Visoka Skola Hipnoze

ELEKTRONSKA ČITAONICA

BookClub

http://bookclub.cjb.net sve informacije možete dobiti na [email protected]

Predgovor Sveučilišni profesor dr med. Helmut Jansen Knjiga koja leži pred nama nakon djela Sam možes izliječiti svoj duh (Psihokibernetika i hipnomeditacija) druga je knjiga Kurta Tepperweina o hipnozi, a nadam se da će slijediti i nova sjajna djela. U njoj autor, koji je ujedno i rukovodilac »Međunarodnog kružoka za istraživanja hipnoze«, daje ne samo stručnjaku i laiku korisne upute, pisane jasnim i razumljivim jezikom, već i čitaoca koga taj predmet zanima uzima za ruku pa ga korak po korak upućuje u tajne hipnoze i njezine tehnike. Ako pažljivo proučite obje navedene knjige zapravo više i ne trebate neke praktične poduke da biste u svojoj ordinaciji na pacijentima i na samom sebi pravilno primijenili hipnozu kao metodu liječenja i kao pomoć. Heterohipnoza i autohipnoza mogu biti put za ostvarivanje samog sebe. Ako, međutim, smatrate da jjedino što vam hipnoza omogućuje stjecanje moći nad suvremenicima, onda još niste upoznali njezinu pravu bit. Potpuno zreo čovjek nalazi u autohipnozi idealan put k samom sebi pa tako može pojačati svoja pozitivna svojstva, a nepoželjna ukloniti. Osim toga može, primijenivši heterohipnozu, pomoći svojim suvremenicima da spoznaju vlastitu snagu i da je bolje iskoriste. Prvi korak k mudrosti je spoznaja vlastitih mogućnosti. Objektivno ispitajte sami sebe; ma kakav bio rezultat te analize, smatrajte ga važnom stepenicom na putu prema savršenstvu, jer vaše je pravo Ja apsolutno savršeno. Rio de Janeiro, mart 1977.

Prof. dr med. Helmut Jansen dekan medicinskog fakulteta Sveučilišta Santa Ursula u Rio de Janeiru, Brazil

1. Kratka povijest hipnoze Drevne prakse hipnoze Hipnoza je stara kao i čovječanstvo. Sačuvani zapisi ispisani klinastim pismom iz zemalja uz Eufrat i Tigris pokazuju nam da je najstariji poznati kulturni narod Zemlje, Sumeri, već u četvrtom tisućljeću prije naše ere poznavao hipnozu i umio se njome služiti na način kako to i danas činimo. U glasovitoj svećeničkoj školi u Erehu čuva se od pradavnih vremena rukom pisano djelo koje je, nebrojeno puta prepisivano, danas samo djelomično sačuvano. Ono sadrži neoborive dokaze o tome da su već u ona vremena specijalno izobraženi svećeniciliječnici pomoću hipnotičkih sugestija liječili bolesnike u snu. Već tada su bile poznate tri stepenice hipnotičkog stanja: laka, srednja i duboka hipnoza, slično stupnjevima hipnoze koje i danas razlikujemo. U Manuovom zakoniku, najstarijem sanskrtom pisanom znanstvenom djelu Indijaca, opisana su slična stupnjevanja hipnoze. Ovdje se govori o budnom snu, o snu sa snovima i o snu koji pruža užitak. Autohipnoza i.danas igra veliku ulogu kod mnogih naprednih tehnika joge. U starom Egiptu također je korištena hipnoza kao terapijsko sredstvo. Na tri tisuće godina starom papirusu, takozvanom Ebersovom papirusu, opisane su metode pomoću kojih su iscjelitelji u ono vrijeaie primjenjivali hipnozu. Korišteni postupci vrlo su nalik današnjima. Egipatski svećenici bili su istodobno i narodni liječnici. Bolesnika bi hipnotizirali

stavljajući mu pred oči sjajne metalne ploče kako bi mu se oči umorile i tako nastupio hipnotički san.

Ovdje se radilo o počecima metode fiksiranja koju još i danas koristimo. Bilo je poznato i polaganje ruku, povezano s odgovarajućim nalozima. Tako u jednoj staroj egipatskoj ispravi stoji: » ... položi na njega dlanove da stišaš boli u njegovim rukama i reci mu da će se bol izgubiti.« U ono su vrijeme postojali hramovi u kojima su smjeli spavati bolesnici. Dolazili su onamo da mole bogove neka ih izliječe. Glasoviti su bili Serapisin hram u Kanopeu i Izidini hramovi. Grci su također poznavali hipnozu kao hramski san. Bolesnici koji bi pohodili hram, morali su najprije neko vrijeme držati određenu dijetu. Pripreme za liječenje nastavljane su mirisnim kupeljima i ritualnim pranjima. Zatim bi svećenik pripovijedao bolesnicima o već postignutim izlječenjima da bi ih pripremio za ono što su imali doživjeti i pojačao napeto iščekivanje. Tek tada su smjeli leći u hram i spavati. Dok su bolesnici spavali, svećenici bi svakom od njih šaptali u uho odredene sugestije, kako bi oni pod utjecajem hramske atmosfere aktivirali svoju vlastitu snagu iscjeljenja. Prije nego što bi legli spavati, morali su' se bolesnici zavjetovati da će izvršiti sve što im bogovi objave u snu. Vjerovalo se da hramske prostorije imaju posebnu iscjeliteljsku moć. Kad bi se bolesnici probudili, svećenici bi im protumačili snove i još jednom ih najozbiljnije opomenuli da poslušaju savjet bogova. Već je i tada bilo mnogo bolesnika koji ne bi zaspali, kao što ih, uostalom, ima i danas, pa ih svećenici stoga nisu mogli ni hipnotizirati. Takvim bolesnicima stajali su na raspolaganju medijalno nadareni svećenici koji su u transu uspostavljali vezu s bogovima.

U glasovitom delfijskom hramu, posvećenom Apolonu, sjedila je svećenica na zlatnom tronošcu iznad raspukline u stijeni iz koje se uzdizala para. Omamljena njome svećenica je zapadala u trans i na postavljena pitanja saopćavala savjet bogova. U drugim se hramovima trans postizao obrednim spaljivanjem određenih biljki.

Tako su se u toku tisućljeća sumerski, egipatski i grčki svećeniciliječnici, a jednako i perzijski magi te hinduistički jogi služili hipnozom. Rimljani su također poznavali medije koji su bolesnicima i Ijudima koji su tražili savjet pomagali da stupe u vezu s bogovima. Čak i filozofi su koristili sugestivnu moć hipnoze. Tako u drugom stoljeću naše ere, rimski pjesnik Porfirije izvještava o naučnoj prepirci u kojoj su se sukobili filozofi Plotin i Olimpije. Učenici te dvojice filozofa prepirali su se o tome koji od njih dvojice raspolaže većim znanjem. Naposljetku izazove Plotin Olimpija na natjecanje u »magičnoj umjetnosti«. Natjecanje se imalo održati u prisutnosti učenika obaju suparnika. Plotin je prišao tik do Olimpija, nekoliko mu minuta prodorno gledao u oči, a zatim viknuo tako glasno da su ga mogli čuti svi prisutni: »Gledajte, sad se Olimpijev trup grči kao vrećica za novac.« Olimpije je munjevito osjetio bol i priznao da Plotin raspolaže snagom duha jačom od njegove. Primjena hipnoze u obliku hramskog sna održala se do sredine šestog stoljeća. Zatim su kršćanski redovnici stali sve više i više preuzimati naslijeđe hramskih, svećenika postižući čudesna izlječenja molitvama, posvećenom vodicom i moćima kršćanskih mučenika, a također i polaganjem ruku. U tome su

sudjelovali i pape i kraljevi. U Novom zavjetu možemo čitati: »Položit će ruke na bolesnike, i bit će im bolje...« Prva sačuvana predaja o autohipnozi kod članova redovničkog bratstva, hesihasta na brdu Atos, potječe iz jedanaestog stoljeća. Ti su redovnici običavali izazvati jednu vrstu autohipnoze tako da su pogled očiju upravili u svoj pupak. Zbog toga su ih nazvali omfalofizicima ili promatračima pupka. Theophrastus Bombastus von Hohenheim, nazvan Paracelsus, (14931541) naučavao je da je odlučujući agens sveg liječenja »unutrašnji liječnik«. Izvijestio je da su redovnici u Koruškoj liječili bolesnike tako da su im naređivali da gledaju u sjajnu kristalnu kuglu. Uslijed toga bi bolesnici obično zapali u dubok san. U tom snu davali su

redovnici bolesmcima potrebne sugestije za izlječenje do kojega bi većinom i došlo. Taj oblik liječničke vještine bacila je u zaborav tek inkvizicija. Razlog je bio taj što se svatko tko se umio tom vještinom služiti, izvrgavao opasnosti da bude spaljen na lomači kao zaklinjač đavla. Od magnetizma do naučne hipnoze Godine 1646. Athanasius Kircher (16061680) isusovački redovnik u Rimu izvještava u svojoj knjizi Expenmentum Mirabile o tome kako je »začarao« pijetla. Bila je to prva znanstveno obrađena klasična pojava takozvane animalne hipnoze pa je možemo smatrati pretečom Mesmerovog »magnetismus animalisa«. Drugi jedan isusovac i poznati astronom, profesor Maximilian Hell (17201792) proveo je brojne »magnetske kure«. Izradivao

je magnete u obliku oboljelih organa i pričvršćivao ih na oboljele dijelove tijela. Rezultati su iznenadili. Na taj način izliječio je 60 do 70 posto bolesnika. Pomoću tih kura poboljšalo se i opće stanje bolesnika. To je Franza Antona Mesmera (17341815) dovelo do spoznaje »da za izazivanje tih pojava nije potreban nikakav nebeski, mineralni ili željezni magnetizam«. Dovoljno je bilo djelovanje »fluida« za »magnetiziranje« bolesnika što ga je on sam stvorio. Nazvao ga je »magnetismus animalis«, dakle životinjskim magnetizmom. S Mesmerom počinje modema povijest hipnoze. On je taj svoj »fluid« prenosio na bolesnike gladeći ih odozgo prema dolje. Po njemu je nazvano »Mesmerovim glađenjem«. Godine 1775. razaslao je Mesmer svim glasovitim akademijama okružnicu u kojoj je u 27 poučaka razjasnio svoju teoriju. Svojim senzacionalnim uspjsgima u liječenju, a u prvom redu time što je izliječio neku pijanisticu koja je u četvrtoj godini života oslijepila, stekao je u liječničkim krugovima utjecajne neprijatelje, tako da je morao pobjeći iz Beča u Pariz, gdje je stekao brojne prijatelje i odušev

Ijene pristalice. Među njegove se pacijente ubrajal' Marija Antoaneta i drugi pripadnici francuskog dvc svom liječenju nije Mesmer pridavao nikakve važnosi. uspavljivanju. Mnogo je djelotvornijim smatrao izazivanje takozvanih »kriza ozdravljenja«. Kod Mesmerovih kura sjedili su pacijenti oko bazena napunjenog »magnetiziranom vodom«. Iz vode su virile brojne željezne šipke, o koje su se pacijenti morali prihvatiti rukama. Na taj način imala je magnetička struja stizati od jednog do dmgog.

Sigurno je autosugestija, proizašla iz napetog iščekivanja, pridonijela tome da se stvori očekivana kriza ozdravIjenja. Čim bi jedan pacijent zapao u takvu krizu, njegov bi primjer izazvao krize i kod ostalih pacijenata. Na kraljev nalog sastavljena je godine 1784. komisija od članova francuske Akademije nauka koja je trebala ispitati Mesmerovo naučavanje. Komisija se sastojala od liječnika Gullotina, Joirea i Sallina D'Arceta, a članovi su joj bili delegati Akademije nauka Bailly, de Bory, Franklin i Lavoisier. Ta je komisija odbacila Mesmerovo naučavanje i njegovu teoriju o »životinjskomagnetskom fluidu« diskvalificirala kao nenaučnu. Rezultate mesmerizma na području liječenja pripisala je komisija umišljanju. Mesmerove pristalice uzalud su izjavljivali da komisija uopće nije ispitala kako to da kriza ozdravljenja može i kod životinja izazvati slične pojave kao i kod Ijudi. Ne samo što je francuskim liječnicima zabranjeno da se bave »mesmerizmom«, već im je, pod prijetnjom poništenja diplome, zabranjeno čak i to da s drugima caspravljaju o toj temi. Drugi vladari, tako bavarski kralj, danski kralj te ruski car, dali su liječnicima svojih zemalja nalog da teoretski i praktički ispitaju Mesmerovu nauku. Tako je Mesmer, premda je potao od pogrešnih pretpostavki, ipak dao inicijativu da se na međunarodnom polju znanstveno ispita hipnoza. Time je postao avangardista moderne psihoterapije. Poticaj za današnju nauku o sugestiji dao je portugalski

opat Faria (17551819). Potjecao je iz portugalske kolonije Goa, a godine 1813. preselio se u Pariz. U Indiji je proučavao hipnotičke pojave i došao do uvjerenja da za izazivanje hipnotičkog sna nije hipnotizeru potreban nikakav fluid, kako je to vjerovao Mesmer, već da hipnotički san izaziva sama sugestija. Njegovi javni nastupi pobudili su jednako veliku senzaciju kao što ju je izazvalo i njegovo djelo De la cause du sommeil lucide en etude sur la nature de l'homme (0 uzroku budnih snova u okviru proučavanja čovjekove prirode), objavljeno godine 1819. U tom svom djelu nazvao je hipnotizera »concentrateur«, a hipnotiziranog »concentre«, dok je hipnotički san nazvao »concentration« ili »sommeil lucide«. Njegova metoda hipnotiziranja sastojala se u tome da bi jednostavno prišao bolesniku, oštro ga pogledao i odjednom viknuo: »Dormez!« (Spavajte!) Gotovo 50 posto pacijenata već je pri tom zapalo u hipnozu. Ovdje se radi o preteči »hipnoze zastrašivanjem« kojom se kasnije J. M.Charcot služio u »Salpetrieri«. Odlučnim korakom u razvoju hipnoze 'koraknuo je godine 1841. engleski očni liječnik James Braid (17951860). Promatrao je pokuse švicarskog magnetizera Lafontainea. Budući da su mu se pokazane pojave učinile nevjerojatnima, počeo se i sam temeljito baviti njima namjeravajući raskrinkati Lafontainea. Za svoje pokuse koristio je svoju suprugu, svog prijateIja Walkera i svoga slugu. Iznenadio se kad mu je uspjelo da sve troje zanese u hipnotički san. Učinio je to tako da im je u visini korijena nosa držao pred očima sjajno dugme sa svoje kutije s instrumentima. Iz svoga rada kao očni kirurg znao je da trajno fiksiranje kakvog sjajnog predmeta izaziva umor.

Taj umjetni san nazvao je »li»tpnoza«, prema grčkoj riječi hypnos, što znači san. Na osnovi vlastite teorije razvio je prilično jednostavan postupak za hipnotiziranje Ijudi i životinja. Otprilike 20 centimetara daleko od osobe koju je želio

hipnotizirati, nekako u visini korijena njezina nosa, postavio bi neki sjajni predmet, na primjer staklenu prizmu. Jednostavnim fiksiranjem i bez ikakvog verbalnog utjecaja postizavao je već nakon nekoliko minuta početak hipnoze u velikoj većini slučajeva. Godine 1842/43. izdao je svoje glavno djelo Neurohypnology or the rationale of nervous sleep considered in relation with animal magnetism (Neurohipnologija, ili princip živčanog sna u odnosu na životinjski magnetizam). No i Braid je među svojim kolegama liječnicima požnjeo samo porugu. Pariški liječnik A. A. Liebeault preispitao je Braidove pokuse i utvrdio da su pravilni. Već godine 1866. objavio je o tome knjigu »Umjetni san i slična stanja.« Ni ta knjiga nije odmah naišla na pažnju koliku bi zasluživala. Tek nakon mnogo godina uočio je profesor Hypolyte Bemheim (18431917) sa sveučilišta u Nancyju značenje Liebeaultovog učenja. Nekoliko godina intenzivno se bavio time, a godine 1866. i sam je napisao djelo o sugestiji i njezinu značenju pa je tu novu metodu liječenja uveo na medicinskoj klinici u Nancyju. Zajedno s Liebeaultom osnovao je »Nansijsku školu«. Time je počela znanstvena primjena hipnoze. Jedan od učenika Nansijske škole bio je Sigmund Freud, osnivač psihoanalize. U isto su vrijeme na istraživanju i korištenju hipnoze radili i glasoviti liječnici kakav je bio August

Forel, a isto tako i prvi sljedbenici Nansijske škole Emile Coue i Ch. Baudouin. Emile Coue (18571926) razvio je nauku o autosugestiji. Spoznao je da je hipnoza u biti uvijek autohipnoza. Hipnotizer izaziva u subjektu samo manje ili više snažnu predodžbu namjeravanog djelovanja koju onda ostvaruje pomoću autohipnoze. Skovao je naučnu izreku: »Naše djelovanje ne potiče volja, već sposobnost predočavanja.« Iz toga je zaključio da svatko može sam sebe hipnotizirati i razjasnio svojim pacijentima da autosugestijom mogu izliječiti svoje bolesti. Doslovno je rekao: »Naučite sami sebe izliječiti; to možete učiniti. Ja osobno nisam još nikoga izliječio. Mogućnost liječenja leži u vama. Pozovite u po

moć vlastiti duh neka posluži vašem tjelesnom i duhovnom zdravlju. Bit će ovdje. On će vas izliječiti pa ćete biti snažni i sretni.« Naveo je svoje pacijente na to da ujutro i uvečer po dvadeset puta sami sebi sugestivno reknu: »Iz dana u dan mi je u svakom pogledu sve bolje i bolje.« Jean Martin Charcot (18251894) bio je šefliječnik u pariškoj bolnici »La Salpetriere« i profesor patološke anatomije. Kao neurolog uživao je međunarodni glas. Njegovi radovi o živčanim bolestima bili su epohalni. Charcot je bio velik protivnik Nansijske škole. Smjer hipnoze što ga je on zastupao nazvan je »Pariškom školom«. Suprotnost tih dvaju mišljenja mogla bi se svesti na to što je Nansijska škola vršila pokuse s normalnim Ijudima, dok su Charcotovi pacijenti bili duševni bolesnici.

Tako je Charcot došao do uvjerenja da je hipnoza samo umjetno izazvana histerija. Služio se različitim tehnikama, ali za indukciju hipnoze uglavnom je koristio tehniku zaprepašćivanja. Tako je palio eksplozivni pamuk i služio se »Drummondovom vapnenom svjetlošću« koju bi iznenada zapalio, ili bi odjednom dao udariti u glasan gong. Preplašeni duševni bolesnici grupno su zapadali u hipnotičko stanje. Rekao je nešto što se nije moglo opovrći: »Vjera je ona koja liječi.« Za istraživanje jednog drugog vida hipnoze zaslužan je ruski istraživač I. P.Pavlov (18491936). Svoje je pokuse vršio na životinjama. Svojim glasovitim pokusom izvršenim na psu osvijetlio je Pavlov somatskoduševne procese i dokazao da su hipnoza i sugestija posve normalna životna zbivanja. Time je hipnozu konačno oslobodio vela tajnovitosti. Svoj pokus izveo je ovako: Psu je dao velik komad mesa i ustanovio da životinja reagira pojačanim izlučivanjem sline. Istodobno je udario ovono dobivši time posve određen zvuk. To je ponavljao pri svakom hranjenju. Nakon nekog vremena bio je dovoljan već sam zvuk zvona da bi kod životinje izazvao pojačano izlučivanje sline, premda nigdje nije bilo nikakva mesa.

Nakon čitavog niza pokusa Pavlov je ovako sumirao svoje spoznaje: »Svaki trajni podražaj ili podražaj koji se sistematski ponavlja, te putem živčanih kanala dosegne određenu točku na kori mozga, dovodi prije ili kasnije do prinudne pospanosti, a zatim do sna, odnosno hipnoze.« Pri tom je Pavlov oštro razlikovao naslijeđene, »neuvjetovane reflekse«, od uvjetovanih refleksa, stečenih u toku života. Pomoću Pavlovljeve nauke o uvjetovanim refleksima, uspjelo se eksperimentalno istražiti neka područja Ijudske podsvijesti,

u prvom redu automatizirane mehanizme više i najviše djelatnosti živaca. Od suvremenih istraživača za nas je u prvom redu zanimljiv I. H. Schulz. On je razvio specijalni postupak autohipnoze, takozvani »autogeni trening«. Riječ »autogen« vuče porijeklo iz grčkog jezika, a znači »onaj koji sam proizvodi«. Prvi cilj toga treninga je opuštanje pomoću koncentracije i utjecanja na samog sebe. Autogeni trening uglavnbm djeluje pomoću pojačane koncentracije, zatim opuštenošću, odgojem samoga sebe i jasnim porastom radnog učinka. U toku uznapredovalog treninga uspijeva zatim subjektu da u sve većoj mjeri utječe na funkcionalne i organske teškoće, budući da brojne teškoće nastaju grčenjima i unutrašnjim nemirom. Profesor Schulz odredio je šest osnovnih vježbi: 1. Težinska vježba (mlitavljenje mišića); 2. Toplinska vježba (popuštanje napetosti krvnih žila); 3. Vježba srca (smirivanje srca); 4. Vježba disanja (smirivanje disanja); 5. Vježba sunčanog spleta (reguliranje trbušnih organa); 6. Koncentrativna vježba glave (hladno čelo). Isto su tako točno određeni i položaji u kojima treba izvoditi autogeni trening, i to: 1. Ležeći; 2. U položaju što ga tijelo zauzimai naslonjaču;

3. U takozvanom kočijaškom položaju. Na višem stupnju autogenog treninga pridolazi k tome još i doživljavanje slike u duhu u kojoj simbolički dolazi do izražaja situacija kako je prihvaća podsvijest.

Za znatno proširenje hipnoze pobrinuo se u naše vrijeme Leslie M. Le Cron. Taj američki stručnjak za hipnozu podučavao je u svojim tečajevima tisuće liječnika i psihologa u tehnikama medicinske hipnoze. Sa svojim djelima, pogotovu s knjigama Autohipnoza i Heterohipnoza, Autohipnoza, upoznao je stotine tisuća čitalaca s jednostavnim ali djelotvornim metodama hipnoze. Svojim je knjigama mnogo pridonio smanjenju predrasuda protiv hipnoze.

Što je hipnoza? U Tanganjiki je bijeli liječnik kod nekog crnca ustanovio akutnu upalu slijepog crijeva popraćenu temperaturom od 40 stupnjeva. Prema njegovom iskustvu, mogla je pomoći samo hitna operacija. No pacijent je zaprepašteno odbio da se podvrgne operaciji. Pozvao je svog plemenskog vrača da ga on liječi. Vrač je zdrobio nekoliko biljki, mrmljajući pri tom nerazumljive riječi, a zatim je te biljke likom privezao oko bolesnikovog trupa. Bolesnik je piljio u vrača kao da je hipnotiziran. Pri tom je vrač položio desnu ruku na bolesnikov pupak i rekao: »Tvoje boli sad nestaju, a isto tako i vrućica.« ' Sutradan je bolesnik bio potpuno zdrav. Hipnotičko sugestivno liječenje na afrički način uspjelo je. Što je ovdje zapravo hipnoza, a što sugestija?

Moramo priznati da je teško dati točnu definiciju hipnoze premda smo već dobro upoznali njezine fenomene. Prava priroda hipnoze, u smislu punovrijedne teoriJe, i danas je još nepoznata. Istraživači su, međutim, ustanovili da između budnosti i spavanja postoji neka vpsta »polovične svijesti«. U tom su stanju tjelesne funkcije smanjene, dok su duhovne aktivne. Britansko udruženje liječnika (British Medical Association) definira hipnozu ovako: »Hipnoza je prolazno stanje smanjene pažnje k«d pacijenta, stanje u kojem se mogu pokazati različite pojave, same od sebe, ili kao reakcija na verbalne i dmge podražaje. Te pojave obuhvaćaju izmjenu svijesti ili pamćenja, pojačanu osjetljivost na sugestije, odgovore i misli koje

pacijentu u običnom duševnom stanju nisu bliske. Među ostalim, u hipnotičnom stanju mogu biti izazvane odnosno potisnute pojave kao što su anestezija, paraliza, ukočenost mišića i vazomotorne izmjene.«1 U procesu hipnoze što je provodi drugo lice (heterohipnoza) prenosi se na čovjeka predodžba (sugestija) koja •dolazi izvana, a on je prihvaća. Bez prihvaćanja, bez odobravanja te predodžbe djelovanje je nemoguće. Zbog toga je, kako to naglašuju brojni pisci, (među njima i L. M. Le Cron) u osnovi svaka je hipnoza u stvari autohipnoza, odnosno autosugestija. Takva predodžba može čestim ponavljanjem postati uvjetni refleks i time dio vlastite ličnosti. Da bi autosugestija trajno djelovala, važno je, dakle, da se ponavlja. Prema Pavlovljevom »zakonu točkastog refleksa« svaki intenzivan trajni podražaj ili podražaj koji se monotono ponavlja, pa kroz živčane kanale stiže do određene točke na kori mozga, prije ili kasnije dovodi do prisilne pospanosti, uz

pretpostavku da njegovo djelovanje ne ometa neki drugi, snažniji podražaj. Zbog toga bi hipnozu trebalo po mogućnosti provoditi u malo zamračenoj, tihoj prostoriji, kako bi ostali podražaji bili što više isključeni. Bude li neki hipnogeni podražaj višestrukom ponovljenom primjenom tako uigran, može se njegovo djelovanje kasnije u svako vrijeme strelovito ponoviti. U tom slučaju dolazi do takozvane »strelovite hipnoze«. Kod nje, međutim, hipnotizer nije uzročnik hipnoze, već se hipnotizirani sam hipnotizira, pošto je hipnotizer u njemu izazvao predodžbu o nastupu hipnoze. Do hipnoze dolazi zato što hipnotizirani to očekuje. Ne samo da se hipnoza može provesti samo ako je ispitanik s time sporazuman, već on mora u prvom redu biti i duboko uvjeren u to da mu hipnotizer želi najbolje. To subjektivno povjerljivo očekivanjatoda hipnotizer radi za njegovo dobro, određuje djelotvornost hipnoze. Prije nego

što počnemo s hipnozom, trebali bismo u pripremnom razgovoru, koji će stvoriti atmosferu razumijevanja i simpatije, uspostaviti vezu s ispitanikom. Hipnoza duboko djeluje na čitav organizam. Tako se u hipnozi može ubrzati ili usporiti disanje i udaranje bila. Osim toga može se u hipnozi utjecati i na slijedeće funkcije: izlučivanje želučanog soka, znojenje, kašljanje, povraćanje, zijevanje, kihanje, spolne funkcije, menstruaciju, izmjenu tvari, širinu zjenica, izlučivanje mokraće ili stolice. Osim toga, hipnozom se može izazvati negativno ili pozitivno zavaravanje osjetila.

Kod negativnog zavaravanja osjetila može se, na primjer, postići da subjekt ne zamjećuje neke predmete koji u stvari postoje, ako je dobio takvu sugestiju. Sugeriramo li nekome da se nalazi u potpuno praznoj sobi i naredimo li mu da prijeđe poprijeko kroz nju, on neće opaziti stol koji stoji nasred sobe, jer taj stol za njeg ne postoji, pa će se sudariti s njime. Tako sam jednom nekoj ženi sugerirao da se nalazi sama u sobi. U stvari sam zajedno s prijateljem bio u istoj prostoriji. Neko vrijeme bili smo posve mirni. No kad smo počeli bacati jastuke po sobi, žena se toliko uzbudila da smo morali odmah prekinuti pokus. Pošto se malo smirila, pripovijedala nam je da se silno prestrašila kad su odjednom, bez vidljivog uzroka, zrakom počeli letjeti jastuci, a u sobi nije bilo nikoga tko bi ih mogao bacati. Prof. dr KraftEbing pripovijeda o sličnom pokusu. On je nekoj osobi sugerirao da je određeni dr H. na nekoliko dana otputovao. Kad je taj dr H. nekoliko minuta kasnije s upaljenom cigaretom prošao kroz sobu, ispitanik se sav zaprepašten zagledao u žar cigarete koja je zajedno s oblačićem dima sama prolazila kroz sobu. Vjerovao je da se radi o nekom čarobnjačkom triku. Tako možemo sugerirati i potpunu sljepoću dajući otprilike slijedeću sugestiju: »0ko vas postaje polako sve tamnije, sve tamnije. Sve se gubi u neprozirnoj mag'i. Jedva da možete išta razabrati.

Postaje sve tamnije sve tamnije. Sad je postalo posve tamno vi stojite u potpunom mraku i ne možete uopće ništa razabrati.« Ispitanik se vlada točno kao slijepac. Lako možemo provjeriti da se ne radi ni o kakvom simuliranju, ako »slijepcu« stavimo na put kakav predmet, o kojeg se mora bolno udariti. Da se ispitanik ne bi prestrašio, treba mu prije pokusa sugerirati da će to stanje potrajati svega nekoliko trenutaka. S istim uspjehom može se, dakako, sugerirati i pozitivno zavaravanje osjetila. Poznat je pokus s igrom karata. Sugeriramo li čovjeku u hipnozi da je jedna određena karta na naličju označena velikom crnom točkom, on će u pravilu uvijek prepoznati tu kartu i sigurno je izvući iz niza ostalih, mada u stvari karta nije ničim označena. Govorimo li o hipnozi, onda pri tom većinom mislimo na stanje spavanja, na takozvani hipnotički san. Uostalom, hipnotičko stanje izvana većinom je nalik na laki san, ali tu zapravo postoje velike razlike. Hipnoza je stanje sužene svijesti, ali se unutar te ograničenosti mogu pojaviti sve nijanse između drijema i pretjerane budnosti. Prema Pavlovljevoj predodžbi redovito su skučeni odnosno blokirani samo pojedini dijelovi mozga, ali nikad svi. Posredovanjem kapilarnog sistema krvnih žila smanjena je funkcija viših središta mozga tako da prevladavaju dublji slojevi Ijudskog bića. Između sniženog praga svijesti i sna postoji, doduše, izvjesna srodnost, ali nikad i potpuna analogija, osim ako hipnoza ne prijeđe u san. U hipnozi se neprestano izmjenjuju kočenja i izbuđenja u različitim područjima mozga, pri čemu kočenja prevladavaju nad budnim stanjem dok za budnosti prevladavaju uzbuđenja. Prema Pavlovu, unutrašnja kočenja, san i hipnoza zasnivaju se na istom fiziološkom procesu, jer i za vrijeme sna ni jedno

područj»» moždane kore ne spava potpuno. Stanje spavanja razlikuje se od hipnotičkog sna po slijedećim kriterijima: U hipnozi: 1. pažnja je i pojačana i usmjerena na sugestiju;

2. pacijent čuje svaku riječ i svaki zvuk; 3. neznatno je kritičan; 4. svijest mu je sužena, ali budna; 5. postoji vremenska i mjesna orijentacija; 6. zadržana je sposobnost pamćenja, ako nije izričito sugerirano da se dokine; 7. hipnotiziranom čovjeku možemo se obratiti govorom. U snu, naprotiv: 1. pažnje uopće nema; 2. prihvaćanje podražaja je praktički onemogućeno; 3. ne postoji kritički stav; 4. svijest je blokirana; 5. ne postoji orijentacija; 6. pamćenje je blokirano;

7. čovjeku se ne možemo obratiti govorom. U hipnozi je svijest uglavnom upravljena prema hipnotizeru. Taj kontakt nazivamo »odnosom«. Dok se podražaji okoline povlače, ono što govori hipnotizer stupa u prednji plan svijesti, pa hipnotizirani čovjek to osobito snažno prihvaća. Kod tog je kontakta, doduše, kritička sposobnost znatno smanjena, ali ona ipak postoji. To se jasno pokazuje ako čovjeku damo sugestiju koja leži izvan strukture njegove ličnosti, na primjer sugestiju da se razodjene ili da u nekoga puca. U tom se slučaju hipnoza odmah slama i čovjek se budi. Ponovimo, dakle, još jednom: 1. Hipnoza nema ničeg zajedničkog s magijom ili natprirodnim zbivanjima. 2. Hipnoza nije identična s umjetnim uspavljivanjem. Pojedini njezini simptomi vrlo su različiti te su ovisni o ličnosti hipnotizera i o korištenim metodama. 3. Hipnoza nije isto što i sugestija, premda znatno povećava sugestibilnost. • 4. Pomoću hipnoze ne samo što možemo utjecati na funkcionalne bolesti, već i na teške organske smetnje i to u pozitivnom i u negativnom smislu. 5. Dosegnuti stupanj hipnoze i hipnosugestivnog utje

canja ovisi uvelike o stanju živčanog sistema hipnotiziranog čovjeka, a pogotovu o njegovoj psihoaktivnosti ili psihopasivnosti.

6. U hipnozi možemo sugerirati gotovo svako zavaravanje osjetila, i to podjednako pozitivno kao i negativno. 7. Hipnoza i san nisu identični. Hipnoza je, međutim, jednako kao i san, sastavni dio svakog Ijudskog i životinjskog života. 8. Svatko tko može spavati može biti i hipnotiziran. Dubina i simptomi hipnoze razlikuju se od pojedinca do pojedinca. 9. Hipnoza nije lijek koji liječi svaku bolest, ali u ruci iskusnog hipnoterapeuta pruža divnu mogućnost da se pomogne bolesnim Ijudima. §to je sugestija? Bit sugestije sastoji se u tome da se u sebi samome ili u nekom drugom čovjeku na neki način u podsvijesti probudi određena predodžba. Tako se utječe na njegove osjećaje, njegov sud i odluke donesene njegovom voljom. Što je ta predodžba jasnija i snažnija, to lakše će se moći probiti kod drugih Ijudi i to dulje će djelovati. Sugerira li se nešto nekom drugom, govorimo o heterosugestiji. Izazivamo li tu predodžbu u sebi samima, govorimo o autosugestiji. Da bi heterosugestija mogla djelovati, moramo i nju prihvatiti u svoju predodžbu i time je pretvoriti u autosugestiju. Svaka sugestija, pa tako i heterosugestija koja dolazi izvana, u stvari je autosugestija. Da nam bude jasno: sugestija se nikada ne odvija u svijesti. Djelovati može samo onda, ako je pomoću autosugestije pretvorimo u slikovnu predodžbu. Sve pojave hipnoze su posljedica sugestije, odnosno autosugestije.

Neki je učenjak sugerirao neffilicini osoba da su popili litru tekućine. lako zapravo nisu popili ni jednu jedinu kap, ti su Ijudi nakon toga ispustili gotovo litru mokraće više nego obično. Taj pokus dokazuje koliko duboko može sugestija dana u hipnozi zahvatiti tjelesne procese čovjeka.

Misao je početak svega. Iz nje zatim nastaje slikovna predodžba. Tek onda se sugestija može provesti. Sva djelovanja sugestije, od hipnoze do sugestije u budnom stanju, autosugestije ili heterosugestije samo su manifestacije naše vlastite vjere. To vrijedi i za hipnozu. 1 ovdje se ili primaju ili odbijaju sugestije, vlastite ili strane, to jest čovjek im vjeruje ili ne vjemje. Tu se uglavnom radi o stavu hipnotiziranoga, odnosno o hipnotizerovoj moći uvjeravanja. Hipnotizer mora, dakle, ponajprije u sebi učvrstiti uvjerenje, mora vjerovati da će se ostvariti ono što sugerira. Mora točno znati što hoće i tu volju odjenuti u što plastičniju slikovnu predodžbu. Ima Ijudi koji djeluju vrlo sugestivno pa lako mogu uvjeriti druge. To su osobe koje su uvjerene u svoju sposobnost pa stoga lako mogu uvjeriti i dmge. Čovjek koji ne vjeruje sam u sebe, ne može očekivati da mu drugi vjeruju. Profesor Ch. Baudouin kaže: »Sugestija je podsvjesno ostvarenje jedne ideje.« Poznati psiholog Fritz Lambert smatra: »Sve §to na nas duševno utječe, je sugestija, jer u trenutku kad podlegnemo duševnom utjecaju, rađa se vjera koja tom utjecaju odgovara.«

Čitav naš život određen je svjesnim i nesvjesnim sugestijaina. Kad to ne bi bilo tako, svaka bi propaganda bila suvišna. Međutim, na nas ne samo što neprekidno utječu izvana, već i mi sami stalno utječemo na sebe. Ta autosugestija ili utjecanje na samog sebe neobično je važna za naš život, jer svakom svojom mišlju kujemo svoju ličnost, a time određujemo i svoju sudbinu. S tog razloga ne bismo nikad smjeli razvijati neku negativnu misao, a pogotovu ne bismo smjeli nešto negativno reći. Stoga moramo svaku negativnu misao koja se ušulja u nas, odmah zamijeniti pozitivnom mišlju, prije nego što nam negativna uzmogne nanijeti kakvu štetu. Dokle god ne kontroliramo svoje misli i nismo svjesni njihove neizmjerne snage, sve dotle smo nemoćno izručeni

toj sili. Kad misli naučimo usmjeravati po miloj volji, možemo tu snagu koristiti prema svojim željama. Ta spoznaja može biti izvanredno vrijedna za naš život. Provoditi svjesnu sugestiju, znači odgajati samoga sebe i vjerovati u ostvarenje onoga što čovjek želi postići. Razborit čovjek neće uopće ni pokušati da povjeruje u nešto što je potpuno nemoguće. Tko poznaje zakone sugestije i vlada njima, ne samo da se može očuvati od štete, već će i svjesno postizati uspjehe. Važno je da pri formuliranju sugestije pođemo uvijek od sposobnosti predočavanja one osobe na koju kanimo utjecati. Sugestija može, naime, samo onda djelovati ako je pretvorimo u razumljiv slikovni dojam.

Naša podsvijest ne govori riječima, već slikama. Intenzitet te predodžbe određuje emocija koja je prati. Djelovati može samo ono što sami sebi možemo predočiti. Na primjer, pri disanju predočimo sebi slikovno kako sa svakim dubokim udisajem primamo u sebe svježu snagu. Predočimo sebi, nadalje, da se ta snaga raspodjeljuje po čitavom tijelu i da nas posve ispunjava. Izdišući zrak predočujemo sebi da time izbacujemo iz sebe svć zlo, sve istrošeno i nekorisno. Već poslije deset dubokih udisaja ustanovit ćemo kako dana sugestija počinje djelovati. Nemojmo, međutim, zaboraviti da sugestija može biti neovisna o logici. Postoje brojne sugestije koje su izvanredno djelotvorne, a unatoč tome potpuno nelogične. Uspjeh ne donosi logičnost neke sugestije već savršenstvo slikovne predodžbe. Budući da svaki čovjek može vjerovati, svi su Ijudi sugestibilni. Najsigurnije sredstvo da se pojača djelovanje neke sugestije je njezino ponavljanje. Svaka sugestija mora biti jasno formulirana; ne smije se dopustiti mogućnost pogrešnog shvaćanja jer pokusna osoba obično ispunjava sugestiju prilično doslovno. Pri svabom sugeriranju nemojmo odabrati više od tri sugestije, ali ih zato ponovimo nekoliko puta. Postizavanje uspjeha može se naučiti. Slikovnom predodžbom uspjeha, on već počinje. 1 neuspjesi su reakcije

koje se mogu naučiti. Tko se identificira sa svojim neuspjesima i kaže: to ja ne mogu učiniti, ja sam takav, to mi ne leži, taj ne samo da je zaista takav, već će takav i ostati. Kod hipnotiziranog čovjeka možemo sugestijom emocionalno naglašenih doživljaja izazvati jako ubrzan puls, povišen krvni

tlak, jako znojenje i plač, a sekundu kasnije, glasan smijeh i vedro raspoloženje. Sugestijom možemo utjecati i na pokrete koji ne podliježu našoj volji, i time postići dublje disanje, redovitiju stolicu, bezbolan porođaj i uklanjanje nesanice. Djelovanje sugestije ovisi o nekoliko činilaca. 1. Individualan način osobe koje vrši sugestiju: Sugestorova ličnost vrši snažan utjecaj na ispitanika. Taj utjecaj se ne stvara samo izgovorenom riječju, premda je, dakako, vrlo važno što se kaže i kako se kaže. Sugestiju može pojačati ili oslabiti sugestorovo držanje, njegova odjeća, njegove kretnje, a u prvom redu njegova unutarnja sigumost. 2. Individualnost osobe s kojom se vrši pokus: Sugestija se mora uvijek formulirati polazeći od sposobnosti predočavanja osobe na koju se želi utjecati. Ono što na nekoga djeluje izrazito sugestivno, na drugoga, pod određenim okolnostima, uopće ne utječe. 3. Sadržaj sugestije: Ako se sadržaj sugestije sukobljava sa ispitanikovom ličnošću, realizacija se odbija. Prema tome, sa subjektovim bićem mora se uskladiti ne samo oblik sugestije, nego u prvom redu i njezin sadržaj. Sugestije mogu biti izravne i neizravne. Svi}est često odbija izravnu sugestiju. Neizravna sugestija lakše izbjegava cenzuri razuma sklonog kritici, pa je subjekt stoga lakše prihvaća i sluša.

Pri neizravnom obliku sugestije subjekt ne zna da mu se nešto sugerira. Na taj način može zahaanuta majka nemirnom djetetu dati »sredstvo za spavanje« koje se u stvari sastoji od bezazlenog bombona. Dijete vjeruje da će bombon djelovati. Pokuša li čovjek nakon napornog dana sam sebi sugerirati: »0dbrojat ću do tri pa ću za čas biti posve

svjež«, takva se sugestija vjerojatno neće ostvariti, jer svijest umomog čovjeka ne može u to povjerovati. No kažem li u istom položaju sam sebi: »Idem pod hladan tuš. Nakon tuširanja opet ću biti svjež i živahan«, može se pretpostaviti da će se sugestija u tom obliku ostvariti. Dokle dopire djelovanje takve uvjetovane sugestije vidimo u knjizi dr Erwina Lieka Das Wunder i'n der Heilkunde (Ćudesa medicine). DrLiek pripovijeda o sebi: »U dobi od devet ili deset godina izbile su mi na rukama brojne bradavice. Kad sam jednom prilikom za školskih praznika bio na selu, neka je djevojka provela na meni kuru za uklanjanje bradavica tako da je tik iznad svake bradavice svezala konac u uzao. Konac je zatim zakopala na mjestu gdje se voda s krova slijevala kroz oluk. »Kad konac istrune«, rekla je djevojka, »nestat će i bradavica.« Nakon šest tjedana, bez ikakvog daljnjeg zahvata, sve su bradavice nestale. Ta »akoondasugestija« izvanredno je djelotvorna. Većinom je, nažalost, koristimo u negativnom obliku; (na primjer: »Ako večeras odem u kazalište, sigurno ću opet dobiti svoju uobičajenu migrenu!«). Možemo, međutim, postići i pozitivno

djelovanje, ako, na primjer, sami sebi govorimo: »Budem li redovito uzimao lijekove što mi ih je propisao liječnik, ubrzo ću ozdraviti!« Najveći neprijatelj svake uspješne sugestije je sumnja. Voljeli bismo da možemo vjerovati, ali ne napredujemo, jer nas u tom sprečavaju bojazan i sumnja. Dokle god se kolebamo između pozitivne i negativne misli, ne možemo napredovati. Sjetimo se samo Edisona koji je izveo 3000 pokusa prije nego što je konstruirao uporabljivu električnu žarulju. Tri hiljade neuspjeha, 3000 razočaranja, no unatoč tome'kod njega je uvijek iznova pobjeđivala pozitivna misao: »Ipak ću uspjeti«. 1 uspio je. Od onoga tko nije naučio da vjeruje u sebe, odbijaju se i najsnažnije sugestije. One jednostavno ne mogu doprijeti do jezgre njegovog bića.

Međutim, čim čovjek povjeruje u sebe, sve jasnije počinje osjećati silnu snagu sugestije tako da više ne može sumnjati. Vjerujemo li u zlovolju i neuspjehe, uistinu ćemo ih i doživjeti. Ako, međutim, spoznamo snagu u sebi i ako se njome služimo ne kočeći njezino djelovanje sumnjom, ona će izmijeniti naš život. Kako se brzo može ostvariti sugestija, pokazuju nam pokusi o kojima govori drFranz V61gyesi u svojim knjigama Hipnoza kod Ijudi i životinja, i Duša je sve. U svrhu pregleda čireva na želucu, on je nekolicini pacijenata spustio u želudac sondu. Pošto je pretraga završena, hipnotizirao je pacijente ne vadeći pri tom sondu. Zatim im je sugerirao da su progutali različitu hranu i u laboratoriju pretražio izlučevine njihova želuca. Pokazalo se da se izlučivanje želučanih sokova strelovito

kvalitativno i kvantitativno izmijenilo onako kako je to odgovaralo hrani koja im je redom bila sugerirana. Na osnovu sugestije da je progutao žlicu ulja, kod jednog je pacijenta smjesta ustanovljena velika količina izlučevine žuči i gušterače. Kad je pacijentu sugerirao da jede svoje najmilije jelo, liječnik je imao pune ruke posla da uhvati želučani sok koji je neprekidno navirao iz sonde. Kad je liječnik koji je provodio hipnozu, ugledavši tu silnu količinu želučanog soka, u šali dobacio: »Kako bi lijepo bilo kad biste sada jeli svoje najdraže jelo!«, proizvodnja želučanog soka odjednom se prekinula. Bolesnikov želudac, kao da se uvrijedio zbog zavođenja u bludnju, istog časa prekinuo je izlučivanje soka. Međutim, kad su mu sugerirane još neke poslastice, odmah je. poslušno nastavio s radom. Nekad vrlo poznati hipnotizer R.Winterry piše da je svoje brojne dobrovoljne medije ubo u kožu, pa čak i u dlan, ali da oni nisu na to uopće reagirali. Jednom je nekom mediju sugecrao da mu je oko potpuno neosjetljivo. Neki prisutni liječnik zabo mu je na to iglu duboko u inače vrlo osjetljivu očnu spojnicu. Pri tom bolnom zahvatu pacijent nije ni trepnuo očnim kapkom.

L. Benedek je nekoj ženi u hipnozi sugerirao da joj je ruka uronjena u vruću vodu, nakon čega joj je toplina kože odmah porasla za tri stupnja. Sugestija obuhvaća dvoje: 1. Predodžbu kod medija da doživljava neku tjelesnu ili duševnu promjenu ili da će do takve promjene doći.

2. Ograničenje predodžbe na specijalni sadržaj svijesti slabljenjem ili dokidanjem suprotne predodžbe. Sugestija je jezgra svakog hipnotičkog djelovanja. Moramo joj posvetiti najveću brižnost i pažnju. Sugeriramo li pažljivo i uživljavajući se, moći ćemo u zametku uništiti bolesti koje su se počele razvijati i izliječiti ih na prirodan način. Možda se na taj način može pomoći ondje gdje su se druge metode liječenja pokazale bezuspješne. Je li hipnoza opasna? Često čitamo tvrdnje da je hipnoza opasna. Dosad sam proveo nekoliko tisuća liječenja pomoću hipnoze, a da se nikad nije javila nikakva opasnost. Na početku moje djelatnosti dogodila mi se, doduše ako to smijemo tako nazvati nezgoda koju ne bih želio prešutjeti. Jednom sam neku radoznalu novinarku vratio u životnu dob od tri godine. Mom sinu je u to vrijeme također bilo upravo tri godine pa sam ih oboje povezao. Premda ništa nisam rekao, moj sin je odmah shvatio da je teta, doduše, vrlo velika, ali da je ipak malo dijete. Poveo ju je sa sobom u svoju dječju sobu. Pošao sam za njima i naveo ih da se zajedno igraju. Prepirali bi se oko neke igračke, a onda bi se opet pomirili. Samo jednom sam se morao umiješati kad se novinarka svakako htjela popeti u krevetić moga sina koji bi se pod njezinom težinom sigumo slomio. Onda je otkrila televizor. Moj sin joj je razjasnio kako se aparat ukapča i iskapča i kako senijenja program. Očito je bila fascinirana, jer dok je ona bila dijete, televizija još nije postojala. Neprekidno je ukapčala i iskapčala aparat, te mijenjala program, sve dok nisam odlučio da prekinem pokus.

Tada sam spoznao da više ne reagira na moje riječi veza je bila prekinuta. Očito sam je predugo ostavio u toj životnoj dobi. Uživjela se u svoju ulogu. Neprekidno sam iznova pokušavao da novim metodama uspostavim kontakt, ali uzalud. Onda sam se sjetio onoga što sam naučio za takav slučaj: sačuvati mir i još više produbiti hipnozu. Budući da nije reagirala na moje riječi, sklopio sam joj na nekoliko sekundi oči i dao joj odgovarajuće sugestije za produbljivanje hipnoze. Kad sam ruku skinuo s očiju, one su ostale zatvorene. Sugerirao sam joj da želim prekinuti hipnozu. Polagano sam je, godinu za godinom, vodio natrag do njezine današnje dobi i završio riječima: »... Sad ću brojati do tri, a vi ćete zatim otvoriti oči i osjećati se posve svježe i dobro. Bit će vam dvadeset tri godine i sve će biti točno onako kako što je bilo prije pokusa. Kad nabrojim tri, otvorit ćete oči i osjećat ćete se dobro: Jedan dva tri.« Tek što sam izgovorio tri, ona je otvorila oči. Sve je bilo u redu. Jednom sam nekom pacijentu sugerirao da se može u mojoj prisutnosti jedan jedini put i sam hipnotazirati. Kazao sam da će sve što tom prilikom sam sebi rekne biti jednako djelotvorno kao da sam ja to kazao, tj. on će sam sebe poslušati. Budući da sam bio prisutan, i budući da me on nekoliko puta za to zamolio, smatrao sam pokus bezazlenim. Rekao sam mu da svojoj podsvijesti može dati bilo kakav nalog, samo neka mi kaže koji nalog. On je sebi, medutim, odmah sugerirao i ovo: »Sad ću brojati do tri i zaspati. Ništa me ne može probuditi.«

Prije nego što sam mogao išta izustiti, sve je bilo gotovo. Pošto je bio neupućen, pogriješio je. Posljednjim dijelom svoje sugestije oduzeo je sebi, ali i meni, mogućnost da dokinem hipnozu. Ja sam, međutim, pojačao sugestiju spavanja da bih ga zatim iz nje izveo ovim riječima: »Spavate duboko i čvrsto posve duboko i čvrsto i nitko vas neće probuditi. Sad osjećate da ste dovoljno spavali i opažate da se postepeno

budite. Budite se sami od sebe. Sad ste potpuno budni i otvarate oči!« Tek što sam to izrekao, on je otvorio oči. Raštumačio sam mu u čemu je pogriješio. Time što sam dopustio da njegova vlastita sugestija djeluje i samo ga uvjerio da će se sam od sebe odmah probuditi, mogla je njegova podsvijest izvršiti moj nalog da ne dođe u sukob s njegovom vlastitom sugestijom. Sad me upitao, ne bi li mogao još jednom izvesti taj pokus, a da pri tom, dakako, ne ponovi istu pogrešku. Rekao sam mu da to ne može učiniti jer da sam njegovoj podsvijesti već prije dao sugestiju da se jednom može sam hipnotizirati, tako da drugi pokušaj ne može uspjeti. On mi nije povjerovao. Neprekidno je iznova pokušavao, no nije se dogodilo ništa, kako sam mu to, uostalom, i predskazao, jer je njegova podsvijest točno slijedila moju sugestiju. Kao što vidite, i takve su nezgode potpuno bezopasne, samo ako pravilno postupamo. Ipak ne bismo smjeli davati sugestije koje se protive ranije danim sugestijama, jer se inače dvije sugestije međusobno suprotstavljaju. Bolje je nastaviti danu sugestiju, pa je čak sugestivno pojačati da bi se smanjio unutrašnji otpor, a zatim čovjeka postepeno izvesti iz hipnoze.

DrFranz V61gyesi pripovijeda o sličnoj nezgodi. Neka ga je majka pohodila s kćerkom koja je imala poteškoća s menstruacijom. DrVolgyesi ju je hipnotizirao i sugerirao joj da će menstruaciju dobiti određenog dana točno u podne. Majka je zahtijevala da prisustvuje hipnozi. Na dan koji je liječnik odredio mjesečno pranje pojavilo se kod kćerke točno u podne ali to isto se dogodilo i kod majke. Hipnotička zapovijed djelovala je dakle i na majku, premda je ona bila samo svjedok liječenja. Ako uopće možemo govoriti o opasnosti, onda je mogu vidjeti samo u nedostatnosti ili nepotpunom dokidanju danih sugestija. Omiljeni pokus aastoji se u tome da se mediju dade čaša vode da je popije i pri tom mu se sugerira da je to konjak. Medij će reagirati kao da je popio čašu konjaka, tj. bit će pijan. Dovoljno jaka protusugestija poništit će tu reakciju. Ne

bude li, međutim, ta protusugestija stručno provedena, može se dogoditi da se mediji u buduće osjeti supijanim kad god popije čašu vode. Glasoviti hipnoterapeuti smatraju da je u primjeni hipnoze isključena svaka opasnost. DrLiebeault iz Nancyja, otac hipnoze kao terapije, piše: »Budući da sam godinama primjenjivao hipnotičku sugestiju, mogao bih ustvrditi da ona ako se njome možemo poslužiti daleko nadmašuje medicinsku terapiju. Protivno od liječenja madikamentima, hipnoza je neopasna, a djeluje brzo i ugodno.« Prof. dr Briiggelmann iz Padeborna odgovara na to pitanje ovako: »Na pitanje da li stručno provedena hipnoza uopće

može nanijeti bilo kakvu štetu, treba bez oklijevanja odgovoriti: ne može.« DrMoll dodaje: »Najvažnije pitanje treba biti: mogu li kod svrhovito izvedene hipnotičke sugestije uopće postojati opasnosti po zdravlje. Na to pitanje moramo odgovoriti apsolutnim »ne«. DrRingier iz Ziiricha izjavljuje: »Mogu samo ponoviti ono što sam već ranije rekao, naime, da nikada, ni u jednom jedinom slučaju, nisam naišao na štetan utjecaj primjene hipnoze.« Ravnatelj drScholz iz Bremena kaže: »Nikad se nisam mogao potužiti na štetne posljedice. One se u praksi uopće ne pojavljuju, njih teoretski konstruiraju protivnici hipnoze.« Prof. drMobius konstatira: »Postoje, doduše, liječnici koji opominju pred hipnozom, ali to su upravo oni koji nisu protivnici hipnotičke sugestije postali iz vlastitog iskustva, nego na temelju teoretskih sumnji.« DrOtto Wetterstrand zaključuje: »Hipnotizmu proričem veliku budućnost pa se mogu potpuno priključiti riječima što ih je profesor Bernheim naveo u svom epohalnom djelu o sugestiji, naime da je sugestivna terapija jedna od najvrednijih tekovina suvremene rrdicine.« A i ja mogu reći samo to da bi jedina moguća opasnost mogla ležati u liječnikovom neznanju.

Tehnike ispitivanja podsvijesti Godine 1874. otkrio je engleski liječnik W. B. Carpenter da već samo predočavanje jednog pokreta potiče njegovo izvođenje u blagom obliku. Svoje spoznaje objavio je iste godine pod

naslovom Ideomotorički zakon. Tu pojavu koju sada koristimo u pokusima s njihalom, danas općenito nazivamo »Carpenterov efekt«. Predodžba pokreta u budnom stanju svijesti izaziva samo oslabljen, tek naznačen pokret. U hipnozi, međutim, slikovno sugerirana predodžba može se potpuno ostvariti, jer je ne koči svijest. Važno je da se radi o slikovnoj predodžbi i da tu predodžbu prate sve jače emocije. Predodžba same riječi nije dovoljna da izazove Carpenterov efekt. Provedemo li nekoliko pokusa s njihalom, lako ćemo se uvjeriti u djelotvornost njegova učinka. Najprije na list bijelog papira nacrtajmo križ. Zatim napravimo jednostavno njihalo: na primjer, objesimo prsten na nit konca. Nit treba da je dugačka otprilike 50 centimetara. Veličina i težina, odnosno materijal prstena ne igra kod tog jednostavnog pokusa nikakvu ulogu. Uzmimo sad njihalo u ruku i namotajmo konac oko kažiprsta sve dok nam ne preostane još otprilike 20 centimetara konca od kažiprsta do prstena. Zatim postavimo njihalo točno iznad sjecišta križa što smo ga nacrtali. Pri tom ruku ne naslanjamo ni na što, ali možemo podbočiti lakat. Moramo, medutim, nastojati da nam ruka ostane potpuno mirna i da njihalom ne izvedemo niti jedan svjestan pokret. Sad se koncentriramo na slikovnu predodžbu i zamislimo da se njihalo pomiče slijeva nadpsno. Pri tom ne smijemo gledati u njihalo. Ako se posve prepustimo slikovnoj predodžbi, uskoro će se njihalo zaista zanjihati u zamišIjenom smjeru. Zaustavimo njihalo i predočimo sebi slikovno da se njihalo njiše prema nama i fld nas. 1 opet neće dugo potrajati dok se ta naša predodžba ne ostvari. S istim uspjehom može se njihalo pokrenuti nalijevo ili nadesno u krugu. Ono će uvijek voljno slijediti zamišljenu predodžbu. Time je dokazana važna činjenica:

Svaka slikovna predodžba koja nas ispunjava pokazuje tendenciju da se ostvari. Međutim, ona se može ostvariti samo onda ako joj se ne protivi nikakva druga slikovna predodžba i ako se oba djelovanja uzajamno ne dokidaju. Ako disciplinirano usmjerujemo misli u jednom pravcu, onda je sasvim sigurno da će se svaka naša predodžba ispuniti. Dakako da moramo biti čvrsto uvjereni da će se ostvariti svaka naša slikovna predodžba a ostvarenje ne smijemo kočiti sumnjom. Onda ćemo uvidjeti još jednu činjenicu: Ako se volja i vjera neprijateljski odnose jedna prema drugoj, uvijek će i bez iznimke podleći volja. To posve jasno vidimo kod njihala; ruku želimo držati posve mirno, ali budući da vjerujemo da će njihalo izvesti zamišljeni pokret, ono ga stvarno i izvodi. Isto vrijedi i za naš život. Našim životom ne upravlja naša volja već naše slikovne predodžbe, a u mislima sebi možemo predočiti što god i kako god želimo. Time dobivamo jedan dokaz za činjenicu da svoj život možemo oblikovati po vlastitoj želji, stvarajući željene slikovne predodžbe i intenzivno se njima baveći. Ako spoznamo domet te činjenice, nismo više robovi svoje sudbine već njezini gospodari. Mnogi se među nama već trudio svom svojom voljom da dosegne određeni cilj, ali mu to ipak nije uspjelo. Drugi opet ostvaruje svoje ciljeve prividno bez velikog napora jer poznaje tajnu stvara u sebi odgovarajuće slikovne predodžbe i intenzivno se njima bavi sve dotle dok u njegovoj svijesti više ne može nastati suprotna predodžba. Ovdje nam se nameće treća spoznaja: To je zakon o naporima koji izazivaju suprotnost.

