vodič za preživljavanje u školi (majda rijavec, dubravka miljkovic)

vodič za preživljavanje u školi Majda Rijavec Dubravka Miljkovic

Sadržaj PREDGOVOR _________ PRIJE NEGO POČNEŠ UČITI Što je učenje Napravi plan Učim u zadnji čas Kako koristiš svoje vrijeme A kako ga gubiš Napravi plan Drži se plana Poboljšaj koncentraciju Kako povedati koncentraciju Otkrij svoj stil učenja Stoje stil učenja Iskoristi svoj stil učenja Poboljšaj nerazvijene stilove učenja kako učiti manje, a znati više Kako pristupiti tekstu Kako praviti bilješke

7 11 13 19 19 19 20 21 27 32 33 45 45 49 52 55 57 62 Kako pisati sastavke Sastavak od pet odlomaka Još neki savjeti za dobar sastavak Kako slušati na satu Mudrost pamdenja Kako radi pamdenje Zaboravljanje

Kako poboljšati pamdenje KAKO SE MOTIVIRATI Meni se nikad ne uči Toga ima puno Pa ne mogu stalno učiti Ionako du dobiti lošu ocjenu Dosadno mije učiti sam To mi ionako nikad nede trebati Nisam karakter KAKO SMANJITI STRAH OD ISPITIVANJA Pripremi se Sto za vrijeme testiranja 67 67 69 80 82 83 86 91 _102 104 105 _106 _107 111 113 115 117 JOS NEKE ISTINE 0 ŽIVOTU I UČENJU Trud je važniji od pameti Budi uporan - odustati je lako Znanje je važnije od ocjena Kako uspjeti ili kako izbjedi neuspjeh Usporeðuj se sa samim sobom a ne s drugima Optimisti su u prednosti PROFESORI I STO S NJIMA

Profesora raznih vrsta Kako profesori ocjenjuju Tipovi profesora prema načinu ispitivanja Kako riješiti probleme s profesorima PAMETNA UPOTREBA RODITEUA Svakodnevne razmirice Što ako imaš težih problema STO CES BITI KAD ODRASTES U ČEMU SAM DOBAR Koje vrste sposobnosti postoje Što učiniti sa svojim sposobnostima LITERATURA PREPORUKE ZA ČITANJE 121 123 127 128 131 134 _135 _137 139 _144 _149 150 157 159 165 171

181 183 193 _203 205 PREDGOVOR lako sam pojam preživljavanje zvuči pomalo katastrofično i možda izaziva slike izvlačenja preživjelih ispod ruševina zgrade (škole?) poslije potresa ili pak slike skupljanja preživjelih brodolomaca koji su danima plutali na ostacima brodskoga klavira - preživljavanje u školi ipak uglavnom nema taj karakter. U školi je više toga nad čime možeš imati kontrolu - samo ako hodeš. A usput se možeš i zabaviti. Mi ti, evo, nudimo vesla. Možda de te razočarati poruka ove knjige da nema lakšeg načina nego ipak moraš veslati, no s druge strane, trebala bi te ohrabriti činjenica da prava količina dobro usmjerenoga truda, sigurno donosi rezultate. Čitanje (ni)je neophodno Neka je žena, koristedi upute, satima pokušavala sastaviti zamršen aparat što ga je nedavno kupila. Najzad je odustala od sklapanja i na kuhinjskom stolu ostavila njegove dijelove. Možete zamisliti njezino iznenaðenje kad se uvečer vratila kudi i otkrila da je njezina nepismena kudna pomodnica sklopila aparat i da on savršeno radi. - Pa kako si to uspjela?! - uzviknula je

- Gospoðo, kad čovjek ne zna čitati, prisiljen je upotrijebiti pamet - bio je odgovor Možda čitanje nekad doista nije neophodno da bi se pokazala pamet, ali u kombinaciji s pameti može dati sjajne rezultate. Ako si ved došao ili došla dovde (to on i ona demo malo izmjenjivati), na dobrom si putu. Što deš sve na njemu nadi, a čemu je bolje ne nadati se? E, ne pomisliš li nekad kako je čudno da pri kupovini bilo čega, hlača, majice, CD-a, juhe u vredici, složenije stvari da i ne spominjemo, dobiješ uz njih i uputstvo za korištenje i održavanje: peri na 300°C; ne centrifugiraj; ne drži na suncu; da se ne zgruda, razmuti u mlakoj vodi... A za vlastiti mozak, taj najsloženiji dio poznatog nam svemira, nemamo baš nikakvo uputstvo o tome kako od njega dobiti najviše - u školi, ali i šire. Kako da nam se ne zgruda i ne izblijedi? (Držanje glave u hladu uopde nije efikasno.) Dakle, najprije možeš otkriti tajne učenja i pamdenja. One se temelje na radu mozga. Ima tu još puno nepoznanica, ali poznato je da ne iskorištavamo ni ono što bismo mogli. Zato bi moto ove knjige mogao biti: uči malo - nauči puno. S time je u skladu i poglavlje o profesorima (kako od njih dobiti najviše), a i ono o roditeljima (kako ih pametno koristiti). U zadnjem dijelu možeš doznati o različitim vrstama sposobnosti, njihovom razvijanju i svojem osobnom razvoju. Nedemo razočarati ni one koji bi imali dobre ocjene, čak i znanje, ali im se baš ne uči.

Imamo na tu temu par divnih ideja iz znanstvenofantastičnih priča. I napomena za kraj: neke stvari možda jesu napisane šaljivo, ali naš je savjet: shvati ih vrlo ozbiljno. prije nego počneš učiti 10 STO JE UČENJE Naučiti kako učiti je najvažnija životna vještina. Tony Buzan Ponekad studentima držimo predavanje na temu Kako uspješnije učiti. I svaki put neizostavno čujemo komentare tipa Što nam netko ovo nije rekao kad smo išli u osnovnu školu? Pa ako ni tebi nitko nikad nije govorio o tome kako se uspješnije uči - to imaš šansu pročitati u nastavku ove knjižice. Učenje nije jedna aktivnost, nego se sastoji od više njih. To su: - prikupljanje informacija - nove informacije možemo čuti od profesora u razredu ili pročitati u udžbeniku. No to nisu jedini izvori znanja. Nove informacije možemo dobiti i na radiju ili TV, na internetu, u novinama i časopisima, od prijatelja i roditelja. - bilježenje informacija - informacije koje smo dobili moramo nekako zabilježiti jer de nam inače iz glave jednostavno vrlo brzo ispariti. - organizacija informacija - kako informacije dobivamo iz različitih izvora, na različit način i u različito vrijeme moramo ih

na neki način organizirati tako da nam bude jasno o čemu se radi. - razumijevanje informacija - sve informacije koje smo dobili, zabilježili i organizirali moramo razumjeti, moraju za nas imati smisla. Ako nešto naučimo površno, modi demo ispričati glavne činjenice (primjerice gdje i kada se bitka dogodila) ali ako zaista razumijemo to što smo naučili, modi demo shvatiti značenje informacije (primjerice da je bitka bila prekretnica u tom ratu). 12 13 Što ti je razumijevanje! Srijeda, 30. lipnja Stara je navalila da se odselimo odavde, da prodamo kudu u kojoj sam proveo cijeli život! Kaže da de nam trebati više mjesta "za bebu". Kako može biti tako blesava? Bebe zauzimaju sasvim malo mjesta! Jedva da imaju pola metra. Sue Tovvnsend, Novi jadi Adriana Molea23 - pamdenje - od svega ovoga što smo naveli nede biti velike koristi ako ništa ne zapamtimo! Dakle, moramo odabrati ono stoje najvažnije i svjesno odlučiti da demo to zapamtiti. - korištenje - sve što smo naučili moramo modi i upotrijebiti. Moramo to znati objasniti, riješiti problem, pisati o tome ili raspravljati s nekim. Da bismo postali uspješni u učenju, moramo: - željeti razviti vještine koje su potrebne za uspješno učenje

- vježbati, vježbati, vježbati Ništa što želimo ostvariti ne dogaða se preko nodi. Za sve je potrebno uložiti trud i vrijeme. To vrijedi i za učenje. Uspješno učenje je vještina kao i sve druge. Ako se budeš trudila razviti je, bit deš sigurno uspješnija nego sada. Sjeti se kako si naučila voziti bicikl. U početku si sigurno nekoliko puta pala. Možda si se udarila i dobila nekoliko modrica. Vjerojatno ti je netko i pomagao - pridržavao ti bicikl i hrabrio te. No, ako si svladala strah i nisi odustala, ako si bila uporna i potrudila se danas vjerojatno voziš bicikl a da i ne razmišljaš o tome. I čudiš se onima koji to ne znaju! Slična je stvar i s tvojom vještinom učenja. Mi demo ti pokazati kako, pomodi ti i malo te ohrabriti, a ako budeš uporna i ne odustaneš, rezultati de biti slični onima kod učenja vožnje bicikla. Ali ako ne želiš razviti svoje vještine učenja, onda ni nedeš. Tu nema neke velike mudrosti. Ali ako želiš - u to moraš uložiti trud i vrijeme. Dok budeš čitala ovu knjigu, vidjet deš da mnoge stvari o kojima pišemo ved znaš, da si ih naučila i usvojila. Ti dijelovi knjige bit de potvrda da to što radiš - radiš dobro. No neke

stvari de ti sigurno biti nove i oko njih se isplati potruditi. Učenje može biti zanimljivo i zabavno, ali i beskrajno naporno i dosadno. Mnoge stvari u životu naučili smo usput, ni ne primjedujudi da ih učimo. Neke su zahtijevale truda, ali smo se pritom dobro zabavljali. Nažalost, školsko učenje nije uvijek ni usputno niti zabavno. Neke stvari su nam dosadne ili teške i dakako da bi njihovo učenje najradije preskočili. Kako to baš nije preporučljivo, jedino što nam preostaje jest poboljšati učenje tako da bude lakše i uspješnije. Dakle, što možemo učiniti? Vjerojatno si ved uočila da uz isti uloženi trud neki učenici nauče više i dobiju bolje ocjene, dok drugima to baš ne uspijeva. Za one prve kažemo da imaju dobro razvijene vještine učenja. Sto znaju vješti i uspješni učenici? - dobro se organizirati - koncentrirati se - aktivno učiti - voditi bilješke - dobro pisati sastavke - brzo i efikasno čitati - uspješno se suočiti sa strahom od ispitivanja Upravo o ovim vještinama govori sljededi dio ove knjige. Što učenike čini sretnima? Ispitali smo par stotina učenika viših razreda osnovne škole o tome što ih čini (ne)sretnima. Prvo mjesto na top listi, bez

ikakve konkurencije, zauzimaju ocjene. Dobre ih ocjene čine sretnima, loše ih ocjene čine nesretnima. Pa to je da plačeš! Ajde da si nesretan zbog globainog zatopljivanja, nuklearnog naoružavanja, gladi u svijetu, izumiranja bijelih tigrova i crvenih žaba, pa čak i zbog ljubavi - patiš jel ne možeš učiniti skoro ništa. Ali biti nesretan zbog nečega stoje skoro potpuno u tvojim rukama?? Ej, čovječe, poduzmi nešto! UPITNIK Procijeni svoje vještine učenja Pročitaj svaku tvrdnju i zaokružiti T ako je tvrdnja za tebe točna, a N ako je netočna. 1. Potrošim više vremena za učenje nego što bih trebao. 2. Prije važnog testa obično učim skoro po cijelu nod. 3. Ako se družim s prijateljima onoliko koliko želim, onda nemam dovoljno vremena za učenje. I obratno, ako učim koliko treba nemam vremena za prijatelje. 4. Obično učim uz uključen radio ili TV. 5. Me mogu dugo sjediti i učiti a da ne postanem umoran i dekoncentriran. 6. Na satu obično ne pazim, nego sanjarim ili čak zadrijemam. 7. Ponekad mi je teško pročitati i razumjeti što sam na satu zapisao. 8. Obično na satu ne zapišem ono što je najvažnije. 9. Nemam običaj pregledavati svoje bilješke s nastave osim neposredno prije ispitivanja ili testa.

10. Kad doðem do kraja poglavlja obično se ne mogu sjetiti što sam pročitao na početku. 11. Nisam u stanju prepoznati stoje u teksu koji čitam najvažnije. 12. Stalno sam u zaostatku s učenjem pa onda obično učim cijelu nod prije testa. 13. Čak i kad dobro naučim, izgubim dosta bodova na testu. T N 14. Uvijek se dobro pripremim, ali kad počne test mozak mi se potpuno blokira. T N 15. Obično ne učim planski nego tek kad se počnem bojati da bi me mogli pitati ili da bi mogao biti nenajavljeni test. T N 16. Kad učim često se izgubim u detaljima i teško mogu odrediti glavne ideje. T N 17. Rijetko mijenjam brzinu čitanja ovisno o težini i poznatosti onoga što čitam T N 18. Cesto poželim da mogu brže čitati. T N 19. Kad profesor podijeli testove, toliko sam uzbuðen da ne mogu početi raditi. T N 20. Obično pišem zadadu nod prije nego je trebam predati. T N 21. Teško mi je svoje misli organizirati i prenijeti na papir. T N Dolje su navedene glavne vještine učenja i pitanja koja se na njih odnose. Izbroji koliko imaš odgovora N za svaku vještinu.

- 3 odgovora N - dobro razvijena vještina - 2 odgovora N - dobro razvijena vještina, ali ima mjesta za.poboljšanje - 0 ili 1 bod - loše razvijena vještina; odmah nešto poduzmi Planiranje- 1,2, 3, 12, 20; Koncentracija - 4, 5, 6, 16; Slušanje i bilježenje- 7, 8,9, 21; Čitanje - 10, 11, 17, 18; Odgovaranje i testovi - 13, 14, 15, 19 NAPRAVI PLAN UČIM U ZADNJI ČAS Kako deš znati za što si sve sposoban ako se ne potrudiš. Mnogi učenici kažu kako ne mogu početi učiti sve dok ih ne uhvati strah od testa ili ispitivanja koje se približava. Neki naravno zbog toga dobiju lošu ocjenu, a neki i s takvim načinom učenja nekako uspiju dobiti dobru ocjenu. No, takvi učenici štete sami sebi. Naime, oni sebi nikad ne daju šansu da doista nešto nauče kako treba i da pokažu što mogu i znaju kad se potrude. Oni nikad ni nede znati za što su sve sposobni i što sve mogu. Želiš li i ti biti ovakav ili ipak želiš sam sebi dati šansu? Učiti možeš stihijski i bez plana, ali ako želiš dobre rezultate svakako moraš naučiti planirati svoje učenje. Dobra upotreba vremena ključ je uspjeha, i to ne samo u školi. Ako ved sada naučiš dobro upravljati svojim vremenom, to de ti sigurno pomodi da i kasnije u životu budeš uspješniji. KAKO KORISTIŠ SVOJE VRIJEME

Da bismo uspješno upravljali svojim vremenom, moramo biti svjesni kako ga koristimo i kako ga gubimo. Za početak ispuni sljededu tablicu, tj. upiši koliko sati tjedno koristiš za pojedine aktivnosti: 18 19 aktivnost škola broj sati tjedno pisanje zadada, učenje pomaganje u kudnim poslovima sport, rekreacija, hobiji spavanje izlasci i druženje s prijateljima opuštanje - čitanje, TV, slušanje glazbe ostalo ukupno 168 Sve gore navedene aktivnosti su u tvom životu važne i za njih bi trebalo nadi vremena. No, tjedan ima samo 168 sati! Ako ne upravljaš dobro svojim vremenom, za mnoge stvari - nedeš imati vremena. A KAKO GA GUBIŠ Najčešdi razlog zašto za važne stvari nemamo vremena je taj što gubimo previše vremena na stvari koje su nevažne. Koje su to stvari? Vedina učenika navodi sljedede:

- gledanje TV - čekanje (u redu, na sastanak s prijateljima) - svakodnevna vožnja u autobusu ili tramvaju - bespotrebno dugi telefonski razgovori - neočekivani posjetitelji - nesposobnost da se kaže ne Kako ti gubiš svoje vrijeme? Kad postaneš svjestan svojih kradljivaca vremena, modi deš im se uspješno suprotstaviti. Evo nekih ideja: - Unaprijed odluči što deš gledati na televiziji. Nemoj sjediti pred ekranom i gledati sve po redu. Ako ti tako i promakne nešto o čemu svi kasnije pričaju, ne brini - reprizirat de se. I - Razmisli možeš li nekako iskoristiti vrijeme koje gubiš čekajudi na nekoga ili nešto, ili vozedi se u tramvaju ili autobusu. Neki učenici nose sa sobom knjigu ili bilješke koje tada čitaju. Pokušaj i ti. Možda deš se iznenaditi kad otkriješ koliko tako možeš pročitati ili naučiti. A to vrijeme bi ionako izgubio. Neki učenici su otkrili da učedi u autobusu ili vlaku dobiju i po desetak sati tjedano. Iskoristi gužvu Što činiš kad zapneš u prometnoj gužvi - u autobusu, tramvaju ili vlaku? Šiziš i uzrujavaš se? Noel Covvard, svjetski poznati književnik, je u takvoj situaciji napisao poznatu pjesmu l'llseeyou again. Možda ti ovo da neku ideju!

- Skrati telefonske razgovore koji ti nisu važni. Nekim ljudima je razgovaranje telefonom stil života i mogli bi to raditi danima. No, to ne znači da to moraš i ti. NAPRAVI PLAN Možda ti učenje trenutno dobro ide i bez planiranja. Ali to ne znači da ništa ne možeš poboljšati. Planiranje ti može pomodi da učiš manje, a naučiš više. Mjesečni plan Imaš li ovaj mjesec neki važan test? Ili neku vedu obavezu poput lektire ili nekog natjecanja. Ako počneš učiti, čitati ili pisati u zadnji čas, vjerojatno je da baš nedeš biti uspješan. Na jedan papirid popisi sve važnije testove i druge obaveze koje te čekaju ovaj mjesec i papirid stavi na vidno mjesto. Tako ti se nede dogoditi da počneš u zadnji čas. Primjer: - 07.05. - najavljeni polugodišnji test iz matematike - 15.05. - predati napisanu lektiru - 16. 05. - referat iz povijesti Ako ti papirid s ovim obavezama svaki dan stoji pred očima, sigurno ti se nede dogoditi da se 14.05. navečer sjetiš da sutra moraš predati lektiru, a prekosutra održati referat iz povijesti! Tjedni plan U mjesečnom planu dovoljno je navesti glavne obaveze koje te čekaju tog mjeseca. Tjedni plan je malo detaljniji. Prvo napiši najvažnije obaveze u učenju koje te čekaju.

- četvrtak - odgovaram povijest - petak - test iz matematike Napravi tablicu u kojoj deš za svaki dan napisati što deš raditi poslije ili prije škole (ovisno o tome ideš li u školu ujutro ili popodne). Kako si ved napisao što je najvažnije što I te čeka taj tjedan, sigurno ti se nede dogoditi da počneš učiti u zadnji čas. Takoðer baci pogled i na mjesečni plan i isplaniraj i nešto od toga. Evo primjera jednog takvog rasporeda. ^1 14 zubar 15 16 lektira ref. 17 povij. 18 matem. matem. matem. matem. 19 zemljopis trening šišanje trening 20 21 22 lektira epu 23 rode 24 22 23 Zidna ploča Nabavi ploču od pluta i stavi je iznad svog pisadeg stola. Na nju možeš staviti svoj mjesečni i tjedni plan. Tako de ti obaveze biti stalno pred očima i nedeš ih zaboraviti.

Dnevni plan Svaki dan prije nego odeš spavati napravi popis stvari koje deš sutra učiniti. Tu uključi i stvari koje nemaju veze s učenjem. Evo kako to može izgledati za srijedu iz gornjeg tjednog plana: - sat vremena rješavati zadatke iz matematike - otidi na šišanje - sat vremena čitati lektiru - nazvati Melitu - nazvati Ivana - vratiti knjige u knjižnicu Kupi mali blok i svaki dan napravi ovakav plan. Kad nešto s plana obaviš precrtaj to ili označi kvačicom. Pokazalo se da su ljudi koji ovako planiraju svoj dan uspješniji od onih koji sve drže u glavi - ili to pokušavaju. Pisanje stvari koje trebamo učiniti prisiljava nas da planiramo svoje vrijeme, a služi i kao obedanje samome sebi da demo to zaista i učiniti. A ne treba zanemariti ni osjedaj zadovoljstva koji imamo kad nešto učinimo i to precrtamo s liste. Evo još nekih savjeta: - Zapamti da je plan samo plan. On se može mijenjati. Ako nešto nisi stigao obaviti danas - nije kraj svijeta. Prebaci to za sutra. S vremenom deš naučiti realnije planirati. - Sa svog dnevnog popisa uvijek prvo učini ono što je najvažnije, naročito ako si u vremenskoj stisci. Ako za dva dana imaš test iz matematike, prvo uči matematiku, a onda

telefoniraj, vradaj knjige u knjižnicu ili se idi šišati. Te stvari deš napraviti ako ti ostane vremena. Nema nikakvog smisla biti ošišan, imati vradene knjige i obavljene telefonske razgovore ali i jedinicu iz matematike (za koju de te opet netko šišati!). Pazi sad, ovo je jako važno: kad odreðujemo što demo u kojem trenutku raditi, rukovodimo se s dva kriterija. To su: hitnost i važnost. Ne znamo li planirati svoje vrijeme, dogaða se da stalno radimo samo ono stoje hitno, tj. ono što moramo napraviti ako ne želimo popiti gadne posljedice, primjerice, jedinicu i ono što ona sa sobom nosi. Znamo li planirati, pobrinut demo se da dio vremena uvijek posvetimo i stvarima koje nisu hitne, ali jesu važne. Lektiru možda imaš za mjesec dana i stvarno ti to nije hitan posao. Ali ako ne kreneš odmah barem potražiti knjigu, može ti se dogoditi da ti mjesec dana iscuri i ti doðeš na sat lektire s nekakvom jadnom isprikom kako su sve knjige još do jučer bile posuðene, pa eto, nisi stigao pročitati, ali sad hodeš. Pa deš se idudi tjedan ispričavati profesorici povijesti da nisi mogao učiti jer si morao napisati lektiru. Vrijednost savjeta Predsjednik Bethlehem Steel Company pozvao je konzultanta Ivv Leeja da ga poduči kako da bolje upravlja svojim vremenom. Lee mu je rekao da svaku večer napiše šest važnih stvari koje mora obaviti sutra i da ih poreda po važnosti. Kada 3 je predsjednik upitao koliko košta njegov savjet Lee je odgovorio:

Ponašajte se ovako nekoliko mjeseci, a onda mi pošaljite ček onoliko novca koliko je savjet vrijedio. Nakon nekoliko mjeseci Lee je dobio ček na 25.000 dolara. Dogodilo se to prije 70 godina. I uopde nije loša ideja. (Na kraju knjige je adresa na koju nam možete slati čekove - čim počnete zaraðivati i novac, a ne samo dobre ocjene, zbog svega što dete ovdje još pročitati!) Plan nosi sa sobom tako da možeš odmah upisati nešto što tokom dana iskrsne, a što moraš obaviti taj ili sljededih dana. Tako si siguran da to nedeš zaboraviti. Nagradi sebe kad ispuniš plan, ili dio plana. Naročito ako si obavio nešto važno. I sitnica de biti dovoljna - čokolada, odlazak u slastičarnicu ili na kavu, odlazak u kino, slušanje glazbe... Odaberi ono što tebe veseli. Životni plan Neki je dječak za domadu zadadu trebao napisati sastavak o tome što bi želio biti i raditi kad odraste. Bio je sin putujudeg trenera konja i obožavao je konje. Na sedam je stranica detaljno opisao kako jednoga dana želi imati ergelu. Čak je nacrtao i plan imanja od 8 hektara sa zgradama, stajama i stazama. Unio se u tu zadadu sa svim srcem. Kad je nakon dva dana učitelj donio ispravljene zadade, na njegovoj je bila -jedinica. - To nije realan san za dječaka poput tebe - rekao mu je kasnije učitelj. Nemaš novca. Obitelj ti se stalno seli. Ergela zahtijeva mnogo novca. Moraš kupiti zemlju. Moraš kupiti rasne konje i

pladati velike naknade za njihov rasplod. Nema teorije da to postigneš. Ako ponovno napišeš zadadu s realnijim ciljem, možda du ti promijeniti ocjenu. Nakon tjedan dana razmišljanja dječak je učitelju vratio sastavak. Neizmijenjen. Učitelju je rekao: - Vi možete zadržati jedinicu, a ja du zadržati svoj san. Nakon više godina učitelj je priznao dječaku: Tokom godina ukrao sam mnogo dječjih snova. Na sredu, ti si bio dovoljno bistar da se ne odrekneš svojih. (A susreli su se kad je učitelj doveo trideset svojih učenika na jednotjedno logorovanje na dječakovo imanje od 8 hektara. S ergelom konja, dakako.) DRŽI SE PLANA Izbjegavanje učenja je najlakša stvar na svijetu. Nije dovoljno samo napraviti plan, moraš ga se i držati. Koliko puta si sjeo za stol s namjerom kako deš učiti - a onda nakon sat vremena otkrio da nisi naučio ništa. Rasporeðivao si papire, knjige i olovke. Onda si otišao po coca-colu ili kuhao čaj. Onda si zaključio da ti treba još jedna knjiga koju si bezuspješno pokušavao nadi... Onda si se sjetio da moraš telefonirati prijateljici i obavijestiti je o nečemu ... Drži se plana... Bio jednom jedan seljak koji je svojoj ženi rekao da de sutra ujutro preorati polje. Ujutro je sjeo na traktor, ali je otkrio da nema dovoljno goriva. Krenuo je u trgovinu, no opazio je usput da pilidi nemaju hrane. Uputio se stoga prema spremištu da im

donese malo kukuruza. Pogled su mu privukle vrede od krumpira razbacane po podu što ga je podsjetilo da krumpire treba poprskati. Uzeo je prskalicu i krenuo poprskati krumpir. Ali usput je prošao kraj gomile drveta i sjetio se da bi trebao nekoliko komada iscijepati za ped. Pronašao je sjekiru i u tom trenutku ugledao ozlijeðeno janje. Ostavio je sjekiru i krenuo za njim ... Kako sigurno doživjeti neuspjeh 1. Započni dan bez plana. Počni raditi ono što je još prekjučer trebalo biti gotovo, ali tada nisi imao vremena jer si dovršavao referat (seminar) koji si trebao predati prošli tjedan, ali nisi mogao jer ti je umrla baka. Drugi put. U ovoj školskoj godini. Ukaže li se kakvo vrijeme u kojem bi mogao obaviti nešto za sutra, ne daj se navudi jer - što bi radio sutra? 2. Neka drugi upravljaju tvojim vremenom. Prihvadaj sve pozive za izlazak svojih prijatelja i poznanika, dopusti im da ti telefoniraju u bilo koje doba i pričaj s njima koliko god to oni žele. Poslovi ti nede pobjedi. Na kraju, uglavnom ih uvijek i obaviš: na brzinu i s vedim ili manjim zakašnjenjem, ali napreduješ: sve se manje zbog toga uzrujavaš. Kašnjenje Učitelj: Imaš li ti uopde pojma koliko si puta do sada zakasnio u školu? Učenik: Pa, čini mi se da nisam više odjednom dnevno. 3. Životna ravnoteža? Glupost! Svaku umjerenost pod hitno izbaci iz života. Neki kažu kako u životu postoji sedam glavnih

područja: zdravlje, obitelj, novac, društvo - druženje, intelektualni razvoj, duhovni razvoj i profesionalno napredovanje. Dugoročno, važno je uspostaviti ravnotežu u svih tih sedam područja. Kako nema šanse da se svakom od tih područja u podjednakoj mjeri posvetiš svaki dan, odustani od namjere da kakvu -takvu ravnotežu uspostaviš i kroz godinu. Jer, što je drugo godina nego skup dana. A i kakve veze ima ako zanemariš poneka od tih područja? 0 novcu ionako previše misle roditelji, zdravlje ti je u redu, a duhovno deš se razvijati u penziji. 4. Okruži se neredom. Na radni stol natrpaj sve što bi ti tokom školske godine moglo zatrebati. Pa mora ti biti pri ruci! Daleko od oka, daleko od pameti. Uostalom, ti se u tome sjajno snalaziš, a poznato je i da su svi kreativci pomalo neuredni. Kome smeta - ne mora gledati. Zanimljivo, no istraživanja pokazuju da učenici i studenti koji na svom radnom stolu imaju nered, dnevno u prosjeku troše jedan sat na prekopavanje po stvarima tražedi one koje im trebaju, ali i gubedi vrijeme s onima koje su našli, a koje im ne trebaju. To je sedam izgubljenih sati tjedno. Vjerojatno pretjeruju, možda se ti dva dana u tjednu uopde ne primičeš radnom stolu pa niti ne možeš izgubiti sedam sati. I zapravo nikada ništa nisi tražio sat vremena; nakon pet minuta odlučuješ kako ti to baš i nije neophodno. A ne treba zaboraviti ni da puno puta stvar naðeš

od prve. Kao Japanci. Za koje se priča da mogu dobiti otkaz ako potrebni dokument ne mogu nadi za trideset sekundi. Svašta. Ako si kada bio u uredu kakvog velikog menedžera i vidio njegov prazan stol, vjerojatno si zaključio kako je to zato jer ima tri tajnice i gomilu suradnika koji svi umjesto njega traže papire. Vjerojatno si dijelom u pravu, no posjetiš li ga i nakon par godina, on de i dalje imati prazan stol i modi de se, neometan, usmjeriti na razmišljanje o svojem daljnjem napredovanju. A ti? 5. Nemoj dovoljno spavati. Istraživanja pokazuju da se gotovo tri četvrtine učenika i studenata redovito žali kako su iscrpljeni. Vedina ih pritom čak kaže kako dovoljno spavaju, ali da ne spavaju dobro. Dani su im ispunjeni stresom, a pred kraj školske godine stvari im izmiču kontroli: nastoje raditi više - iako ne nužno i pametnije (neki čak i doslovno nemaju vremena spavati). Tajna uspjeha Vedu su skupinu studenata na početku prve godine studiranja testirali različitim testovima kako bi utvrdili njihove stavove o učenju, način učenja, radne navike i sve ostalo što se smatra važnim za uspjeh u učenju. Nakon četiri godine ponovno su ih pronašli i snimili dokle su dogurali sa studiranjem i koliko su u tome uspješni. Ono što je najviše razlikovalo uspješne od manje uspješnih bilo je - planiranje vremena. Uspješni studenti imali su plan rada (čak su imali i popise aktivnosti koje moraju obaviti), jasnu ideju o tome što ih sve čeka idudi tjedan i koji su

im prioriteti. Nisu se od drugih dali nagovoriti na stvari koje se nisu uklapale u njihov plan učenja, radnim su danom najviše bili angažirani učenjem, rijetko su radili nodu uoči ispita, nisu gubili vrijeme na bezveznarije i vjerovali su kako uvijek ima prostora za -još bolje korištenje vremena. 0 vremenu ... - Granica koja dijeli uspjeh od neuspjeha može se izraziti u tri riječi: nisam imao vremena. Anonimna izreka - Ono što se može učiniti bilokad, nede se učiniti nikad. Škotska poslovica - Priroda je stvorila vrijeme kako bi spriječila da se sve stvari dogode istovremeno. U zadnje vrijeme to izgleda više ne funkcionira. Anonimna izreka - Pobrini se za minute, a sati de se pobrinuti sami za sebe. Nizozemska poslovica - Rimljani nikad ne bi imali vremena osvojiti svijet da su prije toga morali naučiti latinski. Heinrich Heine - Tko je izgubio mjesec, nije izgubio godinu. Portugalska poslovica - Dječak je kasnio u školu i molio je Boga da mu pomogne stidi na vrijeme. Trčao je, spotaknuo se i pao. Bože, potužio se dječak, molio sam te da mi pomognes, a ne da me guraš. Ne dopusti da te obaveze guraju - past deš! - A/e govori "Napravit du kad budem imao vremena". Tko kaže da deš imati vremena? Židovska poslovica

tLjiž^ POBOljŠAJ KONCENTRACIJU Mnogi učenici naprave plan učenja ali im ga je teško provesti u djelo jer se teško koncentriraju. Ako i ti imaš problema s koncentracijom, evo nekih savjeta koji ti mogu pomodi. Ne zaboravi pritom da je koncentracija takoðer vještina koja se može uvježbavati. U početku možda i nedeš vidjeti velike rezultate, ali s vremenom oni sigurno nede izostati. Vježba Koliko se možeš koncentrirati - Smjesti se na mjesto na kojem obično učiš. - Uzmi udžbenik iz predmeta koji najmanje voliš i počni čitati neki dio koji do tada još nisi čitala. Zapisi vrijeme kad si započela. - Maksimalno se potrudi zapamtiti to što čitaš. - Zabilježi vrijeme kad su ti misli počele lutati, bez obzira koliko malo. Koliko vremena je prošlo od kad si počela čitati? To je tvoje najkrade vrijeme koncentracije. - Ponovi isti zadatak, ali sad uzmi udžbenik iz predmeta koji najviše voliš. Koliko je sad vremena prošlo? To je tvoje najduže vrijeme koncentracije. Ako ovo pokušaš učiniti nekoliko puta, vjerojatno deš otkriti koliko je tvoje vrijeme koncentracije, ovisno o tome što čitaš, kako se osjedaš, koliko si umorna, gladna i slično. Sad kad si otkrila koliko je tvoj mozak u stanju podnijeti, možeš bolje

planirati svoje učenje. Nije pametno učiti dulje nego što traje tvoje najduže vrijeme koncentracije jer u rtom razdoblju nedeš puno naučiti. Ako ne napraviš kratku stanku od par minuta, možda deš biti ponosna na sebe koliko dugo učiš - ali količina naučenog bit de sve manja. KAKO POVEDATI KONCENTRACIJU 1. Pronaði mjesto koje deš koristiti za učenje. Ako imaš svoju sobu to nije problem, ali ako nemaš odredi neko mjesto u kudi gdje deš učiti. To ne mora biti potpuno mirno mjesto. Neki učenici bolje uče ako se u pozadini nešto čuje - npr. program s radija ili TV. Ali to mora biti u pozadini. Važno je da ti mjesto odgovara i da se dobro osjedaš. Ako ne može biti točno onakvo kakvo želiš, pokušaj ga prilagoditi svojim potrebama što je više mogude. |2- To mjesto koristi SAMO za učenje. Tu nemoj razgovarati s prijateljima kad ti doðu u posjetu, nemoj telefonirati, čitati časopise ili sanjariti. Vrlo je važno stedi naviku učenja. Ako uvijek učiš na istom mjestu i na tom mjestu ne radiš ništa drugo - tvoj mozak de biti spreman na učenje svaki put kad sjedneš na to mjesto. Trebat de ti manje vremena za ugrijavanje i učenje de biti djelotvornije. . Koje su još stvari važne za tvoje mjesto za učenje? - dobro osvjetljenje - dobra prozračenost - udobna, ali ne preudobna stolica

