Waltham-prehrana pasa

Izvor: www.waltham.com/dogs/nutritional science

Znanost o prehrani Uvod Rastuća svijest javnosti o vezi među prehranom i zdravljem, posljednjih je godina stimulirala većinu istraživanja iz područja prehrane i ljudi i njihovih kućnih ljubimaca. Kod zdravih životinja, prehrana mora biti prehrambeno potpuna i uravnotežena kako bi omogućila normalan razvoj i aktivnosti te kako bi spriječila razvoj bolesnih stanja povezanih bilo s nedostatkom ili viškom jedne ili više prehrambenih tvari. Na drugoj strani zdravstvenog spektra, prehrambeni čimbenici imaju značajan utjecaj na održavanje životinje tijekom razdoblja stresa, oporavka od ozljeda ili bolesti. Osim toga, ključna uloga modificiranja prehrane postaje sve očitija u tretmanu i upravljanju mnogim kroničnim kliničkim stanjima. U posljednje se vrijeme zanimanje fokusiralo na koncept ‘funkcionalne hrane’ i ‘pozitivne prehrane’, gdje određene vrste hrane ili sastojci te hrane, kad su konzumirani kao dio normalne uravnotežene prehrane, mogu biti fiziološki korisne u smislu koji nadilazi jednostavno zadovoljenje potreba za hranjivim tvarima u adekvatnim količinama. Takve vrste hrane stoga imaju potencijal unaprijediti zdravlje pojedinih životinja kroz niz mehanizama koji mogu pomoći smanjenju rizika od razvoja bolesti. WALTHAM svake godine nastavlje s ulaganjem milijuna funti u istraživanja, s ciljem poboljšanja zdravlja i produženja života kućnih ljubimaca. Novija su istraživanja omogućila razvoj prehrambenih proizvoda koji uključuju koncept pozitivne prehrane. Te su vrste gotove hrane formulirane tako da potiču prirodne tjelesne mehanizme obrane koji pomažu održavanju otpornosti na bolesti. To se postiže pažljivim biranjem sastojaka koji

•

podržavaju fizičke barijere bolesti (poput kože i probavnog trakta)

•

promoviraju zdravlje usne šupljine i mokraćnog trakta

•

povećavaju razine antioksidanata u tijelu, koji mogu pomoći suzbijanju oksidacijskog stresa koji može biti uključen u patogenezi niza bolesnih procesa

Osnovi principi prehrane Sadržaj:

1.

Energija

2.

Makro hranjive tvari (nutrienti)

3.

Mikro hranjive tvari (nutrienti)

4.

Voda

5.

Uravnotežena prehrana

6.

Bibliografija

Poput svih živih bića, kućne životinje trebaju hranu kako bi ostale žive i zdrave. Hrana može biti definirana kao bilo koja kruta ili tekuća tvar koja, kad je probavljena, može namaknuti bilo koje ili sve niže navedene mogućnosti:

•

Tvari koje daju energiju iz kojih tijelo može proizvesti pokret, toplinu ili druge oblike energije

•

Tvari za rast, obnavljanje ili reprodukciju

•

Supstance potrebne za iniciranje ili reguliranje procesa uključenih u prve dvije kategorije

Dijelovi hrane koji imaju te funkcije nazvani su nutrijenti (hranjive tvari), a vrste hrane ili mješavine hrane koje životinje konzumiraju nazvani su dijeta (specifična prehrana). Bilo koji nutrijent koji je potreban životinji, a tijelo ga ne može sintetizirati zove se nužan nutrijent (nužna hranjiva tvar) te njegov izvor mora biti pridodan ishrani. Ako bilo koje nužne hranjive tvari nema ili je prisutna u nedostatnim količinama u samoj prehrani, tada se cijela prehrana smatra neadekvatnom. Dugotrajno hranjenje prehranom koja nema adekvatne hranjive tvari može rezultirati suboptimalnim stanjem ili manifestiranom bolešću. Iako je pas član roda Carnivora (mesoždera), u prehrambenom ga smislu točnije možemo definirati kao svejeda, što znači da može uzimati različite tvari biljnog i životinjskog podrijetla u svojoj prehrani. Za razliku od mačke, pas može preživjeti na prehrani biljnog podrijetla, iako će vjerojatno preferirati prehranu baziranu na životinjskom tkivu.

Energija Uz to što sadrži specifične hranjive tvari, hrana također opskrbljuje tijelo energijom. Energija je osnovna potreba svih živih vrsta i omogućuje stanicama da funkcioniraju. Energetski sadržaj prehrane potječe iz ugljikohidrata, masti i bjelančevina, a količine svake od tih hranjivih tvari u samoj hrani odrediti će njen energetski sadržaj. Prehrambena masnoća sadrži po prilici dvostruko više energije nego bjelančevine ili ugljikohidrati po gramu, te je zbog toga učinkovitije gorivo za metabolizam. Voda nema nikakvu energetsku vrijednost te zbog toga energetska gustoća hrane varira s obzirom na njen sadržaj vlage. Energija je najčešće izražena kilokalorijama (kcal), gdje je 1 kcal definirana kao količina topline koja je potrebna za podizanje temperatura 1 kilograma za 1 Celzijev stupanj. Novija je konvencija izražavanje energije Joulima ili Kilojoulima (kj), gdje je 1 kcal jednaka 4,184 kJ. Količina unešene energije mora biti pažljivo regulirana i održavana na razini bliskoj potrebama. Unos energije viši od potrošene energije kad se održava kroz duži vremenski period može biti štetan i dovodi do pretilosti ili, u nekih mladih pasa, do poremećaja u rastu. Nedostatan unos energije rezultira slabim rastom mladih životinja i gubitkom težine odraslih životinja. Iako je većina životinja veoma učinkovita glede samo-regulacije unosa energije, ta sposobnost može biti izgubljena zbog niza čimbenika, naročito u pasa. Brutto energija (Ge) Fekalna energija (FE)

Probavljiva energija (DE) Plinovita energija (GaE) Mokraćna energija (UE)

Energija koja se može metabolizirati (ME)

Energija u hrani Niti jedna životinja ne može iskoristiti svu energiju iz svoje hrane. Unos energije stoga moramo promatrati na tri različite razine: gruba energija (GE), probavljiva energija (DE) i energija koja se može metabolizirati (ME). Gruba energija (GE) Gruba energija progutane hrane je maksimalan iznos energije koji može biti oslobođen iz neke hrane, a mjerimo ga bombnom kalorimetrijom. Iako neka tvar može imati viskoki GE sastav, to ne znači mnogo, osim ako ga je životinja u mogućnosti probaviti i apsorbirati. Probavljiva energija (DE) To je energija raspoloživa iz hrane, nako što je apsorbirana u tijelo nakon probave u probavnom sustavu, a izračunavamo je kao GE minus gubitak izmetne mase (FE). Energija koja se može metabolizirati (ME) To je energija koju u konačnici koriste tkiva, a izračunava se kao DE minus gubitak mokraćne mase (UE), (uglavnom u obliku konačnih proizvoda proteinskog metabolizma.) DE i ME sadržaj hrane ovisi o njezinom sastavu, ali i o vrsti životinje koja ju konzumira. Probavni sustavi životinja razlikuju se od vrste do vrste pa čak i dvije relativno slične životinje, poput psa i mačke, pokazuju razliku u vrijednostima probavljivosti kad jedu istu hranu (Kendall et al., 1982). Pored tih razlika među vrstama, također postoje i razlike između pojedinih životinja glede njihove vlastite metaboličke učinkovitosti. Mjerilo ME sadržaja hrane najtočnije se postiže testiranjem in vivo na ciljanoj vrsti, no to je skup i vremenski zahtjevan poduhvat za koji su potrebni specializirani prostori i oprema. Razvijene su jednostavne formule koje daju približno točne vrijednosti ME u hrani iz sadržaja ugljikohidrata, masti i bjelančevina, a također uzimaju u obzir i gubitke nastale apsorpcijom i učinkovitošću. Energetska gustoća prehrane mora biti dovoljno visoka kako bi omogućila psu ili mački da dobije dovoljno kalorija za održavanje energetske ravnoteže. To je glavni čimbenik u odlučivanju koja je količina hrane potrebna za svaki dan, a tako i količine svih hranjivih tvari konzumiranih od strane životinje. Potrebe za hranjivim tvarima su najčešće izražene ME koncentracijom tako da se te vrijednosti mogu primijeniti na bilo koju vrstu hrane ili izbor prehrane, bez obzira na njihov sadržaj vode, sadržaj hranjivih tvari ili sveukupne vrijednosti energije.

Energetske potrebe U tijelu se energija koristi kako bi obavljala mišićni rad, osnove procese poput disanja, kao i fizičke aktivnosti za održavanje tjelesne temperature. Potrošnja energije ima dvije komponente, bazičnu metaboličku ratu i termogenezu.

•

Bazična metabolička rata (BMR) održava tjelesne “motore u leru (praznom hodu)” i uključuje procese poput znojenja, cirkulacije, te bubrežnih funkcija. Na nju mogu utjecati mnogi čimbenici, uključujući tjelesnu težinu i sastav, dob i hormonalni status.

•

Termogeneza je, jednostavo govoreći, povećanje metaboličke rate iznad njene osnovne razine, a uključuje energiju potrebnu za probavljanje, apsorbiranje i korištenje hranjivih

tvari (to je termički učinak hrane); energiju za rad mišića i vježbanje; energiju koja nastaje za stresa; ili za održavanja tjelesne temperature na hladnoći. Za razliku od BMR-a, stupnjevi termogeneze mogu se veoma razlikovati i mogu uzrokovati velike varijacije u dnevnim izlaznim vrijednostima. Zbog toga na energetske potrebe svake pojedine životinje utječe cijeli niz različitih čimbenika, uključujući tjelesnu težinu, veličinu površine tijela, tjelesni sastav, fiziološki status, razinu aktivnosti, faktore okoline i tip dlake. Oni nisu direktno proporcionalni tjelesnoj težini i umjesto na njoj, bazirani su na težini aktivno metabolizirajućeg tkiva. To je naročito važno za vrste životinja gdje postoji velika varijacija u normalnoj težini odraslih životinja, poput pasa, a potrebe za energijom su u bližoj vezi s veličinom metaboličkog tijela životinje. To se izražava kao tjelesna težina životinje podignuta ekponentom izračunatim iz eksperimentalnih rezultata. Jednadžba preporučena za izračunavanje prosječnih potreba pasa je:

E = 110 W 0.75 kcal/dnevno gdje je W tjelesna težina životinje u kilogramima. Ovaj tip jednadžbe zove se alometrijska jednadžba jer uspostavlja odnos između veličine i funkcije, što je u ovom slučaju potreba za energijom. Ta je vrijednost utvrđena empirijski, prilagodbom razlika u omjeru površine tijela naspram tjelesne mase kod pasa različitih veličina. Što je pas manji, taj je omjer veći, te će faktori okoline, poput temperature, više utjecati na potrebe životinje. Dobivene vrijednosti podrazumijevaju umjerenu količinu aktivnosti za psa u umjerenoj klimi. Potrebe za energijom se, međutim, mijenjaju prema tipu tijela. Studije hranjenja pasa pokazuju da struktura pasmine utječe na in vivo potrebe pojedinaca. Na primjer, Novofundlancima je potreban iznos manji od predviđenog, dok je Velikim Dancima (Great Danes) potrebno više. Ove dvije pasmine imaju približno istu tjelesnu masu, no imaju veoma različitu tjelesnu kompoziciju, tip dlake (krzna) i oblik. Ove osnovne potrebe za energijom mogu naknadno biti modificirane prema fiziološkom statusu životinje (uključujući životnu fazu i stanje zdravlja ili bolesti), stupnju aktivnosti i uvjetima okoline.

Energetska ravnoteža Za životinju kažemo da je postigla energetsku ravnotežu kad je potrošnja energije jednaka njenom unosu, a to rezultira time da se razina energije pohranjene u tijelu ne mijenja. U odraslih pasa, energija se pohranjuje najvećim dijelom u obliku masnoće u masnom tkivu, a te se nakupine lako mogu vidjeti na pretilim životinjama. U uvjetima negativne energetske ravnoteže, tijelo troši svoja vlastita tkiva kako bi zadovoljilo svoje energetske potrebe. Kako su zalihe postepeno istrošene, životinja postaje mršavija, a tjelesna masa se smanjuje. Energetska ravnoteža postiže se usklađivanjem unosa i potrošnje kroz duže vremenske periode. Veoma mala neuravnoteženost održavana kroz duže vrijeme stvorit će pretilost (ako je neto razlika pozitivna) ili propadanje (ako je neto razlika negativna). Na primjer, psu od 35 kg potrebno je oko 1800 kcal dnevno, slijedimo li jednadžbu procjene. Ako procijenjenju količinu povećamo za samo 100 kcal dnevno (oko 30 g psećih keksića), to bi moglo rezultirati u povećanju tjelesne mase za 2-3 kilograma, ukoliko traje cijelu godinu.

Makro hranjive tvari Bjelančevine Bjelančevine su velike, složene molekule koje se sastoje od dugačkih lanaca aminokiselina povezanih peptidnim vezama. Postoji samo oko 20 aminokiselina, no one mogu biti poredane u bilo kojoj kombinaciji kako bi dale gotovo beskrajnu raznolikost prirodno prisutnih bjelančevina, svaku sa svojim karakterističnim svojstvima. Bjelančevine su

neophodni sastojci svih živih stanica, gdje imaju nekolicinu veoma važnih funkcija, uključujući i regulaciju metabolizma (kao enzimi i neki hormoni), kao i strukturnu ulogu u zidovima stanica i mišićnim vlaknima. Zbog toga su važan preduvjet za rast i obnavljanje tkiva. Bjelančevine su također i izvor energije u prehrani. Životinjama je potreban izvor bjelančevina u prehrani kako bi im bile pružene specifične aminokiseline koje njihova tkiva ne mogu sintetizirati u količinama dovoljnim za optimalno funkcioniranje. Aminokiseline možemo klasificirati kao esencijalne (prijeko potrebne) ili neesencijalne (manje potrebne). Tijelo ne može sintetizirati esencijelne amino kiseline u dovoljnim količinama i zbog toga ih moramo uključiti u prehranu. Ne-esencijalne (manje potrebne) aminokiseline su jednako važne kao dijelovi tjelesnih bjelančevina, no tijelo ih može sintetizirati iz viška nekih drugih prehrambenih aminokiselina ili iz drugih izvora prehrambenog dušika. Bjelančevine su potrebne tijekom normalnog održavanja, kako bi nadomjestile bjelančevine izgubljene za vrijeme prirodne izmjene epitelnih površina, dlake i ostalih tjelesnih tkiva, kao i izlučevina. Dodatne bjelančevine potrebne su u razdobljima rasta, skotnosti, laktacije ili za obnavljanje oštećenih tkiva, kao što je zaraštanje rana. Bjelančevine životinjskog podrijetla uglavnom imaju uravnoteženiji sastav aminokiselina, s većim udjelom esencijalnih aminokiselina i boljom probavljivošću nego bjelančevine biljnog podrijetla. Nedostatak bjelančevina može rezultirati zbog nedovoljno bjelančevina u prehrani ili zbog nedostatka određene aminokiseline. Znakovi nedostatka bjelančevina uključuju slab rast ili gubitak težine, dlaku koja je gruba i bez sjaja, anoreksiju, povećanu sklonost bolestima, gubitak mišićne mase i mršavljenje, oticanje i konačno smrt. Nedostatak samo jedne esencijalne aminokiseline rezultira anoreksijom, a nakon toga negativnom dušičnom ravnotežom. Bjelančevine u hrani koje nadmašuju potrebe tijela nisu pohranjene kao mišićna masa, već su pretvorene u masnoću i pohranjene u masnim tkivima.

Masnoća Prehrambene masnoće sastoje se uglavnom od triglicerida, s time da je svaki triglicerid kombinacija tri masne kiseline povezane glicerolom. Karakteristika svake masnoće velikim je dijelom određena različitim masnim kiselinama u svakoj od njih. Masne kiseline možemo opisati kao zasićene kad među atomima ugljika nema dvostrukih veza, ili kao nezasićene kad su prisutne jedna ili više dvostrukih veza. One koje sadrže više od jedne duple veze zovemo višestruko nezasićene. Većina masnoća sadrži sve ove tipove masnih kiselina, no u vrlo različitim proporcijama. Prehrambena masnoća ima nekoliko uloga. Služi kao najkoncentriraniji izvor energije u prehrani, te hrani daje tečnost i dobru strukturu. Ipak, njene najvažnije funkcije su opskrbljivanje masnim kiselinama, naročito esencijalnom masnom kiselinom (EMK) linoleičkom kiselinom, te kao nosilac vitamina A,D, E i K, koji su topivi u masnoći. Za sad znamo za samo jednu EMK kod pasa, a to je višestruko nezasićena linoleička kiselina iz koje se mogu proizvesti druge masne kiseline. Masne kiseline su uključene u mnoge zdravstvene aspekte, uključujući i bubrežne funkcije i reprodukciju. One su neophodan sastojak staničnih membrana, te su potrebne za sintetiziranje prostaglandina. Znakovi povezani s nedostatkom EMK u pasa uključuju perutasto krzno bez sjaja, gubitak dlake, masnu jetru, anemiju te probleme s plodnošću.

Ugljikohidrati Ugljikohidrati opskrbljuju tijelo energijom i mogu biti pretvoreni u salo. Ova grupa hranjivih tvari je veoma raznolika i uključuje jednostavne šećere (poput glukoze), složene šećere (poput škroba) koji se sastoje od lanaca jednostavnijih šećera, te prehrambena vlakna. Sve životinje imaju metaboličke potrebe za glukozom, no ukoliko njihova prehrana sadrži dovoljno preteča glukoze (aminokiselina i glicerola), većina životinja ju može sintetizirati u dovoljnim količinama za svoje metaboličke potrebe, bez izvora ugljikohidrata u prehrani. Za vrijeme skotnosti i laktacije postoje povećani zatjevi za glukozom, no studije su pokazale da

čak ni u ovoj fazi, kod pasa, prehrambeni izvor ugljikohidrata nije potreban, ukoliko postoji dovoljna količina gluconeogenskih aminokiselina (Blaza et al., 1989). Šećeri i kuhani škrobovi su ekonomični i lako probavljivi izvori energije, dok su nekuhani škrobovi puno teže probavljivi. Nekim vrstama (na primjer psima) šećeri mogu veoma goditi, dok drugima, poput mačaka, okus šećera ne odgovara. Vrijednost disaharida poput sukroze ili laktoze u većine je životinja ograničena crijevnom aktivnošću disaharida, poput sukraze i laktaze. Aktivnost laktaze opada s dobi te prevelika potrošnja proizvoda koji sadrže laktozu, poput mlijeka, može dovesti do pojave proljeva.

