Vjekoslav Klaić - POVIJEST HRVATA 3 - svezak drugi - dio drugi - 1409-1457

March 28, 2018 | Author: starfucker226 | Category: N/A

Short Description

POVIJEST HRVATA 3...

Description

mtffmmmm

m:

Prof.Vjekoslav

"'\

Klmc

l\

«^»

••

*A*

*A*

'^^

•IJX

<

ns.

/cj

\- ^

:

>

-v-

^..>

-V-

l|f^f$f*

^ •«>

^1

8« t Si? * t^t ^ 10f + tlf *

^

r^^^*

$?^

^

i^'^f$f*i$f*f$f*i$t*i|fî$t'^f0t*f$f *

^-

5tjV

l|^ * 1$f

^^^*

^>

iC*

*

^

t 58^

^^>;

5^$

^*^

f|^ + f0f

^

:^

i^

* i$f

"^ *

r ;|f

^^

4

^9/.

31?

-A

^^ *>

^

^

;«

* $$ t 5«

•^*

;!f;/.

^

lA

>t*

4^

f^

^'

iC*

*

ftf

t

illf

^

i$f

ii^

* Sle *#*i85*(^$?^* * fit tj> fif i$> fSf tl

>f$

i0f

#* -''

'^

»

§g^5f$-^g$

^

^l^^

..

f|f-V^4^4^4|^4-4$f4e?e

"^

>i*

^'^f$t'^f0tî$f'î$f^f$^^ * 5t* t sw4|f4i^

TV

t^t«^$55-=:i^ t^$tiRtS^t«ti8.ti{

ijf*fjfî^f$f*i|f*5(f*^^^^ jK

> ¥ ift

,

#

ij>

jft

fif

1$^

i8f

t j8?

f^

i8^t(8e*SftflJti8tS i$^

f$f

lit

i(f

i|>

i^t

^^^^^«t«t«J iStJStSRtJIftiftts^

POVJEST HrVATA

POVJEST HrVATA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA

XIX.

STOUECA.

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC, UVNI REDOV. PROFESOR OBCX POVJESTKICE NA

KR.

SVEUCJUSTU

TtiAKiX J«StPA

I.

SVEZAK DRU6I: DIO DRUGI TAEÊ doba: vlaoanjb kraukva

iz

raznih poRoniCA

OKOOA KWtOA OD OOBITKA VAUUCUm 00 lUTUS :

EOMVlMft

(tm.-tati^).

lUM -umx

SA 77 ILUSTRACIJA. -JIC-

-

NAORADILA „MATICA HRVATSKAIZ

ZAKIJÔe OROFA IV ANA NBP. DRAAKOVICA ZA OOO. iSOO.

•Nf

I9OI.

nSAK

I

NAKLADA KNJOaKK LAV HAkTMA.

hKUTSCH), ZAGREQ.

603531 i.z.ss

A D R 2 A

S

Hrvatsko

V.

1433

XIV. stoljecu 11301— 1409). Tcritori tine protnienc i

bant

Uprava, upravnc oblasti

i

oblaslnici

po narodnosti

Sudjenje i

Dade

porcxi

Vjera

.

trjôvina

.

slarenako-hrraltka

i

;

...

3

39

(141 1.— 1413 );konKrefu Uudimu (lipnja 141a)

Mieldtna 1411.-1413

Priri'rat a

Pad hercega Hrvoja

Vukiirfa.

rat

a

.MIclciina

1

42

I

141S

- 1410

....

jairnh otoka

Turcima. 1410 Ir»ni4 Nelipiii bori »e a Mlttcima 1.

14:1.;

kncxoTi,

1420

kncioTi

Krankapaai

1420

1

\\zs

»iii,

Turciina,

rat a

1438— 1436.;

9 pto»inca 14J7.

.

U4 M»

Albrecht Austrljskl. VlaVarnenClk Ladldislav HS slav Postumus. (1437 -mstV HT Albrecht Au.trijikl (1437.-1439) I

•

Mbor

Vlad'alav

i

*$)

« svibqim 1439

I.

U39 «»<

1142.;

9^

•44^

aintt

•

.

.

K7

*W

Vaintneilt. I440.--I444*

>v>

*«*J»

J

•

Prv» podMda Beograda 1440

•'*'»

VitrnciivSk

I

.

\

vUdkWMB, 1443.—

i444-i

bjcdt lto4 Nlia

Kvao-

i

nee. poraa ko.i v.rn« (lO. at«4tflOg» 1444)llifatako kr»IJ«f«t»o god«n» I44«

107

.

VII.

Gradiantki rat « Ugarriioj

1

l-'q

poaljednji

I437

kralja Sigiainunda

Kiiwbel*

Celjik'

Srbiji

Srbija godina

Albrechta 37 Hatopada 1439lUratako kralj«»»tTo godina 143*-

'' U<

kneia Ivan* (AnU) Frankapana (1436.)

i

I

66

Bmmhi,

14:4

Odnoai kralja Slgwrnunlu prrina laieima,

\

'" brada n:eKoni (1435>: P*«*

i

Pad Smederefa ay. kolo»os«

gubitak

,

1450.-1434-; ^%^r%V\ aabor

tudjini

Uganrid

77

*'

"*

S'

1419*1 hr*

—

kraJjeraiTo sa kraljeva bo

49

pnrc

1415

kraljcvktvM ta njeôv* uhivai)|a

Trogira, Spljcia

Knes

— 1415;

veljafe

1412.

Sigiainund u lu

I411.) SiKiamuntl prema Njemaiko), Anttriji

tij

pnt a tndj ni {tTibanj 1430.

drufri

hr»attko

i

god

(1409.—

Srbiji

1436.

1434)

Uft«rako

ravka u

4.}

1

Franka^^na,

bora u Baaela (il. atadenojfa avibnja

a

sam

kraljuje

Niko'e

liatopada 1414.); krunjen xa cara

23

33

...

proinetala

Odnoai prema Tarcima, Boani

Rat

{31. 8»ibnja

27

Sigrismund

DruRi

—

5

ib

(1409.— 1437.1

vaUko

3

12

.

moinarici

UmjetnoUi

VI.

.

po ataleiima

crkva

i

i

Sigiamand po

"9

Knjilevnoit latinaka

Obrt

^

kiieaa

ainoTi knet« Nikole

;

I

.

praTo

i

Vojtka i

i

.

..... ...

N«£in vladanja. Hercezi

^.itelji

Banoranje

u

kraljevstvo

J.

iAdbtov PoMum**. i444.-i4$7

-

»4«4

•

«**

^» »*»<

Rat n« celjtke koeiove ^"ridrik* nja

i

i

u tr»Y-

Ulrilca

«Tibn)« 1446

Iran Hanjad kao gaberaator

Ugartke, 1446

—

ujegove;

— ao. roir

lUtopada 1448. •

despotom

i

J

Jiakrom, 1449.

9.

Turcima

Pottatna

od

1452 Hrvatsko kraljevatro god

1446. —1452.;

ban^ Petra Talovca 1453 Pad Carigrada 29. BTibnja 1453

1456.

i

deapota Gjurgja Bran-

LtdUlava ilunjada

275 16. oiajka I457.

288

X4S7

Prilozi

skr-

bniitva, 4. rnjna

250

amrt kralja I^diilaTa Pottuma 23. ttadenoga

233

Oalobodjenje kralja Ladialara

atudeooga

Pogibija

Wanom

Ugankoj; borbe

— I4S3

.

koTida 34. proainca I456

219

Nutarnje prilike a

Ivan Han{ad

Hanjada II. koloTosa 1456., Uirika Celjskoga

po-

I4S»

i

sa banija u Hrratikoj

213

I4S3 Boj na KosoTd 18. aljedice

I453— 1455-; borbe 1453— 1456. . . Drnga podMda Beograda 1456.; amrt Wana Ulrik Celjaki

-09

335

I.

244

It.

amrt

I

Prilog.

Izvori

u

doba

tre(fe

Prilog

i

pomagala aa povjeit Hrrata

Tr«n»kripcija itpravft

252

"î^^

I

VI

SLIKE Omamcnat

t

...

rake tr. Simana a Zadni

IZPRAVE.

I

3

Simana a Zadni

Stttp t rake ct.

4

Prodelje prTO(;a reda (etaie) ivonika fctolne crktrc

T. Dnjma

a Spljeta

Pnri red srooika tr.

Mpadne Proielje

strane)

prroâ

5

nujma u

,

.

it.

za edno

Dnjma n

•

Spljeta

Zvonik tbome '^nekad atolne) crkve

ana

kralja

11.

atolne crkrc

107

TTrtkoTttfa

Zadra

•V. Stoiije (Anaatasije) u

17

Golabac (podor) a

Moîk

(relikrijar)

Grobni apomentk

a crkvi (aarkofaj;!

bUca SatUke n Bcmti

Grobni spomenik

bUn

I

»r.

Marije n Z*dta.

kod

D.>ljne

bliso Satiske a

Bomi.

(Ill

Kraniaanje kralja Sgiaaaanda sa rimdtoga cart.

IS I

I4ja

1*3

35

Satiake •

BomI

(IV.)

Nagrobno kamcnjc kod Bileka a Hercefovink. Nagrobni kamen (aarkoCtg) na brda Paflorca Miniatoma

alika is rukopiaa

(miaaU) katta

Is miaala

kneta Noraka

tre-

Bdikt kralja Sfftemanda

od

isdan

I.

avibaja

S.

tramja 1434 117

• Baatia jakuv d« Mat«bt«

Franjetrac

.

I3S

.

BMka

•39

37

Stgiamand a omata Hmakoga car*

Ui

Ji

Kralj Albracht Aaatnjaki

Uf

33

Dakrtt kralja Albrtchla od a), svibiâ 1439.

VtUM ajina

potuU od

(eta2e) kvgnika stolnb crkvb sv. Dujma u Spuktu.

nuatoleja cart Diokledjau. oije

imala prrobitno tvoBtk*.

njega »Tonik», koji Msloji od aedatn dtjelora (naime od podnoija, pet Cetverokulnth redova,

—

okta|tooalno((a reda aa

XIU.

klobuiattim krorom), tapotela Je »ed

aloljerfu.

i

Gradnj* dMwi-

J«dooffa

—

lcrtOff»

a trajsla j« Ttl« atolje^.

ViMk

Za gradnja sv^nika mnoffo te je sanimala kraljtca Elisabela, avpntga kraija L|«4cfito I., a kdi boaanakoga bana Stjcpana Kotromaoirfa. GoIoto je te»je»too. da je pnrl red (etata) svonika dogradlo (ImmA pod* gradilcl), Spljeânln Nikola Trrdoj, kojl je a6. lipoja 1416. a nadblakapom I kaptolom «teM6o a torn

)e iTOoik 51*03 melra.

poaebaB agovor.

krunisan bi Karlo Robert u Zagrcbu, a 5. kolovoza 1403. kralj Udislav Napuljski a Zadru. Premda je Karlo Robert poslije jo5 dva puta bio krunjcn (1309. i 1310.) u Ugirakoj.

smairao je 00 ipak vjenianje u Zagrebu za glavno

i

zakonito, poito je

od njega brojio

IIRVATSKO KRAUEVSTVO U XIV. STOUEfiu.

ff

godine svoga vladanja. doili osobno, ved

gori^ki

i

(qui fuit

I

Hrvati pnznavali su njegovo krunisanje u Zagrebu pravovaljanim;

bani

hrvatski

s toga ntjesu

na njegovo vjenânje u Budimu

15.

po svojim zamjenicima. Pak

Ivan, arcidjakon

i

1309.

lipnja

kanonik zagrcbaiki, spominje samo krunisanje Karla Roberta od godine 1300. coronatus anno domini MCCC et regnavit annis XLII). Mora se medjutim iztaknuti,

da fu oba krunisanja (1300. zadariki,

vclikaSi

i

su se dali zastupati

po

ostrogonski

1403.) obavili

i

nadbiskupi, a ne spljeUski

ili

da njihov izabranik bude priznat Ladislav u 2^dru nijesu bili vjendani krunom

svoj prilici za to, Sto su Hrvati tim htjeli,

u UgarskoJ. Ni Karlo Robert u Zagrebu, ni

i

Stjepana.

sv.

Mod

kraljevska u hrvatskom kraljevstvu bijaSe za Karla Roberta izprva nikakova, a

posHje 1322. priliino slaba, naroîto u zemlji na jugu Gvozda. Za sina njegova Ljudevita

da

dizala se je kraljevska vlast sve viSe, tako

AH namah po

1358. bila gotovo neograniSena.

je poslije

opet silno padati,

smrti Ljudevitovoj stade

femu

su poglavito doprinijele

neprestane borbe za prijestolje. Teritorijalne promjene, zatim padanje like

u vladajucoj

kraljevstvu

Na

dinastiji

mnogo

rastenje kraljevske vlasti, a

i

su doprinesle, da

porodidne

i

pri-

se je nadin vladanja u hrvatskom

vi^ puta mijenjao

delu hrvatskoga kraljevstva nalazimo

u XIV. stoljecu

i

hercege

bane.

i

Kralji

kroz mjesece u njima boravili (Karlo Robert sa dodu$e (esto zaiazili u hrvatske zemlje dao je pa£e u Gradcu tik Zagreba podici kraljevsku paladu), ali redovito upravljali su kraljevstvom hercegi bani. HercegS nalazimo samo za kralja Ljudevita; inaie upravljaju i

i

i

vladaju bani

Hcrcczi 1350. iza

i

1353.

hercega Stjepana;

Dradki

(1369

u XIV. stoljedu

(duces)

— 1354),

su

bili

Stjepan (1349. — 1354.; tofnije Margareta (1354. — 1356.), udova hercega Stjepana; napokon Karlo

ovi:

najmladji brat kralja Ljudevita;

Ivan

— 1376.),

(1356.

— 1360),

sin Ljudevita grofa

sin

i

Gravinskoga

iz

napuljske loze Anzuvina. Svi

poput hercega iz Arpadovske kuce gotovo kraod Drave do Dubrovnika. Naslov im je: »Dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacic dux (ducissa)< ili skradeno: »dux regni Sclauonie< (dux tocius Sclauonie). Stoluju ili u Zagrebu, u kraljevskom dvoru na Gradcu, ili opet u Zadru u Dalmaciji, a zovu ih »excellens (inclilus) princeps«, pa6e »ducalis maiestas*. ti

porodice

dlanovi kraljevske

su

vr§ili

ljevsku vlast u hrvatskom kraljevstvu

i

Hercezi

hrvatski

znatno

utjedu

i

u

vanjsku

politiku;

kralj

Ljudevii

ne prihvaca mir

s Mletcima, jer ne dc na nj pristati hrvatski herceg Stjepan; ugovarajudi opet s austrijskim

vojvodama

deikim vladarima vazda

i

Ugartkoj izdaje

kralj koji put

da

iztide,

darovnice

s

to iini s privolom

hercegovom. Fade

i

u

privolom (consensu) hercegovom.

U f amom

hrvatskom kraljevstvu vlada herceg poput kralja, brojeci sve i godine svoga nostri anno primo, secundo ). On vr§i naroiito ova kraljevska prava: a) namjeita bane, koji njemu pokoravaju (banus Faulus de Ugal, per dominum Stephanum, dei gracia tocius Sclauonie, Croatie et Dalmatie ducem in dictis regnis

—

vladanja (ducatus

—

w

Sclauonie ct Croatie banus constitutus); b) izdaje naloge za sazov sabora generali

dc mandato

et

praecepto

.

ducis

.

.

.

.

.

celebrata)

i

(in

odredjuje,

congregatione

o dcmu da se

vijeda (pro requirendis iuribus

ducalis maiestatis); c) dijeli plemstvo i izdaje o torn poherceg Stjepan dnc 15. svibnja 1354. neke plcmenite podanike grada MorifCft proglasio pravim plemidima (veros nobiles), te im o torn irdao zasebnu izpravu; d) vodl vojsku svoje hercegovine pomaie kralja u vanjskim ratovima (sa Srbima, velje; lako je

i

s

Bosnom);

e) potvrdjuje privilegija

(Koprivnici), ptemidkim

sabonma njedno

s

pojedinim velika&ima

obcinama (Turopolju), crkvama

banom

sudi sud

I

rjeSava

Slavooiju (»inoDeta ducis pro Sclauonia«

ili

parnice;

i

i

plemidima, gradskim obdinama

biskupijama (zagrebadkoj);' g) daje

»pcr Sclauoniam«).

kovati

f)

na

novce za ditavu

Na£iN VLADANJA. HERCEZI

Kad nema vla§bansko fiast

u

Ugarskoj* (cum

pogledu banov^ upamtiti mijenja

stoljeda viJe puta

in

nam prema

regno Ungariae exccUentissima je,

da se njihov

teritorijalnim

di-

broj, djelokrug

promjenama

i

i

poli-

tidkim prilikama.

PbVI nED ZVOMKA STOLNK CRKVE (S

Na podctku

14. stoljcifa

j«gou|MdiM

SV.

DUJMA U SpUKTU.

stnioc).

nalazimo najprije po

dva

bana, jedan je kao ban eilave

Bosnc. U to je vrijeme banska das nasljedna, kao ban Hrvatske porodicama. Bani iitavc Slavonljc jeau kneiovi kncicvskim to u domacim, urodjenim 1316.— 1322 ), a bani Hrvatske gospodari Bosnc Babonidi (Stjepan 1310.— 1316, i Ivan 1312—1322.). knerovi Bribirski od plemcna Subid (Pavao L. 1300.-1312, Mladin IL» nc promctne opct Padom bana Mladina II. (1322.) uktda »e nasljedna banska dast^ a da »e Slavonije, a drugi

i

i

i

HRVATSKO KRAUBV8TV0 U

8

XIT.

