Vitruvije - Deset Knjiga o Arhitekturi

o

- ..................

■■pm m ppH H

GOLDEN MARKETING INSTITUT GRAĐEVINARSTVA HRVATSKE

"-C?

VITR U V IU S

DE ARCHI TECTURA LIBRI DECEM

Vitruvije d e s e t k n jig a o a r h i £

Golden marketing, Zagreb Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb

Vitruvius

DE A R C H IT E C T U R A LIBRI DECEM Preveli prof. dr. M atija L opac p r o f di: Vladim ir B edenko

N aslov originala

Vitruvii DE A R C H IT E C T U R A LIBRI DECEM Iterum edidit Valentinus Rose Lipsiae, B. G. leubneri, M D C C C X C IX

SADRŽAJ Predgovor (Malija Lopac)

..................................................................................................................................................................... 5

I. K N JIG A : Uvod. - 1 . 0 arhitekturi i o obrazovanju arhitekta. - II. 0 osnovama arhitekture. - III. Opodjeli arhitekture. -

IV. O odabiranju zdravih mjesta. - V 0 podizanju gradskih zidina i kula. - VI. 0 rasporedu i položaju zgrada u gradu.

- V I I . 0 izboru gradilišta za javne zgrade.........................................................................................................................................9-28 II. K N JIG A : Uvod. - 1. 0 životu pračovjeka, početku civilizacije i o građenju stanova. - II. 0 elementima prema mišljenju nekih filozofa. - I I I . O opekam a.- IV O pijesku. - V 0 v a p n u .-V I. 0 osobitoj vrsti pijeska. - V II. 0 kamenju i kamenolomima. -V III. 0 oblicima zidanja. - I X . 0 drvenoj gradi. - X . 0 jeli gornjeg i donjeg primorja ..............................................................................................................29-50 III. K N JIG A : Uvod. - 1. 0 simetriji hramova; odakle je ona uzeta i drugo. - II. 0 osnovnim tipovima hramova. - III. O drugim, specijalnim oblici­ ma hramova. -

IV O temeljenju hramova. - V . 0 jonskom stupu......................................................................................................... 51 -72

IV K N JIG A : Uvod. - 1. Tri oblika stupova: kako su oni nastali; o korintskom kapilelu. - II. 0 ornamentu stupova. - III. Dorski oblik građenja. - IV 0 podjeli broda i predvorja.- V. 0 stranama svijeta kod građenja hramova. - VI. 0 vratima hramova. - VII. O etrurskom hiamu - VIII. Okružnom hramu i drugim vrstama. - IX. 0 žrtvenicima....................................................................................................... 73-96 V K N JIG A : Uvod. - 1. 0 trgovima i bazilikama. - II. Riznica, zuh’or i vijećnica. - III. 0 kazalištu. - IV Znanost o harmoniji. - V. 0 kazališnim zvučnicima.

- VI. Oplanu kazališta. - VII. Grčko kazalište.- V III. 0 izbom mjesta za kazalište. - IX. O trijemovima i šetalištima.

- X . 0 javnim kupalištima.- X I . O palestram a.-X II. 0 građenju luka............................................................................................ 97-120 VI. K N JIG A : Uvod. - 1. O građenju kuća prema svojstvima mjesta. - II. 0 privatnim kućama, njihovim proporcijama i mjerama prema prirodnim svojstvima mjesta. -

III. 0 atrijima i drugim kućnim prostorijama. - I V 0 položaju prostorija. - V Oposebnim kućnim prostorijama.

- V I . 0 kućama na s e lu .- V ll. 0 grčkim kućama za stanovanje. -V III. 0 podrumima, svodovima i zgradama na stupovima................ 121-136 VII. K N JIG A : Uvod. - 1. 0 polaganju podova. - II. O gašenju vapna i o žbttkanju. - III. 0 uređenju stropova, žbukanju i poliranju. -

IV. 0 žbukanju vlažnih mjesta i o drenaži. - V. 0 zidnim slikama. - VI. 0 pripremanju mramora za žbukanje. - V II. 0 prirodnim bojama.

-

V III. 0 miniju i o živi. - IX. 0 priređivanju minija i o nekim drugim bojama. - X . 0 umjetnim bojama; crna boja.

- X I . 0 plavoj boji i opečenom o k e r u .-X II. Olovno bjelilo, zelena boja i umjetni sandarak. -X III. Purpurna boja. - X I V 0 drugim umjetnim bojama............................................................................................................................................. 137-154 VIII. K N JIG A : Uvod. - 1 . 0 nalaženju vode. - II. O kišnici. - III. 0 toplim vrelima i o svojstvima raznih vrela, rijeka ijezera. - I V 0 ispitivanju vode. - V Niveliranje voden vodovodima iza to potrebne sprave. - VI. Vodovodi, zdenci i cisterne .......................... 155-170 IX. K N JIG A : Uvod. - 1 . 0 pojasu dvanaest znakova zviježđa i o putu planeta. - II. 0 Mjesecu. - III. Sunce i njegov put. - IV O ostalim zvijezdama. -

V Zvijezde na južnom dijelu svemira. - VI. 0 astrologiji. - VII. Kuko se crta analema. - VIII. 0 oblicima u r a ................ 171-188

X. K N JIG A : Uvod. - 1. Strojevi i aparati. - II. Strojevi za dizanje. - III. 0 elementima kretanja. - IV O strojevima za crpenje vode. -

V 0 riječnim kotačima za crpenje vode i o mlinovima. - VI. 0 pužu [vijku], - V II. Ktesibijeva crpka. - VIII. Vodene orgulje.

-

IX. Mjerenje puta. - X . 0 uređaju škorpiona i katapulta. - XI. O ureduju balista. - XII. Napinjanje katapulta i balista.

-X III. Oružje za navalu.- X I V 0 kornjači.- X V 0 nekim naročitim oblicima kornjača.-X V I. 0 napravama za o branu .................. 189-220 Vladimir Bedenko: Vitruvije i njegovo d jelo ...................................................................................................................................

3

221-231

DE ARCHl TECTURA LIBRI DECEM

PREDGOVOR

O v im prijevodom s latinskoga jezika izdajem djelo De architectura libri decem (Deset knjiga o arhitekturi) klasičnoga rimskog pisca Marka Vitruvija Poliona (Marcus Vitruvius Pollio). 0 životu i radu tog čovjeka znamo malo, najviše ono što možemo crpsti iz njegova djela. Odatle i doznajemo daje živio u doba Gaja Julija Cezara i cara Augusta, dakle u prvom stoljeću prije Krista (I. knj.). Ne znamo točno kad se rodio i kad je umro. Njegovi roditelji su za ono doba bili ugledni i kulturni ljudi koji su mu dali lijep odgoj i obrazovanje, kako to najed­ nom mjestu sam spominje s velikim ponosom i zahvalnošću (VI. knj.). U vrijeme kad je August za vlast vodio građanske ratove, radio je Vitruvije s još trojicom arhitekata na popravljanju bojnih sprava, balista i drugoga ratnog oružja. Poslije mu je August dao doživotnu mirovinu (I. knj.). Tada je, zacijelo, počeo i pisati svoje djelo. Iz uvoda u drugoj knjizi doznajemo kako mu to pisanje pada u doba kad je bio u velikoj starosti, jer tu kaže da mu je lice već starost poružnila, a bolest ispila snagu. Smatra se daje to moglo biti od 16. do 13. godine prije Krista. 1 još više doznajemo iz njegova djela. To su njegove misli, njegov stručni pogled na sam predmet o kojem piše i nje­ gov stav prema ljudima s obzirom na prilike i život. Vitruvije, i kao stručnjak-arhitekt, i kao čovjek Rimljanin, zanimljiva je klasična osoba. U tom su pogledu osobito dragocjeni i poučni njegovi uvodi u pojedine knjige. Treba samo pročitati kako visoko mišljenje ima o stručnom obrazovanju (I. knj.) i o radu arhitekata (X. knj.) ili, na primjer, kako oštro kritizira hvaljenje i slavljenje atleta, nemar i nebrigu prema učenim ljudima koji svojim radom jedino koriste čovječanstvu (IX. knj.). Iz njegovih napomena u njemu vidimo poštena i dobra čovjeka koji svoje zadovoljstvo nosi u sebi, u svom znanju i radu, kome je jedina želja koristiti narodu, a nije mu nikako stalo do časti, hvale i bogatstva. Njega, kao rimskoga građanina i domoljuba, boli