Dijetalna vlakna Naziv dijetalna vlakna je općeniti izraz koji uključuje veliki raspon neprobaljivih ugljikohidrata s različitim fizičkim i fiziološkim učincima. Dijetalna vlakna je naziv koji se upotrebljava za grupu neprobavljivih polisaharida poput celuloze, pektina i lignina. Obično ih povezujemo s biljnim materijama i tipično tvore stanične zidove biljaka. Te materije uglavnom zaobiđu probavljanje i prođu kroz probavni sustav relativno nepromijenjene. Uloga dijetalnih vlakana kod životinje ovisi velikim dijelom o fiziologiji probavnog sustava specifične životinje, no kod većine vrsta, ograničena količina dijetalnih vlakana može pridonijeti volumenu izmeta i na taj način regulirati pražnjenje, te pomoći u sprečavanju zatvora ili proljeva. Vlakna s umjerenom fermentacijom također mogu doprinijeti želučanocrijevnom zdravlju, kroz njihov pozitivan učinak na aktivnosti mikroflore debelog crijeva.

Mikro hranjive tvari Minerali Minerali su hranjive tvari neorganskog podrijetla koje ponekad kolektivno zovemo ‘pepeo’. Mogu biti podjeljene na makro minerale (koji su potrebni u relativno velikim količinama) i elemente u tragovima ili mikro minerale ( koji su potrebni u relativno malim količinama ili u tragovima). Elektroliti su minerali u obliku soli, kao što ih nalazimo u tkivima tijela. Funkcije makro minerala i glavnih minerala u tragovima prikazane su u Tabeli 1 i Tabeli 2. Osim toga, dokazano je da je veliki broj elemenata u tragovima potreban za normalno zdravlje sisavaca, iako specifčne potrebe još nisu utvrđene za kućne ljubimce (Tabela 3). Čini se da su količine potrebne u prehrani veoma niske, te da vjerojatnost njihovog nedostatka u bilo kojoj hranjivoj tvari korištenoj u normalnoj prehrani gotovo ne postoji. Za razliku od toga, kao što je to slučaj i s većinom elemenata u tragovima, te su tvari otrovne ako su u velikim količinama prisutne u hrani, iako količina koju organizam može tolerirati varira od jednog do drugoj elementa. Arsen, vanadij, florin i molibden su najotrovniji, dok relativno velike količine nikla i kroma mogu ući u organizam bez težih posljedica.

Vitamini Vitamini su organski spojevi koji pomažu regulaciji tjelesnih procesa. Većina vitamina ne može se sintetizirati u tijelu i zbog toga moraju biti prisutni u prehrani. Možemo ih klasificirati kao topive u masnoći (vitamini A, D. E, i K) ili topivi u vodi (vitamini B-kompleksa i vitamin C). Potreban je čest unos vitamina topivih u vodi jer tijelo ih slabo pohranjuje, a njihovi se viškovi gube i izlučuju mokraćom. Vitamini topivi u masnoći su puno bolje pohranjeni u organizmu, te je njihov dnevni unos manje kritičan. No, upravo stoga što su vitamini topivi u masnoći uskladišteni u organizmu, rizik otrovanja zbog njihovog prevelikog unosa je daleko veći. Funkcija vitamina topivih u masnoći sažeta je u Tabeli 4. Vitamini B kompleksa koriste se za formiranje koenzima (kofaktora) koji su uključeni u normalnu metaboličku funkciju, naročito u energiju metabolizma i sintetičke puteve. Danas su najčešće znani pod njihovim kemijskim imenima, a rijeđe pod kombinacijama slova i brojeva (Tabela 5). Askorbinska kiselina (vitamin C) potrebna je za mnoge unutarstanične reakcije i sinteze bjelančevina, no većina sisavaca (osim čovjeka, ostalih primata i zamorca) može je sintetizirati iz glukoze.

Nema potrebe za dodavanjem vitamina C prehrani normalnih, zdravih kućnih životinja, no njegov izvor u prehrani može biti koristan, budući je vitamin C snažan prehrambeni antioksidant.

Voda Potreba životinje za vodom je barem toliko neophodna kao i potreba za bilo kojom drugom hranjivom tvari. U nedostatku hrane, život se može nastaviti tjednima, ali nastavit će se samo nekoliko dana, ili čak sati, u nedostaku vode. Voda obavlja mnoge vitalne funkcije unutar tijela, te je sadržaj vode u tijelu reguliran unutar prilično uskih granica. Svakodnevni unos je potreban kako bi se nadomjestio obvezatan gubitak vode koja se izlućuje putem mokraće, izmeta, kože i pluća, kao i u proizvodnji izlučevina kao što je mlijeko. Voda se u tijelo unosi u nekoliko oblika: kao popijena tekućina, kao dio hrane ili kao metabolička voda (koja je oslobođena prilikom razgradnje bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata). Dnevni unos vode ovisit će o velikom broju čimbenika, uključujući sadržaj tekućine u hrani, temperaturu okoliša, razinu aktivnosti i fiziološko stanje. Zbog toga bi obilna količina svježe vode za piće uvijek trebala biti dostupna životinji.

Uravnotežena prehrana Uravnotežena će prehrana omogućiti pristup svim ključnim hranjivim tvarima i energiju neophodnu za dnevne potrebe životinje u bilo kojoj životnoj fazi. Sadržaj hranjivih tvari i energije stoga svakako treba uzeti u obzir, no također su važni i probavljivost, te tečnost hrane. Životinje jedu kako bi zadovoljile svoje potrebe za energijom te, ako su sve ključne hranjive tvari uravnotežene s energetskim sadržajem hrane, tada omogućavanjem pristupa točnoj količini energije također osiguravaju zadovoljavajući unos neophodnih hranjivih tvari. Životinje koje trebaju pojačanu prehranu (npr. za vrijeme skotnosti ili laktacije) također će dobiti i povećanu količinu ključnih hranjivih tvari kad im povećamo količinu hrane koju konzumiraju kako bi zadovoljile svoje potrebe za energijom. Ravnoteža hranjivih tvari Potrebe za hranjivim tvarima ograničene su minimalnim, a u nekim slučajevima i maksimalnim vrijednostima. Drugim riječima, količina hranjive tvari potrebne u prehrani mora biti na ‘razini’ između nedostatka na jednoj strani i toksičnosti na drugoj. Stoga glavni kriteriji toga što čini kompletnu prehranu mogu biti sažeti na sljedeći način:

Probavljivost hrane

•

sadržaj svake hranjive tvari mora biti na pravoj razini

•

svaka hranjiva tvar mora biti prisutna u točnom omjeru naspram energetskog sadržaja prehrane

•

svaka hranjiva tvar mora biti u točnom omjeru s drugim hranjivim tvarima (gdje je to primjereno)

•

svaka hranjiva tvar mora biti u obliku primjerenom uporabi životinje za koju je ta prehrana namjenjena

Interakcija hranjivih tvari Nedostaci specifičnih hranjivih tvari mogu nastati kao rezultat interakcije s drugim komponentama prehrane koje smanjuju njihovu

biološku dostupnost. Pretjerane količine fitata (kojeg nalazimo u prehrani baziranoj na žitaricama), na primjer, utječu na crijevnu apsorbciju cinka, a viskoke razine kalcija smanjiti će apsorbciju i bakra i cinka. Poznato je da na apsorbciju željeza utječe veliki broj čimbenika. Dostupnost biotina je smanjena prisutnošću bjelančevine avidina iz sirovog bjelanjka; tiamin se razgrađuje pomoću enzima tiaminaze koji je prisutan u nekim vrstama sirove ribe. Vitamin E je prirodni antioksidant, a njegova razina može biti drastično smanjena kad prehrana sadržava užegnute (oksidirane) masnoće; osim toga, više razine vitamina E potrebne su u prehrani koja obiluje višestruko nezasićenim kiselinama. Potreba za vitaminom E također ovisi i o količini selena u prehrani zbog toga što prisutnost jedne od tih tvari može uzrokovati nedostatak druge do određenog stupnja.

Probavljivost Probavljivost hrane je kod životinje mjerilo za biološku dostupnost hranjivih tvari od kojih se ta hrana sastoji. Iako analiza određene hrane može pružiti indikaciju njenog ukupnog hranjivog sastava, samo onaj dio hranjivih tvari koje su zaista apsorbirane u crijevima ima stvarnu prehrambenu vrijednost. Čimbenici koji utječu na probavljivost neke tvari uključuju kemijski sastav hrane, stanje njenih podrazreda te načine njene pripreme ili industrijske obrade.

Bibliografija Blaza SE, Booles D and Burger IH (1989) Is carbohydrate essential for pregnancy and lactation in dogs? In: Nutrition of the Dog and Cat Eds IH Burger and JPW Rivers. Cambridge, Cambridge University Press. pp 229-242 Earle KE and Smith P (1991) Digestible energy requirements of the adult cat at maintenance. Journal of Nutrition 121: S45-S46 Kendall PT, Holme DW and Smith PM (1982) Comparative evaluation of net digestive and absorptive efficiency in dogs and cats fed a variety of contrasting diet types. Journal of Small Animal Practice 23: 577-587 Mineral

Tabela 1: Makro minerali Funkcija Neuravnoteženost uzrokuje:

Kalcij (Ca) i Fosfor (P)

Kalcij i fosfor su najvažniji minerali uključeni u održavanje strukturne krutosti kostiju i zubi. Kalcij je također neophodan za normalno zgrušavanje krvi, te za funkcioniranje živaca i mišića. Fosfor je uključen u mnoge enzimske sustave, te je također i sastojak “viskoko energetskih” organskih fosfatnih spojeva. Oni su najvećim dijelom odgovorni za pohranjivanje i protok energije u tijelu.

Magnezij (Mg)

Potreban za zdrave kosti i zube; normalno funkcioniranje srca, te skeletnog, mišićnog i živčanog tkiva; metabolizam natrija i kalija; mnoge osnovne enzim-

Apsolutne koncentracije ovih minerala u prehrani su od najveće važnosti, no također je veoma važan i omjer kalcija naspram fosfora. Smatra se da je minimalni omjer kalcija : fosfora za rast oko 1: 1. Za odrasle je životinje taj omjer manje kritičan. Neuravnoteženost ovog omjera, gdje je kalcija mnogo manje od fosfora, rezultira značajnim nedostatkom kalcija u formiranju kostiju. Nedostatak kalcija – Sekundarna nutritivna bolest hiperaktivnosti paraštitnjače koja uzrokuje deformacije kostura i hromost životinja koje rastu. Hipokalkemija laktirajućih kuja (naročito u patuljastih pasmina) uzrokuje eklampsiju sa živčanim poremećajima. Visoke razine kalcija i fosfora ili nji-hov veoma visok omjer su također štetni: stanja poput displazije kuka, sindroma osteokondroze, enostoze ili sindroma klimavosti povezana su sa prevelikim količinama unesenog kalcija kod pasa u rastu. Pomanjkanje – Slabost mišića, a u ekstremnim slučajevima i grčeve. Pomanjkanje u prehrani je malo vjerojatno. Vrlo visoki unos – može biti povezan s povećanom učestalošću struvitne urolitiaze kod mačaka.

Kalij (K)

Natrij (Na) i Klor (Cl)

Mineral

Željezo (Fe)

Bakar (Cu)

Cink (Zn)

Jod (I)

ske reakcije, naročito one povezane s metaboličkom energijom. Potreban za ravnotežu kiselinskih baza i osmotičku regulaciju tjelesnih tekućina; funkcioniranje živaca mišića, te metaboličke energije. Budući su ovi minerali glavni elektroliti vode u tijelu, potrebni su za ravnotežu kiselinskih baza i osmotičku regulaciju tjelesnih tekućina. Klor je jedan od osnovnih sastojaka žući i hidroklorne kiseline (koja je prisutna u probavnim sokovima).

Pomanjkanje – Slabost mišića, usporen rast, te lezije srca i bubrega. Prirodna pomanjkanja kalija su rijetka, no mogu se dogoditi kod mačaka hranjenih hranom koja sadrži tvari koje ukiseljuju mokraću, a imaju marginalni sadržaj kalija. Pomanjkanje- umor, iscrpljenost, nemogućnost održavanja ravnoteže vode, smanjen unos vode, usporen rast, suha koža i gubitak dlake. Višak će uzrokovati povećan unos vode pa postoji preporuka da bi pojedinim psima s povišenim tlakom koristila prehrana s manjim količinama natrija.

Tabela 2: Minerali u tragovima Funkcija Neuravnoteženost uzrokuje:

Jedan od osnovnih sastojaka pigmenata nositelja kisika, hemoglobina (u krvi), mioglobin (u mišićima) i mnogih enzima (hemo enzima) koji su povezani s disanjem stanica. Povezan s stvaranjem i aktivnošću crvenih krvnih zrnaca; jedan od sučimbenika u mnogim enzimskim sustavima; utječe na normalnu pigmentaciju kože i dlake.

Pomanjkanje – Anemija s slabošću i umorom. Toksičnost – Anoreksija i gubitak težine u pasa.

Pomanjkanje – Anemija zbog oslabljene apsorpcije i prijenosa željeza, te smanjeno sintetiziranje hemoglobina. Također mogu nastati i koštani poremećaji. Toksičnost – Može također uzrokovati anemiju zbog nadmetanja bakra i željeza za apsorbcijske lokacije u crijevima. Bakrena toksikoza Bedlington terijera je nasljedni defekt koji uzrokuje hepatitis i cirozu. Može utjecati i na ostale pasmine, uključujući Bijele terijere Zapadnih Visoravni (West higland White Terriers) i Doberman pinčeve Pinschers (Thornburg et al, 1985 a,b). Za te bi pasmine trebalo izbjegavati hranu bogatu bakrom, te mineralne dodatke koji sadrže bakar. Jedan od osnovnih sastojaka mnogih Pomanjkanje – Slab rast, anoreksija, enzimskih sustava, uključujući i onih atrofiranje testisa, mršavost i kožne koji se odnose na metabolizam bje- lezije. Loše stanje kože ili dlake u kućnih lančevina i ugljikohidrata, te neopho- ljubimaca može nastati i uz marginalno dan za održavanje zdravog krzna i pomanjkanje cinka, bez da je životinja u kože. Cink je potreban svim životi- uočljivo lošem stanju. njama, no potreba za njime je često Toksičnost – Cink je relativno neotrovan. rezultat ostalih sastojaka prehrane. Na primjer, visoki unos kalcija u prehrani ili prehrana na osnovi bjelančevina biljnog podrijetla dramatično povisuje potrebu za cinkom. Jedan od osnovnih sastojaka hormo- Pomanjkanje – Gušavost (povećana na štitnjače koja regulira bazalni me- štitnjača) je najvažniji znak pomanjkatabolizam tijela.To je zasad jedina nja joda, iako i drugi čimbenici mogu njegova poznata funkcija. uzrokovati gušu. Nedovoljna aktivnost štitnjače uočena je kod pasa, a nedostak

Selen (Se)

Mangan (Mn)

Kobalt (Co)

Element

Krom Fluor Nikl Molibden Silikon Vanadij Arsen Vitamin

Obvezan sastojak glutationske peroksidaze, enzima koji štiti membrane stanica od oštećenja oksidirajućih tvari. Aktivnosti selena blisko su povezane s aktivnostima vitamina E, tako da prisutnost jedne od tih hranjivih tvari može spriječiti nedostatak druge. Moguće je da selen ima i druge uloge, uključujući i zaštitu od trovanja olovom, kadmijem i živom, a čini se da je i protukancerogeno sredstvo. Uključen u mnoge reakcije katalizirane enzimima pa je potreban za metabolizam ugljikohidrata i lipida, kao i za formaciju hrskavice. Integralni dio molekule vitamina B12.

joda i kod mačaka u zoološkim vrtovima, te kod domaćih mačaka, ptica i konja. Klinički znakovi uključuju abnormalnosti kože i dlake, tupost, apatiju i pospanost. Abnormalan metabolizam kalcija također može biti prisutan, kao i nemogućnost reprodukcije jer dolazi do resorpcije fetusa. Toksičnost – akutne posljedice slične su onima zbog nedostatka joda. Visoke doze na neki način sprečavaju sintezu hormona štitnjače i mogu dovesti do tzv. jodne mixedemije ili toksične gušavosti. Anoreksija, povišena temperatura i gubitak težine uočeni su kod mačaka. Pomanjkanje – Učinci su mnogostruki, no jedan primijećen kod pasa je degeneracija skeletnih i srčanih mišića. Posljedice kod drugih vrsta uključuju reproduktivne smetne i oticanje. Toksičnost – Veoma otrovan u velikim količinama; razlika između preporučene i toksične količine može biti veoma mala.

Pomanjkanje – Defektivan rast i reprodukcija i poremećaji u metabolizmu lipida. Pomanjkanje – Malo vjerojatno ukoliko je vitamin B12 prisutan.

Tabela 3: Dodatni elementi u trace elements Njegova angažiranost

Metabolizam ugljikohidrata, blisko povezan s funkcioniranjem inzulina Razvoj zubi i kostiju, moguća angažiranost u reprodukciji Funkcija u membrani, moguća povezanost s metabolizmom nukleinske kiseline RNK Sastojak nekolicine enzima, jedan od kojih je uključen u metabolizam mokraćne kiseline Skeletalni razvoj, rast i održavanje vezivnog tkiva Rast, reprodukcija i metabolizam masnoća Rast, također utječe na stvaranje krvi, vjerojatno na proizvodnju hemoglobina Tabela 4: Vitamini topivi u masnoći Funkcija Neuravnoteženost uzrokuje:

Vitamin A Sastojak vizualnih pigmenata (koji (retinol) propuštaju svjetlo) u oku i važan za dobar vid. Uključen u diferencijaciju stanica i održavanje normalne stanične strukture, te je važan za održavanje zdrave kože, krzna, svih sluznih membrana, kao i za normalan razvoj kostiju i zubi.