STOUK( L

o nasljednu, ne povjerava ju kralj vi§e ilanovima hrvatskih kneievskih porodica, nego obtinim plemtcima slavonskim, paCe koii put i ugarskim, koji su stekli zasluga za kraIjersko prijestolje, a uza to imadu posjeda u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Takovi su bani ditave Slavonije: Nikola Amadejev (1322 —1324.), Mikac Mihaljevid Prodavid (1325. 1343.) i Nikola Banid od Lendave (1343.— 1346.). Oni nemaju drujjova u banskoj

—

dastl, jcr je najvedi

dio Hrvatske

ditava Dalmacija u tudjoj vlasti. Ti samaiki bani zovu

i

se naprosto »banus tocius Sclauonie«, a

uz Slavoniju

upravljaju

Hrvatske, koji je ostao uz ugarsko-hrvatskoga kralja. Ljudevit pokorio Nelipide, Kurjakovide

odsad zove

svoj naslov, te se

i

onim malim dijelom

i

Tek od godine 1345, kad

je

kralj

Ugrinice, povecava ban Nikola Banid od Lendave

>banus tocius Sclauonie

et

Croacie,

vlada velikim

jer

dijelom Hrvatske. Jednaki naslov (banus tocius Sclauonie et Croacie) imadu svi njegovi

do godine

nasljednici

1356.,

Lackovid (1351.— 1352.),

i

naime Nikola Set (1346.

—

Pavao Ugal (1350), Stjepan

1349.),

sam Nikola Banid od Lendave po drugi put

(1353.

—

1356.).

Godine 1356, usred najieSdega rata s Mletcima za Dalmaciju, obnovio je kralj Ljuda hrvatskim kraljevstvom vladaju u iiti mah opet dva bana: jedan kao ban ditave Slavonije, a drugi kao ban Dalmaclje Hrvatske. Tako ostaje za ditavog daljeg vladanja kralja Ljudevita*, a iza njegovih nasljednika, nekako sve do godine 1392., kada Sigismund u kritic^nim dasovima povjetâva ditavo kraljevstvo hrvatsko jednomu banu, koji se onda zove >Dalmatiae, Croatiae ac tocius Sclauoniae banus*. Takovi bani bili su narodito: Ivan Frankapan (1392, 1393.), Nikola Gorjanski (1397. vranski prior Emerik Bubek (1402.), Ladislav 1401.), biskup zagrebadki Eberhard Pavao od Peci (1404 —1406.), napokon od Grdjevca (1403. 1404), Pavao Bisen devit nekadanju uredbu,

i

—

—

i

—

celj^ki

(1406.

II.

i

— 1407.).

nekadanjim hercezima, narodito Nikola

sporediti

Ti se potonji

Gorjanski

i

mogu donekle

bani

celjski

knez Herman. Po-

pade u sluibenim izpravama spominje prvi izmedju svih dostojanslvenika, pak

sljednji se i

knez Herman

zagorski

i

i

prcd palatinom ugarskim, demu je jamadno doprinijelo, §to

Banska

nego u prijainja qua fungimur in

je bio last kralja

Sigismunda.

XIV. stoljecu kao za Arpadovida velika, pade jo§ znatnija, vremena. Ban Ivan Babonid kaze god. 1320.: >auctoritate regia, banatuc (kraljevskim ugledom, koji vriimo u banovini). Mnogi dalma-

vlast bila je u

i

tinsko-hrvalski bani iza god, 1358. vrSe dast kneievsku u dalmatinskim gradovima (u Zadru,

Rabu

Spljetu,

itd,);

(dominus terrae dine 1356.

jedan pade (Ivan Cuz) zove se god, 1358. »gospodar

Halmae).

— 1391,

Ne moie

se todno

odrediti,

u kakvom

Humske

su sno^ju

bani dalmatinsko-hrvatski prema banima ditave Slavonije, da

li

zemlje* bili

go-

su naime

kao u 13. stoljedu, ili su tada oba bili posve ravnopravni. Nema barem primjera, da bi ban hrvatsko-dalmatinski ma u dem bio zavisan od bana ditave Slavonije, premda se taj u sluibenim izpravama redovito spominje kao prvi izmedju svih bana. U sluibenim se naime spisima, kao u kraljevskim poveljama, izbrajaju bani ovim redom: ban ditave Slavonije, ban Dalmacije napokon ban Hrvatske, ban Madve prvi bili podredjeni potonjima,

i

i

Severina (severinski). Stoji medjutim ipak, da je ban ditave Slavonije vrSio neke osobite povlasti

i

prava, kojih drugi nijesu

imali.

Tako

Slavoniju (banovce), Sto se za bana Dalmacije *

Od

god. 1356. do 1397.

MU

so

bftiti

i

je

ban ditave Slavonije kovao novce za

Hrvatske nikad ne spominje. Prema tomu

u hrraUkoin kr&ljerttva

:

bani Citave Slavonije: Lcutahije

Ratot (t3$6.— 1361.', *a«rebaeki biakap Stjepan KanUUj (1362.- 1366.), Nikola Sei (1366.-1368), Petar Cudar

(136S.— 1380.), StjepMi I Ivan Bani^ od Lendave (1381.— 1385 ), Udwiar od Lnienca (1387.-1389.), Dttrtk Babck (i3S9>— 139a )i L«duUv Petrov (t39>). Detrlk fiabck (1395.— 1397.) bani Dalmacije i Hrvatakc: Ivan Cn (tiS^.'—tJSi), Nikola Sti (1358.— 1366.), Konja Tumin Seienj 11366.-1367.), Emehk L«ckoTi< od ^montornê (1368.). Siiinon MaaHajev (1369.--1371.) Karlo DraCki (podjedno heiccg. 1371 —1376.), NikoU See (i377— I3S0). Kmerk Babek (l 380. — 1383.), Stjepan Lackovi^ (1383.-1384.), Tuma iTempliniu) od av. Jar]* (1384^ 1385.). Udialav Lackovid (1387.). DioaWJt od Laiciicm (1387.— 1390.), Batko Knrjakovitf :

—

—

KrlMTtki (I394). Nikola Gorjaaaki kfslji; te aa

W.n

I'altlaa,

(1395— 1397). Us

Vak Vak6d

I

dragi.

ovt nalwJaio banc, koje sa a Oalmaoji namjeitali protu-

NAfilN

VLADANJA. HKHCEZl

I

BANI.

9

su bila po dva bana u jedan mah, ban fitave Slavonego ban dalmatinsko-hrvatski. vjediti ratovi sa susjedima prouzrokovale Neprestane gotovo nutarnje smutnje, kao vladanju hrvatskoga kraljevstva. Tako se je 5u u XIV. stuljedu mnoge promje ne u upravi dogadjalo, da se je krnjila ili bar poku^la krnjiti banska vlast. No hrvatsko je plemstvo vazda budno pazilo, da se na jugu Drave ne ugnjezde druge oblasti, te je viSe puta trase dini, da je u ono vrijenie, kad nije vrijedio

i

mogao

viSe,

i

i

i

i

iilo

od

kraljeva,

da svedano zajamê naroiito

Fro£BUE PRVOOA RKDA

ZVONIICA ZAJEDNO S PORTAl.OM STOLNB sv.

kraljevsivo.

a napokon

To i

Sigismund god.

1395.

u

Hrvalskoj

su hrvatski bani utjecali u njihovu upravu

kojim dalmatinskim gradovima

vriili

CHKVK

god 1325^ Ljudevii Veliki god. 1359. 1377^ dasi osUU u 1402. Tako je banska vla.«t i

i

i

hrvatakom kraljevstvu netaknuta kroz ditavo XIV. obdine, tako u Dalmaciji, kao

bansku u

DujMA u Spuktu.

je uiinio kralj Karlo Robert

kralj

vrhovnu suda^ku vlast

i

i

stoljetvo

6ast kneza

ili

potestata.

toliko,

HRVATSKO KRAUSySTVO U

lo

Bani su daklc

sudcl

kraljevstvu, vrhovni

banovca

u XIV.

i

kao

8toljecum nos ex gracia excellentissimi

prin-

cipis domini Ludovici, dei gracia regis Ungarie, dignitatem banatus fuissemus adepti*), a banovce opet bani; notare ili protonotare birali su i skidali plemici hrvatskoga kraIjevstva. Protonotar duvao je pedat kraljevstva, te je za Hrvatsku bio ono, §to u Ugarskoj

kraljevski kancelar. Protonotaru kraljevstva

su podloini notari

bili

protonotari pojedinih

i

se magister Ni-

iupanija, doti^no iupanijskih sudbenih stolova (vec god. 1396. spominje

colaus litteratus, prothonotarius

Kao

zagrabiensis).

sedi.s

rcdoviti upravitelj kraljevstva sazivao je

Stinc, te je jednima

i

ban

drugima predsjedao. Sabora

sabore nije

i

iupanijske skup-

ban skupljao po svojoj

volji

i

nego po nalogu kraljevu ili hercegovu (ex mandato et commissione regis; iuxta mandatum regis; de mandato et praecepto ducis, publica proclamatione PoSto je u ono vrijeme hrvatsko kraljevstvo bilo razdijeljeno na dvije upravne

namisli,

litteratorium facta).

posebni sabori za Slavoniju (generalis congregatio regni Sclauonie), Krizevcima, ali na drugim mjestima (kao u Sv. Ivanu); a opet

oblasti, sastajali su sc

u Zagrebu

Tepro iudicatu et comuni

obscrvanda

iustitia

pratila

i

i

i

Jo§ god. 1400. sjeca

komu

bosanski

se

U

njihovili osidnika.

Stjepan Ostoja na rad

kralj

povelji nalme,

kojom

je

pomenute godine

tih

vanrednih komisara

kralj

i

Ostoja darovao vcU-

Hrvoju Vuk-

vojvodi

£icu iupu Hlivno, ditamo uz

>upisah pod moju sred-

ino:

nju pedat otvorena dva

lista,

jedan Vukmiru Semkovidu

Vuku Nimidicu

iupanu Ra-

i

doju, da poju u Hlivno,

zbeni

dobre

da

i

k sebi osid-

vladanje

ntke plemenite vrste

i

Ijude,

ine

i

Ijudi, koji

bi se

onde pr6min£li, da ih pitaju do njih rote, tko bi koje plenien§visitatores regno-

regcm

. . .

(KLAUSTRo) SAMOSTANA SV. FMANJlb U DUBROVNIKU.

et Croatie per .

.

.

Taj hodnik, koji opatuje Mmoatanaki vrt (dvor), divtta

Lodovicum

radnja XiV. atollcâ.

deputati « u Vrani,

(>o§to su prije toga

>in con-

gregatione

.

generali

bilium comitatus de

.

.

no-

Luka

hajla Petraba

it

na kivpoTima,

koji ae

Sagradjen

Bara. latiCc

je akrot a

te otobito

jt

i

uapoiuittta

romanakom alog* od

oblim lakortma, a

li

Mi-

po6vaj«

odhkaja fantaatiikim (liToUojakim) oblioma rrojih

kapitda. Sred vrta (dvora)

atojt

£«ama

•

kipom

tt.

Frani«

od nnmora.

in

Podgradya (Podgradje)« »iura regalia ab universis detentoribus*. Uredbu vanrednih kraljcvskih kometara suprug joj (visitatorcs) pridriali su i nasljetlnici kralja Ljudevita, kao kraljica Marija villa

obranili

i

Sigismund, samo su ju vrlo

Hrvatsko kraljevstvo

rijetlko upotrcbljavali. dijclilo

sc

je

i

u XIV.

stoljcemiri.

i

Odorjanske,

i

Poljidka iupanija

i

Hrvatskoj posljednjih decenija XIV. stoljeca provedena uredba

i

kalupu onako, kako je to

po ugarskom

XIII. stoljecu,

osnovana

je u to vrijeme

ne znamo za imena;

iupa, kojima

triju prastarih hrvatskih

Podgorske, Otu^ke

starih iupa: Liike,

Jamaino

i

udinjeno u

Slavoniji donekle joS

u

a preteiito u prvoj polovici ietrnaestoga.

Svaka iupanija dijelila se je na manje kotare, koji su se vecinom sudarali sa starim plemenskim iupama, od kojih su postanule. Tako se je zagrebadka iupanija god. 1363. dijelila na ove kotare (districtus seu generaciones): de Moroucha (morave^ki), de campo zagrabiensi (turopoljski), de Pribich (podgorski), de Gorycha (goridki), de Klokoch (klokodki), i de Bljna (blinjski). Jednako su se nekadanje iupe Vrhrika (Vrlika) Undani i

smatrali za kotare iupanije Kninske.

One

starohrvatske iupe, koje su u 12.

kneiije

iupanijama, nego ostadoSe kao

13. stoljedu

porodice, ne biSe redovito privaljene novim

pojedine velika§ke

dobile u nasljedno leno

i

grofovije

(kneitva) Hi

u

vlasti tih

nasljednih

knezova (grofova) kao njihova gospoStija (dominium). Tako su starohrvatske iupe, a sada Gacka sadinjavale dominium knezova Frankapana, iupe ili kneiije: Modruê, Vinodol i

(Hum Nebljusi) gospo^tiju knezova Kurjakovica, a iupa ili sada Klis, Rama Omi^) dominium knezova Nelipica. Gospodari tih oblasti

kneiije Krbava, Buiane

kneitvo Cetina (zatim

i

i

zovu se doduSe u latinskim spomenicima >comes< tatus«;

no

to se ne smijc

vazda £ita »knez<

i

prevoditi

sa

iupan

>kneitvo«, a u njema^kim

je takovo kneitvo (Grafscbaft)

Varaidinskom iupanijom, ipak 1399. drlali Celjski knezovi.

stara je

iupa

ili

>comites«, a njihove oblasti »comi'

iupanija, po§to

>Graf<

i

se u hrvatskim

U

>Grafschaft«.

Zagorje; premda

sadinjavalo

Tek u XV.

i

je

odasvud

spisima

Slavoniji

bilo

okruieno

bilo

zasebnu oblast, koju su od god. 1397.

i

stoljecu, za kralja Matije Korvine, privaljena bi

kneiija 2Uigorje Varaidinskoj iupaniji (I486.).

iupan veliki iupan (comes pod iupan (vicecomes). Oba stanuju

iûpanijom upravija

njcgov je zamjenik

ili

parochialis i

djeluju

seu u

Ostalim kraljevskim gradovima (castra regalia) unutar iupanije upravljaju

gradiîki

(graSiak, porkulab, castellanus,

jima se pokoravaju svi

plemeniti

plemeniti

oslobodjeni

Ijudi,

koji

su

plemid, tvore posebne plemidke

obdinama

stoje opet

i

provincialis);

iupanije^

stolici

kastelani

ili

comes castrcnsium, comes iobagionum), ko-

ili sluibenici tih gradova. Oni od svake sluibe iupanijskomu gradu, dakie pravi

neplemeniti podanici

obdine

plemenski iupani

na ie\u

(generaciones);

knezovi (comes

takovim plemenitim

su podjedno kastelani plemenskih gradova. Tako je plemenski iupan plemidke obdine u Turopolju (comes terrestris

Lukavcu. Nijc izvjestno, kastelani

bili

hnratskL

Stri

ili

terrestris), koji

de campo zagrabiensi) zajedno kastelan plemenskoga grada u alt je prilidno vjerojatno, da su plemenski iupani (knetovi) i

i

od velikoga iupana, kojega je opet namjcStao skidao ban iupani (veliki) naime jesu dinovnici (ofTiciales) banski (banus et

zavisni

i

ili

herceg

ofKciales

UPRAVA, rPRAVNK fiBLASTI

I

rovu bana svojim gospodinom (domini njihovih iasti (honorem comitatus amittant), ako ne

OBJ-ASTNiri.

a ban im

sui),

cius)^ oni

bi

vrSili

prijeti,

da te

njcgovih zapovijedi.

»bano, cumitibus, iudicibus nubilium

herceg izdaje zapovijedi

»5

comitatus*:

ih

liSiti

Kao

tako

§to

ban

i

aliis officialibusnostris comitibus, castellanis et

U

i

sljedne kneiije lipida), nije viiili

torn

prava

grofovije pojedinih velika§kih porodica

ili

(Frankapana, Kurjakovica, Ne-

U

nikada vrijedila viast (velikih) zupana, nego samo banska. duznosti

i

u njima

fvelikili)

namjeStali

i

zupana

upravo

smo

dosatl

izlozili,

d.).

t.

i

§to

nasljedni

knezovi

gradova (regalia

satnici, dvornici

i

i

ini

razabiramo jasno, da su

oficijali

nijesu

od

bile

vlasti (velikih)

iupana

kotari kraljevskih

poro-

Nadalje su

zupanijske

vlasti

i

svrstane u

ni

sistem.

zupanijski

po Vinodoli*.

kne-

castra);

iije pojedinih velika^kih

dica

po

p o d k n e i n e (vicecomites) Tako se kao înovnici knezova Fran-

iupanija podpadale poglavito plemidke obcine (generationes nobilium)

i

tim su oblastima

(grofovi), te su

skidali sve dinovnike, a naroiito

i

u pojedinim zupama (Buzanima, Vinodolu kapana desto spominju »podkneiini, sudci,

Prema svemu,

ti

oslo-

bili

bodjeni svi posjedi crkvenih dostojanstvenika

(praelati)

hovnih redova, pa(ê

mnogih

odlidnijih plemica.

exempcijama medjutim znatno

du-

i

imanja

i

Tima

oslabljena vlast

bi

zupana

S/tiy

ji\

Na zahtjev banov dozvoljava se Vlasima boraviti na to za Ijubav banu, (gradskom) do roka njihova odlazka, naime do 8. maja, i

ne dodju, jer ce se inaê poslati poslanici u Ugarsku« Medjutim nije se ipak Trogir mogao osloboditi Vlaha. U zapisnicima slijededih godina SVC do 1406. ditamo neprestance, kako trogirska obdina moli bana, >ut eiiciat Vlachos* s

iz

kojim ce se

utana£iti,

njezina kotara.

