — otegnu Pecos. — Evo ti još jedan dolar. — Oh, hvala, gospodine. Nikada nisam imao toliko novaca. Mora da ste strašno bogati... Oh, ako ste bogati... platite Terrillov račun i izvucite ga odande! — Odakle ga treba izvući? Ovdje nema zatvora.

*78

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ima, kako da ne... To je kolibica iza postaje. Brasee je naziva zatvorom. Šanker tamo baca i pijane mješance. Terrill je sada zatvoren s jednim takvim. — Priča postaje sve zanimljivija! Je li taj Brasee i šerif? — Uf, kakav šerif. On samo izigrava šerifa. Señor, zapadno od Pecosa nema zakona. Ali, Brasee zna da s Teksašanima nema šale. — Aha, shvaćam. Baš ću otići tamo i odande izvući tvog prijatelja Terrilla — otegnuto će Pecos, dižući se. Dječak ga zadivljeno i zahvalno pogleda, i otrči, dokazujući time da je, bez obzira na ishod situacije, najpametnije biti na sigurnom. Pecos polako priđe ojađenom Crncu. Usput je razmišljao kako uvijek nezaustavljivo upada u pustolovine. Lekcije mu ne koriste. Kudgod se okrene, nailazi na sebičnost, pokvarenost, lakomost, brutalnost prolijevanje krvi i ubojstva. Gdjegod se nešto takvo pojavi, neko dijete, žena ili muškarac uvijek trpi zbog smrti voljenih bića. Premda je poput svih južnjaka prezirao Crnce, Pecos je imao prilike upoznati i takve crne robove koji su bili vrijedni koliko i bijelci. Sambo je bio pravi kauboj i Pecos ga se sjeti. Gledajući Crnčeve čizme i ostruge, Pecos se uvjerio da ne griješi. Uostalom, kauboj Crnac gotovo je bio bijela vrana. Prepoznavši Crnca, Pecosovo je veliko srce bilo još spremnije na sućut. — Zdravo, Sambo! Što je s tobom? — ljubazno upita Pecos. Naglo se trgnuvši iz tuge, Crnac zakoluta očima i odmjeri Pecosa od glave do pete, zaustavivši na trenutak pogled na revolver što je značajno nisko visio na Pecosovu lijevom bedru. — Da, gospodine, ja sam Sambo. Što ste rekli? — Jedan mi je dječak rekao da se nalaziš u teškom položaju.

*79

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Bože, gospodine, u strašnom smo položaju. ... Ali, oprostite gospodine, tko ste vi? Čini mi se da vas poznajem. — Sambo, ja sam tvoj prijatelj u nevolji — odvrati Pecos, stavivši ruku na Crnčevo rame. Kad je to učinio, Meksikanac i bijelac, koje je primijetio kako izlaze iz postaje, žurno se vratiše unutra. — Čovječe, dajte mi revolver, pa ću vam povjerovati da ste mi prijatelj — naglo provali iz Crnca. — Što bi učinio, Sambo? — Ubio bih tog prokletog Brassea, budite sigurni. — Time bi se samo uvalio u još veće nevolje, Sambo. Makni se s tih vratiju... Ne boj se. Ispričaj mi sve, i otvoreno. Na te Pecosove riječi Crnac se sabrao. — Da, sad znam otkud me se sjećate, gospodine. Ja sam Sambo, kauboj pukovnika Lambetha, na kojeg ste naišli kada je zalutao kod gaza Horsehead. Došli smo ovamo iz Istočnog Texasa, ima skoro pet godina. Dotjerali smo krdo stoke, a pred dvije godine imali smo gotovo deset tisuća grla... Pukovnik Lambeth nije htio prodavati stoku kada je za to bilo vrijeme. Pronašli su nas kradljivci stoke, gospodine, i ubili ga. Oni ili netko drugi. Sada smo siromašni... Sin gospodara Lambetha, gospodin Terrill, jučer je sam dojahao ovamo. Sve do jutros, nismo znali za to. Tada sam i ja dojurio, gotovo sam ubio konja. Brasee me je nečim udario po glavi. Zatvorio je gospodina Rilla s nekim mješancem u onu glinenu kolibu. . . Dajte mi revolver, čovječe, i pokazat ću vam što sam kadar. — Polako, Sambo. Zbog čega je Brasee zatvorio mladog Terrilla? — Kaže da mu je pukovnik Lambeth dužan. To je samo isprika, iza koje se kriju onaj prokleti Don Felipe i njegov ortak, Breen Sawtell. Oni su bili uzvodno od nas. Htjeli su istjerati pukovnika Lambetha. Nisu uspjeli i sumnjam da je njihova družina sredila pukovnika. Moja

*80

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

supruga Mauree, to zna, gospodine. Vidjela je to u snu... Pokrali su većinu naše stoke, gospodine a sada su oteli i gospodina Rilla. — No, Sambo, pođi sa mnom — mirno odvrati Pecos, okrenuvši se prema vratima postaje. Nakanio je odmah izbaviti mladog Lambetha. Ah najprije je htio čuti Crnčevu priču, da bi još jednom sve provjerio. Sagledao je svo značenje ovog slučaja i sebi postavio određeni cilj. Ušao je u trgovinu. Od njegova posljednjeg posjeta Orlovskom gnijezdu trgovina se povećala. Prodavaonica je bila zakrčena raznoraznom robom, tako da je jedva bilo mjesta za prolaz. Neki se Meksikanac gradio kao da radi, ali po pogledu njegovih sjajnih očiju, što ga je kradomice bacio, Pecos je znao što ga zapravo zanima. Iza šanka stajao je čovjek u košulji, debeo i blijed. Crna rijetka kosa padala mu preko čela, gotovo do samih krupnih, satanskih očiju. Imao je dug i uzak nos, mala usta i šiljatu bradu s jamicom u. sredini. Godinama je jedna od osnovnih Peoosovih navika bila promatrati ljude i munjevito ih, jednim pogledom procijeniti. Tome je u nekim slučajevima mogao zahvaliti što je još uvijek živ. — Zdravo. Jesi li ti Brasee? — otegne Pecos.

*81

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

8. Pecosu je novi poslovođa jedine trgovine u Orlovskom gnijezdu najviše bio nalik na Kreolca, kockara iz New Orleansa. — Da, ja sam Brasee. Što želite? — odvrati on, s naglaskom koji ipak nije bio crnački. — U nekakvom sam srodstvu s Lambethovima — hladno će Pecos. Ne baš krvnom, doduše. Upravo sam stigao iz Istočnog Texasa. Zabrinula me vijest da je pukovnik mrtav i da je mladi Terrill zatvoren u nekoj tvojoj šupi. Što kažeš na ovo drugo, Brasee? — To se tebe ne tiče! — I te kako me se tiče, Brasee — polako odgovori Pecos. Vidjelo se da Brasee ne poznaje ljude Pecosova kova, niti je bio sposoban suprotstaviti im se. Zavaravao ga je Pecosov bezbrižan i ležeran stav. — Prešao sam dug put da vidim mladog Terrila. Mora da je već dobrano porastao. Želim ga vidjeti. — Ne možeš ga vidjeti. — Kojim si ga pravom zatvorio u tu šupu s pijanim mješancem? Brasee oštro pogleda Pecosa. Bilo je očito da s Pecosom nije mogao razgovarati na ravnoj nozi. U Pecosu je bilo nešto što je sputavalo njegovu volju, no Brasee to nije znao. Nije dugo živio zapadno od Pecosa. — Sambo kaže da se radi o nekakvom dugu — nastavi Pecos, pokazujući na Crnca, koji je fiksirao Braseea. — Da, Lambeth mi duguje za zimsku zalihu hrane. — Koliko? — Nije važno.

*82

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Važno je, i to prokleto mnogo — oštrije će Pecos. — Ako si šerif ili teksaški jahač pokaži značku! — To Brasee, naravno nije mogao uraditi, što je Pecos vrlo dobro znao. — Aha. Igraš se zakona, je li? Vidio sam ja to i ranije u Texasu. To nije zdravo, ako želiš dugo živjeti... Koliko ti duguje dječak? — Dvije stotine... i deset dolara — s mukom izusti Brasee. Pecos izbroji novac iz pozamašna snopa novčanica i dobaci ga Braseeu. Nije mu izbjegao gramziv sjaj u požudnim očima čovjeka, niti su mu izbjegle ostale značajne stvari. Trgovina Dale Shevlina postala je sumnjiva jazbina. Za poluotvorenim vratima, što su vodila u krčmu, netko je prisluškivao ih možda promatrao. — Napiši mi potvrdu — reče Pecos, posegnuvši iza sebe za prvom stvari što bi je mogao baciti. Napipao je vreću soli, tešku najmanje deset funti. Brzinom munje, Pecos je baci na vrata. Jasno su se čula tri udarca vreće u vrata, i konačno tup pad nečega na pod. Iza vrata, što su se širom otvorila, ležao je čovjek koji je pokušavao ustati, pridržavajući nos, iz kojeg mu je krv curila. — Slušaj ti — reče Pecos. — Kako ću do vraga znati da prisluškuješ iza tih vrata?... Kakvu to jazbinu vodiš Brasee? Krčmar skupi novčanice rukama koje nisu baš bile mirne, potom olovkom našvrlja nešto na komadiću papira. — Evo ti potvrda. Ali, zadržat ću mladog Lambetha dok ne dođe Felipe. — Ti to samo misliš. Slušaj, otkud znaš da ja nisam teksaški jahač? — Oni ne zalaze zapadno od Pecasa — bubne Brasee, koji je očito bio kao na iglama i nije se osjećao najugodnije.

*83

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pa, svašta se još može dogoditi zapadno od Pecosa. Pomisli na to — ledenim tonom otrpovrne kauboj. — Sambo, zgrabi tu sjekiru i pođi sa mnom. Pecos natraške iziđe iz trgovine. Prezir prema ljudima koje je Felipe okupljao oko sebe nije ga učinilo neopreznim. Sambo je išao pred njim. — Znao sam to, šefe, u to sam bio siguran — reče Crnac, kolutajući očima. — Što si to znao, Sambo? — Da je Brasee kukavica kakvih nema. Pazio sam ja na njega. Da je nešto pokušao, bio bih ga smrvio. — Pa, i ja sam ga promatrao. To je prljava družina, Sambo. Neće oni dugo ovdje... Pokaži mi tu ćorku gdje su strpali mladog Lambetha. Nešto dalje iza vrata stajala je nova, mala glinena koliba, čija su drvena vrata bila zatvorena lancem i lokotom. Pecos obiđe kolibu, čudeći se kako u nju uopće ulazi zrak. Sambo zalupa na vrata. — Gospodine Rili, jesi li unutra? — poviče dubokim glasom. — Oh, Sambo!... Ako me... ne izvučeš odavde. .. ubrzo ću umrijeti — začu se žalostan odgovor. — Reci mu da se makne s vratiju. Moramo ih srušiti — naredi Pecos. — Makni se s vrata, mili, jer ću ih razvaliti. Pecos je očekivao da će se Brasee na neki način umiješati, čak možda i pripucati iz trgovine. Međutim, odande nije došao nikakav znak da je netko uznemiren što Sambo lomi vrata. — Gdje si, gospodine Rili? — poviče Crnac, zadihan kao kovački mijeh. Očekujući da će prepoznati dječaka kojeg se pokušavao sjetiti, Pecos spazi kako teturajući, na sunce, izlazi vitak, lijepo građen, njemu posve neznan mladić. Na sebi

*84

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

je imao otrcan sivi kaput, radno odijelo i visoke čizme. Sav je bio prašnjav i blatan. Otrcani crni sombrero bio mu je natučen na glavu, upola skrivajući velike oči, čiju boju Pecos nije mogao razabrati, i suncem preplanulo lice finih crta. Kroz runu na sombreru virio je čuperak sjajne kose, a i uz obod izvirivali su prkosni uvojci. Pecos pomisli kako Sambo ima pravo što se brine za tako zgodna mladića. — Sambo, gotovo sam se ugušio — dahne mladi Lambeth. — Gdje je onaj mješanac kojeg su strpali s tobom? — Pustili su ga jutros, još uvijek pijana. Uto Lambeth primijeti Pecosa i lagano se trgne. Pecos na sebi osjeti pogled čudnovato velikih očiju. Mladić ga je na trenutak-dva gledao, opet svrnuo pogled na Samba. — Rille, to što si na slobodi, moraš zahvaliti ovom gospodinu — toplo reče Crnac. — Oh, hvala gospodine — prihvati mladić čudnovato promatrajući Pecosa. Glas mu je odavao duboku zahvalnost, a držanje mu bilo pomalo sramežljivo. — Gospodar Rili, ovako se dogodilo: Tek sam jutros otkrio da si otišao od kuće — progovori Sambo. — Tada sam dojurio! Brasee me udario po glavi i izbacio iz trgovine. Htio sam ga ubiti, ah naišao je ovaj naš stari prijatelj. Izgleda da mu je tvoj mali prijatelj Bobby pričao o nama. Reče mi da će te izvući odavde. Ušli smo u trgovinu. Kukavica Brasee podvio je rep. Tvoj je dug u trgovini plaćen, a i sam si vidio kako smo razvalili vrata. — Dug je plaćen!.. Sambo, jesi li ga ti platio? — Ja? Nebesa! Ne, gospodine Rili. To je on učinio. Smješkajući se, Pecos je gledao i slušao nove znance. Kako ponekad malo treba da ljudi postanu sretni! Lambeth se naglo okrenuo, plamtećeg lica i svijetlih očiju, i

*85

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Pecos uto osjeti da njihov susret u sebi nosi nešto značajno, što za sada nije mogao dokučiti. — Pecose Smith!... Sjećam te se. Ovo je lijepo od tebe, Pecose! — uskliknu mladi Lambeth, pružajući mu ruku. U usporedbi s Pecosovom, bila je mala no ipak tvrda i jaka. — Ja sam Terrill Lambeth. Sjećaš li me se? — Da, mislim da te se sjećam... sada — odvrati Pecos. — Molim te, reci mi gdje živiš... gdje te mogu naći. Kako ću ti vratiti dug? — Za to se uopće ne moraš brinuti. — Ali ne, pošto-poto, želim ti vratiti dug ... Zadužio si nas obojicu. Molim te, reci mi gdje živiš. — Više-manje uvijek na istom mjestu, Lambethe — zapadno od Pecosa — razvuče Pecos. — Oh, ti se šališ — nasmija se Lambeth. — Gospodin Rili, govori kao pravi Teksašanin, a po držanju bi se reklo da je s Pecosa — umiješa se Sambo sa smiješkom. — Dakako — odvrati Terrill. — Sambo, jučer sam dojahao na svom poniju. Ostavio sam ga pred trgovinom. Možda je kod Bobbyja? Prešli su široku ulicu s Pecosom na čelu. Zaobišli su postaju i Pecos se uvjeri da su njegovi konji još uvijek tamo gdje ih je ostavio. — Lambethe, nešto bih s tobom htio raspraviti — reče Pecos. — Kako bi bilo da sjednemo ovdje u hlad. — Drage volje — odvrati mladić. — Sambo, pođi Bobbyju. Vidi gdje je moj poni... Gladan sam i žedan. Jedna se misao uvukla u Pecosa i nikako je se nije mogao riješiti, premda ju je pokušao istisnuti. Nešto što se razmahalo tijekom događaja, razgovora s Bobbyjem, pa sa Sambom i susreta s mladim Lambethom. Pecosu se ukazala jedna prilika.

*86

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Lijepo je ovdje — počne Pecos, kada su sjeli u hlad, na travu nedaleko njegovih konja. — Dječak kojeg zoveš Bobby nešto mi je ispričao, a ponešto i Sambo. Radoznao sam, Lambethe, i htio bih ti postaviti nekoliko pitanja. — Samo pitaj. Izgleda da kod sviju pobuđujem radoznalost. Nije ni čudo. Inače šutim kao zaliven, ali ti si nešto drugo i reći ću ti sve što... budem znao. — Ti si iz Istočnog Texasa? — Da. Živjeli smo na plantaži blizu granice Lousiane. Rat je upropastio mog oca.. . Majka je umrla prije nego se on vratio kući. Sve je propalo. Otac je odlučio krenuti na zapad. Kada smo bili spremni za polazak, umro je moj stric. I on je bio u ratu. Ocu je ostavio nešto novaca. Unatoč tome otac je odlučio krenuti. Oslobodio je robove. Sambo i njegova supruga Mauree nisu nas htjeli napustiti... Pošli smo kolima i s osam konja. Osam mjeseci jahao sam i vozio preko cijeloga Texasa. Pri koncu puta otac je skupio nešto teksaške dugoroge stoke! Ti si na nas nabasao kada smo zalutali u Pecosu. Pošto si nas poveo na gaz Horsehead, prešli smo Pecos i pošli niz rijeku s ove strane, kroz guštike i gudure, dok otac nije našao mjesto koje mu je odgovaralo... Tada smo počeli stvarati ranč. Pred dvije godine imali smo oko deset tisuća grla. Bili smo bogati Ali, otac nije htio prodavati. Tada smo primijetili da nam nestaje stoka. U šumarcima smo opazili jahače. Otac se posvadio s nekim mješancem stočarom, zove se Don Felipe. Dvaput su pucali na Samba... I tada... tada... Oh, što me boli... kad se sjetim toga. — Ubili su tvog oca — blago ga prekide Pecos, a mladić je oborio glavu. — Da... mučki su ga ubili — nastavi Lambeth. — Pronašli su ga sa strijelom u tijelu. Felipe i njegovi kauboji rekoše da da je to djelo Komanča. Ali, ja znam čije je to djelo. Indijanci su se mnogo puta pojavljivali na stijenama nad rijekom preko puta našeg doma. Promatrali su nas. Ponekad bi pripucali iz pušaka ili odapeli po koju

*87

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

strijelu. No, ni meci ni strijele ne bi dosegli ni dopola rijeke. Na mnogo milja uzvodno i nizvodno od našeg ranča Indijanci nisu mogli pregaziti rijeku. Nikada to nisu ni pokušali. Zato znam da Komanči nisu ubili mog oca. Od tada nam je sreća okrenula leđa. Felipe je sebi našao ortaka grubijana po imenu Sawtell, koji me je progonio. Sambo i ja nismo mogli paziti na stoku. Znate, naše je područje dvadeset milja uzvodno i još više nizvodno. A za niskog vodostaja naša je stoka prelazila rijeku. Pod istočnom klisurom Pecosa ima na stotine, a možda i na tisuće grla naše stoke. To je moja stoka. No, kako da dođem do nje? Nema sumnje da će ih jednog dana Felipe i Sawtell pokupiti... Oh, Smithe, upozorili su me da o tome ne govorim, jer zapravo ništa ne mogu dokazati... ali vidio sam kako Fellipeovi kauboji kradu našu stoku. Preinačavaju žigove!... Odnedavna je postalo još gore. Ostali smo bez namirnica. Otac se zbog toga zadužio. Zimus sam se i ja morao zadužiti. Brasee nije htio zauzvrat uzeti stoku... Konačno, i najgore... napali su me — pokušali su me uhvatiti... Oh, ni polovicu ti ne bih mogao ispričati... Jučer me onaj odurni Brasee zgrabio... silom me je odvukao u onu smrdljivu kolibu... zatvorio me u nju... Eto, Smithe jesam li odgovorio na sva tvoja pitanja? — Zovi me Pecos — zamišljeno odvrati kauboj. — Mučna je to priča, Terrille, gotovo toliko koliko i moja. No, do vraga! Ne mogu shvatiti kako, kao potomak stare teksaške obitelji, nisi ubio tog prokletog mješanca i njegova ortaka. Imaš već punih petnaest godina, zar ne? — Da! — sa smiješkom odvrati Terrill — punih petnaest. — Znači, dostatno si star da rukuješ revolverom. — Znam rukovati vatrenim oružjem. Već sam ubijao bizone, jelene, vukove, pantere, stare bijesne bikove. Ali, nikada nisam pucao na ... čovjeka. Bio bih, doduše i to učinio, da nam nisu ukrali oružje.

*88

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Terrille, sve mi se čini da ću se zbog tebe morati obračunati s Felipeom i Sawtellom — tihim će glasom Pecos, pomišljajući kako mu je jako malo trebalo da spozna, što mu je suđeno. — Smithe!... Pecose, ne misliš valjda ozbiljno? — poviče dječak. — Nikad nisam bio ozbiljniji... Želiš li čuti nešto o meni? — otegne Pecos. — Da — šapne Lambeth, očito svladan osjećajima. — Hoćeš li se zakleti da nikome nećeš ispričati ono što ću ti reći? — Kunem se, Pecose — uzbuđeno će Terrill. — Slušaj, nisi ti jedino siroče u Texasu... I ja potičem iz stare teksaške obitelji, Terrille. Nisam imao prilike da se mnogo školujem, da osjetim što je to dom. Odrastao sam kao kauboj. Godine što sam ih proveo u Meksiku za mene su istodobne bile i loše i dobre... Prvi put prošao sam ovuda pred nekoliko godina s McKeeverom, goničem stoke. Kada sam posljednji put jahao za njega, gore u Santa Feu, opet me zasvrbjela šaka. Do vraga što ćeš kada se uvijek nađe netko kome je do pucanja... Posljednji mi je posao bio na ranču H H, dolje uz rijeku. Bio sam gotovo sretan. Bila je tu i djevojka, koja mi se vraški dopadala no nikada nisam smogao hrabrosti da joj to kažem. Ni onoga dana kad sam morao otići... Ali, to te neće zanimati, a možda sam zbilja pogriješio... Bilo kako bilo, Sawtell, brat tog Breena koji tebe proganja optužio me je da kradem stoku. Naravno, morao sam ga ubiti. Ta me tužba toliko razjarila da sam počeo osjećati kako bih zaista mogao činiti nešto prljavo kao što je krasti stoku, kada sam za to već optužen. I tako sam se pridružio dvojici kauboja i s njima počeo krasti stoku. Terrill se na to zaprepasti. U uzbuđenju, mladić s glave skine stari sombrero i stade ga gužvati u rukama. Tada ga Pecos po prvi put bolje zagleda. Bio je iznenađujuće mlad. Na njegovim čistim, suncem opaljenim obrazima,

*89

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

nije bilo ni traga bradi niti maljama. Zapravo prije je bio nalik zgodnoj djevojci, iako je imao oštro ocrtanu bradu i tužno, pomalo stroge crte oko usana. Njegove oči bile su tamnoplave, gotovo ljubičiste. — Pa, zapravo savjest me optužuje da sam kradljivac — nastavi Pecos. — Ali, zapravo i nisam bio baš pravi kradljivac, Terrille. Bavio sam se žigosanjem nežigosane stoke, a ti znaš da to nije krađa. Činio je to svaki stočar u Texasu. U tome je jedino nevaljalo bilo to što sam znao da ni jedno od te teladi ne može biti moje. U tome je stvar. Kauboj koji ima svoje krdo može to činiti čak i s nekim zadovoljstvom. Ali, ja to nipošto nisam mogao... Ipak, time sam se bavio čitave prošle zime. Moji su ortaci gonili stoku na svoje tržište u Novom Meksiku, a ja bih ostajao u logoru. Ali, posljednji put slijedili su ih do našeg logora. Ja nisam bio tamo. Pazio sam na skupinu crvenokožaca koja je prelazila rijeku. Da ne duljim, kada sam se došuljao natrag do logora, ugledao sam četiri stočara koji su bili veoma zaposleni s mojim ortacima. Jednog su već bili objesili, a drugome je omča bila oko vrata. Upravo su ga vješali, kada je ispod mene izbio pakao. Komanči su se došuljali do logora. Nastala je gadna borba. Ja sam sudjelovao s vrha klisure. Kada su preostali Indijanci pobjegli, samo sam jednog pronašao živa, a i taj je umirao. Ispričao mi je da su moji ortaci prežigosavali stoku. Shvaćaš, oni su me varali, jer ja zapravo nikada nisam vidio ni jedno grlo koje su gonili na tržište, osim onih što sam ih ja žigosao. To me je učinilo lopovom iako to zapravo nisam. Što ti misliš jesam li lopov? ? — Ne, nisi lopov... u duši — veoma spremno odgovori Terrill. Otac je također žigosao nežigosanu telad. Nije to držao nepoštenim, a niti ja ne smatram. — Hvala ti mladiću. Sada kad sam te skinuo sa savjesti, bolje se osjećam. Zamolio bih te da me zaposliš. — Zaposlim! — zine Terrill.

*90

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Naravno. Ne volim se hvalisati, ali mogu ti reći da što se tiče stoke, nema stvari koju ne znam. Kladim se da bi u gudurama uz rijeku pronašao tisuće goveda o čijem postojanju nisi ni sanjao. — Želiš jahati za mene? Biti... moj kauboj? — Tako je. Mislim da ti je potreban kauboj — otegne Pecos, zadovoljan dojmom što ga u mladića stvoriše najprije njegova priča, a potom prijedlog. — To bi bilo... divno... Ali, ja nemam novca. — Pa vjerovat ću ti. — Vjerovat ćeš mi? — Svakako, ako i ti budeš meni vjerovao. — A što da ti vjerujem? — Da nisam lopov, da želim naći dom u nekom osamljenom šumarku uz rijeku, raditi, i mnogo toga zaboraviti. — To ti vjerujem! Jesi li siguran da se za tobom neće pojaviti neki stočari s namjerom da te objese. — Terrill, u to baš nisam siguran. Tu je taj Breen Sawtell. Ranjeni mi je stočar pred smrt ispričao da je Sawtell krao stoku svom vlastitom bratu. Što kažeš na to? On je nahuškao brata da me otjera sa ranča na kojem sam radio, i iz cijelog kraja... Taj se Breen Sawtell i ovdje može pojaviti, kao što se njegov brat pojavio na ranču Healdovih. No, to me ne uzbuđuje jer sam uvjeren da ću se ionako obračunati s njim. Mladi je Teksašanin nekako zbunjivao i smeo Pecosa, u njemu je stvarao čudno uzbuđenje, ali se ponadao da će se s vremenom toga otarasiti. Zaključio je da se mladić zasigurno još nije oporavio od šoka poslije očeve smrti. Uto i bez majke, sam, uz dvoje Crnaca. Kauboji ga pljačkaju, a stočari lopuže proganjaju. Mnogo toga može mu se oprostiti. Osim toga, mladi Lambeth nije odrastao na divljem jugozapadu Države Osamljene Zvijezde. — Iznad svega bih volio da ubiješ Sawtella i Felipea — najednom bukne iz Terrilla. Lice mu je posivjelo a iz očiju

*91

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

izbila takva ljutnja da je Pecosa iznenadila ta iznenadna promjena u mladićevom ponašanju. — Znači, primljen sam? — upita Pecos, još vatrenije. — Dakako! Mislim da nisam dobio samo kauboja već i prijatelja. Evo ti ruke! — Skinuo je rukavicu. Na dodir malog tvrdog dlana i snažan stisak vitkih prstiju, topla uzbuđujuća struja prođe Pecosovim žilama. — Što se tiče prijateljstva, nadam se da će biti uzajamno — odvrati Pecos. — A ako nam dobro krene, ako povećam tvoje krdo i kupim pola tvog ranča, hoćeš li me uzeti za ortaka? — Pecose, mislim da se samo nebo... No, nije važno što mislim — odvrati Lambeth, sav zažaren ali najednom zastade. — Da, uzet ću te. Njihov živ i iskren razgovor prekide Sambov dolazak. Crnac je vodio ponija, na kojem je sjedio Bobby. — Evo nas, gospodine Rili — sretno poviče Sambo. — Sreća nam se okrenula. — Prihvati hranu, da mogu sići — zapištao je Bobby. Po dolasku živahna Bobbyja i oduševljena Samba, koji su sobom donijeli nešto hrane i pića, Terrill je ušutio, a Pecos je opet postao svjestan mladićeve čudne povučenosti. Jasno, razmišljao je Pecos, od momka se ne može očekivati da brblja i skače od veselja kad je upola mrtav od gladi, ali — ima tu još nečega. Založivši i sam malo, Pecos je razmišljao. Shvaćao je da je donio značajnu i iznenađujuću odluku. Za njega nije bilo zapreka. Odstranilo ih je njegovo sve veće oduševljenje. Nisu ga uhvatili da prežigosava stoku. Williams i Adams su mrtvi, a s njima je izginula i cijela potjera što ih je slijedila. Slobodan je. Što je za njega hvalisavi kavgadžija poput Breena Sawtella? Unaprijed je upozoren, a to mnogo znači. Što se tiče Don Felipea, mješanac je opasan

*92

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

kao zmija u travi. Ali, ni jedan ni drugi nisu odveć zabrinjavali Pecos Smitha. Deset godina Pecos je, više-manje, živio u borbi. Tako je to u Texasu. Bez zla, nema dobra. Tom kraju, zapadno od Pecosa, suđeno je da doživi mnogo uzbudljivih trenutaka, čim krda postanu sve brojnija. Rančeri i naseljenici trasat će za travom, kao vukovi za plijenom. Kauboji će pohrliti na Pecos. A to isto učinit će i napasnici Zapada. Pecos je sagledao budućnost. Kratko vrijeme što ga je proveo izvan zakona bilo mu je više nego dovoljno da mu se smuči. Nikada više! Neka ga pokušaju optužiti. Nema šerifa koji bi imao pravo nataknuti mu lisice, niti suda u Texasu koji bi podržao takvog šerifa. Od te spoznaje krv mu je stala brže kolati. Kako mali događaj čovjeku može izmijeniti životni put! Mnogo duguje Bobbyju i Sambu, a najviše tom neobičnom siročetu, kojem, očito, u toj divljini nije mjesto. No, da nije bilo mladićeve nesreće, on bi i dalje lutao. Terrill mu se dopao. Terrillu je potreban zaštitnik, čovjek koji će ga izvježbati i probuditi one teksaške osobine koje su zacijelo skrivene u njemu. Pecos se osjećao više nego sposoban za tu ulogu. — Baš si bio gladan — reče Sambo. — Gdje li si samo strpao svu tu hranu? — I bio sam gladan — prizna Terrill. — Ali, nisam valjda sve sam pojeo. — Tu je Bobby, a i Pecos. — Pecos? Kakav je to nadimak? — začudi se Bobby. — Pecos znači mnogo toga: ubijanje, pakao i mnogo grozota. — Tako je, Bobby — otegne Pecos, vadeći jedan dolar. — Evo ti još jedan. — Uh!... Bogat sam, Terrille, bogat! A zbog čega ovaj? — razveselio se Bobby. — Pa, da neko vrijeme ne pričaš o meni i mom imenu. — Svakako — odvrati Bobby, a lukave mu se očice zakrijesiše. — Silan si ti.

*93

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ljudi, hajde da otprašimo iz Orlovskog gnijezda — predloži Pecos. — Do sada nas je podozrivo motrilo, najmanje tuce Meksikanaca, a da ne govorimo o Braseeu i njegovu barmenu. A gledali su nas i neki bijelci. — Sambo, gdje ti je konj? — upita Terrill. — Ne znam, valjda je nekud odlutao. — Morao bih se opskrbiti — reče Pecos — ali mi se ne da kupovati kod Braseea. — Više ne želim imati posla s njim — odlučno će Terrill. — Na oko dvadeset milja od mog doma, uz rijeku, nalazi se vojna utvrda Lancaster. Rijetko idemo tamo, jer je preko rijeke i jer se okolo uvijek muvaju Indijanci. Ali, sada je i to poželjnije od Orlovskog gnijezda. — A koliko ima do tvog ranča, Terrille? — Ako žurimo, četiri sata. Pecos odveže uzde svom konju i uzjaši. — Adios, Bobby. Neću te zaboraviti. — Uh, žao mi je što odlaziš, ali mi je i drago. Terrille, uskoro ću toliko narasti da ću moći biti tvoj kauboj. — I bit ćeš, jednog dana, Bobby. Zdravo! Terrill uzjaše na ponija i pođe na čelu prema izlasku iz grada. Slijedio ga je Crnac koji je zviždukao, a otraga je išao Pecos. Prije nego što će doći do zavoja, Pecos se naglo osvrne. Ispred trgovine stajala je gomila ljudi, u čijoj se sredini isticao Brasee.

*94

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

9. Nekoliko milja od Orlovskog gnijezda s puta prema rijeci odvajala se rijetko gažena staza. Tu je Sambo pronašao svog konja i preuzeo vodstvo, skrenuvši u šipražje. Otuda dalje, Pecos se osjećao izgubljenim. Vidjelo se da stazom, što se probijala između kaktusa, nikad nisu prošla kola, niti je njezinim kamenjem ikada gazilo krdo stoke. Miljama je nije presijecala nikakva druga staza, osim što su se, tu i tamo, vidjeli tragovi stoke. Tek nakon duga puta neka se nejasno ocrtana staza križala s glavnom. Terrill objasni Pecosu da druga staza vodi na izvor Mortimer. Veći je dio puta vodio jarugama i klancima i sporadično se dizao na krivudave grebene, s kojih je pogled daleko dosezao. Taj divlji kraj oko Pecosa bio je jednoličan. Tu i tamo, travnjaci među stijenjem i kamenjem, šipražje i kaktusi usred sivila stijenja, krivudavi grebeni i gudure, samotni i jednolični — sve se to beskrajno protezalo prema zapadu i prema istoku, golema pustopoljina što se naizgled prostire u beskonačnost. Tijek Pecosa ocrtavao se kao crna vijugava crta. Njegove su klisure ponegdje bile skrivene, a sama rijeka je tu i tamo tajnovito nestajala. Premda nije koristio priliku što opet ima društvo za razgovor, Pecosu je bilo drago što više nije sam. Mlađi Lambeth jahao je brza ponija, pa je bilo teško držati korak s njim. On i Sambo često su nestajali Pecosu iz vida. A Pecosov je tovarni konj uz to bio i umoran. Sredinom popodneva zapazi prva goveda, jednog starog bika, kravu, dva jednogoca i tele. Koliko je Pecos mogao primijetiti, na njima nije bilo žiga. Stoka je bila plahovitija od jelena, a nalazila se u jednom niskom, kamenitom klancu, kojim je tekao bistar potok. Od toga mjesta

*95

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

dalje, tragova stoke bilo je sve više, a na grebenima su se sve češće pojavljivala goveda. Kasnije je Pecos na nekim govedima razabrao žig T L i zaključio da moraju pripadati Lambethu. Kad je opet naišao na stoku, otvorio je četvore oči, ali je, na svoje sve veće iznenađenje, naišao na jako mali broj žigosanih goveda. Pukovnik Lambeth je, bez sumnje, bio jako nemaran kada se radilo o žigosanju stoke. Ah, pomislio je Pecos svaki bi stočar, pa čak i stari veteran sa samo jednim kaubojem i jednim dječakom, žigosao stoku koja mu pripada. Prilike su se promijenile. Ovakvo uzgajanje stoke stvar je prošlosti. Cijena stoci je porasla, potražnja je velika i s vremenom će prostrani kraj zapadno od Pecosa primiti milijun grla. Pecos je sagledavao buduće bogatstvo, za sebe i za mladog Lambetha. Ima dovoljno novaca da kupi stoku kojom bi nadopunio onu što je preostalo Lambethu. Zna uzgajati stoku, ima volje i potrebnu hrabrost da prekine krađu stoke na veliko. I tako je Pecos jahao dalje, zadovoljan kao rijetko kada. Počeo je padati suton. Sambo je sačekao Pecosa u jednom niskom kamenitom klancu. Lambeth je otišao naprijed, ali Pecos nije mogao vidjeti kuda. Tlo je bilo kamenito, te se na njemu nisu mogli primijetiti tragovi. — Ovdje skrećemo — najavi Crnac. Tu se čovjek lako prevari. — Ja bih ovuda nastavio dalje i ništa ne bih primijetio — odvrati Pecos. — Koliko ima do rijeke? — Zračnom linijom nije daleko. Ali, mi idemo naokolo, sve niže i niže, tako da bi čovjek pomislio da ide miljama. Uski klanac, s pokojim oštrim zavojem, krivudavo se spuštao u blagom padu. Litice su mu postajale sve više. Potom je postao strmiji, tako da su jahači na nekim mjestima morali sjahati i voditi konje. Pecos je očekivao da će se klanac proširiti, jer je poznavao gudure uz rijeku. Spuštali su se sve niže, te se nebo iznad njih pretvorilo u kri-

*96

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

vudavu plavu crtu. Pecos ubrzo primijeti da su konji nanjušili vodu, a malo kasnije i on je na licu osjetio topli, vlažni povjetarac, miomirise zelenila i cvijeća. No, i pored toga, iznenadio se kad je iza jednog zavoja odjednom pred sobom ugledao zlaćanim sunčevim svjetlom obasjan široki kanjon. — Evo nas, šefe — ponosno najavi Sambo. — Ovo je ranč gospodina Rilla. Jedino lijepo mjesto na cijelom Pecosu. — Nebesa! — klikne Pecos i zaustavi konja da uživa u prizoru. Iza njega, daleko gore za prostranim grebenima, sunce je bilo na smiraju i dugim, zlatnim zracima, obasjavalo kanjon, mirni tok rijeke i ponad njim golemu, stepenastu klisuru, najviši stjenoviti zid na ovoj strani rijeke, što se mrko i nepristupačno ustobočio, usprkos svojim blještavim bojama što su se caklile na suncu. — Tamo gore jašu Komanči, deru se i pucaju na nas — reče Sambo, pokazujući na nisko središte velike klisure preko puta. — Ali, ništa nam ne mogu, a ne mogu ni sići. — Nebesa! — ponovi Pecos, brišući znoj s lica. Od mjesta gdje je Pecos stajao, na obje strane u polukrug se dizala klisura, gorda, okomita, nazubljena, neprohodna pri vrhu, a pri podnožju s mnoštvom raspucanih stijena i gusto obraslim šipražjem. Na najširem dijelu suprotne su joj stijene bile udaljene oko pola milje, a zatim su se iznova primicale i stvarale gotovo kotlinu s grlićem na onom kraju, koji je ipak bio dostatno širok da bi se onkraj njega vidio dio rijeke Pecos i njezina suprotna obala što se okomito dizala jednim zidom stijene. Kotlina je bila ovalna, dvaput duža nego široka, u mnogočemu napadna, naročito po izvanrednom obilju zelenila. Upravo je to privuklo i na sebe prikovalo pogled Pecosa, koji nikada nije vidio nešto slično na ovoj samotnoj rijeci oivičenoj sivim klisurama.

*97

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Usred kotline također se pružao ovalan pašnjak, oivičen drvećem i stijenjem. Zelenilo mu je bilo išarano konjima i stokom. Suton je od zlaćane boje prešao na crvenu, te se klisura na istoku zarumenila, dok se purpur na klisuri bližoj Pecosu još jače isticao. Sunčevi zraci, što su se okosili preko kotline, davali su joj eteričnu ljepotu. Bio je to prekrasan, plodan vrt u divljini sumorna i krševita kraja. — Ima jedan veliki potok, koji nikada ne presušuje — važnim tonom zaključi Sambo. — Toliki je, da je skoro mala rijeka. Kada je Pecos nizak i toliko mutan da stoka iz njega ne može piti, voda na tom potoku ostaje bistra kao kristal. Sambo opet uzjaha i stane silaziti prema kotlini između raspucanih stijena. Pecos ga je slijedio. Izašli su iz šumarka vrba, mesquite i cvatućeg šipražja na stazu što je vodila kroz travu. Zujanje pčela, cvrkut i pjev ptica u krošnjama miješali su se s tihim mrmorom nevidljiva potočića. Prolazili su pokraj bikova koji ovdje nisu bili divlji. Pri donjem dijelu kotline bilo je više stotina goveda. Samo kotlina, ne uzimajući u obzir beskrajne prostore oko nje, mogla je uzdržavati stočara kojem nije bilo stalo do bogatstva. U međuvremenu sunce je zašlo, plamene boje gasnule su u sivilo što je sve više tamnilo i koje je tom monotonom skrovištu opet davalo njegovo pravo obilježje dijela sumorna kraja oko Pecosa. Sumrak je već počeo hvatati kotline i rijeci davati hladan čelični odsjaj, kad su Sambo i Pecos ugledali kolibu na obali. Bila je na prilično visokom mjestu i s nje se pružao lijep vidik na drugu obalu i niz rijeku. Nešto otraga i po strani kolibe nalazila se još jedna manja koliba. — Evo nas. Baš sam sretan što smo konačno stigli! — poviče Sambo. — Mauree, ženo nevaljala, gdje si? Ne znaš ljude dočekati kako treba?

*98

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Na vratima kolibe pojavi se krupna Crnkinja, prijazna lica, s crvenim rupcem na glavi. — Tako, vratio si se, lijeni stvore — uzviknu ona, toliko kolutajući očima da su joj se bjeloočnice bjelasale u polumraku. — Time što si našeg Terrilla doveo kući spasio si sebi život. — Da, vratio sam se, i to zahvaljujući ovom gospodinu — zadovoljno joj odvrati Sambo. — Mauree, upoznaj se s pravim Teksašaninom, gospodinom Pecosom Smithom. — Gospodine Smith, drago mi je što vam mogu zaželjeti dobrodošlicu — prihvati Crnkinja. — Sjašite i uđite. Za izgladnjele ima šunke, jaja i mlijeka. — Hvala, gospođo Sambo — odgovori Pecos silazeći s konja. Brzim i sigurnim rukama odveže svoj pozamašni kaput s unkaša i izvuče pušku, te ih položi na kamene stube trijema, pa rasedla tovarnog konja. Koliba je bila duga, sazdana od grubih ali čvrstih brvana i kolaca. Pukotine između brvana bile su ispunjene ilovačom, koju je isušilo sunce. Imala je troja mala vrata, kroz koja se izlazilo na trijem, i nekoliko prozora, koji su također mogli služiti kao puškarnice. Krov je bio nizak i malo kos, te je pokrivao i trijem, ali ipak nije doticao zidove, tako da je bilo dovoljno mjesta za potkrovlje. Pecos je položio sedlo i zavežljaj na trijem, gdje je primijetio klupu, na kojoj su stajali drveno vedro, željezni palj, lavor i sapun, a na zidu su o klinove bili okačeni čisti, bijeli ručnici. Kada je posljednji put vidio tako nešto? Vedro je bilo puno kristalno bistre, ledene vode, bez ikakva okusa. Pecos se napije i uvjeri se u točnost Sambova opažanja o kvalitetu vode. Potom je oprao lice i ruke, te je svom oduševljenju pridodao i tjelesno osvježenje. Okrenuo se i spazio kako na vratima stoji gologlavi Terrill. — Pecose Smith — sramežljivo reče, — dobrodošao na Lambethov ranč.

*99

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Terrille... sjekira nam je pala u med! — uzviknu Pecos, da bi pokazao koliko cijeni dobrodošlicu, kao i priliku koju mu je pružio ovaj slučajni susret. — Misliš? Dopada li ti se moja osamljena kotlina? — To je raj! Nisam ni slutio da se tako nešto može naći uz Pecos. — Uđi. Večera je gotova. Možda ne očekuješ da ću poslije onog ručka što nam ga je dao Bobby biti gladan, ali ipak, jesam. — Sve dok gospođa Sambo nije spomenula šunku s jajima, nisam bio naročito gladan. Gotovo sam zaboravio da takve stvari postoje. Kao i u svim takvim nastambama, unutrašnjost kolibe, osim pokraj otvorena ognjišta bila je mračna. Velika je prostorija istodobno bila i kuhinja i dnevna soba. Na kraju prostorije bila su jedna vrata što su vodila u drugu sobu. Pecos je sjeo za stol prekriven snježno bijelim stolnjakom, i postavljen srebrnim priborom za jelo. Na stolu je bila večera, čiji je miomiris svjedočio da bi bila dostojna i kralja. Na Terrillu se opažalo da je dobro odgojen, premda nenaviknut na društvo. Ako je situacija predstavljala novost i za Pecosa, kako li se tek morao osjećati dječak? Ovdje je Pecos primijetio više nego ranije otkako je oslobodio Terrill, njegovu čudnu smetenost i povučenost, ukoliko to nije bila i prava stidljivost. Pecos bi najradije htio prasnuti u smijeh, pljesnuti dječaka po ramenu i narugati se takvom držanju i to gdje — zapadno od Pecosa, najdivnije rijeke na Texasu. No, nešto ga je sprečavalo da to učini. Mladi Lambeth zacijelo je proveo samotno dječaštvo, a sada je postao i siroče. Trebat će vremena da se s njim zbliži, i Pecos zaključi da je najbolje ne brzati i sačekati da se intimnost razvije sama od sebe. Kauboji njegova soja u pravilu nisu bili grubi momci, pa je Pecos bio miran čovjek.