Pomanjkanje – abnormalnosti ljuskavog epitela (najčešće se manifestiraju kao seborična stanja krzna); kseroftalmija (povećana suhoća očiju); noćno sljepilo; povećana sklonost mikrobnim infekcijama; skorene lezije vanjskih nosnica i pratećih nosnih izlučevina; neplodnost. Pomanjkanja nisu uobičajena, no mačkama je potreban izvor pre-formiranog vitamina A koji postoji samo u životinjskom tkivu. Toksičnost – Oštećenja jetre; bolna bolest kostiju koja rezultira formiranjem koštanih ekstoza i ankilozom zglobova, naročito vratnih kralježnjaka i dugih kostiju prednjih udova. Mačke su naro-

čito sklone tim poremećajima, a problemi obično nastaju nakon dugotrajnog predoziranja prehrambenim dodacima s vitaminom A (npr. ribljim uljem bakalara) ili hranjena velikm količinama jetre. Vitamin D Metaboliti stimuliraju apsorbciju Pomanjkanje – Veoma rijetko, no ponekad pokalcija u crijevima i, povezano s vezano s istovremenom neuravnoteženošću kalhormonom paraštitnjače, stimulira cija i fosfora. Uzrokuje rahitis mladih životinja, resorbciju kalcija iz kosti. te osteomalakiju odraslih životinja, karakteriziPreporučene doze su blisko ranu nedostatkom mineralizacije novo formipovezane s koncentracijama kalcija i ranog osteoida. Kod mladih je životinja porefosfora u prehrani. Vitamin D3 može mećena endokondralna osifikacija ploča rasta, biti sintetiziran iz lipidnih spojeva u uzrokujući tpično povećane metafize, naročito koži nakon izloženosti suncu. radiusa i ulne, te rebara. Toksičnost – Hiperkalkemija koja, ako traje duže, uzrokuje ekstenzivnu kalcifikaciju mekanih tkiva, pluća, bubrega i želuca. Može doći i do deformacija zubi i čeljusti, a ukoliko je unos veoma velik, može doći i do smrti. Vitamin E Djelujući sa selenom štititi Pomanjkanje – Panstetis (bolest žutog sala) kod membrane stanica od oksidacijskih mačaka – bolno upalno stanje tjelesne masnoće oštećenja. Potrebe za vitaminom E (naročito potkožnog sala). Može se razviti zbog su povećane pri visokim razinama prehrane masnim ribama, koje su bogate višestruko nezasićenih masnih VNMK, ili užeglim masnoćama. Kod pasa dokiselina (VNMK) koje lako lazi do distrofije skeletnih mišića, reprodukcijoksidiraju. skog neuspjeha i oštećenja imune reakcije. Toksičnost – Malo vjerojatna jer se relativno velike doze mogu tolerirati. Vitamin K Regulira formaciju nekolicine Pomanjkanje – Nije vjerojatno da će doći do faktora pri zgrušnjavanju krvi jednostavnog pomanjkanja jer kod normalnih (faktora VII, IX, X i XII). zdravih životinja dolazi do bakterijske sinteze potrebnog vitamina K u tankom crijevu. Hipoprotombinemia i krvarenje mogu nastati kod nekih životinja kod kojih je bakterijska sinteza prekinuta, ili ako su antagonisti vitamina K (poput varfarina ili drugih cumarinskih spojeva) prisutni u prehrani. Toksičnost – Veoma niska toksičnost, no veoma velike količine mogu uzrokovati anemiju i druge abnormalnosti krvi mladih životinja. Vitamin

Tiamin (Anurin, Vitamin B1)

Riboflavin (B2)

Pantotenična kiselina

Tabela 5: Vitamini B kompleksa Funkcija Neuravnoteženost uzrokuje:

Uključen u metabolizam ugljikohidrata. Potrebe za njime ovise o sadržaju ugljikohidrata u prehrani.

Pomanjkanje – Anoreksiju, neurološke poremećaje (naročito mehanizama za držanje tijela) nakon kojih slijedi slabost, otkazivanje srca i smrt. Mogu se dogoditi, naročito kod mačaka, kao rezultat hranjenja velikim količinama sirove ribe koja sadrži enzim tiaminazu. Osim toga, taj se vitamin progresivno uništava viso-kim temperaturama i pod određenim uvjetima obrade hrane. Toksičnost – Mala toksičnost. Sastojak dvaju ko enzi- Pomanjkanje – Očne lezije, kožni poremećaji i ma koji su neophodni u hipoplazija testisa. Toksičnost – Nije velikom broju sustava prijavljena. oksidativnih enzima. Neophodan za stanični rast. Sastojak ko-enzima A Pomanjkanje – Oslabljen rast, masnoća jetre, koji je neophodan za želučano-crijevni poremećaji (uključujući metabolizam ugljikohi- čireve), grčevi, koma i smrt. Prirodni drata, masnoća i amino nedostatak je malo vjerojatan. Toksičnost –

kiselina. Niacin (Nikotinamid i Sastojak dvaju važnih Nikotinska kiselina) ko-enzima, nikotinamid adenin dinukleotida, koji su potrebni za redukciju oksidnih reakcija potrebnih za iskorištavanje svih važnih hranjivih tvari. Piridoksin (Vitamin B6) Dio širokog raspona enzimskih sustava povezanih s metabolizmom dušika i amino kiselina. Biotin Potreban za niz reakcija povezanih s metabolizmom masnoća i amino kiselina. Važan za održavanje cjelovitosti karatiniziranih struktura, poput kože i dlake. Folna kiselina (Folacin, Važna za veliki broj rePteroilglutamička akcija, uključujući sinkiselina) tezu timidina, sastojka DNK, te sazrijevanje crvenih krvnih zrnaca u koštanoj srži. Vitamin B12 Njegova je funkcija (cianokobalamin) blisko povezana s funkcijom folne kiseline. Također uključen u metabolizam masnoća i ugljikohidrata, kao i u sintezu mijelina. Kolin Sastojak fosfolipida koji su neophodni sastojci staničnih membrana. Također i preteča acetilkolina, koji je neurotransmiterska kemikalija

Nije prijavljena. Pomanjkanje – pelagra kod ljudi, a crni jezik kod pasa i mačaka; raspoznaje se po upali i čirevima usne šupljine s gustom slinom punom tragova krvi i zadahom. Toksičnost – Ne smatra se toksičnim.

Pomanjkanje – Anoreksija, gubitak težine i anemija. Neizlječiva oštećenja bubrega kod mačaka. Toksičnost – Ne smatra se toksičnim.

Pomanjkanje – Suha, ljuštava koža s krhkom dlakom bez sjaja, hiperkeratoza, pruritus i kožni čirevi. Nedostatak je malo vjerojatan jer su dnevne potrebe zadovoljene sintezom crijevnih bakterija u normalnim uvjetima. Ipak, do pomanjkanja može doći nakon dugotrajne upotrebe oralnih antibiotika ili hranjenja velikim količinama sirovog bjeljanjka koji sadrži avidin, bjelančevinu na koju se biotin veže. Pomanjkanje – Anemija i leukopenija, no do toga vjerojatno neće doći, jer dnevne potrebe mogu biti zadovoljene sintezom crijevnih bakterija.

Pomanjkanje – Pogubna anemija i neurološki znaci.

Pomanjkanje – Nije vjerojatno da će se dogoditi, no eksperimentalno uzrokuje prodor masnoća u jetru

Prehrana kroz cijeli život Sadržaj: 1.

Održavanje

2.

Reprodukcija

3.

Rast

4.

Hranjenje štenaca bez majke

5.

Stariji psi

6.

Radni psi

7.

Bibliografija

Prehrambene potrebe psa mijenjaju se kroz cijeli njegov život i ovise o čimbenicima poput dobi, reproduktivnog statusa, razine aktivnosti, stanja zdravlja i uvjeta okoline. U zadovoljavanju specifičnih potreba pojedine životinje, vlasnik mora osigurati potrebnu količinu i točnu uravnoteženost energije i neophodnih hranjivih tvari u količini hrane (ili u kombinaciji raznih vrsta hrane) koju će životinja zaista i konzumirati. Pošto životinje jedu kako bi zadovoljile svoje potrebe za energijom, sve neophodne hranjive tvari moraju biti prisutne u točnim količinama srazmjernim energetskom sadržaju prehrane. Mogu se dati općenite preporuke o hranjenju pasa različite životne dobi, ali one su obično namijenjene prosječnom zdravom psu koji boravi u zatvorenom prostoru i u podneblju s umjerenom klimom. Namjena tih preporuka koje odražavaju upute vodiča za prehranu na pakiranjima komercijalno dostupne hrane za kućne ljubimce, je dobivanje približnih procjena potreba životinje. Vlasnik može tek promatranjem životinje odlučiti treba li je hraniti više ili manje, te zamjenom jedne vrste hrane za drugu, postići primjereni režim prehrane.

Održavanje Nutricionistički govoreći, faza održavanja odrasle životinje smatra se razdobljem zadovoljavanja osnovnih potreba tijekom kojih životinja nije izložena dodatnim fiziološkim stresovima rasta, skotnosti ili laktacije, redovnog rada ili visokih razina aktivnosti, ili ekstremnim vanjskim temperaturama. Tijekom ovog razdoblja, prehrambeni cilj je održavati optimalno zdravlje i aktivnost, te pospješivati vrhunsko stanje životinje. Među psima postoji velika razlika u pasminama i tipovima tijela, a u tjelesnoj težini odraslih životinja postoji razlika veća od sto puta, varirajući od 1 kg do 115 kg (Burger and Johnson, 1991). Potrošnja energije direktno je povezana s težinom aktivno metabolizirajućeg tkiva, tako da je za životinju toliko raznolike tjelesne težine, potreba za energijom više povezana sa životinjinom metaboličkom tjelesnom težinom, nego sa stvarnom težinom. Za prosječno aktivne pse kućne ljubimce, potrebna energija održavanja (PEO) može biti izračunta pomoću sljedeće jednadžbe:

PEO (kcal/dnevno) = 110T0.75 gdje je T tjelesna težina u kilogramima, a T0.75 metabolička težina psa (Burger,1995). Za aktivnije pse, dopuštena količina može biti povećana na 125T0.75 (Burger, 1994). Ipak, varijacije u tjelesnom sastavu (omjer tjelesne mase mršavog tkiva naspram sala), oblik i tip krzna su čimbenici koji kompliciraju određivanje energetskih potreba, naročito kod krupnijih pasmina. Na primjer, studije hranjenja pokazale su da je Novofundlancima je potreban iznos manji od predviđenog, dok je Velikim Dancima (Great Danes) potrebno više hrane, iako ove dvije pasmine imaju približno istu tjelesnu masu. Količina hrane potrebna za zadovoljenje tih potreba može se izračunati na osnovi znanja o energetskoj vrijednosti raznih vrsta hrane. Preporuke o hranjenju su uvijek općenite i mogu se mijenjati zbog različitosti među psima, zbog različitih razina aktivnosti, kao i klimatskih uvjeta. Ukoliko su pseće poslastice ili ostaci sa stola dodani prehrani, njihov se energetski sadržaj mora uzeti u obzir prilikom izračunavanja dnevne količine hrane. Osim toga, sterilizacija može reducirati energetske potrebe kuje čak do 10%. Redovito vaganje životinje omogućuje vlasniku kontroliranje adekvatnost prehrambenog režima na kvantitativnoj osnovi. Većina odraslih pasa na održavanju mogu pojesti sve što im je potrebno u jednom obroku, te je posve prihvatljivo usvojiti režim prehrane jednom na dan. Češće hranjenje nije štetno, toliko dugo dok je ukupan iznos dnevnog unosa hrane ograničen na dnevne potrebe psa. Uobičajeno je da se hranjenje 2-3 puta na dan poklopi s obiteljskim obrocima. Ipak, najbolje je izbjegavati kasne večernje obroke zbog toga što nekoliko sati nakon hranjenja psi mogu imati potrebu isprazniti crijeva ili mokriti, a to može biti nezgodno usred noći. Koju god

učestalost hranjenja odaberete, treba uspostaviti rutinu i držati je se koliko je god to moguće.

Reprodukcija Gledajući iz prehrambenog aspekta, životni period reprodukcije je veoma zahtjevan za kuju. Tijekom tog razdoblja, njen unos energije i hranjivih tvari mora biti dovoljan ne samo za zadovoljavanje njenih potreba, već i za omogućavanje normalnog fetalnog rasta i razvoja za vrijeme skotnosti, te proizvodnje mlijeka za vrijeme laktacije. Na vrhuncu laktacije njene potrebe za energijom i hranjivim tvarima mogu biti tri do četiri puta povećane u odnosu na razinu potreba tijekom održavanja. To može značiti konzumiranje velikih količina hrane, a u vrijeme visoke potražnje postizanje dostatnog unosa može biti problematično. Zbog toga je korisno hraniti je vrstama hrane koja je:

•

Koncentrirana s obzirom na energiju i gustoću hranjivih tvari

•

Ukusna kako bi se promoviralo hranjenje

•

Visoko probavljiva kako bi se reducirala količina

Tijekom skotnosti i laktacije, sadržaj i uravnoteženost hranjivih tvari u prehrani su kritični i moraju biti pažljivo regulirani. Ukoliko je hranimo uravnoteženom prehranom, povećane potrebe za hranjivim tvarima su zadovoljene s količinom hrane povećanom kako bi se zadovoljile energetske potrebe kuje. Dodatno opskrbljivanje vitaminima ili mineralima nije potrebno, te bi zapravo moglo biti štetno, uzrokujući neuravnoteženost prehrane. Dodaci kalcija i vitamina D su ponekad davani kujama u kasnim razdobljima skotnosti i laktacije kao neka vrsta ‘osiguranja’. Oni, međutim, ne sprečavaju eklampsiju, te mogu, zapravo, povećati rizik od eklampsije ili kalcinoze kuje te uzrokovati razvojne abnormalnosti štenaca.

% normalnih energetskih potreba

Energetske potrebe kuje tijekom gestacije i laktacije

Gestacija

Štenjenje Laktacija

Prosječno trajene skotnosti kod kuja je 63 dana, no njene se potrebe za energijom ne povećavaju do posljednje trećine gestacije kad dolazi do najvećeg povećanja u fetalnoj težini. Zbog toga je važno izbjegavati pretjerano hranjenje u ranoj skotnosti jer bi to uzrokovalo stvaranje neželjenih naslaga sala koje bi kuju mogle predisponirati za probleme pri štenjenju. Postepeno povećanje porcija hrane u drugoj polovici gestacije je sve što je potrebno, a zadovoljavajući je režim povećanja količine hrane od 15% od kujinih normalnih porcija za održavanje svaki tjedan od petog tjedna nadalje. To znači da bi onaj tjedan prije štenjenja kuja trebala jesti 60% hrane više nego kad se parila.

Zbog toga što su dodatne potrebe za prehranom uzrokovane skotnošću relativno male, obično ih možemo zadovoljiti jednostavnim povećavanjem količine hrane koju kuja i inače konzumira, ukoliko je ta hrana potpuna i uravnotežena hranjivim tvarima. Ipak, u razdoblju kasne gestacije, osobito ako je okot mnogobrojan, prostor koji zauzima gravidna maternica može biti tako velik da ograničava fizički kapacitet za unos hrane, te dolazi do smanjenja apetita. U tom slučaju, hranjenje koncentriranom vrstom hrane, poput one osmišljene za rast i razvoj štenaca, može pomoći osiguravanju preporučenih količina, kao i nuđenje manjih, češćih obroka. Laktacija predstavlja prehrambeno najzahtjevniji period u životu kuje. Tijekom prva četiri tjedna nakon štenjenja, ona mora jesti dovoljno da uzdržava i sebe i štence koji brzo rastu. Dodatna energija i hranjive tvari koje su joj potrebne iznad njenih normalnih unosa hrane ovise o veličini i starosti okota, no vrh je na samom vrhuncu laktacije (tri ili četiri tjedna nakon štenjenja), kada kuja može trebati i do četiri puta veću količinu hrane od njenih normalnih potreba tijekom održavanja. Ukoliko njena prehrana ne uspije zadovoljiti te potrebe, kuja će dojiti svoje mlade na račun vlastitih tjelesnih rezervi, a to će rezultirati gubitkom težine i kondicije. Ukoliko kuja nema dovoljno mlijeka ili ne može jesti dovoljnu količinu hrane koja joj je potrebna, tad je potrebno rano početi s dohranom štenaca kako bi i kuja i štenci dobro napredovali. Količina hrane trebala bi biti redovito postepeno povećavana tijekom prva četiri tjedna laktacije u skladu s kujinim potrebama. Kako bi se zadovoljile visoke potrebe laktacije, kuji bi trebalo dati ukusnu, vrlo probavljivu i koncentriranu hranu u nekoliko manjih obroka ili ad libitum, a hrana bi joj trebala biti dostupna i tijekom noći. Također joj treba osigurati neograničenu količinu pitke vode kako bi bila dostupna za proizvodnju velikih količina mlijeka. Na proizvodnju mlijeka utječe količina bjelančevina i kvaliteta prehrane pa je važno da je ponuđena dodatna hrana dobre kvalitete. Jednostavno povećanje sadržaja prehrambene energije dodavanjem izvora masnoće ili ugljikohidrata nije primjereno. Vrste hrane formulirane za rast ili specifično za gestaciju i laktaciju, podesne su za hranjenje u ovom periodu. Okot treba postepeno prestajati hraniti dojenjem, jer bi prenaglo odvajanje kuje i štenaca moglo dovesti do mastitisa kod kuje, te do smanjenja intenziteta rasta kod štenaca. Većinu štenaca čvrsta hrana počne zanimati od 3.-4. tjedna nadalje, iako im male količine mekane hrane mogu biti ponuđene već od drugog tjedna starosti. Dob u kojoj će štenci prihvatiti alternativne vrste hrane velikim dijelom ovisi o veličini okota i količini kujinog mlijeka, no kujino mlijeko bi trebalo ostati primarnim izvorom hranjivih tvari sve dok štenci ne napune barem četiri tjedna. Kad štenci počnu dobro jesti sami, kuja može od njih biti odvojena u progresivno dužim vremenskim razdobljima kako bi joj se smanjila količina mlijeka. Prestanak dojenja može se završiti između 6-8 tjedana starosti, te je preporučljivo smanjiti kujine porcije hrane na razinu njenih potreba prehrane. Ipak, ako je za vrijeme laktacije kuja izgubila kondiciju, treba nastaviti prehranu bogatu hranjivim tvarima i energijom dok ne povrati svoju prijašnju kondiciju.

Rast U odnosu na tjelesnu masu, životinje koje rastu trebaju puno višu razinu hranjivih tvari. Za mlade životinje, prehrana mora ne samo osigurati sve hranjive sastojke neophodne za njihovo održavanje, već i one koji su potrebni za poticanje brzog rasta i razvoja, te kao podrška njihovom aktivnom životnom stilu. Specifično govoreći, oni imaju veće potrebe za energijom, bjelančevinama (koje moraju biti lako probavljive i imati aminokiselinski profil primjeren za rast), vitaminom E, te određenim mineralima potrebnim za formiranje kostiju, kao što su kalcij i fosfor. I količina i uravnoteženost hranjivih tvari dostupnih u hrani su kritične za razvoj štenaca koji rastu, a pogreške u prehrani u ovo životno doba mogu imati štetne posljedice, naročito na razvoj kostura, koje mogu biti dugotrajne i potencijalno ireverzibilne.