Svaki voljom izazvani napor bez slikovne predodžbe ne samo što je uzaludan, već često izaziva čak suprotno od onoga što želimo postići. Prema toifle, nipošto nije svejedno što mislimo. Naše su misli presudne za našu sudbinu. Stoga bi nam jedan od najvažnijih ciljeva trebalo biti to da naučimo kontrolirati svoje misli, kako bismo njima mogli upravljati i time sami određivati svoju sudbinu.

Za pokuse s njihalom treba nam još jedna pretpostavka. Moramo odrediti koji pokret njihala znači »da«, a koji »ne«. Treći pokret mogao bi značiti »ne znam«. Razumljivo je da sami možete odrediti značenje pojedinih pokreta njihala. Bolje je, međutim, da tu odluku prepustimo podsvijesti kako se ne bismo možda već na početku ogriješili o kakvu nesvjesnu predodžbu. Istodobno ćemo time dobiti i dokaz za činjenicu da je naša podsvijest sposobna donijeti pravilnu odluku. Držite, dakle, njihalo nepomično i upitajte se u mislima koji bi pokret imao značiti »da«. Pri tom promatrajte njihalo. Neće dugo potrajati dok se njihalo počne njihati u jednom smjeru. Ako se to ne dogodi odmah, nije vam predodžba bila dovoljno snažna. Zato još nekoliko puta intenzivno zamislite riječ »da«, ali nipošto nemojte pri tom namjerno zanjihati njihalo. Ćim je podsvijest donijela odluku, ustanovite na isti način i smjer pokreta za »ne«, te za »ne znam«. Tada možete početi pokus. Sjedite za stol i držite njihalo posve labavo u desnoj ruci. Najprije ga zaustavite pridržavajući ga lijevom rukom. Zatim sebi intenzivno u slici predočite kako se njihalo kreće kružno udesno, dakle u smjem kazaljke na satu. Pri tom i dalje lijevom rukom držite njihalo da se još ne zanjiše. Čim ste potpuno

prožeti slikovnom predodžbom da se njihalo kreće nadesno u krugu ispustite ga i istodobno glasno recite: »Njihalo se vrti nalijevo njihalo se vrti nalijevo.« Uslijed toga će, dakako, doći do suprotstavljanja vaših misli vašoj slikovnoj predodžbi. Rezultat će biti pobjeda slikovne predodžbe: njihalo će se vrtjeti nadesno u krugu. To je dokaz za djelotvornost drugog zakona i za snagu vaše slikovne predodžbe. Da biste mogli izvesti drugi pokus trebat će vam još jedna ili više osoba. " Najprije im pokažite kako njihalo u vašoj ruci lako reagira na svaku predodžbu, a onda ga dajte u ruke jednom od prisutnih rekavši mu otprilike ovo: »Držite njihalo posve mirno iznad središta nacrtanog

križa. Ako vam odmah ne uspije da ga držite mirno, poslužite se lijevom rukom da ga zaustavite. Onda ispustite njihalo i nemojte se više obazirati na svoju šaku ili ruku. Potpuno se koncentrirajte na moje riječi. Sad posve jasno osjećate kako se njihalo želi pokrenuti slijeva nadesno. Taj osjećaj biva sve jači, sad se njihalo počinje polako micati. Ti pokreti postaju sve snažniji, sve snažniji. Sad jasno' vidite kako se njihalo njiše slijeva nadesno. Sad se njihalo već snažno zanjihalo, vrio snažno, slijeva nadesno, slijeva nadesno.« Svoje riječi prilagodite ispitanikovim reakcijama i po potrebi ponovite pojedine sugestije. Vidjet ćete kako se vaša slikovna predodžba prenosi na ispitanika i kako se njihalo zanjihalo.

Imate li pred sobom nekoliko ispitanika, lako ćete odabrati one koji su posebno sugestibilni. Istodobno možete pojačati sugestibilnost nekog ispitanika tako da mu, kad s uspjehom završi pokus, sugerirate: »I sami vidite da se sve moje riječi ostvaruju u vašoj podsvijesti. Vrlo ste sugestibilni. Sve što vam kažem, točno ćete izvršiti.« Pri trećem pokusu ispitat ćemo podsvijest. Tu se u prvom redu radi o pravilnoj formulaciji. Svako pitanje mora biti precizno formulirano, tako da se na njega može odgovoriti sa »da« ili sa »ne«. Uzmite njihalo i držite ga posve mirno iznad sjecišta crta u križu. Upitajte se, na primjer: »Mogu li biti hipnotlzer?« Odgovori li podsvijest putem njihala »da«, mbžete pitanje precizirati: »Jesam li posebno nadaren za hipnotizera?« Možda vas zanima i odgovor na pitanje: »Jesam li osobito podesan za to da me hipnotiziraju?« Otkrijte gotovo neograničene mBgućnosti što vam ih pruža tehnika ispitivanja podsvijesti. Time ćete sebe bolje upoznati. Uostalom, tim putem možete dobiti odgovore i na pitanja koja se odnose na vas same. Ako ste dovoljno

senzibilni (što se može vježbati), moći ćete svojoj podsvijesti postavljati pitanja koja se odnose na druge osobe, bez obzira na to jesu li one prisutne ili vrlo udaljene.

Druga jedna zanimljiva mogućnost iskorištavanja Carpenterovog efekta je istraživanje podsvijesti bez pomoći njihala, već jednom drugom jednostavnom tehnikom. Slično kao kod pokusa s njihalom možemo unaprijed odlučiti da nam nesvjesni pokret kažiprsta znači »da«, a pokret srednjaka, naprotiv, »ne«. 1 ovdje je bolje ako odluku o tome prepustimo podsvijesti. Mnogi eksperimentatori koji imaju poteškoća s njihalom, mnogo lakše rade s pokretima prstiju ili obratno. Jedna je ruka često osjetljivija od druge. Budući da na sva pitanja možete odgovoriti jednom rukom, trebali biste otkriti koja je to ruka. Da biste izazvali nesvjesne pokrete prstiju, položite ruku posve lako u krilo ili na stol. Prsti neka su pri tom potpuno mlohavo ispruženi. Prije nego što prst odgovori, vrlo vjerojatno ćete osjetiti u njemu lako bockanje, a zatim kadšto i trzanje. NaposIjetku će se prst manje ili više ispraviti. 1 ovdje treba izbjegavati svaki svjestan napor. Nemojte očekivati određeni odgovor jer bi to vaše očekivanje moglo utjecati na rezultat pokusa. Iskoristite te dvije zanimljive mogućnosti ispitivanja vaše podsvijesti u slučajevima kad morate donijeti neku odluku. Ustanovio sam da su odgovori što ih daje podsvijest gotovo uvijek pravilni. Što je opuštanje? Čitav se svemir temelji na ravnoteži dviju suprotnih sila, napetosti i olabavljenju, na kineskom Jangu i Jinu. Taj

svemirski sklad istodobno je i idealno stanje čovjeka kao dijela toga sklada. Bez njega ne ffiože čovjek biti ni sretan ni zdrav. Ako je ravnoteža tih dviju suprotnih sila u čovjeku poremećena, on je pokoleban. Tu je nauku objavio Lao Ce već prije 2500 godina. Budući da bismo svi htjeli biti zdravi i sretni, treba nam

dovoljno istinskog opuštanja da bismo se oslobodili grčenja i prenapetosti. Pravo opuštanje smanjuje negativno djelovanje prenapetosti i snizuje ju na individualno različitu, ali zdravu mjeru. Posljedica toga smanjivanja napetosti je ravnoteža napetosti. U tom stanju nalazi se čovjek u skladu sa samim sobom i s kozmičkim zakonima. On je u tom slučaju u savršenom tjelesnom i duševnom stanju i potpuno je zdrav jer bolest znači disharmoniju. Ako se ta disharmonija dokine uravnoteženjem napetosti, nastaje harmonija. Istodobno nestaje i bolest koja je samo vanjski znak postojeće disharmonije. Mnogi putovi vode prema opuštanju: autogeni trening, meditacija, a osim toga, ne zaboravimo ni molitvu. Jedan od najdjelotvomijih putova je, međutim, hipnoza što je vrši strano lice, dakle heterohipnoza, a osim nje i autohipnoza koju vršimo sami, bez ičije pomoći. Ovdje može potpuno doći do izražaja djelovanje riječi, odabranih prema vlastitoj situaciji, kao odijelo šiveno po mjeri. U ovoj sam knjizi postavio sebi zadatak da vam protumačim oba puta, kako biste sami mogli rješavati svoje probleme.

3. Pretpostavke za hipnozu i tehnike hipnoze

Ličnost hipnotizera i hipnotiziranog Svaki čovjek raspolaže određenom sugestivnom snagom čiji je intenzitet, međutim, različit. U prvom redu razlikujemo psihički aktivne i psihički pasivne prirode. Psihički aktivan čovjek imponira svojim suvremenicima samosvjesnim i sigurnim nastupom. Rođeni je pretpostavIjeni i očekuje da se izvrši ono što on rekne. .Duševno snažan čovjek ima sve uvjete da postane dobar hipnotizer ako se, naravno, temeljito uputi u tehnike hipnoze a ne pouzdaje se isključivo u vlastitu emanaciju. Psihički pasivan čovjek lakše podliježe utjecaju drugih Ijudi, a teže sam na njih utječe. S temeljito proučenom tehnikom i velikim iskustvom, može, međutim, i on postati dabar hipnotizer. Možemo reći da svaki inteligentan samosvjestan čovjek sigurnog nastupa može naučiti hipnotizirati. Za to nije potrebna ni neka mistična nadarenost ni oštar pogled koji potčinjava Ijude. Potrebna je, međutim, prirdđena nadarenost i sposobnost psihičkog uživljavanja. Te su pretpostavke potrebne ako netko želi premašiti prosjek. Dobar hipnotizer mora svakako biti vrlo samosvjestan, jer čovjek koji ni sam ne vjeruje u sebe, ne može očekivati da drugi u nj vjeruju. ''" Veliki istraživač hipnoze A. Forel iskazao je to ovako: »Nema sumnje o tome da je najbolji hipnotizer onaj tko najbolje umije Ijude uvjeriti u svoju sposobnost da ih hipnotizira, pa ih manjeviše za to oduševi. Oduševljenje

je, prema tome, važan činilac hipnoze, jer da bi čovjek mogao uvjeriti druge, mora i sam biti uvjeren, odnosno mora raspolagati dramatskom nadarenošću. Uostalom, ono što nas može najbolje uvjeriti kod obje vrste Ijudi, kod aktivnih kao i kod pasivnih, jest stvaran uspjeh doživljavanje činjenica. Na tom psihičkom procesu temelje se hipnotičke epidemije, masovne sugestije i zaraze hipnozom, o kojima se tako mnogo govori i koje se obično pogrešno shvaćaju. Sve ono čime se oduševljavamo, osvaja nas i lako guši u nama sve suprotne predodžbe.« Kad bi televizija i novine neprekidno o vama govorile kao o najvećem hipnotizeru svih vremena koji može svakog hipnotizirati za nekoliko sekundi i koji još nikad nije doživio neuspjeh, sigurno bi velika većina Ijudi, čim biste ih pokušali hipnotizirati, odmah stvarno pala u hipnozu, jednostavno zbog toga jer bi to i očekivali. Ovdje je vidljivo sugestivno djelovanje masovnih medija koji neprekidno ponavljanjem stvaraju opće mišljenje. Nasuprot tome stupite li pred Ijude bojažljivo i suzdržljivo i tiho im velite da još nikad niste uspjeli nikog hipnotizirati, te da su vaši dosadašnji pokušaji odreda bezuspješni, ali da biste voljeli pokušati još jednom, možemo sa sigurnošću reći da hipnoza teško da će uspjeti jer Ijudi unaprijed očekuju neuspjeh pa se prema tome i ponašaju. Ovdje leži prva tajna uspješnog hipnotizera: Vaš sugovornik mora očekivati da ćete uspjeti pa ćete uspjeh i požnjeti. 1 opet će djelovati princip slikovne predodžbe koji se uvijek probija protiv svake volje koja mu se suprotstavlja. Bezuvjetna pretpostavka svake hipnoze jest ispitanikovo povjerenje i stoga ćemo u sebi spremno očekivati da će ispitanik dopustiti da netko utječe na njega. Povjerenje pomaže pozitivnom iščekivanju koje zajedno s nadom stvara vjeru i time i slikovnu predodžb»postizanja željenog rezultata.

U ordinaciju mi dolaze brojni pacijenti donoseći sa sobom pretprogram koji gotovo onemogućuje svako moje djelovanje, pa neprekidno iznova pripovijedaju kako su

mnogo puta pokušavali naći pomoć, ali je sve bilo uzalud. U njihovim se riječima razabire klonulost i rezignacija, kao na primjer: »Bio sam već u tri klinike i kod nebrojenih liječnika, a i sam sam već mnogo toga pokušavao. Uvijek bih se iznova razočarao. Očajan sam. Ne vjerujem da mi itko može pomoći!« Bilo bi potpuno besmisleno kad bih u takvom slučaju počeo liječenje hipnozom, a da prije toga tim Ijudima ne povratim vjeru u sebe. Kakvim, dakle, svojstvima mora raspolagati hipnotizer da bi uspio i u teškim slučajevima? izrazitom ličnošću, dobrom sposobnošću zapažanja, sposobnošću uspostavljanja kontakta, prisutnošću duha, apsolutnom sigurnošću, zvonkim glasom, njegovanom vanjštinom i strpljivošću.

0 individualno različitoj mješavini tih komponenata ovisi, napokon, uspjeh. lako ispitanik nije svjestan pojedinih nabrojenih svojstava, on ipak intuitivno osjeća postoje li ti faktori i u kojoj mjeri postoje, pa će se prema tome i vladati. Praksa hipnoze pretpostavlja, dakle, u velikoj mjeri školovanje vlastite ličnosti. Prije nego što započnemo s hipnozom, moramo u opširnom uvodnom razgovoru doznati kakva je struktura ispitanikove ličnosti. Znamo da se psihički pasivni' Ijudi lako dadu hipnotizirati, a isto tako i vegetativno labilni Ijudi koji uzimaju droge što mijenjaju svijest (pri tom se nipošto ne mora raditi o narkomanima). Očito ovdje nastaje paralela uslijed lakoće kojom se mogu postići promjene u svijesti. Daljnja pretpostavka je pogodne okolina kako bi se pokus mogao nesmetano odvijati. lako to, duduše, nije prijeko potrebno, ja volim zamračiti prostoriju, i to uglavnom zbog psihološkog efekta. Ispitanik zapaža predradnje pa se to bolje priprema za hipnozu koja će slijediti.

Imamo li posla s bojažljivim osobama, trebalo bi najprije provjeriti plaše li se zamračene prostorije. Razmišljajući o tome koja bismo pomoćna sredstva mogli koristiti pri indukciji hipnoze, moramo uvijek odabrati ona koja povećavaju ispitanikov osjećaj ugodnosti. Ako je neko pomoćno hipnotičko sredstvo prikladno da lakše ili brže inducira hipnozu, ili da produbi već započetu hipnozu, a da pri tom ispitaniku ne naškodi, primjena je opravdana. Važno je također ustanoviti je li subjekt ranije bio hipnotiziran i koja je tehnika primjenjivana. Većinom je pacijent uslijed tih ranijih hipnoza već stekao određeni odnos prema hipnozi.

On očekuje da će nova hipnoza proteći na jednak način. Želi li to, treba njegovoj želji svakako udovoljiti i hipnozu inducirati na jednak način. Mnogi Ijudi vjeruju da se samo u dubokoj hipnozi mogu dati djelotvorne sugestije. To bi mišljenje trebalo ispraviti i čovjeka uvjeriti da dubina hipnoze uopće ne utječe na djelotvornost dane sugestije. Ako ispitanik nešto sa sigurnošću očekuje, ne smijemo mu to ni u kom slučaju odbiti. Upravo kod prve hipnoze posebno je važno da ispitanik bude prikladno raspoložen i da ga ništa ne smeta. Ostavite ispitanika da se prije prve hipnoze neko vrijeme odmara u zamračenoj prostoriji. Posve tiha glazba može taj mir još i produbiti. Na ispitanika može utjecati i boja prostorije, pri čemu su zelena i plava najprikladnije. Ne koristite li glazbu, može kucanje zidnog. sata ili metronoma, ako je inače sve tiho, svojom monotonijom uspavati ispitanika. Još veće smirenje pruža prema mojem iskustvu šum mora. Zbog toga sam taj šum morskih valova snimio na veoma dugu kazetnu traku pa je puštam za vrijeme mirovanja prije prave hipnoza» Post je također dobra priprema za pravu hipnozu. Budući da bi danas gotovo svatko želio biti vitkiji, dat ćete svom ispitaniku, pod određenim okolnostima, ako se želi liječiti hipnozom, dobrodošao povod za mršavljenje.

Time smo naveli sve najvažnije uvjete za prvu hipnozu. Ako je ispitanik čvrsto odlučio da se prepusti hipnozi, mora izjaviti da je spreman da prihvati određenu metodu. Time se isključuje svaki otpor. Hipnoza će sigurno uspjeti. Tehnike indukcije prve hipnoze

Danas postoje nebrojene metode za indukciju prve hipnoze. Svaki hipnotizer daje prednost određenim tehnikama, dok druge primjenjuje rijetko ili nikako. Da bih budućem hipnotizeru olakšao da pronađe »svoju« specijalnu tehniku ili da razvije vlastitu kombiniranu metodu, iznijet ću izbor iz prikladnih tehnika. No najprije bih im želio dati jedan dobar savjet. Nemojte svojim ispitanicima nikada reći »Sad započinjem s hipnozom«. Time ćete stvoriti samo napeto iščekivanje, a subjekt će se sav ukrutiti. Bolje je reći: »Prije nego što počnemo s hipnozom ispitat ću koliko se možete opustiti. Molim, pustite da vam ruke slobodno vise.« Onda prihvatite jednu ispitanikovu ruku, malo je podignite i pustite je da padne. Zatim ispitajte popuštanje napetosti u drugoj ruci. Osobu koju hipnotizirate, kratko nazvanu »ispitanik«, morate svakako pohvaliti i reći joj da je sve vrlo dobro počelo. Zatim ispitanika zamolite da diše mirno i jednolično i da pri tom sklopi oči kako mu pažnja ne bi bila skrenuta na nešto drugo, pa počnite inducirati hipnozu. Ispitanik će biti potpuno opušten i bez napetosti. Tehnika broj 1 Mesmerovo glađenje Počnite starom tehnikom takozvanog Mesmerovog glađenja. To se »glađenje« vrši rukom koja se kreće otprilike pet centimetara iznad ispitanikova tijela, rto polako od glave do pete. Pri tom se ispitanikovo tijelo ne smije pomicati. Kad ste rukama stigli do stopala, vratite ih u velikom luku na glavu. Ponavljajte tu vježbu otprilike pet do deset minuta.

Ispitanik počinje osjećati snažan umor tako da mu se oči većinom sklope i bez posebne sugestije. Glađenjem počnite uvijek iznad glave i polako prelazite preko tijela sve do stopala, pri čemu naizmjence prelazite postrance iznad ruku, a drugi put preko prsiju i nogu do stopala. Važno je da ruke sa stopala u velikom luku vratite do glave. Začudit ćete se kad budete vidjeli kako je ta metoda još uvijek uspješna. Tehnika broj 2 Fiksiranje kažiprsta Jedna takoder stara i prokušana metoda za indukciju hipnoze sastoji se u tome da u ispitanika uperimo kažiprst, i to tako da mu on bude nešto iznad visine očiju i udaljen od njega otprilike 20 centimetara. Ispitanik netremice zuri u kažiprst i pri tom mu se oči brzo umaraju i sklapaju. Počnu li oči »titrati«, možemo njihovo sklapanje ubrzati tako da ispitaniku dademo određenu zapovijed: »Sad sklopite oči oči su vam sad čvrsto sklopljene ne možete ih više otvoriti.« 1 ova tehnika gotovo uvijek uspijeva. Tehnika broj 3 Prva metoda levitacije Ovdje se radi o takozvanoj metodi levitacije. Ona se sastoji u tome da se kao znak početka hipnoze »sami od sebe« javljaju određeni pokreti prstiju. Ispitanika treba upozoriti da neprekidno promatra svoju ruku. Pri tom pasivnom držanju pri kojem ispitanik promatra samog sebe, nastaje jako napeto iščekivanje, neka vrsta prisilnog ispunjenja, tako da će nagoviješteni pokret ubrzo biti izveden. Recite, na primjer: »Kažiprst vaše desne ruke počinje se postepeno podizati. Postaje sve lakši sve lakši pa se sve više i više diže.« Čim se prst ma samo i jednom trzne, pojačajte taj pokret sugestijom: »Kako vidite, kažiprst se već miče. Pokreće se sve jače sve jače. Ne marate baš ništa raditi vaš prst se sam od sebe uzdiže sve snažnije sve više.«

Čim se kažiprst počeo pomicati kako je to hipnotizer nagovijestio, neka on to iskoristi kao povod za iduću sugestiju: »Kako vidite, hipnoza već djeluje. Sad pustite da još

dublje utonete u ugodan osjećaj umora i težine. Postajete umorni sve umorniji. Ništa vas više ne može smesti tonete sve dublje i dublje sve dublje, a osjećate se vrlo dobro.« Važno je da ispitaniku neprestano sugerirate da se osjeća vrlo dobro i da ga ništa ne smeta. Tehnika broj 4 Druga metoda levitacije Ovo je drugi oblik metode levitacije. Smjestite ispitanika u udoban naslonjač i sugerirajte mu: »Vaša ruka postaje sve lakša. Odmah će početi lebdjeti. Čim rukom dotaknete čelo, hipnoza će biti duboka i čvrsta.« Ponovite nekoliko puta zaredom svoju sugestiju i pažljivo promatrajte ispitanika. 1 ovdje bi trebalo odgovarajućom sugestijom pojačati svaki započeti pokret, otprilike ovim riječima: »0sjećate da vam prsti postaju sve lakši sve lakši.« To ponavljajte sve dotle dok se jedan prst ne trzne, a zatim smjesta nastavite slijedećom sugestijom: »Vidite, mali vam je prst (odnosno onaj koji se upravo pomaknuo) već posve lak i počinje lebdjeti. Uskoro će zalebdjeti čitava vaša ruka. Ruka vam je sve lakša i počinje lebdjeti. Lebdi sve više i više ruka yam lebdi sve više. Čim njome dodirnete čelo, hipnoza će biti vrlo duboka i 0. K. Ruka vam lebdi sve više i sad vam dotiče čelo. Ruka vam dotiče čelo.

Ruka vam dotiče čelo. Hipnoza vam je duboka i čvrsta. Sad se nalazite vrlo duboko i čvrsto u hipnozi, ali čujete sve što vam govorim i sve ćete točno poslušati.Točno ćete poslušati sve ono što vam sad govorim. Drugo ne možete i nećete, pa ćete odmah učiniti sve što vam ja kažem.« Tehnika broj 5 Pritisak ruke o zid Postavite ispitanika tako da stoji tofipo prema zidu i da mu podlaktica posve lako dodiruje zid. Sad mu recite neka podlakticom 30 sekundi svom snagom pritišće o zid. Nastojte da pogotovu posljednjih deset sekundi pritišće što snažnije. Onda mu kažite:

»Ruka vam visi potpuno mlitavo. Ustanovit ćete, međutim, da se ona sama po sebi počinje dizati!« To je posljedica malo prije izvedenog napora, koja se pojavljuje kod svakoga. Taj pokus vrijedi kao »dokaz« ispitanikove stabilnosti. Tehnika broj 6 Tehnika podizanja ruke Zamolite ispitanika da podigne ruku i zatvori oči. Onda mu kažite: »Postepeno padate sve dublje u hipnozu vaša hipnoza postaje sve dublja i dublja ništa vas ne može smesti sve dublje i dublje tonete u hipnozu. Što vam je hipnoza dublja, to dublje vam se spušta i ruka.« Za najviše pet minuta ruka će se spustiti jer jedva da bi itko mogao držati ruku dignutu dulje od pet minuta. Istodobno se mišići ruke opuštaju nakon napetosti, što izaziva ugodan osjećaj težine i time ubrzava početak hipnoze. Zatim hipnozu produbite slijedećom sugestijom: »Ruka vam je već posve klonula i teška je kao olovo. Posve jasno osjećate njezinu težinu. Sad vam se ruka potpuno

opustila. Mišići vam se opuštaju i posve su omlohavili. To vam se ugodno opuštanje širi po čitavom tijelu. Sjedite (ili lezite) što udobnije. Odvest ću vas do stolca (ili do kauča). Posve polako klonite prema natrag. Osjećate da vam se pri tom hipnoza produbljuje. Dok se spuštate, vaša hipnoza postaje još dublja, sve dublja sve je ostalo nevažno. Dopuštate da potonete sve dublje i dublje, sve dublje i dublje. Ležite (ili sjedite) vrlo udobno i osjećate kako divna opuštenost zahvaća čitavo vaše tijelo. Čitavo tijelo vam je ugodno opušteno. Svi mišići su opušteni a hipnoza vam je duboka i čvrsta. Nalazite se u vrlo čvrstoj hipnozi pa ćete sve naloge točno izvršavati.« Sad sugerirajte ispitaniku ono što želite. On će vas rado poslušati. » Tehnika broj 7 Uvrtajna tehnika Kod te tehnike navedite ispitanika da stane nasred sobe i da sklopi oči. Onda ga uhvatite za oba ramena i natraške ga

povedite po sobi opisujući pri tom nepravilne likove. Jednom ga vodite nalijevo u krugu, drugi put nadesno. Zatim ga okrećite na mjestu a nakon toga ga provedite kroz sobu u obliku osmice. To činite sve dok ne opazite da vas ispitanik posve lako slijedi i da reagira na vaš najneznatniji pritisak. Tada ga natraške dovedite do naslonjača (ili do kauča) i pustite ga da sjedne, odnosno posve ga polako polegnite. Pri tom ispitanika hvata laka omaglica i on donekle gubi orijentaciju, što možete dobro iskoristiti za uvođenje u hipnozu.

Dok ispitanika posve lako spuštate u naslonjač ili na kauč, produbite hipnozu otprilike ovim riječima: »Sad osjećate kako je hipnoza počela djelovati. Puštate da posve polako utonete jednostavno utonete. Držim vas posve sigurno. Ništa vas ne može omesti. Jednostavno tonete sve dublje i dublje sve dublje i dublje. Sad sjedite (ležite) vrlo udobno i osjećate da vam u čitavom tijelu napetost ugodno popušta. Hipnoza vam postaje sve dublja i dublja sve dublja. Sad ste posve čvrsto i duboko u hipnozi. Svaka moja riječ prodire duboko u vašu podsvijest i ondje se čvrsto ukorjenjuje. Postupit ćete točno onako kako vam kažem.« Tehnika broj 8 Crna točka Čovjek leži udobno na kauču. Otprilike iznad njegovih očiju pričvršćujete na stropu crnu točku, veliku otprilike kao petodinarka. Zatim zamolite ispitanika da se koncentrira na tu crnu točku i gleda u nju a da pri tom, ako to može, ne trepće očima. Za to mu vrijeme neprekidno riječima sugerirate da mu kapci postaji sve teži pa oči jedva da još može držati otvorenima. Ispitanik je napet jer nastoji da ne trepće očima; k tome pridolazi vaša sugestija, pa će oboje već za dvije do tri minuta"dovesti do toga da ga oči zapeku i da zasuze, te da on sve češće mora treptati. To ćete opet iskoristiti za slijedeću sugestiju: »0sjećate da vam se oči sklapaju. Kapci vam postaju sve teži sve teži. Oči jedva držite otvorene. Za čas će vam

se sklopiti. Sad su vam kapci tako teški da ih više ne možete podići. Kapci su vam posve spušteni.

Oči su vam čvrsto sklopljene. Tijelo vam obuzima divan osjećaj opuštenosti i vi se potpuno prepuštate tom divnom labavljenju. Ništa vam ne može smetati. Osjećate kako se sve više i više opuštate. Ništa nije više važno. Jednostavno puštate da vas vrijeme nosi puštate neka se događa što mu drago puštate da netko drugi djeluje umjesto vas. Divan je to osjećaj, biti tako nenapet i opušten. Ne dopuštate da vas išta smeta. Sad slušate samo moj glas. Sve što vam govorim, prodire duboko u vašu podsvijest. Sve ćete to točno poslušati. Sad slušate samo moj glas ništa drugo nije važno. Kako vam reknem, tako ćete učiniti.« Tehnika broj 9 Hipnoza u hipnozi Vladate li tehnikom autohipnoze, provedite »hipnozu u hipnozi«. Najprije sami sebe hipnotizirajte i prikladnim tehnikama što više produbite tu hipnozu. Na kraju sugerirajte sami sebi: »Moja hipnoza je duboka i čvrsta, ništa me ne može smetati, ali govoriti mogu. Međutim, dok govorim, hipnoza mi neprekidno postaje sve dublja. Kod svake moje riječi postaje moja hipnoza sve dublja i dublja.« Najbolje je da pripremite magnetofonsku vrpcu s navedenim sugestijama tako da se u prvo vrijeme možete potpuno pasivno prepustiti vlastitom glasu. Ako vam je hipnoza duboka i čvrsta i ako možete govoriti a da pri tom sami sebi ne smetate, započnite hipnotizirati svog ispitanika. Vidjet ćete da će vam to biti mnogo lakše nego inače, vjerojatno zato što izvas izbija neki tajanstveni fluid zbog kojega drugi brže i dublje utonu u hipnozu. U tom stanju možete mnogo bolje reagirati i još se bolje prilagoditi ispitaniku. TehniJca broj 10 Jin sistem

Ispitanik duboko leži na kauču. Oči su mu zatvorene, a ruke i noge potpuno opuštene. Sad naizmjence desno i lijevo povlačite »jin«. Ta kineska tehnika djeluje umiru

juće, pa se njome možete dobro poslužiti kao uvodom u koju drugu tehniku. Svejedno je s koje strane počinjete. Najprije položite ruke na ispitanikovu glavu, obuhvatite rukama jednu njezinu stranu i polako prijeđite njima preko ramena i ruku, pri čemu ćete gornji dio ruke potpuno obuhvatiti, pa preko noge do stopala. Stegno, list i stopalo morate također gotovo potpuno obuhvatiti rukama. Kretnje rukama nastavite još tridesetak centimetara iza tabana. Zatim počnite s druge strane glave, ali onda morate rukama prijeći u velikom luku, obilazeći tijelo. Sad ćete i drugu stranu gladiti na isti način od glave do pete. Pri tom ne smijete pritiskati. Dovoljno je pustiti da djeluje samo težina vaših ruku. Ta tehnika toliko smanjuje napetost da će ispitanik često zaspati. Zaspi li, prebacit ćete polagano izgovorenim riječima san u hipnozu, otprilike ovako: »Duboko i čvrsto mirujete posve duboko i čvrsto, ali možete me čuti. Posve jasno čujete što vam govorim. Svaka moja riječ duboko prodire u vašu podsvijest. Poslušat ćete me u svemu. Sad sasvim polako podignite desnu ruku podignite ruku!« Podigne li subjekt ruku, veza je uspostavljena. Možete nastaviti sa željenim sugestijama.

Kad ispitanik tako duboko utone u san da ne reagira više na vaše riječi, puhnite mu u lice i ponavljajte sugestije dok ih on ne izvrši. Tehnika broj 11 Tehnika brojenja Navedite svog ispitanika da ugodno sjedne ili legne i da zatvori oči. Zatim mu sugerirajte slijedeće: »0dmah ću početi brojiti, a vi ćete kod svake brojke otvoriti oči i odmah ih opet sklopitili vrlo polako i mirno. Osjetit ćete kako vam kapci od broja do broja postaju sve teži i kako ih sve teže otvarate, tako da ih na kraju više ne možete otvoriti. Počinjem polako brojiti. Kod svakog broja otvarate oči

i odmah ih opet sklapate. Kapci su vam od broja do broja sve teži i teži. Jedan kapci su vam teški kao da su od olova. Dva kapci vam postaju sve teži sve teži. Tri jedva da ih još možete otvoriti. Četiri pet šest kapci su vam već teški kao olovo i jedva da ih još možete otvoriti. Od broja do broja postaju vam kapci sve teži i teži, sve dok ih uopće više ne možete podići. Sedam osam devet deset.« Ako ispitanik kod broja deset još ipak može otvoriti oči, morate sve ponoviti i ponavljati sve dotle dok mu oči ne ostanu sklopljene i kad nastavite brojiti.

Zatim morate hipnozu produbiti ovom sugestijom: »0či su vam sad čvrsto sklopljene i ostaju zatvorene. Ne možete ih više otvoriti, ali to uopće i ne želite. Potpuno se prepuštate ugodnom osjećaju umora i težine. Postajete sve umorniji. Sve ste umomiji sve umorniji. Mir vam je dubok i čvrst. Izvršit ćete sve što vam sad kažem.« Tehnika broj 12 Brojenje od jedan do deset Ako je ispitanik vrlo sugestibilan, najčešće je dovoljna skraćena tehnika, onako kako ću je sada izložiti. Ostavite ispitanika da kao i obično udobno sjedi ili leži zatvorenih očiju. Onda mu kažite: »Smjestite se što udobnije. Ništa vas ne može smetati. Slušajte samo moje riječi. Sve ostalo nije važno. Slušajte samo ono što vam ja govorim. Polako ću brojiti do deset. Od broja do broja obuzima vas divan osjećaj mira i opuštenosti. Sa svakim brojem tonete sve dublje i dubije. Kod broja deset vaš je mir dubok i nepokolebljiv. Točno ćete izvršiti sve što vam kažem. Počinjem brojiti: jedan dva tri i tako dalje do deset. Sasvim ste mirni. Oči su vam čvrsto sklopljene. Više ih ne možete otvoriti. Pokušavate ih otvoriti, ali vam to ne uspijeva ne nspijeva. Ne možete više otvoriti oči. Uostalom, to više i ne nastojite, već puštate da još dublje utonete u ugodan osjećaj mira i težine. Čujete, međutim, sve što vam govorim i sve ćete točno izvršiti.«

Ako vam prvi pokušaj ne uspije odmah, možete tu tehniku neposredno zatim još jednom ponoviti. Onda ćete svakako uspjeti. Ne smijete zaboraviti da stalno ponavljanje svaki put uspije. Tehnika broj 13 Brojenje od jedan do sto Ispitanik udobno sjedi (ili leži) zatvorenih očiju. Recite mu: »Sad ću polako

brojiti od jedan do sto. Kod svakog neparnog broja otvorite oči. Kod svakog parnog broja ponovo ih zatvorite. Ispočetka brojite malo brže, ali ne tako brzo da bi se ispitanik morao naprezati brzo podižući i ponovo sklapajući kapke. Onda brojite sve sporije i pri tom sugerirajte ispitaniku da su mu kapci sa svakim brojem sve teži. Brzinu brojenja podesite tako da su subjektove oči samo kratko otvorene, a sve dulje ostaju zatvorene. Nemojte, dakle, brojiti ravnomjerno, nego zastanite malo kod parnih brojeva. Neka te stanke budu sve duže i duže. Čim opazite da ispitanik teže otvara oči, pojačajte to stanje slijedećom sugestijom: »0čni kapci vam postaju sve teži i teži. Ubrzo nećete više uopće moći otvoriti oči premda ću ja i dalje brojiti. Oči su vam se sklopile i ostaju zatvorene. Ne možete ih više otvoriti. Mirujete potpuno duboko i čvrsto.« Tehnika broj 14 Fiksiranje korijena nosa Stanite pred ispitanika koji sjedi i recite mu neka oštro gleda u korijen vašeg nosa ili u vaše desno oko i da pri tom ne trepće. Gledajte ga čvrsto u oči, to jest u mjesto između njegovih očiju, odnosno samo u jedno njegovo oko. Ni vi ne smijete pri tom treptati (vježbom se može postići da kapci ne trepnu punih 15 minuta). Vidjet ćete da se ispitanikwe zjenice naizmjence suzuju i šire. Svaki put kad mu se zjenice prošire, može vas on samo nejasno vidjeti. Stoga mu sugerirajte slijedeće: »Uskoro ćete me samo još nejasno vidjeti; onda će početi djelovati hipnoza.«

Čim mu se zjenice opet prošire, recite: »Ubrzo ćete me moći još samo nejasno vidjeti; onda će početi djelovati hipnoza.« »Sad me samo još nejasno razabirete polako tonete sve dublje i dublje u hipnozu kapci su vam sve teži i teži i oči vam se sklapaju. Ubrzo ćete ih sklopiti. Sad su vam kapci već toliko teški da oči ne možete držati otvorene, ali to uopće i ne želite. Oči vam se sklapaju i ostaju zatvorene. Ne možete ih više otvoriti... Obuzima vas ugodan osjećaj umora i težine. Puštate da tonete sve dublje u taj divni osjećaj umora i težine. Sve ste umorniji sve umorniji...« Tehnika broj 15 Tehnika gutanja Recite ispitaniku da će se početak hipnoze očitovati time što će morati nekoliko puta gutnuti. Čim ste mu to kazali, ispitanik će pažnju usredotočiti na to pa će ubrzo zaista morati to učiniti. Pošto to možete uočiti po pokretima grkljana, pojačajte odmah djelovanje sugestijom: »Hipnoza je već počela djelovati. Svaki put kad gutnete, hipnoza se sve više produbljuje. Osjećate ugodno djelovanje hipnoze koja postaje sve snažnija pa puštate da tonete sve dublje i dublje. Ništa vas ne može smetati. Sve dublje i dublje tonete u ugodan osjećaj umora i težine. Sve ste umorniji sve umorniji...« Tehnika broj 16 Toplina ruke Ispitanik leži zatvorenih očiju na kauču. Položite mu na želudac ruku koja, dakako, mora biti ugodno topla. Pri tom mu sugerirajte: »0sjećate kako iz moje ruke izlazi ugodna toplina. Po čitavom tijelu širi vam se divan mir. Dobro se osjećate. Dišete mirno i ravnomjerno. Sa svakimtdisajem tonete sve dublje i dublje u

mir i sigurnost. Ništa vas ne može omesti. Mir i sigurnost ovijaju vas kao kakvim zaštitnim plaštem. Potpuno mu se prepuštate. Sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje sve dublje...«

Tehnika broj 17 Pilule za hipnozu Dajte ispitaniku koji miruje na kauču prije indukcije hipnoze jednu ili dvije takozvane »pilule za hipnozu«, to jest »placebo«, pilule bez djelovanja, napravljene od mliječnog šećera (možete ih kupiti u svakoj Ijekarni). Recite mediju da će pilule početi djelovati već za nekoliko minuta pa neka se potpuno prepusti njihovom ugodnom djelovanju koje smanjuje napetost. Recite mu također i to da će početak djelovanja prepoznati po tome što će mu se disanje smiriti, što će mu ruke i noge otežati a oči mu se sklopiti. Velika većina ispitanika će vam zaista'reći da su jasno osjetili djelovanje pilula i da su se smirili, a to će vam reći jednostavno zato što su takvo djelovanje i očekivali. Ta je tehnika posebno prikladna u kombinaciji s drugim tehnikama. Tehnika broj 18 Tehnika skupljenih prstiju Skupite prste i palac jedne ruke savijajući ih samo onoliko koliko je nužno potrebno. To isto učinite i s drugom rukom. Vrhovima prstiju desne ruke lako pritisnite ispitanika u podrucju srca a vršcima prstiju lijeve ruke njegovo čelo. Povežemo li taj dodir s odgovarajućim sugestijama, ispitanik će ubrzo osjetiti umor i težinu koji se lako dadu prevesti u

hipnozu. 1 tu tehniku možemo dobro kombinirati s drugim tehnikama. Tehnika broj 19 Thnika padanja Recite ispitaniku neka stane nasred sobe. Stanite korak iza njega i kažite mu da će čas kasnije pasti natraške, ali da ćete ga vi sigurno pridržati. Neka ispitanik, dakle, posve opušteno stane upravivši pogled ravno naprijed i neka se pđSve prepusti sili koja će ubrzo na njeg djelovati. Ruke položite s obiju stranđ njegove glave i recite otprilike ovo: »0sjećate da vas nešto neodoljivo vuče prema natrag sve jače sve jače.«

Pri tom ruke sasvim polako povučete prema natrag i nastavite sa sugestijom: »Sad počinjete padati padate prema natrag ne možete se obraniti od toga padate padate.« Ako se na ispitanika može iole utjecati, on će za vrijeme ponovljenih sugestija početi kolebati i naposljetku pasti natraške. Vi, međutim, nastavite: »Sad padate. Snaga koja djeluje na vas sve je jača. Ne možete joj izbjeći padate.« Sugestije nastavite sve dok vam ispitanik ne padne na ruke. Ako je potrebno i ako ispitanik duže vremena tetura a ne pada, jednostavno mu zapovjedite: »Padnite!« Nema čovjeka koji bi se mogao oduprijeti djelovanju te metode. Učinak možete još i pojačati, i to tako da stanete postrance ispitanika i držite mu jednu svoju ruku tridesetak

centimetara ispred lica, a drugu nekih pet centimetara iza glave. Kad počnete sa sugestijom padanja, istodobno polako krećite ruku prema njegovu licu. Ispitanik će i nehotice pokušati da izbjegne ruci koja mu se približuje pa će glavu okrenuti unatrag, što će mu ubrzati pad. Tehnika broj 20 Sugestija topline Ispitanik stoji pred vama. Gledate mu čvrsto u oči. Na dlan mu položite metalni novčić. 1 dalje mu čvrsto gledajte u oči i sugerirajte mu da se novčić postepeno grije: »0sjećate kako je novčić sve topliji... novčić postaje sve topliji jasno osjećate kako je novčić sve topliji. Novčić je sad već tako vruć da ga jedva možete držati na dlanu. Sve je vrući sve vrući. Ne možete ga više držati na dlanu. Morate ga ispustiti, jer ćete se inače opeći. Morate ga brzo ispustiti tako je vruć da vas je opekao. Smjesta ga ispustite!« Nastavite s odgovarajućim sugestijama sve dok ispitanik ne ispusti novčić. Ako neki pokus ne uspije odmah, ne smijete odustati. Uvijek se pokazalo uspješnim kad je hipnotizer rekao ovo: »Vidjeli ste koliko se još opirete opuštanju. Molim vas, pokušajte još jednom.«

Zatim još jednom ponovite cio pokus, s tim što ćete ga ispitaniku još opširnije objasniti nego što ste to učinili prvi put. Vidjet ćete da se visestrukim ponavljanjem može uspješno provesti otprilike 80 posto ranije neuspjelih pokusa. Tehnika broj 21 Sugestija pomoću njihala

Dajte ispitaniku u ruke njihalo. Sami možete konstruirati improvizirano njihalo privezavši prsten na konac. Nit o kojoj prsten visi mora biti tanka, na primjer obični šivaći konac. Težina i materijal prstena nisu važni i ne utječu na rezultat. Recite ispitaniku da će se njihalo zanjihati čim hipnoza počne djelovati te počnite otprilike sa slijedećim sugestijama: »Potpuno ste mirni savršeno ste mirni. Po čitavom tijelu širi se divan mir. Osjećate se dobro. U vama je ugodan osjećaj umora i težine. Prepuštate se tom ugodnom osjećaju. Dišete mirno i jednolično. Sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje u mir i sigurnost. Hipnoza djeluje sve snažnije i snažnije. Usporedo s pojačanim djelovanjem počinje se i njihalo njihati. Njiše se sve jače. Hipnoza postaje sve dublja i dublja. Sad je sasvim duboka i čvrsta. Odmah ćete učiniti sve što vam kažem. Osjećate neodoljiv poriv da učinite sve što kažem.« Tehnika broj 22 Brojenje unatrag Recite ispitaniku da polako broji od stotinu unatrag. Budući da svatko baš ne umije lako brojiti una.trag, neće to moći izvesti automatski, već će mu pri tome biti zaposlena i svijest. Dok ispitanik broji, kažite mu da mu ruke i noge postaju sve teže, on sam sve umorniji i umorniji. Budući da mu je svijest zaposlena, vaša će sugestija lakše prodrijeti u njegovu podsvijort. Ispitanik će ispočetka brojiti jasno i razgovijetno, ali će postepeno izgovarati brojke sve tiše, pa će na kraju ispuštati pojedine brojke ili čitave skupine brojki a da se to i ne zamijeti.

Po tome ćete prepoznati stupanj djelovanja sugestije pa

ćete moći iznijeti i svoju sugestiju. Uspješne sugestije morate uvijek iznova ponavljati. Uvođenje u hipnozu zakIjučite ovim riječima: »Sve vam je teže i teže brojiti neizrecivo ste umorni i željeli biste se dobro odmoriti. Jedva da još možete govoriti i dopuštate da sve dublje i dublje tonete u ugodan osjećaj umora i težine. Sad više uopće ne možete govoriti, a hipnoza vam je vrlo duboka i čvrsta. Ništa vas ne može smetati. Vaša hipnoza je sad duboka i čvrsta. Više ništa nije važno jednostavno puštate da vas vrijeme nosi svejedno vam je što se zbiva i što utječe na vas. Sad samo slušate moje riječi. Sve ono što vam govorim, bez smetnji prodire duboko u vašu podsvijest i neizbrisivo se u nju usađuje. Postupit ćete točno onako kako vam kažem. Sve što vam sad reknem, odmah ćete izvršiti.« Tehnika broj 23 Pomične stepenice Pošto se ispitanik ugodno smjestio, ostavite ga da otprilike deset minuta miruje. Za to vrijeme neka se potpuno koncentrira na disanje. Osjetit će kako mu se disanje potpuno smiruje i kako mu se čitavo tijelo opušta. Zatim zamolite ispitanika da zatvorenih očiju predoči sebi kako stoji na vrhu pomičnih stepenica i pridržava se za ogradu. Sad počnite brojiti i pri tom sugerirajte ispitaniku da se pomičnim stepenicama spušta sve dublje. Sa svakim izgovorenim brojem spušta se sve dublje i dublje, a pri tom je sve umorniji. Bude li potrebno, sugerirajte mu da se na taj način spušta još jednim, ili čak niz nekoliko pomičnih stepenica.

Najprije morate, međutim, ustanoviti ne osjeća li ispitanik antipatiju prema pomičnim stepenicama. To pogotovu vrijedi za žene, jer se mnoge žene'ne vole njima voziti. Takvi se ispitanici ne mogu opustiti kod zadanih predodžbi. Inače je to vrlo djelotvorna tehnika, jer je svijest zaposlena predodžbom vožnje stepenicama pa sugestija može bez zapreka proći kroz kontrolu mozga i stići u podsvijest.

Tehnika broj 24 Tehnika čuperaka kose i obrva Da bismo primijenili ovu tehniku, smjestit ćemo ispitanika da sjedi na stolcu leđima okrenutim prema nama. Zamolite ga da zatvori oči i da se potpuno usredotoči na osjećaj opipa. Zatim počnite kružnim pokretima gladiti ono mjesto na ispitanikovoj glavi na kojem raste uokrug svinuta kovrčica kose, tzv. zvrk. Gladite ga neprekidno u smjeru u kojem kosa raste, pa i ovdje pojacavajte mehaničko djelovanje odgovarajućim sugestijama mirovanja. Kosu možemo gladiti ili jednim prstom ili dlanom, ali je moramo gladiti mirno i ravnomjerno jer se djelovanje postiže samo ravnomjernim lakim podražajem kože na glavi na tom posebno osjetljivom mjestu. Druga varijanta iste tehnike je glađenje ispitanikovih obrva, pri čemu on drži oči zatvorene. Pri tom mu istodobno moramo sugerirati da mu očni kapci postaju sve teži i teži i da više ne može otvoriti oči. Nastavimo li takvim glađenjem otprilike pet minuta, ispitanik zaista više neće moći otvoriti oči. U sugestiji možete navesti da je to početak hipnotičkog djelovanja, a zatim daljnjim nalozima produbiti započetu hipnozu. Tehnika broj 25 »Hipnotičko« ulje Ova se tehnika zasniva na poznatom placeboefektu. U tu svrhu trebate samo bočicu

tekućine koja miriši, doduše žestoko, ali ugodno, na primjer japansko ulje iz Ijekovitih biljki ili olbas koje možete 'nabaviti u svakoj Ijekarni. Ispitaniku recite da to ulje ima snažnohipnotičko djelovanje. Neka se ispitanik udobno smjesti i potpuno prepusti hipnotičkom djelovanju »hipnotičkog« ulja, i neka pri tom zatvori oči. Prinesite mu otvorenu bočicu pod nos i navedite ga da vrlo duboko i jednolično diše. Pri tom mu govorite da će već kod desetog udisaja sigurno nastupiti hipnoza. Tu hipnozu zatim produbite odgovarajućim sugestijama mirovanja. 1 ta je tehnika vrlo prikladna u kombinaciji s drugim metodama.

Tehnika broj 26 Brzo 'djelovanje naslonjača Ova jednostavna ali vrlo uspješna tehnika većinom dovodi do uspjeha za najviše deset sekundi. Da bi se mogla provesti, potrebna je sigurnost i rutina. Posjednite ispitanika u udoban stolac, po mogućnosti s visokim naslonom. Ispočetka se ne smije naslanjati na naslon, već mora sjediti nagnut naprijed, vodoravno ispruživši gornji dio ruku. Podlaktice se u pravom kutu uzdižu uspravno, a šake su vodoravno i opušteno pružene naprijed. Oči neka su pri tom sklopljene. Uhvatite ispitanikove ruke i recite mu da osjeća veliki umor kojem se ne može oprijeti. Pri tom ga posve polako pritisnite rukama na naslon stolca. Nemojte se iznenaditi ako se u tom trenutku vaša sugestija ostvarila u mjeri u kojoj to ni sami niste očekivali. Svaki ispitanik će vam potvrditi da ga je obuzeo nesavladivi osjećaj umora, praćen lakom vrtoglavicom. Tehnika je prikladna i za autohipnozu jer u njoj vrlo uspješnu ulogu igra takozvani »efekt brijačkog stolca«.

Tehnika broj 27 Djelovanje brijačkog stolca Smjestite ispitanika u stolac pred ogledalo i zamolite ga da sam sebi gleda u oči, i to potpuno koncentrirano i ne sklapajući oči. Pri tom mu položite lijevu ruku na srce, a desnu na zatiljak. Tad počnite s odgovarajućim sugestijama osjećaja težine u očima. Prvi znak hipnoze odmah pojačajte riječima. Ta se tehnika može vrlo dobro povezati s djelovanjem »efekta brijačkog stolca« pri kojem subjekt sjedi u naslonjaču pred ogledalom. Čim mu očni kapci počnu titrati, zapovjedite mu da sklopi oči pa ga sasvim polako položite poleđice i sugestijama produbite započetu hipnozu. Tehnika broj 28 Tehnika korištenj» korijena nosa Navedite ispitanika da zatvorenih očiju gleda gore, prema svom korijenu nosa, da u stvari malo škilji. Pri tom ga smirenim jednoličnim pokretima gladite po obrvama, i to naizmjence desno i lijevo. Govorite mu otprilike ovo:

»Dišete mirno i jednolično pa se sasvim dobro osjećate. Prožima vas ugodan osjećaj umora i težine. Svaki put kad izdahnete, tonete još dublje u taj ugodan osjećaj. Ništa vas ne može smetati ništa nije važno. Potpuno se predajete tom ugodnom osjećaju umora i težine pa tonete sve dublje i dublje...« Tehnika broj 29 Specijalna tehnika čitanja Dajte ispitaniku knjigu ili novine i zamolite ga da polako čita, i to poluglasno, pri čemu neka za svaku riječ utroši tri sekunde.

Zatim slijedi stanka, također od tri sekunde, a potom neka pročita slijedeću riječ. Svijest teško podnosi prisiljavanje na takvu sporost pa se brzo umori. Već poslije nekoliko minuta podsvijest je spremna da primi svaku sugestiju. 1 ovdje možete ispitaniku sugerirati da će nakon deset ili dvadeset riječi nastupiti hipnoza, a do toga uglavnom i dolazi. Ne uspije li prvi pokušaj, ponovit ćemo indukciju i sigurno uspjeti. Tehnika broj 30 Polaganje ruke na čelo i zatiljak Ova se tehnika sastoji u polaganju ruku na čelo i zatiljak ispitanika. Ako sugestivnim mjerama, kao dodatnu akciju, položimo jednu ruku na ispitanikovo čelo, a drugu na njegov zatiljak, hipnotičko će stanje nastupiti brže i bit će dulje, u subjektivnom kao i objektivnom pogledu. Ono će se očitovati ranijim početkom dubljeg disanja. Zanimljiva je pojava koja se javlja kod svake duboke hipnoze. Ispitanik se, naime, ne može osloboditi hipnoze ni uz odgovarajuću sugestiju, dok god mu ruke ostaju na čelu i zatiljku. Naprotiv, čim hipnotizer ukloni ruke, hipnotičko se stanje odmah prekida bez daljn]» sugestije. To učvršćivanje hipnotičkog stanja polaganjem ruku na čelo i zatiljak ne zasniva se na djelovanju sugestije, ali je jače od verbalne sugestije buđenja. Takva hipnoza djeluje, međutim, samo kod posve odre

đenog položaja ruku. Kod ruke na čelu mora hipnotizer kažiprstom dodirivati korijen kose neposredno iznad čela, a ruka na zatiljku mora donjim bridom, dakle malim prstom dodirivati početak kose. Da bi ta hipnoza djelovala snažno, posebno je važno da se ruka na zatiljku točno fiksira. Važno je također i to da se tom čisto fizičkom mjerom može dokinuti snaga sugestije. U primjeni te metode ispitanik će redovito oćutjeti izraziti »osjet obruča«, kao da mu se u glavi, s jasno izraženom udaljenošću od položenih ruku, stvara obruč. Taj se osjećaj javlja i onda kad hipnotizer drži ruke udaIjene centimetar ili dva od ispitanikove glave. Ja sam između ruku i glave stavljao sve moguć.e izolacione materijale, ali oni nisu nimalo utjecali na djelovanje položenih mku. Ta je tehnika posebno jaka i pouzdana. Tehnika broj 31 Tehnika napinjanja misića 1 ova tehnika djeluje brzo i pouzdano. Ispitanik udobno leži na kauču i diše mirno i jednoliko. Svaki put kad udahne, mora osam sekundi zadržati dah. Za to vrijeme mora napeti sve mišiće tijela. Kad prođe osam sekundi, treba odjednom opustiti sve mišiće i izdahnuti. Zatim treba ponovo mirno udahnuti i osam sekundi (ili osam otkucaja bi'la) zadržati dah, snažno napeti sve mišiće, a kad prođe osam sekundi, opet mirno izdahnuti i sve mišiće opustiti. Taj proces treba ponavljati otprilike deset minuta. Time se stvara snažan osjećaj umora. Srce će vidljivo polaganije kucati. Počnite ispitaniku govoriti Otprilike ovako: »Vrlo ste umorni i osjećate težinu. Sve ste umorniji... Dišete mirno i ravnomjerno. Sa svakim udisajem tonete sve dublje u ugodan osjećaj umora i težine. Svaki put kad izdahnete, tonete sve dublje neprekidno dublje sve dublje. Pri tom se osjećate dobro i ttopuštate da tonete sve dublje, sve dublje tako duboko kako još nikad niste utonuli.

Svi su vam mišići opušteni ruke i noge su vam kao od olova. 1 očni kapci su vam vrlo teški i postaju sve teži sve

teži. Očni kapci su vam sada tako teški da oči ne možete više držati otvorene one vam se sklapaju. Sad su vam oči čvrsto zatvorene i ostaju zatvorene. Ne možete ih više otvoriti, ali ih i ne želite otvoriti. Dopuštate da tonete sve dublje sve dublje, u divni osjećaj umora i težine. Sve ste umorniji sve umorniji. Sve ono što vam govorim duboko prodire u vašu podsvijest i ondje se neizbrisivo utiskuje. Prema tome ćete i postupati. Izvršit ćete sve što vam sad kazujem. Tehnika broj 32 Jedna specijalna metoda Kod ove se tehnike radi o jednoj kombiniranoj metodi, a istodobno i o primjeru za moju specijalnu tehniku indukcije u prvu hipnozu. Dok pacijent udobno leži na kauču, zamolim ga da ruke i noge podigne za otprilike 30 centimetara i da ih u tom položaju drži dokle god može. Noge će mu najčešće poslije 30 sekundi pasti. Prije nego što započnem s pokusom kažem pacijentu da noge, ako ih više ne može držati podignute, pusti da sasvim opušteno padnu. Ruke će mu klonuti otprilike za pet minuta, ali ja mu već poslije tri minute naredim da ih također potpuno opušteno pusti da klonu te neka i ruke i noge ostavi da leže posve opušteno. Pacijenta ostavljam da otprilike minutu opušteno leži i pri tom mirno i jednoliko diše. Zatim ga zamolim da pri svakom udisaju malo podigne gornji dio tijeta i noge te da otvori oči, a pri izdisaju sklopi oči i spusti gdrnji dio tijela i noge.

