VUČEDOLSKA KULTURA U BiH (ispravka) 2003

Katedra za arheologiju,

akademska 2011/2012.

Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu

SEMINARSKI RAD Tema: Vučedolska kultura u Bosni i Hercegovini

STUDENT:

MENTOR:

Samra Terzić

Prof. dr. Tihomila Težak- Gregl

Sarajevo, maj - 2012.

1

SADRŽAJ

Uvod........................................................................................................................ Historijat istraživanja vučedolske kulture u BiH..................................................... Zapadnobosanski ili hrustovački tip vučedolske kulture......................................... Južnobosanski ili Debelo brdo tip vučedolske kulture............................................. Vučedolska kultura u Hercegovini........................................................................... Metalurška djelatnost vučedolske kulture u BiH..................................................... Način sahranjivanja nosilaca vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini................ Kulturno-hronološki odnosi vučedolske kulture sa ostalim eneolitičkim kulturama

3 9 11 15 17 19 22

u Bosni i Hercegovini.............................................................................. Zaključna razmatranja.............................................................................................. Literatura.................................................................................................................. Popis slika.................................................................................................................

22 24 25 26

UVOD

2

Kulturna manifestacija koja je obilježila kasni eneolitik sjeverozapadnog Balkana, ali i mnogo šireg područja jeste vučedolska kultura, koja je u svojoj završnoj fazi zauzimala dosta velik prostor u Evropi, a bila je rasprostranjena i na području Bosne i Hercegovine. Stoga će u ovom radu biti naglasak upravo na tom navedenom području, odnosno na njena dva regionalna tipa- hrustovačkom i južnobosanskom. Pri obradi vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini bit će obrađena keramička proizvodnja njenih nosilaca, način stanovanja, kulturno-hronološki odnosi sa drugim eneolitičkim kulturama u BiH, metalurška djelatnost itd. Prije same obrade vučedolske kulture u BiH, u ovom uvodnom dijelu bit će nešto više riječi općenito o ovoj eneolitičkoj pojavi. Prvi lokalitet ove kulture, Ljubljansko Barje, je istraživao Karl Dežman još krajem XIX stoljeća.1 Pri tome treba spomenuti i Franju Fialu koji je 1893. vršio iskopavanja na Debelom Brdu2 kao i Moritza Hoernesa koji je objavio nalaze iz slavonsko-srijemskog područja, tj. sa veoma značajnih lokaliteta: Vučedola, Sarvaša i Erduta.3 Mada je ova kultura dobila naziv po eponimnom lokalitetu Vučedolu, njen prvobitni naziv bio je slavonska kultura. Taj naziv, kojeg je 1929. predložio Gordon Childe, se zadržao sve do kapitalne publikacije R.R. Schmidta Die Burg Vučedol,

4

mada postoji i naziv Zok

kultura kojim se služe prethistoričari u Mađarskoj.5 Obzirom na veliki značaj ove kulture, znatan broj arheologa se bavio njenim proučavanjem, a među najznačajnijim su: R.R.Schmidt, F.v. Tompa, R. Pittioni, M. Garašanin, A. Benac, S. Dimitrijević6, N. Kalicz7, a pri tome je istražen dosta veliki broj lokaliteta, od kojih je nabitnije spomenuti: Vučedol - lokaliteti Gradac, Vinograd Streim, Kukuruzište Streim, Vlastelinski brijeg u

Sarvašu, Gomolava u Hrtkovcima8, Ljubljansko Barje9, Zecovi kod

Prijedora10, Hrustovača11 itd. Jezgra

nastanka

vučedolske

kulture

jeste

slavonsko-srijemsko područje gdje je ona nastala 1

Dimitrijević, 1979, 267. Fiala, 1894. 3 Dimitrijević, 1979, 267. 4 Težak-Gregl, 1998, 135. 5 Dimitrijević, 1979, 269. 6 Ibidem, 269. 7 Ibidem, 270. 8 Dimitrijević, 1979, 270. 9 Ibidem, 271. 10 Benac, 1956. 11 Benac, 1948. 2

3 Slika 1: Rasprostiranje vučedolske kulture (po Težak – Gregl 1998)

miješanjem sopotskih sa novopridošlim kostolačkim elementima.12 Tek u njenim kasnijim fazama, doći će do velike ekspanzije, kada će se razviti i mnogi njeni regionalni tipovi. U vrijeme rane i klasične vučedolske kulture, njeni nositelji nastanjuju lesne terase uz rijeke ili obronke i izdanke bregovitih sklopova, a većina tih naselja je bila utvrđena palisadama ili vodenim opkopima, dok su u kasnoj fazi njeni nositelji birali istaknute visoke topografske položaje, te u tom periodu dominira gradinski tip naselja,13međutim, pored ovakvog tipa naselja, nositelji vučedolske kulture živjeli su i u sojenicama kao što je to bio slučaj na Ljubljanskom Barju.14 Pri tome, gradili su uglavnom nadzemne četvrtaste kuće s podom od nabijene ilovače.15 Naročito zanimljiv jeste plato Gradac na kojem je kroz dvije faze stajao jedan jedini objekat pravokutne osnove s dvije prostorije i bočnim trijemom- megaron; taj nadzemni objekat Schmidt je nazvao Megaron ljevača bakra obzirom da je pronađeno pet talioničkih peći, dvije pred kućom, a tri u kući.16 Po svoj prilici, Gradac je predstavljao neku vrstu akropole. Obzirom na veliki broj istraženih naselja vučedolske kulture, nije se naišlo na veliki broj ukopa, stoga je način sahranjivanja nosilaca vučedolske kulture ostao donekle nejasan. Izuzetak čini samo Grobnica bračnog para, kako je Schmidt nazvao dvojni ukop u jednom L-podrumu ispred pročelja Megarona II, koji su, uzevši u obzir mali broj poznatih ukopa i veliki broj priloga koji su priloženi uz njih, imali nedvojbeno veliki značaj u svojoj zajednici. Žena je položena na lijevi bok, a muškarac na desni. Naknadnim ukopom, u ovu istu grobnu komoru je položeno i tijelo mladića.17 Na osnovu toga, moguće je uočiti društveno raslojavanje u zajednicama nositelja vučedolske kulture. Ono što je već pri prvim objavama vučedolske kulture privuklo veliku pažnju arheološke javnosti, bila je nedvojbeno keramika, za koju ne bi bilo pretjerano da se kaže da je bila dovedena do savršenstva. Riječ je o keramici koja je rađena od dobro pročišćene zemlje i koja je pečena znatno unapređenijom tehnologijom, nego što je to slučaj kod nekih drugih eneolitičkih kultura. Prisutno je tu i grubo posuđe, ali je postotak finog posuđa, u odnosu na druge eneolitičke kulture, znatno veći u vučedolskoj kulturi. Stoga je to dovodilo do velike zabune prilikom periodizacije vučedolske kulture, jer se nisu mogle utvrditi njene rane faze. Veliki broj arheologa je davao određene periodizacije za vučedolsku kulturu, ali je općeprihvaćena periodizacija koju je izvršio Stojan Dimitrijević, dijeleći je na četiri stupnja: 12 13 14 15 16 17

Težak-Gregl, 1998, 135. Ibidem Ibidem, 136. Ibidem Dimitrijević, 1979, 282. Dimitrijević, 1979, 284-285.