A

vise

imala je

166 komada blaga. Dne knezu IvaniSu

da

Nelipina konjima Vlaha* na odredjeno mjesto, naime u Dubicu.

Vlasi, naseljeni

lovu

i

u

Hrvatskoj, stanuju u gorskim

kaluoari (catunarii).

Tamo, gdje su na okupu,

katunima, pak se

s

toga koji put

dine otxSinu (universitas Valachorum),

imadu svoje knezove, vojvode, pa£e sudce. Knezove biraju ili medju sobom, ili im kneza imenuje ona) vlastelin (velikaS), na kojega su se posjedu nastanili. Vlasi u iupi Cetini, gdje su gospodovali Nelipidi, birali su si sami svoga kneza, pade i vojvodu za rat. Seobom Vlaha u Hrvatsku promijenile su se donekle etnografske i staleike prilike u tom kraljevstvu. Iztaknuti nam je, da je dolazilo lazmjerno vrlo malo pravih Vlaha naime takovih, koji su govorili joS romanskim govorom (ostatci tih iivjeli su )oi na podetku 19. stoljeB

taSca, kroz koja se vide kri-

pokrivene

stalnom

ploCom

relikvije.

Vrata§ca su od sre-

bra, a u

obliku

u

nfiVfoTFlTUpreiUll

na

samo tragova od toga i

WW YllvMH'^h

bila

danas vidimo

emaljovana, a

nadpisima

\)\\?ff^

duguljastog

detverokuta; nekad su

u pozadici grba

i

samome

nam

grbu, koji

pokazuje dvostruki poprijeini direk. Boje

od emalja

tamno-iuta,

lena,

ze-

§to

se

ova

je

a

tehnike,

roda,

tiic

bijahu:

tamno-modra,

proziroo

rsta emalja spadala u email sur

translucide

relief,

i

na-

likuje onoj tehnici, koja je u

XV. stoljedu u Italiji veoma pomodna bila. Na okvini od vrataâca imade u oba

Memento

kvijara ovaj napis:

Do Famule

>»HSttM«^Wjir;imH obiWôijfhmjnfûik

reli-

tue Katarina conviro

srte polenti

Dno San-

Bosne*. Mesamo kneievske vojvodske iene, nego mui-

dalio voievode

djutim ne

i

y.iu^ffciti

lURWii

rffi7P«"H

mMytfh i«'r,^

i

karci darivali su crkve rijed-

kim dragocjenostima.

U

\)

j)o5«ee^'^v»^tf3 jTcwwr/nfftKumi'

stol-

noj crkvi sv. StoSlje (Anastazije)

Zadru (uvale su se dva re-

u

joi u XVII. stoljedu

Martina

likvijara za mol>odovao

sv.

Petru

(Hrvatski ban Pavao dao

Danielis prophetae*

s,

Pavlu,

i

graditeljstva,

se ti£e

Danilu proroku).

sv.

i

opaziti

nam

je,

da je u XIV. stoljedu joS uvijek go-

slog, naroiito u gradovima Dalmacije. U tredoj desetini XIV. stostolna crkva sv. StoSije u Zadru, a god. 1407. posvedena bi crkva

romanski

dovrikna bi Krievana u istom gradu.

Ije^ sv.

Petri et Pauli et

STOUEdU-

XIV.

gradoja sronika stolne crkve

U

za tu gradnju.

U

isto

vrijeme

Dujma u Spljetu. XV. stoljeda trsio

sv.

prroj polovici

Nikola Tvrdoj

graditelj, SpljeOd domadih

konji, voli, krave, magarci, koze, jaojci,

je

u

Zagrebu

iivotinja,

ko*

krmci, idrijebad,

Uz domadu perad dooaiahu na trg lovili gradski ribari, donalahu na trg seljaci od svih vrsti, koje se nalaze u Savi; to ili svjeiih, ili soljenih ili u dimu su§enih, a kao osobita vrst spominje se vizovioa. Od morskih riba spominju se samo renge ili haringL Raci, pohvatani po obliinjih potocih i u Savi. Od plodina domadega puljodjeUtva vrtljarstva: p^nica, rai, jedam, bar sijerak, zatim bob, pasulj, leda, mak, hmelj, bijeli telid

i

odojci, a

od

zedevi, srne

divljaii:

labude. Rtba, osim onih, koje su

i

vepri

i

i

i

i

i

i

HBVAT&EO KAAUEVSTVO U

^•'.

cnreni luk, zeljc

STOUB^D.

stranoga: smokve, limuni, grozdici, narandie,

povrte; a cd

raxlitito

i

XIV.

rila» kapri i ulje ... Sol prodavao je kaptol, koji ju je dobivao iz marmaroSkih solara; Modruâ; uz mor^ku pak sol dovozili su na trg sa skladiSta narodito iz Ljubljane morsku sol rabila se je i kamena. Sirove stvari, kao koie pitomih i divljih livotinja, i

prodavale su se

po komadu

ili

Od domadih

poviesmo.

ili

u sveinjima; uz ko2u spominje se vuna, kostrijet

tkantna prodavalo se §to na

i

na lakte: domace platno

rifove, §to

sukno »darovec«, dok se je finije sukno dobivalo preko Optuja iz KOlna. Od kovina tr^valo se je leljezom, bakrom i olovom. Od proizvoda domadega Sumarstva, kapstaje, koje se je sjeklo u gradskim piljcnica za zgrade osim dnra za ogrijev iibijelo

i

i

i

jelovim gredama

tolskim iiimama^ obskrbljivahu grad susjedni Slovenci

i

daskama, koje

su na splavima dopremali do Zagreba. Roba, koju bi strani trgovci dovezli u Zagreb, da ju prodaju, morala se smjestiti

ili

pod Satorima,

izloiiti

crkve' sv. Margarete (danas pravoslavna\

na

ili

pred vrelom

ledini

ili,

ManduSevcem.

ili

na Markovom trgu,

bjlo zabranjeno,

Strogo je ili

u krimama.

pok se prema tomu

zvali

iitari, solari;

ili

koji su prodavali viSe vrsti

robe, naroîto juinih proizvoda, pak ih je narod obidno zvao »§tacunari« je sludajeva,

da su se r po dva trgovca

badld >Stacuni«

bili

su

ili

zdruzila

proste daSiare

zajedno

i

s krilnim

n.

trgovci pr.

ili

iid rabio

obi£no za izlaganje one robe, koja se

Kud i'kamo trgovale

s

livalinija bila

Bosnom

i

studjinom, a naro£ito

je

Srbijom, dok

trgovina u

je

iitom, solju,

ili

>kramari«. Bilo

Zagre-

opet u zidanim kucama krilo te se

u §tacunu prodavala*.

Hrvatskoj

su u primorju

ili

su

(species) razlidite

(in societate) trgovala.

otvorom

bili

male nadsvodjene razizemne izbe sa dvokrilnim vratima na luk, od kojih je desno sesalo db.tlaf t'e se kroza nj ulazilo, lijevoga pak krila bila je doljna £est zidana, taj

oko

da se dovezena

Zagrebacki

u trgovce, koji su samo jednom robom Irgovali,

ili

ili

za Stjepanskoga sajma, pred stolnom crkvom

donesena roba iztovaruje u privataim kucama podijeljeni ovako:

to

i

i

s Italijom (Mletci, Jakin, Napulj).

O

kopnu

Dalmaciji, koje su na

podrzavale

morsku trgovinu

trgovini Hrvatske

i

Dalmacije

u X4V. stoljecu evo oekoliko podataka. Godine 1302. dne 11. lipnja izdaje bribirski knez

grada Spljeta povelju, kojom im I. od plemena Subic trgovcima »po £itavom vladanju svojem u Hrvatskoj 1 Bosni« (quod omnes mercatores Spalatenses, per universum dominium nostrum Chroatiae et Bosnae emere, vendere, comparare.'inercimonia apportare et auferre libere valeant et possint); u drugu ruku opet i

bosanski ban Mladin

dozvoljaira trgbvati

smiju trgovci' njegova vladanja dolaziti u Spljet

•oa mercimonia

efdem

in

ciuitate

za

Spalatensi uolentes

et

trgovinom

(hi

omnes

alii

mercatores

desiderantes apportare, non

careant

Malo zatim, god. 1310. pi§e ban £itave Slavonije, po imenu Stjepan Babonid od Steniinjaka, mleta£komu duidu, koji ga bijaSe zamolio, da bi dozvolio njegpvim trgovcima trgovati po hrvatskim zemljama (ut mercatores vcstri de Venetiis per terras nostras et nostram potentiam libere possent cum suis mercimoniis ambulare), kako ye gotov itititi i: braniti mletadke trgovce, ako bi zaista doSli u njegove oblasti. I brat Stjepanov, ban Ivan Babonid, obe6ije mleta£komu duidu god. 1317., da 6e izdati >slo> gratia nostra).

bo« (Utteras ivecuritatis) za mleta£ke trgovce u oblastima svoga vladanja

pd|Melj«. Otobito pak zanimljiv je trgovaiki

i

svojih

krdki knez ga je modruSki ModruSa 26. lipnja 1408. utanadio s mleta^kom republikom. Ii toga ugovora doznajemo, da je mleta£ka trgovadka naseobina obstojala ne samo u Senju, nego i u Zagrebu (mercadanti Venetiani c citadini de Venecia, che habita in Isagabria), zatim da je bila vrlo iivahna trgovina, koja je i§la od Senja pr«ko Vratnika, Brinja. u Modruie. pak odatle Pokupljem u Zagreb. Mletdani su

Nfldola

Fhuikapan kao gospodar Senja, Brinja

ugovor, §to

i

i

tada a Senju imali posebne svoje konzule, kojima su to|D gradu.

bili

pokomi

svi

njiltovi

podanici u

Svaki primorild grad Hrvatske i Dalmacije imao je svoju trgova£ku mornaricu, koja ga je spajala ne tamp s Italijom, nego i s trtiiUma na iztoku (Levantom); •

OBRT

I

trgovina kopnena bila je poglavito

primorskih strana u zagorske

da su hrvatski

iivotinjstva ieljeza

katran,

dalmatinski trgovci

i

(tito

svake

druge rude);

i

stakia

fina sukna, skriet,

ogledala, posudje

i

zlatni i

druga

i

pamu^ne

u nekim hrvatsko-dalmatinskim gradovima,

domade

8ve

krzno, vuno, i

loj,

mirodije, i

na-

svilna roba, fircn-

razlidite ieljezoe kovine,

staklene, sapun, slamnate tvorine,

i

zaliha

ali

iz

se u obde

(Safran, papar, riia, limnni

kremonski,

i

Neke od

d.).

t.

i

koinine,

i

prtene, svakojaka

i

sprave bakrene, zemljane

i

konjima robu

moie

prekomorsku robu

porket milanski

srebreni nakiti, zlatni dukati,

i

i

tiie,

prirodnine iproizvode

u tudjinu

obrtne proizvode

randze, slador, mendula, tkanine vunene, tinska

mazgama

vosak, koie

i

su pak

uvozili i

koju su Telikim dijelom imali u svojim

na STOjim

izvozili

med

soîvo,

vrsti,

41

§to se vanjske trgovine

obratno.

i

talijanske umietne

zatim

karavanska,

(zvani s toga >turmaritade Sigismund 21. srpnja 1411. kraljem njemaikim. AH s torn daSdu svaljcn ogroman terct, te bi zapleten ne samo u politidka pitanja n;e;na£ka na njega talii

janska,

nego

i

i

u crkvene

vjcrske pokreie, koji su tada uzrujavali ditavu zapadnu Evropu.

i

Sigismund moradijaSe gotovo svu paznju svracati na Njemadku

Cê^ku, posredovati u

i

mu je odâd vrlo malo preostajalo vremena, da se bavi ugarskim hrvatskim poslovima. Sigismund proboravio jc svu drugu f>olovicu svoga vladanja gotovo neprestano u tudjini, te je samo kad i kad zaiazio u Ugarsku Hrvatsku, gdje bi kratko vrijeme boravio, samo da rije.Ai stvarima crkvenim

i

zanimati

vjerskim

se

za

prilike

Italije,

tako da

i

i

poglavita pitanja

pogor^le

U

ukloni

i

doduSe

na prijestolje njemadkih kraljeva

noga krScanskoga

su se kraj predesta izbivanja kraljeva

pokazuju potonji dogadjaji suvi>e jasno.

prilike u Hrvatskoj,

prvi kraj dinilo se je

Kako

pogibli.

prijetee mir, vrlo poza

voljan

kao

i

Crvena Ruska

Poljsku.

Moldava tek

Poljsku;

ostat ce

ili

dalje uz

i

godina

nakon

drugoga

kralja

pet

smrti jednoga

sastat ce se velika§i te

iupaniji)

gdje no vec

Ugarskoj,

obiju driava,

komu da konadno pomenute zemlje. No ipak

de ustanoviti,

pripadnu

k%^-

nika odbila zahtjeve obI

tako

zapoie na koncu

listo-

cine

mletadke.

pada podsada Sibenika, koja

trajala

je

dvije godine, je stajala

novaca

i

MIetke

pu ne koja

i

mnogo

Ijudi.

Sigismundu

vjerni

oduH nene same da

Sibeoik, da ptijatelju,

je

skupio

svu

«voju

|Bm«i^

»nagu. a narodito svoje brudovlje (galeam, barchas, barchosioi et navigia),

nego te

je takodjer

poslanstvo kralju Sigismundu, saklinje bana hrvaiske knezove. Ivani&a

Da

bi

Nrlipi6i, iurjaka

ogledao na tve strane sa pomo^

Karia Kurjakuvida, hcrcega

se lakie branio, bira za svoga kneza

Hrvojeva;

Ivanii

prima

izbor

i

ftalje

Hrvoja

\

Îje druge

silnoga cetin«kuga kneta

namah gradu u pomud

SIOISMUND KRAUUJE 3AM.

56

300

izabranih junaka cetinskih. Zaludo

odvratiti

od Sibeniana; taludo

et fortalitia portus)

odazove svoje

i

mu

kuâju

da 6e nedvojbeno obladati

£ete, a joi

po 87om providuru

MIetci knezi IvaniSa

ved

poruduju. da i

drle »kule

utvrde ludke* (turrcs

i

gradom: knez IvaniS ne ce

manje da stane uz Mletke

No

ni £utt,

da

pomazu podsjednuti Napokon se vjernih Siben-

oajodtuinije

grad Trogirani, slutedi dobro, *ta njih dcka, ako padne Sibenik. kralj Sigismund; na koncu godine 1409. ili na potetku slijedede poslao je (ana sjetio i

i

on kraljevsku detu ugarskih vojnika na obranu grada Toj kraljevskoj ieti imenovao je za ojvodu nekoga £e&koga viteza Petra z MySlina, koji se u dubrovafikim spomenicima zovc >pan Pctar«, a u mletadkim spisima >pan Petrus de Mislin* (Mtsilin). Petar z MySlina (capitaneus gentis je >kapitan kraljevskih ieta i generalni vikar kraljev u Sibeniku* nostre in partibus Dalmatie

stranim s

in

Sibenico,

knezom IvaniSem

—

et

Croatie

regius

per nos

capitaneus

Neli >idem upravlja

Podâda §ibenika god. 1410.

et

obranom

—

constitutus,

vicarius

cap.taneus gentium no-

zajedno

Sibenici\ te

generalis

grada.

nije kraj takih prilika bila

nimalo povoljna za Mletke.

pomazu S;ben6ana; pak kad ih TrogioruJje u Sibenik«, hranu >kopnenim putem §alju

Najprije nastoje MIetci odvratiti Trogirane, da ne rani

ne de da

onda

slulaju,

vec

obdina mletadka

18.

i

dalje

i

veljade

prekida

i

svaku trgovadku svezu

s

Trogirom, pade

Namah

zatini iuruju osam dana ostave Veneciju. jednomu obedaju, da de ih nagraopet s nekim pudanima grada îbenika; njih dvadeset diti plemstvom, ako im pomognu predobiti svoj rodni grad. U drugu ruku nastoji Sigismund svakim nadinom ugoditi vjernim Sibendanima. Doe 27. travnja 1410. zapovijeda kapetaau

zapovijeda trogirskim brodovima, da za

i

Petni

z

MySlina, da dade obdini §ibenskoj 10.000 mjerova soli

iz

kraljevske solne komore.