- dovoljno veliki stol 33 Ako je ikako mogude, tvoje mjesto za učenje trebalo bi biti dobro osvijetljeno. Loše osvjetljenje izaziva pospanost, pa deš umjesto da učiš ubrzo zadrijemati. Takoðer bi trebalo biti prozračeno. Nedostatak kisika takoðer de te uspavati. Stolica bi trebala biti udobna, ali ne previše. Nije dobro učiti u mekanoj fotelji - i to de te uspavati. A ako ti je stol premali i na njega ne možeš staviti sve što ti treba - to de ti ometati koncentraciju. 4. Što ne bi trebalo imati tvoje mjesto za učenje - pogled na nešto zanimljivo u čemu bi željela sudjelovati (primjerice, košarkaško igralište na kojem tvoji prijatelji i prijateljice igraju košarku dok se ti mučiš s matematikom) - telefon - glasnu glazbu - TV ' - prijatelja, brata, sestru ili cimera koji umiru od želje da stalno razgovaraju s tobom - frižider ili neko drugo spremište čokolade, grickalica, keksa i ostalih prehrambenih proizvoda 5. Nemoj učiti ako si gladna i umorna. To de ti sigurno ometati koncentraciju. Odmori se i pojedi nešto. 6. Još neke ideje za bolju koncentraciju

Koncentrirati se zapravo znači usmjeriti se na odreðeni zadatak - prije nego što nam misli odlutaju. Glavne prepreke koncentraciji su dosada, uznemirenost i sanjarenje. Vedina ljudi izjavljuje kako se mogu na nešto koncentrirati oko sat vremena. Postoje i situacije kada im to ne uspijeva više od par minuta, ali i one kada im to satima nije problem. Sposobnost koncentracije ovisi i o motivaciji za učenje, o vještinama učenja, o trenutnom emocionalnom stanju, ali i o samoj okolini u kojoj učimo. Ili to barem pokušavamo. Želimo li popraviti koncentraciju, moramo naučiti savladati te prepreke. Slijede opisi triju temeljnih vještina koje odmah možeš početi uvježbavati. Budi tu - vrlo je jednostavna i vjerojatno najefikasnija tehnika. Kad uočiš da su ti misli odlutale, samo reci sebi budi tu (ili štogod slično). Možda misliš kako ti um prečesto odleprša? Ne brini, ako si kao vedina ljudi, dogaða ti se to i više puta u minuti. Svaki put samo sebi reci budi tu. Reci to bez prisile i obavezno u pozitivnim terminima. Dakle, budi tu, koncentriraj se, a ne nemoj sad misliti na čokoladu. Zašto to sebi moramo redi u pozitivnim terminima, a ne u negativnim? Naš mozak riječi pretvara u slike ili predodžbe, pa ako kažemo nemoj misliti na čokoladu on riječ nemoj ne može pretvoriti ni u kakvu sliku. Ali zato može bez problema riječ čokolada. I tako kad sebi kažemo nemoj misliti na čokoladu završimo stalno misledi upravo na zabranjenu čokoladu. Ponovimo, kad god želiš sebe u nešto

uvjeriti ili na nešto potaknuti, reci to u pozitivnim, a ne u negativnim terminima. Učiti od pauka - takoðer je vrlo jednostavna tehnika za održavanje koncentracije i nepopuštanje pred raznim ometačima, a koja ide u prilog našoj teoriji da nitko nije na tako niskom stupnju razvoja da nešto od njega ne bismo mogli naučiti. Dakle, zatreseš li lagano paukovu mrežu, on de odmah dojuriti da provjeri nije li mu se štogod ulovilo. Ponavljaš li to, on de još nekoliko puta dodi, a onda de se "opametiti" i odustati. Opameti se i ti, nemoj dopustiti da te zasmeta svaki zvuk izvana, svako otvaranje vrata, svaka riječ koju je netko izgovorio, svaka osoba koja ti je malo zatresla mrežu. Usmjeri se na "muhu" koju ved imaš u mreži i s kojom se moraš baviti. Dakle, ako te nešto prekine, nemoj se uzrujavati. Reci sebi OK, malo sam se dekoncentrirala, ali sad se vradam učenju. Zamisli prekid u obliku cigle koju deš jednostavno uzeti u ruku i staviti na stranu. Možda ti ovo izgleda pomalo čudno, ali pokušaj pa deš vidjeti da je efikasno. Ako uspiješ nekoliko dana primjenjivati ovu tehniku, predi de ti u naviku i imat deš mnogo manje problema s koncentracijom. Vrijeme za brigu - Odredi svaki dan posebno vrijeme za razmišljanje o svemu onom što ti se mota po glavi baš onda kad se hodeš koncentrirati. Dakle, čim se uloviš s nekim bezveznim mislima, podsjeti se da za to imaš rezervirano vrijeme,

primjerice izmeðu 18 i 18.15 pa se vrati onome čime se baviš. Naravno, nemoj zaboraviti na taj dogovoreni sastanak sa sobom na kojem onda doista pretresi sve prije smetajude misli. Moja knjiga briga Ako voliš pisati možeš započeti i tzv. Knjigu briga. Zapisi sve što te brine - vidjet deš da de se intenzitet briga malo smanjiti. A i samo opisivanje problema može ti pomodi da ih lakše riješiš. Naime, ako probleme samo vrtimo po glavi često nam izgledaju nerješivi - samo zato što nismo dobro razmislili o njima. Ali sam akt pisanja de nam unijeti jasnodu u situaciju pa demo možda vidjeti rješenje tamo gdje ga danima nismo uspjeli nadi. Ved nakon nekoliko dana uočit deš neke promjene, a vrlo značajna poboljšanja u učenju vidljiva su nakon četiri do šest tjedana. Uz bolju koncentraciju postizat deš više za manje vremena, no značajni su i efekti na samopouzdanju - nakon što shvatiš koliko više možeš zapravo postidi. Evo još nekih stvari koje ti mogu pomodi:9 - Kad postaneš svjestan koliko ti doista traje koncentracija za pojedine stvari, odluči je li ti to prihvatljivo ili bi to želio, morao čak, popraviti. - Pravi stanke, mijenjaj aktivnosti (to ne znači baciti partiju karata pod klupom ili na drugi način nervirati profesora! zapravo, ta se točka uopde ne odnosi na nastavne situacije). - Pohvali se kad uspiješ održati koncentraciju koliko si planirao.

- Budi aktivan; ako nešto slušaš, zapisuj (oslanjaš li se na pamdenje, mogao bi se jako razočarati). - Stvari koje zahtijevaju najviše koncentracije obavljaj u doba kad to najviše odgovara tvojem biološkom ritmu; koncentraciju je teže održati ako si umoran. - Provjeri može li ti rad s nekim drugim pomodi da budeš koncentriran duže vrijeme. - Ne oslanjaj se previše na stimulatore u obliku lonaca kave, druge da i ne spominjemo. Djelovanje im je samo kratkoročno, a počneš li pretjerivati, moglo bi biti loših posljedica i po tjelesno i po mentalno zdravlje, (pročitaj okvir na idudoj strani). Ne sjedam se ... i ne sjedam se što se zatim dogodilo osim da sam vrištala i da mi je djed došao pomodi, ali je njegovo tijelo bilo cijelo prekriveno blještavim šarenim crvima koji su padali po podu. Pokušao me podidi, ali od ruku i šaka ostale su mu samo kosti. Sve ostalo pojeli su migoljavi, sluzavi crvi koji su bili posvuda. Žderali su i žderali. Očne duplje su mu bile prepune bijelih, mekušnih životinjica koje su ulazile i izlazile, a bile su fosforoscentne i zalijetale su se jedne u druge. Crvi i paraziti su počeli puzati i juriti prema dječjoj sobi i ja sam ih pokušavala zgaziti i izudarati rukama, ali razmnožavali su se brže nego što sam ih ja uspijevala ubiti. Onda su počeli puzati po mojim rukama i licu i tijelu. Bili su mi u nosu i očima i ustima i grlu,

gušili su me, davili. Trakavice, larve i crvi uništavali su mi tkivo i proždirali me. Djed me dozivao ali nisam mogla ostaviti bebu, a nisam ni moga otidi s njim jer me plašio i gadio mi se. Toliko su ga ved pojeli da sam ga jedva mogla prepoznati. Pokazivao mije lijes pokraj svojeg i pokušala sam pobjedi ali su me tisude drugih mrtvih stvorenja i ljudi gurali unutra i silom zatvarali poklopac. Vrištala sam i vrištala i pokušala izgrebati poklopac da izaðem, ali me nisu puštali. Po tome kako sad izgledam vidim da sam zderala komade mesa i iščupala kosu kad sam pokušavala skinuti crve sa sebe. Ne znam kako sam razbila glavu. Možda sam pokušavala izbiti trip iz glave, stvarno se ne sjedam... Anonimna, mrtva, autorica, Dnevnik jedne narkomanke' Upitnik Jesi li jutarnji ili večernji tip? 10 Svaki čovjek ima svoj biološki ritam. Neki su puni energije ujutro i tada najbolje rade i uče. Za njih kažemo da su jutarnji tipovi. Kod drugih je upravo suprotno - oni najbolje funkcioniraju uvečer. Ako do sada nisi sama otkrila u koji tip spadaš, možda ti pomogne sljededi upitnik. 1. Kada bi svoj dan mogla posve slobodno planirati, kada bi ujutro ustala, a da se osjedaš najbolje? 2. Kada bi mogla potpuno slobodno planirati svoju večer, u koliko bi sati išla spavati, a da se osjedaš najbolje? a. 20-21 b. 21-22.15

c. 22.15-0.30 d. 0.30-1.45 e. 1.45-3 38 39 3. Koliko ti seje lako ujutro probuditi i ustati iz kreveta? a. uopde mi nije lako b. donekle mi je lako c. uglavnom mi je lako d. jako mije lako 4. Koliko se budno osjedaš prvih pola sata nakon jutarnjeg buðenja? a. uopde nisam budna b. donekle sam budna c. uglavnom sam budna d. potpuno sam budna 5. Koliko se umorno osjedaš prvih pola sata nakon buðenja? a. vrlo umorno b. prilično umorno c. prilično svježe d. vrlo svježe 6. Odlučila si se baviti tjelesnim vježbanjem. Prijateljica ti predlaže da zajedno vježbate dva puta tjedno po sat vremena, a njoj najbolje odgovara od 7 do 8 sati ujutro. Što misliš kako bi se u to doba osjedala?

a. bila bih u dobroj formi b. bila bih u zadovoljavajudoj formi 40 c. bilo bi mi teško d. bilo bi mi jako teško 7. U koje se doba navečer osjedaš umorno i želiš idi spavati? a. 20-21 b. 21-22.15 c. 22.15-0.30 d. 0.30-1.45 e. 1.45-3 8. Želiš biti u najboljoj formi za dvosatno testiranje za koje znaš da de biti mentalno iscrpljujude. Kad bi mogla birati, u koje bi vrijeme pristupila testiranju? a. 8-10 b. 11 - 13 : : c. 15- 17 d. 19-21 . .; 9. Govori se o jutarnjim i večernjim tipovima. Što misliš, u koji ti spadaš? a. u potpunosti sam jutarnji tip b. više sam jutarnji nego večernji tip c. više sam večernji nego jutarnji tip d. u potpunosti sam večernji tip 41

10. U koliko sati bi najradije ustala kad bi mogla birati (a trebaš obaviti sve što obično radiš radnim danom)? a. Prije 6.30 b. 6.30 - 7.30 :¦ c. 7.30 - 8.30 ;! d. 8.30 i kasnije i 11. Kada bi svaki dan morala ustajati u 6 sati, kako bi ti bilo? a. iznimno teško i neugodno b. prilično teško i neugodno c. malo neugodno, ali to mi ne bi bio veliki problem d. lako 12. Koliko ti obično treba da ujutro "doðeš k sebi"? a. manje od 10 minuta b. 11 - 20 minuta c. 21 -40 minuta d. više od 40 minuta 13. Označi jesi li osoba aktivna ujutro (svježa ujutro, a umorna navečer) ili osoba aktivna navečer (umorna ujutro, a svježa navečer) a. izrazito aktivna ujutro b. u odreðenoj mjeri aktivna ujutro c. u odreðenoj mjeri aktivna navečer

d. izrazito aktivna navečer Kako izračunati svoj rezultat? U tablici je broj bodova koji dobijaš za pojedini odgovor. Zbroji bodove. Odgovor i Pitanje a b c d e 1. 1 2 3 4. 5 2. 1 2 3 . 4 5 3. 4 3 . 2 1 4. 4 3 2 1 5. 4 3 2 1 6. 1 2 3 4 7. 1 2 3 4 5 8. 1 2 3 4 9. 1 2 3 4 10. 1 2 3 4 11. 4 3 2 1 12. 1 2 3 4 13. 1 2 3 4 42 43

Rezultati: - manje od 22 boda: izraziti jutarnji tip - 23 - 29 bodova: umjereni jutarnji tip

- 30 - 36 bodova: miješani tip - 37 - 43 boda: umjereni večernji tip - više od 43 boda: izraziti večernji tip Ako si jutarnji tip, onda svoj dan planiraj tako da najvažnije i najteže stvari koje moraš naučiti učiš ujutro. Za navečer ostavi ono što je lakše i manje zahtijevno. Ako si večernji tip, onda vrijedi obratno. Naravno, ovih se savjeta možeš držati samo ako možeš birati kad deš učiti. Ako ideš u školu ujutro, onda je jasno da ne možeš učiti ujutro kolikogod jutarnji tip bila. Ali onda barem uči popodne, a ne ostavljaj za kasno navečer. Ono što možeš jest dobro iskoristiti vrijeme provedeno u školi. OTKRIJ SVOJ STIL UČENJA ŠTO JE STIL UČENJA Ne uče svi učenici na isti način. Neki se oslanjaju na informacije koje dobiju vidnim putem, drugima je važnije ono što čuju dok tredi najbolje uče kroz pokrete i tjelesnu aktivnost. Opisat demo ovdje ta tri tipa učenika, a na kraju možeš ispuniti upitnik da vidiš kojem tipu najviše pripadaš. Vizualni tip učenika Ovi učenici najbolje uče gledanjem. Da bi razumjeli što profesorica govori moraju je vidjeti, posebno njen izraz lica. Vole sjediti u prvim klupama tako da sve mogu dobro vidjeti. Neki od njih razmišljaju u slikama i najbolje uče ako im se tekst prikaže pomodu dijagrama, kad su udžbenici ilustrirani, kad se stvari prikazuju pomodu folija ili dijapozitiva, kad gledaju video i

slično. Za vrijeme sata vole voditi detaljne bilješke. U ovaj tip spada oko 65% učenika. - Auditivni tip učenika Ovi učenici najbolje uče slušajudi predavanje. Vole o onome što uče razgovarati s drugima i slušati što oni imaju za redi. Ono stoje napisano za njih često nema puno značenja dok to ne čuju. Lakše uče kad čitaju na glas ili kad snime tekst na audio kasetu. U ovaj tip spada oko 3O°/o učenika. 44

- Tjelesni tip učenika Ovi učenici najbolje uče kroz pokret, dodir i aktivnost. Vole kad nešto mogu napraviti i aktivno istraživati. Teško im je dugo vremena sjediti na mjestu. Najbrže nauče imitirajudi profesora, dakle kad imaju šansu nešto napraviti, a ne samo slušati ili čitati o tome. Ima ih samo oko 5%. Ponekad može izgledati kao da uče sporo, ali to je samo zato što informacije u razredu obično nisu prikazane onako kako njima odgovara. Upitnik Koji je tvoj stil učenja? Zaokruži broj koji najbolje odražava koliko se pojedina tvrdnja odnosi na tebe.

1 - uopde nije točno za mene 2 - uglavnom nije točno za mene 3 - ni točno ni netočno 4 - uglavnom točno za mene 5 - u potpunosti točno za mene 1. Najbolji način da nešto zapamtim je da to predočim u svojoj glavi. 12 3 4 5 2. Bolje slijedim usmene nego napisane upute. 12 3 4 5 3. Bolje naučim slušajudi učitelja, nego čitajudi istu lekciju u knjizi. 12 3 4 5 4. Stalno se s nečim igram (olovkom, ključevima...) 12 3 4 5 5. Često tražim objašnjenje dijagrama, grafova i mapa. 6. Vrlo sam vješt s rukama kad treba nešto popraviti. 7. Više volim slušati radio, nego čitati novine. Više volim kad su informacije prikazane na ploči nego kad ih samo slušam 9. Obično volim stajati kad nešto radim. 10. Bolje slijedim napisane, nego usmene upute. 11. Znam dobro napraviti dijagrame i slične grafičke prikaze. 12. Govorim vrlo brzo i pritom puno gestikuliram kako bih najbolje izrazio ono što želim redi. 13. Često sam sebi pjevušim ili zviždučem. 14. Dobro se snalazim čak i u mjestima ili dijelovima grada koje ne poznajem.

15. Dobro mi ide slaganje slagalica 16. Stalno sam u pokretu. 17. Dobar sam u vizualnim umjetnostima (slikanje, crtanje, fotografija i si.) 18. Dobar sam u sportu. 19. Volim skupljati stvari. 20. Za vrijeme sata uvijek vodim bilješke koje poslije pregledavam. 21. Dobro se izražavam riječima i rado sudjelujem u raspravama u razredu. 12 3 4 5 46 47 i 22. Dobro se snalazim s mapama. 12 3 4 5 23. Najbolje zapamtim nešto ako to napišem ili napravim grafički prikaz. 12 3 4 5 24. Moram gledati osobu da bih dobro shvatio što želi redi. 12 3 4 5 25. Cesto neku rečenicu koju trebam naučiti pjevušim na neku poznatu melodiju. 12 3 4 5 26. Često razgovaram sam sa sobom (kad sam sam). 12 3 4 5

27. Više volim slušati glazbu nego promatrati umjetničko djelo. 12 3 4 5 28. Da bih naučio kako se nešto radi, moram u tome aktivno sudjelovati. 12 3 4 5 29. Cesto koristim šale, priče i verbalne analogije kako bih objasnio što želim redi. 12 3 4 5 30. Cesto dodirujem druge kako bih pokazao prijateljstvo. 12 3 4 5 - Vizualni tip Zbroji bodove na pitanjima br. 1, 5, 8, 10, 11, 15, 17, 20, 22, 23 - Auditivni tip Zbroji bodove na pitanjima br. 2, 3, 7, 13, 21, 24, 25, 26, 27, 29 : - Tjelesni tip Zbroji bodove na pitanjima br. 4, 6, 9, 12, 14, 16, 18, 19, 28, 30 Gdje imaš najviše bodova? To je tvoj dominantni stil učenja. U sljededem odjelku možeš pročitati kako ga najbolje iskoristiti. ISKORISTI SVOJ STIL UČENJA Što ako si vizualni tip? Ako si uglavnom vizualni tip, evo nekih ideja kako sam sebi možeš olakšati učenje. - Pravi crteže, tablice ili mape dok učiš - tako deš bolje razumjeti. - Koristi planere, kalendare ili neka druga pomagala da zapišeš svoje obaveze u učenju.

- Markerom u boji označi najvažnije stvari u bilježnici ili knjizi ali samo ako je knjiga tvoja. - Pokušaj u glavi vizualizirati (predočiti) činjenice i ideje koje čuješ ili pročitaš. '• - Pokušaj mijenjati mjesto učenja u sobi - možda ti to pomogne da ono što učiš vidiš iz druge perspektive. - Kad ponavljaš, čitaj svoje bilješke, a imaš li vremena, možeš ih ponovno prepisati i urediti. Vizualnim tipovima ovo u velikoj mjeri pomaže kod učenja. Za svaki stil učenja! Prvo je stoljede prije Krista, a ti živiš u jednom selu rimske provincije Galije koja pokriva veliko područje sjeverne Europe. Ne voliš baš puno Rimljane, a ni oni ne • vole ni tebe niti tvoj narod. Činjenica je da su Rimljani okupirali tvoju zemlju prije više od sto godina, kao što su činili i na mnogim drugim stranama da bi izgradili ogromno Rimsko Carstvo. Planiraju još dugo vladati tvojim narodom; kažu da ste necivilizirani. Zovu vas barbarima, što znači da ste drugačiji od njih. Rimljani vjeruju da su puno bolji od vas. 48 i vremena na vrijeme, netko od tvojih započne borbu s Rimljanima, ali vi se ne možete mjeriti s njima. Ako te ne ubiju u borbi, ne očekuj da de prema tebi imati milosti. Bit deš zarobljen i sproveden u Rim. Preživiš li taj dugi marš, čeka te neizvjesna

bududnost. Hode li te prodati kao roba nekom boqatom Rimljaninu ili de te poslati na rad u rudnik? Hodeš li završiti mrcvaredi se u kamenolomu ili deš kao rob na galiji oploviti Rimsko Carstvo? Ti ne odlučuješ o svojoj sudbini, ali u jedno možeš biti siguran ne bi volio biti rimski gladijator! Ovo je uvod u jednu prekrasnu englesku povijesnu slikovnicu iz koje se na zanimljiv način može puno naučiti o načinu života i običajima starih Rimljana - kroz oči roba. Nedemo se previše nadati da de udžbenici povijesti uskoro tako izgledati, ali možda možeš i sam pokušati predočiti neke dogaðaje iz povijesti i tako sebi olakšati njihovo učenje. Evo ti još jednog odlomčida: Loša sreda! Ždrijebom je odlučeno da deš se boriti s retariusom, gladijatorom koji protivnika uhvati u mrežu prije nego što priðe da ga ubije. Dok ležiš na pjeskovitom tlu arene, on prinosi bodež tvom grlu. Moraš brzo misliti - možda ti preostaje još sam nekoliko sekundi života. Svjetina je na nogama, vičudi: Habet, hoc habet!, što znači Tvoj je, pokaži mu! Postoji samo jedna stvar koju možeš učiniti: molba caru. Kad podigneš lijevu ruku, car de se okrenuti publici, prepuštajudi joj da odluči o tvojoj sudbini. Ostaje ti samo nadati se da de povikati Mitte!Pusti ga! Koristan savjet: pokušaj ostati živ do podneva. Tada deš imati priliku odmoriti se gledajudi parove kriminalaca koji se bore do smrti.

Najvažniji savjeti stručnjaka: - Marljivo treniraj - život de ti ovisiti o tome koliko si vješt borac. - Jedi zobenu kašu, ječam i pepeo da stekneš kondiciju i snagu! - Pokušaš li pobjedi, nemoj da te uhvate - kazne su surove. - Dobro se bori ili se suoči s posljedicama. - Pobijedi u svakoj borbi i živi dovoljno dugo da zaradiš penziju. Iz knjige: J. Malam i D. Antram, You Wouldn't Want To Be a Roman Gladiator (Ne bi ti se svidjelo da si rimski gladijator) Upiši naziv knjige na neki od internet pretraživača, pa deš vidjeti i neke ilustracije, a možeš dodi i do ostalih knjiga iz iste serije, npr.: Ne bi ti se svidjelo da si egipatska mumija, Ne bi ti se svidjelo da si bolestan u 16. st, Ne bi tise svidjelo da te odgajaju u staroj Grčkoj... Sve sama uživancija od povijesti!12 50 Što ako si slušni tip? Evo kako si možeš pomodi ako si slušni tip: - Uči s nekim tako da za vrijeme učenja možeš razgovarati o tome što učiš. - Dio gradiva možeš ti čitati prijetelju, a dio on tebi. - Snimi najvažnije stvari na kasetu i slušaj kad imaš vremena. - Kad moraš naučiti neke činjenice - glasno ih ponavljaj. Neki učenici ih čak i sami sebi pjevaju na neku poznatu melodiju! 51

- Otkrij učiš li bolje u tišini ili dok u pozadini svira glazba. }';. - Zapamti da neki ljudi ne pamte dobro ono što im je rečeno. Zato se nemoj ljutiti ako neki tvoj prijatelj ili prijateljica ne upamte točno što si im rekao. ': Što ako si tjelesni tip? Ako si izraziti tjelesni tip u učenju ti mogu pomodi sljedede stvari: - Hodaj po sobi dok učiš ili ponavljaš. - Ponovi ono što si učio dok plivaš, trčiš ili se baviš nekom drugom tjelesnom aktivnošdu. - Koristi modele (pr. strojeva, brodova, aviona i si.) ako su ti dostupni. - Pravi dosta stanki za vrijeme učenja. POBOLJŠAJ NERAZVIJENE STILOVE UČENJA Malo je učenika koji su baš izraziti vizualni, slušni ili tjelesni tipovi. Vedina ih je sklona odreðenom stilu učenja, ali to ne znači da ne koriste i druge. Dakle, možeš biti uglavnom vizualni tip, ali ponekad ti odgovara i slušno i tjelesno učenje. Zato je dobro znati kako možemo razviti i one stilove učenja koji nam nisu najbolje razvijeni. To može poboljšati tvoje učenje, a i donijeti ti koristi i u drugim područjima života. Kako poboljšati vizualni stil - Sve što učiš pokušaj povremeno zamisliti kao sliku.

- Prije spavanja odvrti u svojoj glavi film svih dogaðaja tog dana - gdje si bio, što si radio, s kim si razgovarao. - Kad razmišljaš o nekome, pokušaj njegov lik predočiti u svojoj glavi. - Kad nešto pišeš ili čitaš na kompjutoru, obrati pažnju na oblik slova i riječi. Zatvori oči i pokušaj riječi i brojeve vidjeti u svojoj glavi. - Zamisli da promatraš samoga sebe. Što vidiš? Što deš time dobiti? U učenju često dolazi do umora i dekoncentracije, i ponekad bi sigurno radije zaspao nego učio. No, ako pokušavaš sebi predočiti ono što učiš, to de te održati budnim i koncentriranim. Mentalne predodžbe sadrže veliki broj informacija tako da deš sve što sebi predočiš puno bolje zapamtiti. Poboljšanje vizualnog stila nede ti pomodi samo u učenju nego i u drugim područjima života. Mnoge probleme u odnosima s ljudima imamo zato što nismo uvijek svjesni kako izgledamo i kako se ponašamo. Ako se redovito trudimo vidjeti sebe očima drugih, modi

demo popraviti svoje pogreške u ponašanju. Takoðer možemo uočiti i neke nedostatke u svom izgledu (držanje, oblačenje, frizura) kojih nismo svjesni i koji se lako ili uz odreðeni trud mogu popraviti. Svako poboljšanje izgleda i odnosa s drugima sigurno de utjecati i na tvoje samopouzdanje, a koliko je to važno u životu možeš pročitati u nastavku ove knjige. Kako poboljšati slušni stil - Prije spavanja razmisli o svemu što si čuo tog dana. Pokušaj se sjetiti nekog razgovora i riječi koje su izgovorene, ali i tona glasa. - Kad čitaš pismo ili poruku od nekoga, pokušaj zamisliti da čuješ njegovo glas. - Kad nešto radiš glasno, to sam sebi opisi, npr. Sad du sjesti za kompjutor i otvoriti Word. Sad du otvoriti folder... 52 53 - Obrati pažnju koliko ti vremena treba da jasno izgovoriš neku rečenicu. - Ponekad pokušaj svoje misli i opažanja izraziti riječima. - Kad slušaš nekoga, obrati pažnju na ton i boju njegovog glasa, na izbor riječi, na način kako sastavlja rečenice.

- Kad govoriš, obrati pažnju na to koliko vremena govoriš; uoči takoðer koliko dugo govori druga osoba. Što deš time dobiti? Ako naučiš slušati druge i dopustiš im da i oni slušaju tebe, mnogo deš lakše ostvariti dobre odnose s njima. Ako riječima izraziš svoje misli, drugi de znati što želiš, a što ne želiš. Često očekujemo da drugi nekako sami pogode što želimo, a onda to i učine. Ali ljudi ne mogu čitati naše misli. Ako nešto želimo ili ne želimo - moramo to redi. Kako poboljšati tjelesni stil - Izaberi neki posao koji moraš obaviti i onda zamišljaj sve pokrete koje činiš dok ga obavljaš. - Zamisli kako pereš suðe ili masiraš neku osobu. Ljudi koji imaju razvijenu tjelesnu inteligenciju obično imaju dobru unutarnju memoriju o tome kako se nešto radi. - Vježbaj pisati sa svih deset prstiju bez gledanja u tipkovnicu. Što deš time dobiti? Neke stvari mogu se bolje naučiti, a i bolje zapamtiti ako ih ne samo pročitamo ili čujemo, nego ako ih doista pokušamo napraviti. Takoðer, ako više voliš čitati, pisati ili razgovarati, a zanemario si svoje tijelo - ove ti vježbe mogu pomodi da ga se prisjetiš. 54 KAKO PRISTUPITI TEKSTU

Kada pitamo učenike i studente kako uče, mnogi nas gledaju s nerazumijevanjem. Pa uzmem i čitam ispočetka je vrlo čest odgovor. Ako bi i ti tako odgovorila na ovo pitanje - vrijeme je da se zamisliš nad tim kako učiš. lako se i ovako može naučiti, postoje bolji li djelotvorniji načini. Evo jedne metode koju pritom možeš koristiti. 1. Pregledaj tekst Prvo pregledaj tekst koji trebaš naučiti. Tako deš dobiti ideju koliko toga imaš za naučiti i koliko de ti vremena otprilike trebati. To je kao da prije putovanja pogledaš cestovnu kartu i tako dobiješ ideju kojim putem treba idi. - Pročitaj naslov Razlog za ovo je očigledan. Naslov nam govori o čemu se u tekstu radi. U nekim slučajevima, naslov može biti smišljen tako da privuče našu pažnju kako bismo detaljnije proučili tekst. Ponekad autor ved u naslovu izražava svoj stav o onome što piše. Sto ved znam o ovoj temi? Razmisli što ved znaš o tome što trebaš naučiti. Ako imaš vremena, možeš to i ukratko napisati. To de ti pomodi da gradivo koje budeš učila povežeš s onim što ved znaš. Koliko puta ti se dogodilo da znaš samo ono što si zadnje učila, ali kad te profesor pita tjradivo koje si učila prošlog mjeseca - pojma nemaš. (A on, glede toga, pokazuje lotalno nerazumijevanje!) 56

57 - Pregledaj ilustracije Kaže se da jedna slika vrijedi 1000 riječi. To je u ovoj fazi više nego točno. Ilustracija uz tekst može ti dati mnogo informacija i razjasniti ono o čemu autor govori. Primjerice, slika doma uz članak pod nazivom Dom bududnosti vjerojatno de pridonijeti razumijevanju onoga što je autor pod tim mislio. - Pročitaj prvi odlomak To je uvodni odlomak u kojem se obično navodi glavna tema. Ovaj odlomak predstavlja prvu priliku autora da komunicira sa svojim čitateljem. Iskusni autor de to sigurno dobro iskoristiti. Opdenito se prvi paragraf koristi za jedan od sljededa tri cilja: a. Autor nas upoznaje s činjenicama i dogaðajima koje moramo poznavati kako bismo shvatili o čemu de kasnije govoriti. b. Autor objašnjava razloge zbog kojih je napisao tekst. . c. Autor nam daje kratak pregled onoga o čemu de kasnije govoriti. - Pročitaj zadnji odlomak i Preskoči sad cijeli tekst i pročitaj zadnji odlomak. On može imati sljedede funkcije: a. Daje zaključak izveden iz onoga o čemu se u tekstu govorilo. ; b. Ponovno izlaže glavnu ideju ili cilj teksta. -J

c. Ukratko sumira najvažnije činjenice izložene u tekstu. ? Čitanje prvog i zadnjeg odlomka pokazuje nam što autor smatra važnim i bitnim. 58 "Preleti" kroz tekst "Preleti" tekst i potraži ono što je podebljano ili na neki način istaknuto; pronaði glavne podjele ili istaknute važne pojmove. U ovoj fazi možeš, primjerice, otkriti da je autorova glavna rasprava podijeljena na tri dijela i da svaki dio ima svoj podnaslov. Tako doznaješ nešto o tome kako je autor organizirao tekst i njegovu prezentaciju. "Pregled teksta" se koristi uvijek kad čitamo, bez obzira o čemu se radi. 2. Postavi pitanja Nakon što si pregledala tekst, napiši što misliš na koja pitanja deš modi odgovoriti kad ga naučiš. Ponekad ved sam autor na početku postavi neka pitanja, a ponekad se pitanja nalaze na kraju teksta. Postavljanje pitanja prisiljava te da misliš o tekstu i ne dopušta tvojim mislima da odlutaju. Ako nisi u stanju postaviti pitanja, ponovno pregledaj tekst. 3. Pročitaj Čitaj s namjerom da pronaðeš odgovore na pitanja koja si postavila. Posebnu pažnju posveti onim dijelovima koji su podebljani ili podcrtani jer su oni obično vrlo važni. Takoðer ne

zaboravi detaljno pogledati sve slike, grafikone i tablice. Da bi čitanje bilo djelotvornije pokušaj sljedede: - U svakom odlomku pronaði glavnu ideju i napiši je. Tako deš na kraju imati sažetak lekcije. To de ti pomodi kod ponavljanja. - Otkrij koji su važni podaci vezani uz glavnu ideju. Uz svaku glavnu ideju vezan je barem jedan podatak koji je podupire. Sto više veza pronaðeš izmeðu ideje i podataka koji je podupiru, to de tvoje učenje biti kvalitetnije. - Za vrijeme čitanja vodi bilješke. Kako se to radi pogledaj u sljededem odjeljku. 59 4. Ponovi svojim riječima Nakon što pročitaš odreðeni dio teksta (primjerice neki vedi odlomak), pokušaj to što si pročitala ponoviti svojim riječima. Pritom se pokušaj prisjetiti glavne ideje odlomka i podataka koji je podupiru. Takoðer je dobro povezati to što si naučila s onim što si o toj temi ved prije znala. Učenici koji gradivo ponavljaju svojim riječima više zapamte i kasnije ga se lakše prisjedaju. 5. Ponovno pročitaj Na kraju još jednom pročitaj tekst. To de ti pomodi da uvidiš koliko si naučila. Takoðer, možeš dopuniti svoje bilješke ako vidiš da si nešto propustila. 60 KAKO PRISTUPITI TEKSTU