4

1. Rana ili preklasična faza – stupanj A (Karakterizira ga jak kostolački utjecaj. U tom

periodu, vučedolska kultura se rasprostire u međuriječju Sava-Dunav-Drava) 2. Ranoklasična ili zrela faza- stupanj B1 (Vrijeme kulminacije vučedolskog stila i

megaronskih kuća) 3. Kasnoklasična faza- stupanj B2 (U ovom stupnju, vučedolska kultura je prisutna,

osim u slavonsko-srijemskom području, i u mađarskoj Baranji i rumunskom Banatu. Pri kraju ove faze, dolazi do velike penetracije prema zapadu, jugu i jugoistoku, odnosno prema Sloveniji, Bosni i Srbiji) 4. Kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vučedolske kulture- stupanj C u

slavonsko-srijemskom području (U ovom stupnju dolazi do maksimalne ekspanzije vučedolske kulture, ali i raspada jedinstvene kulturne fizionomije na niz regionalnih tipova).18

U stupnju A na keramici se uočavaju elementi koje je vučedolska

kultura

baštinila

iz

sopotske,

kasne

vinčanske i kostolačke kulture. To nije samo uočljivo u keramičkim oblicima nego i u načinu ukrašavanja, a to je: urezivanje, brazdasto urezivanje, duborez, rovašenje19 i inkrustiranje. U ovom stupnju, dominiraju bikonične Slika 2: Terina s tunelastom drškom; pretklasična faza, stupanj A (po Dimitrijević 1979) 18 19 20 21

zdjele, lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i zdjele sa zaobljenim ramenom20, a od načina ukrašavanja prisutni su brazdasto urezivanje-Furchenstich, obično urezivanje i rovašenje.21 Motivi su smješteni samo na jednom

Ibidem, 278. Težak-Gregl, 1998, 140. Ibidem Dimitrijević, 1979, 287.

5

segmentu posude, onom gornjem ili najširem dijelu posude, a od motiva prisutni su strogo geometrijski motivi, trokutovi, rombovi.22 U stupnju B1 dolazi do punog razvoja vučedolskog stila. Od grube keramike javljaju se oblici kao što su trbušasti lonci S profila s vratom koji nije ili jeste izdvojen, trbušaste amfore s vrlo stegnutim vratom i parom tunelastih drški na trbušnom pregibu.23 Gruba keramika je načinjena od slabije pročišćene gline, debelih je stijenki i u pravilu je redukciono Slika 3: Terina iz „grobnice bračnog para“; ranoklasična faza, stupanj B1 (po Dimitrijević 1979)

pečena, mada se javljaju i smeđesivi i okersivi proizvodi. Mada je znatan broj grubih posuda neukrašen, ipak se javljaju

određeni ukrasi kao što su plastične rebraste trake s otiscima vrha prsta , obično postavljene u dva reda, jednim uz rub usta, a drugim na granici vrata i trbuha.24 Za razliku od grubog posuđa, fino posuđe je odlične fakture, redukciono je pečeno i u znaku je bikoniteta. Javlja se veliki dijapazon oblika košto su: bikonične zdjele, bikonične terine, bikonične šoljice, amfore, bikonične zdjele na niskoj prstenastoj nozi, bikonične zdjele na četiri čepaste nožice. Mada je ovaj stupanj obilježen bikonitetom posuda, javljaju se mekše profilirane posude, a najkarakterističnije su niski trbušasti vrčevi S profila, trbušasti lonci bez vrata ili sa vratom, dok su od koničnih oblika zastupljene jednostavne kupe (tanjiri).25 Ovaj stupanj se može okarakterisati kao čisti vučedolski dekorativni stil, to je vrijeme kada je dekoracija na posudama dovedena do savršenstva i kada je postignut tzv. arhitektonski stil. Javlja se veliki broj motiva, izvedenih rovašenjem i duborezom, kao što su cik-cak crte, šahovnice, rombovi, trokutovi, elipse i kružnice, križevi i klepsidre.26 Izrezane površine su popunjene inkrustacijom bijele, a ponekad i žute i crvene boje27 što u odnosu na crnopečenu keramiku daje poseban efekat. U ovom stupnju se također javljaju i keramički oblici koji su imali određeno kultno značenje.

22 23 24 25 26 27

Težak-Gregl, 1998, 140. Dimitrijević, 1979, 290. Ibidem Dimitrijević, 1979, 290. Težak-Gregl, 1998, 144. Ibidem, 145.

6

Stupanj B2 odlikuje pojava nekih novih oblika posuđa, uz zadržavanje starijih oblika. Sada se pojavljuju trodijelne flaše, trbušaste amfore sa cilindričnim vratom, izduženi vrčevi mehke profilacije sa trakastom drškom, kupe na niskoj i krstastoj nozi, kupe na cilindričnoj nozi, kao i veliki broj kultnog posuđa.28 Znatan dio posuđa ovog stupnja je zadržao dekorativne elemente prethodnog stupnja, ali se sada rovašenje radi još intenzivnije te se izbacuje veliki dio površine posude i ispunjava se inkrustacijom, što i jeste odlika ovog stupnja. Mada su i motivi zadržani iz prethodne faze, javljaju se i dva nova, koji su u prethodnoj fazi bili takoreći sporedni motivi, a to su klasični i svetoandrejski krst, a javlja se na tačno jednom obliku posude, a to je kupa na običnoj ili krstastoj nozi.29 Vučedolskoj keramičkoj proizvodnji pripadaju i Slika 4: Posuda sa trakastom drškom; kasnoklasična faza, stupanj B2 (po Dimitrijević 1979)

antropomorfne i zoomorfne figurice. Bez sumnje, najznačanija

je

vučedolska

golubica,

koja

je

najvjerovatnije predstavljala neki kultni objekat. Na

njoj su urezana i tri motiva labrisa što bi moglo upućivati na kontakte nosilaca vučedolske kulture sa egejskim svijetom. Pored zoomorfnih, zastupljene su i antropomorfne figure. Imamo dvije kategorije tih figurica; jednu čine neukrašene plosnate figure sa elipsasto proširenom stajaćom bazom i obično su bez ikakvih naznaka spola ili imaju samo blago reljefno istaknute grudi; drugu kategoriju čine fino oblikovane i bogato ukrašene ženske statuete u obliku violine i voluminozno oblikovane figure u, vjerovatno, sjedećem položaju.30 Pored toga, javljaju se i zavjetni modeli pojedinih dijelova tijela, kao što je slučaj sa prikazom nogu iz Vučedola.31 Pri kraju ovog uvodnog dijela o vučedolskoj kulturi, bitno je naglasiti da su nosioci vučedolske kulture poznavali i upotrebljavali bakar te izrađivali razne bakarne alatke. Obzirom da je i na području