5

Mafija Lopac

što se Rimljani stručnim djelima o arhitekturi ne mogu mjeriti s Grcima, jer su malo pisali, iako su imali velikih stručnjaka. Zato je on i počeo pisati kako bi svojim radom popunio tu prazninu i dao prilog rimskoj znanosti i kulturi (VII. knj.).

‘

Svoje djelo Vitruvije je pisao za Augusta; njemu gaje i posvetio. Ono je mala enciklopedija o teoriji i praksi grčke i rimske arhitekture ili, bolje rečeno, cijele klasične tehnike. Pišući svoje djelo, služio se, uglavnom, grčkim izvorima. Njegov je rad jedino djelo o tom predmetu, sačuvano iz klasične starine. - 1 kao što se rimska arhitektura tijesno nadovezuje na grčku, tako i Vitruvije fiksira tu zajednicu, ali znalački postavlja granice između jednoga i drugog oblika. Tako iz njegova rada lijepo upoznajemo razlike između grčke i rimske arhitekturne prakse. Dosta je samo imati na umu njegov prikaz o grčkom i rimskom kazalištu pa da uočimo tu razliku i njegov način pisanja (V knj.). Pisac je i sam praktički radio, pa je i ono što je u praksi okušao nastojao teorijom obuhvatiti i objasniti. Iako on ima veliku želju govoriti sažeto i jasno, ipak su, kako nije pravi literat, njegov stil i jezik na mjestima teški i nejasni (isp.: poglavlje o glazbenim zakonima, o harmoniji i rezonanciji grčkih kazališta; V. knj.). Ali, i pored toga, u njegovoj su knjizi mnoga mjesta izložena lijepo i s potrebnom jasnoćom. Tako od opisanih predmeta treba, primjerice, pročitati njegovo razmatranje o proporciji, o postanku i građenju kuća, o širenju zvuka - da upoznamo sam predmet i piščevu klasičnu jednostavnost i jasnoću izražavanja. Vitruvijevo djelo nije ostalo nepoznato kasnijim generacijama. Već ga u prvom stoljeću poslije Krista spominje Seksto Julije Frontin u svojoj poznatoj knjizi o rimskim vodovodima, a i Plinije Stariji obilno se njime služi u svom djelu Ncituralis historici. Vitruvijev je utjecaj na arhitekturu bio velik, počevši od renesanse pa dalje. U renesansno doba (16. st.) on je glavni klasični pisac spomenute znanosti, kojega prevode, komentiraju i na kojega se praktički ugledaju. Za potvrdu toga spominjem ovdje prijevod i komentar Danijela Barbara, humanista 16. stoljeća, u ruskom prijevodu i izdanju (JJecaT KHiir 06 apxHTeKType BirrpyBiig c KOMNiemapneM flamiene Bapbapo - MocKBa, MCMXXXVIII). Interes za Vitruvija nije prestao ni dalje u 17. i 18. st. (isp.: The Encvclopaedia Britannica - Vol. XXIII, s.v.: Vitruvius - 11 ed. - New York, 1911.). - Danas, također, Vitruvijev rad ostaje još uvijek jedini dokument sačuvan iz klasične prošlosti kojim se mogu služiti ne samo arhitekti, graditelji i povjesničari arhitekture i građevinarstva nego i arhe­ olozi i znanstveni i kulturni djelatnici kad se žele informirati o teoriji i praksi grčke i rimske arhitekture. Šteta je što za lakše razumijevanje cijeloga rada nisu sačuvani i crteži, o kojima pisac govori u svom djelu. Tako bi mnoga stvar bila jasnija. I danas se Vitruvijevo djelo prevodi i komentira. Što se tiče moga prijevoda, izradio sam ga prema latinskom originalu koji je izdao Valentinus Rose pod natpisom: Vitmvii cle architectura libri decem - Iterum edidit .... - B. G. Teubner - Lipsiae, MDCCCXCIX. To je izdanje kritički pripremljeno i u znanstvenom svijetu vrijedi kao dotad najbolje, kako to za nj kaže spomenuta Britanska enciklopedija, vol. XXIII., str. 151 (“The best edition is by Rose, 2 nd ed., Leipzig, 1899”).

6

PREDGOVOR

U prevođenju sam nastojao pronaći našu riječ za stručni izraz, ali sam u dosta slučajeva ostavljao i latinski ili grčki naziv da se čitatelji lakše orijentiraju, ako našim pojmom predmet ne bi bio točno označen. Što se tiče grčkih riječi, pisanih grčkim pismom, ostavljao sam ih u originalnom obliku i bez akcenta, jer je tako i u latinskom izdanju, ali sam pod tekstom razriješio kako se koja riječ čita i, gdje je bilo potrebno, naveo joj značenje. U X. knjizi originala nalaze se mjere proporcija, izražene posebnim znakovima. Ja tih znakova nisam prenosio u oblike naših brojeva, jer oni danas nemaju naročite praktične vrijednosti, nego sam ih ostavio u izvornom obliku kako se to nalazi, npr., i u spomenutom ruskom prijevodu Barbarova djela. Imena mjesta i osoba obilježio sam kratkim bilješkama da se njima mogu služiti i čitatelji koji manje poznaju klasičnu starinu. Da bi se lakše dobio pregled grade, u tekst sam umetnuo oznaku “Uvod” i kratke sadržaje pred svakim poglavljem. Kako toga nema u latinskom izvorniku, stavio sam sve u zagrade i tako označio taj umetak. Već sam rekao kako Vitruvijevi crteži nisu sačuvani. Ovdje napominjem da sam, zbog jasnoće, prijevod ilustrirao crtežima koje sam uzeo, s malom promjenom, iz djela Des Vitruvius Zehn Biicher iiber Architektur - Ubersetzt u. durch Anmerkungen und Risse erlautert von Dr. Franz Reber - Stuttgart, 1865., i iz spomenutoga Barbarova djela. Ta su mi dva djela poslužila i za nejasnija mjesta latinskoga izvornika.