1. Pregledaj tekst - Pročitaj naslov - Što ved znam o ovoj temi? - Pregledaj ilustracije - Pročitaj prvi odlomak - Pročitaj zadnji odlomak - "Preleti" kroz tekst 2. Postavi pitanja 3. Pročitaj - Pronaði glavnu ideju u svakom odlomku - Pronaði podatke vezane uz glavnu ideju - Napravi bilješke 4. Ponovi svojim riječima 5. Ponovno pročitaj 61 KAKO PRAVITI BIUEŠKE Da bi se gradivo sačuvalo za kasniju upotrebu, obično ga nije dovoljno samo aktivno i sustavno učiti. Potrebno je i zabilježiti ili na drugi način spremiti glavne ideje - u obliku koji de omoguditi njihovo korištenje. Kako to možeš učiniti? Podvlačenje Ovo je metoda koju koristi vedina učenika. No ona je manje djelotvorna od ostalih. Naime, kad podvlačimo tekst ipak smo relativno pasivni i kao da u sebi mislimo Sad du podvlačiti, a

kasnije du to učiti. Takoðer, mnogi učenici podvlače previše teksta, ili podvlače prije nego što su sve pročitali pa tako ni ne znaju stoje važno i što treba podvudi, a što ne. Dakle, podvlačiti treba ono stoje važno. A da bi to mogao, pročitaj prije toga cijeli tekst i malo razmisli o njemu. Za podvlačenje se mogu koristiti olovke ili markeri različitih boja. Tako glavnu ideju možeš podcrtati crvenom, a ideje koje slijede iz nje plavom bojom. Komentari na marginama Uz podvlačenje mogu se pisati i komentari na marginama. Tako na margini možeš napisati neko pitanje, definiciju riječi koju ne znaš ili kratku natuknicu. Naravno, sve ovo možeš raditi samo ako je knjiga tvoja i ako te ne smeta da po njoj šaraš. Sažetak Jedan od načina voðenja bilježaka jest i pravljenje sažetka. Dobar Sažetak sažima gradivo . i usmjerava te na važne ideje. j Evo nekih ideja kako možeš napisati dobar sažetak teksta: - izbaci sve što nije bitno : - izbaci sve što se ponavlja - za više nižerednih pojmova pronaði jedan višeredni - izaberi najvažniju rečenicu ako ju je autor dao - ako to autor nije učinio, sam napiši najvažniju rečenicu

Učenici koji uče kako se sustavno vode bilješke i to primjenjuju uspješniji su od ostalih. (Evo još nekih načina kako možeš voditi bilješke: : /letoda dva stupca I jedan stupac napiši najvažnije pojmove iz lekcije (ključne riječi) a u drugi podatke ezane uz svaku ključnu riječ. Evo kako to može izgledati za lekciju koja govori o vrstama Itvari: 62 63 Ili ovako: ključna riječ bilješke vrste tvari svojstva - krute tvari - imaju odreðeni oblik - imaju odreðeni volumen - tekudine - nemaju odreðeni oblik - imaju odreðeni volumen - plinovi - nemaju odreðeni oblik - nemaju odreðeni volumen ¦Metoda mape tipovi tvari odreðeni oblik odreðeni volumen - krute + + - tekudine + - plinovi 1 3 tipa tvari 1 1

tekudine nemaju odreðeni oblik ali imaju _. plinovi nemaju odreðeni oblik _. ni volumen B 64 65 Vježba Medvednica Medvednica se proteže u smjeru jugozapad - sjeveroistok: od Podsuseda do doline rijeke Lonje u dužini od 42 km. Zapadnije dio od Podsuseda do Laza dužine 24 km, s najvišim vrhom Sljeme (1033 m/nm). Istočni je dio niži i manje je dužine, 18 km, i s najvišim vrhom Drenova (574 m/mn). Sa sjevera goru graniči rijeka Krapina, sa zapada rijeka Krapina i Savska nizina, a s istoka rijeka Lonja. S južne strane Medvednica se polako spušta u Savsku' nizinu, dok se na sjeveru prilično strmo ruši u Hrvatsko Zagorje. Ovaj tekst o Medvednici6 ima ukupno 90 riječi. 1. Skrati ga na pola, tj. na ukupno 45, a da sve važne informacije ostanu sačuvane. Pritom možeš promijeniti padež ako to pri skradivanju djeluje smisleno. 2. Ponovno ga skrati na pola, dobro na 23 riječi. Pazi da ne izgubiš bitno. 3. Prikaži tekst crtežom. 4. Usporedi to što si učinio s uratkom jednog učenika koji je prikazan na kraju knjige. Jesi li ti drugačije skratio tekst? Što misliš o učenikovom crtežu? Nedostaje li nešto? 5. Da li bi sad, da ponovno radiš, nešto promijenio?

KAKO PISATI SASTAVKE SASTAVAK OD PET ODLOMAKA Kvaliteta zadada može se znatno poboljšati ako prethodno uvježbavaš plan pisanja zadade. To može, primjerice, biti plan za sastavak u pet koraka. Evo kako izgledaju ti koraci: " 1. Uvodni odlomak - o čemu du pisati Mnogi učenici misle kako uvodni odlomak i nije toliko važan. Ništa nije dalje od istine jer ovim odlomkom privlačiš pažnju čitatelja i obavještavaš ga o glavnoj temi svog sastavka. Zato posveti puno pažnje učenju kako napisati taj prvi odlomak. Ako loše započneš, profesor može izgubiti zanimanje za ostatak tvog rada pa zbog toga možeš dobiti lošiju ocjenu. Odluči koja je glavna misao ili poruka tvog sastavka i napiši je u jednoj rečenici. Zatim odluči kome tu poruku želiš prenijeti (profesoru, roditeljima, prijatelju, učenicima u razredu, vršnjacima, odraslima...) Pisati znači komunicirati s čitateljima. Kad odrediš kome u stvari pišeš, možeš napisati ono stoje zanimljivo i čitateljima, a ne samo tebi. Napiši prvu rečenicu kojom misliš privudi pažnju svojih čitatelja. Možeš se i malo igrati i napisati nekoliko takvih rečenica. Zatim odaberi onu koja ti najbolje zvuči. Nakon toga razmisli kako se glavna ideja može potkrijepiti ili rastumačiti. Napiši sve ideje koje ti padnu na pamet, a onda odaberi tri koje ti se čine najboljima. Navedi čitateljima da deš o njima pisati u nastavku.

Prije nego što prijedeš na drugi odlomak, napiši rečenicu koja čini prijelaz izmeðu uvodnog i drugog odlomka. 66 67 Dakle, tvoj uvodni odlomak mora sadržavati glavnu ideju sastavka, tri podteme ili ideje koje argumentiraju glavnu ideju i prijelaznu rečenicu iz uvodnog odlomka na drugi odlomak. 2. Drugi odlomak - obrazlaganje prve ideje U ovom odlomku obrazloži prvu ideju. Navedi neki primjer ili podatak kojim deš je objasniti ili potkrijepiti. Razmisli jesu li svi pojmovi jasni čitateljima kojima pišeš. Ako misliš da nisu, definiraj ih i objasni što podrazumijevaš pod njima. Takoðer pazi da ne zaboraviš prijelaznu rečenicu u tredi odlomak. Najbolje je da napišeš sve što ti pada na pamet kako bi obrazložio prvu ideju ili podtemu. Nakon toga odaberi ono što ti se čini najvažnijim i najzanimljivijim. To neka uðe u sastavak. Pazi da ideje budu jasno navedene i da logički slijede jedna za drugom. I da doista podržavaju i ilustriraju glavnu temu tog odlomka. Mnogi učenici se raspišu i dopuste da im misli odlutaju od glavne teme. 3. Tredi odlomak - obrazlaganje druge ideje U tredem odlomku dodaj još jedan dokaz ili primjer koji potkrepljuje tvoju glavnu misao ili stav te, naravno, prijelaznu rečenicu. 4. Četvrti odlomak - obrazlaganje trede ideje

U četvrtom odlomku pokušaj dati i tredi razlog zbog kojeg misliš da je tvoja misao ili poruka važna. 5. Završni odlomak - što mogu zaključiti Cilj zadnjeg odlomka je podsjetiti čitatelja na najvažnije ideje koje si u sastavku prezentirao. Zapamti da su to zadnje riječi koje upuduješ čitatelju i da ga moraš uvjeriti u ispravnost svojih ideja. Na kraju možeš završiti s nekom anegdotom ili kratkom pričom kojom deš još jednom podcrtati svoju glavnu misao. Kako pisati sastavke - Odluči što je glavna poruka tvog sastavka - Kome prenosiš poruku? - Napiši prvu rečenicu - Pronaði tri argumenta kojima deš potkrijepiti glavnu poruku - Svaki argument obrazloži u posebnom odlomku - Ponovi glavnu misao na kraju i iznesi zaključak JOŠ NEKI SAVJETI ZA DOBAR SASTAVAK Eseji Uvijek sam dobro pisao eseje. Jednostavno napiši sve što znaš, možda pogodiš. Zatim bi mi učiteljica vratila papir, sa samo jednom rječju napisanom preko čitave stranice: neodreðeno. Mislio sam da je neodreðeno vrlo neodreðen komentar. Ispod toga bih napisao nejasno i vratio joj papir. Ona bi mi ga vratila s: dvosmisleno. Ja bih vratio ponovno: maglovito. Dopisujemo se i danas. Mutno, zbrkano... J. Seinfeld, Seinjzik22

69 ¦ U početku ti možda nede biti lako pisati sastavke po ovom planu. Ali ako budeš vježbala, bit de ti sve lakše. To de postati tvoj drugi način razmišljanja. Ne zaboravi da je pisanje - komuniciranje i da je tvoj cilj da čitatelj shvati što si htjela redi. Kad napišeš sastavak, pokušaj ga pročitati očima nekog drugog. Zamisli da ga čita tvoj prijatelj ili profesor. Bi li im bilo jasno što si željela redi? Vježbaj pisanje svakog dijela sastavka posebno. Odaberi nekoliko tema i za njih napiši samo uvodni odlomak. Nemoj baciti to što si napisala - možda de ti zatrebati. Pa čak i ako ih nikad ne iskoristiš, možeš ih nakon nekog vremena pročitati i usporediti s uvodnim odlomcima koje sad pišeš. Tako možeš vidjeti jesi li i koliko si napredovala. Nakon toga vježbaj pisanje drugog, tredeg i četvrtog odlomka. Kada u uvodnom dijelu navedeš tri glavne ideje ili podteme o kojima deš pisati - toga se i drži. Nemoj mijenjati redoslijed ili uvoditi nove ideje. Čitatelj očekuje da se držiš onoga što si u uvodnom dijelu nagovijestila. Završni odlomak je posebno teško napisati. Pokušaj napisati nekoliko varijanti završnog odlomka. Koja ti se čini najboljom? Zašto? Hode li i tvojim čitateljima biti najbolja. Kad napišeš pojedini odlomak ili cijeli sastavak - zamoli prijatelja ili prijateljicu da ga pročita i da ti da svoje primjedbe.

Iznenadit deš se koliko ovo može biti korisno. Drugi su u stanju uočiti pogreške i propuste koji nama vrlo lako promaknu. Pogreške koje su promakle Ovo su duhovite pogreške koje su promakle doktorima u pisanju različitih povijesti bolesti. Njima se to može i oprostiti s obzirom na gužvu koju imaju i brzinu kojom moraju pisati. Ali ne bi bilo dobro da se pogreške takvog tipa naðu i u tvom sastavku! - Pacijentica osjeda bol u prsnom košu kada leži na lijevoj strani više od godinu dana. - Drugog dana koljeno je bilo bolje, a tredeg je potpuno nestalo. - Pacijentica nema grčeva, niti kočenja, no njezin suprug tvrdi da je bila vrlo vruda u krevetu prošle nodi. - Pacijent je depresivan otkad dolazi k meni od 1983. god. - Pacijent odbija autopsiju. - Pacijent nema povijesti samoubojstva. - Pacijent je ostavio svoje bijele krvne stanice u drugoj bolnici. - Poskliznula se na ledu i njezine su noge otišle u suprotnim smjerovima početkom prosinca. - Pacijent je bio jako dobrog zdravlja dok njegov avion nije ostao bez goriva i srušio se. - Pacijentica osjeda utrnulost od stopala prema dolje. - Pacijent napominje da pati od povremenih, trajnih, neredovitih glavobolja.

- Kad se onesvijestila, oči su joj se zakolutale po sobi. 70 71 Jednom pročitaj sastavak vodedi računa samo o pravopisnim i gramatičkim pogreškama. Kad smo usmjereni na ideje i njihovo obrazlaganje, ovakve pogreške vrlo lako zaboravimo ispraviti. Mnogi učenici dobro napisu sastavak, ali dobiju lošiju ocjenu zbog gramatičkih i pravopisnih pogrešaka. Takoðer, nemoj zaboraviti da puno možeš naučiti i iz tuðih primjera. Kada se na satu čita najbolji sastavak, pažljivo slušaj. Obrati pažnju na to kako je učenik započeo, koja mu je glavna ideja, kako ju je obrazložio i argumentirao te kako je završio sastavak. Ako se ubrajaš meðu one kojima je pisanje sastavaka problem, pokušaj s vježbom na kraju ovog odjeljka. Ispeci pa reci Sjedam se samo koliko nam je nevolja donio pismeni sastavak Ispeci pa reci! Profesor je jednostavno, završavajudi sat, rekao: Djeco, zadada za idudi tjedan: Ispeci pa reci!- što nam je bilo isto tako jasno kao da nam je kazao: Djeco, zadada za idudi tjedan: Bifurkacija Patagonaca u odnosu prema oscilaciji Eskima. Pitao sam starijeg brata, koji je ved završio školu, što je to ispeci pa reci, ali mi on nije znao objasniti. Veli: - Riječ može biti pečena, može i kuhana, može pržena, a može i pohana.

Možete ved misliti kako su glasile te zadade. Neki Živko Sredojevid napisao je cijeli sasatavak u nekoliko riječi: - Najzdravija je riječ kada je pečena i onaj se može smatrati mudrim koji govori samo pečene riječi! Drugi opet, neki Simo Jagodid - tko zna gdje se inspirirao tom filozofijom - ovako je napisao: - Riječ ne treba izvaditi iz usta sve dok ne bude sasvim pečena. A riječ se može ispedi ako se kod kude zagrije stolac, pa se na tom stolcu sjedi sve dok se ne ispeče riječ iza to se vrijeme uči gramatika, kao najvažniji predmet, pošto bezjezika čovjek ne može živjeti! Tredi opet, neki Ostoja Popovid, sin seoskoga svedenika, ovako je narodski objasnio stvar: - Sve što ulazi u usta treba biti pečeno. Tako u usta ulazi pogača, pa ulazi rakija, pa ulazi janje s ražnja i zato i sve što izlazi iz usta treba biti pečeno. Kako iz usta, osim ostaloga, izlazi i riječ, i riječ treba biti pečena. B. Nušid, Autobiografija '5 Ispeci pa reci II Psiholog je djeci predškolskog uzrasta postavio sljedede pitanje: Što to znači: Ispeci pa reci? - loje za lijepo ponašanje. Kad odeš nekome u goste trebaš pričekati da se najprije ispeče, pa tek poslije tražiš. - To znači da se djeca ne trebaju igrati s vatrom. - To je kako se peku knjige.

- Ja mislim da tako raste pamet. B. Nešid, Kako raste pametu 72 Vježba Zadatak Dobila si poklon koji ti je zaista ostao u sjedanju. Možtia si ga dobila za neku posebnu priliku ili tek tako - bez nekog posebnog povoda. Napiši sastavak o tom poklonu i zašto ti je ostao u sjedanju. Uključi i razlog zašto si poklon dobila, opis poklona te kako si se osjedala kad si ga dobila. Analiza zadatka { Tema zadatka je poklon koji mije ostao u sjedanju. Tri podteme su sljedede: - Zašto sam dobila poklon? - Opis poklona - Kako sam se osjedala kad sam ga dobila? Plan sastavka Uvod - Glavna tema: poklon koji mije ostao u sjedanju - Podteme Prvi odlomak - Ukratko opisati prvu podtemu - Navesti detalje i primjere 74

- Prijelaz na drugi odlomak Drugi odlomak - Ukratko opisati drugu podtemu - Navesti detalje i primjere - Prijelaz na tredi odlomak Tredi odlomak - Ukratko opisati tredu podtemu - Navesti detalje i primjere - Prijelaz na završni odlomak Zaključak - Sinteza i zaključak sastavka Pisanje sastavka Nemoj pisati cijeli sastavak odjednom. Prvo se usmjeri na uvodni odlomak. Kad budeš zadovoljna s njim, prijeði na drugi. Najbolje deš uvježbati budeš li išla korak po korak. Pregled sastavka Pročitaj što si napisala. Zvuči li logično? Nastavljaju li se ideje jedna na drugu? Ispravi gramatičke i pravopisne greške. Zamoli prijateljicu da i ona pročita. 75 Jedna rečenica?! Možda je autor sljedede rečenice ipak svoj uradak trebao dati na čitanje nekom drugom prije nego je objavljen! ... Znajudi da de ga milijuni ljudi diljem svijeta gledati u živo ili na TV i očekivati od njega iznimne rezultate - barem još jednu zlatnu medalju za SAD, ako ne i svjetski rekord - za vrijeme ove, njegove četvrte i sigurno zadnje Olimpijade, i shvadajudi da ga

njegove noge više ne mogu nositi stazom istom nevjerojatnom brzinom i sigurnošdu kako bi napravio daleki skok od kojeg oči iskaču kao što su to bile sposobne nekoliko godina ranije kada je postavio svjetski rekord na 100 i 400 metara i osvojio srebrnu medalju u skoku u dalj, ponovno slavni sprinter Carl Lewis, koji je i ranije imao iskustva s pritiskom obožavatelja i medija, ali nikad, čak i kao profesionalni trkač, s ovakvim pritiskom, pojavio se svega nekoliko puta zadnjih mjeseci u utrkama prije Olimpijskih igara u Atlanti, Georgia, djelomično zbog straha od dodatnog podizanja očekivanja a i zato što nije htio da ga ometaju novinari i obožavatelji koji ga slijede u trgovine i restorane tražedi autograme i prilike da ga fotografiraju, ali najviše zbog toga stoje želio sačuvati svoju energiju i koncentrirati se na posao koji mu slijedi: pobijediti u svojoj najdražoj disciplini, skoku u dalj, i vratiti se sa još jednom zlatnom medaljom za SAD, najboljim završetkom svoje briljantne karijere. 76 Vježba Pronašle smo na intemetu zbirku zadadnica iz hrvatskog nekih naših srednjoškolaca. Bile su nam simpatične pa smo odlučile jednu iskoristiti za sljededu vježbu. Napisao ju je

Hrvoje Barlovid i nadamo se da se nede ljutiti što je njegov sastavak osim na Internetu osvanuo i u našoj knjizi. Pročitaj i procijeni koliko struktura sastavka odgovara onome o čemu smo u ovom poglavlju pisale. Kojom ocjenom bi ga ocijenio? (Koju ocjenu je Hrvoje dobio pogledaj na kraju knjige). Jesam li ja Lucija Stipančid7 Čitao sam i slušao o Luciji Stipančid i mogu jedino redi da je ona u svoni životu fasovala. Morala se pokoravati ocu i bratu, te je bila poput zadnje sluškinje i robinje i to u svojoj kudi. Mogu još redi da se držala vrlo dobro i unatoč svim ponižavanjima ostala je žilava kao od majke roðena, lako je znala da je nepravedno to što joj se dogaða, uvijek se smiješila kad je kuhala ručak ili prala veš. To je ponajvečma potresna priča koja se dešava i dan danas. Kad je čitač pročita doðe mu da se upita: "Jesam li i ja Lucija Stipančid?". Vjerujem da ima dosta takvih slučajeva izrabljivanja djeteta, ali ufam se da je ipak više slučajeva gdje djete živi u normalnoj zajednici sa svojim ukudanima. Sada du se malo pozabaviti i javno prodiskutirati o odnosima unutar moje obiteljske zajednice. Gledajte, kod mene je situacija bitno drukčija nego u Stipančida iako volim nekada poslati sestru ili brata na razne zadatke. Mi se sve dogovaramo dogovorom, a ako nema dogovora iiječima, onda na silu. Rekao bih da sam

sretan pošto se svi u kudi slažemo i u nas nitko nije trut. Svi radimo ponešto i to je najbitniji segment po kojem se razlikujemo od stipančida. Ante Stipančid je bio lijen kao mazga, ali jak kao bik pa je u kudi uveo svojevrsnu 77 diktaturu i protektorat. Ponašao se prema ženama kao da su niža bida, a svog sina je gladio ptičjim mlijekom. Nije mu falilo ni nojevih jaja. Što je poželio to su mu majka i sestra morale ispuniti bez prigovora i posluga sa smješkom. Da, tako je to bilo prije, no i dan danas se naðe primitivnih pojedinaca koji rade robove od žena. No, gledajudi povijesno i sociološki mislim da se žene sve više probijaju u životu i politici. Recimo, u Švedskoj je više žena-ministara nego muškaraca-ministara. No, vratimo se mi na Balkan, ipak o tome govori djelo "Posljednji Stipančidi". Lucija Stipančid u ono vrijeme možda nije ni bila svjesna da joj se dešava nepravda jer su onda takve bile i društvene norme. Njen se otac ponašao kao omer-paša ili kakav adija, iako nije za to imao nikakve osnove. Bio je običan medvjed, trut ili nilski konj. On je bio opčinjen svojom primitivnom ideologijom, te se nije obazirao na opaske sa strane. On je svog sina nosio na zlatnom tanjiru, a na kder je išao džonom. Nije na odmet spomenuti da se prema ženi odnosio kao prema namještaju (ormaru, stolici, stolu...). Ante je bio utjelovljenje primitivnog srednjeg vijeka i tipično zatupljen nametnutim idealima. Danas

su ljudi otvoreni i suvremeni, te pljuju na takve primitivce. Danas bi za takve postupke Ante ved bio u plinskoj komori ili bi ga objesili ko zeca. Danas ja, kao i svi iz moje generacije, poštujemo žene kao ravnopravna bida. Izuzetak je Nikola Šoški koje je u stanju zatudi svoju roðenu sestru ako izgubi na videoigrama. On je takoðer nehuman i prema svojim životinjama. Imade kornjaču ved pet godina i još joj nije ni jedamput promjenio vodu u akvariju, gdje se nakupio mulj koji kornjači onemoguduje vid. Znam da dete misliti da kornjača nema veze s temom, ali to je vrlo dobar primjer ophoðenja prema svojim bližnjima. Takvih primjera ima bezbroj, ali državni ured za statistiku kazuje da ih je sve manje, usporedno s približavanjem Hrvatske Europskoj Uniji. Menije najviše žao što u obitelji Stipančid nije bilo razgovora, jer možd.i Ante ni nije tako loš čovjek, možda je samo trebao otvoriti svoju dušu. Zašto je Lucij;i morala umrijeti od tuberkuloze? Zašto je njena majka morala završiti kao prosjakinja? Ha? Samo da je bilo razgovora, uvjeren sam da bi se svi njihovi problemi izpolirali i ne bi bilo više trzavica i svaða u toj nesretnoj obitelji. U zaključku du redi nešto o razvoju meðuobiteljskih odnosa i usporediti svoju i obitelj Stipančid. Zaključak se uvijek počinje nekom poukom ili mišljenjem, noja du biti slobodan i početi ga ovom latinskom poslovicom: "Cornix cornici occulum non effodiet". To znači vrana

vrani oko ne kopa. To je vrlo krasna metafora za dobre obiteljske odnose. Ne treba se , nikoga gladiti paunovim perjem, ali ne smije se nikoga ni gaziti blatnjavim džonom, jer i to nije u redu. Anti Stipančidu bih preporučio da uvijek kad tuče ženu i kder ima na umu ovu poslovicu: "Nec Hercules contra duos". To znači ni Herkules protiv dvojice. Ante de kad-tad ostariti, a onda de mu trebati tretman, a dobit de džon u glavu. Dok bude bolestan onda de mu se žena osvetiti, dat de mu da pojede mišomor. Hodu redi, sve se vrada, sve se plada. 78 KAKO SLUŠATI NA SATU Slušati i čuti nije isto. Možeš slušati, a da ništa ne čuješ. Ako ti to izgleda čudno, sjeti se koliko puta cijeli sat slušaš što profesor govori, a da na kraju pojma nemaš o čemu je uopde bilo riječi. S druge strane, postoje učenici koji kažu kako kod kude vrlo malo uče jer najvedi dio gradiva nauče na satu. To su oni koji znaju slušati. - Dobro slušati znači zaista obratiti pažnju na ono što se govori. Na početku sata reci sebi Sad du slušati. To de ti pomodi da se usmjeriš na ono što profesor govori.

- Povezi ono što čuješ s onim što ved znaš. lako nemaš puno vremena, pokušaj na brzinu pretražiti po glavi što ved znaš o tome o čemu profesor počinje govoriti. Ponekad profesor na početku sata sam postavlja pitanja kojima je cilj povezati ono o čemu de govoriti s onim što ste ved učili. Nemoj ignorirati ta pitanja, nego pokušaj u sebi na njih odgovoriti. - Pokušaj otkr7ti koja je glavna ideja onoga što profesor govori. To naravno ne možeš odmah, nego tek sredinom ili čak na kraju sata. Ali ako slušaš s namjerom da otkriješ glavnu ideju, misli ti sigurno nede odlutati. - Što misliš koja bi od stvari o kojima profesor govori mogla biti u testu? Ako razmišljaš o tome kako bi se ono što profesor govori moglo pretvoriti u pitanje, može se dogoditi da pogodiš bar neka. A i to de takoðer pomodi da ti misli ne odlutaju. - Što bi profesor sljedede mogao redi? - Ako profesor zada nešto za zadadu, odmah to zapisi. - Posebno obrati pažnju kad profesor kaže ovo je važno, ovo bi trebali znati, ovo morate znati za test... 80 Slušanje je vještina koja ti može biti od koristi ne samo na satu nego i u svakodnevnom životu. Jesi li primijetio kako su svi skloni puno govoriti, ali rijetki su oni koji su spremni pažljivo saslušati druge. Naučiti slušati druge je siguran način na koji možeš stedi njihovu naklonost, a s vremenom i prijateljstvo. Zato se isplati malo potruditi. Naravno, ne moraš pažljivo slušati

baš svakoga i uvijek. Neki ljudi su skloni jako puno pričati i stalno slušati ih može biti naporno pa i neizvedivo. Ali, ako ti je do nekoga stalo i zaista želiš čuti i razumjeti što ti kaže, potrudi se i saslušati ga. U tome ti mogu pomodi sljedede preporuke: - Na početku sam sebi reci Sad du slušati. Ova rečenica pomodi de ti da se koncentriraš i usmjeriš pažnju na ono što druga osoba govori. - Dok slušaš, nemoj raditi nešto drugo - listati časopis, gledati što se dogaða oko tebe ili čak telefonirati! lako ti se čini da ti možeš istovremeno sve to raditi i slušati drugu osobu - budi siguran da to njoj nede tako izgledati! Umjesto toga, gledaj osobu u oči i izrazom lica pokaži da te zanima ono što govori. - Ako ti nešto nije jasno, nemoj samo predi preko toga. Pitaj osobu da ti to razjasni. - Nemoj optuživati niti procjenjivati. Rečenice tipa Sama si kriva za to ili Da si malo razmislila to ne bi učinila, samo de naljutiti drugu osobu i komunikacija de biti brzo prekinuta. Takoðer nemoj davati ni savjete ako osoba to od tebe ne traži. Umjesto toga pokaži joj da je razumiješ i suosjedaš s njom (Znam kako ti je, to je stvarno teška situacija.). 81 MUDROST PAMDENJA Pogledaj niz znamenki koji slijedi: U meðuvremenu...