Kako bi zadovoljili ove visoke potrebe, mlade životinje moraju jesti relativno velike količine hrane naspram svoje veličine, no njihov je fizički kapacitet za to ograničen malim volumenom njihovih želudaca. Zbog toga bi dnevna količina hrane trebala biti podijeljena u

Promjena u omjeru Ca:P U pretežno mesnoj prehrani

Tjelesni sastav (kg)

Optimalan naspram maksimalnog rasta

Maksimum

85% Maksimuma

Mineralna masa kosti Mršavo tkivo tijela Masnoća

Ruman(Burag) Želudac Svinjetina Govedina Pluća Srce Bubreg Jetra

nekoliko manjih obroka kako bi se kompenziralo taj problem, a i sama vrsta prehrane mora zadovoljavati određene kriterije. Prehrana prilagođena za rast je formulirana kako bi osigurala zadovoljavajući unos energije i prehrambenih tvari u relativno maloj količini hrane i trebala bi biti;

•

Koncentrirana

•

Uravnoteženih prehrambenih tvari

•

Ukusna

•

Visoko probavljiva

Većina vlasnika svjesni su toga da je pravilna ishrana neophodna za postizanje normalnog rasta i razvoja kod pasa koji rastu, no postoji zajednička tendencija da ih previše hrane (kako bi postigli rapidan rast), ili da prehrani dodaju previše prehrambenih dodataka (kako bi izbjegli klasične simptome nedostatne prehrane). Ipak, preveliki unos energije će vjerojatno uzrokovati pretilost u malih pasmina te rapidan rast kod velikih i divovskih pasmina, a to može biti pogubno za životinju. Preporučen omjer Ca:P

Odrasle životinje Životinje u rastu Gestacija/Laktacija

0.5:1 - 2:1 1.0:1 - 1.5:1 0.80:1 - 1.5:1

Cilj bi nam trebao biti; dozvoliti štencima da rastu kako bi ispunili svoj genetički potencijal dok su kosti još sposobne rasti. Pretjerano brz porast tjelesne mase može dovesti do nepotrebnih stresova na mladi kostur, naročito kod brže rastućih velikih i gigantskih pasmina, zbog čega mogu biti predisponirani nekolicini različitih poremećaja s višestrukim učincima koji su karakterizirani abnormalnostima rasta i razvoja kostiju. Primjeri takvih poremećaja uključuju sindrom osteokondroze, displaziju kuka, sindrom klimavosti i enostozu (panosteitis). WALTHAM-ove su studije pokazale da hranjenje na razini od približno 85% od ad libitum hranjenja rezultira optimalnim rastom i tjelesnom kompozicijom u pasa. Zbog toga je važno slijediti vodiče za prehranu te da su zdravlje i stanje pasa koji rastu redovito pregledani ‘rukama i okom’ kako bi se nadgledalo njihovo napredovanje, te se mogle napraviti neophodne prehrambene prilagodbe. U nekim slučajevima, pretjerani unos prehrambenog kalcija može također uvelike doprinijeti ovim problemima. Zbog toga nije mudro pretjerano hraniti pse u pokušaju da bi dosegli maksimalu moguću stopu rasta. Mnogo je bolji pristup lagano im ograničiti količinu unosa hrane i na taj im način omogućiti da dosegnu svoju odraslu težinu kroz malo duži period. Predoziranje vitaminima A i D koji su razgradivi u masnoći, može također rezultirati u abnormalnostima kostura, ali i drugih dijelova tijela pa zbog toga uvijek treba biti pažljiv s dodacima kao što je riblje ulje, koje je bogati izvor ovih obaju vitamina. Pravilno uravnoteženoj hrani koja je formulirana za rast nije potrebno dodavati prehrambene dodatke u bilo kakvom obliku, a nepažljiva uporaba dodataka može biti zaista opasna i rezultirati ozbiljnim poremećajem u hranjivim tvarima sa štetnim posljedicama. To vrijedi čak i za velike pasmine zbog toga što su njihove dodatne potrebe zadovoljene povećanim unosom količine hrane kako bi zadovoljili svoje energetske potrebe Svi štenci rastu veoma brzo u ranim razdobljima života. Do dobi od pet ili šest mjeseci starosti, većina pasmina dosegne oko 50% svoje zrele odrasle težine. Ipak, zbog velikih razlika u tjelesnoj težini odraslih životinja, različite pasmine nastavljaju rasti u različitim relativnim omjerima pa je većim pasminama potrebno više vremena kako bi dosegle zrelost nego manjim. Na primjer, patuljasti jazavčar može postići zrelost s oko 9 mjeseci, dok je puno vjerojatnije da će Labradorski retriver ili Novofundlanac doseći svoju odraslu tjelesnu težinu sa oko 16 mjeseci za prvu, odnosno 2 godine za drugu pasminu. Do pojedinačnih razlika može doći zbog različitih čimbenika, bilo unutarnjih (na primjer, mužjaci pasa su obično teži nego ženke iste pasmine) ili vanjskih (održavanje i prehrana).

Tjelesna masa (kg)

Omjeri rasta štenaca

Dob (mjeseci)

Prilikom prestanka dojenja (između 6 i 8 tjedana starosti), energetske potrebe štenaca su obično dvostruko veće od onih odraslih pasa iste pasmine, po jedinici tjelesne mase. Kako štenci rastu, njihove se potrebe progresivno smanjuju pa su do dobi kad štenci dosegnu 40%

svoje odrasle težine njihove energetske potrebe samo 1.6 puta veće od potreba za održavanje odraslih životinja. Pri 80% njihove odrasle težine, štencu je potrebno samo 1.2 puta više energije nego odraslom psu po jedinici tjelesne mase. Psi koji rastu također imaju puno veće potrebe za bjelančevinama od odraslih pasa. Pored potreba za bjelančevinama koje trebaju zamijeniti one razgrađene i izbačene iz svakoga dana, štencima koji rastu bjelančevine su potrebne također i za sintetiziranje tkiva za rast. Niže navedene aminokiseline potrebne su psima u rastu za njihov optimalan rast i dušičnu uravnoteženost.

•

Arginin metionin histidin fenilalanin

•

Isoleucin treonin leucin triptofan

•

Lisin Valin (Taurin)

Važno je da prehrana prilagođena rastu štenaca uključuje sve te aminokiseline u primjerenim količinama, kao i da sadrži veće količine dušika kako bi pas mogao sintetizirati aminokiseline i druge spojeve koji sadrže dušik, a organizam ih izbacuje. Osim toga, bjelančevine moraju biti u probavljivom obliku. Minimalna razina preporučenih bjelančevina za rast pasa varira između 11% i 22% od energetskog unosa (ovisno o čimbenicima kao što su klimatski utjecaji, pasmina psa, te prehrambeni izvor bjelančevina), a smanjuje se s dobi pasa nakon prestanka dojenja(Johnson, 1993). Iako bi 12% bjelančevina iz laktalbumina ili sličnog visoko kvalitetnog izvora trebalo podržavati rast u većine mladih pasa (NRC 1985), druga istraživanja sugeriraju da je razina bjelančevina od 15% marginalna za gigantske pasmine, poput Velikih Danaca (Nap et al, 1991). Ta su istraživanja također ustanovila da prehrana bogata bjelančevinama (33%) ne uzrokuje razvoj osteokondroze u pasa. Iako se često misli da će velike količine dodatnih bjelančevina u prehrani štenaca doprinijeti razvoju dobrog tjelesnog stanja i mišića, to nije slučaj. Umjesto toga, bjelančevine koje pas pojede iznad svojih potreba metabolizirat će se za proizvodnju energije ili će biti uskladištene kao salo. Prvih nekoliko tjedana života, sve su prehrambene potrebe štenaca zadovoljene majčinim mlijekom, te ukoliko je količina mlijeka adekvatna, štence nije potrebno ničim dohranjivati. Kako se njihovo zanimanje za čvrstu hranu postepeno povećava, u plitkoj im se posudi može ponuditi sitno narezana mekana hrana ili suha pseća hrana namoćena u mlijeko ili umak. Hrana može biti ista kao i ona ponuđena majci, ili neka specijalno pripravljena za rast. Nasuprot uvriježenog mišljenja, mlijeko nije neophodno u prehrani štenaca koje se prestalo dojiti. Nakon što ih se prestalo dojiti, sposobnost njihovih organizama da probave

Prehrana štenaca Broj obroka na dan

Veličina pasmine

Patuljaste Male Srednje Velike Divovske

Veličina (mjeseci)

laktozu postaje progresivno manje učinkovita te njihovo hranjenje velikim količinama mlijeka može rezultirati proljevom. Većinu štenaca koje se prestalo dojiti, može se staviti na raznoliku prehranu ili na jednu kompletnu hranu u dobi između 6-8 tjedana. U ovoj je fazi bolje hraniti ih sa četiri manja obroka na dan nego omogućiti im stalan pristup hrani. Komercijalne hrane pripravljene specifično za rast, idealne su te preporučamo da takvom hranom hranite štence dok ne dosegnu barem 75% svoje odrasle težine. Štencima treba njihovu dnevnu preporučenu količinu hrane podijeliti na četiri ili pet obroka dnevno do oko 10. tjedna starosti, a zatim na tri obroka dnevno dok ne dosegnu oko 50% njihove očekivane odrasle tjelesne mase. U toj dobi (5-6 mjeseci), hranjenje može biti reducirano na dva puta dnevno. Kako se štenac približava svojoj odrasloj težini, dnevna dozvoljena količina hrane može postepeno biti podijeljena u jedan ili dva obroka dnevno. Ne preporuča se ad libitum hranjenje pasa koji rastu zbog toga što imaju tendenciju previše jesti, što može dovesti do pretjerane debljine ili drugih abnormalnosti u razvoju kostura.

Prehrana štenaca bez majke Ukoliko majka nema dostatnu količinu mlijeka ili je bolesna, ili je pak uginula i leglo je ostalo bez majke, možda će biti potrebno štence pojedinačno hraniti i odgajati. Bilo bi idealno kada bi mlade “usvojila” laktirajuća kuja čiji su mladi dovoljno stari da ih se prestane dojiti, no to nije uvijek praktična mogućnost. Štenci bez majke imaju vitalne potrebe u dva glavna područja, a to su osiguravanje odgovarajućeg prostora i prehrana. Važne aspekte uzgoja štenaca-siročadi možemo sažeti na sljedeći način: •

U idealnim uvjetima, prostor bi trebalo kontrolirati inkubatorom. U alternativnom slučaju, može se upotrijebiti zagrijana podloga s adekvatnom izolacijom ograđenog prostora.

•

U normalnim uvjetima, nakon hranjenja majka bi lizanjem ano-genitalnog područja štenaca izazvala refleks pražnjenja crijeva i uriniranja. Ta aktivnost može biti stimulirana prinošenjem komadića vlažne pamučne vate na ano-genitalno područje ili jednostavnije, pomicanjem navlaženog kažiprsta po području abdomena.

•

Između 16.-21. dana, štencima više nije potrebna stimulacijaza pražnjenje crijeva i uriniranja, a od 28. dana, kad u potpunosti kontroliraju svoju tjelesnu temperaturu, štenci počinju istraživati svoje okruženje i postaju sve neovisniji.

Sastav kujinog mlijeka

Voda 76,4% Masnoća 10,3% Bjelančevine 1,3% Laktoza 3,3% Ostalo 2%

Hrana koju im dajemo mora biti koncentrirani izvor hranjivih tvari baziran na sastavu normalnog mlijeka kuje. Kravlje i kozje mlijeko nisu adekvatna zamjena za hranjenje štenaca zbog toga što su količina bjelančevina, kalcija i razina masnoće preniske. Mnoga zamjenska mlijeka za pse su sada komercijalno dostupna. Ona su obično bazirana na kravljem mlijeku koje je modificirano kako bi bilo što sličnije mlijeku kuje. Ta mlijeka štencima možemo davati putem male pumpice ili boce za hranjenje štenaca. Mlijeko u prahu bi trebalo prirediti svakoga dana i njime hraniti psiće na tjelesnoj temperaturi (38°C). Životinji hranu moramo davati polako i ne smjemo ju hraniti na silu. Treba ponuditi česte, manje obroke (barem četiri) kroz cijeli dan. Kad ih hranimo iz minijaturne bočice, treba povećati rupu na sisaču kako bi se poboljšao protok mlijeka, te kako štenac ne bi sisao zrak. Kad štenci počnu istraživati svoju okolinu (s oko 3-4 tjedna starosti), možemo uvesti visoko-kvalitetnu hranu za štence. Ispočetka je možemo pomiješati s nadomjestkom za mlijeko, a kasnije ćemo im je ponuditi zasebno.

Stariji psi Općenito govoreći, pse možemo smatrati gerijatričarima jednom kad uđu u završnu trećinu svojeg očekivanog životnog vijeka. Cilj hranjenja starijih, no inače zdravih životinja je da usporimo ili spriječimo napredovanje metaboličnih promjena povezanih sa starenjem, te im na taj način produžimo životni vijek i očuvamo kvalitetu života. Ipak, starije životno doba može biti povezano s kliničkim bolestima, kao što su kronično zatajenje rada bubrega ili bolesti srca, za koje pravilna kontrola prehrane može činiti važnu komponentu terapije. Kod starijih pasa postoji tendencija ka pretilosti, a mjere oralne higijene naročito su važne u starijoj životnoj dobi. Slobodan pristup čistoj vodi je neophodan za sprečavanje dehidracije. Kod ljudi, starenje je povezano s postupnim smanjenjem energetskih potreba za održavanje organizma (MER), koje je uglavnom jednako smanjenju od 20% potreba za održavanjem mlade odrasle osobe. Čini se da je to smanjenje energetskih potreba povezano i sa smanjenjem fizičke aktivnosti, i sa smanjenjem mršavog (krtog) tjelesnog tkiva. Ipak, konstantna fizička aktivnost održavana kroz čitav odrasli život može odgoditi smanjenje MER-a povezano sa starenjem na dva načina, kroz povećane vrijednosti potrošnje energije, te kroz povišenu bazalnu metaboličnu razinu (BMR). Na sličan način, psi koji stare pokazuju oko 20% smanjenje u MER-u, te smanjenje mršave (krte) tjelesne mase naspram sala koje podsjeća na ono u ljudi koji stare po svom obujumu i brzini promjene (Harper, 1998a; Harper, 1998b). Jedno WALTHAM-ovo istraživanje uspoređivalo je energetske potrebe starijih pasa (> 8 godina) s energetskim potrebama mlađih pasa (< 6 godina), te je ustanovilo da stariji psi trebaju 21 kcal/W0.75 (W = tjelesna masa) manje nego mlađi psi kako bi održavali tjelesnu težinu, a to je jednako 18% smanjenju u dnevnim energetskim potrebama (Taylor et al, 1995). Drugo WALTHAM-ovo istraživanje ustanovilo je da za većinu starijih pasa moguće predvidjeti energetske potrebe za održavanje iz jednadžbe MER (kcal/day) = 90W0.75. Pretpostavlja se da su čimbenici za to isti kao i oni u ljudi, te nema sumnje da mnogi stariji psi više spavaju, vole kraće šetnje i općenito su manje aktivni. Preliminarni podaci sugeriraju da psi-radnici pasmine Border Collie koji su aktivni kroz čitav odrasli život ne manifestiraju isti pad MER-a s godinama, poput manje aktivnih kućnih ljubimaca iste pasmine. Iako pojedini psi mogu imati povećane potrebe za energijom, jasno je da mnogi stariji psi riskiraju pretilost, ukoliko im energetske zalihe nisu smanjene prema njihovim potrebama. Kako se čini da je probavna učinkovitost ostaje ista kod starijih pasa, izračunavanje njihovog energetskog unosa je relativno jednostavno i trebalo bi ga bazirati na smanjenju od 20% od energetskih potreba odraslog psa (Harper, 1998c). Tradicionalno, postoji vjerovanje da će smanjenje unosa bjelančevina kod starijih životinja smanjiti “stres” na njihove bubrežne funkcije, te da to može spriječiti ili usporiti napredovanje bubrežnih bolesti. Noviji su podaci, pak, pokazali da ta teorija ne može biti potvrđena. Iako stariji psi imaju veću učestalost bubrežnih bolesti od mlađih pasa, sve starije životinje nemaju redovno otkazivanje rada bubrega. Studije s gerijatričnim psima koji su dobivali ili 18% ili 34% bjelančevinsku prehranu nisu pokazale neke štetne posljedice

prehrane s više bjelančevina, a smrtnost je, u stvari, bila veća kod pasa koji su dobivali 18% bjelančevina (Finco et al. 1994). Zbog toga nije potrebno rutinski provoditi prehranu sa smanjenim bjelančevinama kod starijih pasa. Visoke razine prehrambenih bjelančevina mogu, ipak, dodatno opteretiti rad bubrega gdje već postoji neki stupanj bubrežnog oštećenja. Obratno gledajući, prehrana s vrlo niskom razinom prehrambenih bjelančevina može biti povezana s rizikom od proteinske neuhranjenosti, a često je i prilično neukusna. Općenito govoreći, prehrana zdravih, starijih pasa trebala bi biti zasnovana na njihovim individualnim potrebama, koje će biti povezane s njihovom tjelesnom masom, kondicijom i fizičkom aktivnošću. Rani klinički i biokemijski znakovi kroničnog zakazivanja rada bubrega morali bi odražavati uvođenje prehrane s kontroliranim sadržajem fosfora i lagano ograničenim sadržajem bjelančevina. U pravilu, izvori bjelančevina za starije pse trebali bi biti veoma probavljivi i visoke biološke vrijednosti. Iako je moguće indicirati smanjenje prehrambenog natrija kod starijih pasa sa srčanim bolestima ili fosfora kod starijih pasa s bubrežnim bolestima, nema dokaza da kod zdravih pasa postoje promjene u potrebama za tim mineralima. Ipak, biološka prisutnost bakra, cinka i mangana može biti smanjena u starijh pasa pa se preporuča da se prehrambene razine ovih minerala povise na približno dvostruku razinu potreba odraslih životinja. Provedeno je malo je istraživanja vitaminskih potreba zdravih starijih pasa, no razine vitamina iz grupe B možemo povisiti na približno dvostruku razinu potreba odraslih pasa, kako bi kompenzirali njihove moguće povećane gubitke. Slično povećanje unosa vitamina E može također biti korisno, zbog toga što je on važan prehrambeni antioksidans, koji može pomoći pri suzbijanju oksidacijskog stresa, za kojeg se smatra da doprinosi procesu starenja.