Podjcdno poruduje ziteljima Skradina, koji su od god. 1407. ostali podanici bosaaskoga da rade velikoga vojvode Sandaija Hranida, da u svemu budu posluSni Sibendanima, naputcima; no po§to se slabo uzdaje u vjernost Skradinjana, po njihovim odlukama ovla&tuje namah Sibendane, da po svojoj uvidjavnosti razvale »zidove tvrdju Skradinsku* (murum et omne fortalicium Scradonensium), a uz to da slobodno oduzmu imanja njei

i

i

da ih obdina duva do njegova dolazka (usque ad nostre maiesiatis aduentum) u Dalmaciju. Jo§ nalaie kapetanu Petru, da sa svima detama svojim pomaie utvrda skradinskih Gni se, da su se Sibendani ne sama Sibendane pri ru§enju zidina na mletadke utvrde hrabro udarali Dne 3. svibnja nalaiu MIetci odiudno branili, nego svomo providuru Petru Lauredanu, da obnovi utvrde kula da uz jednu kulu dade sagraditi cisternu *na korist boravedima u kulama^to su

to,

put ostavio je u

1412. nestaje bana Karla Kurjakovida.

On imenova

banovca

sadanjeâ

i

Uz

neka im dozvoli sada

ju,

oti§ao. Mletci to 8.

grada, a sinovca zagrebadkjga biskupa vrijerre

im tvrdje

strane.

stotine

pomazu Subidima

su zadarski upravitelji nakanu svjju

sada

nezgoda desila najvi§e za

da se biju s neprijateljima, a to je bila da se u budude mletadke posade ne smiju viê

vijede,

Skradina vradao se hrvatski ban opet u gornje hrvatskib

zauzeti Skradin.

i

malobrojniji, izaSli na poje,

toga nalaie

velika ludori.a*

s

t\

mletadku pDsadu

s

cetinskim

i

je

namah

s

podetka god. 1412.

îbenskim knezom Ivan'§em Nelipidem,

kapetanom Petrom z My&lina Sto odludnije suzbija mletadku silu. Dnc 9. veljadc poziva Sigismund bana Petra Albena posebnim pismom, da poStiva sve privilegija grada Trogira, a narodito da pobira banki dohodak ttrgovinu* stare obidaje samo na onome mjestu u samom gradu, gdje se je od starine pobirao, a ne u kotaru gradskom, kako se je na nj potuiio trogirskt poslanik Nikola Petrov Mikac. Jo§ prije toga obasuo je kralj Sibendaae novim milostima, koji bijahu takodjer poslali k njemu svojc posUnike Grcgorija Draganida Marka Radivojcvida. te mu saobdili svoje tegobe telje. Otvorenim pismom od 6 sijednja 1412. utc on u svoju xasebnu za*titu »« Hrvatskoj, a naroimanja plemenStioe svojih vjernih Sibendana po ditavoj Dalmaciji dito u iupaatji Luci, te proglasi, da sve osude, ito su ih iupanijski sudbeni stolovi u drugim posjedima icmedju Sibeodaoa s jedne strane, a parnicama o plemenitinama Zadraoa ostalih mietadkih podaoika isrekli, oemaju nimalo vrijediti. Namah zatim

kao

i

kraljevskim

8

i

i

i

i

i

i

i

PRVI RAT S MLETCIMA ('411—1413.).

14. sije£nja,

izdade

da sav svoj

trg,

to tako dugo,

i

na^

i

dok potraje

i

Hrvate, koji

sadanji rat (novissimi disturbii

trguju s Dalmacijotn.

koje drugo mje^to tempore durante). Dne 12. vr-

nose jedino u §ibenik, a

i

ni u

Sigismund § bendanima, da na naSega kraljevstva (uimanrt u I^'almaciju (i.dversus no^trcs et regoi nostri emu'o5

1412.

Ijaê

proglas na sve trgc vce, Vlahe

a osol ito xivei, voze

6l

javija

sToje partes Dalmatie exerciiualiter sumus in brevi profecturi). te 6e onamo •bombarde* dovesti; zato ih poziva, neka poprave sve putove na kopnu, da bi refene neo^tedene onamo stidi. Istoga dana zapovijeda joS. da §iben> bombarde mogle sigurno sve druge brodove* (univcrsas galeas prirede »sve svoje gali;e fani >kupe, poprave leiibet ligna et in trumenta marina ad bellandum valida et oportuna io porto et una ^..itatis), da ih nadje spremne, kad dodje sa svojim detama. Sigismunda doduSe ne bi, ali zato ipak posluii Hrvatima sreda. Negdje u oiujku 1412. podje plemenu Subica zajedno sa Vlasima za rukom, te nahrupiSe na tvrdu Ostrovicu, ote§e ju mletadkoj posadi. Od plemena SuMc proslaviSe se torn prigodom Mikac MarIvan Petrovid, svi iz susjednoga Bribira, koji su torn prigodom kovid, Jakcv Pavlovid deljadi (castrum nostrum Osztrouicze, in rep no Croacie izgubili mnogo svojih rodjaka habitum^ per Venetos, nostros et sacre corone nostre notorios emulos occupatum ct in •••^'' detentuni, ipsorum et proximorum ac familiarium personas formidalibus fortune

versus

i

i

i

i

i

i

i

'"

pro

c

nostri honoris

regni

regnorum no>tron;ni Dalmacie ffusione et vulnerum letaWum

reformacioneque status

incretnento,

et

ip.

i

nadjoie uz kralja ostrogonski nadbiskup Ivan Kaniiaj, gjurski biskup Ivan, palatio Nikola Gorjanski, ban madvanski Nikola llodki, biv*i ban Ivan Morovid, zatim drugi prelaii. baruui i

velikaSi

U

Zagrebu boravi uza

u potonje vrijcme

mnogo

nj

stradale

i

kntv. Nikol

od

i

toga, Ato

Frankapan, kojega su primorske oblasu su Mletci pnjed

li

svako trgovanjc po

Frankapan bojao se, da de iz ,ubiti i otok Krk, koji je diiao zajedno 3 knezom Fridrikom Celjskim. S toga je samolio kralja, da mu potvrdi taj otuk «ajedno sa svima pravima, ito ih na njemu vril Sigismund mu saista 1. studenoga isdade )>uvelju, kojom mu za njegovc velike zasluge potvrdi »0!ok Krdki s gradom, tvrdj«4n. selima, iumama, pa&njacima, lukama, primorskim solinama, ikoljima Prvidem, Plavoikom Almisom, kao sa svima patrooatskim pravima«. Boravedi u Zagrebu zadu Sigismund jo* tu tuinu vijest, da sc je grad Sibenik dne 30. listopada predao Mietcima. On sc hto moru.

i

i

Nikola

i

SIGISMUND KRAUIUB SAM.

64

poboja sada za Trogir,

toga posia

p.^k s

studenoga 1412. pismo na Trogirane, da

4.

nama

ohrabri za dalji odpor. >Danas«, piê on, >5tiie se gradjani

cima, dtni

i

i

svi iilel

kako su im

i

i

prijeka vijest,

kako su

grada Sibenika pokorili Ijutim protivnicima naiim, naime Mletjedino tvrdin.u (castro seu fortalicio) u sre-

izdali £itav grad, izuzev

demo

rr£enoga grada. Mi

Pozivamo vas

inleta£ku.

ialostna

ih

toga

s

po ni Bissana ni ViC'>nze. PoSt su silno opusto§iIe 6tavu krajinu, ponestade ugarskim te

>

napokon hrane, tako da je veiW dio vojske od kao n^pT' stane navale ogorênih seljaka, kojima ostadoie p 'haprinudi napukon ugarsku voj ku, te se je nakon velikiii gubitaka moral Tratiti

tetania, koje su Vicenzu podsjedale,

Sve

gladi izginuo.

rana polja,

to,

i

i

>

u Fur ansku. Kralj

Sigismund medjutim sve do

je

Vidamu

stajao u

Tek

okoliSu njegovu.

i

18. sijeCnja

p< slije

toga

1413. sa svojim odj» lorn vojske se,

rijeSi

da

i

rovali na

jug u mie-

Nametnuvsi Vidamu dacu od 12000 dukata stavivSi posade u poglavite gradove Furlanske, podje u pratnji patrijarke Ljudevita Tecka prema Kopru. Dne 24. i 25. sijeinja udara ved na Kopar (C'pitis Istrie), ali ga ne moie uzeti, a ni ostalih tvrdih tadku

Istru.

i

gradova uz more, kao Pored

No

mu

zato

i

koje su branili

Pulj,

podje za rukom, te osvo

i

u juin

j

dete

poharale £itavu

morS'sih grominje Ivan Morovic, najbliii susjed njegov.

zatraii

pomod

pomokako se je gospodstvo

despotu

ti

god. 1414- hvale Du-

Stjepana; joS

hrabro

i

plemenito pondio

gospodinu

pri

caru turskom*.

i

Herceg Hrvoje Vukdic bio

jamadno takodjer pozvan, da uz ostale barune ugarske, hrvatske bosanske pohita u pomoc desputu. Ali Hrvoje ne odazove se pozivu, pade upotrebi odsutnost vojvode Sandalja, da mu se osveti. Sandalj bija§e ditav rod Hrvatinida Ijuto uvrijedio, kadno bija§e na koncu 1411. odvrgao prvu svoju ienu Katarinu, sinovku hercega Hrvoja, a kder obudovljele banice Anke. Bit de, da je bilo nesporazuma radi miraza izmedju Sandalja rodjaka puStenice Katarine. Tako 5e zgodi, da je Hrvoje u onaj mah, kad je Sandalj ratovao uz despota, provalio u Djegove oblasti, te ih je

i

i

i

nemilo stao pustoiiti

i

plijeniti.

ojrgQve brojne oeprijatelje

i

Ali ta provala spljetskoga

hercega

zavidnike podev od Budima do Spljeta

ogordi i

i

ohrabri sve

Dubrovnika. SaletiSe

kraljicu Barbaru u Budimu, xahtijeva)udt, da se Sigismunda u tudjini sada zatre taj premocnt velika^. Poslaie sve u Furlansku kralju Sigismumdu oekmkvo pismo Hrvojevo, ito ga nadjoile u zarobljena sluzbenika njegova, u kojemu je pozivao Turke, da provale u zemlje Sigismund6ve (certe littere ciusdem Hcrwoye, vigore quarum

tuibama

i

kralja

i

prefatos Turcos ad Prije

joft,

invadendum regna nostra

nego

ito so

kralj

i

kraljica

invitaverat).

Hrvoja

osudili,

odmetau se od njega grad

1413 spominje se u spisima toga grada Hrvoje kao herceg ojegov; ni on oi njegov knet Cvitko Tolidnid od Rame, a 27. lipnja ved je rektorom grada Micha Mtdije. Napokon 8. srpnja odredjuje obdina grada Spljeta, tda se za oslobodjenje od robstva Faraonova sagradi crkva s imerom ST. Vitala* (quod pro liberatione a serviiute Faraoois fabricetur ecclesia sub nomine

Spljet. Jo§ 3. lipnja

dne

s.

4.

Hpnja ne spominje se vile

Viti).

Znadajno

je,

kako Spljedani vladanje Hrvojevo u Spljetu

jevreja za egipatskih farauna!

istovjetuju s

progonom

8I0ISMUND KRAUUiK 8AM

«f

Medjutim bile progUilene odloke tako btjaSe jo*

lipnja 1413. izdala

1.

kao

kraljidine

u Budimu proglas, kojim

je

Kraljica Barbara

kraljeve.

i

pozvala na oruije velikase,

smjeramo raStititi medjc kraljevstva sa svih strana od protivnika oaiih i driave naie«. Malo zatim bi&e izdane odredbe kraljeye. Dne 16. lipnja ostalim Ijudima u iupi Sani< (in districtu de Zana), pile iz Feltrija xvim plemidtma barune, gradove

i

narod,

»jcr

i

da je on rc£enu iupu za Tjerae sluibe darovao gaju, poSto ju je Hrvoju, koji

Antunu, Vladislavu

bradi

doslije driao,

je

ju

Bla-

Iva-iu

i

uzroka oduzeo.

razlozitog

iz

S toga

povjerava banu novim gospodarima pokoravaju, sUvonskomu Pavlu Cuporu, da nepokorne silom na to prinudi. ZamaSnije je drugo pismo poziva

iitelje

pomenute

iupe, da

i

namab sutradan

kraljevo, izdano u Feltriju pi&e:

se

rlo mnogo naiih posjedovanja, sluiiti naiemu velidanstvu: ipak

obdinu grada Dubrovnika. Kralj

17. lipnja za

>Premda smo naiom kraljevskom dobrohotnoSdu

privolieli

je taj Hrvoje, zaboraviv§i

nama

naioj

i

svetoj

pristali,

da Hrvoje drii

na svoje obedanje, pade

Skodio

kruni

i

i

na

odmetnidtvo, po kojemu Turcima Surovao, te ih na

dobroînstva njemu od nas izkazana, obnovio svoju staru zlocu je prije

i

a narodto grad Spljet za to, §lo je obedao vazda vjerno

sa nevjernim

i

I sada opet iznova dete drugih barbarskih naroda, kako sam obaznao iz vj erodosto jnog izvje§taja takodjer glavom se osvjedodio, poito su zarobili nekog sluibenika njegova u njega naSli pismo Hrvojevo, kojim je pozivao Turke, da provale u naSa kraljevstva. On je (nadalje) protiv zapovijedi naSega velidanstva premnoge gradove vjernika nasega, velemoinoga

propast naSih kraljevina

nastoji dovesti

ditavoga krScanstva dozivati obidavao.

i

Turke

i

i

i

gospodina Sandaija, u to potonje vrijeme, kad je

cipom despotom

i

s

drugima

kraljevina na§ih

isti

Sandalj zajedno s presvjetlim prin-

Ugarske

i

Bosne barunima

plemidima

i

po§ao odbijati navale redenih nevjernih Turaka i drugih barbarskih naroda, neprijateljski napao osvojio, mnoge §tete nanesao, pak ju i sada nanositi ne prestaje. PoSto smo mi, i

Ijubljeni vjerni, nakanili

govu

zlodu

staru

Gospodu

boijom pomodu

s

smo

izkorijeniti, odludili

odmetnidtvo redenoga Hrvoja

kazniti

i

nje>

poslati na njega jaku vojsku, koju de voditi

Ivan peduvski, velemozni gospodin Eberhard, biskup zagrebadki iupan temeiki, Petar od Medvedgrada ban Dalmacije Hrvata, slaTonski ban Pavao Cupor. I bududi da smo u drugom naSern pismu pisali naîm vjernim gradjanima Spljeta, da uzkrativSi svaku pokornost, koju su dosad Hrvoju izkazivati obi-

dastni u

Ivan

davali,

nam

otci,

i

Gorjaoski, biv&i

opet se povrate pod okrilje

i

vlast

naSega velidanstva

izkazuju stalnu vjernost, kako su duini: to hodemo, da

dani uzkrate posluh Hrvoju, te se pokore

Kordula, Brad sjednete

i

po&ljete k

i

i

i

nama

i

zaposjednute na ime naiega velidanstva s

podpunom

vi

svete krune na$e, pak da

(Dubrovdani), dim Splje-

naSoj svetoj kruni, ona

Hvar, koja ste ved davno iudjeli imati

oama svedane poslanike

i

tri

otoka, naime

od nas ih traiili, s mjesta posaduvate. Napokon da bez odvlake i

povlasti za razpravu s

nama o

tim oto-

cimm, kojim nadioom, kako

i uz koju godiSnju dadu da ih za sebe pridritte. Jo* morate ako bade potrebito. redenim vjernim Spljedanima podati pomodi sve mogude dinriti protiv redenoga Hrvoja . Joft hodemo, da vjerujete sve i pojedince, Sto de vam vjerni naii Maroje Gudetid Junije Gundulid, va&i sugradjani, u ime na&e ovom prigodom

Ti,

i

.

.

i

Mobditt

.

.

.<

Pismo SigitmandoTO stiglo je u Dubrovnik 1. srpnja 1413. U isti mah dobile kranaloge ne samo Spljedani, oego i oni baruni prelati, kojima bijaie povjereno, da svladaju zbadenoga hercega. Spljedani iu ved 8. srpnja slavili svoje oslobodjenje zaduibinom, a baruni i prelati pohiuli, da razgrabe imanja Hrvojeva. U Slavoniji oborili su te na posjede njegotre ban Pavao Cupor usomki vojvoda Ivan Gorjanski, a u Hrvatskoj i Dalmaciji ban Petar Alben od Medvedgrada sa stricem svojim, biskupom zagrebadkim Eberhardom. Ali nt Hrvoje nije mirovao, ved je s pomodu odanih si Poijidana Omi&ana udarao na odmetnt Spljet Dne 30. srpnja 1413. zakljuduje obdnsko vijede u Spljetu; Ijere

i

i

i

PAD HERCBGA HRVOJA VUk6i£a; PRVE PROVALS TURAKA U HRVATSKU.

>Ako

ban Petar (de Medwe) poslao pomod protiv Poljidana 1200 pjeSaka spalio neka se dade 500 dukatakata1(Oflabcc

padai dao

predgndja (Koslak,

u

nalik oa jaje. Stara pred*)a tTrdi, da

{e

»CasteUo del Uoto< a Napalja. Koliko dalo bereega Hrroja,

i

(i6isara)

Lake;

ie

Prilliao bit

bi pMrjeloftio

de, i

grb

isTJeatao, )«

da

da

i«

rjerojatao, j« ta

IlrrîeT,

Jajce

pripa-

da oi Hrroja

Hnn^ koH

a aafavaol Je akleaaa

a

predvorja tib katakomba.

ogor£en oa Hrvoja, da de nam naskoro vjedio je barunima Ungarije, kao

i

biti

Sandalj

1,

uxtuka od njegovih napadaja. Pisao

da se

svi

Ustom dignu oa njega,

i

i

zapo-

porudio

da ne 6e nikakova ugovaranja ni pogadjaoja*. Zabaden posve od kraija Sigismuada, oapadnut odasvud od svojih oeprijatelja, a narodito od Sandaija Hraoida, oevoljoi je Hrvoja napokon stao traiiti pomodi o tudjioi, narodito u Mletcima u turskoga sultana Muhameda. Ved u dnigoj polovici kolovoza 1413. je,

i

8IOI8MOND KRALJUJE SAM.