Zamisli: - mehaničkognastavnika:taj ureðaj, prema navodima Arthura Clarkea, podsjeda na frizersku sušilicu za trajno kovrčanje kose, a obavlja i sličnu funkciju, samo na materijalu unutar lubanje. - pilule za učenje- sa sadržajem po izboru: povijest srednjega vijeka, organska kemija za napredne, japanski za svakodnevnu upotrebu i si. Pamdenje ima biokemijsku osnovu pa ovo nije previše fantastično. Još dok smo studirale, dakle poodavno, raðeni su eksperimenti s ribama. Naučili bi ih da bez pogreške proðu kroz neki labirint, kako bi došle do hrane. Potom bi s njihovim mozgom nahranili ribe koje do tada nisu znale put kroz labirint. Nakon takvog obroka, ribe bi se odmah propametile i bez pogreške prošle kroz labirint, lako smo svi mi, osobito uoči ispitnog roka, bili jako zainteresirani za rezultate daljnjih takvih istraživanja, recimo odmah da kod ljudi to ne pali. Dakle, ako pojedeš mozak najboljeg učenika u razredu to ti nede baš puno pomodi. - transplantaciju tj. presaðivanje znanja: naručiš od nekoga da umjesto tebe nauči, primjerice, latinski, a onda to presade tebi. Sve su to za sada još samo ideje pisaca znanstvene fantastike. No, kao što to kaže jedan od najpoznatijih meðu njima, IsaacAsimov, vrijeme je jedina prepreka izmeðu mašte i stvarnosti. U meðuvremenu, zagrij stolac. 82

149162536496481 Ukupno ih je petnaest. Koliko bi ti vremena trebalo da taj niz naučiš napamet? Dvije minute? Pet? Petnaest? Jel bi ga znao i sutra? A idudi tjedan? Idudi mjesec? Možda ti se čini nevjerojatno, ali taj je niz mogude naučiti napamet za par sekundi, a mogude ga je točno ponoviti i nakon godinu dana. (A za to čak ne moraš biti ni član MENSE, a niti imati fotografsko pamdenje - v. str. 96) Ako si meðu onima koji su odmah uočili kako su te znamenke ujedno i kvadrati brojeva jedan do devet - čestitamo. Ovaj primjer možeš pokazati i svojim prijateljima, no nemoj ostati samo na tome. Poanta je, naime, u sljededem: poznavanje tablice množenja omogudava ti da ovaj niz znamenki upamtiš brzo i Iako. U tvojem je pamdenju pohranjena još gomila korisnih tablica koje ti mogu pomodi da lakše naučiš mnoge nove sadržaje. Treba ih se samo prisjetiti, u pravom trenutku. Objasnit demo kako radi pamdenje i kako se te spoznaje mogu iskoristiti da bi se doista učilo krade, a znalo - više. KAKO RADI PAMDENJE Zamisli stepenice na kojima vlada velika gužva: mnoštvo ljudi s vredicama punih raznog špeceraja nastoji se probiti do ulaza u stan, prodi kroz kratki uski hodnik i odložiti sadržinu vredica u smočnicu - da ne kažemo, špajzu. Putem postoji opasnost da se vredica podere, a sadržaj ispadne ili odluta, pokvari se ili ga netko ukrade. Čak i kad nešto uspiješ dopremiti do smočnice

(koja je, usput budi rečeno - ooogromna!) i tamo odložiti, pitanje je hodeš li to za par dana uspjeti pronadi. Imaš li tamo red, primjerice, kutije označene natpisima: vode, povrde itd., lakše deš se snadi - pa i nakon što pristignu nove vredice i novi sadržaji. 83

E, isto je tako i s pamdenjem. Ovoga časa, dakle, čitaš. Svoju si pažnju usmjerila na tekst koji je pred tobom. Dakako, toliko ti je zanimljiv da si zanemarila sve druge vredice tj. podražaje koji postoje u okolini i djeluju na tvoja osjetila: meksička sapunica koju si do malo prije gledala na TV (?!), dupežuljajudi stolac, lanci oko vrata, novi piercing u pupku (ma ne valjda!), miris kave, zanovijetanje stare... Sve to jest tu negdje, prolazi kroz tzv. senzorni registar, gura se po stepenicama, ali na to ne obradaš pažnju. Vredicu s ovim tekstom svakako želiš pohraniti u smočnicu - dugoročno pamdenje. No, izmeðu senzornog registra i dugoročnog pamdenja jedno je veliko iskušenje: kratkoročno pamdenje. Usporedili smo ga prethodno s uskim hodnikom. Osim što je uzak, dotični je i pun rupa kroz koje de, ne pazimo li dovoljno, vredice poispadati - zaboravit demo. Ovaj proces pamdenja prikazan je na slici na sljededoj strani. Senzorno pamdenje

Dakle, sve što ovog časa čuješ, vidiš i osjedaš ulazi u tvoj senzorni registar ili tzv. senzorno pamdenje. Te informacije zadržavaju se u senzornom pamdenju od jedne do četiri sekunde i onda nestaju. To je i razumljivo, jer kako bismo uopde živjeli kad bismo sve što čujemo, vidimo i osjetimo stalno držali u glavi! Kratkoročno pamdenje Tek kad na neku informaciju usmjeriš pažnju, ona ulazi u tvoje kratkoročno pamdenje. Ako s tom informacijom ne učiniš ništa, ona se u kratkoročnom pamdenju zadržava 20 -30 sekundi i onda - nestane. Sjeti se koliko puta si se s nekim upoznala, čula njegovo ime i nakon pet minuta pojma nisi imala kako se osoba zove! Informacija o imenu je ušla u tvoje kratkoročno pamdenje, ali je vrlo brzo iz njega i izašla. Ili, telefonski broj koji si dobila od službe telefonskih informacija, u pravilu deš zadržati u pamdenju otprilike tako dugo koliko je potrebno da ga zapišeš, ili da okreneš brojčanik. Ne možeš li u tom trenutku pronadi olovku ili je s druge strane linija zauzeta, broj deš uspjeti zadržati u pamdenju samo ako ga aktivno ponavljaš. Prekine li te nešto u ponavljanju prije nego što si uspjela informaciju dovoljno puta ponoviti da prijeðe u dugoročno pamdenje, vjerojatno deš je nepovratno izgubiti. Drugim riječima, ako te u trenutku dok tražiš olovku da zapišeš telefonski broj iz prethodnog primjera, netko od ukudana zapita

što tražiš, odgovarajudi na pitanje, zaboravit deš broj koji želiš zapisati. Da informacija ne bi isparila iz našeg kratkoročnog pamdenja i da bismo je pospremili u dugoročno pamdenje (odakle je poslije možemo izvaditi) moramo je nekoliko puta ponoviti i na neki način osmisliti. Primjerice, kad nam netko prilikom upoznavanja kaže svoje imt, trebali bismo ga nekoliko puta u sebi ponoviti. Takoðer bi njegovo ime trebali povezati s nečim i tako ga učiniti smislenijim. Primjerice, zove se Ivan kao moj prijatelj iz škole, a ima i istu frizuru kao on. senzorni registar radno ili kratkoročno pamdenje dugoročno pamdenje informacije iz okoline pažnja pohrana i dozivanje 84 85

Dugoročno pamdenje Dugoročno pamdenje je doista ogromnog kapaciteta: tu je sve ono što smo ikada u životu pamtili i zapamtili. To su:

- Razni podaci o svijetu oko nas - Zemlja je (skoro) okrugla, osobna imena pišu se velikim slovom, 1 + 1=2 (uglavnom), Don Kihotov konj zvao se Rozinante, a Hanibalov ... itd. Sve je to tzv. semantičko pamdenje. - Sve ono što znam o sebi, svojoj povijesti i onome što mi se dogaða (prošle sam godine imala plavu kosu i popravak iz engleskog, konj mi se zove Lesi, imam sestru Luciju...) dio je autobiografskog pamdenja. - Kad želim riješiti neki problem, trebam najprije shvatiti o čemu se tu zapravo radi, potom trebam vidjeti imam li sve potrebne informacije, a kojih se, eventualno, moram riješiti jer mi samo otežavaju posao; zatim moram... - ovakvo i svako drugo znanje o raznim radnjama i postupcima - što ide prije, a što poslije (provjerim ima li u bazenu vode, a onda skočim; ogulim jaje pa ga onda pojedem itd.) sadržaj je proceduralnog pamdenja. ZABORAVUANJE E, sad dolazi onaj tužni dio: zaboravljanje. Na nesredu ili možda baš sredom, vedine se sadržaja, koje smo nekad pohranili u pamdenje, u uobičajenim okolnostima, više ne možemo sjetiti osobito onih iz prve kategorije (semantičko pamdenje). Ili smo potpuno izgubili orijentaciju u tom dijelu ostave i pojma nemamo na kojoj je polici i u kojoj kutiji taj podatak (Hanibal? Nikad čuo!) ili smo uz njega stavili neki novi, slični, pa je došlo

do zbrke (Hanibal? Pa on uopde nije imao konja! Cijeli je film u zatvoru. Ilije uz jaganjce i konja pojeo?) 86 Ved dvadesetak minuta nakon zatvaranja knjige pogubi se iz glave skoro pola od onoga što si, kao, naučio. A za dan dva ne ostane više skoro ništa. Ali sve sam naučio- pokušavaš uvjeriti profesoricu kad te digne za odgovaranje, no i sam se čudiš kamo je sve to isparilo. Nisi učio dovoljno, neumoljiva je ona i ved ti je jasno da ti subotnji provod može spasiti samo čudo, recimo u obliku mamine povišice plade koja de joj malo did' raspoloženje. Najvedi neprijatelj pamdenja je vrijeme. (Odatle valjda i ono kako vrijeme liječi sve rane.) Naime, kako vrijeme prolazi, tako se tragovi pamdenja brišu. Zamisli, npr. da si jednom u nekoj šumi našla neko lijepo mjesto. Nakon mjesec dana poželiš opet tamo otidi. Mjesto je, naravno, još uvijek tamo, ali ne možeš ga više nadi. Na vrh ti je jezika, da ne kažemo noge (jer se u psihologiji to baš i zove "na vrh jezika" fenomen), ali - puta više nema. Zarastao je u šiblje i šipražje. Ima i druga varijanta. Recimo da si, hodajudi, ostavljala na zemlji tragove tenisica. Ti bi ti tragovi još sutra mogli biti od pomodi - pod uvjetom da u blizini nisi ostavljala i neke nove. U tom se slučaju tragovi tako ispremiješaju da više ne znaš koji vodi kamo. Pitanje glasi: što deš učiniti ako želiš na to lijepo mjesto odvesti svog prijatelja. Dakle, mogudnosti su razne: možeš primjerice dobro utabati taj put tako da trava ne nikne.

Ako je put utaban, možda čak i šljunkom nasut, nede mu smetati nikakva trčkaranja i druga nenamjerna oštedivanja. Možeš i po drvedu povješati oznake koje de te voditi do tog mjesta, možeš napraviti mapu, možeš zabilježiti, možeš... E, pa takva šuma ti je i u glavi. A to lijepo mjesto je gradivo koje si pohranila i koje bi voljela dozvati. Istraživanja mozga doista pokazuju da jednom naučeno gradivo ostaje negdje "zapisano", ali se tragovi do njega, nisu li čvrsti, jednostavno izbrišu. To, meðutim, baš i nije neka utjeha kad profesor inzistira na konkretnim dokazima postojanja gradiva u glavi. Ipak, utješno je to da deš, kreneš li ponovno učiti gradivo koje si učio pa zaboravio, sada uštedjeti na vremenu: trebat de ti manje vremena nego kad si ga prvi put učio. 87 Utjehu ti može donijeti i spoznaja da je tragove pamdenja mogude zaštititi; ne baš uvijek konzervirati i potpuno sačuvati od kvarenja, ali ipak. Kao što smo to rekle u prethodnom, šumskom, odlomku, trag treba dobro utabati tj. gradivo bi bi bilo poželjno prenaučiti. To znači: nemoj prestati s učenjem onda kad ti se učini da si sve naučila, nego uči još kojih petnaestak minuta. (Ništa se nemoj zgražati nad tim; sjeti se dugoročne koristi!) Trag deš utabati i ako gradivo učiš na različite načine: bila si pažljiva na nastavi, zapisivala si, pročitala

si iz udžbenika, pogledala si neku TV emisiju na tu temu, riješila si neki problem, raspravljala si s kolegom, ispitivala si tatu... Sve je jasno? A sada pitanje: imala si danas popodne sat povijesti i učili ste novo gradivo. Profesorica je za idudi put najavila ispitivanje. Povijest opet imaš za tri dana. Kako bi trebala organizirati učenje, da učiš što manje, a naučiš što više? a) ustala bih ranije toga dana (ili tako nekako) i učila sve do polaska u školu b) uopde ne bih učila; nedavno me je pitala i valjda nede opet c) kad doðem iz škole i kad doðem k sebi, odmah bi malo pregledala bilježnicu i provjerila u udžbeniku nisam li štogod važno propustila zapisati. Odgovorila bih i na pitanja iz udžbenika (samo usmeno, ne bih pretjerivala). Ujutro bih samo prelistala bilježnicu, podsjetila se na zapisano i pohvalila se za dobru taktiku. Na "dan P" ustajem normalno, malo provjeravam bilježnicu i spremam je u torbu. Kad se vratim iz škole, pitaju me ima li što novo, a ja kažem da nema - jest da sam dobila pet iz povijesti, ali to i nije neka novost. Jučer sam dobila pet i iz geografije. 88 Dakle, odgovorila si: a? - daj ne laži b? - to bismo ved mogle povjerovati (ovaj prvi dio). Što se drugog dijela tiče, to da te nede opet pitati, pa valjda nede - ali

gradivo se gomila i ne bi ga baš valjalo ignorirati. A možda te i hode opet pitati, a u tom si slučaju nadrapala. c? - ta, mora da se šališ! Premda, istina je živa, bilo bi ti ovo jako pametno. Završit demo ovaj šumsko-moždani dio priče s još jednom napomenom: slično gradivo nemoj učiti jedno za drugim. Tragovi sličnog gradiva stvaraju se na sličnom mjestu u mozgu, pa može lako dodi do njihovog miješanja. Npr. najprije si učio engleski, pa onda - kad si ved na jezicima - kreneš učiti njemački. Bit de to njemački s engleskim naglaskom, a poslije i engleski s njemačkim naglaskom. Namjerno (?) zaboravljanje Da, postoji (sredom!) i to. Namjerno zaboravljamo stvari koje su nam zbog nečega neugodne. To je podsvjesni proces, oruðe kojim se branimo od neugodnosti raznih vrsta. Ma zamisli samo kakav bi nam život bio jadan kad bismo se sjedali svih situacija u kojima smo se osramotili, izblamirali, ispali glupi ili nepošteni. Očito, cijela je mudrost pamdenja u tome da se napravi dobar red u - glavi. No dobro, zamisli opet jednu svakodnevnu situaciju. Maknut demo se sada i iz šume i iz smočnice jer tamo vjerojatno ionako ne provodiš previše vremena. U svojoj si sobi. Za promatrače sa strane, osobito one starije od 30 godina, u njoj vlada neopisiv nered: knjige, čarape, bilježnice, gade, CD-i, šminka, papiri, igračke, tenisice... To je, dakako, samo privid jer ti

89 savršeno dobro znaš gdje ti se što nalazi, jel' da? {MaamaaaUesi li možda vidjela moju... ah, što da se radi i mi smo preko 30). Ako je mama dovoljno pametna da ti odmah otkaže suradnju glede pronalaska trebajudih ti stvari, vrlo de ti brzo otkazati i živci i bacit deš se na pospremanje. Nabavit deš stalak za CD-e i sortirati ih prema tipu glazbe, a imaš li više izvoðača, njih deš poredati po abecedi. Na kutije u kojima su presnimljeni CD-i stavit deš naljepnice, bilježnicu iz povijesti stavit deš pored udžbenika i povijesne čitanke, prljavu odjedu odnijet deš na obiteljsko odlagalište, a šalice i čaše u sudoper - na otapanje taloga. Kad nakon par dana kupiš novi CD odmah deš ga pospremiti na pravo mjesto. Imaš li za definiranje tog mjesta dva kriterija (tip glazbe, ime izvoðača), lakše deš ga kasnije pronadi nego ako imaš samo jedan kriterij (tip glazbe). Zaboravljanje je korisno Razgovaram neki dan s jednim prijateljem i počne on pričati o jednoj svojoj životnoj situaciji, a onda odjednom zastane: Jesam li ti to ved pričao? - Nisi, kažem ja iskreno, premda mi je malo čudno kako mi to ved nije ispričao. No, njegova me priča podsjetila na jednu moju, pa je krenem pričati, a onda se sjetim: - To sam ti ved sigurno ispričala. - Prvi put čujem, kaže on. I tako smo se krasno napričali! Ali ostala je u meni sumnja da sam barem jednom ved čula njegovu priču i barem ved jednom

njemu ispričala svoju. Ali vrlo smo ugodno proveli vrijeme i baš sam poslije mislila kako je zaboravljanje dobra stvar: osigurava ti uvijek svježu konverzaciju s prijateljima slične dobi. 90 KAKO POBOUŠATI PAMDENJE Dakle, da bismo informacije iz kratkoročnog pamdenja pohranili u dugoročno pamdenje i onda ih dozvali kad su nam potrebne, moramo ih: - ponavljati, ponavljati, ponavljati... - organizirati (kao što si na gornjem primjeru s CD-ima vjerojatno ved sam shvatio) - povezivati s onim što ved znamo Ponavljanje Sve što želimo zapamtiti moramo aktivno ponavljati. Istraživanja pokazuju da bez ovakvog aktivnog ponavljanja 98°/o onoga što smo doznali zaboravimo u roku od tri tjedna. Dakle, ako se doista ne trudimo zapamtiti to što učimo - sve demo zaboraviti. Što trebamo učiniti da se to ne bi dogodilo? - Kad prvi put učiš neku lekciju napravi bilješke. Kako se rade bilješke opisale smo u posebnom poglavlju. Kraj bilježaka nacrtaj neki simbol. - Dan kasnije prisjeti se simbola i bilježaka. To možeš učiniti u svojoj glavi, ali ih možeš i pročitati. Za to su ti dovoljne 2-3 minute.

- Nakon tjedan dana potroši još 2-3 minute ponovno čitajudi svoje bilješke. - Isto učini nakon mjesec dana. - Želiš li to uvijek znati i usred nodi, kako se to često kaže, ponavljaj postupak svakih šest mjeseci. Oduzimalo bi nam previše vremena kad bismo baš sve tako učili. Neke stvari naučimo, dobijemo ocjenu, zaboravimo (ili nam se tako čini) i nikad nam više ne zatrebaju (ili nam se tako čini). Ali postoje i one stvari koje nam uvijek trebaju i bez kojih teško stječemo nova znanja. A njih jednostavno ne smijemo zaboraviti. 91 Organizacija Zamoli nekoliko svojih prijatelja (svakog posebno) da nabroje što više država u Europi. Zapisi kojim su redosljedom to činili. Kad pogledaš te popise, vjerojatno deš uočiti neke pravilnosti. Neki de početi od sjevernih država, a drugi možda od južnih. Za neke de biti jednostavnije da krenu od susjednih nam država, a onda nabrajaju udaljenije. Svatko pokušava u ono čega se dosjeda unijeti neki red i pravilnost. No, ako želiš bolje zapamtiti ono što učiš, moraš namjerno organizirati gradivo, a ne to prepustiti slučaju. Najčešde se to radi pravljenjem hijerarhijske strukture teksta ili tzv. kognitivnih shema.

- ali kao što smo Hijerarhijska struktura teksta Ovu metodu smo ved djelomično opisale u dijelu o pravljenju bilježaka takoðer napisale na prethodnoj stranici, ponavljanje ne može štetiti! Dakle, neko gradivo je takvo da možeš otkriti ključni pojam, a nakon toga i pojmove na koji se taj ključni pojam dijeli itd. Evo primjera: para oblici u kojima se pojavljuje voda oblak kiša magla rosa izmaglica snijeg led 92 Ako prepoznaš i ovako napraviš strukturu teksta gradivo deš sigurno bolje zapamtiti. Kognitivne sheme Sheme sadrže bitna obilježja osoba, dogaðaja ili predmeta, a organizirane su hijerarhijski. Ivinoga su istraživanja pokazala da dogaðaje prije pamtimo kao sheme nego kao skup pojedinačnih činjenica u nekoj situaciji. Primjerice, pri poučavanju nekog

povijesnog razdoblja korisno je razviti shemu koja može sadržavati sljedede elemente: - vremensko razdoblje koje se proučava - društveno ureðenje - materijalna kultura - duhovna kultura '¦¦.'¦¦>. - ključni dogaðaji i ličnosti - uzročno posljedično tumačenje dogaðaja i promjena Slično tome, pri poučavanju zemljopisa prikaz pojedinih područja ili zemalja može se lako uklopiti u sljededu shemu: - geografski položaj - reljef - klima - prirodni izvori - stanovništvo - gospodarstvo - kultura i jezik Jednom kada usvojiš takvu shemu, možeš je dalje prilagoðavati ili možeš, za novu vrstu gradiva, samostalno stvarati nove sheme. 93 Povezivanje

Čim smo niz znamenki s početka ovoga dijela povezali s ved otprije nam poznatim kvadratima brojeva, nestalo je problema oko zapamdivanja cijeloga niza. Kad god je to mogude treba pokušati povezati novo s otprije poznatim gradivom. Pri takvom se osmišljavanju mogu koristiti razne mnemotehnike tj. tehnike koje pomažu zapamdivanju. Neke vjerojatno ved i koristiš, premda možda ne znaš da se baš tako zovu. Primjerice, kako bismo lakše zapamtili neku formulu, možemo od simbola napraviti neku smislenu riječ. Primjerice, formulu za brzinu c= s/t (brzina = put/ vrijeme) možemo osmisliti kao: riječ CeSTa gdje suglasnici čine formulu. Usto uz formulu možemo zamisliti sliku ceste koja vijuga.26 Kako zapamtiti planete Moja vrlo znatiželjna majka svima je uvijek nabrajala planete. Moja: Merkur, Vrlo: Venera, Znatiželjna: Zemlja, Majka: Mars, Je: Jupiter, Svima: Saturn, Uvijek: Uran, Nabrajala: Neptun, Planete: Pluton. Svi su tu, pravim redom. Bilo je sjajno. Jedini je problem bio s dva M, Merkurom i Marsom. Mogli su se pobrkati. Sve ostalo, bilo je mačji kašalj. Jednostavno. I to je ono što mi se sviðalo. Sve te komplicirane stvari svedene i spremljene u jednu rečenicu. Čak i ako je rečenica bila glupa. Moja vrlo znatiželjna majka. Je svima uvijek nabrajala planete. Doduše, ovaj je dio dobar. Jer se stvarno i radio nabrajanju planeta. Tako da se to uklapa i pomaže u pamdenju. Robby Doyle, Rob5

A zamisli sad ovu sliku: ljepotica miluje zlatnu žabu na cigli. Netko je to smislio da bi upamtio redosljed boja u spektru: ljubičasta, modra, zelena, žuta, narančasta, crvena. A slika Einsteina koji miriše cvijeta dva, krije njegovu formulu: E=mc2 Neke se formule daju čak i otpjevati, npr.: Draga moja, dajem ti na znanje, sila kroz masa daje ubrzanje! Točan redosljed nekih postupaka ili dijelova gradiva koje moramo izložiti može se povezati s putom od kude do škole, dijelovima kude ili stana, dijelovima dobro nam poznate pjesme, klupa u razredu... mogudnosti su razne. Ovu je tehniku, prema pisanju Cicerona, prvi koristio grčki pjesnik Simonides. Na jednoj je gozbi recitirao stihove, kad ga je netko pozvao van. Tek što je izašao, urušio se krov i smrskao goste tako da je vedinu bilo nemogude prepoznati. Meðutim, Simonides je ustanovio da vrlo lako može predočiti gdje je tko sjedio pa je prema tome napravljena identifikacija tijela. Simonidesu je to dalo ideju: Ako mi je tako dobro vizualno pamdenje, zar ga ne bih mogao koristiti i za bolje pamdenje drugih stvari? Njemu je uspjelo, može i tebi. Stvari koje želiš zapamtiti rasporedi u mislima na odreðenim mjestima u stanu. Zamisli ih kako se tamo njišu, hlade, kuhaju, tuširaju, plivaju u wc školjki... Što je slika luða, lakše deš je upamtiti. Kad se kasnije trebaš dosjetiti tih stvari, samo pregledaš stan i dosjetiš se, recimo, kako ti u predsoblju Karlo Martel suzbija najezdu Arapa u Franačku državu, dok poslije u kuhinji njegov sin Pipin Mali sklapa savez s

papom. 0 čemu su se dogovorili pročitaj na jelovniku. A onda za vježbu smisli kako bi se mogao popamtiti redosljed vladanja raznih Karlova. Pazi sad: Karlo Delavi, Karlo Debeli, Karlo Nevaljali, Karlo Glupi, Karlo Lijeni, Karlo Mudri, Karlo Ludi, Karlo Pobjednik, Karlo Smjeli, Karlo Luðak sa sjevera. Živjeli su u razdoblju od 9. do 15. stoljeda. Igraj se. 94 95 Napitak za zaborav Bilo je sparno i vrude, pogotovo u velikoj učionici u kojoj su polagali pismene dijelove ispita. Za ispite su dobili nova, posebna pera začarana protiv prepisivanja. Imali su i ispite iz praktične nastave. Profesor Flitvvick pozivao ih je jednog po jednog u svoju predavaonicu da provjeri znaju li natjerati ananas da pleše step na klupi. Pred profesoricom McGonagall morali su pretvoriti miša u burmuticu - i dobivali bodove za lijep izgled burmutice, a gubili ih ako je burmutica imala brkove. Kod Snapea su svi bili nervozni jer im je on puhao za vrat dok su se nastojali prisjetiti kako se pravi napitak za zaborav. J.K. Rovvling, Harry Potter i kamen mudraca19 Sanjaš li o fotografskom pamdenju? Sigurno si čuo za ljude koji imaju tzv. fotografsko pamdenje: pogledaju neki tekst, primjerice stranicu u rječniku stranih riječi, zatvore rječnik, predoče si stranicu i lijepo je pročitaju.

Jako zgodno. Fotografsko pamdenje je svakodnevni termin za fenomen što se u psihologiji inače naziva ejdetičkim predodžbama. Ljudi koji ih imaju zovu se ejdetičari. Naziv [eidet= identičan) potječe od psihologa Jaenscha koji je to prvi istraživao. Zapravo su češde djeca ta koja imaju ejdetičke predodžbe. Prema nekim podacima čak je pedeset posto djece ejdetičara! Nažalost, ta se sposobnost u adolescenciji gubi prije nego što dotični uopde shvati daje ima. Kad za nju čuje, obično na satu psihologije, ved je prekasno da je povrati i eventualno iskoristi na željeni način - pri provjeri znanja, dakako. 96 Opis tipičnog istraživanja fotografskog pamdenja Jedanaestogodišnja djeca kratko bi vrijeme gledala neke slike iz slikovnica, pune detalja. Onda bi slike maknuli, a djeca bi ih trebala opisati. Mnoga su to činila tako precizno, kao da još uvijek gledaju u sliku: koliko je gumbi na kaputu neke osobe sa slike, koliko je dlaka u brku nacrtanog mačka, čak su i sricali (i unaprijed i unatrag) njemački natpis Gartenwirtschaft koji je bio na jednoj slici, iako njemački nisu znali itd. Meðu odraslima tek je nekih pet posto ejdetičara i to najviše meðu likovnim umjetnicima. (Možda baš njih koriste za industrijske špijune.) Meðutim, istraživanja na stanovništvu u Africi pokazuju da sposobnost ejdetskog predočavanja tamo ima preko pedeset posto odraslog stanovništva! Čini se da

civilizacija i apstraktno učenje utječu na kržljanje ove sposobnosti. (Žao nam je, prekasno je da tu išta promijeniš. Ali, pamdenje se vježbom može itekako razviti.) To se zove pamdenje! Isplati li se uopde imati bolje pamdenje? Pogledaj, primjerice, donju formulu: 86x — JV 1624 322 U svojim istraživanjima pamdenja iskoristio ju je Aleksandar Luria, poznati psihofiziolog, radedi s nekim ruskim novinarom. Novinar je tu, zapravo besmislenu, 97 I frmulu zapamtio u obliku priče. (Ne znamo kakve.) Nakon petnaest godina Luria ga je ponovno potražio i pitao jel' se možda sjeda one formule. Dotični ju je smjesta ponovio i to bez greške. Nije, dakako, imao pojma da de ga ikad itko u životu ponovno pitati za tu formulu. Inače, znao je i svaku riječ svakog razgovora što ga je u životu obavio, svaku knjigu koju je u životu pročitao mogao je u detalje ispričati... Zapravo, čisti užas! 4 kako se motivirati 98

Da biste nešto od ovog o čemu pišemo u ovoj knjizi primijenili u svom životu - morate to htjeti učiniti. No, mnogi učenici žale se kako za učenje jednostavno nisu motivirani. Sto najčešde govore? MENI SE NIKAD NE UČI Ne čekaj inspiraciju - počni učiti iako ti se ne uči Mnogi učenici govore kako ne uče jer nemaju inspiraciju, jer im se ne uči. No, ako budeš čekala inspiraciju za učenje - možda je nikad nedeš dočekati. Kad si se zadnji put ujutro probudila i pomislila Što danas imam inspiraciju za učenjeUedva čekam da počnem učiti! Vjerojatno nikad - bar kad je u pitanju ono što moraš učiti u školi. Neke stvari koje moraš naučiti su zanimljive i voliš ih učiti. No, mnoge su naporne i dosadne i moraš se prisliti na učenje iako bi radije radila nešto drugo. Ono što moraš shvatiti je da inspiracija za takvo učenje nikad nede dodi i da moraš početi učiti bez inspiracije. No, kad jednom počneš učiti, može se dogoditi da ti to i ne bude tako teško, pa čak i da u onome što si mislila da je dosadno pronaðeš nešto zanimljivo. Takoðer se može dogoditi da te to što si riješila neki zadatak ili naučila dio teksta razveseli i potakne na daljnje učenje. Dakle, nemoj čekati inspiraciju. Jednostavno - počni učiti. Ako si napravila plan kao što smo objasnile na početku, bit de ti lakše. 100 101

Branko Bahunek, slikar: Ne čekam inspiraciju Imate li krize u slikanju? Naravno. Krize postoje. Alija inspiraciju ne čekam. Ja slikam. To je jedini način na koji se inspiracija može pojaviti. A netko tko spava i misli da de odsanjati neku sliku... To su iluzije. A krize u radu često dolaze. Ponekad mi doðe da okrenem kist na drugu stranu i sve izbušim. To se dogaða kad stvari krenu u nekom smjeru bez moje kontrole, kad nemam ni koncentracije ni inspiracije. U takvim trenucima često mi pada na pamet pjesma Ima dana kada prazan sjedim kraj klavira. Jednostavno ne ide. Potpuno sam prazan. Alija se ne dam. Ja moram nastaviti, ja želim nastaviti, ja hodu nastaviti. Imam iskustvo da ako u takvom stanju prekinem slikati, strahovito mi je teško ponovo početi. Jer počne prevladavati jedan negativan dojam, sve je nabijeno negativnošdu. Nikad to tako ne ostavim, uvijek to u radu prebrodim i nastavim. Slikam dok ne doðem do jedne pozitivne točke, i tek onda odem i odmaram se.18 TOGA IMA PUNO Podijeli gradivo na manje dijelove Ponekad ti se učini da je toga što moraš naučiti previše i da to jednostavno nisi u stanju. Kao da je pred tobom jedna ogromna planina na koju se moraš popeti, a ne znaš kako. No, s planinom se možeš suočiti na različite načine. 102

Nekim ljudima ona izgleda zastrašujude, boje se i ni ne pokušavaju se popeti. To su oni učenici koji od učenja jednostavno odustanu jer im izgleda preteško. Drugima je tako velika planina pravi i uzbudljivi izazov. Jedva čekaju da se popnu bez obzira koliko teško i opasno to bilo. Ponekad takav pristup imamo i u učenju - kad nas neki zadatak privuče i kad smo spremni satima pokušavati dok ga ne riješimo. Tredi pristup penjanju na planinu je - malo po malo, ili korak po korak. Ovi ljudi ne razmišljaju o tome kako je planina visoka, kako de se biti teško popeti i koliko je to opasno. Oni jednostavno postave za cilj popeti se na najbliži vrh, a onda kad doðu tamo postavljaju sljededi cilj. To je vjerojatno i najbolji pristup učenju. Podijeli to što imaš na manje dijelove i započni s prvim. Naime, cijela lekcija ti može izgledati jako velika i čini ti se da de je biti teško naučiti. Naravno da te to može obeshrabriti i čak dovesti do toga da odustaneš. No, ako ti je cilj naučiti prvi mali dio lekcije, to ti nede izgledati tako teško. Pa mali dio svakako možeš

naučiti. A kad ga naučiš, uspjeh de te potaknuti da preðeš na drugi dio. I tako deš, malo po malo, naučiti cijelu lekciju. Kako pojesti slona? Nikako, vjerojatno ste pomislili. Pa tko bi mogao pojesti cijelog slona? A sada zamislite da je netko podijelio slona na jako puno malih komadida. Kada biste jeli komadid po komadid - jednog dana bi slon sigurno bio pojeden. Na sredu (i po nas i po slona), nedemo jesti slona ali nam ova priča može pomodi da se lakše motiviramo za učenje. 103

PA NE MOGU STALNO UČITI Nagradi se za svaki uspjeh Učiti nije uvijek lako. Ponekad moraš učiti i ono što ti se ne sviða i sigurno bi radije gledala film ili se družila s prijateljima. Zato imaš potpuno pravo nagraditi se za ostvareni plan u učenju. Dakle, obedaj sebi da deš naučiti odreðeni dio gradiva, pročitati odreðeni broj stranica ili riješiti odreðeni broj zadataka - a nakon toga možeš učiniti nešto što te doista veseli. To može biti bilo što, glavno je da ti to doživljavaš kao nagradu. Nazovi prijateljicu, odgleda omiljenu TV seriju, prošetaj, čitaj nešto zanimljivo, rolaj...