28 29 30 31

Slika 5: Antropomorfna figurica klasična faza (po Dimitrijević 1979)

Dimitrijević, 1979, 292. Ibidem, 293. Težak-Gregl, 1998, 147. Ibidem

7

Bosne i Hercegovine pronađeno dosta kalupa za izlijevanje bakrenih predmeta, metalurška djelatnost vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini će biti obrađena u posebnom dijelu. Primijetno je da je pri izlaganju o periodizaciji vučedolske kulture i njenoj keramičkoj djelatnosti izuzet stupanj C. Naime stupanj C je horizont u kojem se javlja niz regionalnih tipova vučedolske kulture i kada vučedolski kulturni kompleks zauzima jedan uistinu ogroman prostor: od praškog regiona u Češkoj i južnih obronaka Karpata u Slovačkoj do Šumadije i južne Bosne; od Praga, Beča i Ljubljane do rumunskog Banata, gotovo do Đerdapa, uključujući čitavu veliku mađarsku ravnicu-Alfold.32 Na tom velikom prostoru, javlja se niz regionalnih tipova vučedolske kulture, a to su: 1. Slavonsko-sremski tip (jedino je ovaj tip stupanj C vučedolske kulture)33 2. Slovenski tip (zauzima prostor od Beča i Ljubljane do okoline Križevaca)34 3. Šumadijski ili Đurđevački tip (zauzima prostor Šumadije u Srbiji)35 4. Mako tip (zauzima najveći prostor od svih regionalnih tipova, a obuhvata potiski i

podunavski prostor Mađarske i Slovačke, a preko Moravske prodro je i u Češku do okolice Praga)36 5. Nyiriseg tip (zastupljen na prostoru sjeveroistočne Mađarske i jugoistočne

Slovačke)37 6. Zapadnobosanski ili hrustovački tip (zauzima prostor zapadne Bosne, odnosno

poriječje Sane)38 7. Južnobosanski ili Debelo brdo tip (zauzima prostor južnog regiona srednje Bosne,

napose u Sarajevu i njegovoj okolini).39 U daljnjem izlaganju, bit će obrađena posljednja dva spomenuta tipa vučedolske kulture što je i tema ovog seminarskog rada. HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA VUČEDOLSKE KULTURE U BiH 32 33 34 35 36 37 38 39

Dimitrijević, 1979, 274. Ibidem, 306. Ibidem, 307. Ibidem, 311. Ibidem Dimitrijević, 1979, 313. Benac, 1964, 136. Ibidem, 139.

8

Historijat istraživanja vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini možemo pratiti već od XIX stoljeća, a vezana su za naučni rad pionira arheologije u Bosni i Hercegovini. Tako je već 1893. Franjo Fiala preduzeo istraživanja na Debelom brdu nadomak Sarajeva, a rezultate tih istraživanja objavio 1894. u GZM-u sa člankom pod nazivom Jedna preistorička naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva.40 Prije II svjetskog rata, M.Mandić je 1939. istraživao pećinu Hrustovaču-prvi špiljski lokalitet vučedolske kulture- ujedno i prvi lokalitet vučedolske kulture u Bosni i Hercegovini- a rezultati tih istraživanja su iscrpno objavljeni 1943.41

Pojedinačni nalazi ove kulture su

skupljeni i na Debelom brdu, Fortici, Gracu kod Toplice, Gracu kod Homolja, Gracu kod Kotorca, međutim, tek je Josip Korošec obratio veću pažnju na te nalaze te ustanovio postojanje jedne nove grupe na području Bosne i Hercegovine.42 Nakon II svjetskog rata, 1947. je dovršeno iskopavanje u Hrustovači, a rezultate tih istraživanja objavljuje A. Benac u GZM-u 1948.43 Već se 1948. vrše iskopavanja na gradini Alihodže čime je utvrđeno da su Alihodže bile pravo naselje vučedolske kulture za izvijesnim dužim životom.44 Godine 1954. počela su istraživanja na gradini Zecovi kod Prijedora, a već 1956. su izvršena veća sistematska istraživanja, čime se pokazalo da Zecovi imaju izuzetno veliku vrijednost, obzirom da je ta gradina imala kulturne slojeve od eneolitika do srednjeg vijeka.45 Prilikom iskopavanja neolitskog naselja u Zelenoj pećini 1955. ustanovljeno je da su ovdje jedno kraće vrijeme boravili i nosioci vučedolske kulture, a isti takav slučaj je utvrđen na Visu kod Dervente prilikom iskopavanja 1958. i 1959, a 1964. je utvrđeno da su nosioci vučedolske kulture duže vrijeme naseljavali ovaj lokalitet.46

40 41 42 43 44 45 46

Fiala, 1894. Benac, 1984, 76. Ibidem Benac, 1948. Benac, 1984, 76. Benac, 1959. Benac, 1984, 76.

9

Na lokalitetu Velika gradina u Varvari izvršena su istraživanja u nekoliko navrata, tačnije 1960., 1963., 1967.47 Posljednje istraživanje je vršio Borivoj Čović 1978., a iste te godine i objavio rad pod naslovom Velika gradina u Varvari - I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba).48 Pored navedenog, bitno je spomenuti da je istraživanjem u Ravlića pećini, vršenom od 1978. do 1980., utvrđena genetska povezanost vučedolske i cetinske kuture.49

Slika 6: Eneolitička nalazišta u Bosni i Hercegovini (po Benac 1964)

ZAPADNOBOSANSKI ILI HRUSTOVAČKI TIP VUČEDOLSKE KULTURE

Zapadnobosanski ili hrustovački tip vučedolske kulture su definirali A. Benac i M. Mandić50, koji su i sami vršili iskopavanja na lokalitetima koji pripadaju ovom tipu. Međutim, i 47 48 49 50

Ibidem, 77. Čović, 1978. Benac, 1984, 77. Dimitrijević, 1979, 308.