*100

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Za vrijeme jela jedva su izmijenili po koju riječ. Pecos je, na veliko zadovoljstvo kuharice, tamanio večeru. — Još jedna ovakva večera, i ja ću se razmaziti — pohvalio ju je Pecos. — Iako smo siromašni, hrane imamo — odvrati Terrill. — Uzgajamo gotovo sve... — Imali smo uzbudljiv dan, i ja sam pospan. Ako nemaš ništa protiv, smjestio bih se u potkrovlju. Zračno je, a mjesto je idealno za osmatračnicu. — U redu — brzo se složi dječak. — Sambo je tamo spavao otkako su ubili oca, da me obnoć ne bude strah. Sad se on može vratiti u svoju kolibu. — Da. Nadam se da će mojim dolaskom ovamo stvari krenuti nabolje. — Oh, znam da hoće, Pecose — odvrati Terrill. — Ako nikada, danas sam imao sreću. — Da, sjetio sam se nečega. Vama ovdje očito ne prijeti glad, a ti si ipak riskirao i odjahao u Orlovsko gnijezdo po namirnice. Objasni mi zašto? — Pecose, nisam išao po namirnice, jer bih u tom slučaju poveo tovarnog konja. — Da, tako je. Idem na počinak. Laku noć. — Sačekaj! Rekao si da nam je sjekira pala u med... Neću moći usnuti ukoliko mi ne objasniš što si time mislio reći. Pecos se nasmija. — Ti si čudan mladić. No, da ti objasnim... Na čitavom Pecosu ovaj je kraj najbolji za stočarenje. Ti i tvoj otac trebali ste čovjeka koji bi znao voditi ranč. Sambo je dobar Crnac. Ali, tebi je potreban čovjek vješt s revolverom. I taj je stigao. Iako je to smiješna procjena, bubnut ću i reći da imaš još oko tisuću grla. Kad ove godine budeš žigosao nežigosanu telad, taj će se broj udvostručiti. Znači, imat ćeš, recimo, dvije i po tisuće grla. Dogodine pet tisuća, a za dvije godine deset tisuća. Pazi, uzimamo u obzir žigosanje nežigosane stoke uzvod-

*101

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

no i nizvodno, dokle god možemo stići. Za tri godine, bez po muke, bit će dvadeset tisuća grla. I tako dalje. Dvogoci se sada prodaju po šest dolara. Svaki će Teksašanin lako uočiti da će uzgajanje stoke spasiti Texas. Cijene stoci sve će više rasti. Ali, budimo suzdržani, i recimo da se cijene neće dizati. Za četiri godine ipak ćemo imati vrijednost od preko sto tisuća dolara. A kladio bih se u što hoćeš da će taj iznos zapravo biti dvostruko veći. — Pecose! — zvonkim glasom krikne Terrill. — Nema tu »Pecosa«!1 Već znaš da Pecos može svašta značiti. Ali, rekao sam ti istinu. Terrille. Deset godina čekam ovakvu priliku. — Oh, hvala nebesima da si... došao na vrijeme! — uzvikne uzbuđeni dječak. — Slušaj, mladiću. Ti si još uvijek smeten. Za večeras dosta je razgovora — odvrati Pecos, najednom iznenađen svojom brigom. — Terrill je stajao uz kameni dimnjak izvan kruga svjetla s razgorjelih klada koje je Sambo nešto ranije stavio na vatru. U tami su Terrillove široke, tamne oči bile još izrazitije. — Nisam pametan ... Već ... već ... ne mogu ti objasniti, ali ti mogu reći da... bih se bio objesio da sam duže ostao u Braseeovu zatvoru. — Uh, sinko, pretjeruješ — zapanji se Pecos. — Ne, on se ne bi usudio duže te zadržati. Htio te je samo malo ustrašiti... da odeš posuditi novac. — Tako ti misliš — usplamti dječak. — Brasee je samo plaćenik Don Felipea. On radi strašne stvari. Nema dugo da je u onoj kolibi držao zatočenu djevojku. — Djevojku!... Pa kakvi su, do vraga, bijelci u Orlovskom gnijezdu kad tako nešto dozvoljavaju?

1 Aluzija na izmišljenu ličnost »Pecos Bili« na američkom Zapadu, pandan barunu Minhauzenu, koji je tobože sam pokopao Rio Grande.

*102

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ona je bila... Meksikanka — odgovori Terrill, krzmajući i završi kao da se ugrizao za jezik. — Svejedno — zagunđa Pecos. — Malo ću se pozabaviti s tim. Pecos izađe i dozove. — Hej, Sambo, hodi ovamo, pomozi mi. Sambo se tako brzo pojavio da se moglo posumnjati da je bio negdje u blizini i prisluškivao. — Vi se popnite uz ljestve, a ja ću vam dodati deke — predloži Crnac. Najprije mi dodaj kaput i pušku — odvrati Pecos, pošto se popeo u potkrovlje i kleknuo na neravni pod brvana. Gore je bilo toliko mračno da se ništa nije razabiralo. — Bacite mi moje deke, Pecose. Pošto je neko vrijeme pipao u tami, Pecos pronađe ležaj, koji se sastojao samo od teških deka. On ih zgrabi i baci dolje. Začuo se prigušen uzvik Crnca, koji je očito pao. Pecos izviri i ugleda Samba kako mlatara sa sve četiri da se oslobodi ćebadi. Ono tumbanje i Crnčevo kukanje izvedoše i Mauree na scenu. — Zaboga! Ludi Crnče, što radiš? — Gubi se, ženo! — Oprosti, Sambo — dovikne mu Pecos. — Mislio sam da gledaš. — Ta, gledao sam, ali mi svejedno nije pomoglo. Vi ste pravi kauboj, gospodine Pecose, baš pravi kauboj! Trenutak kasnije Pecos je već sebi prostro ležaj u mračnom potkrovlju, a svoj dragocjeni kaput složio kao jastuk. Nije odmah legao, već je najprije dugo buljio u rijeku. Nije je mogao dobro vidjeti, ali mu se činilo da rijeka mora biti ona blijeda, krivudava, široka crta što se proteže ispod crne klisure. Ponad grebena, bijele zvijezde žmirkanjem su mu slale svoju hladnu i strogu poruku. Napevši uši, začuo je tihi žubor vode uz trskama obraslu

*103

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

obalu. Na toj strani rijeke kriknula je sova, a iz daljine joj se oglasio odgovor. Stoka i konji bili su mirni. Pecos napipa svežnjeve novca u kaputu. U njegovoj se savjesti javi sitan glas. Je li bio potpuno iskren u priči što ju je ispričao mladom Lambethu? Ljutito je odbacio to pitanje. S tim je načistu. Svakome može pogledati u oči, s rukom na revolveru, i zakleti se da nije lopov. Doduše, ako je toliko dugo vremena živio slobodnim, divljim životom kauboja koji se malo obazire na zakon, i ako je zbog toga otupio njegov smisao za pravo i krivo, sada je došlo vrijeme da to ispravi. Nato je legao i odmah zaspao, što je značilo da mu savjest nije previše opterećena. Probudio se neuobičajeno kasno, vjerojatno zbog osjećaja sigurnosti. Sunce se dizalo nad usjek daleko niz rijeku koja je bila nalik kakvoj srebrnastoj stazi. Dolje se pojavio Sambo s naramkom granja za potpalu. — Lijepo jutro — poviče Pecos, navlačeći čizme. — Baš je lijepo. Opet se veselim što sam živ. — I ja... Gdje nam je gazda, Sambo? — Sigurno još spava. Mauree ga je dvaput zvala, inače se gotovo uvijek rano diže. Pecos legne potrbuške i opruži glavu preko ruba poda. Otvorena vrata kolibe bila su mu nešto ulijevo. — Hej, Terrille — on drekne. — Da — da — čuo se brz, uplašen povik iz druge sobe. — Ispadaj iz kreveta. Jutro je. Danas, i sve dane što slijede, imamo posla preko glave... Najahat ćemo se, momče. Može li biti štogod ljepše od toga? Iznenađen nekim čuvstvom što ga tjeraše da zapjeva, Pecos siđe niz ljestve. Umio se, iščetkao kudravu kosu, i opipao svoju oštru bradu. Jednog će se dana obrijati ako ništa drugo, a ono radi ugodna osjećaja što ga čovjek ima kad mu je lice čisto i glatko. Lagan, povjetarac tjerao je po rijeci zlaćane i crvenkaste valove. Jato divljih gusaka

*104

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

letjelo je uzvodno. Na zelenim obalama gomilala se stoka. Terrillov se mustang primakao gotovo do sama trijema. Na sve strane bilo je peradi. — Sambo, ima li još kakav izlaz iz ove kotline? — upita Pecos. — Jasno da ima. Kolima se može doći do vrha klisure. Nije baš naročit put, no često smo prošli njime. — Znači, imamo i kola? — Naravno — tamo gore, na vrhu. I opremu, sve je pažljivo sakriveno u grmlju. Pukovnik Lambeth je ta kola kupio prije tri godine. — Jesi li ih ikada vozio do Orlovskog gnijezda? — Jesam, gospodine, ali to je dug put naokolo. Do vojne utvrde možemo stići za dva dana. — U redu, odmah krećemo. Začuvši iza sebe zvonki korak, Pecos se okrene. Bio je to Terrill, u gadno pohabanu odijelu. — 'Brojutro, Pecose. Uh, što si me uplašio. — Ustao si, mladiću? Pa, zabrinuo sam se, Znaš kako je, ako ćeš raditi sa mnom, bit će teška posla... Terrille Lambeth, spavaš li ti u tom sombreru? — Katkada — sa smijehom odvrati Terrill. — Svi na doručak — pozove ih Mauree. Dnevna soba bila je obasjana suncem. Pecos je sjeo za stol. Pogled mu je klizio od rumena Terrilla do zidova, a prelazio preko gruba kuhinjskog ormara, na lonce i tave na vatri, domaće pokućstvo, kože i rogove iznad primitivna ognjišta, i stare puške »henrijevke«. Zaključio je da su Lambethovi u sebi imali pionirskog duha, no i ne pionirske snalažljivosti. — Pecose, čuo sam kako Sambu govoriš da ćemo odmah nekamo krenuti — upita Terrill, kratko ga pogledavši svojim dubokim očima.

*105

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Što ti kažeš? Jahat ćemo. I Sambo i njegova supruga neka pođu s nama... — Mauree ima dijete. — Zar? Pa, neka ga uzme sa sobom, ako želi. Odvest ćemo se do utvrde — kako se već zove — polako, logorujući uz put. Napunit ćemo kola da će pucati pod teretom. — Pecose, ti si... najsilniji kauboj kojega sam ikada sreo. Jučer si mi snovima napunio glavu. No, jutros sam posve budan. — Do vraga, mladiću, zbilja izgledaš bolje. Nisi više onoliko blijed... reci, da li štogod ne valja u mom planu? — Sve je u redu. Plan čovjeku daje poleta. Ali, ako bih se i usudio dalje zaduživati, u Camp Lancasteru mi neće dati robu bez gotovine. — Čuj, mali, tvoj ortak ima nešto para — otegne Pecose. — Hoćeš mi posuditi novac? — Ne. Uložit ću ga u tvoj ranč. Kupit ću namirnice, oruđe, puške municiju, stoku, konje, sve što nam treba i što se može kupiti u ovom bogom prokletom kraju. Terrill obori glavu, ali je Pecos ipak uspio opaziti da su mu se obrazi zažarili. — Terrille, nemoj se vrijeđati i ne budi ohol — pomirljivim tonom nadostavi Pecos. — Želim ti pomoći i znam da ništa ne mogu izgubiti. Rekao si da mi vjeruješ, iako, ruku na srce, ne vidim razloga zbog čega bi u tako kratko vrijeme u mene stekao povjerenje. Jer mi se nalazimo zapadno od Pecosa! — Zbilja ti... malo vjerujem. Ali, ja... nadvladali su me osjećaji. Sve mi ovo izgleda prelijepo da bi bilo istinito. Nemoj misliti da sam ohol ... ili nezahvalan... Ja... mogao bih vrištati. Mogao bih psovati! — No, to je dobro. Samo ti onako, dobro po teksaški opsuj.

*106

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Neka ... ! — hrabro opsuje Terrill, ali iz njegovih ustiju psovka nije zvučala prirodno ni uvjerljivo; i vidjelo se da nije vičan psovanju. Sambo se gromko nasmije. — Ha-ha-ha! Bože! Ženo, jesi li ovo čula? — Naravno, i sram me je — uvrijeđeno će Mauree. — Terrill nikada nije psovao, a ne bi ni trebao učiti psovati. — Žao mi je, gospođo Sambo — reče Pecos. — Ali, vjerujte mi, sada kad sam ga čuo, bolje se osjećam. Slušaj, sinko, uzmi olovku i papir. Znaš li pisati? — Nisam tolika neznalica koliko ti zamišljaš i koliko izgledam — prosvjedovao je Terrill. — Mladiću, poslušaj me! Trebaš prepoznavati kada se šalim, to je više-manje, uvijek, a kad sam ljut, a to se ne događa često. Jučer uopće nisam bio ljut... Nego, ako si ovdje živio pet godina, i ako ti je sada petnaest, kako si se, do vraga, mogao školovati? — Tko ti je rekao da mi je petnaest godina? — Procijenio sam. Nisi valjda stariji? — Čini mi se da jesam, nešto malo — suho odvrati Terrill. — Neka, moje godine nisu važne... — Imajte na umu, señor Pecóse Smith, da ja nisam dijete koje se može vući za nos... Odoh po papir i olovku. — Ako ti je krivo što se s tobom pošalim, na licu mjesta raskinut ćemo naš ortakluk. Što kažeš? — Uopće mi nije krivo. — Do vraga, uvjeren sam da ti je krivo. Nabrajali su koje su im zalihe i kakva oprema potrebni za ranč, pri čemu je Terrill pokazao razvijen osjećaj za štednju. Međutim, pošto je popis sastavljen, Pecos će: — A sad dodaj X i četiri iza toga. — X i četiri?

*107

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Da, to znači puta četiri... Slušaj, Sambo, ti moraš znati što imaš a što nemaš. Odgovori mi na pitanje, a ti Terrille zapisuj što ja budem rekao. Pošto je preinačeni popis najzad sastavljen, Sambo je bio oduševljen, a Terrill zaprepašten. Sambo se okrene supruzi: — Mauree, od tog čovjeka muti mi se u glavi. Ako nije lud, onda sada gledamo u pravog sveca. Mauree je odlučila ostati kod kuće s djetetom. — Ali, poslušaj, propalice, da si mi donio čarape, haljinu i cipele a ako zaboraviš na moj duhan, ne pojavljuj mi se više na oči. Penjanje uskim klancem uz stazu, preko neravna krša, s konjima i zapregom, podmazivanje kola i popravljanje opreme, oduzeli su Pecosu i Sambu toliko vremena da su krenuli tek u podne. Sambo je krenuo neravnim terenom na kojem nije bilo nikakvih tragova kotača. Terrill nije poznavao taj put, tako da su on i Pecos išli za kolima. — Mladiću, trebao bi nositi revolver i naučiti pucati njime — savjetovao je Pecos dječaka. — Rekao sam ti da znam pucati. — No, evo ti oružje, pa mi pokaži — odvrati Pecos, pružajući mu svoj revolver, što nikada nije napravio otkako je revolver postao dijelom njega. — Pazi, palcem moraš napeti kokot! — Da pucam s konja? — Naravno! Naiđeš li na kakvu lopužu, hoćeš li uljudno sići s konja i upucati ga sa zemlje? — Sreo sam jednom dva bandita — i pobjegao što sam brže mogao i znao. — Tvoj odgoj upravo započinje. Digni cijev revolvera uvis i drži palac na kokotu. Tada naglim trzajem, naglo spusti cijev. Od toga će kokot sam odapeti i revolver će, budi siguran, opaliti. Moraš nekako nagađati gdje ti je

*108

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

meta, a ne u nju ciljati. Kada ti je čovjek blizu, moraš nagađati, ali kad je podalje, moraš nišaniti! — Dobro. Ako me Spon odbaci na drvo, bit ću ti na duši — odvrati Terrill i podiže revolver kako ga je Pecos savjetovao. Bang. Mustang poskoči i gotovo zbaci jahača. Trebalo je par trenutaka da se smiri. — Evo ti tvoj revolver — reče Terrill, vraćajući ga Pecosu. — Zamalo da mi odbije ruku s ramena. — No, bilo kako bilo, pogodio si stijenu, i to je dobro. Dosta za sada, dok ne stignemo kući. Pecos je uočio kako se Sambo uporno drži vrhova grebena i rijetko prelazi klance. Čim su stigli na vrh, konji su išli brže. Ulogorili su se uz klisuru, gdje je bilo vode. Po Sambovim riječima, prešli su više od petnaest milja. Odmah poslije večere, Terrill sebi prostre ležaj u kolima i uvuče se u njega. Pecos je još čitav sat razgovarao s Crncem, da bi od Samba doznao sve što je on znao o stoci, kradljivcima stoke i ostalome što se tiče tog kraja. Slijedećeg su dana naišli na dobro ugaženu stazu, koja je nedavno bila upotrijebljena. Krivudala je grebenima, uglavnom naniže. Kasno navečer, ulogorili su se na zapadnoj obali rijeke. Pecosu je bilo lakše kad je začuo žubor vode na plićaku, što mu je kazivalo da prijelaz na gazu sutradan neće biti težak. Slijedećeg jutra, još prije no što se nebo zarumenilo, bili su preko rijeke i dobrom stazom tjerali prema vojnom logoru.

*109

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

10. Od jednog starog pješadijskog narednika Pecos je doznao da u utvrdi Lancaster logoruje Četvrti konjički puk, koji je djelovao protiv neprijateljski raspoloženih Indijanaca; u to doba nalazi se negdje na Llanu Estacadu. Još 1849. godine bila je to stara utvrda. Tu je logorovao poručnik N. E. Smith, a 1863. godine poručnik Michler trasirao je stazu, na koju je Pecos naišao zapadno od rijeke. Pored vojnog magazina unutar starih kamenih zidova, bila je i trgovačka postaja. Visoki dimnjaci na milje daleko predstavljali su uočljive putokaze. Sve je to Pecos zapažao i upijao u sebe, dok je pomagao Terrillu i Sambu da kupe stvari s podugačkog popisa. Na kamenim stubama i u trgovinama besposličarili su Indijanci, mrki, i namazani bojama. Nisu bili Komanči. Smatralo ih se miroljubivima, ali im Pecos, u susretu na osamljenu mjestu, nipošto ne bi provjerio. Po narednikovim riječima, na svojim pljačkaškim pohodima Komanči su rijetko dopirali niže od gaza Horsehead. Zbog sve češćeg prijelaza velikog broja rogate stoke, gaz Horsehead postalo je mjesto gdje su Indijanci rado postavljali zasjede i napadali stočare koji su iz Južnog Texasa gonili stoku uz rijeku. — Prošlog su mjeseca Komanči kod Horseheada poklali nekoliko kauboja — reče stari narednik. — Rastjerali su poveliko krdo stoke. Pecos je varljiva rijeka, mnogo goveda zaglibi u živom pijesku ili se utopi za vrijeme poplava. A u gudurama ima na tisuće grla koja nitko nikada neće usvojiti. Čim su na kola natovarili sve što su kupili, Pecos je odmah naumio putovati natrag. Nije tražio pratnju do gaza, no narednik mu je ipak dao tri vojnika, tri vesela momka koji su Pecosu dali mnoštvo korisnih obavijesti.

*110

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Ispratili su Pecosa preko rijeke upravo pred suton. Do prve vode bilo je daleko, te su se tek kasno u noć ulogorili. U blizini logora sputali su konje, pa su Pecos i Sambo naizmjence čitavu noć čuvali stražu. Slijedeći im je logor bio negdje na stjenovitim obroncima. Trećeg dana popodne nesmetano su stigli na rub klisure iznad ranča Lambeth. Sutradan se Pecos dosjetio da užetom spusti zalihe niz klisuru, što im je uštedjelo mnogo vremena i posla. Južno od Lambethova ranča nalazilo se područje što ga je, prije stupanja u ortakluk sa Sawtellom, svojatao Don Felipe. Kada su se njih dvojica udružili, otvoreno su se suprotstavljali pokušajima da se netko naseli na tom području sve do Đavolje rijeke. Po Sambovu pričanju, još je nekoliko stočara uzgajalo stoku na obje strane rijeke. Budući da je stoka lutala uz Pecos uzvodno i nizvodno, dolazilo je do miješanja stada. Uz to su uporniji stočari na tom području nalazili i prilično nežigosane teladi. Stoga Pecos veselo dobaci Terrillu i Sambu: — Onog trenutka kada na nežigosano govedo utisnemo naš žig, bogatiji smo za šest dolara. U gudure sjeverno od ranča nisu ni zalazili, jer tu nisu doprli ni kauboji Don Felipea, već su sve svoje napore skoncentrirali na riječni kanjon i na gudure što su ga presijecale. Uz te su gudure išli do sama kraja, te su u gustišu našli mnoštvo nežigosane teladi jednogodaca. Na poslu se nisu odvajali, točnije Pecos nije dopuštao da mu se Terrill izgubi iz vida, tako da su na dan prosječno žigosali samo šest grla. No, taj je broj uvelike zadovoljavao Pecosa, i veselio Terrilla, koji je postajao sve otvoreniji i manje povučen. Misleći o tome, Pecos zaključi da se Terrill oslobađa nekakva straha od njega. No, tih dana Pecos je bio zaokupljen jedino prikupljanjem stoke. Znao je gdje će pronaći zalutala nežigosana goveda, koja su, samo da su se trudili koliko treba, mogli pronaći i kauboji Don Felipea.

*111

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Stiglo je ljeto, vruće i sparno, a sa njim i ljetne oluje. Posao je postajao sve teži. Lambeth je imao svega nekoliko konja, što znači da ih čak uz pomoć dva Pecosova nije bilo dostatno za težak posao. Zato su se povremeno konji po cijeli dan odmarali. Za to su vrijeme Pecos i njegova dva druga radili na ranču. Svuda je trebalo ponešto popraviti, a kada se s tim svršilo, na red je došlo dotjerivanje. Pecos je bio neumoran, te je Sambo, isplažena jezika, od umora često dahtao kao pas. Ispalo je da je Terrill bio manje prekaljen i izdržljiv nego što je izgledao. No, s obzirom da je bio još nedorastao i da još nije osjetio težak posao kome su kauboji bili vični, zaslužio je Pecosovu pohvalu. Obrazi su mu nešto upali, ponešto mu splasnuše i obline na tijelu, koje je njegova nepodobna i preširoka odjeća i inače slabo skrivala. Oko podne jednog mirnog i sparnog dana u kolovozu, nakon naporna jutarnjeg rada provedena u potjeri za nekim divljim govedima, odmarali su se u hladu na obali rijeke. Pecosu je bilo vruće, Sambo se znojio i dahtao poput parnog stroja, no od posla i vrućine najviše je patio Terrill. Zahvaljujući Pecosu, izvještio se u baratanju lasom i strašno je na to bio ponosan. Za kratko vrijeme mogao je dostići, lasom uhvatiti, oboriti i vezati tele. Ali, žigosanje je uvijek bilo posao za Pecosa ili Samba. Pecos je dječaka zbog toga često grdio, dok mu Terrill, kojeg nije bilo teško razdražiti, nije odbrusio odgovorom koji je Pecosa iznenadio, i na kojeg nije znao kako da odgovori: — Uf, spržena dlaka i meso smrde! Pecos se samo zaprepašteno upiljio u mladića. Toga dana Terrillovo je lice bilo crveno poput vatre i mokro kao da ga je netko gurnuo u vodu. — Budalo mala! — uzvikne Pecos. — Zašto ne skineš kaput?

*112

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Nemam košulja koliko ih ti imaš. Moje su od tankog materijala. Mauree mi ih je sašila. Kad bih prošao kroz grmlje bez kaputa, raspale bi se u krpice. Kaput o kojem je Terrill govorio i protiv kojeg se Pecos bunio Terrillu je bio kratak i veoma širok. Uz obalu nalazila se plosnata stijena, o koju se odbijala svježa i zelena riječna voda. Terrill legne na stijenu da se napije. Za šalu uvijek raspoloženi Pecos iznenada bešumno priskoči i Terrillu gurne glavu pod vodu. Dječak je gotovo pao u rijeku. Kada se uspravio, jarosno se obrecnuo na Pecosa: — Budalo!... Guraš me u vodu, a ja ne znam plivati! — Bože! Dao si mi ideju! Plivati! Idemo se kupati — poviče Pecos. — Bio sam naprosto prelijen da se toga sjetim. — Ne, nećemo se kupati — izjavi Terrill. — Zar se nikada ne kupaš, prljavko? — Da, ali danas neću — uvrijeđeno odvrati Terrill. Hajde, Terrille, obećavam ti da te neću gurati u vodu — Pecos će i počne se skidati. Kada je sa sebe skinuo košulju, primijetio je da se Terrill već izgubio u šumarku. Pecos se nasmije, misleći da je uvrijedio osjetljiva dječaka. Skinuo je sa sebe ostatak odjeće i bacio se u vodu. — Sambo, zbog čega se ti ne okupaš? Baš je krasno i osvježava — dozove ga Pecos. — Previše je posla. A ovog sam se ljeta već okupao. Pao sam u neku rupu. Kada je Pecos izašao iz vode i počeo se odijevati, Terrilla još uvijek nije bilo u blizini. Pojavio se nakon dobrih pola sata. — Terrille, stari druže, žao mi je što sam te gurnuo pod vodu. Nikad ne prihvaćaš šalu? Do vraga, što si ti čudan! Ne kupaš se ni na ovoj vrućini!

*113

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Kupao bih se ja... samo me je sram skinuti se pred tobom i Sambom. — Aha, u tom je znači stvar... Terrille, nisam znao da si toliko sramežljiv. Odsad ćemo se Sambo i ja udaljiti, tako da se i ti možeš okupati. Taj je događaj skrenuo Pecosovu pažnju na neke stvari što su ga začudili kod Terrilla. No, u posljednje vrijeme dječak je postao manje povučen, bio je marljiv, davao je na znanje da mu je drago što je s Pecosom, mnogo je obećavao, pa ga je Pecos jako zavolio. Činilo mu se kao da odgaja dječaka koji i dalje ostaje djetinjast. Međutim, bilo je granica koje Pecos nije mogao prijeći. Činilo mu se beznadežnim da od Terrila stvara prekaljena kauboja. Usprkos tom uvjerenju, Pecos je još više zavolio Terrilla. Činilo se da je to zbog osjećaja zaštite i gotovo roditeljske brige što ju je dječak u njemu pobuđivao. Dječaka je pomalo napuštao strah od samoće i katkada je izgledao posve sretan. Naravno, to je dječaka još više vezivalo za Pecosa. Prolazili su dani, ispunjeni radom na otvorenom, a Terrill i Pecos postajali su sve prisniji. Do određene granice Terrill je podnosio Pecosove šale. Međutim, jednog se dana dogodilo da je Pecos naišao na Terrilla kako potrbuške leži na travi, toliko zaokupljen promatranjem cvijeća — što mu je bila navika — da nije čuo korak svog starijeg druga. Pecos iznebuha skoči na njega. Sjeo mu na leđa i čeličnim ga prstima zagolicao po rebrima. Isprva je Pecos pomislio da se Terrill onoliko koprca i dašće zato što ne podnosi golicanjče, ali je ubrzo shvatio da se dječak ne smije, niti se bori. Pustio je dječaka, a Terrill se jarosno uspravi. — Ako to ikad ponoviš... otpustit ću te! — drekne Terrill. — Otpustit ćeš me? — zaprepašteno ponovi Pecos. — Da, otpustit ću te! Zar baš nimalo ne poštuješ čovjeka? Već sam ti rekao da poludim kad me netko golica.

*114

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Da, da, sad se sjećam. Do vraga, Terrille, zar s tobom ne mogu postupati kao što bih postupao s bilo kojim drugim dječakom? — Zna se da ne možeš. — I ti bi me otpustio — bi li, poštenja ti? — Morao bih... nešto učiniti... da... da sebe zaštitim — gušeći se odvrati Terrill. — Ali, ovo je meni postao dom... ranč Lambeth, a i ti si mi postao veoma drag! — Oh, slagao sam. Ne bih... ništa mogao bez tebe — bubne Terrill, odjednom drukčije raspoložen i otrča kući. Pecosu je laknulo. Bilo mu je drago, a na neki neobjašnjiv način bio je i tronut. Ali, istog mu je trenutka sinulo da će između njega i Terrilla, prije ili kasnije, doći do sukoba. Pitanje je samo vremena, mjesta i povoda. Nije bilo nikakvog smisla da se to pokuša izbjeći. Dječak je bio promjenljive ćudi. To je Pecosa najviše čudilo. Međutim, to uglavnom nije utjecalo niti smetalo radu, što je, na koncu, bio Pecosov osnovni cilj. Katkad je Terrill, misleći da je sam na obali rijeke ili klisure, pjevao iz sveg glasa. Pri tom, Pecos nikada nije prišao tako blizu da bi jasno razabrao pjesmu, ali je uočio da je Terrillov glas visok i ugodan. Katkada bi Terrill opet postao razularen i ako mu se pružala prilika da pecka Pecosa bez bojazni od odmazde, on bi to nesmiljeno činio. Ponekad se događalo da padne u melankolično raspoloženje i tada mu se nije moglo prići. U tim trenucima iz njegovih očiju i na njegovim stisnutim usnama izbijala je tolika tuga i sjeta da ga je Pecos pažljivo puštao na miru. A katkada, doduše veoma rijetko, ali obično u sumrak ili kada bi sjedili u sjeni, te bi mu lice bilo manje vidljivo, Terrill je radoznalo ispitivao Pecosa je li imao ljubavnih doživljaja. —Mali, neka te vrag odnese, već sam ti rekao da u mom životu nije bilo ljubavi — dobroćudno ali nestrpljivo otpovrnuo bi Pecos.

*115

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Hajde, ne laži. Lijep i naočit, a da nije imao djevojku! Pecose Smith, nećeš me uvjeriti da nisi imao... — No, hajde reci što? Neobično si znatiželjan. Što da nisam imao? — Ženu! Tko zna koliko si ih imao. Među njima je, nema sumnje, bilo mnogih crnookih i zavodljivih meksikanskih namiguša. — Gle ti njega! I ti si tobože fin dječak, koji se stidi pred drugima skinuti i kupati!... Imaš krivo mišljenje o meni, Terrille Lambeth. Nisam imao ni jednu meksičku namigušu. Niti bilo koju drugu ženu. Smiješno je, ali je tako. U stvarima srca najdalje sam dopro na ranču H H... s onom Mary Heald. Bio sam se malo zagrijao za nju, ali joj to nisam rekao. Vjerojatno me je voljela. Barem su tako govorili momci. No, znao sam da ću, prije ili kasnije, već nekoga ucmekati, pa ću opet morati put pod noge. I upravo se tako desilo. — Oprosti mi, Pecose. Samo sam... samo sam bio radoznao... Ali, ako je tako kako ti kažeš, onda mogu očekivati da ćeš ubiti Breena Sawtella ili Don Felipea i onda opet put pod noge? Pecos je bio suptilna osoba i uočio je određenu, veoma skrivenu, notu gorčine u dječakovu glasu. Dirnula ga je. Nalazili su se ispod stabla, na putu kući, dok se u kotlini već hvatao sumrak. Pecos segne rukom i stisne Terrillu rame. — Zar ti već nisam rekao da te neću ostaviti? Da sam računao da ću jednog dana otići, zar bih se uortačio s tobom? Ne, to se neće dogoditi. Ukoliko dođe do okršaja sa Sawtellom i Don Felipeom, što je, budu li dolazili da njuškaju ovdje, neminovno, to će biti radi tvog dobra. Dječak ništa ne odgovori, te šutke nastaviše jahati. S vremena na vrijeme Terrill je bio tmuran i to je bilo njegovo jedino raspoloženje koje je Pecos teško podnosio. Bez ikakvih, barem Pecosu shvatljivih razloga, Terrill bi se stao duriti i natmurio bi se poput razmažena djeteta.

*116

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Zbilo se tako jednog dana da je Terrill bio takva raspoloženja upravo kad je Pecos bio najočajniji. Naime, cio dan sve mu je išlo naopako, čak je i usijanim žigom opekao prst. Ni po jada, da to nije bio kažiprst desne ruke! Ozbiljna stvar! Doduše, i lijevom je rukom mogao prilično dobro pucati, ali bi se ipak našao u škripcu ako bi naletio na kauboje kako mijenjaju žig na Terrillovoj stoci. Njih se dvojica porječkaše oko odlaska u Camp Lancaster. Pecos je želio odložiti put. Mirno je iznosio svoje razloge i nije spominjao opeklinu na prstu — najvažniji argument. Terrill zabaci glavu koja mu taj put bijaše nepokrivena inače vječno prisutnim, otrcanim sombrerom, i reče da će on u svakom slučaju poći sam sa Sambom. — E, nećeš! — kratko odbije Pecos. — Hoću! — Pazi, molim te! — Tko će me spriječiti? — Pa, kad si već toliko blesav, znaj da će to uraditi Pecos Smith. — Blesav?... Idem! Bilo bi dobro znati tko je gazda na ranču Lambeth. — Ti si vlasnik ranča, Terrille, jer ja imam samo polovicu udjela u stoci. Ali, meni ne možeš gazdovati. — Ja sam tvoj gazda! — Čuj mali, bježi tamo i pusti me na miru. Dosadan si. Zar ne vidiš da imam posla? Terrill iščupa Pecosu iz ruku široki kožni pojas što ga je on prepravljao da bi u njemu nosio novac i baci ga daleko na obalu. — Vraže mali! — naljuti se Pecos. — Ne vrijeđaj me! To je prvo. A drugo, kad govorim o poslu, onda me slušaj! — uspali se Terrill. — Da te ne vrijeđam? Baš hoću! Slušaj: uvijek kada se ponašaš kao sada, nalik si tvrdoglavom i podmuklom

*117

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

magaretu koje se rita, razumiješ li me? Osim toga, strašno si uobražen i ćaknut. Udarilo ti je u glavu gazdovanje. Čuj, pa ti ne bi mogao biti gazda ni telcu, i to nežigosanom. Popeo si mi se na vrh glave. Sve mi se čini da ću te morati isprašiti po turu. — Isprašiti me? — vrisne Terrill. — Kako se usuđuješ! — i uz to opali Pecosu vruć šamar. To je bila kap koja je prelila čašu. Pecosove duge ruke samo sunuše. Čvrst u nakani da u djelo provede svoju prijetnju, on zgrabi Terrilla za ramena, Ali, nagla ga bol u prstima natjera da promijeni odluku. Jednim trzajem okrene Terrilla kao čigru, a zatim ga udari nogom u stražnjicu. Takav udarac kod kauboja nije predstavljao ništa neuobičajeno ni grubo. Terrilla je udarac malko podigao s tla, a potom se on opruži koliko je dug i širok. Zapanjujuće hitro, Terrill opet skoči na noge. Oči su mu toliko sijevale, da je Pecosu stao dah. Mnogo mu se puta dogodilo da su ga u bijesu gledale lijepe oči ove ili one boje, ali još nikada nije vidio tako čarobne oči kao tog trenutka u Terrilla. — Ubit ću te! — Odlazi, tele malo — otegne Pecos. Nesnosno vrišteći, Terrill doista pobježe, te ga Pecos ne vidje sve do sutona. Bio je na rijeci, promatrao je posljednji rumeni odsjev sunca, kad izbije Terrill i priđe mu blizu. — Pecose. — Glas mu je bio molećiv. — Ovaj ... oprosti... Imao si pravo... to sam i zaslužio. Planuo sam. Nekad sam i s ocem bio takav. Žao mi je. Uz pomoć svoja dva pratioca, Pecos je prošao cio kraj uz rijeku, dvadeset milja južno od ranča, a prešao je i padine na zapadu u gotovo istoj širini. Nade su mu se više nego obistinile. Utisnuli su žig ranča TL na više od sedam stotina nežigosanih grla. To će svakako biti gadan udarac Don Felipeu i njegovu novom ortaku, a da ne govorimo o rančerima koji žive u Orlovskom gnijezdu i čija je stoka

*118

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

raštrkana uz rijeku! Ubrzo će kauboji tih stočara na sve strane okupljati stoku. Tada će dolaziti do mijenjanja žiga, ako ne bude i gorih stvari — razmišljao je Pecos. Za ta tri vruća ljetna mjeseca Pecos nije vidio ni sjene Indijancu, niti je naišao na njihove tragove oko rijeke ili na padinama. Ali, znao je da će dobri poznavaoci tih terena za svoje operacije odabrati proljeće i jesen. Uskoro se svašta može očekivati. Pri kraju kolovoza sporadične oluje razblažiše žegu. Ranču su dobro došle. Čak i dobro navodnjena kotlina bila je posivjela od prašine i žege. No, kiše su stvorile čudo. Kad se vraćao s pustih padina, ili s jahanja uz neizmjenljivo monotonu, samotnu i tihu rijeku sivih obala, Pecosu se činilo da je ulaskom u zelenu kotlinu zakoračio u sasvim drugi svijet. Mjeseci jahanja obalama rijeke Pecos morali su negativno utjecati na svakog čovjeka — tu nije bilo spasa. Međutim, Lambethov ranč predstavljao je protutežu takvom pogubnom utjecaju. Ljepota noći u takvu kraju opuštala je i odmarala kauboja od dnevnih tjelesnih i psihičkih napora. Sambo nije osjećao ništa — ni vrijeme, ni žegu, ni hladnoću, ni samoću. »Dok god imam duhana za žvakanje, meni je lijepo« govorio je Crnac. Terrillove je osjećaje međutim bilo teško pogoditi, pa se Pecos okanio toga. No, mladić se nikad nije požalio na težak rad, čamotinju i pustoš riječnih obala. Kako se spremao na dugo i daleko jahanje uz rijeku, od kojeg je mnogo očekivao, Pecos je savjetovao da se konjima dade tjedan dana odmora. Za to su vrijeme Pecos i njegovi drugovi podigli branu na potoku, blizu ušća kotline, i tako stvorili lijepo jezerce, od kojeg prokopaše kanal s rukavcima što su se granali gotovo čitavom širinom ranča. Terrill je govorio kako je otac oduvijek namjeravao tako nešto učiniti. Ta promjena — umjesto beskonačna sjedenja u sedlu i jahanja po kamenitim, neravnim, mrtvo-sivim obalama,

*119

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

rad na vlastitim nogama, uz bistru, tekuću vodu, gdje se oči odmaraju na svilenastom zelenilu, cvijeću i jesenskim rumenilom ogrnutim puzavicama i vrbama — blagotvorno je djelovala na ljude. S ruba klisure plutali su bijeli oblaci plavog nebeskog svoda nad kotlinom, potom se zgušnjavali, mijenjali, tamnjeli, dok bi najzad iz kakva teškog i crnog oblaka provalila kiša kao iz kabla i osula po ranču. Istodobno, sunce bi kroz kakvu pukotinu među oblacima sijalo, nebo se tu i tamo plavilo, a s visokih litica lučno se javljala i preko rijeke padala ili se u kanjonu gubila veličanstvena duga. — Vidi se da nadolazi krasno vrijeme — reče Terrill. — Naplatit ćemo se za sve zlo. —Šteta je što ne uživamo u njemu — dočeka Pecos. — Ali, smislio sam nešto, samo ako bude izvodivo. Najbolje će biti da uzmemo hranu i ćebad, pa da najednom prođemo po nekoliko cestara uz rijeku, a potom da se vratimo na mali odmor. Terrill se s tim složi. — Gadno ćeš se provesti na tom jahanju uz rijeku — dobaci Sambo Terrillu. Pecosu je bilo suđeno da još štošta dozna o rijeci po kojoj je dobio ime. U kraju što ga je bio upoznao goneći stoku s McKeeverom, nije bilo cestara, već samo blagih brežuljaka što su vodili do prostrane visoravni. Od kraja oko Healdova ranča rijeka je i u gornjem i u donjem toku sebi duboko izrovala korito u tamnocrvenoj zemlji i tu nije bilo mnogo prilaza kojima bi stoka mogla silaziti na pojilo. Dio rijeke što ga je Pecos sad ispitivao bio je najgori i najopasniji. Ni po čemu se nije znalo da je u blizini rijeka. Rijetki cedrovi bili su zabijeni duboko u dnu uska i strma

*120

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

kanjona visokih zidina. Tragovi stoke vodili su na svega nekoliko prilaza kojima se moglo sići na vodu. Tu i tamo, Sambo je prenosio Pecosu ono što je znao o rijeci i što je čuo od drugih. U Pecosu je zaglavilo mnogo stoke, čitava krda, a da se udavi po koje govedo, ili čak više grla zajedno, bila je uobičajena pojava. Gazova je bilo tako malo i toliko su bili udaljeni da su ljudi često na krivom mjestu i u zlo vrijeme pokušavali prijeći rijeku, pa bi ih brza struja odvukla pod kakvu stijenu, gdje bi našli smrt. Postavljajući zasjede kod gaza Horsehead, koji je bio najopasniji i najvažniji prijelaz preko rijeke, Indijanci su pobili mnoge družine goniča stoke, a njihova stada rastjerali u cestare. Čak i u slučaju da napad Indijanaca bude odbijen, stoka bi se dala u paničan bijeg i tako se povećavao broj odlutalih grla. Pecos je smatrao da se većina te izgubljene stoke, a što se toga tiče, u tom je kraju sva stoka bila izgubljena, i morala se ne samo pronaći, već i hvatati, polako, pasući, udaljava prema jugu. Za tri tjedna jahanja po gadnim terenima, odmarajući se samo nedjeljom kod kuće, Pecos je ne samo pronašao i žigosao mnoga nežigosana grla, već je, uz težak rad, uspio procijeniti broj zalutale stoke, koji ga je iznenadio, i spoznao što može i što ne može učiniti. Samo uz rječicu Indipendence, što je ležala između ranča Lambeth i Camp Lancastera, bilo je stoke dostatno da se Pecos i Terrill obogate. Pokazalo se da Pecosova snatrenja o budućem bogatstvu zaista nisu bila bez osnove. Noću, pokraj logorske vatre, on bi se raspričao o tom aspektu posla i u Terrillu je nalazio zahvalna i očarana slušatelja. — Pazi, ortače — govorio je Pecos jednom prilikom — budi siguran da ti ne bih želio napuhavati nade u budućnost u prazno, pa da se poslije razočaraš, ali neka ga vrag nosi, kad sve sračunam, uvijek ispada da ćemo namlatiti grdne pare.

*121

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pecose, ti si me već dosad ispunio takvim nadama, da mi se čini da jašem na oblacima, a ne na konju — odvratio je Terrill. — Pa, ja stojim iza onoga što sam rekao — Pecos će uvjerljivo. — Na proljeće imat ćemo dvadeset pet tisuća grla sa žigom TL. Imamo ranč, vodu i pašnjake. Ovaj će kraj vječito hraniti stoku, i to stotinu puta više stoke nego što je sada ima. Vraški je golem i divlji. Znaš li ti da u Texasu nema kraja koji bi se u tome pogledu mogao mjeriti s ovim našim krajem zapadno od Pecosa. Ovdje ne nedostaje trave. Ta vražja rijeka još nikad nije presušila. Momče, na konju smo!

— Ali, Pecose, zaboravljaš Don Felipea i Sawtella. Ovdje je na sve lako zaboraviti. Ja čak ne uspijevam voditi računa o danima. No, ti, Pecose, s tvojim pričama o bogatstvu, podsjećaš me na jadnog oca i njegove nade. A tada se sjetim tih podmuklih vraga koji su mi oteli stoku i koji su htjeli i mene oteti. Ovako neće dugo, Pecose. Prije nego prođe listopad platit ćemo za sve ove bezbrižne dane. Pecos je dugo šutio. Mladić je pametno govorio, ali nije imao ni pojma koga ima za ortaka. Prirodno, Pecos je znao da će se sučeljavati s teškim opasnostima. Razmišljao je o njima po redu, i k tome dodao još neke neugodne mogućnosti, koje su mu padale na pamet. No, nijedna opasnost za njega nije predstavljala nesavladivu prepreku! Jedno mu se moglo dogoditi: da dobije metak u leđa. Kad bi barem opet mogao biti onako mrko i trijezno oprezan kao što je ranije bio! Ali, istodobno ne možeš biti oprezan i sretan! Ovom siročetu, ovom krasnom i simpatičnom mladiću, koji toliko obećava, duguje toliko da od njega mora uklanjati svaku prijetnju i opasnost. — Čuj, Terrille, krasno momče — reče on odmjereno — ti ne znaš ono što ja znam. Da bih te uvjerio, moram biti malo neskroman... Jednom sam jahao za Don Felipea.