Psi radnici Psi radnici djeluju u velikom rasponu razina aktivnosti i u raznolikim klimatološkim uvjetima, od djelovanja kao psi-vodiči za slijepe, do povlačenja saonica u polarnim krajevima. Sama vrsta hrane i raspored hranjenja koje se koristi u svakom pojedinačnom slučaju, uvelike varira, obzirom na ulogu u kojoj pas djeluje te prema njegovom pojedinačnom rasporedu rada i obuke. Bilo kakvo povećanje u razini fizičke aktivnosti zahtijeva dodatnu energiju, kako bi se podržavalo povećanje mišićnog rada, no dodatna povećanja moraju biti napravljena zbog elementa stresa koji je povezan s teškom tjelesnom aktivnošću. I fiziološki i psihološki stresovi dodatno povećavanju potebe za energijom i određenim prehrambenim tvarima kod pasa koji teško rade. Glavno gorivo za pokretanje mišića pasa koji rade su masnoće i ugljikohidrati. Psima trkačima, sprinterima poput hrtova, potrebne su kratke, ali intenzivne koncentrirane provale energije. U takvim uvjetima, mišićna se vlakna stežu veoma brzo i oslanjaju se uglavnom na ondje dostupnu glukozu kao izvor energije. Mišićne zalihe glikogena čine oko 70-80% energije koja je potrebna za takve vrste napora, dok ostatak čine masnoće. Za ove radne pse, prehrana koja osigurava relativno veliku količinu ugljikohidrata može biti primjerena, budući im to pomaže da maksimalno uvećaju mišićne zalihe glikogena. Korisni izvori ugljikohidrata su kukuruz, ječmene pahuljice, riža i krumpir. Novija su istraživanja pokazala da povećanje masnoće u prehrani također može poboljšati učinak hrtova trkača te sugerira da se optimalni učinak može postići prehranom s relativno visokim sadržajem masnoće (40-50% energije) (Hill and Butterwick, 1998). Prehrana bogata ugljikohidratima nije primjerena većini drugih radnih pasa i može čak i smanjiti njihov učinak. Ugljikohidrati mogu pojačati akumulaciju mliječne kiseline u mišićima tijekom produžene aktivnosti pa tako dovesti do oštećenja mišića i premorenosti. Za radne pse koji su aktivni kroz duže vremenske periode (izdržljive izvršitelje), energija za kontinuiranu razinu mišićne aktivnosti postiže se kroz aerobnu oksidaciju masnih kiseline, s time da masnoće osiguravaju oko 70-90% potrebne energije, a ugljikohidrati ostatak. Psima koji djeluju u ovakvoj vrsti rada može koristiti obuka uz prehranu visoke razine masnoće. To također vrijedi i za pse koji djeluju u surovom okruženju (poput pasa koji vuku saonice ili su spasioci iz snježnih lavina), gdje je dodatna energija potrebna kako bi se održavala tjelesna

temperatura, ali i za povećanu mišićnu aktivnost. Za većinu drugih radnih pasa, optimalni prehrambeni omjer masnoća i ugljikohidrata nalazi se negdje između ovih krajnosti. Potrebe za bjelančevinama kod pasa koji teško rade mogu biti malo povećane iznad razine održavanja, no nema dokaza koji bi indicirali da bi prehrana bogata bjelančevinama pospješivala bolji mišićni razvoj. Čak što više, nedavna su istraživanja pokazala da trkaći psi iz pasmine hrtova, trče brže (0,1 m/sek) na 500 m kada ih se hrani hranom umjereno bogatom bjelančevinama (24% energije), naspram prehrane bogate bjelančevinama (36% energije) (Hill et al, 1998). Stres zbog fizičke aktivnosti može uvećati potrebe za specifičnim aminokiselinama i bio je povezan s anemijom. Kvalitetan izvor bjelančevina neophodan je za pse koji rade. Malo se zna o potrebama za vitaminima i mineralima kod pasa koji teško rade, no možda postoji veća potreba za željezom zbog njegovog udjela u proizvodnji hemoglobina i prijenosu kisika. Na sličan način su možda povišene i potrebe za vitaminom E i selenom zato što oni djeluju kao antioksidanti i štite stanične membrane od oštećenja, uključujući i stanice crvenih krvnih zrnaca. Ipak, ako je prehrana nutritivno uravnotežena, te će se povećane potrebe zadovoljiti kada pas bude konzumirao više hrane, kako bi zadovoljio svoje energetske potrebe. Količina energije potrebne psima koji rade ovisi o klimatskim uvjetima, količini aktivnosti i vrsti posla koju rade. Pas koji prelazi velike daljine u sklopu svog rada, može trebati čak dva do tri puta veće porcije od onih potebnih za normalno održavanje odraslih pasa. WALTHAM-ova istraživanja pokazala su da su energetske potrebe, u kcal/dnevno, trkaćih pasa pasmine hrt od 155W0.75 — 175W0.75. Potrebe trkaćih haskija su 130W0.75 — 200W0.75 za vrijeme obuke, a 300W0.75 — 900W0.75 za vrijeme utrke na duge pruge. Za prosječnog radnog psa, procjenjuje se da je dnevna potrošnja energije povećana za oko 10% za svaki dodatni sat aktivnosti, odnosno za svakih protrčanih 5 km. Alternativno, energetske potrebe (kcal/dnevno) možemo izračunati kao 125W0.75 za umjerene aktivnosti i 175W0.75 za naporne aktivnosti. Bez obzira na povećane potrebe za energijom, neki psi mogu smanjiti sam unos hrane zbog prevelikog umora. Kako bi se to kompenziralo, prehrana bi trebala biti koncentrirana, ukusna i vrlo probavljiva. Takva je vrsta hrane manjeg volumena, što je znatna prednost za pse koji rade. Osim što su idealan izvor energije za većinu pasa koji rade, masnoće su odličan način za povećanje energetske gustoće gotove hrane, a možemo koristiti i masnoće i bjelančevine kako bi poboljšali okus hrane. Kad rad pasa nije prenaporan, njihove dodatne potrebe mogu biti zadovoljene jednostavno davanjem veće količine prehrambeno uravnotežene pseće hrane. Pri većim razinama napora, preporučuje se koncentriraniji izvor energije i prehrambenih tvari, a u tom je slučaju idealna kompletna gotova hrana formulirana za aktivne pse. Prehrambene potrebe će se razlikovati u danima kada psi odmaraju ili ih se obučava, a količina hrane mora biti primjerena aktivnostima koji provode. U vrijeme odmora, najprimjerenija je manja porcija iste hrane koja se inače koristi. Psi koji rade trebali bi dobiti samo manji, koncentriran obrok prije samog rada, budući pun želudac umanjuje učinak. Ukoliko je period rada produljen, dodatni manji obrok može im biti ponuđen za vrijeme odmora. Glavni bi obrok trebao sadržavati dvije trećine dnevne porcije, te ga treba sačuvati za poslije rada. Ukoliko je rad veoma naporan, psu bi trebalo dozvoliti jedan sat odmora prije hranjenja. Kako bi se spriječila dehidracija, psima koji rade bi uvijek trebalo omogućiti neograničen pristup vodi.

Bibliografija Burger IH and Johnson JV (1991) Dogs large and small - the allometry of energy requirements within a single species. Journal of Nutrition 121: S18-S21 Burger IH (1994) Energy needs of companion animals: Matching food intakes to requirements throughout the life cycle. Journal of Nutrition 124: S2584-S2593

Burger IH (1995) Updated feeding recommendations for the canine diet: WALTHAM viewpoint. WALTHAM Focus 5(3): 32 Harper EJ (1998a) Changing perspectives on ageing and energy requirements: Ageing and energy intakes in humans, dogs and cats Journal of Nutrition 128: 2623S-2626S Harper EJ (1998b) Changing perspectives on ageing and energy requirements: Ageing, bodyweight and body composition in humans, dogs and cats Journal of Nutrition 128: 2627S-2631S Harper EJ (1998c) Changing perspectives on ageing and energy requirements: Ageing and digestive function in humans, dogs and cats Journal of Nutrition 128: 2632S-2635S Hill RC and Butterwick RF (1998) New developments in the nutrition of racing greyhounds. International Canine Sports Medicine Symposium Vol 14 pp 12-14 Hill RC, Lewis DD, Scott KC, Sundstrom D and Butterwick RF (1998) Increased dietary protein slows racing greyhounds 16th Annual ACVIM Forum Proceedings No. 179 p 732 Johnson JV (1993) Protein requirements of dogs. Waltham International Focus 3(1): 9-14 Nap RC, Hazewinkel HAW, Voorhout G, Van den Brom WE, Goedegebuure SA and Van’T Kloosters ATh (1991) Growth and skeletal development in Great Dane pups fed different levels of protein intake. Journal of Nutrition 121: S107-S113 National Research Council (1985) Nutrient Requirements of Dogs. National Academy Press, Washington, DC. Taylor EJ, Adams C and Neville R (1995) Some nutritional aspects of ageing in dogs and cats. Proceedings of the Nutrition Society 54: 645-656

Poboljšavanje imunološke reakcije štenaca Sve su životinje izuzetno osjetljive na infektivne bolesti u određenim životnim razdobljima. Iako od novorođenčadi postoji određeni stupanj zaštite koja im je prenesena od majke ili kroz mlijeko ili kroz krv izmijenjenu u maternici, taj se imunitet progresivno smanjuje dok novorođenče čeka na sazrijevanje svog vlastitog imunološkog sustava. Za to je vrijeme izloženo velikom riziku od infekcija. Zna se da stres doprinosi razvoju bolesti. Također, čimbenici kao što su društvo i okolina, mogu utjecati na predispoziciju na bolest te na loše zdravlje. Tijekom svoje prve godine života, štenci će se susresti s cijelim nizom stresnih situacija koje mogu utjecati na rad njihovog imunološkog sustava, a možda i povećati njihovu predispoziciju za infekcije. Uz sve te potencijalno stresne situacije, zdrav imunološki sustav je vrlo važan, a naročito tijekom prve godine života. Potencijalno stresne situacije su:

•

Prestanak dojenja

•

Napuštanje uzgajivača i dolazak u novi dom

•

Prvi susret s djecom

•

Posjete veterinaru zbog pregleda, cijepljenja, tretmana protiv glista i buha

•

Nakon prvih cijepljenja, štenac je predstavljen ostatku svijeta, na primjer na obuci za štence

•

Sterilizacija

•

Formalna obuka pasa

•

Godišnji odmori

•

Putovanja

•

Posjeta psetarnicama i boravak u njima bez vlasnika

•

Pretjerano vježbanje/nedovoljno vježbanje

•

Gutanje nepoznatih predmeta i krađa hrane

•

“Nervozne faze”

•

Rast

Nedavna WALTHAM-ova istraživanja pokazuju da dodavanje antioksidanskog koktela hrani štenaca koje se prestalo dojiti, unapređuje njihovu humoralnu imunu reakciju (Devlin et al. 2000). Četrnaest štenaca dviju različitih pasmina (Labradorskih retrivera i Greyhounda) dobivalo je ili standardnu hranu ili hranu obogaćenu dodavanjem antioksidanata od kad ih se prestalo dojiti. S 8 tjedana i s 12 tjedana starosti, štenci su primili svoja redovna cjepiva ili su docijepljeni, pojedinačno i redom, protiv štenećaka, adenovirusa tipa 2 i parvovirusa, koristeći uobičajenu kombinaciju cjepiva. Analize specifičnih uzoraka antitijela na parvovirus, štenećak i adenovirus, mjerene u različito vrijeme prije i poslije cijepljenja, pokazale su da su psi koji su dobili antioksidante, ranije reagirali na antigene cjepiva. Očito postoje značajni povoljni učinci na kinetiku imunološke reakcije štenaca, kad se njihova prehrana dopuni prikladnim koktelom antioksidanata. Sve u svemu, čini se da štenci koji dobivaju antioksidantski nadomjestak brže reagiraju na strana antitijela unešena putem cjepiva. Ovo istraživanje ima veliki potencijal i za veterinare i vlasnike – postoji mogućnost optimiziranja učinkovitosti rasporeda cijepljenja. Uz to, potreban je dodani rad, kako bi se moglo vrednovati primjenu antioksidacijskog koktela bez dodatnog utjecaja starenja imunog sistema i drugih intrinzičnih čimbenika, uključujući i spol i genetski postav životinje. Preliminarni WALTHAM-ovi podaci pokazali su da se dodavanjem antioksidanata prehrani uspjelo poboljšati reakcije na cjepiva protiv antiparvo- i adenovirusa te protiv štenećaka kod štenaca različitih pasmina. Na osnovu toga može se pretpostaviti da bi vrste gotove hrane koje poboljšavaju imunitet mogle pomoći kod životinja koje izgledaju zdravo, ali im imunološki sustav funkcionira lošije od optimalnog, a poglavito kod pasmina koje slabo reagiraju. Niz vanjskih čimbenika može utjecati na taj ishod. Istraživanje Devlin et al. (2000) pokazuje da je prehrana jedno od područja na čiji se ishod može pozitivno utjecati.

Bibliografija Devlin, P., Koelsch, S., Heaton P.R., Charlton, C.J., O'Reilly, J.D., Smith, B.H.E., Harper, E.J. Effect of antioxidant supplementation on the immune response in weaned puppies. (2000) Proc. 18th ACVIM forum, 738

Mehanizmi i manifestacije starenja kod pasa Sadržaj: 1.

Molekularni mehanizmi starenja

2.

DNK i napadi slobodnih radikala

3.

Prehrana pasa i oštećenja DNK

4.

Promjene u djelovanju imuniteta povezane s dobi

5.

Bibliografija

Molekularni mehanizmi starenja U osnovi, ‘starenje’ predstavlja akumulaciju štetnih metaboličkih procesa unutar stanica i tkiva, tzv. starosnih promjena, koje povećavaju rizik od smrti. Starosne promjene možemo

Reduciranje DNK oštećenja kod pasa

Endogena

Egzogena

Bez dodataka S antioksidacijskim koktelom pripisati rastu i razvoju, genetskim manama, utjecajima okoline, bolesti, kao i samom urođenom procesu starenja. Na molekularnoj razini, proces starenja povezan je s nizom događaja, uključujući oštećenja izazvanih reakcijama slobodnih radikala i oksidacijskim stresom, smanjenim funkcioniranjem imunološkog susatava, genima starenja te kromosomskim promjenama.

DNK i napad slobodnih radikala Iako su oksidacija te proizvodnja slobodnih radikala i reaktivnih vrsta koje sadrže kisik sastavni dio života, slobodni radikali su korisni samo onda kad su proizvedeni u točno potrebnim količinama na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Promjene koje dovode do neuravnoteženosti slobodnih radikala mogu dovesti do peroksidacije lipida, stanične smrti i genetičkog oštećenja. Sve veći broj podataka iz eksperimentalnih, kliničkih i epidemioloških ispitivanja pokazuje da su slobodni radikali i ROS uključeni u razvoj različitih bolesti, ukljućujući i rak, artritis te sam proces starenja (Halliwell, 1997; Harman, 1994). Postoji niz unutarnjih mehanizama za smanjenje utjecaja potencijalno štetnih slobodnih radikala. Primarna antioksidacijska obrana uključuje; stanične enzimske sustave (npr. katalaze i glutationske peroksidaze), vitamine (E i C) i druge mikro-hranjive tvari (npr. karotenoide i polifenole). Sekundarna antioksidacijska obrana uključuje procese odstranjivanja i obnavljanja, koji uklanjaju oštećenja nastala djelovanjem slobodnih radikala na DNK, proteine i lipide. Budući su antioksidacijske obrane ili proizvedene unutar tijela ili potječu iz prehrane, učinkovito djelovanje antiokisdacijskog obrambenog sustava je veoma ovisno o optimalnom djelovanju tjelesnog metabolizma i prehrane. Ipak, bez obzira na te obrambene sustav, unutar stanice i dalje dolazi do oštećenja, te se pretpostavlja da akumulacija neobnovljenog DNK te niz poremećaja povezanih s procesom starenja, mogu pridonijeti istome. Do danas su brojna epidemiološka istraživanja naglasila važnost konzumiranja prehrambenih proizvoda bogatih antioksidantima, na taj način podržavajući hipotezu da prehrambeni proizvodi bogati antioksidantima potencijalno pozitivno utječu protiv

degenerativnih poremećaja, kao što je na primjer rak uzrokovan povećanim oštećenjima DNK (Ames, 1983).

Prehrana pasa i oštećenja DNK U WALTHAM-u su već dokazana pozitivna djelovanja prehrambenih antioksidanata u preveniranju oštećenja DNK kod mačaka (WALTHAM Focus 11:3), a nedavno su WALTHAM-ovi znanstvenici razvili sustav za mjerenje DNK oštećenja unutar kontrolne skupine odraslih pasa i eksperimentalne skupine odraslih pasa koja dobiva antioskidante. U tom su istraživanju dvije skupine od 20 pasa različitih pasmina, izjednačenih po dobi i spolu, održavane na određenoj tjelesnoj težini pomoću uravnotežene prehrane, s time da je jedna skupina, u trajanju od 3 mjeseca, dobivala jedinstvenu mješavinu prehrambenih oksidanata za koje se očekuje registracija patenta. Zaštitni učinci prehrambenog antioksidacijskog dodatka na DNK postali su vidljivi u eksperimentalnoj skupini, već unutar

Promjene u imunom sustavu pasa Promjene kod labradorskih retrivera starih osam godina

Manje od 8

Više od 8 Dob (godine)

dva mjeseca od početka dodavanja prehrani. Mjerena su dva parametra DNK oštećenja. Prvo je endogeno ili prirodno oštećenje, koje se mjeri na leukocitima pasa, a daje nam indikaciju razine oštećenja DNK koja se prirodno događaju unutar tijela. Drugo, egzogeno, odnosno oštećenje DNK izazvano je zbog H2O2, koje odražava antioksidacijski status ili otpornost stanica na umjetno izazvano DNK oštećenje. Podaci su pokazali da prije mjerenog dodavanja antioksidanata (mjesec 0), nije postojala značajna razlika u oba tipa DNK oštećenja u bilo kojoj od dvije skupine pasa. Dva mjeseca nakon početka dodavanja AOX dodatka, mjerenjem su pokazana značajna smanjenja i u endogenom i u egzogenom oštećenju DNK. Kod skupine koja je dobivala AOX dodatak (Prikaz 1); ustanovljeno je 26% manje oštećenje u mjerenju endogenih, te 17% manje u mjerenju egzogenih oštećenja. Na osnovu tih podataka pokazali smo da možemo značajno povećati antioksidacijski status, te nam je istovremeno bilo moguće značajno smanjiti i endogeno i egzogeno oštećenje DNK.