10

prije nego što su navedeni stručnjaci definirali ovaj tip, neki arheolozi su vršili određena istraživanja na tim lokalitetima. Među njima je potrebno istaći J. Korošeca koji je, kao što je već istaknuto, prvi obratio pažnju na nalaze vučedolske kulture te ustanovio njeno postojanje u BiH. 51 Područje zauzimao

koje

je

hrustovački

tip

vučedolske

kulture

podrazumijeva prostor zapadne Bosne, tačnije poriječje Sane.52 Na tom prostoru, poznato je pet lokaliteta

na

kojima

konstatovana

je

keramika

hrustovačkog tipa: Hrustovača, Dabar

pećina,

Zecovi

kod

Prijedora, Topića glavica, Pejića Slika 7: Gradina Zecovi kod Prijedora (po Benac 1984)

gradina u Svodni. Samo su na dvama

lokalitetima

vršena

sistematska istraživanja, a to su Hrustovača i Zecovi53- gradina koja je naročito značajna, obzirom da su na njoj utvrđeni kulturni slojevi od prahistorije do srednjeg vijeka54, dok je na lokalitetima: Dabar pećina, Topića glavica i Pejića gradina utvrđena keramika hrustovačkog tipa na osnovu brojnih rekognosciranja koje je vršio Zemaljski muzej od 1958. godine.55 Način stanovanja nosilaca ovog tipa vučedolske kulture nam je mnogo poznatiji u odnosu na južnobosanski tip. Ovdje je, naime, stanovništvo imalo dva tipa naselja: pećinskog tipa (Dabar pećina i Hrustovača) i gradinskog tipa (gradina Zecovi kod Prijedora, Topića glavica i Pejića gradina)56. Obzirom da su na Zecovima i u Hrustovači vršena sistematska iskopavanja, moguće je nešto više reći o ustrojstvu ta dva naselja. Već prilikom otvaranja kvadrata I, II i III na Zecovima (1954) utvrđeni su ostaci jama i ognjišta, kao i to da su stanovnici stanovali u zemuničnim nastambama, ograđenim pleterom i oblijepljenim lijepom. 57 51 52 53 54 55 56 57

Benac, 1984, Benac, 1964, Ibidem, 137. Benac, 1956, Benac, 1984, Benac, 1964, Benac, 1956,

76. 136. 147. 77. 138. 150.

11

Međutim, prilikom otvaranja još devet kvadrata (IV- XII) 1956. godine utvrđene su dvije različite građevne faze u stratumu V (stratum vučedolske kulture): faza sa zemuničnim jamama (V/1) i faza sa četvrtastim kućama i dobro uglačanim podovima (V/2)58. Prema Bencu u fazi V/1 se radi o uobičajenoj neolitskoj tradiciji nastanjivanja u kojoj su zastupljene prave zemuničke nastambe, u prvom redu jame H, P i U.59Međutim, obzirom na činjenicu koju već Benac ističe: Možemo gotovo sa punom sigurnošću tvrditi da je dolina Sane prvi put nastanjena u postneolitskom periodu od nosilaca vučedolske kulture60, dolazi u pitanje Benčeva tvrdnja da se u fazi V/1 gradine Zecovi radi o neolitskoj tradiciji nastanjivanja, jer su nosioci vučedolske kulture već u fazama A i B gradili nadzemne kuće, bez sumnje i u fazi C, pa nema razloga da ih ne grade i u novoosvojenom prostoru. Benčeva konstatacija još više može doći u pitanje ako se uzme u obzir činjenica da su u čitavom sklopu jama utvrđena samo dva građevinska detalja: ostatak pletera i lijepa uz unutarnji rub jame i jamice od stupova oko jame M.61 I to je sve što imamo od raspoloživih podataka iz ove građevne faze. Za fazu V/2 Benac konstatuje da su kuće, koje su se sastojale iz samo jedne prostorije, izgrađene na površini zemlje: one imaju lahku konstrukciju od poredanih kolaca ili pletera i tanak oblijep ilovače, dok su im podnice izrađivane od naboja žute ilovače ili crveno pečenog lijepa.62 Prema Bencu, kvadrat X je bio građevinski centar ove faze, tu je pronađena kuća sa podnicom i četvrtastim ognjištem te je vjerovatno imala centralni položaj u naselju. Iznad toga, tu je pronađen i sistem od pet ognjišta te on predstavlja najgušći skup ognjišta na malom prostoru. Na ovim dubinama kvadrata X je pronađeno i najviše alata od kamena kao i bogati keramički nalazi vučedolske kulture. Prema tome, Benac je konstatovao da je na tom mjestu bilo sjedište nekog starješine u naselju, koje se tokom vremena više puta obnavljalo, a samim tim moglo je na istom mjestu biti i kultno središte naselja.63 U pećini Hrustovači pronađen je veći broj ognjišta od kojih je najljepše ono iz srednjeg sloja (sloj koji pripada vučedolskoj kulturi), ognjište ima dimenzije 2,1x1,4 m, oblijepljeno je ilovačom sa uglačanom površinom.64 Pored ovog ognjišta, pronađena su još dva iz srednjeg sloja. Ovo bi moglo ukazivati da je Hrustovača bila stalnije naselje nosilaca hrustovačkog tipa vučedolske kulture, posebno ako se ima u vidu činjenica da je oko ognjišta pronađenog na 58 59 60 61 62 63 64

Benac, 1959, Ibidem, 16. Benac, 1964, Benac, 1959, Ibidem, 20. Ibidem, 22. Benac, 1948,

15 136. 16. 9.

12

dubini od 1,3 m pronađeno mnoštvo garotine i pepela, što je znak da je na njemu duže vremena ložena vatra.65 Kada

govorimo

zapadnobosanskog

tipa

o vučedolske

keramici kulture,

potrebno je istaći da je ova keramika, za razliku od keramike južnobosanskog tipa, daleko bolje poznata i

istražena.

Od

oblika

ukrašene

keramike

zastupljene su razne varijacije bikoničnih zdjela sa izvijenim obodom i naglašenim ramenom, amfore

Slika 8: Zdjela hrustovačkog tipa (po Benac 1984)

sa širokim cilindričnim vratom i dvije tunelaste drške na ramenu, terine, pehari sa trakastom drškom koja spaja obod sa ramenom, konične zdjele, šolje sa zaravnjenim obodom, konične vaze na nozi u obliku šape, cilindrični sudovi s proširenim gornjim i donjim dijelom te trougaoni privjesci.66 Pored

ove

fine

keramike,

zastupljena je i gruba keramika čiji oblici oponašaju oblike finih posuda, ali ipak postoje i određene forme karakteristične samo za grubu keramiku; to su: trbušasti sudovi sa uskim cilindričnim vratom, pehari sa višim i nižim cilindričnim Slika 9: Posude hrustovačkog tipa (po Benac 1984)

vratom, razne šolje, minijaturne posude, posude na zvonolikoj nozi sa ovalnim otvorima