*122

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Zar je to moguće? — usklikne Terrill zapanjeno, trgnuvši glavom tako da mu crvenkasti odsjev plamena zaigra na preplanulom licu. — I te kako! I kad me taj prljavko ugleda i prepozna, crno će mu lice pozelenjeti, one male svinjske oči iskočit će mu, a pletenice — vidio si kako plete kosu — će mu se nakostriješiti. Vjeruješ li sinko? — Da, vjerujem — ozbiljno odvrati Terrill. —No, idemo dalje. Don Felipe ima iste kauboje koje je imao i prije, samo što mu nedostaje nekoliko njih koji zasigurno ne jašu ni za koga na ovom svijetu. He-he!... Da samo znaš kako me oni dobro poznaju! Dobro, o tome ćeš se jednog dana svojim očima uvjeriti, pa se više nećeš brinuti. .. Sad dolazimo na Breena Sawtella. Terrille, kad je on u pitanju, ne gubim ni sekunda sna. Shvaćaš li to? —Ne, ne shvaćam... Tko si ti, Pecose? — Tvoj ortak, i to je dostatno. A sad čuj i ovo: dogodine, na proljeće ili najkasnije na jesen, ukoliko ne budemo imali briga zbog družine Felipe - Sawtell, ići ćemo na jug, do Rio Grandea. Naći ćemo poštene kauboje, znam gdje ih treba potražiti, kupit ćemo nekoliko dobrih konja, a prvenstveno nešto bikova, i dotjerati ih ovamo. — Oh, Pecose, opet počinješ! — očajno će Terrill. Hoćemo li otjerati i prodati stoku koju imamo? — Niti jedno grlo. — Ali to što si nabrojio stajalo bi nas mnogo novaca. — Svakako, prema onom što ti shvaćaš da je mnogo. Ali, Terrille, ja imam novaca. — Gdje ti je? — dahne mladić s nevjericom. — Pa, to ti moram reći, za slučaj da mi se nešto dogodi. U tom slučaju, želim da uzmeš taj novac! Male novčanice držim u jednoj limenki u kutu potkrovlja gdje spavam, a krupne novčanice, sav ostatak, držim uza se. Evo ih!

*123

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Rastvorio je košulju, otkopčao kožni pojas što ga je bio prepravio, i pružio ga Terrillu. — Mislim da poznaješ ovaj pojas. Zbog njega te neki dan umalo ne prebih. — To baš neću lako zaboraviti, Pecose — tihim glasom odvrati mladić. — Zašto si mi ovo dao? — Da malo pogledaš unutra. Nestrpljivim, drhtavim prstima Terrill otvori pojas, a potom, do kraja zaprepašten, razrogačenih mrkih očiju zabulji se u Pecosa. — Od pedeset dolara!... od stotinu dolara... ne smijem više gledati!... cijelo bogatstvo! — Nije baš malo, za dva mlada teksaška kauboja — ponosno odvrati Pecos, stavljajući na sebe pojas i zakopčavajući košulju. — Činiš mi se više zaprepašten nego radostan. — Pecose, ako ispadne da si lopov.... to će me ubiti! — Zaboga! Nisam ni stokokradica, ni pljačkaš banaka, rekao sam ti! — oštro odvrati Pecos, previše uvrijeđen da bi uočio posebno značenje Terrillovih riječi. * Listopad se primicao kraju. Za sunčanih je dana još bilo toplo, ali daleko od ljetne žege. Usred suha i kamenita kraja, ranč Lambeth predstavljao je prekrasnu sliku. Sive su klisure uvijek bile iste. Njihova se samotnički sumorna boja nije nikad mijenjala, premda su sunčevi zraci, pri izlazu i zalazu, izvodili kratke živobojne igre po njima. U njihovu podnožju, međutim, sa zelenilom su se smjenjivale žuta i zlatna boja, uzduž cijelog ruba ovalne klisure, tvoreći oku prijatan nepravilan porub. Na ušću kotline, u tjesnacu između klisura, bilo je puzavica s lišćem smeđe, brončane i trešnjeve boje. Preko travnata tla kotline šarenilo se cvijeće. Bilo je doba kad patke i ostale ptice na svom putu na jug zastaju u tom kraju. Na plavom jezercetu i na srebrnoj

*124

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

rijeci ptice su se bućkale, na sve strane čuo se lepet bezbrojnih krila i poj mnogih pjevačica. U riječnom kanjonu Pecos je radio s takvim rezultatima da se Terrill oduševio a Sambo je prevrtao svojim krupnim očima. — Što sam ja govorio — ponavljao je Crnac. — Vidite li koliko u čestarima2 pored rijeke ima stoke? Ona zađe tamo gdje mi ne možemo proći. Međutim, iako je Sambo štošta znao u ovom slučaju nije imao pravo jer je Pecos umio protjerati konja i tamo gdje je prošlo i najmanje govedo. I tako, koristeći nizak vodostaj, pri kojem su im konji na nekim mjestima ipak morali plivati da bi zaobišli kakvu ispupčenu okomitu stijenu, njih trojica prošli su mjestima gdje noga bijelog čovjeka još nije bila stupila, našli su mnogo stoke i dosta starih goveda koje je dugo trebalo loviti. Pecos je tjerao stoku u rijeku, pa ako se ona ne bi usudila preplivati, a to je najčešće bio slučaj, hvatao ju je lasom, dovlačio na obalu, i uz Sambovu pomoć na mokrim slabinama životinja usijanim žigom utiskivao TL. Terrill je ložio vatru i žario žig. Gotovo svu tu stoku potom su tjerali niz rijeku, prema ranču. Pecos je imao dalekosežne planove. Ispod ranča Lambeth bilo je oko dvadeset milja čestara, a zapadno od rijeke ležao je još širi pojas, podoban za ispašu. Na tom prostoru jednog će dana biti na tisuće grla sa žigom TL. Svaki put kad bi on bacio laso, i svaki put kad bi Sambo i Terrill uspjeli nabaciti na životinju, značilo je novih šest dolara u blagajni ortaka Smith i Lambeth. Stvari su se razvijale upravo besprijekorno. A u skladu s uspjehom, rasla je njihova volja za rad. — Ujutro ćemo Sambo i ja preko, a ti ćeš ostati ovdje — reče Pecos jedne večeri, dok su jeli. — Vraga ću ostati — zabrunda Terrill. 2

Čestar -gusta, mlada, niska šuma; gustiš

*125

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Pecos je trenutak razmišljao. Često mu je bilo teško da Terrilla sačuva od težih opasnosti. Ako bi mu rekao da se radi o opasnosti što nadmašuje njegovu snagu ili vještinu jahanja tek onda bi naišao na Terrillov otpor. Istodobno, Pecos se sam sebi čudio što sada želi mladića osloboditi tegoba u koje ga je prošlih mjeseci naprosto gurao. Nekoliko se puta dogodilo da je Terrill za dlaku izvukao živu glavu. — Kako bi bilo da pročešljaš onaj mali čestar baš ispod mjesta gdje ćemo mi prijeći — reče on Terrillu. — Onuda još nismo prošli, sigurno će se naći koje grlo. Vidi što možeš učiniti. — Hm! — izgunđa Terrill, oponašajući svog druga. — Nebesa mu, bilo bi dobro da me poslušaš — nestrpljivo će Pecos. — Da te poslušam? Gospodine Smith, tražiš nemoguće. Ti bi zapravo morao mene slušati, ali to nikad ne činiš. — Do vraga, Terrille, ti si još dijete, a ja sam iskusan čovjek. Premda priznajem da svakim danom postaješ sve bolji. — Tko je dijete? — Ti si. — Ja sam... ti ne vodi brigu o tome koliko sam ja star. Ionako mi ne bi povjerovao kad bih rekao. Poći ću kamo god ti pođeš. Jasno? Uočivši da njegovi argumenti nisu donijeli učinak, Pecos pribjegne triku. — U redu, slažem se da si ti gazda — on će žalobno. — Odustajem od žigosanja stoke na obali. Previše si mi drag, Terrille, da bih ti dopustio da radiš nešto što je čak pogibeljno i za mene i za Samba. To je polučilo silan učinak. Terrill ga čudnovato pogleda i svrne oči ustranu, što je činio uvijek kada bi se smeo. Pecos spazi kako se mladiću steže grlo.

*126

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Prema tome... tebi je stalo do mene, Pecose — reče Terrill. — I te kako mi je stalo, kad si dobar. — Molim te, nemoj to kvariti s nekakvim »kad« i »ako«... Učinit ću onako kako ti kažeš.

* Ustali su mnogo prije nego je sunce crvenilom obojilo klisuru. Kad ih je Mauree pozvala na doručak, Sambo je već bio pripremio konje. Ubrzo su se, u samo praskozorje, našli na putu prema rijeci. Ranije ugaženom stazom pošli su uz obalu. Jata pataka naglo se vinuše i hitro proletješe uz kanjon; drveće je bilo krcato pticama pjevačicama; lešinari su letjeli visoko na nebu; stoka je s velikom bukom grabila u cestar, bježeći pred jahačima. Stigoše do mjesta što ga je Pecos odabrao kao najpogodnije za prijelaz preko rijeke. — Mali, tu se rastajemo — veselo najavi Pecos. — Cijeli dan imat ćeš posla. U suton ćemo se opet ovdje naći. - -Mali! — prezrivo istisne Terrill. — Kako? Ah, da... oprosti Terrille, zaboravio sam. — Da, svakako, zaboravio si — pakosno će Terrill. — Zaboravio si, na primjer i to da Don Felipe i Sawtell svakog trenutka mogu banuti. A recimo da me ovdje nađu i uhvate, dok ti tamo hvataš junad? — Ne, na to nisam zaboravio — usrdno odgovori Pecos. — Ne mogu doći niz rijeku, a da ih ne opazim. — Zašto ne bi mogli? A ako bi došli i uhvatili me, onda me ni ti ni nitko drugi više ne bi vidio. — Čuj, mladiću, što to lupaš? Pecosa je uzbudilo osobiti izgled i ton mladića. Terrill zna nešto što on, Pecos, ne zna. — Jesi li mi rekao istinu što se tiče tih lopova? — nadostavi Terrill.

*127

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Svakako. Želiš li me ti to uplašiti kako bih te poveo s nama? — Ne, već sam ja uplašen. Naučio sam biti uz tebe, Pecose. Onda se osjećam... sigurnim. — U redu. Pođi sa mnom i budi siguran — mrko prihvati Pecos. — Ako naiđete na duboku vodu dignite puške. Ne govoreći više ništa, Pecos natjera Cinca u vodu. Pošao je dijagonalno, niz rijeku, prema suprotnoj obali. Cinco je bio krupan i snažan konj, k tome se nekoliko dana odmarao, a vodu je volio. Prešao je bez plivanja, jedino je Pecos smočio noge. Sambo je na pola puta sjahao i pošao dalje gacajući, da olakša svom konju. Uz to je vodio i Terrillova konja, malog ponija. U jednom trenutku poni mu se otrže i okrene se s namjerom da se vrati. — Dobro ga zgrabi — dreknu Pecos. — Otišao si prenisko!.. Tamo je duboka!... Potegni ga, hajde! Da bi u tome uspio, Sambo je morao u vodu do grla, a Terrillov je konj morao plivati, u čemu se nije pokazao vještim. U jednom je trenutku Pecos već pomišljao da podbode Cinca i pođe Terrillu u pomoć. Međutim, poni se dočepao plićaka i ubrzo se našao na obali, na Terrillovo neizmjerno veselje. Prilikom prijelaza Pecos je uočio da je voda ponešto mutna. Pomislio je da ju je uzmutio konj. Međutim, voda je bila mutna i ispred njegova konja, pa se Pecos uvjerio da je rijeka promijenila boju dokle god je sezao pogled. To mu se nije dopalo, premda je pretpostavio da je, negdje uzvodno, stoka prelazila rijeku. Ona strana rijeke, bar po onome što je Pecos mogao vidjeti, po mnogo čemu je bila drukčija od zapadne strane. Klisura, premda deset puta niža od stijene na zapadnoj strani, bila je neprelazna. Od obale do nje penjali su se platoi s nešto drveća. Jahali su uz samu vodu, sve dok nisu stali pred uobičajenom preprekom. Mjesto je bilo na par milja iznad njihova gaza. Pecosu nije bilo potrebno da se probija kroz

*128

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

čestar da bi pronašao stoku, kao što je morao činiti u gustišu nizvodno. Tu su mu, pred očima, bili: telad, jednogoci, dvogoci, stari bikovi. — Zapali vatru, momče, i ugrij žig — dreknuo je gotovo uzbuđen slikom. — Ovuda ima na milijune grla. Teško ih je hvatati lasom, ali ih je lako pritijesniti, tako da nemaju kud. Brzo su radili. Terrill je jurcao sad amo sad tamo, s usijanim žigom. Ubrzo je zrak vonjao po spaljenoj koži i dlakama. Jednu skupinu goveda Pecos je natjerao na jedan kameni plato, s kojeg životinje nisu imale kamo bježati. Doduše, nisu se ni mnogo trudile. Vidjelo se da ih još nitko nije gonio. Odupirali su se jedino bikovi širokih rogova. Međutim, nadmašivši čak i sebe, Pecos je sva grla iz te skupine uspio dohvatiti i žigosati. — Sedamdeset i osam za manje od sedamdeset i osam minuta — dreknu. Jesam li ili nisam... Ji-piii!... Slaba ti je vatra, Terrille. Da nisi toliko spor, brže bismo se bogatili. I Sambo je tog dana nadmašio sama sebe. Pored grijanja i nošenja žiga, Terrill je imao zadatak da broji žigosanu stoku. Međutim, veoma brzo je zaboravio do kojeg je broja došao. A ionako je Terrill imao do tada najteži posao. Nije mu bilo lako cijelo vrijeme imati jedan žig na vatri, a s drugim juriti amo-tamo. I na koncu, ne samo što nisu znali broj žigosane stoke, već su izgubili i svaki osjećaj za vrijeme. — Cijeli božji dan — pjevao je Sambo. — Cijeli božji dan. — Pecose, ja sam gotov — vapio je Terrill, a to se na njemu vidjelo. — Daj da se odmorimo i štogod pojedemo. — Ni govora. Danas se moramo žrtvovati. Do idućeg ljeta, ovdje se više nećemo vraćati — odgovori Pecos. — Terrille, stari druže, ne izdaj nas! Ohrabren, Terrill stisnu zube i nadvisi sama sebe. Micali su se nizvodno. Pecosu, uzbuđenom i skroz zauzetom

*129

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

radom, sati su prolazili kao minute. Bio je ponajviše iza drveća i žbunja, daleko od pogleda na rijeku. Da je vrijeme letjelo, uočili su tek kad se počeo hvatati sumrak. Sunce je zamicalo za klisurom na zapadu. Pecos je brisao oznojeno i uprljano lice da bi mogao bolje vidjeti. Terrill se spuštao s platoa, noseći žig što se dimio. Tog je dana naložio bezbroj vatri. Rijeka nije bila zelena već nekako tamnožuta. Pecos uoči da promjena boje ne ovisi o zalazećem suncu. Iznenada mu srce poskoči. Njegovo je oštro oko zapazilo mulj na vodi, a uho mu je uhvatilo nekakav dubok, prijeteći, gnjevan mrmor. Nadolazio je povodanj3. Zbog toga je rano ujutro voda bila mutna! Opsovavši, Pecos podbode Cinca i potjera ga preko žbunovitih platoa. — Skači na konja i jaši — prodorno je vrisnuo Terrillu. Mladić odbaci sve i odjuri prema svom mustangu. Skočivši na njega, on trkom priđe Pecosu koji se spuštao. — Što se dogodilo? — Pobogu, rijeka! Pogledaj je!... Tjeraj i pazi da ne polomiš noge konju! Sambo je odozgo sve vidio i čuo. Lasom je vukao jedno tele, ali ga odmah ispusti. Požuri Sambo! Ako voda samo za stopu, naraste izgubljeni smo! — Koliko je voda narasla, Pecos nije znao. Ali, bio se uplašio. K tome po najgorem vremenu morao je tjerati Cinca. Da bi se vratili na mjesto gdje su prešli rijeku, morali su proći pola milje. Cinco je osjetio opasnost i sav se razigrao. Bilo je teško vladati njime. Jurio je kroz gustiš da se pod njim kotrljalo kamenje. Nakon nekoliko minuta vratolomna jahanja, Pecos se s najnižeg kamena platoa 3

Povodanj — hidr. pojava velike vode koja prelazi granice korita površinskih voda

*130

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

spustio na samu pješčanu obalu, koja je upola bila pod vodom. Osvrnuo se i spazio Terrilla kako ga slijedi, a za njim Samba. Ostali dio puta do gaza Pecos je prevalio galopom. Zastao je, pogledao u rijeku, a uzbuđenje mu poraste. Riječni se tok posve izmijenio. I kod niskog vodostaja rijeka je bila prilično brza, ali je sada narasla, hitro tekla, po njoj su se stvarali virovi i pjenušavi valovi. Njome su plutala debla i grane. Prijeteći, mukli mrmor izbliza je imao zlokoban zvuk. U rijeci se ogledala crnozlatasta boja neba, na kojem su rastrgani oblaci zaustavljali olujne boje sutona. Čitav prizor: nabujala rijeka, nebo, klisure — činio se nestvarnim i punim prijetnje. — Prokleta ti prljava duša! — dreknu Pecos, priprijetivši rijeci stisnutom šakom. Trenutak je razmišljao, dok je Terrill prema njemu tjerao konja, koji je pljuskao po vodi. Biti odsječen od ranča, značilo je ozbiljnu opasnost. Gladi se ne bi trebalo bojati, jer su imali mesa i vode, ali svejedno, Pecos nije mogao ni zamisliti da mjesecima bude zatočen s onu stranu rijeke. U to doba godine visok vodostaj značio je da će na takvoj visini voda dugo ostati. Razmišljajući o tome, Pecos je pomislio kakva bi to prilika bila kradljivcima stoke i kako bi, kad ne bi uspjeli prijeći rijeku, njihove nade posve propale. Terill je dojurio u galopu i zaustavio mustanga pokraj Pecosa. — Pecose, što čekaš! — izustio je sav blijed od uzbuđenja. — Momče, hoće li to tebi uspjeti? — Svakako da hoće, ako odmah krenemo... Voda se diže. — Prokleta nam sreća bila! Da se digla samo jednu stopu, ne bi bilo toliko opasno. Drž' se mene.

*131

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Ponovo pogledavši rijeku, da bi ocijenio na kojemu mjestu zaći u vodu, Pecos natjera Cinca na obalu. Terrill podbode mustanga do mjesta na nekoliko jarda iznad Pecosa. Ubrzo su zagazili u prvi plićak. Terrilov je konj već morao plivati, dok je Pecosov još uvijek gazio. Bili su u dubokom rukavcu, ali se Terrill dobro držao. Pecosu je bilo teško vladati svojim ćudljivim Cincom, no konj opet ubrzo naleti na pličinu. Našavši se u plićaku, Pecos zaustavi Cinca. Spazivši da Terrill teško prelazi, Pecos htjede priskočiti u pomoć, ali je u međuvremenu mustang već isplivao iz duboke vode. No, kako je struja bila snažna, mustangu je svejedno prijetila opasnost da bude gurnut s plićaka, pa Pecos podbode Cinca i zgrabi mustangove uzde upravo na vrijeme da ga izvuče iz opasnosti. — Uspjelo bi mi, Pecose — vikne Terrill. — Možda bi ti uspjelo, ali to je mjesto vrlo gadno, ukoliko se ova đavolja rijeka nije promijenila. Sada prelazi dalje nešto iznad mene, tako da ga, ako mustang posustane, mogu dohvatiti. Pecos se okrene i spazi Samba kako je upravo pokušao zagaziti u vodu. — Pođi uz struju, Sambo! — vikne mu. Na svoje veliko razočarenje, ustanovio je da je voda pune dvije stope viša nego obično, a toliko mutna i brza da je konja bilo teško tjerati u pravoj crti naprijed. Na pola puta preko rijeke mustang pokliznu i pade, rušeći Terrilla iz sedla. Nakon užasna batrganja i bućkanja, dječak se iznova pojavi na površini. Nepomično je zaplutao nauznak. U tom komešanju, mustang ga je morao udariti, a možda i povrijediti. Bio je potreban golem napor da se na takvoj struji Cinco okrene, ali je to Pecosu ipak uspjelo i on posegnu drugom rukom i zgrabi Terrilla na vrijeme prije nego ga je struja mogla odnijeti. Od silnog trzaja, Pecos zamalo ne

*132

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

ispade iz sedla. Do bokova u brzoj struji, Cinco se uspio održati. Činilo se da je konj više bijesan nego uplašen, a kad ga je Pecos ponovo okrenuo, on se sjajno borio da se drži puta kojim ga je jahač tjerao. Ali, u tome je uspijevao samo tamo gdje je doticao dno. Strahujući da na Cinca ne navali prevelik teret, Pecos nije htio prebaciti Terrilla preko sedla, već ga je snažnim stiskom držao za kaput do ispod same brade, tako da mu glava bude izvan vode. Utonuvši naglo u dublju vodu, Cinco gotovo potone i bi ponesen niz vodu. Sad je voda bila Pecosu do pasa. Međutim, silovito plivajući, Cinco opet izroni. — Samo se drži, stari moj! — promuklo je vikao Pecos, pomalo tjerajući konja udesno. — Samo tjeraj! Za tebe to nije ništa, Cinco! Ali, bilo je sve jasnije da je to bio veliki napor, gotovo nesavladiv za divna konja. Svejednako su se nalazili u dubokoj vodi, borili i okretali. Ukoliko bi se Cinco uspio održati i ukoliko ne bude odvučen prije nego što stigne do jedne pličine, prema kojoj ga je Pecos tjerao, bili bi spašeni. Konja nije trebalo tući. Uvidjevši da će konj najzad morati pokleknuti, Pecos sklizne sa sedla i, desnicom držeći Terrilla, prebaci se iza konja, uhvativši se ljevicom konju za rep. S tim je Cinca oslobodio tereta zbog kojega mu je prijetila opasnost da potone. Sada mu više nije bilo teško nastaviti dalje i za sobom tegliti Pecosa. Međutim, Pecos nije s lakoćom držao Terrilla iznad vode. Dječakova glava prečesto se i predugo nalazila pod vodom. Iznenada Cinco naleti na nešto, frknuvši i srljajući naprijed. Žuti je vir oko njega bučao i pjenušao se. Cinco je osjetio kamen pod nogama. Ponovo je srnuo naprijed, razbijajući valove. Njegova crna leđa izroniše. Uto Pecos ispusti rep i stane na noge. Voda mu je bila do pojasa.

*133

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Privukao je sebi Terrilla i uze ga na ruke. Osvrnuvši se, spazi da je Sambo bolje prošao. On je ušao u vodu više uzvodno i uspio se držati plićeg dijela rijeke. Iznijevši Terrilla, Pecos ga položi na travu. Onako gologlav, blijed, nepomičan i zatvorenih očiju, dječak se činio mrtvim. Pecos zgrabi dječaka za kaput koji je bio zakopčan do vrata. — Proklet bio ovaj tvoj blesavi kaput! — razjari se Pecos. — Nije ni čudo da ne možeš plivati, Terrille. Kao pomaman, Pecos rastrga mokru košulju i posegnu rukom da opipa kuca li dječakovo srce. Kucalo je! Terrill je još živ. Jezovit, hladan i mučan užas napusti Pecosa. Ali, što je to? Drhtavim rukama potpuno je rastvorio dječakovu košulju i ostao zapanjen. Njegov je zaprepašten pogled pao na okrugle, bijele i lijepo razvijene grudi. Nebesa! Pa ovo je žena! U tom trenutku Terrill uzdahne, a krasne joj se grudi digoše. Vraćala se svijesti. I Pecos se trže iz zaprepaštenja. Njime prođe osjećaj koji još nikada nije osjetio. Divlje je, hitrim rukama zatvorio i zakopčao košulju, potom i kaput, iznova sakrivajući izdajničke grudi. Klečeći, stao je očekivati, razmišljajući kako da se ne oda da je otkrio djevojčinu tajnu. To neće biti teško njemu, čovjeku koji se nalazio u svakojakim situacijama, ali što će sa sobom i sa svojim čudnovatim i uzavrelim osjećajima? Terrill se pomače. Iznad blijedih i mokrih obraza zatreptaše duge trepavice. Pecos se pripremi da pogleda u oči koje će mu zacijelo biti drukčije nego do tada. Oči se otvoriše. Ali, on nije bio pripremljen na pogled taman i tajnovit, pogled kad oživljava i duh i tijelo, što je izbijao iz ljubičastih dubina. — Pecose — nemoćno šapnu Terrill. — Tu sam — zabrundao je kauboj.

*134

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Rijeka... potonuo sam... . sve se oko mene smračilo... gdje smo sada? — Sad ležiš na travi i dolaziš svijesti. Bio si u nesvijesti. Ali, ni ja ne znam jesam li pri svijesti ili u nesvijesti. — Sambo! Pecos je bio zaboravio na Crnca. Ali, Sambo se već pojavljivao. Konj mu je na određenoj udaljenosti gacao i izlazio na obalu. — Dobro je! Sambo je sjajno prešao, Terrille. A eno vidim i tvog mustanga gdje malo niže izlazi iz vode. Kao ošamućena Terrill sjedne i nagonski krenu rukom prema grudima, ali se na vrijeme predomisli i prsti mu se zaustaviše na reveru kaputa. — Pecose, zaista ti mnogo dugujem, šapne Terrill. — Najprije ono u Orlovskom gnijezdu, gdje si me spasio muka... Potom ono kod kuće, gdje si mi nakon čamotinje i straha za crnih noći, donio ugodnu promjenu, a sada ovo. .. Ja ni sam ne znam kako... — Pa, zbog čega smo ortaci? — upade Pecos, ponovo miran i hladnokrvan. — Idem po tvog konja, pa ćemo polako kući. Ne čudi se, mali! Čovjeku se svašta dogodi!

*135

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

11. Bila je sredina studenoga. Rani su mrazevi ubijali žuto lišće s vrba, cvijeće i rumenilo na puzavicama po stijenama. Počeli su melankolični jesenski dani. Ptice i divlje patke već su se odavno oprostile od kotline Lambethova ranča, a kojoti su se počeli šuljati s visina goleti, ali su se naučili držati se gustiša i stijena, čuvajući se Samba, a noću su svojim divljim zavijanjem probijali tišinu. Puhao je sjeverac, prvi vjetar u tom dobu što je jecao na vrhovima klisura. Prema jugu skupljali su se tmurni, niski oblaci, a tu i tamo kiša je zapljuštala po krovu brvnare. Po već stečenu običaju kad je bila sama, Terrill je stajala na dovratku, očekujući Pecosa. Nalazio se negdje u kotlini. Sambo je često izjahivao u lov daleko, ali se Pecos, otkako je riječni povodanj prekinuo rad na žigosanju stoke, uglavnom držao ranča. Bilo je doba kada su iz Orlovskog gnijezda ili s rančeva niže Terrillina mogli dojahati kauboji. Prema Terrillinu pamćenju, kauboji su koristili stazu što je vodila usjekom. Njen je otac, čak i u slučaju kad bi naišli kauboji u koje je sumnjao da ga potkradaju, bio gostoljubiv. Bilo je sigurnije ne pokazati se sumnjičavim. Ali, Pecos Smith ni najmanje nije želio biti gostoljubiv prema družini Don Felipea, niti prema drugim sumnjivcima. Takva se susreta Terrill već odavno pribojavala. Negdje u to doba padao je njezin rođendan. Koliko god to izgledalo nevjerojatno, imat će devetnaest godina. Koliko je pamtila, rođendan je padao u srijedu. Jedino nije znala koja je to srijeda. Razmišljala je, bi li to mogao biti njen dvadeseti rođendan? S teškoćom je sebe uvjeravala da ima samo devetnaest godina, te je u sebi iznovice premetala događaje što munjevito minuše u prošlosti. Te godine brzo prohujaše! Pa ipak, koliko je toga proživjela

*136

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

od dana kad je odjahala iz starog južnjačkog doma. Nešto je slatko steglo kad god bi spazila novu mahovinu na drvetu. — Mauree, koliko sam stara? — upitala je Crnkinju, koja je izašla iz svoje brvnare. — Dušo, imaš osamnaest godina. — Ne, mora da imam više. Najmanje devetnaest. — Kako to da si se sjetila toga, nakon tolikih godina? — Ni sama ne znam, samo znam da se osjećam strašno starom. —Gluposti, Rili, nisi stara — odvrati Mauree, te se oprezno ogleda unaokolo, da vidi je li zrak čist, te šapne: — Dušo, hoćeš li zauvijek ostati dječak? Terrill je znala da je izazvala razmišljanje o jednom već davno zaboravljenu pitanju. Predbaciti Crnkinji zbog toga, i pri tome biti iskrena, to nije mogla, premda ju je i samo spominjanje njezine tajne ispunjalo strahom. Uviđala je da je prevarila samu sebe. Pošto joj je otac poginuo, prihvatila je njegovu prevaru kao jedinu moguću osobnu obranu. Nekako je podnosila da vječito živi u stalnom strahu da bude otkrivena, sve do onog sudbinom određena dana, kada je izletjela kroz razbijena vrata Braseeova improvizirana zatvora i našla se pred Pecos Smithom. Što je sve proživjela od tog dana! — Oh, Mauree! Ne govori! Više bih voljela da me zemlja proguta nego da on otkrije moju prevaru. — Ali, dijete moje drago, to nije prirodno. Nije pravo! Zbog čega si onda žena! Kako misliš i dalje, skrivati te svoje grudi? Pa evo, i ovog ti trenutka podrhtavaju! Terrill pritisne ruke na uzbuđene grudi. I u njoj i na njoj njezin je spol tražio da se ispune njegovi zahtjevi. Činilo se da u tom poviku bijaše ne samo revolta zbog tajne nametnute tijelu, ne samo zbog laži u kojoj je ona živjela, već je u njemu bila sadržana dublja emocija, što je

*137

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

neprimjetno rasla u djevojci, dok nije silovito provalila i njoj u lice bacila zaprepašćujuću istinu o ljubavi. — Mauree, ja to moram kriti, moram — jekne Terrill, misleći na ubitačnu muku, što ju je naizmjence žegla i ledeno smrzavala, poigravala se njezinim mirom, vrebala je iz svakog njena raspoloženja, što je u njoj probudila čežnje o kojima nije ni sanjala. — Ludo dijete, to ne možeš kriti — uzvikne Mauree. — Možda duhom još nisi odrasla žena, ali tjelesno svakako jesi. Gotovo sam oslijepila šijući ti takvu odjeću koja bi to mogla prikriti. Ali, sad to više ne mogu. Da Pecos nije slijepac, naivan dječak koji nikad nije vidio kako izgleda žena, on bi to već davno otkrio. — Oh, što misliš, hoće li me otkriti? — očajnički izmuca Terrill. — Otkrit će te, nema sumnje, prije ili kasnije. — Pa što mi je onda činiti? — To ja ne znam. A zašto se toliko bojiš da te otkrije? — Bilo bi mi... užasno... — Dijete, ti voliš Pecosa. To tebe boli. Zadesila te je sudbina svake žene. — Šuti! — šapne Terrill i pobježe. U tami svoje sobe Terrill su mučile mnoge spoznaje. Bude li Pecosu priznala da je njena muška odjeća bila varka, da ju je godinama nosila, najprije zato da udovolji ocu, a potom da sebe zaštiti u divljoj zemlji, bude li ga suočila s istinom, neće li je on zbog toga, razbješnjen i povrijeđena ponosa, napustiti. Činilo joj se da bi on tako postupio. A ona bi sve prihvatila samo da iznova ne bude prepuštena nekadašnjem strahu, samotnim noćima, zastrašujućim danima, da ne izgubi neshvatljivu čežnju da vidi Pecosa, da ga čuje, da zna da je pokraj, da zadrhti pri najmanjem slučajnom dodiru i da izgara za nečim višim. Ne, ona ne može podnijeti ni samu pomisao da bi mogla izgubiti.

*138

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Svoju tajnu morat će čuvati dokle god bude mogla, a ukoliko je njezina kob izda, i Pecos je prezre i napusti, tada neće imati ništa zbog čega bi bilo vrijedno živjeti. U mislima se vratila na doba posljednjih ratnih godina, kada ju je majka uvježbavala da igra ulogu na koju ju je otac jednostavno prisiljavao. Njezina je majka pogodila što će se dogoditi u budućnosti. Otuda su i proistekle molitve, razgovori i lekcije, prema kojima se oblikovao Terrillin duševni život i zbog kojih je ostala dijete. Međutim, njezina joj je izoštrena intuicija govorila da je upravo zahvaljujući prikrivanju stasita spola pod muškom odjećom uspjela doći do takvih vrijednih i plemenitih pouka. Izigravajući dječaka, ona je zapravo zavoljela osamljenost, koju je inače u svojim mislima smatrala omraženom. Njezina je majka mudro i trezveno očekivala smrt, a zahvaljujući onome što je naučila u životu, Terrill je znala da će i ona biti nalik majci. No, ona je sada žena i našla se pred problemom ljubavi. Što bi trebala učiniti da izbjegne nesreću? Zbog ljubavi prema majci, ljubavi prema ocu, patila je i još uvijek pati. Ovo je, međutim, nešto posve drukčije. Sad, kada joj je koprena smaknuta s očiju, i kada je ona to shvatila, u jednom trenutku naći će se na nebu, a u slijedećem će se strmoglaviti u samo dno pakla. Ipak, ukoliko bude prava žena, smoći će snage i umijeća da to prikrije. Ukoliko bude dovoljno mudra, Pecos to nikada neće iznaći i nikada je neće napustiti. Potom, nalik na bljesak munje u noći, nadošla joj je druga zaprepašćujuća pomisao — da bi ona zapravo željela da on u njoj otkrije ženu. Ona za tim čezne jednako snažno koliko se plaši da se to ne dogodi! Ona je morala živjeti i boriti se između tih dviju muka što su je razdirale. Usporedo s osjećajem tragične rastrganosti između dvaju duševnih stanja, njezina joj je ženska intuicija došapnula da postoje i nepredviđene mogućnosti, neznane suptilne sile.

*139

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Na trijemu je odjeknuo korak, korak od kojeg se uvijek uzbudila ili stresla, a od kojeg se sada ukočila u krevetu. Učinilo joj se da joj je i samo srce stalo i da i ono osluškuje. — Mauree, gdje je taj vražji Terrill? — viknuo je Pecos. — Ne znam — olako je slagala Crnkinja. — Neka ga vrag nosi! U ovoj straćari nitko ništa ne zna — požali se Pecos. — Ja tu rintam poput roba, zamalo da crknem, dok Sambo šeta i puškara naokolo, a momak ili spava ili zabušava. Napustit ću ja ovaj posao. U posljednje vrijeme Pecos je običavao tako govoriti, premda se do tada nije žalio. Jasno, njegova pažljivost, nepopustljiva opreznost i nešto neodređeno, što je Terrill bilo slatko, opovrgavali su njegove riječi. U tami, na svom krevetu, Terrill je zadrhtala. — Jesi li to ti? — Da, ja sam — odgovori Pecos. — Pecose, tebi je ovdje pokraj nas posve lijepo. Bio bi budala da nas sada odbaciš. — Čuj, tko ti je to rekao? — U svakom slučaju, nije mi to rekao gospodar Rili već ona moja crnačka kukava. On je to rekao. — Tako! Mauree, istina je. Lažem. Ne bih mogao napustiti Terrill kao što se ne bih mogao vratiti svom starom životu opijanja, pucanja i lutanja. — Gospodine Pecos, meni je to drago čuti. Ali, recite mi, zbog čega vi to govorite? — Zato što bih pukao ako nekome ne kažem. Sambo jurca naokolo u lovu kao da je pošenuo. A Terrill cio dan leži i samo me izbjegava. — Nitko vas ne voli, je li? Gospodine Pecos, vama je potrebna žena. — Ha-ha! Ta ti je dobra... Gospode, pa tko bi mene uzeo, Mauree?

*140

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Vi ste vraški zgodan kauboj, Pecose. — Da i jesam, to mi nikad nije koristilo, Mauree, ja zapravo nikad nisam imao ženu. — Kakav si ti lažov! — Časna riječ, Mauree. — Ni jednom muškarcu ne vjerujem, Pecose, bio to bijelac ili Crnac. — Onda mi nećeš ni ovo vjerovati: dao bih polovicu naše stoke da uživam ljubav fine, zgodne djevojke. Znaš, takve na koju još nitko nije stavio ruku. Mislim da bih je do smrti mogao grliti i ljubiti. — Pecose, budeš li skromniji, držim da ćeš moći dobiti crnooku Meksikanku koju budeš poželio. — Pazi, evo Samba — reče Pecos na zvuk teških koraka na trijemu. — Gdje si bio Crnče? — Bio sam u lovu, ženo. — Zašto ideš u lov kad nisi u stanju ništa pogoditi? — Pecose, ulovio sam krasnog debelog jelena. — Vrlo dobro. Ionako sam sit govedine. Kad će večera? — Još malo pa je gotova. Možeš pozvati Rili. — Sambo, naloži malo da vidimo jesti... Hej, Terrille... Jeste li sigurni da je on tu? — Jesmo, gospodine Pecos. Pecos opet dozove, ovaj put glasnije. Ali, Terrill je, sigurna u nekom svom zakašnjelom ali sve jačem osjećanju moći, ležala savršeno mirno i nije se odazivala. — Terrille!

Pecosov bi vrisak inače nasmrt preplašio Terrill. Sada joj je samo naglo potjerao krv u žilama. — Da — odgovorila je pospano.

*141

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Hajde, dođi. Ustavši, i pošto je na sebe stavila novu bluzu što joj je Mauree tog dana sašila, izašla je iz svoje zamračene sobe i ušla u vatrom osvijetljenu dnevnu sobu. — Zbog čega tolika buka, Pecose? Terrill to pitanje postavi posve dostojanstveno, pa zijevne i visoko istegnu ruke, te pogleda Pecosa pravo u oči, pogledom svoje novootkrivene dvostruke uloge. Ali, on je podari samo jednim kratkim pogledom. — Zabrinuo sam se za tebe. Večera je gotova. Još ni jedan obrok nije Terrill bio toliko prijatan, toliko ispunjen užitkom od pomisli na opasnost njene situacije i toliko jezivo ispunjen spoznajom njene laži. — Mladiću, ne jedeš mnogo. Boli li te nešto? — upita Pecos prije no što završiše s jelom. — Ako mi samo malo spadne tek, ti se odmah zabrineš! — ratoborno odgovori Terrill. — Sve što učiniš, a nije dobro, mora me zabrinuti ! Ustali su. Dok je Pecos punio svoju lulu, Terrill do vatre dovuče jedan grubi naslonjač. Sambo i Mauree sjedoše da pojedu svoj obrok. Pecos se najprije dugo zagleda u mrklu noć, a potom zaklopi vrata. — Čuješ li vjetar, momče? — upita, dovlačeći sebi drugi naslonjač. — Noćas puše pravi sjevernjak. Eno kiše! Do vraga, baš je krasno i ugodno ovdje. Divota je sjediti kraj vatre .. . Terrille, da nije onih prokletih stokokradica koje očekujem, gotovo bih bio sretan s tobom. — I ja isto — šapne Terrill, gledajući u plamen. — Ali, gotovo sam zaboravio Don Felipeovu družinu. Pecose, hoće li se njegovi kauboji i sada usuditi krasti našu stoku? — Svakako. Čak i kad bi znali da je ovdje Pecos Smith, oni bi vrebali priliku. Vidiš, na dvadeset i više milja niz rijeku imamo lijep broj stoke i mnogo žigosanih jednogodaca. Naš smo žig stavili na gotovo svako nežigosano grlo

*142

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

na obalama rijeke. To će razljutiti Don Felipeovu družinu. Počet će prežigosavati stoku. — Ali, mi možemo razaznati svaki naš žig koji je prežigosan — reče Terrill. — Znam i ja da možemo, naravno ukoliko takvo grlo ikad više vidimo. U tom grmu leži zec. Družina neće, po običaju, na našu stoku staviti drugi žig, pa je potom pustiti. — Ne bismo li trebali odjahati niz rijeku i pogledati? Jer, da bi došli do obale, oni ne moraju proći ovuda. — Svakako ćemo otići, čim se ovaj sjevernjak ispuše... Vidiš, sad si me podsjetio da moram pregledati i popraviti tvoju pušku. Spasio sam je od hrđe, ali je iz nje teško istjerati prokleti pijesak. — Znaš li ti da sam onog dana i ja bio prepun pijeska i vode. — Sinko, tada si za dlaku izbjegao smrt — strese Pecos glavom. Sambo Pecosu donese pušku, i ovaj je stade čistiti. Čulo se kako u njoj škripi pijesak. — Mislim da bi tu pomogla vrela voda. — Pecose, zar mi ne možeš nabaviti neku manju pušku? Dok pucam, ova me izubija. Gadna je kao ona stara očeva puščetina. — Kupit ću ti je na proljeće, kad se uputimo sa stadom. — Oh, strašno je dugo do tada. Zašto ne bismo sada otišli? — I da dopustimo da nam razbojnici otjeraju stoku? To nipošto. Otići ćemo na proljeće, pošto se sami pobrinemo za stoku. Kad je Pecos donosio tako argumentirane zaključke, poput ovoga, onda mu Terrill nije imao što odgovoriti. Uz to, nije se mogao suzdržati da ne uzdrhti. Kauboj je govo-

*143

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

rio o okršaju i borbi bezbrižno kao da govori o običnom jahanju. Zbog toga se Terrillino raspoloženje promijenilo, te je, ne želeći da Pecos primijeti njenu klonulost, otišla u krevet. Ali, nikako nije mogla usnuti. Preko dana nije se izlagala tjelesnim naporima, a osjećaji su je naprosto razdirali. Udobno je ležala ispod tople ćebadi, široko rastvorenih očiju zurila u tamu i raspredala o budućnosti i Pecosu. Sad joj je on ispunjavao čitav život. Za nju više nitko nije postojao. Osjećala je sjevernjak. Taj joj je vjetar bio dobro poznat, i ona ga je mrzila, naročito obnoć, kad je zviždao oko brvnare i u kotlini. Zapravo, naizmjenično je ječao, vriskao i grmio. U stankama se čulo kako Pecos priča sa Sambom. Nakon nekog vremena svi zvuci utihnuše i brvnara zapade u muk. Nato se stravična čamotinja kotline Lambeth okomi na Terrill kao nikad ranije. Čak ni u dalekoj prošlosti, kad je došla ovdje, nije osjetila takvu čamotinju. To joj je osjećanje govorilo da ona nije muškarac. U dubokoj mrtvoj noći, punoj avetinjskih zvukova olujna vjetra, nabijenoj grožnjom kojom prijeti divljina, osjećala je kako je gonjena da bude žena, sa ženskom ljubavlju i žudnjom, što je mora okrutno kriti, ispunjavajući sate bdijenja neumitnim i nedokučivim zahtjevima što joj ih postavlja život. Sutradan se sjevernjak ispuhao i ostavio čisto nebo. Sad je bilo prijatno potražiti zaklonjena i sunčana mjesta u kotlini. Terrill je opet stala raditi s Pecosom i nije se libila nikakva posla. Nije koristilo biti raspoložena ovako ili onako. Da snatri, ili da bude turobna, nije joj koristilo. Pomagalo joj je jedino Pecosovo društvo, koje joj istodobno bilo i muka i užitak. Kad joj je on, strpljiv, ljubazan, nekako drukčiji, prilazio, osjećala je ludu želju da mu se baci u naručaj. To će jednog dana i učiniti: znala je da hoće. A potom — neka nastane potop! Bila je u stanju obavljati dnevne poslove ništa slabije od muškaraca njezinih godina. A s obzirom da je otkrila da smirenje nalazi jedino u trenucima kada radi sa Peco-

*144

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

som, rado je odabirala poslove koji su pružali takvu priliku. Inače, nikada ništa nije polovično radila. Kada se taj dan već primicao kraju, bila je izgrđena zbog pretjerana rada. — Pa ja mogu nositi kladu kao bilo koji mladić — odvratila je, u sebi se radujući njegovoj brizi. Možda je ona to uobražavala. Nato se iznova predala svojim hirovima, tek toliko da vidi može li ga još uvijek naljutiti kao što ga je ranije ljutila. Ali, Pecos se ovaj put nije zaboravio: nije je tjerao niti ju je istukao. Čak nije napravio ni jednu primjedbu na njezin hir. Sjevernjak je prestao puhati i topli se dani iznova vratiše. Vrijeme je bilo prekrasno. Raditi na ranču predstavljalo je veliko zadovoljstvo. Terrill se divila napretku postignutom na farmi i bila nesretna što to njezin otac nije mogao vidjeti. Pecosova je zlatna ruka bila sposobna za svaki posao. — Kad ćemo odjahati do rijeke? — tko zna po koji put pitala je Terrill. Ali, Pecos je izbjegavao izravan odgovor. Zapazila je da je on, premda uvijek oprezan, sada, u kasnom studenome, postajao sve smotreniji. Vrijeme je neprimjetno prolazilo. Svake je noći Terrill molila, plakala i razmišljala o svojoj tajni, a potom sanjala lude snove. A svakog jutra, pošto bi se probudila iznova bi odlučila da tog dana neće praviti ludosti i da će prekinuti s nerazumnom besmislenom igrarijom iz prošlosti. Ali, nakon toga postala bi još gora. Nikako se nije mogla odvojiti od Pecosa. Bila je nesretna kad njega nije bilo u blizini, a još nesretnija kad je bila pored njega, jer su joj slast što ju je prožimala, i užas onoga što je prijetilo bili daleko nepodnošljiviji od same osamljenosti. U posljednje je vrijeme u Pecosu otkrila nekakvo novo raspoloženje, koje ranije nije zapažala. Bio je ili zabrinut ili melankoličan, ili i jedno i drugo, ali to u Terrillinoj nazočnosti nije očitovao. Jedino kad je bio uvjeren da je sam, prepuštao se takvim raspoloženjima.