Vježba je vrlo djelotvorna, te izaziva veoma izrazit osjećaj težine i duboko opuštanje koje onda produbljujem odgovarajućim verbalnim sugestijama, otprilike ovim riječima: »Ruke i noge su vam sad v?Io teške, teške su vam kao olovo i postaju sve teže i teže sve teže. 1 ruke i noge su vam otežale. Ništa nije važno potpuno se predajete osjećaju umora i težine pa dopuštate da tonete sve dublje. Tonete sve dublje i dublje.

Samo se prepustite tom divnom osjećaju umora i težine jednostavno pustite da vas nešto odnosi da nešto djeluje na vas. Osjećate se vrlo dobro pa ste u dnu srca radosni i sretni. Sretni ste i opušteni. Podsvijest vam je širom otvorena sasvim širom otvorena. Sve što vam sad govorim, lako i duboko prodire u vašu podsvijest i ondje se neizbrisivo urezuje. Želite sve poslušati pa ćete to i učiniti. Sve ono što vam sad reknem, točno ćete izvršiti.« Ta je tehnika uvijek djelovala. Pomoćna sredstva za uvođenje u prvu hipnozu Svaki uvježbani hipnotizer razvije tokom vremena vlastita pomoćna sredstva pa će najbolje rezultate postići onim metodama kojima daje prednost. Švedski istraživač hipnoze Wetterstrand kaže pacijentima da gledaju u srebrnu žličicu u kojoj se odrazuje zapaljena svijeća. Drugi hipnotizeri puštaju pacijente da izravno gledaju u upaljenu svijeću ili da se usredotoče na pupak. Tako je s vremenom razvijen velik broj mehaničkih postupaka hipnotiziranja, većinom pomoću hipnoskopa. Pod time razumijemo postupke ili uređaje koji na ispitanikov živčani

sistem djeluju jednokratnim snažnim ili trajnim lakim mehaničkim podražajem. Jednostavni hipnoskop je njihalo zidnog sata ili jednolično tiktakanje metronoma. Schupp je pokrio crnom tkaninom otprilike jedan četvorni metar zida i u sredini te crne površine pričvrstio srebmu pločicu. Zatim je zamračio sobu i rekao ispitaniku neka sve dotle pilji u srebrnir pločicu osvijetljenu reflektorom, dok ne nastupi hipnoza. Neki istraživači koriste obojene žarulje ili zamršene geometrijske likove u koje ispitanici moraju gledati sve dotle dok im se ne umore očni mišići i dok ne sklope oči. Tada je za potpunu hipnozu dovoljna'jednostavna sugestija. lako je stroboskop vrlo djelotvorno pomoćno sredstvo za indukciju prve hipnoze, znade nam ipak zadati probleme. Radi se o snažnom izvoru svjetlosti pred kojim se

nalazi pokretna izbušena ploča kroz koju se svjetlost razabire u jednoličnom ritmu. Ta svjetlost koja se ritmički pokazuje, djeluje putem očnih živaca neposredno na rad mozga. Hipnoza najčešće nastupa vrlo brzo. Uvijek je zanimljivo sjediti pred takvim stroboskopom i pustiti da djeluju uzorci koje on stvara. Oni se neprekidno mijenjaju a njihova glavna boja ovisi o brzini kojom se probušena ploča vrti i pri tom propušta svjetlost. Ako svjetlost zasvijetli deset do dvanaest puta u sekundi, čini se da se uzorak uglavnom sastoji od crvene i narančaste boje. Prodre li svjetlost kroz rupice u ploči trinaest do četmaest puta u sekundi, uzorci su uglavnom zeleni. Kod petnaest do šesnaest okretaja ploče u sekundi, uzorci svijetle prekrasnom plavom bojom. Zasvijetli li pak svjetlost

osamnaest ili više puta u sekundi, pojavljuju se uzorci u sivobijeloj boji. Nije poznato zašto u stroboskopu stalno vidimo te uzorke koji se neprekidno mijenjaju, ali znamo to da Ijudi koji boluju od latentne epilepsije, dobivaju napadaj, pa i onda ako ranije nisu nikada imali takav napadaj. Opasnost nije, doduše, osobito velika (otprilike 1 posto), ali ipak postoji. Droge koje mijenjaju svijest također su prikladne za ubrzanje početka hipnoze, pogotovu ako hipnotizer istodobno daje verbalne sugestije. 0 opasnostima koje se kriju uzimanjem droga ne moramo, vjerojatno, ovdje posebno govoriti budući da je to danas poznato, a mnogim Ijudima, osobito mlađim, i iz vlastitog iskustva. Vijekovima je hipnoza, izazvana indijskdm konopljom (hašiš), igrala upravo jezovitu ulogu. U Egiptu, Siriji i Iranu vodiči vjerskih sekti obećavali su svojim sljedbenicima da će im pokazati raj. Zatim bi ih snažno opijali hašišem i odvodili u bujne vrtove gdje su ih mazile prelijepe žene. Kad bi se sljedbenici probudili iz opojnosti, rekli bi im da su bili u raju i da će ondje živjeti poslije smrti, budu li u tančine slušali svoga vođu. Počevši od časa toga »posvećenja« bio je dovoljan vodičev mig da se svi ti vjernici bace na

neprijatelja, čak i u smrt, neprekidno imajući pred očima raj koji ih je očekivao. Istraživači hipnoze već su vrlo rano uvidjeli da je dovoljna laka narkoza da bi se kod ispitanika izazvala prva hipnoza. Tako 0. Wetterstrand i KraftEbing izvještavaju o dobrim iskustvima pomoću lakog narkotiziranja kloroformom, dok Moll daje prednost kloralhidratu. Schupp upotrebljava brometil.

Uostalom, i prividne narkoze su prikladne da izazovu hipnozu o čemu Hallauer opširno izvještava. Vrlo vrijedna iskustva zahvaljujemo A.Friedlanderu koji u svojoj knjizi Hipnoza i Hipnonarkoza (1920) govori o jakom pomoćnom djelovanju paraldehida i nekih barbiturata. Kod indukcije prve hipnoze vrlo je koristan i kloretil. Indukciju prve hipnoze pomoću medikamentoznih sredstava smijemo provesti samo na zahtjev liječnika. Ovdje je uostalom i spominjemo samo za čitaoce liječnike. Vrlo djelotvorna, a pri tom potpuno neotrovna pomoć u hipnozi, je udisanje ugljičnog dioksida, i to mješavine od tri dijela ugljične kiseline i sedam dijelova kisika. Ta mješavina izaziva određene duševne izmjene, u prvom redu izrazito povećanje ispitanikove sposobnosti da zatvorenih očiju prima vizionarske dojmove. Vjerojatno je da povećana koncentracija ugljične kiseline u krvi slabi rad mozga. Čim više popušta djelovanje mozgovnog filtera, tim jasnije stižu do nas »signali izvana«. Sa sigurnošću možemo reći da je najbolje i najprirodnije pomoćno sredstvo hipnotiziranja primjer, dakle promatranje dobro provedene i uspješne hipnoze. " Brojni istraživači hipnoze iskoristili su tu okolnost pa su kandidatima najprije pokazali provođenje hipnoze na nekoj osobito sugestibilnoj osobi. Budući da pri tom nastupaju vrlo sigurno i da su uvjereni da će doći do hipnoze, oni produbljuju povjerenje kandidata u njihove sposobnosti, uslijed čega hipnoza nastupa mnogo brže, a i dublja je.

4. Značajke hipnoze Dubina hipnoze

Većina Ijudi s hipnozom povezuje predodžbu dubokog transa, jednu vrstu nesvjestice u kojoj postaju dokučivi dublji slojevi ličnosti. Ta dubina hipnoze postiže se, međutim, samo kod približno dvadeset posto hipnotiziranih osoba. Većina hipnotiziranih dosegne samo srednju dubinu hipnoze ali i ta je sasvim dovoljna da se uspostavi dodir s podsviješću i usvoje djelotvorne sugestije. Uglavnom razlikujemo tri stupnja hipnoze: 1. Laka hipnoza: Ovdje postoji laki stupanj opuštanja pri čemu je svijest još potpuno aktivna. Ispitanik, medutim, prihvaća jednostavne sugestije i provodi ih (budna sugestija). 2. Srednja hipnoza: Opuštanje raste. Svijest je jedva još aktivna. Ispitanik izvršava sve što ne proturiječi strukturi njegove ličnosti (mogući su i posthipnotički nalozi). 3. Duboka hipnoza: Pri apsolutnom opuštanju svijest je potpuno iskopčana. Ispitanik izvršava i nelogične naloge. Kad hipnoza bude dokinuta, ničega se ne sfeća. Ta podjela u tri stupnja prema dubini hipnoze poznata je još od starine pa je i danas u većini slučajeva dovoljna, pogotovu što ta stanja stalno prelaze jedno u drugo i ne daju se medusobno oštro odijeliti. Prema mojim iskustvima: 28 posto ispitanika zapada u laku hipnozu, 52 posto u srednju, a 17 posto u duboku hipnozu, tri posto ispitanika uopće se ne može hipnotizirati. . A. Liebeault, osnivač »Nansijske škole«, razlikuje šest stupnjeva hipnoze:

1. Somnolencija: Težina u očnim kapcima, većinom nesposobnost da se oči otvore. Svijest je potpuno aktivna. Osjećaj umora. To se stanje lako postiže kod svakog, pogotovu kod žena. 2. Podignuta ruka ostaje nekoliko sekundi u zadanom položaju a zatim polako klone. Prsti, hieđi'itim, ne zadržavaju zadani položaj. Očni kapci su spušteni, ruke i noge opuštene. Svijest i sjećanje još postoje. 3. Kružni pokreti ruku automatski se nastavljaju, ako hipnotiziranog uvjerimo da ne može prestati tim pokretima. Smanjena osjetljivost. Svi znaci kao kod drugog stupnja. Svijest i sjećanje još postoje. Kad prekinemo hipnozu u prva tri stupnja, većina ispitanika uvjerava nas da uopće nisu bili u hipnozi, već da su sugestije izvodili samo zato da poslušaju hipnotizera. 4. Hipnotizirani je ovisan samo još o hipnotizeru i neosjetljiv je na utjecaj drugih osoba, osim ako hipnotizer svoj utjecaj ne prenese na nekog drugog. Ostalo je kao kod trećeg stupnja. 5. Laki somnambulizam: Osjetljivost je znatno smanjena ili je sasvim nestala. Sugerirane halucinacije su u većini slučajeva moguće. Svijest je pomućena. Sjećanje je nejasno i nepotpuno. Ostalo kao kod četvrtog stupnja. 6. Duboki somnambulizam: Svi simptomi trećeg stupnja još su jače izraženi. Svijest je potpuno isključena. Poslije dokidanja hipnoze, sjećanje ne postoji. Davis i Husband su proveli još detaljmju klasifikaciju prema dubini hipnoze. Na osnovu hipnotičkih simptoma oni razlikuju trideset stupnjeva hipnoze. Dubina Stupanj Simptomi

Hipnoidnost 1 Pripreme za opuštanje 2 Opuštanje 3 Titranje očnih kapaka 4 Sklapanje očiju 5 Potpuno tjelesno opuštanje

Laki trans

6

Katalepsija očnih kapaka

7

Katalepsija udova

8

Pojačanje djelovanja

9

Pojačanje djelovanja

10 Kataleptička ukočenost 11 Anestezija Srednji trans 12 Pojačanje 13 Parcijalna amnezija 14 Pojačanje 15 Posthipnotička anestezija 16 Pojačanje 17 Izmjena ličnosti 18 Jednostavne posthipnotičke sugestije 19 Pojačanje 20 Kinestetičke iluzije totalna amnezija

Duboki trans 21 Sposobnost otvaranja očiju a da se trans pri tom ne mijenja 22 Pojačanje 23 Nelogične posthipnotičke sugestije 24 Pojačanje 25 Potpuni somnambulizam 26 Pozitivne posthipnotičke optičke varke osjetila 27 Pozitivne posthipnotičke akustičke varke osjetila 28 Sistematizirane posthiphotičke amnezije 29 Negativne akustičke varke osjetila 30 Negativne optičke varke osjetila hiperestezija Uostalom, vrlo je teško točno odrediti takve stupnjeve dubine hipnoze, no to nije ni potrebno da bi hipnoza djelovala. Često, naime, ispitanik već kod lake hipnoze izvršava sve dane naloge. Možemo čak reći da »hipnotičko

stanje« uopće ne postoji. To je u zanimljivom pokusu pokazao neki američki specijalist za hipnozu. Na sveučilištu Pennsylvania hipnotizer je pred jednu skupinu studenata izveo hipnotiziranu ženu čija je desna ruka bila

nepomična. Objasnio je studentima da je ta blokada tipična za stanje hipnoze. Pred drugu skupinu studenata izveo je hipnotizirane ispitanike čije ruke nisu bile ukočene. Ovoj skupini studenata objasnio je da je upravo takvo stanje tipično za hipnozu. Zatim su obje skupine studenata i same hipnotizirane. Hipnozu je izveo čovjek koji nije znao koji su studenti vidjeli jednu, a koji drugu demonstraciju. Kao što se i očekivalo, članovi prve skupine studenata nisu mogli pokrenuti desnu ruku, dok su je svi članovi druge skupine slobodno pomicali. To pokazuje da čovjek u hipnozi zapada u ono stanje koje odgovara njegovoj predodžbi o hipnozi. Iz toga vidimo neizmjernu važnost priprema putem uvodnog razgovora. Tu se kuje uspjeh kasnije hipnoze. Šest faza hipnoze Ako već ne postoji specijalno stanje hipnoze, onda možemo sam proces hipnotiziranja, radi boljeg razumijevanja, razdijeliti u šest faza. Prva faza Pripremanje Prigodom pripreme za hipnozu radi se o tome da se kod ispitanika izazove željena predodžba o hipnozi i da se uklone pogrešne ili neželjene predodžbe. Prostorija treba da je ugodno topla, malo zamračena i tiha. Neka ispitanik što udobnije legne. Navedite ga na to da mirno i ravnomjerno diše i da se što više opusti. 1 sami morate mirno disati i ispitaniku dati primjer kako se treba vladati. Govorite jednolično i smireno.

Druga faza Koncentracija U drugoj fazi važno je da se ispitanik sve više i više odvaja od vanjskih utjecaja i da se opušteno i pasivno usredotoči na ono što će se dogoditi. Navedite ga na to da vam gleda u oči ili u jednu određenu točku i da pazi samo na vaše riječi. Treća faza Opuštanje Dajte ispitaniku potrebne sugestije. »Potpuno ste mirni ništa drugo nije važno. Slušate samo moj glas. Ruke i noge su vam sasvim opuštene sasvim opuštene. Dišete mirno i ravnomjerno. Sa svakim udisanjem tonete sve dublje i dublje u ugodan osjećaj umora i težine. Jednostavno puštate da vas nešto nosi da nešto na vas djeluje da se nešto s vama zbiva. Misli vam se guhe osjećate se vrlo dobro.« (Tako treba nastaviti dok se ispitanik ne opusti.) Četvrta faza Naredbe V toj se fazi određenim nalozima postiže pravi cilj hipnoze. Pri tom se hipnotizer prilagođava posebnim okolnostima, i to otprilike ovim riječima: »Sad ste potpuno opušteni i nenapeti ništa vas ne može smetati. Slušate samo moj glas. Sve što vam sad reknem, točno ćete izvršiti. Svaka se moja riječ neizbrisivo urezuje u vašu podsvijest. Prema njoj ćete postupiti. Ne možete, a i ne želite učiniti ništa drugo nego mene poslušati. (Sad slijedi željena sugestija.) Peta faza Produbljivanje U toj se fazi sve prije dane sugestije produbljuju neprekidnim ponavljanjem i novim formulacijama. Hipnotizer pita: »0sjećate

li kako hipnoza polako počinje djelovati? Sve jasnije osjećate ugodno djelovanje koje se sve više i više širi u vama i postaje sve snažnije. Ta ugoda jača iz dana u dan. 1 vama je svaki dan u svakom pogledu sve bolje i bolje...«

Šesta faza Buđenje iz hipnoze Ovdje se radi o tome da se ponište sve sugestije, izuzevši željene glavne sugestije. Negirajte, dakle, težinu ispitanikovih ruku i nogu te težinu očnih kapaka i dajte mu odgovarajuće suprotne sugestije. »0sjećate kako vam se u tijelo vraća snaga. Ruke i noge su vam opet potpuno svježe, lake i pokretljive. Odlučni ste i energični. Sad ću odmah brojiti do tri, a vi ćete otvoriti oči i biti potpuno budni i željni akcije: jedan dva tri.« Pošto ste poništili hipnozu, razgovarajte još nekoliko minuta sa ispitanikom; upitajte ga je li ga što smetalo, kako biste, ukoliko možda ponovite hipnozu, ubuduće mogli izbjeći sve nepotrebne smetnje. Na kraju još jedan savjet: Već kod prvog pozdravljanja sa ispitanikom dobit ćete pri rukovanju informaciju o njegovoj sugestibilnosti. Opazio sam da psihički aktivni Ijudi imaju suhe ruke. Takve osobe možemo hipnotizirati samo polako i uz stanovite poteškoće. Naprotiv, osobe čije su ruke malo vlažne, psihički su pasivne pa se većinom mogu lako i brzo hipnotizirati. U tom pogledu postoje, doduše, iznimke, ali pretežno je točno ono što smo o tom rekli.

5. Postupak u praksi Uvodni razgovor Prije nego što počnemo s hipnozom, trebali bismo u pripremnom razgovoru s ispitanikom uspostaviti kontakt koji će stvoriti atmosferu povjerenja i $impatije. Ispitanik mora biti duboko uvjeren u to da rriu želimo samo najbolje. Ispitanikovo povjerenje u hipnotizera najvažnija je pretpostavka za uspjeh jer ono određuje djelotvornost hipnoze. U takvoj atmosferi povjerenja lako možemo ukloniti sve pogrešne predodžbe o hipnozi i pobrinuti se za to da se bojazan uopće i ne pojavi. Recite ispitaniku da hipnoza nema nikakve veze s magijom, nego da je posve prirodan proces. U hipnozi je svijest uglavnom usmjerena prema hipnotizeru. Taj kontakt nazivamo »odnos«. Pri tom je, doduše, ispitanikova kritička sposobnost vidljivo smanjena, ali ipak postoji, jer čim mu zapovjedite da izvrši nešto što leži izvan strukture njegove ličnosti, hipnoza će se odmah slomiti. Nitko se ne treba, dakle, bojati da bi u hipnozi mogao učiniti nešto što inače ne bi želio. Saopćite ispitaniku i to da je u toku života već više puta bio hipnotiziran samo toga nije bio svjestan. Ujutro, neposredno poslije buđenja, gotovo uvijek smo kratko vrijeme u hipnoidnom stanju. Pa i danju, kad ponekad zamišljeno gledamo kroz prozor, zapravo smo u stanju lake hipnoze. Nema, dakle, razloga za uzbuđenje budući da se ne događa ništa novo, samo se svjesno uvodi već poznato stanje. Upitajte ispitanika što je očekivao kad je došao k vama i je li već bio hipnotiziran. Važno je da se to njegovo očekivanje ispuni. Ako je već jednom bio hipnotiziran,

onda je ta hipnoza utisnula u njega određeni pečat pozitivan ili negativan. Ako je sjećanje na tu raniju hipnozu ligodno,

trebali biste hipnozu provesti na isti način i u toj tehnici. Ako je, međutim, žig prve hipnoze negativan, to jest ako je uspomena na nju neugodna, onda u razgovoru točno razjasnite što se tom prilikom dogodilo i nemojte se poslužiti tim načinom hipnoze. Neki Ijudi vjeruju i to da je hipnoza neka vrsta narkoze, pri kojoj čovjek najprije zapada u dubok san poslije kojega slijedi potpuna besvjestica. Recite ispitaniku da je ta predodžba sasvim pogrešna i da hipnotizirani čovjek sve dobro čuje. Taj kontakt s hipnotizerom zapravo je najvažniji dio hipnoze. Bez njega se ne bi u hipnozi moglo ni na kog utjecati. Hipnoza je divno stanje mirovanja u kojem čovjek nipošto neće izbrbljati nikakvu tajnu. Razumljivo je da ni hipnotizer neće u hipnozi postavljati pitanja o kojima se nije već unaprijed dogovorio sa svojim ispitanikom, tako da se on ne mora bojati da bi mogao odati kakve »mladenačke grijehe«. Gotovo svi ispitanici postavljaju pitanje: »Je li sigurno da ću se probuditi?« Na to pitanje treba jasno i nedvosmisleno odgovoriti. »Hoćete!« Sve kad bi hipnotizer za vrijeme hipnoze doživio recimo srčani udar i srušio se, hipnoza bi sama od sebe prešla u prirodan san, a ispitanik bi se probudio čim se naspava. Neizostavno treba naglasiti da stručno provedena hipnoza ne ostavlja apsolutno nikakve posljedice na zdravlje ispitanika. Da izbjegnetb razočaranja, trebali biste, međutim, uvijek unaprijed ustanoviti ne očekuje li ispitanik od hipnoze previše. Jedno jedino liječenje hipnozom neće biti dovoljno da se odstrani neka mana ispitanika ili da od potištenog, depresivnog čovjeka učinimo uzornog optimista prepunog životne radosti. Treba unaprijed pažljivo ispitati može li hipnoza u svakom pojedinačnom slučaju zaista pomoći. Nesporno je da ta vrsta liječenja spada u ruke samo iskusnog i stručnog terapeuta. Laik ne bi smio ni pokušati da na ispitaniku provede promjene koje duboko

zahvaćaju u njegovu ličnost, pa ni tada kada ispitanik to izričito želi. Prije nego što počnete s hipnozom, provjerite također i to želi li ispitanik da pri terapiji bude prisutan svjedok. Neki pacijenti jednostavno trebaju blizinu nekoga s kim su prisni, jer se inače ukrute pa i nesvjesno pružaju otpor. Ispitaniku valja objasniti da je pravilno i dovoljno dugo opuštanje osnovni preduvjet za uspjeh hipnoze. Jer napetost i pretjerana ukočenost u hipnozi djeluju negativno. Čim je napetost svedena na pravu mjeru, čovjek raspolaže punom fizičkom i duševnom snagom i u skladu je sa samim sobom. Tek tada hipnoza može pokazati pravu djelotvornost i učiniti da ponovo postanemo sretni i zadovoljni. Da bi moji pacijenti bolje razumjeli čitav problem, ja im u uvodnom razgovoru redovito objasnim tri zakona koji djeluju u hipnozi, a iznio sam ih već u početku ove knjige. Prvi zakon: Svaka slikovna predodžba koja nas ispunjava nastoji se ostvariti! Drugi zakon: Ako se volja i vjera neprijateljski odnose jedna prema drugoj, uvijek će i bez iznimke podleći volja. Treči' zakon: Svaki napor u hipnozi izaziva upravo suprotno djelovanje. Zatim im rastumačim još i šest faza hipnoze obrađenih u prethodnom poglavlju pa navedem pacijenta na to da se u svojoj vježbi meditacije usredotoči na neki ugodan događaj iz mladosti, da ga zatvorenih očiju pokuša sam sebi slikovito predočiti i da ga svojim unutrašnjim očima razabere u svim pojedinostima. Ta vježba meditacije otvara put do pacijentove podsvijesti i predstavlja vrlo dobiu pripremu za pravu hipnozu.

Možda će vam pomoći ako vam ovdje iznesem jedan uvodni razgovor, kakav u svojoj ordinaciji vodim po nekoliko puta gotovo svaki dan. Primjer uvodnog razgovora »Dobar dan. Drago mi je što ste došli i što danas možemo početi s liječenjem. Je li vam to prvo liječenje hipnozom ili ste već prije bili hipnotizirani? Koliko je vremena prošlo od

tada? Hoćete li mi što opširnije opisati kako je ta prva hipnoza provedena? Što očekujete od hipnoze? Najprije bih vas želio obavijestiti da ćete hipnozu jedva i zamijetiti. Nećete pasti u trans niti ćete se onesvijestiti, već ćete sasvim jasno čuti sve što se oko vas zbiva. Kad hipnoza završi, moći ćete se svega točno sjetiti. Za vrijeme hipnoze neću vas ništa pitati, tako da se ne morate bojati da ćete odati neki mladenački grijeh. Pošto induciram hipnozu, ja ću vam dati samo one sugestije o kojima ćemo se sada dogovoriti i zajednički ih oprezno formulirati. Možete, uostalom, biti sasvim sigurni da ćete se iz hipnoze probuditi, pa i onda ako mene u međuvremenu udari srčani infarkt. Želite li da za vrijeme terapije bude netko prisutan? lonako ćemo čitavu terapiju snimiti na magnetofonsku vrpcu koju možete kasnije ponijeti sa sobom. Vaša inteligencija i snaga vaše volje nikako nisu smetnja hipnozi upravo suprotno. Pokazalo se da je manje inteligentne Ijude i Ijude slabe volje teže hipnotizirati. Neće, dakle, doći ni do kakvog »dvoboja volje«, u kojem pobjeđuje jača volja, već se snaga pacijentove i terapeutove volje izjednačuju da bi zajedno postigle zajednički cilj. Hipnoza zahtijeva sposobnost koncentracije i snagu imaginacije. Zato su potrebne inteligencija i snažna volia,

Sigurno će vas umiriti ako vam kažem da je stručno provedena hipnoza apsolutno bezopasna. Ne trebate se bojati ni bilo kakvih sporednih djelovanja. Važno je samo to da potpuno pasivno dopustite da moje riječi djeluju na vas, da njihov sadržaj sebi slikovito predočite duhovnim očima kao film. Slika je govor podsvijesti. Naša podsvijest govori, naime, u slikama. Što sebi preciznije predočite željeni krajnji cilj, to brže će hipnoza djelovati. Pri tom bi se, međutim, morali držati potpuno pasivno i ne naprezati razum, jer svako svjesno razmišljanje blokira put u podsvijest, dok se svaka slikovna predodžba koja vas ispunjava nastoji ostvariti. Važno je izbjeći svaki napor, jer ćemo inače izazvati suprotno djelovanje. Htio bih vam još ukratko opisati pojedine faze hipnoze.

Sad smo u prvoj fazi, fazi pripreme. Ovdje se radi o tome da se uspostavi što bolji kontakt s pacijentom i uklone pogrešne predodžbe. Nadam se da će mi to uspjeti. U drugoj fazi, fazi koncentracije, koja zatim slijedi, zamolit ću vas da svu pažnju usmjerite na moje riječi i da ne dopustite da vas išta od toga odvrati. U trećoj fazi, fazi opuštanja, trebate jednostavno dopustiti da utonete da se svega oslobodite prepustite se struji zbivanja. Neka moje riječi djeluju na vas. U četvrtoj fazi dat ću vam dogovorene naloge koje ćete vi potpuno pasivno pretvoriti u slikovne dojmove. Slijedi peta faza, u kojoj ću produbiti sve prije dane sugestije i djelovanje pojačati ponavljajući nekoliko puta te sugestije. U šestoj fazi, fazi završavanja hipnoze, ja ću vas odgovarajućim naredbama vratiti u stanje budnosti. Imate li još kakvo pitanje? Onda možemo početi s pripremnim vježbama. Molim, sjednite udobno i zatvorite oči. Koncentrirajte se na neki ugodan doživljaj iz mladosti pa ga predočite što slikovitije i u svim pojedinostima. Ponovo se prenesite u prijatno raspoloženje

onih vremena. Poslije nekoliko minuta počet ćemo s prvim radnjama za uvođenje u hipnozu.« Metoda fiksiranja To je, vjerojatno, najstarija metoda hipnoze. Već su stari egipatski svećeniciliječnici držali pred očima bolesnika sjajne metalne ploče ili bi im naredili da pilje u glinene zdjelice ukrašene neobičnim znakovima kako bi im se oči umorile i tako nastupio hipnotički san. Metoda fiksiranja provodi se u načelu tako da ispitanik uporno zuri u sjajni vrh kemijske olovke, u staklenu kuglu, zubarsko ogledalo ili neki drugi prikladan predmet sve dok mu se oči ne umore i same od sebe ne sklope. U tu svrhu možemo, kako smo već rekli, upotrijebiti i hipnoskop, stroboskop ili koje drugo pomoćno sredstvo. Djelovanje se pojačava ako iza ispitanika postavimo svjetiljku tako da osvjetljava predmet određen za postizavanje koncentracije i da se svjetlost od njega odražava. Točka fiksiranja trebala bi se nalaziti otprilike 20 centi

metara od ispitanikovih očiju, nešto iznad ravnine očiju, tako da on mora gledati koso prema gore, uslijed čega mu se oči još brže umore. Imao sam dobrih iskustava s modrom žaruljom kao točkom fiksiranja, na koju ispitanik u inače tamnoj ili bar djelomično zamračenoj prbstoriji usredotoči svu pažnju. Plavo svjetlo ovdje služi daljnjem smirivanju. Metodu fiksiranja možemo primijeniti dok ispitanik stoji, sjedi ili leži, ali općenito se prednost daje položaju udobnog sjedenja ili ležanja budući da hipnotizer zamaranje očiju obično pojačava verbalnom sugestijom koja djeluje na čitavo tijelo.

Sklapanje očiju se ubrzava ako hipnotizer točku fiksiranja polako pomiče prema dolje i taj pokret prati odgovarajućim riječima. Ispitanik slijedi točku pogledom pa tako neopazice sve više sklapa oči sve dok se one sasvim ne zatvore. Nakon nekoliko sugestija koje pojačavaju djelovanje, jedva da itko još može otvoriti oči. Možete i sami na sebi ustanoviti kako je taj učinak snažan. Sjednite u udoban stolac i sklopite oči. Zatvorenih očnih kapaka okrenite zjenice prema gore i zadržite taj položaj minutu ili dvije. Kod većine Ijudi ubrzo nastupa laka »blokada očiju«. Poželite li naglo otvoriti oči, osjetit ćete na trenutak da su vam očni kapci »slijepljeni«. Taj ćemo efekt riječima poduprijeti i pojačati. To se može učiniti otprilike slijedećim verbalnirn sugestijama: »Sada se potpuno koncentrirajte na točku fiksiranja i po mogućnosti nemojte treptati očnim kapcima. Ne dopustite da vam išta drugo zaokupi pažnju. Sve ostalo nije važno. Vi gledate samo u tu točku i ne dopustate da išta skrene vašu pažnju. Osjećate kako vam oči postaju sve umomije. Jedva ih još možete držati otvorene. Oči su vam sve umornije sve umornije sve umornije. Očni kapci vam se sve više spuštaju i vi biste htjeli sklopiti oči. Očni kapci vam postaju sve teži i teži pa se sve brže spuštaju. Za čas oči uopće nećete moći držati otvorene kapci vam se sve češće spuštaju sklapaju vam se sklopili su vam se i ostaju sklopljeni. Oči su sad čvrsto sklopljene i tako ostaju. Ne možete ih

više otvoriti. Sve kad biste to i htjeli, ne možete ih otvoriti. Pokušajte nećete uspjeti. Oči više ne možete otvoriti. To više uopće i ne nastojite već tonete sve dublje u ugodnom osjećaju mira i opuštenosti. Tonete sve dublje i dublje sve dublje i dublje.«

Ako ispitanik nije baš duševno izrazito aktivan, onda je u toj fazi gotovo uvijek hipnoza već nastupila. Premda je metoda fiksiranja vrlo stara, još se i danas s uspjehom koristi kao jedna od brojnih tehnika uvođenja u hipnozu. Metoda fasciniranja 1 kod te se metode radi o »klasičnom« postupku uvođenja u hipnozu. Većina Ijudi očekuje da će im hipnotizer čvrsto gledati u oči kako bi time počeo hipnozu. Ta metoda odgovara, dakle, najčešćoj predodžbi o hipnozi. Osim toga, to zurenje u oči pomaže stvaranju kontakta između hipnotizera i ispitanika i njihovom međusobnom duševnom povezivanju. Osim toga ispitanik osjeća da ga hipnotizer promatra pa se prisiljava na posebnu koncentraciju. Metodu fasciniranja možemo primijeniti sjedeći, pri čemu ispitanik i hipnotizer sjedaju jedan nasuprot drugome tako da se ispitanikova koljena nalaze među hipnotizerovim. Hipnotizerove ruke leže na ispitanikovim koljenima ili ramenima. Bolji se uspjeh postiže, međutim, ako ispitanik leži. Pri tom hipnotizer sjedi kraj njega i tumači mu što će se ubrzo dogoditi. To čini otprilike ovim riječima: »Sjest ću kraj vašeg uzglavlja, a vi ćete mi postojano ne trepćući očima gledati u jedno oko. Svejedno je koje oko odaberete, samo morate neprekidno gledati u isto oko. Čim hipnoza počne djelovati, vidjet ćete moje oko naizmjence, čas oštro, čas mutno. Oči će vas početi »peći« i umorit će se. Nastojat ćete zadržati oči otvorene, no što više budete nastojali kapci će vam biti sve teži. Na kraju uopće nećete moći gledati, oči će vam se same od sebe sklopiti. Zatim ćete zapasti u ugodno stanje mira i opuštenosti. Jednostavno ćete dopustiti da sve dublje tonete.«

Vrlo je važno da se sugestivno nagovijesti stanje koje će slijediti, jer se tako stvara napeto iščekivanje koje se, čim nastupi nagoviješteno stanje, stišava i tako brže vodi u hipnozu. Hipnotizer sjeda uz ispitanikovo uzglavlje, dok ovaj udobno i po mogućnosti ispruženo leži na kauču. Hipnotizer se naginje tako da mu se oči nađu 20 do 30 centimetara iznad očiju ispitanika. Smjestite se tako da on mora podići pogled prema vašem čelu da bi vam se mogao zagledati u oči. Hipnotizerove oči bi se, dakle, morale nalaziti otprilike iznad onog mjesta na ispitanikovu čelu gdje ovome počinje rasti kosa. Zatim mirnim i čvrstim glasom nastavite: »Ležite posve udobno i dišete mirno i ravnomjerno. Molim, pogledajte me sad čvrsto u jedno oko, ne trepćući, i pri tom slušajte samo moj glas. Ne smijete dopustiti da bilo što odvrati vašu pažnju, već pazite samo na moj glas. Ništa nije važno ništa vas ne može smetati. Vi pazite samo na moj glas.« Pri tom hipnotizer drži ruke kraj ispitanikove glave, kao da njegove oči želi zaštititi od svjetla koje dopire sa strane. Taj »efekt očnih zaslona« sprečava skretanje pažnje, a osim toga pruža hipnotizeru mogućnost da svoje palce položi na ispitanikove očne kapke čim ih ovaj sklopi. Time se uklanja drhtanje kapaka na zatvorenim očima, stvara se osjećaj sigurnosti i ubrzava hipnoza. Morate pažljivo promatrati ispitanikove zjenice i svoju sugestiju prilagoditi njihovom reagiranju. Ako je zjenica normalna, ispitanik oštro vidi. Ako su se zjenice zbog umora proširile, ispitanik vidi nejasoo. To odmah valja iskoristiti za slijedeću sugestiju:

»Sad me vidite samo nejasno hipnoza već počinje djelovati. Sve vam je teže i teže držati oči otvorene. Oči su vam sve umornije kapci sve teži sve teži.« Čim se ispitanikove oči na trenutak sklope, kažite mu: »0či su vam sad sklopljene i ostaju sklopljene.« Istodobno položite palce na ispitanikove kapke. Početnu hipnozu pojačajte, kao kod ostalih postupaka, odgovarajućim sugestijama.

Metoda kontrastnih boja Tu metodu koja koristi kontrastne efekte žute i modre boje pripisuju LevySuhlu. Ne samo što se postiže efekt umora, već se kod svakoga zapaža stanovita promjena. Najveća prednost te metode sastoji se u tome što ova varka u osjetilima kod svakoga, dakle i kod psihički aktivnih Ijudi, nastupa za nekoliko minuta. Ovdje se ne radi o hipnotičkom efektu, već o normalnoj biološkoj pojavi. U tu svrhu koristimo karton na kojem se, jedna kraj druge, nalaze jedna žuta i jedna plava četvorina, odijeljene jedna od druge prugom širokom dva milimetra. Promatramo li takav karton nekoliko minuta, pojavit će se s one strane žute četvorine koja je okrenuta prema plavoj četvorini, svijetložuta pruga, dok će se na onoj strani plave četvorine koja je okrenuta prema žutoj, pojaviti tamnija plava pruga. LevySuhl, Stockvis i drugi hipnoterapeuti davali su svojim _pacijentima takav karton u ruke i rekli im neka postojano zure u njega. Čim bi pacijent odgovorio da vidi izmjenu boja, sugerirali bi mu da je hipnoza već započela i produbili bi je odgovarajućim nalozima.

Poznati hipnoterapeut H. Scharl izgradio je tu metodu u kontrastnu metodu slijeda boja (Moderne tehnike hipnoze). Pri tom se kombinira metoda fiksiranja s metodom kontrastnih boja. H. Scharl koristi u tu svrhu pravokutni bijeli karton velik otprilike 15 x 22 centimetra. U sredini gornje polovice kartona nalijepi se crvena četvorina od mutnog šarenog papira bez sjaja velika 4x6 centimetara. U sredini obojene plohe nalazi se crna točkica, a druga se crna točka nacrta na bijeli karton 9 centimetara niže. Hipnotizer položi pacijenta na kauč i kaže mu neka obojenu pločicu drži u desnoj ruci i pri tom fiksira gornju crnu točku na crvenoj površini. K tome ga upućuje: »Uskoro ćete oko površine s crvenom bojom ugledati krasan svijetlozeleni rub. Po tome ćete razabrati da ste već pomalo u hipnoidnom stanju.« 1 ovdje će svatko, promatrajući jednostrani crvenobojni podražaj, ugledati suprotnu, (komplementamu) boju, u ovom slučaju, dakle, zelenu. Hipnotizer zatim nastavlja:

»Čim vam to reknem, spustite pogled, ne trepćući, do donje crne točke na bijelom kartonu. Na bijelom kartonu opazit ćete sjajnu svijetlozelenu četvorinu. To vam pokazuje da se stanje hipnoze sve više produbljava. Sad ponovo ne trepćući pogledajte gornju crnu točku. Osjećate kako vam se oči umaraju. Osjećate snažnu potrebu da ih sklopite. Tome se ne opirete već jednostavno puštate da vam se oči sklope. Zatvaraju se, a ruka s obojenim kartonom polako se spušta.« Scharl zatim polako prelazi dlanom s pacijentovog čela preko njegovih očiju i zadržava je ondje još jednu minutu kako bi produbio sklapanje očiju. Zatim slijede sugestije produbljivanja hipnoze, otprilike ovog sadržaja:

»0či su vam čvrsto sklopljene potpuno ste mirni. Sve dublje i dublje tonete u ugodno hipnotičko stanje mira. Slušate moj glas sve ostalo je nevažno i vi ne dopuštate da vas išta smeta.« Scharl prebacuje sad osjećaj težine iz očiju najprije na glavu, a kasnije i na čitavo tijelo. »0sjećate kako vam glava pod mojom rukom postaje teška i umorna. Potpuno se prepuštate tom osjećaju umora i težine. Posve jasno osjećate kako vam je glava sve teža i umornija.« Pri tom se primjetno pojačava pritisak ruke na čelu, što još više povećava osjećaj težine u glavi. Zatim slijede opće sugestije za produbljivanje započete hipnoze. Brza hipnoza Ako ste već stekli neka iskustva na području hipnoze, mogli biste pokušati s nekoliko brzih metoda'. Najstarija brza metoda vjerojatno je ona kojom se služio još opat Faria stigavši godine 1813. iz Goe u Pariz. On bi jednostavno prišao osobi koju bi trebalo hipnotizirati, nekoliko joj se sekundi oštro zagledao u oči, a zatim iznenada viknuo »Dormez« (Spavajte!). Gotovo 50 posto Ijudi palo je već nakon te riječi u hipnozu! Faria je, uostalom, bio visok i impozantan, što je sigurno mogla biti važna pretpostavka za uspjeh te tehnike. Ako ste, međutim, pred krugom zainteresiranih proveli nekoliko uspjelih hipnoza i time

zadobili njihovo povjerenje, metoda će i danas često uspjeti. Američka brza metoda sastoji se u tome da poslije nekoliko uvodnih testova stanete malo postrance ispitanika i položite mu lijevu ruku na desno rame. Zatim raširite kažiprst i srednjak desne ruke tako da tvore slovo V i razmaknute prste podignete

ispitaniku pred oči na udaljenosti od otprilike 30 centimetara. Sad mu sugerirajte da mu kapci postaju sve teži i pri tom primičite ruku s raširenim prstima polako prerna njegovim očima. Čim su se prsti posve približili, kažite mu: »Sad više ne možete otvoriti oči oči vam se sklapaju.« Oči će se gotovo uvijek sklopiti, jer ovdje osim sugestije djeluje još i mehanizam zaštitnog refleksa. Bude li potrebno, dodajte na kraju: »Sad zatvorite oči.« Čim su se kapci sklopili, lako položite ruku na ispitanikovo čelo iznad očiju. Zatim dajte općenite naloge za produbljivanje započete hipnoze. S metodom brojenja najviše sam uspijevao. Ispitanik stoji nasred prostorije. Govorim mu: »Sad ću brojiti od jedan do deset, a vi ćete osjetiti kako vam kapci od broja do broja postaju sve teži. Sa svakim brojem kapci su vam sve teži i teži. Najkasnije kod broja deset oči će vam se sklopiti. Ne možete ih više držati otvorene. Čim nabrojim do deset, oči će vam biti čvrsto zatvorene. Počinjem brojiti: jedan očni kapci vam postaju vrlo teški, dva kapci vam bivaju sve teži i teži, tri očni kapci su vam već teški kao olovo, četiri jedva možete oči držati otvorene, pet osjećate kako vam se oči žele sklopiti. Oči vam se sklapaju, ne možete ih više držati otvorene. Sedam kapci su vam sad tako teški da ne možete držati oči otvorene, osam oči vam se sklapaju, devet oči su vam se sklopile i ostaju sklopljene. Ne možete ih više otvoriti, ali to i ne želite. Puštate da utonete duboko i sve dublje u ugodni osjećaj umora i težine koji zahvaća čitavo vaše tijelo. Sve ono što vam govorim, duboko prodire u vašu podsvijest pa ćete sve točno poslušati. Moje riječi prodiru sve dublje i dublje u vašu podsvijest, i

ondje ostaju neizbrisivo urezane, a vi ćete sve točno poslušati.« Zatim slijede željeni nalozi.

Za indukciju hipnoze tom metodom trebam samo 20 do 30 sekundi. Ona uspijeva u više od 50 posto slučajeva. Metode velikih majstora Liječnika iz njemačke pokrajine Schvvaben, Friedricha Antona Mesmera, obično nazivaju osnivačem hipnotičke terapije. Bio je to vrlo načitan i učen čovjek, pod jakim utjecajem Agrippe von Nettesheima, renesansnog filozofa iz doba reformacije, te najglasovitijeg liječnika svoga doba, Bombastusa vort Hohenheima, koji se nazivao Paracelsus. Mesmer je stvorio pojam »animalnog magnetizma«. Pri tom je polazio od uvjerenja da vlastitu »magnetičku snagu« može glađenjem prenositi na bolesnike. »Teorija o životinjskom magnetičkom fluidu« koju je iznio Mesmer pokazala se, doduše, kao znanstveno neodrživa, ali pojave što ih je on otkrio živjele su dalje u nauci o hipnozi. Njegovo glađenje, takozvani »passes«, nazivamo još i danas »mesmerskim«, a metodu toga glađenja »mesmerizmom«. Pri tom se čovjek koga treba hipnotizirati, većinom udobno ispruži na kauč a hipnotizer počne s glađenjem. Redovito počinje na glavi i polako prelazi mkama preko pacijentovog tijela do nogu, i to jednom preko ruku, a drugi put preko prsiju, uvijek naizmjence. Hipnotizerove ruke prolaze otprilike pet centimetara iznad padjentovog tijela. Glađenje se može, međutim, provesti i uz laki pritisak na samo tijelo. Postupak se nastavlja otprilike deset minuta. Podigne li hipnotizer po isteku tog vremena pacijentovu ruku, ona će vjerojatno ostati u tom položaju. Ako, međutim, ponovo padne, trebalo bi isti postupak nastaviti još pet minuta. Problematično je, možemo li taj čin ocijeniti kao hipnozu. Činjenica je, međutim, da se njime, poslije nekog vremena, postiže stanje slično hipnozi, u kojem pacijent prihvaća hipnotičke sugestije. Engleskom okulisti Jamesu Braidu zahvaljujemo odlučujući korak u daljnjem razvoju hipnoze. Kad je 1841.. u

Manchesteru prisustvovao demonstraciji švicarskog hipnotizera Lafontainea, učinile su mu se prikazane pojave toliko nevjerojatnima da se, kaneći raskrinkati Lafontainea, njima temeljito pozabavio. Kao ispitanici poslužili su mu supruga, prijatelj Walker i sluga. Zapanjio se videći da mu je sve te tri osobe uspjelo dovesti u hipnotički san, i to na taj način da im je pred očima držao sjajno dugme svoje kutije s liječničkim instmmentima. Odabrao je taj način jer je kao specijalista za oči znao da trajno fiksiranje nekog sjajnog predmeta izaziva umor. Spoznao je da hipnotičko djelovanje ne proističe iz magnetičke snage ruku, već iz umišljanja koje proizlazi iz samog pacijenta. Ne bismo smjeli potcijeniti Braidov doprinos istraživanju hipnoze. Njegova metoda fiksiranja i danas je vrlo raširena i sastavni je dio brojnih tehnika hipnoze. Njemu zahvaljujemo i naziv »hipnoza«. Braid je već tada shvatio da se oči brže umaraju ako se predmet fiksiranja ne drži u visini očiju već nešto više, tako da ispitanik mora gledati prema gore. Uostalom, Braid je prvi primicao prst ispitanikovim očima čim bi mu očni kapci zatitrali. To je pridonosilo bržem sklapanju očiju. Ako pokus ne bi od prve uspio, čitavog bi ga još jednom ponovio. Pri tom bi od ispitanika zahtijevao da sklopi oči čim za to osjeti potrebu. Braid je bio prvenstveno očni kirurg. Hipnozu je uglavnom koristio za to da bi kirurške zahvate na očima mogao izvoditi bezbolno? U ono vrijeme bila je, naime, narkoza još potpuno nepoznata. Jedan od suosnivača Nansijske škole, Auguste Ambroise Liebeault, bio je seoski liječnik. Rano je spoznao velike mogućnosti hipnoze i koristio ih pri liječenju. Budući da je imao posla s jednostavnim seljacima koji nisu baš uvijek prihvaćali tu metodu liječenja, govorio bi im: »Budem li vas morao liječiti lijekovima, morat ćete za njih platiti. Pristanete li da vas liječim

hipnozom, učinit ću to besplatno.« To je bila ponuda kojoj jedva da je itko mogao odoljeti. Primjenu svoje metode Liebeault opisuje ovako: »Pošto sam dotičnog naveo na to da se smjesti u udoban naslonjač, pozvao sam ga da se intenzivno zagleda

u moje oči. Da bih stekao njegovo povjerenje, naglasio bih mu da temeljito poznajem hipnozu. Zatim bih pacijentu zapovjedio da se oslobodi bilo kakvih misli. Dok je njegova pažnja bila usmjerena na to da me promatra, pa su mu zbog toga sva osjetila počela otupljivati, a on postajao nesposoban da iz okoline prima bilo kakve dojmove, počeo bih mu govoriti o predstepenicama sna: umoru, teškim rukama i nogama, a posebno teškim očnim kapcima. Zatim bih mu rekao: »Vaši očni kapci postaju teški ubrzo će se sklopiti. Vidite mutno i nejasno. Ruke i noge postaju vam sve teže i teže. U njima gubite svaki osjet. Moj glas čujete kao da dolazi iz velike daljine. Postajete sve umorniji. Sad više ne možete držati oči otvorene.« (U pravilu pacijent u tom času zatvara oči. Ne učini li to, još jednom ponavljam sugestiju, a zatim mu sam zatvaram oči.) »Sad duboko i čvrsto spavate.« Kod novog pacijenta obično se pokazuju znaci hipnoidnog stanja u roku od dvije minute pošto sam spomenuo san. Nakon toga prelazim na pravo sugeriranje. Kod jednostavnih zemljoradnika, djece i vojnika posebno sam iskusio da je zapovijed »Spavajte!« dovoljna da ih gotovo smjesta hipnotizira, budući da su navikli slušati.« U vrijeme kad se Liebeault u Nancyju već proslavio, počeo se i profesor Hypolyte Bernheim zanimati za Liebeaultovo naučavanje. Bernheim je bio docent na sveučilištu u Nancyju. Mnogo godina intenzivno se bavio hipnozom, pa je tu novu metodu. liječenja uveo na klinici u Nancyju. Zajedno s

Liebeaultom osnovao je Nansijsku školu čime je počela znanstvena primjena hipnoze. Njegove metode drCannon opisuje ovako: 1. Pacijenta smještam u naslonjač. 2. Pozivam ga da mi nekoliko sekundi gleda u oči, ali ne dulje od jedne minute. 3. Kažem mu glasnim, čvrstim i jednoličnim glasom: a) da se sve izvrsno odvija, b) da su mu se oči već ovlažile, c) da mu očni kapci postaju teški, d) da u rukama i nogama osjeća ugodnli toplinu.

4. Naređujem pacijentu da gleda u palac i kažiprst moje ruke i pri tom neprimjetno spuštam ruke tako da njegove oči moraju pratiti taj pokret. 5. Ako mu se sad kapci sami od sebe sklope, postigao sam cilj. 6. Ne sklope li se, kažem: »Zatvorite oči!« 7. Zatim podižem jednu pacijentovu ruku i podupirem je o zid ili o pacijentovu glavu i razjašnjavam mu da mu je ruka ukočena i da mu je glava privlači bez napora kao da je magnet.

8. Ako to ne uspije, moram malo pomoći sugestijom. 9. Moja sugestija postaje sad određena i intenzivna. 10. Zatim ga nastojim uvjeriti da u glavi nema nikakvih misli, da mu živci slušaju, da osjeća ugodnost, da se odmara i da drijema. 11. Čim neke od tih sugestija počnu djelovati, služim se njima i dalje ih produbljujem. Kadšto je poželjno navesti pacijenta da pokretima glave pokazuje kako se osjeća (npr. kimanjem za »dobro«, a odmahivanjem za »loše«). 12. Svaka sugestija na koju je pacijent odgovorio pozitivno, važna je i trebala bi poslužiti kao osnova svih daljnjih sugestija: »Kako vidite, sve ide izvrsno. Ruka vam se koči san vam je sve dublji. Ruka vam se sve više i više koči ne možete je više spustiti.« 13. Pokuša li pacijent pokrenuti ruku i to mu donekle uspije, odmah mu se usprotivim: »Naprotiv, ako nastojite spustiti ruku, ona vam se još više uzdiže prema glavi. Vidite, prisiljavam je da se digne do glave!« 14. Kod vrlo kritičnih ili tvrdokornih pacijenata, kod kojih poslije dva ili tri pokušaja kočenje ruku ne uspije, pametnije je tu sugestiju ne ponavljati. Nakon niza praktičnih vježbi možemo odlučiti isplati li se rizik. 15. Pogrešno je pustiti pacijenta da dugo pilji u jedan predmet. U pravilu dovoljna je jedna minuta. 16. U kasnijim je prilikama dovoljno pacijenta gledati samo jednu ili dvije sekunde i istodobno mu sugerirati da spava. Jednostavno mu kažem: »Sad spavajte!«, prevučem mu ruku preko očiju i on je za tren oka hipnotiziran.

Zasluga profesora Bernheima leži u tome što je točnije definirao sugestiju i ustanovio da je verbalni nalog drugog lica ključ hipnoze. Suprotno Nansijskoj školi, Jean Martin Charcot ne vidi bit hipnoze u psihičkom djelovanju hipnotizera, već u nekoj vrsti refleksne histerije. Da bi se razvio taj specijalni oblik »histerije«, koristio je Charcot iznenadne i jake podražaje, tako na primjer, Drummondovo krečno svjetlo koje bi neočekivano zaplamsalo ili eksplozivni pamuk koji bi naglo eksplodirao. Iznenada bi dao udariti o glasan gong, uslijed čega bi prestrašeni duševni bolesnici u čitavim skupinama zapadali u hipnotičko stanje. Charcot je bio primarijus u bolnici za duševne bolesti u Parizu, zvanoj »La Salpetriere«, i profesor patološke anatomije, a kao neurolog uživao je međunarodni ugled. Ako je unatoč tome pogrešno zaključio u čemu se sastoji bit hipnoze, onda se to može pripisati okolnosti što je radio jedino s duševnim bolesnicima a ne s normalnim pacijentima. Unatoč tom pogrešnom zaključku, Charcot je nesumnjivo zadržao svoj nadmoćni položaj kao neurolog i istraživač hipnoze. Njegova uzrečica »C'est le foi qui guerit« (Vjera je ona koja liječi) zadržala je svoju vrijednost sve do danas. U Charcotovoj metodi izazivanja hipnoze snažnim podražajima, imamo već pola stoljeća prije Pavlovljevog epohalnog otkrića primjenu uvjetnog refleksa u obliku signalne hipnoze. Profesor Ernest Kretschmer pokušao je na strogo znanstveni način raščlaniti proces hipnoze na faktor® djelovanja. Po njemu ti faktori izgledaju ovako:

1. Opuštanje: Da bi mogao prihvatiti kasnije sugestije, pacijent se mora ponajprije u mislima odvojiti od vanjskih podražaja i unutrašnjih grčenja. 2. Usredotočen pogled: Pacijent se poziva da pogled usredotoči na neki predmet u blizini očiju. Nakon prijašnjeg odvajanja od vanjskih podražaja slijedi sada koncentracija na jednu točku.

3. Određene asocijacije: Neprekidnim ponavljanjem privikava se pacijent na to da na određene podražaje ili podražajne rijeci odgovara uvijek jednakim reakcijama. Time se postiže to da terapeut može u svako doba odgovarajućim podražajima izazvati određeno reagiranje pacijenta i time isključiti faktor nesigurnosti u pacijentovom vladanju. 4. Prava hipnoza: Njezin cilj je postizavanje i produbIjivanje tog specijalnog stanja spavanja što ga nazivamo hipnozom i urezivanje određene sugestije u pacijentovu podsvijest. Pri tom je Kretschmer radio s prizorima iz pacijentovog svijeta predodžbi i doživljaja koji su slikovno plastički prikazani. Najprije se pojavljuju slike iz pacijentove mladosti da bi se postiglo prikladno osnovno raspoloženje, a zatim se postepeno prelazi na slike željenog cilja. Pri tom profesor zahtijeva da pacijent aktivno surađuje. 5. Potpora: Mnogi se Ijudi plaše preinake pa bila ona ne znam kako poželjna, slično kao što se konj prestraši pred zaprekom. Zato mu hipnotizer »pomaže« u obliku signala ili kratkih zapovijedi izrečenih u oštrom i određenom obliku te ih čovjekova podsvijest gotovo refleksno provodi i pri tom većinom zaobilazi kontrolu što je svijest vrši putem logike. Tim načinom raščlanjivanja procesa hipnoze na faktore djelovanja i pozivom pacijentu da aktivno surađuje, započinje

već moderan drugarski odnos liječnikpacijent, koji ni danas nije ostvaren. Godine 1885, u Nancyju, upoznao je Ijekarnik Emile Coue liječnika Liebeaulta. Proučio je njegovu metodu individualnog hipnotičkog liječenja, ali se zatim sve više bavio skupinama Ijudi jer je spoznao da u skupini već sasvim blaga hipnoza opuštanja postiže jednako djelovanje. Njegova najvažnija spoznaja bila je, međutim, da je hipnoza u stvari uvijek autohipnoza. Hipnotizer izaziva u ispitaniku samo manje ili više snažnu predodžbu koju ispitanik ostvaruje autosugestijom (autohipnozom). Zato se Coue nije zadovoljavao djelovanjem na svoje pristalice, već se trudio da ih odgoji za primjenu autosugestije.

Svako popodne, u nekoj maloj kući, skupljao je Coue oko sebe međunarodnu publiku. Njegova su predavanja bila javna i besplatna. Za svakog je imao prijaznu riječ. Pošto bi pozdravio svakog pojedinca, sjeo bi usred svojih posjetilaca i rekao im otprilike ovo: »Dame i gospodo! Ja nisam ni liječnik ni vidar, a pogotovu nisam čarobnjak. Htio bih vam samo prikazati moju nauku o autosugestiji i njezinu praktičnu primjenu. Molim, nemojte nipošto vjerovati da moja metoda čini liječničku terapiju suvišnom. Ne želim i ne mogu nadomjestiti liječnika, ali bih htio njemu i vama dati u ruke važno sredstvo liječenja. Htio bih vam također pokazati i to kako se čovjek može uspješno boriti protiv svojih raspoloženja i strasti i postati pravim majstorom u odgajanju samoga sebe i svoje djece. Nemojte potcjenjivati snagu mašte. Čovjek kojega muči nesanica umišlja sebi da ne može spavati. On želi spavati, ali njegova mašta je jača. Astmatičar bi želio da i po magli može lako disati, mucavac bi htio tečno govoriti ali i ovdje je uobrazilja moćnija. Volja kaže »hoću«, ali snaga uobrazilje odgovara »ne mogu«. A snaga uobrazilje uvijek pobjeđuje.