(zastupljene

samo

u

Hrustovači).67 Tehnike ukrašavanja na keramici su standardne tehnike zastupljene općenito u vučedolskoj kulturi. Motivi su izvođeni tehnikama duboreza, žigosanja, brazdastog urezivanja, udubljivanja i običnog urezivanja uz primjenu inkrustacije kojom se popunjavao prostor nastao nekom od prethodno navedenih tehnika. Najizrazitiji su motivi izvedeni tehnikom duboreza pri čemu se izvode kombinacije trouglova, rombova, kvadrata, krstova i sl. dok se tehnikom žigosanja izvode redovi trouglova i malih kružića.68 65

Ibidem Benac, 1964, 137. 67 Benac, 1964, 137. 68 Ibidem 66

13

Što se tiče nalaza od kamena, u Hrustovači su pronađene sjekire sa rupom za nasad držala, kao i jedna sjekira čije je sječivo duže i vitkije a prema donjem kraju se širi; za ovu sjekiru Benac smatra da je imala metaloidnu formu, tj. da su prema njoj nastali prvi metalni oblici.69 Pored toga, na ovom lokalitetu su pronađeni jedan primjerak Slika 10: Keramički proizvodi hrustovačkog tipa (po Dimitrijević 1979)

kamene

strugalice,

fragmentovani kameni predmet koji je najvjerovatnije služio kao amulet, zatim brusilice od kamena i kamena tucala,

kao i kameni žrvnjevi.70 Na Zecovima su pronađeni kremeni nožići, kameni brus, brus od pješćara te piramidalni privjesak.71 Da bi se razumio način života i ekonomija nosilaca hrustovačkog tipa poslužio je i čitav sloj ugljenisanog ječma u Hrustovači, koji je pronađen i prilikom iskopavanja 1939. godine. To implicira na zaključak da su se stanovnici ovog kraja, ili bar ovog lokaliteta, bavili zemljoradnjom vjerovatno u onolikoj mjeri koliko im je bilo potrebno da se prehrani njihova zajednica. Još je u svom radu iz 1980. Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini (Neka nova razmatranja) A. Benac naveo još par lokaliteta na kojima je utvrđeno postojanje vučedolske keramike, a to su Bosanska Kostajnica i Vis kod Modrana, mada je ostalo nejasno kako su u Vis dospjele dvije vučedolske terine.72 Brunislav Marijanović pri tome dodaje još nekoliko novih lokaliteta vučedolske kulture u Bosni, to su Zemunica u Radosavskoj73 te Kastel u Banjoj Luci74. JUŽNOBOSANSKI ILI DEBELO BRDO TIP VUČEDOLSKE KULTURE

69 70 71 72 73 74

Benac, 1948, 10. Ibidem Benac, 1959, 30. Benac, 1980, 18. Marijanović, 2003, 193. Ibidem, 195.

14

Južnobosanski ili Debelo brdo tip vučedolske kulture, kao što i samo ime govori, bio je zastupljen na područjima južne Bosne, tačnije u južnim regionima srednje Bosne, napose u Sarajevu i njegovoj okolini - u porječju gornjeg toka rijeke Bosne i njenih najjužnijih pritoka.75 U početku je vrlo bitno naglasiti kako su lokaliteti ovog tipa vučedolske kulture u BiH znatno manje istraživani u odnosu na lokalitete zapadnobosanskog tipa vučedolske kulture. Jedino su na Gradini kod Alihodža, Crkvini kod Turbeta i Debelom brdu vršena izvijesna istraživanja, dok su na ostalim lokalitetima pronađeni nalazi rezultat rekognosciranja i slučajnih pronalazaka.76 Na osnovu rezultata istraživanja, konstatovano je sedam nalazišta ovog tipa: Debelo brdo kod Sarajeva, Fortica na Bakijama u Sarajevu, Gradac kod Homolja, Gradac u Lepenici (kod Fojnice), Gradina kod Alihodža u dolini Bile, Gradac kod Toplice (nedaleko od Kreševa) i Gradac u Kotorcu.77 Pri tome treba dodati i lokalitet Biograd na kome je, na osnovu keramike,

Slika 11: Fragmenti keramike južnobosanskog tipa (po Dimitrijević 1979)

utvrđen južnobosanski tip vučedolske kulture.78 Već prema nazivima lokaliteta, može se zaključiti kako su sva navedena naselja gradinskog tipa, što i odgovara geografskim prilikama ovog regiona ali i načinu stanovanja eneolitskih populacija. O načinu stanovanja nosilaca ovog tipa vučedolske kulture je teško govoriti obzirom na neadekvatnu istraženost i na činjenicu da se ni na jednom od ovih lokaliteta nije vršilo sistematsko iskopavanje. Jedino pravo naselje, sa izvijesnim dužim životom, bila je Gradina kod Alihodža gdje su na iskopanom prostoru od 13x8m ustanovljeni ostaci od šest kućišta koje predstavljaju okrugle ili ovalne jame ukopane svega 20 cm u zemlju i koje su uz rubove sadržavale mnoštvo lijepa i izgoretine.79 Međutim, konstataciju da se radi o nastambama 75

Dimitrijević, 1979, 309. Benac, 1964, 139. 77 Ibidem 78 Marijanović, 2003, 73. 79 Benac, 1964, 139. 76

15

nositelja vučedolske kulture bi ipak trebalo uzeti sa rezervom, obzirom da su u tih šest kućišta pronađeni ostaci butmirske i badenske keramike, ali ne i vučedolske. 80 Vučedolska keramika, zajedno sa badenskom, se javlja tek u sloju iznad kućišta.81

Slika 12: Fragmenti keramike južnobosanskog tipa (po Dimitrijević 1979)

Za razliku od načina stanovanja, keramički materijal južnobosanskog tipa nam je poznatiji. Već na početku, potrebno je istaći da se keramički oblici znatno razlikuju od onih u ostalim varijantama vučedolske kulture te da najveći dio prepoznatljivih formi pokazuje izrazitu sklonost ka trbušastoj profilaciji.82 Od oblika pojavljuju se manje amfore sa cilindričnim, napolje izvijenim vratom, trbušasti lonci s niskim cilindričnim vratom, piriformne vaze, terine i vrčevi na kojima je izvedena ornamentika također jednostavnija za razliku od keramike hrustovačkog tipa, među ornamentima

Slika 13: Figurica s Debelog brda (po Dimitrijević 1979)

dominiraju koncentrični rombovi i kvadrati izvedeni Furchenstich tehnikom i tehnikom udubljivanja, zatim redovi žigosanih trouglova na vratu i ramenu amforica.83 Na Debelom brdu je pronađen i čitav niz keramičkih kalupa za izlijevanje bakarnih predmeta, međutim to će biti posebno obrađeno u dijelu o metalurškoj djelatnosti vučedolske kulture u BiH. Kao što je već konstatovano, nosioci hrustovačkog tipa vučedolske kulture se nisu eksponirali kao kreatori plastike; do sada nije okrivena nijedna plastična figurica. Za razliku od hrustovačkog tipa, u južnobosanskom tipu to nije slučaj. Naime, na Debelom brdu je pronađena jedna statueta koja dosta podsjeća na lasinjsku statuetu iz Ašikovaca.84 80

Marijanović, 2003, 180. Ibidem 82 Dimitrijević, 1979, 309. 83 Benac, 1964, 140. 84 Dimitrijević, 1979, 310. 81

16

Obzirom na nedovoljnu istraženost navedenih lokaliteta, očekuje se da će se u budućnosti vršiti sistematska istraživanja koja će nam dovoljno rasvijetliti određene segmente života nositelja ovog tipa vučedolske kulture.