Prof. dr. Matija Lopac

7

DE ARCHI TECTURA LIBRI DECEM

I. KNJIGA

Uvod / O arhitekturi i o obrazovanju arhitekta

I. KNJIGA

1

(Uvod) -

Dok su se tvoj božanski um i volja, Imperatore Cezare,1 bavili uzimanjem vlasti nad svijetom i dok su građani uživali u tvom trijumfu i pobjedi kad si nepobjedivim junaštvom šatro sve neprijatelje i dok su se svi pobijeđeni narodi pokoravali tvojoj volji, a rimski se narod sa senatom slobodno i bez straha upravljao tvojim uzvišenim zamislima i odlukama - u to doba, zbog tolikih tvojih briga, nisam se usudio objaviti što sam pisao i izložio vrlo pažljivo o arhitekturi, 2 jer sam se bojao da te ne rasrdim, ako ti dođem s tim u nezgodno vrijeme. Ali, kad sam se uvjerio kako se ti ne brineš samo za opći život svih građana i za uređenje države nego i za javne građevine, da državu ne proširiš samo provincijama nego da i dostojanstvo vlasti dobije naročiti ugled pomoću javnih zgrada, pomislio sam kako ne smijem pro­ pustiti priliku da ti odmah prikažem djelo o tom predmetu utoliko više što sam već prije u tom pogledu bio poznat tvom ocu2 i odan njegovoj vrlini. Međutim, kako je vijeće nebesnika njemu namijenilo prijestolje besmrtnosti, a roditeljsku vlast povjerilo tebi, mojom je odanošću, čuvajući uspomenu na njega, prenesena ljubav na tebe. Tako sam s Markom Aurelijem, Publijem Minidijem i Gnejem Kornelijem3 odmah bio zaposlen na građenju balista i škorpiona i na popravljanju ostalih ratnih sprava. Za to smo i ja i oni od tebe primili nagradu. Otkad si mi to dao, nisi prestao s naklonostima prema'sestrinoj 3 preporuci. Zadužen, dakle, toliko tim dobročinstvom da se do smrti ne moram bojati oskudice, prihvatio sam se posla da za tebe napišem ovo djelo, jer sam vidio da si ti mnogo gradio, da još gradiš i da ćeš se u budućnosti, prema veličini drugih djela, brinu­ ti za javne i privatne građevine koje će se predati uspomeni potomstva. Ja sam tu izložio točne propise da bi ti, imajući ih na umu, mogao steći sud o vrijednosti i dosadašnjih i budućih radova, jer sam u ovim knjigama izložio sve zakone te znanosti.

Car August; živio je od 63. prije Kr. do 14. godine poslije Kr.

Guj Julije Cezar, slavni rim ski državnik i vojskovođa (od 100. do 44. pr. Kr.); poočim Auguslov. s. M unje poznali arhitekti, suvrem enici Vitruvijevi. Umjesto Minidija spominje se neki P. Num izije kao arhitekt; on je gradio herkulanejsko kazalište.

I. (0 arhitekturi i o obrazovanju arhitekta) - Obrazovanje arhitekta mora se sastojati od više znanosti i različnih znanja, jer arhitekt treba ocjenjivati i vrijednost djela koja potječu iz oblasti drugih vještina. Arhitektura se sastoji od prakse i teorije. Praksa je sposobnost stečena trajnom vježbom. Njom se, prema priloženom nacrtu, gradi djelo rukama od ma kakve građe. Teorija je onaj dio koji zakone izrađena djela umije na osnovi zakona proporcije 2 dokazati i rastumačiti. Zato oni arhitekti koji su nastojali bez znanstvenih studija 1

11

D E S E T K N JIG A O A R H IT E K T U R I

Vitruvije

postati vješti samo u ručnom radu nisu mogli prema svojim naporima postići prizna­ nja. A i oni koji su se oslanjali samo na teoriju i na svoje znanstveno obrazovanje izgleda da nisu uvijek uspjeli u poslu, jer su bili u neizvjesnosti. Naprotiv, oni koji su ovladali i jednim i drugim, kao oboružani svim oružjima, brže bi postizali priznanja za svoje pothvate. Kao i u svemu drugom, tako je i u arhitekturi sadržano ovo dvoje: 3 kakva se stvar prikazuje i što ona znači. Prikazuje se izvjestan predmet o kojemu je riječ; taj predmet određuje oblik koji je izveden na osnovi znanstvenih zakona. Iz toga se vidi da arhitekt mora znati i jedno i drugo, ako hoće da ga priznaju za takvoga. Prema tome, arhitekt mora biti i talentiran i primljiv za znanost. Jer, ni talent bez znanosti, ni znanost bez talenta ne može stvoriti savršena umjetnika. Zato arhitekt mora biti pismen, vješt u crtanju i dobar poznavatelj geometrije, dobro poznavati povijest, marljivo odslušati filozofe i upoznati glazbu, ne biti neznalica ni u medicini, razumjeti se u pravna pitanja i imati znanja iz astrologije i nebeskih zakona. Evo i razloga zašto to mora biti tako. Arhitekt mora biti pismen kako bi mu pamćenje 4 na osnovi zapisa bilo pouzdanije. Zatim, vješt u crtanju kako bi što lakše nacrtanim slikama mogao predočiti oblik predmeta koji želi izgraditi. Geometrija arhitekturi također dosta pomaže, a ponajprije uči kako se rukuje ravnalom i šestarom, kako bi se što lakše u ravnini prikazali planovi zgrada; zatim, kako se polažu kutomjeri, razulja i vrpce za pravac. Isto tako pomoću optike se na zgradama pravilno grade prozori prema određenim nebeskim stranama. Pomoću aritmetike se izračunavaju troškovi za 5 građevinu, određuju se odnosi dimenzija i na osnovi geometrijskih zakona i metoda rješavaju zamršena pitanja simetrije. Povijest treba dobro znati, jer arhitekti često u djelima prikazuju različite ornamente, pa ljudima, ako ih upitaju, moraju tumačiti zašto su to načinili. Tako, primjerice, ako netko u građevinu stavi umjesto stupova ženske figure u stolama,4 koje se zovu karijatide,5 pa na njih stavi mutule i vijence, objasnit će to ovako, ako ga tko upita: peloponeski se grad Karija6 s neprijateljima Perzijancima urotio protiv Grka. Kad se Grci nakon pobjede oslobode rata, oni po općem zaključku objave rat Karijcinra. Zauzevši njihov grad, razore ga i poubijaju muževe, a njihove žene odvedu u ropstvo. Tu im ne dopuste skinuti odijelo i matronski nakit, ne samo zato da ih jednom vode u trijumfu nego da se vidi da one trajno za pri­ mjer ropstva ispaštaju kaznu teške sramote za svoj grad. Stoga su tadašnji arhitekti na javne zgrade stavljali njihove kipove kako nose teret da i potomstvu ostane u uspomeni kazna za izdaju Karijaca. Isto tako su i Lakedemonjani7 pod vodstvom 6 Pauzanije, Agesipolidova sina,8 u boju kod Piateje9 malom četom pobijedili silnu perzijsku vojsku pa nakon trijumfa, slavna zbog ratnog plijena i dobitka, od toga plije­ na načinili perzijski trijem i u nj za potomstvo, kao znak slave i junaštva građana, umjesto pobjednoga trofeja stavili kipove u barbarskom odijelu. Neprijatelji su po

4. Stolu; ženska dugačka gornja haljina.

Lat. earvatides; riječ je grčka i izvedena od imena gruda Kurije, a. Grad na Peloponezu; danas: Kaires

(u

Arkađiji). Vitruvijevo pričanje nije posve pouzdano što se tiče Perzijanera. 7. Lakedemonjam = Spartunci; i: grudu Sparte na Peloponezu.

«. Prema pouzdanim povjesničarima, Pauzanija, glasoviti pobjednik kod Piateje, bio je sin Kieonbrotov. v.

Grad u južnoj Beoliji; bitka je bila 479. god. pr. Kr.