Sad ću vam na malom pokusu pokazati opasnosti što ih uobrazilja krije u sebi. Stisnite šaku što čvršće možete, još čvršće još čvršće, sve dok ne počne drhtati. Zatim pomislite: htio bih šaku opet otvoriti, ali ne mogu, ne mogu! 1 dalje nastavite: ne mogu otvoriti šaku. Pokušajte! Vidjet ćete da ne možete. Nećete je moći otvoriti dokle god mislite: ne mogu. Zatim promijenite misao u: mogu! 1 odmah ćete uspjeti otvoriti šaku.« Ako bi sastanku prisustvovali pacijenti koji su osjećali bolove, Coue bi rukama prešao preko bolnih mjesta (ili bi to učinio netko treći) i pri tom rekao što je brže mogao: »Prolazi već prolazi.« Većinom bi već poslije kratkog vremena bolovi prestali ili bi se barem ublažili. Nerijetko se dogodilo da su bolovi nestali zauvijek. astanak kod Couea trajao bi otprilike dva sata i svakog bi dana protekao na jednak način, samo bi se posjetioci izmjenjivali.

Premda se Coue kasnije bavio samo autohipnozom, želio bih vam iznijeti metodu koju je primjenjivao za postizanje duboke hipnoze. Nju je opširno protumačio u svom djelu Le sommeif Hypnotique et ses rapports avec la suggestion (Hipnotički san i njegova veza sa sugestijom): »Pustimo da se pred pacijentovim očima amotamo njiše neki sjajni predmet i zamolimo ga da taj predmet prati pogledom, ne pokrećud pri tome glavu. Uz to mu sugerirajmo: 'Čvrsto mislite na to da želite spavati. Dok očima pratite pokrete sjajnog predmeta, osjećate da želite zaspati. Ruke, noge i čitavo tijelo postaju vam teži, sve teži i teži, očni kapci vam postaju sve teži, teški kao olovo pa ih sve teže možete podići. Pogled vam se mrači, a iz očiju vam teku suze. Fiksirani predmet vidite sve maglovitije. Sve snažnije vas obuzima san.

Sad ću polako brojiti do dvadeset. Dok brojim, postajat ćete sve pospaniji. Prije nego što izbrojim do dvadeset, oči će vam biti sklopljene i vi ćete čvrsto spavati.'« Pacijent će većinom sklopiti oči prije nego što nabrojite dvadeset. Ako ne bude tako, recite zapovjednim tonom: »Sklopite oči, spavajte!« Da biste još više produbili san, dodajte: »Sad spavate čvrsto pa vas i prožima osjećaj da čvrsto spavate i da vam san postaje sve dublji i dublji, dublji nego što je to bio ikad prije...« Glasoviti učenik Nansijske škole bio je švedski liječnik Otto Wetterstrand koji je imao ordinaciju u Stockholmu. On je otkrio princip »duševne zaraze« kao sastavnog dijela terapije hipnozom. Polazeći od činjenice da zdrav čovjek koji neko vrijeme promatra bolesnika oboljeiog od trzanja lica, odjednom i sam osjeti neodoljivu potrebu da i on zatrza licem, Wetterstrand je počeo liječiti hipnozom Ijude u skupinama. Svako popodne primao je drWetterstrand u svom stanu, u kojem se nalazila ordinacija, četrdesetak osoba i raspodijelio ih u tri međusobno povezane sobe. U njima je bio dovoljan broj ležaja, stolaca i naslonjača tako da su se • svi mogli udobno smjestiti. Hipnozu bi započinjao s pacijentima koje je već nekoliko puta s uspjehom hipnotizirao,

i to metodom fasciniranja. Sa tih pacijenata koji bi se tako brzo i sigurno uspavali, prelazila bi zaraza na ostale. Teško sebi možemo predočiti golem sugestivni utjecaj što ga vrše na pridošlicu brojni usnuli Ijudi, osim ako to nismo i sami doživjeli. 1 pacijenti koje je inače teško hipnotizirati, ubrzo podliježu hipnozi ako se pokus izvodi u prisutnosti nekolicine već hipnotiziranih pacijenata.

Dr Wetterstrand bi zatim odlazio od jednog pacijenta do drugog pa jednom sugerirao da ga prestaje boljeti želudac, drugome da može dobro spavati i tako dalje. Tako je postepeno od starih pacijenata prelazio na nove dok nije kod sviju izazvao hipnotičko opuštanje. Premda se kod svih pacijenata služio istom tehnikom, a sigurno se i podjednako trudio, pacijenti su različito reagirali na njegova nastojanja. Dok su jedni vrlo brzo dostigli dubok stupanj hipnoze, drugima je trebalo više vremena da se bar malo opuste. Wetterstrand je, međutim, otkrio da stupanj hipnoze nipošto ne odlučuje o uspjehu, te da su i oni pacijenti koji su zapali samo u lako stanje opuštenosti, često jednako brzo i dobro reagirali na njegove sugestije. Ponekad je to bilo upravo začuđujuće. Tako je otkrio da je hipnoza sama po sebi samo terapija lakog stupnja. Svoje pravo značenje dobiva tek pošto pacijent putem nje postane osobito osjetIjiv na terapijske sugestije. Wetterstrand se posebno živo zanimao za duboku hipnozu koju je svim sredstvima nastojao postići pa se u tu svrhu služio i lijekovima koji su izazivali san, te narkoticima. U odvojenoj zgradi liječio je narkomane i alkoholičare koje je danima čak i tjednima držao u hipnozi. Danomice ih je podvrgavao sugestivnoj terapiji ne budeći ih iz hipnotičkog sna. Imao je toliko uspjeha da su liječnici iz čitavog svijeta dolazili u Stockholm da prouče njegove metode. Grossmannova metoda obiluje djelotvornim sitnicama i uspješnim trikovima. Njezinu primjenu sam autor opisuje slijedfcćim riječima: »Pacijente koje želim hipnotizirati najprije uvjerim da su osjetljivi na sugestije što će ih dobiti. Zatim ih smjestim

na kauč u napola ležećem stavu i zatražim od njih da me nekoliko sekundi netremice fiksiraju. Onda im sugeriram da im kroz ruke i noge prolazi toplina i da im ruke koje im leže na

koljenima, postaju teške kao olovo. Hvatam pacijenta za ručne zglobove koje najprije malo podignem a zatim uz laki trzaj ispustim. Ispitanikove ruke padaju mu na koljena kao da su teške poput olova. Pacijent redovito potvrđuje da je izrazito umoran. Ako mu se u očima još ne pokazuje onaj malo ukočeni pogled iz kojeg zaključujem da pacijenta zahvaća san, slijedi glavni trik. Navodim pacijenta na to da sklopi oči ili mu ih sam brzo zatvorim, hvatam ga za zglobove ruku i okrećem mu podlaktice u pravom kutu prema gore pa mu sugeriram da postaje tako umoran da se ne može više uspravno držati već da pada unatrag. Zatim ga lakim pritiskom pokrenem prema dolje sve dok mu glava ne dotakne naslon kauča i zapovjedim mu da spava (ako je to uopće potrebno). Gotovo svi pacijenti me uvjeravaju da osjećaju nesavladiv umor koji, čini se, izaziva vrtoglavica što se u lakom stupnju javlja kod svakoga ako ga iz sjedećeg stava zatvorenih očiju polako ispružimo poleđice. Cio taj zahvat mora se obaviti u roku od šest do deset sekundi i zahtijeva nešto vježbe, ali gotovo uvijek uspijeva. Ako pokušaj ne uspije odmah, većinom je dovoljno da ga jednostavno ponovimo sugerirajući uz put pacijentu da se ne smije protiviti zapovijedi. Željeno djelovanje može se pojačati Wetterstrandovim postupkom. Pri tom neka pacijent u udobnom položaju sklopi oči, a zatim mu dlanom uz posve laki pritisak nekoliko puta polako prijeđemo od čela do područja želuca pri čemu ritam pokreta postepeno usporavamo. Možemo, uostalom, upotrijebiti i »Rifatov trik«. Nakapljemo nekoliko kapi kloroforma ili kloretila na masku koju stavimo pacijentu pred lice sugerirajući mu da će pasti u laku narkozu. Ako je potrebno, dodamo još kap ili dvije narkotika, i to popratimo odgovarajućom sugestijom. Često je dovoljno da pacijenta samo pozovemo da sklopi oči i da mu jednostavno stavimo ruku pod nos sugerirajući mu

da osjeća neki određeni miris. Uz put mu govorimo da miris postaje sve jači i da će ga na kraju potpuno omamiti. Imamo li posla s osobito tvrdokornim ili nepovjerljivim čovjekom, zadanu zapovijed za spavanje možemo poduprijeti prelazeći mu rukom preko očiju ili već danu sugestiju težine pojačati lakim pritiskom o dotični dio tijela. Ako odmah ne uspijemo, gotovo uvijek je dovoljno sve još jednom ponoviti. Od godine 1929. do 1945. bio je liječnik Alfred Brauchle šef nekoliko velikih bolnica. Za to je vrijeme održao više od tisuću hipnotičkih demonstracija, kojima je svaki puta prisustvovalo otprilike pet stotina Ijudi. Svoja znanstvena zapažanja iznio je u brojnim djelima. 0 svojim rezultatima piše u knjizi Hypnose und Autosuggestion, Stuttgart, 1961: »Ne poznajem ni jedan način liječenja duše koji bi mogao pomoći tako brzo tolikim Ijudima. Uostalom, masovna demonstracija, u kojoj istodobno sudjeluje pet stotina Ijudi, ne samo što ih treba liječiti, već ih treba i odgojiti, tako da uzmognu sami primijeniti duševnu pomoć koja kadšto zna upravo čudesno djelovati. Trajno povezivanje tjelesne terapije s duševnom izvanredno pomaže bolesnicima. Stoga treba spomenuti da su svi sudionici mojih demonstracija bili tjelesno pregledani i liječeni. Tako su Ijudi napokon shvatili koje značenje ima duša unastajanju i liječenju bolesti. Materijalizam koji kao da je prije trideset godina bio siguran pobjednik, danas je već dobrim dijelom skinut s prijestolja. Previše smo doživjeli i propatili, a da ne bismo jasno razabrali koje značenje leži u duševnoj snazi.« Evo jednog od brojnih primjera iz prakse: Jedna dvadeset i jednogodišnja pacijentica bila je dvije godine kljenuta. Nije se mogla uspraviti u postelji, pa čak nije mogla ni pokrenuti glavu ili podići ruku. Liječnici su nagađali da se radi o tumoru mozga. Operirana je, ali nije pronađeno ništa. Kad ju je preuzeo

profesor Brauchle, bili su je drugi liječnici već potpuno napustili. Njemu je uspjelo da je intenzivnom duševnom terapijom u roku od sedam tjedana

potpuno.izliječi. Iz tog se može zaključiti da čak i najteže boJesti mogu JmatJ duševne uzroke i da se mou izlJJeati hipnozom. Indijska hipnoza Brojni su putnici pripovijedali o nadnaravnoj snazi indijskih jogija. Krotitelj zmija postao je gotovo simbol te snage. Putnike, međutim, redovito najviše zanima glasoviti »fenomen s užetom.« Pri tom se gledaoci okupljaju oko fakira koji sjedi na zemlji dok uz njega čuči dječak od otprilike dvanaest godina. Kad se skupi dovoljno gledalaca koji napeto očekuju demonstraciju, uzima fakir uvijeno uže i baca ga uvis. Uže ostaje uspravno u zraku, a dječak skače na noge i uspinje se uz uže dok se ne izgubi iz vida gledalaca. Poslije nekog vremena poziva fakir dječaka da se vrati, ali ovaj ne dolazi. Pošto je nekoliko puta uzalud zvao, fakir se sam Ijutito uspinje uz uže držeći u zubima veliki nož. Penje se sve dok i on ne iščezne gledaocima iz vida. Najednom odjekne iz zraka prodoran krik a čas kasnije pada na zemlju odrubljena dječakova glava. Malo zatim padaju drugi dijelovi tijela: ruke, noge, i naposljetku trup. Zaprepašteni gledaoci vide zatim fakira kako se sav obliven krvlju spušta niz uže. Skuplja dijelove dječakova tijela u vreću, prebacuje je preko ramena i odlazi. Nakon nekoliko trenutaka sadržaj vreće oživljava i fakir je stavlja na zemlju. Tek što ju je otvorio, izlazi iz nje dječak, živ i zdrav, i bježi odande. Snimi li netko cio prizor, pokazat će se da su fakir i dječak čitavo vrijeme bili na tlu. Fakir u stvari baca uže na zemlju a dječak puže po njemu na rukama i nogama kao da se penje. Cio se trik može razjasniti tako da fakir raspolaže tolikom

maštom i sposobnošću imaginacije da može sam sebi predočiti cijelo zbivanje kako ga doživljavaju gledaoci. Osim toga, fakir raspolaže i sposobnošću da svoju imaginaciju može u određenom području prenijeti na druge. Tu sposobnost, dakako nerazvijenu, ima gotovo svaki čovjek. Želite li aktivirati tu sposobnost, morate najprije vježbati sposobnost stvaranja slikovnih predodžbi. Počnite s

jednostavnom vježbom. Predočite sebi određeni predmet sve dotle dok ga posve jasno i plastično ne ugledate pred svojim duhovnim očima. Ako vam ne uspije od prve (sva djeca to još mogu), uzmite neki jednostavan predmet i promatrajte ga sve dok ga ne uspijete jasno razabrati i svojim duševnim očima. Stalno se kontrolirajte otvarajući oči i uspoređujući dotični predmet sa zamišljenim. Zadovoljni možete biti tek ako oboje točno odgovara jedno drugome i ako pred svojim duševnim očima možete taj predmet razabrati u svim pojedinostima i u izvornoj boji. Čim uzmognete željene predmete zadržati u duhovnom oku kako god dugo to želite i to potpuno jasno (jer upravo to je važno), počnite s prijenosom zamišljenog predmeta (tj. slike). Pozovite neku osjetljivu osobu da sjedne ispred vas, da zatvori oči i da ne misli ni na što posebno. Zatim se koncentrirajte na neki jednostavan predmet i zadržite tu predodžbu nekoliko minuta. To može biti kvadrat ili trokut, jabuka ili banana. Zatvorite oči i čvrsto poželite da i ispitanik ugleda tu sliku. U mislima je iznesite pred njegove oči i recite mu da opiše predmet koji se pojavio u njegovoj predodžbi. On se, međutim, ne smije naprezati da nešto vidi jer svaki napor vodi u promašaj. Ispitanik mora biti potpuno pasivan dok se vi morate sve jače koncentrirati na prijenos predmeta koji jasno vidite. Važno je da sami jasno vidite predmet i da ga dovoljno dugo zadržite u duhu da bi se ispitanik mogao u to uklopiti. Kad

jednom potpuno sigurno ovladate tom metodom, možete prijeći i na zamršenije slike i na manje prikladne osobe. Nemojte se, uostalom, razočarati bude li vam za ovladavanje tom disciplinom trebalo nekoliko godina. Fakiri su također trebali godine i godine da bi razvili svoje sposobnosti. Čim jednom time ovladate, možete umjesto slika gledati i prenositi čitavu radnju kao na filmu. Posljednji korak u tom smjeru jeste da svoje sposobnosti prenošenja misli toliko proširite da one zahvate čitave skupine Ijudi i njima zavladaju. Nemojte se razočarati i odustati ako vam pokusi odmah ne uspiju. Raspolažete li čvrstom voljom,

stalnim ponavljanjem istog pokusa konačno ćete postići cilj. Kad jednom steknete to znanje, slijedeći vas doživljaj neće iznenaditi. Neki je skeptični Evropljanin stajao jednom s domorodačkim vračem na obali jezera punog žaba kreketuša. Razgovarali su o vračevim sposobnostima. Vrač je ustvrdio da jednom riječju može ušutkati sve žabe i zaista, za tren oka sve se stišalo. Vrač je još dodao: »Neće se prije jutra javiti.« 1 zaista, Evropljanin nije čuo ni glasa sve dok se ujutro nije probudio. Evropljanin je iduće večeri zamolio Indijca da još jednom ponovi pokus. Žabe su na njegovu zapovijed opet ušutjele. Evropljanin je, međutim, uz obalu jezera sakrio magnetofon na baterijski pogon. Kad je sutradan preslušao vrpcu, čuo je najprije vračeva zaklinjanja i zapovijed izdanu žabama da do slijedećeg jutra šute. Istodobno je čuo kreketanje žaba kojima nije ni palo na pamet da prestanu. 1 ovdje je, dakle, djelovala hipnoza. Radilo se u stvari o posthipnotičkom nalogu kojim je Evropljaninu sugerirano da do jutra neće čuti žabe. Jednostavno je oglušio na kreketanje.

Nemojte, uostalom, vjerovati da Indijci raspolažu nekim izuzetnim hipnotičkim sposobnostima. Svaki Evropljanin može postići jednake hipnotičke sposobnosti smogne li dovoljno strpljivosti. Iskustvom sam se uvjerio da se svaki čovjek može hipnotizirati, a isto tako da svatko može naučiti hipnotizirati, samo što je netko više nadaren, a netko manje. Svoga najtvrdokornijeg pacijenta bezuspješno sam pokušao hipnotizirati 27 puta da bih tek u 28. pokušaju postigao čak vrlo duboku hipnozu. Ovdje je postojala osobito čvrsta brana koja se strpljivošću ipak konačno srušila. (Ako kažem da se svi Ijudi mogu hipnotizirati, onda time, dakako, mislim samo na normalne Ijude.) Sljedeća indijska metoda hipnotiziranja redovito vodi uspjehu, ali za hipnotizera može biti vrlo naporna. Osoba koju treba hipnotizirati leži ispružena na ležaljci. Onaj diona kojem leži glava može biti samo malo povišen. Hipnotizer se nagne nad ispitanika, tako da ispuni čitavo njegovo

1 vidno polje, što ovoga nayodi na to da hipnotizeru neprekis dno g/eda u oči (kao kod metode fasciniranja). Ni hipnotizer ni ispitanik ne smiju reći ni riječi. Ni u okolini ne smije nikakav šum skretati pozornost. Hipnotizer se postepeno sve više i više naginje nad osobu koju želi hipnotizirati sve dok im lica ne budu udaljena najviše 12 do 15 centi'metara. U tom stavu hipno'(. tizer ostaje, ako je potrebno, sat do dva. Pri tom se ¦ postupno koncentrira na misao da hipnotiziranu osobu ¦, hvata san, pa sebi slikovito predočava kako se ispitanikove ¦ oči sklapaju. Najkasnije za pola sata ispitanikovi kapci < počinju titrati i pokazuju da se žele sklopiti. ; U tom času prekida hipnotizer tišinu kratkom zapovi; jedi: »0tvorite oči!« Zatim se i dalje koncentrira da bi sebi predočio kako hipnotizirana osoba spava. Ispitanik se sve jače napreže, dok se toliko ne umori da ne može više odolijevati hipnotizeru već čvrsto sklapa oči. U tom trenutku

uvježbani hipnotizer više ne daje suprotnu zapovijed, već u mislima izriče naloge što ih je nakanio dati ispitaniku. Ako misaona koncentracija nije dovoljna, može hipnotizer zapovijedi izdane u mislima, pojačati odgovarajućim sugestijama. Metoda je potpuno pouzdana, ali zahtijeva vrlo veliku koncentraciju koja po potrebi može potrajati i nekoliko sati. Druga metoda, koja također potječe iz Indije, mnogo je manje naporna, ali jednako djelotvorna. Pri toj metodi sjedi hipnotizer iza ispitanika i polaže ruke na njegova gola ramena, tako da kažiprstima dodiruje obje strane vrata, dok mu se palci sastaju na zatiljku. Zatim smiruje pacijenta govoreći mu da mimo i ravnomjerno diše. Istovremeno sve više pojačava pritisak prstiju. Za nekoliko minuta pacijent pada u dubok san, a hipnotizer skida ruke s njegova vrata i započetu hipnozu produbljuje mirnim ali sigurnim sugestipjama. Presudan je prvi trenutak. Siguran znak da je pacijent pao pod hipnotički utjecaj jest labavljenje ramenih miSića. Pokazalo se da je ta metoda djelotvorna i kod Ijudi koji se drugim metodama ne mogu hipnotizirati.

6. Posebne vrste hipnoze Hipnoza putem telefona U praksi sam nebrojeno puta hipnotizirao Ijude putem telefona. Takav način djeluje jednako kao i izravna hipnoza. Međutim, za telefonsku hipnozu potrebno je da je ispitanik već bio hipnotiziran i da je pri tom dobio posthipnotički nalog kojim je u njega čvrsto usađena riječ koja pokreće hipnozu. Ta se riječ čvrsto urezala u pacijentovu podsvijest. U takvim prilikama udaljenost ne igra nikakvu ulogu.

Kod hipnotiziranja putem telefona treba paziti da pacijent ne ostane sam u sobi jer se može dogoditi da mu za vrijeme hipnotiziranja telefonska slušalica ispadne iz ruke i da se veza prekine. Upravo to se dogodilo pri jednoj od mojih prvih telefonskih hipnoza. Nije mi preostalo ništa drugo nego da odmah odjurim k pacijentu i tamo nastavim s hipnozom. Pacijent je, srećom, bio udaljen samo nekoliko kilometara, tako da sam brzo stigao k njemu. Da je, međutim, bio udaljen nekoliko stotina kilometara, morao bih obavijestiti policiju u tom gradu i zamoliti je da se odveze u pacijentov stan i da mu uz uho pri?loni telefonsku slušalicu, kako bih mogao nastaviti s terapijom. Kad sam došao k tome pacijentu, on je mirno sjedio u hipnozi, samo što mu je slušalica ispala iz opuštene ruke tako da više nije mogao čuti moje naloge. Kad sam ga probudio, vrlo se začudio što me vidi kraj sebe. U prvi čas je pomislio da halucinira. Od tada uvijek odlučno zahtijevam da kod hipnoze putem telefona uz pacijenta uvijek bude i treća osoba. Kasnije sam, međutim, ustanovio da je ta mjera sigurnosti

nepotrebna jer pacijentu uvijek sugeriram da za vrijeme terapije neprekidno drži slušalicu na uhu, ali je se ipak nisam odrekao. Tu zapovijed ponavljam nekoliko puta i više se nijednom nije dogodilo da je ispitaniku ispala slušalica iz ruke. 1 kod hipnoze putem telefona vrijedi pravilo da prije ukidanja hipnoze treba dokinuti sve dane sugestije, osim onih koje su u svrhu terapije prijeko potrebne. Za indukciju telehipnoze treba prilikom izravnog susreta unaprijed ugovoriti određenu riječ, takozvani »otponac« koji će pokrenuti hipnozu. Tu riječ duboko usađujemo u pacijentovu podsvijest. To se može obaviti ovako:

»Molim, smjestite se što udobnije. Zatvorite oči i ne otvarajte ih za čitavo vrijeme razgovora. Potpuno se opustite i ostavite ruke i noge da vam vise posve mlitavo. Ugodan osjećaj mira širi vam se tijelom. Mišići su vam opušteni, a živci smireni. Osjećate kako postajete sve mirniji sve mirniji. Osjećate kako vam se ugodan umor širi po tijelu. Puštate da sve dublje tonete u ugodan osjećaj umora i težine. Sve ste umorniji sve umorniji. Tijelo vam je sve teže, a glava i očni kapci teški su vam kao olovo. Umor vam sklapa kapke. Nešto ih snažno vuče prema dolje: teški su kao olovo. Jedva možete otvoriti oči, no vi, uostalom, to i ne želite. Potpuno se prepuštate ugodnom osjećaju umora i težine. Glava i kapci su vam sve teži sve teži. ~ Odmah ću početi brojiti. Poslije svakog broja pokušajte otvoriti oči, ali ih odmah opet zatvorite posve mirno posve mirno. Jedva još možete otvoriti oci. Sa svakim brojem kapci su vam sve teži, dok ih na kraju uopće više ne možete otvoriti. Sa svakim brojem kapci su vam sve teži sve teži. Počinjem brojiti. Jedan jedva da još možete otvoriti oči. Dva kapci vam postaju sve teži. Tri, četiri, pet kapci vam postaju sv'e teži i uskoro nećete više uopće moći otvoriti oči. Šest, sedam (nastavite brojiti i od broja do broja ubacujte sve veću stanku sve dok pacijentove oči ne ostanu sklopljene). Oči su vam sad čvrsto sklopljene. Ne možete ih otvoriti.

To više i ne želite. Potpuno se predajete prijatnosti umora i težine. Tijelo vam postaje sve teže i teže. Svaki pojedini prst težak vam je kao olovo. Sad su vam ruke tako teške da ih više ne možete pomaknuti. Ruke vam sve više otežavaju. Ruke i noge su vam teške kao da su od olova. Imate osjećaj da na

njima vise utezi. Izgleda kao da vam ruke više ne pripadaju tijelu. One su vam sve teže i jače vas vuku prema dolje. Sad su vam ruke tako teške da ih više ne možete podići. Ne možete ih više pomaknuti. Ruke su vam sad tako teške i tako vas snažno vuku prema dolje. Sad su vam ruke tako teške da ih više ne možete podići. Ne možete ih više ni pomaknuti. Ruke su vam sad tako teške i tako vas snažno vuku prema dolje da ih više ne možete podići. Obje ruke su vam kao od olova i potpuno nepomične tako da ih više ne možete podići. Sad više ne možete podići ruke. Pokušavate ih podići, ali vam to ne uspijeva. (Ako pacijent ipak može podići ruke, ponavljajte čitavu sugestiju sve dok ruke ne ostanu nepomične.) Potpuno ste mirni i opušteni pa više i ne nastojite podići ruke. Puštate da još dublje utonete u divan osjećaj umora i težine. Čitavo vam je tijelo teško kao olovo. Sve dublje tonete u taj čudesni osjećaj umora i težine. Sve ste umorniji, sve umorniji. Sve što vam govorim prodire duboko u vašu podsvijest. Vi ćete sve točno izvršiti. Vaš mir je sad dubok i nepokolebiv. Sve što vam govorim, prodire vam duboko u podsvijest i ondje se neizbrisivo utiskuje. Sve ćete posvtpčno izvršiti. Svaki put kad vam reknem KIAI, oci će vam se sklopiti i vi ćete se smjesta opustiti i utonuti u prijatan mir. Čim reknem riječ KIAI, osjetit ćete neodoljivu potrebu da sklopite oči. Odmah ćete ponovo zapasti u to ugodno stanje mira i opuštenosti. To je neodoljiv imperativ prema kojem ćete uvijek postupiti. Dovoljno je da izgovorim KIAI, da biste ponovo utonuli u prijatan mir. To je apsolutni imperativ i vi ćete po njemu postupiti. (Ovdje ubacite stanku od nekoliko minuta da bi se vaša sugestija mogla u miru učvrstiti u ispitanikovoj podsvijesti. Ne učinite li to oslabit će daljnje sugestije.)

Kad nabrojim do tri, vaša će koncentracija popustiti i vi ćete se osjećati dobro i odmorno. Ali sve što sam vam rekao, duboko je i čvrsto usađeno u vašoj podsvijesti i vi ćete uvijek prema tome postupiti. Čim vam reknem riječ KIAI, oči će vam se sklopiti. To je apsolutni imperativ. Uvijek ćete prema njemu postupiti. Brojit ću, dakle, do tri, a vi ćete otvoriti oči i bit ćete svježi i odmorni, ali sve što sam vam rekao, ostaje duboko i čvrsto u vašoj podsvijesti i vi ćete uvijek po tome postupiti. Jedan dva tri: otvorite oči! Osjećate se dobro i odmorno. Ruke i noge su vam lake i pokretljive. Svježi ste i dobro se osjećate.« Time je riječ KIAI kao sklopka usidrena u ispitanikovoj podsvijesti i omogućuje iduću hipnozu. Bit će dovoljno da nekoliko puta izgovorite tu riječ da bi ispitanik sklopio oči i utonuo u hipnozu. Za hipnozu putem telefona koristim otprilike ove riječi: »Smjestite se udobno. Dišite mirno i jednoliko. Potpuno se opustite. Odmah ću izreći dogovorenu riječ. Ona će vam smjesta zaklopiti oči pa ćete ih odmah opustiti i utonuti u ugodan mir. Čim izreknem tu riječ, osjetit ćete neodoljivu potrebu da sklopite oči pa ćete vrlo duboko utonuti u hipnozu. Sad vam govorim tu riječ: KIAI, KIAI, KIAI.« Zbog veće sigurnosti i da bi se hipnoza produbila, riječ ponavljam tri puta. »0či su vam sad vrlo čvrsto zatvorene. Mir vam je dubok. Nepokolebljivo mirujete. .""~~'~\ Sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje u hipnozu. Hipnoza vam sa svakim udisajem postaje sve dublja i dublja,

duboka kao nikad dosad. Sve što govorim, prodire vam duboko u podsvijest, pa ćete sve izvršiti. Sve što vam sad govorim, od riječi do riječi ćete izvršiti.« Zatim slijede željene sugestije. Tko ima iskustva i veliku moć koncentracije, može telefonom inducirati i prvu hipnozu, pa i onda ako osobu koju želi hipnotizirati nikad u životu nije vidio. U tom slučaju postavljam stolicu sučelice mjesta na kojem sjedim

»Čim pročitaš ovdje napisanu riječ KIAI, past ćeš u duboku hipnozu, ali oči će ti ostati otvorene. Pročitat ćeš čitavu stranicu, a sve što na njoj piše, duboko će se usjeći u tvoju podsvijest pa ćeš točno tako i postupiti. Ovo ćeš pismo svakog dana barem jednom pročitati i sve njegove naredbe točno poslušati.« Sve je dobro krenulo i uspjeh u školi se kod oba djeteta izvanredno poboljšao. Jednog dana sam, međutim, od njihove majke primio pismo u kojem mi je javljala da je moje pismo morala sakriti jer je djevojčica otkrila da je dovoljno da početak pisma gurne bratu pod nos da bi ovaj odmah zapao u hipnozu. Za to vrijeme ona se mogla nekažnjeno igrati njegovim igračkama i na neko vrijeme isključiti ga iz igre a on se nije mogao braniti. Mogu, dakle, samo ponoviti da hipnoza putem pisma može dovesti do neželjenih usputnih učinaka, pa je ne mogu preporučiti. Ovdje je spominjem samo zato da bi opis bio potpun. Neizravna hipnoza Ovaj oblik hipnoze posebno je prikladan za utjecanje na osobe tvrdokorne na hipnozu. To mogu biti duševno bolesne osobe

koje zapravo ne bismo ni smjeli hipnotizirati ili Ijudi koji su toliko zaokupljeni sami sa sobom da se slabo obaziru na hipnotizerove riječi ili se na njih uopće ne obaziru. Pod naslovom Les Mysteres de l'Hypnose (Tajne hipnoze) piše Georgesde Dubors o engleskom liječniku dru Forbesu koji je svoje j>acijente liječio neiziavnom hipnozom. Dr Forbes je bio še;f bolnice za duševne bolesnike u Londonu. Tu je bolnicu sam osnovao pa je u toku godina svojom metodom liječio 80.000 pacijenata. Uspjesi su bili izvanredni i premašivali su sva očekivanja. Liječio je ne samo duševne bolesti nego i sve oblike neuralgija i neuroza. Na nekom međunarodnom kongresu dr Forbes je ovako opisao svoju metodu: »Prije nekoliko godina pozvali su me u Milano da bih liječio neku otmjenu Engleskinju. Kako sam u to vrijeme

boravio u blizini Torina iskoristio sam priliku da o tom slučaju porazgovorim s Lombrosom. On mi je, doduše, preporučio da primijenim hipnozu, ali me upozorio da se bolest od koje je Engleskinja bolovala samo iznimno može uspješno liječiti izravnom hipnozom. Pažnja takvih bolesnika usmjerena je isključivo na vlastitu osobu pa stoga oni nisu pristupačni izravnoj hipnozi. Lombroso mi je preporučio neizravnu ili takozvanu »refleksnu hipnozu«, metodu kojom se bolesnik u budnom stanju dovodi u izravni kontakt s nekom hipnotiziranom osobom. Pri tom se ovako postupa: 1. Pacijent sjedne sučelice osobi koja se nalazi u dubokoj hipnozi. On ukriž drži njezine ruke (desnom rukom drži desnu ruku hipnotizirane osobe, a svojom lijevom njezinu lijevu ruku). 2. Hipnotizer ništa ne sugerira bolesniku nego sugestije upravlja isključivo hipnotiziranoj osobi.

3. Bolesnik je za vrijeme čitave terapije potpuno svjestan a oči su mu otvorene. 4. Hipnotiziranoj osobi hipnotizer sugerira da na sebi osjeća sve bolesnikove simptome. Hipnotizer ga poziva da ih potanko opiše. 5. Čitavo vrijeme pacijent promatra hipnotiziranu osobu i vidi kako se simptomi njegove bolesti prenose na njega. Hipnotizirani čovjek postaje glasom, načinom izražavanja i vladanjem sve sličniji pacijentu. 6. Kad jepacijentova bolest potpuno prenesena na hipnotiziranog čovjeka, hipnotizer joj sugerira da će ozdraviti i pušta da se preneseni simptomi opet izgub. 7. Zatihibudi hipnotiziranog uz zaključnu sugestiju da ne osjeća nikakve bolove i da je zdrav. Na kraju hipnotizer provjerava da li\su se izgubili svi simptomi. Prigodom isplitivanja pokazuje se većinom da se hipnotizirani ne sjeća ničega što se dogodilo za vrijeme terapije i prijenosa bolesti. Pokazuje se, međutim, da su pacijentove teškoće ili posve nestale ili su toliko ublažene da iščezavaju u toku idućih nekoliko dana. Kod tog oblika terapije posebno je važno da hipnotizer

tek onda dokine hipnozu kad se potpuno uvjeri da su se kod hipnotizirane osobe sasvim izgubili svi preneseni simptomi. Hipnotizer mora nastaviti s radom sve dotle dok u to ne bude potpuno siguran. 0 drugom obliku neizravne hipnoze izvještava dr Alex. U tu je svrhu potrebna osoba posebno prikladna za neizravnu

hipnozu. Pacijent ostaje u mjestu u kojem stalno stanuje bez obzira na to koliko je ono udaljeno od hipnotizerova obitavališta. Za vrijeme terapije mora opušteno ležati držeći se posve pasivno. Vrijeme i trajanje terapije treba, dakako, unaprijed telefonski ili pismeno ugovoriti. Prisutni ispitanik se zatim hipnotizira i s njime se postupa kao da je on pacijent. Smatra li hipnotizer da je osim redovnih sugestija potrebna još i neka druga terapija, i ona će biti na pacijentu izvršena u hipnozi. Medij će osjećati bolest od koje pacijent boluje bolove odsutnog pacijenta i time nam pružiti mogućnost da postavimo daljinsku dijagnozu. Tok terapije odgovara onome što smo već opisali. 1 ovdje treba, dakako, brižno paziti na to da se svi preneseni simptomi izbrišu. Zbog toga treba prije prekida hipnoze dokinuti sve dane sugestije, osim onih nekoliko koje su potrebne u liječenju. Dr Alex je prigodom svojih terapija neizravnom hipnozom često bio u stalnoj telefonskoj vezi s pravim pacijentom. Na taj je način mogao provjeravati djelovanje terapije i uskladiti je s danim okolnostima. Moja vlastita istraživanja na području neizravne hipnoze nisu još dovršena, ali dosadašnji rezultati mi dopuštaju zaključak da nas ovdje čekaju još brojne zanimljive mogućnosti. Grupna hipnoza Tehnika grupne hipnoze ne razlikuje se bitno od tehnika individualne hipnoze. Kod grupe treba, međutim, pažljivije pripazm na to da se prije početka uklone sve smetnje. 1 kod grupne hipnoze treba da je prostorija u kojoj se hipnoza održava po mogućnosti zamračena i tiha. Jednolični zvu

kovi s ulice iz daljine manje smetaju od iznenadnih zvukova u neposrednoj blizini, kao što su na primjer lupanje vrata ili zvonjava telefona. Protivno onome što se događa u pojedinačnoj hipnozi, gdje se hipnotizer može prilagoditi reakcijama čovjeka koga želi hipnotizirati, kod grupne hipnoze to se može provesti samo djelomično. Tako može, na primjer, član grupe koji reagira osobito polagano ili vrlo žestoko, smetati čitavu grupu. Kod grupne hipnoze treba, dakle, pripaziti na sastav grupe. Sve pojedince koji odskaču od prosjeka, treba hipnotizirati odvojeno. Za induciranje hipnoze u skupini možemo se poslužiti s nekoliko tehnika. Posebno je prikladna metoda fiksiranja. Hipnotizer poziva sudionike pokusa da čvrsto i po mogućnosti ne trepćući očima zure u plavu električnu žarulju koja se može nalaziti na stropu ili stolu. Hipnotizer može pri tom kod svakog sudionika kontrolirati jesu li mu se oči zatvorile, i nastaviti s hipnozom tek kad su svi sudionici sklopili oči. Idealna skupina sastoji se od tri do dvanaest članova. Takvu skupinu može hipnotizer lako nadzirati i njome upravljati. S tim brojem osoba može se hipnoza lako provoditi tako da sudionici pokusa leže. Obuhvaća li skupina 15 do 50 osoba, morat će se već zbog ograničenosti prostora raditi tako da sudionici sjede. Jednostavno poslažemo nekoliko redova stolica i posjednemo sudionike na njih pri čemu prvi red ostaje prazan. Hipnotizer zatim poziva sudionike da se objema rukama što opuštenije prihvate za naslon stolice ispred sebe te da glavu polože 'na ruke. Skupine veće od 50 Ijudi nisu prikladne ni za grupnu hipnozu. Tu djeluju posebni zakoni koji su obrađeni u poglavlju »Masovna hipnoza«. U skupini se djelovanje hipnoze posebno pojačava duševnom zarazom i afektivnimprilagođavanjemvladanja. Sugestivna hipnqidnost je u grupnoj hipnozi bitno povećana. Uzajammm oponašanjem i duševnim niveliranjem pojačavaju SJosjećaji

uslijed čega se sugestija lakše ostvaruje. Nastaje takozvani »grupni duh« pa sugestija na sva

kog pojedinog sudionika djeluje jače od zbroja ukupne hipnotičke snage. Skupine treba da su, međutim, tako sastavljene da se svim sudionicima mogu dati iste sugestije. Ne odgovara svrsi i pojedine će osobe smetati, ako sve sudionike hipnotiziramo odjednom pa onda idemo od jednog do drugog i svakom dajemo posebne sugestije. Takvim postupkom poništavaju se sve prednosti grupne hipnoze. Osim prednosti što je daje povišena sugestibilnost pojedinca u skupini, može hipnotizer svoje vrijeme iskoristiti mnogo efikasnije i s manje napora raditi s više pacijenata. Jedina slaba strana grupne hipnoze leži u tome da jedan sudionik može smetati toku čitavog procesa i tako ugroziti njegov uspjeh. Praksa, međutim, pokazuje da se to dade izbjeći pravilnim izborom sudionika. Masovna hipnoza »Masa« je nešto više od zb'roja duševnih svojstava osoba od kojih je sastavljena. Ta se niasa pojavljuje kao potpuno novo biće i pokazuje značajke što ih pojedine osobe ne posjeduju. Samosvijest pojedinaca ne dolazi više do izražaja. Stvara se »kolektivna duša«, pri čemu su volja, pre'dodžba i osjećaji pojedinaca potisnuti u određeni, zajednički smjer. Pri tom uzrok okupljanja ne igra više nikakvu ulogu, a i zvanje, spol i društveni položaj pojedinaca postaju beznačajni. U masi postoji tendencija da se odmah ostvare netom iznikle zamisli. Čini se da zbog brojčane nadmoći mase pojedinac u njoj stječe osjećaj nesavladive snage koja ga riavodi da bez

razmišljanja slijedi svoje osjećaje i nagone. Pojedinac u masi može daleko nadrasti samog sebe u dobru kao i u zlu. Poticajna sugestija može u masi prijeći u eksplozivnu akciju, a da pojedinac prije toga ne razmisli o posljedicama. U masi se stječe divljaštvo i agresivnost, ali istodobno i velika sposobnost oduševljavanja. Ovdje se u nama budi i djeluje primitivna praiskonska jezgra koja ne podliježe logici. To se osobito jasno pokazuje kad se skupe

religiozni ili politički istomišljenici ili Ijudi istih nazora jer jednaki nazori još više pojačavaju djelovanje mase. Za masovnu hipnozu potrebna je, dakle, samo ličnost uvjerena u vlastitu snagu, ličnost koja svoje mišljenje umije iznijeti uvjerljivo i jednostavnim ga riječima učiniti slikovitim plastičnim. Čim iskra oduševljenja preskoči na masu, mišljenje jake ličnosti postaje zajedničkim dobrom. Zajedničko oduševljenje povlači za sobom i one koji oklijevaju pa će oni prihvatiti iznijetu zamisao. Hipnoza u budnom stanju Kod osobito prikladnih Ijudi mogu se dane sugestije, ako ih hipnotizer izgovori sigurno i određeno, provesti i u budnom stanju. Prema mojem iskustvu otprilike 15 posto Ijudi toliko je sugestibilno da ih možemo hipnotizirati i u budnom stanju. lako ovdje uvođenje u hipnozu nije prepoznatljivo ipak se radi o potpuno normalnoj hipnozi. Za trenutnu indukciju hipnoze dovoljna je sama sugestija. Da biste u skupini Ijudi pronašli one koji su prikladni za hipnozu u budnom stanju, pružite po jednu svoju ruku dvjema osobama koje sjede jedna do druge i zamolite ih da čvrsto

obuhvate vaš kažiprst i srednjak. Zatim im sugerirajte otprilike ovo: »Ćvrsto držite moje prste držite ih još čvršće. Ne možete ih više ispustiti pa ni kad ja ruke polako povlačim. Ne možete više ispustiti moje ruke. Morate poći sa mnom.« Dok to govorite počinjete sasvim polako povlačiti ruke tako da osjetite popušta li stisak ruke vašeg ispitanika. Čim to osjetite, odmah kažite: »Sad možete ispustiti moju ruku ispustite je!« Osjetite li, naprotiv, da ispitanik ne ispušta vašu ruku, povucite ga za sobom uz daljnje sugestije za produbljivanje hipnoze. Pri tom govorite: »Ne možete ispustiti moju ruku sve ako to i pokušate, neće vam uspjeti. Što više budete nastojali, to čvršće ćete me držati za ruku. Ne možete ispustiti moju ruku. Čvrsto je držite, vrlo čvrsto.« Dakako da se hipnoza u budnom stanju može ugovoriti

i kao posthipnotički nalog. Čim ste nekog hipnotizirali, sugerirajte mu: »Sve moje zapovijedi i u budnom stanju ćete smjesta izvršiti. Drugo ne možete a i ne želite učiniti. Sve što vam govorim, odmah ćete uraditi i u budnom stanju. Ništa vas neće odvratiti od toga da i u budnom stanju učinite sve dobro. Čim, dakle, ubuduće izreknem zapovijed i odbrojim do tri, osjetit ćete da vas nešto neodoljivo nagoni da odmah izvršite dobiveni nalog. Drugo ne možete, a i ne želite učiniti. Uvijek ćete učiniti ono što od vas zahtijevam. Pošto sam vam naredio što da uradite,

dovoljno je da odbrojim do tri. Tada ćete smjesta izvršiti nalog. U tom vas ništa neće moći spriječiti.« Nakon te pripreme dovoljno je da dadete nalog i odbrojite do tri pa da ispitanik taj nalog i izvrši. Gledaoci koji možda prisustvuju hipnozi, silno će se iznenaditi. Daljinska hipnoza Htio bih vam opisati jedan pokus s daljinskom hipnozom koji uvijek iznova privlači i čudi gledaoce. Pred nekom skupinom Ijudi tvrdite da ćete se iz susjedne sobe koncentrirati na nekog od prisutnih i da ćete ga snagom misli prisiliti da u roku od jedne minute zaspi dubokim snom. Odabrat ćete člana skupine na kojeg ćete se koncentrirati i reći ćete mu otprilike ovo: »0dmah ću otići u drugu sobu i usredotočiti svoje misli na vas. Uslijed toga osjetit ćete sve jaču potrebu za snom. Možete se protiv toga boriti koliko god hoćete, to vam neće ništa koristiti. Što se više budete branili, to brže ćete zaspati. Kad se poslije dvije minute vratim, vi ćete duboko i čvrsto spavati.« Zatim ćete izići iz sobe i u roku od jedne minute čovjek će zaista zaspati. Da biste to izveli, mora u skupini biti onaj s kim ste već ranije radili i u čiju ste podsvijest usadili zapovijed da će i u budnom stanju odmah izvršiti svaki vaš nalog (vidi poglavlje »Hipnoza u budnom stanju«.) U tom

je slučaju dovoljno da ga o tome obavijestite (kao što je gore navedeno) i on će reagirati onako kako očekujete. Da biste isključili pomisao prevare, ponudite skupini da daljinskom hipnozom prenesete na dotičnu osobu svaki provediv nalog.

Dakako da se ovdje ne radi o stvarnoj daljinskoj hipnozi, već o skrivenom obliku hipnoze u budnom stanju. Uostalom, stvarna daljinska hipnoza na svaku udaljenost također je moguća, ali za nju je potrebno temeljito pripremanje u obliku vježbe misli. Tibetanski lame i indijski gurui pokazali su da se mogu u mislima sporazumjeti i na velike daljine te da svojim pristalicama mogu davati naloge, kadšto čak i kad ih nikad nisu ni vidjeli. 1 ovdje je osnovna pretpostavka da hipnotizer sigurno vlada imaginadjom. Potrebno je, dakle, da sebi možemo slikovito predočiti svaki predmet ili zbivanje i da tu sliku možemo »zadržati« dokle god želimo. Ako nam to uvijek besprijekorno uspijeva, možemo prijeći na slijedeću vježbu. Dok sjedimo u autobusu ili vlaku s još nekoliko osoba koje uopće ne poznajemo, odlučimo se na jednu od njih i upravimo svoje misli na nju. Intenzivno mislimo kako taj čovjek postaje umoran i kako mu se oči sklapaju. U duhu moramo to zorno vidjeti i zadržati tu sliku nekoliko minuta. Za početak nemojte odabrati baš dijete koje se nestašno igra, već nekog tko mirno sjedi na svom mjestu. Čim odabrani čovjek sklopi oči, odmah mu u mislima sugerirajte protivno, tj. da ih ponovo otvori i da bude potpuno svjež. Prigodom koncentracije nije potrebno da buljite u odabranu osobu, već gledajte bilo kamo ili zatvorite oči. Kad vam je takav pokus uspio, proširite dJelokrug i ponovite isti pokus s nekoliko osoba istodobno. Kontrole radi, isključite u mislima jednu osobu iz pokusa, i uvjerite se da zaista možete usmjereno utjecati na pojedine osobe. Nemojte slabiti djelovanje pokusa time što sami sumnjate u to da će odabrani Ijudi izvršiti vaše zapovijedi. Morate pretpostaviti da će oni zaista izvršiti sve što im naredite. 1 suprotni je pokus vrlo zanimljiv. Hipnotizirajte neku osobu pa stanite nekoliko metara daleko od nje i potpuno se koncentrirano zagledajte u nju. Pri tom neprekidno

mislite: »0dmah ćete ustati i doći k meni. Osjećate velik nemir i ne možete postupiti drukčije. Sad ustajete i dolazite k meni. Oči su vam zatvorene, ali vi ustajete i dolazite k meni. Ustajete i dolazite k meni sklopljenih očiju.« A zatim snažno i kratko zapovjedite: »Sad ustanite i priđite mi!« Ako je vaš duševni kontakt dovoljno snažan, čovjek će nesigurno ustati i žmireći krenuti prema vama. Zatim mu u mislima nečujno zapovjedite: »Stoj!« i on će stati. U svrhu kontrole stupite sad iza ispitanika i zapovjedite mu: »Vi padate poleđice! Osjećate kako vas neka neodoljiva sila povlači prema natrag vi padate. Ja stojim iza vas i sigurno ću vas prihvatiti.« 1 opet će se pokazati da je ispitanik izvršio vašu zapovijed izrečenu u mislima. Kad ste se popeli do te stepenice, uspjet će vam i slijedeći pokus što ga svjetski poznati magi izvode pred zapanjenim gledaocima. Postavite čovjeka, koji je u dubokoj hipnozi, tako da bude publici leđima okrenut kako ne bi mogao vidjeti što ćete učiniti. Dakako da su mu oči sklopljene i da bez vašeg naloga ne bi njima ni trepnuo. Da bi se i publika uvjerila da nije posrijedi nikakav trik, ispitanik okreće gledaocima leđa. Vi od nekog gledaoca uzimate bilo kakav predmet i stavljate ga u džep drugog gledaoca. Zatim se vratite svom ispitaniku, okrenete ga prema publici i zapovjedite mu da otvori oči, ali da i dalje ostane u dubokoj hipnozi. Recite mu: »Jedan određeni predmet stavio sam nekom u džep. Otiđite k tom čovjeku i izvadite taj predmet iz njegova džepa.« U mislima mu, medutim, zapovjedite da ode gospodinu u smeđem odijelu i žutoj kravati i da posegne u lijevi džep njegovog sakoa. »Nemojte odande uzeti ključeve automobila, već mčni sat. Budite posve sigurni, pratim vas u mislima.« 1 dovedite ispitanika svojim mislima do dotičnog predmeta.

Taj pokus uspijeva gotovo uvijek ako ispitanika pratite u mislima sve do sakrivenog predmeta. Uopće se zapravo ne može govoriti o prevari gledalaca, jer se ne primjenjuje nikakav trik, već vi ispitaniku dodatno dajete samo još nekoliko zapovijedi u mislima.

U daljinskoj hipnozi trebao bi se hipnotizer uvijek koristiti nekim pomoćnim sredstvom koje će poslužiti pri koncentraciji. Najjednostavnija pomoć je slika osobe koju želite hipnotizirati. Nemate li njegove slike, dovoljno je da sebi predočite da ta osoba sjedi pred vama na stolcu a vi joj govorite kao da je stvarno prisutna. Druga vrlo djelotvorna pomoć sastoji se u tome da covjeku napišete pismo koje sadrži sve sugestivne naloge. Pri tom sebi potanko predočite kako čovjek prima pismo, kako ga otvara i čita. Zadržite tu sliku u duhu koliko god možete i pratite svoju predodžbu radujući se što vam je pokus uspio. U tom slučaju, dakle, anticipirate uspjeh, pa vam radost zb.og uspjelog pokusa uopće ne dopušta da posumnjate. Pismo, naravno, niste ni poslali. Na ulici se također mogu izvesti zanimljivi pokusi. 1 sami znate što se događa kad hodate ulicom nekoliko koraka iza nekoga i piljite mu u zatiljak sugerirajući mu da se okrene. Ako ste se dovoljno snažno koncentrirali i nadjačali druge dojmove, vaš će pokus svakako uspjeti. Na taj način može hipnotizer po miloj volji upravljati nekom osobom. Nije potrebno da najprije navedete odabranog čovjeka da se okrene. Gledajte ga koncentrirano u zatiljak i predočite sebi kamo želite da pođe. Tako mu u mislima možete zapovjediti da se zaustavi pred nekim izlogom ili da skrene u pokrajnu ulicu. Možete ga navesti čak i na to da kupi sladoled ili određene novine. Nemojte se previše iznenaditi ako vam to često uspije, no nemojte se ni obeshrabriti ako ustanovite da niste dobro raspoloženi i da ne uspijevate onako kao što ste očekivali. Važno je da'nesmetano možete nastaviti s vježbom i dalje razvijati svoje sposobnosti.

Uostalom, nipošto nije lako ustanoviti da li netko izvana vama manipulira. Čovjekovo Ja smatra i izvana nametnut način vladanja slobodnim odlukama vlastite voIje. Kad biste osobu kojom ste upravljali, na primjer, upitali zašto je upravo u tom trpnutku kupila sladoled, ona bi vam to sigurno na neki prihvatljiv način razjasnila i odlučno odbila insinuaciju da to nije učinila vlastitom

voljom. To je pouzdano potvrđeno pokusima u kojima su određeni dijelovi pacijentovog mozga podraživani električnom strujom, čime su ispitanici bili navedeni na određeno ponašanje. Unatoč prinudi oni su tvrdili da su postupili po vlastitoj odluci. Koncentracijom misli djelujete isto tako. Neopazice prenosite na drugoga program vladanja što ste ga odabrali, a ispitanik je potpuno siguran da je sam tako odlučio. U knjizi dra Richarda Baenvalda Die inteHektuellen Probleme (Intelektualni problemi) ponavlja pisac izvještaj dra Dusarta: »Pacijentici sam svakog dana, kad bih odlazio od nje, zapovjedio da sutradan spava do određenog sata. Jednom sam, odlazeći, zaboravio da joj to reknem. Propusta sam se sjetio tek kad sam prešao kojih 700 metara. Budući da se nisam mogao vratiti, rekao sam samom sebi da će ona unatoč udaljenosti možda čuti moju zapovijed, to prije što sam joj tokom terapije neke mentalne sugestije (to jest, zapovijedi prenesene mislima) dao sa udaljenosti od jednog ili dva metra. Zapovjedio sam joj, dakle, u mislima da sutradan spava do osam. Zatim sam nastavio put. Kad sam sutradan u pola osam stigao bolesnici, ona je spavala (pod hipnozom ali tako da je mogla odgovarati na moja pitanja). Upitao sam je: 'Kako to da još spavate?' Odgovorila je: »Ali, gospodine doktore, pa ja radim samo ono što ste mi naredili!« »Varate se! Jučer sam otišao od vas a da vam ništa nisam naredio.« »Tako je«, odgovori ona, »ali pet minuta

poslije vašeg odlaska sasvim sam jasno čula kako ste mi rekli neka spavam do osam sati. A sad još nije osam.« U osam sati pacijentica se redovito budila kako sam joj to naložio. Moglo bi se pomisliti da joj je običaj zavarao osjetila i da se sve to događalo slučajno. Da bih zadovoljio svoju savjest istraživača i raspršio svaku sumnju, zapovjedio sam bolesnici da spava sve dok je ja ne probudim. Kad sam u toku dana uhvatio četvrt sata slobodnog vremena, odlučio sam pokus privesti kraju. Izišao sam iz stana sedam kilometara udaljenog od bolesničine kuće i istodobno joj

naredio da se probudi. Bila su dva sata. Stigavši, našao sam pacijenticu budnu. Njezini su roditelji na moju molbu točno zapisali čas kad se probudila. Dogodilo se to u trenutku kad sam joj poslao zapovijed da se probudi. Pokus sam nekoliko puta ponovio. lako sam svaki put odabrao drugo mjesto, uspjeh nikad nije izostao.« Navodim izvještaj objavljen 16. svibnja 1875. u časopisu Tribune Medicale. Kako vidite, tehnika daljinske hipnoze nipošto nije nova. Ipak nije nimalo lako toliko uvježbati svoje sposobnosti koncentracijes i imaginacije da pokusi uvijek uspiju. Medikamentozna hipnoza Kod medikamentozne hipnoze umjesto uobičajenog uvodenja u hipnozu primjenjuje se prikladni narkotik koji se injicira u maloj dozi tako da ne izaziva narkozu već samo opuštanje. Injiciranje se provodi polako i ravnomjerno da se ispitanik ne bi onesvijestio. Cilj je da mu se svijest samo suzi. Tom manipulacijom postignuto stanje svijesti uvelike odgovara hipnozi. Mogućnosti sugestivnog djelovanja izrazito su pojačane a zapreke koje postoje u svijesti znatno smanjene.

Gotovo svaki terapeut koji se bavio hipnozom pomoću lijekova, izvještava o svojim posebnim iskustvima i o preparatima kojima se najradije služi. Tako Wetterstrang i KraftEbing govore o lakom narkotiziranju pomoću kloroforma, dok Moll daje prednost kloralhidratu. Schupp koristi brometil, a Hallauer kaže da se i prividnim narkozama može postići prava hipnoza. Uostalom, kratka opojnost postignuta kloretilom koristi se kod indukcije prve hipnoze. Kao sedativ i hipnotik osobito je djelotvoran i paraldehid. Njegova normalna doza iznosi tri do pet grama, a maksimalna dnevna doza deset grama. Ovi podaci namijenjeni su isključivo čitaocima liječnicima, jer je samo po sebi razumljivo da samo oni smiju primjenjivati lijekove. Udisanje ugljičnog dioksida (mješavina od tri dijela

ugljične kiseline i sedam dijelova kisika) također je djelotovorno, i to potpuno neškodljivo. Udisanje te mješavine izaziva kod čovjeka određene duševne promjene koje pojačavaju sugestibilnost. Posthipnoza Kod posthipnoze radi se o sugestiji koja se daje za vrijeme hipnoze, s tim da se izvrši tek kasnije, u unaprijed točno određenom trenutku. Posthipnotički nalog izvršava se, dakle ili se to barem tako čini u normalnom budnom stanju. Određene uskladištene ideje ispočetka ne potiču na akciju nego se aktiviraju u unaprijed određenom trenutku. Najdulji meni poznati vremenski rok poslije kojega je djelovao posthipnotički nalog, iznosio je dvije godine. Nalog je točno izvršen. Želimo li da posthipnotički nalozi djeluju tek nakon duljeg vremena, valja nam paziti da ih nekoliko puta

ponovimo. Dademo li nalog samo jedanput, možemo računati da će se on izvršiti samo unutar slijedeća tri do četiri sata. Evo klasičnog slučaja posthipnoze o kojem govori profesor Bernheim: »Ispitaniku, jednom isluženom vodniku, zapovjedio sam u hipnozi: 'Pažljivo slušajte! Prvog četvrtka u listopadu otići ćete doktoru Liebeaultu. Ondje ćete naći predsjednika republike. On će vam predati odlikovanje.' To je bilo u kolovozu. U međuvremenu sam pacijenta vidio još nekoliko puta, ali ni on ni ja nismo ni jednom riječju spomenuli posthipnotički nalog. Trećeg listopada, prvog četvrtka u tom mjesecu i 63 dana pošto sam dao posthipnotički nalog, dobio sam od dra Liebeaulta ovo pismo: »S. je danas u jedan sat i deset minuta došao k meni. Ne obazirući se ni na što, otišao je ravno u moju knjižnicu. Ondje se s puno poštovanja naklonio i čuo sam kako izgovara riječ »Ekscelencijo«. Zatim je ispružio ruku i rekao: »Najljepša hvala, ekscelencijo!« Kad sam ga upitao s kim govori, mirno mi je odvratio: »S predsjednikom republike, naravno.« Zatim se još jednom naklonio i otišao. Gospodin F., svjedok toga neobičnog prizora, upitao

me, dakako, tko je taj luđak jer takvim ga je smatrao. Odgovorio sam mu da je S. normalan baš kao i ja.« Iz toga se vidi da hipnotizirani čovjek uopće ne zna da postupa na temelju primljene posthipnotičke zapovijedi. Naprotiv, vjeruje da sve čini po slobodnoj volji. U njemu se čak može izbrisati svako sjećanje na to da je uopće bio hipnotiziran. Upitamo li ga to, on će zanijekati.