^,

se na kralja Sigismunda, da je Hrvoju druga mjesta, Sto se sve protivi kletvama obeôiima, udinjcnim Hrvoju po rcienom kralju«. Poslanik je ratim traXio od mletadke obdioe, Deka pomogne Hrvoja sa svoiim galijama, da bi mogao opet obladati Spljetom mjestima; a Hrvoje 6e za uzdarje sa svojim tetania pomagati mleta£ku t inim svojim

borario je njegov poslaoik »odiizeo grad Spljet

i

da

u

MIetcima,

nastoji oteti

tu2eoslije

darovao pomenutomu

sa-

mostanu.

Ba$ Ivan Gorjanski radio je nakon posvoga najviê za oslobodjenje svojih

vratka

drugova,

koji

su

Turskoj.

Pri

torn

zasuznjeni

bili

mu

K

srbski despot Sijepan Lazarevid.

jahu on

Budimu, za

I

ostali

ugarski

koje bi

Ceha sastadoSe

kaSi

i

bi-

u

zarobljene

car

turski

vojvode pustio na slobodu. Petra

njemu

velikaSi, sabrani

Ceha, jamadno da sazna

posiali Petra

uvjete, uz

dalekoj

posrednikom

bio

je

u

Nakon povratka

opet poglaviti

se

odlidnija vlastela baranjske

i

veli"

vukovske

iupanije 5 rujna 1416. u Peduhu, da duju poruku despotovu. Radilo se, da se izkupe iz suzanjstva turskoga uz manje plemide poglavito dctiri velikaSa,

banovac

Martin

poimence Ivan Morovic,

Drzid,

Halap (Alap)

Ivan

i

DjACI PliAiKOOA SVKUdiLl^TA U

Pelar Henrikovid SipuSki. Despot doznao od

turskoga cara, da bi on bio spreman

XV. STOUEdu.

pustiti

Isvomtk u PntKom •vvuMitta.

redene suinje za odkupninu od 65.000 zlatnih forinti.

Sabrani dakle velikaSi

u

kljudi^,

da de tako sami ne^to

onda po

ostaloj

Onda

Ugarskoj

i

Peduhu

za-

priloiiti,

Slavoniji

a

priloge

skupljati,

de se odkupnina u drugoj poluvici listopada

da wt ustanovljena svota sabere. u Futak Ivanu Gorjanskomu

FK>sIati

i Mihajlu Stjcpanovu, kuji de ju predati pouzdaniku turskoga cara i srbskoga despota. Sastanku u Peduhu prisustvovaii su osim Ivana Gorjanskoga joi zastupnici slavonskoga bana Davida Lackovica de 2^ntho, bosanskoga biskupa Benedikta, Pipona de Ozora, dok

su zagrebadki biskup Eberhard privote. Cini se

i

mediutim. da je

madvanski bani Ladislav taj ditav

i

Emerik

Ilodki posiali

pismene

rad oko oslobodjenja suinjeva ottao bezuspjeân.

je barem preko detiri godina u turskom suianjstvu, onda dobavio slobode, kad je platio sam od svojega blaga odkupninu od 40.000 forinti. Dakako da se je uslijed toga imanje njegovo gotovo razasulo, dok je rod njegov namaknuo tako ogromnu svotu.

Najodlidniji vujvoda Ivan

te se je

god. 1419

Morovid ostao

tckar

SIOUMUND KRALJUJR SAM

t4

Sam ida

Sigismund zanimao se

kralj

(Tutus, T6t0s) od

je osobito

Bathmonostre, kojega

sudbinu velikaSa Ladislava TituSe-

za

takodjer nestalo

je

za

rata

Turcima u

s

kolovozu 1415. Ladislav diiao je prostrana imanja u Ugarskoj i Blinju u Slavoniji. U ratu ga nestalo, tako te se nije znalo, da li je poginuo ili dopanuo suzanjstva. Njegova

bijaie

supruga Ursula s nedoraslim sinovima svojima dugo je izdekivala i trazila svoga vojna, bnuiekako je predragi

ie

naSim bratom dobio dozvolu

izadi

iz

turske zemlje,

pak sada borave kod Sandaljaproti stanovitim

ugarskoga

BoSnjacima, osobitim

neyjernicima

i

protivnicima

exercitus contra certos Boznenses, nostros et ipsius regni

(vestri

kra-

Hun-

garie infideies et emulos speciales, per vos instaurati); no kad se je ta vojska vradala,

a to

je bilo

oko Sesveta 1416.

kojnoga Ladislava ih

Titu.i«d»ti.

Toraka

j«

bilo

brvaukia ka«ioa Nikolom FraDkapaaom, gd)a

)•

ao.ooo.

Medjatim

te ratbiie u

aloiiic

listopada

koralkf

caratvo, kraaa

l}eIstoria di

NiSa namjerio na

i

I.

p. 77.) tvrde,

turskoga velikoga

se boj 4. listopada, te je Sigismund tako razbio velikoga

je obladao velikim dijelom Bugarske.

te toboinje

I

vojskom, ne moie se za izvjestno ustano

se je gdje sukobio s turskom

li

stariji

je bio

vezira,

SI

Suvremeni

Poljski

rijedju.

medjutim ne spominju

izvori

Dtugoss pripovijeda ovako:

Ijetopisac

onoga Ijeta (1419.) sabrao uglednu vojsku od svoje driave, te poduzeo vojnu na Turke. Kad je sa svojim 6etama »konjanicima i pjeSacima, doSao do srbskoga Beograda (Albam regalem Rasciae), stigla je njemu na susret ogromna turska vojska. No F>o$to je Dunav razstavljao objc vojske, ne dodje do sukoba. Sigismund je kroz vi§e sedmica vrijeme tratio na obali Dunava, videdi da se njegova vojska ne moze ni po broju ni po snazi mjeriti s turskom. Nije se ni usudio bez otite pogibije prevesti svoju vojsku preko Dunava, buduci da su barbari bili posjeli obalu svud naokolo. I tako ne naudiv§t ni malo neprijateljima, ni ne udinivsi djela, spomena vrijedna (nulla offensione hostium facta, neque aliquo opere memorabili edito) vrati se u Budim Dok ga je dakle gonila zelja, da Turke uni§ti, izgubio je CeSku, a Ugarske nije obraniot. Da se Sigismund nije ni sukobio s Turcima ovom •

kralj

rimski

i

ugarski, bijaSe

raznih naroda na obranu

.

prigodom, svjedodi

8 studenoga

.

.

erdeljski vojvoda Nikola

i

1419. na

povratku

s

Cak u jednoj svojoj gradom BraSovom

vojne pred

campestri ante civitatem Brasso). Erdeljski naime vojvoda odituje

Antun Bator

gistar

hodu kraljevu za

svojom vojnom druzinom

sa

poietka

vjerne sluzbe vojni^ke dinioc

i

mavojenom po-

(pro conseruatione con-

sve do povratka sadanje vojske

kralju

tu spomena o bojevima, a kamo li o pobjedama; mozda oko obnove severinske banovine, koje bijaSe

joS 1409. nestalo. Ali severinski bani ni

nostro

potvrdjuje, da je

Nema

samo o obrani granice

znak, da kralju nije

descensu

(in

u sadanjem

osiguranje medja ovim stranama

finiorum istarum parciumj boravio, te gospodinu

radiio se

>od

i

koju je izdao

izpravi,

ne spominju se

ni

odsad sve do god.

1433., odit

to po§lo za rukom.

Sigismundova vojna god. 1419.

bila je

naprosto vojniCka demonstracija, da se Turci

Mozda je bar nelto doprinesla, da su jo§ na povratku doSli k njemu poslanici sultana Muhameda, te mu ponudili primirje na pet godina. Sigismund ga je objerudke prihvatio, ali ne znamo uz koje uvjete. (Knez IvaniS Nelipic bori se s Mletcima Bosnom, 1421. 1424.; knc« zovi Frankapani Celjski knezovi, 1420. 1424). Od god. 1419. pak gotovo zastra&e.

—

i

—

i

do smrti svoje bavio se i

narodni

kralja.

U

pokret to

Sigismund pretezito £e§kim poslovima, suzbijaiu6 veliki vjerski Husovih privrfenika, i radeci, da ga deiki narod prixnade svoga je

u

ime pokretao

nikakvim uspjehom. Za

(sedam) kriiarskih

je vi§e

na Ceiku,

ratova

pomagao je Sigismunda najodanije napokon iza mnoga odgadjanja dne 19 travnja tih

ratova

ali

sa

slabim

au&trijski

ili

vojvoda

Aibrecht V, kojega je 1422. vjen^âo s« sTojom jeditom kderju Elizabetom. jo§ prije vjendanja bijaie kralj 28. rujna 1421. ixdao izpravu, kojom je kder svoju EUzabetu supruga njezina odredio sa svoje oasljednike u Ugarskoj CeHko), ako sam ne bi imao muikih potomaka. Nasuprot se je vojvoda obvesao, da 6e svoga prvorodjenoga sina predati Sigismuadu na odgoj; ako pak kralja ne bi bilo i

i

na

iivotu,

dati

6e

ga

Barbari.

kraljici

celjskomu

grofu

Hermanu

i

palatinu

Nikoli

Gorjaoskomu.

Sve uz pomoza

drugih neprijateija ugarskoga kraljevstva<

A

nemici del regno di Ungheria).

hrvatske zemlje, jer je branedi nju

ititio

i

imao

(a defendersi

je IvaniS

svoju driavinu.

i

obranu od Turaka,

da Turchi, da Veneti

razloga, da stoji na braniku

Ta on

je driao

ne samo svoju

Travnikom, nego i Sinjem, Cadvinom Makarskom, zatim iupu Petrovo polje s Petrovcem, iupu Prominu, dest iupe kninske napokon iupu Odorjansku sa Zvonigradom uz rijeku Zrmanju. Ali Dajxnamenitiji bili su njegovi gradovi Omii na ui^du Cetine Klis na domaku Spljeta, odakle je opet zapovijedao iupi Poljicama. Izuzev kraljevske gradove Knin Ostrovicu, zatim iupu Luku s gradom Bribirom, gdje su iivjcii tuini potomci slavnih nekad Bribirtkth knezova od plemena Subid, ditava je preostala Hrvatska od Veiebita gotovo do Neretre bila u njegovoj neposrednoj vlasti. Nije zato ni dudo, ito se je sam zvao banom, djedoTinu Cetinu •

gradovima

s

gradom Visedem

ditavu Krajinu

i

i

i

i

i

te su

ga tako

zvali

i

drugi,

premda se o sluibenim izpravama kraljevske kancelarije drugi

spominju kao bani Dalmacije

i

Hrratske.

JoA se MIetci nijesu pravo udomili u gradovima ugrabili u prvoj Ivaniia.

Ved u

polovici

godine

1420, ¥ed

»c

i

otocima Dalmacije, ito ih bijahu za driavinom bana i knesa

pomami&e

prosincu 1420. tuic se poslanici grada Spljeta u Mletcima, da knez IvaniJ

KNBZ IVANl^ NBLIP16 BORI 9E drii

imanja njihove otxîne

mlinove, sela

K

zlatu.

tomu

MLETCIMA

BOSNOM; FRANKAPANI

I

nadbiskupije, pak

i

Od

seliSta njihova.

i

S

i

1

CBUSKI KNKZOVI.

pojedinih gradjana, da

je

lot

zauzeo solane,

toga imadu kroz godinu iiete preko 17.000 dukata u

knez nametnuo spljetskim trgovcima teike dade, te dopu&ta Polji£a-

je

nima, da prolaze kroz kotar njegova grada Klisa da rol)e spljetsku okolicu. Tako su nedavno provalili na spljetsko polje, te odnijeli groidja iita za 600 dukata, a nedavno so nodu udarili na neko selo spljetskoga nadbiskupa, izranili mu stanovnike, zapljenili mnogo blaga, te ga po bijelom danu otjerali u Poljica. Spljedani zaklinju obdinu, da ih oslobodi >iz ralja zjajudega smaja< (de faucibus yaotis draconis). Mletci dakako da se i

i

tomu

Qtjesu ogluiili

îbeniku, Trogiru

pomazu »tako tinskomu

drugim detama, koje sami

i

upraviteljima

sporazumni,

i

svojim u Zadni,

da se medjusobno

na

da su Mletci

stado§e

koristi,

1421. pi§u

proti

i

da im od toga ne 6e

slutili,

velike

kao

provaljivale

bi

No kao

Stetu njihovuc.

sijednja

3.

da budu vazda na oprezu

knezu IvaniSu ce-

proti

Poljidanima,

i

Vec

vapaju. Spljetu,

i

se

i

biti

ogledati

za

saveznicima. SjetiSe se bosaoskoga kralja

Stjepana Tvrtka

nedavno

koji se je

II.,

opet uzpeo na prijestolje, onda velikoga

vojvode Sandalja. Stisnut de kneza IvaniSa sa

strane, te

tri

pi§u

budi

5.

svomu providuru u

Bragadinu, neka s

kraljem

onda

si

Ved

driavinu njegovu.

razdijeliti

sijednja 1421.

Spljetu, Viktoru

nastoji,

da se sastane

bosanskim, budi

govim poslanicima,

s

nje-

neka poku§a utanaditi s njime savez. Obcina je doznala, kako je kralj Tvrtko dobar prijatelj njezin, kako bi htio pomagati njoj s kopnene strane, kad bi mu ona obei

i

dala,

da

ne de

dopustiti,

da

prolaze

morem oni, koji bi htjeli njemu nauditi. Ona ga zato poziva, neka radi njezinim upraviteljima Dalmacije u prilog, da se

obrane od Ivani§a dovi

Omi$

i

Klis

dodju u njezinu

i

Poljidana,

i

obratno

vlast;

prijedit

ona Turke druge, udarali na bosanskoga kralja. Medjutim smrt zeiskoga

de opet

i

(t 28. travnja

Balfte III.

da gra-

sa joi dvije tvrdinje

1421.)

koji

Ivan îSka

bi

Po

kneu i

drvoretu XVII

epreat, ktltOTs

w

borbe

iz

stolje^*,

Trocnova. na

koic«

6ita « Aaibratkoj

w

vidi

Tttciks

sbirci

(or«l^)

• Btt».

za njegovu baitinu u jednu niku, a ne-

sigumo

stanje

odvrati

za das

nattojanje. maciji,

kralja

Tvrtka

u drugu

pogibao od kneza

Dne 8

Ali ved godine 1422. obnoviSe Mletci svoje

Ivanifta.

travnja izdadoie opet zapovijed

da sloino suzbijaju cetinskoga kneza

za poslanika u Bosnu, te

mu

26. svibnja

i

knezovlma

i

providurima svojim u Dal-

Poljidane, a u svibnju izabraie Ivana Georgija

dadoie obseian naputak. Poslanik mletadki imao

Tvrtku oditovati veliku radost svoje obdine poradi toga, ito mu je sve sredno poSlo za rukom, te je izabran za kralja (creationem iOAm ad regnum); zatim de mu zaieliti dug iivot srednu vladu, te mu predati darove, koje mu je obdina namijeoiU.

je najprije

i

SIOISMUKD KRAUUJB SAM.

,oa

Poito je nadalje obostrov ugarski«, te izsjekla tamoSnju posadu

tauzela tamoinje brodove (korablje).

i

Turcima na obranu

i

Zatim provali do Severina, stolice razasute bano-

vine ugarske. Medjutim

bijaie Sigismund povjerio temeSvarskomu (tami^komu) iupanu Pipoou de Ozora, da obrani Severin, pak mu je poslao ne£to vojske s rati&ta u Ceikoj. i

Pipo proslavi

i

Doe 25

taj

put ugarsko oruije, suzbivii u listopadu

tursku vojsku u okoltiu Se.

kako su ovih dana duli, da Vlaiiku (in Bulgarie CeiVe docvao, te u Bugarsku atque Transilvanie partibus) poslao, u onim stranama odriala pobjedu, razbiv&i do nogu (acerrime) 15.000 Turaka. Svi Ijudi, koji dolaze budi po kopnu, budi po moru iz Viaike (Romania) u Dubrovaik, pripovijedaju jedaoduino, kako su poradi te pobjede zastraieni verina.

je

listopada

1423

Djegova vojska, koju bijaie

svi oodjeloji lusjedi, a

i

Turci.

dettitaju

iz

Dubrovdani

kralju,

i

KRAUA

ODNOSI

9I0I9MUNDA PRKMA BOSNI, SBBIJI

TURCIMA, 1420.— 1428.