VUČEDOLSKA KULTURA U HERCEGOVINI

Na

području

Hercegovine otkriveno je do sada

četrnaest eneolitičkih

lokaliteta, a naročito važni jesu Varvara na vrelu Rame, koju je istraživao B. Čović, te Ravlića pećina- na osnovu arheoloških nalaza sa ovog lokaliteta utvrđena je genetska povezanost Slika 14: Eneolitički lokaliteti u Hercegovini (po Marijanović 2003)

cetinske

vučedolske kulture,

i

mada

Marijanović navodi da se u slojevima eneolitika, tačnije

slojevima II i IIIA radi o tzv. jadranskom tipu ljubljanske kulture, koja jeste genetski povezana sa vučedolskom kulturom. Pored ova dva lokaliteta, Marijanović navodi još njih dvanaest: Zelena pećina, Guvnine, Badanj, Džakulina glavica, Lazaruša, Gornje Banje, Jejinovača, Hateljska pećina, Leskova glavica, Orah, Manastirska pećina, Pećina Greben.85 U lokalitete srednjojadranskog tipa ljubljanske kulture, kako ga je definirao Govedarica86, spadaju Ravlića pećina (sloj IIIa), Zelena pećina, pećina Gudnja, Hateljska pećina, gradina Guvnine i gradina Džakulina glavica87 te najmlađi nalazi iz sloja A1 gradine u Varvari88.

85 86 87 88

Marijanović, 2003, 249. Govedarica, 1989, 94. Ibidem, 96. Ibidem, 97.

17

Na

osnovu

prethodno

istraživanja

navedenih

Marijanović

lokaliteta,

zaključuje

kako

neolitički supstrat u Hercegovini predstavlja hvarsko-lisičićka kultura, što je već konstatovao i B. Čović na lokalitetu Varvara na vrelu Rame (Varvara

A1)

činjenicom

da

keramika vrste 1 i vrste 2 pripada neolitu, Međutim,

tj.

kulturi.89

lisičićkoj ono

što

je

bitno

napomenuti jeste činjenica da se na ovom lokalitetu u sloju A1 miješaju tri

komponente

-

elementi

retardiranog lisičićkog tipa, elementi autohtonog jadranskog eneolita i elementi unutarbalkanskog

podunavsko tipa.90

Ovu

činjenicu navodi i Marijanović kada spominje lokalitete kao što su Slika 15: Fragmenti keramike sa Varvare - sloj A1 (po Čović 1978)

Ravlića pećina91, Hateljska pećina92 itd. U svom izlaganju o eneolitu u Bosni i Hercegovini, Alojz Benac

smatra da se u kasnom eneolitu pojavljuju nosioci vučedolskog stila - tačnije jadranska varijanta vučedolske kulture ili ljubljanska kultura, dok je dolina Rame bila prelazni region gdje su se susretali i jedni i drugi uticaji što je vidljivo i na samom lokalitetu Varvara. 93 Mada je ljubljanska kultura genetski vezana za vučedolsku, to je ipak jasno definisana kulturna manifestacija čije bi razmatranje izašlo iz okvira teme ovoga rada. METALURŠKA DJELATNOST VUČEDOLSKE KULTURE U BiH

89 90 91 92 93

Čović, 1978, 16-17. Ibidem, 27. Marijanović, 2003, 31. Ibidem, 33. Benac, 1980, 25.

18

Mada nosioci vučedolske kulture nisu bili ti koji su prvi poznavali i upotrebljavali bakar, ipak bitno je posebno istaći da su njeni nositelji bili oni koji su u dobroj mjeri razvili metaluršku djelatnost. To je osobito vidljivo u kasnoj fazi vučedolske kulture, odnosno fazi njene podvojenosti. Naime, velika ekspanzija ove kulture se desila upravo na prelazu i u posljednjoj njenoj fazi. Međutim, ono što je još bitnije naglasiti, jeste da se njeni nositelji pomjeraju upravo u one oblasti u kojima postoje ležišta bakarne rudače, kao npr. prema području srednjoevropskog rudogorja gdje se formiraju Mako i Nyriseg tip ili pak prema Bosni i Hercegovini - i to upravo u one dijelove gdje su se nalazila ležišta metalne rude. Već je konstatovano da Bosna i Hercegovina obiluje bakrenom rudom, pogotovo halkopiritom i sinjavcem, a ta njena rudna područja se mogu podijeliti u tri zone: 1. Zapadna Bosna - između Vrbasa i Une, područje Sane i Japre kod Blagaja i Ljubije i

na Kozari kod Kozarca; 2. Srednjobosansko rudogorje - između Vrbasa, Lašve i Krivaje, gornjeg toka Neretve i

njihovih pritoka; 3. Podrinje - na jugoistočnoj granici Bosne sinjavaca se nalazi kod Foče, Čajnića,

Ustiprače i Rogatice (Jabuka i Odžak) te Uvca, Vardišta i Srebrenice.94 Prvi autor koji zaokružuje pregled metalurške djelatnosti vučedolske kulture na području Bosne i Hercegovine bio je Borivoj Čović. Naime u svom članku Metalurška djelatnost vučedolske grupe u Bosni on obrađuje sve nalaze vezane za metalurgiju ove kulture na području Bosne. Međutim, prije nego što se spomenu nalazi koji konkretno govore o metalurškoj djelatnosti, valja spomenuti da su se i prije metalnih formi pojedinih sjekira, pojavljivale i takve forme rađene u kamenu. Takav primjer nam pruža pećina Hrustovača u kojoj su pronađena dva kamena čekića koji imaju neku metaloidnu formu a koja bi odgovarala bakarnim sjekirama sa cilindričnom rupom za nasađivanje.95 Na području Bosne i Hercegovine pronađen je i veliki broj kalupa za izlivanje različitih metalnih predmeta

na četiri lokaliteta od ukupno pet

istraživanih i to: Zecovi, Debelo brdo, Alihodže, Velika gradina u Varvari.96 Na gradini Zecovi pronađeni su: dio kalupa za izlivanje jednostavnih trapezastih bakrenih 94 95 96

Durman, 1983, 9-10. Benac, 1964, 139. Durman, 1983, 32.