Iz prakse psihologa dra Hammerschlaga iz Berna koji slovi kao jedan od najboljih stručnjaka na području hipnoze, htio bih navesti jedan primjer njegovog istraživačkog rada. On obuhvaća slučaj posthipnoze istodobno provedene na tri osobe. Dr Hammerschlag izvještava ovako: »Hipnotiziranom ispitaniku A dao sam sugestiju: Kad se probudite, uzet ćete tintarnicu s radnog stola i staviti je na prozorsku dasku. Hipnotiziranom ispitaniku B sugerirao sam: Kad se probudite, uzet ćete stolac koji stoji kraj prozora i staviti ga na radni stol. Hipnotiziranom ispitaniku Ckazao sam: Kad se probudite, vi ćete mi kod prve riječi što vam je uputim isplaziti jezik. Evo što se dalje događalo: Na danu zapovijed A se probudio, sjeo kraj mog radnog stola i počeo s vremena na vrijeme prikriveno pogledavati prema tintarnici koja je stajala na stolu. Najednom J'U je zgrabio i odnio na prozorsku dasku. Kad se B probudio iz hipnoze htio je kao i obično sjesti kraj mog radnog stola, ali se predomislio i zastao kraj prozora. Upitao sam ga, ne želi li sjesti, no on je rekao da će radije još malo stajati. Pri tom je kradomice pogledavao stol da bi se zatim ponovo zagledao kroz prozor. Onda je, prividno nenamjerno, položio ruku na naslon stolca i pogledao me. U času kad sam ustao sa stolca ispred radnog stola i stupio malo ustranu, podigao je B stolac i stavio ga na ploču stola. Lice mu je odmah izgubilo napeti izraz. Kad sam ga začuđeno upitao zašto je stolac postavio na tako neobično mjesto, B se nasmijao i odgovorio mi da se htio našaliti.

Pošto je hipnoza prekinuta, C je neko vrijeme sjedio meni nasuprot, ali je samo šutio. On mi je i bez pitanja pripovijedao kako se vrlo dobro osjeća i kako više nije nimalo umoran. Onda sam ga nešto upitao, a on se sav ukočio i pogledao me širom razrogačenih očiju. Zatim je zatresao glavom kao da želi otjerati neku misao. Kad sam ga upitao što mu je to upravo palo na pamet, odgovorio je da je to bila apsurdna pomisao da mi mora isplaziti jezik. Ni sam ne zna kako je mogao i pomisliti na takvu besmislicu.« Iz ovoga vidimo da se zapovijed što ju je ispitanik dobio u hipnozi samo prividno izvršava u budnom stanju. Prema svojim iskustvima mogu reći upravo suprotno, tj. da ispitanik, neposredno prije no što će izvršiti posthipnotički nalog, ponovo pada u hipnozu koja se definitivno gubi tek pošto je nalog izvršen. Čak i to što je ispitanik Codbio da izvrši posthipnotički nalog, posve je normalno. Ovdje je naučeno ponašanje jače od zapovijedi dobivene u hipnozi, tako da je ispitanik nije mogao izvršiti. Iz navedenog primjera još jednom vidimo da Ijudi ne izvršavaju zapovijedi koje nisu u skladu sa strukturom njihove ličnosti. Kako se vlada hipnotizirani između buđenja iz hipnoze i časa kad izvršava posthipnotički nalog? Obično se vlada normalno, pa se uopće i ne sjeća da u određeno vrijeme mora nešto uraditi. Nalog se vraća u sjećanje tek neposredno prije nego što ga treba izvršiti, ali tada prisila postaJe neodoljiva. Ako struktura ispitanikova ponašanja ne pruža otpor jači od zadanog naloga, ovaj će svakako biti izvršen. Uz posthipnotički nalog možemo dati još i ovu sugestiju: »0sjećat ćete da ono što učinite u određenom trenutku, činite po vlastitoj slobodnoj volji. Nećete se ni sjetiti da vam je itko išta sugerirao.«

Poslije takve sugestije ispitanikova će podsvijest poslušno blokirati sjećanje na primljenu sugestiju. Sjećanje se, međutim, ne može izbrisati. To istodobno pruža ispitaniku određenu sigurnost hipnotizer blokadu sjećanja može poništiti. Ako je, dakle, posthipnotični nalog neka

1 nekorektna sugestija, hipnotizer mora računati s tim da će ¦¦se to otkriti, pa ma kako snažno blokirao sjećanje na I sugestiju. Kasnije dobiven nalog za poništenje blokade ' pamćenja uvijek djeluje, jer podsvijest vrlo rado poništava 8 neprirodno stanje zaborava. Uostalom, sve ako ispitanik i zna da se radi o posthip, notičkom nalogu, on će ga poslušati jer je nalog dopro do osjetilnog područja. Ako se sukobe želja i osjećaj, uvijek će, kako smo čuli, pobijediti osjećaj. To najbolje pokazuje ovaj primjer: Američki stručnjak na području hipnoze, glasoviti psiholog G. H. Estabrooks, sugerirao je nekom ispitaniku da će, kad se probudi, na određeni znak prići prozoru i iz igre karata koja ondje leži izvući pikovog asa i predati ga hipnotizeru. Ispitanik je bio student psihologije i sam dobro upućen u hipnozu. Dogodilo se ovo: Prišao je prozoru i podigao igru karata ali onda je zastao i okrenuo se. »Znate li«, rekao je, »vjerujem da je to posthipnotički nalog.« »A što ćete učiniti?«, upitao je hipnotizer. »Htio sam u igri karata potražiti pik asa i predati vam ga.« »Imate pravo, to je posthipnotička sugestija. A što ćete sada učiniti?« »Neću izvršiti nalog.«

»Kladim se s vama da nećete odoljeti.« »Prihvaćam okladu.« »Rezultat je bio vrlo zanimljiv«, piše Estabrooks u svojoj knjizi Spiritism (Spiritizam). »Svi smo još dva sata ostali u istoj prostoriji. S vremena na vrijeme prišao bi student prozoru kao odsutan duhom, prestrašeno se trzao i iznova me uvjeravao da neće poslušati nalog.« Dva sata kasnije profesor je izjavio da je student dobio okladu. No popodne istoga dana dogodilo se nešto neobično. Snaga hipnotičkog naloga bila je tako silna da se student nije mogao smiriti. Nije se mogao usredotočiti ni na kakav drugi posao. Na kraju je prisila postala tako jaka da je ipak izvršio nalog. Samo onaj tko je sam promatrao takve slučajeve može ocijeniti nevjerojatan utjecaj što ga hip

noza, a putem nje naša podsvijest, vrši na normalnog, zdravog čovjeka. U medicini je posthipnotički nalog najvažniji sastavni dio hipnoze, jer bez njega ne bismo mogli utjecati ni na bolest, niti izmijeniti neki nepoželjan oblik ponašanja. Hipnoza u snu Hipnoza u snu jedini je način da nekog hipnotiziramo protiv njegove volje. Pri tom se izravnim putem obraćamo podsvijesti pa nam nikakva kritika i nikakve sumnje svijesti ne mogu smanjiti uspjeh. Važno je odabrati pravi trenutak. U tu svrhu najprikladnija su prva dva sata pošto ispitanik zaspi i sat prije nego se probudi. Najprije uspostavljamo takozvani »odnos«, dakle vezu sa spavačevom podsvijesti. To ćemo postići tako da mu već na vratima počnemo nešto tiho govoriti da se ne prestraši kad ga

odjednom izbliza oslovimo. Nastavljajući i dalje tiho govoriti (šaptati), prilazimo na nepun metar do spavača. Ne smijemo mu govoriti u lice, već prema želucu. Nipošto ga ne smijemo nazvati imenom, jer se od toga većina Ijudi budi. Počnite šaptati na vratima otprilike ovim riječima: »Ne dajte se smetati. Mirno spavajte. San vam postaje sve dublji i dublji. Ništa vam ne može smetati. Osjećate se dobro. San vam postaje sve dublji sve dublji. Spavate duboko i čvrsto, ali me posve jasno čujete. Slušate me, no pri tom sve čvršće i čvršće spavate.« Morate izbjegavati svaki napor volje. Sugestijom vam mora upravljati snažna želja da spavaču pomognete. Što više vam se riječi zasnivaju na naklonosti, to bolje ćete uspjeti. Sugeriranje vas neće uopće živčano zamoriti. Naprotiv, otkrit ćete da se prijazne riječi upravljene spavaču odražavaju i na vama pa i vama donose radost i sklad. Roditelji se ne trebaju plašiti da će djetetu naškoditi sugestije koje mu dajemo u snu. Čak i ako ste jednom dali sugestiju za koju se kasnije pokazalo da nije baš korisna, možete je lako poništiti određenom protusugestijom. Svi bi roditelji zapravo trebali znati koliko je tim metodama lako

t pomoći djeci da savladaju poteškoće. Ako djeca ne vole ! jesti, mokre u krevet, grickaju nokte ili u školi dobivaju ', loše ocjene, može se to hipnozom u snu vrlo brzo izmijeniti. 1 za hipnozu u snu vrijedi, dakako, da sve sugestije moraju biti pozitivno formulirane. Ne smijemo, dakle, narediti: Ne smiješ više mokriti u krevet, već: Ubuduće ćeš se svaki put, kad osjetiš da moraš mokriti, probuditi i otići u zahod. Dok ležiš, ne možeš to učiniti. Kad se vratiš iz zahoda, možeš odmah ponovo zaspati. Pogrešno je reći:

Više te ne boli glava, već treba kazati: Glava ti je uvijek bistra i osjećaš se dobro. Nemojte reći: Pomanjkanje teka će se izgubiti, već: Raduješ se jelu i vrlo si gladan. 1 kod brojnih drugih smetnji možemo pacijentu hipnozom u snu pomoći. 0 tome dr Alfred Brauchle u svojoj knjizi Hypnose und Autosugestion, Reclamm 1961 (Hipnoza i autosugestija) kaže: »Neki stariji pacijent trpio je godinama periodične srčane smetnje. Nijedan mu liječnik nije mogao pomoći. Onda mu je supruga počela redovito noću šaptati i nakon četiri tjedna napadaji su potpuno prestali. Neko petogodišnje dijete neprekidno je sisalo palac. Od toga ga nisu mogle odvratiti ni nagrade ni kazne. Već poslije jednokratnog noćnog sugeriranja što ga je proveo njegov otac, dječak se toga odučio. Uspješno se mogu liječiti i djeca koja mucaju, mokre u krevet kao i ona koja trpe od drugih nedostataka.« Fritz Lambert u knjizi Autosuggestive Krankheitsbekampfung (Autosugestijom protiv bolesti) opisuje ovaj svoj uspjeh: »Neka žena koja je pohađala moja predavanja ispripovjedila mi je da je na svog supruga primijenila sugestiju u snu. On nije godinama podnosio neka jela, što mu je zadavalo velike neugodnosti. Poslije tri terapije. noćnom sugestijom sva jela koja prije nije mogao jesti čak su mu i prijala. Bio je to brz uspjeh, uzmemo li u obzir da je nevolja koja je trajala nekoliko godina uklonjena za jednu jedinu noć.« Hipnoza u snu djelotvorno je sredstvo za skeptike koji ne mogu potisnuti svoje sumnje. Da bismo spriječili nepo

željno buđenje, moramo ponajprije odagnati misao da bi se spavač mogao probuditi, jer ono čega se bojimo, lako se događa upravo zato što se u uspostavljanju veze prenosi i naša bojazan. Budite stoga uvjereni da se spavač neće probuditi i da će vaša sugestija postići željeni uspjeh. Važno je još i to da nije dovoljno odgovarajućim sugestijama potisnuti nepoželjno vladanje, već treba ukloniti i želju za takvim vladanjem. Nije, dakle, dovoljno sugerirati: Od danas nećeš više pušiti, već radije: Pušenje te više ne zanima. Posve si ravnodušan prema cigareti pušenje te nimalo ne zanima. Kad bismo loše navike samo potisnuli, ipak bi ostala želja za njima pa bi se ta želja suprotstavljala blokadi. Zbog toga bi se moglo dogoditi da se obje sile međusobno dokinu pa bismo doživjeli neuspjeh. Osim toga, mučno je ako stalno nešto želimo što sebi ne možemo ispuniti jer nas u tom priječi hipnotički nalog. Ako nam primjena hipnoze u snu ne uspije odmah, to je najčešće zato što još nismo uspostavili vezu sa spavačem. Ne gubite zbog toga hrabrost nego pokušajte razgovarati s ispitanikom dok on još spava. Sugerirajte mu da i dalje duboko i čvrsto spava, ali vas posve razgovijetno čuje i može vam odgovarati a da se pri tom ne probudi. Upitajte ga mirno: »Spavaš li sad duboko i čvrsto? Možeš li me čuti?« Čim odgovori, znat ćete da vas čuje i da vaš nalog dospijeva u njegovu podsvijest te će ga on i izvršiti. Kad ovladate tom metodom hipnoze, postići ćete na mnogim područjima začuđujuće uspjehe. Tako je, na primjer, neka poznata manekenka u roku od tri mjeseca pod djelovanjem hipnoze u snu izgubila preko 15 kilograma. Neki je glasoviti filmski glumac u roku od deset dana tako dobro naučio najteži jezik svijeta, mandarinski kineski, da je nedugo zatim, na televiziji, mogao razgovarati s kineskim konzulom. Za učenje je koristio magnetofonske vrpce sa snimljenim lekcijama. Puštao bi ih dok je spavao. Brojni Ijudi namjerno su smanjili svoju tjelesnu težinu slušajući magnetofonske vrpce na koje

su sami diktirali tekst. Drugi su opet na isti način uklonili nepoželjne navike ili u nevjerojatnoj mjeri popravili uspjeh u školi, zvanju ili sportu.

Hipnoza šaptanjem Ako netko u našoj blizini šapće, mi i nehotice na to obratimo pažnju. Taj efekt možemo iskoristiti za upravljanje ispitanikove pažnje na ono što mu govorimo. Uspjeh možemo provjeriti jednostavnim pokusom. Počnite u razgovoru govoriti sve tiše. To morate učiniti tako da vaš sugovornik ne opazi da ste to namjerno učinili. Govorite sve tiše i tiše dok najzad vaš glas ne pređe u šapat. Iznenadit ćete se kad i vaš sugovornik počne govoriti sve tiše i tiše tako da ćete najzad obojica šaptati. Toda obično upitam svog sagovornika: »Zašto zapravo šapćete?« Premda sam ja bio taj koji je započeo šaptati, on obično ne nalazi pravog odgovora. Često tek na moje pitanje postaje svjestan da obojica u stvari šapćemo. Metoda je posebno prikladna za nervozne Ijude kojima se uvijek nekamo žuri pa nisu dovoljno mirni da bi reagirali na hipnozu. 1 u tom pokusu smjestite ispitanika da udobno leži. Oči u početku može zadržati otvorene. Počnite normalnim glasom i uobičajenim riječima koje služe za smirivanje. Poslije nekoliko rečenica stišajte glas, a na kraju još samo šapćite. Ponajčešće će ispitanik nakon nekoliko minuta šaptanja sam od sebe sklopiti oči. Ne sklopi li ih, jednostavno mu kažite: »Molim vas da sklopite oči i da se opustite. Sa svakim udisajem tonete u ugodan osjećaj mira i opuštenosti.« Zatim šapćite uobičajeni tekst sve dok ne nastupi hipnoza. Poslije toga možete postepeno pojačavati glas do normalne jačine ili šapatom nastaviti hipnozu.

Lančana hipnoza Snage koje djeluju u lančanoj hipnozi slične su snagama u grupnoj hipnozi, ali su osim toga, zbog izravnog kontakta pojedinih sudionika, znatno veće. U lančanoj hipnozi otprilike pet, šest Ijudi sjedi u krugu, drže se za ruke i sklopljenih očiju predočavaju sebi mir koji postaje sve dublji. Taj osjećaj mira hipnotizer još može produbiti odgovarajućim verbalnim sugestijama. Pokazalo se da je takozvana »zaraza« pomoću primjera

najdjelotvornija u lancu. Vrio otpornog pacijenta uklapam u lanac pacijenata koji se dadu lakše hipnotizirati. Kad ovi na odgovarajuću sugestiju jedan za drugim padnu u hipnozu, malo tko će moći odoljeti njezinom djelovanju. Jednom sam u lanac povezao pet vrlo otpornih osoba i samo jednu koja se mogla lako hipnotizirati (to mi je vremenski odgovaralo). lako sam već namjeravao odgoditi terapiju jer su snage bile vrlo neujednačene, ipak sam se dao nagovoriti da bar pokušam, kad smo se već okupili. Kad je već poslije nekoliko rečenica onaj vrlo hipnotibilan čovjek pao u hipnozu, ostala petorica sudionika najprije su se začuđeno zagledali, pogledali hipnotiziranog čovjeka, a zatim opet jedni druge ovaj put kradomice. Nakon osam minuta svi su bili u hipnozi. Kako rastumačiti taj prijenos jedne jedine hipnoze na preostalih pet pacijenata, koje dotad u nekoliko pojedinačnih pokušaja nisam uspio hipnotizirati? 0 tome piše profesor Mathias iz Zuricha: »Ćitav vegetativni a i duševni život čovjeka održava se na temelju elektrofiziološke bipolarnosti kationa i negativno nabijenih aniona. Biološka zbivanja zasnivaju se na elektronskim procesima što ih uvjetuju atomi.«

Radi se, dakle, o uzajamnoj igri pozitivnih i negativnih sila koje prelaze jedne u dmge, a uvjetovane su procesima nabijanja i pražnjenja koji se neprekidno odvijaju u svakoj stanici organizma. Možemo pretpostaviti da osobnim dodirom nekoliko Ijudi dolazi do izjednačenja tih sila. Ako se one kod jednog ili nekoliko sudionika pomaknu u pozitivnom ili negativnom smjeru, to djeluje i na preostale sudionike koji to osjete. Može se, uostalom, zamijetiti i suprotno. Nezainteresirani gledalac može onemogućiti hipnozu pacijenta koji se inače lako mogao hipnotizirati. Ovdje vjerojatno djeluje neki zasad nepoznat činilac. Premda ta pojava još nije dovoljno razjašnjena, ipak znamo kako djeluje pa je možemo po želji iskoristiti.

Hipnoza magnetiziranjem Magnetizam je zbroj koncentracione energije materije. Pojam »magnetizam« nije, uostalom, prikladan jer magnetizam o kojem ovdje govorimo nema nikakve veze s magnetizmom željeza. Naprotiv, i ovdje se radi o djelovanju izmjene pozitivnih i negativnih sila uvjetovanih neprekidnim procesom punjenja i pražnjenja koji se odvijaju u svakoj stanici organizma. Taj magnetizam, u većoj ili manjoj mjeri, posjeduje svatko. Ta se snaga može znatno pojačati, podvrći volji, te po želji upotrijebiti. Tijelo, skupina atoma i molekula usmjerenih prema zajedničkom cilju, ne može se zamisliti bez magnetizma, jer tek on omogućava pravilno raščlanjivanje velikog broja molekula. Magnetizam je snaga koja od mase molekula i atoma čini tijelo. Magnetičko emitiranje osobito je snažno kod

pokretnih bića. Ono je ključ koji čovjeka slabijeg zračenja podvrgava snažnijem. Čim se nađu dva čovjeka, odmah je jedan od njih pod utjecajem drugog, jačeg. Taj magnetički utjecaj može biti tako snažan i tako izražen da se čovjek zbuni i prestane vladati sobom, premda često nije toga svjestan. Uostalom, životinje i biljke posjeduju isti magnetizam. Primičete li se polako otvorenih osjetila nekom lijepom starom drvetu, na udaljenosti od tri do četiri metra zaći ćete u silnice drveta gdje se i sami možete ponovo »nabiti«, ako je vaša vlastita »baterija« iscrpena. Suprotno se događa ako sretnete nekog tko vas odbija, iako vam nikad nije nimalo naudio. Njegovo i vaše zračenje nisu u harmoniji i vi to sasvim jasno osjećate. Okupi li se veći broj Ijudi, zbraja se magnetizam pojedinaca u novu silu u kojoj pojedinac postepeno gubi svoju individualnost i podvrgava se novim zakonima. Da bi se čovjek otresao te nevidljive povezanosti i oslobodio se njezina djelovanja, potrebno je često i po nekoliko dana. Možemo, dakle, poći od toga da svako tijelo raspolaže tim biološkim zračenjem. Ono je osobito izraženo kod Ijudi, premda tu postoje velike razlike. Kod nekog je to zračenje toliko razvijeno da se njime mogu konzervirati

biljke i male životinje. Ono je, međutim, kod svakog čovjeka dovoljno da djelotvorno potpomogne hipnozu. U nekoj staroj knjizi našao sam ovako opisan »postupak pri magnetiziranju«. »Kod magnetičke obrade kažemo pacijentu da sklopi oči i posjednemo ga na stolac u udobnom položaju. Noge neka mu

miruju na podu, a ruke leže na stegnima. Magnetizer stoji ili sjedi ispred pacijenta i svu snagu svoje volje usredotočuje na ono što želi postići. Nakon toga magnetizira bolesnika od glave do nogu svijajući pri tom prste malo prema unutra. Kad rukama prijeđe od glave do nogu, strese šake, pokazujući time da odbacuje privučene elemente bolesti. Postupak se ponavlja nekoliko puta. Pacijent se uglavnom osjeća ugodno. Najčešće magnetizer samo polaže ruke na bolesnika. Magnetska struja teče pri tom iz desne magnetizerove ruke kroz bolesnikovo tijelo u lijevu magnetizerovu ruku, pri čemu pacijentovo tijelo tvori takozvani otpornik struje. Magnetizerterapeut osjetit će to po lakom bockanju u rukama. Kod većine bolesti polaže magnetizer desnu ruku na pacijentov plexus solaris (sunčani splet), mjesto iznad želuca, a lijevu ruku na njegova leđa ili zatiljak. Pozitivna, to jest desna ruka, mora ležati na goloj koži plexusa. Gdje se izravan dodir s kožom ne čini prikladnim, ostavit će magnetizer ruke nešto dulje na bolesnikovoj odjeći. Prenesena magnetska sila može se iz solarnog plexusa rasporediti po čitavom tijelu sve do glave i nogu. Dok kroz njih struji magnetski fluid, pacijent najčešće osjeća hladnoću ili toplinu. Isto osjeća i kad magnetizer ne dodirujući ga prelazi rukama preko njegova tijela. Vrlo osjetljivi Ijudi kadšto pri tom zapadaju u stanje somnambulizma (duboke hipnoze), u kojem se njihove duševne sposobnosti jače izražavaju.« Navedeni postupak povećava osjetljivost, što mnogo olakšava indukciju prve hipnoze. 0 indukciji prve hipnoze neprekidno govorimo zato što je indukcijom nekog kome je zadan posthipnotički nalog (prilikom prve hipnoze) kasnije uvijek lako hipnotizirati.

bprekidana hipnoza Otprilike na prijelazu iz prošlog stoljeća izradio je 0. Vogt postupak koji se pokazao izvrsnim kod svih otpomih pacijenata. U tom postupku induciramo hipnozu na bilo koji

način, ali je redovito po nekoliko puta prekidamo (frakcioniramo) da bismo upitali pacijenta kako se osjeća. Hipnotizer od samog pacijenta dobiva bitne podatke o tome što mu je bilo ugodno, a što ga je smetalo. Ta metoda omogućuje hipnotizeru da se prilagodi individualnim reakcijama pacijenta. To se najbolje može pokazati na primjeru. Pretpostavimo da ste prvu hipnozu ovako inducirali: »Molim, smjestite se što udobnije. Potpuno olabavite mke i noge i sasvim se opustite. Dišete posve mirno i jednoliko. Sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje u ugodan osjećaj mira i opuštenosti. Ništa vam ne može smetati. Sad se koncentrirajte na svoje noge. Jasno osjećate kako vam noge postaju teške sve teže sve teže. Sad su vam vrlo teške, teške kao olovo, zaista teške kao olovo. 1 ruke vam postaju teške. Ruke vam otežavaju postaju sve teže, sve teže. Sad su vam i ruke teške kao olovo. 1 očni kapci su vam teški i postaju sve teži sve teži i teži. Oči su vam čvrsto zatvorene. Ne možete ih više otvoriti, ali to i ne želite. Tonete sve dublje i obuzima vas osjećaj težine. Sve ste umorniji sve umomiji.« Ovdje zastanete otprilike jednu minutu, a zatim nastavite: »Ponovo osjećate divan mir. U ugodnom stanju mirovanja svaka se pojedina stanica vašeg tijela osvježHa i vi se osjećate izrazito dobro. Kad nabrojim do tri, ruke i noge će vam opet biti pokretljive. Otvorit ćete oči, osjećat ćete se ugodno i bit ćete svježi. Brojim: jedan dva tri. Otvorite oči! Svježi ste i ugodno se osjećate!« Upitajte ispitanika kako su djelovali pojedini nalozi. Pretpostavimo da vam on odgovori:

»0sjetio sam upadljivo opuštanje, pogotovu kad ste rekli da sa svakim udisajem tonem sve dublje i dublje. 1 ruke su mi veoma otežale. Ni sad ih još ne mogu pravo

podići. Noge mi, naprotiv, uopće nisu bile teške a i oči sam posve lako mogao otvoriti.« Te podatke iskoristite pri drugom pokušaju tako da najdjelotvornije naloge pooštrite i nekoliko puta ponovite, a one nedjelotvorne jednostavno ispustite (težina u nogama i sklapanje očiju). Nastavak hipnoze mogao bi, dakle, izgledati ovako: »Smjestite se što udobnije. Potpuno olabavite ruke i n.oge i potpuno se opustite. Sad dišete posve mirno i jednoliko. Sa svakim udisajem tonete sve dublje u ugodan mir i sve se više opuštate. Dišete mirno i ravnomjerno posve mirno i ravnomjerno. Potpuno ste opušteni. Potpuno ste opušteni i dobro se osjećate. Osjećate se vrlo dobro i sa svakim ste udisajem sve teži i obuzima vas ugodan umor. Dopuštate da sa svakim udisajem tonete sve dublje u taj divan osjećaj, a umor i težina obuzimaju vam tijelo. Ćutite kako vam se taj divan osjećaj širi po čitavom tijelu. A sad se, molim, koncentrirajte na svoje ruke. Jednostavno se koncentrirajte na ruke. Jasno osjećate kako su vam sve teže. Ruke vam postaju sve teže sve teže. Sad su već vrlo teške, teške kao olovo, zaista teške kao olovo. Toliko su teške da ih više ne možete podići. Ne možete ih ni pomaknuti. Imate osjećaj da na njima vise teški utezi. Obje ruke teške su vam kao olovo i potpuno nepomične. Ne možet'e ih više pomaknuti. Oči su vam sklopljene i ostaju sklopljene. Dišete mirno i ravnomjerno, a sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje

u ugodan mir i sve se više opuštate. Dopuštate da vas sa svakim udisajem sve više obuzme .umor i svlada težina. Sve ste umorniji sve umorniji.« Ovdje opet zastanite otprilike jednu minutu. »Još jednom doživite taj savršeni mir. Svaka se moja riječ neizbrisivo utisnula u vašu podsvijest pa ćete moje riječi poslušati. Brojit ću do tri. Ruke i noge će vam opet biti lagane i lako pokretljive. Otvorit ćete oči i osjećat ćete se dobro i biti potpuno svježi. Ali kad opet to od vas zatražim odmah ćete se opustiti i bez poteškoća utonuti u dubok mir. Mirovat ćete duboko kao nikad dosad.

Jedan dva tri! Otvorite oči! Ruke i noge su vam lake i pokretljive. Svježi ste i dobro se osjećate.« Ponovo upitajte pacijenta kako se osjećao i niste li, možda, postupili prebrzo ili prepolako. Ako je sve u redu, možete prijeći na treću hipnozu u kojoj kod ispitanika stvarate uvjetni refleks. Stvaranjem uvjetnog refleksa usađuje se u ispitanikovu podsvijest ključna riječ svake daljnje hipnoze. One se mogu postići bez velikih priprema. Nastavite otprilike ovim riječima: »Smjestite se što udobnije. Olabavite ruke i noge i potpuno se opustite. Dišite posve mirno i jednoliko. Već dišete mirno i jednoliko, a sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje u ugodan mir i sve ste opušteniji. Dišete posve mirno i jednoliko mirno i jednoliko. Potpuno ste opušteni. Potpuno ste opušteni i dobro se osjećate. Osjećate se vrlo dobro i sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje sve dublje, osjećate sve veću ugodu i postajete sve teži. Puštate da vas sa svakim udisajem obuzme sve veći ugodan umor i da vam tijelo

postane sve teže. Ćutite kako vam se tijelom širi divan osjećaj mira. Divan osjećaj mira širi vam se po čitavom tijelu.« Ovdje počekajte oko tridesetak sekundi. »A sad se koncentrirajte na svoje ruke. Jednostavno se koncentrirajte isključivo na ruke. Sasvim jasno osjećate kako vam ruke otežavaju. Ruke vam postaju sve teže sve teže sve teže i teže. Sad su vam ruke već vrlo teške, teške kao olovo, zaista teške kao olovo. Toliko su teške da ih više ne možete podići. Više ih ne možete ni pomaknuti. Imate osjećaj da na njima vise teški utezi. Obje ruke su vam teške kao olovo i više ih uopće ne možete pomaknuti. Oči su vam zatvorene i ostaju zatvorene. Oči vam ostaju čvrsto zatvorene. Dišete mirno i jednoliko. Opuštate se sa svakim udisajem i tonete sve dublje i dublje u ugodan mir. Sa svakim udisajem sve vas više obuzima umor i osjećaj težine. Sve ste umorniji sve umorniji.« Ovdje opet zastanite jednu minutu. »Ništa vam ne smeta. Čujete samo još moj glas i jasno

osjećate kako postepeno tonete sve dublje sve dublje sve dublje, u duboki, duboki ugodan mir. U tom divnom stanju mirovanja širom se otvaraju vrata vaše podsvijesti. Širom se otvaraju vrata vaše podsvijesti. Sve što vam govorim, lako prodire duboko u vašu podsvijest i ondje se neizbrisivo urezuje. Postupit ćete točno onako kako vam kažem. Svaki put kad izgovorim rijee KIAI, oči će vam se odmah sklopiti. Odmah ćete se opustiti i utonuti u dubok mir. Čim izgovorim KIAI, osjetit ćete neodoljivu potrebu da sklopite oči. Odmah ćete se opustiti i utonuti u dubok i prijatan mir. Vaš

mir i vaša opuštenost svaki put su sve dublji svaki put sve dublji i dublji. Dovoljno je da vam jednom kažem KIAI, i vi ćete odmah utonuti u ugodan mir. To je apsolutna prinuda kojoj ćete uvijek podleći. Vi joj želite podleći, pa ćete to i učiniti!« Poslije ovoga opet slijedi stanka od jedne minute. »Brojit ću do tri, a vi ćete otvoriti oči i osjećati se dobro i odmoreno. No sve što sam vam rekao, duboko i nepokolebljivo usađeno je u vašu podsvijest i vi ćete uvijek postupiti u skladu s tim. Čim vam budem rekao riječ KIAI, oči će vam se neodoljivo sklopiti, i vi ćete se odmah opustiti i utonuti u dubok, prijatan mir. To je apsolutna prinuda i vi ćete joj uvijek podleći. Sad ću, dakle, brojiti do tri. Onda ćete otvoriti oči i osjećat ćete se svježi i odmoreni, ali sve ono što sam vam rekao, sjedi duboko i čvrsto u vašoj podsvijesti i uvijek ćete prema tome postupiti. Jedan dva tri. Otvorite oči! Osjećate se dobro i posve ste svježi. Ruke i noge su vam mlitave, lake i pokretljive. Puni ste snage i energije, sasvim ste svježi i osjećate se dobro.« Ovo je primjer za hipnozu »po mjeri«, poslije koje slijedi stvaranje uvjetnog refleksa. Time se omogućava da svaka daljnja hipnoza zahtijeva svega nekoliko sekundi. Hipnoza putem televizije Nije tome davno da je neka privatna američka televizijska stanica izvela zanimljiv pokus. Objavila je da će poznati

hipnotizer pokušati hipnotizirati Ijude putem televizije. Svatko, koga to ne zanima, neka iskopča prijemnik da ne bi i protiv volje zapao u hipnozu. U određeno vrijeme izrekao je hipnotizer putem televizije svoje sugestije. Budući da nije mogao vidjeti gledaoce, dao je poslije nekoliko minuta sugestiju za prekid hipnoze. Emisiona stanica napeto je iščekivala da vidi kako će gledaoci reagirati na taj neobičan pokus. U toku narednih dana stiglo je nekoliko tisuća pisama, oduševljenih, a i protestnih. Osobito Ijuti bili su oni gledaoci koji su sudjelovali samo zato što su čvrsto vjerovali da oni ne mogu potpasti pod utjecaj hipnoze, no ipak su podlegli. Nekolicina nije uopće čula sugestiju za prekid hipnoze pa su se članovi njihove obitelji zabrinuli kad se nisu budili. No najkasnije sutra ujutro svi su opet bili budni zdravi i veseli. Ovaj pokus pokazuje da za hipnotiziranje nije potreban nikakav tajanstveni fluid ni neko magnetsko zračenje. Svaki je čovjek latentno, pasivno pripravan da se dade hipnotizirati. Kod nekoga je tu latentnu pripravnost lako pokrenuti, kod nekog teže. Ako je hipnotizer ustrajan, vjerojatno uopće ne postoji čovjek kojega ne bi mogao hipnotizirati. Duboka hipnoza Otprilike 20 posto Ijudi prikladno je za duboku hipnozu. Svakog petog možemo, dakle, dovesti u stanje u kojem se svijest povlači duboko u pozadinu a podsvijest rado dopušta da je hipnotizer vodi. 1 za duboku hipnozu vrijedi pravilo da čovjek izvršava samo one zapovijedi koje leže unutar strukture njegova ponašanja. Čim mu hipnotizer dade neki drugi nalog, ćovjek ga ili ne izvršava ili se hipnoza odmah prekida. Duboka hipnoza gotovo uvijek povlači za sobom gubitak sjećanja (amneziju) ispitanik se, pošto je hipnoza prekinuta, ne može više sjetiti ničega što je u hipnozi rekao ili učinio.

Duboka hipnoza ne igra u medicini nikakvu posebnu

ulogu, jer se veza s podsviješću može uspostaviti već i u laganoj hipnozi i utjecati na ispitanika u svakom pogledu. Duboku hipnozu primjenjujem praktički samo još u pokusima, kod kojih vraćam ispitanika u djetinjstvo (starosna regresija). Ako ispitaniku u dubokoj hipnozi sugeriram da postaje sve mlađi i da su mu sad tri godine, on će se vladati točno onako kako se vladao kao trogodišnjak. Govor i kretnje također će odgovarati toj starosnoj dobi. Ispitanik će se moći točno sjetiti svega što se u ono vrijeme dogodilo, čak i najneznatnijih sitnica. Tako ga, na primjer, možemo pitati: »Kakvu je haljinu imala na sebi tvoja majka kad ste slavili tvoj rođendan?« Sigurno ćemo dobiti točan odgovor, što možemo provjeriti pomoću fotografija. U dubokoj hipnozi mogu se izvršiti i zanimljivi pokusi s budućnošću. Prije nekoliko godina neku sam djevojku u dubokoj hipnozi premjestio u budućnost govoreći joj da postaje sve starija i da joj je sada 25 godina; U vrijeme kad sam obavljao taj pokus bilo joj je 17 godina. Na moje pitanje, kako su joj protekle godine između sedamnaeste i dvadeset pete, ispripovjedila mi je da je u dobi od 18 godina upoznala svog kasnijeg supruga, da je s njim prijateljevala četiri godine, da se nakon prve godine s njim posvađala i od njega rastala. No ipak je uvidjela da je on pravi partner za nju, pa su se nakon dvije i pol godine zaručili, a nakon četiri vjenčali. Rekla mi je kako se njezin suprug zove i ispričala da je završio gimnaziju, da je inženjer i da radi u nekom poznatom poduzeću u okolici. Pred godinu dana rodio joj se sin Jochen. U susjednom mjestu kupili su gradilište. Ovih posljednjih tjedana počeli su graditi. Krajem godine su se uselili.

Kad sam nekoliko godina kasnije imao prilike da ponovo s njom porazgovorim, ispostavilo se da su se sve prekognicije do u najmanju pojedinost ostvarile. Čak i pojedinost da se poslije neke prepirke prolazno odvojila od budućeg muža. U dubokoj hipnozi bila je ta mlada žena nedvojbeno vidovita. To me se snažno dojmilo i uvjerilo da sam pronašao dobar način istraživanja budućnosti. Mlada žena je bila

sporazumna da sudjeluje u daljnjim pokusima. Tako sam je još nekoliko puta prebacio u budućnost i pitao je o svemu što me zanimalo. Nažalost, ubrzo se ispostavilo da se ni jedno od njezinih kasnijih predviđanja nije obistinilo. Slučajno sam jednom, ni danas ne znam kako, uspio podići koprenu koja skriva budućnost ali samo na trenutak. Indukcija duboke hipnoze provodi se isto onako kao i indukcija normalne hipnoze, samo što hipnotizer čestim ponavljanjima i odgovarajućim nalozima nastoji hipnozu još i produbiti. To se najlakše postiže frakcioniranom hipnozom, o kojoj smo već opširno govorili. Prazna hipnoza Pod praznom hipnozom razumijevamo oblik hipnoze kod koje se osim sugestija za induciranje hipnotičkog stanja ne daju nikakve druge (terapeutske) sugestije. Smatra se da takva hipnoza može izmijeniti tok nekih fizioloških procesa pa se često primjenjuje pri vegetativnim smetnjama. Ovamo spada »produžena hipnoza mirovanja«, kod koje ispitanik ostaje u stanju hipnoze oko pola sata pa do nekoliko sati. Ovamo spada i »hipnotički .noćni san«. U toj se hipnozi, pošto je hipnotičko stanje postignuto, daju doduše, željene terapeutske sugestije, ali nakon toga ispitanik ostaje u tom

stanju još i po nekoliko sati. Time se djelovanje danih sugestija produbljuje. U tu vrstu hipnoze spada i takozvana »trajna hipnoza«. Taj se oblik može provoditi samo stacionarno, jer je pacijent trajno u hipnotičkom snu iz kojeg se budi samo nakratko, u vrijeme jela. Posljedica svih oblika prazne hipnoze jest introspekcija. Budući da su na neko vrijeme isključeni vanjski podražaji, ispitanik zagleda sam u sebe. Sagledavanjem sebe samog, ispitanik mentalno prerađuje nakupljene neobrađene doživljaje što danas, kad smo preplavljeni podražajima, može biti vrlo korisno. Hipnoza životinja 1 kod životinja možemo vidjeti pojave nalik na hipnozu. Kočenje zečeva ili srna zahvaćenih snopom svjetla automo

bilskih reflektora, ili »refleks građenja mrtvim« (primjenjuju ga manje životinje kad ne mogu pravodobno pobjeći pred većim) primjeri su takve hipnoze. Danas se smatra da je takozvana životinjska hipnoza instinktivno refleksno stanje imobiliziranosti (ukočenosti zbog prepasti) kojim životinje najčešće reagiraju na opasnost. Pokus koji to pokazuje možete lako i sami izvesti. Uzmite, na primjer, kokoš, blago je položite na leđa i držite je tako nekoliko sekundi da bi se smirila. Ako sad sasvim polako odmaknete ruke, kokoš će ostati u onom položaju u kojem ste je ostavili. Preplašeno će skočiti i pobjeći tek kad je uzbudi neki drugi podražaj. Kako reagiraju kokoši znao sam još kao dječak pa bih to znanje iskorištavao da prestrašim tetku. Živjela je na selu i ja sam ponekad kod nje provodio školske praznike. Držala je

nekoliko kokoši koje su bile vrlo pitome, i koje je veoma voljela. Kadšto bih u šali pohvatao sve kokoši, pažljivo ih položio na kućne stepenice i držao ih sve dotle dok se ne bi sasvim umirile i nepomično ležale. Bio je to neobičan prizor. Sedam ili osam kokoški ležalo je na stubištu kao da su uginule. Možete sebi zamisliti kako se tetka zaprepastila kad sam je upitao nisu li njezine kokoši možda pojele otrov. Dakako da je bilo dovoljno pljesnuti rukama da sve kokoši istodobno skoče i pobjegnu kokodačući. Ti i slični pokusi mogu se izvesti s raznim životinjama. Hipnozu možemo izazvati tako da životinju prestrašimo, da joj ukočeno zurimo u oči ili da je spriječimo da se slobodno kreće. Već je I. P. Pavlov izričito naglasio da kod hipnotiziranja životinje i kod pokusa s »uvjetnim refleksom«, moramo računati s različitim individualnim reakcijama životinja. Ne samo da životinje ne reagiraju jednako na istu tehniku, već reagiraju različito i kod različitih eksperimentatora.

7. Hipnoza tvrdokornih osoba Hipnoza djece lako su djeca vrlo sugestibilna, njihova osjetljivost na hipnozu uvelike ovisi o njihovoj dobi. Vjerujem da ovisi i o stupnju njihove cerebralne zrelosti. Općenito možemo reći da se djeca od devete godine nadalje mogu lako hipnotizirati. U vrijeme puberteta osjetljivost na hipnozu privremeno se smanjuje da bi se zatim opet izrazito pojačala. Budući da djeca brzo reagiraju na sve podražaje, kod njih je teško postići trajno slabljenje pažnje. No ipak se može na njih utjecati. Treba, međutim, imati na umu da djeca reagiraju na svaku najmanju izmjenu u hipnotizerovu vladanju.

Kad hipnotiziramo djecu, moramo osobito paziti na svoje misli, jer se one nesvjesno izražavaju i mogu se prenijeti na dijete koje želimo hipnotizirati. Dijete većinom jasno osjeti misli povezane uz nesigurnost, što ugrožava uspjeh hipnoze. Ako, međutim, iz vas zrači nepokolebljivost uspjet ćete ponekad hipnotizirati i posve malu djecu. Ćesto sam hipnotizirao i sedmogodišnju djecu, a jednom čak i jednu četverogodišnju djevojčicu. Ovdje je, dakako, posebno važno prilagoditi indukcionu tehniku svijetu dječjih predodžbi. Kod djece mlađe od deset godina najčešće primjenjujem neizravnu hipnozu. Zamolim roditelje da na prvi sastanak donesu i djetetovu najmiliju igračku i da djetetu nipošto ne kažu da će biti hipnotizirano. Neka roditelji, tobože, sami dođu na liječenje i neka kažu djetetu da njegov medo ili njezina lutka također boluju pa i njih treba liječiti. Poslije kratkog razgovora s roditeljima obratio sam se

medvjediću i upitao ga što mu je. Dječak mi je susretljivo opisao navodnu medinu bolest. Zatim sam nastavio razgovarati s medom i rekao mu: »Ti si bolestan, ali ću te ja izliječiti. Lezi na kauč i sklopi oči.« Dječak polaže medu na kauč, ali medo ne može zatvoriti oči. Ovdje se opet umiješam i nastavim govoriti dječaku: »Tvoj medo je još malen i neposlušan pa ne može sklopiti oči i mirno ležati. Mislim da bi mu ti morao pokazati kako se to radi. Pokaži medi ono što ću ti sad reći.« Dječak spremno prihvaća da pokaže medi što treba uraditi. Liježe i sklapa oči. Sad ga mogu posve normalno hipnotizirati, ali se i dalje s vremena na vrijeme obratim medi: »Sad ćeš

medi pokazati kako se mirno leži sklopljenih očiju. Medo to sad uči od tebe, ali mu to moraš malo duže pokazivati da dobro nauči. Tako sad lijepo sklopi oči i drži ih sklopljene sve dok ti ne kažem da ih opet otvoriš. Sad ležiš posve mirno i pokazat ćeš medi kako se ravnomjerno diše. 1 ti dišeš posve ravnomjerno i pri tome opuštaš ruke i noge. Sad su sasvim opuštene, a ti dišeš ravnomjerno posve ravnomjerno. Oči su ti zatvorene, sve si mirniji sve mirniji. 1 medo je već posve miran jer si mu lijepo pokazao kako se to radi. Sad ćeš mu pokazati kako se oči dugo mogu držati zatvorene i kako se dugo vremena može mirno ležati. Ti si potpuno miran dišeš posve mirno i ravnomjerno. Ruke i noge su ti opuštene. Sanjaš nešto veoma lijepo, ali i dalje me sasvim jasno čuješ pa ćeš me i poslušati. Odmah ćeš učiniti sve što ti budem kazao. To je vrlo važno da bi tvoj medo opet bio zdrav. Stoga ćeš sve što ti kažem odmah izvršiti. Drugo i ne možeš učiniti. Sve što ti kažem, učinit ćeš uvijek i odmah. To ćeš uraditi da bi tvoj medo brzo ozdravio.« U gotovo svim slučajevima time je inducirana hipnoza. Sad se možemo izravno pozabaviti djetetovim poteškoćama. Ako se radi o tome da se dijete navede da bolje uči, može se to eventualno postići ovim riječima: »Tvoj medo u školi uvijek pazi kako bi postao vrlo pametan medo. 1 ti ćeš ubuduće paziti u školi i slušati samo

ono što ti učitelj govori. Nećeš dopustiti da ti išta drugo zaokupi pažnju i savjesno ćeš surađivati u nastavi. Svaki puta kad budeš znao odgovor, javit ćeš se kako bi učitelj opazio da si marijiv i da surađuješ. Kod kuće ćeš pažljivo izraditi domaće zadaće i nećeš dopustiti da bilo što drugo zaokupi tvoju pažnju. Odmah ćeš i mnogo Ijepše pisati nego što si dosad pisao. Iz dana u dan ćeš nastojati da Ijepše pišeš. Već umiješ

vrio lijepo pisati a svakim ćeš danom sve Ijepše sve Ijepše (i tako dalje).« Pošto ste dali željene naloge, nemojte zaboraviti kod djeteta stvoriti uvjetni refleks koji će vam pomoći pri indukciji iduće hipnoze. Recite otprilike ovo: »Dobro si upamtio sve što sam ti rekao i sve ćeš savjesno izvršiti. Počevši od ovog časa dovoljno je da te pogladim po kosi da bi ti se oči sklopile. Onda ćeš opet biti jednako miran kao i sada. Čim te tri puta pogladim po kosi, oči će ti se odmah sklopiti. Nećeš ih više moći držati otvorene. Odmah ćeš se umiriti i bit ćeš miran kao i sada. To si dobro upamtio i toga ćeš se uvijek držati. Ćim te, dakle, slijedeći put pogladim po kosi, oči će ti se odmah sklopiti. Dopustit ćeš da opet utoneš u divan mir u kojem si sada. To si zaista točno upamtio pa ćeš to uvijek učiniti. Sad ću izbrojiti do tri i ti ćeš otvoriti oči. Ruke i noge će ti opet postati pokretljive. Bit ćeš svjež i osjećat ćeš se dobro. Jedan dva tri. Otvori oči! Potpuno si budan i svjež i osjećaš se dobro.« Postupite li tako, bit će idući put dovoljno da dijete pogladite po kosi. Oči će mu se odmah sklopiti i hipnoza je inducirana. Djetetu treba, međutim, uvijek unaprijed reći što namjeravate učiniti kako se ne bi poljuljalo uzajamno povjerenje. To se može učiniti otprilike ovim riječima: »Drago mi je što si me opet posjetio. Kad te pogladim po kosi oči će ti se sklopiti. Utonut ćeš u prijatno stanje mirovanja, baš kao i prošli put. Ćim te pogladim po kosi, oči će ti se zatvoriti, a ruke i noge omlohaviti pa ćeš i ovaj puta utonuti u divan mir. Ovaj puta još mnogo dublje nego prošli put još mnogo dublje.«

Preporuča se da kod posve male djece indukciju hipnoze odjenemo u bajku. Evo primjera: »Danas ću ti ispričati jednu priču. To je priča o posve maloj djevojčici, jednako staroj kao i ti, djevojčici koja nije htjela učiti. Lezi posve mirno, sklopi oči i pažljivo slušaj: 'Živjela jednom djevojčica koja nije htjela ići u školu, a nije voljela ni pisati zadaće. Radije je izlazila na ulicu i igrala se. Njezini su roditelji bili vrlo žalosni jer su željeli da im dijete bude obrazovano. Jednog dana ta je djevojčica srela mudrog starca. Ispripovijedala mu je kako ne želi ići u školu. No starac je zatresao glavom i rekao djevojčici: 'Ti to, doduše, sad još ne možeš uvidjeti, ali kad malo odrasteš, trebat ćeš sve ono što sad učiš u školi. Plakat ćeš jer nisi slušala roditelje. Nećeš naći posla, jer nisi ništa naučila, i nećeš moći zaraditi novac. Nećeš moći kupiti hranu i lijepe igračke. Danas si još malena i još mnogo toga možeš izmijeniti. Budeš li marljivo učila i redovito pisala zadaće, zaradit ćeš kasnije mnogo novaca i moći ćeš sebi priuštiti sve lijepe stvari koje poželiš. Jednoga dana zavoljet će te neki naočit i pametan mladić i oženiti se tobom. Ponosit će se tobom jer si obrazovana i marljiva žena, i toliko će te voljeti da će te i razmaziti. Vidiš li sad kako je važno redovito ići u školu i savjesno pisati zadaće. Budući da si to uvidjela, od danas ćeš rado odlaziti u školu, redovito ćeš pisati domaće zadaće i marijivo učiti.' Djevojčica je obećala mudrom starcu da će marljivo učiti i pažljivo pisati domaće zadaće. Zahvalila mu se na mudrom savjetu, rado išla u školu i postala. obrazovana žena koja je mogla zadovoljiti sve svoje želje. Tako ćeš i ti rado odlaziti u školu, a domaće zadaće napisat ćeš prije nego što se odeš igrati. Tvoji će se roditelji tome vrlo radovati. Tako ćeš kasnije moći zadovoljavati sve svoje želje.« Kod hipnoze ćete rijetko imati pažljivije »pomagače« od djece, naravno, samo ako se prilagodite njihovom svijetu predodžbi. Na taj način uspjet ćete u svakom pojedinom slučaju.

Hipnoza starijih Ijudi Sa starošću vidno opada sposobnost podlijeganja hipnozi. Da bismo kod starijih Ijudi mogli inducirati hipnozu, trebali bismo im ponajprije dati nekoliko osnovnih sugestija, koje će oni sigurno poslušati. U takvom slučaju kažem da ću najprije provjeriti u kojem je stupnju pacijent sposoban da primi hipnozu. Zatim mu kažem da sjedne i zatvori oči. Zamolim ga da ruke vodoravno ispruži i počinjem mu sugerirati da mu one otežavaju: »Ruke vam postaju sve teže. Jedva da ih još možete držati vodoravno. Ruke vam otežavaju. Ne možete ih više držati vodoravno. Počinju vam padati. Ruke vam postaju sve teže i padaju sve dublje i dublje. Ruke vam padaju sve dublje sve dublje. Odmah će klonuti u vaše krilo. Ne možete ih više podići. Eto, sad su vam pale u krilo.« Tako nastavljate sve dok ispitaniku ruke uistinu ne klonu u krilo. Jedva da itko može ruke držati vodoravno dulje od pet minuta. Čim ruke klonu u krilo, zapovjedite mu da otvori oči i kažite mu da dobro reagira na naloge, u što se uostalom i sam uvjerio. Zatim ga hipnotizirajte na jedan od uobičajenih načina. Evo još jednog pouzdanogtesta hipnotibilnosti. Ispitanik sjedi ispruženih nogu na kauču. Najbolje je da najprije legne, pa da se zatim uspravi u sjedeći stav. U tom je položaju teško dugo izdržati, pogotovu starijim Ijudima. Zamolite ga da sklopi oči. Zatim uzmite obje njegove ruke u svoje i počnite ovako govoriti: »0sjećate kako vas nešto snažno vuče prema natrag. Jedva se možete držati u ovom stavu jer vas to vuče sve snažnije. Osjećate kako polako padate na leđa.«

Pri tom neopazice malo gurnite ispitanikove ruke i time pojačajte prirodno nastojanje da se iz sjedećeg stava spusti na leđa. Zatvorenih očiju svatko se teže orijentira, pa će vaš ispitanik u roku od nekoliko minuta klonuti poleđice. Poslije takvog uvođenja u hipnozu nastavljate s nekoliko osnovnih sugestija: »0sjećate kako vam se po čitavom tijelu širi neki divan mir. Čitavo vam je tijelo opušteno i obuzeto divnim osjeća

jem mira. Osjećate se dobro i dopustate da sve dublje tonete u divan, dubok mir, sve ste opušteniji. Posve ste mimi i umorni posve mirni i umorni. Postajete sve umorniji sve umorniji. Sad vam polažem ruku na želudac i vi osjećate kako iz njega struji ugodna toplina. Ona se sve više širi. Obavijeni prijatnom toplinom mišići vam olabavljuju potpuno olabavljuju i opuštaju se. Osjećate se vrio dobro dobro i zaštićeno. Znate da vam želim samo dobro. Želim vam pomoći. Kod mene ste u dobrim rukama pa se prepuštate osjećaju sigurnosti i zaštićenosti. Vaša sigurnost i vaše samopouzdanje neprekidno rastu. Ništa vam ne može smetati. Osjećate se sigurni i zaštićeni. Taj osjećaj sigurnosti i zaštićenosti potpuno vas obavija.« Budete li smatrali potrebnim, možete hipnozu produbiti »kruženjem ruke« nad ispitanikovom glavom. Desnom rukom kružite nekoliko centimetara iznad tjemena. Ili izravno po ispitanikovoj kosi (otprilike kao da perete glavu). Započeta hipnoza vidljivo se pojačava. Zatim možete odmah dati željene sugestije. Hipnoza otpornih odraslih Ijudi

Hipnotibilnost nekog čovjeka ovisi o njegovoj podložnosti sugestijama. Sugestibilnost znatno ovisi o situaciji. Veliku ulogu igra i starost, također i stupanj tjelesnog umora te motivacije za hipnozu. Bolesnim Ijudima motivacija je želja da ozdrave, tako da ovdje možemo računati sa znatno većom sugestibilnošću. Neke je Ijude osobito teško hipnotizirati. Kod njih moramo djelovati posve polako i korak po korak, jednako kao i kod starijih Ijudi. Ako neki čovjek ima u vas povjerenja i ako se može tjelesno i duševno opustiti, neće vam hipnoza zadavati nikakvih poteškoća. Najveći neprijatelj opuštanja je strah. Pobrinite se, dakle, najprije za to da se ispitanik prestane bojati. Pokušajte u razgovoru punom razumijevanja otkriti izvor straha i ukloniti njegov uzrok. Nastojte sa ispitanikom uspostaviti drugarski odnos. Ot

Ipomim osobama nemojte davati izravne naloge, već ih tpotaknite na suradnju. Recite, na primjer: s »Sad ćemo zajednički pokušati uspostaviti hipnotički odnos. To neće uspjeti ako ne budete suradivali.« Kod vrlo tvrdokornih Ijudi dobro djeluje takozvana '' »tehnika danjeg sna«, Pozovite ispitanika da opušteno i legne ili sjedne, da zatvori oči i da jednostavno sanjari, istodobno opisujući svoje dojmove i slike. Njegovo sanjarenje možete usmjeriti tako da ga zamolite neka sebi predoči odlazak na odmor, šetnju ili uspinjanje na neko brdo. Zatražite od njega da vam svoje dojmove potanko opisuje. Pri tom ga možete koješta zapitati. Tako će pacijent naučiti da pazi na svoje slikovne predodžbe i da vježba sposobnost imaginacije. Istodobno vam se pruža mogućnost da izvršite malu psihoanalizu jer na temelju vrste dojmova i oblika opisivanja možete izvući važne zaključke o pacijentovim problemima.