12

I. KNJIGA

7

8

9

10

O arhitekturi i o obrazovanju arhitekta

zasluzi za obijest kažnjeni time da na sebi drže krov da ih uvijek prožima strah od lakedemonske hrabrosti, a da se i građani, gledajući primjer te hrabrosti, pobuđuju slavom i budu spremni braniti slobodu. Stoga su otada mnogi arhitekti stavljali perzij­ ske kipove da drže epistile10 i na njima ukrase. Tako su oni na osnovi toga prizora obo­ gatili djela krasnim i različnim oblicima. Ima i drugih povijesnih primjera te vrste koje arhitekti moraju znati. Filozofija arhitekta oplemenjuje i ne da mu da bude uobražen, nego, naprotiv, ona od njega zahtijeva da bude skroman, pošten i bez pohlepe za novcem. To je vrlo važno, jer se doista ne može stvoriti nijedno djelo bez poštenja i savjesnosti. Arhitekt ne smije biti pohlepan; ne smije mu srcem ovladati želja da prima nagrade, nego mora budno čuvati svoje dostojanstvo i dobar glas. Osim toga, onaj dio filozofije koji se grčki zove (poaiokofia11 raspravlja i o svojstvima stvari pa arhitekt mora i u to biti što bolje upućen, jer ima mnogo različitih pitanja iz fizike, primjerice, kod vodovoda. Tako kad navali voda u vodovodnim zavojima i prosjecima u horizontalnoj ravnini nastaju različita prirodna strujanja, pa njihovoj snazi može doskočiti samo onaj arhitekt koji iz filozofije zna osnovne zakone o priro­ di stvari. Isto tako, tko hoće čitati Ktesibija,12Arhimeda13 i druge, koji su pisali slična djela, neće ih moći razumjeti ako ga o tom nisu prije poučili filozofi. Glazbu pak treba arhitekt znati kako bi mogao shvatiti njezin osnovni zakon i matematički odnos, napose, da pravilno može izvesti svojstva balista, katapulta i škorpiona. Na glavama, naime, desno i lijevo nalaze se otvori za polutonove, kroz koje se pomoću vitla i polu­ ga napinje užad, usukana od tetiva koja se ne zaglavljuju i ne privezuju prije nego maj­ storu ne dopru do uha jasni i jednaki tonovi. Jer, kad se odapnu ruke koje su ispružene kroz napetu užad, moraju obje istovremeno i jednako dati udarac. Ako tetive nisu homotone, neće metka odaslati u određenom smjeru. Isto tako je u kazalištima s brončanim posudama, što ih Grci zovu rasice14 (rezonatori). One se po matematičkom zakonu prema zvučnim intervalima stavljaju u niše ispod sjedala, redaju po glazbenim simfonijama ili harmonijama i razmjeste jedna do druge u nizu: kvinta, kvarta, okta­ va, dvostruka oktava. Tako se zvuk kad dode s pozornice pa udari u mjesto koje mu odgovara, pojača, pa tako jasniji i ugodniji dode do ušiju slušateljima. Hidrauličke orgulje i druge naprave, slične tim instrumentima, ne može nitko načiniti bez poznavanja glazbenih zakona. Medicinu arhitekt mora znati zbog nebeskih nagiba, koje Grci zovu id ig a ta ,15 i da bi znao jesu li zdravi ili nezdravi zrak i krajevi, i kakva je voda. Bez tih uvjeta ne može se podići nikakvo zdravo naselje. Iz prava arhitekt također treba znati što se odnosi na zgrade sa zajedničkim zidovima zbog streha i kloaka16, zbog prozora i zbog vodovoda. I druge takve stvari moraju arhitektima biti poznate, primjerice da, prije nego počnu raditi, osiguraju to da vlasnici nemaju parni­ ca poslije kad im kuće načine; zatim, kod sastavljanja ugovora jednako se brinu i za gospodara kuće i za zakupnika. Jer, ako je ugovor pametno napisan, onda će se ijedna

m. Grede koje stoje na stupovima.

ti.

Čitaj :fysiolopa. 12.

Bio je iz Aleksandrije i živio u J. st.pr. Kr. Njemu se pripisuje pronalazak više strojeva, tjeranih pomoću vode. 13.

Glasoviti matematičar i izumitelj; živio u Sirakuzi na Siciliji (287-212. pr. Kr.).

ii Čitaj: eheia.

15.

Čitaj: klimala.

16.

Podzemni kanal kojim je otjecala nečista voda i kišnica.

13

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

Vitruvije

i druga strana lako rješavati obaveza. Iz astronomije doznajemo za istok, zapad, jug i sjever, zatim za nebeski zakon, ekvinocij, solsticij i za putanju zvijezda. Ako tko o tome nema pojma, neće moći nikako razumjeti principe horologije.17

17. Horologij = ura, sat.

Kad je, dakle, ta znanost bogata i puna tolikih različitih i mnogostrukih znanja, mislim da se s pravom mogu priznati za arhitekte samo oni koji su se od djetinjstva penjali stubama različitih disciplina, hranili se znanjima iz više znanosti i vještina dok su se popeli do najvišega hrama - do arhitekture. Ali će se možda neukima učiniti čudno da ljudska priroda može izučiti i pamtiti toliki broj znanstvenih predmeta. Međutim, ako uzmu na um da sve discipline među sobom imaju stvarnu i zajedničku vezu, lako će vjerovati kako to može biti. Jer, sve discipline čine cjelinu kao što je i tijelo cjelina, složena od udova. Stoga oni, koji se od djetinjstva poučavaju u različitim znanjima, upoznaju u svint znanostima iste pojmove i suodnos svih disciplina, pa zbog toga sve lakše doznaju. Tako Pitej18 koji je u Prijeni19 odlično sagradio Minervin20 hram, govo­ reći o starini arhitektima, kaže u svojini komentarima kako arhitekt u svim vještinama i znanstvenim granama ntora biti toliko sposoban da učini više od onih ljudi koji su neke stvari svojom marljivošću i vježbama doveli do savršenstva. To se stvarno ne potvrđuje. Jer, arhitekt ne ntora i ne može biti učen, kako je bio Aristarh,21 ali ne smije biti nepismen; ne ntora biti glazbenik kao Aristoksen,22 ali ne smije biti nemuzikalan; niti slikar kao Apel,22 ali ne smije biti nevješt u crtanju, niti kipar kao, primjerice, Miron24 ili Poliklet,25 ali se ne smije dogodili da ne zna pravila kiparstva; niti opet li­ ječnik kao Hipokrat,26 ali ni posve neuk u medicini; ne mora biti ni u drugim znanstvenim granama osobito izvrstan, ali ni posve neznalica u njima. S obzirom na toliki broj različitih predmeta ne može svatko postići naročito savršenstvo kad od toga jedva ntože upoznati i razumjeti samo teorijska pitanja. T a , ne samo da arhitekti ne ntogu u svemu tome postići najveći uspjeh nego ni oni koji se privatno bave posebnim granama koje vještine ne postignu toliko da svi zasluže najveći stupanj pohvale. Ako su, dakle, u pojedinim granama pojedini umjetnici (ne svi nego malo njih) za cijelog života jedva stekli priznato ime, kako onda može arhitekt koji mora biti upućen u više vještina ne samo (a to je već neobično i veliko) postići toliko da mu ništa od njih nedostaje nego i to da premaši sve umjetnike koji su u pojedine vještine uložili svoju radinost i naročitu marljivost. Čini se, dakle, kako se Pitej u tome varao, jer nije vidio da se svaka vještina sastoji iz dvije stvari, iz materijalnog rada i teorije. Od toga dvoga jedno, tj. materijalni rad, pripada onima koji su sposobni u pojedinim predmetima, drugo je, tj. teorija, ono stoje zajedničko obrazovanim ljudima. Tako je, primjerice, li­ ječnicima i glazbenicima zajednička stvar ona koja se odnosi na ritam žila i pokret nogu, ali, ako zatreba izliječiti ranu ili bolesnika oteti smrti, neće se toga primati glazbenik, nego taj posao pripada liječniku. Isto tako, na glazbenom instrumentu po

I». Prteos; arhitekt, 4. si. pr. Kr..