Dakle, jasno je vidljivo da je smanjenje oštećenja DNK moguće, kada je prehrani pasa dodana jedinstvena WALTHAM-ova mješavina antioksidanata. Učinci ovog prehrambenog dodatka mogu ukazivati na smanjenu osjetljivost na degenerativne poremećaje, uključujući sam proces starenja. To se postiže kroz reduciranje osjetljivosti DNK na oštećenja izazvana djelovanjem slobodnih radikala, koje vodi mogućem povećanju razine obnavljanja DNK.

Promjene u djelovanju imuniteta povezane s dobi Danas dobro znamo da je ljudsko starenje povezano s promjenama imunološkog kapaciteta koje doprinose povečanoj učestalosti upala i tumora kod starijih ljudi. U WALTHAM-u je nedavno testirana mogućnost da je starenje kućnih ljubimaca također povezano s promjenama u djelovanju imuniteta. U tom smo istraživanju ispitivali kako su se količina leukocita i proizvodnja imunoglobulina mijenjale s dobi pasa. U ovom smo istraživanju analizirali uzorke krvi 122 labrador retrivera u dobi od sedam mjeseci do 14 godina. Kao i u sličnom istraživanju kod mačaka, ustanovili smo znatno smanjenje CD4 stanica, koje je povezano s dobi, a to je popraćeno povećanjem CD8 stanica te manjim omjerom CD4:CD8 stanica. Postotak CD3 stanica se također povećao s dobi, a diskriminantna analiza podataka za CD3 i CD8 stanice, identificirala je dvije različite skupine pasa, one u dobi od 7 mjeseci do 8 godina, te one starije od 8 godina (Prikaz 2). Nije postojala nikakva veza između dobi i CD14 stanica, B markera stanične površine, održivosti limfocita ili relativnog postotka limfocita, monocita i granulocita. Promjene u podskupinama leukocita uočene u ovom WALTHAM-ovom istraživanju podudaraju se s onim što se zna da se događa kod ljudi, to jest, da je starenje karakterizirano smanjenjem CD4 stanica, povećanjem CD8 stanica te obrnutim omjerom CD4:CD8 stanica. Osim toga, učinci starenja na djelovanje imuniteta kod pasa postaju vidljivi oko osme godine starosti, barem kod labrador retrivera, a to možemo smatrati nagoviještanje početka ‘zrelih godina’. Razumijevanje kako te promjene doprinose procesu starenja, kao i riziku infektivnih i neoplastičnih bolesti kod starijih mačaka i pasa, predstavlja jasnu podlogu za poboljšanje zdravlja starijih životinja te produženje njihovog životnog vijeka.

Bibliografija Halliwell, B. (1997) Antioxidants and human disease: a general introduction. Nutr. Rev. 55: S49-S52. Harman, D. (1994) Free-radical theory of aging: Increasing the functional life span. Ann. NY. Acad. Sci. 717: 1-15. Ames, B.N. (1983) Dietary carcinogens and anticarcinogens. Science 221: 1256-1264.

Prehrambeni antioksidanti Sadržaj: 1.

Formiranje slobodnih radikala

2.

Antioksidacijski sustav

3.

Oksidacijski stres

4.

Prehrambeni antioksidanti

5.

WALTHAM-ova istraživanja

6.

Bibliografija

Posljednjih se godina razvila povećana svijest o ulozi oksidacijskih oštećenja i u procesu starenja i u patofiziologiji određenog broja bolesti. Oksidacijska oštećenja nastaju prvenstvno kao rezultat prevelikog i nekontroliranog formiranja ‘slobodnih radikala’. Iako slobodni radikali mogu nastati kao posljedica normalnih fizioloških procesa, oni također mogu biti stvoreni nakon ozljeda, bolesti ili izloženosti određenim utjecajima okoline, poput radijacije ili onečišćenja otrovnim tvarima.

Formiranje slobodnih radikala Slobodni radikal je bilo koji atom ili molekula sposobna postojati samostalno, a koja sadrži jedan ili više elektrona koji nisu u paru u svojoj vanjskoj orbiti. Najjednostavniji slobodni radikal je atom elementa vodika, no drugi uključuju superokside, hidroksil, tiyl i peroksil. Fraza ‘reaktivne vrste koje sadrže kisik’ (‘reactive oxygen species’) često se koristi za opisivanje svega onoga što je sposobno uzrokovati oksidacijska oštećenja. Slobodni radikali i reaktivne vrste koje sadrže kisik su veoma nestabilne i aktivno traže partnera za elektrone bez para. Privlače elektrone iz okolnih molekula, te tako stvaraju nove slobodne radikale, a u nekim slučajevima to ima lančani učinak. Taj je proces poznat pod imenom ‘biološko povećanje’ (Passwater, 1993). Slobodni radikali su sastavni dio aerobnog metabolizma živih organizama. Oni nastaju kao rezultat fizioloških i patoloških procesa. Mogu biti namjerno stvoreni za izvršavanje bioloških funkcija, kao što je mikrobicid u fagocitnim stanicama ili mogu nastati kemijskom slučajnošću, a tada pokazuju destruktivno ponašanje (Halliwell, 1994). Bez obzira na to kojim su mehanizmom nastali, ukoliko proizvodnja i uklanjanje slobodnih radikala nisu kontrolirane, njihova kemijska reaktivnost može uzrokovati oštećenja svih staničnih makromolekula. Oksidativna oštećenja mogu dovesti do promjena u strukturi staničnih membrana, staničnog DNK i drugih staničnih komponenti te uzrokovati poremećaje u normalnim fiziološkim procesima. Promjene u strukturi DNK uključene su u početne i promotivne faze karcinogeneze. Složeni sustav za antioksidacijsku obranu razvio se iz potrebe za suprotstavljanjem pretjeranim i neodgovarajućim oštećenjima.

Antioksidacijski sustav Antiokskidanti, koje često zovu ‘čistači slobodnih radikala’ čine glavnu obranu tijela protiv oksidacijskog stresa i štite stanične membrane i citosolične komponente od oštećenja izazvanih djelovanjem slobodnih radikala. Antioksidant može neutralizirati slobodni radikal dajući mu elektron, a da i sam ne postane aktivni slobodni radikal. Odgovorni su za zaustavljanje lančanog učinka oštećenja izazvanih od strane slobodnih radikala te igraju ključnu ulogu u održavanju zdravlja i cjelovitosti pojedinačnih stanica. Antioksidanti prirodno nastaju u tijelu ili se konzumiraju u prehrani. U sustavima sisavaca, antioksidacijski enzimski sustavi poput superoksidne dismutaze i glutationske peroksidaze, aktivno preveniraju stvaranje novih radikalnih vrsta. Drugi antioksidanti, uključujući i hranjive tvari poput vitamina E, vitamina C i taurina, mogu zarobiti radikalne vrste a, u nekim slučajevima, i povećati učinak drugih antioksidanata. Neke hranjive tvari, poput cinka, mangana, željeza, selena i bakra, mogu činiti sastavni dio antioksidacijskih enzimskih sustava.

Oksidacijski stres Do oksidacijskog stresa dolazi kada brzina nastajanja reaktivnih vrsta koje sadrže kisik nadvlada raspoložive antioksidacijske obrambene mehanizma tijela, a to može rezultirati oštećenjem stanice ili tkiva. Ta neuravnoteženost može rezultirati ili zbog povećane izloženosti oksidantima ili zbog smanjenog kapaciteta antioksidanata (Sohal and Weindruch, 1996). Prehrambeni čimbenici, poput prehrane bogate višestruko nezasićenim mastima, mogu uzrokovati oksidacijski stres koji povećava potrebe za antioksidantima, naročito vitaminom E. Osim toga, sposobnost životinje da pokrene obranu protiv oksidacijskog stresa može se

smanjiti ukoliko je razina prehrambenih vrijednosti kompromitirana (Harman, 1956). Do pretjeranog nastajanja slobodnih radikala može doći u slučajevima kada je aerobno stanično disanje povećano ili nakon izloženosti određenim čimbenicima iz okoliša. Među ne-prehrambenim izvorima oksidacijskog stresa su: ultra-ljubičasto svjetlo, radijacija, zagađenje, anestezija, upale, fizičke ozljede i stres. Uravnoteženost između slobodnih radikala i antioksidanata je vrlo važan čimbenik u određivanju dužine života (Shigenaga et al, 1994). Kod ljudi, oksidacijski stres je također impliciran u patogenezi čitavog niza bolesti, uključujući rak, aterosklerozu, arteriosklerozu, upalne bolesti poput reumatičnog artritisa, katarakta, makularne degeneracije povezane s dobi te bolesti centralnog živčanog sustava poput Parkinsonove bolesti, bubrežnih bolesti i astme (Davies, 1995). Iako sva ova stanja ne pogađaju pse i mačke, to pokazuje da možemo očekivati da će određen broj bolesti povezanih sa starenjem kućnih ljubimaca imati komponentu oksidacijskog stresa u sebi.

Prehrambeni antioksidanti Određene hranjive tvari i druge prehrambene komponente imaju antioksidacijska svojstva i mogu imati zaštitnu ulogu protiv bolesti u čiju je patogenezu uključen oksidacijski stres.

Vitamin C Vitamin C je supstanca topiva u vodi, a za njega se vjeruje da je jedan od najvažnijih antioksidanata u izvanstaničnim tekućinama. To je vjerojatno jedan od najučinkovitijih i najmanje otrovnih antioksidanata topivih u vodi identificiranih u sustavima sisavaca. Većina sisavaca sintetizira vitamin C de novo, s izuzetkom primata, ljudi i zamoraca (Taylor et al, 1995). Vitamin C je identificiran kao antioksidant koji prekida lance i svladava radikale te je veoma učinkovit u priječenju peroksidacije lipida inicirane radikalima peroksila (Sies and Stahl, 1995).

•

Zamorci koji su konzumirali 660 mg vitamina C dnevno, pokazali su značajno povećanje u svom globalnom antioksidacijskom kapacitetu, a dokazan je također i pozitivan učinak kod oksidacije hepatičkog lipida i bjelančevina (Barja, 1994).

•

Oksidacijska oštećenja DNK u spermi pokazuju jaku obrnutu povezanost s razinama vitamina C u ljudskoj sjemenoj tekućini (Arking, 1991).

•

Epidemiološki dokazi sugeriraju da vitamin C ima pozitivan učinak protiv razvoja gastritičnog raka (Dyke, 1994).

•

Smanjene razine vitamina C su uočene kod pasa-spasilaca i trkaćih pasa koji su izloženi visokim razinama oksidacijskog stresa uzrokovanog vježbanjem (Grandjean, 1996).

Vitamin E Vitamin E je zajednički naziv za nekoliko biološki sličnih spojeva nazvanih tokoferoli i tokotrienoli koji dijele istu biološku aktivnost (Papas, 1991). Najvažniji biološki oblik vitamina E u životinjskim i ljudskim tkivima je d-l-alfa-tokoferol. Vitamin E ne može biti sintetiziran de novo, te zbog toga njegove koncentracije u tkivu i plazmi odražavaju njegovu koncentraciju u prehrani. Vitamin E je topiv u masnoći, glavni je antioksidant u staničim membranama, te štiti višestruko nezasićene masne kiseline od oksidacije. Vitamin E štiti protiv gubitka cjelovitosti staničnih membrana. Gubitak te cjelovitosti negativno utječe na funkcije stanica i organela (Lippman, 1981).

•

Nedostatak vitamina E je povezan s akumulacijom naslaga lipofuskina koje su indikator auto-oksidacije staničnih organela uzrokovane slobodnim radikalima.

•

Ispitivanja na ljudima pokazala su da je uzimanje 2-ambo-a-tokoferola pri dozi od 800 mg na dan imalo pozitivan učinak na imunološku snagu (Chen, 1986; Meydani and Tengerdey, 1991). Calves je [prehrani] dodavao 125-500 mg a-tokoferola i dobio je sličnu reakciju (Chen, 1986).

•

Prosječna veličina stanica ß1- i ß2- limfocita mladih miševa povećala se dodavanjem vitamina E (Borhee, 1993). Ipak, taj učinak postaje sve promjenjiviji kod starije dobi. Serumi uzeti od pasa hranjenih hranom u kojoj je manjako vitamin E i selen pokazali su značajno prigušenu in vitro imunu reakciju.

Treba pojasniti mehanizme odgovorne za različite učinke snaženja imuniteta od strane

Razine vitamina E koje odražavaju unos vitamina E u prehrani pasa

Kontrolna grupa

Grupa na test-prehrani

4 tjedna 6 tjedana 9 tjedana

vitamina E, no smatra se da taj učinak djeluje kroz antioksidacijska svojstva vitamina E koji održava funkcionalni integritet stanica odgovornih za imunitet, naročito neutrofila.

Karotenoidi Karotenoidi su skupina crvenih, narančastih i žutih pigmenata koje možemo naći u hrani biljnog podrijetla, naročito u voću i povrću, kao i u tkivima životinja koje jedu te biljke. Oni su spoj lipofila koji mogu djelovati kao snažni antioksidanti. Neki karotenoidi su preteče vitamina A, no to njihovo svojstvo nije povezano s njihovom antioksidacijskom aktivnošću. Među važne prehrambene karotenoide ubrajamo b-karoten, lutein i licopen. B-karoten je snažan u svladavanju kisika slobodnog radikala unutar lipidne faze staničnih sustava (Langseth, 1995). Uzimanje β-karotena u prehrani povezano je s smanjenim rizikom raka pluća (Langseth, 1995).

Minerali u tragovima Selen je neophodan dio antioksidanta selenoenzima, glutationske peroksidaze (Chen, 1986). Kod ljudi je uočena povezanost između smanjenog statusa selena i aktivnosti glutationske peroksidaze (Chen, 1986; Foster and Zhang, 1995). Bakar, cink i mangan su također važni minerali u tragovima. Oni čine sastavni dio antioksidacijskih metalo-enzima, Cu-Zn-superoksidne dismutaze i Mn-superoksidne dismutaze. Ovi enzimi čine prvu liniju obrane protiv aktiviranih vrsta koje sadrže kisik. Dokazano je da nedostatak ovih minerala u tragovima rezultira smanjenom aktivnošću njihovih relevantnih enzima (Olin, 1995; Taylor et al, 1988).

Taurin Taurin je neobična amino-kiselina koju možemo naći u velikom broju raznih životinjskih vrsta. Ne smatra se esencijalnom prehrambenom tvari za psa koji je, za razliku od mačke, sposoban sintetizirati zadovljavajuće količine taurina iz njegovih amino-kiselinskih preteča, kako bi zadovoljio svoje normalne potrebe. Smatra se da taurin štiti stanične membrane od otrovnih komponenti, uključujući i slobodne radikale. U različitim je eksperimentalnim sustavima dokazano da taurin djeluje i kao direktan i kao indirektan antioksidant (Wright et al, 1986). Pretpostavlja se da kao indirektan antioksidant taurin stabilizira membrane plazme, te na taj način prevenira povećanja propusnosti membrane uzrokovana oksidantima (Tower, 1968; Read and Welty, 1963).

•

Dokazano je da u fiziološkim koncentracijama taurin djeluje kao antioksidant, štiteći alveolarne makrofage (alveolar macrophages) štakora od oštećenja oksidanata (Banks et al, 1992).

•

Taurin također ima sposobnost zaštititi bronhiole od oksidacijskih povreda izazvanih

Razine taurina koje odražavaju unos taurina u prehrani pasa

Kontrolna grupa

Početno stanje 4 tjedna

•

izloženosti NO2 (Gordon et al, 1986).

Grupa na test-prehrani

Interakcije među antioksidantima Pored svojih individualnih učinaka, prehrambeni antioksidanti mogu djelovati sinergično, s učinkom međusobnog pošteđivanja u borbi protiv oksidacijskog uništavanja.

•

In vitro, vitamin C pospješuje antioksidacijski učinak vitamina E tako što reciklira vitamin E nakon što ovaj neutralizira peroksilne radikale. Taj sinergizam još nije jasno dokazan in vivo.

•

Vitamin E može od oksidacije zaštititi antioksidant β-karoten, a možda možda ga i pošteđuje. Smatra se da vitamin E štiti kemijske veze β -karotena od oksidacije. Uočeno je da kombinacija ovih prehrambenih tvari sinergički inhibira peroksidaciju lipida izazvanu peroksilnim radikalima u jetri štakora (Machlin, 1994). Zbog toga je za očekivati da bi nedostatak vitamina E ugrozio antioksidacijski integritet β -karotena.

•

Čini se da vitamin E i mineral selen djeluju sinergički. Trenutačno se smatra da vitamin E i selen, preko glutationske peroksidaze, djeluju kao dio višedjelnog antioksidacijskog obrambenog sustava. Taj sustav štiti stanice od štetnih učinaka raktivnog kisika i drugih slobodnih radikala koji iniciraju oksidaciju višestruko nezasićenih membrana fosfolipida i bjelančevina (Arking, 1991; Emerit and Chance, 1992; Halliwell, 1994).

WALTHAM-ova istraživanja Research Uloga prehrambenih antioksidanata u prehrani kućnih ljubimaca trenutno je važno područje WALTHAM-ovih istraživanja.

Antioksidacijski status Metode vrednovanja ukupnog antioksidacijskog statusa (TPAO) i aktivnosti superoksidacijske dismutaze eritrocita (SOD) potvrđene su kod pasa i korištene za određivanje tipičnog raspona vrijednosti kod zdravih pasa (Harper et al, 1999). Prosječna SOD aktivnost eritrocita znatno se razlikovala između pasa muškog i ženskog spola, no nije bilo neke uočljive veze između dobi i TPAO ili SOD aktivnosti. Razlike među pasmina bile su očigledne, s time da su beagle-i imali znatno niži TPAO status i SOD aktivnost od labradorskih retrivera i Yorkshire terijera. Feritin je spremišna bjelančevina s visokom sklonošću spajanja sa željezom, a ima važnu ulogu u u tjelesnom antioksidacijskom obrambenom sustavu. On održava željezo u sigurno ograničenom obliku i spriječava reaktivne oblike željeza u sudjelovanju u Fentonovim reakcijama, koje mogu dovesti do oksidacijskih oštećenja. Razvijen je i provjeren imunotest povezanih enzima (ELISA) za određivanje razine cirkulirajućeg feritina kod pasa (Skinner et al, 1999a; Skinner et al,1999b). Koristeći ovu metodu, određeni su kontrolni rasponi za zdrave pse. Ceruloplazmin je kuproenzim koji ima nekoliko funkcionalnih uloga unutar tijela. Kako je to bjelančevina koja služi kao spremište bakra, pomaže zaštiti protiv katalitičke sposobnosti slobodnih iona bakra koje mogu dovesti do oksidacijskih oštećenja. U slučaju traume, ceruloplazmin također potpomaže pretvaranje pro-oksidirajućeg ferusnog željeza u njegov sigurniji ferični oblik. Kolorimetrična metoda određivanja aktivnosti ceruloplazminske oksidaze u pasa je provjerena i korištena u utvrđivanju njegovih normalnih raspona kod zdravih pasa (Charlton et al, 1999a; Charlton et al, 1999b).