Druga tehnika za uvođenje hipnoze kod tvrdokornih osoba je takozvano »igranje uloge«. Radi se o tome da pacijent jednostavno glumi da dana sugestija djeluje. Čim mu, dakle, sugerirate: »0či su vam vrlo teške. Ne možete ih više držati otvorene. Sklapaju vam se«, pacijent polako sklapa oči kao da ih zaista ne može više držati otvorene. Na vašu sugestiju: »Ne možete više otvoriti oči, pa ako to i pokušate. Jednostavno ne možete, sada više ne možete otvoriti oči«, pacijent glumi da želi otvoriti oči, mršti tobože čelo od velikog napora, ali oči ne otvara. Kad tako nekoliko puta zaredom odglumi da hipnoza djeluje, ustanovit ćete da je ona zaista i počela djelovati. U posljednjem ratu često se događalo da vojnici simuliraju neku bolest kakp bi bili otpušteni iz vojske kao nesposobni. Ponekad bi im to i uspijevalo. No mnogi se kasnije nisu nikako mogli osloboditi simptoma koje su tjedne i tjedne samo glumili. Igra je postala zbilja. Pri uvođenju hipnoze pomaže i »hiperventilacija«, dakle veoma ubrzano udisanje i izdisanje (soptanje). Prije nego što primijenimo tu tehniku, moramo temeljito ispitati je li pacijent sklon tetanskim napadajima koje takvo disa

nje ponekad izaziva. Ubrzano disanje nastavljamo dok pacijent ne osjeti laku vrtoglavicu. Tada neka opet diše normalno. Kad vrtoglavica prođe, možemo postupak eventualno još jednom ponoviti pa kad se ona ponovo pojavi, inducirati hipnozu. Ako je potrebno, možemo i sklapanje očiju vježbati u nekoliko stupnjeva. Sugerirajte ispitaniku da su mu očni kapci sve teži i teži i da će se ubrzo sklopiti. Čim se to dogodi, sugerirajte mu da će ih u idućem pokusu sklopiti još brže. Izvršite li nekoliko takvih pokusa jedan za drugim, postići ćete da ispitanik sklopi oči vać poslije nekoliko sekundi. U hipnozi otpornih Ijudi hipnotizeru mnogo pomaže pokazivanje prave hipnoze. Ona kod gotovo svakog čovjeka

stvara optimalnu predispoziciju prihvaćanja hipnoze. Pri tom se mogu ukloniti sve bojazni koje eventualno postoje. Međutim, hipnozu treba inducirati onako kako ćemo kasnije hipnotizirati otpornog čovjeka, jer pomoću primjera, unaprijed programirana hipnoza odvija se određenim tokom. Važno je i to da ispitanika opširno ispitamo o njegovim subjektivnim dojmovima za vrijeme hipnoze, na primjer, koliko su mu teške bile ruke, a koliko noge, da li mu je to bilo neugodno, da li vas je neprekidno čuo, i drugo. Kao priprema za hipnozu može dobro djelovati električna obrada Dormedovim aparatom preko elektrodnih naočara. Osim toga može pacijent na slušalice slušati laku glazbu koja smiruje i tako mirovati oko pola sata. To se pokazalo vrlo dobrim kod Ijudi koji zbog velikih napetosti i napora u zvanju dolaze terapeutu posve nepripremljeni za hipnozu. Kao daljnja potpora smirivanju može se koristiti masaža refleksnih zona na nogama (prema Marquardtu). Pri tom se krajnja točka sunčanog spleta masira pulzirajući sa smanjenim pritiskom i smanjenom frekvencijom što u roku od nekoliko minuta ugodno smiruje. Uz dužu masažu, pacijent će većinom zaspati. Refleksna točka nalazi se otprilike u sredini tabana, ispod srednjeg prsta. Masirati treba istodobno obje noge, i to kružeći palcima iznutra

1 prema van, i neprekidno ostajući na istoj točki. Polako : neopazice smanjujte pritisak i masirajte sve polaganije dok na kraju samo još blago ne dotičete obje točke. Rezultat će vas iznenaditi. Osim toga može se ovdje koristiti i »djelovanje brijačkog stolca«, koje sam opširno opisao u poglavlju »Tehnike hipnoze«. Htio bih vam opisati još jednu izvanredno djelotvornu metodu »tehniku ruke koja elektrizira«. U ovoj tehnici dajem pacijentu u ruke jednu elektrodu malog aparata za elektriziranje, a sam

lijevom rukom uzimam drugu elektrodu. Jakost struje iznosi 2 miliampera, a napon 50 volti. Čim desnom rukom dodirnem ispitanika, zatvaram krug struje i ispitanik osjeća kako mu dijelom tijela koje sam dodirnuo prolaze ugodni trnci. Učinak je osobito smirujući dodirnem li ispitanikov vrat, čelo ili zatiljak. Postupak je potpuno neopasan pa ne može hipnotizeru naškoditi ni ako ga često primjenjuje. U najboljem slučaju malo ga potiče. Često je dovoljan samo dodir elektriziranom rukom da bi sve pacijentove boli nestale. Uz odgovarajuće zapovijedi može hipnotizer time učiniti prava čuda. Budući da se neki Ijudi plaše dodira s električnom strujom, dajem ispitaniku često u ruku regulator, postavIjen na nulu i zamolim ga da sam regulira jačinu struje. Budući da u lijevoj ruci držim elektrodu, mogu provjeravati jakost struje i spriječiti da ona prijeđe vrijednost koja može smiriti pacijenta. Ako pacijent previše pojača struju, zamolit ću ga da dalje ne pomiče regulator. Posebno je djelotvorno ako kod pacijenta u pokusu s »rukom koja elektrizira« izvodimo Mesmerovo glađenje i istodobno mu sugeriramo da se dodirnuti dijelovi tijela potpuno opuštaju. Tada je većinom dovoljno da nekoliko puta prijeđemo rukom iznad pacijentovog tijela da bi se on potpuno opustio. Tom metodom najčešće postižem uspjeh već u prvom pokušaju čak i kod pacijenata koje su drugi hipnotizeri uzalud pokušavali hipnotizirati. Lako elektriziranje pacijenti većinom doživljavaju kao nešto ugodno pa me, kad ga više ne primjenjujem, odmah pitaju zašto se i

ovaj put njime ne služim. Često moram, dakle, tu metodu primjenjivati i kad to više nije potrebno. Indukcija hipnoze kod otpornih osoba može se lakše postići i upotrebom aparata za biološku povratnu spregu (biofeedback). Pri tom se pomoću dviju elektroda smještenih

na prste ispitanika ovaj priključuje na psihogalvanometar. Po položaju igle tog aparata može se očitati kako je djelovao upravo dani nalog. To nam omogućava da izostavimo manje djelotvorne sugestije, dok one koje snažno djeluju, ponavljamo nekoliko puta. Tako se svaka hipnoza razvija u »hipnozu po mjeri« za pacijenta kojeg upravo liječimo. Nakon snažnog djelovanja možemo još i pojačati, govoreći, na primjer: »Po položaju igle na aparatu jasno vidim da su vam ruke već veoma teške. Težina ih sve snažnije ophrvava. Jasno osjećate da vam ruke postaju sve teže.« Za razliku od »ruke koja elektrizira», pacijent uopće ne osjeća kako djeluje biofeedback aparat. To biste morali svakom pacijentu reći unaprijed, da se možda ne bi uplašio. Budući da se kod biofeedback aparata radi o nekoj vrsti detektora laži, možemo ga u hipnozi u tu svrhu i iskoristiti. Najprije ispitajte kako pacijent reagira na pravilne i pogrešne odgovore postavljajući mu pitanja čije odgovore znate. Zatražite od pacijenta da jedanput izrekne laž i upamtite kako je uređaj reagirao. Kad saznate što pokazuje uređaj (kod jedne iste osobe) pri istinitim i neistinitim odgovorima, možete gotovo sigurno ustanoviti je li dobiveni odgovor istinit ili lažan, pa i onda ako ispltanik sam ne zna da je pogrešno odgovorio. Podsvijest qe reagirati pravilno, a tu ćete reakciju moći vidjeti na biofeedback uređaju. S jednom od tih tehnika moći ćete hipnotizirati i vrlo otporne osobe. Nemojte, međutim, nipošto zaboraviti da s ispitanikom, kad se probudi, porazgovarate o njegovim subjektivnim osjećajima za vrijeme hipnoze. Iz toga ćete dobiti vrijedne podatke za slijedeću hipnozu.

Strelovita hipnoza otpornih osoba

Možda ste već vidjeli kad je hipnotizer jednom jedinom riječju ili jednostavnim pokretom nekoga prenio u duboki hipnotički san, pa ste i sami poželjeli to izvesti. To je veoma jednostavno. Ovdje se uvijek radi o hipnozi induciranoj posthipnotičkim nalogom, pri čemu ugovorena riječ ili pokret služe kao otponac. 0 ugovaranju takve riječi koja ukopčava hipnozu, takozvanom kondicioniranju, govorio sam u poglavlju »Frakcionirana hipnoza«. Jednom utvrđen otponac djeluje i kod tvrdokornih osoba. Želite li nekoga češće hipnotizirati, trebali biste upravo tako postupiti, kako ne biste svaki put morali ponavljati čitavu indukciju hipnoze. Važno je da kao lozinku ili otponac ne odaberete riječ iz svakodnevnog govora kako ne biste kod ispitanika izazvali hipnozu zabunom. Osim toga, kod stvaranja uvjetnog refleksa morate ugovoriti da riječ pokreće hipnozu samo kad je izreknete vi osobno. Izrekne li je netko drugi, neće djelovati. Inače bi svatko tko poznaje ugovorenu lozinku mogao pokrenuti hipnozu. Uvijek je impozantno odjednom hipnotizirati skupinu Ijudi. U tom slučaju, međutim, potrebno je da unaprijed sa svakim pojedinim članom skupine ugovorite određenu riječ otponac. Sa svim članovima skupine morate, dakako, ugovoriti istu riječ. Jednom sam tako uljujao u san čitav razred. Prisutni nastavnik je od čuda zanijemio. Hipnodijagnoza kod bolesnika Poznato je da čovjek u hipnozi raspolaže superpamćenjem. Možemo ga pitati i za beznačajne pojedinosti događaja prije mnogo godina. Možemo, na primjer, odraslog čovjeka upitati što je prigodom prvog polaska u školu ponio za doručak. On će točno nabrojiti sadržaj svog zamotka s hranom. U budnom stanju jedva da itko može učiniti nešto slično. Ponekad je već i laka hipnoza dovoljna da bi se pacijent naveo da točno opiše

svoju bolest i njezine uzroke. To znanje blokirano je u podsvijesti, pa se bez hipnoze ne može aktivirati.

Ne uspije li izravno ispitivanje, možemo paćijentu sugerirati san koji će ga upozoriti na nešto što je davno zaboravio, a u izravnoj je vezi s njegovim današnjim poteškoćama. Istodobno mu kažemo da će taj san trajati svega nekoliko minuta i da će se iz njega probuditi osvježen, i svega se točno sjećati. Može se dogoditi da takav san ne možemo protumačiti bez pacijentove pomoći jer podsvijest ne barata uvijek uobičajenim simbolima sna. lako su ti simboli ponekad vrlo individualni, ispitaniku je njihov smisao većinom odmah jasan. Neki Ijudi ne rfiogu, međutim, sanjati na zapovijed ili bar tvrde da ne mogu, jer jednostavno tako misle. U tom slučaju pomaže tehnika »upravljane imaginacije«. Pri tom ispitanika najprije hipnotiziramo što je dublje moguće. Onda mu kažemo otprilike ovo: »Posve ste mirni. Hipnoza vam je čvrsta i duboka. Duboka i čvrsta, ali govoriti možete. Ako vas sada nešto upitam vi ćete mi jasno odgovoriti, ali sa svakom riječi hipnoza će se produbljivati. Razgovor sa mnom teći će bez poteškoća. Odvijat će se posve lako sam od sebe, ali ćete sa svakom riječi bivati sve opušteniji i sve dublje tonuti u ugodan osjećaj mira. Sa svakom riječi postaje vaša hipnoza još dublja duboka kao nikad dosad. U duhu jasno vidite tadašnju situaciju. Upravo je tako kao da se sve još jednom događa. Sve to proživljavate još jednom i sve jasno vidite pred sobom. Molim vas, opišite mi točno sve što vidite. Pažljivo promatrajte i još jednom sve doživite. Istodobno mi opisujte sve što vidite i doživljavate.« U toj fazi može hipnotizer mirno postavljati pitanja i njima voditi ispitanika sve bliže zbivanjima koje treba razjasniti dok sva pitanja ne budu potpuno razjašnjena. Hipnotizer može davati i

prividno nerealne sugestije. Želi li, na primjer, otkriti uzrok neke bolesti, može mirne duše reći: »Vaše je tijelo potpuno prozirno. Stojite pred ogledalom i vidite kroz svoju kožu. Gledate kako vam srce kuca i kako vam rade pluća. Razaznajete i svoju žuč. Pogledajte ne nalaze li se u njoj kamenčići.« 1 tako dalje. Dakako da čovjek ne može pogledati u svoje tijelo, ali se takvim

sugestijama kadšto oslobode informacije iz podsvijesti koje mogu besprijekorno odgovoriti na postavljeno pitanje. Pacijentu možemo sugerirati i to da u hipnozi pismeno opiše traženu situaciju ne remeteći pri tom hipnozu. Sa svakom riječju što je pacijent piše, hipnoza treba da postaje sve dublja i dublja. Često će se, pošto je hipnoza prekinuta, sadržaj napisanog činiti autoru potpuno stranim kao da ga je napisao netko drugi. Tek vlastiti rukopis uvjerit će pacijenta da je sve sam napisao i da je, prema tome, to i znao. Ponekad se, međutim, prebacivanjem slikovne predodžbe u pismo gube važni podaci. Zato dajem prednost načinu pri kojem se na magnetofonsku vrpcu snima svaka moja i pacijentova riječ. Slijed pacijentovih misli bit će manje poremećen ako ono što vidi mora samo izreći. Izradio sam takav magnetofonski zapisnik kako bih ustanovio od čega boluje neka mlada žena. Već je dvije godine patila od trigeminusne neuralgije lijeve strane lica, na koju nije mogla utjecati nijedna od dosadašnjih medikamentoznih terapija. Pri tom je trpjela gotovo neizdržive bolove u donjoj čeljusti koji su već mnoge bolesnike natjerali u samoubojstvo. Kad je došla k meni u ordinaciju, mlada je žena bila već potpuno živčano rastrojena. Budući da je gotovo neprekidno podnosila bol, morao sam je najprije pomoću hipnoze bar privremeno osloboditi boli da bih mogao inducirati duboku hipnozu.

Na moje pitanje o uzroku tih užasnih bolova, žena mi je spontano odgovorila da ju je muž prije tri godine prevario dok je sama bila na odmoru. Radilo se o nekojstranoj radnici koja je stanovala na istom katu. Za to je doznala tek pola godine kasnije. Htjela se odmah rastaviti od muža ali nije smogla snage, djelomično i zato što ju je muž uvjeravao da se nevjera neće ponoviti te da on zbog svog grijeha trpi više od nje same. Unatoč tome nije gotovo uopće mogla jesti i jako je omršavjela. Liječnik joj je prepisao lijekove koji su joj postepeno vratili tek. Ovaj se međutim toliko razvio da se u međuvremenu udebljala 21 kilogram, a debljala se i dalje, jer je neprestano morala

jesti. Nekoliko mjeseci pošto je svladala pomanjkanje teka, javili su se užasni bolovi u donjoj čeljusti. Napadaji su se najprije ponavljali u razmaku od nekoliko dana, da bi postepeno postajali sve češći, dok naposljetku nisu prešli u trajnu bol. Ubrzo sam uvidio da je bol uzrokovala mržnja prema onoj drugoj ženi pa sam joj savjetovao da tu ženu pozove na kavu, a zatim čitavu stvar zaboravi. Savjet je odbila kao neprihvatljiv. Na to sam joj morao reći da joj onda ne mogu pomoći. Poslije nekoliko dana došla je ponovo u moju ordinaciju i bila spremna oprostiti susjedi, pa je čak pozvati i na kavu, samo ako prihvatim da je i dalje liječim. Radosno sam pristao, a pomoću hipnoze uspio sam da je nekoliko dana oslobodim boli. Savjetovao sam joj da tu ženu pozove k sebi i pomiri se s njom. Tjedan dana kasnije nazvala me i rekla mi da je poslušala moj savjet i da od tog vremena više ne osjeća boli. Odonda nisam više za nju čuo.

8. Mogućnosti i granice hipnoze

Neobične pojave Skrivene mogućnosti čovjekova živčanog sistema mnogo su veće nego što se to općenito misli. Čovjek u hipnozi može znatno jače napregnuti mišiće nego dok je u budnom stanju. S druge strane, u hipnozi se može opustiti mnogo više nego pri punoj svijesti. U hipnozi se učinak osjetilnih organa može prolazno pojačati, a brzina pokreta silno povećati. 1 djelatnost srca može se pojačati ili prigušiti. Osim toga može se utjecati na unutrašnje izlučivanje, na funkcije crijeva i kože. Koliko se u hipnozi mogu izoštriti osjetila, vidi se iz ovog pokusa: Uzmite novu igru karata koje su sa stražnje strane potpuno jednake. Odaberite jednu kartu i zabilježite njezinu boju i vrijednost. Ispitanika uvedite u duboku hipnozu i recite mu neka otvori oči. Pokažite mu stražnju stranu odabrane karte i sugerirajte mu da će, kad mu je dmgi put pokažete, na njoj ugledati crni križ i po tom je odmah prepoznati. Stavite odabranu kartu natrag u igru i temeljito je izmiješajte. Zatim pokažite ispitaniku sve karte redom, i to njihove poleđine, i zamolite ga da pronađe kartu na kojoj je (navodno) crni križ. Gotovo uvijek ispitanik bez poteškoća pronalazi odabranu kartu. Iz toga pokusa vidimo da ispitanik nipošto ne sluša hipnotizerove upute pasivno, već da i bez posebne sugestije razvija sposobnost rješavanja problema. Htio bih navesti još jedan pokus s hipnozom zato što ga je u tančine pratila skupina liječnika, a njegov je rezultat zabilježen u zapisniku. Radi se o tome da se pod utjecajem hipnoze na ispitaniku pojavila opekotina. Pokus se izvodio

ovako: Hipnotizer dodiruje ispitanikovu kožu hladnim metalnim predmetom (na primjer metalnim novcem) i pri tom mu sugerira da je novčić užaren i da mu je opržio kožu. Kad je dao taj nalog, hipnotizer prekida hipnozu i budi ispitanika. Dva do tri sata kasnije točno na onom mjestu koje je dodimuo novčić pokazuje se tipična slika opekotine s mjehurom. 0 tom pokusu izvještava Platonov u svojoj knjizi Das Wort als physiologischer und heilender Faktor (Riječ kao fiziološki i terapijski činilac): »Ispitanika M. od 38 godina, kojeg je bilo lako hipnotizirati, prenio je V. I. Finne u hipnotički san. Potom mu je na unutrašnju stranu lijeve podlaktice položio bakreni novčić i kazao mu: 'Na ruku su vam stavili užareni metalni prsten: on će vas opeći i to će vas boljeti.' Ta sugestivna formula nekoliko je puta ponovljena. Kad se ispitanik probudio, jedan od liječnika ga je dalje promatrao. Prema zapisniku, 25 minuta poslije buđenja iz hipnotičkog sna, na »mjestu opekotine« pojavilo se difuzno crvenilo kože, poslije 55 minuta zapažena je oteklina, a nakon dva i pol sata pojavila se u sredini »opekotine« bijela mrlja. Poslije tri i pol sata na istom mjestu stvorio se mjehur.« Koliko je teško razjasniti takve krupne promjene, vidi se i iz Schaferova tumačenja: »Posve je drugog karaktera tumačenje sugestivno izazvane 'opekotine' spojene sa stvaranjem mjehura. Budući da se opekotina pojavljuje bez ispitanikova aktivnog sudjelovanja (na primjer grebanja kože) mora da je bila uvjetovana živčanim impulsima. Iz dva razloga, međutim, teško nam je prihvatiti takvo objašnjenje. U prvom redu ne znamo kako podražaji nervusa sympathicusa jedinog živca koji vodi do kože mogu izazvati stvaranje mjehura. Uvijek smo bili uvjereni da su takvi mjehuri posljedica lokalnog razaranja stanica i oštećenja krvnih žila uslijed djelovanja visokih temperatura. Međutim, ovdje toga nema. S druge strane, nerazumljivo je zašto učinak

simpatikusa ostaje lokalno ograničen, jer se živčani sistem simpatikusa istodobno uvijek jednako intenzivno uzbuđuje u svo

joj razgranatosti. Možda još uopće nismo otkrili koji impulsi dovode do takvog stvaranja mjehura.« (Citirano prema V.Safanovu: Nauka i vjera, 1967). ' U hipnozi i u transu može se postići i suprotno djelovanje. Radi se o »hodanju po žeravici« promatranoj kod brojnih naroda. U časopisu Deutpche Medizinische Wochenschrift, br. 32/1940. daje B.Buschan pregled tih pojava. Prve opise »hodanja po žeravici« dao je prema Buschenovim podacima istraživač Saporta koji je taj običaj promatrao u Polineziji, na otoku RajaTaja. Osobno je vidio kako su svećenici, moleći, hodali po vrućem kamenju a da se nisu ni najmanje ozlijedili. Svećenici su tvrdili da bi cio svijet propao u plamenu kad bi se samo jedan sudionik obreda od straha okrenuo. Kellog izvještava o običaju hodanja po užarenom kamenju na Tahitiju. Ondje se kamen zagrijava dva dana i dvije noći sve dok se potpuno ne užari. Zatim domoroci bosi prelaze te dvanaest metara dugačke hrpe užarenog kamenja. Neki od njih prelaze i po tri puta. Kellog se pokušao približiti užarenoj hrpi, ali je zbog velike vrućine morao ustuknuti nekoliko koraka. Na kamenje je bacio staru cipelu koja je odmah izgorjela. Na nogama Ijudi koji su prešli preko užarenog kamenja nisu se mogle otkriti ni najmanje ozljede. Wirtz je u Indiji promatrao hodanje po žeravici koje se ondje održavalo prilikom vjerskih svečanosti. Hodočasnici su bosi hodali po užarenom ugljevlju prema kipovima bogova da ih

ukrase cvijećem i vijencima. Ni jedan od njih nije bio ni najneznatnije ozlijeđen. Johnson pripovijeda o hodanju po žeravici na otoku Martiniqueu. Ondje se od užarenog ugljevlja priprema sedam metara dugačak »put« iz kojeg izbija takva vrućina da je gledaoci, udaljeni deset metara, jedva mogu podnijeti. S obje strane žara postavljaju se likovi bogova kojima se prinose žrtve, a zatim vrhovni svećenik stupa na žar. U rukama nosi amajlije. Pogled mu je ukočeno uprt u kipove bogova. Čini se da uopće i ne zapaža žar. Pri svakom

Objektivna granica Unatoč brojnim mogućnostima koje nam pruža hipnoza, ne smijemo zaboraviti njezine granice. Pogotovu u »bijegu u bolest« ne možemo pomoći ni hipnozom jer su boli nastale pacijentovom vlastitom željom. Ne kaže se uzalud: »Nije svaki kašalj od zime.« 1 zaista, glavobolju uzrokujemo većinom sami, a da toga nismo svjesni. Ovdje može pomoći samo izmjena duševne usmjerenosti. Svaki lijek, pa i hipnoza, u takvom će slučaju zatajiti. Možemo, dakle, reći da hipnoza može pomoći u svim slučajevima, osim tamo gdje se njezinom djelovanju suprotstavlja želja. Primjena se nipošto ne ograničava na psihička oboljenja. 1 rana će, na primjer, brže zarasti, ako bolesnik primi odgovarajući hipnotički nalog. To se osobito odnosi na brzinu oporavka poslije izvršene operacije. Ljudi koji su kod kuće ili u svojem zvanju nesretni, pa »uživaju« u brižnosti kojom su okruženi u bolnici, dulje će bolovati od pacijenata koji žele brzo ozdraviti i vratiti se kući. Tu pojavu poznaje svaki liječnik.

9. Praksa u heterohipnozi i autohipnozi Odnos Tu smo temu ukratko spomenuli već u poglavlju »Postupak u praksi«. Sad ćemo se njome pobliže pozabaviti. Pod pojmom »odnosa« razumijevamo, kao što smo već rekli, kontakt hipnotiziranog i hipnotizera. Svi se ostali dojmovi iz okoline povlače, i svijest se potpuno usredotočuje na hipnotizerov glas. Pri tom često dolazi do takozvanog »izoliranog odnosa«, pri kojem na ispitanika može djelovati jedino hipnotizer. Pokušaju li to druge osobe, on neće izvršiti njihove naloge, odnosno neće ih uopće primiti na znanje. Takav izolirani odnos može nastupiti spontano za vrijeme hipnoze, ali ga možemo uvijek izazvati i odgovarajućim sugestijama. Može se dogoditi i suprotno, naime, prekid veze između ispitanika i hipnotizera. To se osobito lako događa psihički pasivnim Ijudima koji se autosugestivno zanesu u hipnotičko stanje pa se toliko usredotoče na sebe da ne zapažaju više ništa drugo, dakle ne čuju ni hipnotizerov glas. Pojava nije baš česta pa se zbog toga ne treba uzbuđivati. Ako prilikom hipnoze opazite da je ispitanik izmakao vašoj kontroli i da više ne reagira na vaše sugestije, jedino što je važno jest da sačuvate mir. Nemojte pokušavati da brzo prekinete hipnozu, već je odgovarajućim sugestijama nastojte još više produbiti. Možete i rukom preći preko ispitanikova čela i njegova tijela da ga smirite. To će pomoći da se veza ponovo uspostavi. Gladeći ispitanikovo čelo možete reći otprilike ovo:

»Potpuno ste mirni. Dišete mirno i jednoliko i dopuštate da sve dublje tonete u prijatan mir. Tonete sve dublje i dublje. Sve ste

opušteniji. Osjećate se dobro. Na trenutak ste se pozabavili samim sobom, ali me možete posve jasno čuti. Sad opet pratite moj glas kako bismo zajedno okončali hipnozu. Ne dopuštate da išta skrene vašu pažnju i koncentrirate se samo još na moj glas. Ništa drugo nije važno. Slušate samo moj glas. Osjećate kako vam tijelom struji ugodna svježina. Ruke i noge vam postaju opet posve labave. Puni ste snage i energije i osjećate se dobro. Kad nabrojim do tri, otvorit ćete oči, osjećat ćete se dobro i biti potpuno svježi. Jedan dva tri. Otvorite oči! Potpuno ste budni, vrlo svježi i odmorni.« U toku dugogodišnje prakse hipnotizirao sam nekoliko tisuća puta, ali sam samo u dva slučaja izgubio vezu s ispitanikom. U oba slučaja, međutim, izgubljena veza lako je i sigurno ponovo uspostavljena, i to najprije produbljujući hipnozu a zatim je polako prekidajući. Zanimljive mogućnosti pruža i »izmjena odnosa«. Pri tom hipnotizer najprije hipnotizira ispitanika na uobičajeni način a zatim mu kaže otprilike ovo: »0d ovog ćete časa točno izvršiti sve što vam bude rekao gospodin X, upravo kao da sam vam to ja kazao. Učinit ćete odmah sve što vam rekne gospodin X. Nešto drugo ne možete, a i ne želite uraditi već ćete činiti sve što vam rekne gospodin X, upravo tako kao da sam vam to ja rekao. To se sad duboko i neizbrisivo urezuje u vašu podsvijest. Prema tome ćete postupiti i točno izvršiti sve što vam rekne gospodin X.« Uz tu formulaciju ispitanik će ubuduće i u budnom stanju slušati naloge gospodina X, pa je prema tome svrhovito i ovdje izbjegavati uobičajenu riječ kao lozinku da ne bi svaka izjava gospodina X bila shvaćena kao zapovijed. Dakako da se odnos može prenijeti ne samo na muškarea nego i na ženu.

Osobito zanimljiv je prijenos na samog ispitanika tako da može sam sebi davati hipnotičke zapovijedi. Ako netko,

na primjer, ima poteškoća s autohipnozom, može najprije pustiti da ga hipnotizira neki hipnotizer, a zatim dati da se raport prenese na njega samoga, tako da ubuduće, izgovorivši određenu riječ kao otponac, može bez poteškoća pasti u hipnozu. Na taj način može se znatno pojednostavniti učenje autohipnoze. Prilagođavanje ispitaniku Da biste stekli vlastita iskustva morate proučiti najuobičajenije tehnike hipnoze opisane u ovoj knjizi. 1 nekoliko puta ih primijeniti. Ubrzo ćete ustanoviti da vam neke osobito dobro uspijevaju dok vam druge manje uspijevaju. To je važan korak da biste se u prvo vrijeme uvježbali u dvije ili tri standardne tehnike kojima morate pouzdano vladati. Unatoč tome uvijek ćete iznova naići na čovjeka koji ne reagira na tehniku što je primjenjujete ili na nju slabo reagira. Da biste i u takvoj prilici uspjeli morate se prilagoditi ispitanikovom iščekivanju. Najprije ga upitajte ima li iskustva s hipnozom. Ako je već bio hipnotiziran, zamolite ga da vam opiše tehniku koju je tom prilikom primijenio hipnotizer. Ovdje je, naime, već prva hipnoza utisnula svoj žig, pa ispitanik ne može više sebi predočiti da bi se ona mogla i drukčije inducirati. On će na osnovu svog iskustva smatrati sve drukčije pokušaje pogrešnim pa na njih neće reagirati. Uostalom, ako ispitanik dotad i nije bio hipnotiziran, on gotovo uvijek dolazi k vama s određenim iščekivanjem. Mnogi Ijudi, na primjer, očekuju da će pasti u neku vrstu nesvjestice pa se teško razočaraju kad se to ne dogodi. Sve ako ste ih i hipnotizirali, oni će upomo tvrditi da to uopće nije istina.

Važno je i to da rječnik prilagodite stupnju ispitanikove naobrazbe. Sugestija može djelovati samo ako je ispitanik može prevesti na jezik podsvijesti, to jest u slike. Pretpostavka za to je razumijevanje sugestije. Sve sugestije morate, dakle, formulirati jednostavnim i slikovno jasnim riječima, kako bi ih ispitanik pravilno shvatio.

Budući da se ispitanici ili pacijenti neprekidno mijenjaju, svaka je hipnoza individualan proces koji od hipnotizera zahtijeva veliku sposobnost uživljavanja, ne želi li postizavati samo prosječne rezultate. Dobar će hipnotizer uvijek nastojati da se što bolje uživi u čovjeka koga kani hipnotizirati, da se uskladi s njegovim »titrajima«. To od njega, dakako, zahtijeva vrlo veliku koncentraciju. No bez te asimilacije ne može se prenijeti djelovanje vlastite ličnosti. Da bi hipnoza uspjela, osim koncentracije prijeko je potrebno da hipnotizer potpuno isključi vlastitu ličnost i to zato da bi djelovala samo njezina neutralna snaga, a ne i njezine značajke. Samo tako će se moći stvoriti atmosfera povjerenja u kojoj se čovjek može podvrći hipnotizerovoj volji. Proći će, međutim, dosta vremena dok hipnotizer ne skupi dovoljno iskustva da bi za onih nekoliko minuta promatranja i koncentriranog ulaženja u strukturu ličnosti i njezinu posebnu problematiku mogao potpuno upoznati ličnost drugog čovjeka. No kad jednom to postigne, bit će mu kadšto dovoljno svega nekoliko sekundi da pogledom intuitivno obuhvati ispitanika, njegove brige i želje. »Redakcija« uspješnih sugestija U uvodnom razgovoru prije hipnoze pacijent iznosi svoje želje. One se rijetko dobivaju u iskoristivom obliku, tako da ih hipnotizer mora najprije srediti i dovesti u slikovnoplastičan

oblik koji se može lako shvatiti iupamtiti. Tu »redakciju« sugestija pokazat ću na primjeru. Pretpostavimo da pacijent ovako opisuje svoje'želje: »U prvom redu htio bih da me više ne boli glava i da mogu bolje spavati. Već godinama ne mogu spavati bez tableta. Noću se budim, i teško ponovo zaspim. Danju sam nemiran i napet. Ponekad mi srce toliko podivlja da pomislim kako će iskočiti. Znate, uopće više nemam povjerenja u sebe. Upadam u depresije koje ponekad traju i po nekoliko dana. Nemam snage da Ijudima gledam u lice. U

dizalu ili u kakvoj maloj sobi u kojoj ima nekoliko Ijudi, upravo poludim, pa moram odmah izaći.« Preoblikujmo sada pojedine informacije u djelotvorne sugestije: Informacija: »U prvom redu htio bih da me više ne boli glava.« Sugestija: Glava vam je uvijek laka i bistra! Informacija: »Htio bih da mogu bolje spavati.« Sugestija: Svake večeri, prije nego što pođete spavati, ishlapit će sve misli koje vas smetaju. Odmah ćete oćutjeti divan mir i sklad pa ćete smjesta zaspati. Spavat ćete prirodnim, zdravim snom koji će vas posve oporaviti. Svake noći spavat ćete duboko i čvrsto. Budit ćete se tek ujutro svježi i odmoreni. Čim se probudite, obuzima vas osjećaj mira i harmonije. Vedri ste i u dubini srca radosni i sretni. Informacija: »Danju sam nemiran i napet.« Sugestija: Potpuno ste mirni i osjećate se dobro.

Informacija: »Ponekad mi srce toliko podivlja da mislim da će iskočiti.« Sugestija: Srce vam kuca mirno i ravnomjerno posve mirno i ravnomjerno. Kolanje krvi vam je stabilno. U svakom se položaju osjećate vrlo dobro. Informacija: »Uopće više nemam povjerenja sam u sebe upadam u depresije koje kadšto traju i po nekoliko dana.« Sugestija: Vaša sigurnost i samopouzdanje rastu iz dana u dan. Postajete sve sigurniji i samosvjesniji. U svom položaju osjećate se vrlo dobro. Informacija: »Nemam snage da Ijudima pogledam u oči.« Sugestija: Volite biti u društvu pa svakom otvoreno i nesputano gledate u oči. Informacija: »U dizalu ili u kakvoj maloj sobi u kojoj je nekoliko Ijudi, upravo poludim, pa moram odmah izaći.« Sugestija: Volite biti u društvu, pa se i u skupini Ijudi osjećate vrlo dobro! Ništa vam ne može smetati. Sad svrstamo sugestije i skupimo ih u otprilike jednu zbirnu sugestiju:

»Potpuno ste mirni potpuno ste mirni. Čitavim vam se tijelom širi divan osjećaj mira i sklada. Duboko u srcu ste radosni i sretni. Glava vam je laka i bistra, a vaša sigurnost i samopouzdanje rastu iz dana u dan. Iz dana u dan sve ste sigurniji i samosvjesniji. U svom današnjem polozaju osjećate se vrlo dobro. Srce vam kuca mirno i jednoliko, a kolanje krvi vam je stabilno. U svakoj se situaciji dobro osjećate. Volite biti

u društvu pa svakome slobodno i otvoreno gledate u oči. 1 u skupini Ijudi osjećate se slobodno i ugodno. Ništa vam ne može smetati. U svakoj se situaciji osjećate dobro. Glava vam je uvijek laka i bistra. Srce vam udara mirno i jednoliko. Iz dana u dan raste vaša sigurnost i samopouzdanje. Ništa ne može pomutiti vaš mir. Osjećate se vrlo dobro. Svake večeri, kad pođete u postelju, ishlapit će sve misli koje vas smetaju. Smjesta ćete opet oćutjeti divan mir i sklad. Odmah ćete zaspati. Spavat ćete zdravim, prirodnim snom koji će vas oporaviti. Svake noći spavat ćete duboko i čvrsto. Budit ćete se tek ujutro svježi i oporavljeni. Čim se probudite, odmah vas prožme divan osjećaj mira i sklada. Tada ste vedri i opušteni, a duboko u srcu radosni i sretni. Cijelog ste dana vedri i raspoloženi a iz dana u dan vam je u svakom pogledu sve bolje i bolje. Postajete sve vedriji i radosniji, pa se iz dana u dan osjećate sve bolje sve bolje. Volite društvo. Vaša sigurnost i vaše samopouzdanje rastu iz dana u dan. Postajete sve sigurniji i samosvjesniji. U kakvom god se položaju našli, glava vam ostaje smirena i bistra. Srce vam kuca mirno i ravnomjerno. U današnjem se položaju osjećate vrlo dobro. Osjećate se vrlo dobro.« Kako vidite, pojedine sugestije određenim formulacijama spojio sam u jednu zbirnu sugestiju. Neiskusnom hipnotizeru preporučujem nekoliko standardnih formulacija za slučaj ako za vrijeme hipnoze ustreba »stvaralačku stanku«. Dulja stanka bez sugestije nipošto ne bi smjela nastupiti jer bi se u tom slučaju mogao pomutiti odnos između hipnotizera i ispitanika. Evo primjera:

• Posve ste mirni i opušteni.

• Dišete mirno i ravnomjerno i osjećate se vrlo dobro. • Ništa vam ne može smetati. Vi pratite samo moj glas. • Sad više ništa ne želite potpuno ste pasivni. Pustite da vas vrijeme nosi, da se s vama nešto zbiva, da nešto na vas djeluje. Ništa nije važno. Osjećate se vrlo dobro i puštate da tonete sve dublje sve dublje u dubok, ugodan mir. Time možete prebroditi stanku do koje je možda došlo, a istodobno još više produbiti postojeću hipnozu. Još jedna važna tehnika je »Imaginarni doživljaj uspjeha«. Pri tom dovodite pacijenta u hipnozi u situaciju koje se on inače boji i puštate ga da je uspješno svlada. Ostanimo kod primjera straha od Ijudi, pogotovu u liftu i u većem društvu. Najprije hipnotizirajte čovjeka na uobičajen način a zatim kažite otpilike ovo: »Potpuno ste mirni i opušteni. Osjećate se ugodno. Nalazite se usred velikog hotelskog predvorja okruženi malim skupinama Ijudi. Neki od njih zadubljeni su u razgovor, a drugi prolaze amotamo. Nedaleko od njih je dizalo. Upravo se otvaraju vrata i u njemu opažate najboljeg prijatelja. Odlazite k njemu u dizalo. On vam govori da se vozi u restoran na najvišem katu. Vozite se s njim i radujete se što ste ga neočekivano sreli. Na svakom katu ulaze u dizalo novi Ijudi, a drugi izlaze, ali vi na njih jedva da se obazirete. Drago vam je što imate priliku da neko vrijeme budete s prijateljem. U restoranu je slobodan stol na lijepom mjestu. Za nj sjedate. Ispod vas se prostire grad. Naručujete neku malenkost. Pri tom se sjećate da ste maločas u dizalu bili posve mirni i opušteni. Osjećali ste se vrlo dobro i nije vas smetalo što se s drugim Ijudima nalazite u maloj prostoriji. Radujete se što vas vožnja dizalom više ne smeta. Vrijeme brzo prolazi. Vaš

prijatelj mora ići. Plaćate račun i spuštate se dizalom u prizemlje. Kat niže ulazi u dizalo grupa turista pa u njemu postaje tijesno. Svi su veseli, a njihovo je raspoloženje zarazno.

Dizalo stiže u prizemlje i Ijudi se guraju da izađu. 1 opet se radujete videći da vas nimalo ne smeta guranje i tijesan prostor. Mirni ste i hladnokrvni kao i obično i osjećate se vrlo dobro. Srdačno se opraštate od prijatelja i odlazite svojim putem. Sad znate da je vožnja u dizalu nešto sasvim obično. U dizalu se osjećate jednako kao i inače. To se ni ubuduće neće izmijeniti.« Ako hipnotizer tu sugestiju ponovi dovoljno često, taj će doživljaj uspjeha postati dio vlastite ličnosti i iskustva jer podsvijest ne razlikuje maštu od stvarnosti. Pacijent će se ubrzo vladati onako kako želi. Kadšto treba samo problem razdijeliti na nekoliko manjih problema (kao što smo to ovdje učinili), jer se sve želje ne mogu uvijek istodobno predočiti. Na kraju još jedna uputa. lako je sama po sebi razumIjiva, upravo se ovdje često teško griješi i time smanjuje uspjeh. Glas i sugestija moraju uvijek biti u skladu. Sugestija neće uspjeti ako je date u miru, ali pri tom govorite vrlo nemirno i kao da vas netko goni. Sugerirajući mir, moramo govoriti mirnim i čvrstim glasom, i paziti na to da ne govorimo preglasno. Osim toga, djeluje smirujuće ako na kraju svake rečenice malo snizimo glas. Pripazite, dakle, na to da ne govorite preglasno, ali ni previše tiho i da vam glas ne zvuči ni promuklo, ni nazalno, ni oštro. Isto tako morate paziti da ne zamucnete, jer upravo mucanjem i nesigurnim oklijevanjem, razara hipnotizer pacijentu prijeko potreban dojam potpune pouzdanosti. Morate, dakle, učiniti sve da biste u pacijentu učvrstili vjeru u sebe i u svoje sposobnosti.

Nekoliko uspješnih metoda produbljivanja hipnoze Vrlo jednostavna, ali uspješna mogućnost da se postojeća hipnoza produbi, sastoji se u tome da hipnotizer nekoliko minuta uopće ne oslovi pacijenta. Da biste spriječili da za to vrijeme jednostavno zaspi, recite mu otprilike ovo: »0dmah ću prestati da vam se obraćam. Za to vrijeme dalje ćete mirno i jednoliko disati. Sa svakim udisajem tonut ćete sve dublje u hipnozu tako duboko kao još

nikad dosad. Dopuštate da sa svakim udisajem još dublje potonete, a nakon pet minuta hipnoza vam je duboka kao još nikad dosad. Vi me, međutim, posve jasno čujete čim vam se opet obratim i točno ćete izvršiti sve što vam budem kazao.« Nakon pet minuta ispitanik se nalazi u dubljoj hipnozi nego ikad prije, ali vas jasno čuje pa možete nastaviti. Za produbljenje već postojeće hipnoze mnogo će vam pomoći »biofeedback« uređaj jer svako produbljenje hipnoze možete odmah pročitati na njegovoj skali. Vrlo dobro djeluje i ako ispitaniku sugerirate da u hipnozi sam sebe vidi u hipnotičkom stanju, pri čemu u jednoj hipnozi može doživjeti još nekoliko njih. Evo primjera za sugestiju višestruke hipnoze u hipnozi! Najprije inducirajte hipnozu kao i obično, a zatim kažite: »Sve što vam sad budem rekao vidjet ćete u duhu jasno i plastično. Dolazite k meni u ordinaciju, a ja vas pozdravIjam na vratima. Zajedno odlazimo u sobu za hipnozu. Molim vas da udobno legnete. Posve jasno vidite sebe kako ležite na kauču, te mirno i jednoliko dišete. Sa svakim udisajem tonete

sve dublje i dublje u hipnozu. Hipnoza je sve dublja i sve čvršća. Osjećate se dobro i tonete sve dublje i dublje u ugodno hipnotičko stanje. Ostavljam vas neko vrijeme u tom ugodnom stanju govoreći s vama. Za to vrijeme još ste dublje utonuli u ugodno stanje duboke hipnoze. Vidite gdje prilazim vašem kauču i dajem vam željene naloge. Potpuno se otvarate mojim riječima i puštate da djeluju na vas. Osjećate kako su vam se mo]e riječi duboko i neizbrisivo usjekle u podsvijest, pa morate prema njima postupiti, što ćete i učiniti. Moji su nalozi sad dio vaše ličnosti. Točno ćete ih izvršiti. Sad čujete kako završavam hipnozu i kako polako brojim do tri. Na tri otvarate oči i pružate ruke. Osjećate se vrlo dobro i lagodno i posve ste prožeti tim divnim osjećajem. »Sad vas hipnotiziram po drugi put. Jasno osjećate kako vas gladim po čelu i rukama i kako vam pri tom oči i ruke postaju teške kao olovo. Pokušavate otvoriti oči, ali to

više ne možete. Vrio ste umorni. Ruke i noge su vam teške kao olovo. Ponovo dišete posve mirno i jednoliko, a sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje. Obuzima vas divan osjećaj umora i težine. Osjećate kako vas prožima težak umor dok se istodobno osjećate dobro i zaštićeno. Hipnoza vam je dublja nego ikad dosad. Tonete još dublje, sve dublje, sve dublje. Moje riječi čujete iz velike daljine, ali ipak ih posve jasno razumijete. Ništa više nije važno. Jedino što želite je mir i potpuno prepuštanje prijatnom osjećaju umora i težine. U tom divnom stanju mirovanja čujete kako vam dajem željene naloge. »Moje riječi prodiru kroz vas i neizbrisivo se urezuju u vaše pamćenje i u vašu podsvijest. Osjećate da ih nikada nećete moći zaboraviti. Uvijek ćete se prema njima ravnati, a to i želite. Opet vas ostavljam da nekoliko minuta ležite u neizrecivom miru a pri tom s vama ne govorim. Uslijed toga se moje riječi još dublje urezuju u vas i vi znate da ćete ih uvijek

poslušati. U duhu jasno vidite sebe kako udobno ležite na kauču. Istodobno osjećate da vam je hipnoza dublja nego ikad dosad. Razabirete kako opet prilazim vašem kauču i mirnim riječima prekidam hipnozu. Ćini vam se kao da ste došli iz nekog posve drugog svijeta, ali se osjećate neizrecivo prijatno.« (Ako vam se čini potrebnim, možete pacijenta i treći put hipnotizirati u hipnozi.) Pacyent je još u dubokoj hipnozi. Buđenje je doživio samo u hipnozi. Prekidate hipnozu ovim nalogom: »Brojit ću do tri pa će vam ruke i noge odmah biti posve lake i mlitave. Otvorit ćete oči i osjećat ćete se svježe i dobro. Jedan dva tri. Otvorite oči! Opet ste posve svježi i osjećate se dobro. Ruke i noge su vam opet lake i pokretljive. Ispružite ih i ustanite. Puni ste snage i energije, posve ste svježi i osjećate se dobro.« Želite li danu sugestiju još produbiti, a njezino djelovanje pojačati, pustite da je ispitanik u hipnozi nekoliko puta sam ponovi. Najprije mu sugerirajte da je hipnoza duboka i čvrsta, ali da on pri tom ipak može govoriti. Zatim recite da najvažnije naloge ponovi deset do dvadeset puta. Još snažnije bit će djelovanje ako pacijent u hipnozi napiše nalog

deset do dvadeset puta. 1 ovaj puta mu morate najprije sugerirati da može otvoriti oči i pisati ne budeći se iz hipnoze. Recite mu: »Sa svakom riječi što je napišete hipnoza postaje sve dublja.« Najbolji put da se hipnoza produbi jest da hipnotizer dok hipnotizira drugog hipnotizira i sam sebe. Čim ste sami u dubokoj hipnozi, vaši nalozi djeluju mnogo snažnije. Pretpostavka za to je besprijekorno vladanje autohipnozom. Tu tehniku nazivamo »hipnoza u hipnozi«.

Vremenska regresija Jedna od najzanimljivijih pojava u hipnozi je vremenska ili starosna regresija. Pri tom se hipnotizirani čovjek prebacuje u bilo koju životnu dob i vlada se primjereno toj dobi. Šta više, jasno se sjeća svih pojedinosti. Tko bi poslije nekoliko godina mogao još točno reći kakvu je haljinu nosila njegova majka određenog dana ili tko joj je točno prije deset godina došao u jedanaest sati u pohode? Jedva da bi to itko mogao učiniti. Čim smo, međutim, hipnotiziranog ispitanika prebacili u tu životnu dob, ti su dojmovi opet oživjeli. Ispitanik sve kao da ponovo doživljava i to u svim pojedinostima, pri čemu sudjeluju sva osjetila, ponovo se, na primjer, doživljava miris ili šumovi. Stojimo, dakle, pred čudesnom činjenicom da naša podsvijest uskladištava čak i najneznatnije pojedinosti ranijih doživljaja i čuva ih prividno vremenski neograničeno, premda ih u normalnim prilikama ne možemo u svako doba dozvati u svijest. Razlikujemo dvije vrste vremenske regresije. Jedna je potpuna, to jest, ispitanik nije više svjestan činjenice da je zapravo stariji. Opet se osjeća kao dijete pa tako i postupa i reagira. Kad sam jednom neku radoznalu dvadesetdvogodišnju novinarku prebacio u dob od tri godine, i zamolio je da sa mnom siđe u prizemlje, ona me, kao da se to samo po sebi razumije, primila za ruku i sa mnom sišla niza stepenice onako kao što to rade mala djeca: na slijedeću je

stepenicu uvijek zakoraknula istom nogom, a zatim bi joj priključila drugu nogu.

Osim tog oblika potpune vremenske regresije, postoji i jedan oblik »djelomične regresije« koji zahtijeva samo laku hipnozu. Pri tom ispitanik, doduše, također potanko proživljava sugerirano vrijeme, ali ostaje svjestan položaja u kojem se trenutno nalazi. Ovdje, dakle, postoji neka vrsta dualizma. Ispitanik može razgovarati s hipnotizerom, ne gubeći vlastiti identitet, a jasno mu je i koliko mu je godina, dok istodobno proživljava prošlost i potanko izvještava o svim mogućim sada važnim doživljajima. Imao sam pacijenta koga sam izliječio od mucanja. Bile su mu 24 godine a mucao je otkako je u dobi od osam godina doživio prometnu nesreću u kojoj je jedino on ostao neozlijeđen. Oba roditelja bila su teško ranjena. Kad sam ga jednom prilikom prebacio u doba prije liječenja, opet je mucao kao i tada. Nastavio sam s vremenskom regresijom i gle: kad smo stigli do osme godine, počeo je govoriti glatko. Kad sam ga vratio u njegovu pravu dob, opet je govorio posve glatko. Izliječio sam ga tako da sam ga pustio neka u djelomičnoj regregiji iznova proživljava nesreću sve dok je na kraju nije »duševno obradio«. U takvom slučaju ne preporuča se potpuna regresija jer se strašan doživljaj ni danas ne može toliko oslabiti da na ravnini svijesti izgubi snagu. Posljedica bi bila samo novi šok. Ovdje pomaže djelomična regresija, u kojoj pacijent, doduše, još jednom proživljava događaj u svim njegovim pojedinostima, ali je u neku ruku i promatrač, svjestan svojeg sadašnjeg položaja. Tako se mogu prevladati doživIjaji koji opterećuju pacijenta a da mu pri tom ne naškode. Zanimljiva varijanta vremenske regresije je dolazak do časa rođenja, ili čak njegov prijelaz. U nekoliko slučajeva uspelo mi je vratiti Ijude u jedan od prijašnjih života. Oni su mi potanko opisali život nekih drugih osoba koje su navodno živjele prije 100, 200 ili 300 godina i tvrdili da su to bili oni sami.

Ni ovdje nije potrebna neka naročita tehnika. Pomoću naloga pacijenta polako vodimo natrag kroz vrijeme.

Testirajte svoju hipnotibilnost Svaki je čovjek sugestibilan, ali nije i hipnotibilan, glasi jedno staro pravilo. Na osnovu iskustva smatram da mogu reći da se, praktički, svaki čovjek može hipnotizirati, uz pretpostavku da sam to želi i da je duševno zdrav. Za to je, međutim, potrebno stvoriti povoljne uvjete. Jedna od pretpostavki je i odabiranje najpovoljnijeg doba dana. Preporuča se da prvu hipnozu vremenski provedemo u jednoj od prirodnih faza jer to veoma snažno utječe na sugestiju umora i težine. Iz prikazanog grafikona može se vidjeti najpovoljnije vrijeme za prvu hipnozu. Pri tom se radi o izvrnutoj krivulji fiziološkog učinka. Kod ponovljene hipnoze ne igra doba dana tako važnu ulogu kao kod prve. Uostalom, i drugi činioci utječu na hipnotibilnost. Važno je, na primjer, vladate li i drugim tehnikama smirivanja, kao što su joga, meditacija, autogeni trening ili IOZ trening.1 U tom slučaju se u svako doba možete posve opustiti i tako bitno olakšati hipnotizerov rad. Na pitanje u upitniku odgovorite spontano i bez dugog razmišljanja sa »da« ili sa »ne«. Za svaki »da« zabilježite jedan bod. Ako kod nekog pitanja niste sigurni što ćete odgovoriti, radije zabilježite »ne«. Kad odgovorite na sva pitanja, zbrojite sakupljene bodove. Teško podliježete hipnozi samo ako ste skupili manje od pet bodova. To, međutim, ne znači da va je posve nemoguće hipnotizirati. Da bi i kod vas uspio, hipnotizer mora imati iskustva i znati kako da na svim područjima stvori najpovoljnije uvjete. Ovdje će biti najvažniji stupanj asimilacije, odnosno hipnofizerova sposobnost da se

uživi u vaš specijalni položaj kako bi počeo s najdjelotvornijim nalozima. Ako, naprotiv, imate više od pet bodova, nije vas osobito teško hipnotizirati.

UPITNIK ZA TESTIRANJE: PODLIJEŽETE H LAKO HIPNOZI? DA NE 1. Vladate li već nekim vježbama za opuštanje, na primjer jogom, nekim oblikom meditacije, autogenim treningom ili lOZtreningom? 0 0 2. Možete li se u svako vrijeme potpuno opustiti, pa i ako ste nervozni? 0 0 3. Imate li posebnu tehniku koja vam olakšava da zaspite? 0 0 4. Živite li kadšto u svijetu snova koji vas udaljava od stvarnosti? 0 0 5. Možete li slušati nekoga a da vam smisao onoga što vam govori uopće ne dopre do svijesti? 0 0 6. Imate li bujnu maštu? 0 0 7. Je li kod vas dobro izražena sposobnost stvaranja slikovnih predodžbi? 0 0

8. Da li ugodni doživljaji ili ugodne predodžbe izazivaju snažne osjećaje? 0 0 9. Kad gledate film, pratite li intenzivno ono što se zbiva na platnu? 0 0 10. Jesu li vaši osjećaji potpuno spontani i da li se ubrzo opet stišaju? 0 0 11. Postajete li brzo nemirni i nestrpljivi kad morate čekati? 0 0 12. Da li se lako dadete zavesti na nekontrolirane reakcije? 0 0 13. Dadete li se lako zaplašiti? 0 0 14. Može li netko snažno utjecati na vaše mišljenje? 0 0 15. Može li vas netko lako odvratiti od posla? 0 0 16. Držite li se pasivno kad se radi o inicijativi ili važnim odlukama? • 0 0 17. Imponira li vam samosvjestan nastup drugih? 0 0 18. Trebate li stalan kontakt s drugim Ijudima? 0 0 19. Da li vam je teško reći »Ne«? 0 0

20. Postoje li Ijudi kojima slijepo vjerujete? 0 0 Zbrojite sve odgovore sa »da«. Za svaki »da« računajte jedan bod. 04 boda: vrlo vas je teško hipnotizirati; 511 bodova: vaša hipnotibilnost odgovara prosjeku; 1220 bodova: vrlo vas je lako hipnotizirati.

Izmjena čovjekove ličnosti hipnozom Kad prvi put uspijete nekog hipnotizirati bit će to za vas nezaboravan doživljaj. Činjenica da vam je uspjelo da na drugu osobu djelujete sugestivnim riječima toliko će povećati vašu sigurnost i samopouzdanje da će to zamijetiti i vaša okolina. Nećete više biti isti čovjek. Otkrili ste novu dimenziju. Da bi vam, dakle, prvi pokus uspio i postao nezaboravan, morate najprije temeljito upoznati teoriju. Nadalje, morate za prvi pokušaj odabrati osobito pogodnu osobu. Danas još ne možete ocijeniti koliko će i vama samima koristiti primjena hipnoze. Razumljivo je da hipnozom nećete razvijati samo sebe: u daleko većoj mjeri utjecat ćete na hipnotiziranoga, možete čak i izmijeniti strukturu njegove ličnosti. Zato morate prije svake hipnoze samog sebe preispitati hoćete li njome ispitaniku zaista koristiti. Tko primjenjuje hipnozu da bi postigao egoističke ciljeve ili želi samo zadovoljiti taštinu, ubrzo će to skupo platiti. Vlastita mu podsvijest to neće dopustiti. Ona ima visoko razvijen osjećaj pravednosti, pa vrlo često i sama neposredno intervenira kako bi spriječila zloupotrebe. Treba razlikovati dvije vrste izmjene ličnosti.

1. Izmjena ličnosti unutar istog života, dakle hodanje po stepenicama starosti. 2. Pretvorba ličnosti u drugu ličnost. Pozabavimo se ponajprije preobrazbom ličnosti unutar njezina vlastitog života. 0 toj mogućnosti, naime o vraćanju neke osobe u vlastito djetinjstvo već smo opširno govorili u jednom od prijašnjih poglavlja. Uostalom, čovjeka možemo povesti i u njegovu budućnost. Baš kao što će se čovjek koga smo vratili u djetinjstvo, vladati djetinjasto kao što to odgovara dobi u koju smo ga prenijeli, tako će taj isti čovjek, odvedete li ga nekoliko godina u budućnost, postati zreliji i sigurniji. Pri tom će u neku ruku preskočiti dio vlastitog razvoja, ako se postignuta zrelost može hipnotički učvrstiti, tj. takvo se vladanje zadržava i kad se hipnoza dokine. Druga mogućnost sastoji se u tome da čovjeka preobra

zimo u drugu ličnost. U vezi s time zanimljiv je pokus pretvaranja ispitanika u neku poznatu povijesnu ličnost, na primjer u Napoleona. Neki je čuveni psiholog jednom pripovijedao kako je nekog studenta prenio u duboku hipnozu i zatim mu sugerirao da je Napoleon. Student je poprimio Napoleonovo držanje, a zatim i njegovu unutrašnju narav. Onda mu je psiholog naredio da na školsku ploču napiše dnevnu zapovijed. U prvi čas se student tome odlučno usprotivio, da bi na isto tako energičan hipnotizerov nalog, prišao k ploči i napisao sigurnim rukopisom: »Vojnici! Ako sad smiju caru zapovijedati da nešto napiše na ploči, onda napuštam taj položaj. Napoleon.« Iz tog primjera vidimo koliko se u hipnozi možemo identificirati s nekim drugim.