Grud na jugozapadnoj obali MaleA:ije.

Rimsku božica mudrosti, identičnu s grč­ kom božicom PuladomAtenom. 21. Gramaličar i filolog; živio je u A leksandrij i l l 7 - 144. godine pr. Kr.; poznatjekao strog kritičar i dobar tumač Homerovih pjesama. 22.

Filozof i muzikolog; učenik Aristotelov; ži­ vioje i radio u Ateni oko 350. godine pr. Kr. 2) .

Grčki slikar; živio je u četvrtom stoljeću pr. Kr. 24.

Grčki kipar; živio je u 5 si. pr. Kr. 25.

Grčki kipar; radio oko 450. - 410. pr. Kr. 26.

Liječnik s otoka Kosa; živio je i radio u petom stoljeću pr. Kr.

14

11

12

13

14

15

I. K N JIG A

O arhitekturi i o obrazovanju arhitekta / O osnovam a arhitekture

taktu neće svirati liječnik nego glazbenik, kako bi uši u pjesmama osjetile potrebnu 16 ugodnost. Tako i astrolozi i glazbenici mogu zajedno raspravljati o odnosu zvijezda i o konsonancijama, u kvadratima i trokutima kvarte i kvinte, a s geometrima mogu go­ voriti o optici, koja se grčki zove koyo|toi,330 a treći Sićiovov.331 Tonski sustav harmonije je umjetna tvorevina. Zato napjev po njoj dobiva naročito ozbiljan i uzvišen karakter. Kroma suptilnom živahnošću i čestim tonovima pruža ugodniji užitak. Kod dijatonskog sustava razmak je intervala lakši, jer je priro­ dan. U tim trima vrstama različit je raspored tetrakorda, jer harmonija u tetrakordu ima po dva puna tona i po dvije dijeze. Dijeza iznosi četvrtinu tona. Tako se u polutonu nalaze dvije dijeze. Kroma ima dva polutona, jedan do drugog, treće je interval od tri polutona. Dijatona ima dva neprekidna tona; treći je poluton i završava polje tetrakorda. Tako su tetrakordi izjednačeni u te tri vrste u dva tona i polutona, ali, kad se oni razmatraju zasebno u granicama svake vrste, imaju različito postavljene inter4 vale. Priroda je, dakle, u glasu podijelila intervale tonova i polutonova kod tetrakorda i odredila granice njihovih mjera na osnovi kvantitete intervala, pa im je pomoću određenih taktova s intervalima dala svojstva. Tim se zakonima prirode služe i umjet­ nici koji grade instrumente, pa ih usavršavaju do potrebne harmoničnosti. 5 Tonova koji se grčki zovu tp96yyoi332 ima osamnaest u svakoj pojedinoj vrsti. Od njih su osam u sve tri vrste trajno stalni, a ostalih su deset promjenjivi, kad se zajedno kombiniraju. Stalni su oni koji održavaju vezu tetrakorda kad se umetnu između pokretnih; oni kod različnih vrsta trajno ostaju u svojim granicama, a zovu se ovako: proslambanomenos (zajedno uzet, dodan), hypate hypaton (najdublji od dubokih), hypate meson (najdublji od srednjih), mese (srednji), nete synhemmenon (najviši od vezanih), paramese (najbliži srednjem), nete diezeugmenon (najviši od odijeljenih), nete hvperbolaeon (najviši od svih). Pokretni su, pak, oni koji se u tetrakordu ras­ poređuju između nepokretnih i mijenjaju mjesta prema položajima u ljestvicama. Nazivi su im ovi: parhvpate hypaton (najbliži najdubljem od dubokih), lichanos hypaton (kažiprsni ton od najdubljih),parhypate meson (najbliži najdubljem od srednjih), trite synhemmenon (treći medu vezanim), paranete synhemmenon (najbliži najvišem od vezanih), trite diezeugmenon (treći od odijeljenih), paranete diezeugmenon (naj­ bliži najvišemu od odijeljenih), trite hyperbolaeon (treći od najviših),paranete hyper6 bolaeon (najbliži najvišem od svih). Oni pak, kako se pomiču, dobivaju druge zna-

105

32V. Čitaj: harmonia. .no. Čitaj: hroma, m. Čitaj: diatonon.

—---------( "“i-fibongoi.

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

m Čitaj: hj'patos.

m Č itaj: m esos. 335.

Č itaj: svn em m en os. 336.

Č itaj: dii’zettgm enos. 337.

Čitaj: Inperbolaios. 333.

Čitaj: svm/oniai. 3 3 ‘) .

Vitruvije

čajke, jer im rastu intervali i udaljenosti. Tako je parhypate u harmonijskom sustavu od hypate daleko za polovicu polutona, a prenesen u kromatski ima in tern i od polutona. Takozvani lichanos u harmoniji se razlikuje od hypate za polovicu tona, prenesen u kromatski sustav udaljuje se za dva polutona; u dijatonskom je od hvpate daleko za tri polutona. Tako deset tonova zbog prenošenja u vrste (sustave) daju trostruku razliku modulacija. Tetrakorda je, pak, pet; prvi je najdublji i grčki se zove um rov,333 drugi je 7 srednji, a zove se psoov,334 treći je vezani ouvpppsvov,335 četvrti odijeljeni, Sie^suypćvov,336 peti, jer je najviši, zove se grčki ojtsppokcuov.337 Konsonancije, koje može modulirati ljudska priroda, grčki se zovu oup(pcovia.338 Njih ima šest: diatessamn (kvarta), diapente (kvinta), diapason (oktava), diapason et diatessamn (kvarta nad oktavom), diapason et diapente (kvinta nad oktavom) i disdiapason (dvostruka okta­ va). One su po broju dobile ime zato što se glas, kad zastane na jednoj granici tonova pa 8 da se od njega dalje previja, mijenja i dođe u četvrto tonsko polje, zove kvarta, u petom kvinta, i šestom oktava, u osmom i po kvarta nad oktavom, a u dvanaestom dvostruka oktava. Između dva intervala kod tonova na žicama ili u pjevanju ne može biti konso- 9 nancija između trećeg i šestog ili sedmog glasa, nego, kako sam gore napisao: kvarta, kvinta i redom do dvostruke oktave, prema prirodi glasa, daju harmonijske cjeline. Tako nastaje harmonija spajanjem tonova koji se grčki zovu (p$oyyoi.339

Č itaj: flh o n g o i.