Odaberi sama tempo nagraðivanja. Neki učenici vole si češde priuštiti manju nagradu, ?. neki vole odraditi vedi dio posla, a onda se i bolje nagraditi. Osim toga, ako vrijeme isplanirano za učenje doista provedeš učedi, nedeš imati dojam da stalno učiš. (Kao što se to obično dogaða kad najprije pola sata tražiš što ti sve treba, pa pola sata smišljaš s čime deš početi, pa sat vremena provjeravaš kako de započeti pola razreda, a sve to računaš kao učenje.) Dosadna biologija i špijunski romani Kao gimnazijalka bila sam odlična učenica. Imala sam petice iz svih predmeta. Neke sam predmete zaista voljela, ali biologija mi je bila prava muka. Gradivo mi nije bilo teško, ali bilo mi je izuzetno dosadno. Bila sam ambiciozna i nisam željela da mi ocjena iz bilogije kvari uspjeh. No "padao mi je mrak na oči" svaki put kada je trebalo učiti biologiju. A onda sam se jednog dana dosjetila kako da sama sebi pomognem. 104 U to sam vrijeme uživala u čitanju špijunskih romana. Mogla sam čitati danima i nodima. Stoga sam sama sebi rekla: sada deš naučiti jedan dio lekcije pa onda možeš pročitati dvije stranice romana, lako je to bilo protiv pravila efikasnog učenja koje govori da se učenje ne smije prekidati jer to smanjuje koncentraciju, moja je metoda funkcionirala izvrsno. Jedva sam čekala svoje dvije stranice romana tako da sam dijelove lekcije brzo pročitala, napravila bilješku i vratila se romanu, lako bi bilo

za očekivati da de mi za takvo učenje trebati više vremena, učila sam neočekivano brzo. Moje znanje iz područja biologije i danas je vrlo oskudno. Drvede se za mene dijeli na veliko i malo, a cvijede na ono koje mi se sviða i ono koje mi se ne sviða. Ali ocjena iz biologije nije pokvarila moj uspjeh!3 IONAKO DU DOBITI LOŠU OCJENU Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti Za optimiste čaša je napola puna; za pesimiste je napola prazna. (A za inženjere je dvostruko veda nego što bi trebala biti, ali oni nas sada ne zanimaju.) Optimisti uglavnom očekuju da de im se u životu dogoditi nešto dobro (Ne znam što de se dogoditi, aiivaijda de sve ispasti dobro), dok pesimisti uvijek očekuju sve najgore (Što god se loše može dogoditi, to de se sigurno dogoditi meni). Optimisti prave planove za akciju, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti i usmjeravaju svoje misli na ono što trenutno rade. Suprotno tome, pesimisti su usmjereni na osjedaje napetosti i depresije koje doživljavaju i uopde 105

ne razmišljaju što bi u danoj situaciji mogli učiniti. Kad se radi o nekom pozitivnom dogaðaju, optimist de ga interpretirati kao nešto što se samo po sebi razumije - kako sada tako i inače u životu, a zaslugu za dobar ishod pripisat de sebi. Radi li se o

neugodnosti, jnterpretirat de je kao slučajnu pojavu, koja se eto, povremeno zgodi - bez njegove krivnje, najčešde. Kod pesimista je sve obratno - da ne kažemo naopako. Pozitivne de dogaðaje interpretirati kao teško ponovljive slučajnosti za koje on nije zaslužart, a negativnosti su mu neizbježni sastojci cijeloga života - za koje si je sam kriv. Istraživanja pokazuju da optimisti imaju bolji školski uspjeh, manje se ljute, manje u , životu posižu za raznim drogama, tjelesno su i mentalno zdraviji, duže žive, postižu bolji učinak na poslu i u sportu i bolje se suočavaju sa stresom. DOSADNO Ml JE UČITI SAM Pronaði partnera ili partnericu za učenje Neki učenici više vole učiti sami, dok je drugima lakše učiti u društvu. Čak iako sebe ubrajaš u prvu grupu, možda bi bilo dobro da ponekad učiš s nekim. Rasprava o onome što se uči s drugom osobom može znatno olakšati stjecanje znanja. Tvoj partner u učenju možda ti može objasniti nešto što tebi nije jasno. Isto tako, dok ti tumačiš njemu, možeš sama sebi razjasniti neke stvari. Ponekad smo uvjereni kako nešto dobro znamo i kako smo naučili, ali tek kad pokušamo nekoga drugoga naučiti, vidimo da baš i ne znamo tako dobro. Prouči podatke u okviru. Zadržava se u pamdenju: 10% onoga što se pročita 20% onoga što se čuje

50% onoga što se vidi i čuje 85% onoga što se vidi, čuje i napravi 90% onoga što se poučava druge Kako ovo možeš iskoristiti u organizaciji svoga učenja? Naravno, zajedničko učenje djeluje i na tvoju motivaciju. Možda bi u jednom trenutku i prestala učiti jer ti je svega dosta, ali te partner ili partnerica svojom upornošdu može potaknuti da nastaviš. Osim toga, u pauzama ti je manje dosadno nego kad si sama, a razgovorom možeš ublažiti i strah od testiranja. TO Ml IONAKO NIKAD NEDE TREBATI Jesi li sigurna? Jedan moj prijatelj sav mi je ozaren ispričao kako je napokon shvatio čemu služe integrali. Kupio čovjek neko krivudavo zemljište za vikendicu i da bi ga platio, morao mu je znati točnu površinu. I sad se pita zašto mu profesor matematike u gimnaziji nije objasnio zašto ga muči s integralima. 106 107 Spremniji smo i motiviraniji za učenje kad znamo da demo to što smo naučili modi primijeniti - što prije to bolje. Kad se upišemo u autoškolu, nitko nam ne mora redi da moramo i zašto moramo učiti; to nam je i samima jasno. Bilo bi dobro kad bismo i u redovnoj školi bili s time načisto. Istina, škola nije svemodna. Nekad gradivo upravo vrišti trebat deš me, a učenik

valjda misli meni ne. Čekam ja tako jednom kod naše prijateljice Laðe parove upisane na trudnički tečaj. Trebam im ispričati neke važne stvari iz psihologije. Laða je ginekolog i vodi savjetovalište za planiranje obitelji. Doðe cura, studentica trede godine, doznamo poslije. U panici je. Imala je odnos, dečko je koristio prezervativ (pohvalno), ali mu je spao. Čula je da postoji kontracepcija poslije (to je tzv. postkoitalna kontracepcija), pa je došla. - A kad ste, dušo, imali zadnju menstruaciju?- pita je Laða, a onda i dodaje: Kad vam je bio prvi dan zadnje menstruacije? Kaže ona. Znala je i da joj ciklus traje tridesetak dana. Odgovore na sljededa pitanja nije znala: Što je ovulacija? Kada nastupa ovulacija? Koliko dana nakon ovulacije dolazi do menstruacije?Kada uopde može dodi do oplodnje?Cura se držala kao da odgovara na pitanja o kemijskom sastavu goriva u svemirskom brodu. Kad je na kraju ipak shvatila da jučer nije mogla ostati trudna, čak i da je htjela, otišla je sva ozarena. Ja sam ostala u šoku, a Laða je samo rezignirano rekla: Čujem tosvakidan. I po nekoliko puta. Ma ljudi, je li to mogude? Upotreba Ane Karenjine Matko se sav pokisao vratio iz knjižnice. Pa ta Ana Karenjina ima dva dijela, sa svakim od njih možeš nekome glavu razbiti. Završio je prvi razred matematičke gimnazije; opsjednut je kompjutorima, književnost - osobito višedjelna - ga baš i ne zanima. I sad de si s tim knjižurinama pokvariti ljetovanje! A

pročitati ih mora: ved prvi školski dan ima lektiru i profesorica je obedala da nede imati milosti, pa valjda za cijelo ljeto mogu pročitati jednu knjigu! (Jednu?!) 108 I počeo je Matko čitati. Više puta ispočetka. Gunðao on, prigovarao školi (pa to je matematička gimnazija, što nas muče s ovim), profesorici (mora da nas mrzi), Tolstoju (zar to sve nije mogao napisati i krade, čemu toliki opisi i ovoga i onoga), mami (zašto me i ti gnjaviš, pa Ana Karenjina mi nikada u životu nede trebati...) Strpljivo je mama i uporno tumačila životnu važnost opde kulture i informiranosti... sve uzalud. Početak školske godine donio je pravi šok. Staru profesoricu iz hrvatskoga zamijenila je nova, a na njezinom popisu lektire nije bilo Ane Karenjinel Pa za poludit'! - Jesam li ti rekao?! - vrištao je Matko. Ana Karenjina mi ne treba čak ni za dobru ocjenu! Točno sam znao da de se nešto takvog dogoditi!- pjenio se Matko naredna dva mjeseca. Došao studeni, a u studenome i specijalizirana velesajamska priredba: Interliber-Informatika. Odlazio Matko skoro svakoga dana - igrati se tamo na novim računalima, diviti se njihovim performansama. - Znaš što se danas dogodilo?! - pitao je mamu, stigavši odande jednoga dana ? - Dobio sam mjesec dana besplatnog surfanja po internetulA znaš kako?

77 - Bio je kviz. I bilo je pitanje: Koji roman počinje rečenicom: Svi su sretni brakovi sretni na isti način, a svi su nesretni nesretni na svoj način. (Ne znaš?? Trk u knjižnicu po Anu Karenjinu!) 109

Vježba Razmisli o svom učenju - Sjeti se nečega što si uspjela dobro naučiti, u čemu si bila uspješna. Što misliš zašto si to tako dobro naučila? - A sada se sjeti nečega što nisi uspjela dobro naučiti. Što misliš zašto nisi bila uspješna? - Pokušaj zaključiti koje su to stvari koje ti pomažu da nešto dobro naučiš, a koje te u tome sprječavaju. Možeš ih staviti u tablicu: Pomaže mi u učenju: Knjiga u posljednji čas spasila djevojci život Jedna je 16godišnja Britanka dobila vrudicu i glavobolju. Smatrajudi kako se radi o gripi liječnik joj je propisao odmor i mnogo tekudine. Tokom nodi nekoliko je puta povradala, a ujutro je na ruci primijetila ljubičasti osip koji se počeo širiti. Uzela je medicinski priručnik i potražila svoje simptome. Ljubičasti osip, povradanje, visoka temperatura i ukočeni vrat upuduju na meningitis- pisalo je. Nazvala je majku koja je

dojurila s posla i odvezla je u bolnicu. Tamo su potvrdili da se radi o smrtonosnoj meningokoknoj septicemiji te izjavili kako bi djevojka bila mrtva za sat vremena. Jutarnji list, 26.10.1999. Sprječava me u učenju: Možeš li nešto iz toga zaključiti? - Kada i kako najbolje učiš? - Koje stvari voliš učiti? - Koji posao bi u životu voljela raditi? - Što bi ti od onoga što učiš moglo biti korisne u tom poslu? 110 NISAM KARAKTER Napravi ugovor sa samim sobom Kad odrasli sklope ugovor, napisu ga i potpišu - sve strane očekuju da de se potpisnici dogovorenih stvari i držati. Ukoliko prekrše ugovor - očekuje ih sud. No, vedini ljudi ne treba prijetiti sudom. Kad potpišu ugovor to znači da su dali svoju riječ i da de je održati. Zato neki poslovni ljudi ne sklapaju uvijek pisane ugovore. Dovoljan im je i usmeni dogovor. U nekim školama učenici sklapaju ugovore s razrednikom i roditeljima o tome koliko i kako de učiti i kako de se ponašati. Kad jednom daju svoju riječ, teško im je prekršiti je. Posljedica je da redovitije i bolje uče, imaju bolje ocjene i zadovoljniji su. Zanimljivo je da su posljedice slične i kad sklopimo ugovor sami

sa sobom. I tada nam je izgleda teško prekršiti zadanu riječ, iako je nismo dali drugome nego sami sebi. Zašto i ti ne bi sklopila ugovor sa samom sobom. Naravno, možeš to učiniti i sa svojim roditeljima i razrednikom. Evo jednog prijedloga ugovora. 111 UGOVOR Ja, sklapam ovaj ugovor sa samim/samom sobom, prema kojem du ove školske godine: 1. Redovito praviti mjesečni, tjedni i dnevni plan rada. 2. Koristiti upute o racionalnim metodama učenja opisane u Vodiču. 3. Odrediti svoj dominantni stil učenja i vrstu inteligencije. 4. Naučiti pisati sastavke po metodi pet odlomaka. 5. Učiniti sve da na vrijeme stižem na nastavu. 6. Cijele godine imati najviše_____neopravdana sata. 7. Nastojati izgraditi i održavati dobre odnose s ljudima oko sebe i - sa sobom. 8. Na kraju prvog polugodišta imati prosjek ocjena_____ili viši. 9. Na kraju godine imati prosjek ocjena_____ili viši. 10. Redovito pratiti svoj napredak i za uspjeh se nagraðivati. Potpis. 112

KAKO SMANJITI STRAH OD ISPITIVANJA Mnogim učenicima samo učenje nije problem - dobro poznaju strategije učenja, motivirani su i uče brzo i lako. Problemi nastaju kad rezultate svog učenja moraju pokazati bilo na usmenom, bilo na pismenom ispitivanju. Tada ih hvata strah, blokiraju se i nisu u stanju pokazati ono što su tako dobro naučili. Kod nekih su simptomi tako jaki da ne mogu progovoriti ili napisati niti riječ, boli ih želudac, povradaju, dan prije uopde ne mogu spavati. Odreðena količina treme je pozitivna, pomaže nam da mobiliziramo svu svoju energiju i da na testu ili prilikom ispitivanja odgovorimo najbolje što možemo. No, ako trema preðe odreðene granice postaje štetna. Tada zbog treme ne možemo pokazati što smo naučili i obično dobijemo manju ocjenu, nego što bismo dobili da treme nije bilo. Na sredu, nismo toliko bespomodni koliko to možda izgleda. I protiv treme ima lijeka. Evo što možeš učiniti: PRIPREMI SE Neki učenici imaju tremu iz jednostavnog razloga što se nisu dovoljno pripremili. U takvim [slučajevima trema je posve normalna reakcija. Ako se nismo dobro pripremili, postoji velika šansa da demo dobiti lošu ocjenu, pa onda nije ni čudo da imamo tremu. Bilo bi čudno daje nemamo. |Zato, nemoj učiti u zadnji čas. To nije najbolji način da se riješiš treme. Počni na vrijeme. Uči aktivno, onako kako smo to u

prethodnim poglavljima opisale. Dobra priprema može smanjiti tremu i do 90%. A onih preostalih 10% deš ved nekako podnijeti. Posebno je važno postavljati pitanja dok učiš. Na taj način može se dogoditi da unaprijed pogodiš pitanja koja de profesor postaviti, što u velikoj mjeri može smanjti tremu. 114 115

Profesor trudnici na usmenom: - Sad ved udvoje dolazite na ispit, a još uvijek nemate pojma... Priprema za vedi test ili ispitivanje Napravi plan - Koliko vremena imaš na raspolaganju? - Odredi koliko moraš naučiti dnevno - Drži se plana Razgovaraj sam sa sobom Možda ti ovaj savjet izgleda pomalo smiješan - pa samo luðaci razgovaraju sami sa sobom. Ali izgleda da nije tako. (A i ne moraš baš naglas.) Naime, kada se ispitivalo stoje to uopde strah od ispitivanja i testiranja pokazalo se da učenici s takvim strahom najčešde sami sebe muče najrazličitijim crnim mislima. Tako, dok drugi razmišljaju o zadacima koje rješavaju oni se optereduju mislima tipa Opet du dobiti jedan, Ne znam nijedan zadatak, Roditelji de

mi zabraniti gledanje TV-a cijeli tjedan, Nede me pustiti van, Ved je prošlo pola vremena a ja nisam ni počeo /slično. A naš mozak nije u stanju misliti na dvije stvari odjednom - ako nam se po glavi motaju ovakve misli, naravno da ne možemo istovremeno misliti o tome kako rješavati zadatak ili pisati sastavak. 116 Što učiniti? Svaki put kad ti se pojavi takva misao kaži sebi STOP! Sad du misliti na zadatak koji rješavam. U početku de možda idi teško, ali što dešde to budeš sebi ponavljao, postat de lakše. Ako je trema intenzivna, nekoliko puta duboko udahni i izdahni, pa onda nastavi s radom. Student veterine na ispitu. Profesor mu pokaže napola pokriven kavez, vide se samo noge neke ptice. - Koja je ovo ptica? - Ne znam. - Vaše ime? Student podigne nogavice hlača i veli: - Pogodite. ŠTO ZA VRIJEME TESTIRANJA 1. Ponesi sa sobom potreban priručni materijal (olovke, ravnala, rječnik i si.). Ako sve ne poneseš, vjerojatno deš postati dodatno napet i nervozan. 2. Pažljivo slušaj upute. Ako ti nešto nije jasno, odmah pitaj. Ako su upute napisane, nekoliko puta ih pročitaj. Nemoj odmah

brzopleto početi raditi. Mnogi učenici dobiju lošu ocjenu samo zato što su nepažljivo slušali ili čitali upute. 117 3. Pregledaj cijeli test i najprije odgovori na pitanja koja posve sigurno znaš, odnosno, znaš odgovore. To de te opustiti i dati ti samopouzdanja. Zaokruži redne brojeve pitanja na koja si do kraja odgovorio ili ih na neki drugi način označi da poslije ne gubiš vrijeme čitajudi ih ponovno. (Nema baš takvih pitanja? Reklo bi se da si u gabuli, ali 'ajde, možda se do kraja još nešto dade učiniti.) 4. Počni sad odgovarati na ona teža, prvi put preskočena pitanja, ali nastoj ne gubiti previše vremena na svakom od njih. 5. Ne moraš pod svaku cijenu završiti s odgovaranjem na jedno pitanje da bi prešao na drugo. Ovo je jako važno. Naime, potrošiš li puno vremena na pitanje koje možda ne razumiješ, nedeš stidi odgovoriti na kasnija pitanja - koja možda razumiješ. Pa deš se unervoziti i izgubiti koncentraciju. A konačan de ti rezultat biti slabiji nego što bi trebao biti. 6. Sad kad si dvaput prošao kroz test, vidi jel' ti neki od odgovora može pomodi da odgovoriš na neko drugo, teže pitanje, lako profesori znaju da bi takva vezana pitanja trebali izbjegavati, zna im se potkrasti... 7. Ako si za neki odgovoru početku bio jako siguran daje točan, nemoj ga kasnije mijenjati. Obično takav jak prvi impuls znači

da odgovor znamo i ne moramo previše o njemu misliti. Počnemo li ga ipak ponovno preispitivati, postanemo nesigurni i onda ga promijenimo - pogrešno, kao što se to često pokaže. To je vrlo uobičajeno i zato budi pažljiv. 8. Ako meðu ponuðenim odgovorima ne možeš prepoznati onaj koji je točan, koristi jocker pola-pola, tj. najprije izbaci odgovore koji nikako ne mogu biti točni (nešto si valjda učio, zar ne?). Koliko god ti bilo primamljivo i ono zovi prijatelja i pitaj oko sebe, bolje se obuzdaj. (A možeš pročitati i one opise tipova profesora prema načinu ispitivanja. Uz napomenu da; se svi oni u ovakvim uloviosamte situacijama pretvaraju u vede ili manje osvetnike.) Nikako ne ostavljaj neodgovoreno: ako ništa ne pomaže, zaokruži napamet. (Doduše, ponekad se za pogrešne odgovore mogu zaraditi negativni bodovi, no to bi trebalo biti najavljeno. Ipak ti to provjeri.) 9. Važno je iskoristiti cijelo vrijeme. Ako si ranije gotov, još jednom provjeri odgovore. U pismenom ispitu koji se sastoji od jednog ili više pitanja tipa eseja važno je: - dobro naučiti ključne činjenice i pojmove - provjeriti na vrijeme razumijevanje upute i pitanja - napraviti plan pisanja i predložak za odgovaranje - pažljivo planirati vrijeme za pisanje koncepta - uredno i čitko pisati

- oblikovati potpune, ali ne preduge, rečenice - krenuti od prvog pitanja - koristiti ključne elemente strukturiranja teksta: uvod, navoðenje ključnih pojmova i primjera te zaključak - odgovori trebaju biti jednostavni i sažeti - u tekstu je dobro upotrijebiti profesorove omiljene pojmove i izraze. 118 119 120 Jocker pitanje Dva su studenta kemije bili toliko sigurni u svoje znanje da su vikend uoči uvjetnog ispita odlučili tulumariti. Proveli su se sjajno! Meðutim, kad su se u ponedjeljak ujutro probudili, bilo je ved skoro podne. A ispit je počeo u 10. Smrzli su se. Bio im je to zadnji termin u zadnjem ispitnom roku! Odjurili su na fakultet, sačekali profesora i objasnili mu kako su za vikend morali idi kudi. Vradali su se jutros, autom, uvjereni kako de stidi na vrijeme, no pukla im je guma, nisu imali rezervnu, dugo su čekali pomod i - nažalost zakasnili. Ima li ikakve šanse da im se u nekom terminu organizira ispit? - Dobro, doðite sutra. pristane profesor nakon što je malo razmislio. Njih dvojica odoše sretni. Popodne i navečer su još učili i ujutro se ponovno pojave na fakultetu. Profesor ih smjesti u zasebne prostorije i uruči im testove.

Pogledaju prvi zadatak. Točno rješenje: 5 bodova. Riješe zadatak s lakodom i okrenu stranu. Drugi zadatak: Koja guma? 95 bodova. JOS NEKE ISTINE 0 ŽIVOTU I UČENJU TRUD JE VAŽNIJI OD PAMETI Koliko si ti dobio? Učenici su nestrpljivo čekali da profesor podijeli ocijenjene sastavke. Profesor im je temu najavio prije dva tjedna, a sastavke su pisali jučer. Koliko si dobio?- pita Ivan Petra. Dva- kaže nesretno Petar. Meni ovo pisanje sastavaka jednostavno ne ide. Nisam u stanju napisati onako kako on očekuje. I ja sam dobila dva - priključi se Ana. Ali znala sam da nedu dobiti više. Nisam baš učila i nije ni čudo što sam loše napisala. Nevjerojatno - čudi se Goran. Nije mi jasno što se dogodilo. Dobio sam četiri. Mislio sam da nedu dobiti ni dva! Mislim da on to uopde nije pročitao! A ja sam dobila tri - kaže Ivana. Nije ni loše, s obzirom da skoro uopde nisam učila. Što (si) ti kažeš kad dobiješ dobru ocjenu? Je li to zato što si se trudila ili zato što si jako pametna? Ili si možda imala srede pa te je profesor pitao baš ono što si znala? A što (si) kažeš kad dobiješ jedinicu ili nižu ocjenu nego što si očekivala? Je li to zato što nisi dovoljno učila ili zato što si možda glupa? A možda nisi imala srede pa su u testu bila baš

ona pitanja koja nisi naučila? Ili te možda profesor mrzi pa uvijek dobiješ lošiju ocjenu od nekih drugih učenika koji su njegovi miljenici? Vjerojatno se pitaš zašto je to uopde važno, lako ti može izgledati posve nevažno, istraživanja pokazuju da najbolje u školi prolaze oni učenici koji i svoj neuspjeh i svoj 122 123 uspjeh pripisuju trudu i zalaganju (odnosno nezalaganju). Dakle, kad dobiju dobru ocjenu, oni vjeruju da je to zbog toga što su se trudili i učili. Kad dobiju lošu ocjenu, vjeruju da jV to zbog toga što nisu dovoljno učili. Pa se prihvate posla. Imam li u glavi ideju da m profesor ne podnosi, nedu niti pokušavati učiti - učila, ne učila, isto mi se piše. A onda j lakše ne učiti. I to je to. Talent je dobra stvar, ali ... Naravno, ako si za nešto talentirana ili jako sposobna može biti istina i da si dobila dob; ocjenu jer si pametna. Možeš to slobodno sebi redi - pa nema ništa loše u tome što pametna. Ali pazi da s tim ne pretjeraš. Naime, mnogi učenici koji su se pretjerai oslanjali na svoju pamet neugodno su se iznenadili kad su iz osnovne škole prešli srednju i zaključili da samo pamet više nije dovoljna i da trebaju nešto i učiti. Za neke, koji nisu razvili nikakve radne navike to je priličan šok. Dakle, dobrojeakoza neki predmet imaš iznadprosječne sposobnosti i brzo naučiš sve što treba. No, u daljnjem školovanju to nede biti dovoljno. U

srednjoj školi, a pogotovo na fakultetu bez učenja sigurno nedeš uspjeti. Uostalom i svi slavni uspješni ljudi (glazbenici, sportaši, pisci) tvrde da je talent samo 10% uspjeha. Sve ostalo je rad. Koliko god bila talentirana za nešto - bez zalaganja nedeš daleko dogurati. Ne moraš baš ovako, ali... Tomislav Mihaljevid, roðen u Zagrebu 1964. godine, jedan je od vrhunskih kardiokirurga na jednoj od najprestižnijih američkih zdravstvenih institucija, Brigham and VVoman'sHospitalu Bostonu koja pripada sveučilištu Harvard. Dosad je obavio 150 transplantacija srca i drugih zahvata. Impresivna karijera, zar ne? Kako izgleda jedan njegov radni dan? ... Ustajem u 4.30 ili 5 i u bolnici sam izmeðu 6 i pola sedam. U sljededih sat vremena obavim vizitu i oko osam sam u operacijskoj dvorani gdje obično ostajem do 18-19 sati. Zatim obavljam popodnevnu vizitu nakon koje me čeka znanstveni rad, pisanje dopisa i dokumenata, tako da sam kod kude najčešde oko 22 sata. Na poslu sam svaki dan, a nedjeljom obično ostajem samo prijepodne.

Od stana do bolnice ima oko tri kilometra i tu udaljenost obično pretrčim kada ujutro idem na posao, odnosno kada se navečer vradam kudi. Nacional, 25. ožujka, 2003. Uloži samo dio ovog truda i uspjeh sigurno nede izostati. Sreda, nesreda i ostale nevažne stvari A ako si sklona misliti kako si dobru ili lošu ocjenu dobila jer si imala ili nisi imala srede, kako ti je profesor sklon ili te pak mrzi, kako.... Pa ni to te nede daleko odvesti. Možda si lošu ocjenu i dobila zato jer nisi imala srede i profesor te baš pitao ono što ne znaš. Ali što sad? Loša ocjena je tu i ona nije ništa manje loša zato što nisi imala srede! Osim toga, da si više naučila, bilo bi manje pitanja na koja ne znaš odgovor pa bi i nesreda imala manje šanse kad si ti u pitanju. Takoðer, možeš nemati srede jednom ili dvaput, ali teško da se na to možeš izvlačiti čitavu godinu. Nesreda ipak ne pogaða stalno jedne te iste. lako se to možda njima tako čini. Dakle, ako si i dobila lošu ocjenu jer nisi imala srede, najbolje što možeš učiniti jest sebi redi: OK, nisam imala srede. Ali to se ionako ne može promijeniti. Jedino što mogu učiniti je da za sljededi test naučim što bolje mogu. 124 125

Ako si za svoju lošu ocjenu više sklona kriviti profesora nego nesredu, možda bi i o tome mogla malo razmisliti. Profesor te ne voli i uvijek te strože ocjenjuje nego neke druge učenike? Možda to i jest točno. Ali jesi li se ikad upitala zastoje to tako? I možeš li nešto promijeniti? Pokazati zanimanje za ono što govori, pitati ga nešto, zatražiti savjet... I malo bolje naučiti njegov predmet - profesorima su uvijek simpatični oni koji dobro znaju njihov predmet. A možda deš mu jednog dana i biti zahvalna što je prema tebi bio stroži pa si morala naučiti više od ostalih. Vjerojatno je lakše okriviti profesora za svoju lošu ocjenu nego se suočiti s istinom - da nisi dovoljno učila i da je krivnja zapravo u tebi. Pa čak ako je profesor malo i kriv (na kraju krajeva i profesori su ljudi) od takvog razmišljanja nedeš imati nikakve koristi. Ocjena se od toga sigurno nede popraviti. Dakle, vjerojatno si ved i sama shvatila. Kad dobiješ lošu ocjenu, nema smisla kriviti ni sudbinu, ni sredu, ni profesora. Ne treba kriviti ni sebe - nego jednostavno treba sjesti i naučiti. Alija stalno učim, pa ništa... Može se i to dogoditi. Neki se učenici zaista jako trude, a ne vide skoro nikakvog rezultata. Nije ni čudo da nakon nekog vremena potpuno izgube volju za učenje. Učio, ne učio svejedno je, misle oni.

Ako ti se dogaða ovako nešto, najvjerojatnije je da ne učiš dobro. Stoga ponovno pažljivo pročitaj prvi dio ove knjige o tome kako bolje učiti. SUDI UPORAN - ODUSTATI JE LAKO Carl Lewis je nakon dvadeset godina natjecanja osvojio zlatnu medalju u skoku udalj na Olimpijskim igrama 1966. godine Kada su ga upitali čemu pripisuje tako dugotrajnu uspješnu sportsku karijeru izjavio je: Stalno se podsjedam da u životu postoje i uspjesi i neuspjesi. Nijedne ni druge ne uzimam suviše ozbiljno. Albert Einstein progovorio je tek s četiri godine, a čitati je počeo sa sedam. Roditelji su mislili da je malo zaostao, a jedan od njegovih učitelja opisao ga je kao mentalno sporog, nedruštvenog i izgubljenog u snovima i maštanjima. Izbačen je iz škole i nije ¦ bio primljen na Politehničku školu u Zurichu. r- Sidny Poitier, danas poznati glumac, ne samo da nije prošao na svojoj prvoj audiciji nego mu je režiser rekao sljedede: Zašto ne prestanete uzalud trošiti i svoje i tuðe vrijeme? Izaðite odavde i postanite perač posuða ili nešto slično. Upravo u tom sam trenutku odlučio svoj život posvetiti glumi - kaže Poitier. - Roman Prohujalo s vihorom koji je napisala Margaret Mitchell odbilo je 38 izdavača. Poslije im je vjerojatno bilo žao. - Znaš li tko je Jimmy Denny? To je čovjek koji je nakon prvog nastupa, 1954. godine, otpustio Elvisa Preslvja riječima: Sine,

ovakvo pjevanje te nede nikamo odvesti. Najbolje da ponovno počneš voziti kamion. Što bi bilo da su svi oni odustali, poslušali tamo neke, kao face? Kao što možda neki i jesu odustali pa za njih i ne znamo. Što činiš ti kad se pojavi prepreka? Kad se pojave prepreke ja ne odustajem. Ja ih preskačem. Ili probijam. Zavisi kako ide. Kako koju. Ivanka Boljkovac, operna diva18 127 126 ZNANJE JE VAŽNIJE OD OCJENA Vježba Pročitaj ove tri skupine tvrdnji i razmisli koja se od njih najviše odnosi na tebe i tvoje shvadanje škole i školskih obaveza. 1. Brine me da bih mogao imati slabije ocjene od drugih. 2. Želim dobro naučiti kako bih roditeljima i prijateljima pokazala kako sam sposobna 3. Najviše što ti u školi treba je sreda. 4. Često mislim: Što ako dobijem jedan? 5. Cilj mije biti meðu najboljim učenicima u školi. 1. Izbjegavam se javiti za pisanje referata ili za neke druge slične dodatne obaveze 2. Kod ispitivanja se često oslonim na šaptanje i prepisivanje. 3. Sviða mi se dobivati lagane zadatke.

4. Volim kad ne dobijemo ništa za zadadu. 5. Bojim se postaviti neko pitanje kako profesor ne bi pomislio da ne znam.; 1. Na nastavi želim naučiti stoje više mogude. 2. Više volim gradivo koje mi je zanimljivo (makar i teško), nego ono lakše ali manje zanimljivo. :; 128 3. Kad god se više potrudim, dobijem bolju ocjenu. 4. Volim kad mogu naučiti nešto novo. 5. Slabe ocjene imaju uglavnom oni učenici koji se ne trude dovoljno. Gdje si dakle ti, po svojoj poštenoj procjeni? (Odgovor nije za ocjenu, što se nas tiče.) Pročitaj još komentar koji slijedi, pa vidi jel1 ti se možda isplati ubaciti pod koji drugi opis. Neki su učenici, a tu ubrajamo i ljude opdenito, usmjereni u učenju (odnosno u obavljanju neke druge aktivnosti) uglavnom na to kako da nauče ili naprave to što rade najbolje što mogu. Za njih kažemo da su usmjereni na zadatak. Drugima je važnije što de drugi misliti i kako de izgledati u očima drugih ljudi - oni sami i ono što rade. Za njih kažemo da su usmjereni na izvedbu. Tredi pak, svaki izazov koriste da bi ga zaobišli. Oni su usmjereni na izbjegavanje napora. Dakle, učenik usmjeren na zadatak pri učenju uglavnom razmišlja kako de gradivo što bolje naučiti, razumije li sve ili ne,

u kakvoj je to vezi s onim što ved zna i kako mu to može koristiti i kasnije. S druge strane, učenik usmjeren na izvedbu uglavnom brine o tome kakvu de ocjenu dobiti, što de profesor misliti o njemu, koliko bodova je postigao u odnosu na druge te hode li drugi učenici misliti o njemu da je pametan ili štreber. Učenik usmjeren na izbjegavanje napora nastojat de obaviti ono što mora, ako ved mora, tek toliko da se ne može redi kako nije napravio ništa. Sam se nikada nede javiti za pisanje kakvog referata, za sudjelovanje u nekom školskom projektu ili za bilo što drugo što nije obavezno. Opdenito, ljudi usmjereni na zadatak uživaju u obavljanju neke aktivnosti i žele u tome napredovati i biti što bolji. Vole izazove i uživaju u savladavanju prepreka. Pritom im nije 129 toliko važno što drugi misle o njima niti kakve nagrade (novčane i druge) dobijaju za to. Važno im je da svakog dana budu sve bolji i bolji. Oni usmjereni na izvedbu prvenstveno vode računa o tome kakvi su u odnosu na druge, žele biti bolji i uspješniji i jako im je stalo do vanjskih nagrada i priznanja. I jedni i drugi mogu biti vrlo uspješni, ali prednost ipak imaju oni koji su usmjereni na aktivnost i izvrsnost u obavljanju te aktivnosti. Pučina sna Marko Luka Zubčid ne smatra se čudom od djeteta iako je sa 16 godina napisao roman od 270 stranica "Pučina sna". No to za

njega nije nikakav podvig. On jednostavno obožava pisati. Nižem riječi, a one se savršeno slažu jedna s drugom -kaže Marko. Nikad- kaže - ne razmišljam unaprijed o temi o kojoj du pisati. Jednostavno sjednem i pišem. U mojoj knjizi javlja se cijela paleta likova, od onih s dna društvene ljestvice do političara i slavnih glazbenika, dobi od 18 do 70 godina. Počeo je pisati kad je imao 13 godina, a prije ove napisao je još dvije knjige. Dobio je i nagradu Goranovo proljede za poeziju. Te svoje "rane radove" danas naziva početničkim. Sigurno ti sada nede biti teško još jednom pročitati one tri skupine tvrdnji i zaključiti koje od njih opisuju pojedine tipove učenika: usmjerene na učenje, usmjerene na dokazivanje i usmjerene na izvlačenje. Želiš li doista postidi uspjeh - sada u školovanju, poslije u poslu, prihvati izazov, nauči uživati u tome što radiš - pa makar to bilo i učenje. Neki se tješe sa što se mora nije teško, ali nama se čini daje ta izreka totalno bezvezna. Pa zar nije lakše raditi ono što se ne doživljava kao moranje? Vjerojatno ti ved na uši izlaze roditeljska upozorenja tipa učiš za sebe. E pa sve ovo ovdje noglobi se svesti upravo na to isto: učiš za sebe. Samo smo ti mi to još malo zakomplicirale. ...Uvijeksam se trudio da ono što trenutno radim radim dobro. I to mije osnovni moto. Da to radim pošteno i dobro. A izgleda da su stvari u životu i u svemiru postavljene tako da ako se trudiš i ako radiš dobro, uglavnom deš uvijek ostati na dobrom putu...

Ante Mandid, direktor IN218 VKO USPJETI ILI KAKO IZBJEDI NEUSPJEH? Odlučio sam se upisati na Elektrotehnički fakultet. Znao sam da želim biti medu prvih 2% na prijemnom ispitu. To ljeto nisam išao na more, cijeli sedmi i osmi mjesec sam učio za prijemni iako bih vjerojatno prošao i bez tog učenja. Imao sam odlične ocjene u MIOC-u, prosjek 4.8, 4.9, 5.0, bio sam osloboðen mature. Alija sam želio biti medu najboljima i to se i dogodilo. Imao sam najviše bodova. Mensur Jašarevid, član uprave FINAGR-e18 Ljudi, a tu ubrajamo i učenike, pokušavaju postidi cilj na dva načina: stremedi uspjehu (nešto naučiti, dobiti dobru ocjenu) ili izbjegavajudi neuspjeh (ne dobiti jedinicu, ne zaraditi zabranu izlaska). Nekima je, dakle, više stalo da izbjegnu neuspjeh nego da postignu uspjeh, dok su drugi više zainteresirani za postizanje uspjeha, a manje za izbjegavanje neuspjeha. Neke od posljedica toga su sljedede: Ako slabu ocjenu dobije učenik koji je usmjeren na postizanje uspjeha, njega de to još dodatno potaknuti da se potrudi učiti. No, ako slabu ocjenu dobije učenik koji je usmjeren I 0 131

na izbjegavanje neuspjeha, ona de mu samo dodatno ubiti u pojam želju za učenjem. I tako se on naðe u začaranom krugu neuspjeha - ne bez svoje krivnje. Učenici usmjereni na izbjegavanje neuspjeha imaju sklonost birati (kad god mogu birati) ili izrazito teške ili izrazito lagane zadatke - ako ved moraju birati neki zadatak. To im je zapravo taktika za izbjegavanje neuspjeha. Naime, izaberu li lagan zadatak, mala je vjerojatnost da de doživjeti neuspjeh. Ako je pakzadatakjako težak pa ne uspiju, nitko ih nede za to okrivljavati. A njima to omoguduje da, bez obzira na (ne)uspjeh, održe o sebi lijepu sliku. Nažalost, takve su strategije destruktivne, lako trenutno omoguduju čovjeku da očuva samopoštovanje, na duži rok samo dovode do novog neuspjeha. Kada je motivacija za izbjegavanjem neuspjeha dovedena do krajnosti, govori se o tzv. naučenoj bespomodnosti. Naučena bespomodnost odražava vjerovanje da bez obzira što učinili -nedemo uspjeti. Ved sam dvaput dobila jedinicu, to znači da sam nesposobna, bolje daje više i ne pokušavam ispraviti, ionako du završiti na popravnom. Kako izbjedi neuspjeh i pritom sam sebe pokopati 1. Ne budi aktivan na satu Na satu se nikad ne javljaj, ništa ne pitaj, izbjegni svaku aktivnost ako možeš, kad\ profesor postavi pitanje - gledaj u pod.