*145

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Terrill je nastojala da, kad god joj se za to ukaže prilika, viri kroz pukotinu između brvana na stijeni njene izbe, u vrijeme kada je, navodno, bila u postelji, a Pecos sjedio ispred vatre. S njim nešto nije bilo u redu. Dosadio mu je miran život na ranču Lambeth? Na tu pomisao Terrill bi se sledila i čeznula da se nešto dogodi, da razbojnici otjeraju njihovu stoku, da netko dođe, pa bio to i strašni Breen Sawtell, ili glavom Don Felipe. Međutim, sve je to služilo samo da još jače rasplamsa vatru njene ljubavi, sve dok nije osjetila da je ta vatra proždire. Dugo je djevojka njegovala vjeru da je dostatno naprosto imati Pecosa pored sebe. Ali, s vremenom se pokazalo da nije tako. To joj je pokazalo jedno od njenih posebno ćudljivih raspoloženja. Naime, Pecos uopće nije podnosio da ga netko dotakne a nekmoli da ga golica. Terrill je to slučajno zapazila i u nekoliko se navrata koristila tobože dječačkom navikom da se iznenadno pri- krade Pecosu iza leđa i svoje mu snažne prstiće zabode u rebra. Učinak je uvijek bio izvanredan i to ju je toliko zabavljalo da joj je igra postala neodoljiva. I tako je Pecos jednom komušao kukuruz, a Terrill mu se neopazice, mačjim korakom, privukla iza leđa. Nalazio se iza obora, gdje je sjedio na jednoj vreći. Sambo je donosio kukuruz s njive i svoje tovare spuštao pored Pecosa. Obojica su bili neizmjerno ponosni na svoju njivicu i kukuruz što im je lijepo uspio. Bio je lijep, topao dan. Pecos je sjedio u košulji, komušao i kukuruz bacao na gomilu što se žutjela. Terrill se privukla, tiša od miša. Našla se tik iza Pecosa, a da on ništa nije osjetio. Potom je opružila svoje male, preplanule ruke, s prstima nalik na orlove kandže, i s divljom radošću zabola mu ih među rebra. Pecos dreknu, pade s vreće i stane se mahnito batrgati, a Terrill se nađe povrh njega. — Vraže mali! — zahroptao je i zgrabio Terrill.

*146

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Da nije bila u vlasti drugih osjećaja, morala bi se uplašiti. Premda se od njega otrgla, njezina uobičajena okretnost ovaj ju je put izdala. Kako bilo da bilo, nije pretrčala ni dvadeset koraka i već je potrbuške pala. Pecos se sruši na nju, sjedne joj opkoračeno na leđa i zarije joj među rebra svoje duge, čeličnotvrde prste. Iz jednog paroksizma Terrill prijeđe u drugi. I da nije bila škakljiva do krajnjih granica, takav dodir Pecosovih prstiju morao bi je dovesti do ludila. Cijelo se vrijeme nešto derao na nju, ali ona nije razumjela ni riječi. Najzad ju je pljusnuo po ustima i ustao. Ostala je ležati potrbuške sve dok nije došla k sebi. U svemu tome najljepše je bilo što nije bila bijesna, uvrijeđena, niti prestrašena, već jedino beskrajno sretna. Kad je ustala da otrči u brvnaru, dobro je pazila da joj on ne vidi lice. U brvnari se sakrila i stala razmišljati. Jedno je doznala — samo Pecosovo prisustvo više joj nije bilo dostatno. Trik sa škakljanjem bio joj je samo bestidan izgovor da stavi ruke na njega. Međutim, u dubini duše znala je da nije predvidjela tako razorne posljedice i iznenada je počela grčevito plakati. Prenuše je nečiji glasovi. Podigla je glavu s jastuka namočena suzama. Zar je moguće da se Pecos tako rano vratio s tako važna posla kao što je komušanje? Čula je Samba, potom tuđi joj glas i najzad Pecosov. Odmah se požurila u sobu. Sambo je pomogao nekom jahaču da siđe s konja. Shvatila je da je neznanac ranjen ili ozlijeđen jer je spazila krv. Tog je čovjeka već negdje vidjela, po svoj prilici u Orlovskom gnijezdu. Mora da je jedan od stočara koji se nalaze u ovom kraju. Pecosov izgled zaprepasti Terrill još više nego pojava neznanca. Znači tu smo! Nastupila je borba oko stoke, ono što je Pecos očekivao. — Jesi li teško ranjen? — upitao je Pecos.

*147

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ne bih rekao — slabašno odvrati jahač. — Ali, cijelo sam vrijeme krvario poput zaklanog praseta... Mislim da sam izgubio dosta krvi. — Pomozi mu da dođe do klupe, Sambo — naredi Pecos. — Terrille, donesi nekoliko ručnika i kovčežić tvog oca .. . Mauree, zagrij vode i donesi čiste krpe. Pošto je žurno obavila Pecosov nalog, Terrill ne ostade na trijemu da gleda što će se dogoditi, već se povuče u brvnaru i stade osluškivati. Dršćući, naslanjala se na vrata. To isto može se dogoditi i Pecosu. Kakva je ona kukavica! — Dobro je — nekoliko trenutaka kasnije začuo se Pecosov radostan glas — iako ste toliko okrvavljeni, rana nije teška. Jeste li sigurni da još negdje niste ranjeni? — Siguran sam. — Isteklo vam je mnogo krvi i zbog toga ste tako slabi. Sa zadovoljstvom vam mogu reći da ćete se oporaviti već za nekoliko dana. Njegovat ćemo vas. — Imao sam sreće. Točno sam znao gdje je Lambethov ranč, ali mi se činilo da nikad do njega neću stići. — Smijem li vas nešto pitati? — Svakako. Samo, dajte mi da još malo popijem. — Vode ili viskija? — otegne Pecos. — Ovaj put neka bude viski... hvala. Ja sam Watson. Hal Watson. Iz Rockporta. Nekoliko godina gajim stoku. Zbog toga sam i zaradio ovu rupu. — Hal Watson? Već sam čuo to ime — od vrati Pecos. — Jeste li vi čovjek koji je proljetos mladog Lambetha izvukao iz Braseejeva zatvora? — Da, ja sam taj. Zovem se Smith. — Od onda više niste navraćali u Orlovsko gnijezdo? — Nisam. Ali, recite vi meni: držite li vi stoku ovdje na rijeci?

*148

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Držim. Počeo sam s tisuću grla. — Koji je vaš žig? — Karo. Odnosno, bio je, ali sad naliči na zvijezdu — dvosmisleno odvrati Watson. — Karo, a? Da, proljetos sam vidio mnogo vaše stoke. Na nekih pet milja odavde. Po svoj prilici, žigosali smo i nešto vaše junadi. He-he! Ali, nisam vidio zvijezdu utisnutu preko kara. — Sve je to odnedavna počelo. Smithe. Mislim da ta bagra ne radi dugo. — Tko su oni? — Ne znam. Ima bijelaca i Meksikanaca. Na Pecos su došli s istoka. — No... Jeste li vidjeli ljude Don Felipea? — Oni rade uz rijeku. Bar su mi tako rekli u. Orlovskom gnijezdu. Staffordu su zadali mnogo briga. Prodao je svu stoku žigosanu s Y i sad gaji samo onu s dva X. — Ta se stoka miješa s našom. — Smithe, ima nekoliko novih žigova, nad kojima bi se trebalo zamisliti. Ali, da vam najprije kažem kako sam se zadesio tamo... Prije otprilike tjedan dana, pošao sam od kuće sa svoja dva kauboja, jednim Meksikancem i jednim bijelcem, kojega sam onomad unajmio. Rekao je da se zove Stine. Sad mi nije žao što je bio u dosluhu s tom ološi. Imali smo dva tovarna konja. Došli smo do obala iznad Staffordova ranča. Dugo nisam prolazio onuda, pa sam bio veoma iznenađen. Stoke na sve strane, da ti pamet stane, ali ni traga mojim grlima. U jednom ždrijelu našli smo oko pedeset grla, tamo zatvorenih, i nato mi se oči otvoriše. Moj sitan znak u obliku kara bio je preinačen u grubo napravljenu zvijezdu! Možete zamisliti koliko sam se raspalio. Stine me posavjetovao da se vratimo i na to posumnjah u njega. Znate li onu veliku guduru nekih deset milja odavde? Nalik je ipsilonu, ima dva kraka. No, tamo smo naletjeli na onu družinu. Imali smo što vidjeti!

*149

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Na sve strane jure konji, fijuču lasa, muče telad, vonja spržena dlaka. A koliko se iznenadiše kad sam iskočio iz guštare i dreknuo! — Zbilja nas je svakakvih na ovom svijetu! Čovječe božji, morali ste se sakriti i upotrijebiti revolver! — ozbiljno će Pecos. — Iz straha da nekoga ne ubijem, ne nosim revolver. Ali da sam ga imao, taj bi ga put zacijelo upotrijebio. Dakle, oni ne sačekaše da vide jesam li naoružan ili nisam, već odmah stadoše pucati. Stine odmah nestade, a Meksikanac pade pogođen. Ja podbodem konja. Presijeku mi put, pa sam morao okrenuti uz rijeku. Njih dvojica, obojica bijelci, goniše me više od milje, pucajući za mnom da je milina. Bilo je očito da mi žele doći glave. — Ama, nemojte! — suhom ironijom dočeka Pecos. — Vama očito treba dosta vremena da biste shvatili neke stvari! Nije teško pogoditi da niste Teksašanin. — Da, to nije teško pogoditi. Svega sam pet godina u Texasu... Pobjegao sam tim ljudima i jedva spasio glavu. Tek kad sam opazio da sam sav okrvavljen i kad sam se počeo povoditi u sedlu postao sam svjestan da sam pogođen... To je sve. Molim vas još jedan gutljaj. Smrknuta čela, ruku prekrštenih na leđima, Pecos se ushodao po trijemu. Takva izgleda, Terrilli je bio gotovo odbojan. To više nije bio onaj njezin, mirni, nasmiješeni i ljubazni Pecos. Zurila je u njega kao začarana. Sad se neodređeno sjećala nekih činjenica što joj ih je ispričao iz svog života. U te krvave činjenice nije htjela povjerovati ili ih je pokušavala potisnuti u zaborav. Potom se prisjeti njegove pojave u Orlovskom gnijezdu. Tada je, činilo joj se, bio nalik ovom natmurenom Pecosu. — Zlato, nemoj se toliko bojati — reče Mauree, odvlačeći je od vrata. — Poslušaj svoju Mauree. Nikakvo se zlo neće dogoditi. Ja sam vidovita. Dijete moje, nemoj brinuti!

*150

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Uto dođe Sambo, po običaju naizgled posve ravnodušan. — Lijena vještice! Gdje je večera? Gladni smo! — Sambo, kad je stigao Watson, bila sam pri kraju posla. Ubrzo je pao mrak. Sambo potače vatru što je jenjavala, a potom je pomogao Mauree da što prije zgotovi večeru. Terrill se držala podalje od vrata, ali je vidjela Pecosa kako prolazi amo-tamo. Nešto kasnije, Sambo mu doviknu: — Pecose, može li taj čovjek jesti? — Mislim da može, Sambo — odvratio je Pecos, ušavši u sobu, te sjede. — Terrille, žao mi je, ali moram ti reći istinu. — Uvijek si mi govorio istinu, Pecose — ona će molećivo. — U redu. Znaj da ćemo izgubiti nešto stoke. — Čuo sam sve što ti je rekao Watson — žurno dočeka Terrill. — Pecose, ukoliko budemo gubili samo stoku, neću se mnogo zabrinjavati. Stojimo bolje od ostalih rančera. — Eh, moj Terrille, vidi se da još nisi odrastao. — Rekavši to, Pecos na brzinu nešto pojede i iznova pohita van. — Kako se osjećate, Watsone? — Kad mirno ležim, nije mi loše. — Ujutro će vam biti još bolje. Sutra bih htio rano odjahati, pa bih vas htio još nešto upitati. — Kamo ćete, Smithe? — Idem zaobilaznom stazom, ne bih li pri izlazu sunca puškom s ruba litice pozdravio one lopove u guduri. Tamo sam za manje od dva sata jahanja. — Alaj bih volio poći s vama!

*151

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Isključeno. Recite mi gdje, se ta družina točno ulogorila. — Usred gudure, odmah ispod raskrižja. — Dobro. Daleko je od ruba sjeverne litice, ali se ipak nadam da ću nekoga opeći. Uzet ću dvije puške, pa ću isprepadati tu ološ i natjerati ja da pobjegne u rijeku, a nadam se da ću postići i nešto više. Jeste li zamijetili imaju li puške? — Kad bolje promislim... ne, nisu pucali iz pušaka, inače sad ne bih sjedio ovdje. — Tako! A što mi znate reći o Braseeju? — Nema ga više. Ubio ga je gostioničar Jade. — Znao sam da taj neće dugo. A koji je to gostioničar? — Neki novi. Mnogo je toga novog u Orlovskom gnijezdu. Ne biste ga prepoznali. — Što kažete? Što je novo? Je li netko pronašao zlato? — Stafford kaže da je to posljedica općeg napretka u Texasu. Cijena stoci skočila je na deset dolara po grlu. Mnogi smatraju da takvo stanje neće dugo potrajati, ali Stafford smatra da ipak hoće. Tvrdi da je to tek početak novog doba. Vi već znate da nije bilo naročito živo, niti je bilo akcije u doba kad je stoka bila rijetka i jeftina. Ali, ljetos i jesenas stvari su se stubokom izmijenile. Sad se krda kreću prema sjeveru, preko gaza Horsehead u zapadni Texas. Danas je na Stazi Chisholm prava procesija. Komanči su na ratnom pohodu. Texas još nikada nije kupovao toliko stoke od Meksika koliko danas, a paklenski mnogo te iste stoke ukradeno je ili oteto i pognato natrag. Kradljivci, kockari, konjokradice, revolveraši, odmetnici, raspuštene žene, sve stiže i miješa s naseljenicima, stočarima i vojnicima. To je prava seoba naroda Smithe. — Hm. Zaista me iznenađuje. Ali, mislite li da će se sve to osjetiti i ovdje, zapadno od Pecosa?

*152

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Prirodno da hoće! Doduše, Pecos je na zlu glasu, a i zabačen je kraj. Ali, ako će Texas postati stočarsko carstvo, a Stafford glavu daje da će tako biti, onda će u zapadnom Texasu, tamo gdje danas pase tisuću grla, uskoro pasti stotinu tisuća. — Deset dolara po grlu! — Pecos će, pa dugo i tiho zviznu. — To je vraški dobar razlog da čovjek čuva stoku kao oči u glavi. A ja sam to isto rekao svom mladom ortaku, Lambethu. — Smithe, ako uspijete sačuvati polovicu, pa čak i samo trećinu svoje stoke, smatrajte se bogatašem. — Ne dospijevam izbrojati svu telad koju žigošem, ali po takvim bi novostima trebalo... A čujte, ne rekoste mi kako je ta situacija djelovala na Orlovsko gnijezdo? — Naselje se naprosto probudilo, Smithe, Sad u njemu ima više od dvadeset obitelji, ne računajući Meksikance. Otvorila se još jedna prodavaonica. Prijevoznici dolaze svakog tjedna. I najzad, ali ne i posljednje, uspostavljen je zakon! — Zakon? Što time želite reći? — nakostriješi se Pecos. — To što sam rekao. Zakon! —Teksaški jahači? — Ne. — Šerif? — Ni to. Došao je nekakav mali, debeli čičica. Kaže da se zove sudac Roy Bean. Podigao je sebi kuću nedaleko od lokala što ga je držao Brasee, sjećate li se gdje? I taj je sudac na kući objesio napis, i to veliki, da ga svatko dobro vidi: »Sudac Roy Bean — zakon zapadno od Pecosa«. — Zakon zapadno od Pecosa — s nevjericom ponovi Pecos. — Za ime božje! Je li taj Bean udaren mokrom čarapom po glavi?

*153

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pa, tako se čini. Sebe je proglasio za šerifa, suca, sud i zakon. Nitko ne zna ima li kakva pismena ovlaštenja od vlade. Jedan je zatražio da mu pokaže svoje isprave, a sudac mu, umjesto odgovora, tutnuo pod nos revolverčinu, golemu poput topa. Ali, to još nije sve. Uza to, vodi i gostionicu i on je osobno za šankom. Prekida suđenja da bi točio piće i prekida točenje da bi sudio. Drži i kockarnicu, ali on upada u igru samo da bi hapsio varalice. Sto mu gromova, gotovo sam zaboravio! Pored svih tih aktivnosti, on stigne biti i matičar. — Što, zar je i svećenik? — dreknu Pecos. — Ne, on to ne tvrdi. Samo kaže da je to njegovo pravo kao pravnika i moralna obaveza prema zajednici. — Sudac Roy Bean!... Eh, morat ću posjetiti tog čovjeka... I on vjenčava? Neka me vrag nosi! Mislim da se sada mogu oženiti... ukoliko me Mary Heald bude htjela!

*154

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

12. Umalo nije vrisnula. Rukom je morala sebi začepiti usta. Mogao je biti i histeričan smijeh, no Terrill je vrlo dobro znala da u njemu ne bi bilo ničega smiješnog. Odletjela je u svoju sobu spotakla se i gotovo pala u mraku, zakračunala je vrata i prepustila se tipičnom bijesu razbjesnjele žene, od kojeg se uplašila. — Da se oženi! — planula je divlje, u mraku bacajući ćebad s kreveta i mlateći u prazno. — Onu Healdovu? A ja sam mislila da ju je zaboravio! Kučka jedna nevjerna i bešćutna! Da, dobro mi je majka govorila, takvih se valja čuvati!... Ali, ja sam njegov gazda. On radi za mene! Ortakluk — šipak! Moja zemlja, moja stoka! Ni jednu drugu ne smije oženiti, osim... Oh! Oh! Spustila se na koljena i glavu zagnjurila u jastuke. Pecos nema pojma da je ona žensko stvorenje i da mu može postati supruga. A tko je taj koji će Pecosu reći koliko ga Terrill Lambeth voli i obožava, daleko više nego što bi to ijedna druga žena mogla? Iznova je spopade već znana muka, ovaj put tisuću puta jača, pojačana novootkrivenom pratiljom ljubavi — ljubomorom. Bijahu joj to najteži trenuci u životu. Odjednom se začu kucanje na vratima. Ona sva zadrhti, pa se ukoči. — Terrille, jesi li već legao? — začuo se Pecosov zabrinut glas. — Ja... je-esam... — izmuca Terrill. — Što je tebi, dijete? Kao da si promukao. — Uložila je svu snagu u veličanstvenom naporu. — Zato što mi je glava ispod ćebadi — uspjela je jasno odgovoriti. — Što želiš, Pecose? — Ništa naročito. Htio sam malo porazgovarati s tobom. Watson me je zabrinuo.

*155

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ustat ću i obući se — bezbojno će Terrill, u sebi proklinjući svoju glupavu obmanu. — Ne, nemoj, doći ću ja unutra… Na Terrillin užas, izazvavši strašnu navalu krvi, u trenutku kad je Pecos gurnuo vrata, zasun pade; vjerojatno nije bio dobro nabačen. Pecos uđe. — U tvojoj rupici mračno je kao u rogu — otegne on. — Pazi, sad mi pade na pamet da još nijednom nisam ušao u tvoju sobicu. Čudan si i smiješan mladić. Kako je u tome uspjela, nije znala. Jedino je bila svjesna da se, u trenutku kad je Pecos, spotičući se, sjeo na njen krevet, našla na drugom kraju postelje, do brade pokrivena dekom. — Sinko, samo sam ti htio reći da ću još prije zore odjahati, i da ću se nešto duže zadržati. — Ali, Pecose... ne... ovaj, ne bi trebao ići — uzvikne Terrill. — Pazi, ortače. Čini mi se da nam se loše piše. Računao sam na to. Drugog izlaza nema. Moram se s tim sučeliti. Kakva je korist od uzgajanja stoke ako je nismo u stanju sačuvati? Da si mi potreban, ili da je opasno da te ostavim ovdje, poveo bih te. Ali, poći ću, po mraku, a jahat ću vraški brzo. A ti znaš koliko Cinco može potegnuti! Devedeset i devet posto sigurno je da ću se ipak brzo vratiti, ali, Rille, mrsko mi je to reći, no ako se meni što dogodi, te se ne vratim, ti me samo neko vrijeme pričekaj, a onda pokupi Watsona i Crnce i pođi u Orlovsko gnijezdo. Razumiješ? Bila je zanijemila. Morala se oduprijeti nagonu što ju je ludo tjerao da mu se baci oko vrata. Da ga zadrži kod kuće! Pitala se bi li joj to uspjelo. — Znao sam da ćeš se prestrašiti — on nastavi. — Evo ti moj pojas s novcem. Sakrij ga ispod kreveta. U slučaju da se više ne pojavim, tvoj je. I savjetujem ti da u tom slučaju odeš iz ovog kraja.

*156

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Da ostavim svoj dom! — dahne Terrill. — Nego što! Ali, ne budi takav, Terrille. Učini to jedino u slučaju da se nešto dogodi. I... ovaj... znaj da sam te mnogo volio, momče... To je sve, drugo ti nemam reći. A sad zdravo i laku noć. Ruka mu segnu k njenoj glavi, prsti mu se uhvatiše njenih kosa i on ih, po staroj navici, malo cimnu. Potom ode. Terrill se nađe ponesena takvom burom osjećaja da je mislila da će je zagušiti. No, čuvstva je ne ubiše, i ona zaključi da je, po svoj prilici, ogrubjela. Težak pojas s novcem ležao je preko nje, nalik ruci koja je miluje. Terrill ga opipa. Debeo je i mekan — prepun banknota. Kako je došao do toliko novca? Sjetila se Pecosove priče o dvojici kauboja s kojima je žigosao nežigosanu stoku, a koji su ga prevarili tako što su zapravo prežigosavali blago. Bila je to golema razlika. Nežigosano grlo pripadalo je svakome, u najmanju ruku svakom posjedniku stoke. No, prežigosavati stoku, nema sumnje, bila je krađa. Svukla se i legla, prethodno se opasavši teškim pojasom. Njegova težina, ili pak njezina spoznaja da na sebi ima nešto što pripada Pecosu, uznemiravaše je, te pojas konačno strpa pod jastuk. Tada je usnula i u snu je stadoše proganjati strašni snovi — kako Pecosa hoće objesiti kao stokokradicu, a ona je izjahala na Cincu, jaše da se sve ruši i stiže na vrijeme da ga spasi ispod same omče. Na veoma romantičan način i na njezino veliko zadovoljstvo uspjeli su pobjeći, ali je pošto se probudila san produžio mučiti Terrill i na javi. Upravo je iznova tonula u san, kad začuje šum nečijeg tihog pada na trijemu. To je Pecos skočio sa svoje potkrovnice. Terrillin prozorčić nalikovao je maloj sivoj mrlji na crnilu stijene. Podigla se na koljena da izviri van. Zvijezde su blijedjele. Svanut će za manje od dva sata. Pecosovi su se koraci jedva čuli, a nakon dužeg vremena Terrill ču kako se udaljava stazom. Odjahao je na svoj smr-

*157

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

tonosni zadatak. Prestravila se, ali, usprkos tome, slutila je da će se na pljačkaše s riječnih obala spustiti teška nesreća. Ni njen otac, ni Sambo, ni bilo koji stočar između gaza Horsehead i Rio Grandea nikad nisu predstavljali neku prepreku kradljivcima stoke. Ali, Pecos je bio čovjek drukčijeg kova. Ušuljala se natrag u krevet i budna ležala do zore, kad je zapala u polusan. Probudila ju je Mauree. — Rili, jesi li živa? Ili si se pak ugledala na gradske lijenčine? Na taj se poziv Terrill odmah htjede pojaviti, ali trebalo je najprije sakriti Pecosov pojas. Baš je težak. Pogleda ga na svjetlu — dobrano je zadebljao. Oh, kad bi je Pecos htio oženiti i odvesti u Rockport na bračno putovanje! U tom trenutku više nije postavljala pitanje otkuda Pecosu toliki novac. Poslije doručka je izašla na trijem da vidi kako je gost ranjenik proveo noć. Sjedio je i ispijao šalicu kave. — 'Brojutro, gospodine Watson. Kako ste? — Zdravo momče! — dočeka je stočar. — Sve u svemu, nije loše. Malo sam slab, ali oporavit ću se. — Drago mi je da se oporavljate. — Znaš kako je, imao sam sreće. Imao sam zaista brza konja. Mislim da je u stanju svakome uteći. — Hm! Vidio sam vašega konja. Krasna je to životinja. Ali, Cincu nikad ne bi utekao. — Cinco? Je li to tvoj konj? — Oh, ne. Kamo sreće da je moj. To je Pecosov konj. — Tko je to Pecos? — zainteresira se Watson. — Pecos Smith, moj ortak. — Smith! Ah, tako! Nikad nije spomenuo svoje ime. Gle, gle! — Jeste li čuli za Pecosa?

*158

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Jesam. Samo se pokušavam sjetiti gdje. Ali, jutros mi je magla u glavi, vrti mi se... Tako, ti si mladi Lambeth, je li tako? Poznavao sam tvog oca. Imao sam posla s njim. Bio je to krasan čovjek, ali prepošten za ovakav kraj. Je li točno da su ga ubili Indijanci? — Nije, gospodine Watson — tužno odvrati Terrill. — Ubijen je strijelom Komanča, ali ga nisu ubili Komanči. — Tako kažeš! Prvi put čujem. Da, svakakva je zla na Pecosu. Prije nego počnemo na miru raditi, mnogo ćemo toga još pretrpjeti. Prije nego u ovom kraju krene kako treba, bit će još gore nego je sada. — Trebali bismo se udružiti. — Lambethe, to nije loša ideja. Ali, još nismo spremni za to. Kraj je prerijetko naseljen. Svega je nekoliko stočara i jahača. Područje je prostrano. Predaleko smo jedan od drugoga. Presiromašni smo da bismo mogli unajmiti kauboje. Sve mi se čini da se, barem za sada, moramo čuvati metka. Bar još neko vrijeme moramo tako, a kasnije ćemo vidjeti. Terrill uzdahnu. Možda je rančer u pravu. — Dok vi jučer niste došli, mjesecima nismo vidjeli niti jednog jahača, a ni Indijanci se cijeloga ljeta nisu pojavljivali. Gotovo sam zaboravio da živimo na divljem Pecosu. — Eh, momče, ne raduj se, sve će se odjednom svaliti — nasmije se Watson. — Ne bih želio biti ptica zloslutnica, ali strah me je da... Hej, što je onom tvom crnji? Iz pravca obora trkom je jurio Sambo. Čim ga je spazila, Terrill je znala da nešto ne valja. Prva joj je pomisao bila — Pecos. Ne, on se treba vratiti oko podneva, ili još kasnije. Sambo dotrča do trijeme. — Gospodine Rili... nekakvi jahači... idu — Crnac će zadihano, pokazujući uz kotlinu, prema stazi što je vodila k rijeci.

*159

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Terrill priđe rubu trijema. Spazila je konje i jahače. Nabrojala je petoricu jahača i nekoliko tovarnih konja. Nadolazili su stazom. Bili su oko pola milje daleko. Bila je to slika koje se njen otac uvijek plašio, i taj je strah prešao i na Terrill. Ovaj put, međutim, nakon prvog neugodnog dojma, Terrill se drukčije ponese. Ako se uspaniči, to Pecosu neće donijeti nikakve koristi. Uostalom i ona je iz Texasa, a uz to i Pecosov ortak. Promatrajući jahače koji su nehajno prilazili, razmišljala je kakvi su i što žele i shvatila da neće smjeti sebi dozvoliti da s njom lako iziđu na kraj. Za cio svijet ona je sveudilj mladi Terrill Lambeth, sin pukovnika Lambetha, pa će takvu ulogu i odigrati. — To nisu kauboji — Sambo će sigurnim tonom. — Druge nema, no da ih primite — dometne Watson. — Što ja znam — odvrati Sambo. — Zašto naiđoše baš kad nema Pecosa? — Pa, nekako preslobodno idu, ne sklanjaju se — zamišljeno će Terrill. — Možda su to novi stočari o kojima je govorio Pecos. — Ili su pošteni ljudi, ili hladnokrvne lopuže. Kad su se jahači našli iza drveća i staje, Terrill otrča u svoju sobu. Svukla je laganu bluzu, brzo navukla širok kaput i zakopčala ga do grla. Potom je utakla revolver u džep na boku. Duga je cijev virila iz jedne rupe i bila je duža od ruba kaputa. Ali, možda je baš tako dobro, pomislila je. Potom zastane, da malo promisli. I Sambo i Pecosa, a i ona, oduvijek su iščekivali nezvane goste. U redu, neka sada dođu. Što god htjeli, ona u prvom redu mora sakriti svoj spol, a u drugom suočiti se sa stvarnošću onako kako i dolikuje Pecosovu ortaku. Izašla je na trijem. — Gdje su? — upita. — Ili se nešto dogovaraju, ili će tamo ostaviti konje — reče Watson.

*160

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Eno ih, idu pješice. A na sebi imaju tovar oružja — reče Sambo, koji je stajao ispred trijema. Potom se vrati i sjede na stubište. — Gospodine Rili, ovo nije prijateljski posjet. — Uto i Terrill spazi pridošlice. — Jednoga dobro znam — ona će brzo. — Breen Sawtell. — I ja ga poznajem — prihvati Watson, ne baš ravnodušno. — Ljetos sam ga upoznao u Orlovskom gnijezdu. Pričao je o krupnim poslovima sa stokom... Ne bih rekao da mi se dopao, Lambethe. Terrill se sitno nasmije, čim se oslobodi svake i najmanje napetosti. — Ni ja ne bih rekao da mi je naročito mio. — Je li već bio ovdje? — Dvaput. Posljednji put sam se krio sve dok nije otišao. Sawtell je novi ortak Don Felipea. Značajno zviznuvši, Watson ušuti. Terrill je promatrala približavanje posjetioca. Dobro se sjećala visokog Sawtella, njegove košulje, zasukanih rukava, crne odjeće i sombrera, dugih brkova i duboko usađenih crnih očiju. Njemu zdesna gazio je malešan debeljko, rumenih obraza i svečana držanja. Ostala su trojica bili kauboji, mladi, zarasli u brade, tvrdih lica, po ničemu drukčiji od prosječnih kauboja iz zapadnog Texasa. Svi su bili naoružani do zuba, osim Sawtella, koji je imao samo revolver na boku. On stade na desetak koraka od trijema i očima kao u guštera prijeđe po trojici pred kućom. — Zdravo, ljudi. — Odzdravio mu je samo Watson. Trenutak kasnije, Sawtellova se pažnja usmjeri na ranjena stočara. Kad se Sawtell još za nekoliko koraka primakao trijemu, onaj zdepasti neodlučno zakorači naprijed. Terrill je otvorila četvore oči — i sve je zapažala. Uočila je da se samo Sawtell ne drži nevoljko.

*161

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Poznajemo li se? — upita Sawtell, svojim pohlepnim očima zureći u Watsona. — Upoznali smo se ljetos u Orlovskom gnijezdu. Ja sam Watson — kratko odgovori stočar. — Da, svakako, sjećam se. Htio sam s tobom sklopiti posao, ali ti si htio samo gotov novac... Nešto si blijed; jesi li bolestan, što ti je? — Nije ni čudo. Jučer me raniše. Išao sam pregledati stoku i naletio sam na nekakve bandite. Za dlaku sam spasio kožu. — Sawtellov se izraz lica nije mnogo promijenio, ali i ono malo ne izbježe Terrillovu oku. — Ranjen! Razbojnici!.. A gdje, Watsone? — Na nekih deset milja niz rijeku. Pobjegao sam im i stigao ovdje, gotovo mrtav. — Ta-a-ako. Bio si sam? — Ne, nisam bio sam. Imao sam dva kauboja, jednog Meksikanca i nekog Stinea. Nestali su čim su čuli prvi pucanj. — Činilo se da Sawtell nešto pretura u mislima. Terrill pogodi što će sad upitati. — Radi li se o družini iz kraja niz rijeku? — Ne bih rekao. Bilo je nekoliko bijelaca i nekoliko Meksikanaca. To je neka nova družina najverovatnije s one strane rijeke. — Bit će da je tako. Pojavljuju se posvuda. — Sawtell se potom naglo okrene prema Terrill. — Čuj, Lambethe, rekoše mi da si se uortačio s nekim Hodom Smithom. — Ne Hodom već Pecosom, tako se zove — odgovori Terrill. — Gdje je sada? — Vani — kratko odgovori Terrill.

*162

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Kad će se vratiti? — Tko će to znati. Možda za tjedan dana. — Bille — obrati se Sawtell zdepastom — mislim da je Smith tip kojeg tražimo. Kod Healdovih kauboji su ga zvali Pecos. — Čini mi se da postoje jedan Hod Smith i jedan Pecos Smith — zamišljeno dočeka zdepasti. — Ne smijemo ih pobrkati. Smith kojeg mi tražimo onaj je koji ti je ubio brata i koji je s Williamsom i Adamsom prežigosavao stoku. — Dakako. I upravo smo njemu na tragu — samopouzdano će Sawtell. — Oprostite, ali ako mene pitate, reći ću vam da ste sasvim sigurno na krivom putu — umiješa se Watson. — Po čemu sudiš? — skoči Sawtell. — Dovoljno je to što sam vam toliko rekao. — Nama je zaista dovoljno. Jeste li prijatelj Hoda Smitha? — Ja tog Hoda Smitha ne poznajem. — Ljudi, mogli smo i pretpostaviti da ćemo naići na ovako nešto — obrati se Sawtell svojim ljudima, šireći ruke. — Vi se samo smjestite, raskomotite se. Diži se, Crnjo — on će Sambu, šutnuvši ga nogom. Daj nam da štogod pojedemo. — Ako naredi gospodin Lambeth — tmurno odvrati Sambo. — Momče, naredi tvom kuharu da nas nahrani. — Idi do vraga — polako će Terrill, sa svog mjesta u dovratku. — Ha, zar ovdje nema južnjačkog gostoprimstva? — Za tebe, ne! — Dobro, onda ćemo se sami poslužiti. — Sawtell se okrene zdepastom.

*163

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Bille, ovo je mladi Terrill Lambeth, momče, Bili Haines je šerif iz Novog Meksika. Terrill odmjeri Billa Hainesa. Ne bi bio antipatičan da nije bio u lošem društvu. Premda je izigravala dječaka, Terrill je na situaciju gledala ženskom intuicijom, pronicljivošću što je daje ljubav. Haines je imao glatko, ponosno čelo. Smijeh mu je bio prostodušan; ali su se njegove sive oči samo na trenutak srele s Terrillinim prodornim pogledom. — Drago mi je, mladiću. — reče dobroćudnim glasom. — Jeste li vi rančer? — upita Terrill. — Bio sam ranije, sinko. Sad sam u službi građana. — Jeste li došli uhapsiti Pecosa Smitha? — Jesam, ukoliko je to taj Hod Smith. — Onda bolje idite i izbjegnite neugodnosti, jer Pecos Smith je samo Pecos Smith. — Breen, ovaj junačić ima petlje — zabrunda Haines. — Dobro, onda uhapsi i njega — bučno se nasmije Sawtell. — Ionako je u dosluhu sa Smithom. — Samo neka pokuša! — plane Terrill. — Vidi ti malog! — Oprostite, gospodo — nato će Watson — očito potaknut Terrillinom odvažnošću — Je li ovo službeni nastup? Nisam čuo da zapadno od Pecosa postoji šerif. To, doduše, nisu moja posla, najzad, Lambetha i Smitha poznajem taman toliko koliko i vas. Ali, slutim da ste se našli na krivom tragu. — Gospodine Watsone — naceri se Sawtell — s obzirom da ste stočar s Pecosa, reći ću vam kako stoji stvar. Dakle kauboj Smith jahao je za Healdove. Bio je umiješan u sumnjiva posla, kojima su se bavila dva jahača, Williams i Adams. Moj brat je odjahao do ranča Healdovih i od njih zatražio da otpuste Smitha. Za svoj je trud dobio metak. Ubijen je mučki. Zatim je taj Smith pobjegao u

*164

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

gustiš. Njegovi su ortaci tjerali mala stada na jedno tržište u Novom Meksiku. Gonili su po stotinjak grla, dijelom žigosanih, a dijelom nežigosanih. Najviše oštećen bio je Beckman. Ja sam kod njega bio nadzornik. Kad je potkradanje trajalo već otprilike pola godine, Beckman uze tri dobra jahača i pođe u guštare oko Pecosa, tragom Williamsa i Adamsa. Bilo je to u području oko jezera Alkali, s one strane rječice Tayah. No, nisu se vratili, niti smo išta čuli o njima. Nato smo Haines i ja, s našim ljudima, krenuli tragom. Nađosmo šest leševa u raspadanju. Na jednom je bila omča oko vrata. Bio je to Williams. Po prednjim zubima prepoznasmo Adamsa, a po odjeći Beckmana. Adams je bio ubijen metkom, a Beckman je imao strijelu zabodenu među rebra... Ali, vraga! Nisu ga ubili Komanči! Na jednoj konjskoj strvini bilo je pobodeno nekoliko strijela. Prema onom što smo našli, evo što smo zaključili: taj Pecos Smith logorovao je sam. Nije odlazio sa svojim ortacima. Očekujući ih da se vrate nakon gonjenja stoke, naišao je u trenutku kad je Williams već visio, a Adamsu su upravo stavljali omču. Nastala je pucnjava i Smith je jedini preživio. Postarao se da posvuda pobode strijele, kako bi zločin izgledao kao djelo Komanča. Zatim je od mrtvaca uzeo novac i otišao. Išli smo stazom uz rijeku do Orlovskog gnijezda. Tamo smo doznali da je nekakav jahač, koji je odgovarao Smithovu opisu, naišao u proljeće, razvalio Braseejev zatvor, u kojem je ovaj mladić Lambeth zbog nečega sjedio, pa su njih dvojica i ovaj Crnac došli ovdje, na ovaj ranč. I, kao što vidite, lako je izračunati koliko je dva i dva. — Sawtelle, poslušajte što ću vam ja reći — temperamentno dočeka Watson. — Ovaj Pecos Smith nije onaj koga tražite. — A zašto ne bi bio? — Tu mora da je nešto pogrešno. — Vraga pogrešno! Zar nije platio visok otkup za mladog Lambetha. Dvije stotine dolara! Lambeth je bio u

*165

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

zatvoru zbog duga. Meksikanac reče da je Smith imao vreću novčanica. — I to može biti. Ali, to nije bio ovaj Pecos Smith. On je Teksašanin, koji se neće upuštati u prežigosavanje stoke i umorstvo radi novaca. — Po čemu vi, do vraga, sudite da to nije Hod Smith? — naljuti se Sawtell. — Pa, dokazati ne mogu. Ali, kladio bih se da nije. Dapače, ne bih volio biti u koži onome koji će ga za sve to optužiti, ne bih ni za milijune. — Ne biste, je li? Watsone, niste mnogo uvjerljivi. Kako možemo biti sigurni da i vi niste u dosluhu sa Smithom? — Sawtelle, pored ostalog vi ste i prokleta luda — raspali se zaprepašteni Watson. — Ja sam pošten rančer, i to zna svatko na ovoj rijeci. — To vi tvrdite! Ali mi ne znamo ... — Breene, suviše žuriš — mrzovoljno ga prekide Haines. — Već sam ti rekao da ćemo možda uhvatiti zrak. Ukoliko je ipak tako, bolje da promislimo prije nego krenemo u dalju akciju. Nato se Sawtell toliko razbjesnio da stade gaziti goredolje, sipajući kletvu za kletvom. Bio je tvrdoglav i temperamentan čovjek. Očito je čvrsto odlučio nešto poduzeti i nije htio odstupiti od svoje odluke. Terrill je bila užasnuta spoznajom, da je Pecos upravo taj koga ti ljudi traže. Zaista je bio stokokradica. Sav onaj novac bila je zajednička zarada trojice kradljivaca koji su tuđoj stoci mijenjali žigove. U Pecosovoj priči ispušteno je nekoliko detalja, koje je sada saznala iz onoga što je kazao Sawtell. Terrill nije bilo teško to uočiti. U srcu ju je nešto mučno i gadno zaboljelo. Je li moguće da je čovjek kojeg ona voli lopov? Nešto ju je gonilo da se trkom izgubi, da se sakrije negdje gdje nitko neće gledati njenu bol, ali se to nije usudila učiniti, znajući da bi se Pecos mogao pojaviti, a ona mora biti nazočna njegovu susretu s tim ljudima. Na pomisao

*166

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

na taj susret, sva se stresla. Morala se prisiliti da se ne miče s mjesta na kojem se nalazila. — Haines, bojiš li se privesti ovaj posao kraju? — upita Sawtell, pošto je završila njegova tirada bijesa. — Nije me strah, ali ne želim hapsiti ljude za koje ne znam ni tko su ni što su. S tim možeš biti načistu — odlučno odgovori Haines. Vidjelo se da Sawtellu smeta nazočnost ostalih. Bjesnio je, grickao dugi brk i mrko gledao svog saveznika, kao da na njemu sluti još neke nepredvidive obrate. — Najzad, novac je ono glavno što tražimo — napokon provali, iz njega kao da je riješio skinuti masku. — Slažeš li se s tim? — Da, slažem se. U tome da se dokopamo novca ima najviše smisla. Zašto se toga odmah nisi sjetio? — Nije važno... Sve mi se čini da je novac tu, pred nama, u toj brvnari — uspaljeno će Sawtell. — A nađemo li ga, imat ću dokaz da smo na tragu Hodu Smithu. — Je li, siguran si? Sawtelle, ali to meni nije dovoljno. Kako će novac biti dokaz? — Kupovao sam od Adamsa i Williamsa. Platio sam im za svu onu stoku. A poznajem svaku svoju novčanicu. He-he! Što kažeš? Haines je bio ne samo kao gromom pogođen, već je u njemu postupno rastao bijes. — Ako je to točno, onda imam paklenski mnogo toga reći! — Pa, točno je, a ti kako hoćeš. Jeftino sam kupovao ukradenu stoku, znajući da ću na njoj zaraditi. Naravno, kanio sam poći za Adamsom i Williamsom, da im oduzmem svoj novac. Savjetovao sam im da se čuvaju gradova, da kradu što više stoke i da štede novac. Oni su se toga pridržavali. Svoj bih plan glatko proveo u djelo. Ah, dok mene nije bilo, jedan Beckmanov kauboj naletio je pravo

*167

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

na Adamsa i Villiamsa kad su opet gonili jedno stado stoke. Oni ga ubiše. Zato je Beckman pošao u potjeru za njima. Što je dalje bilo, čuo si. — Sawtelle, sve to smrdi — prosvjedovao je Haines, sav crven u licu. — Zašto? Zar nisam imao posla s običnim lopužama. — Jesi. I bilo bi opravdano da si ukradenu stoku kupovao da bi se njom poslužio kao dokazom. Ali, ti si je kupovao da njom trguješ! Što bi na to rekli stočari čiju si stoku kupovao? — Baš mi se fućka što bi rekli! Neka ih vrag nosi! Da se nešto doznalo, dopustio bih im da uzmu svoju stoku natrag... Imaš li još kakvih pitanja? — Sve i da imam, ne bi mnogo koristilo. — Ovamo smo došli pronaći novac i objesiti tog Hoda Smitha, pa ćemo to, pobogu, i učiniti! — tresne Sawtell, mrka lica. — Sawtelle, strah me da nam, sve dok ti stvar budeš držao u svojim rukama, ni jedno ni drugo neće poći za rukom. — odgovori Haines ironično i sa samopouzdanjem. — Odjednom Sawtell trgne revolver i turi ga Sambu pod nos. — Crnjo, želiš li da te ubijem? — Ne, gospodaru. To svakako ne tražim — odvrati Sambo, kolutajući očima. — Onda se okreni i zabij tu crnu njušku u onu gredu — naredi mu Sawtell. — Hej, Same, donesi konopac. Brzo... Eno ga tamo na sedlu... Vas dvojica svežite ovog Crnca za gredu. Dobro ga stegnite. Za tili čas Sambo je bio svezan, pa se Sawtell okrene Watson u, koji je, blijed i miran, sjedio na krevetu na

*168

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

trijemu. Watson malo trepnu kad se Sawtellov revolver nehajno okrenuo prema njemu. — Ovome svežite ruke i noge. — Čuj, Sawtelle, to je već previše. Ranjen sam, a osim toga, po strani sam od svega ovoga. — Vraga si ti po strani .. . Svežite ga! Rančerovo dalje posredovanje bilo ja uzaludno. Tri kauboja ga u tren svezaše za krevet na kojem je sjedio. — A sad — nastavi vođa — ti Sam, i ti Jack, pođite do rijeke. Ispod one stijene je staza. Sakrijte se u grmlju i zaustavite svakoga tko naiđe. Ackeru, uzmi konja pa skoči do onog gustiša tamo gdje staza izbija iz ulaza u kotlinu; Sakrij i konja i sebe, i zaustavi svakog jahača koji naiđe. Jeste li razumjeli? — Jesmo, ali mislim da bi bilo bolje da svi povedemo konje — odvrati Sam. — U redu, ako vam je tako lakše. Samo požurite — zaključi Sawtell i vrati revolver u korice. — Bille, sad ćemo ti i ja dobro pročešljati ovu brvnaru.