V. ( 0 kazališnim zvučnicima )

- Na i osnovi ovih istraživanja, prema matematičkim principima, neka se učine brončane posude u odnosu prema veličini kazališta. One se tako rade da mogu, kad se dirnu, medu sobom davati ton kvarte, kvinte i redom do dvostruke oktave. Poslije se stave između sjedala u kazalištu u načinjenim nišama prema glazbenom zakonu, tako da ne diraju zid, oko sebe imaju prazno mjesto, a na vrhu slobodan prostor; treba ih stavljati obrnute, a na strani koja gleda prema pozornici podmetnu se klinovi, visoki najmanje jednu stopu i pol. Prema tim nišama ostave se otvori u ležištima donjih sjedala, dugi dvije stope, a visoki pola stope. Mjesta na koja ih treba postaviti određuju se ovako: 2 ako kazalište nije naročito veliko, neka se u sredini njegove visine odredi poprečna zona i u njoj natkrije trinaest niša u dvanaest jednakih razmaka, tako udaljeno da se oni zvučnici, koji zvuče na nete hvperbolaeon, stave prvi u niše na krajevima krila s jedne i druge strane; drugi od krajnjih odgovara kvartu niže na nete diezeugmenon, treći kvartu niže na pammese, četvrti na nete synhemmenon, peti kvartu niže na mese, šesti kvartu niže na hvpate meson, a u sredini jedan kvartu niže na hypate hvpaton. Tako se prema tom razmještanju razlije glas s pozornice kao od centra i šireći se 3 naokolo, udari doticajem u šupljine pojedinih posuda. Time on postigne veću jasnoću,

106

O kazališnim zvučnicima

V. KNJIGA

i na osnovi spajanja tonova konsonanciju koja mu odgovara. Ako je kazalište veće, tad se njegova visina mora dijeliti u četiri dijela kako bi se za niše dobile tri poprečne zone, jedna harmonijska, druga kromatska, treća dijatonska. Prva zona odozdo uredi 4 se prema harmonijskom sustavu, kako sam to već opisao u manjem kazalištu. U sred­ njoj zoni se na krajeve krila stave prvi zvučnici koji odgovaraju na kromatski hvperbolaeon, na drugo mjesto kvartu niže na kromatski diezeugmenon, na treće na kromatski synhemmenon, na četvrto kvartu niže na kromatski meson, na peto kvartu niže na kro­ matski hvpaton, na šesto na paramese, jer kvinta ima zajedničko suzvučje na kromats5 ki hvperbolaeon, kvarta na kromatski synhemmenon. U sredinu se ne smije ništa stavljati. To je zato što nijedna druga kvaliteta tonova u kromatskom sustavu ne može dati simfonijsku konsonanciju. U najvišem dijelu i zoni s nišama treba na krila na prvo mjesto staviti posude, načinjene prema tonu na dijatonski hyperbolaeon, na drugo koji zvuče kvartu niže na dijatonski diezeugmenon, na treće na dijatonski synhemmenon, na četvrto kvartu niže na dijatonski meson, na peto kvartu niže na dijaton­ ski hvpaton, na šesto mjesto kvartu niže na proslambanomenon, u sredini na mese, jer

XXXV Raspored rezonantnih posuda u grčkom kazalištu i princip ugađanja

107

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

Vitruvije

on simfonijski odgovara i n a proslambanomenon kao oktava i na dijatonski hvpaton kao kvinta. Ako bi tko htio lako dovesti do savršenstva, neka obrati pažnju na dija- 6 gram, nacrtan na kraju knjige prema glazbenom zakonu. Njega je ostavio Aristoksen, podijelivši sustav prema vrstama pošto ga je izradio s velikim trudom i marljivošću. Tko bi imao u vidu ta razmatranja, mogao bi iz mjera, prema prirodi glasa, za uživanje slušatelja lakše graditi savršena kazališta. Netko će možda reći da su se u Rimu svake godine gradila mnoga kazališta, a da u 7 njima to nisu uzimali u obzir; ali, u tome se vara, jer sva javna drvena kazališta imaju više katova, koji sami po sebi moraju odjekivati. To se može vidjeti i prema kitaredima,340 koji se kad oni hoće pjevati u višem tonu, okrenu vratima pozornice i tako nji­ hovom pomoću dobiju konsonanciju glasa. Kad se međutim kazalište gradi od čvrstog materijala, tj. od lomljenca, kamena ili mramora, koji ne mogu odjekivati, tada treba primijeniti principe sa zvučnicima. Ako tko upita u kojem su kazalištu učinjeno, mi u 8 Rimu za to nemamo primjera, nego u pokrajinama Italije i u mnogim grčkim gradovi­ ma. Kod nas je začetnik toga Lucije Mumije.341 On je porušio kazališta u Korintu i brončane posude prenio u Rim i kao ratni plijen zavjetovao ih Luninu342 hramu. Mnogi su arhitekti, gradeći teatre u manjim gradovima, zbog oskudice upotrebljavali posude od pečene gline, koje tako zvuče pa su ih polagali prema spomenutim princip­ ima i postigli vrlo dobre uspjehe.

341).

Kitara je žičano glazbalo.

341.

Lucije Mumije, rimski konzul; razo­ rio je Korim 146. god. pr. Kr. 342.

Božica Luna

(Mjesec).

VI. ( 0 planu kazališta ) - Oblik samog i kazališta treba učiniti ovako: pošto se smjesti središte, opiše se kružnica budućeg opsega na dnu. U nju se upišu četiri istostranična trokuta koji u jednakim razmacima dodiruju kružnicu, onako kako to rade i astrolozi u nacrtu dvanaest nebeskih znakova prema glazbenoj harmoniji zvijezda. Od tih trokuta, stranica onog koji je najbliže sceni, tamo gdje siječe kružnicu neka bude pročelje scene (frons scene). S tim se mjestom paralelno kroz središte povuče crta koja će odvajati tribinu proscenija od prostora orkestre. Tako se dobiva šira tribina nego ju grade Grci, jer kod nas svi glum- 2 ci igraju na sceni, a u orkestri se predviđaju sjedala za senatore. Visina te tribine neka ne prelazi pet stopa da oni koji sjede u orkestri mogu vidjeti kretnje svih glumaca. Odjeljenja (cunei) za gledatelje u teatru dijele se tako da kutovi trokuta koji idu oko kružnice određuju pravac uzlazima i stubama između odjeljenja do prvog prolaza. Prolazi gornjih odjeljenja idu naizmjenično od sredine donjih. Sedam kutova u dnu određuju pravac stuba, a ostalih pet raspored pozornice. Srednji od njih stoji u pravcu kraljevskih vrata, a oni desno i lijevo određuju položaj soba za goste; dva krajnja gle108

V. KNJIGA

O planu kazališta

daju na prolaze do kulisnih prizmi. Stube za gledaoce, gdje se stavljaju sjedala, neka budu visoke najmanje stopu i dlan, a najviše stopu i šest palaca; njihova širina neka ne 4 bude veća od dvije stope i pol, ni manja od dvije stope. Krov trijema na vrhu gledališta neka se gradi vodoravno s visinom scene. To je zato da glas kad se diže jednako dolazi

B

XXXVI. Princip oblikovanja kazališta rimskog tipa A - shema tlocrta B - presjek

109

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

Vitruvije

do najviših sjedala i do krova. Ako to nije jednako, tad se glas na onom mjestu, gdje je niže, prekine na onoj visini do koje najprije dode. Što se tiče orkestre, neka se od 5 promjera između najdonjih sjedala uzme šestina. Prema toj se mjeri na krajevima s obje strane kod ulaza okomito odrežu donja sjedala. Gdje se dobije presjek, tu se učine svodovi prolaza. Tako će njihovi svodovi imati dovoljnu visinu. Dužina scene 6 mora biti dvostruki promjer orkestre. Visina podija od ravnine pozornice s vijencem i profilacijom neka bude dvanaestinu promjera orkestre. Iznad podija stupovi, s kapitelima i bazama, neka su visoki četvrtinu toga promjera, a epistili i ornamenti tih stupo­ va petinu visine. Ograda gore s bazom (unda) i vijencem neka bude polovica donje ograde. Stupovi iznad te ograde (parapeta) neka su za četvrtinu niži od donjih, epistili i ornamenti tih stupova za petinu. Ako se radi i treći kat nad pozornicom, najgornji parapet neka bude visok polovicu srednjeg. Najgornji stupovi neka su za četvrtinu niži od srednjih, a epistili s vijencima neka iznose petinu visine tih stupova. Ipak ne mogu simetrije u svim kazalištima odgovarati ovim zahtjevima i potrebama, 7 nego arhitekt mora paziti na to u kojim proporcijama mora slijediti simetriju, a koje mora prilagoditi prirodi mjesta ili veličini zgrade. Ima naime stvari, koje se i u malom i u velikom kazalištu moraju raditi u jednakoj veličini zbog praktične potrebe, kao: sjedala, prolazi (diazoma), ograde, hodnici, uzlazi, pozornica, tribunali i drugo, zbog čega treba odustati od simetrije da ne smeta korištenju. Isto tako, ako u radu nastane oskudica građevnog materijala, tj. mramora, drvene građe i ostalog što se upotreblja­ va, neće biti neprikladno da se što oduzme ili doda, ali bez pretjerivanja i s osjećajem. To će biti moguće ako je arhitekt iskusan u praksi, a osim toga mu ne manjka okretna duha i vještine. Same scene imaju svoja pravila. Srednja vrata neka imaju ukras kraljevske aule, desno 8 i lijevo su sobe za goste. Pokraj toga je prostor za dekoraciju, a ta mjesta Grci zovu