Naime, ako na satu ništa ne kažeš - ne možeš ni pogriješiti. Samo oni koji pitaju, odgovaraju i sudjeluju u aktivnostima mogu pogriješiti. To što pritom nedeš ništa naučiti i što de profesor misliti kako ti nije stalo - nema veze... |2. Postavi previsoke ciljeve Ako imaš jedinicu iz matematike objavi svima da deš sljededi put dobiti pet. Kad počneš učiti i vidiš da nedeš stidi naučiti za pet odustani. I reci svima kako nisi stigao. Kad opet dobiješ jedinicu nitko se nede začuditi. Pa nije ni bilo za očekivati da odmah dobiješ pet. To što i dalje imaš jedinicu - nema veze... . . -; 3. Postavi preniske ciljeve Recimo da imaš tri iz matematike i da pišete test. Obznani svima unaprijed da je tebi dosta dva i uči za dva. Tako - ako dobiješ dva to nede biti neuspjeh. Pa svima si to najavio. A ako slučajno dobiješ tri - pa koji je to uspjeh! Učio za dva, a dobio tri! To što si ti želio četiri i mogao i dobiti četiri da si se malo potrudio - nema veze. Sigurno.je sigurno. 4. Uči u zadnji čas Čekaj zadnji dan i onda uči. Potrudi se da svi doznaju da si učio zadnji čas. Ako dobiješ jedinicu, nitko to nede smatrati neuspjehom. Pa učio si u zadnji čas. A ako dobiješ slučajno vedu ocjenu - ispast deš genije. Učio u zadnji čas, a dobio dva (tri, četiri...). To što si ipak dobio jedinicu ili dvojku, ali mogao si više - nema veze...

5. Nemoj uopde učiti Naravno, dobit deš jedinicu. Ali i to je bolje nego da si učio pa opet dobio jedinicu. Onda bi ispao još i glup. To što bi, da si učio, vjerojatno ipak dobio dobru ocjenu -nema veze... 132 133 Zašto nemaš zadadu? - Izgubio sam je dok sam se tukao s Markom iz 6a koji nije htio priznati da ste vi najbolji profesor na školi. - Pojela ju je moja mlaða sestra. - Nisam je napisala da bi netko drugi iz razreda mogao dodi do izražaja. USPOREÐUJ SE SA SAMIM SOBOM, A NE S DRUGIMA Priznaj da ti ide na živce kad ti netko, obično mama ili tata, kaže: Zašto se ne ugledaš na... Kako može... (slijedi ime nekoga iz susjedstva i/ili razreda, koji ti možda takoðer ide na živce jer je po mišljenju tvojih sve ono što bi oni htjeli da si ti, samo da hodeš). Naravno, kad nekom drugom prilikom ti pokušaš redi: A kako može On ostati vani do... (slijedi vrijeme do kada ti želiš ostati vani), odmah dobiješ uputu tipa Nemoj se ti usporeðivatis njim. A stalno te uče da se usporeðuješ s drugima. I to nipošto ne s onima koji su u nečemu lošiji od tebe. Moraš se uvijek usporeðivati s onima koji su bolji od tebe. Jedino tako možeš

stalno biti ukomiran spoznajom da nedeš biti ni Goran Ivaniševid, ni Blanka Vlašid, ni Janica Kostelid. Ali možeš biti ti. Prestani se usporeðivati s drugima i počni se usporeðivati sam sa sobom. Želiš li naučiti skijati, vjerojatno ti odmah nede idi najbolje. Ispočetka deš stalno padati i više deš biti u snijegu nego na snijegu. Prati svoj napredak. Koliko si više stabala promašio u odnosu na jučer? Koliko si danas manje puta pao? Ako počneš gledati oko sebe one koji ved godinama skijaju i koji jure na skijama kao da su se na njima rodili - može se dogoditi da potpuno izgubiš volju i odustaneš. Čini ti se da nikada nedeš imati najviše bodova u razredu na testu iz matematike? Možda i nedeš. Ali možda i hodeš. Za početak, potrudi se imati 2O°/o više bodova nego što si imao na prošlom testu. OPTIMISTI SU U PREDNOSTI Neki učenici su optimistični i vjeruju da de uspjeti naučiti za dobru ocjenu i da de tu ocjenu i dobiti. Drugi su pesimistični i vjeruju da koliko god učili uvijek de se dogoditi nešto pa da dobiju lošiju ocjenu nego što su zaslužili. Možda ti se to ne čini važno i misliš kako je svejedno je li netko optimist ili pesimist ali nije tako. Na strani 105 i 106 opisani su rezultati nekih istraživanja koja to i dokazuju. Optimizam i uspjeh u sportu Plivač Matt Biondi bio je član olimpijskog tima SAD-a 1988. godine. Od njega se mnogo očekivalo, a novinari su pisali da bi mogao dostidi rekord od 7

zlatnih medalja Marka Spitza iz 1972. godine. No u prvoj utrci na 200 metara slobodno Biondi je stigao tek tredi! U drugoj utrci na 100 metara leptir stigao je drugi, izgubivši zlatnu medalju u zadnjem metru. Svi su mislili kako de ga ovi neuspjesi obeshrabriti. No, na opde iznenaðenje u sljededih pet utrka Biondi je osvojio pet zlatnih medalja. Jedina osoba koja ovim rezultatom nije bila iznenaðena bio je Martin Seligman, američki psiholog koji je početkom te godine testirao Biondia. Na treningu na kojem je trebao pokazati najbolje što može trener mu je, u dogovoru saSeligmanom, rekao da je postigao lošije vrijeme nego što je to zaista bio slučaj. Bez obzira na ovaj "neuspjeh" kad mu je rečeno da se odmori i pokuša ponovno, 134 135 Biondi je svoj, ionako dobar rezultat, još popravio. Neki drugi plivači u timu, kad im je rečeno da su postigli loš rezultat, u ponovljenom su pokušaju bili lošiji. Za razliku od Biondia, za kojeg je test pokazivao da je optimist, oni su bili pesimisti. Lagani ispit Profesor je stao ispred grupe svojih darovitih studenata spremajudi se da im podijeli zadatke za završni ispit. - Želim redi kako mije bilo izuzetno zadovoljstvo predavati vam ovaj semestar. Znam da ste svi jako puno radili i pripremali se

za ovaj ispit i dio vas ved idudi tjedan izlazi na diplomski. Da vam malo olakšam život, evo, svima koji danas odustanu od ispita, spreman sam priznati četvorku! Medu studentima zavlada dobro raspoloženje. Vedi ih se dio digne i krene prema vratima zahvaljujudi profesoru na ovom neočekivanom poklonu. -Jošnetko?- upita profesor nakon što su se zatvorila vrata za posljednjim koji je izašao. To vam je zadnja prilika. Jošjedan student prihvati ponudu i izaðe iz učionice, a profesor se obrati nekolicini preostalih: - Drago mije što vjerujete u sebe. Vi dobivate pet. 136 bfeso ri! što s |j|i!i a S NJIMA Što se mene tiče uvijek sam spreman učiti. Jedino mi se ponekad ne sviða kad me poučavaju. VVinston Churchill 'ROFESORA RAZNIH VRSTA Dfesora ima raznih vrsta: ulaze u učionicu s imenikom pod rukom u različitim visinama, žinama, godinama i oblicima. Neki tek došli sa studija, još i sami nedovoljno sigurni jel' [sjeli u klupu ili stali iza katedre, neki ved pred penziju - i prilično sigurni da bi radije

edili u klupi (zadnjoj), neki dovoljno visoki da stanu pod koš, neki skoro pa nedovoljno se vide iza katedre, neki pričljivi, neki povučeni... No, kad se zanemare sve ovakve, plavnom nevažne osobine, profesore bismo mogli podijeliti u nekoliko opdih kategorija: feni, tiranski, neorganizirani, narcise i - pravi. Najprije, dakle, nešto o ovima lijenima. Njima se, jednostavno rečeno, ne da raditi - ne nužno zato jer su se ved naradili pa im je to dosadilo, nego im se zapravo nikada i nije dalo raditi u razredu. Zalutali su u školu i onda u njoj ostali jer im se nije dalo ništa drugo niti tražiti. Svoja predavanja čitaju (kad god mogu): iz udžbenika, iz bilježnice, s papira, s grafo-folije. Pritom uopde ne vode računa čime im se bave učenici. Pa onda neki od njih pišu domade zadade za naredne sate, prepisuju bilježnice, pišu SMS-ove, kartaju se, zabavljaju... oni stariji (i pametniji) sve to rade u tišini kako ne bi bili ometani, dok se onima mlaðima, neiskusnijima, omakne kakva glasna upadica zbog koje se onda profesorov monolog prekida, a izazivač nereda šalje ravnatelju, pedagogu, mami ili tati. Ispitivanje je vrlo rijetko. Ako je usmeno svi šapdu, ako je pismeno svi prepisuju. Na rezultate se čeka po par tjedana i nikome ne bude jasno zašto je nešto pogrešno, a zašto ta ista navodna pogreška nije uočena kod petorice ostalih koji su s 138

139 istoga papira prepisali. Kako su ocjene na kraju godine uglavnom dobre, učenici se u pravilu ne bune. Uostalom, toliko su zaokupljeni zahtjevima ugnjetača da za to niti nemaju vremena. Požale to tek kasnije, primjerice kad uče za prijemni ispit na fakultetu. Premda je atmosfera na satu ugnjetača daleko manje nalik zabavnom klubu kakav vlada na satu lijenoga, tu se barem nešto i nauči. Naime, ugnjetač stalno postavlja učenicima velike zahtjeve i oni od toga mogu imati koristi ved samim time što su prisiljeni raditi. Problem je što se ugnjetač često postavlja kao da je njegov predmet jedini koji učenici imaju: daje im gomile zadada koje ponekad nemaju drugu svrhu doli zaposliti učenika - neka radi i razvija radne navike. To učenike i plaši i nervira: moraju misliti onako kako profesor misli, moraju zadatke rješavati onako kako ih profesor rješava (Rezultat ti je točan, ali način na koji si došao do njega ti ne valja; Ne, nije to pjesnik htio redi- 'ajde da mu to još i uvažiš ako mu je pjesnik roðak ili susjed pa gaje mogao pitati, ali tirani se ponašaju kao da su im i Ovidije i Preradovid najbolji prijatelji!) Kad bi drvede hodalo Baš smo nedavno čule priču jedne ojaðene Nine: na satu hrvatskog obraðivali su pjesmu Grigora Viteza Kad bi drvede hodalo, pa su za zadadu trebali napisati što misle o ideji

hodajudeg drveda. Nina je napisala kako bi to baš bilo dobro, ali je njezina profesorica rekla kako bi to bilo baš glupo i dala je Nini četvorku. Kad je Nina to ispričala i svojoj prijateljici Aniti koja je u drugom odjelu i ima istu profesoricu iz hrvatskog i istu temu za zadadu, ona je odmah iščupala list iz bilježnice s ved napisanim sastavom o tome kako bi bilo zanimljivo vidjeti drvede da hoda i napisala novu zadadu: Drvede koje hoda? Bez veze. I dobila je pet. Neorganizirani profesor uvijek kasni na sat, nikad ne zna gdje je stao s gradivom, pa uvijek traži nečiju bilježnicu da to provjeri. Kad počne obraðivati gradivo, teško ga je slijediti i hvatati bilješke jer uvijek nekud odluta: završi pričajudi nešto što uopde nema veze ni s novim niti s bilo kojim drugim gradivom. Ako učenici očekuju da de ih ispitivati, lako ga uvjere kako još nije obradio ono što je prošli put rekao da de obraditi - prije ispitivanja. Ili mu pak smisle pitanja na koja on onda mora odgovarati barem pola sata. Domade zadade rijetko zadaje, a kad ih i zada - zaboravi provjeriti jesu li ih učenici napravili. Ispravljene kontrolne zadade donese (ako ih ne izgubi) par mjeseci nakon pisanja, a tada ustanovi da su iz - drugog razreda. Prilično pametan - za jednog idiota - Ako medu vama ima idiota, molim ih neka ustanu - reče sarkastični učitelj Nakon dužeg perioda šutnje, ustane jedan učenik

- No dobro mladidu - počne učitelj prezrivo - zašto se smatraš idiotom? - Pa znate, zapravo se uopde ne smatram idiotom - reče učenik. Ali, mrzilo me vidjeti vas kako stojite sami. Narcisa najviše voli sebe. Misli kako je najbolji profesor na školi: voli ono što predaje i misli kako i svi učenici to moraju jednako voljeti: stalno ih pita uživaju li na njegovim satovima (za razliku od...} Svaku nenapisanu zadadu doživi kao osobnu uvredu; znak da ga učenik ne voli. 140 141 Zadade, razne Svi su četvrtoškolci zamijetili da ove školske godine moraju raditi osjetno više nego prije. Kada je razred jednom prigodom naročito glasno zastenjao na obilatu zadadu iz Preobrazbe, profesorica McGonagall objasnila je i zašto. - Sada ulazite u najvažniju fazu vašeg magijskog školovanja! rekla im je dok su joj oči iza četvrtastih naočala opasno svjetlucale. Elliže se ispiti za čarobnjačke stupnjeve... - Ali njih polažemo tek na petoj godini!- ogorčeno je ustvrdio Dean Thomas. - Možda, Thomase, ali vjerujte mi, trebat de vam temeljita priprema! Gospoðica Granger i dalje je jedina osoba u ovom razredu koja je uspjela ježa pretvoriti u zadovoljavajudi jastučid

za pribadače. Možda bih vas trebala podsjetiti da se vaš jastučid za pribadače, Thomase, još uvijek prestrašeno svija u klupko kad god mu se približi netko s pribadačom! U meðuvremenu su za profesora Binnsa, duha koji je predavao Povijest magije, morali svaki tjedan pisati zadade o goblinskim bunama u 18. stoljedu. Profesor Snape tjerao ih je da rade na protuotrovima. Njega su shvatili ozbiljno, jer im je dao naslutiti da bi mogao otrovati nekoga od njih prije Božida, da provjeri efikasnost njihovih protuotrova. Profesor Flitvvick naložio im je da pročitaju tri dodatne knjige u sklopu pripreme za predavanje o čarolijama prizivanja. Čak im je i Hagrid nametnuo nove obaveze. Praskavi repani rasli su fantastičnom brzinom, posebno uzme li se u obzir da i dalje nitko nije znao čime se hrane. Presretni Hagrid predložio im je da u sklopu njihova projekta naizmjence navečer dolaze u njegovu kolibu radi promatranja i bilježenja neobičnog ponašanja repana. - Nedu, glatko je odbio Dračo Malfov kada im je Hagrid to spomenuo. Dosta se tih gadosti nag leda m za vrijeme predavanja, hvala na pitanju. S Hagridova lica nestane osmijeha. - Radit deš što god ti se rekne, zarežao je, il bi seja mogao ugledat na profesora Moodyja... čujem da si bio jako dobar tvor, Malfov. J.K. Rowling, Harry Potter i plameni pehar20

Sredom po učenike, vedinu ipak čine oni, nazvat demo ih pravi učitelji: vole svoj predmet, vole nastavu, vole učenike i ne pretvaraju ih u tvorove. Pravi učitelj traži od učenika da rade puno, ali njima to uglavnom ne pada teško: jasno im je što i zašto trebaju znati. Zadaci za provjeru često nisu lagani i uvijek zahtijevaju razmišljanje. Povratne informacije koje daje učenicima su korisne i konstruktivne. Kad učenik napravi nešto dobro, ne oklijeva pohvaliti ga, a ako pogriješi - ne ubija ga u pojam. Potiče učenike da postavljaju pitanja i nikad ne koluta očima kad oni to i čine. Domade zadade su česte i imaju za svrhu uvježbati i ponoviti gradivo. I pravi učitelj ima svoje žute minute, ali ih zna kontrolirati, pa takvi trenuci ne završe s gomilom jedinica u imeniku. Što učiniti? Zapravo, prvo bi pitanje trebalo biti Ašto ti zapravo ie//š7Da, što zapravo želiš? Preveslati profesora i dobiti dobru, bolju, najbolju ocjenu? Znale bi mi tu napisati par sigurno dobrih i provjerenih savjeta (npr. pretvaraj se da si zainteresiran za predmet - pali kod skoro svakog, ne samo kod narcise) ali sve bi to bila samo privremena, kratkoročna rješenja. Tražiš li takva, možeš odmah prestati čitati ovu knjigu; razmisli kome je možeš pokloniti. 142 143

.V." KAKO PROFESORI OCJENJUJU Vjerovali ili ne, vedini je profesora ocjenjivanje prava muka i taj dio posla im je gotovo isto toliko stresan koliko i tebi. Oni bi trebali ocijeniti rezultate vašeg zajedničkog rada u nastavi, odnosno, koliko si ti svladao onoga što oni misle da trebaš. Dobro, na kraju se to svede na procjenu znanja koje si usvojio, premda tu ima još i puno drugih, sigurno i važnijih stvari (recimo, razvijanje tebe kao osobe), ali je kriterije za vrednovanje toga još teže utvrditi. Svaki profesor zna da uvid u tvoje znanje dobiva preko odgovora na pitanja koja ti postavi. Kako deš odgovoriti ne ovisi samo o tvom znanju, nego i o sposobnosti usmenog (ili pismenog) izražavanja, a i o spretnosti. Neki su učenici u tome pravi majstori: krenu odgovarati i na profesorovoj faci provjeravaju jesu li na pravom putu. Shvate li da nisu, u času promijene smjer priče te tako ni sam profesor nije poslije siguran stoje to čuo na početku. Drugi se pak toliko blokiraju kad kažu nešto pogrešno, da zaborave i kako se zovu. Naravno da de prodi lošije nego ovi prvi, iako možda znaju podjednako. Niz je drugih uzroka pogrešnog ocjenjivanja i sve se pogreške uglavnom niti ne mogu izbjedi. Ipak, pokazuje se da profesori koji su ih svjesni mogu popraviti svoje ocjenjivanje. Hm, i praksa

razvija savršenstvo, pa oni koji imaju više ocjena imaju manje šanse pogriješiti pri zaključivanju konačne ocjene. U nastavku demo opisati još par vedih izvora neobjektivnog ocjenjivanja. Možda deš to lakše trpiti kad znaš zašto se dogaða. Recimo samo da je ocjenjivanje objektivno onda kad na ocjenu utječe samo ono što se njome mjeri, a to bi - kako smo spomenule, trebalo biti znanje. Svatko ima svoju - osobnu jednadžbu Neki su profesori pretežno blagi - tj. više su skloni davati bolje ocjene, neki su pretežno strogi, daju niske ocjene, a neki su, onako, osrednje blago-strogi. Ta se osobina naziva osobnom jednadžbom. Ima je svatko. Prilično je stabilna, tj. teško promjenjiva (i nije u vezi s pamedu, bojom kose ili brojem cipela). Onaj tko je blag u ocjenjivanju, bit de blag bez obzira ocjenjuje li školsko znanje, umjetničko klizanje ili ptice pjevice. Isto tako, onaj tko je strog isto de to znanje, isto to klizanje i istu tu pticu ocijeniti nižom ocjenom. Na one se blage profesore obično nitko ne žali, ali... Kada tvoji roditelji i njihovi prijatelji pričaju o svojim školskim danima, s više poštovanja govore o onim profesorima koji su im, recimo tako, zagorčavali život, puno od njih tražili (Oprez za one koji misle kako je dovoljno samo gnjaviti ðake pa da te uvažavaju!) Da bi puno tražio, moraš i jako puno dati - bez obzira o kakvom se odnosu radi (izuzetak je jedino odnos roditelja i djeteta -onog jako malog. Čim dijete poodraste i roditelj hode malo povrata svoje

investicije: najprije da ga se barem malo ostavi na miru, potom da ga se sluša, poštuje, da se kudi donose dobre ocjene, zlatne medalje itd.) , No, dakle, gdje smo ono stali? Da, strogi profesori nisu najgora stvar u školi - ako su jravedni u ocjenjivanju i opdenito u postupanju prema učenicima i ako im puno daju: (arni puno znaju i dobro tumače gradivo. Uvijek se sjetim svog gimnazijskog profesora engleskog: svi smo u razredu znali engleski, bili talentirani za to ili ne. Običavao bi redi :ako je engleski vrlo jednostavan jezik: govori ga svaki čistač cipela u Londonu i stalno )am je prenosio uvjerenje kako ga i svatko od nas može savladati. I bio je u tome dosljedan: V/s/ naučila riječi, djevojko? Sutra du te pitati riječi. Danas ti evo jedan. Nitko se nije >unio: znao je da de ved na idudem satu imati priliku ispraviti tu jedinicu. I doista, hekima u razredu nije išla matematika, nekima nije išla povijest, neki su petljali s hrvatskim, mi - svi smo znali engleski. Pričamo o tome kad se danas sretnemo i tada netko obavezno Raže: baš smo imali sredu s tim engleskim; za razliku od talijanskog. Iz talijanskog smo 144 145 svi imali visoke ocjene, ali znanje nam je bilo - jadno. Na maturalnom putovanju po Italiji, na kraju tredeg razreda,

sporazumijevali smo se rukama, nogama, engleskim i hrvatskim. (No, tada smo još bili nedovoljno razumni, a da ne bi uživali u situaciji: ne moraš puno učiti, a imaš dobru ocjenu.) Zašto osobna jednadžba može biti uzrok pogreške u ocjenjivanju? Zato jer nečije stvarno znanje ocjenom može biti potcijenjeno (učenik koji je u mojem razredu imao trojku iz engleskog, vjerojatno je više znao od mnogih drugih učenika iz drugih razreda i škola koji su iz engleskog imali peticu) ili precijenjeno (netko s peticom iz talijanskog mogao je znati puno manje od nekoga tko je, primjerice u Puli, imao samo dvojku; čak što više, ovaj s peticom je na prijemnom ispitu u značajnoj prednosti nad onim tko ima dva). Nije da samo profesori imaju tu osobnu jednadžbu. Ima je svatko od nas, a da niti ne zna dok ne počne svoje ocjene o nečem usporeðivati s ocjenama drugih. Pa jel' gledaš nekada natjecanje u umjetničkom klizanju ili izbore za miss? Vrlo brzo uočiš da sutkinja broj 5 uvijek daje namanje ocjene, a da 7. član žirija uvijek daje najviše ocjene. Zakon kontrasta : Sljededa moguda pogreška u ocjenjivanju javlja se zbog kontrasta. Odgovaraš li nakon nekoga tko je prije tebe dobio jedan, velike su ti šanse da tvoje inače osrednje znanje profesor precijeni, da ti četvorku, npr. Ali ako to isto znanje počneš prezentirati nakon nekoga tko je upravo zadivio profesora

svojim dobrim odgovaranjem, mogude je da deš se morati zadovoljiti i s dvojkom. (Doduše, uvijek ti je na raspolaganju i varijanta da ti budeš taj koji de zadiviti profesora svojim znanjem! Jest da je malo skuplja, traži više truda, ali na dugi se rok sigurno isplati uložiti taj dodatni trud.) Ovaj je zakon na djelu i u slučaju kada profesor ispravlja kontrolne zadade i zadadnice, a nije unaprijed odredio što i koliko treba biti napisano za odreðeni broj bodova (ma kažemo im da to trebaju raditi, kad god ih vidimo). Halo efekt Svaki profesor voli o sebi misliti kako je objektivan u ocjenjivanju tj. kako na ocjenu koju de dati utjecaj ima samo znanje - učenikov odgovor, a nikako ne eventualne (ne) simpatije prema učeniku, njegove ocjene iz drugih predmeta. To, uglavnom, nije tako. To se tebi ne bi trebalo dogaðati. Sad du ti upisati samo minus, ali drugi put deš dobiti jedan - redi de profesor odličnom učeniku uhvati li ga na spavanju. No, u istoj de situaciji netko čiji list u imeniku izgleda poput ispunjenog listida sportske prognoze čuti: Pa da, opet ne znaš, to me više uopde ne čudi; evo ti opet jedan. A ako je odgovor bio neočekivano dobar: Sad du ti upisati plus, pa demo poslije vidjeti. ..Zanimljivo, vedina de učenika potvrditi kako su na svoje uši u razredu čuli ovakve izjave svojih profesora. No kad ih pitate što se tu može učiniti, uglavnom kažu: pa, ništa. Pada li tebi štogod upotrebljivo napamet? Sto kažeš o mogudnosti da si

početkom naredne školske godine priskrbiš reputaciju solidnog učenika? Npr. javiš se da hodeš odgovarati nakon mjesec dana škole - da te ne bi iznenadili kasnije, kad bude puno gradiva za naučiti. Vježba I i Upoznaj profesora da bi mu se znao prilagoditi.16 Kad razmišljaš o nekom profesoru, | pokušaj odgovoriti (i) na sljededa pitanja: 1. Daje li pretežno niske / visoke / srednje ocjene? 2. Pita li samo ono što je rekao na satu ili i ono što je u udžbeniku? 3. Traži li da se odgovori točno onako kako je on rekao? 4. Postavlja li potpitanja? 5. Ima li običaj sam odgovoriti na pitanje koje je postavio? 14G 147 6. Ostavlja li dovoljno vremena za smišljanje odgovora? > 7. Interpretira li šutnju kao neznanje? 3 8. Ispituje li više učenika odjednom? 1 9. Kako ocjenjuje neuobičajene odgovore?

10. Postavlja li često jedna te ista pitanja? ,;,. 11. Koliko pitanja obično postavi u usmenom ispitivanju? :;s 12. Koliko pitanja obično postavi u kontrolnom? : 13. Je li bolje pisati kratke i jasne odgovore ili više cijeni one opširne? 14. Utječe li na njega izgled učenika (koliko je uredan i/ili zgodan)? 15. Imali me zbog nečega na piku? 16. Da li ga pogrešan odgovor može toliko razljutiti da odmah daje jedinicu bez obzira na ranije dobre odgovore? 17. Jel" ga mogude zavarati blagoglagoljivošdu? 18. Ismijava li učenike zbog neznanja? 19. Viče li na učenike zbog neznanja? ; 20. Kako reagira ako se učenik rasplače? 21. Je li ljubazan prema učeniku i onda kada on ne zna točno odgovoriti na pitanje? 22. Jesu li mu pitanja razumljiva? 23. Je li više usmjeren na ono što učenik zna, ili više traži rupe u znanju? 24. Utječe li mu raspoloženje na težinu pitanja i na ocjenjivanje?

25. Ima li neke posebne mušice? 148 TIPOVI PROFESORA PREMA NAČINU ISPITIVANJA - Pomagač - postavlja lagana pitanja i potpitanja, dopušta šaptanje i prepisivanje; kratkoročno učenike čini sretnima, dugoročno - neobrazovanima Savjet: ne nasjedaj! - Nestrpljivko - postavi pitanje i ako učenik istoga trena ne počne odgovarati, počne, i ne prestaje, odgovarati on sam. Neizvjesno je kome na kraju daje ocjenu. Savjet: nisi li zadovoljan s ocjenom, traži još jedno pitanje na kojem deš više dodi do izražaja - Nisam odavde - prepušta se svojim mislima i ne sluša što učenik govori, gleda kroz njega ili u prazno, ponekad kimne glavom, a pažnju obrati tek ako ovaj zašuti Savjet: pričaj što duže; ako više ne znaš što bi, kreni ispočetka - Unakrsna paljba - rafalno ispaljuje pitanja za nekoliko učenika odjednom; traži brze i kratke odgovore Savjet: ved dok učiš smišljaj takve odgovore na moguda pitanja - Osvetnik - ne zaboravlja učenikove pakosti, čak ni one od prošle godine; postavlja pitanja na koja ni sam ne zna odgovor, a onda još zapeglava stranicu imenika ne bi li te se dohvatio i naredni profesor. Vrlo opako.

Savjet:pazi što radiš profesorima! Nigdje tako dobro kao u školi ne dolazi do izražaja ona tko se zadnji smije... 149 - Cjepidlaka - učenik ne može tako dobro odgovoriti, a da on ne kaže: Moglo je to i bolje. Savjet: nauči toliko da sam budeš zadovoljan. KAKO RIJEŠITI PROBLEME S PROFESORIMA Mnogi učenici povremeno doðu u sukob s nekim od svojih profesora. To za obje strane može biti vrlo neugodna, a ponekad i mučna situacija. Ako si se našao u takvoj situaciji - što možeš učiniti? 8 - Iskreno analiziraj problem Ako ti se ne sviða kako se profesor ponaša prema tebi, upitaj se zašto je to tako. Možda je to tvoj stav prema njegovom predmetu? Nešto što radiš na satu, a ne bi trebao? Nešto što bi trebao raditi, a ne radiš? Jesi li možda popustio u njegovom predmetu ili govoriš na satu a da nisi prije toga digao ruku? Tebi to mogu izgledati nevažne i nebitne stvari, ali nekim profesorima nisu. - Želiš li zaista riješiti taj problem? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva od tebe priličan stupanj iskrenosti prema samom sebi. Jesi li siguran da ti se problem možda ne sviða? Možda uživaš pričajudi drugima kako je dotični profesor kreten i kako te mrzi? I naravno da zbog toga kod

njega imaš loše ocjene. Kad te samo ne bi mrzio... Ali, ako si iskren prema sebi, možda deš postati svjestan kako ti je ipak lakše optuživati profesora nego naučiti. I da ti se isplati praviti probleme na njegovom satu kako bi te i dalje "mrzio". Možda si jedan od onih učenika koji uživa biti u središtu pažnje pa ako to ne možeš izvesti nečim pozitivnim, dobra je i svaða s profesorom. Ali, ako zaista nakon ove samoanalize zaključiš da ne želiš imati problema s profesorom i da ih želiš riješiti - prijeði na sljededi korak. Razgovaraj s nekim o problemu Razgovaraj o problemu s prijateljem iz razreda, sa psihologom ili pedagogom u školi ili s nekom drugom odraslom osobom kojoj vjeruješ. Možda ti oni mogu redi što je dovelo do tvojih problema. Možda problem i nije tako ozbiljan; možda sve shvadaš suviše osobno. Neki profesori su sarkastični ili na neki drugi način neugodni prema svim učenicima, ali tebi se čini da je profesor takav samo prema tebi. Neki profesori su jednostavno strožiji prema • odreðenim učenicima - a ni sami ne znaju zašto. Ako si ti jedan od njegovih "odabranika" podsjeti se da to nema veze s tobom. A možda te samo prati loša reputacija od prošle godine? U tom slučaju trebat de ti malo strpljenja da dokažeš profesoru kako nisi tako loš kako se priča. - Koja rješenja ti stoje na raspolaganju?

Ako je problem u tebi, možeš pokušati promijeniti svoje ponašanje. Ponekad sitne stvari mogu učiniti čuda - nemoj kasniti na sat, piši urednije, budi pažljiviji na satu, ne istrčavaj se s duhovitim primjedbama... Ali ako u ovoj analizi zaključiš da je tvoje ponašanje u redu i da ga ne želiš promijeniti - imaš potpuno pravo na to. Možda profesor ne voli kako se oblačiš, vrstu glazbe koju slušaš ili stavove o životu koje zastupaš. Ako su te stvari tebi jako važne, možeš odlučiti 150 151 ne mijenjati ih bez obzira što znaš da deš zbog toga imati problema. Ali moraš bit svjestan da je to tvoj izbor i biti spreman snositi posljedice. Možda ti se ovo čir nepravedno, ali svijet nije uvijek pravedan. Ako je problem u profesoru, možeš učiniti dvije stvari. Razmisli je li ti to zaista veli!1 problem ili je nešto s čim možeš živjeti. Ako možeš prihvatiti situaciju, pomiri se njom - i čekaj kraj godine. Ništa ne traje zauvijek. Sve ima početak ali i kraj. No, ako zaključiš da te problem zaista smeta, vrijeme je da porazgovaraš s profesorom. Ne jamčimo ti uspjeh. Razgovor ne mora ništa riješiti. Stvari se čak mogu i pogoršati. No ako

razgovoru pristupiš na pravi način, povedavaš vjerojatnost da de se situacija, ako ne u potpunosti riješiti, onda bar poboljšati. - Razgovaraj s profesorom Evo nekih savjeta koji ti mogu pomodi da razgovor s profesorom ne završi katastrofom: 1. Nemoj predugo odlagati razgovor o problemu. Što više odlažeš, to de se više ljutnje nakupiti i kod tebe i kod profesora pa je vjerojatnost da dete oboje eksplodirati veda. 2. Dogovori se s profesorom za razgovor. Nemoj razgovarati pod odmorom ili usput na hodniku gdje bi se moglo dogoditi da razgovor bude naprasno prekinut usred rečenice. 3. Vrlo odreðeno reci što te muči, npr. Mislim da sam u zadnjem testu dobio manju ocjenu nego što sam trebao. Nemoj uopdavati i redi nešto poput Uvijek mi dajete manju ocjenu nego što zaslužujem. 4. Ponašaj se prema profesoru s poštovanjem. Znamo da ti to može biti teško ako si ljut na njega, ali vedina ljudi bolje reagira ako smo prema njima pristojni i ljubazni. Ne optužuj ga [Nepravedni ste u ocjenjivanju) i ne napadaj. Upamti napadnuti ljudi se brane. Ako ga optužuješ, profesor se nede usmjeriti na to kako da riješi problem nego kako da se obrani od tvojih optužbi. A to de vjerojatno učiniti napadajudi i optužujudi tebe. I sve de samo postati još gore. Zato radije reci Nisam shvatio zadnji problem o kojem ste govorili, a ne Niste dobro objasnili zadnji problem.