*169

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

13. Sva klonula, rastrgana bolom i upola ošamućena patnjom zbog nove sumnje u Pecosa, Terrill je, zamagljenih očiju, gledala što se zbiva i slušala razgovor između Sawtella i Hainesa. Ali, u trenutku kad je Sawtell rekao da će pretražiti brvnaru, djevojka svlada svoju zasljepljujuću slabost. Nije važno što je Pecos nekad bio — važno je da je sada pošten i zlatan. Spasio ju je nekoliko puta, njezin je ortak i drug. Pa čak i da su neke, stvari, koje su o njemu rečene, i istinite, ona ga toliko voli, takvom divnom ljubavlju, da će se boriti za njega i s njim podijeliti udes. — Hajdemo, Bille — odjeknuo je Sawtellov glas, a pod njegovim teškim čizmama zaškripaše podnice na trijemu. — Ja ne idem. Pretražuj sam — zlovoljno odvrati Haines. Njemu se situacija nije dopadala. Gledajući neslaganja među njima, u Terrill vrcnu nada. — Sto mu gromova, ti si odjednom šenuo. Mozak ti ispiše vrane — s gnušanjem frknu Sawtell. — Dao sam se unajmiti da uhapsim jednog zlikovca, a ne da stavljam glavu u torbu tako što ću njuškati po tuđoj brvnari. Kažem ti, ako ovdje netko dobro ne otvori oči i ne pripazi, može ti se dogoditi da ti se najednom nađe revolver zabijen u trbuh. — Oh, kretenčino jedna! Momci čuvaju jedine dvije staze što vode u kotlinu. Nitko nas ne može iznenaditi. — To ti misliš! Ali, više se ne pouzdajem u tvoj sud. — He, ne uzdaš se ti više u sebe, u tome je stvar! Taj ti je pjegavi stočar rekao dvije tri riječi, i ti se odmah skukavčio. — Sawtelle, takvim primjedbama nećeš pripomoći da dovršimo posao — odgovori Haines.

*170

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— To i ja vidim. U redu, sam ću obaviti posao, dok udariš dlanom o dlan. — Ho-ho! Hainesov ironični smijeh još više produbi nastali jaz. Terrill je sada bila sasvim sigurna da će se između ove dvojice izroditi sukob. — Haines, ovaj vas je čovjek cijelo vrijeme vukao za nos, a sada, na kraju, želi vas prevariti — ubaci Terrill. — Šerif se sav strese, kao da je njegovim tijelom prošla struja. — Dijete, ne pričaš mnogo, ali kad gukneš, onda je to nešto o čemu valja porazmisliti. — uz tvrd smijeh dobaci Haines. — Lambethe, začepi gubicu ili ćeš dobiti takve batine da će ti se usositi majčino mlijeko — zareža Sawtell. — Haines, dat ću ti još jednu priliku. Hoćeš li pomoći da se nađe novac? — Bah! Ti si šenuo, Sawtelle. Da je taj Hod Smith ikad imao novac, on bi već davno nestao. Pa gotovo je šest mjeseci prošlo od prodaje posljednjeg krda! — Priznajem da nade nisu velike, ali kažem ti ako nađem novac, ti sigurno nećeš dobiti ni prebijena krajcara. — Vraga paklenog neću dobiti! Samo ga ti nađi, a ja ću ti već pokazati hoću li dobiti ili neću! — Sawtell ga je dugo gledao. — Mogao bi se iznenaditi, i to smjesta — odvratio je, izmijenjenim tonom, potom se okrene i zakorači prema vratima. — Miči mi se s puta, Lambeth — on naredi. Umjesto odgovora, Terrill ispruži ruku s revolverom što ga je izvukla iz džepa i napne kokot. Sawtell ustukne. — Zaboga!... Gle, Bille!... Mali je potegao revolver na mene. — Šerif se požuri da se udalji od Sawtella.

*171

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ne dopuštam vam da ulazite u kuću! — zazvonio je Terrillin glas. Snazi njene odlučne volje dadoše poticaj blizina onog čovjeka, njegov surov izgled, zakrvavljene oči i ljuto zaprepaštenje na njegovu licu. Ukoliko pokuša ući, kanila ga je ubiti. Istog je trenutka spopade strah da će kokot pasti na praznu komoricu. — Tako! Lambeth, sad pokazuješ tko si i kakav si. Balavi suradnik razbojnika i ubojice, je li tako? — Breene Sawtelle, ne sumnjaj da sam Pecosov suradnik — plane Terrill i povuče obarač. Kokot pade uz oštar, metalan zvuk. Sawtell trepne. Terrill iznova nategne kokot. — Pazi sad! Ubit ću te ... Ne možeš ... Sawtellova ruka munjevito sunu uvis da revolveru promijeni pravac. Terrill vrisne i povuče obarač. Revolver opali u zrak, no tane zamalo pogodi Sawtella. On je bio zgrabio djevojčinu ruku, i iz nje joj istrgnuo oružje. Bacio ga je za sobom i Terrill silovito gurnuo u brvnaru. Terrill pade i glavom gadno tresne o pod. Kad je došla sebi, nađe se svezana za jednu stolicu. Sawtell je uzeo krčag što je godinama stajao na polici, pa, pošto je namirisao piće, otpi dug gutljaj. — Aaah! Bili Haines nema pojma što je propustio. Potom je počeo pretraživati prostoriju, što nije dugo trajalo, jer je u njoj bilo malo mjesta gdje bi se nešto moglo sakriti. U međuvremenu Terrill je iznova došla sebi. Ustanovila je da je ovlaš svezana slabim užetom što je visilo na vratima s unutarnje strane. Svoju je malu i vještu ruku mogla iskrenuti i dohvatiti uže, te ga pokušati odriješiti. U sobi su bile dvije puške. Jedna je bila njena i ta je bila nabijena. Samo da je dohvati! Nato se prisjeti da su joj i noge svezane za nogare stolice. Čak da i oslobodi ruke, ne bi mogla ustati. Trenutak kasnije spazi kako na stolu, nedaleko od nje, leži Sawtellov lovački nož. Stala je promatrati zlikovce, dok se sveudilj napinjala da oslobodi ruke. Pitala se što se zbilo s Mauree? Crnkinja je najvjerojatnije u strahu otrčala svom djetetu u kolibu.

*172

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Sawtell je završio premetačinu dnevne sobe. Potom je žestokim udarcem stresao pregradu Terrilline sobice, širom otvorio vrata i ušao u nju. Nitko nikada nije ulazio u njezinu sobicu. Temeljitom pretragom njena skloništa moralo bi se otkriti da nešto nije u redu s Terrill Lambeth. No, tog trenutka Terrill uopće nije mislila na to. Njoj je na pameti bio samo novac što joj ga je Pecos povjerio. Zalila je što pojas nije sakrila u staji ili u kakvoj napuklini u stijeni litice. Sawtell će ga sigurno naći. — Ho-ho-ho! — začulo se muklo roptanje iz Terrilline sobe, i odmah potom Sawtell se pojavi stišćući pojas s novcem u rukama. Sav je blistao. U njegovim je očima bilo vučje gladi. — Pobogu! Dočepao sam ga se! — zagraktao je, polažući pojas na stol. Golemom, drhtavom šakom, s mrljama nikotina na prstima, iz pojasa iščupa svežnjeve uredno nabijenih novčanica. — O-ho! Znao sam ja što radim. Sve same pedesetice i stotice!.. gospodine Hode Smithe, baš si prava štediša! Dovratak se zamrači pošto ga je ispunila široka Hainesova spodoba. Izbuljenih očiju, šerif je naglo zastao, gledajući u ono što Sawtell radi. Trenutak kasnije, nestalo je prvotnog zaprepaštenja. — Ako me oči ne varaju, Breene, našao si ga! — uskliknuo je. — Naravno da sam ga našao — odgovori Sawtell. — Ovdje ima dvadeset tisuća dolara. Isplatilo se doći. Prebacio je pojas i gomile novčanica na stol, sebi s lijeva, udaljavajući ih tako od Hainesa, potom si iz vrča naspe punu šalicu pića. — U zdravlje tvoje zle sreće i loše pameti, Haines! — Ah! Ovo je nešto za tebe. Popij jednu, Bille. Staro je koliko i ova brda.

*173

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Činilo se da su potpuno zaboravili na Terrill. Premda je popio punu šalicu pića, Haines nije dizao svoje sive oči, što su se sada caklile, s pojasa 1 novca na stolu. — Dobra rakija, nema što — istisnuo je pošto se iskašljao, pa priđe bliže novcu. — Breene, pogriješio sam. Ti si dobro slutio. Samo što sam ja bio ljut i zabrinut da taj Hod Smith možda ne ispadne Pecos Smith... Je li to taj novac? — Jeste, ali ne vidim od kakve ti koristi može biti ta činjenica — suho odvrati Sawtell i stane utiskivati svežnjeve novčanica za pojas. — Koristi mi, i te kako. Strašno sam zainteresiran. Naime, ukoliko ti prepoznaješ svoj novac, imamo ga puno pravo oduzeti. Rekao bih da je najbolje da pobjegnemo odavde prije nego se Pecos vrati. — A zašto, Bille? — To bi mogao biti Pecos Smith! — Pakla mu, pa neka bude! Što nas briga? Zar mu ne bismo mogli nabaciti omču oko vrata. — Čini mi se da ti nešto ne shvaćaš — odvrati Haines. — Ukoliko je on zaista Pecos Smith, neće tek tako omastiti konopac. — Ho-ho! — Čovječe, tebi su vrane posve ispile mozak. — Ma hajde! Bille to bi se prije za tebe moglo reći. Ne brini o svemu vodim računa. Postoje samo dva ulaza u ovaj kanjon, dvojica mojih momaka paze na ulaz s rijeke, a jedan je na stazi niz klanac. S bilo koje strane da dođe, Smith mora naletjeti na zasjedu. — Svejedno moramo biti oprezni. Još se svašto može dogoditi... Okani se svoje luđačke zamisli o vješanju Smitha i bježimo odavde! — On je ubio mog brata.

*174

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pa što, do vraga, ako je to i učinio? — škripavo drekne Haines. — Neki kažu da to baš i nije bilo najgore što je učinio. Smuči mi se slušajući te koliko se hvastaš bratskom ljubavi, a i sam si varao svog brata. — Lažeš! — zagrmi Sawtell. — Hajde, Breene, prestani glumiti i ne niječi ono što i sam znaš. — To što ja znam, moja je stvar — mrko će Sawtell. — Nego, ne dopada mi se što pred stranim osobama laješ o onome što tobože znaš o meni. Zaboravio si na Crnca koji je svezan tamo, a i na stočara koji kaže da se zove Watson. Previše pričaš. Uostalom nemaš ni jednog jedinog dokaza da sam podvaljivao bratu. — Točno je, nemam, ali slutim da je tako. Ali, u sav taj novac možeš se kladiti da to Smith vrlo dobro zna. A zbog toga si toliko i zapeo da ga objesiš. — Hoćeš li već jednom začepiti gubicu? — prijeteći će Sawtell. — U redu, nema smisla da se dalje svađamo, kad smo već došli do novca. — Došli smo? — podrugljivo ponovi Sawtell. — Dobro si me čuo, Breene. Pristao sam da iznova preuzmem svoju staru dužnost šerifa iz Kansasa samo zbog toga da poslužim da ti ostvariš svoje ciljeve. Dojahao sam u ovaj kraj oko Pecosa, bogu za leđima, zajedno s tobom. Evo, i ovog trenutka glava mi je u torbi, i ti dobro znaš da sam uvučen u sve što radiš. — Hainese, u ništa ti nisi uvučen. Već sam ti to rekao, i to nedavno. I opet previše laješ. — Želiš reći da nećeš sa mnom podijeliti taj novac — zahripa Haines, a rumeno mu lice poblijedi. — Gubi se! Ta tvoja debela i masna njuška vrijeđa moje osjećaje — odvrati Sawtell i gurne Hainesa iz brvnare. Njegova visoka spodoba na trenutak zamrači svjetlo u brvnari. Terrill spazi kako se Sawtellova ruka potajice

*175

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

primiče revolveru. Djevojci se činilo da će joj pući srce. Obračun započinje. Zlikovci će pobiti jedan drugoga. Terrill oslobodi jednu ruku. Samo da ustane! Čupala je čvorove na konopcu. Zlikovci su zaboravili na nju. Njena je puška bila naslonjena na zid, a Sawtell je ostavio pojas s novcem na stolu. — Breene, pokvareniji si od bilo kakva mućka — reče Haines. — Ali, bio ti pokvaren ili ne, želim svoj dio novca. Obećao si da ćemo ga podijeliti. — Sad je Sawtell već bio na trijemu, tako da je Terrill mogla vidjeti samo njegovu lijevu stranu. Lijeva mu je šaka bila ukočena, a na njoj su podrhtavali dugi prsti. — Svakako. Ali, ti si se uplašio i nisi htio pomoći. Prema tome, ništa me ne obvezuje da s tobom dijelim novac. — Grom i pakao! Prokazat ću te po cijelom Novom Meksiku — zapišta Haines. — Ne, nećeš, Bille. — Još nisam vidio većeg idiota od tebe! Misliš li da me tek tako možeš namagarčiti i uskratiti mi dio koji mi u ovom poslu pripada! — Sad mislim samo jedno, Bille, a to je da više nikome nećeš ništa pričati. — Pakla... ! — Pucanj presiječe Hainesov krik bijesa. Grmljavina jeke zaglušila je Terrill. Potom se začu novi prasak revolvera. Ona dvojica pucala su jedan u drugog. Kad je Terrill otvorila oči, začula je hropac što je dolazio s lijeve strane od vrata. Preplašila se da su možda pogođeni Sambo ili Watson. Potom pod teškom čizmom zaškripaše podnice na trijemu, a zatim se začu još jedan prasak. Spazivši Sawtella kako stupa na vrata Terrill očajnički klone. Zlikovac je upravo vraćao u korice revolver koji se još dimio. Unatoč klonulosti, shvatila je da Sawtell zacijelo nije stigao ponovo napuniti revolver. U licu je bio crn i

*176

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

strašan. Pipao je lijevu mišicu blizu ramena, gdje je izbila mrlja krvi. — Pogodio me, a? — on će kao za sebe. te izvuče rubac iz džepa. Stupivši u dovratak, spazi Terrill. — Eh, umalo te ne zaboravih, Lambethe. — Je li... mrtav? — izusti Terrill. — Tko? Bili? Otišao je za vječita vremena... Hajde, previj mi ruku! — Dohvatio je lovački nož sa stola i rasjekao spone kojima su Terrill bile svezane ruke, ne primjećujući da joj je jedna ruka već bila slobodna. — Što se treseš, mali? — Maloprije si bio potpuno miran. Uh, već sam mislio da je sa mnom gotovo. — Terrill je s mukom uspjela Sawtellu svezati rubac. Sawtell zabije nož u stol i ne pokuša iznova svezati Terrill. — A što sad? A-ha! Još jedan gutljaj, da dođem sebi. U trenutku kad je zabacio glavu i nagnuo iz vrča, Terrill zgrabi nož i brzinom munje rasiječe spone na nogama. Krajičkom oka Sawtell je primijetio što ona radi. Vrč treskom pade na stol. Terrillina ruka sune i dohvati pojas s novcem, te skoči da pobjegne. Ali, u trenutku kad je jurnula na vrata, Sawtell je zgrabi za kaput. Trgnuo ju je s tolikom žestinom da je ne samo vratio natrag, već je s djevojke gotovo strgnuo kaput i košulju. — Vraže mali! Zar i tebe moram ubiti? — Slobodnom rukom istrgne pojas iz njenih već onemoćalih šaka i baci ga ponovo na stol. Terrill pade na koljena i gotovo se onesvijesti. Prestravilo ju je to što je bila gotovo razgolićena. Sawtell još jače trgne isparanu odjeću, na što se ukazaše Terrillina bijela ramena.

*177

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Za ime Boga! — zaprepašteno i bez daha izustio je Sawtell, drskim očima zureći u oblu bjelinu grudi što ih Terrill nije mogla sakriti. — Pa ti si žena! Ispustio je Terrillinu, odjeću, skljokao se na stolicu i teškim rukama uhvatio djevojku za ramena. Stao ju je drmusati tako da joj se glava užasno tresla, a pred očima joj se zamutilo. — Hajde, priberi se! Nije ti ništa... Daj da te pogledam... Terrill Lambeth, je li?... Neka me... ! Mislio sam da si samo prekrasan dječak. — Pusti me! — zavapi Terrill. Došao je kraj. Draže bi joj bilo da je umrla. Njegove su ruke bile kao od željeza! Oči joj se uspališe. Pokušala je ustati, ali je njegove olovne šake pritisnuše i zadržaše. — I ti si žensko? — upita Sawtell. — A ja dvaput dolazio ovamo i nisam znao da si žena! — Da... točno. Žena sam... Otac je zahtijevao da se tako gradim. Mrzio je činjenicu da je dobio žensko dijete. Odijevao me je u mušku odjeću još dok sam bila mala... I tako sam to zadržala i ovdje na ranču... Smiluj mi se... dopusti da se pokrijem. — Onaj mješanac Felipe... zna li on da si ti žensko — upita Sawtell. — Sad to shvaćam. Zato je htio da se primičem ovdje... Eh, danas mi je zaista sretan dan! Prikupljenom snagom Terrill je skupila svoju rastrganu odjeću. Toliko je bila ojađena golotinjom, da se Sawtell smilovao, pusti je i baci joj rite u lice. — Prokleta mala droljice! — zahriptao je u iznenadnoj provali bijesa. — Strašno se stidiš što si polunaga pred nepoznatim čovjekom? Kome ti to prodaješ, a?... Podmukla i lažljiva divljakušo! Živiš s onom propalicom, Pecosom. Kriješ se pod muškom odjećom! Trebalo bi da te skinem do kože i da te golu potjeram po kotlini!

*178

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

U tom otkriću, potaknuta djevojčinim golim grudima, probudila se Sawtellova pomama. Istrgne djevojci iz ruku proparani kaput, pa dohvati košulju, ali se Terrill grčevito uhvati za nju. — Ubij me, pa neka svemu dođe kraj — šapne ona. — Nema ubijanja. Prelijepa si da bi te čovjek ubio. Ali, ako još jednom mrdneš ubit ću boga u tebi. Da je Sawtell nije stiskao koljenima, Terrill bi se srušila na pod. — Ti ovdje živiš sa Smithom? Bilo joj je jasno kakve su Sawtellove namjere. — Odgovori! — nadostavi on i grubo je udari po glavi. — Živiš li sa Smithom? — Da... točno... živim ovdje. — Nisi udata za njega?... I voliš ga? Ho-ho! Zna se da ga voliš!... A poznato ti je da je razbojnik, kradljivac stoke? Je li ti rekao otkuda mu onoliki novac? — Da. Ali, on nije krao žigosanu stoku. On je samo uzimao nežigosanu. — Đavola! Nisi valjda idiot. Progutala si tako otrcanu laž? — Je... jesam... ja mu vjerujem. — Onda znaj da sam taj novac njemu i njegovim drugarima ja dao. Dao sam mu ga na ruke. — Ali, rekao si... da Pecos nije bio s tim ljudima. — Slagao sam, da prevarim Hainesa. Tako mi je tada odgovaralo... Da, živjela si s tom lopužom. S tim se baš ne možeš podičiti. Prije ili kasnije, gledala bi ga kako visi. Ovdje sam se našao baš u pravo vrijeme. Još si mlada. Preboljet ćeš to... Kad se Smith vrati, lijepo ćemo mu namaknuti omču oko vrata. A ja ću cijelu noć ostati ovdje, s tobom. Sutra te vodim sa sobom. Terrill je zanijemjela, a oči joj se zamagliše.

*179

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— No, baš si zgodna... Odjednom je zašutio. Osluškivao je. Njegove radoznale ruke padoše s djevojčina tijela. — Što je sad? — izgunđao je. Terrilline su uši, za to dugo, beskrajno dugo vrijeme, stalno bile napete, i sada uhvatiše odjek daleka, brza i ujednačena topota kopita. — Netko dolazi... mora da je Sam. Ustao je, a Terrill klizne na pod s glavom prema vratima. Sawtell prekorači njeno tijelo. — Sam je dobrano jurio... Zbog čega toliko goni konja? Djevojka pokuša ustati, nasloni se na jedan lakat, pa opet pade. Prepoznala je topot kopita. Cinco! Činilo joj se kao da oživjeli duh tjera jezivu smrt iz njezina tijela. Sawtell se u dva skoka nađe pred kućom i zagleda se u daljinu. Krive je noge raširio i ustobočio se. Reklo bi se kao da mu se i sama kosa narogušila. Terrill šapne: »To je Pecos« i podigne se na jednu ruku. Njena obamrla ćutila odjednom stadoše oživljavati. Ali sveudilj je bila toliko slaba da je na jedvite jade podigla krajeve isparane košulje i pritisnula njen prednji dio na grudi. Brz topot prerastao je u tutanj. — Zaboga, pa to nije Sam! — drekne Sawtell. Terrill spazi Cinca ozarena zlaćanim zracima sunca na smiraju. U trenutku kad se zaustavljao, ispod njegovih kopita frknu zemlja i kamenje, što odleti čak do stijene brvnare. Činilo se kao da je Pecos iskočio iz zraka, njegove čizme lupiše o tlo, mamuze zazveketaše i on stade pred preneražena Sawtella. Nije imao šešira. Oko glave bila mu je omotana bijela, sad već okrvavljena krpa. Nije imao ni kaputa, ni prsluka

*180

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

a na njemu je bilo još krvavih mrlja. Lice mu bijaše kamenosivo. Samo su mu oči sjale jezivim ognjem. — Tko si ti, do vraga? — prodorno će Pecos. — Sawtell. Breen Sawtell — muklo odvrati upitani. Oblizao je usne. — Što radiš ovdje? — Došli smo uhapsiti nekog Hoda Smitha. — Tako! A osim tebe, tko je još došao? — Onaj tamo, Haines, i moji ljudi. Možda si na stazi što vodi iz kotline sreo Sama. — Možda jesam. Tko je pobio te ljude? — Bilo je gadne pucnjave. I Lambeth se tu našla. — Terrill! — Oh, Pecose, živa sam — odvrati Terrill na njegov prestravljeni povik. — Sambo, jesi li ti živ? — Jesam, gazda, ali malo je nedostajalo da odapnem... Watson!... Tko je njega ubio? — Pecos će. — Mora biti da ga je pogodio zalutali metak — reče Sawtell, a glas mu posta još hrapaviji. — Rekao si da se onaj zvao Haines... Sav je izrešetan. Tko je to učinio? — Pa, Bili i ja, malo smo se posvađali. — Ako ste došli mene uhapsiti, oko čega ste se onda posvađali? — Zapravo smo došli uhapsiti Hoda Smitha. — Ovdje nema nikakva Hoda. Ja sam Pecos Smith. — Pecos... Smith? — Čuo si me. Ili si možda nagluh? — Jesi li ti na ranču Healdovih ubio moga brata? — Trgnuo sam brže od njega. On me je na to prisilio. — Jesi li bio u ortakluku s Williamsom i Adamsom?

*181

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Jesam. — Onda, Pecose Smithe, tebe tražim! — I ja bih rekao. I što namjeravaš učiniti? — Pecose, kleo se da će te objesiti — odvali Sambo. — Eh, Sambo, znam da sam zabrbljao, ali strašno me zanima što će ovaj čovjek sada poduzeti. — Gazda, ta se bijela ološ užasno i ogavno ponijela prema Rillu. Terrille! Je li s tobom zaista sve u redu? — Da, Pecose... samo me je strah i snaga me izdaje... Strgao je sve s mene... i otkrio da sam... Oh, Pecose, ne znam kako da ti objasnim. Sawtell se trgne. On i Pecos netremice su se gledali oči u oči. Sawtell je konačno počeo osjećati ono na što ga je Haines upozoravao i što mu je nabacio Watson. — A što mi to ne umiješ objasniti? — vikne Pecos djevojci. Ali, djevojka je šutjela. Naslonjena na jednu ruku, sva se ukočila, opružena na podu. No, Pecos nije gledao u nju. Njegove su oči, što su plamtjele žutim plamenom, bile uperene u Sawtella i s njega se ni na djelić sekunde nisu skidale. — Smithe, pročitao sam sve tvoje karte — progovori Sawtell, glasom punim očajanja. — Terrill Lambeth je žena. S njom si živio, a izdavao si je za muškarca. Don Felipe je dobro slutio... Djevojku si trebao oženiti. Mora da je nekad bila pristojna cura. — Imaš li još što nadodati? — upita Pecos čudnim, gotovo nečujnim glasom. Možda je Sawtell pronašao slamku za koju će se uhvatiti. Ukoliko toliko razljuti Pecosa da mu popusti oprez, možda će steći prednost.

*182

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— No, bez obzira što je danas i kakva je nekada bila, sad je obična drolja — zastrugao je Sawtell, a tijelo mu se napelo. — Tako kažeš! — Ona zna da si lopov, da si običan kradljivac stoke. Priznala mi je to. — I Terrill u to vjeruje? — Svakako. Prozrela te. Ima dokaze, tvoj novac. — Tako! — Učinilo se kao da je u Pecosu nešto puklo. — Novac! Umri! I s tim poklikom Sawtell skoči. Crven je plamen sunuo — prsnulo je i odjeknulo. Digao se oblačić dima. Sawtellov revolver poleti u zrak. On se zanese, povede, i pade na trijem, a iz srca mu šikne gust mlaz krvi.

*183

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

14. Trgnuvši se, Pecos se ogleda unaokolo, obraćajući posebnu pažnju na usjek što je vodio u kotlinu. Spazio je kako dvojica ljudi trči uzduž gustiša što se pribio ispod zapadne stijene. Nespretni im koraci odadoše da se radi o kaubojima nenaviknutim takvom kretanju. — Tako, znači, i s te strane je u redu — za- gunđa Pecos, polako vrati revolver u korice i okrene se prema Sambu. — Gazda, ako nemaš važnijeg posla molim te oslobodi me — reče dobri Crnac, iskrećući glavu prema Pecosu. Pecos izvuče nož, presiječe tvrd čvor na lasu i razmota uže kojim je Sambova dugačka prilika bila sapeta. Na Sambovu se ramenu zgrušala krv od rane. — Jesi li još negdje pogođen? — oštro upita Pecos. — Ovo je samo bezopasna površinska rana. — Gazda, da se nisam umrtvio, dobio bih još koji metak — odvrati Crnac, pošto se oslobodio konopca. — Jer, taj je gospodin s crnim brkovima imao čvrstu namjeru da pobije sve živo. — Koliko ih je bilo Sambo? — Ja sam vidio petoricu. — Preostala su dvojica tamo, ispod litice — reče Pecos, upirući prstom sve dok i Sambo nije otkrio preostala dva kauboja. — Nećemo im dopustiti da se ovuda motaju. Uzmi moju pušku. — Sambo. Pođi tamo i potjeraj one konje uza stazu. Neka oni ljudi vide što radiš. Zatim na njih opali par puta iz puške, tek onako. Hajde, požuri i brzo se vrati. Cinco je bio uzmakao od brvnare. Držao je glavu visoko podignutu, i kopitom nervozno grebao tlo.

*184

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Hajde, Cinco, hajde, stari moj — dozove ga Sambo, prilazeći mu. — Konj je mirno stajao dok je Sambo vadio pušku iz korica na sedlu. Zatim se Sambo uputi i ubrzo nestane iz vida. Pecos baci još jedan pogled na jezivu sliku oko sebe, a potom prekorači Sawtellovo tijelo i uđe u brvnaru. Držeći se za stolicu Terrill je sjedila na podu. Slobodnom je rukom poderanom košuljom pokušavala pokriti grudi. — Pecose — šapnula je. — Jesi li dobro? — oštro je upitao, kleknuvši i hvatajući je za ramena da joj glavu pridigne prema svjetlu. Na njezinu licu nije bilo ni tračka boje. Prodorno joj se zagledao u oči. Iz njih je već iščezavala strava. Na Pecosovom licu zasja olakšanje. Nakon kratkog, ispitivačkog pogleda, grudi mu se raširiše kao da mu je kamen skinut sa srca. Ali, nije se usudio i dalje zuriti u dubine njezinih očiju, u kojima za njega nije bilo tajne. Terrill pusti stolicu i divlje se pribije uz Pecosa. Spustila je glavu na njegove grudi. — Pecose! Pecose! — šaptala je. — Da, Pecos je, nego tko? Vidim, nisam se vratio na vrijeme... Imaš modricu pod okom. — Udario me je. — Je li te još gdje udario? — Iskrenuo mi je ruku. — Tukla si se s njim? — Trgla sam revolver... na njega — odvrati Terrill, sve življe. — Htjela sam ga ubiti. Ali, me on zgrabio za ruku... uhvatio me. .. Nisam pala u nesvijest. Osjetila sam kako me veže za stolicu. .. Kasnije sam oslobodila ruke, a kad je on počeo piti, oslobodila sam i noge, pa sam dohvatila

*185

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

pojas i poletjela... Ali, uhvatio me je... Onda mi je proparao kaput i košulju... i otkrio... Oh, Pecos! U tom trenutku upade Mauree. Izbezumljeno je kolutala očima. — Gospodine Pecos, oni su, oni su vragovi preokrenuli kuću naopako... Rili, zlato moje, reci je li ti dobro? — Dobro mi je, Mauree. — Pazi mi na Terrill — reče Pecos Crnkinji i ustade. — Oh Pecose... ne idi! — zavapi Terrill, gledajući mu koljena. Stisnuta srca i teškom je mukom gledao u slatko, pustim strahom zasjenjeno lice. — Dijete moje, neću daleko — on će žurno. — Moram počistiti onu gužvu vani... a Sambo je pošao otjerati ostatke one žgadije. Oslobodio je koljena od ruku što su ga čvrsto stiskale i izađe sav potresen i ošamućen. Trebalo mu je mnogo snage i volje da svlada trenutak slabosti, da mirno priđe opakom poslu što ga očekuje, da skupi snagu koja će mu uskoro ustrebati. Pecos je pogledom pretražio suprotnu stranu kotline. Tamo je stoka, zajedno s konjima, panično bježala. Potom se začulo kako Sambo puca. Dobro bi bilo, pomislio je Pecos, da malo pogleda što se tamo zbiva. Cinco mu priđe na što se Pecos sjeti da pogleda je li njegov ljubimac ozlijeđen. Konj je na boku imao masnicu što ga je na dodir boljela. — No, stari moj, sva je sreća što si tako brz. Pošto je prošao drveće što je skrivalo pogled u kotlinu, Pecos spazi Samba kako se vraća stazom. Crnac je, vidjelo se, otjerao konje daleko, izvan vidokruga. Pecos ga sačeka, naprežući oči ne bi li negdje opazio posljednje tragove ostataka Sawtellove bande. Teško dišući Crnac stiže.

*186

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Gazda... jednoga sam sigurno zakačio. — Tim bolje, Sambo. U svakom slučaju, ta se ološ više neće motati ovuda. Sredio sam onoga koji me je čekao u zasjedi na stazi. — Bio je to Sam. Čuo sam onu mrcinu Sawtella da ga tako zove. On me najviše zabrinjavao. Kako si ga opazio? — Još sam bio daleko od staze što vodi u našu kotlinu, kad sam primijetio svježe konjske tragove. Ti su zlikovci bili u Orlovskom gnijezdu. Kad sam vidio da su skrenuli našom stazom, postao sam oprezniji. Kad sam ušao u guduru, Cinco je ili vidio ili nanjušio nekog konja. Stoga sam kod onog bodljikavog gustiša skrenuo sa staze. Pametno sam učinio, jer me je baš tu čekala zasjeda. Onaj u zasjedi pucao je na mene. Zna se, vratio sam mu milo za drago, i to s dodatkom. Potom sam potjerao Cinca stazom kao da nas svi đavoli gone i stigao ovdje. — Cijelo sam se vrijeme molio da što prije stigneš. Kad sam već izgubio svaku nadu, ti si se pojavio, Pecose. — Htio bih da mi kasnije ispričaš sve do u detalje — zamišljeno će Pecos. — Morat ćemo najprije podići groblje na ranču Lambeth. Grobove s nadgrobnim kamenom. Da, dobra ideja... Tamo na onoj ravni. Nećemo duboko kopati, tek toliko da ih pokrijemo. Tako su razgovarajući ponovo prišli brvnari. — Pretraži ih Sambo! Uzmi sve isprave, revolvere novac, sve što je vrijedno i što valja sačuvati i sve to spremi u jednu vrećicu. Može se dogoditi da jednom naiđu njihovi srodnici ili prijatelji, pa ćemo im, ne budu li pravili gužvu, te stvari predati na čuvanje... Žao imi je Watsona. — Gazda čini mi se da to nije bilo slučajno — reče Sambo. — Što to?

*187

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— To što je Watson ubijen. Jer u onoj općoj pucnjavi, kad je metak okrznuo moje rame vidio sam da je živ. Nakon toga, odjeknuo je pucanj i on se onako vezan opustio. — Gle, gle!... Sawtell je očito zaključio da je Watson previše vidio i čuo. Ubio ga je ali je trebalo izgledati da je Watson slučajno pogođen. — Točno tako. Taj je Sawtell zaista bio pravi vrag. — Da, isticao se i među najgorom bagrom... Ali, neka, ostavimo priče za kasnije, kad pozavršavamo poslove, Sambo. — Jesi li ranjen gazda? — upita Crnac. — Kad sam virio iznad ruba litice, jedan od kauboja okačio me po glavi. Ova posjekotina ovdje je od jahanja kroz gustiš. Ne boj se, neće mi pokvariti tek... Sambo, potreban ti je tovarni konj i komad starog platna. Ja ću uzeti lopatu i iskopati grobove. — Da, odmah. Evo ti puške, gazda. Nemoj ići bez nje... nikad se ne zna. »Quién sabe4«, kao što kažu Meksikanci. — Tako je. Sambo, kada odneseš ove leševe, neka Mauree ispere krv. Premda je znao da mu puška neće biti potrebna, Pecos je ipak ponese, te je, natovaren njom i teškim alatom, prišao zaravni što ju je izabrao za groblje. Slučajno se nalazila na mjestu gdje nije mogla prijetiti nikakva opasnost od zasjede s ruba litice. Zapeo je raditi iz petnih žila i za nešto više od sat vremena iskopao je tri plitke jame. Teško je dahtao, okupan u znoju. Težak rad djelovao je i na njegov duh. Stvorio mu je osjećaj ledene mučnine u dnu želuca, što je uvijek prethodio mrtvačkom raspoloženju. Zapravo, volio bi da ima što više teškog posla. Pomislio je da, dok ga mine to raspoloženje, proći još mnogo vremena.

4

Quién sabe — Tko zna – španj. prev.

*188

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

U mislima ga prekide Sambo, koji stiže vodeći konja, preko čijih je leđa visila lešina, vezana i umotana u platno. — Tko je taj? — upita Pecos. — Sawtell — odvrati Sambo, bez ikakvih ceremonija bacajući lešinu s konja. — Pecose, pogodio si ga u samo srce... Još ti nešto moram reći: na sebi je imao pojas nabijen novcem. — Uistinu? Sad si me podsjetio na moj novac. Gdje je, Sambo? — Kod Terrill... Gazda, trebao si vidjeti... — Hajde požuri natrag po drugog — prekide ga Pecos. Još uvijek nije bio sposoban slušati Sambovu priču. — No, Sawtelle — reče Pecos, pošto je Sambo odjahao — sad ćeš ovdje trunuti jer nisi bio junak, niti si imao soli u glavi. Onako brzo i temeljito kako je ubio tog čovjeka Pecos ga je i pokopao. Potom stade unaokolo tražiti, sve dok nije pronašao oduži kamen, čijim jednim krajem pobode čelo groba. Ime na kamenu kasnije će usjeci. Sambo se sa svojim jezivim teretom pojavio još dva puta, a potom ostade da pomogne Pecosu da okončaju posao. Već je bila polovica popodneva kad je Pecos, umornim korakom, pošao natrag u brvnaru. Sok je minuo, onako kako je i ranijih prilika dolazio i nestajao. No, osjećaj mučnine veoma je sporo prolazio. Pecos se prekaljivao na još jednoj tvrdoj kušnji divljeg graničnog pojasa Texasa. Takve se stvari moraju dogoditi. Sebe je smatrao pionirom. Zna čemu sve čovjek mora pogledati u oči i što sve mora činiti da bi mogao steći mir u pustoši oko rijeke Pecos. Razmišljao je kako mora pogledati u oči još jednom teškom poslu, za njega još težem, kojeg je izbjegavao. Nije znao kako se pripremiti za predstojeći razgovor s Terrill.

*189

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

U tom je trenutku jedino mogao prepustiti vremenu da donese rješenje. U njegovu uznemirenu duhu samo se jedno čuvstvo čisto i jasno odvajalo, i održavalo ga poput luke spasa. Njegova velika simpatija za Terrill Lambeth kao dječaka pretvorila se u strasnu ljubav prema Terrill Lambeth kao djevojci. Najlakše bi bilo da do u nedogled odgađa priznati joj svoje osjećaje. Uz svoju tajnu bio je sretan. Nije znao kakva će se promjena dogoditi sada, kada je Terrillina tajna otkrivena. Znao je samo to da ga je ona, dok je izigravala dječaka, tražila, imala povjerenja u njega, u njemu tražila oslonac, na određeni način on joj je bio drag, ali sad kao djevojka... Sawtell je, očito, u Terrilli usadio barem sumnju o Pecosovoj krivici. To je bio udarac koji je Pecosa bolio i ogorčavao ga. Kao da je kakav nož vrtao po staroj rani. Možda je u svojim zaključcima on bio naivan, nelogičan, nepotpun? Možda, je on konačno, doista običan lopov. Rješenju tog pitanja ne može izbjeći. Mora ga riješiti i pred sobom i pred Terrill a najbolje će biti ako to smjesta učini. Primaći se sada brvnari bilo mu je teže nego da je u njoj bilo deset zlikovaca kakav je bio Sawtell. Da stigne do brvnare, bio mu je potreban strahovit napor. Znao je samo jedno, da se u tu brvnaru mora vratiti, da tamo mora živjeti, raditi, jesti, spavati, da Terrill mora sto puta na dan pogledati u oči. I takva je predodžbe u njemu izazvala buru što mu je oduzimala dah. Sve tragove boja Sambo i Mauree već su počistili i istrli. Kao i uvijek stara brvnara činila se samotnom i dremljivom. Sambo je odnio grubi krevet što se nalazio na trijemu. Dok se Pecos, krzmajući, zadržavao pred brvnarom, Sambo ga dozove s vrata: — Gazda, što da radim s ovim stvarima? Nato se Pecos prisili da uđe. Jedan je kraj stola bio pretrpan revolverima, opasačima nabijenim mecima,

*190

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

satovima, noževima, lisnicama i jednim širokim, ornim pojasom za novac. Izgleda da su Sawtell i ta bitanga od šerifa posve dobro bili opremljeni — reče Sambo. — No, Watson kod sebe nije imao ništa. — Sambo, misliš li da je onaj tip zaista bio šerif? — upita Pecos, rukom važući pojas s novcem. — Pa, po mom mišljenju, možda je nekad i bio. čuo sam da su spominjali Kansas. Ali, sada sasvim sigurno više nije šerif. Najzad, gazda, sami su se izdali da je to samo trik. — Točno. No, pohrani te stvari nekamo, da već jednom zaboravimo na sve to. — Gazda, ne bih želio na sebe preuzeti odgovornost za ovaj novac. — U redu. Ja ću ga spremiti, čekaj da vidimo gdje. — Pecos se ogleda po prostoriji. — Pri dnu kamina ima jedan kamen koji se može izvaditi — reče Sambo, te se prigne i izvuče oveći kamen. — Pravo mjesto. Malo raskopaj tu zemlju, Sambo — Pecos će. Sakriše pojas s novcem, a ostale stvari Pecos spremi na jednu policu u kutu sobe. Pošto su to obavili, Pecosu je malo odlanulo. Mauree je počela spremati večeru. Na vatri su bili lonci i posuđe. — Mauree, je li ta voda vruća? — začuo se Terrillin glas, ali nekako izmijenjen. — Da, dušo, vruća je. Na stolu je ručnik. Požuri dijete, što prije previj Pecosu ranu, jer je večera ubrzo gotova. Na svu sreću, Pecosu je u blizini bila jedna stolica, na koju se nemoćno skljokao. Začuo je korake. — Pecose, dozvoli da ti previjem rane — čuo se mekani, izmijenjeni glas.

*191

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Rane? Ah, da, zašto ne, ukoliko je to uopće vrijedno truda. — Zar ne vidiš kako strašno izgledaš u toj okrvavljenoj košulji i s tim rupcem? — reče Terrill. — Bit će da je tako. Zaboravio sam. Terrill se pojavi, obiđe stol i na njega položi neke stvari. Pecos ne podiže pogled, premda ju je dobro vidio. Bila je to Terrill, a ipak i nije bila. Iste čizmice, s izlizanim hlačama, nemarno uvučenim u sare! Ali, umjesto vječnog širokog kaputa ili košulje, na sebi je imala nešto bijelo. I ne gledajući djevojku, Pecos je spazio tu bjelinu. — Pecose, imaš li drugu košulju? — upitala je, stojeći kraj njega i držeći mu jednu ruku na ramenu, tako da se sav uzbudio. — Da, imam. U potkrovlju je. Kasnije ću je obući. — Ova je gotova. Danas je i njoj presuđeno. — nasmijala se čarobnim, sitnim smijehom, dubokim, grlenim, od kojega su Pecosa do samih peta prošli srsi. Kako je došlo do takve promjene na ovom biću koje tako dugo poznaje? Isjekla mu je izderani i krvavi rukav do ispod sama ramena. — Ovo neće biti rana od metka — reče ona. — To sam ja posjekao na kamenu. — Hitrim, vještim rukama Terrill ispere ranu, premaza je melemom, pa je čvrsto previje. — A ovo na glavi? Strah me je i pogledati u to! — Dobro, ukoliko ti je mučno u to gledati, ostavi to, Terrill. Sambo će to srediti. — Ja ću ti previti iranu. — Namočila je ručnik u toplu vodu, skinula je krvlju skrućenu krpu i isprala ranu, za koju je Pecos bio uvjeren da je bila obična čvoruga. — Oh, Gospode! — šapnula je djevojka posve tiho, kao da joj to dopire iz dubine duše — samo inč niže i za mene više ne bi bilo života!