m

u epiaK T O i,343 po tome što su tu strojevi koji imaju prostrane okretne trostrane prizme,

Čiloj: periaktoi.

svaku s tri vrste dekoracije. Kad je promjena u radnji ili dolazak bogova s neočeki­ vanom grmljavinom, one se okreću i mijenjaju vrst dekoracije na licu. Kraj tih mjesta izlaze istaci koji čine prilaz sceni, jedan s foruma, drugi od izvan grada. Tri su vrste 9 scena; jedna se zove tragičnom, druga komičnom, a treća satiričnom. Njihove su dekoracije međusobno različite; za tragične se oblikuju sa stupovima, zabatima, sta­ tuama i drugim kraljevskim predmetima; za komedije služe privatne kuće i balkoni i izgled redova prozora što oponaša obične zgrade. Za satirične ukrašavaju se drvećem, špiljama, brdima i ostalim seoskim predmetima, oblikovano kao krajolik.

110

O planu kazališta

V. KNJIGA

B

C XXXVII.

Neki elementi opreme kazališta

A - rezonatori B - galerija scene C - pokretne dekoracije, aksonometrijski izgled i nacrt

111

Vitruvije

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

VII. ( Grčko kazalište)

- U grčkim se 1

teatrima ne radi sve prema ovim pravilima. Prvo, u najdonjem krugu u rimskom teatru crtu kruga dotiču četiri trokuta, u grčkom tri kvadrata. Tamo gdje stranica kvadrata, koja je najbliža sceni, presijeca kružnicu, označi se granica proscenija. Na toj se strani na kraju kružnice paralelno povuče pravac i na njemu se postavi lice scene (frons scene). Kroz središte orkestre povuče se paralelno s proscenijem pravac i na krajevi­ ma desno i lijevo, gdje on siječe kružnicu, označe se središta polukruga. Tada se stavi šestar u desno središte i na lijevom prostoru povuče kružnica do lijeve strane prosce­ nija. Isto tako se stavi šestar u lijevi vrh i opiše luk od desnog razmaka do desne strane proscenija. Tako iz ta tri središta Grci dobiju prostraniju orkestru; scena je pomaknuta 2 344.

Čitaj: logeioit.

više natrag, a pozornica koju zovu Xoy£iov344 uža. To je potrebno, jer tragični i ko­ mični glumci igraju na sceni, a ostali u orkestri. Stoga se grčki različito nazivaju:

scaenici i thvmelici. Visina logeja ne smije biti manja od deset stopa, a ni viša od dvanaest. Stube prolaze između odjeljaka i sjedala u pravcu od uglova kvadrata do prvog prolaza. Od prvog pojasa rade se po sredini između prvih stubišta još jedna i koliko je prolaza do vrha, na svakom se stubišta podvostručuju.

VIII. ( 0 izboru mjesta za kazalište) - Kad se sve ovo izvede brižljivo i vješto, tada treba još više paziti na to da se odabere

1

mjesto, koje blago prima glas, da se ne odbija i ne odzvanja i do ušiju ne donosi nejas­ no značenje. Postoje, naime, mjesta koja od prirode smetaju titraj ima glasa. To su, 345.

primjerice, disonantna mjesta koja se grčki zovu KUip/ouvicc,345 cirkumsonantna

Čitaj: katehuntes.

koja se kod njih zovu 7t£ptr|youvT£ virga; djevojka, djevica.

VIII. (0 podrumima, svodovima i 1

Zgradama na stupovima ) -

Zgrade bez podruma ostat će nesumnjivo čvrste do velike starine, ako im se temelji učine onako kako sam u prijašnjim knjigama izložio za gradske zidove i kazališta. Ako treba graditi podzemne prostore i svodove, njihovi temelji moraju biti deblji od zidova u gornjim dijelovima zgrade. Njihovi zidovi, stup­ ci i stupovi polažu se prema okomici po sredini donjih kako bi imali čvrstu podlogu. Jer, ako teret zidova i stupova stoji na nestabilnim temeljima, neće moći biti trajno

413. Čitaj: Pleiddes.

133

DESET K N JIG A O A R H IT E K T U R I

Vitruvije

čvrst. Osim toga, ako se između prozora uza stupove i ante stave doprozornici, neće 2 biti loše. Kad su nadvoji i grede opterećeni zidovima, savijaju se po sredini, pa oštećuju zidove. Kad se podmetnu doprozornici i uglave klinovima, oni ne dopuštaju gredama da se slegnu i oštete zidove. Zatim se mora urediti da teret zidova umanjuju 3 lukovi podijeljeni na klinove, kojima sudarnice idu prema središtu. Kad se, naime, izvan grede ili vrha nadvoja lukovi izvedu s klinovima, kao prvo neće se savijati drve­ na građa, jer je umanjen teret; drugo - ako s vremenom što počne propadati, lako se popravi bez podupiranja. Isto tako, kad se zgrade rade na stupcima i načine lukovi od 4 klinova sa sudarnicama prema središtu, njihove krajnje stupove treba učiniti širima da budu jaki i mogu se oduprijeti, kad teret zidova pritisne klinove potiskujući ih uz sudarnice prema središtu i tako izbaci oslonce. Prema tome, ako ugaoni stupci budu veći, pridržavat će klinove i dati zgradi čvrstoću. Kad se već na to obratila pažnja i postupilo s tolikom brigom, treba isto tako paziti i na 5 to da svi zidovi budu po okomici, da nigdje nemaju nagiba. Najveća se briga mora posvetiti podzidima, jer tu goleme teškoće obično donosi nasipana zemlja. Zemlja, naime, ne može uvijek biti iste težine, koju obično ima ljeti, jer u zimsko doba primi mnogo vode od kiša naraste težinom i volumenom raskine i istisne potporne zidove. Kako bi se izbjegla šteta, neka se učini tako da se prvo debljina zida projektira prema 6 veličini zemljanoga nasipa; zatim, neka se zajedno s njim s vanjske strane grade pot­ porni stupci ili potpornjaci, a među njima neka bude razmak jednak visini podzida, a debljina ista kao i podzida. U dnu se toliko istaknu, kolika je debljina podzida. Zatim se postupno suzuju, tako da na vrhu imaju istak jednak debljini gornjega zida. Osim 7 toga, iznutra prema zemlji grade se istaci zida u obliku zubaca pile, tako da pojedini zupci strše od zida onoliko kolika je visina podzida; zupci neka budu debeli kao i zidovi. Isto tako se na krajnjim uglovima podzida od unutarnjega kuta odmakne za onoliko kolika je visina temelja, pa se na obje strane to označi i od tih znakova u dijag­ onali sagradi zid, a od njegove sredine drugi poveže s uglom podzida. Tako zupci i dijagonalni zidovi neće dopustiti da podzid pritisne cijela sila, nego će je pridržavati i raspodijeliti pritisak nasipa. Izložio sam kako se zgrade moraju graditi bez pogrešaka i kako se nedostatci pre- 8 duhitre kad se pokažu. Naime, kod izmjene tegula, greda ili roženica, ne treba toliko brige kao o ovom, jer se lako promijene, ako su oštećeni. Zato sam i izložio kako će ono što se misli da ne može biti čvrsto, ipak biti čvrsto, i na koji se način to gradi. Kakvu, pak, vrstu materijala treba upotrebljavati, ne ovisi o arhitektu, jer na svim 9 mjestima ne postoje sve vrste materijala, kako sam to rekao u prošloj knjizi. Osim toga, do vlasnika je, hoće li graditi od nepečene opeke, lomljenoga ili klesanog kame-