Hipnozom možemo izmijeniti i pojedina čovjekova svojstva pa ih čak obrnuti u suprotnost kako je to često potrebno u medicinskoj hipnozi da bi se pacijent sačuvao od sebe samoga. Čovjek je, naime, češće vlastiti neprijatelj nego što to općenito smatra. Ni ovdje nije potrebna neka posebna tehnika, već se hipnoza inducira kao obično, a za njom slijede sugestije. Zamislimo da osobu želimo prebaciti u budućnost. To se postiže otprilike ovim riječima: »Potpuno ste mirni. Dišete mirno i jednoliko, a osjećate se dobro. Mirujete duboko i čvrsto tako duboko kao nikad dosad. Ništa vas ne može smetati ništa nije važno. Dvadeset i pet vam je godina i postajete sve stariji: 26, 27, 28 godina. Postajete sve stariji. Sad vam je 29godina, ali starite i dalje. Sad vam je trideset godina. Sve je onako kao što će biti u vašoj tridesetoj godini. Proteklih nekoliko godina posve se jasno sjećate. Sad vam je trideset godina. Trideset vam je godina! Mirujete duboko i čvrsto, ali možete govoriti. Odgovarajte na moja pitanja. Možete govoriti, ali mir u vama i dalje je dubok i čvrst sve dublji, sve dublji. Posve se točno sjećate svega što se dogodilo posljednjih godina. Točno mi opišite sve što se dogodilo u posljednjih pet godina. Govorite, molim vas!«

Sad možete po miloj volji postavljati pitanja, ne djelujući time na dubinu hipnoze. Pretpostavlja se, međutim, da je ispitanik u dubokoj hipnozi koja se rijetko može postići u prvom pokušaju. Nije svatko prikladan za to. No u toku vremena i sami ćete naći mnogu hipnoidnu osobu koju ćete lako moći prebaciti u prošlost ili budućnost. Automatsko pisanje

Uzmete li u ruku mekanu olovku i ne pritišćući položite je na list papira, može se dogoditi da podsvijest preuzme nadzor nad mišićima ruke. Počinjete automatski pisati. Dok vam ruka revno piše, možete ili čitati knjigu ili s nekim razgovarati. Neki od onih Ijudi koji umiju automatski pisati, mogu to činiti desnom i lijevom rukom istodobno, a pri tom još i živo razgovarati. Po prirodi naučiti automatski pisati može svega 15 do 20 posto Ijudi. U hipnozi se taj broj povećava na 80 posto. Vladate li autohipnozom, možete hipnotizirati sami sebe. Pri tom sjednite u udoban stolac, stavivši na koljena čvrstu podlogu s listom papira. U ruci držite mekanu olovku i lako je položite na papir. Zatim naredite svojoj podsvijesti da preuzme nadzor nad rukom i da piše o bilo kojoj temi. Ako vas je hipnotizirao netko drugi, onda će vam on dati potrebne naloge. Najprije, otprilike jednu minutu, crtajte na papiru krugove, i to uvijek istim tempom. Zatim pomaknite olovku na lijevi rub papira i napišite: »Sad počinjem automatski pisati. Ruka mi piše sama od sebe.« Zatim nemojte više paziti na ruke, već gledajte kamo drugamo. Ruka će vam najčešće pisati dalje i to nekim stranim, vama nepoznatim rukopisom. Ako to ne učini odmah, ponovite vježbu sve dok vam se ruka ne osamostali. Nemojte se prestrašiti: zaista je neobičan osjećaj kad prvi puta vidite kako neka strana sila piše vašom rukom. Većinom će riječi u svakom retku biti povezane i izgledati kao jedna. Ispočetka nećete moći pročitati, ali što češće budete vježbali, to će vam i rukopis biti čitljiviji, a kad uznapredujete, razumjet ćete sve što ste napisali.

10. Provjera hipnoze

Blokada očiju Čim ste inducirali hipnozu, možete različitim testovima provjeriti brzinu kojom ispitanik izvodi sugestije koje ste mu dali. Jedan od najjednostavnijih testova kojim možete provjeriti je li hipnoza nastupila, je test sklapanja očiju ili blokada očiju. U tu svrhu recite ispitaniku otprilike ovo: »0čni kapci su vam vrlo teški i postaju sve teži sve teži i teži. Oči su vam čvrsto zatvorene. Ne možete ih više otvoriti, a to i ne želite. Dopuštate da tonete sve dublje i dublje u ugodan osjećaj umora i težine. Vrlo ste umorni, a kapci su vam teški kao olovo i čvrsto slijepljeni. Ne možete više otvoriti oči pa i ako to želite. Pokušajte, vidite da vam ne uspijeva. Ne možete više otvoriti oči. One su vam čvrsto zatvorene. Pokušajte ih još jednom otvoriti. Uostalom, više to i ne pokušavate, već dopuštate da tonete sve dublje i da vas obuzme ugodan osjećaj umora i težine. Postajete sve umorniji.« Ako ispitanik i poslije ta dva poziva ne otvori oči, znači da hipnoza već djeluje. Provjerite, međutim, pokrete očnih mišića da se uvjerite da li ispitanik zaista nast.oji otvoriti oči. Ako ste kod ispitanika već stvorili uvjetni refleks u budnom stanju, onda taj test možete provesti i ne inducirajući hipnozu. U tu svrhu kažite otprilike ovo: »Sad vas molim, čvrsto sklopite oči. Brojit ću do tri, a onda ćete pokušati otvoriti oči. No to vam neće uspjeti. Čim nabrojim do tri, više nećete moći otvoriti oči. Jedan dva tri. Sad više ne možete otvoriti oči. Pokušajte, vidite da ne možete. Što više nastojite, to vam manje uspijeva. Ne

možete više otvoriti oči. Pokušajte još jednom: i sami vidite da ne možete. Više ne možete otvoriti oči.«

Čim opazite da se vaša sugestija ostvaruje i da ispitanik unatoč nastojanju ne može otvoriti oči, poništite sugestiju. To se radi ovako: »0pet ću brojiti do tri. Kod tri možete opet posve lako otvoriti oči, jednako lako kao i prije testa. Čim nabrojim do tri, moći ćete ponovo lako otvoriti oči. Jedan dva tri. Otvorite oči! Očni su vam kapci opet posve laki. Sve je opet kao i prije testa. Možete otvoriti oči.« Svaku danu sugestiju treba, dakle, nekoliko puta ponoviti, a dakako, i nekoliko puta poništiti. Blokada ruke Kod tog testa sugerirajte ispitaniku da su mu obje ruke teške i nepomične. Po njegovim reakcijama možete točno razabrati koliko je usvojio vašu sugestiju i kako je provodi. Sugerirajte mu otprilike ovo: »Potpuno se predajete umoru i ugodnom osjećaju težine. Tijelo vam postaje sve teže i teže. Svaki pojedini prst postaje vam težak kao olovo. Ruke su vam sad tako teške da ih više ne možete ni pomaknuti. Ruke vam još više otežavaju. Ruke i noge teške su vam kao olovo i ta olovna težina snažno ih vuče prema dolje. Sad su vam ruke već tako teške da ih više ne možete podići. Ne možete ih pokrenuti. Sad su vam tako teške i potpuno nepokretne da ih više ne možete podići. Ne možete ih više podići. Pokušajte ih podići: ne možete. Ne možete više podići ruke.« 1 ovdje morate provjeriti pokušava li ispitanik zaista podići ruke. To ćete prepoznati po napinjanju mišica. Uspije li ispitanik ipak malo odignuti šake, a možda i podlaktice, tada je hipnoza već počela djelovati, ali još uvijek nije dovoljno duboka. U tom slučaju možete čitav nalog još jednom, pa i nekoliko puta ponoviti. Ponavljajte ga sve dotle dok ne počne djelovanje tako da ispitanik unatoč svim nastojanjima ne može pomaknuti ruke.

Ako kod ispitanika već postoji uvjetni refleks na hipnozu u budnom stanju, za test je dovoljan ovaj nalog:

»Brojit ću do tri, a vi pokušajte podići ruke. To vam neće uspjeti. Kad nabrojim do tri, nećete više moći podid ruke. Jedan dva tri. Sad vise ne možete podići ruke. Sad ne možete ruke više ni pomaknuti.« Po načinu kako ispitanik reagira na vaš nalog razabrat ćete kako djeluje neinducirana hipnoza i tome prilagoditi daljnje korake. Čim opazite da su vaše sugestije usvojene, poništite ih ovim riječima: »Sad ću opet brojiti do tri. Kad nabrojim tri, moći ćete micati rukama. Čim nabrojim do tri, ruke će vam ponovo biti mlitave, lake i pokretljive i sve će biti upravo onako kao i prije testa. Osjećate se vrlo dobro. Jedan dva tri. Ruke su vam sad opet potpuno mlitave, lake i pokretljive, a osjećate se vrlo dobro!« Kad završite test, upitajte ispitanika može li opet po volji micati rukama. Ako to još ne može, ponovite nalog. Test padanja •Ovaj je test osobito prikladan za ispitivanje hipnotibilnosti kao i za primjenu hipnoze u budnom stanju. Želite li ispitati stupanj hipnotibilnosti nekog čovjeka, zamolite ga da stane nasred sobe, da sklopi oči i da se koncentrira na to da ne padne. Pri tom mu sugerirajte: »Stojite potpuno opušteni, oči su vam zatvorene. Nastojite'stajati ravno. Posve jasno osjećate kako vas nešto vuče prema natrag. Vuče vas sve jače i jače. Snaga koja vas vuče prema natrag, raste sve je jača i jača. Sve jača. Vi jedva stojite i nešto vas sve snažnije vuče prema natrag.«

Sugestivno djelovanje možete pojačati tako da desnu ruku postavite otprilike pet centimetara iza ispitanikova zatiljka, a lijevu dvadesetak centimetara ispred njegovih očiju. Dok govorite, pomičite neopazice ruke prema natrag, ali tako da njihova međusobna udaljenost ostane jednaka. Pri tom će vam se desna ruka udaljavati od ispitanikova zatiljka a lijeva primicati njegovom licu. Zatim nastavite: »0sjećate kako padate prema natrag. Ne možete se više držati. Padate! Padate! Ne brinite, ja ću vas prihvatiti.

Ne može vam se ništa dogoditi. Sigurno ću vas prihvatiti. Osjećate silu koja vas tako snažno vuče prema natrag da joj se više ne možete oprijeti. Počinjete padati padate. Padate!« Vrlo sugestibilne osobe već će poslije nekoliko riječi stajati nesigurno, a nakon kratkog vremena past prema natrag. Ako je kod ispitanika stvoren uvjetni refleks na hipnozu u budnom stanju, za test padanja bit će dovoljan i ovakav nalog: »Brojit ću do tri, a vi ćete osjetiti kako vas nešto neodoljivo vuče prema natrag. Toj se sili ne možete oduprijeti. Čim nabrojim do tri, past ćete prema natrag. No ja ću vas sigurno prihvatiti. Nastojite stajati, ali što više nastojite, to manje vam uspijeva. Čim nabrojim do tri, past ćete prema natrag na moje ruke. Jedan dva tri. Padate prema natrag padate. Padate!« Kad test uspješno završite, povucite danu sugestiju: »Kad nabrojim do tri, opet ćete posve sigurno stajati na nogama. Ništa vas više ne vuče prema natrag. Sve je isto kao što je bilo prije testa. Sad potpuno sigurno stojite na nogama. Jedan dva tri. Opet potpuno sigurno stojite na nogama.«

Test sklapanja ruku Ovaj su test rado koristili hipnotizeri da bi na javnim predstavama iz skupine gledalaca izdvojili one koji su osobito sugestibilni. Hipnotizer poziva sve prisutne da isprepletu prste obiju ruku i da ih tako prekrižene s dlanovima na gore polože na glavu. Pri tom neka još čvršće isprepletu prste. Zatim slijedi sugestija: »Prsti su vam sad čvrsto isprepleteni. Kad nabrojim do tri, pokušajte razmaknuti ruke. To vam neće uspjeti. Čim nabrojim do tri, nećete više moći razdvojiti ruke. Ruke kao da su vam čvrsto slijepljene jedna za drugu. Ne možete ih više odvojiti. Što više nastojite, to manje vam uspijeva. Ne možete više razdvojiti ruke. Jedan dva tri!«

U skupini će se uvijek naći nekolicina osobito sugestibilnih Ijudi koji već nakon te kratke sugestije neće moći razdvojiti ruke (ili će ih jedva moći razdvojiti). Te Ijude hipnotizer poziva na pozomicu i oni sudjeluju u drugim pokusima koji tada uglavnom uspijevaju. Ovaj test možemo, uostalom, primijeniti i u hipnozi. U tu svrhu reknemo ispitaniku da ispreplete prste na rukama, ali prije nego što počnemo s hipnozom. Kad je hipnoza inducirana, kažemo: »Prsti su vam čvrsto isprepleteni. Ne možete više razdvojiti ruke. Prsti vam ostaju čvrsto isprepleteni. Što se više trudite da ih razdvojite, to se oni čvršće isprepliću. Upravo kao da su se slijepili. Sad više ne možete razdvojiti ruke. Pokušajte to učiniti. Ne uspijeva vam. Ne možete jednu ruku odvojiti od druge. Pokušajte još jednom. Ne možete odvojiti jednu ruku od druge.«

Isti nalog možete primijeniti i kod ispitanika ako je stvoren uvjetni refleks na hipnozu u budnom stanju. Kad je test završen, sugestiju treba pažljivo dokinuti. To se može učiniti ovim riječima: »Kad nabrojim do tri, ruke će vam se posve lako odvojiti jedna od druge. Čim nabrojim do tri, moći ćete sasvim lako odvojiti ruke. Jedan dva tri. Sad možete posve lako odvojiti jednu ruku od druge. Sve je onako kako je bilo prije testa. Ruke su vam opet potpuno opuštene i pokretljive.« U hipnozi u budnom stanju možete test ispreplitanja prstiju kombinirati s nekim posthipnotičkim nalogom. U tom slučaju dajte ovakvu posthipnotičku sugestiju: »Brojit ću do tri. Kad poslije toga isprepletete prste ruku, nećete ih više moći razdvojiti. Jedan dva tri. Sada ste prekrstili ruke. Pokušajte ih ponovo razdvojiti. Pokušajte! Vidite da ne možete. Ruke ćete moći ponovo razdvojiti tek kad opet nabrojim do tri. Kad nabrojim do tri, lako ćete moći razdvojiti ruke. Ruke će vam onda opet biti potpuno opuštene i pokretljive. Jedan dva tri. Razdvojite ruke! Kako vidite, to je sasvim lako. Ruke su vam ponovo posve labave i lako pokretljive.«

Blokada pamćenja Za taj test potrebna je najmanje srednje duboka hipnoza. Bude li rezultat testa pozitivan, vrlo je vjerojatno, gotovo sigurno, da će ispitanik prihvatiti i izvesti i ostale sugestije. Prenesite ispitanika u što dublju hipnozu pa mu recite: »Sve što vam govorim, prodire duboko u vašu podsvijest. Sve ćete točno izvršiti. Zaboravit ćete broj 5. Tog se broja više ne možete sjetiti. Ne možete taj broj više ni izgovoriti. Za vas

postoje samo još brojevi 1 2346 78910. Onog jednog broja ne možete se više sjetiti. Ne možete ga više ni izgovoriti. Ostajete u stanju mirovanja i opuštenosti, ali možete govoriti. Kad vas zamolim, brojite od 1 do 10. Onog jednog broja nećete se moći sjetiti. Brojite sada od 1 do 10.« Ako ispitanik preskoči broj pet, poništite nalog. Ne uspije li pokušaj od prve, morate čitavu sugestiju još jednom ponoviti. Čim test po vašem mišljenju uspije, dani nalog pažljivo poništite: »Sad se ponovo možete sjetiti brojke pet. Sve je opet isto kao što je bilo i prije testa. Niz brojeva od 1 do 10 glasi: 12345678910. Sadse točno možete sjetiti broja pet. Brojite još jednom od jedan do deset, ali pri tom upamtite i broj pet.« Nakon toga ispitanik će se svakako sjetiti broja pet. Veselo je ako riječ »pet« zamijenimo nekom drugom riječju, na primjer riječju »cips«. Sada redosljed brojeva glasi 1234 cips 678910. Zatim tražite od ispitanika da izračuna koliko je »cips puta cips«?0dgovor će glasiti »dvadeset cips«. Uz pretpostavku da je hipnoza dovoljno duboka, možemo iz ispitanikova pamćenja izbrisati svaku riječ ili je nadomjestiti drugom. Možemo, uostalom, i prolazno blokirati čitav sadržaj njegove memorije. To je, međutim, tako stravičan doživljaj da svaki ispitanik gotovo smjesta počinje plakati, pa moramo sugestiju odmah poništiti. Zanimljivo je ispitaniku, kod kojeg smo stvorili uvjetni refleks na hipnozu u budnom stanju, sugerirati da se više ne

može sjetiti kako se zove. Kad nabrojimo do tri, ispitanik će uzalud pokušavati da se sjeti svog imena. Gotovo da ni sam

neće vjerovati da više ne zna kako se zove. Kadšto promatrači mogu pomisliti da ispitanik samo glumi, no on se u tom času zaista ne može sjetiti vlastitog imena ma kako mu se to neobično moglo činiti. BIokada govora U tom se testu ispitaniku sugerira da više ne može izgovoriti neku određenu riječ, na primjer svoje ime. Ispitanik će se pri tom redovito sjetiti svog imena, ali ga neće moći izgovoriti. Dajte ispitaniku slijedeću sugestiju: »U vama vlada dubok i čvrst mir. Sve što vam sad govorim, prodire duboko u vašu podsvijest i vi ćete sve točno izvršiti. Brojit ću do tri. Kad nabrojim do tri, nećete više moći izgovoriti svoje ime. Znat ćete, doduše, kako se zovete, ali svoje ime nećete moći izgovoriti. Jedan dva tri. Sad više ne možete izgovoriti svoje ime. Pokušate li ga izgovoriti, nećete uspjeti. Ne možete više izgovoriti svoje ime. Pokušajte još jednom. Što više nastojite, to manje vam uspijeva. Više ne možete izgovoriti svoje ime.« Dakako da ispitaniku možete sugerirati i to da uopće više ne može govoriti. Čim pokuša, ne može pustiti ni glasa. No mnogo je zanimljivije promatrati kako netko ne može izgovoriti samo onu riječ koju ste blokirali, dok inače posve dobro govori. Neki Ijudi u tom slučaju pokušavaju izgovoriti blokiranu riječ povezanu s drugim riječima, na primjer: »Zovem se...«, ili »Posve se jasno mogu sjetiti svog imena, ono glasi...« No i takva nastojanja unaprijed su osuđena na neuspjeh. Vrlo rafinirani ispitanici izgovaraju najprije imena svojih roditelja ili braće, na primjer: »Moja majka se zove Hildegard Miiller, moj brat se zove Alfred Miiller, a ja se zovem...« No podsvijest se ne da nadmudriti. Premda se radi o istoj riječi,

čovjek je ne može izgovoriti (ako se pri tom radi o njegovom blokiranom imenu). U svakom slučaju morate misliti na to da pacijenta pažljivo probudite iz hipnoze, čak i onda ako je on poslije

nekog vremena sam uspio izgovoriti vlastito ime. Čak i ako sugestija prividno nije djelovala, morate pacijenta probuditi iz hipnoze, jer se i prividno nedjelotvorna sugestija, ukoliko nije poništena, može kasnije realizirati. Postoje još bezbrojni drugi testovi. Možete ispitaniku sugerirati da ne može ustati ili da će mu se prst zalijepiti za nos čim ga njime dodirne. Dobar hipnotizer, uostalom, ionako neće trebati takve testove, jer ispitanika vodi tako sigurno da i bez testa jasno osjeća dubinu postignute hipnoze. Veza između ispitanika i hipnotizera toliko je čvrsta da hipnotizer osjeća svaku promjenu i na nju reagira kako je potrebno.

11. Autohipnoza Veličanstvena metoda samopomoći Pogrešno duševno vladanje može izavati brojne zdravstvene smetnje. Nesavladani i potisnuti problemi ostaju u podsvijesti, vode do smetnji i naposljetku do bolesti. Nije pretjerano reći da problemi čine čovjeka bolesnim. Srčani napadaji, nervoza želuca, prenapregnutost mišića, bolovi u glavi i leđima,~riesanica unatoč velikom umoru i osjećaj izmoždenosti, teškoće su što ih liječnik svakog dana čuje od brojnih pacijenata. Nakon pretraga i laboratorijskih ispitivanja mora liječmk često kazati pacijentu: »0rganski ste posve zdravi. Vaše teškoće mogu se svesti na funkcionalne

smetnje.« Uzroci su poznati: pogrešan način života, opterećenost u zvanju, nemir i nervoza. K tome pridolazi i još premalo kretanja i nesvladani, potisnuti problemi. Kakve će se bolesti razviti uslijed potisnutih problema, ovisi o čovjekovom tjelesnom ustrojstvu. Bolesti, uostalom, uvijek pogađaju najslabiji organ. Ovdje se, međutim, pojavljuju i daljnji problemi. Što uraditi ako liječnik ustanovi da su uzroci bolesti poteškoće u zvanju i prilagođavanju? Ne nalazi li se liječnik u teškom položaju? Nerijetko će reći: »Prepisat ću vam nešto što će vam pomoći.« Kaže tako premda točno zna da lijek u najboljem slučaju može utjecati samo na simptom, a ne i na uzrok bolesti. U takvom slučaju često je jedini pravi izlaz: pomoći sebi autohipnozom. Najpoznatija je vrsta takve pomoći »autogeni trening«, ili metoda »usredotočenog samoopuštanja«. Tvorci su mu G. H. Schulz i L. M. Le Cron koji su ga svojom knjigom Selbshypnose ihre Technik und An

v/endung im taglichen Leben (Autohipnoza i njezina primjena u svakodnevnom životu) učinila poznatim u čitavom svijetu. Znamo da svaka naša misao, ako su u njoj naglašeni osjećaji, pokazuje snažnu tendenciju da se ostvari. Bilo bi, dakako, pogrešno vjerovati da se sve ono što sebi u mislima predočimo može neposredno i ostvariti. Da bi misao dobila snagu da se ostvari, moraju postojati određene pretpostavke. Jedna od najvažnijih je intenzivna želja dovoljna motivacija za određeni cilj. U tom slučaju mogu naše misli razviti upravo strahovitu snagu. Zanimljiv primjer za to nalazimo u knjizi A. J. Efremova Auf Messers Schneide (Na oštrici noža) iz koje ovdje donosim doslovan izvadak.

»Ledeni vjetar poput noža probi Dayarama... Odjednom zastane, ukočivši se od čuđenja na kemenom kopnenom jeziku pokrivenom svježim snijegom stajala su četiri potpuno naga muškarca. Prelijevali su ih mlazevi vode, zasipavao snijeg, no oni su i dalje nepomično stajali. Da se s njih nije uzdizala para njihova daha koju je vjetar odnosio, mogli bismo pomisliti da su kipovi od žutog kamena. Ali ne! Eto, jedan se od njih sagnu, umoči komad tkanine u vodu i pokri njime leđa izložena ledenom vjetru... Dayaram se sjeti da je vidio fotografije lama kako goli stoje u snijegu svetog brda Kailasa. Prema tibetanskoj mistici takvi Ijudi mogu iz svoga sjemena osloboditi energiju nazvanu »tumo« koja se širi nebrojenim kanalčićima njihova tijela i zagrijava ga. Pažljivo odabrani početnici pripremaju se polako, stepenicu po stepenicu, vježbajući i izvodeći vježbe disanja na studeni, najprije odjeveni u tanku pamučnu odjeću, a kasnije potpuno neodjeveni. Da bi dobili častan naslov »respa«, moraju položiti posebne . ispite. U ledenoj vjetrovitoj noći s mjesečinom kandidati sjedaju uz rijeku ili jezero na zemlju i omataju svoje tijelo mokrim plahtama, koje moraju sušiti toplinom svoga tijela. Nekada su morali osušiti najmanje tri takve plahte. Respe mogu 12 do 24 sata stajati na studeni, a odbijaju toplinu što je daje odjeća i vatra. Neki potpuni asketi provode zimu u spiljama snijegom pokrivenih planina, a tijelo pokrivaju

samo pamučnom tkaninom. Respa sam sebi sugerira da osjeća kako ga grije vatra ili da se nalazi u vrućoj dolini čije je stijenje užarilo sunce.« Kolika može biti snaga autohipnoze, jasno pokazuje i ovaj primjer. Na jednom od Sven Hedinovih putovanja Tibetom jedan od njegovih suradnika posvadio se s nekim tibetanskim pustinjakom. Ovaj mu je na to predskazao da će točno za godinu dana umrijeti. Dr H. koji se na putovanju nekoliko puta uvjerio u neobične sposobnosti tibetanskih pustinjaka, čvrsto je vjerovao u to proročanstvo.

Kratko vrijeme prije predskazanog dana vratio se u Berlin, i ondje se osjećao tako loše da je morao zatražiti liječničku pomoć. Naposljetku su ga prevezli u bolnicu. Međutim, liječnici su se našli pred zagonetkom. Mogli su samo ustanoviti da se pacijent polako bliži kraju. Kad je glavni liječnik doznao da se radi o predskazanju, bilo mu je jasno da je ovdje posrijedi osobito izražen slučaj autohipnoze koja će sigurno dovesti do smrti, ako ne... Dva dana prije »smrtnog dana« nalikovao je dr H. na lešinu. Dežurni liječnik ga je uspavao hipnotičkim snom i ostavio ga u tom stanju četiri dana. Kad su ga nakon togarobudili i rekli mu da je zlokobni dan prošao i da ga je on preživio, sugestija je prestala djelovati pa je dr H. uskoro opet bio potpuno zdrav. Snaga sugestije u autohipnozi koja je u navedenom slučaju djelovala tako kobno, stoji vam na raspolaganju i za pozitivne ciljeve. Možete se njome okoristiti da ostvarite svoje želje. Ovdje bih vas htio upoznati s dvjema potpuno pouzdanim mogućnostima. Mnogi Ijudi željeli bi iskoristiti moć autohipnoze, ali ne rnogu smoći toliko izdržljivosti da bi vježbali sve dotle dok ne dođu do opipljivih rezultata. Ovdje pomaže heterohipnoza, u kojoj hipnotizer obrće odnos, tj. u neku ruku daje hipnotiziranom komandu nad samim sobom. Hipnotizirani dobiva u hipnozi samo nalog da kod dogovorenog »otponca« zapadne u duboko hipnotičko stanje i da sve što tada u mislima sam sebi zapovjedi izvrši točno onako kao da mu je to naredio hipnotizer. Time se vrijeme vježbanja

skraćuje na jednu jedinu heterohipnozu. Nakon nje može se odmah početi s autohipnozom. Ta zasad još malo poznata, ali vrlo djelotvorna metoda, zaslužuje da je opširno opišem. U vezi s time htio bih još jednom naglasiti da ni za heterohipnozu ni za autohipnozu

nisu potrebne neke osobite sposobnosti. Isto je tako pogrešno mišljenje da se bolji rezultati mogu postići ako hipnoza dulje traje. Čak i u lakoj hipnozi mogu se postići izvrsni rezultati. Tehnikom imaginacije možete laku hipnozu postepeno produbljivati. Pri tom sami sebe jednostavno »vidite« kako sve dublje i dublje tonete u hipnozu. Istodobno predočujete sebi kako provjeravate dubinu vlastite hipnoze, kako, na primjer, pokušavate otvoriti oči, ali vam to ne uspijeva ili kako uzalud nastojite podići ruke, koje ostaju potpuno nepomične. Budući da vaša podsvijest ne razlikuje maštu od stvarnosti, ona će preuzeti one načine vladanja koje je »vidjela« i prema njima reagirati. Prije nego što počnemo s prirnjerima autohipnoze, iznosimo ovdje jednostavan načinza njezinu provjeru. Taj takozvani »test anestezije« uočljivo nam pokazuje stupanj djelotvornosti sugestija što smo ih dali sami sebi. Sugerirajte sebi u autohipnozi da, na primjer, u lijevoj ruci više ne osjećate bol i tu sugestiju ponovite nekoliko puta. Zatim znažno uštinite lijevu ruku i »provjerite« da li osjećate bol, odnosno u kojem je stupnju osjećate. Odvikavanje od pušenja autohipnozom Svaki drugi pušač rado bi se odrekao cigareta. Svaki pušač je to i pokušao bar nekoliko puta, ali bez uspjeha. Neki su pušači čak po nekoliko mjeseci izdržali bez cigarete, da bi ipak jednog dana podlegli iskušenju. Tako je bilo i s gospodinom Wagnerom. U životu je napredovao. Njegove ideje na području osiguranja (bio je ravnatelj velikog osiguravajućeg zavoda) dale su smjernice rada u toj struci. U svečanom govoru, održanom u čast 25godišnjice njegova rada u poduzeću, govornik je posebno istakao njegovu željeznu volju i uzornu samodisciplinu. No

unatoč tome nije mu uspijevalo da se odrekne pušenja, premda mu je zdravlje već bilo narušeno. Nekoliko pokušaja završilo je s neuspjehom. Nije mogao izdržati bez cigareta dulje od četiri dana. Da stvar bude još teža, prilikom posljednjeg pokušaja da se odrekne pušenja obavijestio je o tome prijatelje. Budud da unatoč svemu nije uspio, smatrao je da mu je sad povrijeđena i čast. Dakako da su ga prijatelji zadirkivali, pa je bio gotovo očajan. Rekao sam mu da je prošle godine više od tisuću pacijenata pušača napustilo moju ordinaciju kao nepušači, pa da će se, vjerojatno, i njegov problem akupunkturom lako riješiti. No taj ga put nije zanimao. Tražio je način koji bi mu omogućio da sam svlada svoju strast, te istodobno ponovo učvrsti uzdrmano samopouzdanje. Tu je mogla pomoći samo autohipnoza. Zamolio sam ga da sam diktira dani mu tekst na kazetofonsku vrpcu: »Ležim potpuno opušten. Oči su mi zatvorene, ruke i noge potpuno labave. Miran sam i opušten. Ništa me ne može smetati. Potpuno/sam miran i opušten. Oči su mi zatvorene, ruke i noge potpuno opuštene. Potpuno sam opušten i miran i jednostavno puštam vrijeme da prolazi. Dišem mirno i jednolično. Osjećam se vrlo dobro. Osjećam se vrlo dobro. Tijelo mi tone u ugodan mir.« Ovdje treba zastati otprilike jednu minutu. »Sad se koncentriram na noge. Mirno se koncentriram na noge i osjećam osjećam sad posve jasno osjećam kako mi noge otežavaju. Noge mi postaju sve teže sve teže sve teže. Sad su mi noge vrlo teške, teške su kao olovo, zaista teške kao olovo. Sad mi i ruke otežavaju i snažno me vuku prema dolje. Obuzima ih sve veći umor, zbog toga postaju sve teže. 1 ruke su mi sad vrlo teške, teške kao olovo, teške kao olovo.

I.očni kapci su mi teški i postaju sve teži i teži. Oči su mi čvrsto sklopljene. Ne mogu ih više otvoriti, ali to i ne želim učiniti. Dopuštam da tonem sve dublje u divan osjećaj umora i težine. Postajem sve umorniji postajem sve umorniji sve umorniji.« Ovdje opet treba pričekati otprilike jednu minutu.

»Ništa me ne može smetati. Sad slušam samo još svoj glas i osjećam osjećam posve jasno osjećam kako postepeno tonem sve dublje sve dublje sve dublje u dubok, dubok, ugodan mir. Osjećam se vrlo dobro i opušteno i dopuštam da tonem sve dublje sve dublje sve dublje. U tom divnom stanju mirovanja širom se otvaraju vrata u moju podsvijest. Sve što govorim, lako prodire duboko u moju podsvijest, ondje se neizbrisivo usađuje i ja ću po tome tako postupiti. Potpuno sam miran. Prema pušenju osjećam snažnu odbojnost i ta je odbojnost sve veća. Ne osjećam više nikakvu potrebu za cigaretom pušenje me više ne zanima. Neugodna mi je i sama pomisao na pušenje. Čim pomislim na pušenje, smjesta osjetim veliku odvratnost. Svaki put kad osjetim dim cigarete, moja se odvratnost prema pušenju pojačava. Počevši od ovog časa neću više pušiti. Od te me namjere ništa neee odvratiti. Radujem se i isretan sam što mogu nešto učiaitLža svoje zdravlje. To mi iz dana u dan sve bolje polazi za rukom. Neću više pušiti. Pušenje mi je iz dana u dan sve odvratnije. Više mi nimalo ne prija. Neugodna mi je i sama pomisao na pušenje koja u meni odmah izaziva izrazito gađenje.

Svaki put kad osjetim duhanski dim, raste i moja odvratnost prema pušenju. Vrlo sam radostan i sretan što više ne pušim. Ništa me neće odvratiti od te moje odluke. Nikad više neću pušiti. Nikad više neću pušiti!« 1 ovdje treba pričekati jednu minutu. »I opet osjećam u sebi divan mir. U tom divnom miru svaka mi se moja riječ neizbrisivo urezuje u podsvijest. Slušat ću te riječi i nikad više neću pušiti. Pri tom ću se dobro osjećati. Iz dana u dan u svakom mi pogledu biva sve bolje i bolje. Kad nabrojim to tri, ruke i noge će mi opet biti potpuno labave, lagane i pokretljive. Otvorit ću oči i dobro se osjećati i biti posve svjež. Jedan dva tri. Otvori oči! Ruke i noge su mi opet posve labave i pokretljive. Pun sam"

snage i energije i osjećam se vrlo dobro. Vrlo sam svjež i dobro se osjećam.« Gospodin Wagner mi je obećao da će kazetofonsku vrpcu slušati bar jednom dnevno. Iz ordinacije je izišao pun nade. Dugo nisam o njemu ništa čuo. Nekoliko mjeseci kasnije u ordinaciju mi je dostavljen sanduk šampanjca kojemu je bila priložena kartica. Na njoj je pisalo samo »Hvala!« Na isti način možete i vi napustiti pušenje. Hipnotizirati sebe posve je jednostavno. Dovoljno je da čovjek na nekom mirnom i udobnom mjestu opušteno legne (ili sjedne) i uključi magnetofon s vrpcom na koju je prije toga izdiktirao otprilike slijedeće: »Potpuno sam miran, ležeran i opušten. Ruke i noge su mi posve labave. Dišem mirno i jednolično, a osjećam se vrlo dobro. Osjećam kako mi se tijelom širi divan mir. Ruke i noge

postaju mi sve teže sve teže. Puštam da me sasvim obavije umor i da me težina povuče na dno. Tonem sve dublje i pri tom sam sve umorniji. Sve sam umorniji sve umorniji.« To ponavljajte sve dok vas potpuno ne ispuni divan osjećaj mira i dok ne počnete odbijati svako skretanje misli. Na taj način ne samo da se možete potpuno odviknuti pušenja, već riješiti i brojne druge probleme. Vitkost autohipnozom Mnogi su Ijudi uspjeli u teškim vremenima sami sebi pomoći autohipnozom. Metoda je osobito djelotvorna ako želite smršaviti. Težina 78 posto stanovnika Savezne Republike Njemačke veća je od idealne. Kad je došla k meni u ordinaciju, gospođa Berger imala je poteškoća s tjelesnom težinom. Nekoliko dijeta donijelo joj je samo prolazne uspjehe. Tražila je nove načine obuzdavanja teka. Sve je započelo sasvim bezazleno. Kad se prije osam godina udala, nije sa težinom imala problema. Bila je nježno građena i temperamentna. Dvije godine

kasnije rodila je kćer Sabinu. Nekoliko mjeseci poslije poroda dosegla je gospođa Berger opet staru težinu. Ispočetka ju je Sabina zaokupljala po čitav dan, ali ubrzo joj je bavljenje djetetom prešlo u rutinu. Počela se dosađivati pa je od puste dosade počela jesti. Ranije su čokoladni bonboni i slastice često mjesecima stajali unaokolo, a da se nitko na njih nije osvrtao, ali u međuvremenu je gospođa Berger postala stalan kupac u prodavaonici slastica. Jedva da je prošao i jedan dan a da ih ne bi kupila.

Nakon nekoliko mjeseci opazio je i njezin muž da se promijenila pa je sve češće stavljao primjedbe na njezinu sve veću težinu. Ona se zbog toga, doduše, Ijutila jer je i predobro znala da je muž u pravu, ali potreba za slatkišima bila je jača. Brak Bergerovih zapao je u krizu zbog njezine pohlepe za jelom, ali i iz drugih razloga i sve je češće dolazilo do prepirki. Suprug ju je, doduše, veoma volio, ali nije imao razumijevanja za njezine probleme. Njezina se težina povećala za 21 kiđogram kad su prvi puta pale riječi o rastavi braka. Ne mogavši oka sklopiti te je noći čvrsto odlučila da više neće jesti slatkiše. No prošla su svega dva dana i ona je podlegla iskušenju. Godinu dana kasnije Bergerovi su se rastali. Prošlo je nekoliko mjeseci kad je ponovo došla u moju ordinaciju. Na njezinu želju pokazao sam joj kako čovjek može sam sebe hipnotizirati. Kad je ovladala tehnikom, zamolio sam je da potrebne naloge sama diktira na magnetofonsku vrpcu i da tu vrpcu svakog dana bar jednom potpuno opuštena sasluša. »0sjećam snažnu odvratnost prema slatkišima. Ta odvratnost jača iz dana u dan. Počevši od ovog časa neću više jesti slastice. Svaki put kad ih ugledam, moja odvratnost prema njima raste. Svakog tjedna gubim na težini po jedan kilogram. Pri tom se vrlo dobro osjećam. Svakog tjedna gubim na težini po jedan kilogram. Uopće više nemam teka pa za glavne obroke jedem malo i odmah sam sita. Između glavnih obroka i poslije večere ne jedem ništa; svakog tjedna gubim na vagi po jedan kilogram. Otkako

slušam ovu magnetofonsku vrpcu, gubim svakog tjedna po jedan kilogram na težini. OsJećam kako sam svakim danom

sve zdravija, a i probava mi savršeno radi. Prema jelu sam potpuno ravnodušna. Osjećam se vrlo dobro. Za glavnim obrocima pojedem nešto malo i odmah sam potpuno sita. Slastice više uopće ne jedam. One su mi iz dana u dan sve odvratnije. Svakog tjedna gubim po kilogram i pri tom se dobro osjećam. Otkako slušam magnetofonsku vrpcu gubim svakog tjedna po jedan kilogram težine. Čim čujem vrpcu, odmah se potpuno smirim i opustim posve sam mirna i opuštena. Svaka se riječ duboko usijeca u moju podsvijest. Sve ću točno izvršiti. Svakog tjedna gubim po jedan kilogram težine. Pri tom se dobro osjećam. Iz dana u dan u svakom pogledu mi je sve bolje i bolje.« Godinu dana kasnije sreo sam gospođu Berger na nekom primanju. Toliko je bila vitka da sam je jedva prepoznao. Ponovo se udala i uporno je zahtijevala da me /dpozna sa svojim suprugom. Tako sam doznao i završetak Ipriče. Njezin rastavljeni muž redovito je posjećivao kćer pa je mogao pratiti kako mu se bivša žena mijenja. Godinu dana kasnije ponovo su se vjenčali. Autohipnoza liječi nesanicu »Bog blagoslovio onoga tko je izumio san«, napisao je Cervantes u svojem Don Quichotu, ali mnogo je Ijudi kod kojih taj blagoslovljeni izum više ne funkcionira. U Saveznoj Republici Njemačkoj svaki sedmi čovjek pati od nesanice, tj. devet milijuna Ijudi redovito posiže za sredstvima za spavanje. Posljednjih desetak godina potrošnja sredstava za spavanje porasla je za 500 posto. Ako i vi spadate među »jadnike« koji imaju problema sa spavanjem, zapitajte se najprije čemu se to ima pripisati. Ako je razlog organske prirode, obratite se dobrom liječniku. Ako se organski uzrok ne može ustanoviti, posegnite za jednostavnim i sigurnim sredstvom bez neugodnih popratnih djelovanja autohipnozom.

Glasom koji uspavljuje izdiktirajte na magnetofonsku vrpcu. »Ležim posve mirno i opušteno. Oči su mi sklopljene, ruke i noge potpuno opuštene. Sasvim sam opušten. Ništa me ne može smetati. Potpuno sam miran i opušten i jednostavno puštam vrijeme da prolazi. Dišem mirno i jednolično potpuno sam miran i opušten potpuno sam miran i opušten. Osjećam se vrlo dobro. Ćutim kako mi se tijelom širi divan mir.« Ovdje počekajte otprilike jednu minutu. »Sad se koncentriram na svoje noge. Mirno se koncentriram na noge i posve jasno osjećam kako mi one postaju sve teže. Noge mi postaju sve teže olovno teške zaista olovno teške. Sad mi i ruke postaju teške i snažno me vuku prema dolje. Ruke mi sve više otežavaju, postaju sve teže sve teže sve teže. Ruke su mi sad teške, teške kao olovo zaista teške kao olovo. Sad mi i oči postaju teške sve teže i teže. Oči su mi čvrsto zatvorene. Ne mogu ih više otvoriti, ali tp i ne želim učiniti. Puštam da sve dublje tonem. Obuzma me divan osjećaj umora i težine. Postajem sve umomiji sve umorniji. Postajem sve umorniji i umorniji.« Ovdje opet minutu pričekamo. »Sad ću polako brojiti do deset. Sa svakim brojem tonem sve dublje u taj divan osjećaj mira i sigurnosti. Jedan dva tri: tonem sve dublje i dublje. Četiri pet šest sedam osam devet deset. Sad mirujem vrlo duboko i čvrsto. Ništa me ne može smetati. Slušam jedino još svoj glas i jasno osjećam kako postepeno tonem sve dublje, u dubok, dubok, dubok, ugodan mir. Osjećam se vrlo dobro i puštam da tonem sve dublje sve dublje i dublje. U tom divnom miru širom se otvaraju vrata koja vode u moju podsvijest vrata moje podsvijesti širom se otvaraju. Sve što govorim, prodire lako i duboko u moju podsvijest pa se ondje neizbrisivo usađuje. Sve ću to potpuno točno izvršiti.

U meni je dubok i čvrst mir. Tijelom mi se širi prijatan osjećaj mira i sklada. U dubini srca sam radostan i sretan. Svake večeri kad polazim u postelju odmah ponovo osjetim

taj divan mir i sklad. Redovito odmah zaspim. Spavam zdravim i prirodnim snom koji me odmara. Ujutro se budim sasvim svjež i odmoran. 1 ujutro me opet prožima divan mir i sklad pa sam vedar i opušten, a u dubini srca radostan i sretan. Iz dana u dan mi je sve bolje i bolje. Svake večeri kad pođem u postelju izgube se sve misli koje me smetaju i odmah zaspim. Čitavu noć spavam duboko i čvrsto a ujutro se budim potpuno svjež i oporavIjen. Čim se probudim, osjećam onaj prijatan mir i sklad pa sam posve vedar i opušten a duboko u srcu radostan i sretan. Čitav dan sam vedar i raspoložen. Iz dana u dan mi je u svakom pogledu sve bolje i bolje. Sada spavam duboko i čvrsto; tek ujutro se budim svjež i oporavljen. Spavam duboko i čvrsto spavam duboko i čvrsto posve duboko i čvrsto.« Tu magnetofonsku vrpcu slušajte nekoliko tjedana svake večeri prije nego što pođete spavati. Iz dana u dan spavat ćete sve bolje, a poslije nekog vremena moći ćete spavati i bez slušanja vrpce. Vaš problem nesanice bit će riješen. Ako se potrudite da pažljivo formulirate želje upravIjene vašoj podsvijesti, a tu formulaciju zatim mirno i polako izdiktirate na magnetofonsku vrpcu i redovito je pažljivo slušate, možete na isti način riješiti i mnoge druge probleme. Autohipnoza poboljšava uspjeh u školi Manfred je u školi godinama lako premašivao prosječni uspjeh razreda. Njegovi roditelji vodili su trgovinu sa samoposluživanjem, pa su od jutra do večeri bili prezaposleni i

malo su se mogli brinuti za njega. To, uostalom, nije bilo ni potrebno jer bi Manfred zadaće napisao čim bi se vratio iz škole; nitko ga nije morao na to podsjećati. Stoga su se roditelji vrlo iznenadili kad su bili obaviješteni da će njihov sin morati ponavljati razred. Propao je. A razlog? Kad je doznao da se neće ispuniti njegova želja da postane šumar jer će kasnije morati preuzeti trgovinu svojih roditelja, Manfreda je škola prestala zanimati. Dakako da su to

njegovi nastavnici ubrzo opazili pa je počeo dobivati loše ocjene jednu za drugom. Kad su njegovi roditelji došli k meni, Manfred je već izgubio godinu. Obećao sam da ću učiniti sve što mogu kako bih opet potaknuo Manfreda na učenje i predložio sam terapiju hipnozom. Roditelji su pristali, a Manfred je bio oduševljen što mu se pruža prilika da dozna nešto o hipnozi koja je za nj bila vrlo tajanstvena. Zamolio sam ga da se udobno ispruži na kauču i da sluša ono što mu govorim. Upozorio sam ga da se pri tom ne treba posebno koncentrirati na moje riječi a pogotovu ne mora pokušati da »surađuje«; neka sve prepusti svojoj podsvijesti. Zatim sam ukopčao magnetofon i započeo hipnozu: »Nastoj da se smjestiš što udobnije. Sklopi oči i potpuno se opusti. Neka ti ruke i noge budu potpuno mlitave diši mirno i ravnomjerno. Sad ne smiješ više ništa htjeti moraš biti posve pasivan. Jednostavno slušaj što ti govorim i puštaj da moj glas djeluje na tebe. Sad dišeš mirno i ravnomjerno posve mirno i ravnomjerno potpuno si opušten i nenapet. Oči su ti čvrsto zatvorene. Postaješ sve umorniji i sasvim se predaješ tom osjećaju

umora. Ništa te više ne može smetati. Slušaš samo još moje riječi slušaš ono što ti kazujem. Potpuno si pasivan i opušten, dišeš posve mirno i bez napetosti. Osjećaš kako ti ruke polako postaju teže ruke ti postaju sve teže.« Ovdje sam počekao otprilike jednu minutu. »0sjećaš divan mir i puštaš da sve dublje toneš u taj ugodan osjećaj umora i težine. Sad samo osluskuješ moj glas. Osjećaš kako ti i noge postaju teže. Noge ti postaju sve teže. Dišeš mirno i ravnomjerno i dohro se osjećaš. Osjećaš se vrlo dobro. Puštas da sve dublje toneš u prijatan mir. Obuzima te ugodan umor i težina. Postajes sve umorniji. Sve umorniji sve umorniji.« Ovdje sam opet počekao jednu minutu. »U tom prijatnom miru potpuno se otvaraju vrata u tvoju podsvijest vrata u tvoju podsvijest širom se otva

raju. Sve što sam ti rekao duboko se i čvrsto usađuje u tvoju podsvijest pa ćeš uvijek prema tome postupiti. Ubuduće ćeš u školi svu pažnju usredotočiti na ono što ti govori nastavnik. Nećeš dopustiti da te išta od toga odvrati, a svaki put kad budeš nešto znao, sam ćeš se javiti. Učenje će te radovati pa ćeš intenzivno surađivati u nastavi. Školske ćeš zadaće kod kuće izraditi koncentrirano i pažljivo. Nećeš dopustiti da te išta odvrati od toga. Nećeš se baviti ničim drugim prije nego što pažljivo izradiš domaće zadaće i dok se temeljito ne pripremiš za sve predmete. Radovat ćeš se kad iz škole počneš donositi sve bolje ocjene i kad opaziš

da sve brže napreduješ. Tako će i ostati. 1 dalje ćeš koncentrirano raditi za školu. Iz dana u dan sve više ćeš se radovati tome što si se usmjerio na jedan cilj, kako bi što bolje uspio u školi. Nećeš dopustiti da te išta odvrati od odluke da što bolje prođeš u školi. Napredovat ćeš iz dana u dan.« Nakon jednominutne stanke prekinuo sam hipnozu ovim riječima: »0sjećaš divan mir. U tom divnom miru svaka se moja riječ duboko i neizbrisivo urezala u tvoju podsvijest pa ćeš je uvijek poslušati. Kad nabrojim do tri, ruke i noge će ti odmah biti potpuno opuštene, lagane i pokretlJive. Otvaraš oči, potpuno si svjež i dobro se osjećaš. Jedan dva tri.« Manfred je otvorio oči. Predao sam mu magnetofonsku vrpcu i usrdno ga zamolio da je svakog dana bar jednom sasluša, a po mogućnosti dva do'tri puta dnevno. Činilo se da ga hipnoza zabavlja pa mi je obećao da će redovito slušati vrpcu. Nekoliko tjedana kasnije napisao mi je da je prošao s ocjenom »dovoljan«. Time mu je naknadno odobren prijelaz u idući razred. 1 vi biste mogli sličan tekst izdiktirati na magnetofonsku vrpcu i time pomoći svojoj djeci. Budete li upotrijebili ove iskušane formulacije i govorili potpuno mirno, uspjet ćete.

Autohipnoza oslobađa straha i depresije Važno područje primjene autohipnoze je uklanjanje depresije i tjeskobe, kako to pokazuje slijedeći primjer:

Bila je to zaista sjajna prilika. Dr Schlosser je upravo doznao da je imenovan upraviteljem ogranka svog poduzeća u južnom dijelu zemlje. Jedva je čekao da ženi saopći dobru vijest. To je značilo ne samo napredak u karijeri, već i ispunjpnje želje iz djetinjstva: da ima kuću daleko od velegradske buke u lijepom kraju gdje ga neće buditi buka automobila već cvrkut ptica. Njegova žena nije, doduše, poznavala život na ladanju, jer je odrasla u velegradu, ali on ju je zainteresirao svojim oduševljenjem. Oba djeteta, dva krasna dječaka, također su se oduševili. Dr Schlosser je našao krasnu kuću, trideset kilometara udaljenu od grada u kojem se nalazio ogranak poduzeća čiju je upravu preuzeo. Morao se, doduše, svakog jutra i svake večeri četrdesetak minuta voziti, no on je to rado činio da bi mogao uživati u miru i Ijepoti svoje ladanjske idile. Djeca su se brzo uživjela i uskoro našla nove prijateIje. Samo se žena teško prilagođavala novoj okolini. Nije bila navikla na tišinu i osamljenost. Nedostajao joj je krug znanaca i prijatelja. Suprug ju je tješio s vrlo mnogo Ijubavi, no bio je po čitav dan odsutan i vraćao se tek kasno uvečer. Bila je prepuštena sama sebi. Nije se uspjela sprijateljiti sa seljacima iz okolice. Jedina razonoda bio joj je svakodnevni odlazak u najbliže mjesto da nabavi živežne namirnice, jer ondje, gdje su stanovali, trgovine uopće nije bilo. Suprug joj je kupio mali automobil kojeg je već dugo željela, a koji joj je u novim okolnostima bio prijeko potreban. Da bi joj život na selu bio zanimljiviji poklonio joj je za rođendan jahaćeg konja. No sve to jedva da je moglo smanjiti njezinu sve veću osamljenost. Satima je sjedila uz prozor, plakala i postepeno postajala nesposobna da vodi kućanstvo. Jednog dana nazvao me dr Schlosser i zamolio me da pokušam liječiti njegovu suprugu. Poznavao me još iz

vremena prije nego što se preselio; pomoću akupunkture oslobodio sam ga pomame za pušenjem. Budući da je zbog velike udaljenosti nisam mogao redovito liječiti hipnozom, pokazao sam gospođi Schlosser kako se sama može hipnotizirati. Za njezin specijalni slučaj izradio sam zajedno s njom ovakvu sugestiju: »Potpuno sam mirna. Savršeno sam mirna i opuštena. Tijelom mi se širi divan osjećaj mira i sklada pa sam u dubini srca radosna i sretna. Zadovoljna sam svojim sadašnjim životom, pa mi je svakim danom u svakom pogledu sve bolje i bolje. Svake večeri kad pođem u postelju, odmah me prožme divan osjećaj mira i sklada. Zatim ubrzo zaspim. Spavam vrlo dobro i čvrsto, a svakog jutra budim se potpuno svježa i odmorena. Pri tom me odmah obuzima prijatan osjećaj mira i sklada, pa sam vedra i raspoložena, a u dubini srca radosna i sretna. Iz dana u dan osjećam se sve bolje i postajem sve vedrija i radosnija. Život mi je lak i ugodan pa mi iz dana u dan u svakom pogledu biva sve bolje i bolje. Moja sigurnost i samosvijest rastu iz dana u dan. Postajem sve vedrija i radosnija i osjećam se vrlo dobro.« Pošto je gospođa Schlosser slabo vjerovala u vlastite sposobnosti, pustio sam je da odmah u ordinaciji izdiktira tekst na magnetofonsku vrpcu. U prvi čas se začudila što u sugestiji nisu uopće bile spomenute njezine depresije pa sam joj morao razjasniti da se u autohipnozi mogu davati samo pozitivne sugestije, tj. da čovjek ne smije, na primjer, reći: »Ne padam više u depresije«, jer se na taj način depresija utvrđuje u podsvijesti. Treba, naprotiv, kazati: »Glava mi je posve neopterećena i bistra, dobro se osjećam, vedra sam i opuštena.« Gospođa Schlosser otputovala je puna nade. No već poslije četiri dana telefonirala mi je i kazala mi da sugestija nije

gotovo uopće djelovala i da je očajna. Razjasnio sam joj da mora svojoj podsvijesti dati vremena. Zamolio sam je da magnetofonsku vrpcu sluša najmanje trideset dana i da njezino djelovanje ne pokušava svakog sata kontrolirati. Nekoliko mjeseci nisam o njoj ništa čuo. Stoga sam je

jednog dana nazvao da je upitam kako se osjeća. Javio se drSchlosser i rekao mi da je njegova supruga u gradu na plesnom tečaju depresijama nije više bilo ni traga. Autohipnozom protiv alkohoUzma Stoljećima su Ijudi alkoholizam smatrali moralnom slabošću. Danas znamo da je to bolest, čiji se razvoj dade, dodikše, prekinuti, ali se nikada ne može potpuno izliječiti. Caki kad alkoholičar godinama ne popije ni kapi alkohola, on ipak ostaje alkoholičar. Jer čim jednom popusti i dade se zavesti da popije ma i jedan gutljaj, bolest će se ponovo probiti. Malo je načina da se alkoholičaru pomogne. Među njima ipak najbolje pomaže autohipnoza. Međutim, pretpostavka za uspjeh autohipnoze je da alkoholičar sam shvati svoj položaj i osjeti snažnu želju da ga izmijeni. Kad je gospodin Bernhausen došao u moju ordinaciju, on je to zaista želio. Premda mu je bilo tek 25 godina, već je temeljito uništio svoj život. Dvije godine uzalud se trudio da nađe posao. Bio je izučeni ličilac i dobar zanatlija. Ali u toku posljednjih godina nije ni jedno zaposlenje mogao zadržati dulje od dva tjedna jer je već poslije nekoliko dana na posao dolazio pijan i često uopće nije bio sposoban za rad. Prošle su mu godine oduzeli čak i vozačku dozvolu jer ga je policija uhvatila za volanom sa 2,4 promila alkohola u krvi. Pred tjedan dana napustila ga je žena i povela sa sobom njihovo dvoje

djece. U tim okolnostima nije zapravo bilo ni čudno da se počeo baviti mišlju da sam sebi prekine život. Njegova stara majka ipak ga je uspjela nagovoriti da se još jednom pokuša kod mene liječiti. U prvi čas to nije prihvatio jer je već prošao dvije kure odvikavanja. Poslije prve kure izdržao je bez pića pet mjeseci, poslije druge podlegao je alkoholu već za četrnaest dana pa je zaključio da mu kure odvikavanja ne mogu pomoći. Temeljito sam mu objasnio mogućnosti autohipnoze. Da bi osigurao bar malo mogućnosti u uspjeh, nastojao sam ga nagovoriti na suradnju. On nije mnogo znao o hipnozi, a

nije ni vjerovao u njen uspjeh. Razjasnio sam mu da nema spora o tome da hipnoza doista djeluje, pa i onda kad hipnotizirani u nju ne vjeruje. No ne smije sam sebe kočiti sumnjom, već mora dopustiti da je to moguće, mora surađivati. To je sve što sam od njega tražio. Bernhausen je bio težak pacijent, neprekidno je iznosio nove prigovore i razloge zašto je hipnoza u njegovom slučaju potpuno bezizgledna. Konačno je ipak, prema mojim uputama, izgovorio u magnetofonsku vrpcu ove riječi: »Potpuno sam miran. Potpuno sam miran i opušten. Dišem mirno i jednoliko. Sa svakim udisajem sve dublje utonem u ugodan osjećaj umora i težine. Osjećam kako sa svakim udisajem tonem sve dublje i dublje sve dublje. Ništa me ne može smetati. Čitavo mi tijelo obuzima prijatna težina. Ruke i noge mi postaju olovno teške. Teške kao olovo. Osjećam kao da mi na rukama i nogama vise teški utezi. Ruke i noge ne mogu više podići: ne mogu ih uopće pokrenuti. Ruke i noge su mi sad sasvim nepomične i ne mogu ih više podići. No to i ne želim učiniti. Jednostavno puštam da sve dublje tonem sa svakim udisajem sve dublje. Obuzima me čudesni

osjećaj težine i obuzima me umor. Sve sam umorniji sve umorniji.« Ovdje treba pričekati otprilike jednu minutu. »Moj je umor težak i velik, a tijelo mi je teško poput olova. Dišem posve mirno i jednoliko i dobro se osjećam. Ne muče me više nikakvi problemi. Vrlo se dobro osjećam. Želim riješiti svoje probleme, a i riješit ću ih. Od te me namjere ništa ne može odvratiti. Uopće nemam više potrebe za alkoholom. Piće me ne mami. Posvesam ravnodušan prema alkoholu nimalo me ne zanima. Prema alkoholu u bilo kojem obliku osjećam snažnu odvratnost koja se sve više pojačava. Neugodna mi je i sama pomisao na alkohol. Ćim na njega pomislim odmah osjetim snažnu odbojnost. Svaki put kad ugledam alkohol, ta se odbojnost pojačava. Od ovog časa neću više piti. Ništa me neće odvratiti od te odluke jer se radujem što napokon činim nešto za svoje zdravlje. Svaki dan se osjećam sve bolje i nikad više neću

piti alkohol. Ne želim više piti i neću piti. Moja odbojnost prema alkoholu u bilo kojem obliku postaje iz dana u dan sve jača. Neugodna mi je već i sama pomisao na alkohol, i sama pomisao na alkohol izaziva u meni odvratnost. Popijem li ubuduće ma i jedan jedini gutljaj alkohola, odmah će mi toliko pozliti da ću morati povraćati. To je duboko i neizbrisivo urezano u moju podsvijest pa ću se toga strogo pridržavati. Čim još jednom popijem gutljaj alkohola, toliko će mi pozliti da ću morati povraćati. Stoga to neću ni pokušati. Zaista više nikad neću piti alkohol. Ne želim više nikad piti alkohol, pa to neću ni činiti.