*192

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ali, Terrill, radi se o mojoj glavi — ponešto tupo reče Pecos. Te su njene riječi izazvale buru u njemu. Terrill je očito odugovlačila s previjanjem rane. Njen dodir nije bio tako siguran kao ranije, niti je bio toliko miran. Pecos osjeti kako njeni prsti drhte na njegovu čelu. Naginjala se pred njim, trenutak na jednu, trenutak na drugu stranu. Bilo je tu lakog i mekanog dodira, od kojeg su njegovi prenapregnuti živci jezivo treperili. Nije se usudio podići polusklopljene oči. Kao u kakvoj magli, gledao je njezinu bijelu odjeću, što je bila preblizu da bi je mogao jasno raspoznati. No, djevojčine su lijepo uobličene mišice, na zglavku zlaćane boje, a iznad njega mliječno bijele, bile gole do ramena. Kad se jednom nagla nad njim, da se pomuči omatanjem zavoja oko potiljka, trebala je samo malo spustiti ruke pa da se nađu oko njegova vrata. Toliko je bolno, toliko čežnjivo Pecos to želio, da je kad je došao sebi, pomislio je da je poludio. — Taaako! Zavoj neće spasti, ukoliko budeš mirno spavao — reče ona. — Spavao! Ja ovdje više neću spavati... Hvala ti, Terrill, zaista si dobar liječnik. Bez određena cilja izašao je van. Da je produžio koračati, bio bi u stanju nesvjesno produžiti pravo na obalu i zakoračiti u rijeku. No, stao je. U veličanstvenim bojama sunce je zamiralo na zapadu; rijeka je zapadala u polumrak, nalik vijugavoj ljubičastoj vrpci sa srebrnkastim porubom; velika se litica dizala i u se upijala zlatni bijes sunca na zalazu; kotlina je ležala okupana širokim zracima i magličastim koprenama. Kamo su otišli prijetnja, opasnost, surov, divlji život što su se krili iza ljepote i čamotinje kraja oko Pecosa? Pecosu se pričinjala vizija poznata pionirima Zapada, koja je ispunjala njihove snove. Vizija o vremenu kada će nestati težak život kauboja i stočara, surovost divljine, prolijevanje krvi od strane pljačkaša i osvetnika, napadi Komanča, i nastupiti razdoblje sigurnosti i povjerenja

*193

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

prema susjedima s jedne i druge strane, razdoblje domaćeg ognjišta i bogatstva što ga pružaju bezbrojna stada stoke. Da nije toga, sve bi nade i sva stremljenja prema tom cilju bili uzaludni. No, prostrani kraj oko Pecosa uvijek će morati ostati samotan, siv zavijen u muk, vreo ljeti, leden zimi, kad ujeda ljuti sjevernjak, mora ostati pusta zemlja što se miljama pruža od brežuljka do brežuljka, sa svojim divljim pašnjacima za bezbrojnu stoku, s kojih nikada neće nestati lešinari i kojoti. Baš takva kakva je bila, ta je zemlja vezivala Pecosa za sebe. Da nije bilo ljudi kao što je bio Watson, žena kao što je Terrill, Pecos bi izdao san pionira da krvlju upiše svoje ime na granici. Tako nešto već su učinili ljudi bolji od njega. Texas je bio bojište, natopljeno krvlju od rijeke do rijeke. Nije bilo Teksašanina koji bi preživio bez borbe! Snivajući o domu, samo su najbolji pobjeđivali smrt. Jednog će dana proći doba revolvera i omči. preinačavanja žigova i odmetnika krvava pogleda. U tom zanosu, Pecos je spoznao da je oduvijek bio na pravoj stazi Ukoliko je, tu i tamo, zagubio trag, u duhu ga je zadržao, i uvijek se iznova vraćao na pravi put. S gorčinom mora spoznati svoj put iz prošlosti, a prije nego te njegove korake prekrije prašina, možda će ih još biti, čak i gorih, ali više nikada neće napraviti niti jedan pogrešan korak. Jedan ga glas dozivao na večeru — bio je to onaj isti izmijenjeni glas. Okrenuvši se da se vrati u brvnaru, spazio je kako se nešto bijelo pomaklo s vrata. Terrill ga je motrila. Riješen da se vlada posve prirodno, Pecos uđe u brvnaru. Da je bio dovoljno pametan i hrabar da preduhitri događaje, nikad ne bi bilo razloga da se stidi ovog tragičnog dana. Sambo je čvornatim cjepanicama mesquitea naložio vatru, o čemu su svjedočili miomiris i crvenkasto svjetlo.

*194

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Terrill je kao i uvijek, sjedila na drugom kraju stola, ali sve ostalo bilo je drukčije. Njezina je kosa sad bila po sredini razdijeljena, valovita, i po boji je podsjećala na riječne valove kad zraci sunca na smiraju padnu na njih. Lice joj je bilo blijedo kao da nikad nije vidjelo sunca. Oči su joj bile široke, tamne, iskrile su se kao dva prozora iza kojih vrca tisuću osjećaja. A ispod njih ležale su sjene, duboke i tajnovite, što im pojačavahu čar. Ali, uznemirujuću promjenu od dječaka u djevojku nije donosio samo izgled lica. Bijela haljina! U usporedbi s onim što je nosila Mary Heald, haljina je bila staromodna i djevojci nije dobro pristajala. Bila je to haljina za djevojčicu, a sad ju je na sebi imala zrela djevojka. Na vrhu je bila malo otvorena, očito zato što je Terrill nije mogla zakopčati, i pomalo je otkrivala lijepu liniju vrata. Oblina grudi uzbudila je Pecosa. Kad se prisjetio svog nenamjerna oskvrnuće, nešto ga je žacnulo. Dugo je ukočeno zurio. Možda njegov pogled ili nešto u tom pogledu, izazva navalu krvi u Terrilline obraze. Ona je bila razdražljiva i stidljiva, ali su joj oči žudno počivale na njemu. Čega se boji na njemu? Ona nikad ne smije doznati da je njemu već odavno poznata njezina tajna. Nato se sjetio onoga što je rekao Sawtell i njegovi osjećaji pretrpješe promjenu. — Ne mogu jesti — ona će, pošto je okusila jelo. — I... i, neprijatno mi je... Pecose, jesi li iznenađen, možda ljut? — Ne misli ni o čemu — odgovori on, ponešto grubo. I sam je bio zakupljen teškim mislima. Što da radi kad ga ona gleda požudnim pogledom? — Ali, Pecose, ako... ovaj... ne budemo govorili, bit će još teže — nato će ona, njoj svojstvenim patosom. U pomoć im stiže Sambo, koji je sjedio ispred vatre. — Gazda, zanima me kako si zaradio tu ranu na glavi.

*195

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Reći ću ti — spremno dočeka Pecos, odjednom blagoglagoljiv. — Hajde Pecose, ispričaj nam — željno dometne Terrill. Sačekajte da najprije popijem kavu — on odvrati, pa ustane da zapali meksikansku cigaru, jednu od nekoliko što ih je ispušio od posljednjeg putovanja u Camp Lancaster. — Otprilike je izlazilo sunce kad sam se našao u kanjonu. Našao sam onu družinu na mjestu što ga je opisao Watson. Pomislio sam da ih, ako ne budem mogao učiniti ništa pametnije, barem malo preplašim. Smislio sam i kako to izvesti. Ološ je taman doručkovala, kad sam u njih opalio sedam hitaca. Gađao sam izdaleka, ali sam ipak jednog skinuo. Vrisnuo je da ga se čulo miljama. Trebali ste ih vidjeti kako su skakali jedan preko drugog! Potom otrčim natrag do konja, skočim na nj, pa što sam brže mogao, potjeram rubom litice. Tu udarim u kamen. Skočio sam s drugom puškom i pošao dalje rubom litice. Sad sam im bio još bliže nego prvi put. Opet sam se raspucao. Moj se plan odlično odvijao. Banda je pomislila da je opkoljena u kanjonu. Kako su im konji bili spremni, oni ih pojahaše i kroz gustiš potjeraše prema rijeci. Dok sam se prevrtao rubom litice, jedan me pogodi. No, pobjegli su prema rijeci, i mislim da se ubrzo neće vraćati. — Sambo, ako Rili i Pecos nemaju teka, to ne znači da i ti ne trebaš jesti? — prijekorno će Mauree. — Ne dozvoljavam da večera propadne. — Ne sekiraj se, ženo — odgovori Crnac. — Hrana neće ostati. Toliko sam gladan da bih mogao pojesti cijela konja. Činilo se kao da sreća na trenutke obuzima, na trenutke napušta Terrill. Sporadično je iz nje zračila mladalačka žudnja, a potom se tupo zagledala, kao da visi između nade i zebnje. Pecos je bio svjestan njezina nehotičnog poziva upućenog njemu. Zbog toga se osjećao krivim. Dok je pričao što mu se dogodilo, Terrill ga je slušala

*196

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

široko otvorenih očiju, upijala je svaku njegovu riječ i očitovala sav svoj strah i uzbuđenje. Pognat neizvjesnošću i silnom čežnjom, Pecos pođe na trijem, gdje sjede u mraku. Kakve li tišine u kotlini! Iz tame se čulo duboko mrmorenje rijeke. S visina je zavijao jedan kojot. Pohlepi, strasti i smrti, što danas prođoše ovim krajem, više nije bilo ni traga. Pitao se hoće li Terrill doći za njim. Što su očitovali njeni gesti, hrabri i čeznutljivi pogledi? Shvaćala je da je pogriješila što u njega nije imala povjerenja. Pekla ju je savjest. Ili se radilo o nečemu drugom? Mogao se graditi da je tvrda srca, mogao ju je držati na odstojanju, ali to bi bila podvala. Koliki su beskrajni trenuci prošli od tog jutra! Od rane zore ga je boljela glava. Tu i tamo, s usana bi mu se oteo uzdah, gotovo jecaj, nesvjestan odraz podmuklog stiska što ga je osjećao oko srca. Ima li on pravo osluškivati ovaj mir, ima li pravo razmišljati o tihom mraku što se spušta, posvećivati misli divnoj djevojci koja mu je povjerena na čuvanje kad je tog dana na sve strane širio smrt? Ali, to su bili samo trenuci, beskrajni doduše, koji sada pripadaju prošlosti. Život iznova cvjeta, raste, buja i svega ga obuhvaća. Podnice na trijemu zaškripaše pod nečijim laganim korakom. Izašla je Terrill, prišla mu i sjela pokraj njega, blizu mjesta gdje je pao Sawtell. Glas joj je bio tih: — Pecose. — Da. — Nervozna sam... opet me spopada stari strah od mraka... Dopuštaš li da sjednem pokraj tebe? — Da. Rastegao je taj »da«, ali u tome se skrivala laž. Sjela mu je posve blizu i zurila u mrak što se spuštao. Ako se užasavala mjesta i onoga što je tog dana doživjela, to sada nije pokazivala. Njen profil, čiju je pozadinu činila crna stijena, kao da je bio isklesan iz mramora. Bio je čist, jasan, nadasve plemenit i tužan. Tužan točno onoliko koliko je bio tužan i njen život. Pecos nije mogao vjerovati

*197

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

stvarnosti. Nije mogao vjerovati da su ga njegova lutanja, surova ruka, vjerna služba slabim i unesrećenim, na kraju doveli ovdje, u ovu osamljenu kotlinu, kraj ove djevojke, lijepe i dobre poput anđela. — Terrill, hajde na spavanje — on iznenada bubne. — Zapanjila se. — Zar moram? — upitala je. Činilo se kao da je s tim pitanjem zauvijek nestalo tvrdoglava dječaka. U njenom glasu osjećao se nagovještaj da je Pecosova riječ postala zakon koji se ne smije kršiti. — Kako hoćeš. Ali, tako si blijeda i slaba. Trebala bi se odmoriti i ispavati... — Pecose, noćas ne mogu zaspati ako ti... ako ne budem pokraj tebe. Nije mogao odgovoriti. Teško mu je bilo ne samo jasno govoriti, već i jasno razmišljati Bio je na kraju snaga. Srce kao da mu se širilo od goleme ljubavi što se oslobađala i što ga je dok joj se on predavao, naprosto razarala u neposrednoj blizini djevojke koja je napeto gledala u njega. — Mogu li ostati? — upitala je. — Možeš. Rub suprotne litice bio je ocrtan svijetlom prugom. Iza njih se dizao mjesec. Terrill se još bliže primače Pecosu. Na trenutak se njezina bojažljiva ruka zavukla pod njegovu mišku, ali ju je brzo povukla. Uhvatio je njezin pogled, kojim mu je motrila kruto lice. — Pecose, sva sam napeta... gorim. Pogledaj kako su mi ledene ruke. Položila ih je u njegovu šaku. Bile su poput leda. Njezina se šaka malo zadrža u njegovoj, ali odmah potom pade, kad ne osjeti odgovora na njegovu dlanu.

*198

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Imaš vrućicu — reče on. — Terrill, to je od onoga što si danas doživjela i vidjela. — Užasno! Ne želim se toga više prisjećati! Da sam imala još koji metak, ubila bih ga! Voljela bih da jesam. — Čudno, Terrill. Zašto bi voljela? — Onda ne bi mogao pričati... — Ah, tako! Pecos je pomislio da je ona htjela reći kako Sawtell, da ga je ubila, ne bi mogao odati njezinu tajnu. To se činilo prirodnim. Zbog dvostrukog života kojim je živjela, Terrill je osjećala pretjerani stid. Neko je vrijeme šutjela, a toplina, što je između njih strujala, u usporedbi s njenim hladnim rukama činila se malo čudnom. Svijetla pruga na litici pretvorila se u široku bijelu vrpcu mjesečine, što se spuštala i neprimjetno smanjivala tamu u kotlini. U mrklini se oglasila sova, a kukci su neprestance žalobno zujala. Pošto su pozavršavali svoje poslove, i Sambo i Mauree izađoše na trijem. Mauree je poželjela Terrill laku noć, ali se Sambo malo zadržao. — Ljudi, nešto vam moram reći — reče on. — Vi znate da je moja žena vidovita. Ona kaže da će se iz ovog strašnog dana izroditi dobro. — Iz njenih usta u božje uši, Sambo — uzvikne Terrill. — Pa to se zna, Sambo — otegne Pecos. — Jer mnogo je zla danas pokopano pod zemljom. — Tako je, Pecose, tako je... A sad, laku noć, gazda Pecose. I neka te Bog blagoslovi, gospođice Rili. Sambo pođe prema svojoj kolibi i mjesečina mu osvijetli crnu glavu. — Oh, bila sam još dijete kad mi je posljednji put rekao »gospođice Rili« — šapne Terrill bolno i radosno. Možda je upravo ta uspomena iz prošlosti dala poticaj

*199

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

njenim onemoćalim i zamrznutim osjećajima, jer ona iznenada zgrabi njegovu ruku, pade na koljena, priđe bliže i podiže lice. Pecosu srce poskoči u grlo. — Pecose, jedini moj prijatelju... ljut si... hladan... odbijaš me, kad ja želim... kad je meni toliko potrebno... — Da, bit će da je tako — bubne Pecos. Koliko će dugo izdržati njen stisak? Što će poduzeti? On je slijep, lud, glup kauboj, koji nikad nije naučio shvaćati žene. — Ali, ja to ne mogu podnijeti — zajecala je ona, stišćući se uz njega. — Odbijaš me zbog toga što mi je ona zvijer poderala odjeću i otkrila da nisam muškarac? — Bit će — mehanički odvrati Pecos. — Ali, ja tu nisam kriva, Pecose, kao što nisam kriva što sam žensko. Za tebe sam se borila, da spasim tvoj novac. I zgrabila sam ga i pokušala pobjeći. ... Ali, uhvatio me je za kaput i košulju. .. i iscijepao ih. — Možda ti nisi kriva. Ali, bila si tu i on te je vidio polunagu. Ne možeš poreći da te je htio iskoristiti — Pecos će, posve svjestan koliko su njegove riječi lude i nerazumne. — Ne, dragi Pecose. Samo, prekasno sam shvatila da je bolje pustiti ga da nosi novac. Ali nisam... ti si došao na vrijeme da me spasiš. U cijelom životu Pecos nije imao ničeg što bi bilo vrijedno koliko tisućiti dio tog trenutka. Zbog čega ona sve to govori. Doći će i na to. Može li on izbjegavanjem odgovora produljiti ove trenutke, kad pretpostavlja da će mu govoriti o ljubavi? Treba li je produljiti samo zbog toga da barem sada ne čuje neizbježnu istinu: da ga ona voli — ali kao brata i zaštitnika. Nakon vrtoglavih visina do kojih su došla njegova nadanja, može li podnijeti takav pad? No, mora je podbadati da govori. — Što bi se dogodilo da nisam stigao na vrijeme? — Našao bi me mrtvu.

*200

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Držim da sva ova naša naklapanja nemaju svrhe. Stigao sam na vrijeme, a ni ti nisi mrtva. Ali, više bih volio da si mrtva nego da me smatraš podlim lopovom i kradljivcem stoke. — Oh, Pecose! — ona zavapi. Tu je znači bila bolna točka. Pogodio ju je. Ono što je mučilo njega, mučilo je i nju. Odgurnuo ju je, gotovo surovo. Ali, nije pomoglo! Ona se zanese i uhvati za njegove ruke. — Terrill Lambeth, ti si povjerovala da sam lopov? — mrko je upitao, hvatajući je tvrdim šakama. — Jesam, jesam... Strašno je, ali ne mogu ti lagati. Povjerovala sam... On je bio siguran. Činilo se da sve zna. Prepoznao je novac... novčanice koje imaš. Kleo se kako ti ih je on osobno dao. Neka mu bude oprošteno, ali povjerovala sam da je tako. — Uh! — hrapavo istisne Pecos. — Ali sad je to gotovo! Bol me je ubijala... Ali, Pecose, dragi, nemoj me gledati tako mrko i strašno. Slušaj me. Onog trenutka kad sam te opet ugledala... istog onog trena... znala sam da je Sawtell zlikovac, a da si ti pošten čovjek. Osjetila sam to. Vidjela sam ti to u očima... Oprosti mi, molim te! —Ali, povjerovala si — on tvrdo plane. — Jesam, ali sad više ne vjerujem. Zar me ne možeš shvatiti? — Silno sam povrijeđen. — Ali, zar ne možeš prijeći preko toga? — Iznevjerila si me. — Pecose! — Izdala si svog ortaka. — Nije baš tako. — Dvolična si.

*201

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Ne, ne! To ne priznajem. I da je bilo tako kao što tvrdiš, ja se ne bih odvajala od tebe. Kao opčaran, Pecos je gledao u djevojku. Mjesec je već odavno iskočio iznad ruba litice i upravo se pojavljivao iza brvnare. Njegov je srebrnasti sjaj počivao na Terrillinu licu. Usprkos golemoj prepreci što ju je Pecos podigao između sebe i Terrill, činilo se da djevojci nešto ipak daje snage. Tuzi u njenim očima nije bilo kraja, a ni njenoj vjernosti. Pripadala je samo njemu. Bila je poput lista na olujnom vjetru. Ali, nije htjela odustati. Nije posustajala. Držala se. — Iznevjerila si me, Terrill Lambeth — on muklo produži i njegov se nepatvoreni bol izlijevao i gubio s tim optužbama. — Iznevjerila si me u trenutku kušnje. — U srcu nikad! — Ja sam Teksašanin. Mrzim kradljivce, stokokradice i konjokradice. Vješao bih i jednog i drugog. A ti si povjerovala da i ja spadam među takve. — Ali sam ti to i priznala, a mogla sam zatajiti — očajno usklikne djevojka. — Nikad nisi držala do mene. — Oh, kako to možeš reći! Pecose Smith, ja te volim od trenutka kad sam te prvi put ugledala! — Možda kao starijeg brata. — Ne, voljela sam te kao što može voljeti djevojka koja još nije upoznala ljubav. Kao djevojka koja mora kriti svoj spol i svoju žudnju. — Kao djevojka koja se pretvara u ženu, Oh, da nije bilo moje tajne, možda te nikad ne bih toliko voljela. — Terrill, kao dječak bila si lažov. Toliko si se uživjela u laži, da ni sad ne možeš živjeti a da ne lažeš! — Pecose, ja te ljubim! — slomljeno je kriknula. Duh joj je posustao, a snaga nestajala. — Lijepa varalice!

*202

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Još jednom ga je pokušala uhvatiti svojim slabim rukama. — Ako me ti ne voliš... ne preostaje mi drugo nego... u rijeku... — Ne laži! — Pecose, zar si od kamena? Moj Pecose... — Varala si me... — Ne, nisam. — Kasnije si me izdala! — Smiluj mi se! — Povjerovala si da sam tat. — Oprosti mi. Srce mi se para. Imam samo tebe... na cijelom ovom svijetu. Više nije mogao izdržati. Povukao ju je na grudi i njene je klonule ruke podigao sebi oko vrata. — U redu, nema smisla da se dalje natežemo — reče glasom toliko izmijenjenim, da se činilo kao da je netko drugi progovorio. Mirno mu je ležala na rukama, ali on je znao da je pri svijesti. Gledao je u njene široke, tamne oči. Osjećao je kako se, iz njenih grudi toplina polako prikrada u njegove, i kako joj srce ubrzano tuče. — Pecose — šapnula je. — Tu sam. — Opraštaš mi? — Samo sam te htio kazniti zbog nedostatka povjerenja u mene. Jadna moja djevojčice! — Oh, prestani! Pecose. To će me ubiti. Nemoj mi reći... da si sve ovo samo onako govorio... — Pa, u jednom sam trenutku tako i mislio. Bio sam ljut. Ali, nisam ti sve rekao. Ima nešto. — A što to?

*203

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Da si ti moja djevojka. — Ti me, znači, voliš? Odgovorio joj je cjelovom, kojim je poljubio njene slatke, svježe usne. Za to je dobio nagradu, netraženu, neočekivanu, kao što je bilo neočekivano i ono blago ljubavi. Jer, sve što je u Terrill Lambeth bilo urođeno, sva njena stlačena ženstvenost, svi osjećaji toliko dugo potiskivani, patnje samotnih godina u tom divljem kraju, u kojem se našla zatvorena kao među tvrdim zidinama samostana, i sva čežnja koju je takav život mogao dovesti do stupnja usijanja, sve je to sad u njoj kidalo sve spone, rušilo sve brane, da bi provalilo u jednom propuštanju, u kojem je slijepo tražila njegove usne da ih ljubi i njegove ruke da je grle, uvijek iznova i sve silnije. Najzad je njeno ljupko lice klonulo među njegove ruke, ali više nije bilo blijedo, niti mračno od očaja. — Pecose, kako me možeš toliko... voljeti, kad si tek pred nekoliko sati saznao da sam žena? — Pa, razumljivo mi je da ti se moja ljubav čini neuvjerljivom — on otegne. Ali, dušo moja, ja te volim od onog trenutka kad sam slučajno otkrio tvoju tako dobro čuvanu tajnu. — Osupnula se i poskočila od zaprepaštenja. — Pecose Smith!... Huljo jedna! Nebesa!... A kad si to otkrio? — Draga Rili, onog dana kad sam te spasio iz rijeke. — Onog dana... onog dana! — Crvenilom razbuktalo lice zabila je u njegove grudi i čvrsto se stisla uz njih. Svejedno, najvažnije je da me voliš.

*204

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

15. Pecosu je bilo svejedno hoće li posjetiti Rockport ili neki drugi grad, ali je uvidio da je taj stočarski grad, u to doba na vrhuncu svog uspona, potpuno nepodoban za Terrill. Pecos još nije vidio sličan grad. Činilo se kao da su ga sa tri strane opkolila stada, a s četvrte bučan zaljev. Glavnom ulicom moglo se jahati, voziti ili šetati u ma koje doba dana i do duboko u noć, ali je to iziskivalo prilično napora. Hotel »Gulf«, u kojem je Pecos po strahovito visokoj cijeni unajmio sobe, bio je nalik na košnicu. U njemu su se kretala ista lica koja su se viđala i na ulici — doseljenici, stočari, kauboji, lovci na bizone, vojnici, putnici, desperadosi i raznobojna gomila nametnika koji žive na tuđoj grbači. Premda je bio prosinac, u gradu je vladala žega i dizala se prašina. Kako li tek izgleda u kolovozu? — razmišljao je Pecos. Pecosa ponese vreva gomile, gužva i gungula. On, običan kauboj, pustolov i revolveraš, postao je dijelom te gomile. Među svjetinom razaznao je supruge i kćerke doseljenika koji su se tek zaputili u veliku pustolovinu koju je doživljavala Terrill. — Đavo da ga nosi, Terrill — rekao je djevojci — ovako nešto nisam očekivao. Znaš, kad gledam te mlade ljude razmišljam o onom što ih očekuje, jer je nama to već dobro poznato. — No, osjećam da u njima živi nešto veliko i divno Oni će svoj zadatak obaviti. U tome se ne varam. Dostatno je tim ljudima pogledati u oči. Znaš, zato i jesam živ, jer sam u stanju prozreti što ljudi misle.

*205

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— I ja se uzbuđujem na tu sliku, Pecose. Znaš, voljela bih krenuti s njima. Uvjerena sam da se ti mladi ljudi umiju boriti. — Među njima sam primijetio mnogo Teksašana. — A tko su oni muškarci blijeda lica u crnim odijelima i nakinđurene žene u šarenim haljinama? — Mnogo me pitaš, draga moja — neodređeno odvrati Pecos. — U svakom slučaju, siguran sam da je to gadan soj. Terrill, ni na minutu me ne napuštaj. A budem li negdje morao ići sam, zaključat ću te u sobu. — Nećeš ti mene ni na trenutak ostaviti samu! Misliš li da ću pustiti tako zgodna kauboja, krcata novcem da se sam šeće među onom sumnjivom gomilom? — Oštar ti je jezik. Izgledaš kao dijete, ali razmišljaš kao zrela žena. — Pecose, ovisim o tebi — ona će umiljato. — A zar ti ne ovisiš o meni? — Zaboga, ovisim! Da nije bilo tebe, sad bih negdje bančio, kartao se, možda ispucao koji metak i što ti ja znam što bih sve radio. Na sreću, sve je to već prošlost i toliko sam sretan da mi se čini da sam opijen. — Ja sam toliko sretna da me je strah. — Volio bih da je sudac Rog Besan kod kuće. Onda me ne bi bilo strah. — Što želiš reći, Pecóse? — ona će, zacrvenjevši se. — Čini mi se da smo ovdje došli kupovati stoku. — Ništa posebno nisam htio reći... dobro, pođimo. Ovdje ima dosta trgovina i možda nađemo haljine za kojima žudiš. Međutim, nakon naporna guranja kroz gomilu od trgovine do trgovine nisu uspjeli naći gotovu žensku odjeću kakvu je željela Terrill. Robe je bilo napretek, čak i dobrih stvari ali gotovih haljina nije bilo. I tako su se iznova morali zadovoljiti muškom odjećom. Sa svog veselog pohoda u hotel vratiše se s jednim parom meksikanskih čizama,

*206

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

srebrnim mamuzama, sombrerom od mekane kože, koji je na Terrill čarobno stajao, te je Pecos zbog toga vrištao od veselja, raznim vrpcama, raznobojnim košuljama jednim kaputom i ostalim stvarima. Dok se poput kakva djeteta Terrill ushićivala nad kupljenom robom, Pecos joj kratko reče da se obuče dok on na trenutak ode u ured u prizemlje. Pecos se bio uznemirio jer je opazio da su ga u gradu slijedila dva muškarca. Doduše, to je bilo uobičajeno u gusto naseljenim mjestima na granici. Ali, Pecosu se učinilo da su ta dvojica teksaški jahači. A s takvim ljudima ne može se tek tako poigravati. Zbog čega su ga slijedili? Odlučio je dobiti odgovor na to pitanje. Primakao se službeniku na recepciji i upitao ga ima li u gradu teksaških jahača. — Ovdje se nalazi kapetan McKinney s nekoliko svojih jahača — glasio je odgovor. — Rade na slučaju krađe stoke onog Big Brewstera. — Gdje bih ga mogao naći? — Malo prije je stigao ovdje. Vidio sam ga prije nekoliko minuta. Predvorje je bilo puno svijeta. Nešto kasnije Pecosu su pokazali kapetana McKinneya. Bio je to čovjek srednjeg rasta, izgledao je poput većine Teksašanina; tvrda lica; plemenitih crta lica i prodornih očiju. Pecos priđe i s uvažavanjem pričeka da kapetan završi sa dvojicom ljudi, koji su očito bili stočari. — Izvolite gospodine? — upita McKinney. — Jeste li vi kapetan McKinney? Za Teksašanina, a naročito za jahača — rangera, bilo je posve logično da na takvo pitanje odgovor ne dobije istog trenutka. Kapetan McKinney je trenutak razmišljao. — Jesam — najzad odvrati. — Kapetane, držim da su me dvojica vaših rangera slijedila po cijelom gradu.

*207

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— A tko ste vi? — Pecos Smith. Po kapetanovom držanju Pecos je odmah uvidio da je mudro postupio što je prišao rangeru. Uz to je dobio još jednu potvrdu značenja svog imena. — Dođite k meni — naglo je odvratio McKinney. Pecos je umio smjesta uočiti važnost susreta s određenim čovjekom. U ovom je slučaju zaključio da je ovaj susret, bez obzira na konačan ishod, za njega povoljan. Kapetan teksaških jahača u protivnom ne bi koračao hodnikom ispred osumnjičena čovjeka. Ušli su u jednu dobro osvijetljenu sobu u uglu zgrade. — Drago mi je da ste me potražili — reče McKinney, nudeći Pecosu da sjedne. Dvojica Teksašanina pogledaše se pravo u oči. Pecosu se kapetan dopao. U njemu je vidio poštena i borbena rangera. Također je uočio da je, kao rijetko kada bio izložen oštrom ispitivačkom pogledu. — Hoćete li mi dozvoliti da pogledam vaš revolver? — Kapetane, nisam navikao na takve stvari. Ali, u ovom slučaju... Pecos pruži revolver s drškom naprijed. McKinney ga prihvati s izrazom čovjeka koji vrlo dobro zna što jednom Teksašaninu predstavlja revolver. Pažljivo je pogledao držak. — Sedam zareza... svi su stari — primijetio je. — Kapetane, mogao sam onomad dodati još tri zareza, ali sam imao razloga da se toga okanim. — Kapetan vrati revolver, također pružajući držak naprijed. — Smithe, o vama sam čuo i dobre i loše priče. — Dakako. Što ćete, živio sam životom raspuštenog kauboja.

*208

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Imate li slučajno kakve veze sa Bradingtonom Smithom? On je prije rata bio ranger. — Imam. Brad je bio moj ujak. — Veoma zanimljivo. Znači, vi potičete iz vrlo stare teksaške obitelji... Smithe, ovdje imam jedno pismo, koje se odnosi na vas — reče McKinney, kopajući među hrpom papira. — Evo ga. Piše mi ga neki stočar koji posluje s one strane nove granice Novog Meksika. Sawtell... Breen Sawtell. Poznajete li ga? — Pa mislim da sam ga poznavao — mirno odvrati Pecos. Usprkos uspomenama što ih je oživjelo spominjanje Sawtellova imena, Pecos je ostao posve staložen i hladan. — Biste li htjeli pročitati to pismo? — Ne. Gotovo od riječi do riječi mogu vam reći što u njemu piše, kapetane. — Dobro, učinite to. Ispričajte mi verziju. S moje strane, mogu vam reći da su vas moji ljudi pratili baš zbog onoga što sadrži ovo pismo. — Sad shvaćam. A kako ste me prepoznali? — Slinger vas poznaje. Jeff Slinger. Sa zadovoljstvom vam mogu dodati da se on zaklinje da ni jedna riječ iz ovoga pisma nije istinita. — Jeff Slinger! Je li on ranger? — Naravno. Deset godina je u službi. — Neka ga vrag nosi, nikad mi to nije rekao. Prije nekoliko godina bio sam mu pri ruci u jednoj gužvi što ju je imao s nekim Meksikancima konjokradicama. Slučajno sam naletio. Nekoliko dana logorovali smo na Rio Grandeu. — Prema tome, on može reći koju dobru riječ za vas. No, da čujemo vašu verziju ovoga o čemu, piše Sawtell. — Pokušao je zametnuti svoj trag, kapetane — odgovori Pecos i ukratko opisa Sawtellovu vezu s Williamsom i Adamsom i njegove pothvate.

*209

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Savršeno se poklapa s nekim obavještenjima što sam ih nedavno dobio od jednog goniča stoke. Najbolje će biti da potražimo tog Sawtella. — Kapetane ako ga želite potražiti, morat ćete ga iskopati — s mrkim osmijehom odvrati Pecos. — Kako to? — upita ranger, premda je savršeno dobro shvatio. — Sawtella više nema. — Vi ste ga ubili! — Kapetane, volio bih to poreći ali ne mogu. — Najbolje će biti da mi ispričate kako je do toga došlo... ako hoćete. Sada je Pecos, naravno, morao detaljno prepričati događaj i ništa nije prešućivao, mada se nije zadržao na opisu samog ranča Lambeth, niti se naročito trudio da kapetanu pruži jasniju sliku o kolikim se iznosima novca radilo. — Ima li svjedoka o Sawtellovoj posjeti? — Ima. Prije i poslije mog odlaska. — Crnci i mladi Lambeth? — Da, kapetane. — Bolje po vas, naročito u slučaju da se iznova počne prekopati po tom predmetu. Ali, do toga će teško doći... Smithe je li mladi Lambeth onaj dječak kojeg su moji rangeri vidjeli s vama? — Da, to je on. Volio bih vam ga predstaviti, kapetane. — To svakako učinite. S golemim olakšanjem i oduševljenjem Pecos dojuri do Terrilline sobe takvom silinom da udari na vrata. — Tko je? — Pecos. Požuri! Ušavši, Pecos uoči da je Terrill trenutak ranije sjedila na podu. Otvorila mu je vrata držeći jednu čizmu u ruci.

*210

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Na sebi je imala samo novo kupljenu odjeću. Zbilja je izgledala čarobno, toliko čarobno da je Pecos zinuo. — Kako izgledam? — živo upita ona. — Djevojko, ne želim ti reći kako izgledaš, jer bi ti moglo udariti u glavu... Dopusti da ti pomognem navući tu čizmu. — Nove su, pa su malo tijesne. .. uh!... Pecos, jesi li siguran da sam... — Sve je u redu. Nemoj me srušiti. Zgužvat ćeš me. Skini kaput. Tako. Sad si djevojka, usprkos hlačama... Premda svatko tko nije slijep može vidjeti... — Ne želim ih nositi — plane Terrill. — Draga moja, moraš ih nositi, inače se ne možemo maknuti iz ove sobe. — Onda nemoj zbijati šale na moj račun — naduri se ona. — Kamo me vodiš? — Opet sam imao sreću. Ovdje je jedan kapetan rangera. Otišao sam k njemu. Smatrao sam da će mi koristiti ako mu kažem za Sawtella. Mogu ti reći da je bio veoma fin. Poželio je upoznati mladog Lambetha. — Mladog Lambetha! — Neki su te njegovi rangeri vidjeli sa mnom. Držali su te za dječaka. A ja sam i kapetana ostavio u takvom uvjerenju. Bit će smiješno. Pazi, moraš biti prijazna i umiljata. Razumiješ? Neću se ljutiti zbog toga. Terrill je odmah shvatila da će doživjeti nešto novo i na to se pripremila. Pošto je pokucao, Pecos uđe. Ranger je sjedio za svojim stolom. — Kapetane McKinney, ovo je moj ortak, mladi Lambeth — najavi Pecos, s užitkom gledajući u kapetanove izbuljene oči. — Kako ste, kapetane McKinney? — reče Terrill izražavajući poštovanje.

*211

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Ranger žurno listane i zagleda se kao da nije bio siguran u ono što je vidio sjedeći. — Mladi Lambeth! Ah, tako! Kako ste vi? ... Eh, Smithe, pa ovo nije dječak! — Kapetane, pa ja vam nisam ni rekao da je mladi Lambeth dječak — branio se Pecos. — Kao što vidite, radi se o djevojci, Terrill Lambeth. — Da, vidim. Pa, drago mi je što sam se upoznao s vama, gospođice Lambeth — galantno se nakloni kapetan. U njegovim očima umjesto zaprepaštenja zasvijetli zadovoljstvo. — I meni je neobično drago da sam se upoznala s vama, kapetane McKinney — sramežljivo odvrati Terrill. — Znate, dugo sam vremena izigravala dječaka, a ni danas u gradu nismo mogli pronaći podobnu žensku odjeću, pa sam nastavila sa starim stilom odijevanja. — Terrill Lambeth? Sjećam se tog prezimena. Jeste li u srodstvu s pukovnikom Templetonom Lambethom? — Njegova sam kćerka. — Tko bi rekao! — usklikne kapetan, duboko uzbuđen. — Njegova kćerka! Templeton i ja bili smo prijatelji. Zajedno smo ratovali. Poslije rata više nikada nisam čuo o njemu. Gdje je sada? — Mrtav je, kapetane — odgovori Terrill, neodređeno gledajući kroz prozor. — Ubijen je. Majka je umrla još ranije, a otac, upropašten poslije rata, krenuo je sa mnom u zapadni Texas. Naselili smo se na rijeci Pecos, ispod gaza Horsehead. Tada sam imala nepunih petnaest godina... Naš je ranč u samotnom kraju. Ali, podoban za uzgoj stoke. Pred nepune dvije godine ubiše oca. Izveli su to tako da izgleda kao zlodjelo Komanča. Naravno, nemam nikakvih dokaza, ali mislim da su u to bili umiješani prsti Breena Sawtella i njegova ortaka Don Felipea. Pokušali

*212

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

su i mene oteti, a da nije bilo Pecosa, što bi tek učinili s mojom stokom. — Žao mi je, vjerujte mi — reče McKinney. — Ipak drago mi je da sam nešto čuo o Templetonu... Da tužna je vaša priča. Što ćete, takav je Texas u ova gadna vremena. I vi ste živjeli sami u tom divljem kraju oko Pecosa? Gotovo nevjerojatno za djevojku vašeg odgoja. — Da, sama sa svojim Crncima, Sambom i Mauree, sve do proljetos, kad je došao Pecos. No, imajte na umu da me svi koji me poznaju drže za muškarca. — Uto upadne Pecos. — Kapetane, mladi Lambeth uskoro će postati gospođa Smith. — To sam i slutio. Vrlo romantično! Terrill, čestitam vam. Želim vam svaku sreću. Ali... ali ovaj Pecose... Prilično zbunjen, kapetan zastade. — Kapetane McKinney, da Pecos nije takav kakav jest, nikad me ne bi spasio — odgovori Terrill, ponosno dižući glavu. Nisu bile potrebne riječi da izraze svu ljubav i povjerenje što izbijahu iz nje. — Terrill, konačno i meni je drago da je Pecos takav — uzbuđeno utvrdi McKinney. — Mislim da bi i moj stari prijatelj također bio zadovoljan. — Okrene se Pecosu i pruži mu ruku. — Upamtite, da je djevojka koju ženite odvojak jedne od najboljih teksaških loza. Uz to, rijetko kad sam vidio tako krasnu djevojku. Očito je da je dobra i fina toliko koliko i lijepa. Shvaćate li kakav ste srećković? Doduše, premda ste kauboj i revolveraš, i vi potječete iz stare teksaške obitelji. Pecose, nadam se da ćete se pokazati dostojnim ove veze. — Kapetane, i ja se sam uzdam da će biti tako — polako i uzbuđeno odgovori Pecos.

*213

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Kasnije je Pecos otišao kupiti revolvere, puške, municiju, noževe, sve same najnovije modele, i prijeko potrebnu odjeću za sebe, uz to nova sedla i ostale potrepštine. Susretao je doseljenike, goniče stoke, stočare i rančere, od kojih je koješta doznao. Naseljenicima je isto tako koristilo što su porazgovarali s Pecosom. Našao se s Jeffom Slingerom i s njim se prijateljski narazgovarao. Kapetan McKinney bio je spreman činiti mu usluge, a naročito ljubazan bio je prema Terrill. I tako, kad je završio zadatak zbog kojeg se zadržavao u Rockportu, kapetan je Pecosu ostavio Slingera i još jednog rangera, iskusnog borca koji se zvao Johnson. Dvojica rangera dobiše zadatak da Pecosa prate na dugom putu sa stokom. Slinger je poznavao jednog stočara, nekog Hudsona, koji je uzgajao stoku na rijeci Frio i koji je želio prodati sve do posljednjeg grla. Bio je neženja, već u poodmaklim godinama, željan malo mira i bezbrižnosti. Slinger je tog stočara slučajno upoznao u Rockportu za vrijeme Pecosova boravka. Ugovorili su sastanak. Po izgledu, Hudson je bio pravi tip čovjeka s visoravni oko Brazosa, živih sokolovih očiju i na prvi je pogled ulijevao povjerenje. — No, još mi je ostalo oko dvije tisuće grla, sve sami plemeniti dugorogi primjerci — reče Hudson. — Hoćete li ih prodati? — upita Pecos. — Već bih to odavno učinio, kad bih znao što ću sa svojim dječacima. Naime, imam dva nećaka koji su odgojeni na konjima, a naročito uživaju u tjeranju stoke. — A osim tih dječaka, koliko imate dječaka? — Dvojicu. Već su odavno sa mnom, i bilo bi mi mrsko gledati kako odlaze s goničima stoke. Dodge i Abilene gadna su mjesta za tako fine mladiće. — Bi li sva četvorica bila pogodna za družinu kakvu ja želim? — Ovisi o tome kakvu družinu želite.

*214

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Družinu mladih, trijeznih, dobrih jahača, spretnih strijelaca, za uzgoj stoke zapadno od Pecosa. — Zapadno od Pecosa!... Smithe, ne vjerujem da u čitavom Texasu možete naći četvoricu boljih momaka od njih. — Ako uzmem i njih, hoćete li prodati stoku? — U tom slučaju hoću. U Dodgeu mogu dobiti deset dolara po grlu. — Vjerujem, ali to je u Dodgeu. — Dobro, spustimo se do najniže cijene... po osam dolara. Posao je sklopljen. Slinger obeća Pecosu da će mu pronaći još dvojicu kauboja za koje on osobno jamči. Ta su dvojica trebala doći Hudsonu, gdje će se stoka okupiti i pripremiti do dolaska Pecosa, koji će platiti i otjerati stado. — To znači da ćemo prijeći preko gaza Horsehead — zamislio se Pecos. — Smithe, to je najbolji put. Zapadna staza još je gora. Mjestimice nema pašnjaka. Vode je malo i na veoma udaljenim je mjestima. Moj se ranč nalazi daleko na gornjem toku Frija. U ovo doba od njega vodi dobra staza sve do starog španjolskog puta što skreće na zapad za Pecos. Uz osmoricu hrabrih i dobro naoružanih goniča, ne trebate se brinuti zbog Indijanaca. Zacijelo ni jedino tele nećete izgubiti. — Neka tako bude. Hudsone, hvala vam lijepo. Pecosu je trebalo mnogo vremena da smisli što još treba kupiti i ponijeti na ranč Lambeth. Želio je Terrill stvoriti dom sa svim udobnostima mogućim u onoj divljini. Od tih je kupovina Terrill dva dana živjela kao omamljena. Usprkos tome što se oduševljavala svim i svačim i svemu se radovala, ipak je kod izbora stvari bila od pomoći i veoma skromna.