I

109

Medjutim pobjeda ugarska uzplamti Tnrke samo na icScc provale. Veaan

Transalpini voivode). JoS 22. rujna skupljaju se tete, koje madvanski ban Dioniztje Gorjanski

pomod kapetanima. No ved

u

Salje

svomu:

kralju

prcsvjetlosti nasuprot

i

pobijedila, tako

da

dominio voivode Daan) o§tro malo Turaka moglo umaknuti«. na jo§ ze§du borbu stra^nije pro(in

je

Nedada godine 1425. uzplamti sultana Murata udarilo 1426. u svibnju 4000 Turaka;

i

Na Bosnu

vale.

im se

ni kralj

Stjepan Tvrtko ni

vlastela

njegova

vable su dva put u Usoru sve do Srebrenika udarile su s

smo, kako se je vojska, poslana od va§e

Turcima, a zemlji vojvode Dana

sukobila (conflictum acerrimum)

i

vojskom u

na Hrvatsku, Srbiju, jer

te zarobile

bijaê

oduSevljeni Dubrovdani

20. listopada 1425. javljaju

»Iz vjere dostojna izvora doznali

i

nije.-u

i

tako nemilo harale, da

Bosne pro-

usudili oprijeti. Iz

Zlatonosovida; dva put

u oblast vojvode

mnogo Hrvata

neSto naduo

te su dete

Vlaha.

Sam

sultan

Murat

o dogovorima izmedju despota

II.

Sultan prodr'o robedi sve do grada KruSevca, te se despot po poslanicima svojima

kralja.

jedva namolio, da ga je na miru ostavio.

Vlaiku

udario na vojvodu Dana. Taj

i

Srbije

Iz

mu

nije

otisnuo se

mogao

odoljeti,

sultan preko

Dunava u

ved je pobjegao u Erdelj,

a na to je sultan zauzeo ditavu Vla^ku, te je u njoj namjestio vojvodu

Radula,

djevkom Prazna glava, uz pogodbu, da bude turski kletvenik. U jeseni 1426. prijetila je Sigismundu pogibao, da izgubi Vla^ku, Srbiju

S toga

je

pi$e

Lipe u temiivarskoj zupaniji slavonskomu banu

iz

bio prinudjen, da se u odi zime spremi za veliki

odgodi sve parnice Ivana jedno

po§ao

ugarskog

i

s

i

velidanstvom njegovim podi u Erdelj

i

Dne

7.

i

Bosnu.

studenoga 1426.

celjskomu grofu Hermann, neka

Vladislava Tituievida, dvorjanika

i

rat.

s pri-

kraljevskih, jer

de oni Za-

VlaSku na obranu granica drzavnih. Sred

zime u prosincu skupljala se vojska u Erdelju, gdje je uz kralja boravila kraljica Barbara. Pipona de Ozora nije bilo vi$e na iîvotu; taj je junak umro 26. prosinca 1426. u Lipi, po§to je smrtno bolestan odrzao pobjedu nad turskom silom. Na njegovo mjesto i

imenova kralj namah iupanom znamenite iupanije temiSvarske dosadanjega gjurskoga iupana Stjepana Rozgona. Oko kralja, koji je vedinom boravio u Bra&ovu ili Roinovu na medji erdeljsko-vlaSkoj, okupili se najznamenitiji velika&i, na delu im slavni Ivani^ MoLadislav Titu&evid, Ivan de Kallo, roTid, zatim kncz Vladislav Blagaj, nadalje brada Ivan mnogi drugi. Bio je tu portugalski kravojvoda vlaiki Dan, pade Stjepan Rozgon, Ijevid Petar, drugorodjeni sin kralja Ivana I. bijdSe doSao, da se bori s Turcima. U$red najvede zime, dne 24. sijednja 1427., preila je krSdanska vojska zajedno s vojvodom i

i

i

Danom

gorske klance

erdeljskih

i

Alpa, te se spustila u vlaiku

nizinu.

Na

delu vojske

no pravi je vodja bio Ivan Mokraljica Barbara Kralj Sigismund

bio je kao podastni vojvoda portugalski kraljevid Petar, rovid, a stjrgonoia (vexillifer)

knez Vladislav Blagaj.

ostadoSe u Erdelju, boravedi vedinom

i

u Bra.4ovu.

Hrvata bilo Poljaka, Zadada kridanske vojske, u kojoj je osim Ugara (Sikulaca) bila je poglavito, da zbaci mogude zarobi Radula, te namjesti na vojvodsku stolicu Dana. Ako bi se Dunav smrznuo (si aqua Danubii congelata fiêrit), ncka onda vojska i

i

i

SIGISMUND KRAUUJB SAM.

no

dublje provali u tursko carstvo, robec>

do mora. Rat u VlaSkoj

pustoêdi sve

i

svrSio se

1427^ jcr toga dana nagradjuje ved Sigismund Ivana de Kallo vojevao je naime pod zastavom lijepo ponio i mnogo doprinesao, da je >Radul je (sub banderio) Ivana Morovida, te se onda reieni vojvoda Dan u gozvan Prazoa glava zajedoo s Turcima bio protjeran spodstvo svoje vojvodine opet namjeSten*. Nekoliko mjeseci poslije, dne 7. srpnja 1427.

svakako de Kallo za zasluge u

je jo5 u zimi,

prijc 6. travnja

torn ratu stedene. Ivan

i

izdao je kralj u gradu slavu Blagaju;

prvomu

VladiRoznovu darovnice zasluznim vodjama Ivanu Morovi(û darovao grad Veliku u krizevadkoj iupaniji, a potonjemu neki i

je

posjed u toloanskoj iupaniji, koji je prije driao proslavljeni junak Pipo de Ozora.

U

da-

kako

za Morovida izbrajaju se potanko zasluge njegove u posljednjoj vojni, naime usred najljude zime poveo brojnu fietu (turma copiosa) o svom troSku u rat» mnoge druge kako je zajedao sa svojom druiinom podnosio glad, vrlo iestoku zimu slavodobitno Dana vojvodu protjerao, iz VlaSke Turke nevolje i Stete, kako je Radula (victoriose) namjestio, te mnoge iitelje onih krajeva, naime Vlahe, koji su bili pristali uz rovnici

je

i

i

Radula

i

svetoj kruni ugarskoj. Turke, prinudio, da se opet pokore kralju je u prvoj polovici godine 1427. VlaSka bila u vlasti Sigismunda i

Svakako

gova kletvenika Dana.

Sam

kralj, koji je

jo§ 7. srpnja

bio u

Roznovu u

i

nje-

Erdelju, poSao

malo zaiim u Vlaiku, gdje ga nalazimo oko 22. srpnja (»im felde bei Rapiz in der Walachei«). Sta je kralj ondje radio, ne znamo; no nije nemoguce, da je ku§ao obnoviti severinsku banovinu, koja je jo§ od 1409. bila razasuta. JoS 9. travnja bijaSe naime pozvao velikoga meStra njemaikoga reda u Pruskoj, da poSlje svoje vitezove na jug u nekadanju banovinu severinsku, pak da ju brane od turske sile. U Vlalkoj stize kralju

je

vijest,

da

je

19.

(ili

1427. umr'o stari despot Stjepan

18) srpnja

Lazarevic, odani kle-

tvenik njegov. Despot bijale zaista na putu u Beograd umr'o u Glavici u subotu 19 srpnja. Sigismund podje sada u Srbiju, gdje je despota Stjepana zamijenio nedak njegov Gjuragj

Brankovic, koji je prema ugovoru u Tati imao Sigismundu ustupiti iitavu banovinu Maivu, Golubac. Vec 10. rujna 1427. nalazimo Sigiszatim tvrdc gradove na Dunavu: Beograd i

munda u Beogradu (Weissenburg, Nandor Alba), gdje do 16. prosinca one godine. Dne 11. studenoga izdaje ojegovoj suprugi Jadvigi, kderi

boravi

preko

mazovskoga kneza Semovita.

mjeseca, naime

tri

Ivanu Gorjanskomu

tu povelju

Gotovo u

isti

i

mah, kad je

Sigismund obladao Beogradom, postao je tast njegov, celjski grof slavonski ban Herman baStinikom bosanskoga kraljevstva. Vec bi spomenuto, kako je tadanji bosanski kralj njegove barune. Jamadno je tomu doStjepan Tvrtko II. bio prionuo uz Sigismunda prinesao ne samo vii^godi^nji boravak kralja Tvrtka II. na dvoru ugarsko-hrvatskih kraIjeva, nego t srodstvo njegovo sa celjskim knezovima, narodito s tadanjim banom Heri

i

maoom, sioom neke bosanske banovne bita sestra Stjepana Tvrtka 11., dok ju Kotromanida. Stjepan Tvrtko

II.

ili

kraljevne

drugi

Katarine, za koju neki misle, da je

drlc za kder bosanskoga

bio je dakle svakako u svojti

bana Stjepana

s celjskim

grofovima, a

imao od srca poroda, a od nedavna je bio osobito odan kralju Sigismundu, lako \e razumljivo, da je svemodnoga bana slavonskoga Hermana, tasta kraljeva, imenovao svojim nadjednikom na bosanskom prijestolju. U povelji, koju je Tvrtko II. dne 2. rujna 1427. izdao u stolnom gradu Bobovcu, irtide, da je obzirudi se na osobito pri-

kako

nije

jateljstYO, Ijubav

i

vjernost, 5to ju je Ijubljeni rodjak

noster dUectus) Herman, celjski

i

zagorski grof, ban

i

brat njegov (consanguines et frater

slavonski, vazda izkazivao

i

izkazuje

njemu I bosanakomu kraljevstvu, zatim na osobite sluibe redenoga grofa kod na to, 5to mu je celjski grof gismunda u prilog Bosni njezinim iiteljima, napokon rodjakom (ex naturali consanguineitate ad nos pertinet), darovao redenomu grofu Hcrmanu i njegovim muikim potomcima ditavo kraljevstvo bosansko (integraliter) za onaj slu6ij, ako ne bi za sobom ostavio zakonitih potomaka. Medjutim okrenula se sreda brzo. Novi despot Gjuragj Braknovid nerado je izpunjao kralja Si-

i

i

ODNOSI ERAIJA SIGISMUNDA PRRMA B08NI, SRBUI

obveze svoga ujaka; £X>k je

u Srbiju.

turski car pak, txivî za smrt

turska vojska

osvojila

vojvoda

— 1428.

Ill

druge gradove, a neke opet, kao

i

jedino podiditi, da je obladao Beo-

i

ga ondjeSnji

TURCIMA, 1420.

despota Stjepana, i>oslao vojsku svoju

KruSevac

Novo brdo, stala podsjedati, mogao se je Sigismuod jednim dijelom Ma£ve. Grad Golubac gradom predati, jer

I

mu

nije

Gjuragj Brankovid

srbski (Jeremija) naprosto nije

liiio

mogao

Vojvoda

ustupttl

naime imao je povelju od pokojnoga despota, kojom bi mu za njegove sluzbe i zasluge obecano 2 000 dukata, te je zahtijevao od Sigismunda, da mu izplati tu svotu, a onda tek predat ce mu grad. Sigismund odbio je zahtjev vojvodin, premda su ga velikaSi ugarski i poljacki moogo svjetovaii, da mu ga izpuni; kralj pade proglasio povelju despotovu za 1

patvorinu.

Na

to se srbski vojvoda razljutio, preSao u turski tabor, te

dukata predao tvrdju

i

Turcima za 12.000

grad Golubac. Bilo je to nekako u prosincu 1427.

Gubitak Golubca bio je velik udarac za kralja Sigismunda^ jer su sada Turci lako mogli provaljivati bez ikakve zapreke ravno u juznu Ugarsku. Sigismundu bilo je s toga osobito stalo, da taj

ho

prije osvoji

znameniti grad. Sabirao nove

paie

eete,

i

Vladislav poljski

mu pomod pod vrstnim junakom Zaviôm Cmim od poslao

Grbova. Vec

17. prosinca 1427.

Sigismund u Kovinu, a od prvih dana sije£nja do 16.

boravi

ozujka

1428.

stoji

u

Poie-

GoLUBAC (podor) u Srbui.

i

en

gdje no sabire vojsku

i,

Laslovac

bila je

i

gradi utvrde nasuprot Golubcu. Jedaa

od takovih tvrdmja

(castrum Zenth Laslovara) baS nasuprot Golubcu, da

zaititi

prelas

od sjeveme obale dunavske na juinu. Beograd bija^ za to vrijeme povjerio Ivanu TituSevicu, koji se ved 25. sije^^nja 1428. zove kastelanom beogradskim (casteUanus castri voisci

superioris Albanandor).

Nakon mnogih priprava prijedje Sigismund pod zakttom posade u Laslovcu mjescca travnja preko Dunava pade konccm travnja pod Golubac Svezu izmediu obiju i

obala dunavskih podriavalo je brodovlje, kojc bijaic ovdjc skupia

po4e oko 29. travnja

trajaSc iitav svibanj.

Uz

kralja

bJo

je

Podsada Golubca

«a-

temiSârski lupan Stfcpan

njegova supruga Cecilija Rozgon, kdi grofa Pctra od Gjurgjcvca (Sv. GjurgiaX poljski vojvoda Zavii Cmi. Za podsade uzsianjka kralju noTsca; • toga xaloii.

Rozgon zatim

i

i

1.

KRAUUJB

SlOlSMUND

,lt

svibnja kraljevski grad Veliki Kalnik

zlatnih forinti.

Prigodom podsade

SAM.

zagrebaikomu biskupu Ivanu Albenu za 14.000

proslavila se osobito supruga tamiSkoga iupana Cecilija

njom pomagala podsadu Golubca. bacala je iz lumbarada kruglje na Turke Plovc8 obzirom na dobre SDO&aje i Ijubav, koja ju veie s knezom Nikolom, smatra, da je re£eni grad u njezinim rukama, dok je u vlasti njegove velemoznostic. Znadajno je, da je ban Nikola, boravedi

je kastelan grada Ostrovice ponudio

6.

svom gradu

prosinca 1426. u

Jeloviku

(oko Brinja) u druztvu senjskoga biskupa Ni-

duhovnika izdao povelju, kojom je senjskomu kaptolu odredio kole i godi^njth 60 dukata, da se za njegovo zdravlje Citaju svete mise. 1428 kralj Sigismund morao ratovati na jugoDok je sUjededih godina 1427. ban Nikola Frankapan, da uzdrzi s Mletcima iztoku svoje driave, nastojao je knez neizravno posredovao, da dodje takodjer mir. On je pate izravno debar sporazumak slobodne obcine. S toga je primao kralja njegova izmedju do mira ili bar primirja drugih

odliCnih

i

i

i

i

i

provodne

u Ugarsku. Za Senj

8

toga klonio

i

poslanicima

trebalo mletaSkim

nije

On

Nikola bio posve odan republici.

pak se

mletacke

listove (salvus conductus) za

i

je zelio s

su preko

poslanike, koji

provodnih

Mletcima po

pa£e

povoda za razmirice. Nije mletadkima. Godine 1428. poslao

se njegovi podanici svadjaju s

ni

knez

iivjeti,

(filialiter)

dopuStao, da

u Mletke

je

polazili

jer je

listova,

»sinov.-ki«

najmanjega

Senja

poslanika

poravnali razmirice svoga moledi obdinu, neka poSIje svoje povjerenike, koji bi izpitali susjednih mletadkih iitelja, kao takodjer izmedju izmedju njegovih podanika u Ostrovici mletadkih Spljedana. Obcina zaista izabere 13. srpnja zadarskoga njegovih Poljifana kapetana Marka Lipomana za taj posao. Oni de kneza Aleksandra Jurjevida (Georgio) i

i

i

i

te 8. nijna Spljet.

Nema

sastati

Neka

povjerinirima banovim, pak najprije

s

nastoje,

da se izravnaju opreke

sumnje, da je ban Nikola

mnogo

>poradi

podi

u

Ostrovicu, a

mira podanika

obiju

onda u

5-tranaka*.

doprinesao, te je napokon utanadeno 8 rujna 1428.

MIetdana do konca travnja dojdude godine 1429Na podctku godine 1428. iivio je knez i ban Nikola vedinom u Novom u Vinodolu ili opet u Brinju. Tu je izdavao povelje samostanu Pavlina u Crikvenici, koji bijaSe sam utemeljio joi god. 1412. U Novom izdade takodjer 4. sijednja hrvatski, giagolicom

primirje

izmedju kralja Sigismunda

pisaoi

privilegij

predja

sluiiti

bakarskomu sudcu

u kneievoj vojsci kao

i

Blazu

i

bratu

mu

strijelci (baiestrarii

da

Andriji,

mogu poput

svojib

=: ArmbrustschOtzen). Evo redene

promodru§ki knez hrvacki, damo viditi po torn lislu, kako su priili pred nas sudac £aja, ban Dalmacije Andrejai njegov brat govoredi nam, da su njih prvi baliStrom sluiili, da Blai z Bakra Jer sam va§ zemljak narodu, zato iudim tako gorljivo, da se vratite majci crkvi* (quia conterraneus po jeaku vester sum lingua et natione, propterea tam avide cupio vos ad matrem ecclesiam redire). No te disputacije slabo su koristile, premda su trajale do 14. travnja, ne dodje ipak do oikakve pogodbe. Ceiki zastupnici odputovaSe kudi. Na to posia crkveni sabor svoje postanike u CeAku. tek nakon daljih pregovora podje ovima za rukom, te utrijeSe put sporazumku izmedju koncila umjerenih Husita. Dne 30. studenog.i 1433. prihvati teikoticos

i

i

i

i

moravskt tabor tako zvane gore redenih

praike kompaktate,

tetiriju dlanaka.