Profesor sjedi u menzi i jede. Dolazi student i sjedne za stol bez pitanja. Ljut zbog takve nepristojnosti, profesor de otrovno: Otkad orlovi i svinje sjede za istim stolom? Student se digne, pokupi tacnu i veli: OK, onda letim dalje. 5. Koristi tzv. Ja-poruke. Tako deš najlakše izbjedi optuživanje. Koristiti ja-poruke znači govoriti o tome što ti osjedaš i što ti misliš. Umjesto da kažeš Sat je bio dosadan reci Danas se na satu nisam mogao koncentrirati, umjesto Meni uvijek dajete lošiju ocjenu reci Ne razumijem zašto sam dobio manju ocjenu od Ivana iako smo riješili iste zadatke. Ja-poruke nisu optužujude i potiču profesora da objasni kako gleda na problem, a ne da se brani i optužuje te. 6. Ne očekuj odmah spektakularne rezultate. Ako si očekivao osvetu i pobjedu, vjerojatno deš se razočarati. Sjeti se da želiš riješiti problem, a ne pobijediti u ratu. Budi strpljiv. Tvoj problem s profesorom nije nastao preko nodi pa se preko nodi ne može ni riješiti. Možda deš s profesorom morati razgovarati i više puta, a ne samo jednom. Budi zadovoljan i malim napretkom, glavno je da stvari krenu na bolje. 152 153 Budeš li imao volje i strpljenja postupiti prema ovim uputama, šanse za uspjeh nisi male. Naime, vedina profesora su normalni

ljudi kojima problemi padaju isto tako teške kao i tebi. I oni su zadovoljni kad ih mogu riješiti. Ako ne uspiješ riješiti problem ili on čak postane još gori - ni to nije kraj svijeta. Glavno je da si pokušao i imaš mirnu savijest. Sebi više nemaš što predbacivati. A sigurno si pritom i puno toga naučio što de ti biti od koristi kad drugi put s nekom drugom osobom budeš pokušavao riješiti problem. U slučaju da ti neriješena situacija zadaje previše problema potraži pomod. To može biti roditelj, razrednik, psiholog. A u knjizi smo navele i nekoliko brojeva telefona na koje možeš potražiti savjet i pomod. Utorak, 14. rujna Dobili smo novog razrednika, g. Lamberta. On je od onih profa koji nastoje biti prijazni sa ðacima. Rekao je: Smatrajte me svojim prijateljem. Rado du saslušati sve vaše probleme koje imate u školi ili kod kude. Prije bi se reklo da je samaritanac nego profa. Dogovorio sam se s njim za razgovor sutra poslije škole. Srijeda 15. rujna Poslije škole sam dugo razgovarao s g. Lambertom. Odveo me u kafid i počastio čajem i sladoledom od vanilije. Na rastanku mi je rekao: Čuj.Adriane, na stoj se držati podalje od kaše u koju su upali tvoji roditelji. Ti si darovit dečko i ne smiješ dopustiti da se srozaš na njihov nivo. Petak, 17. rujna

Skoro svi u našem razredu imaju dogovorene razgovore s g. Lambertom o svojim obiteljskim problemima. Čak i Pandora, kojoj je majka bračna savjetnica! G. Lambert tumara zabrinut po školi grizudi nokte. Prestao je voditi učenike u kafid. Sue Tovvnsed, Novi jadi Adriana Molea23 Premda možda najvažniji, profesori nisu jedini koji ti boravak u školi mogu učiniti (ne)ugodnim. Pročitaj o slučaju opisanom u okviru, a potom i priču koja mu slijedi, pa izvuci zaključke, nedemo ti crtati. G-R-O-Z-N-O Dakle, prema nekom radio izvještaju, uprava srednje škole u Oregonu suočila se s jedinstvenim problemom: učenice su u WC-ima mazale usne ružem. Samo po sebi to i nije problem, ali pritom im se zgodnim činilo najprije poljubiti zrcalo. I tako su zrcala bila puna raznobojnih otisaka - koji se, kao što je to poznato, teško uklanjaju (na to vjerojatno misle proizvoðači kad tvrde da su im proizvodi trajni; sigurno ih ne testiraju kod pravog ljubljenja!). Kako se nikakva upozorenja uprave o pravoj namjeni zrcala nisu pokazala djelotvornima, ravnateljica se odlučila za zornu nastavu. Zamolila je čistača škole da učenicama demonstrira svu mukotrpnost svakodnevnog ribanja zrcala. On je lijepo uzeo neku krpu na štapu, uronio ju u WC-

školjku i prebrisao tragove ruža. Pa, nije teško predvidjeti uspjeh akcije recite da čistim zrcalima! 154 155 Evo sad i priče, istinite i poučne: jedan je student menedžmenta pun ushita došao po rezultate pismenog ispita iz predmeta Upravljanje ljudima. Puno je učio za ispit i bio je siguran kako je dobio odličnu ocjenu. A kad tamo - pao! Nije mogao vjerovati. Pa na sva je pitanja točno odgovorio! Na sva osim na jedno, a to je, kako mu je profesor poslije objasnio, bilo najvažnije pitanje: Kako se zove čistačica koja čisti njihov kat fakultetske zgrade? Vidio je to pitanje, ali uopde nije mislio da bi moglo biti važno. Odgovor nije znao. Danasje to vrlo uspješan poslovni čovjek koji kaže kako mu je ta epizoda bila jedna od najznačajnijih životnih lekcija: poštuj ljude oko sebe, ne ignoriraj ih samo zato jer rade "manje važan" posao. 156 .ti-jt^^^A KiiL^^toi PAMETNA UPOTREBA RODITELJA SVAKODNEVNE RAZMIRICE |lmaš li više od dvanaest godina ved si shvatila da ti roditelji nisu ni najbolji, ni najpametniji, ii najljepši na svijetu (da nisu niti najbogatiji to ved znaš i od prije). Ali sad što je, tu je ¦ ne

možeš ih promijeniti. Halo, tu si? Ponavljamo, ne možeš ih promijeniti: ne mogu biti Ini drugi niti drugačiji. Sve što možeš je naučiti bolje se slagati s njima. A to nije tako (teško kao što ponekad izgleda. lOko čega se najčešde svaðaš sa svojim roditeljima? Evo nekih ponuðenih tema; popis Idakako možeš i nadopuniti: tema tvoj stav glede teme njihov stav školske ocjene ma, nema frke imaš sve i umjesto da učiš samo nas sramotiš nedeš se upisati u željenu školu / fakultet ugledaj se na... (nastavak prema potrebama i prilici) predugo spavanje moram spavati, volim spavati život deš prespavati preglasna glazba kako to misliš, preglasna? ti to zoveš glazbom ?! pa oglušit deš/ demo! soba ja znam gdje mi je što soba mora biti uredna 158 159 hrana pizza, hamburger, pomfrit juha, špinat, varivo izlasci svi idu nikad ne znaš što se može dogoditi odjeda / obuda to je danas moderno zašto nikad ne obučeš onu rozu vesticu što sam ti ju kupila za roðendan? šminka / frizura to se sada nosiizgledaš bolesno modni dodaci cool tako misliš izadi na ulicu? prijatelji nemaš pojma kakvi su oni zapravo to nas i brine

alkohol, cigarete jaaa? šta misliš da smo glupi? Što se može učiniti? Mogudnosti su brojne: 1. Možeš uporno ustrajati na svom stavu, braniti ga po svaku cijenu. Vrlo je vjerojatno da su i tvoji roditelji podjednako tvrdoglavi (ha, iver ne pada daleko od stabla), pa ta opcija nešto nije obedavajuda. Osim ako ti se sviða biti u stalnoj svaði sa svima oko sebe. 2. Možeš odustati od nastojanja da se u bilo čemu izboriš za sebe, tj. pristaneš, zbog mira u kudi, na sve što traže od tebe. Pretvoriš se u tepih. Mogude je da bi roditelji time bili oduševljeni - prvih pet minuta. A onda bi u panici počeli tražiti brojeve telefona za psihološku pomod. Što se pak tebe tiče, čini nam se da je to još opasnija varijanta od prethodne. 3. Možeš pokušati uspostaviti podnošljivu ravnotežu izmeðu 1. i 2. Razgovor je ono što preostane kad se iscrpe sve druge mogudnosti. Pod pojmom razgovora podrazumijevamo otvorenu razmjenu misli o dogaðajima, osjedajima, osobama i stvarima. Bilo bi dobro da se pritom ne vrijeðamo, ne napadamo i ne optužujemo jer probleme tako ne da nedemo riješiti, nego demo ih još i produbiti. Dakle, prije nego što kreneš u razgovaranje uzmi u obzir sljedede: - Roditelji ti nisu neprijatelji. Vrlo je vjerojatno da te vole i žele ti najbolje - iako se ti uvijek ne slažeš s načinima na koje to oni (ne) pokazuju.

- I roditelji su ljudska bida - sa svojim potrebama, osjedajima, nesigurnostima, frustracijama. Neka im je stanja lakše pokazati (npr. ljutnju), a neka teže ili čak nikako (razne slabosti koje bi, smatraju, u tvojim očima jako loše izgledale). 160 161 Kad počneš razgovarati: - Jasno reci što misliš i što osjedaš. Nemoj njih optuživati za svoje osjedaje: Naljutili ste me, Razočarali ste me i si. Možda si baš od njih čuo iste takve izjave, ali to ne znači da su u redu. Osjedao si zbog takvih riječi krivnju ili ljutnju ili nešto trede jednako neugodno. Jednako se tako osjedaju i oni zbog tvojih optužbi. Kako je vlast u njihovim rukama, možeš zbog toga nadrapati. Posve nepotrebno. Naime, mi sami odreðujemo kako demo se osjedati. Prepoznavanje vlastitih osjedaja i kontrola njihovog intenziteta komponente su emocionalne inteligencije za koju sigurno znaš, a želiš li doznati više, pročitaj neku od, ved i kod nas brojnih, knjiga na tu temu. (Preporučujemo onu prvu na tu temu od Daniela Golemana - popis je na kraju knjige.) - Nastoj postidi sporazum oko toga što je čiji problem. Evo, moja je prijateljica upravo doživjela jedan osrednji živčani slom zato stoje njezin sin Lovro (18!) otišao na more ne ponijevši kupade gade. A lijepo mu je rekla neka provjeri ima li sve što mu treba. Nije se smirila ni nakon što se ispostavilo da tamo

postoje neke stare, bratove, koje su mu sasvim u redu. Ima Lovro i nekakav džeparac od kojeg bi mogao kupiti nove kupade; pa ne ide na tako pusti otok da usred sezone ne bi negdje mogao kupiti gade. (A da otok i jest pust, gade mu ne bi ni trebale!) Ali, ne, ne može mu mama prestati spominjati kako je očajno nemaran. Čak je spakirao šest pari čarapa, a skoro zaboravio tenisice. Katastrofa. Opcije problem roditelja da oni uvijek (misle da) znaju stoje najbolje za njihovo dijete: najbolje za pojesti, najbolje za obudi i obuti, tko bi mu trebali biti najbolji prijatelji, u koju bi se školu bilo najbolje upisati, s kime bi se trebalo vjenčati. Na taj način, roditelji zapravo preuzimaju na sebe upravljanje djetetovim životom. Kad se jednog dana dijete ipak uspije otrgnuti s lanca, teško mu je samostalno donositi odluke i preuzimati za njih odgovornost jer je uvijek do tada u pozadini imalo mamu i tatu koji su mu pakirali stvari; podmetali svoja leda i kad je trebalo i kad nije. To je, inače, jedna opširna priča - koju demo roditeljima ispričati u posebnoj knjizi (vjerojatno de se zvati: Kako se zaštititi od vlastite djece). Poanta je sljededa: dopusti djetetu da pogriješi, ne ubijaj ga zbog toga u pojam nego ga potakni da iz pogreške nešto nauči. Što se tebe, djeteta, tiče pokaži roditeljima da imaš svoju glavu i da bi volio učiti koristiti je. Djeca i roditelji

Djeca su često nemarna i, ni ne misledi, zadaju bol; mi se, opet, tješimo da de nam, kad stignu u zrelu dob, vratiti sve dugove. Ipak, nije tako. Svijet ih odvlači od nas i ona nalaze prijatelje s kojima su sretniji nego s nama; prepuštaju se zadovoljstvima iz kojih smo mi isključeni i pronalaze interese koji su nama strani. Često su i nepravedna prema nama, jer kad shvate da je život gorak, optužuju zbog toga nas, a kad im se život učini prikladno zasoljenim, tu slast s nama ne dijele... Oscar Wilde, Žena bez važnosti25 Evo još nekih korisnih savjeta: - Pokaži roditeljima da ti je stalo do njih. Počni s običnom Ijubaznošdu tipa dobar dan i dovidenja. A ne bi bilo loše da nečim pokažeš i da cijeniš ono što rade za tebe. - Uoči njihova raspoloženja i ponašaj se u skladu s njima. I roditelji su samo ljudi koji su ponekad neraspoloženi, ponekad žele društvo ili žele biti sami, ili im je potrebna pomod. Ako vidiš da su umorni - ponudi pomod. Ako vidiš da su neraspoloženi pitaj što im je. Bit de ti zahvalni. - S izlaska se vrati kudi u vrijeme kad si se s roditeljima i dogovorio. Ako želiš ostati duže, nazovi i pokušaj ih uvjeriti da ti to i dopuste. Ostaneš li duže - vjerojatno te nede 163 162

dočekati dobrodošlica. No, kad doživiš takav doček podsjeti se da roditelji ne viču na tebe iz čistog zadovoljstva, nego vikom smanjuju stres zbog straha da ti se nešto nije dogodilo. Ako to imaš na umu lakše deš podnijeti njihovu viku. Kad izaðeš iz kina ili nekog drugog mjesta gdje si morao isključiti mobitel - ponovno ga uključi. Roditelji de se inače zabrinuti (to im je i posao) i opet de te dočekati propovijedima i lekcijama. Upoznaj ih sa svojom curom ili dečkom. Imaju pravo znati s kim si, bez obzira bili zadovoljni tvojim izborom ili ne. Isto vrijedi i za prijatelje. Ne govori svojim roditeljima kako te svojim ponašanjem sramote pred drugima. Šansa je da de samo još jače ustrajati u svom ponašanju. Kad tražiš novac, ne očekuj da de ti ga dati a da te pitaju zašto ti treba i na što deš ga potrošiti. Ako ti daju neke sitne zadatke (kupiti nešto u dudanu, nazvati nekoga, uraditi nešto u kudi) - nemoj to nikako zaboraviti. Njima je to važno iako tebi možda izgleda totalno bez veze. Da bi ti normalno živio netko mora zaraditi novac, kuhati, čistiti, prati, peglati, raditi sitne popravke u kudi, voditi računa o obiteljskom automobilu, lako je najnormalnija stvar na svijetu da vedinu toga za tebe rade tvoji roditelji - njima to nije uvijek ni lako ni jednostavno. Kako bi tvoj život izgledao kad bi od sutra sve to morao raditi sam? ŠTO AKO IMAŠ TEŽIH PROBLEMA

Ako si s roditeljima jako nezadovoljna, pročitaj priču o dječjem zoološkom vrtu, a onda se vrati na zemlju. Dječji zoološki vrt Djevojčica je iz torbe izvadila pozivnicu za dječji zoološki vrt. Čula je roditelje kako urlaju jedno na drugo u kuhinji i uputila se k njima. - Šta ti sad hodeš?! - vrisnula je majka kad ju je vidjela kako stisnuto stoji prislonjena uz dovratak. Umjesto odgovora, djevojčica pruži pozivnicu koju joj ova gotovo istrgne iz ruke. - Evo, odvedi je! - gnjevno de ocu nakon što je bacila pogled na papir. - Ha, piše daje za oba roditelja! - slavodobitno de on. - Nikad ovdje nisam vidio zoološki vrt - sumnjičavo de otac kad su se sutradan približavali mjestu označenom na pozivnici. - Lijepo piše da je tu! - ne propusti mu odrezati žena. I doista. Uskoro se ukaže zoološki vrt. Na ulazu ih dočeka djevojka, ljubazno se osmijehne djevojčici, uzme od nje ulaznicu i uputi nju na jednu stranu, a njezine roditelje, koji su upravo pronašli novi razlog za svaðu, na drugu. Djevojčica krene prema prvom kavezu. Par iza rešetaka jurne prema njoj: - Pusti nas odavde ti mala vještice!- zaurla muškarac. - Pusti nas! Pusti nas! - zaviče i žena, no djevojčica ih samo ovlaš odmjeri i krene dalje. 165

154

- Kako si ti lijepa djevojčica! Slaðu djevojčicu još nismo vidjeli, žarne dragi?- obrati joj se žena iz drugog kaveza, pozivajudi i svog muža da priðe rešetkama, a onda mazno nastavi: Svaki dan du ti pedi čokoladnu tortu, a tata de ti kupiti konja za ljuljanje, žarne dragi? Djevojčica bez riječi produži dalje, pradena, više nimalo maznim povicima: Dolazi ovamo! Jesi li čula, ti smede malo?! Približi se tredem kavezu, gdje ju dočeka ljubazan par. - Zdravo, kako se zoveš? - Meri. - Meri. Lijepo ime. Čini mi se da imaš oko pet godina. (Meri potvrdno kimne.) Toliko je bio star i naš sin kad nas je ostavio ovdje. U meðuvremenu smo naučili lekciju. Mislim da bismo sada znali biti bolji roditelji. Na izlasku ih dočeka ona ista ljubazna djevojka - Mislim da si jako dobro odabrala - pohvali djevojčicu i veselo joj se nasmiješi, dok je ona sretno koračala izmeðu svojih novih roditelja. Udaljavajudi se još je mogla čuti riku svojih prijašnjih roditelja koji su je bijesno dozivali. Sredom po neke roditelje, i nesredom po neku djecu, ovakva je trampa moguda samo u -zoni sumraka. Ipak, ako te roditelji doista maltretiraju - bilo fizički (tuku te) ili psihički (traže od

tebe nemogude stvari, emocionalno te ucjenjuju, tipa: ne volim te kad si toliko zločest, sramim teše i si. bljezgarije), imaj na umu da to: 1. govori o njima više nego o tebi 2. ti za to nisi kriv Ružne se stvari dogaðaju ponekad u životu, čak i onima koji su jako dobri. Moramo naučiti nositi se s njima. Nekad to ne možemo sami. Ne ustručavaj se tražiti pomod. Nazovi: - Telefon za psihološku pomod > -Zagreb: 01 4613 111 -Split: 021 347 466 ..•/;.. v; : ,. -Osijek: 031 208 255 ,i : ./',¦.;'' ; - Hrabri telefon:0800 0800 - Plavi telefon: 01 48 33 888, 0800 421 888 Brankica Ja sam bila najmlaða od djece i sjedam se samo svojeg dolaska u Dom u Laduču. Imala sam tri godine. Govorili su da sam siroče jer mi se mama ubila. Bacila se pod vlak od očaja što nije mogla zaštititi svoju djecu od surovog oca. Djeca su se razišla na različite strane i danas se za nas više ne bi moglo redi da smo obitelj. Znamo jedni za druge, gdje je tko i što radi, ali to je sve. Ne nedostajemo jedni drugima i ne posjedujemo se. Nemamo

osjedaj meðusobne pripadnosti, kao da nikada i nismo bili zajedno. Za oca ne znamo gdje je niti nas to zanima. 166 167 Sve što sam postigla učinila sam sama i ponosna sam na to. I sada, konačno, sama radim i zaraðujem. lako još uvijek živim u domu (sada u Zagrebu, za srednjoškolce), sama si perem i glačam, spremam se za život izvan Doma, kada du se morati sama o svemu brinuti. Tome me je naučila moja odgojiteljica Katica iz Laduča. Imala je za nas strpljenja i ljubavi više nego da nam je mama. Nikad nije povisila glas iako je nemogude da se nikad nije na nas ljutila. Učila nas je raznim stvarima koje se u obitelji nauče usput, da i ne znaš kako: kako se koristi dezodorans, kako zašiti gumb, kako se ponašati u različitim prilikama. Po tome nas nitko ne može razlikovati od "normalne" djece. Svi smo se borili za krilo tete Katice, a pogotovo ja koja sam se voljela maziti. Obožavala sam je! Ali svatko je od nas mislio da joj je najmiliji, u tome je bila njezina čarolija. I kad je sada, s osamnaest godina, odem posjetiti, rasplačem se kao malo dijete. Poduprla me u odluci da se upišem u večernju školu i tako završim četvrti razred. Nije mi baš lako. Ustajem u pet, pola šest, u trgovini sam do pet popodne, a u sedam sam u školi. Nema za mene ni kafida ni diskača. Ni za dečke nemam

vremena jer moram još i učiti. Ali nije mi žao. Zacrtala sam plan od kojega nedu odustati. Kad završim školu i unajmim svoju sobu, bit de vremena i za ono što sada propuštam. V. Biti, Zašto tako2 Ima neka stara priča (a te stare priče znaju biti jako mudre) o ženi kojoj je umro sin. Bila je sva očajna, slomljena, izgubljena. Preklinjala je boga da joj vrati sina: čitav je život bila vrijedna i poštena, nikada nikome nije naudila i zašto je baš ona zaslužila takvu gorku, nepravednu, sudbinu. Bog je više nije mogao slušati. Javi joj se i obeda kako de joj vratiti sina, ali uz jedan uvjet: neka obiðe svijet; naðe li putem ijednu kudu u kojoj se nikada nije dogodilo ništa tragično (da je priča nova rekli bismo traumatično), vratit de joj sina. Kao što se može i pretpostaviti, žena je putovala i putovala, ali takvu kudu nije našla. Shvatila je da se svima u životu, bili oni dobri ili ne, osim onih lijepih, dogaðaju ponekad i ružne stvari. Kad su se ved dogodile, najčešde više ne možemo učiniti ništa osim -ublažiti na neki način njihove posljedice. Meðutim, svi smo mi skloni praviti se kako nismo odavde, mislimo da je bolje uopde ne pričati o tome jer demo time, kao, samo još otežati stvari. Najbolje bi bilo sve to što prije zaboraviti. Naravno, to baš ne ide po narudžbi: ved znaš da je lakše zaboraviti ono što ne želiš zaboraviti (imamo mi i za to priču - pročitaj je u narednom okviru) Zlato i krokodili

Čuo neki čovjek da postoji čarobnjak - toliko modan da znade tajnu proizvodnje zlata. Tko ne bi poželio doznati takvu tajnu? Uputi se on k njemu, kamo i stigne nakon duga puta, te ga stane moliti da podijeli s njime ovu tajnu. - Ali to su obične gluposti, pokušavao ga uvjeriti čarobnjak, takvo što nije mogude. Ne htjede se ovaj predati: molio, kumio, dosaðivao..., te čarobnjak, napokon popusti. - Slušaj me sad dobro, ovo du ti redi samo jednom. Uzmi jedan bakreni kotao i objesi ga iznad otvorenog plamena. Istresi u nj kukuruzno brašno, onoliko brašna koliko kasnije želiš da bude zlata. Uzmi onda jednu drvenu kuhaču i miješaj to brašno. Budeš li miješao dovoljno dugo, brašno de se pretvoriti u zlato. 168 169 170 - Ma, zar je to tako jednostavno? - začudi se čovjek. Ne postoji li možda još kakva čarobna formula ili riječi koje bih, dok miješam, morao izgovarati? -Ne, ne postoji. Pa i mnoge su druge stvari jednostavne kad ih jednom znaš - m irno de čarobnjak. - Ali ovdje se ipak radi o zlatu. Molim te, nisi li ipak štogod zaboravio? - ne predaje se ovaj. - Dobro, kad si ved toliko uporan; dok budeš miješao brašno pazi da nijednom ne pomisliš na - krokodila.

-Ah, to! Nema problema- reče čovjek i sav sretan ode kudi praviti zlato. Vrati se nakon mjesec dana, sav iznuren, jadan... Ma, čovječeobrati se čarobnjaku, što si mi uopde spominjao tog krokodila?! Ja nikada u svom životu nisam mislio na krokodila, a sada - tek što vidim brašno - sami mi krokodili pred očima!'7 I Što ste htjeli biti kad ste bili mali? - pitanje je koje često postavljamo polaznicima naših seminara. Policajac, vatrogasac, vozač kamiona, smetlar - koji se vozi na kamionu, pilot, balerina, glumica, prodavačica, učiteljica - odgovaraju nam danas uspješni poslovni ljudi koji te svoje dječje snove - nisu ostvarili. Kako uopde pronalazimo inspiraciju za budude zanimanje? - utjecaj roditelja, roðaka ili prijatelja - neka se zanimanja prenose takoredi s koljena na koljeno: postoje tako obitelji liječnika, odvjetnika, učitelja, trgovaca, automehaničara, lopova... lako u nekoj fazi svog razvoja djeca žele biti stoje mogude više različita od svojih roditelja (koji ih tada tlače), nekim čudnim spletom okolnosti dobar ih se dio na kraju odluči upravo za isto zanimanje. Čak i stalne priče nekih roditelja kako nikako ne bi htjeli da djeca poðu njihovim stopama, čini se, nemaju nikakvog efekta. (Osim ako se u to ne računa i ono e baš hodu.) Roditelji su djeci prvi modeli s kojima se

poistovjeduju, a ono što pričaju nema ni približno toliko efekata na dječje ponašanje kao ono što - rade. - čitanje i učenje -za mnoga zanimanja niti ne znamo da postoje dok o njima ne doznamo u školi, pročitamo u novinama ili, u novije vrijeme, na internetu, vidimo u nekoj TV seriji ili filmu. Tako su mnogi odlučili postati odvjetnici gledajudi Zakon u LA-u i Pravdu za sve. (A možda su i neki odlučili postat kriminalci kad su vidjeli kako se uz dobru obranu mogu izvudi iz ruku pravde - ali takve osobno ne poznajemo.) - poistovjedivanje s nekim uzorom - nekad nam se jednostavno dopadne neka osoba: neka naša učiteljica, prodavačica, liječnica, pjevačica, vodoinstalater... u mjeri da joj želimo biti što sličniji, pa biramo isto zanimanje. - profesionalno informiranje i orijentacija - zavod za zapošljavanje svake godine priprema brošure na temu kamo poslije osnovne (srednje) škole s iscrpnim informacijama o 172 173 , vrstama škola (fakulteta) o predmetima koji se uče, o zvanjima koja se mogu stedi i na kakvim se sve poslovima može raditi. (Zvanje je ono što ti piše u diplomi, a zanimanje je ono što zapravo radiš. Primjerice, završila si strojarski fakultet i stekla si zvanje diplomiranog inženjera strojarstva. Zaposlila si se u nekoj

graðevinskoj firmi i tamo projektiraš centralno grijanje. Dakle, zanimanje ti je projektant centralnog grijanja.) Takoðer, možeš se javiti i u službu za profesionalnu orijentaciju koja postoji pri zavodu za zapošljavanje gdje de s tobom porazgovarati i dati ti da riješiš neke od testova sposobnosti i interesa kako bi se i na taj način vidjelo jesi li za išta ili za ništa. Upitnik o sklonostima i sposobnostima možeš ispuniti i na adresi www.hzz.hr. Prošetaj i: portalalfa.com/hr_business/teme/profesionalna_orijentacija ili pak na neki od pretraživača upiši "profesionalna orijentacija" i vidi što se sve nudi. Pomodi ti može i školski psiholog, a možeš nazvati i Telefon za psihološku pomod (01 - 4613 111). Vic i zbilja Isplati li se obrazovanje? Maturirao jednom čovjeku sin i on ga odluči poslati u Zagreb. Nazove roðaka koji žari i pali po metropoli i zamoli ga nek pomogne mladidu. - Nema problema, odgovori mu ovaj. Bit de direktor u jednoj od mojih firmi, plada de mu biti tri tisude eura, imat de auto, stan, dobru sekretaricu, a nede morati baš ništa raditi... - Ma, slušaj, s blagim de negodovanjem čovjek. Ne bih ja da ti njemu odmah tako sve serviraš na pladnju. Pokvarit deš mi ga, daj za početak nešto skromnije. -Dobro, uzdahne bogati roðak. Nazovi me za par dana. Nazove ovaj njega za par dana i pita je li našao nešto. - Jesam, spremno de lovator. Bit de savjetnik jednog od mojih direktora. Imat de pladu dvije tisude eura, stan, auto, a morat de

raditi kojih dva do tri sata na tjedan, tek toliko da se pojavi na sastancima i poslovnim ručkovima. - Ma, još uvijek je to meni nekako previše. Nemoj odmah tako. Daj ipak nešto skromnije, znaš kako se ta mladež brzo obahati ako im previše dobro krene... - Dobro, uzdahne preko mobitelske linije roðak. Nazovi me za dva do tri dana. I opet ga ovaj nazove. - E, ovaj put, roðače, imam nešto stvarno kao stvoreno za tvog malog. Bit de poslovoða u jednom od mojih dudana. Plada de mu biti oko tisudu i pol eura, morat de dolaziti svaki dan ujutro provjeriti stanje blagajne i ostati jedno dva-tri sata i morat de zatvarati dudan, no auto i stan de i dalje imati... - Ma... još uvijek negoduje čovjek. Još uvijek mije to nekako previše... - Pa, dobro, što bi ti!? raspali se bogati roðak. L/opde te ne razumijem. - Ja bih ti nešto gdje bi on morao dolaziti svaki dan, ipak malo raditi, s nekom skromnom pladom od oko tisudu eura, eto tako... - Pa, jesi ti normalan!?zapanji se mobitelac. Za to treba imat fakultet! Ovo je ipak samo vic. Prema podacima sa zadnjeg popisa stanovništva najsiromašniji graðani Hrvatske su oni koji su i

najmanje obrazovani. Što su ljudi više obrazovani, to imaju veda primanja - makar naravno ima i iznimaka! 175 174 Bez obzira za koju se školu ili fakultet odlučiš, imaj na umu sljedede: - Barem polovica onoga što naučiš, zastarjet de prije nego što prestaneš mirisati na školsku klupu. Problem je što ne možeš znati koja de to polovica biti. Neka te to ne obeshrabri u učenju. Od svega što naučiš možda deš jednom imati koristi. Nisi valjda zaboravila ono što piše u dijelu o zaboravljanju: zapravo ne zaboravljamo. To što se mi nismo u stanju nečega dosjetiti baš onda kad nam treba, ne znači da naš mozak uopde ne može iskoristiti. Eto, je li ti se nekada dogodilo da se ne možeš sjetiti imena neke osobe? Pokušavala si i pokušavala i ništa. I onda si odustala, počela se baviti nekim drugim stvarima, kad odjednom - puf! evo ga odnekuda. Dakle, mozak je cijelo vrijeme radio na zadatku koji smo mu postavili, pretraživao je sva skladišta i sve police s imenima, čak i kad smo mi svjesno odustali od pokušaja da ga se sjetimo. Znači, nije na odmet napuniti ga sa svim i svačim; nekad ti se vjerojatno čini kako ti nikada nede trebati neke stvari koje moraš naučiti i možda si u pravu. Ali možda i nisi. (Odmah ga zaposli s nekim

korisnim stvarima da ti ne podivlja onako sam od sebe, bez nadzora!) - Nauči učiti. Ovdje imaš sve što bi o učenju trebala znati; samo to sad počni primjenjivati. - Svjedodžba ili diploma nisu jamstveni list koji de ti osigurati zaposlenje, ali ti svakako povedavaju konkurentnost na tržištu rada. U situaciji kad se za neki posao javi više kandidata iste razine obrazovanja, prednost de imati oni koji mogu dokazati da su spremni učiti i razvijati se. Štogod uložiš u sebe, isplatit de ti se - bilivitorno. Ono što je danas osobito na cijeni su: - komunikacijske vještine: sposobnost jasnog i uvjerljivog usmenog i pisanog (po mogudnosti i pismenog) izražavanja; sposobnost da se neka poruka točno primi, da se postupi u skladu s njom i da je se, ako je to potrebno, točno prenese dalje. Samo da znaš, stručnjaci procjenjuju da je nerazumijevanje uzrok u devet desetina ozbiljnih problema koji se u životu pojavljuju - kako u poslovnom, tako i u 176 privatnom životu. A mnogi poslodavci kažu da su komunikacijske vještine važnije od svih drugih faktora koji utječu na uspjeh u poslu (radno iskustvo, znanje, spol, dob, osobine ličnosti i dr.) Odmah se raspitaj o komunikacijskim radionicama za mlade kakve ponekad organiziraju gradske knjižnice, pučka otvorena učilišta ili razne nevladine udruge.