*215

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Kupiše troja kola, jedna nova i dvoja stara, i dvanaest konja — sve po vrlo povoljnoj cijeni. Ali, kad su kola, inače prilično velika, do sjedala bila nakrcana robom, zajedno s teretom, predstavljala su vrijednost od nekoliko tisuća dolara, isključujući Terrillino skupocjeno blago. Uz to valja dodati Pecosovu opremu i hranu za godinu dana. Kola su bila prekrcana namještajem, oruđem, posteljinom, daskama, čizmama, odjećom, posuđem, svjetiljkama, uljem i ostalim potrepštinama. — Nebesa! Koža mi se naježi kad pomislim da s takvim teretom moram pregaziti rijeku — govorio je Pecos, zaprepašten ali i radostan. — Pa moglo bi vam se dogoditi da vam se koža naježi još prije nego stignete do rijeke — kratko dobaci Johnson. Jednog ranog jutra napustiše Rockport. Slinger, Johnson i Pecos vodili su svaki po jedna kola. Cinco je bio vezan za Pecosova kola. Opet u svojim starim hlačama i u kaputu sa starim pohabanim sombrerom što ga je tko zna gdje našla Terrill je na svom mustangu jahala pored Pecosa, u čijim je očima iznova bila dječak.

*216

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

16. Hudsonovi pašnjaci obuhvaćali su gornji sliv rijeke Frio. Bio je to krševit, ali lijep kraj i Pecos mu se divio. Istog dana kad je Pecos stigao svojim kolima, u krasno zaklonjenoj dolini primijećeni su bizoni. U dolini je inače paslo dvije tisuće grla dugoroge stoke što ju je kupio Pecos. Bizoni su rijetko išli na zapad do područja oko rijeke Pecos, ali su neka izdvojena stada, kako je objasnio Hudson, po svoj prilici zbog hajke na njih odvojena od glavnog krda, ponekad dolutala i do rijeke Frio. Zbog toga je, još prije Pecosova dolaska, Hudson naumio organizirati lov na bizone. Po stanju u Hudsonovoj kući vidjelo se da u njoj živi neženja i čovjek navikao na život u prirodi. Bila je smještena u jednoj udolini između dviju okruglih glavica, i oko nje je stalno puhao vjetar. Terrill reče kako bi od toga izludjela. — Zar zbog vjetra! — zaprepastio se stari Teksašanin. — Pa meni bi bilo neobično kad ne bi puhalo. — Zaboga, otkud ovdje sjevernjak? — ubaci Pecos. — Hudsone, mi živimo u kotlini gdje rijetko kad puše a nema ni prašine. Nikada nije strašno hladno, pa čak ni kad naleti sjevernjak. — Da, u našem Texasu toliko je raznolikosti, da nikada do kraja ne možeš shvatiti taj kraj. — odvrati rančer. Već na prvi pogled Pecos je bio veoma zadovoljan izgledom družine što ju je najmio uz pomoć Jeffa Slingera i Hudsona. Dva Hudsonova nećaka, braća John i Abe Slaughter, bili su tipični Teksašani, rođeni i odgojeni u prirodi, krupne ljudine od šest stopa, jedan drugom nalik kao da su blizanci. Texas Jack imao je malu okruglu gla-

*217

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

vu, dobroćudno lice i kaubojski krive noge, odavao je dojam čovjeka kojeg je vrijedno imati za prijatelja, a izbjegavati kao neprijatelja. Lovelace Hall, također Teksašanin, crvenokosi dugajlija crnih očiju, bio je Pecosu dosad nepoznat tip čovjeka; rekao je da je pravi »vrag s konjima, govedima i na ostalim gadnim poslovima«. Ta su dvojica bili goniči stoke, a doveo ih je Slinger. Preostala dva Hudsonova kauboj a bili su posve drugi tipovi: jedan je bio Meksikanac, a drugi Crnac. Prvi, Lano, bio je vitak jahač, mrke kože, tamniji od Indijanaca, i na sebi je nosio veoma vidljiv pečat iskusna jahača. Crnac se zvao Louisiana. Zapravo, tako ga zvao Hudson, jer mu drugog imena nije znao. Bio je srednjeg rasta, ali divno razvijen, a imao je i prijatno lice. To je bila šestorica kojom je Pecos, koji se rijetko varao pri ocjeni ljudi, bio zadovoljan. — Prijatelji — rekao im je Pecos prisno — prije nego se nagodimo, da vam samo ovo kažem: kako mi je rekao Hudson, nijedan od vas ne poznaje kraj zapadno od Pecosa. Ne bih bio pošten prema vama ako vam ne bih rekao da je to nešto što je tvrđe od oraha. Gadan je to kraj cijele godine, a najgadniji zimi. Ljeti je pak užasan. Zabačen je više od ostalih dijelova Texasa. Čak ni Llano Estacado nije tako pust i zabačen. S jedne i druge strane rijeke Pecos sama siva, krševita brda i klisure. Tu i tamo zaluta lešinar, ili kojot, a i jelen, ali rijetko. U njegovim nižim dijelovima ima divljih konja, ali na onih pedeset milja mog imanja nema ih mnogo. Komanča ima uvijek, a zalutaju i Kiove i Apaši. Vojnici rijetko kad dođu, takoreći jednom u sto godina. Kradljivci su opasni, a sve ih više ima. Morat ćemo se boriti. Zakona nema, osim jednog čiče u Orlovskom gnijezdu, sam sebe naziva sudac Bean, a pravi je drumski razbojnik. Zastane na trenutak da se odmori i da kauboji malo porazmisle o onome o čemu im je pričao. — Ali, s druge strane, područje zapadno od Pecosa kada je u pitanju uzgoj stoke, najpodatnije je mjesto u Texasu. Ja imam velike planove. Sve sam sračunao.

*218

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Imam dovoljno trave, vode i stoke za početak. Prema tome, što mi treba? Treba mi tvrda, odvažna, na sve spremna družina, koja će se i s đavolom uhvatiti ukoštac. Bit ću vam zahvalan ako mi i ovo stado otjerate do tamo. Ali, želio bih da ostanete. Za prave ljude tamo ima budućnosti. Ukoliko uspijem, a sigurno bih uspio S vama, spremnim na sve i na svaki okršaj, dat ću vam određeni postotak, ili ću vam pomoći da i vi sami podignete svoj ranč. To je sve. Porazmislite malo o tome, dok se malo bolje ne upoznamo. Kasnije je Hudson rekao Pecosu da je čuo Lovelace Halla kako govori svojim drugarima: — Prijatelji, nemamo što izgubiti, a možemo mnogo dobiti. Dopale su mi se Pecosove riječi. Vidi se da je valjan čovjek. Sutradan su pošli u lov na bizone. Ubili su šest životinja. Dva je ubio ranger Johnson, koji je imao iskustva u takvoj vrsti lova, tri su ubili kauboji, a preostali, šesti bizon, pao je zaslugom Pecosa i Terrill. — Njih dvoje galantno su jedan drugome pripisivali zaslugu za to djelo. Spor je riješio Hudson: — Vidio sam kako je bizon poklekao od Terrillina metka. Budite uvjereni u to, jer ja imam dobre oči. — Terrill, ponesi tu kožu — reče Pecos. — Što ćemo s ostalim kožama i mesom? Ne znam kamo ćemo s tim. — Do vraga, nisam se nadao da ću sobom vući kože i meso — odvrati Pecos. — Naprosto nemamo mjesta. Hudsone, molim vas prodajte mi jedna kola i zapregu. — Neću vam ih prodati. Ali ću vam ih pokloniti. Polovica slijedećeg dana prošla je u deranju bizona i sječi mesa. A dan nakon toga, u zoru, Pecosov karavan, sastavljen od kola, jahača i stoke, pošao je na svoj dug, spori put.

*219

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Kola su polako napredovala. Pecos je vozio jedna kola, a Terrill mu je sjedila uz bok. Razgovarali su i gradili planove, sanjali o budućnosti i divili se golemom stadu što je ispred njih paslo polako se krećući i koje, s obzirom na pasminu, nije bilo divlje. Zbog sporog putovanja Terrill je zadrijemala, nožju jednog brežuljka odmori konje, ona je zaspala. Čim se probudila, prvo je pogledala je li na svom mjestu njen dragocjeni sanduk, brižno sakriven i zaštićen u kolima. — Pecose, naletimo li na Komanče i oni otmu moj sanduk, ostat ćeš i bez mene! — upozori ga ona. — Dođe li do toga, budi sigurna da ni jednom od nas neće ostati glava na ramenima. — Napast će nas, predosjećam to. — Draga Terrill, Komanči obično jašu u skupinama od trideset do četrdeset ljudi. Može li takva skupina naškoditi ovako uspaljenoj družini kao što je naša? Ulogorili su se prije sutona. Izabraše idealno mjesto za logor. S tog mjesta pružao se pogled daleko na zapad, na nejasne obrise planina što se protezahu negdje iza nepreglednih gustiša oko rijeke. Kauboji, koji su večerali po trojica najednom, bili su zadovoljni, što je značilo da je i stado posve u redu. Razmišljajući o tome i kako na tom mjestu ima dovoljno trave i vode za stoku, i drva za vatru, i slušajući Terrill kako pjeva, Pecos je promatrao kako izlaze večernje zvijezde i umišljao si da one baš njemu sjaje. Idući dan ponovilo se isto: put i ugodno logorovanje. I tako su se dani sporo otezali, ali su se ipak kotrljali, uz posve sitne nezgode, koje nisu prouzrokovale zastoj. Vrijeme je bilo lijepo, obnoć je bilo studeno, u zoru je štipalo, a u podne je bilo jako toplo. — Pecose, jesi li ikad pomišljao kako je duga vožnja zapravo čudnovato lijepa i privlačna? — pitala je uz sanjarski pogled.

*220

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— I te kako sam razmišljao, Terrill. Ovo je pravi život, a uz tebe se pretvara u raj. — Pecose, što god ja radila i govorila, ti odmah postaješ sentimentalan. — Pa ako je tako, onda radi i govori što god hoćeš. Zaista je bilo nečeg divnog u dugom putovanju po pustu i divljem kraju. Uzbuđenje i težak rad kod priprema, beskonačna naklapanja o mogućnostima nezgoda na putu, lošem vremenu, nedostatku trave i vode, napadima Indijanaca, brigama o onome što bi se moglo dogoditi, sjećanjima na grad i svjetinu u njemu. Sve je to, kao djelovanjem čarobne palice, postupno iščezavalo i na koncu palo u zaborav. Naravno, poplave i nevrijeme, bijeg stoke i napadi Indijanaca mogli su razbiti čari putovanja. Ali, Terrill je prestala spominjati te mogućnosti. Čak je zaboravila i na svoj čarobni sanduk, koji je inače u njoj oživljavao sjećanja na nekadašnji dom. A Pecos je budnim okom motrio nebo i sanjario. Dakako, više bi volio da je u sedlu, jer mu je sjedalo na kolima bilo tvrdo i neudobno, a on je bio slab vozač. No, svejedno, ni jedno njegovo putovanje kroz divljinu po ljepoti nije bilo nalik ovome. Sunce je pri izlazu bilo crveno, u podne mu je sjaj bio blijed, a navečer se žutio — i tako je prošao još jedan dan. Stoka je zadavala jako malo posla. Pecosu se čak činilo da je stado bilo posebno izvježbano za putovanje s njim. Zalutao je neobično malen broj grla. Za to je, u prvom redu, morao biti zahvalan svojim vrsnim jahačima. Iz dana u dan, krajolik se postupno mijenjao. Milja je bila nalik atomu u tom beskrajnom zapadnom gorovitom predjelu Texasa, ali je ipak oštrom oku promatrača svaka milja govorila kako se sve više bliži krševitiji kraj, što skreće prema sjeveru do Staked Plainsa, a k zapadu do klisure oko Pecosa. No, sveudilj je bilo dovoljno vode i prilično trave. Pecosova stoka nije gubila na težini, dapače debljala se. Tu i tamo, pod blijedim suncem sjajio se

*221

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

kostur kakva teleta, koji je svojom jezivom slikom podsjećao putnika na svoje manje sretne prethodnike. Međutim, stigli su na jedno područje, koje se po svemu razlikovalo od prethodnih. Od stare utvrde McKavett, karavan je skrenuo prema vojnom putu što se pružao na zapad prema gazu Hersehead na Pecosu. Samo po sebi, to je skretanje predstavljalo određenu promjenu. Blistavih očiju Terrill je, kriknula: — Oh, Pecose, poznajem taj put! Sjećam se brežuljaka. Prolazila sam ovuda... Pokazat ću ti naš nekadašnji logor... čini mi se kao da je to bilo davno... Cio dan vozili su nizbrdo. Zbog toga što je trava bivala rjeđa, stoka se brže kretala. Te su noći po prvi put na dugom putovanju imali suhi logor. Sutradan su pregazili jednu rječicu, a dan kasnije stigli su do rječice Dove. Stoka se zadržala pored bistre vode, oko koje je bilo raslinja. Terrill je pokazala Pecosu mjesto na kojem su nekada stajala njezina kola i gdje je ona prenoćila. Sjećala se drveta pod kojim je, melankolična i tužna, u sumrak sjedila i čeznula za domom, ali ipak bez želje da mu se vrati, i sa zebnjom razmišljala o budućnosti, strahujući od sve veće divljine sivocrvene i krševite zemlje. — Oh, što sam plakala — reče Terrill, a u očima joj se mogao nazrijeti očaj tih prošlih dana. — Bio je to dan kada je sve krenulo naopako. — Sjećam se oca, koji je inače rijetko očajavao! Ali, tog je dana bio posve obeshrabren, a ni meni nije bilo mnogo bolje. Nisam imala nikakve nade u budućnost, preda mnom nije bilo ničega osim čamotinje i jezivih muka... Ni sanjala nisam kako grdno griješim u prosuđivanju! Što ćeš, bila sam dijete! Da sam znala da ću sresti tebe, i zavoljeti te, i da ćeš ti mene voljeti, ne bih se onog dana onoliko isplakala. — A što ti misliš, Terrill, što bih ja u prošlosti radio da sam ikad pomislio da ću tebe sresti i da ću te zavoljeti?

*222

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Na tako nešto, draga, nikad nisam pomišljao, ali me je ipak nešto spriječilo da ne zabrazdim u zločin. Još jedan dan Pecosov je karavan išao starim vojnim putem. Sunce je pržilo, ali se u zraku ipak osjećala nekakva studen, a vjetar je šumio kroz čestar. Nigdje se u divljini nije vidio ni jedan živi stvor. Kojoti su prestali pratiti stado. Nekakav je nemir narušavao bezbrižnost putovanja, zapravo neka slutnja, izazvana čistim instinktom. Pecos je osjećao taj nemir. Usprkos tjednima i miljama što ostadoše za njim, još uvijek su imali dug put pred sobom. Konji su manje usporavali hod; stoka se kretala naprijed pokatkad se ne obazirući na pašu. Te noći, kod rječice Kinway, nakon dnevnog putovanja, jahači nisu zapjevali na straži, niti su se međusobno šalili pokraj logorske vatre. Johnson je otkrio tragove indijanskih mustanga, stare svega nekoliko dana. Stoga Pecos sutradan postavi Louislanu u kola, sam on iznova pojaše konja. Razgovarao je o tome s Jeffom i Johnsonom. — Pa, pronaći tragove Indijanaca, još uvijek ne predstavlja opasnost — reče Slinger. — Bar ne u ovom kraju. Johnson nije bio jako raspoložen ni razgovorljiv. Pecos je zaključio da im, po svemu sudeći, predstoji okršaj sa Indijancima. Slaughterovi i Lovelace Hall bili su na noćnoj straži. Texas Jack spavao je na svom ćebetu s glavom na sedlu. Lano i Louisiana stajali su pored vatre i grijali se naizmjence, najprije s jedne, pa s druge strane. Pecos pođe prema stadu. Stoka je uglavnom bila mirna, odmarala se i spavala. Mlada telad je prestravljeno mukala. Za njih je put bio težak. Stražari su bili na konjima i obilazili stado da vrate grla željna lutanja. Sve se činilo u redu. Samo je tiha noć, s hladnim vjetrom, u sebi nosila pretkazanje nečega što bi moglo razbiti jednoličnost duga puta.

*223

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Terrill je još bila budna. Spazivši Pecosa kako prolazi, ona ga dozove. Njezin mali šator bio je taman toliko širok koliko je trebalo da pod njim može ležati na svojoj ćebadi. — Madam, jednoj dami ne pristaje spavati s čizmama na nogama — zamišljeno će Pecos, sjedajući pored nje. Terrill ispruži ruku, tražeći njegovu koju stisne svojom šakom. — Pecose, nešto si zabrinut — šapnula je. — Ni govora, draga. Samo sam zamišljen. — Dobro, ali ako si ti zamišljen ljudi su očito zabrinuti. Čula sam razgovor između Johnsona i Slingera. No, nama je daleko lakše nego što je bilo ocu i njegovoj družini kad su se ulogorili ovdje. Mislim da okolina djeluje na tebe, Pecose. — Možda je tako. U svakom slučaju, više bih volio da smo, ne čekajući da se stoka odmori mogli proslijediti dalje. — Valjda znaš da ne možemo. Sve naše nade leže na tom stadu. Pecose, osjećam se kao Mauree kada postaje »vidovita«, kako to Sambo kaže. Već ćemo se probiti. — Draga, to je sigurno. Do vraga, ti si dobro dijete. Moram ti priznati da se najviše brinem zbog tebe. Da nije tebe, ovaj bi put bio upola lakši. No, ponosan sam na tvoje držanje. No, ti si žena, a na ovom prokletom putu za Horsehead ne smijemo te izlagati pogibelji. — Otac me je već ranije izlagao. Svi naseljenici izlažu pogibelji svoje supruge i kćeri. Ja ne mogu biti izuzetak. Osim toga, dragi Pecose, da ti malo ne pretjeruješ s tim »ti si žena«? Mogu jahati i pucati. Ni malo ne strahujem. Prema tome, ne predstavljam smetnju, a kladim se da glavu mogu čuvati bolje nego ti. Nato će Pecos gorljivo: — Upravo se u tome i sastoji problem Terrill. U tvojoj vjeri, u tvom duhu i tvojoj hrabrosti. Ali, stvar nije samo u tome. U tebi je mnogo drugih, još ljepših osobina. To

*224

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

me podržava... Bit ću presretan ako te provedem živu i zdravu kroz život. Laku noć. Slijedeći im je logor bio Mrtvačev izvor. Do njega su stigli kasno navečer, nakon turobna i naporna dana. Te je noći Pecos satima stražario pokraj logora, smijenivši Slingera poslije ponoći. S brežuljka iznad uznemirena stada zavijali su vukovi. Na dužnosti su bila četvorica kauboja. Kad je Pecos bešumno skliznuo pokraj malog šatora, Terill je još bila budna. Zaželjela mu je laku noć. On se smjestio pod jednim drvetom. Uslijedio je dan puta do Kineskog Izvora, potom dug dio puta do gaza Horsehead. Taj je dan trebao biti odlučujući. Pecosa su iznova uznemirili tragovi indijanskih mustanga. Ujutro ga je Johnson obavijestio da su na tom mjestu, prije dva, najviše tri dana, logorovali Kiove ili Komanči. U skupini je, prema tragovima, bilo dvadesetak ratnika. — Preuzmi dužnost, Johnsone — kratko mu je naredio Pecos. Ostali su ljudi obavljali svoje uobičajene poslove. Lano je u logor dovodio jahaće konje; Texas Jack bio je zaposlen s kuhinjom; Slinger je podmazivao kotače kola; Johnson je s dalekozorom otišao na jednu uzvišicu; stoka je pasla oko staze. Dan je bio vjetrovit, s ornim oblacima, kroz koje je sjalo mršavo sunce i osvjetljavalo vijugavu stazu što je nizbrdicom vodila prema rijeci Pecos. Iz sivila krajolika iskakali su crnilom istočkani brežuljci, goleti i kameni platoi — sve sami znakovi prijetnje rijeke Pecos. Za doručkom je Johnson ljudima priredio prvo iznenađenje: — Ljudi, danas ostajemo ovdje. Odmaramo se i puštamo stoku da pase. Svi malo odspavajte. Ujutro ćemo prijeći Horsehead. Bez sumnje, bio je to pametan potez, ali je njime pojačana napetost. Pecos je tražio načina da nekim radom

*225

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

odagna nemir. Nije bio vičan gonjenju stoke, te se divio tvrdim Teksašanima, koji su podnosili i svladavali teškoće napetih iščekivanja, bjegova stoke, muka, nedaća i borbi na stazi Chisholm. Međutim, Terrill je odspavala barem polovicu dana. Međutim, dok je bila na nogama i šetala logorom, činila se mirnom, pomalo umornom, ali za Pecosa je uvijek imala spreman osmijeh. Karavan je krenuo u suton. Stoka je bila na čelu i išla daleko naprijed. Na svom mustangu, Terrill se držala posve blizu Pecosa. Lano je bio u izviđanju, daleko naprijed na stazi, te se vratio. Prije samog zapada, sunce je zadobilo tamnocrvenu boju i čitav je krševiti, planinski kraj obojilo rumenilom. Potom iščeznu, a čeličnosivi sumrak zamijenila je noć. Na nebu nije bilo zvijezda. Prema tamnom nebu izvijali su se crni brežuljci. Kola su se valjala nizbrdo, uz sporadično jezivu škripu kočnica. Stoka je hodala i kaskala otprilike tri milje na sat. Nisu joj dozvoljavali da se zadržava radi ispaše. Bezosjećajno mrk krajolik bijaše zavijen u muk, kao da zna i pamti užase i pokolje što su se dogodili na tom samotnom putu. Deset je noćnih sati, bez ijedne riječi žalbe, Terrill jahala na svom mustangu, a kad je sivilo zore odagnalo mrak, ona je zabrinutom Pecosu uputila osmijeh ohrabrenja. Tu smo, na gazu Horsehead, Terrill — muklo je uzviknuo Pecos. — Sad samo da ga još prijeđemo. .. Karavanom se pronio nalog da kola stanu. Kad se vratio Johnson, već je bio dan. I pored slaba svjetla, Pecosu je bio dostatan samo jedan pogled na rangera da vidi kakva je situacija. — Ne možemo zadržati stado — rekao je ranger. — Nanjušilo je vodu. Spustit će se da se napije, a na obali će se raspršiti, a možda i razbježati.

*226

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Što da radimo? — upita Pecos. — Potjerat ćemo kola sa staze, dolje iza onoga čestara. Povedi Terrill, Louisianu, Jacka i Lovelacea, pa se s njima popni na onu stijenu. Uzmi vode, hrane, mnogo municije, i dobro se sakrij među kamenjem dok se mi ne vratimo. Nekoliko minuta kasnije, kad se na sivom svjetlu nejasno počeše razabirati predmeti u daljini, Pecos se s dijelom svojih ljudi našao na stijeni, na koju mu je ukazao Johnson. Bila je to kamena zaravan, s rubom od iskrzanih stijena i žbunja, taman tolika da se na njoj zakloni šestorica ljudi. Pecos je odmah ocijenio položaj i zaključio da je pogodno za obranu. Nekoliko dobrih strijelaca, s dovoljno municije, mogli bi ovdje, bez naročite opasnosti odolijevati i zadržati i jačeg neprijatelja. Zaravan je bila oko dvije stotine jarda od staze i dizala se visoko nad njom. Iza nje bila je duboka provalija. Prema zapadu tlo se spuštalo do jedne sive, gustišima osute doline uz Pecos. S lijeve strane spuštala se u gustim raslinjem obraslu uvalu, u kojoj su kola prilično dobro bila skrivena. U najmanju ruku trebalo bi ih dugo tražiti, a s obzirom da su bila ispod same stijene, za neprijatelja bi to bio težak posao. — Terrill, prigni se i što bolje možeš sakrij iza ovog kamena — naredi Pecos. Ne budeš li poslušala, isprašit ću ti tur. — Ne brini, Pecose — odvrati ona. — No, već sam zabrinut. Zar ne vidiš da sve ovo pretkazuje borbu? Jack, pazi na stranu prema rijeci. — Si, señor — odgovori Texas Jack i stade puzati prema svojoj osmatračnici. — Lovelace, ti i Louisiana pazite na stazu. A sad se svi pripremimo na ono što je Johnson pretkazao. U međuvremenu je svanulo. Okolina je postala vidljiva, jedino je nedostajalo sunca. Još je uvijek bilo prerano, premda je u to doba sunce crvenim odsjajem na obzorju

*227

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

već moralo najavljivati svoj izlazak. Ali, istok je svejednako bio crn. Pecos je s odbojnošću bacao poglede na rijeku. Ukoliko je ikada osjećao ljubav prema toj tajnovitoj rijeci, zabačenoj tamo gdje je i vrag rekao laku noć, tako nešto sad zacijelo nije ćutio. Malo se prignuo da bi mogao viriti ispod stijene, posve svjestan Terrillina prosvjeda zbog njegovih izlaganja opasnosti. Ugledao je dobroznanu riječnu okuku u obliku konjske glave. Mrko se sjajila na hladnom jutarnjem svjetlu. Iz sive tame izbijala je i sebi krčila put u širinu doline, te se dalje gubila negdje u tamnu daljinu. Ta je rijeka bila podmukla. Kao da je i sama bila svjesna da je ovaj gaz jedini siguran prijelaz na dužini od stotinu milja, da u sebi i u onim mršavim izvorima što crpe vodu iz kamenita tla krije jedinu vodu kojom će i čovjek i životinja koji se nađu u toj nesagledivoj krajini punoj čame ugasiti žeđ. I ta je duša rijeke, uzvišeno surova u svojoj snazi, poput teškog pokrivača ležala na beskrajnim pješčanim sprudovima, sivim obalama i zelenilom obraslim mjestima. Tako je ona dominirala svime. Uz cestu, sve dolje do rijeke, tu i tamo mrlje bjelila. Kosti. Kosturi životinja. Tri stotine godina, još od onog dana kad su Španjolci označili put kroz smrtonosan i pust Llano Estacado, stoka je tuda ugibala. Stoka je padala i ugibala nadomak rijeke zbog koje se nasmrt iscrpljivala. Bilo je to mjesto označeno nazočnošću smrti. Nikada se na gazu Horsehead nije podigao šator. Indijanaca ili stočara, niti je ikada podignuta kamena nastamba kauboja. Nikada tu čovjek nije zastao da bi obitavao. Na tom su mjestu ljudi morali prelaziti Pecos, ali su se tog mjesta grozili i bježali od njega kao od kuge. Tako je bilo dosad, Horsehead će uvijek biti korisno ali omraženo mjesto, nužno zlo. I pri najsunčanijem danu to je mjesto odbojno djelovalo. U tom je tmurnom jutru moć pustoši i samoće sa svojim avetinjskim sivilom pritiskivala čovjeku dušu i

*228

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

prijeteći ga upozoravala da priroda poštuje samo zakon jačega. — Šefe, pogledaj — šapatom će Texas Jack. Ton kaubojeva glasa nagnao je Pecosa da se trgne, prigne i skokom prođe onih šest stopa do osmatračnice. — Kijove — šapatom će Jack. Kroz jednu raspuklinu u stijeni pogled je dosezao do uvale što se protezala Usporedo sa stazom. Na lijevoj strani bila je obrasla gustišem. Zapravo, sa ceste se ta uska uvala nije mogla vidjeti. Jack je prstom upro u mjesto što je, bez sumnje, Indijancima bilo omiljeno sklonište za zasjedu. — Cijela skupina, penje se uz uvalu — nastavio je Jack. — Vode i konje. Sad su iza onih grmova. Pecos mahne Lovelaceu i Louisiani da dopužu do njih. Žestokom kretnjom morao je zadržati Terrill da i ona ne dopuže. — Gdje su se, do vraga, skrili Johnson i njegova družina? — nestrpljivo je upitao Pecos. Šefe, budi siguran da i oni promatraju Indijance — odgovori mu Texas Jack. — Prije nego je postao ranger, Johnson je bio lovac na bizone i indijanski borac. Upravo tu, na ovom mjestu, tukao se s Komančima i poznaje im sve trikove. — Dobro je što smo noćas putovali — ubaci Lovelace. — Crvenokošci su nas očekivali tek večeras. Upravo su čuli ili spazili našu stoku i sada se šuljaju da vide što se događa. — Šefe, opet ih vidim — šapne Texas Jack i upre prstom. — Hej, ne diži toliko glavu. Pecos je očima pretraživao niži kraj uvale, koji im je s njihova položaja bio na domet puške. Ali Texas Jack je pokazivao na udaljeniji kraj. Iznenada su Pecosove napete oči uhvatile neki pokret među žbunjem u uvali.

*229

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Vidim ih, šefe — šapne Lovelace, posve mirno, kao da je tog trenutka spazio jelena za kojim tragaju. — Što ti misliš, Louisiana? — Ja samo čekam naređenja, šefe — odvrati Crnac. Gledajući kako su svi njegovi ljudi prije njega otkrili indijansku zasjedu, Pecos se još više uzbudio i postao nestrpljiviji. Nije skidao pogleda sa žbunja, iza kojega su nestali oni pokretni likovi. Odjednom je skupina vitkih crvenokožaca tako jasno izišla na vidjelo, da je Pecos jedva suzdržao uzvik. — Kijove, nema sumnje — ispotiha će Texas Jack. — Nisam bio siguran, ali sada jesam. Poznajem te ptičice. Drago mi je da nisu Komanči — reče Lovelace. — Stanite, momci. Još su daleko — upozori Pecos ljude. — A i Johnsonu možemo pokvariti plan, premda ne znamo što je naumio. — Nema ih naročito mnogo — šapne Lovelace. — Dvanaestak, ali ih iza one okuke zacijelo ima više — prihvati Jack. — Sve mi se čini da crvenima svira budnica. — Budnica. Što je to, Jack? — upita Pecos. — To sam pokupio u vojsci. Tri godine sam bio vojnik. — Zar tako? Onda si se kao vojnik naučio boriti sa Indijancima. — Uglavnom. Ali, jahao sam i s . . . Hej, šefe, pogledaj! — Da, vidim. Nešto ih je uplašilo. Ionako su bili zbunjeni. — Eno ih još. Bit će ih dvadesetak. .. Ako je Johnson rasporedio svoje ljude tamo gdje ja mislim da ih je trebao porazmjestiti, onda će crvenima brzo zaprašiti. — Sav uzbuđen i napet, Pecos je promatrao tamnu crtu što su je činili Kijove u pokretu. — I ja ih vidim, Pecose — drhtavo šapne Terrill.

*230

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Vraže mali, budi oprezna. — Pecos će zapovjednički. Međutim, Terrill nije mogla biti opreznija nego što je bila, pošto se prilijepila za tlo i virila posve nisko između kamenja po kojem je raslo žbunje. Trebalo bi da bude nasmrt preplašena, ali uopće nije bila. Držala je svoju novu pušku i činila se odlučnom da iskuša kako puca. Svrćući pogled s djevojke, Pecos stade promatrati Kijove. Na neki način Indijanci su spoznali da im prijeti neposredna opasnost. Po njihovim se prvim pokretima vidjelo da su se pripremali za zasjedu u kojoj će dočekati goniče stada što se sada osulo kraj obale rijeke. No, u međuvremenu je nastala velika promjena. Pecos je najprije spazio kako skupini Kijova prilazi jedan vitak i visok Indijanac, očigledno njihov vođa, jer su se svi okrenuli prema njemu čim je on izbio iza okuke. Taj je Indijanac nešto govorio, prateći svoje riječi silovitim, rječitim i značajnim gestama. Sudeći po pokretima ruku tog poglavice, Indijanci su zaključili da su opkoljeni. Od lovaca pretvorili su se u lovljene. No, također je bilo očito da su još uvijek držali da ih nitko ne promatra. Naročitu su pažnju obraćali na zavoj na kraju uvale, a na položaj na kojem se nalazio Pecos gotovo se uopće nisu obazirali. Naravno, taj je položaj u prvom redu bio predaleko da bi predstavljao opasnost, a, osim toga, oni su osjećali da se moraju čuvati one strane na kojoj teče rijeka. — Smiješno, zar ne? — upita Texas Jack. Sad će ti vragovi sami kušati kašu što su je zakuhali, a ja bih rekao da je već bilo vrijeme za tako što. — Ako ih Johnson potjera niz ovu dolinu, ili pak na cestu prema nama, onda... — Šefe — prekide ga Louisiana — vidim da se netko penje preko stijene, a sve mi se čini da je to jedan od Slaughterovih. — Gdje? — upita Pecos, čudeći se i pitajući se što je to s njegovim očima da ništa ne može vidjeti. Dosjetio se da

*231

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

mu je pažnja ponajviše usredsređena na Terrill koja je ležala pokraj njega. — Tamo, niz uvalu — odvrati Louisiana. — Pazi da nekoga od naših ne zamijeniš za Indijanca — opomene ga Pecos. — Gle. Do vraga, pa to je Abe Slaughter. Maše nam sombrerom. — Da to je on. Želi nas upozoriti na sebe. Ne brini Abe, znamo da si to ti, ali ti skakanjem i džipanjem to ne smijemo dati do znanja. — Tamo su dvojica, oba Slaughterova — reče Lovelace. — Još da mi je znati gdje su Johnson, Slinger i Lano — zamislio se Pecos, potom opet pogleda u Terrill. Ona mu je uzvratila toplim pogledom svojih tamnoljubičastih očiju. — Terrill, netko će sada sigurno otvoriti bal, ali mi ćemo se u početku suzdržati od plesa. — Tako i treba — složi se Texas Jack. — Tako će Kijove nagrnuti ovuda, ispod nas, pa ćemo ih tek onda dočekati onako kako pristoji. — Niz uvalu zacijelo neće poći — primijeti Lovelace. — Brzo će otkriti odakle dolazi pucnjava, pa će strugnuti u suprotnom pravcu. — Neka vrag nosi Johnsona, mudro je to smislio — oduševio se Pecos. — Znači, gospoda Kijove odustali su od zasjede — Jack će razveseljeno. — Samo ako ne kuju nešto podmuklo! Pecos se veselio što je Johnson tako dobro izveo stvar. Sad je pred njim stajala posve čista situacija. Kijove su zacijelo doznali za pokret Pecosova ili nekog drugog karavana, te su krenuli na gaz Horsehead, gdje je teren naročito pogodan za zasjedu. Zacijelo su čitav dan budno stražarili ne bi li pravodobno primijetili dolazak stoke iz doline. Ali, Johnsonova ideja da se putuje isključivo obnoć za njih je bila nešto novo i nepredvidljivo.

*232

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Indijanci su logorovali malo podalje od rijeke, te su u zoru bili iznenađeni kad je iznebuha naletjela stoka. Nato su požurili pripremiti zasjedu, ali su u pokušajima naletjeli na određene okolnosti koje su ih zbunile i unijele pometnju među njima, što je svoj vrhunac doseglo kad su čuli ili opazili bijelce, koji su se od gonjenih pretvorili, u goniče. Za bijeg su postojala samo tri puta. Dva, uz i niz uvalu. Kijovama su bila posve nepodobna. Vidjelo se da im se tim putovima ne da poći. Treći put, preko žbunjem prekrita uspona na stazi, također im je bio opasan jer su se mogli izložiti neprijatelju, koji je mogao biti prikriven iza visokih golih stijena nasuprot rijeci. Pecosovo oštro oko zapazilo je oprezno kretanje jednoga Kijove, koji se šuljao ispod stjenovitog platoa niz uvalu. Bez sumnje, drugi je Indijanac na sličan način izviđao suprotan put. — Ah! — začu se usklik Texas Jacka. Pecos spazi oblačić plavičastobijela dima kako se diže na početku uvale, a trenutak kasnije začu se i prasak puške. — Počelo je, momci — mrko će Pecos. — Izaberi žrtvu — dometne Lovelace. — Ne, ne pucaj. Uh! Poslušajte ovo! Uzduž stijena planu pet ili šest teških pušaka, a istog trenutka u uvali nastade pravi pakao. Odjeknuše stravični krici i njiska ranjenih i prestravljenih mustanga, uz pucnjavu spazi kako neki Indijanci posrću i padaju u žbunje, a odmah potom oblak prašine sakrije okuku u uvali iza koje su se zbili Kijove. — Raspršit će se i pobjeći, momci moji — nezadovoljno će Texas Jack — a mi ćemo ostati praznih šaka. — Ne brini, proći će ovuda ispod nas — dočeka Louisiana.

*233

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Kako bi bilo da siđemo i da ih dočekamo — predloži Lovelace. — Čujte vi, buntovnici, tko je ovdje gazda — javi se Pecos. On nikada nije sudjelovao u borbi s Indijancima i tek je sad shvaćao kakvu je to ratobornu družinu okupio, i ta ga je pomisao još više uzbudila. — Pecose, dođi ovamo — sitnim glasom javi se Terrill. — Neki konji izbijaju iz grmlja ispod nas. Pecos je odmah, puzeći, prišao djevojci. Nakon prve salve, pucnjava u uvali postala je sporadična. Dim i prašina krili su okuku. U taj oblak gađali su Johnson i njegovi ljudi. — Pazi, Abe, stari moj, nastradat ćeš — javi se Texas Jack sa svog mjesta. — Vidi prokletu budalu! Zbog čega se toliko izlaže? — uzvikne Lovelace. — Ja ih više ne vidim — dobaci Louisiana. Pecos je primijetio kako strelice lete iz uvale, ali u svom uzbuđenju nije zapazio kad je obrana prestala. Sa svog mjesta, kraj Terrill, nije mogao vidjeti cijelu uvalu. Djevojka je savršeno mirnim prstom pokazivala prema gustom žbunju što je raslo kraj staze. Međutim, Pecosovu pažnju na ono najvažnije nije upozorio Terrillin prst već micanje u žbunju, iz kojeg su se pojavili mršavi, tamni, divlji obrisi mustanga. — Momci, brže ovamo — oštro dovikne Pecos. — Pokušavaju pobjeći. Trojica njegovih ljudi hitro dopuzaše do njega. — Pazite sad. Vidite li onu žutu stijenu s kravljom lubanjom na vrhu? Sad pogledajte na mjesto otprilike stotinu stopa pokraj nje, na ovoj strani staze gdje... — Vidim ih — klikne Jack. — I ja ih vidim! Nebesa! Samo da su bliže!

*234

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Za ovog Crnca dovoljno su blizu — suho će Louisiana. — Meni se ti crveni đavoli i onako nimalo ne dopadaju. — Terrill, položila si ispit za osmatrača — ponosno reče Pecos djevojci. — Cijelo vrijeme razmišljam o tome da si unatoč odgoju i nježnosti što si je naslijedila prava žena Teksaških pionira. Eh, šefe, ona je Teksašanka od glave do pete — reče Jack. — Predlažem da je od danas zovemo Texas Terrill — otegne Lovelace. Tako je Terrillin novi položaj potvrđen od strane tvrdih ljudi, na najgorem mjestu uzduž divljeg Pecosa i u doba najtežih iskušenja. Pucnjava je prestala. Očito su Johnsonovi ljudi sad čekali da skupina Kijova izbije iz oblaka prašine. Odjednom crni, mršavi mustanzi iskočiše iz grmlja na cestu. — Dolaze — škripavo uzvikne Pecos. — Stanite! Još su daleko. Pričekajte da nam se primaknu bliže! Preko uvale zafijukaše meci. — Momci, to se zove jahanje — uzvikne Texas Jack s velikim ushićenjem. — Prebacite se... ulijevo i nemojte pucati iznad Terrill — naredi Pecos. — . . . sedam... devet... jedanaest — brojala je Terrill. — Pecose, pogledaj ih! Kako su jadni, goli i mršavi! Kijove potjeraše na stazu svoje mustange koji su se u trku nisko opružili. Na Indijancima nije bilo boja ni perja. To nisu bili živobojni jahači! Onakvi kakvi su bili, odgovarali su divljini krajolika. Kao da su i oni na sebi nosili pečat jeziva mjesta. Konje su tjerali u poravnatom redu, jedan za drugim, visoko su dizali svoje puške i lukove, tamna su lica okretali za sobom, vitke im spodobe stajahu

*235

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

uspravno u sedlu — prava slika najboljih jahača, kakvi su bili Indijanci iz ravnica. — Gospode! Kako ovi jašu! — uzvikne Pecos. — No, momci, bit će kratko i slatko... pripremite se... Pali! Kad odjeknu prasak teških pušaka, uspravne prilike na mustanzima iščeznuše. Na prasak pušaka, koji ih je sada dočekao i s treće strane, Kijove, kao po komandi, skliznuše uz bok mustanzima i zadivljujuće nastaviše jahanje, držeći se samo jednom rukom i jednom nogom za svoje konje u punom trku. Za svega nekoliko sekundi nađoše se izvan opasne zone. Tanad je pogađala prašinu iza njih. Skupina za tili čas zađe iza jedne izbočine i nestade. — Dobro je rekao šef — javi se Lovelace, koji je prvi ustao. — Bilo je kratko i slatko. — Nikad nisam bio veliki stručnjak u gađanju u pokretnu metu — poče se pravdati Texas Jack.

— Pecos, koji je klečao, također ustade i stade brisati znoj s lica. — Ni jednoga nisam čak ni zakačio! — Šefe, čak i da su mirovali, odavde bi ih zaista bilo teško pogoditi. A prođoše brže od munje. — Mogao sam ispaliti čitavu municiju, a oni ne bi dobili ni ogrebotinu. Pecos pogleda u Terrill, koja se nije ni pomakla. Ležala je, potežući ramenu pušku što je bila uperena u stazu. — Ustani, Terrill. Gotovo je. Nećemo se dokopati skalpova. Koliko si puta opalila? Terrill sjedne. Bila je poprilično blijeda, ali su joj u očima vrcale tamne iskre. — Pecose, jesi li vidio kako jašu? Oh, bila je to divna slika! Bila sam previše očarana da bih mogla pucati.

*236

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Čuj, djevojko, pretpostavi da su dojahali pravo ovdje i da je netko od njih posegnuo za mojom kosom... što bi onda? — Pa, svakako ne bih dozvolila da izgubiš tu svoju lijepu kosu... Oh, noge su mi utrnule. — Momci, Johnson nas doziva. A eno i Slaughterovih. Idu preko uvale — reče Texas Jack. Pecos je stajao i promatrao naokolo. — Da, požuruje nas. Siđimo dolje po kola, ljudi. Terrill, daj mi ruku. Potrčimo i pokupimo konje! — Ubrzo su se Pecos i Terrill našli u sedlu. Bilo je teško ovladati konjima. Ostali konji, koje nisu jahali, čim su ih razvezali pojuriše, niz stazu prema mjestu gdje se pojavljivao ostatak družine. Pecosovi se ljudi opet skupiše. Pritežući kolan na sedlu, oznojeni i zaprašeni Johnson pričao je: — Ispalo je baš onako kako sam i planirao. Bilo ih je otprilike dvadesetak. Nema smisla zadržavati se da bismo provjerili njihov broj. Radije odmah potjerajmo kola. Ona tri jahaća konja treba vezati za kola. Čim prebacimo kola preko, trebamo se vratiti da prebacimo stoku. Sve to valja brzo obaviti, dok nam je sreća još naklonjena. Nikad se ne osjećam ugodno na ovoj strani rijeke. Kola su se brzo valjala nizbrdicom. Pecos opazi da se stoka raspršila uz obalu rijeke, ali, po svemu sudeći, ni jedno grlo nije odlutalo dalje od četvrt milje. Stoka se napila i sada je pasla. Promatrajući kola kako se bućkaju u vodi, Johnson ustvrdi da je vodostaj možda nešto visok, ali da im to neće zadavati glavobolju jer je gaz inače plitak, dno mu je šljunkovito, a tok miran. I zaista, kotači su jedva uranjali do iznad glavčine. Nedugo zatim, kola su prešla i već su se penjala na suprotnu obalu. — Hajdemo, Texas Terrill, sad treba jahati — veselo uzvikne Pecos, premda je još osjećao zebnju.