Cesima

se »vi umjereni Husite izminie

Na

s

bt

koje je koncil pretnadio na osnovu

dozvoljena sveta pridest

kruhom

i

vinom, na

ftto

katolidkom crkvom.

koncilu u Baselu snovalo se je

oko izmirenja iztodne crkve sa zapadnom, &to u ono vrijeme turskih provala bilo od skrajoje potrebe. Znameniti general dbmini* kantki, Dubrovdanin Ivan Stojkovid mislio je, da dc se lakie postidi sjedinjenje Carigrada s Rtmom, ako se prije privedu u krilo katolidke crkve sljedbenici grdko-iztodne crkve i

je

i

SIGISMUND PO DRCGI PUT U TUDJINI 1430

— 1434

ijl

bogomili (patareni) mcdju juznim Slavenima. CrkvcDi sabor prihvati misao StojkoTicevu,

pak

i

stvari.

predlog, da se njegov rodni grad Dubrovnik pozove, da

Obcina dubrova^ka

zaista

bude posrednikom u kralju Tvitku

posla svoje poklisare k bosanskomu

Sandalju Hranidu, Radoslavu Pavlovidu, pak

i

despotu Gjurgju Brankovidu, pak

toj II.,

ih pozi«

da odprave svoje zastupnike na crkveni sabor, gdje 6e se o sjedinjeoju razpravljati. bio je spreman odazvati se pozivu, ali se II. Tvrtkovid

vaie,

Bosanski kralj Stjcpan Tvrtko

tomu

protiviSe poglavice patarena, naroiito djed

Îje dubrova^ko Basel,

neka

vijede

izvijeste

bosanske crkve. Dne

dva svoja poslanika, Martola Gjorgjica

sabor o neuspjehu ojihova posredovanja.

ka$a bosanskih, koji

bi imali

poslati

svoje

zastupnike, javlja

umjestoo, a ne

moie

ni

biti

radi

• ii^(«f)i

ratova, koji

Lovru Sjerkovida u se tide kraija

I^to vije ixvrgnut

je

navalama Turaka,

koji

hootu

Gjurgju

kao djed, toga

goit,

Braokovidu, starac

i

ali

zaiudo, jer

strojnici.

se

tomu

protive

poglavice patarenske crkve,

Dubrovadki posianici nijetu medjutim jedioo poradi

Ivana Stojkovi6i ta u Basel Njima bijale posredovanjem kraija Sigismunda svoju obîou izmoliti od crkvenoga sabora dozvolu sa trgovaoje s Turcima, narodtto u prekomorskim zemljama, kako su to tada radili MIetdani, Genovexi, KataJonci, Jakinjani iili

i

SIOISMUND KRAUUJB SAM

IM

dnigi kri6inskt trgovci. Crkveoi sabor izdade zaista Dubrovniku 22. prosinca 1433. za-

i

moljeni

na mor&kim

koji je sagradjen

s

i

Sigismunda

odanosti prema katoliikoj crkvi

i

od ne-

kruni ugarskoj,

sedam godina,

i

i

Dubrovaika,

neplodnu, opasan

i

usluga, iskazanih Sigismundu kroz detrdeset

i

kralja

obcini grada

nevjeraicima

klisurama na zemlji&tu pustu

vjerotka, poradi nepokolebive vjernosti

poradi vjernosti

posredovaDJem

Crkveni sabor u Baselu podjeljuje

priviiegij,

Ivana Stojkovica zamoljenu slobodu trgovanja

a navlastito

dalje ostane vjerao odan. pod pogodbu, da o ratovima protiv njegovih takmaca, druge prekoDubrov£ini dakie smiju voziti na brodovima svakovrstnu robu za Siriju druge zabranjene predmorske zemlje osmanlijske, izuzev orufje, hranu, bojne sprave i

i

i

i

i

mete.

Mimo

Dubrovianima

to dozvuljava se

namjeitati konzule, irgovaCke povjerenike je 15.

i

onim zemljama crkve s grobljima, dinovnike; u ob6e im se dopuSta sve, §to

graditi u

ine

i

drugim kr&6tnskim vlastima dozvoljeno. Dubroviani bijahu sada presredni, te se oiujka 1434. kralju Sigismundu oduSevljenim pismom zahvaliê (visis et intellectis Johannis fidelissimi diadematis vestre, per quas de eiusdem man-

Utteris magistri fratris

privilegium

dato nobis significavit

navigacionis

partes, per

ad infidelium

optatum, per caesaream maiestatem vestram tarn benigne omni

cum

nos iam diu

liberalitate a sacra-

obtentum fuisse pro nobis sue corone Ungarie fidelissimis solamen et gaudium suscepit). senris nos omnes umjereni Husite Boravedi Sigismund u Njemadkoj, dodieka joi to, da su katolici Ceikoj svladali gorljive Husite (Taboridane) u krvavom boju kod Lipana (30. svibnja 1434.).

tissimo .

concilio

.

Basiliensi .

.

.

.

summum

i

i

Tim

bi

porazom

kralju

papom

Sigismundu

utrt

put do deskoga prijestolja.

mietaikom

Izmiren takodjer

Sigismund nakon vi§egodi§DJeg izbivanja u Ugarsku. Dne 20. listopada 1434. doplovi Dunavom u Poiun, gdje ga sjajno dodeka zbor duhovnih svjetovnih velikaSa i podasti obilatim darovima. BijaSe skrajnje s rtmskim

i

republikom

s

vrati

se

i

vrijeme, da se je vratio.

1430.

(Ugarskoi hrvatsko kraljevstvo za kraljeva boravka u tudjini ugarski sabor god. 1435.). Ved bi spomenuto, kako je Sigismund

— 1434.;

na polazku u tudjinu ostavio upravu kraljevstva ugarskoga

hrvatskoga svojoj supruzi

i

slavonskomu banu Hermanu, palatinu Nikoli Gorjanskomu, ostrogonskomu nadbiskupu Jurju Palociju (dimisit ad gubernationem regni reginam, comitem Cilie, magnum comitem et quendam episcopum). Palatinu Nikoli Gorjanskomu povjerio je takodjer, da mu duva kraljevsku krunu u gradu Budimu. Celjski knez i slavonski ban Herman upotrebio je veliku vlast svoju za izbivanja kraljeva, da pro&iri svoju driavinu na §tetu kneza hrvatskoga bana Nikole Frankapana. Barbari, tastu

si

i

i

i

Ved

je

hrvmtsku

kako se dalmatinsku. Za

izloieno, i

hnratskom

mah

je

knez Nikola

tih

borba

branio,

da

mu

izmedju dva kneza

vclik metei, jer su velikaSi hrvatski

bili

uz Frankapaoe. NajviSe je kraj toga stradalo niie plemstvo

ne otme (itavu

banovinu

bana preote u kraljevstvu

t

koje uz celjske knezove, koje i

podanici mogudih velikaSa.

mnogo p^dnosilo od pobirada kunovine, koji su ne samo nezakonito postupali, nego mnogo toga od naroda traiili za vrijeme pobiranja kunovtne. Plemstvo je napokon prinudjeno bilo, da se prituii samomu kralju, a taj je

Ntie plemttvo slavonsko oarodito je

i

3

veljade 1432.

pozvao

Hermana, da ukloni sve zloporabe, koje se kako kralj opominje bana, da je ved star, da treba na B >ga misliti. »Poftto pak doba naSega vafiega iivota kaie, da demo prtje nego mladidi umrijeti, smtjemo manje od mladida oivetu prepravednoga Boga izazivati. Nasuprot nas zapada, da u svemu dinimo, ito je pravo< (Cum autem nostre et vcstrc indicet etas vite, not proximiores iuvenibus fore debitum soluere nature, minui ergo nobis ct nobis e iuvenibus Hccat ultionem super nos iustissimi dei proiz

Piaccnze

bana

bijahu prigodom pobiranja kunovine uvukle. Vrlo je znadajno, i

i

.

uocare.

.

,

Sed coouenit ex debito

in

omnibas cquitatem obseruare). Kralj odluino

regio tub edicto seriosiui) zapovijeda, da

i

ozbiljno

ban putti na ttranu tve druge poslove, pak

LaAH.>.K

I

MhV\TSKO KIUUKVJiTVO Za KRAFJLVA BORAVKA

!'

TrUJINI

1430—1434

#

laj

SIOISMUNO KRAUt'JK SAM.

IM

da s«zove plemice kraljcvstva Slavonijc.

po

da urcdi pobiranje kunoviDe >po pravednosti

i

i

ttarim obidajimaPoito su nakon odlazka preblagoga gospodina kraija naSega razliiite svadje, razmirice, Sigismunda iz ovoga kraljcvstva Ungarije zaredale mnoge i

i

ubojstva,

robljrnja,

posjedovanja daoju

imanja

i

svih

pa£e

stana,

stvari

plemida

kao

prisvajanja kaitela,

i

njihovih

iz

sve

i

domova

vlastitih

pismenih izprava

njihovih, zatim nikenje

nebrojene otimadine

grabljenja, nadalje

paljenja,

nodu, gonjenja

i

osvajanja

i

kradje,

razbojstva,

druge

vrsti

otimanja

i

crkvi

robljenja

i

neizcrpivih

samo-

i

opadina;

bududi da se je to tako umnoialo kroz neke mogudnike (per quosdam potentes), te se je

da de se od

dinilo,

tih zaia

poradi tladenja ubogih plemida

najvedi rat u toj kraljevini Slavoniji, pate se je vec

ne

bi

btjeli

od nuide morali na

koji nadin podiniti nevjeru proti tvrdinje, gradove, kude,

svoje

predati

se

trsili

i

naie oblasti*. Ban dakle

ieleci,

da se ne

plemidi (pauperes nobiles) tiadenjem

potentum eorumque sequaces) vonie quasi 1.

in

nihilum

zatirali

redigeretur),

mogudnika i

i

drugih posjednika poroditi su redeni plemici, da

preblagomu

posjede

mnozala

viSe

bi

i

porodio: to

i

i

kralju Sigismundu,

baStine u na§e ruke

nasilja,

da se ne

i

ubogi

bi

njihovih sljedbenika (per oppressionem

tako kraljevstvo Slavonije uni§tilo (regnum Scla-

odazvao

svibnja zajedno s prelatima, barunima

i

se

je

vapaju

plemida, te

prvacima kratjevine Slavonije

je

na

saboru

ustanovio neke

do srednoga povratka kraljeva u Ugarsku Sada slijede redom biti samo detiri put u godini, naime o osmici tza Gjurgjeva, iza Jakovljeva, iza Miholja i nakon triju kraija. Sud de zapodeti svaki put u ponedeljak iza osmice, a globe de se odredjivati sutradan u utorak. Na tim banskim sudovima razpravljat de se o svim nasiljima otimadinama, te se ustanovljuje sudbeni pottupak. Kroz dvije godine imadu se iztraziti svi podanici plemida, koji su podinjali rubojstva druge zlodine, te se moraju izkorijeniti. Odredjuje sc nadalje, kako da se ndovolji onima, koji su pretrpili kakovu nepravdu od oblastoika, kao od banovaca, £upaoa i podiupaoa, kao od plemidkih sudaca. }oi se kaie, da prelati baruni, kao plemid ne smiju vodiii sa sobom na banski sud vi&e od detrdeset konjanika; ali ti ne smijo biti oboruiani, da ne dodje do krvoprolida. Ako bi tko prekriio ovu zabranu, bit de zasuiojen, a banovac iupani oduzet de mu oruije stvari, koje uza se imade. }o& •e plemidi obvezuju, da de svi do jednoga stajati uz bana, te na njegov poziv pograbiti oruije. da uzmogne kazniti one, koji bi se zakljudcima ovoga sabora protivili. Napokoo se odredjuje, da redene ustanove moraju vrijediti do povratka kraljeva u Ugarsku. Tri mjeseca iza slavonskoga sabora sastadoie se u Budimu, dne 10. kolovoza, duhovni svjetovni velikaii Ugarske. Tu se razpravljaSe poglavito o torn, kako da se obrane od vanjskih neprijatelja, od Husita kao od Turaka (pro defensione contra insoltus Turcorum et perfidorum HuMitarum). Na taj stanak dodjuSe poslanici poljadkoga kraija Vladtslava jagela, te oditOTaie u ime kraija njegovih sinova, da su se Po-

odredbe, koje de

vrijediti

odredbe. Najprije se kaie, da de banski sud

i

i

i

i

i

i

i

i

n

i

i

i

i

i

Cesima a saves ptoti svima Nijemcima (contra omnes Teutonicos seu nipoMo proti Ugrima, jer su Poljaci joi od kraija Stjepana Svetoga od renieoa Ladislava Svetoga, koji je po tvojoj majci bio poljadkoga roda, bili sve do Ijaci

sloiili

Germanos),

s

ali

i

(5QARSKO

kao

kraija Ljudevita

iz

Nikola Gorjanski

vazda sloini

njega

za

i

O

iene sesire gospode poljaike. latin

KRAUKVA BORAVRA U

HRVATSKt. KHVI.JKV-TVO ZA

I

TUDJINI 1430

1434.

125

gospoda Ugri uzimali za Sigismunda pa-

Ugriina, tc su

s

—

stanku u Budimu obavije^tili su kraija

zagreba^ki biskup Ivan Alben, njegov vrhovni kancelar. Kralj je

i

mogao razabraii, da velikaSi ugarski nijesu ba§ ni&ta domovine. Kako je kralj ba§ u ono vrijeme bio interniran u

njihovih pisama

udesiii za

obranu

Sieni, stade sam jednom valjano uredio obranu svoje prostrane drzave. Tako izradi on u Sieni u drugoj polovici godine 1433. ili na pocetku 1433., jamaino uz savjet nazo^nih velikaAa, potanku osnovu, kako da se uredi vojni^tvo Ugarske, a p>o tome i obrana njezina, a narodito na medjama prema MIetcima, Turcima Husitima. Tu svoju osnovu posU zatim u Ugarsku, da ju staleii na saboru prou£e, i da ju onda pro^lase

svoje

smiiljati

kako

snovati,

i

bi

i

kao temeljni zakon za obranu zemlje. Lijepa i potanka osnova kraija Sigismunda o bojnom uredjenju obrani kraljevstva temeiji se u jednu ruku na obstojevom

pod iupanijskom

i

za-

imanje siromainijih plemtca, a tako

uzmogne

za svaku iupaniju. Sabor neka nadalje oznadi podrudje, u

ostati

baruna

svoje podanike, pak zato neka od svih svojih podanika pobiru ratnu

(exercitus generalis) duina ratovati o

ne de

bande-

bogatiji plemici, koji

svakoj iupani|i

brdj bogatijih

se ne

baltama, kako

i

s

drzavu

podanicima. Svaki

(jednoselci), koji

mlatilima

dadu. Velikaii, koji dizu banderije (od 500 momaka), vode

zastavom; plemidi

iiiti

njegovih

i

svojim

sa

plemici

sa sjekirama,

i

svoie supruge, zatim

i

vojska njegova

velika, a

podi u rat; siroma^niji

neka ne dolaze

toga moraju velikaSi

posjedu oboruiati

je

noge ditavo

na

mora sam

dovoljno oboruiati, bivalo, ved

No kad

baruna. ustati

detama (banderijima) svojim

sa

kojem

ustanoviti je takova

vlasiitom troSku. Vojska u

na okupu samo petnaest dana, nego de

biti

i

broj vojnika

narodna vojska

takovom podrudju

pod oruijem tako dugo, dokle

bude potrehe. Izmedju vojnidkih kotara oni na jugu protiv Mtetaka

moru

Dalmaciji

i

(a

parte

i

ili

9

banderiiem, Dubrovnik

cetinski

s

banderijem, knez

ditavo plemstvo

Drugi je tabor svojim

sa

senjski

je

seu

prvi

hrvatski

i

krdki)

ban slavonski,

rijeci

i

s

s

tabor dolase: ban

taj

bvojom silom, knez krbavski (modruiki

nas narodito

tabor prema jadranskom

Maris et Croatiae); u

hrvatsWo sa svojim silama

slavonski, prema

banderijem:

Tu

Dalmatiae

hrvatski

banderij,

tabora, koje je kralj ustanovio, canimaiu

Turaka.

s

banderijem,

banderijem, knez

onda

kraljevski

Vlasima (cum poteotiis eorum).

Uni; tu stoji pet velikaia slavonskih, svaki

knezovi

Blagaji,

prior

vnin«ki,

bi^kup

sa

zagrelMidki,

^lOISMUND KRAIJUJB SAM

It6

Toih od Susjedgrada. Najve(ii je tabor tredi, naime usorski; tu ratuju: iupan pozezki sa s vojskom po mogudnosti, magistar kraljevske kurije Petar od (Levaojske varoii) sa 100, biskup botaoski sa Ceh Neune 100, koojanika, 100 Ivan sin Gregorijev sa 1000, Matko Talovac na radun Sremadvanski bani sa 4000, i

VUdisiatr

despot srbski

i

Morovid sa 1000, peduvski btskup

brenika sa 1000, Ivan

Bothos sa

banderijem, Filip

s

Juraj sin 100 konjanika, Ivan Gorjanski sa 100, Henrik sin vojvode (Marczala) sa 100, Lorandov de Serke sa 100 konjanika. Napokon ratuju u torn logoru nizi plemidi svih i

iupanija slavonskih (varazdinske, zagrebadke, kriievadke, virovitiike, poieike, vukovske srijemskc),

kao

nekih juinougarskih

i

bodroike, severinske). Cetvrti je tabor

usque Szewrinium); u njem

stoji

kolodiki

s

Filistejci

biskup erdeljski banderija, vlaiki

s

i

vojvoda

sa

svom

svojim silama. Napokon ratuju tu

i

napokon vojuju u

erdeljski

silom,

Temesk5z

kraljevski banderij. Nadalje daju svoje £ete

erdeljski

drugi. Peti je tabor

banderijem, vojvoda

(versus

banderijem, biskup velikovaradinski

temeSka, orodska, Canadska, zarandska, iongrandska,

rontaUka. Despot daje £eta, koliko moze;

Kumani,

i

temeSvarski

ili

nadbiskup

s banderijem, biskup (anadski s banderijem,

iupanije:

îmeike, tolnanske, baranjske, ba6ke,

(zaladske,

temeSki

i

sa

kovinska, kra§ovska

torn

i

to*

taboru Vlasi, Slaveni,

(versus partes transylvanas); tu

stoji

dva banderija, knez sikulski sa dva

prema satmarske, marma*

nadalje Sasi, Sikulci, plemidi

£ete od deset zupanija

roike, ugodke, bekeike, sabolCke, berezke, krasnanske,

i

(biharske,

i

Vlasi

dviju solnodkih).