Razgledaj stranice Hrvatskog debatnog društva na adresi: www.hdd.hr, uključi se u debatni klub. stranijezici:to je nešto što se ved samo po sebi toliko razumije da ne bismo na to uopde trebale trošiti riječi. Čak i ako kaniš na placu prodavati suvenire, zaradit deš više budeš li na više jezika znao ishvaliti robu i pregovarati o cijeni. Jedna je naša kolegica, Tamara, iz čistog mira, ničim izazvana, odlučila uz psihologiju studirati i - švedski. Svi su se čudili, zapitkivali ima li možda tamo rodbinu, tajnu simpatiju ili što drugo značajno kad je baš švedski odabrala. Ništa, čak nije (još tada) niti bila tamo. Samo je htjela znati nešto s čime se kod nas ne može pohvaliti puno ljudi. Još nije bila ni diplomirala, a ved je počela dobro zaraðivati - prodajudi svoje znanje švedskog. Upoznala je i puno zanimljivih ljudi i ved više puta bila u Švedskoj. A sve je svaki put izgledalo kao - slučaj. No zašto se onda nama ne dogodi takav slučaj da otputujemo u Švedsku? Ili pak jedan drugi sličan slučaj o kojem su nedavno pisale novine. Jedan je klinac, Tomislav se zove čini mi se, počeo tako prije par godina bez veze učiti japanski. (Da je barem to meni ikada palo na pamet. Ne bi došla u Japan i gledala u nazive metrostanica k'o tele u šarena vrata i osjedala se totalno nepismena. Nimalo ugodno.) I dakle, otac rečenog Tomislava poslovno je pozvan u Japan. Kad su Japanci čuli kako tata Branko Bijelid ima sina koji uči japanski, pozvali su i sina. Tamo su ga odveli u školu: upoznao Tomislav svoje vršnjake Japance,

pričao im o Hrvatskoj, napravili o njemu TV emisiju, napisali mnoge članke. Možda de se Tomislav zbog ovog iskustva nastaviti razvijati u japanskom pravcu, možda de to utjecati i na njegov izbor bududeg mu zanimanja, ali u svakom ga je slučaju 177

obogatilo i podiglo mu ugled u njegovom društvu. (A još se sad našao i u našoj knjizi.) informatika:] to je nešto što se ved samo po sebi toliko razumije da ne bismo na to uopde trebale trošiti riječi - pa demo opet napisat samo cijelu stranicu. Ved danas teško da postoji posao u obavljanju kojeg ti ne bi trebalo računalo. (Čak i da si čistačica, moraš znati što se i kako od informatičke opreme čisti, te kako se isključuje ili uključuje alarmni ureðaj koji tu opremu čuva.) Neke škole imaju solidno opremljene informatičke učionice, neke nemaju skoro ništa, mnogi učenici imaju u svojoj sobi više opreme nego cijela škola, a mnogi nisu nikada ni sjeli za računalo. No da skratimo priču: ako ved nisi, sjedni ved za to računalo kako god znaš. Sutra se nedeš modi vaditi na alibi nisam imala ni ja niti škola. Smrtonosno oružje Novo društvo blagostanja stiže u paketu punom elemenata za slaganje, ali bez priloženih uputa. Kako biste preživjeli i uspjeli, morate se oboružati nasmrtonosnijim od svih oružja: znanjem -

kažu dvojica švedskih profesora ekonomije čija je knjiga Funky business u proglašena biblijom nove ekonomije. - opda kultura: široka opda kultura nije samo preduvjet za pojavljivanje (i neblamiranje) u kvizovima. Ona je i dokaz opdih sposobnosti i u praksi se često tako i koristi: kao dio prijemnog ispita na fakultetu, ali i kao dio postupka izbora kandidata za zahtjevnija radna mjesta. Naime, ljudi koji su sposobni su i radoznali. Oni ne puštaju da informacije prolaze mimo njih, zanimaju se za ono što se oko njih dogaða - bez obzira je li to njihovo područje ili nije. Ne moraju imati nikakve veze sa sportom, ali mogu znati tko je Ana Sršen, mogu mrziti operu ali znati tko je Ivanka Boljkovac, mogu nemati klasično obrazovanje ali znati što znači lupus in fabula itd. Dakle, ako je netko u stanju samo tako, usput, pobrati znanje koje mu i nije za ocjenu, što li je tek u stanju namjerno naučiti! Pokušaj naučiti o svemu pomalo i sve o nečem. Thomas H. Huxley Kako možeš stedi visoku opdu kulturu i informiranost? Da ti se ne bi dogodilo da prije prijemnog ispita panično pitaš iz koje se to knjige može naučiti samo da bi ti rekli da za to - ne postoji knjiga. - Gledaj Milijunaša. Prvih nekoliko pitanja uvijek su iz područja opde kulture.

- Prelistaj povremeno (najbolje svakodnevno) dnevne novine. Ili slušaj vijesti. - Kad ne znaš što neka riječ znači, pitaj ili pogledaj u rječnik stranih riječi. - Kad u razgovoru čuješ kako se spominje neki dogaðaj ili osoba za koje svi znaju, a ti pojma nemaš što je ili tko je to raspitaj se. Na cijeni su i spremnost na suradnju (i s ljudima koji su od nas jako različiti i možda nam se uvijek i ne sviðaju), spremnost na promjene (danas radiš na jedan način, sve znaš i dobro ti je, a onda se od sutra moraš prebaciti na sasvim drugi kolosjek jer de na njemu biti bolje - od prekosutra) te, svakako, spremnost da se radi i radi i ne pita za radno vrijeme. 178 179 U ČEMU SAM DOBAR KOJE VRSTE SPOSOBNOSTI POSTOJE Sigurno si često čuo kako za nekoga kažu da je jako pametan i sposoban za sve, a za nekog drugog da mu ništa u životu ne ide. No, ništa nije dalje od istine. Ne postoje ljudi koji su pametni i sposobni za sve niti oni kojima baš ništa ne ide. Svaki čovjek ima sklonosti i sposobnosti bar za neke stvari. Američki psiholog Howard Gardner pokazao je da postoji više vrsta sposobnosti ili inteligencija koje se odnose na različita

područja. U nekim od tih područja možemo biti izrazito dobri, dok smo za druga potpuno izgubljeni slučajevi. Možda i ti spadaš u one za koje su i najteži problemi iz matematike mačji kašalj, ali te hvata panika kad treba napisati sastavak iz hrvatskog. Ili ti možda sastavci idu fantastično, ali kad bi mogla ukinuti satove tjelesnog sigurno bi to učinila jer ti je dosta toga da se svi smiju tvojoj nespretnosti. Koje sve sposobnosti i talente ljudi mogu imati? Gardner navodi sedam vrsta. Njihov opis možeš pročitati u nastavku ovog poglavlja. Pokušaj procijeniti koje sposobnosti su kod tebe više a koje manje razvijene. VRSTE INTELIGENCIJE VERBALNA pisac, govornik, pjesnik, profesor, odvjetnik, prevoditelj, političar LOGIČKO - MATEMATIČKA znanstvenik, inžinjer, kompjutorski programer, matematičar, računovoða 183 PROSTORNA slikar, arhitekt GLAZBENA pjevač, glazbenik, skladatelj, disk- džokej TJELESNA sportaš, plesač, glumac, vatrogasac, akrobat, profesor tjelesnog SOCIJALNA profesor, liječnik, političar, psihoterapeut, prodavač, OSOBNA istraživač, filozof, teoretičar Verbalna inteligencija

Verbalno inteligentni ljudi znaju dobro izraziti riječima ono što misle i razumjeti druge kad govore. Ovu vrstu inteligencije obično imaju dobro razvijenu pjesnici, pisci, govornici, odvjetnici i svi oni koji rade poslove u kojima je bitno izražavanje riječima. Ako imaš visoko razvijenu verbalnu inteligenciju, onda: - voliš: čitati, pisati, pričati priče, rješavati križaljke - dobro ti ide: pamdenje imena, mjesta, datuma i različitih drugih (ne)bitnih detalja - najbolje učiš: riječima (slušanjem, govorenjem, čitanjem) Logičko-matematička inteligencija Ljudi s visoko razvijenom logičko-matematičkom inteligencijom dobro uočavaju zakonitosti i uzročno posljedične veze - poput znanstvenika. Takoðer, dobro barataju brojevima, količinama i operacijama - poput matematičara. Ako imaš visoko razvijenu logičko-matematičku inteligenciju, onda: - voliš: raditi eksperimente, otkrivati stvari, rješavati matematičke probleme, postavljati pitanja, istraživati zakonitosti i odnose - dobro ti ide: matematika, zaključivanje, rješavanje problema - najbolje učiš: pravedi kategorije, klasifikacije, radedi s apstraktnim pojmovima i odnosima Prostorna inteligencija

Ljudi s visoko razvijenom prostornom inteligencijom sposobni su vanjski prostor predstaviti u svom unutarnjem umu, kao što to čine pilot ili mornar s velikim, a šahist ili skulptor s ograničenim prostorom. Ako si prostorno inteligentna i usmjerena prema umjetnosti, vjerojatnije je da deš postati slikar, kipar ili arhitekt nego glazbenik ili pisac. A ako si orijentirana prema znanosti, vjerojatno de te zanimati stvari poput anatomije ili topologije. Ako imaš visoko razvijenu prostornu inteligenciju, onda: - voliš: crtati, graditi i kreirati stvari (primjerice od Lego kocaka), sanjariti, gledati slike, gledati filmove, igrati se sa strojevima - dobro f/7ðe:zamišljanje stvari, osjedaj promjena, labirinti/slagalice, čitanje mapa i karata - najbolje ue/š/vizualiziranjem, sanjarenjem, maštanjem, radedi bojama/slikama 184 185 Glazbena inteligencija Ljudi s razvijenom glazbenom inteligencijom misle kroz glazbu, čuju i prepoznaju glazbene obrasce, pamte ih, a ponekad ih mogu i mijenjati. Ovi ljudi ne samo da lako pamte glazbu, oni je jednostavno ne mogu izbaciti iz glave. Stalno je prisutna i stalno je uočavaju.

Ako imaš visoko razvijenu glazbenu inteligenciju onda: voliš:pjevati, pjevušiti, slušati glazbu, svirati - dobro ti ide: pamdenje melodija, prepoznavanje tonova, uočavanje ritma, čuješ stvari koje drugima promaknu ]': - najbolje učiš: kroz ritam, melodiju i glazbu Tjelesna inteligencija Ljudi s razvijenom tjelesnom inteligencijom u stanju su koristiti čitavo svoje tijelo i pojedine njegove dijelove - ruke, prste, noge - da bi riješili problem ili napravili nešto. Tipični primjeri su sportaši, plesači i glumci. Ako imaš visoko razvijenu tjelesnu inteligenciju onda: ' - voliš: kretati se, dodirivati, koristiti govor tijela - dobro f/'/de.'tjelesne aktivnosti (sport, ples, gluma) i ručne vještine (šivanje, drvorez i si.) - najbolje učiš: dodirivanjem, kretanjem, radom u prostoru, procesiranjem znanja kroz tjelesne senzacije Nogometne mane U čemu su bile moje nogometne mane? Bilo ih je nekoliko, ali su bile teško iskorjenjive. Prvo, letio sam po terenu kao muha bez glave. Gdje je bila lopta, bio sam i ja, a kada bi mi je tkogod pokušao dodati, baš na tom me mjestu nije bilo. Zatim sam bio previše spor. Kad bih se kojim čudnim slučajem oslobodio igrača i sunuo prema golu protivnika, redovito sam stizao posljednji, u trenu kada se kompletna obrana ved vratila. Trede,

bio sam poprilično gladno, da ne kažem proždrljivo dijete, i ta se okolnost znala bitno odraziti na kvalitetu igre u danom trenutku. Primjerice, bilo me prilično lako predriblati kad bih, igrajudi beka, držao u ruci komadinu kruha namazanoga pekmezom. Ili, okretnost u navali bila mije znatno smanjena, ako su mi džepovi bili nabubrili od čvaraka, što sam ih ukrao iz bakine smočnice, ili od oraha, što sam ih drpio s njezina tavana. Da ne govorim o onim krajnje nesportskim i nekolegijalnim gestama, kada sam, napuštajudi momčadske drugove u najtežoj situaciji, odlazio iz igre, samo zato što se baka izderala s prozora sobe: - Purica s mlincima je gotova! Goran Tribuson, Trava i korov24 Socijalna inteligencija Ljudi s razvijenom socijalnom inteligencijom dobro razumiju druge i cijene njihove različite osobine. U njihovom društvu svi se osjedaju opušteno i ugodno. Naravno da je ova inteligencija svakom čovjeku od koristi, ali je posebno važna profesorima, liječnicima, prodavačima, političarima i sličnim profesijama. 186 187 Ako imaš visoko razvijenu socijalnu (interpersonalnu) inteligenciju onda: ' v^^-r^-v

- voliš: imati puno prijatelja, razgovarati s ljudima, biti član grupe ' ; - dobro f/7c/e: razumijevanje drugih, voðenje, organiziranje, komuniciranje, ublažavanje konflikata - najboljei/d7š:razgovaranjem s drugima, usporeðivanjem, suradnjom, postavljanjem pitanja Osobna inteligencija Ljudi s razvijenom osobnom inteligencijom dobro razumiju sami sebe, znaju tko su, što mogu učiniti, što žele učiniti, što trebaju izbjegavati, a čemu trebaju stremiti. Drugim riječima, oni znaju što mogu učiniti, što ne mogu i kad i gdje trebaju tražiti pomod. Drugi za njih obično kažu da su se pomirili sami sa sobom ili da se dobro osjedaju u svojoj koži. Ako imaš visoko razvijenu osobnu (intrapersonalnu) inteligenciju onda: - voliš: raditi sam i baviti se svojim vlastitim interesima - dobro ti ide: razumijevanje samog sebe, usmjeravanje na svoje osjedaje i snove, slijeðenje svojih instikata, ostvarivanje svojih interesa i ciljeva, originalnost - najbolje uč/š/radedi sam, radedi individualne projekte, svojim vlastitim tempom, u svom vlastitom prostoru Upitnik U čemu sam dobar? Možda ste čitajudi ovo poglavlje ved prepoznali u čemu ste posebno dobri. Možete to pitati i svoje roditelje i prijatelje. A može vam pomodi i sljededi upitnik. Pročitaj svaku tvrdnju i

zaokruži broj ovisno o tome koliko je tvrdnja točna kad se primijeni na tebe. 1 - uopde nije točno za mene 2 - uglavnom nije točno za mene 3 - ne mogu se odlučiti 4 - uglavnom je točno za mene .......... 5 - u potpunosti je točno za mene • ,¦¦¦¦¦ 1. Imam bogat rječnik. 12 3 4 5 2. Lako se koristim brojevima i numeričkim simbolima. 12 3 4 5 3. Glazba mi je u svakodnevnom životu vrlo važna. 12 3 4 5 4. Uvijek znam gdje se nalazim u odnosu na mjesto gdje stanujem. 12 3 4 5 5. Mislim da sam sportski tip. 12 3 4 5 6. Čini mi se da se sviðam ljudima različitih godina. 12 3 4 5 7. Često provjeravam imam li i ja slabosti koje sam uočila kod drugih. 12 3 4 5 189 188 8. Uživam učiti nove riječi i to mi dobro ide.

12 3 4 5

9. Često smišljam jednadžbe kako bih opisala neke odnose ili objasnila svoja opažanja. 12 3 4 5 10. Imam široke glazbene interese koji uključuju i klasičnu i suvremenu glazbu. 12 3 4 5 11. Ne gubim se lako i nije mi teško orijentirati se uz pomod mape ili nekih znakova. 12 3 4 5 12. Jako mi se sviða što sam u dobroj tjelesnoj formi. 12 3 4 5 13. Volim se družiti s najrazličitijim tipovima ljudi. 12 3 4 5 14. Često razmišljam o utjecaju koji imam na druge ljude. 12 3 4 5 15. Volim čitati i čitam svakodnevno. 12 3 4 5 16. Često vidim matematičke odnose u svijetu oko sebe. 12 3 4 5 17. Imam dobar osjedaj za visinu tona, tempo i ritam. 12 3 4 5 18. Lako prepoznam u kojem smjeru treba idi. 12 3 4 5 19. Imam dobru ravnotežu i koordinaciju i dobro mi idu sportovi s loptom. 12 3 4 5 20. Pristupam ljudima s entuzijazmom i bez predrasuda. 12 3 4 5 21. Vjerujem da sam odgovorna za to kakva sam kao i za svoje ponašanje. 12 3 4 5 22. Volim slušati izazovna predavanja. 12 3 4 5

23. Matematika mije uvijek bila jedan od najomiljenijih predmeta. 12 3 4 5 24. Glazbom sam se počela baviti vrlo rano i još se bavim. 12 3 4 5 25. Ono što vidim mogu dobro nacrtati ili naslikati. 12 3 4 5 26. Uspješna sam u brzim aktivnostima jer imam dobru koordinaciju i ravnotežu. 12 3 4 5 27. Volim se nadi u novom i po nečemu posebnom društvu. 12 3 4 5 28. Pokušavam ne gubiti svoje vrijeme na beznačajne sitnice. 12 3 4 5 29. Sviða mi se voditi dnevnik o svojim iskustvima i doživljajima. 12 3 4 5 30. Volim razmišljati o matematičkim stvarima i proučavati statistike. 12 3 4 5 31. Dobro sviram ili pjevam. 12 3 4 5 32. Drugi mi priznaju da znam dobro crtati. 12 3 4 5 33. Volim biti vani, volim promjenu godišnjih doba i različite aktivnosti u svakom od njih. 12 3 4 5 34. Uživam pohvaliti nekoga kad je nešto dobro učinio. 12 3 4 5 35. Cesto razmišljam o problemima u svom gradu, državi i svijetu i kako bi se oni mogli riješiti. 12 3 4 5

36. Uživam čitajudi poeziju, a ponekad i sama napišem pjesmu. 12 3 4 5 37. Čini mi se da stvari oko sebi vidim na matematički način. 12 3 4 5 38. Lako mogu zapamtiti melodiju neke pjesme. 12 3 4 5 39. Mogu dobro prekopirati neku sliku, crtež i si. 12 3 4 5 40. Uživam u uzbuðenju natjecanja - i osobnog i u grupi. 12 3 4 5 190 191 41. Lako prepoznam kad je netko neiskren i kad me želi kontrolirati. 12 3 4 5 42. Uvijek sam potpuno iskrena prema samoj sebi. 12 3 4 5 43. Puno govorim i uživam pričati. 12 3 4 5 44. Volim slagalice. 12 3 4 5 45. Ponosna sam na svoj glazbeni talent. 12 3 4 5 46. Lako mi je vidjeti stvari u sve tri dimenzije i volim ih izraðivati u tri dimenzije. 12 3 4 5 47. Volim se puno kretati. 12 3 4 5 48. Osjedam se sigurno i u društvu nepoznatih ljudi. 12 3 4 5 49. Volim biti sama i razmišljati o sebi i svom životu. 12 3 4 5

ŠTO UČINITI SA SVOJIM SPOSOBNOSTIMA Da bi dobila svoj rezultat na svakoj od pojedinih inteligencija, zbroji bodove za dolje navedena pitanja. verbalna - 1,8, 15, 22,29, 36, 43 logičko-matematička - 2, 9, 16, 23, 30, 37, 44 prostorna-3, 10, 17, 24, 31,38, 45 tjelesna - 4, 11, 18, 25, 32, 39, 46 glazbena-5, 12, 19,26,33,40,47 socijalna-6, 13, 20, 27, 34, 41,48 osobna-7, 14,21,28,35,42,49 Mislim da bi svi trebali pronadi nešto u čemu su dobri i bjesomučno raditi da postanu izvrsni. Užasavam se zlatne sredine ili prosječnosti. Blanka Vlašid, u vrijeme pisanja ove knjige europska prvakinja u skoku u vis (meðu skakačicama do 23 godine) Dosada ved znaš da nitko nije pametan ili glupza sve. Svatko od našima i svoje prednosti, ali i nedostatke. Čitajudi i ispunjavajudi upitnik vjerojatno si ih i kod sebe prepoznala. No, što sad? - Što je više mogude potrudi se razvijati sposobnosti koje su tvoja najjača strana. Nikako ih nemoj zanemariti. One su temelj tvojeg bududeg životnog uspjeha. To je posebno važno ako imaš neke od sposobnosti koje se u školi i ne vrednuju previše. Naime, u školi su najviše na cijeni verbalna i logičkomatematička inteligencija. Ako si u tome dobra i ako nisi lijena za učenje - sigurno imaš dobre ocjene. No, ako to nije tvoja jača strana, vjerojatno imaš problema sa školskim učenjem. To ne znači da nisi sposobna, to samo znači da imaš razvijenu neku od

sposobnosti koje škola ne traži. Ipak, nemoj zanemariti tu sposbnost - ona ti može donijeti puno uspjeha i zadovoljstva. Ljudi su najuspješniji i najzadovoljniji ako do krajnosti razviju ono za što imaju najviše smisla. I naravno, u tome mogu postidi i najvedi uspjeh. - No, ni ostale sposobnosti nemoj zanemariti. Nikad se ne zna što se krije u tebi. Možda samo misliš da za nešto nisi sposoban jer nisi ni pokušao. Slijede neke aktivnosti i ideje koje ti mogu poslužiti za uvježbavanje i razvijanje tvojih inteligencija. 192 193 Verbalna inteligencija - nauči nekoga nešto - igraj različite igre s riječima - smisli, ispričaj i napiši scenarij za film - napiši kratku priču - rješavaj križaljke i verbalne zagonetke Logičko - matematička inteligencija - objasni kako se nešto radi točno odreðenim redoslijedom - zaustavi film koji gledaš na videu i pokušaj predvidjeti što de se dalje dogaðati - igraj igre koje uključuju strategiju Prostorna inteligencija

Jedno istraživanje pokazalo je da se mozak londonskih taksista fizički poveda kad zapamte cjelokupnu mapu Londona. Što duže voze taksi, to je vedi dio njihovog mozga koji upravlja navigacijom po Londonu. Taj dio mozga poznat je pod nazivom hipocampus i nastavlja se razvijati kako taksisti stječu sve više iskustva i znanja dok voze ulicama grada. Kada su objavljeni rezultati ovog istraživanja londonske novine su upriličile natjecanje izmeðu taksista. Zadatak je bio pronadi najbrži put od središta Londona, do jedne točke u predgraðu i naravno stidi tamo. Natjecala su se 4 taksista. Jedan je vozio taksi prema svom mišljenju, drugi prema mapi Londona, tredi prema kompjutorskom programu za pronalaženje najboljeg puta, a četvrti je imao satelitsko upravljanje automobilom. Dakle - tko je bio najbrži? 194 - Taksist koji je vozio prema svom mišljenju: 33 minute - Taksi kojim je upravljao satelitski sustav: 55 minuta - Taksist koji je vozio prema mapi: 60 minuta - Taksist koji je vozio prema uputama programa: 70 minuta - (Taksist kojem smo mi dale upute: još nije stigao.) Ako su ovi taksisti mogli uvježbati svoju prostornu inteligenciju tako da budu bolji od kompjutorskog programa, satelitskog upravljanja i mape - zašto ne bi i ti? (I nama uspijeva kad se potrudimo.) Evo nekih načina na koje to možeš učiniti:

- neki dogaðaj što vjernije predoči u svojoj glavi, onako kako se dogodio - crtaj, precrtavaj, slikaj - slazi slagalice ili slične zadatke - odvezi se u nepoznati dio grada i pokušaj se orijentirati s mapom ili bez nje Glazbena inteligencija - slušaj glazbu koja ti se na prvi pogled ne sviða - nauči pjevati neku pjesmu (makar samo za sebe) - nauči svirati neki instrument ;. 195 Tjelesna inteligencija Ovdje vjerojatno ne treba puno savjeta. Bavi se bilo kakvom tjelesnom aktivnošdu - trči, plivaj, igraj košarku ili neku drugu igru, pleši, planinari, vozi bicikl, skijaj, preskači konopac. Ako nisi sportski tip, odaberi neku aktivnost koja ti je bar malo privlačna. Napravi tjedni raspored i pokušaj ga se neko vrijeme držati. Možda de ti u početku biti teško, ali s vremenom deš čak početi i uživati. Mnogi ljudi su bili oduševljeni, kad su nakon odreðenog razdoblja ovakvog "prisilnog" vježbanja, otkrili da uopde nisu takvi antitalenti za tjelesne aktivnosti kao što su vjerovali. I da sa svojim tijelom mogu učiniti mnogo više, nego što su mislili. Neki čak tvrde da im je to u životu donijelo više samopouzdanja,

nego neki drugi mnogo vedi uspjesi. To i nije čudno. Kad uspijemo u nečemu što nam ide, to i ne smatramo nečim posebnim. Ali kad uspijemo u nečemu za što smo mislili da nam nikako ne ide, to nam daje osjedaj da i u mnogim drugim stvarima možemo uspjeti - samo ako se dovoljno potrudimo. Socijalna inteligencija Vježba U tuðim cipelama Odaberi jednog učenika u razredu koji ti se baš previše ne sviða. A onda pokušaj otkriti kako je u njegovim cipelama. Zamisli da si on. Šta misliš kakvi su mu roditelji? Koji su njegovi najvedi problemi? Čega se boji? Što ga posebno veseli? Kad je zadnji put učinio nešto što ti se nije svidjelo, što misliš, što ga je na to potaknulo? Za odgovore na ova pitanja pokušaj ga bolje upoznati. Porazgovaraj s njim i s učenicima koji ga dobro poznaju. Možda deš otkriti da ga nakon toga puno bolje razumiješ. Sto još možeš učiniti? Gledaj kazališne predstave i filmove (posebno one u kojima je naglasak na odnosima meðu likovima), pažljivo slušaj ljude, kod svake osobe koju poznaš probaj prepoznati pet dobrih osobina. Osobna inteligencija Vježba Tko sam ja4 Opisi sebe odgovarajudi na sljededa pitanja. Ne moraš na sva odgovoriti odmah. Odgovori sada ono što ti se da, a ostatak

ostavi za naredne dane. Važno je da pokušaš dgovonti na sva pitanja. I ovdje možeš zatražiti pomod roditelja ili prijatelja. - kakvo je moje podrij - što su moje dobre strane? - što su mi slabosti? - koji su moji hobiji? ...../ - što sam do sada postigao u životu? - što smatram svojim neuspjesima? - što volim raditi? - što nikako ne volim raditi? - kako izgledam? - kakva je moja obitelj? - kako bi izgledala moja idealna bududnost? 196 197 Vježba Što mi se danas dogodilo? Na kraju dana prisjeti se jedne stvari koja te je jako razveselila i jedne stvari koja ti je bila neugodna. Stoje izazvalo ugodu, a što neugodu? Što možeš učiniti da se ugodna stvar češde dogaða? Što možeš učiniti da se neugodna stvar rjeðe dogaða? Ako ne možeš ništa, što možeš učiniti barem da se ne osjedaš toliko loše? Svaki dan kad sebi odgovoriš na ova pitanja - povedavaš svoju osobnu inteligenciju. Još je bolje ako svoja zapažanja i zapišeš.

Logička inteligencija Kako je Kolumbo bez glave otkrio Ameriku? Psiholog je djeci mlaðeg školskog uzrasta ispričao sljededu vijest: Prije nekoliko dana jedne su strane novine donijele vijest da je na nekom starom španjolskom groblju pronaðen kostur neke male lubanje za koju se vjeruje da je glava Kristofor Kolumba kada je imao deset godina. A onda ih je pitao: Zastoje ova vijest glupa? - Kako to može? Oni se znači uopde nisu uplašili kad su vidjeli kosturastu glavu. - Kako tako mala glava? Ja mislim da je Kolumbo imao veliku glavu. - Oni mu tu našli glavu, a on otkrivao Ameriku; to nije mogude. - Ja mislim da je Kristof imao drukčiju glavu. i 98 - Kolumbo nije ni imao lubanju kad je imao deset godina; nije mu trebala. - Glupo je što taj Kolumbo nije imao trajnu glavu. - Možda to nije bila njegova glava. Možda je to bila glava od nekog drugog čovjeka. Prilično dosta je umrlo. - Glupo je stoje Kolumbo na starom groblju ostavio lubanju. Bolje je daje ostavio neko cvijede. - Meni je glup taj što je našao to. Mogao je nešto drugo da naðe.

- Ja mislim da Hurtifor nije ni bio značajan kad je imao deset godina. - Čudno je što se Kolumbo ne bi otisnuo da bude kapetan brodida s takvom kosturastom glavom. - Ne bi ga ni pustili da ide u pustolovščinu da je imao deset godina. - Pa Kolumbo je znači bez glave otkrio Ameriku. B.NešidKako raste pamet'3 Imaš glavu, iskoristi je. 199 200 VJEŽBE Vježba na str. 77 Za ovaj sastavak učenik je dobio ocjenu dobar (3), a njegova profesorica, čini se, lagani slom živaca. Vježba na str. 66 Odgovor jednog učenika - zadatak Medvednica na str.66 Medvednica Jugozapad - sjeveroistok: Podsused - Lonja, 42 km. Zapad: Podsused - Laz, 24 km, vrh Sljeme (1033 m). Istok-18 km, vrh Drenova (574 m). Sjever - Krapina, zapad Krapina i Savska nizina, istok Lonja.

Jug - spušta u Savsku nizinu, sjever - u Hrvatsko Zagorje. ,,. ': ;. Medvednica Jugozapad - sjeveroistok: 42 km. :i Zapad - vrh Sljeme Istok - vrh Drenova Granica - Krapina, Savska nizina, Lonja. Jug - Savska nizina, sjever - Zagorje. 201

Crtež jednog učenika - zadatak Medvednica na str. 66 Hrvatsko Zagorje Podsused Savska nizina 202 LITERATURA 1. Anonimna autorica (2001.). Dnevnik jedne narkomanke. Zagreb: Mozaik knjiga 2. Biti, V. (2003.). Zašto tako. Zagreb: Školska knjiga. 3. Brdar, I., Rijavec, M. (1998.). Što učiniti kad dijete dobije lošu oc/enuž'Zagreb: IEP. 4. Buzan, T. (2001.). Bitigenijalac. Zagreb: Veble.

5. Doyle, R. (2002.). Rob. U: Hornbv, N. (ur.) Razgovors anðelom. Zagreb: Algoritam. 6. Ðurek, Z. (2000.). Medvednica: park prirode. Donja Lomnica: Ekološki glasnik 7. http://free-bj.hinet.hr/zvpo/4donline/zadacnice.htm 8. http://www.teentouch.org/CopingwTeacher.htm 9. http://www.University of Cambridge, Counselling Service, 1999. 10. http://www.msnbc.com/modules/quizzes/chronobiology.asp 11. Kasper, J. (2001). The Five Paragraph Essay, http://www.geocities.com/SoHo/Atrium/ 1437/eval.html 12. MalamJ., Antram.D. (2000.). YouWouldn'tWantToBeaRomanGladiator.Br\gbton: The Salariva Book Company 13. Nešid, B. (2000.). Kako raste pamet. Podgorica: Gramatik 14. Nordstrom, K.A. i Ridderstrale, J.R. (2002.). Funkv busin&s - kapital pleše samo s darovitima. Zagreb: Differo. 15. Nušid, B. (1989.). Autobiografija. Beograd: Prosveta 16. Pečjak, V. (1993.). Pripravljanje na izpit. Ljubljana: samozaložba 17. Rijavec, M., Miljkovid, D. (1997.). A što biste vi učinili? Zagreb: IEP. 203

18. Rijavec, M., Miljkovid, D. (2002.). U potrazi za čarobnom svjetiljkom - psihologija samomotivacije. Zagreb: IEP-D2. 19. Rovvling, J.K. (2001.) Harr/Potteri kamen mudraca. Zagreb: Algoritam 20. Rovvling, J.K. (2001.). Harry Potter i plameni pehar. Zagreb: Algoritam. 21. Schuette, CG., Lambert, D. (1997.). Improving vourconcentration. http:// www. ksu. edu/ counseling/ concentr.html 22. Seinfeld, J. (2003.). Seinjezik. Zagreb: Biovega 23. Tovvnsend, S. (1994.). Novi jadi Adriana Molea. Zagreb: Znanje. 24. Tribuson, G. (2002.). Trava i korov. Zagreb: Mozaik knjiga 25. Wilde, 0. (2000.). Aforizmi i parabole. Beograd: Ateneum 26. Zarevski, P. (1997.). Psihologija pamdenja i učenja. Jastrebarsko. Naklada Slap 204 PREPORUKE ZA ČITANJE Bayard J., Bayard, R. (1994.). Upomod! Tinejdžer u fcud/.'Zagreb: Mladinska knjiga. Birkenbihl, V. (2002.). Uključite svoj mozak - iskoristite svoje mentalne sposobnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap. Duncalf, B. (1999.). Kako položiti ispit. Zagreb: Mozaik knjiga.

Evsenck, H.J. (1999.). Provjerite svoju inteligenciju. Jastrebarsko: Naklada Slap. Farman, J. (1996.). Oprez, opasno po roditelje! Zagreb: Mozaik knjiga. Goleman, D. (1997.). Emocionalna inteligencija. Zagreb: Mozaik knjiga Howe, M.J.A. (1999.). Kvocijent inteligencije pod znakom pitanja. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Lackovid-Grgin, K. (2000.). Stres u djece i adolescenata: izvori, posrednici, učinci. Jastrebarsko: Naklada Slap. Matešid, K. (2000.). Testirajte svoju inteligenciju. Jastrebarsko: Naklada Slap. Mclntire, R.W. (2002.). Tinejdžeri i roditelji. Zagreb: Mozaik knjiga. Miljkovid, D., Rijavec, M. (2001.). Razgovori sa zrcalom: psihologija samopouzdanja.Zagreb: IEP-D2. Miljkovid, D., Rijavec, M. (2002.). Bolje biti vjetar nego list: psihologija dječjeg samopouzdanja. Zagreb: IEP-D2. Mužid, V. (1993.). Kako nadmudriti test?Zagreb: Školske novine. Paradis-Šprajc, M. (2001.). Pisma školskog psihologa roditeljima adolescenata. Zagreb: Sinergija-nakladništvo. Zarevski, P.,

Mamula, M. (1998.). Pobijedite sramežljivost, a djecu cijepite protiv nje. Jastrebarsko: Naklada Slap. 205