Slika 17: Kalup za 19 izlijevanje sjekira s cilindričnom rupom za Slika 16: Keramički završeci mijeha sa Zecovanasad (po Čović 1976) držala s Debelog

sjekira,

zatim

veći

dio

kalupa

za

i zlivanje dlijeta ili klinova te keramički završetak (sopalj) mijeha (ili lijevak za ulivanje rastaljenog metala u kalup).97 S Debelog brda su neki nalazi bili objavljeni već u izvještajima Fiale, dok je kasnijim istraživanjima spoznaja o metalurgiji na Debelom brdu upotpunjena još većom količinom, ali i vrstom nalaza. Ovdje je najbitnije da se izdvoje polovica kalupa za livanje bakrenih sjekira s dugom cilindričnom ušicom, kalup za izlivanje bodeža, dio kalupa za izlivanje igala te keramički sopalj mijeha ili lijevak za ulivanje rastaljenog metala u kalup.98 Kalupi za livanje bakrenih sjekira s dugom cilindričnom ušicom su pronađeni i na gradini iznad Alihodža, kao i kalupi za izlivanje trapezastih sjekira.99 Gradina Varvara je također jedan od lokaliteta na kojem je pronađen metalurški pribor. Naime, nađena su tri kalupa izrađenih od gline, ali veoma oštećeni; za samo za jedan je moguće pretpostaviti da je služio za izlivanje tankih bakrenih šipki,100uz to pronađen je i jedan čitav šuplji keramički predmet, vjerovatno sopalj ljevačkog mijeha.101 Pored navedenih kalupa, pronađeno je i nekoliko ulomaka bruseva od sitnozrnog pješćara, od toga je jedan sa žlijebom.102 Pored keramičkih nalaza koji su pronađeni u naseljima nosilaca vučedolske kulture, potrebno je istaknuti činjenicu da su na području Bosne i Hercegovine pronađene ostave bakrenih predmeta koji se sigurno mogu pripisati vučedolskoj kulturi. Takvih ostava je 97

Čović, 1976, 106. Ibidem, 109. 99 Čović, 1976, 111. 100 Čović, 1978, 26. 101 Ibidem 102 Ibidem 98

20 Slika 18: Kalup za izlijevanje trapezastih sjekira sa Zecova (po

pronađeno četiri. Najveća je ostava Griča u kojoj je pronađeno 35 bakrenih predmeta i to je ujedno najveća ostava vučedolske kulture na području Bosne i Hercegovine. U ostavi, koja je otkrivena 1905., pronađeno je jedanaest sjekira s cilindričnim produžetkom za nasad drške i 24 plosnate sjekire bez rupe za nasad držala.103 Godinu dana kasnije, 1906. godine, pronađena je još jedna ostava sa devet sjekira sa cilindričnim produžetkom za nasad drške u neposrednoj blizini sela Kozarac uz put koji vodi prema planini Kozari; ostava se nalazila u posudi koja je prilikom otkrića razbijena.104 Na osnovu samo ove dvije ostave, može se primijetiti da se u ostave prilažu samo sjekire, kao što je to slučaj i sa ostavom u Lohinji iz koje nije poznat tačan broj nalaza. Sačuvala su se samo dva predmeta, i to dvije sjekire, jedna sjekira sa cilindričnom rupom za nasad držala i jedna plosnata lepezasta sjekira kojoj nedostaje dio drške a i krajevi sječiva su joj oštećeni.105 Iz još jedne ostave, otkrivene nedaleko od Gračanice u selu Vranovići, uspjelo se sačuvati ukupno 16 predmeta: 12 plosnatih lepezastih sjekira te 4 sjekire sa cilindričnom rupom za nasad držala.106 I ova ostava potvrđuje činjenicu da se u ostave prilaže tačno određena vrsta metalnih predmeta što bi moglo upućivati nesumnjivo na votivni karakter tih ostava.

NAČIN SAHRANJIVANJA NOSILACA VUČEDOLSKE KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI

Kao što je već u uvodnom dijelu o vučedolskoj kulturi rečeno, u dosadašnjim istraživanjima je otkriven veoma mali broj grobova nosilaca vučedolske kulture. Izuzetak čine grobnice, koje bi,po načinu pokopa i po količini priloga, već mogle predstavljati određeni vid kneževskih grobnica. Međutim, običnih grobova-da ih se tako nazove, nema. Da li je manjak 103 104 105 106

Durman, 1983, 40. Ibidem, 41. Ibidem Durman, 1983, 41

21

podataka o načinu sahranjivanja nosilaca ove kulture možda rezultat incineracije, još uvijek ostaje da se istraži. U Bosni i Hercegovini nije do sada pronađen niti jedan grob nosilaca vučedolske kulture.

KULTURNO-HRONOLOŠKI ODNOSI VUČEDOLSKE KULTURE SA OSTALIM ENEOLITIČKIM KULTURAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Kao što Brunislav Marijanović navodi, neosporna je činjenica da cjelinu eneolitika u Bosni najpotpunije određuju lasinjska, badenska, kostolačka i vučedolska kultura, za koje se, na osnovu dosadašnjih istraživanja, može sa sigurnošću reći da se ne mogu primarno vezati za bosanski prostor.107 Takvo mišljenje iznosi i Benac kada govori o zapadnobosanskoj varijanti vučedolske kulture: Očito je da vučedolska kultura u dolini Sane nije nastala na licu mjesta, jer u ovoj dolini (kao i u susjednim dijelovima zapadne Bosne) nije ustanovljena nikakva kasnoneolitska grupa. Zato će biti sasvim vjerovatno da je ovdje izvršen jedan pokret nosilaca vučedolske kulture iz Slavonije i da su oni zaposjeli ovu privlačnu riječnu dolinu. U tom slučaju geneza vučedolske kulture u dolini Sane je djelimično identična sa genezom te kulture u Slavoniji.108 Prema rasporedu nalazišta vučedolske kulture, moguće je zaključiti da su njeni nosioci prodrli u Bosnu dolinom Vrbasa prodrijevši i u južne dijelove centralne Bosne, a iz tih južnih dijelova su vjerovatno dospjeli i do Varvare. Nalazi vučedolske kulture u Zelenoj pećini su vjerovatno rezultat prodora sa juga.109 Kada je riječ o južnobosanskoj varijanti vučedolske kulture, na lokalitetima Alihodže i Crkvine kod Turbeta su ustanovljena dva horizonta: mlađi pripada vučedolskoj kulturi, i to kao konzistentnoj pojavi, a koji nadslojava stariji horizont u kojem je utvrđeno supostojanje butmirskih i badenskih elemenata.110 Obzirom da u Bosni i Hercegovini ne postoji lokalitet na kojem su u vertikalnom slijedu zastupljene sve četiri eneolitičke pojave111, teže je odrediti hronološki slijed tih kultura. Na osnovu podataka s nalazišta Vis-Modran u kojem su u sloju kostolačke kulture pronađene i 107 108 109 110 111

Marijanović, 2003, 213. Benac, 1964, 144. Benac, 1980, 19. Marijanović, 2003, 215. Ibidem, 213-214.