134

VI. KNJIGA

O podrumima, svodovima i zgradama na stupovima

XLI. Tipovi atrija u stambenim zgradama A - toskanski B - korintski C - tetrastilni D - displuviatum E - testudinatum F, G, H - pmporcije tlocrta atrija

135

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

Vitruvije

na. Zato sve zgrade, kad ih ocjenjuju, razmatraju s tri strane, tj. po finoći izvedbe, po raskoši i po rasporedu. Kad se gleda na raskošno izvedenu građevinu, hvalit će vlasni­ ka koji nije žalio velik trošak, kad na finoću, odobravat će majstorov rad, a kad zgrada daje lijep dojam zbog proporcija i simetrija, tad će slava pripasti arhitektu. To on sig- 10 urno može i postići, ako je voljan primati savjete i od majstora i od nestručnjaka. Svi ljudi, a ne samo arhitekti, mogu vidjeti što je dobro. Ali, između nestručnjaka i arhitekata postoji ta razlika, što nestručnjak ne može suditi o građevini, dok je ne vidi gotovu, a arhitekt, čim je u glavi zamisli, prije nego počne s radom, ima već određen sud kakva će biti s obzirom na ljepotu, udobnost i prikladnost. Ono što sam smatrao daje korisno za privatne kuće i kako ih treba graditi, opisao sam što sam jasnije mogao. U idućoj ću knjizi govoriti o finim završnim radovima da budu lijepi i traju dugo bez oštećenja.

136

DE ARCHI TECTURA LIBRI DECEM

VII. KNJIGA

Uvod

VII. KNJIGA

414.

Vidibilj.br. 114. 415.

Vidi bilj.br. 117.

!

(Uvod) -

Naši su preci mudro i korisno uredili, da se u knjigama prenesu misli potomcima, tako da one ne propadnu, nego se dalje proširuju kroz pojedine generacije, izdaju u knjigama i postupno kroz vrijeme dođu do najveće profinjenosti znanja. Treba im odati veliku i beskrajnu zahvalnost što to nisu

propustili sa zavidnom šutnjom, nego su se pobrinuli da ideje svih vrsta u spisima preda2 ju sjećanju. Da nisu tako radili, ne bismo mogli znati kakva su djela učinjena u Troji, ni što su Tales,414 Demokrit,415 Anaksagora,416 Ksenofon417 i drugi fizičari mislili o prirodi stvari, ili kakve su ciljeve određivali ljudima za provođenje života Sokrat, Platon, Ari­ stotel,418 Zenon,419 Epikur420 i drugi filozofi. Ne bi nam bilo poznato koja su djela i iz kojih razloga stvorili Krez,421 Aleksandar,422 Darije42’ i drugi kraljevi, da naši preci priku3 pljanjem svih podataka u svojim spisima nisu to predali uspomeni potomstva. Koliko god njima dugujemo zahvalnost, tako naprotiv moramo ukoriti one koji kradu njihove zapise pa ih izdaju za svoje, a one koji nemaju vlastitih misli, već iz zavisti vrijeđaju tuđe kako bi se time proslavili, ne samo da treba ukoriti nego ih treba i kazniti, jer su bezbožni. A spominje se i to da su stari takve stvari strogo kažnjavali. Nije neprikladno, ako 4 iznesem kakav je bio ishod presuda, onako kako je to došlo do nas. Kad su kraljevi iz roda Atalida, iz velike ljubavi prema učenosti, u Pergamu424 osnovali glasovitu knjižnicu na zajedničko uživanje, tad se i Ptolomej425potaknut beskrajnim žarom i nastojanjem i s ne manje marljivosti požurio prema istom planu osnovati knjižnicu u Aleksandriji. Kad ju je s naročitom brigom dovršio, smafrao je kako to nije dosta, nego se treba brinuti i za to kako to svoje djelo dalje njegovati, proširivati i razvijati. Zato je u čast Muza426i Apo­ lona427 osnovao natjecanje pa je za pobjednike među piscima odredio nagrade i odliko5 vanja, kao i za atlete. Kad je to odredio i natjecanje se približilo, moralo se izabrati učene suce, koji će ocjenjivati. Kralj je od građana odabrao šestoricu, a sedmoga nije mogao odmah naći pa se obratio onima koji su bili na čelu knjižnice, i upitao ih znaju li nekog sposobna za taj posao. Tada mu rekoše kako postoji neki Aristofan,428 koji s najvećom željom i najvećom marljivošću svaki dan u knjižnici redom čita knjige. Kad su zatim na skupu natjecanja sucima dali posebna sjedala, pozvan je među drugima i Aristofan. On 6 sjedne na određeno mjesto. Natjecanje je počelo s pjesnicima; i dok su oni recitirali pjesme, sav je narod pokazivao i opominjao suce koga će nagraditi. Kad su od svakoga suca zatražili mišljenje, šest ih se složi i odrede prvu nagradu onom, za koga su vidjeli da se najviše svidio narodu, a drugu idućem. Nato su i Aristofana upitali za mišljenje,

41(i.

Grčkifilozof iz 5. stoljeća pr. Kr. 417.

Grčki pjesnik i filozof i: 6. i 5. stoljeća pr. Kr. 41$.

Glasoviti grčkifilozof iz 4. stoljeća pr. Kr. 419.

Grčkifilozof i osnivač stoičke škole ufi­ lozofiji, živioje u 4. U. stoljeću pr. Kr. 4211.

Grčki filozof i osnivač epikurejske škole ufilozofiji; iz 4. stoljeća pr. Kr. 421.

Vidi bilj. bi; 164 422.

Vidi bilj. bi; 101. 42.1.

Perzijski kralj, poznat po ratovima s Grč­ kom u 5. stoljeću pr Kr 424.

Grad u Miziji u Maloj Aziji. 425.

Egipatski kralj. 42d.

Božice vještina; umjetnosti i znanosti. 427.

Bog i voda Muza. Vidi i bilj. bi; 93. 42s.

Iz Bizanta; glasoviti aleksamlrijski gramatičar i kritičar.

139

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

Grčkifilozof iz 4. st.pr. Kr. Strogi kriti­ čari grcimatičar. 4311.

Bič za Homera. 431.

Kralj Plolomej s nadimkom Filadelf. 431.

Otok n Egejskom moru. 433.

Vidi bilj. br. 356. 434.

Slikar s otoka Samosa; radio je u Ateni kao scenograf (5. st. pr. Kr.). 435.

Poznati grčki tragičar (6-5. st. pr. Kr.). 43