Prehrambeno nadopunjavanje Pokusna hranjenja u WALTHAM-u su pokazala da prehrambeno nadopunjavanje određenim antioksidacijskim prehrambenim tvarima, može značajno povisiti antioksidacijski status kod psa. Koncentracije i vitamina C i taurina u plazmi znatno su se povisile kod pasa

koji su dobivali prehrambeno uravnoteženu i kompletnu gotovu hranu, nadopunjenu potrebnim prehrambenim tvarima. Slično tome, ustanovljeno je da šestotjednonadopunjene prehrane vitaminom E u količini od 100 IU dnevno znatno povećava status vitamina E u plazmi odraslih pasa. Taj se učinak održao nekoliko tjedana nakon što je nadopunjavanje vitaminom E prestalo (Harper and Alblas, 1999).

Tjelovježba i oksidacijski stres Učinci tjelovježbe na plazmine TBARS (reaktivne supstance na tiobarbituratnu kiselinu), koji su dobro potvrđen marker peroksidacije lipida in vivo, vrednovane su kod zdravih odraslih pasa (Obra et al, 1999). Nakon 20-minutnog perioda intenzivne tjelovježbe, izmjereno je znatno povećanje u plazminim TBARS-ima (22%), što sugerira da je povećana peroksidacija lipida direktan ishod oksidacijskog stresa prouzročenog vježbanjem. Dokazi o oksidacijskom stresu također su uočeni kod obučenih trkaćih hrtova nakon kratke (500 m) sprint utrke (Hill et al, 1999). Ovi podaci naznačuju mogući utjecaj prehrambenih antioksidanata lipidne faze na zdravlje odraslih pasa redovito izloženih intenzivnom vježbanju.

Bibliografija Arking R (1991) In: Biology of ageing, observations and principles. New Jersey: Prentice Hall Banks MA, Porter DW, Martin WG, Castranova V (1992) Taurine protects against oxidant injury to rat alveolar pneumocytes. In: Taurine. Eds. J.B. Lombardini et al. Plenum Press, New York Barja G (1994) Vitamin C decreases endogenous protein oxidative damage, malondialdehyde and lipid peroxidation and maintains fatty acid unsaturation in the guinea pig liver. Free Radical Biology and Medicine 17: 105-115 Borhee D and Neve P (1993) Effect of dietary doses of vitamin E on the cell size of T and B lymphocyte subsets in young and old mice. Mechanisms of Ageing and Development 85: 147-159 Charlton CJ, Wattam, SL, Skinner ND (1999a) Validation and normal ranges of plasma ceruloplasmin concentration in cats and dogs. (Abstract) 10th International Symposium on Trace Elements in Man and Animal p 419 Charlton CJ, Wattam, SL, Skinner ND, Harper EJ (1999b) Validation and normal ranges of plasma ceruloplasmin concentration in cats and dogs. FASEB Congress Abstracts 451.18: A 578 Chen LH (1986) Manganese. In: Nutritional aspects of ageing. p 266 Davies KJA (1995) Oxidative stress: the paradox of aerobic life. In: Biochemistry Society Symposium 61 London, Portland Press. pp 1-31 Dyke GW (1994) Effect of vitamin C supplementation on gastric mucosal DNA damage. Carcinogensis 52: 291-295 Emrit I and Chance B (1992) In: Free radicals and ageing. Birkhauser, Belfast Foster HD and Zhang L (1995) Longevity and selenium deficiency: evidence from the People's Republic of China. The Science of Total Environment 170: 133-139 Grandjean D (1996) Biological consequences of hypoxic stress on working dogs. Expedition, Licancalour chiens des cimes Chile. Gordon RE, Shaked AA, Solano DF (1986) Taurine protects hamster bronchioles from acute NO2-induced alterations. American Journal of Pathology 125: 585-600 Halliwell B (1994) Free radicals and antioxidants: a personal view. Nutrition Reviews 52(8): 253-265

Harman (1954) Ageing: A theory based on Free Radical and Radiation Chemistry. Journal of Gerontology pp 298-300 Harper EJ, Charlton CJ, Skinner ND (1999) Total plasma antioxidant and superoxide dismutase status in dogs: are normal ranges influenced by breed? FASEB Congress Abstracts 446.17: A565 Harper EJ, Alblas J (1999) Supplementation of dietary tocopherol increases canine plasma values outside the normal ranges. FASEB Congress Abstracts 446.15: A564 Hill RC, Armstrong D, Browne RW, Lewis DD, Scott KC, Sundstrom D, Harper EJ (1999) Some evidence for possible oxidative stress in trained greyhounds after a short sprint race. FASEB Congress Abstracts LB49 Ingram DK (1990) Dietary restriction and ageing: the initiation of a primate study. Journal of Gerontology 45: B148-B163 Langseth L (1995) In: Oxidants, Antioxidants and Disease Prevention. International Life Sciences Institute, ILSI Press, Washington D.C. USA Lippman RD (1981) The prolongation of life: A comparison of antioxidants and geroprotectors versus superoxide in human mitochondria. Journal of Gerontology 56: 550557 Machlin LJ (1994) Antioxidant Vitamins. Petfood Industry Meydani SN and Tengerdey RP (1991) Vitamin E and the immune response. In: Vitamin E: biochemical and clinical applications Marcel Delcleer Inc., New York Obra R, Harper EJ, Lunec J (1999) Exercise in healthy adult dogs increases plasma TBARS - an indicator of oxidative stress. FASEB Congress Abstracts 446.18: A565 Olin CL (1995) Extracellular superoxide dismutase activity is affected by dietary zinc intake in nonhuman primate and rodent models. American Journal of Clinical Nutrition 61: 12631267 Papas A (1991) Antioxidants. Which ones are best for your petfood products? Petfood Industry Passwater RA (1995) In: The Antioxidants. Connecticut: Keats Publishing Incorporated Read WO and Welty JD (1963) Studies on some cardiac effects of taurine. Journal of Pharmacologia Experimenta and Theoretica 139: 283 Shigenaga MK, Hagen TM and Ames BN (1994) Oxidative damage and mitochondrial decay in ageing. Proceedings of the National Academy of Sciences 91: 10771-10778 Sies H and Stahl W (1995) Vitamins E and C, b-Carotene, and other carotenoids as antioxidants. American Journal of Clinical Nutrition 62: 1315S-1321S Skinner ND, Charlton OJ, Ebbrell SL (1999) Canine ferritin: Assay validation and normal range for serum. (Abstract) 10th International Symposium on Trace Elements in Man and Animal p 429 Skinner ND, Charlton OJ, Ebbrell SL, Harper EJ (1999) Canine ferritin: Assay validation and normal range for serum. FASEB Congress Abstracts 217.15: A246 Sohal RS and Weindruch R (1996) Oxidative stress, caloric restriction and ageing. Science 273: 59-63 Taylor A, Jacques PF, Epstein EM (1995) Relations among ageing, antioxidant status and cataract. American Journal of Clinical Nutrition 62: 1439S-1447S Taylor CG, Bettger WJ, Bray TM (1998) Effect of dietary zinc or copper deficiency on the primary free radical defence system in rats. American Institute of Nutrition pp 613-621 Tower DB (1968) Ouabain and the distribution of calcium and magnesium in cerebral tissue in vitro. Experimental Brain Research 6: 275-283 Wright CE, Tallan HH, Lin YY (1986) Taurine: biological update. Annual Reviews of Biochemistry 55: 427-453

Zdravlje usne šupljine Sadržaj:

1.

Periodontalna bolest

2.

Preventivne mjere

3.

WALTHAM-ova istraživanja

4.

Bibliografija

5.

WALTHAM-ova bibliografija

Zdravlje i higijena usne šupljine su važni za zdravlje i dobrobit bilo koje životinje, te predstavljaju vitalan mehanizam podrške za prirodnu otpornost životinje na bolest. Periodontalna bolest je među najučestalijim bolestima pasa i mačaka, a pretpostavlja se da od nje boluje između 60% i 80% svih životinja, ovisno o njihovoj dobi i starosti. Naziv ‘periodontalna bolest’ označava čitav niz upalnih reakcija uzrokovanih zubnim naslagama, a povezanih s bolom u usnoj šupljini, halitozom (zadahom iz usta), gubitkom zubi i, potencijalno, bolestima u udaljenim organima tijela. Oralni streptokoki su identificirani kao najčešći upalni agenti uključeni u subakutni bakterijski endokarditis. Dokazano je da kod ljudi, pacijenti s periodontalnom bolesti imaju 1,5 – 2,0 puta veći rizik oboljenja od fatalnih kardiovaskularnih bolesti od ostalih (American Academy of Periodontology, 1998). Zato je periodontalno zdravlje važan čimbenik u održavanju sustavnog zdravlja životinje.

Periodontalna bolest Bakterije Anti-mikrobijska tijela

Zubne naslage Aktivni površinski agenti Mehanička abrazija

Peridontalna bolest

Nakupine Ca Kamenac

Periodontoza

Periodontalna bolest može biti podijeljena na dvije faze: gingivitis i periodontozu. Gingivitis, ili upala zubnog mesa, uzrokovana je akumulacijom naslaga na gingivalnoj granici zubiju. Upala koju vidimo je posljedica interakcije između bakterija u zubnim naslagama i imune reakcije domaćina. Nakon nekog vremena, zubne naslage se pretvore u kamenac putem procesa kalcifikacije. Iako je kamenac sam po sebi neaktivan, on služi kao hrapava površina na koju se zubne naslage i dalje akumuliraju. U ovoj fazi, učinci periodontalne bolesti se mogu poništiti ukoliko su akumulirane zubne naslage i kamenac uklonjeni. Ukoliko akumulacija zubnih naslaga i kamenca nije smanjena ili spriječena, bolest može napredovati do nepopravljive faze periodontoze. Tijekom ove faze procesa bolesti, dolazi do uništavanja potpornog tkiva i mogućeg gubitka zubi.

Preventivne mjere Svakodnevno pranje zubi četkicom (nakon kojeg, po potrebi, slijedi periodontalna terapija), je najučinkovitiji način uklanjanja zubnih naslaga, te tako i sprečavanja periodontalne bolesti. No, kad dnevno pranje zubi četkicom nije moguće, nekoliko alternativnih strategija može pomoći pri održavanju zdravlja usne šupljine kućnih ljubimaca. Tekstura hrane je čimbenik koji može utjecati na količinu akumulacije zubnih naslaga, te je danas opće priznato da je žvakanje abrazivne prehrane korisno za periodonatalno zdravlje. Mehanička svojstva takve prehrane mogu uglavnom pomoći uklanjanju bakterija i zubnih naslaga s usnih površina poticanjem žvakanja, što stimulira količinu sline. Dodatni način omogućavanja učinkovite kućne njege je opskrbljivanje životinje igračkama za žvakanje uz bilo koji oblik prehrane.

WALTHAM-ova istraživanja Istraživanja zdravlja usne šupljine ispitivala su učinke pranja zubi četkicom i vrste prehrane na zdravlje usne šupljine, te su se naročito usmjerila na uklanjanje zubnih naslaga koristeći mehaničku abraziju.

“Žvakalice” za higijenu usne šupljine Proučavanja zdravlja usne šupljine pasa dovela su do razvoja tvrde teksturizirane žvakalice za higijenu usne šupljine, koja je specifično dizajnirana tako da promovira čitav raspon žvakanja koji uključuje sve zube u ustima. Niz provedenih istraživanja pokazao je vrijednost koju žvakalica ima u održavanju zdravlja pseće usne šupljine. Kad je žvakalica svakodnevno dodavana glavnom obroku suhe hrane, njena je uporaba rezultirala značajnim smanjenjem nakupljanja zubnih naslaga i kamenca, te smanjenjem gingivitisa i zadaha iz ustiju kod pasa koji su je koristili, u usporedbi s psima koji su konzumirali samo suhu hranu (Gorrel and Rawlings, 1996a; Gorrel and Bierer, 1997). Pozitivni učinci žvakalice trajali su punih dvanaest mjeseci, koliko je trajalo istraživanje. Dodavanje klorheksidina, anti-mikrobnog sredstva širokog spektra, u žvakalicu, nije imalo značajan dodatni pozitivan učinak bilo na nakupljanje kamenca ili razvoj gingivitisa (Rawlings et al, 1998). Druga istraživanja su pokazala da kad se zubi nisu prali svakodnevno, dodatak žvakalice za higijenu usne šupljine režimu prehrane, može pojačati korisne učinke pranja zubi četkicom (Gorrel and Rawlings, 1996b). Pri usporedbi učinkovitosti žvakalice (kao dodatka glavnom obroku suhe hrane) s učinkovitošću specijalizirane suhe hrane formulirane namjenski za održavanje usne šupljine, ustanovljeno je da je razlika među njima mala (Rawlings et al, 1997). Ipak, dok su psi hranjeni žvakalicom, održali su istu tjelesnu težinu, a akumulacija mrlja na zubima bila je manja. Nedavno je razvijen alternativni tip žvakalice za higijenu usne šupljine za pomoć održavanju periodontalnog zdravlja pasa. Ova žvakalica ima značajno drugačiju teksturu te je fleksibilne, gumenaste građe koja se ne drobi pri žvakanju. Psi su je skloni temeljito žvakati, premještajući je s jedne strane usta na drugu, na način koji podsjeća na ljude koji žvaću žvakaću gumu. Proučavanja su pokazala da kad je psi dobivaju svakodnevno uz svoj glavni obrok suhe hrane, ova nova žvakalica također značajno smanjuje akumulaciju zubnih naslaga i kamenca na površinama zubi, gingivitis i zadah iz usta, za razliku od pasa hranjenjih samo suhom hranom (Gorrel et al, 1999).

Proučavanje zadaha iz usta Zadah iz usta (halitoza) je čest problem kod kućnih ljubimaca, koje ne samo da negativno utječe na vezu između životinje i vlasnika, već također može biti i prvi klinički znak periodontalne bolesti kojeg vlasnik primjećuje. Istraživanja kod ljudi ustanovila su da halitoza nastaje iz mikrobialnog metabolizma proteinskih supstrata u usnoj šupljini. To vodi do nastajanja nestabilnih spojeva, uključujući i nestabilne spojeve sumpora (VSC), poput

vodikovog sulfida i metilnog merkaptana koji su izvor neugodnog mirisa i odgovorni su (zajedno s bakterijama odgovornim za njihov nastanak) za patogenezu periodontalne bolesti. WALTHAM je inicirao niz istraživanja kako bi se ispitali uzroci i posljedice zadaha iz usta kod pasa (Rawlings and Culham, 1998). Ta su istraživanja pronašla da je, uz neka ograničenja, ljudsko opažanje zadaha iz usta povezano s koncentracijom VSC spojeva. Također je očigledno da profesionalna periodontalna terapija, te druge procedure za higijenu usne šupljine, poput pranja zubi četkicom, mogu značajno smanjiti koncentraciju VSC spojeva i zadah iz usta. Konzumiranje hrane također smanjuje zadah iz usta kroz mehaničku aktivnost žvakanja, prolazak hrane i stimulaciju proizvodnje sline.

Dizajniranje kroketa suhe hrane Bolje razumijevanje mehanizama koji su osnova pozitivnih učinaka žvakalice na higijenu usne šupljine, iskorišteno je, zajedno s preporukama za dizajniranje kroketa suhe hrane za mačke, u izradi kroketa suhe hrane za glavni obrok pasa koji promoviraju zdravlje usne šupljine. Vjerojatnije je da će kroketi koji zahtijevaju više žvakanja smanjiti akumulaciju zubnih naslaga i kamenca, kao i stupanj gingivitisa. Zbog toga su pseći kroketi formulirani s ciljem povećanja njihove ‘žvakavosti’, te su dizajnirani specifično da pomognu promoviranju zdravlja usne šupljine.

Bibliografija Committee on Research, Science and Therapy, American Academy of Periodontology (1998) Periodontal disease as a potential risk fctor for systemic diseases. J. Periodontology 69: 841-850 Gorrel C and Rawlings JM (1996a) The role of a ‘Dental Hygiene Chew’ in maintaining periodontal health in dogs. Journal of Veterinary Dentistry 13(1): 31-34 Gorrel C and Rawlings JM (1996b) Role of tooth brushing and diet in the maintenance of periodontal health in dogs. Journal of Veterinary Dentistry 13(4): 139-143 Gorrel C and Bierer TL (1997) Longer Term Benefits of a Dental Hygiene Chew on the Periodontal Health of Dogs. World Veterinary Dental Congress 38-39 Gorrel C, Warrwick J and Bierer T (1999) Effect of a new dental hygiene chew on periodontal health in dogs. Journal of Veterinary Dentistry 16: 77-81 Rawlings JM, Gorrel C, Markwell PJ (1997) Effect of two dietary regimens on gingivitis in the dog. Journal of Small Animal Practice 38: 147-151 Rawlings JM, Gorrel C and Markwell PJ (1998) Effect on canine oral health of adding chlorhexidine to a dental hygiene chew. Journal of Veterinary Dentistry 15: 129-134 Rawlings JM and Culham N (1998) Studies of oral malodor in the dog. Journal of Veterinary Dentistry 15(4): 169-172

WALTHAM-ova bibliografija Gorrel C and Rawlings JM (1996a) Uloga ‘Žvakalice za higijenu usne šupljine’ u održavanju periodontalnog zdravlja pasa. Journal of Veterinary Dentistry 13(1): 31-34 Akumulacija taloženja na zubima (zubne naslage, kamenac i mrlje) i razvoj gingivitisa proučavane su na dvjema skupinama klinički zdravih pasa koji su hranjeni ili samo suhom hranom koja je u potpunosti zadovoljavala sve njihove prehrambene potrebe, ili tom istom hranom uz dodatak specijalno dizajnirane žvakalice za higijenu usne šupljine (Pedigree RASK/DENTABONE) jednom na dan. Psi su hranjeni svakom od tih kombinacija test-hrane u razdoblju od tri tjedna. Tjedan dana prije početka svakog razdoblja testiranja, psima su zubi očišćeni od kamenca i ispolirani, a zatim svakodnevno prani četkicom za zube, kako bi se dobile temeljne vrijednosti o gingivitisnim upalama. Zubi su nakon toga ponovno očišćeni od kamenca i ispolirani kako bi se osiguralo da su površine zuba čiste prije no što su psi hranjeni test-hranom.