Obranbena osnova razpored tabora po toj osnovi vrlo je znamenito djelo Sigismundovo. Po toj osnovi ne samo da se je odsad udesila obrana drzave, nego je ona takodjer prvi zametak potonjoj vojni6koj krajini u XVI. XVII. stoljedu. Sama osnova medjutim ne bi namah iznesena pred sabor, po§to sabora nije bilo, nego se je o njoj i

i

razpravljalo u ilupanijskim skup§tinama.

U

prvoj polovici godine 1433

umre znameniti biskup zagrebacki Ivan Alben, mnogo-

godi^nji vrhovni kancelar Sigi>mundov.

bio

rodom Nijemac

On

je

poput svoga

strica

Bavarske, gdje je njegova porodica (von

iz

Sulzbach u Veldenzu, a poslije

i

i

predâstnika Eberharda

Ebsch

ili

Ebtsch) driala

mjesto Ellenbogen u CeSkoj. Po tom potonjem mjestu

=

(EUenbogen Elbogen na Ogri) prozva§e ih u Ugarskoj Hrvatskoj pridjevkom »de Alben koga dvora Matija Paloc. Kralj je napokon bio prinudjen, te je poslao iz Basela «voga vjernoga viteza Matka Talovca, poTJeriv mu upravu zagrebadke biskupije (u svjrtovnim stvarima) obdine Gradca (episcopatus Zagrabiensis et aoiefate civiratis nostre (>recensis gubernatori), te mu predao, da kaptol i ob

-c

CQ

J

2

"S

<

o

—

s

8

ac

i>Hil' •»

—

H

.

00

J

ith'vt!t»

<

2

I

--i*iv«,;3

»J»__:LV»..

51IGISMUND

Ijf

KRAUUJR

SAM.

hka IV. Smrt palatina Nikole bila je velik udarac za kralja Sigismunda, jer je izgubio iskreDo odana svojaka. Kako je kralj bio ne samo svoga zamjenika u Ugarskoj, oego 1434. pozvao palatinske £asti, ved je 17. sijednja u tudjini, nije htio namah popuniti i

udovicu

kruou

Anu, kao

Nikolinu

sv.

njegova Ladislava, tada

sina

i

vec bana madvanskoga, da

Budimu duvao sam palatin, predadu ostrogonskomu xudcu kraljevskoga dvora Matiji, objema Palocimar da ih duvaju do kra-

Stjepana, koju je doslije u

biskupu Jurju

i

Ijeva povratka u Ugarsku.

Smrt palatinova, kao

vrhovnoga

i

kancelara

Ivana, udini

potrebititn

brzi po-

§to

u prvoj pulovici godine 1434. u Sigismund ostadc joi Hrvatskoj. U Slavoniji nije narod Njemadkoj. S toga nastade obdi metez u Ugarskoj htio pladati novih daca i' nameta, §to ih je crkveni sabor u Baselu bio ustanovio za rat protiv Husita i Turaka. Cini se, da je naj?e5ci odpor bio u krizevadkoj zupaniji, jer drugim posjedni>barunima, plemidima kralj 8. travnja 1434. iz Basela zapovijeda ba§ vratak kraljev u Ugarsku.

Ali

i

i

i

dma

da se pokore ustanovama koncila da piadaju odredjene dade za rat s nevjernicima. Suvilc im jo§ zapovijeda, da za sabrane novce skupe »dcte i vojnike, vjeSte ratu«, pak da ih stave na razpolaganje kraljevskim kraljevine Slavonije u iupaniji krizevadkoj«,

zamjenicima, a napose banu izabrati za

tibus exercitualibus pro c a p

Narod u Ugarskoj staleii poslaSe

ObedaSc

Hermanu Za

kapetana (adiuncto

mu

i

platiti

t

ane

mogu

nekoga izmedju sebe

oni sami

de vestro medio per vos ehgendo

ipsis

gen-

o).

i

u Regensburg, zaklinjudi

Tako

putni troSak.

na 20 brodova u Poiun, gdje su ga

odsad najviSe u Pozunu, da bude austrijskomu.

te dete

Hrvatskoj sve je ieljnije izgledao povratak svoga kralja. Ugarski

i

podantka, nioraju se slozili zajedno, i tako prema broju svojih podanika doprinositi za opremu takovih kmetskih konjanika. S toga mora plemicki sudac jo§ s drugiin plemicenv i

kojega odrede njegovi drugovi

ne smije

koji

(ali

podanike na kraljevskim, duhovnim

ni

biti

barun

ni zastavnik) popisati

plemickim posjedovanjima,

i

te

sve

jedan primjerak po-

zupanu iupanije. Plemici, koji budi sami, budi sa svojom druiinom sliiie za placu u kraljevskom ili kojem velika^kom banderiju, obvezani su ipak, da prema §alju u iupanijsku vojsku. Visokomu plemstvu gornjem kljudu opremaju svoje podanike (velikaîma) dopulta se medjutim, da jedan dio svojih £eta ostavi za obranu svojih zamaka pisa predati ili

i

(gradova) kao

i

Tko se ne odazove pozivu na vojsku, ili ako bez dozvole ostavi vojsku, kaznit ce se gubitkom svojih

za sluibu svojim porodicama.

svojom krivnjom zakasni, imanja. Vojska se

ili

ne smije

utaborivati

mjestima, ni na obradjenim poljima, nego

u

ni

jedino na otvorenom polju, a trazit smije bezplatno od naroda

samo vode, drva

i

travu.

Vodje odgovorni su za sve, §to vojska zla uradi; o^tedenici neka pod prisegom izkaiu pred iupanom ili plemidkim sudcem pretrpljenu §tetu, a sud im mora pribaviti odStetu zadovolj^tinu, krivce pak primjereno prema krivnji kazniti. i

(Ban Matko Talovac

Frankapana mu vrinjaka

(Anza) dati,

kako

vrhovni kancelar

nadoknadivi nevidjeni

i

sjaj.

Od

[1436.]. i

pad bana

[1435.];

Nikola

U

Najprije

nestaje.

godine

njegovu Hermanu, knezu celjskomu

umro mnogogodiSnji

je

namah

za njim gotovo ne-

i

Ugarskoj stekla

napokon snaga staromu tastu mnogogodiSnjemu banu slavonskomu.

1435. klonula je

zagorskomu,

i

mu

kojega je palatinska £ast u

Gorjanski, za

polovici

kneza Ivana

i

godine 1433. morao je Sigismund tuzna srca gle-

pomagada redom

zagrebacki biskup Ivan Alben (1433.), a

palatin

joj

brada njegova

i

i

onda umro

13. listopada 1435. S njim pade u grob knezova u kraljevini Slavoniji. Ostavio je za sobom jedinca nna Fridrika viSe unuCadi, od koje se je vec tada u javnom iivotu izticao knez Ulrik, posljednji muiki dlan iz porodice celjskih i zagorskih knezova.

Starac poboljevao neko vrijeme, a zadetnik

osnovatelj

i

ogromne

vlasti celjskih

i

Joi u kolovozu 1435.f kad je stari knez Herman stao poboljevati, trebalo je na fitave Slavonije uzvisiti pouzdana i valjana dovjeka. Sin njegov Fridrik nije bio

baniju

premda

ga gospoda hrvatska nijesu imenova za bana ditave Slavonije mladju silu, tada vec glasovitoga iupana kovinskoga, kapetana beogradskoga gubernatora zagrebadke biskupije Matka Talovca. Dne 10. kolovoza Matko je Talovac naprosto iupan kovioski kapetan beogradski, a 18. kolovoza vetbrovnika,

I

d«

dfltpota St}ep«o« Laxarevidi, potlije ktmlja

HrT

posteri

habent portionem, Ragusiani fuerunt.

dcMt godiiM

po»). II.

II.

Dtbroviaai,

m

piSe,

bogatima

Zowano,

et

Dubrovnika,* kao

grada

(Francisco,

Ivan Tur6inski

ih je milost kraljeva udinila

Frankone, Petkone

fratribus,

magnam

Ljetopisac

Potve je izvjestno, da je bio hrvatske gore

gradjanin

Frank o

(Petrus, Petko, Pirchus),

2^wanus, Sowan).

svaita.

id*

i

Franco, Frank),

da su

bili

brada njegova

i

Ivan

i

(Joannes,

Dubroviani gradjanskoga

modnima (. Mathko banus cum suis quorum paternis in rebus nunc haud .

Qui, licet

urbani

(Mftlija)

Dabroviaaiii, ocfo

t«^ pttSMSt ffodiu

nij*

status fuerint,

magnam

Kor««Uoio,

dft

od

oftUsi n tlolbaiBA tadjlma, oajprijt •rbckog*

ugkrtkoga SifUnnoda. (fir«s Tavixerunt, potentes in regno fuere).

i

i

i

lovca*

»de

latinski

ili

Tiiallowch*

(Tallovcc,

Tallovez,

Tallowcz, Talloucz,

Tallocz).

U

javnom iivotu iztiie se Matko Talovac prvi put 10. veljade 1430. kao kastelan grada Kovina, kad mu Sigismund iz komore grada KoSica doznaduje 500 forinti u ime pla6e za uDparom Schlickom u Rim, gdje

viteljem

S

U

nevjernicima na iztoku.

s

nastoji

izravnati

djana na Gradcu.

Dne

6.

U

i

Perko, od kojih se prvi vec 1432. spominje

god. 1434. nalazimo Matka u Zagrebu, mnogogodiSnje razmirice izmedju kaptola zagrebadkoga grapolovici

i

srpnja 1434. izdaje u Zagrebu dvije izprave:

jednom

globi obcinu

na brdu Gradcu sa sto maraka denara, jer su njezini gradjani opu.sto.îli vrt stolne crkve Emerika; drugom zabranjuje obradjivati i kaptolu i slobodnoj obdini neke parbene zemljc, za koje se po smrti bi.skupa Ivana Albena nije znalo, komu pripadaju. Zanimljivo

sv,

da Matko bai u tim izpravama prvi put imade piidjevak >de Talloucz*, dok se u spi^ma prva^njih godina naprosto love »magnificus comes Matko*, po 6em bi mogli nagadjati, da je valjda neJto pnje dobio od kralja reteni posjed Topolovicu. Jo5 se u tim izpravama zovc »sudac Kumana* (iudex Comanorum), koju je slu2bu molda vrSio zato, $td u Ugarskoj nije bilo palatina. Napokon imenovao ga je kralj joS prije 24. sludenoga 1434. takodjer gubernatorom vranskoga priorata iza Alberta de Ungh. Take je Matko Talovac do konca godinc 1434 skupio u svojoj ruci nc samo ogromna imanja Sirorfi 5tare Slavontje Usore, nego je takodjer vriio vrlo zamalne unoIvanu i

modruikim

i

Dalmacije

knczovima, kraljevina

Dujmu, ili pak

Nikoli, Martinu, Bartolu,

povrate uzajmljene novce

Hrvatske banima*, kao

i

Sigismundu

Andriji,

naJviSe se

sve protivnike

mocne

celjskoga kneza

diiavine cetinskoga kneza Ivaniia Nelipida. Cini

Ulrika

porodice u Hrvatskoj

te

obori^ na Ivana (Ania), bana Hrvatko

sredno obladao svima mjestima, koja je nekad posjedovao knez Anic

je

(quod omnia loca

Tako

Katarina ditavu

11.

svoju, te

onda sa sinom

se

ozujka 1437. destitaju Mletci banu

Angelum possessa

per olim comitem

ilia

Dne

otdevinu

sunt adepta).

feliciter

knezova Nelipida izmakia knezovima Frankapanima. Kralj ju Sigismund dade braci Talovcima, koji se odsad stadoê zvati cetinski m knezovima. Uz je lijepa ba^tina

biSc nagradjeni pomagadi njihovi. Poveljom od 26. lipnja 1437., potvrdi kralj Sigismund Jurju Martinuievicu od Radudida, plemidu kninske iûpanije, posjedovanja i sela Badanj, Nepekure, Leijdici Ljubotidi u zupi Promini, koje mu bijaSe darovao ban Matko,

niih

i

i

syojom vjeStinom sklonio udovicu Katarinu, da Jednako bi nagradjen Sibendanin Nikola GaSparovid. jer

je

i

tupaoiji, koju je prije

mu On

gradove svoga otca.

ustupi

dobi poade Ivanova brata Stjepana Frankapana dalje kao bana Oalmacije Hrvatske. Jo§ 7. studenoga 1437. spominje jedna gla(^lska izprava >zmoinoga zvelidenoga gospodina Stefana Frankapana, svitloga i

-tt

iupu Baiane

i

i

i

i

kneza krdkoga, senjskoga

(Bosna

i

modruikoga

i

prodaja,

kraljevstva

napustiti

tvrdinju

Golubac

na

desDoj

isoota utvrditi, te je sada na ditavoj

Itniji

Hrvat'

banac

Turcima,

1437.).

Dalmacije

Srbija godina 1428.-1436.; posljednji rat Vojna Sigitmundova na dolJDom Dunavu godine 1428. svrSila se i

s

i

da je morao namah dao tvrdinju od Vidioa do uida Morave mogao prelaziti obali

Dunava.

je tako,

Sultan je

i

Ugarsku Via^ku. Sigismund je medjutim bar toliko udinio za obranu svoje driave, da je grad Kovin iupaniju povjerio bradi Matku Franku Talovcu, a podjedno je otmovio tMuiovinu severinsku, kamo je dozvao iz Pruske red njemadkih vitezova^ proTaljivati u

i

i

i

BOSNA

pak

mu

1428—1436; POSUERNJI RAT

SRBIJA OODINA

I

povjerio upravu te banovine. Jo§ god. 1434.

i

S TURCIMA, 1437.

«35

1435. spominje se Nikola Radwitz

(Nicolaus de Radwiz, Radnicz), vitez pruskoga reia (crucifero ordinis

Pruthenorum), kao ban severinski. No zato je ipak vlaSki vojvoda Dan bio prinudjen, da priznade, premda nerado, vrhovnu vlast turskoga sultana, samo da se odrii u svojoj zemljL Jol je teie bilo stanje srbskoga despota Gjurgja Brankovica Sig smundu morao je ustupiii Beograd, a Turci mu oteli Golubac; tako je do§ao medju dvije vatre, medju dvije velike vlasti, koje su ga posve

Da

stisle.

je ulagivati se

i

u njegovoj

bilo je

vlasti

Novo Brdo

KruSevac

morao licu

s

i

onkraj

i

prizrenska

i

kraljevstvo,

doduSe

oblast, i

pade

i

Zeta

morao

zemlju izmedju

Drine bosansku Srebrenicu;

gradovima Barom

Golubac (1427.

i

Sigismundu. Drzao je

kralju

i

doljne Drine, pa6e

zinim od Kutora do Bojane, osvojio

uzalmom prugom pasala bosansko

primorja, te

sultanu Muratu

i

Morave

sjedinjene

odriao svoju zemlju, koja je dopirala od u§ca Morave u

bi ipak

Dunav sve do zetskoga

s

Budvom; no odkad

osim toga

primorjem je

nje-

sultan Murat

— 1428.),

svoju sto-

je nevoljni despot prenijeti

u Rudnik (gdje je blizu bio grad Ostro-

vica), pak onda na sam Dunav u Smederevo. Po potonjoj stolid svojoj dobio je pridjevak i

Tu u Smederevu, gotovo u sredini izmedju ugarskoga Beograda

Gjuragj Smederevac.

i

na skrajnjem sjeveru

turskoga Golubca, a

svoje driave utvrdio se despot Gjuragj. spre-

man

ako dodje do skrajnje nuMe, prebjeci preko Dunava u Ugarsku. A medjusvedjer,

tim prolazili Turci kroz juzne oMasti njegove

kao

kroz

Hrvatsku

svoje,

te

Najnevoljnije kralja

Bosnu,

u

provaljivali

dalje.

i

Tvrika

bijaSe

Jer ne

II.

stanje

bosanskoga

samo da

je

morao

Murata za svoga gospodara pustiti mu nekoliko gradova u svojoj zemlji (1429.), nego se je takodjer vazda borio s nepokorpriznati

nom

i

vlastelom svojom, naroiito sa Sandaljem

Hranicem, a jo§

bili

i

pokorili

hovom jadi

vi§e

s

Radosavom

Ti su se mo

Vjekoslav Klaić - POVIJEST HRVATA 3 - svezak drugi - dio drugi - 1409-1457

Short Description

Description

Comments

We need your help!