22

dvije zdjele vučedolske kulture, slijedi da su one djelomično paralelne.112 A kada se uzme u obzir činjenica da je na lokalitetu Kastel kod Banje Luke potvrđen horizont vučedolske kulture koji nadslojava badenski113, slijedi zaključak da je vučedolska kultura mlađa od badenske, a da je badenska djelomično paralelna sa butmirskom, uzimajući u obzir podatke sa Alihodža i Crkvina kod Turbeta. Ako se uzme u obzir činjenica da je iznad lasinjskog sloja u Zemunici postojao i sloj vučedolske kulture, onda proizlazi da su kostolačka i vučedolska kultura djelomice paralelne, a obje su mlađe od lasinjske.114 Što se tiče Hercegovine, tamo je situacija u eneolitsko doba bila nešto drugačija. Nema tragova lasinjske, badenske i kostolačke kulture. Mjesto toga, u ovoj oblasti se može pratiti jedan kulturni stratum sa kaneliranom keramikom, koji – vjerovatno - zaprema period života ove tri eneolitske kulture. Tek iza toga pojavljuju se nosioci vučedolskog stila (jadranska varijanta vučedolske kulture ili ljubljanska kultura) i vrlo pokretni nosioci vrpčaste (Schnur) keramike.115

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Na osnovu svega iznesenog, može se zaključiti da su nosioci vučedolske kulture prodrli u Bosnu u stupnju B2 dolinom Vrbasa te da su tom rutom vjerovatno stigli i do Varvare u dolini Rame. Pri tome, naročito su zaposjeli prostore zapadne Bosne i južne dijelove centralne Bosne, formirajući tako dva regionalna tipa vučedolske kulture - zapadnobosanski i južnobosanski. Za razliku od Bosne, na području Hercegovine, dolazi do prodora sa juga od strane nosilaca ljubljanske kulture. Naročito je važno istaći činjenicu da je Bosna i Hercegovina iznimno bogata rudama te je vjerovatno zbog toga i došlo do prodora u ovaj prostor. Broj kalupa za izlivanje bakarnih predmeta te ostave ukazuju na taj zaključak. Kada je riječ o genezi zapadnobosankog tipa, treba se imati na umu da zapadna Bosna nije prethodno bila nastanjena neolitičkim populacijama, te da je geneza zapadnobosanskog tipa usko povezana sa genezom vučedolske kulture u njenom jezgru, tj. u slavonsko -sremskom 112 113 114 115

Ibidem, 215. Ibidem, 216. Ibidem, 215. Benac, 1980, 25.

23

području. Za razliku od zapadnobosanskog tipa, moguće je da su u formiranju južnobosanskog tipa imale ulogu i kasnoneolitičke i druge eneolitičke manifestacije koje su zapremale ovaj prostor. Imajući u vidu rezultate istraživanja i odnose ova dva regionalna tipa sa ostalim eneolitičkim kulturama u Bosni i Hercegovini, dolazi se do zaključka da je vučedolska kultura kulturna manifestacija koja je obilježila kasni eneolitik ovog prostora.

LITERATURA

1. Benac, Alojz 1948: Završna istraživanja u pećini Hrustovači, GZM - sveska III,

Sarajevo 2. Benac, Alojz 1956: Prahistorijska gradina Zecovi kod Prijedora, GZM - sveska XI,

Sarajevo 3. Benac, Alojz 1959: Slavonska i ilirska kultura na prehistorijskoj gradini Zecovi kod

Prijedora, GZM - sveska XIV, Sarajevo 4. Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu,

Sarajevo 5. Benac, Alojz 1980: Eneolitsko doba u BiH (Neka nova razmatranja), GZM - sveska

XXXIV, Sarajevo 24

6. Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja. U: Popadić M. (Ur.).

Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, 72 - 87. 7. Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u Bosni, Godišnjak

ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11, Sarajevo 8. Čović, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg

bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo 9. Durman, Aleksandar 1983: Metalurgija vučedolskog kulturnog kompleksa, Zagreb 10.Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, 267-343. 11.Fiala, Franjo 1894: Jedna preistorička naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva, GZM

- sveska I, Sarajevo 12.Govedarica, Blagoje 1989: Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana,

ANUBIH knj. 48, Centar za balkanološka ispitivanja knj.7, Sarajevo 13.Marijanović, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitičke kulture u BiH, Mostar 14.Težak-Gregl, Tihomila 1998, Vučedolska kultura.

U: Dimitrijević, Težak-Gregl,

Majnarić-Pandžić; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I. Zagreb, 131150.

POPIS SLIKA

1. Slika 1 preuzeta od Težak-Gregl, Tihomila 1998, Vučedolska kultura. U: Dimitrijević,

Težak-Gregl, Majnarić-Pandžić; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I. Zagreb, str. 134.

25

2. Slika 2 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXVII, 1 3. Slika 3 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXIX, 1 4. Slika 4 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXXI, 8 5. Slika 5 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXXIV, 5 6. Slika 6 preuzeta od Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u

sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo, str. 145 7. Slika 7 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja. U:

Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 78. 8. Slika 8 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja. U:

Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 83. 9. Slika 9 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opća razmatranja. U:

Popadić M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 84. 10. Slika 10 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXXVI, 5, 6, 7, 8, 9 11. Slika 11 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXXVII, 7, 8, 9

26

12. Slika 12 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXXVII, 10, 11 13. Slika 13 preuzeta od Dimitrijević, Stojan 1979, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, T. XXXVII, 12 14.Slika 14 preuzeta od Marijanović, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitičke kulture u BiH,

Mostar, str. 249 15.Slika 15 preuzeta od Čović, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi

eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo, T. XII, 1, 2, 3, 4, 5 16.Slika 16 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u

Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11, Sarajevo, T. I, 3 17.Slika 17 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u

Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11, Sarajevo, T. II, 1 18.Slika 18 preuzeta od Čović, Borivoj 1976: Metalurška djelatnost vučedolske grupe u

Bosni, Godišnjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 11, Sarajevo, T. I, 1

27