Ovo je istraživanje pokazalo da je RASK, kad je svakodnevno dodavan suhoj hrani, smanjio i količinu taloženja na zubima i izraženost gingivitisa, u usporedbi sa hranjenjem samo sa suhom hranom, iako je to bilo znatno manje učinkovito u održavanju klinički zdravih desni od svakodnevnog pranje zubi četkicom. Nakon tri tjedna, psi koji su dobivali žvakalicu imali su znatno manje gingivitisa od kontrolne skupine. Zubne naslage su bile znatno manje nako prvog tjedna, no onda su se stabilizirale (u obje skupine), a akumulacija kamenca (koja nije bila velika ni u jednoj grupi) bila je znatno manja nakon tri tjedna svakodnevnog hranjenja pasa žvakalicom. Gorrel C and Rawlings JM (1996b) Uloge pranja zubi četkicom i prehrane u održavanju periodontalnog zdravlja pasa. Journal of Veterinary Dentistry 13(4): 139-143 Iako je svakodnevno pranje zubi četkicom najučinkovitiji način uklanjanja zubnih naslaga i sprečavanja gingivitisa, mnogi vlasnici kućnih ljubimaca nisu u mogućnosti ili ne žele izvoditi ovaj postupak tako često. Ovim se istraživanjem ispitivalo, može li pranje zubi svaki drugi dan održavati zubne desni klinički zdravima, te mogu li se postignuti rezultati poboljšati svakodnevnim dodavanjem žvakalica specijalno dizajniranih za održavanje higijene usne šupljine (Pedigree RASK/DENTABONE) režimu prehrane. Tijekom svakog 3tjednog perioda testiranja, psima su svaki drugi dan zubi prani četkicoma, a hranjeni su ili samo suhom hranom koja je u potpunosti zadovoljavala sve njihove prehrambene potrebe ili tom istom hranom uz dodatak RASK-a jednom dnevno. Kako bi se osiguralo što je bolje moguće zdravstveno stanje desni prije svake faze testiranja, tjedan dana prije početka testiranja zubi pasa su očišćeni od kamenca i ispolirani, te su svakodnevno prani četkicom, a dva puta dnevno dobivali su i oralne antibiotike. Nakon toga su dobivene temeljne vrijednosti o gingivitisnim upalama, a zubi su ponovno očišćeni od kamenca i ispolirani prije početka faze testiranja. Iako se gingivitis povećao u obje skupine, vrijednosti gingivitisa za cijela usta nakon tri tjedna bile su znatno manje u grupi koja je dobivala žvakalicu, a isto je bio slučaj i s akumulacijom zubnih naslaga i kamenca. Te su razlike bile najuočljivije na desnoj strani usta, iako nije jasno što je tome razlog. Možda je to rezultat bihejviorističke sklonosti pasa u ovom istraživanju takvom načinu žvakanja, ili je možda način na koji su zubi prani četkicom bio učinkovitiji na desnoj strani. Međutim, takav neuravnoteženi rezultat nije uočen prilikom pranja zubi četkicom bez hranjenja žvakalicom. Naslaga mrlja bila je značajno manja (na objim stranama usta) kad su psi hranjeni žvakalicom. Ovo je istraživanje pokazalo da pranje zubi četkicom svaki drugi dan nije bilo dovoljno za održavanje klinički zdravih desni ovih pasa hranjenih gotovom suhom hranom. Ipak, svakodnevno dodavanje RASK-a režimu prehrane smanjilo je i ozbiljnost gingivitisa koji se razvio i akumulaciju zubnih taloga (zubnih naslaga, kamenca i mrlja). Stoga se za održavanje zdravlja usne šupljine pasa preporuča svakodnevno pranjem četkicom kmbinirano s prehranom koja smanjuje zubno taloženje. Kad je pranje zubi četkicom manje učestalo, čini se da svakodnevno dodavanje žvakalica za zubnu higijenu hrani ima dodatne pozitivne učinke na zdravlje, što vlasnicima kućnih ljubimaca daje korisan dodatak za kućnu njegu, jer je dokazano da RASK uvećava pozitivne učinke pranja zubi četkicom bez drugih dodataka. Gorrel C and Bierer TL (1997) Dugoročni pozitivni učinci Žvakalice za higijenu usne šupljine na periodontalno zdravlje pasa. World Veterinary Dental Congress 38-39 Upala desni predstavlja prvu promjenu kod periodontalne bolesti, a trenutačni je pristup sprečavanju periodontoze da se spriječi povavljivanje gingivitisa u potpunosti. Ranije je istraživanje pokazalo da dodavanje odgovarajuće dizajnirane žvakalice glavnom obroku gotove suhe hrane može smanjiti akumulaciju zubnih naslaga i kamenca na površini zubi, te da je stupanj gingivitisa bio manji uz hranjenje žvakalicom, u usporedbi s hranjenjem samo sa suhom gotovom hranom. Nakon toga su ispitani dugoročni pozitivni učinci hranjenja žvakalicom na zdravlje usne šupljine.

Pedeset i jedan pas mješanac, srednje do velike veličine, podijeljeni su slučajnim uzorkom u dvije skupine i hranjeni ili a) prehrambeno cjelovitom suhom gotovom hranom (24 psa) ili b) prehrambeno cjelovitom suhom gotovom hranom i žvakalicom za higijenu usne šupljine (27 pasa). Žvakalica im je davana šest puta tjedno, a količina gotove hrane kojom su hranjeni smanjena je kako bi u obzir bio uzet energetski sadržaj žvakalice. Temeljne vrijednosti za gingivitis i zadah iz usta izmjerene su i zabilježene na početku testiranja, prije uklanjanja kamenca i poliranja zubi. Tri mjeseca i šest mjeseci nakon početka testiranja, pod potpunom anestezijom, psi su ponovno pregledani, te su zabilježene vrijednosti za gingivitis, akumulaciju zubnih naslaga i zadaha iz usne šupljine, koristeći uobičajenu metodologiju. Nakon tri mjeseca, psi koji su hranjeni žvakalicom za higijenu usne šupljine imali su znatno manje kamenca, gingivitisa i zadaha usne šupljine od onih koji nisu dobivali žvakalicu, a te su se niže vrijednosti održale i nakon šest mjeseci. Osim toga, znatno niže vrijednosti gingivitisa zabilježene su nakon tri i šest mjeseci u skupini koja je dobivala žvakalicu, a te su vrijednosti, bile znatno niže od početne temeljne vrijednosti. Ovi rezultati pokazuju da je na zdravlje i higijenu usne šupljine pozitivno utjecalo hranjenja pasa žvakalicama za higijenu usne šupljine kao dodatka suhoj gotovoj hrani te da su ti pozitivni učinci održani nakon šest mjeseci, kao i da se ovaj način prehrane može preporučiti kao pomoć u prevenciji od periodontoze. Gorrel C, Warrwick J and Bierer T (1999) Učinci nove žvakalice za higijenu usne šupljine na periodontalno zdravlje pasa. Journal of Veterinary Dentistry 16: 77-81 Ovo je istraživanje provedeno kako bi se ustanovio doprinos nove žvakalice za higijenu usne šupljine (Pedigree RANCHO/Waltham Formula Tartar Chew) na održavanje zubne higijene i periodontalnog zdravlja pasa. Ova žvakalica je gumaste, fleksibilne građe koja se ne mrvi pri žvakanju. Psi imaju tendenciju temeljito je žvakati, premještajući je u ustima s jedne strane na drugu na način koji podsjeća na ljude koji žvaću žvakaću gumu. Akumulacija zubnih taloga (zubne naslage i kamenac), razvoj zadaha iz usta i razvoj gingivitisa ispitivani su u dvije skupine klinički zdravih pasa koji su hranjeni ili samo suhom hranom koja je u potpunosti zadovoljavala sve njihove prehrambene potrebe ili tom istom hranom kojoj je jednom dnevno dodana žvakalica za higijenu usne šupljine (dva komada). Psi su hranjeni svakom od tih kombinacija test-hrane u razdoblju od četiri tjedna, nakon čega je slijedila trotjedna faza pre-testiranja, tijekom koje su, nakon periodontalne terapije, zubi svakodnevno prani četkicom. Na kraju svake faze pre-testiranja, zubi su očišćeni od kamenca i polirani kako bi se osigurala čista površina zubi prije hranjenja test-hranom. Tijekom faze testiranja, zubi nisu prani četkicom. Prije prelaska u drugi dio istraživanja, psima je dan jedan tjedan faze ispiranja. Pokazalo se da je svakodnevno dodavanje žvakalice za higijenu usne šupljine suhoj gotovoj hrani značajno smanjilo akumulaciju zubnih naslaga i kamenca na površini zuba te je smanjilo izraženost zadaha iz ustiju, u usporedbi sa skupinom hranjenom samo suhom gotovom hranom. Iako svakodnevno dodavanje žvakalice nije uspjelo održati klinički zdrave desni postignute periodontalnom terapijom i svakodnevnim pranjem zubi četkicom tijekom faze pre-testiranja, stupanj gingivitisa koji se razvio bio je znatno manji nego kad su psi hranjeni samo suhom gotovom hranom. Rawlings JM, Gorrel C, Markwell PJ (1997) Učinci dvaju režima prehrane na pse. J. Sm. Anim. Pract. 38: 147-151 Psi su hranjeni specijalno dizajniranom žvakalicom za higijenu usne šupljine pasa (Pedigree RASK/DENTABONE) uz glavni obrok. Vlasnici u mogućnosti ponuditi psima prehrambenu raznolikost uz održavanje RASK-ovih pozitivnih učinaka na higijenu usne šupljine. Ovo je istraživanje provedeno kako bi se usporedila učinkovitost dvaju režima prehrane koji se značajno razlikuju u svom pristupu higijeni usne šupljine. U svakom trotjednom periodu testiranja i jednotjednom periodu pre-testiranja, psi su svakodnevno hranjeni ili uobičajenom, prehrambeno potpunom suhom gotovom hranom i RASK-om, ili

potpunom suhom hranom za glavni obrok formuliranom specifično za njegu usne šupljine. Kao i prije, faza pre-testiranja je osmišljena kako bi se osiguralo da su zubne desni zdrave, a sastojala se od uklanjanja kamenca i poliranja zubi, nakon čega je slijedilo svakodnevno pranje zubi četkicom, te davanje oralnih antibiotika dva puta dnevno. Tijekom faze testiranja, zubi nisu prani četkicom. Nakon jednog i tri tjedna faze testiranja, vrijednosti za gingivitis i akumulaciju zubnih naslaga i kamenca povećale su se do sličnih vrijednosti u oba režima prehrane. Tijekom faze pre-testiranja, kad su psima prani zubi četkicom i dobivali su antibiotike, zabilježena su mala povećanja gingivitisa i zubnih taloženja, no nije bilo znatne razlike između dvaju načina prehrane. Ipak, nakon trotjedne faze testiranja, bilo je znatno manje zubnih mrlja u pasa koji su hranjeni RASK-om, no to je prvenstvno važno za izgled i nema nikakvog utjecaja na zdravlje usne šupljine. Osim toga, tjelesna težina pasa hranjenih RASK-om uz standardnu suhu gotovu hranu ostala je ista, dok su psi hranjeni specijaliziranim proizvodom za glavni obrok izgubili znatnu količinu tjelesne mase. To je povezano s nedovoljnim unosom hrane, bez obzira na to što je psima hrana bila dostupna. Iako nijedan režima prehrane sam po sebi nije bio tako učinkovit u održavanju higijene usne šupljine kao svakodnevno pranje zubi četkicom, oni su ipak koristan dodatak pranju zubi četkicom kad je taj postupak neredovit. Iako je bilo malo razlike između dvaju režima prehrane glede zdravlja usne šupljine, kod hranjenja RASK-om je održana tjelesna težina, te je akumulacija mrlja bila manja. Odluka o uporabi bilo kojeg od ovih režima prehrane počiva na vlasnicima pasa, a pertinentni čimbenici mogu biti praktičnost, fleksibilnost, ukusnost hrane i interakcija između vlasnika i psa. Rawlings JM, Gorrel C and Markwell PJ (1998) Učinak dodavanja klorheksidina žvakalici za higijenu usne šupljine na zdravlje usne šupljine pasa. Journal of Veterinary Dentistry 15: 129-134 Ovo je istraživanje ispitivalo hoće li dodavanje klorheksidin diglukonata u žvakalicu za higijenu usne šupljine (Pedigree RASK/DENTABONE) dodatno poboljšati učinkovitost žvakalice na održavanje periodontalnog zdravlja. Prijašnja su istraživanja pokazala da je svakodnevno hranjenje žvakalicom kao dodatka glavnom obroku suhe gotove hrane učinkovito u smanjenju akumulacije zubnih naslaga i gingivitisa pasa. Jedanaest zdravih pasa malih pasmina (u dobi od 1,5 – 8 godina) hranjeno je s prehrambeno potpunom hranom iz konzerve, ili istom hranom u kombinaciji sa žvakalicom za higijenu usne šupljine sa ili bez dodavanja 0,2% klorheksidina jednom dnevno. Psi su hranjeni svakom vrstom hrane kroz trotjedni period, nakon čega je slijedila jednotjedna faza pre-testiranja kroz koju su dobivali samo kontrolnu vrstu hrane. Zubi su očišćeni od kamenca i polirani na početku i kraju svake faze pre-testiranja, a usta su pregledana i vrednovana s obzirom na gingivitis, mrlje i zubno taloženje u nultom, prvom i trećem tjednu svake faze testiranja. Tijekom faze testiranja, zubi nisu prani četkicom. Rezultati su potvrdili prijašnje nalaze da je svakodnevno dodavanje standardne žvakalice RASK suhoj gotovoj hrani rezultiralo sa znatno manje gingivitisa i kamenca nakon tri tjedna, u usporedbi s hranjenjem samo suhom gotovom hranom. Iako je dodavanje od 0,2% klorheksidina žvakalici rezultiralo značajno smanjenom akumulacijom zubnih naslaga nakon tri tjedna, čini se da to nije imalo nekog značajnijeg klinički pozitivnog učinka bilo glede akumulacije kamenca ili razvoja gingivitisa. Zbog toga je vjerojatno da je glavni doprinos žvakalice za higijenu usne šupljine održavanju zdravlja usne šupljine pasa s blagim gingivitisom rezultat njene abrazivnosti, a ne antibakterijskog učinka klorheksidina. Sam fizički čin žvakanja vjerojatno također ima ulogu u sprečavanju periodontalne bolesti zbog toga što potiče lučenje sline koja može utjecati na populaciju bakterija i/ili na domaćinovu reakciju na upalu. Rawlings JM and Culham N (1998) Istaživanja zadaha usne šupljine kod pasa. Journal of Veterinary Dentistry 15(4): 169-172

Ovo je istraživanje usporedilo dvije metode mjerenja zadaha iz usta pasa i ispitalo neke od čimbenika koji na njega utječu, uključujući i periodontalnu terapiju. Istraživanje je provedeno na 11 pasa, s različitim stupnjevima zadaha iz ustiju, koji su hranjeni jednom, ujutro (u 10 sati) s prehrambenom potpunom gotovom hranom iz konzerve. Trima psima (patuljasti šnauceri) zubi su svakodnevno prani četkicom za zube od šestog mjeseca starosti, uključujući i cijelo razdoblje ovog istraživanja, a korištena je komercijalno dostupna zubna pasta za kućne ljubimce bez antibakterijskih sastojaka. Mjerenje nestabilnih sumpornih spojeva VSC izvedeno je koristeći prijenosni sulfidni monitor koji je provjeren za uporabu na psima. Skupina od pet sudaca, ranije obučena u oscjenjivanju aroma i okusa, ocijenila je zadah iz usta organoleptički (pomoću direktnog njušenja nosom). Razine zadaha zabilježene su na vizualnoj analognoj skali od 0 (bez zadaha) do 100 (veoma jak, neugodan zadah). Suci su također ocjenjivali i druge pse od onih u proučavanoj grupi, a oni su im dovedeni u redosljedu izabranom metodom slučajnog uzorka. Tri su istraživanja izvedena u periodu od šest mjeseci: Istraživanje 1: Povezanost između zadaha usne šupljine i VSC mjerenja Za svih 11 pasa, ocjenjivanje zadaha usne šupljine od strane organoleptičkih sudaca uspoređeno je s mjerenjima VSC-a koristeći prijenosni sulfidni monitor. Jedan pas, za kojeg su ponovljena VSC mjerenja bila relativno jednaka kroz dvanaestotjedni period, upotrebljen je kao kontrolni pas za organoleptičko ocjenjivenje i suci su ga uvijek ocijenili prvog. Rezultati dobiveni od tog psa su izostavljeni iz završne analize. Organoleptička ocijenjivanja provedena su jedan sat nakon jutarnjeg hranjenja (u 11 sati), te su prehodila mjerenju VSC koncentracija. Ovaj je postupak ponovljen u dvije zasebne prigode, vremenski razdvojene jedan tjedan. Istraživanje 2: Dnevne razlike u zadahu usne šupljine Za svih 11 pasa, VSC mjerenja su izmjerena ujutro prije hranjenja (u 8 sati), jedan sat nakon hranjenja (u 11 sati), te pet sati nakon hranjenja (u 15 sati). To je ponovljeno u pet različitih prigoda u periodu od 6 tjedana. Istraživanje 3: Učinak periodontalne terapije na zadah usne šupljine Identificirali smo pet pasa (prosječne dobi od 13 ± 1,7 godina) iz originalne skupine, kao one kojima bi vjerojatno koristila rutinska periodontalna terapija. Potrebna terapija izvedena je pod općom anestezijom, te su nakon nje, kako bi se minimalizirali potencijalni učinci bakterija, psi dobivali jednotjednu kuru antibiotičke terapije. Nikakve druge mjere higijene usne šupljine nisu poduzete. I VSC i organoleptička mjerenja dobivena su prije periodontalne terapije, kako bi se dobila osnovna procjena zadaha usne šupljine. Nakon tretmana, oba su mjerenja rađena jednom ili dva puta tjedno za svakog psa u periodu od 12 tjedana. Kontrolni pas, koji nije prošao kroz periodontalni tretman, rabljen je kako bi se organoleptičkim sucima omogućilo da ujednačeno ocjenjuju tretirane pse. Rezultati

•

Postojala je znatna (p