*237

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Pridružili su se jahačima koji su okupljali stado. Pokazalo se da je taj posao trebalo manje muke nego što je predviđao Pecos. Postupno su potjerali stado do gaza, potom je, praćena desetoricom jahača stoka u polukrugu počela prelaziti gaz. Čim su se predvodnici našli u vodi, prebrođena je najteža poteškoća. Voda je bila visoka i brza, a pomalo i mutna. — Pogledaj, Terrill, ovakve je boje bila i onog dana kad smo zamalo ostali odsječeni. Sjećaš li se? — govorio je Pecos djevojci dok su gacali na začelju stada. — Imam razloga da pamtim tu zajedničku pustolovinu, Pecóse — odgovori Terrill, gledajući ga prijekorno. Na svoje veliko zadovoljstvo Pecos je gledao kako je njegovo stado prešlo rijeku za manje od pola sata. — Čuj, Smithe, znaš li ti da smo na obali pokupili par stotina grla? — uz širok osmijeh upita Johnson. — Šališ se! — Nema tu šale. Na ovoj strani, niz rijeku, bilo je cijelo krdo stoke sa žigom XS. Bit će da je tamo stradao kakav gonič, pa mu se stoka razbježala. Spazio sam i izgorjela kola. Izgleda da nisu davno zapaljena. Ubrzo se dug karavan rastegnuo po zapadnoj strani rijeke. Pecos se osvrnuo na rijeku s najviše točke. Prizor što ga je ugledao činio se isti kao i onaj što ga je promatrao na onoj strani rijeke. Gaz Horsehead blještao je čeličnim bljedilom pod suncem tog vjetrovita dana. Nigdje nikakvih znakova života. Jasno su se raspoznavale bijele kosti uginula blaga, što su cijelom području davale pečat smrti. Mjesto je bilo zavijeno čamotinjom. Priroda je bila negostoljubiva. Dozvolila je Pecosovu karavanu da prođe, ali će možda već slijedećem karavanu zatvoriti svoja vrata.

*238

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

17. Cijelim putem od rječice Independence do staze što je vodila do ranča Pecos je raspoređivao stoku. Pošto je ostavio posljednje krdo umornih goveda, Pecos i njegovi kauboji vratiše se prema rijeci da stignu kola. Od gaza Horsehead osam dana putovanja! Da se prisjeti koliko dana putuju od gaza, Pecos je morao brojati usputne logore. Dani su prosto proletjeli! Dugotrajan put priveden je kraju! Još prije sutona kola će se naći na rubu zida što se diže iznad ranča Lambeth. »Jedno je sigurno, sreća je bila na mojoj strani«, ozbiljno je, sam sebi govorio Pecos. »Da poslužila me je, još od onog dana kad sam se upoznao s mladićem Terrillom, koji je na kraju ispao djevojka... neka je Bog blagoslovi, a meni dade snagu da joj pružim sreću i sigurnost... No, ima stvari koje više nikad ne želim, a jedna od njih zacijelo je prijelaz preko gaza Horsehead!« S vrha jednog brežuljka Pecos izbije na mjesto s kojeg je mogao promatrati rijeku. Pogled ga je i zapanjio i uzbudio. Činilo mu se kao da je dugo vremena bio odsutan i kao da se sada odjednom opreo usred starog, dobro znana krajolika riječnog kanjona. Ispod njega raspukao se širok, suh kanjon, usred kojeg je zmijugala zelena rijeka. S tog mjesta Pecos je čuo kako rijeka muklo buči. Pokraj rijeke su zelene pruge mesquitea, cedrova i ostalog sablja, a potom sivo žbunje po padinama što se potpuno uzdižu do raspucanih stijena. Ponad toga, miljama se proteže zemlja gdje se trava i kamen miješaju i gube u daljina, dokle god doseže oko. Kao i svaki put, Pecos je pokušao sam pronaći put s platoa iznad rijeke prema vrhu kotline. To mu je već postala nagonska navika. Iznova je pogledao u bezgraničan kraj omotan svojim jednoličnim sivilom što tako zorno iskazuje osamljenost pustoši. Zapadno od

*239

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Pecosa! Taj je kraj ispunjavao sve za čim je žudjela njegova pustolovna duša. A tamo, ispred kola, jahala je djevojka koja ga je naučila samosavlađivanju. Slika budućeg života što mu se ukazala, u sebi je sadržavala toliko ljepote i veličine da ga je ispunila čuvstvom što je graničilo s poniznošću. Kad su kola dostigla rub klisure iznad ranča Lambeth, sunce je još sjalo nad krajinom, ali je u kotlini već padao suton. Terrill je sanjala i pomamno pritrčala rubu, gdje je iznenada stala kao u transu. Pecos je pošao za njom, razmišljajući kako će sada iznova baciti pogled na neizmijenjeno, staro, mirno mjesto. Pogledom je prešao preko suprotna ruba, zlaćano obojenih stijena, purpurnih pećina i gustiša, i najzad se spustio na zelene pašnjake išarane stokom i konjima i na potočić što je ličio na plamenom obojeni končić u crvenilu sutona, i na staru brvnaru sa zelenim krovom, iz koje je, pravo uvis, izbijao stup plava dima. — Izgleda da je sve u redu, Terrill — s ganućem reče Pecos. Djevojka je šutjela, samo mu je stiskala ruku. Jedan za drugim, ostali ljudi iz Pecosova karavana poredaše se na rubu klisure. Upravo u tom trenutku na golom zidu suprotne klisure bljesnu boja zalazećeg sunca i odbije se čudesno toplim zrakama u kotlini. Niže, pri samom tlu, kao da se stvoriše purpurne koprene, kroz koje su se čarobno nazirale pećine i pozlaćeno lišće. Tajanstveno se svjetlo spuštalo s raspucana ruba klisure niz njeno izbrazdano lice i zelenilom optočene raspukline do travom i trošnim stijenjem pokrivene padine, a potom se prenosilo na ozareno lišće, žuto obojeno kamenje i travu oko blještava potoka. Taj je kratkotrajni prizor prikovao promatrače. Potom sva ljepota i bijes počeše nestajati. Tada se praktični Teksašani vratiše poslu.

*240

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Smithe, da si mi ne znam koliko pričao, ne bi me mogao uvjeriti da pokraj divljeg Pecosa postoji tako lijepo mjesto — reče Johnson. — Više nego lijepo. To je zlatni rudnik — huknuo je Slinger. — Ljepše je i od najljepših mjesta na Rio Grandeu — dometne Texas Jack. — Ostajemo s tobom, šefe. — Hvala vam, mladići — izmuca Pecos, tražeći riječi. — Rasprežite i smjestite se. Noćas ćemo ovdje logorovati. — Kako ćemo, do vraga, spustiti kola dolje? — upita Lovelace. — Stara ćemo kola rastaviti i spuštati komad po komad — objasni mu Pecos. — Ostala ćemo ostaviti ovdje. Kasnije ćemo za njih napraviti jednu šupu. Neka netko odsiječe podužu granu, veoma jaku, preko koje možemo prebaciti konopac s koloturnikom. Ponio sam ih sobom da lakše spustimo stvari u kotlinu. — Maureeee! Sambooo! — radosno je vriskala Terrill. Pecos potrča do ruba. Jeka se vraćala, mnogostruko uvećana i divlje uljepšana, a potom je jenjavala u daljini. — Sambo! — iz sve snage viknu Pecos. Glas je odjeknuo, silan i veličanstven, odbijajući se od surih klisura i valjajući se dalje do rijeke. — Eno ih — oduševljeno i zadovoljno usklikne Pecos. — Gazda jeste li se vratili? — odjeknuo je Sambov duboki bas. — Da, Sambo, vratili smo se. — Gospođice Rili, jesi li dobro? — dovikne Mauree. — Svi smo živi i zdravi, Mauree. — Jesi li se udala za Pecosa? — Ne, još nisam, Mauree! — Kako ide kod vas Sambo? — radosno je vikao Pecos.

*241

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Pa, bilo je posla. Ima novih teladi, ždrebadi... djece.... — Premda je Pecos na to zagrmio, čuo se Terrillin vrisak iznenađenja i ushićenja. — Ma što kažeš, Sambo? Pošto je još ranije nestala iza njihove male kolibe, Mauree se sada pojavila s po jednim malim Crnčićem na svojoj ruci, na što je Sambo još jednom probudio jeku što je jenjavala urlikom: — Evo ih, gazda! Moja dva crna kauboja! Grohotnim radosnim smijehom Pecos je davao oduška oduševljenju što ga je gušilo. Privučeni vikom, radoznali kauboji opet su prišli rubu klisure. Kada se stišala jeka Pecosove gromoglasne radosti, Louisiana je doviknuo u kotlinu: — Zdravo, crnjo! — Zdravo i tebi — narogušeno odvrati Sambo. — Čini mi se da te poznajem. Zoveš li se Sambo Jackson? — Da, taj sam. — Kad dođem dolje, pokazat ću ti koliko mi je drago što sam te pronašao. U sumrak su Pecos i Terrill sjedili na rubu klisure iznad kotline. Lano je pjevao nekakvu španjolsku pjesmu; ljudi su se zabavljali oko logorske vatre; jedna je krava mukala na tamom obavijenom pašnjaku. S glavom naslonjenom na Pecosovo rame Terrill je plakala. — Draga, zbog čega sad plačeš? — blago ju je upitao, milujući joj kosu. — Kod kuće smo. — Oh, Pecose... beskrajno sam sretna... ali kad bi barem moj otac mogao saznati za moju sreću. Posljednji odsjaj dnevnog svjetla gubio se s rijeke. Uzastopce i postupno, tamne su sjene noći padale na obale Pecosa. Nad divljom pustoši spuštala se tama. Čuo se

*242

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

potmuo huk vode. Zrak se hladio. Vjetar je šuštao u grmlju. Iznad tamne klisure izvirio je mjesečev srp. Sjetan i ponosan, Pecos je tekao dalje, vjeran zadatku što mu ga je zadala priroda ne hajući za sitne živote i ljubavi ljudskih bića.

*243

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

18. Sutradan Pecos spusti stvari u kotlinu. Bio je to krajnje naporan posao, koji mu nije dozvoljavao da se posveti onim čuvstvima što ga obuzeše pošto se vratio na ranč. I zora slijedećeg dana zatekla ga je u sedlu kako se, na čelu vesele i smjele družine, spušta prema obali rijeke. Navečer, pošto je iznašao da se Terrill odmorila, prepustio se razmišljanju o sebi i onom što mu predstoji. No, o golemu zadatku što ga je sebi postavio njoj ništa nije rekao. Pošto je Terrill otišla na spavanje, on se ushodao amo-tamo, osluškujući divlje zvukove noći, promatrao mjesec koji po nebeskom svodu klizi prema suprotnoj klisuri, žmirkao u procijep kroz koji se vidjela rijeka, i polako se prepuštao sapetim osjećanjima. Čudio se kako se dogodilo da doživi toliko dobro. U pamet mu se vratiše već zaboravljene molitve, naučene u majčinom krilu. Sva je snaga njegova duha bila uvećana srećom i osjećanjem dužnosti, toliko divno shvaćena za vrijeme samotnih sati na blijedoj mjesečini. Na njegovim usnama još uvijek su gorjeli slatki Terrillini poljupci i on je zurio u zvijezde, uzdržana daha, u ekstazi, dok su mu cijelo vrijeme i oko i uho bili kao u progonjena vuka. Bio je navikao na život otvorene krajine. Sanjivoj samotnosti nije se prepuštao, niti je u nju imao povjerenja. Ako ga je nekakav surov, divlji duh podržao da se grozničavo čvrsto drži života, onda kada nije imao ništa drugo osim bezobzirnog i smjelog ponosa jednog kauboja, što ga sada mora uznositi, činiti ga neranjivim, da bi zaštitio onaj lijepi i nevini stvor koji zavisi o njemu? Osjećao je kako ga, poput olujnog vjetra golemo čuvstvo prožima i pred njim rastvara tajnu koprenu ljubavi. Činilo mu se kao da je prosvijetljen značenjem ljubavi, doma, djece, života i smrti. On koji je tako bezobzirno sijao smrt!

*244

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Kad se svojim sivilom najavila zora, Pecos je riješio svoj problem. On je Teksašanin, jedan pokretni atom velikog carstva što ga je spoznao. Shvatio je što mu predstoji. Zna kojom se cijenom plaća sreća na toj granici. Svemu se može suprotstaviti i nad svim može izaći pobjednikom, ali samo uz vječitu opreznost, lavlje srce i čelične ruke. — Čudna razmišljanja za jednog kauboja — rekao je glasno, ovladan naročitim osjećajem snage. Uz spoj slavuja u mesquiteu, svanuo je lijep dan. Rijeka je klizila, nalik na crvenu i zlaćanu vrpcu. Pecos dozove Crnce i kauboje na posao, a on sam pođe po konje. Cinco priđe na zvižduk, ali se mali žutosivi mustang, kao i uvijek, pokorio samo konopcu. Tek kad se Pecos našao na leđima te male divlje životinje, ona mu je iskazala dužno poštovanje. Mustang se nikad nije umarao. Bilo mu je dovoljno posve malo vode i trave, a mogao se penjati ili spuštati tamo gdje bi čak i Cinco ustuknuo. Utjeravši konje u obor, Pecos pođe u brvnaru. Osjetio je miris dima i pržena mesa. Je li Terrill zaista djevojka? Da nije poput duha nestala tijekom noći? Nije li ona samo priviđenje nastalo u njegovoj mašti? Žustro je ustao. Napokon, oči ga dosad nisu varale. — Je li Terrill ustala? — upitao je Mauree. — Pozvala sam je. Doručak je na stolu. Začula se lupa malih čizama s visokom petom. Pecos se otrgne od vatre. Sve je u redu na ovom svijetu! Evo, prilazi mu čarobno utjelovljene svega što mu je u snovima donijela noć, utjelovljenje svih nada, planova i priviđenja. — Dobro jutro, Pecose. — Taj bogati, umilni glas činio mu se magičnim. — Spavalice! — uspio je reći. — Oh, mislim da sam spavala tisuću sati.

*245

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Dobro je to. Doručkujmo. Predstoji nam mnogo posla. — Pecos joj primakne stolicu. — Zar? Znači, ja ne mogu ništa drugo raditi već po čitav dan jurcati za tobom. — I to će biti dovoljno. Gdje je patnja što ju je izbrazdalo dugo putovanje? Pecosove su oštre oči tražile trag bljedila, ili upale obraze. Ali, sjaj mladosti slavodobitno se povratio. U svijetlim očima djevojke i s njena lica zračila je sreća. Bila je gladna, vesela i znatiželjna. Ali, Pecos joj nije utažio radoznalost sve dok nisu završili doručak. Tada ju je, ozbiljna držanja, poveo iz brvnare i s njom, preko travnjaka, prišao omiljenom sjedalu ispod drveta. Predajući se njenom šarmu, privukao ju je k sebi. — Pecose, mogao bi nas netko vidjeti — jedva je promrsila, s ono malo daha što joj je ostalo. — Vidjeti nas? Ovdje? — on se nasmije i pusti je. — Nemam ja ništa protiv nježnosti — ona se nasmije. — Ali, znaš, ponekad na rub one klisure dolaze Komanči. Ako me želiš grliti, pođimo unutra. — Terrill, moramo se dohvatiti s našim problemom i riješiti ga — dočeka on živo. — Problemom? Zašto, mi smo riješili sve naše probleme zar ne? — Čini mi se, i to već odavno, i drago mi je — složi se Pecos. — Slušaj, probdio sam cijelu noć. Razmišljao sam, Terrill. Razmišljao sam kao nikad ranije... Hodi, priđi bliže, o svemu ćemo porazgovarati. — Dragi Pecose... ti si... vrlo ozbiljan — ona gotovo mucajući odgovori. — Ne misliš li da uistinu imamo razloga za zabrinutost? Kad ćeš se udati za mene? Naglo se prenula, i crvenilo je zapljusne od vrata do obraza i čela. Ali, u njoj je bilo odlučnosti.

*246

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Čim odjašemo do Orlovskog gnijezda. Pecose Smith, ako dobro potjeramo konje, tamo ćemo stići za tri sata — ona u hipu odvrati. — Mila, ovo zvuči kao da istom mjerom odgovaraš na neki moj izazov. Ali, ja posve ozbiljno mislim. Hoćeš li se udati za mene? — Si, señor. .. Oh, Pecose. .. hoću, hoću! — U redu, nećemo baš tjerati konje toliko da nam crknu, ali ćemo još danas krenuti! Danas! — šapnula je zapanjeno. Svakako. To je prvi korak u rješavanju našeg problema. Prema onom što smo čuli, sudac Roy Bean može nas vjenčati... Ah, da, Terrill, reci mi koliko imaš godina? — Pogodi. — Pa, kad sam te upoznao, ocijenio sam da imaš petnaest godina, a i danas mislim da nemaš više. — Griješiš, Pecose. Imam devetnaest godina. — Nemoguće! — Imam. Upitaj Mauree. Ja sam svoj vlastiti gazda, ukoliko te je to zabrinulo. — Ja sam tvoj gazda, dijete moje... Tako, znači odrasla si djevojka. Sad mi je jasno... a i drago. Dobro, to je bio drugi korak u rješavanju našeg problema. Sasvim lijepo napredujemo. Samo da se ne spotaknemo na slijedećem koraku. — Pih! — Slijedeći korak je onaj prokleti novac. Ostalo ga je još mnogo. Meni je palo na pamet da ga spalim. Ali, uvidio sam da je to besmislica. A sad ti, Terrill Lambeth, dobro mućni svojom ženskom glavom i donesi odluku... I u ono doba nisam smatrao i ni danas ne smatram nepoštenim žigosanje nežigosane stoke. Žigosanje što sam ga izvodio s Williamsom i Adamsom nije bilo lopovluk. Tek kad je bilo gotovo, doznao sam da su oni mijenjali žigove.

*247

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Već znaš na koji je način sav novac ostao meni. Njime sam podigao ranč za nas. Jesam li ga mogao bolje iskoristiti? Sve je to zakuhao Sawtell. Bio je veći lopov od Williamsa i Adamsa. Učinio ih je kradljivcima. Pustio ih je da krenu takvim putem, s namjerom da jednom pođe njihovim tragom, pohvata ih i objesi, a novac otme. — Pecose, zadržat ćemo ostatak tog novca i zaboraviti kako smo došli do njega — ozbiljno odvrati Terrill, gotovo bez razmišljanja. — Znam da bi i otac tako postupio. — Zaista si pravo zlato i utjeha — ponešto muklo odvrati Pecos. — S moralne strane, moja je savjest čista. Drugo ništa nije važno... Prema tome, nismo se spotakli ni na ovom koraku u svladavanju našeg problema. — Produži dalje. Izgradit ćemo čitave stube, pravo do neba. — Dobro, da produžim: Terrill, spiskat ćemo nešto od tog novca. — Spiskati ga! — začudi se Terrill. — Dakako. Malo ga rasipati, ako ti je tako draže — on sporo otegne, gledajući je budnim očima. — A gdje? — Pa... recimo u San Antoniju. Kliknula je u pomamnom oduševljenju. Snažnim preplanulim malim šakama razbarušila mu je kosu, u zanosu ga je poljubila, cijelo vrijeme govoreći nešto nesuvislo. Pecos nije bio u stanju upamtiti što je ona sve u jednom dahu nabrojala da će kupiti i uraditi, ali je iz njenih riječi stekao sliku o onome što je ona bila navikla u svom negdašnjem domu na plantaži. To mu je pomoglo da još bolje sagleda iz kakve sredine ona potiče. Shvatio je da je to bila sredina čije su bitne odrednice bile tradicija i bogatstvo.

*248

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Čuj, draga, ako ti sve to tako strašno mnogo znači, onda bi bilo bolje da štedimo novac i da čim namaknemo veći iznos, odemo u grad. — Oh, Pecose, ja sam se samo malo zanosila. Već bih ja došla sebi i ne bih kupovala koještarije. Ali, zaista bih morala kupiti haljine. — To se zna. Shvaćam te... I dobit ćeš sva vražja platna, svile, vrpce, čipke, sve one fine i prozračne stvari koje želiš. Konja ću ti natovaririti četkicama za zube, češljevima, puderima i svim drangulijama za kojim žudiš. — Pecose, na svadbeno putovanje krenut ću kao dječak, u hlačama! — A zašto ne bi. U njima ćeš se i vratiti. — U San Antonio! — Draga, još jedno ozbiljno pitanje. Ovdje ćemo ostati zauvijek, zar ne? — Zašto to pitaš, Pecose! — ona usklikne kao naprečac vraćena na zemlju, praktičnim stvarima. — Voliš li ovaj kraj? — Volim svoju rijeku Pecos i svog kauboja Pecosa. Pazi, i ja sam ozbiljna. Ovdje sam patila, ali sam s vremenom zavoljela pustoš i sve ono što obilježava ovaj kraj. Živjela sam na otvorenom i više ne bih mogla biti sretna u gradu. Ne želim živjeti među mnoštvom. Ne bih mogla razmišljati niti biti prirodna... Ako ja trebam odlučiti, onda neka ovaj ranč zauvijek bude naš dom. — Terrill, ostavio sam tebi da riješiš sve dileme — prihvati Pecos. — Ti si to riješila baš onako kako sam se nadao... A, sad, djevojčice dopusti da na stvari pogledamo mojim očima. Po svojim mogućnostima za uzgoj stoke, našem ranču u cijelom Texasu nema premca. Trava je rijetka, ali je prostranstvo golemo. Ovdje imamo čistu vodu, a u tome i krasan izvor u kotlini. Nedaleko odavde je Plavo jezero, s hladnom izvorskom vodom, gdje se može napojiti tisuće grla stoke. Ako stoka ima čistu vodu, ne

*249

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

treba joj mnogo trave. Kad je voda u rijeci preslana, te je stoka ne može piti, imamo drugu vodu, uvijek čistu. Sve to znači da ovdje možemo uzgajati najmanje pedeset tisuća grla. Znači točno je ono što sam ti često govorio u šali dok si još bila dječak: da nam je bogatstvo nadohvat ruke! — Vjerujem ti, Pecose. Vjerujem ti, ali kad pomislim na prepreke! — Postoji samo jedna prepreka, mila, a to su kradljivci stoke — nadodao je Pecos zamišljeno. — Bojim se da će se početi pojavljivati. I to sve češće. Što se više budo penjao broj stoke, a cijena stoci poraste, krađa stoke će biti sve češća pojava. Da sam sâm, možda bih to nekako trpio, ali s obzirom da si pristala udati se za mene, ne bih želio preuzimati rizike što sam ih preuzimao u prošlosti. Znači, mi ćemo se uzeti... Da znaš kako mi je drago gledati te kako se crveniš! Imat ćemo svoj medeni mjesec i malo ćemo se razbacivati novcem. Družina koju imamo, pravi je teksaški soj. Uvježbat ću ih da postanu najbolji strijelci i jahači. Zatim ćemo zajedno projahati obalama Pecosa i kradljivcima će doći crni dani. — Pecose, to je mom ocu bio životni san. Zar nije to čudno, njegov se san ostvaruje preko mene? Bit ću ti desna ruka. — Terrill, ti ćeš mi u prvom redu biti supruga — on će uvjerljivo. — Zna se, ali ja želim i jahati — dočekala je ona živo. — Ne budem li mogla jahati, neću ti biti ni supruga. Tako da znaš! — Možeš jahati koliko god želiš, lijepa mala tvrdoglavko! ... Draga Terrill, ti si zaista veliko dijete. Ti uopće ne znaš što znači biti u braku. Znaš, dogodi se... — A što? — ona će znatiželjno, malo se odmakavši od njega da ga bolje pogleda. — Ta ne možeš uvijek biti kauboj — prosvjedovao je on.

*250

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Zašto ne bih mogla? — Trebalo bi... znaš, nikad ne možeš biti siguran. .. a u ostalom ja bih volio... — O čemu ti to, zaboga, pričaš? Najzad je Pecos shvatio da okolišanjem ništa neće postići. — Terrill, pa valjda bismo trebali imati i jednog malog Pecosa. Prigušeno je i sitno kriknula, poskočila i otrčala kao srna, ali se na po puta brvnare okrenula, sva zajapurena. — Pecose Smith, za pola sata spremna sam za sve što želiš.

* Oko podneva Pecos i Terrill ujahali su u Orlovsko gnijezdo. Ne dospjevši još ni sjahati, Pecos je uočio koliko se to malo naselje promijenilo od njegova posljednjeg dolaska. Upravo ispred nove trgovine stajalo je nekoliko ljudi, po izgledu Teksašani, i jednog od njih prepozna u trenutku kad se njegovo lice razvuče u topli osmijeh. Čovjek istupi naprijed. Bio je to preplanuli, riđokosi Teksašanin, otprilike Pecosovih godina, krasan momak, koji viknu: — Ili sam pošašavio, ili si ti Pecos Smith? Pecos se nasmije na pomisao što bi družina Healdovih rekla na ovo. — Zdravo, Jerry Brice. Baš mi je drago da te vidim. — Razbojniče, gdje si se skitao do sada? — odgovori Brice, čvrsto držeći Pecosovu ruku. — Nešto sam ipak načuo o tebi. Kamo si pošao? Što radiš? Tko je ovaj dječak s tobom s tako velikim očima? — Dječak? Eh! Nije to dječak, Jerry. To je moja djevojka, Terrill Lambeth. Krenuo sam pred matičara. Pobogu, i ti moraš sa mnom... Terrill, molim te skoči da te upoznam s jednim pravim teksaškim prijateljem, jednim

*251

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

s kojim te zacijelo ne bih upoznao da te danas ne vodim kod matičara. — Terrill priđe Pecosu koji je zagrli i osjeti kako djevojka drhti. — Pecose, ti si jedno vraški sretno magare! — uzvikne Brice. — Terrill, ovo je moj stari prijatelj Jerry Brice. . . Jerry, ovo je djevojka kakvu sam oduvijek tražio, Terrill Lambeth. — Gospođice Lambeth, ovo je zbilja veliko zadovoljstvo — reče Brice, pošto je skinuo šešir i dostojanstveno se naklonio. — Doista mi je drago da sam vas upoznao. — Hvala vam, i meni je drago — stidljivo odvrati Terrill, zacrvenjevši se. Njihove je konje Brice povjerio nekom znancu, pa je njih dvoje odvukao u gostionicu, gdje je neprestance laskao Terrill i divio se Pecosu. Zajednički su objedovali i za vrijeme jela Brise ispriča Pecosu o pothvatu s uzgojem stoke što ga je zajedno sa svojim bratom poduzimao u Novom Meksiku. Posao se odvijao polagano ali sigurno. Nakon toga ispričao je gomilu novosti. Pecos se divio malom, pospanom naselju Orlovsko gnijezdo, što je odjednom oživjelo, našto se Brice nasmijao i rekao mu da, prije nego počne zaključivati o mjestu, još nešto mora vidjeti. Stada teksaške stoke kretala su na sjever. Dodge City i Abilene, dvije krajnje točke velike staze Chisholm, bili su na vrhuncu razvoja. Rockport, južna prometnica, bio je prepun goniča stoke, stočara, rangera, putujućih doseljenika, desperadosa što Pecosu nipošto nije bilo razumljivo. Cijena stoci neprestance se dizala. Pecos je prijatelju postavio bezbroj pitanja, i najzad je došao do najvažnijeg, što se odnosilo na Terrill i njega. — Što mi možeš reći o ovdašnjem sucu Roy u Beanu? — To je smiješan svat. Nije samo predstavnik zakona već i bog i batina. Sudac, matičar, gostioničar, sve on ima u svojim rukama.

*252

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Može li nas vjenčati? — Naravno. I to u čas posla, tako da ti gospođica Terrill ne može pobjeći. — Posve lijepo — zadovoljno prihvati Pecos. — Ali, svejedno, Jerry, da bih bio siguran da sam zaista oženjen, kad stignem u San Antonio, još jednom ćemo se vjenčati. Na to se veselo nasmijaše, dok je Terrill zbunjeno pokušavala sakriti lice. — Dižimo se, hajde da i to obavimo — otegne Pecos i tako svi zajedno izađoše. I bez slike što su je pružale nove kuće, Pecosu je bilo jasno da se Orlovsko gnijezdo uistinu razvilo. Čak i za vrijeme najtoplijih popodnevnih sati ulice su bile pune kola, vezanih jahaćih konja, jahača, goniča stoke, stočara i crnookih Meksikanaca. Na svakog bijelca bilo je po deset Meksikanaca, a u cijelom je naselju moralo biti preko dvije stotine žitelja. Pecos spazi nekoliko poznatih lica, a jedno, koje je ugledao poslijepodne, nekako mu na brzinu izmače. Pomislio je da bi, kad je on u pitanju, bilo posve prirodno da mu kakav incident pokvari svadbeni dan. Ozarena lica i blještavih očiju, Terrill je užurbano gazila. Inače se, kad nije bila izravno uvučena u razgovor, zabavljala i uveseljavala svojim mislima, premda je držala Pecosa ispod ruke i nije privlačila posebnu pažnju prolaznika. — Jerry, ti se valjda sjećaš Don Felipea — reče Pecos, kad mu najednom pade na pamet njegov raniji poslodavac. — Jesi li što čuo o njemu. — Jesam. Istjerali su ga iz Rockporta. Sreća ga je napustila, Pecóse. Mislim da neće dugo. — Tako! No, novosti baš nisu loše — dočeka Pecos, zamislivši se. — Sreo sam nekog Lindsaya, goniča stoke. Kod San Sabe ima ranč. Reče mi kako Don Felipe ima družinu u kojoj su polovica bijelci a polovica Meksikanci koja mu

*253

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

radi na istočnim obalama Pecosa. Također mi je ispričao da je Don Felipe ljetos u Brasedi došao u sukob s rangerima. — Aha! Do vraga, zaista se svašta događa. No, čim su stigli do sudske vijećnice suca Roya Beana, Pecos je na sve zaboravio. Spazili su da se tamo nešto događa, jer je pred kućom stajalo nekoliko Meksikanaca, dok ih je nekoliko sjedilo na magarcima. — Ovo je zaleđe njegove kuće — reče Brice. Moramo zaobići ogradu. Pretpostavljam da je on pred kućom. Ili sudi ili toči piće. Zgrada što ju je Bean nazivao svojom sudskom vijećnicom bila je izgrađena od dasaka i postavljena na stupcima visoko od tla. Iz krova je virila cijev od peći. U pročelju kuće bio je poprilično širok trijem na kojem se u tom trenutku očigledno održavalo nekakvo suđenje. — Sudac je ovaj koji sjedi na kutiji za stolom — reče Brice, pokazujući prstom. — Ostali su Meksikanci. Pecos se zainteresirano zagledao u suca. Bio je to nizak, zdepast čovjek, već u poodmaklim godinama, duge prosijede brade, polukružno ostrižene. Na glavi je imao golem svijetli sombrero. Bio je u košulji zavrnutih rukava, a za pojasom mu je visio revolver. Pred njim je stajao jedan peon5 Meksikanac sa šeširom u ruci. Tu su bila još tri Meksikanca, koji su sjedili u pozadini. Na stup, kraj suca, bila je naslonjena puška. Iza njega, na stupu u uglu, bila je drvena ploča, na kojoj je bojom bila ispisana riječ »gostionica«. Ponad širokog stubišta, o rub krova nad trijemom bila je obješena još jedna veća ploča na kojoj je krupnim slovima stajalo »Zakon zapadno od Pecosa«. Iznad toga bila je opet treća ploča sa sučevim imenom. Premda su se Pecos i ono dvoje s njima našli u samom dvorištu pred kućom, još uvijek nisu mogli raspoznati što piše na trećoj ploči. 5

Peon — poljodjelac radnik, nadničar u Latinskoj Americi

*254

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Upravo u trenutku kad su oni prilazili, dva kauboja uzjahaše u dvorište i kod stubišta siđoše s konja. Gledajući njihova mršava i zacrvenjela lica, opasače s revolverima i njihove otrcane natkoljenice, Pecos otegne: — Ljudi, ovo je bolje od bilo kakve predstave. — Zdravo suče — dovikne prvi jahač, skidajući svoj sombrero. — Hoćete li odgoditi suđenje tek toliko koliko je potrebno da spasite dvije izmučene duše koje umiru od žeđi? — Samo priđite, momci — zagrmi sudac, dižući se i udarcem noge odbijajući kutiju na kojoj je sjedio. — Osim mene, ovdje nema zakona, i ja odlažem suđenje. Pokretom ruke dozvao je dvojicu visokih kauboja da ga slijede u vijećnicu i on sam zagega za njima. Peon, kojem se sudilo, ostade stajati i čekati. Ostali Meksikanci stadoše virkati u kuću, kao da bi i oni htjeli biti ponuđeni čašicom pića. — Vrag me odnio! — uzvikne Pecos. — Da to nekom ispričaš, ne bi ti vjerovao! — Nije li smiješan starac? — šapne Terrill. — A najsmješnije što će nas baš on vjenčati. Pecose, sve mi se ovo čini kao san. Ubrzo se dvojica žednih iznova pojaviše, a za njima je išao sudac brišući skutom usta. Kauboji odgegaše do svojih konja, povedoše ih nekoliko koraka dalje, a potom stadoše da zapale cigare. Čim je sjeo na svoju kutiju, sudac udari po stolu tako silno i odlučno da se moglo pretpostaviti kako je donio odluku o ishodu slučaja na kojem je radio dok je bio u svojoj gostionici. — Cinco Pesos!6 — dreknuo je.

6

Pet pesosa (španjolski).

*255

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Jedan Meksikanac baci srebrni novac na stol, potom svi prisutni napustiše trijem. Sudac zaklopi svoju debelu knjigu. — Sad smo mi na redu — šapne Pecos, stišćući Terrillinu ruku. — Jerry, nemoj bježati ostani kraj nas. Premda sva uzbuđena, Terrill se zahihota. Pecos joj šapne: — Mala, brzo će biti gotovo. Držeći Terrill uza se, Pecos se popne na trijem. Posljednjih nekoliko koraka ona je prešla nekako oklijevajući. Za njima je koračao Brice. Sudac Bean ih ugleda. Imao je tvrde, pametne plave oči i glatko dobroćudno lice. Pecos je odmah zaključio da je čovjek koji u sebi utjelovljuje sav zakon zapadno od Pecosa zacijelo ekscentričan, ali nipošto nije glup. — Zdravo, suče — polako otegne Pecos. — Živ bio. A tko si ti? — odvratio je sudac oštro i netremice gledajući u Pecosa. — Suče imam mnogo imena ali pravo mi je ime James Simith. — U redu, Jamese Smith. Što tražiš ovdje u sudnici? — Možeš li me vjenčati? — Mogu li? Čuj mladiću, mogu te vjenčati, ali i razvesti i objesiti. — Meni je potrebno samo da me vjenčaš. — A gdje ti je žena? Danas imam prilično posla. Došao si ovamo s pričama o ženidbi i oduzimaš mi vrijeme, a nisi doveo ženu? — Ona je ovdje, suče — odvrati Pecos, koji je, usprkos svom mirnom držanju i ozbiljnosti posla kojim je došao, htio prsnuti u grohotan smijeh. — Gdje je? — Ovdje. — Pecos je morao prstom pokazati na klonulu Terrill.

*256

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Sto mu gromova! Jesi li pijan, čovječe? Pa to je dječak! — Vraga pijan! Varaš se, suče — odgovori Pecos, skidajući s Terrilline glave šešir sa širokim obodom. — Podigni glavu, Terrill. Boreći se s različitim osjećajima, Terrill skine šešir. Lice joj je bilo crveno poput maka. Sudac Bean se zabulji. Obje šake silovito spusti na stol. Bio je zaprepašten. Najednom mu se glatko lice ozari. — No, sad uviđam da ste zaista djevojka. Ljepša djevojka još nije stupila u moju sudnicu... Kako se zovete? — Terrill Lambeth. — Lambeth? Već sam negdje čuo to ime. — Moj otac bio je pukovnik Templeton Lambeth. — Koliko vam je godina, Terrill? — Devetnaest. Sudac se obrati Pecosu: — Smithe, vjenčat ću vas. Što misliš koliko vrijedi to što ću te vezati s ovom lijepom djevojkom. Na cijelom ovom dijelu Texasa, osim u mojoj sudnici, nigdje drugdje ne možeš se vjenčati. Čim je Pecos ugledao starog pljačkaša, bilo mu je jasno da s njim neće lako izaći na kraj. — Meni to vrijedi najmanje milijun dolara — on polako odvrati. — Ali, nemam mnogo novaca i mogu ti dati... recimo, dvadeset dolara. — Na sunce s njima — odmah prihvati sudac, pružajući jednu šaku prema Pecosu, dok je drugom rukom tražio nešto u svom stolu. Pecos se našao u nebranu grožđu. Nije se sjetio da jednu novčanicu od dvadeset dolara izdvoji iz omota što ga je imao uza se. Sad mu nije bilo spasa. Kad je sudac, pronašavši malu bibliju, podigao glavu i spazio Pecosa kako

*257

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

iz onog debelog omota novčanica vadi jednu dvadeseticu, toliko izbulji oči da se činilo da će mu iskočiti. — Hej, jesi li opljačkao kakvu banku? — on hukne grabeći, novčanicu što mu je Pecos spustio na stol. — Nisam, već sam dugo vremena štedio za ovaj dan. — Zaboravio sam ti zaračunati i vjenčani list. Stoji deset dolara. — U redu, suče neka bude dvadeset. — Tako je, i jest dvadeset — odvrati Bean i pohlepno zgrabi drugu novčanicu. Potom otvori knjigu i stade čitati. Nevažne dijelove je preskakao, ali se na bitnim mjestima u tekstu zadržao i sporo ih je čitao. Povišenim glasom podvlačio je najosnovnije, te je Pecos shvatio značenje onoga što mu se u tom trenutku događa. Zagrcnuo se kad je rekao »da« i čuo Terrillin tih odgovor. — Proglašavam vas mužem i ženom — zaključi sudac. — One koje je bog sastavio, neka nitko ne rastavi! Potom je sjeo za stol i stao čeprkati po ladici iz koje je izvukao vjenčani list, koji je ubrzo ispunio. — Potpišite se. Pecosova je ruka bila mirna ali je Terrillina drhtala. Brice se sagne nad njih i radosno reče: — Pecóse, stari moj, mnogo sreće i dug živ o t … Gospođo Smith, želim vam svu sreću i … — Zvučan glas, sa stranim naglaskom, prekide Bricea. — Señor sudac, prekinite vjenčanje! Uz žestok uzvik, Brice se trgne i spazi nametnika, visoka, i mršava čovjeka u crnom sombreru. — Pecos, koji je stajao iza Terrill i svoga prijatelja donekle skriven ostade kao ukopan. — Što je tebi, Don Felipe? — ljutito zagrmi Bean. — Zbog čega se toliko dereš u vijećnici?

*258

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Želim onemogućiti to vjenčanje. Ova señorita Lambeth... — Zaboravi na to! Ovdje nikoga i ništa nećeš zaustaviti. Jedino nekoga možeš ubiti! Ovaj sam mladi par već vjenčao. — Oh, Pecóse, pa to je Don Felipe — šapne Terrill. — Jerry, makni Terrill u stranu— zapišta Pecos, uspravljajući se i gurajući ono dvoje prema sucu. Potom se jednim skokom nađe pred stubištem. Njegov neprijatelj hitrim korakom je upravo kročio na posljednju stubu. Njegova je mala, lijepo urešena čizma zastala na po puta, na trenutak ukočeno stala, a potom se sporo spustila. — Moje poštovanje Don. Da ti se predstavim: mladoženja Pecos Smith. — Santa María! Mješančevo se malo, mršavo, gotovo poput njegova sombrera crno lice najednom stade mijenjati, da bi poprimilo nakaznu žutu boju. Iza nategnutih usana ukazaše se iskeženi očnjaci. Njegova vitka spodoba stresla se ispod tanke, crne odjeće. Taj drhtaj dostiže kulminaciju u grčevitom trzaju kojim je posegao za. revolverom. U trenutku kad je oružje letjelo iz korica gađajući Don Felipea u ruku, teško je tane pogodilo revolver, te mu ga izbilo iz šake i odbacilo daleko pred noge nazočnih kauboja. Nato mješanac doživi drugu, još bržu i posve drukčiju promjenu. Sav se skupio. Oči mu bijahu nalik glavicama bodača. — Hm, Done. Čini mi se da imaš slabo pamćenje — odjeknuo je hladan i ironičan Pecosov glas. — Vraški si sretan što sam se danas vjenčao. Podigavši revolver Pecos mirno nacilja. Iz oružja liznu crven plamen i prasne pucanj. Tane skide kruti sombrero Don Felipeu s glave, ali mu ne dotače ni vlas. Potom Pecos nacilja u iskićene čizme sa srebrnim mamuzama.. — Igraj, prokletniče...

*259

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

Spustio je revolver i iznova opalio. Ovaj put tane ne pogodi samo sare na čizmama. — Igraj na moj svadbeni dan ili ću ti izbušiti noge! Tu i tamo Don Felipe bi poskočio što je izgledalo žalosno i groteskno, a kad ga je izdala snaga, ukočio se. — No, slab si igrač kao što si slab strijelac. Dobro me poslušaj. Želim ti reći par reći i to pred sucem Beanom i prisutnim kaubojima. Ti si podla i kukavička stokokradica. Iznajmljuješ one jadnike, nepismene Meksikance, te ih žrtvuješ i ubijaš da bi naplatio ono što na njih trošiš. Jahao sam za tebe i poznajem sve tvoje trikove. Znam i to da si pokrao najveći dio stoke pukovnika Lambetha, a i njegovu si kćerku pokušao ukrasti. Svojedobno sam tvoju družinu protjerao natrag preko rijeke. Banda je mijenjala žigove na mojoj stoci. Watson te je uhvatio na djelu i pobjegao je, ali ga je uklonio tvoj ortak Breen Sawtell. No, prije nego sam ubio Sawtella, od njega sam doznao sve o tebi. Kao da se želi otarasiti gorčine što mu se tog trenutka nakupila, Pecos pljune. — Pseto jedno ušljivo! Odlazi! Marš preko rijeke! Krij se gdje god znaš! Jer ako te opet ugledam, ubit ću te! Usred mukle tišine i zapanjenih pogleda prisutnih, mješanac se naglo okrene, pognute glave, i nalik zaslijepljenom biku probi se kroz gomilu i nestade. Pecos je na trenutak bio nepokretan, a potom se smiri. Hitio je uvis revolver, koji se u zraku okrenuo i našao mu se na dlanu. Pošto ga utače u korice, Pecos se okrene sucu, koji je puhao od bijesa. — To baš nije bilo na programu vjenčanja, suče — reče Pecos, ponovo rastežući svojim teksaškim naglaskom. — Pakla mu, nije! Niti je uključeno u postupku u sudnici. Tko si da si, Pecos, prilično si samouvjeren. — Jesam, a nemoj zaboraviti i to — odgovori Pecos — da sam tvojoj maloj zajednici učinio dobro djelo. Onaj

*260

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

čovjek bio je kuga za Orlovsko gnijezdo. Čuo si zbog čega ga nisam mogao ubiti. — Smithe, ne ljutim se što si otjerao Don Felipea. Ali daleko bi bolje obavio posao da si ga odmah ubio, umjesto što si puškarao oko njega. — Dobro, zbog čega se buniš? — Bunim se zbog toga što je ovdje pucanje zakonom zabranjeno. To je nepoštivanje suda. Prisiljen sam da ti naplatim globu. — Što?! — uzvikne Pecos, krajnje zaprepašten. Terrill je žurno prišla s vrata, zgrabila Pecosa za mišicu i stisla se uz njega. — Oh, Pecose! — Ništa drugo nije mogla izustiti. — Rekao sam »-nepoštivanje suda« — hladnokrvno ponovi sudac. — Prisiljen sam te oglobiti. — Svih mu svetaca!... A koliko iznosi globa, suče Roy Bean, zakonu zapadno od Pecosa, ruko pravde, gostioničaru, barmenu i svećeniku i tko zna što sve ne! Koliko? — Taman sam htio reći pedeset dolara, ali je zapravo sedamdeset i pet. — A koliko bi me koštalo da sam ono kopile objesio za vrbu? — ironično upita Pecos. — Mijenjam odluku, osuđujem te da platiš kaznu od stotinu dolara. — Za taj novac trebao bih najprije oderati Don Felipea — uzviknu Pecos. — Kad dobro promislim, zbog ovakvog vrijeđanja suda platit ćeš stotinu dvadeset i pet dolara. — Razbojstvo! Pljačka! — Stotinu i pedeset — zagrmi sudac Bean, zajapurena lica. Silovitom gestom Terrill okrene Pecosa tako da joj je gledao u lice.

*261

DUGIN RATNIK Zane Grey

ZAPADNO OD PECOSA

— Plati mu, prije nego nas upropasti — kriknula je Terrill, a Pecos nije mogao shvatiti je li u njenom tonu bilo veselja ili straha, ili jednog i drugog. — Eh, dušo moja, gotovo sam zaboravio da si tu... Svakako ću platiti — izjavi on i uz veličanstvenu gestu izvuče omot iz kojeg izvuče veći broj novčanica. Imaš pravo, čovjek se ženi samo jednom. Evo, suče, kupi sebi pametne knjige i stavi još jednu veliku oznaku na vratima: »Stranče, pare na sunce, inače ne možeš zapadno od Pecosa«

-KRAJ-

*262