Svaki put kad ugledam bocu žestokog pića, moja se odbojnost i odvratnost prema alkoholu pojačaju. Radujem se i sretan sam što više ne pijem alkohol. Ništa me ne može odvratiti od mog nauma. Ne želim više piti alkohol. Ništa me ne može odvratiti od mog nauma. Ne želim više piti alkohol i to nikada više neću činiti. Nikad više neću piti! Nikad više neću piti! Svaki dan mi je sve bolje, pa se radujem i sretan sam što sam naposljetku uspio. Napokon sam slobodan!« Tjedan dana kasnije nazvala me njegova očajna majka da mi saopći da se njezin sin opet opio. Zamolio sam je neka ga ohrabri da unatoč tome nastavi s liječenjem, i to barem tri mjeseca. Prošlo je više od godinu dana a on se odjednom pojavio pred mojim vratima da mi pokaže novu vozačku dozvolu. Upravo je s uspjehom položio ispit, a već punu godinu dana ne pije. Autohipnoza oslobađa ovisnosti o drogi Neka je studijska grupa putem upitnika ustanovila da je otprilike 37 posto gradskog, a 17 posto seoskog stanovništva u Saveznoj Republici Njemačkoj, i to u starosnoj skupini do 25 godina, već kušalo drogu. Trećina su bile djevojke. Uostalom, uživanje droge nije ograničeno samo na mladež. U starosnoj skupini između trideset i četrdeset godina, u prvom redu kod Ijudi koji su uspjeli u zvanju,

također je velik broj onih koji u drogama traže »drugi« doživljaj. U tu skupinu spadao je i gospodin Hansen (ime je izmijenjeno). Bio je profesor na umjetničkoj akademiji. Do droge je došao posve slučajno.

Počelo je raspravom sa studentima raspravom na temu umjetnost i droga. Da bi i on sudjelovao, dao se nagovoriti da zajedno sa studentima puši hašiš. Slijedile su marihuana i LSD. Nekoliko mjeseci poslije toga gotovo je posve izgubio kontakt sa stvarnošću. Kad je došao k meni bio je slomljen i očajan jer nije vidio puta koji bi ga izveo iz tog strašnog položaja. Morao je napustiti katedru. Neznatne uštede ubrzo je potrošio, tako da je osim svega kretao još i u susret ekonomskim teškoćama. Kad sam s njim porazgovorio o različitim mogućnostima terapije, rekao mi je jasno: »Želim li sam sebi u ovom životu još jednom otvoreno pogledati u oči, moram se sam osloboditi ove nesreće. Pomozite mi da sam sebi pomognem.« U tim okolnostima postojao je samo jedan put koji je vodio uspjehu, a to je bila autohipnoza. Zajedno smo izradili ovu sugestiju: »Zatvaram oči i potpuno se opuštam. Ništa više nije važno. Potpuno se prepuštam ugodi i osjećam kako napetost popušta. Osjećam kako se sve više i više udaljavam od svakidašnjice. Oslobodio sam se problema i misli koje su me smetale. Ništa nije važno. Potpuno se prepuštam tom divnom osjećaju. Sve oko mene postaje jasnije, razumljivije i Ijepše. Boje i glazba sačinjavaju cjelinu, a ja je slušam. Potpuno se prepuštam doživljaju zvuka i boje. Ništa me ne može smetati. Prema vanjskim zvucima potpuno sam ravnodušan i na njih se ne osvrćem. Osluškujem samo ono što se javlja u meni i doživljavam Ijepotu kakvu nikad nisam doživio uz pomoć droge. Znam da to mogu ponovo doživjeti kad god zaželim. Oslobođen sam svih briga i problema, a u prvom redu svih neugodnih sporednih djelovanja. Ni jedna mi droga ne može pribaviti ni približno takav doživljaj. Ne trebam više drogu koja mi razara zdravlje. Pronašao sam bolji put u kojem nema sporednog djelovanja. Osjećam kako mi se zdravlje iz dana u dan

stabilizira. S povjerenjem gledam u budućnost koju oblikujem prema svojim željama. Više me ništa ne može navesti na to da još jednom uzmem drogu a i čemu? Prema drogi sam ravnodušan, štoviše, ona mi je odvratna. Nikakva sila na svijetu ne može me navesti da još jednom posegnem za drogom i time razorim zdravlje. Kad god poželim vidjeti svijet u vedrijem i radosnijem svjetlu, mogu to lako postići meditativnim opuštanjem u autohipnozi. Time ujedno pomažem svom organizmu da se brže izliječi i regenerira. Svakim danom snažnije osjećam to blagotvorno djelovanje koje mi daje novu snagu i hrabrost da radosna srca gledam u budućnost koju ću oblikovati prema svojim žeIjama i predodžbama. Sad znam da sam određujem svoju sudbinu. Na mene više ne djeluje nikakva prisila i nikakav vanjski utjecaj, pa život dobiva nov smisao. Imam zadatak koji želim ispuniti. On me posve obuzima, pa se svim silama zalažem da ga ispunim. U dubini srca sam sretan i radostan, i potpuno slobodan. Potpuno sam slobodan.« Ovdje treba pričekati tri minute. »Nerado se odvajam od čudesne meditacije koju ću ubuduće prakticirati svaki dan. Usredotočujem se na zadatak. Pun sam snage i energije. Radujem se što ću se moći potpuno posvetiti svojem zadatku. Svakog ću dana sve lakše rješavati postavljene zadatke, a učinak tih nastojanja neprestano će se povećavati. Kad nabrojim do tri, otvorit ću oči i biti posve budan i zdrav. Tijelo će mi biti snažno i puno energije. Jedan dva tri. Otvori oči! Sasvim sam budan, pun snage i energije. Opet potpuno vladam rukama i nogama i lako ih pokrećem. Osjećam se vrlo dbbro. Osjećam se vrlo dobro.« Obećao mi je da će taj nalog odmah kod kuće snimiti na magnetofonsku vrpcu koju će slušati nekoliko puta na dan. Nekoliko tjedana nisam o njemu ništa čuo. Pisao sam mu, ali

pismo mi se vratilo s oznakom »Naslovnik otputovao nepoznato kamo.« Prošlo je nekoliko mjeseci. Više nisam ni mislio na njega, kad jednog dana stiže pismo. U nekom drugom gradu počeo je iz početka, i iznova oblikovao svoj

život, po svojoj volji. Najviše me razveselilo to što me uvjeravao da nikad više nije posegnuo za drogom. Uspio Je' Autohipnozom do bezbolnog porođaja Mnoge žene imaju nezgodnu osobinu da svakom, tko je dovoljno uljudan da ih sluša, pripovijedaju kako su teško rodile, i to sa svim pojedinostima, a vjerojatno i pretjerujući. To je mnogim djevojkama i mladim ženama često jedina informacija o tome kako teče porod. Stvara se slika da je on gotovo neljudski bolan, što ne mora biti. Prirodni porođaj bez grčenja, o kojem se pretjeruje u tim informacijama može biti potpuno bezbolan. Bol nastaje, naime, upravo zbog grčenja, drugim riječima, tek strah od bolova izaziva bolove. Ako žena nauči da porođaj očekuje mirno i opušteno, iznenadit će se iskusivši da porodaj ne samo da se brzo odvija, već jedva da i uzrokuje boli. Postoje brojne mogućnosti da se smanje odnosno potpuno isključe porođajni bolovi. Jedna od najpouzdanijih metoda je hipnoza, pogotovo autohipnoza. Njezino se djelovanje zasniva na tome da se grčenje smanji ili potpuno izbjegne, a eventualni »ostatak boli« sužavanjem svijesti učini neosjetljivim ili gotovo neosjetljivim. Za porođaj uz pomoć heterosugestije ili autosugestije moramo se po mogućnosti pripremati već na početku trudnoće da ne bismo, nastojeći uspjeti pod svaku cijenu, izazvali napetost a time i grč. Pravodobnom pripremom postići ćemo potrebnu

opuštenost. S pripremnim vježbama moramo početi najkasnije u šestom mjesecu trudnoće. "JJJJg'lJ.Sg..te m1™"" gltfrma.ii.letfe

7aJte ovaJ tekst na magnetofonsku vrpcu. »Ležim posve mirno i udobno. Potpuno sam opuštena i bez napetosti. Svi mišići su mi mlohavi, a živci potpuno opušteni. Osjećam se dobro. Ništa ne može omesti moj mir. Sad svu pažnju usredotočujem na disanje i osjećam kako sve dublje tonem u divan mir i sigumost. Mir me ovija kao ogrtač koji me štiti. Osjećam se vrlo dobro i sigurno. Svaki

put kad izdahnem, tonem sve dublje sve dublje u divan osjećaj mira i sigurnQSti.« Ovdje zastanite otprilike jednu minutu. »U meni je čudesen mir i potpuno se otvaram sugestijama koje slijede. Otvaram se širom, a sugestije se duboko utiskuju u moju podsvijest. Svaki put kad legnem i pri tom se zagledam u svoju desnu ruku, odmah utonem u ugodno stanje mira i sigurnosti. Dovoljno je da legnem i pogledam svoju ruku. Odmah mi se opuštaju svi mišići. Živci su mi sasvim smireni i ja tonem u ugodnu pospanost. Umorna sam i teška. U tom ugodnom stanju ne ćutim boli i osjećam se vrlo dobro. Kad pri porodu nastupe trudovi, tonem još dublje u ugodan mir i osjećam se dobro. Javljaju se i trudovi, ali oni izazivaju u meni ugodu. Sa svakim trudom prijatna pospanost još se više produbljuje i ja se dobro osjećam. Ništa nije važno. Sve je negdje daleko. Znam da sam u dobrim rukama. Ništa mi ne nedostaje.«

Ovdje opet minutu zastanite. »0sjećam se neizrecivo dobro i radujem se porodu. Jedva ga čekam. Sve je dobro. Sve se neizbrisivo usadilo u moju podsvijest. Čim pogledam desnu ruku, odmah tonem u ugodnu pospanost. Opuštena sam te uopće ne osjećam bolove. Dovoljno je da jednom pogledam svoju desnu ruku pa da bol odmah nestane. Dobro se osjećam. Čim podignem desnu ruku, potpuno sam vedra i opuštena, pa se dobro osjećam.« Zatim opet zastanite otprilike jednu minutu. »Taj prijatan mir sve je dublji sve dublji. Svaka se riječ čvrsto urezala u moju podsvijest pa ću uvijek prema njoj postupiti. Sad ću brojiti do tri. Tada ću otvoriti oči i biti puna snage i energije, potpuno svježa i odmorna. Jedan dva tri. Ruke i noge su mi opet mekane i lake, a ja sam svježa i dobro mi je. Potpuno sam svježa i dobro mi je!« Slušate li tu vrpcu sve do porodaja svaki dan bar jedanput, bit će pri porođaju dovoljno da pogledate desnu ruku. Odmah ćete utonuti u prijatnu sanjivost. Trudovi će samo još produbiti to ugodno stanje.

prvenstva u tenisu, već je uživao i međunarodni ugled kao neurolog. Bio je duhovit, kozer privlačne vanjštine i volio je društvo. Kamo god bi odlazio, sa sobom bi vodio svoju privlačnu suprugu. Međutim, upravo to što je njegova blistava ličnost posvuda bivala u središtu pažnje društva, postalo je sjeme napetosti. Čim bi neko društvo bilo oraspoloženo, pri čemu su svi prisutni sa zanimanjem slušali pripovijedanje profesora Bennera, njegovu bi suprugu spopala žestoka glavobolja tako da nije mogla ostati u društvu. Razumljivo je,

da ju je muž otpratio kući. Njezina bi glavobolja ondje najčešće brzo iščezla. Kad su ti događaji učestali i postali gotovo redoviti, profesor Benner je shvatio njihovu povezanost. Njegova supruga je navikla, prije nego se udala, da bude u središtu pažnje i da joj se svi dive. Njezina Ijepota i inteligencija godinama su joj omogućavali da gotovo bez napora postiže taj cilj. Kad joj je tu ulogu preoteo suprug ona je glavoboIjom pokušavala vratiti svoju raniju poziciju: i dalje je ostala u središtvu pažnje, ali sada zbog glavobolje. No glavobolja joj nije dopuštala da i dalje ostane u društvu. Tako sebi nije morala priznati da nije više u centru pažnje društva, što bi smatrala porazom. Probuđena taština nije joj dopuštala da prizna poraz. Supruzi su se stali žestoko prepirati, jer žena nije htjela prihvatiti tu povezanost. Povukla se uvrijeđena, a profesor Benner je poslije nekog vremena primijetio da je počela piti'. Nakon takvih sukoba svaki put bi posegnula za bocom da bi navodno nepravedne napadaje svoga muža zaboravila uz čašu. Dakako da se nije zaustavila na jednoj. Pila je sve više, tako da je nerijetko po čitav dan bila pijana. Kod takvog stanja nazvao me profesor Benner. Bili smo dugogodišnji prijatelji i nekoliko smo puta prijateljski raspravljavljali o svojim različitim shvaćanjima. Zamolio me da pomognem njegovoj supruzi koja je odbijala svaki njegov prijedlog. Dogovorili smo se da ćemo zajedno večerati, pri čemu sam htio pokušati uvjeriti gospođu Benner da joj je potrebno liječenje. Bila je uviđavnija no što sam očekivao.

Potajno je već i sama tražila put da savlada svoje poteškoće. To mi je priznala u prvoj fazi terapije. Dogovorili smo se da

ćemo najprije riješiti osnovni problem, njezinu taštinu, i to pomoću hipnoze. Rado je prihvatila suradnju, tako da je taj dio liječenja trajao samo nekoliko tjedana. Da bismo uklonili glavobolju i uspostavili njezino poljuIjano samopouzdanje, predložio sam da se poslužimo autohipnozom. Zajedno smo izradili nalog koji je gospođa Benner u mojoj ordinaciji izdiktirala na magnetofonsku vrpcu: »Potpuno sam mirna. Mišići su mi mekani, a živci sasvim opušteni i nenapeti. Dobro se osjećam. Dišem mirno i ravnomjerno a svakim udisajem tonem u sve dublji i dublji mir, u ugodan osjećaj umora i težine. Osjećam kako postajem sve umornija. Postajem sve umornija sve umornija. Divan mir i sigurnost ovijaju me kao kakav zaštitni plašt. Potpuno im se prepuštam. Ništa nije važno. Puštam vrijeme da prolazi. Svi problemi jednostavno nestaju kao da se rastapaju. Slobodna sam, potpuno slobodna i osjećam se izvanredno dobro osjećam se izvanredno dobro. Lijepo je puštati da te vrijeme nosi. Posve jasno osjećam kako tonem sve dublje, sve dublje u dubok, dubok prijatan mir. Sad sam posve opuštena i nenapeta pa se potpuno otvaram riječima koje slijede. Sasvim sam mirna. Savršeno sam mirna. Mojim se tijelom širi divan osjećaj mira i harmonije pa sam u dubini srca radosna i sretna. Glava mi je u svakom položaju slobodna i bistra. Srce mi kuca mirno i ravnomjerno. Krvotok mi je stabilan, a probava uredna. U svako se doba mogu potpuno opustiti. Glava mi je uvijek hladna i laka. Zatiljak i ramena su mi ugodno mekani i nenapeti. Uvijek se iznova radujem tome što sam tako slobodna i nesputana. Sretna sam što imam zanimljivog, duhovitog muža. Ponovo čitavim tijelom osjećam divnu opuštenost. Od glave do pete prožima me duboka radost zbog toga što se tako dobro osjećam. Iz dana u dan sve sam opuštenija.«

Savjetovao sam joj da tako induciranu autohipnozu ne prekida odgovarajućim nalozima, već da leži u ugodnom stanju mirovanja, sve dok se sama od sebe ne probudi. Već poslije nekoliko tjedana gospođa Benner je izjavila da su glavobolje prestale. U međuvremenu je prošlo nekoliko godina. Gospođa Benner je i dalje krasna žena, a nema više razloga da se tuži na glavobolju. Po običaju svakih se nekoliko tjedana sastajem s profesorom Bennerom, ali taj problem nismo nikad ni spomenuli. On više ne postoji. Samo kadšto se sam u sebi nasmiješim kad profesor Benner u društvu izjavi da ne bismo smjeli potcjenjivati goleme mogućnosti hipnoze, pogotovo autohipnoze. Začepljenost se lako liječi Danas svaki liječnik dobro zna koliko je raširena nevolja začepljenosti. Samo otprilike osam posto stanovnika Zapadne Njemačke ima još dvije do tri stolice dnevno. Daljnjih 40 posto odlazi na zahod barem jednom dnevno. Više od 50 posto redovito uzima purgative. Sva takva sredstva imaju nešto zajedničko: slabe crijeva i unose zbrku u metabolizam, a pogotovu u ekonomiku kalija koji je izvanredno važan za svaku pojedinu stanicu tijela. Bolje od lijeka je navikavanje crijeva na točnost. Tko se hrani zdravom hranom rijetko će imati poteškoća sa stolicom. Međutim, pošto se nije uvijek lako tako hraniti, pogotovo ako moramo često jesti na putu, može se taj problem riješiti autohipnozom. Iznenadit ćete se kako se taj problem dade temeljito i brzo riješiti ako'na magnetofonsku vrpcu izdiktirate potrebne naloge i ako ih zatim nekoliko tjedana svaki dan slušate:

»Potpuno sam miran i nenapet. Oči su mi sklopljene, a ruke i noge posve mlohave. Dišem mirno i jednoliko, i sa svakim udisajem tonem sve dublje i dublje u divno stanje umora i težine. Sve sam umorniji i umorniji sve umorniji. Ništa nije važno. Sad ću se prepustiti prijatnom miru i sigurnosti. Osjećam se neizrecivo dobro i puštam da sa svakim udisajem tonem sve dublje sve dublje, sve dublje.

Postajem sve umorniji. Ugodan osjećaj umora i težine širi mi se čitavim tijelom. Još uvijek tonem sve dublje u dubok, dubok, ugodan mir. Sve što čujem, duboko se usađuje u moju podsvijest pa ću se prema tome ravnati. Svakog jutra odmah nakon doručka osjećam potrebu da odem na zahod. Čim doručkujem, moram odmah na WC. 1 uvečer, prije spavanja, redovito odlazim na WC. Čim stignem onamo, napetost se izgubi. Odmah sam potpuno opušten, sasvim opušten. Moja se stolica odvaja posve lako i sama po sebi. Čim ujutro nakon doručka i uvečer prije spavanja odem na WC, stolica mi se lako i bez napora odvaja. Sva je napetost iščezla i više se ne pojavIjuje. Probava mi je uredna. Ništa joj ne može smetati. U svakom položaju probava mi je zaista uredna. Pri tom se osjećam vrlo dobro, pa sam iz dna duše radostan i sretan što više nemam poteškoća s probavom. Stolica mi je uredna. Osjećam se vrlo dobro.« Takva se magnetofonska vrpca može jednom dnevno bez poteškoća saslušati i na putovanjima. Za kratko vrijeme pacijent zaboravlja na sve svoje nevolje s probavom. Autohipnoza vam pomaže da budete mlađi i Ijepši Gotovo nitko ne može odoljeti iskušenju da prolazeći kraj ogledala, u njega malo ne zaviri. Neki to rade krišom kao da bi se toga morali stidjeti. Pri tom je pravo i dužnost svakog

čovjeka da pazi na svoju vanjštinu, jer je ona u neku ruku njegova posjetnica. U životu često odlučuje prvi dojam. Dobar izgled i dobro zdravlje nipošto nisu privilegija mladosti. Već sam mnogom sedamdesetogodišnjaku zavidio na njegovom mladenačkom izgledu i zdravlju. Ne kaže se uzalud: Čovjek je onoliko star, koliko se starim osjeća. U svakoj životnoj dobi čovjek može biti mlad. To ovisi o duševnom stavu, koji nije ništa drugo nego zbroj naših misli. Kaže se da su nam misli slobodne, ali to nije tako. Možemo, doduše, odlučiti što ćemo misliti, ali ne možemo izbjeći posljedice svojih misli. Sa svakom misli oblikujemo

dio svoje sudbine pa tako sami određujemo kako ćemo izgledati i koliko ćemo biti mladi. Pouzdan i neškodljiv put da postanemo mlađi i Ijepši je autohipnoza. Ovdje smo uvelike ostvarili prastari san čovječanstva o vrelu mladosti. Pomoću autohipnoze možemo, mijenjajući unutrašnji stav, na upadljiv način izmijeniti i svoje vanjsko držanje. Držanje nam se učvršćuje, hod opet postaje mladenački i elastičan, a pogled bistar i otvoren. Možemo ubrzati rast kose, pomladiti kožu, a žene mogu čak postići i da im grudi porastu. Nedavno sam u novinama pročitao bilješku, u kojoj dr James E. Williams i dr M. S. GreggHarrison iz Teksasa izvještavaju kako su u dvanaest hipnoza uspjeli kod 19 žena postići prosječno povećanje opsega grudi za 5,4 centimetra. To me je podsjetilo na pokus što sam ga prije mnogo godina demonstrirao pred skupinom liječnika. Nisu mi vjerovali da bi hipnoza mogla toliko zahvatiti u organizam da bi utjecala na veličinu grudi pa čak izazvati i porast nerazvijenih gmdi kod odrasle žene. Ispitanik je bila dvadesetdvogodišnja studentica čije su grudi bile potpuno nerazvijene i koja se dobrovoljno javila za taj pokus. Da bih uspjeh hipnoze učinio što

upadljivijim, sugerirao sam joj (dakako, uz njezin pristanak) da joj se lijeva dojka iz dana u dan povećava, dok na desnu hipnoza zasad ne utječe. Pokus je tako dobro uspio da je lijeva djevojčina dojka u roku od sedam tjedana dosegla željenu veličinu, dok je desna još ostala potpuno nerazvijena. Studentica se prestrašila i odbila da i dalje hoda naokolo »tako jednostrana«, pa sam joj sugerirao i porast desne dojke. Za tri tjedna je i desna dojka postala jednako velika kao lijeva i mlada je studentica dobila potpuno razvijene grudi idealne veličine. Imajte na umu da svake sekunde umire bezbroj stanica vašeg tijela a svaka se odumrla stanica po dobro smišljenom planu zamjenjuje novom. Tim procesom upravlja duh, a autohipnoza pruža nogućnost da zahvatite onako kako želite. Želite li općenito poboljšati izgled i postati mlađi i

Ijepši, možete na kazetofonsku vrpcu izdiktirati određene sugestije, a zatim ih opušteni, jednom ili dvaput dnevno saslušati. Na primjer: »Potpuno sam mirna. Sklapam oči i do kraja se opuštam. Ništa me ne smeta ništa nije važno. Svi mišići su mi mlohavi. Osjećam kako se sve više i više odvajam od svakidašnjice i potpuno se prepuštam blagotvornom miru. Dobro se osjećam i usredotočujem se još samo na vlastito disanje. Dišem mimo i jednoliko. Osjećam kako mojim disanjem upravlja nešto izvana. Svaki put kad izdahnem zrak, tonem sve dublje i dublje, u divan osjećaj mira i sigurnosti. Potpuno se predajem toj prekrasnoj opuštenosti. Čaroban mir i sigurnost obavijaju me poput zaštitnog plašta. Osjećam se neizrecivo dobro. Ništa nije više važno. Puštam da me vrijeme odnosi. Posve sam slobodna i osjećam se neizrecivo dobro.

Mirujem vrlo duboko i čvrsto. Potpuno se otvaram ovim riječima: »Potpuno sam mirna, potpuno opuštena. U meni se širi divan osjećaj mira i sklada i posve me ispunjuje. Ništa drugo nije važno. Potpuno se prepuštam prijatnom miru i harmoniji i u dnu sam srca sretna. Sretna sam u dubini srca, radosna sam i osjećam se dobro. U svom sadašnjem položaju osjećam se dobro i radosna srca gledam u budućnost. Radosna srca gledam u budućnost jer znam da me čeka još mnogo lijepih doživljaja. Srce mi kuca mirno i jednoliko posve mirno i jednoliko. Krvotok mi je stabilan, a probava uredna. Svakim danom sve sam zdravija. Iz dana u dan mi u svakom pogledu biva sve bolje i bolje. Prihvaćam svoj sadašnji položaj i dobro se .osjećam. Glava mi je laka, zatiljak i ramena su mi ugodno opušteni. U čitavom tijelu osjećam popuštanje napetosti. Čitavo mi je tijelo prožeto dubokom radošću što se tako dobro osjećam. Spavam zdravim, prirodnim snom koji me oporavlja. Svake noći spavam duboko i čvrsto. Svakog jutra budim se svježa i oporavljena, i radujem se danu. S povjerenjem gledam u budućnost i radujem se svakom novom danu. Iž dana u dan postajem sve zdravija, a pri tom i sve vitkija. Postajem sve vitkija, pa sam zahvalna i sretna što mi je tako

dobro. Iz dana u dan mi je u svakom pogledu sve bolje i bolje sve bolje. Vrlo se dobro osjećam. Koža mi se napela, pa iz dana u dan izgledam sve Ijepša. Sve sam Ijepša, a iz dana u dan osjećam se i sve mlađom. Osjećam kako postajem sve mlađa i vitkija. Kroz mene struji nova, nepoznata energija pa radosno rješavam probleme s kojima se susrećem. Ništa me ne može zaustaviti: napokon sam sama uzela sudbinu u ruke i oblikujem je prema svojim željama. Svoj život oblikujem onako kako želim. Svoj život oblikujem onako kako želim pa sam iz dna duše radosna i sretna.«

Ovdje treba pričekati tri minute. »Ponovo osjećam kako mi se čitavo tijelo ugodno opušta. Svakim danom to sve bolje zapažam. U tom prijatnom stanju mira i opuštenosti svaka se stanica moga tijela ispunjava energijom. Puna sam snage i energije. Osjećam se vrlo dobro. Kad nabrojim do tri, otvorit ću oči i biti živahna i svježa. Jedan dva tri. Otvori oči! Ruke i noge su mi opet potpuno opuštene, lake i pokretljive. Puna sam snage i energije, potpuno sam svježa i dobro mi je. Svježa sam i osjećam se dobro.« Budete li nekoliko mjeseci redovito slušali ovu vrpcu dva puta na dan, iznenadit će vas vlastito zdravlje i mladalački izgled. Autohipnozom u sretan Ijubavni život Čovjek se može mnogo čega odreći, pa ipak biti sretan i zadovoljan. Nitko, međutim, ne može biti zaista sretan, ako mu je pomućen Ijubavni život. Takve smetnje mogu imati mnoge uzroke. Često je uzrok kakav negativan doživljaj, koji prerasta u začarani krug iz kojeg se teško osloboditi. Neka sitnica može dovesti do neuspjeha, a neuspjeh do straha da bi se mogao ponoviti. Zbog straha događa se upravo ono čega se najviše bojimo pa se ukrutimo i ponovo zakažemo. Tad se još više prestrašimo, i naravno opet zakazujemo, sve dok neuspjesi ne prijeđu u naviku. Ovdje treba u prvom redu presjeći začarani krug i

ponovo jednom uspjeti. Pri tom autohipnoza može vrlo mnogo pomoći, jer nam omogućava ponavljanje nekog uspjeha, sve dok nam uspjesi opet ne prijeđu u naviku. Pri tom nije važno radi li se o stvarnom ili nekom osobito lijepom izmišljenom

doživljaju. Već i sama ponovljena predodžba je dovoljna kako bi u našoj podsvijesti izazvala osjećaj uspjeha i time pobijedila strah koji je dotad sprečavao stvarne uspjehe. Proživite u autohipnozi nekoliko puta zaredom svoj najljepši erotski doživljaj i to u svim pojedinostima. Ne možete li se sjetiti takvog doživljaja, ili ga uopće niste imali, onda ga zamislite reagirajući onako kako to želite u svojim najsmionijim snima. Pri tom je važno da vam se doživljaj što upečatljivije utisne u podsvijest i da željene reakcije postanu dio vaše ličnosti. Sve to možete snimiti na kazetofonsku vrpcu. Najprije inducirajte autohipnozu onako kako to opširno piše u prijašnjim poglavljima. Zatim prikažite svoj uspješni doživljaj u svim pojedinostima. Počnite otprilike ovako: »Sad u duhu točno vidim...« i tako dalje. Zatim slijedi točan prikaz. Kad opis završite, zastanite tri minute da bi dojam i dalje djelovao. Autohipnozu završite ovim riječima: »Taj mi se lijepi doživljaj duboko i neizbrisivo urezao u podsvijest. Ubuduće ći uvijek reagirati upravo tako. Kad nabrojim do tri, otvorit ću oči i biti potpuno budna i u najboljem zdravlju. Tijelo mi je snažno i puno energije. Jedan dva tri. Otvori oči! Potpuno sam budna i svježa i dobro se osjećam. Ruke i noge su mi opet potpuno opuštene, lake i pokretljive pa se osjećam svježe i dobro. Osjećam se posve svježa i zdrava!« Želite li dodati još nekoliko općenitih naloga, evo nekoliko primjera koji se dadu uskladiti s vašim specijalnim položajem: »Svaki put kad svog partnera zagriim s Ijubavlju, odmah osjetim kako se u meni rađa neobuzdana čežnja i smjesta

sam spremna. Tjelesna Ijubav je nešto posve prirodno. Pri tom sam uvijek potpuno opuštena i slobodna.

Radujem se prisnosti s partnerom i osjećam kako već i sama pomisao na to ispunjava čitavo moje tijelo radosnom čežnjom. Odmah sam spremna za ljubav.« Takvim i sličnim sugestijama pomogao sam velikom broju Ijudi da u Ijubavi ponovo nađu ispunjenje. Autohipnoza pomaže kod stresa Budući da je tijelo stroj za kretanje, treba ga neprekidno pokretati. Ako se to ne obavlja dovoljno intenzivno, funkcije organizma slabe, pa već i malo opterećenje dovodi do preopterećenja stresa. Što je za jednog čovjeka dobrodošao poticaj, za drugog može biti opterećenje koje ne može podnijeti. Organizam moramo vježbati kako bi postajao sve sposobniji da svlada opterećenja i da bi tu sposobnost zadržao do u visoku starost. 0 tome da li se nešto osjeća kao stres ne odlučuje stupanj opterećenja, već stupanj sposobnosti našeg organizma da to opterećenje podnose. Taj stupanj opterećenja dade se vježbom znatno povećati. Samo tako se može razjasniti što neki Ijudi stalno živo rade i dobro se osjećaju u situaciji koja bi kod nekog drugog u roku od jednog dana izazvala infarkt. Ondje gdje ne možemo izbjeći kratkotrajno preopterećenje pa smo izloženi stresu, od životne je važnosti da izmorenom organizmu pružimo priliku da se oslobodi stresa. Stresa se možemo osloboditi samo polako. Ako je odmor prekratak, jedan se stres pribraja drugome sve dok na kraju pretjerano izmučen organizam ne klone. Tada često dolazi do infarkta.

Dobra vježba za sprečavanje stresa je proživljavanje stresnih situacija svakidašnjice u autohipnozi. Predočite sebi, dakle, tipičnu stresnu situaciju iz svakodnevnog života, a zatim kako tom situacijom sigurno i suvereno ovladavate. Pri tom morate u sebi osjetiti sigurnost i mir i u njima uživati. Tako ćete naučiti da u životu sve rješavate mirno i sabrano, prolazeći od stvarnosti situacije i ne čineći sami sebe nervoznim. Ubrzo ćete opaziti da vam je to novo vladanje postalo običajem i da gotovo ništa ne može pomu

titi vaš mir. Taj će vam uspjeh dati novu snagu tako da ćete slijedeću napetost razriješiti još sigurnije i mirnije, jer iz stečenog iskustva znate kako to treba činiti. »Antistresvrpca« koju doslovno navodim, pomogla je već mnogima koje je mučio stres da nevolje prebrode mirno i hladnokrvno: »Liježem na udoban ležaj i sklapam oči. Ruke i noge su mi posve opuštene. Svaki mi je mišić nenapet, a živci su mi smireni. Dobro se osjećam. Ništa mi ne smeta ništa nije više važno. Potpuno se prepuštam tom ugodnom osjećaju mira i sigurnosti. Dišem sasvim mirno i jednoliko sasvim mirno i jednoliko. Potpuno sam opušten i nenapet. Dobro se osjećam. Sa svakim me udisajem sve više obuzima ugodan osjećaj umora i težine. Postajem sve umorniji. Sve sam umorniji sve umorniji.« Ovdje zastanemo jednu minutu. »Mirujem vrlo duboko i čvrsto. U tom se prekrasnom stanju mirovanja širom otvaraju vrata moje podsvijesti. Ove riječi prodiru posve lako duboko u moju podsvijest i ondje se neizbrisivo urezuju. Uvijek ću prema njima postupiti.

Potpuno sam miran sasvim opušten. i nenapet. Sve što radim, radit ću uvijek potpuno koncentrirano i revno, ali pri tom ću u sebi ostati miran i sabran. Sve povjerene zadatke ću obaviti mimo i staloženo. Ništa me više ne može potresti uvijek ću ostati potpuno miran. Znam da mogu svladati sve poteškoće. To me čini snažnim. Kroz tijelo mi struji čudesna snaga koja mi daje sigurnost. Divan je osjećaj kad mogu reći: 'To ću obaviti.' Znam da ću postići sve što poduzmem, i to apsolutno mirno i staloženo. Moj mir i moja sigumost rastu iz dan u dan. Sve sam smireniji i sve sigurniji. U svom se položaju osjećam dobro. Srce mi kuca mirno i jednoliko. Krvotok mi je stabilan i dorastao svakom opterećenju. Svako opterećenje čini me još snažnijim. Postajem sve jači. Svakim danom sve sam zdraviji i zdraviji. Spavam duboko i čvrsto. Čim pođem u postelju, nestaju problemi, pa odmah zaspim. Spavam zdravim i prirodnim snom koji me oporavlja pa se svakog jutra

budim svjež i odmoren. Radujem se svakom novom danu i volim svoj posao. Vrio se dobro osjećam. Iz dana u dan mi je u svakom pogledu sve bolje i bolje. Sve mi je bolje.« Ovdje opet slijedi stanka od tri minute. »0d glave do pete prožet sam dubokom radošću zbog toga što se dobro osjećam. Još jednom osjećam ono divno popuštanje napetosti u čitavom tijelu. U tom prekrasnom miru svaka se stanica moga tijela puni novom snagom i energijom i ja se dobro osjećam. Kad nabrojim do tri, otvorit ću oči i biti pun snage i energije. Bit ću svjež i osjećat ću se dobro. Jedan dva tri. Noge i ruke su mi opet potpuno opuštene, lake i pokretljive. Osjećam se svježe i dobro.« Izgovorite li taj tekst na vrpcu i slušate li je redovito, bit ćete ubrzo dorasli svakom opterećenju i nećete više ni znati za stres.

Autohipnozom do boljih rezultata u sportu Sve je više sportaša koji koriste autohipnozu da bi poboljšali svoje rezultate. 0 tome, kako se pomoću autohipnoze mogu poboljšati rezultati u golfu napisana je čitava knjiga (Jack Heise: How You can play better Golf Using SelfHypnosis, Wilshire Book Company Publishers Kako autohipnozom bolje igrati golf). Koliko autohipnoza može utjecati na učinak može se razabrati i iz ovog primjera: Većem broju osoba izmjerena je snaga mišića, koja je u prosjeku iznosila 50 kilograma. Zatim je tim istim osobama sugerirano da su umorne i slabe, pa im je snaga ponovno izmjerena. Iznosila je jedva 15 kilograma u prosjeku. Poslije toga te su osobe dobile sugestiju da se osjećaju izvanredno dobro i da su snažne kao nikada đo tada. Kad im je snaga ponovo izmjerena, pokazalo se da je uslijed te sugestije porasla na gotovo 75 kilograma u prosjeku. Sve se to dogodilo u roku od jednog sata. 1 sam sam prije nekoliko godina izveo takav pokus. U ordinaciju mi je došao neki mladi dizač utega. Porazgovarao sam s njim o mogućnostima i granicama hipnoze. Na njegovo pitanje, mogu li se hipnozom poboljšati sportski

rezultati nisam tada još mogao odgovoriti. Bio sam, međutim, spreman pokušati. Posjetio sam ga u dvorani za vježbanje. Dizao je sve teže utege dok nije dosegao granicu svojih mogućnosti. Na licu mjesta sam mu sugerirao da se nalazi u apsolutno najboljoj formi i da kroza nj struji neslućena snaga. Nekoliko minuta kasnije ne samo što je gotovo bez napora uspio podići one utege koje maločas nije mogao, već je dodao još dva utega. U roku od deset minuta povećao je svoj učinak za 11,2 posto.

1 drWilliam S. Kroger, pripadnik avangarde na području hipnoze, a posebno na području poboljšanja sportskih rezultata, izvijestio je o karakterističnim pokusima što ih je na sveučilištu u Illinoisu u Sjedinjenim Državama izvršio s trkačima. Nekom trkaču koji je svojim rezultatima upadljivo zaostajao za ostalima, dao je placebo rekavši mu da će time znatno povećati učinak i prestići svoje suparnike. 1 zaista, trkaču je već nakon kratkog vremena uspjelo toliko poboljšati rezultat da ga suparnici nisu više mogli nadmašiti te ih je on redovito pobjeđivao. Nakon toga je drKroger isti prividni lijek dao i jednom od trkačevih suparnika. Ovaj je ubrzo ponovo stekao prijašnju nadmoć. Oba su trkača znatno popravila rezultate i zadržali ih. DrMichiko Ikai, profesor fiziologije na sveučilištu u Tokiju također se bavio tim specijalnim područjem. On smatra da za sportaša ni u kojem slučaju ne postoji opasnost da se fizički prenapregne jer se heterohipnozom ili autohipnozom samo uklanjaju kočenja koja suzuju sportske mogućnosti. DrKroger i dr Ikai vjeruju da nesvjesni refleksi organizma uvijek čuvaju sportistu od prenapregnuća. Ipak treba imati u vidu da se vrhunski rezultati nikad ne postižu isključivo snagom. Jednako je važno, ako ne još i važnije, unutrašnje duševno stanje, uporno nastojanje da se postigne cilj i bezuvjetna vjera u pobjedu. Navodim primjer općeg naloga kojim se mogu poboljšati sportski rezultati. Vi možete sastaviti niz pozitivnih naloga koji točno obuhvaćaju vaš specijalni problem i umetnite ih na mjesto kojeg sam označio s »individualne sugestije«.

»Sklapam oči i potpuno se opuštam. Osjećam kako mi tijelom struji prijatan mir koji me svega prožima. Ništa mi više ne smeta ništa nije važno. Potpuno se prepuštam tom divnom osjećaju mira i popuštanja napetosti. Dišem potpuno mirno i jednoliko pa sam sasvim opušten i nenapet. Potpuno sam

opušten i nenapet, a osjećam se vrlo dobro. Osjećam se vrlo dobro i puštam da sa svakim udisajem sve dublje i dublje tonem u ugodan osjećaj težine. Postajem sve umorniji. Postajem sve umorniji sve umorniji.« Ovdje zastanemo oko jednu minutu. »Duboko i čvrsto mirujem. Ništa mi ne može smetati ništa nije važno. Osjećam se posve laganim. Ne osjećam vlastite ruke i noge. Čini mi se kao da uopće nemam tijela ni težine. Sve je lagano i slobodno, sve je u meni otvoreno. Potpuno se pnepuštam djelovanju sugestije. Pri tom svaka riječ lako i duboko prodire u moju podsvijest pa se ondje neizbrisivo urezuje tako da ću je uvijek poslušati. Srce mi kuca mirno i jednoliko, posve mirno i jednoliko. 1 pod opterećenjem mi srce uvijek kuca mirno i jednoliko. Moj krvotok je stabilan. Srce mi je jako i pri svakom se opterećenju osjećam vrlo dobro. Dorastao sam svakom opterećenju. Svaki napor čini me još snažnijim. Glava mi je uvijek bistra. Nestalo je svake zgrčenosti i ona se više ne javlja. Potpuno sam nesputan i opušten sasvim slobodan i spreman da u svako doba dadem od sebe najbolje. Osjećam kako mi se čitavo tijelo ugodno opušta. Iz dana u dan sve sam opušteniji.« Zatim slijede individualni nalozi. »Redovito spavam duboko i čvrsto zaista duboko i čvrsto. Svakog se jutra budim posve svjež i odmoren. Radujem se svakom natjecanju jer znam da moji rezultati postaju sve bolji. Moji su rezultati iz dana u dan sve bolji. Tijelom mi struji duboka radost zbog toga što sam toliko snažan i što se tako dobro osjećam. Iz dana u dan sve sam snažniji. Moji sportski rezultati postaju sve bolji. Osjećam se vrlo dobro. Osjećam se vrlo dobro.« Ovdje treba pričekati tri minute.

»Ponovo osjećam kako mi se cijelo tijelo opušta. Iz dan

u dan sve snažnije osjećam to ugodno popuštanje napetosti. Neobuzdana mi snaga struji čitavim tijelom. Svaka se stanica moga tijela napunila svježom snagom. Pun sam snage i energije. Spreman sam u svako doba dati od sebe najbolje. Osjećam se tako dobro kao nikad dosad. Kad nabrojim do tri, otvorit ću oči, biti potpuno budan i svjež i osjećati se dobro. Jedan dva tri. Otvori oči! Potpuno sam budan i svjež i osjećam se dobro. Ruke i noge su mi opet neukočene i pokretljive. Pun sam snage i energije, a osjećam se posve dobro. Svjež sam i osjećam se vrlo dobro.« Pomoću te magnetofonske vrpce oslobodit ćete se svake ukrućenosti i tako opušteni u svakoj ćete situaciji moći od sebe dati najbolje. Autohipnoza povećava inteligenciju i inspiraciju Na psihoneurološkoj klinici u Moskvi zaključeno je niz dubljih pokusa koji jasno dokazuju da hipnoza djeluje na vrlo različite Ijudske sposobnosti i da čak povećava čovjekovo znanje. Profesor V. Rajkov je u sedam nizova pokusa hipnotizirao 150 gimnazijalaca i 50 studenata koji su u dubinskoj hipnozi proveli na klinici tri do četiri tjedna. Odjednom su pokazali iznenađujuće umjetničke sklonosti prema slikanju, keramici, puhanju stakla i sl. U hipnozi se povećava i sposobnost pamćenja. Tako su, na primjer, ispitanici u jednom pokusu, od 220 nepoznatih stranih riječi i njihova prijevoda, pošto su ih tri puta pročitali, upamtili 5,8 puta više nego prije. Posthipnotičko djelovanje potrajalo je još četiri do dvanaest tjedana. Meduhipnozama svakih sedam dana u toku jedne godine inteligencija je trajno povećana 1,5 do 2,5 puta.

Čini se, dakle, da se pomoću heterohipnoze ili autohipnoze može dnevna svijest toliko isključiti da se oslobađa inspiratorna stvaralačka snaga podsvijesti i da se postižu učinci koji su se prije smatrali nemogućim. Tako profesor Magnin u svojoj knjizi Kunst und Hypnose (Umjetnost i hipnoza) govori o svom mediju Madeleine koja je u budnom stanju bila hirovita i neuravnote

žena, a u hipnozi se pretvarala u savršeno skladnu umjetničku ličnost. Njezin ples i mimika bili su jedinstveni, i oduševljavali su i najstrože kritičare. Plesovi sujoj, međutim, ovisili o inspiraciji koju može izazvati samo najsavršenija muzička pratnja. Ako je muzička pratnja bila drugorazredna, Madeleine nije plesala već bi se samo prezirno mrštila. Pomoću heterohipnoze ili autohipnoze može se također silno povećati nadarenost za učenje stranih jezika. Učenje stranih jezika ne samo da zahtijeva dobro pamćenje, već u prvom redu i snažnu koncentraciju. Sigurno je i vama lakše da se koncentrirate na nešto što vas raduje. Ako, dakle, namjeravate naučiti neki strani jezik, sugerirajte sebi u prvom redu da vas učenje tog jezika iz dana u dan sve više raduje i da se poduci unaprijed veselite. Koncentraciju pojačajte sugestijom da ćete se potpuno usredotočiti na učenje i da nećete dopustiti da vas išta od toga odvrati. Sugeriiajte sebi da se svaka pojedina riječ neizbrisivo urezuje u vašu podsvijest i da ono što ste naučili nećete nikad, zaista nikad zaboraviti. Za rješavanje zadataka koji traže inspiraciju i kreativnost, možete sami sebi u autohipnozi sugerirati da ćete u snu dobiti željenu inspiraciju i da ćete cio problem idućeg jutra posve lako riješiti.

Imajte povjerenja u vlastite nesvjesne rezerve, dajte sami sebi željene sugestije i ne dopustite sumnji da vas koči. Podsvijest vas neće ostaviti na cjedilu.

Rekapitulacija Zakoni hipnoze Želite li uspješno primijeniti hipnozu, morate u prvom redu poznavati njezine zakone, temeljito ih shvaćati i pravilno ih primjenjivati. 0 tim smo zakonima već govorili. No budući da su toliko važni, htio bih ih još jednom ponoviti ovdje, na čelu ovog općenitog sažetka. Svaka slikovna predodžba koja vas ispunjava nastoji se ostvariti. Ništa na svijetu ne možemo stvoriti iz ničega ili razoriti tako da potpuno nestane. Sve možemo samo preoblikovati ili izmijeniti. Postoji, međutim, iznimka, a to su naše misli. Možemo, tako reći, iz ničega stvoriti misao, dakle, nešto što čas ranije uopće nije postojalo. Taj stvaralački čin nešto je tako divno da bismo o tome trebali promisliti. Ništa ne možete uraditi a da prije toga ne promislite. 1 najmanji pokret što ga želite učiniti, morate najprije zamisliti. Time je završen stvaralački dio te aktivnosti. Ostatak je samo mehaničko ostvarenje zamisli. Svaka se misao nastoji ostvariti. Pretpostavka za to jeste da je pretvorimo u slikovnu predodžbu. Prati li tu predodžbu snažna želja za ostvarenjem, tada gotovo da i ne možemo spriječitida se to dogodi. Dakako da se slikovna predodžba može ostvariti samo ako joj se ne protivi neka druga predodžba tako da se djelovanje uzajamno ne poništi.

Predodžba sna doziva san, dok nečija predodžba da ne može spavati izaziva nesanicu. Iz toga vidimo i djelovanje drugog zakona hipnoze: Ako se volja i vjera sukobljavaju, uvijek će beziznimno podleći volja!

Tko ne želi zaspati kad uvečer legne u postelju? No ako povjeruje da ne može zaspati, zaista neće moći zaspati ma koliko to želio. Tek kad povjerujemo da ćemo odmah zaspati, doista odmah i zaspimo. To vrijedi i ako tog procesa uopće nismo svjesni, jer zakon djeluje u svakom slučaju. Svaki bi bolesnik htio ozdraviti, no vjeruje li on da će ozdraviti? Možemo reći da čovjek koji u to vjeruje zaista ubrzo ozdravljuje. Tko ne sumnja u svoje zdravlje, zaista je i zdrav. No tko bi to mogao vjerovati, kad je bolest prividno tako stvarna i neprestano nas podsjeća na sebe bolovima. Vjera je uzrok velikog broja čudesnih izliječenja. Čuda nema, iako se kadšto čini da postoje. Događa se, međutim, i protivno. Bolesnik postaje sve slabiji mada liječnički nalazi pokazuju da je organski potpuno zdrav; on umire jednostavno zato što je. to očekivao. Sam je dopustio da propadne i tako se zakon ispunio. Čim smo spoznali domet te činjenice, gospodari smo svoje sudbine. Nema gotovo ničega što ne bismo mogli postići. Usprkos tome događa se da Ijudi napregnu svu svoju volju ali ne postignu određeni cilj. Drugi pak ostvaruju ciljeve prividno bez velikog napora, jer poznaju drugi zakon hipnoze koji tada radi umjesto njih. U sebi stvaraju potrebnu sliku i toliko su njome zaokupljeni da se suprotna predodžba ne može ni pojaviti. Ovdje vidimo djelovanje trećeg zakona:

Napor izaziva protivan učinak. Svaki voljni napor bez slikovne predodžbe ne samo što ne uspijeva, već izaziva upravo suprotno od onoga što želimo postići. Nije, dakle, točno da su »misli slobodne«, jer svaka misao ima vlastito specifično djelovanje. Prema tome, jedan od najvažnijih ciljeva morala bi nam biti kontrola misli kako bismo njima mogli upravljati i pomoću njih postići ono što želimo. Isto vrijedi i za hipnozu. Čim smo uočili njezine zakone i prema njima se ravnamo, oni djeluju u skladu s našim željama te moramo uspjeti.

Ovako uspijeva svaka hipnoza Ovdje bih vam htio još jednom sažeto prikazati pojedine faze hipnoze i najvažnije pretpostavke za njezin uspjeh. Najvažnija pretpostavka bez sumnje je hipnotizerova ličnost. Dobar bi hipnotizer morao imati nepokolebivo samopouzdanje, jer netko, tko ne vjeruje sam u sebe, ne može nikako očekivati da drugi u nj vjeruju. Da bi hipnoza uspjela, prijeko je potrebno da pacijent ili ispitanik priznaje hipnotizera. Treba, dakle, ponajprije stvoriti ugodnu atmosferu simpatije i povjerenja. U takvom ugođaju, hipnotizer počinje uvodni razgovor. Najprije mora saznati da li je ispitanik već bio hipnotiziran i da li je ikada promatrao hipnozu. Ako jest neka vam točno opiše postupak, a vi ćete se kasnije poslužiti istom tehnikom. Informirajte ispitanika o hipnozi a ako je se on boji ili o njoj ima pogrešne predodžbe, raspršite njegove sumnje i strahove. Mnogi Ijudi očekuju da će u hipnozi pasti u trans ili izgubiti svijest, pa se onda, kad im se očekivanja ne ispune, razočaraju ili ne vjeruju da su bili hipnotizirani. Objasnite ispitaniku da je hipnoza potpuno bezopasna i da je svatko u toku života bezbroj puta bio u hipnozi, na primjer dok je tonuo u san ili se budio, pa se prema tome u hipnozi ne

događa ništa izvanredno. Zatim ga upitajte što želi. Nitko se ne da hipnotizirati bez razloga, već od hipnoze očekuje nešto određeno što biste vi trebali ispuniti. Anamneza treba svakako sadržavati i standardna pitanja, kao što su na primjer: »Što najviše želite?«, »U čemu je vaš najveći problem?« ali također i: »Što biste učinili drukčije kad biste još jednom mogli početi iz početka?«' Odgovori na ta pitanja redovito daju obilje podataka. Čim ste se temeljito uputili u ono što ispitanik želi, počnite s »redakcijom«, tj. sredite ispitanikove želje i oblikujte ih u djelotvorne naloge. Ne zaboravite da nalozi uvijek moraju biti pozitivno formulirani. Zato nemojte nikad reći »Više vas ne boli glava«, već »Glava vam je laka i bistra.« Kad ste oblikovali sugestije, izazovite u ispitaniku ne

strpljivo iščekivanje razjasnivši mu da ćete mu nastojati pomoći i da hipnoza može ukloniti probleme koje vam je opisao. Sad je ispitanik već čvrsto odlučio da će se podvrći hipnozi i to jasno izjavio. Time se isključuje svaki otpor pa će hipnoza djelovati prema očekivanju. Najbolje će biti da ispitanik prije prve hipnoze neko vrijeme miruje u nekoj tihoj prostoriji s prigušenim svjetlom (10 do 30 minuta). Pri tom neka zatvori oči. Tiha glazba može tu tišinu još i produbiti. Važna može biti i temeljna boja prostorije, pri čemu lagana zelena i modra boja djeluju najpovoljnije. Dobrom hipnotizeru jedva da će ikad trebati išta drugo osim vlastitog glasa i djelovanja vlastite ličnosti. Utjecaj ličnosti se pojačava ako se pri induciranju hipnoze i sam hipnotizer hipnotizira pa na taj način stečen dubok mir prenosi na ispitanika.

Jednostavno i vrlo pouzdano sredstvo sastoji se u tome da otprilike u visini ispitanikovih očiju koji leži pričvrstite cmu točku veliku otprilike kao pet dinara i naložite ispitaniku da u nju uporno pilji dok mu se oči ne sklope. Primjenjujući tehniku indukcije, morate uzeti u obzir sve one podatke koje ste u uvodnom razgovoru dobili od ispitanika. Morate, dakle, ispuniti njegovo očekivanje. Ne očekuje li ispitanik ništa posebno, primijenite tehniku koja vama najviše odgovara. Govorite uvijek smirujući, polako i slikovito. Hipnoza može, naime, djelovati samo ako uspijete probuditi slikovne predodžbe. Imajte u vidu dvostruku prirodu izgovorene riječi: njezin materijalni sadržaj i zvuk i njezin duhovni sadržaj, misao koju prenosi. Qbje te komponente moraju biti u skladu. Ako, na primjer, kažete: »Posve ste mimi i opušteni«, i pri tom govorite brzo, glasno i izlomljeno, sigurno ćete postići suprotno od onoga što želite. Rječnik prilagodite stupnju ispitanikove naobrazbe. Dobar hipnotizer uvijek nastoji da se što bolje uživi u ispitanika, i da se prilagodi njegovom intelektualnom nivou. To, dakako, traži veliku koncentraciju, ali bez tog uživljavanja nijedan čovjek ne može djelovati na drugog.

Koraci hipnoze slijede jedan za drugim: 1. korak: opuštanje tijela Postiže se otprilike slijedećim riječima: »Ležite udobno. Oči su vam sklopljene ruke i noge posve opuštene i mlitave. Dišete mirno i jednolično, a sa svakim udisajem tonete sve dublje i dublje« ... i tako dalje. 2. korak: opuštanje duha

>•>... sad više ništa ne želite potpuno ste pasivni. Jednostavno puštate vrijeme da prolazi da se sve zbiva djelovanjem drugih puštate da sve djeluje na vas. Ništa vam ne može smetati. Glava vam je bistra i hladna« ... itd. 3. korak: mir i osjećaj ugode »0d glave do pete vas prožima duboka radost što se tako dobro osjećate. Sve jače i jače osjećate to divno opuštanje čitavog tijela« ... itd. 4. korak: otvaranje vrata podsvijesti »... u tom divnom miru širom se otvaraju vrata vaše podsvijesti vrata vaše podsvijesti širom se otvaraju. Sve što vam govorim, prodire lako i duboko u vašu podsvijest i ondje se neizbrisivo urezuje. Točno tako ćete postupiti« ... itd. 5. korak: sugestije Sad na temelju onoga što ste doznali iz uvodnog razgovora, dajete potrebne sugestije. One moraju sadržavati sve ispitanikove želje i biti upravljene njegovoj podsvijesti. 6. korak: ponovna sugestija mira i osjećaja ugode Ponovite sugestije iz trećeg koraka. 7. korak: olakšavanje iduće hipnoze

» ... slijedeći puta u isto ćete stanje utonuti još lakše i brže. Svaki put ćete utonuti sve dublje sve dublje« ... i tako dalje.

8. korak: buđenje iz hipnoze Dokinite sve potrebne sugestije, osim individualnih sugestija, i to otprilike ovim riječima: »Ruke i noge suvam opet posve opuštene i nenapete. Osjećate se potpuno lako i slobodno. Kad nabrojim do tri, otvorit ćete oči i osjećati se svježe i dobro. Jedan dva tri. 9. korak: zaključne sugestije da bi se ispitanik dobro osjećao »Sad ste opet potpuno budni, puni snage i energije. Osje ćate se svježe i dobro« ... i tako dalje. Hipnotizirati možemo i na hipnozu otporne Ijude, samo što s njima moramo postupati polaganije i korak po korak. Već sam opširno opisao kako se to radi. Morate samo ostati mirni i ne smijete pokazati da ste razočarani ako vam pokus ne uspije odmah. Porazgovorite s ispitanikom i ustanovite koje su sugestije ostvarene a koje nisu djelovale. U slijedećem pokusu ponovite samo djelotvorne sugestije s tim da ih još više pojačate. One sugestije koje nisu uspjele, jednostavno ispustite. Imate li na raspolaganju biofeedback uredaj, možete odmah pročitati kako je djelovala svaka pojedina sugestija, čime

svaka hipnoza dobiva individualnu analizu. Takav aparat stoji otprilike 500 njemačkih maraka. Ako se ispitanik na vaš nalog ne probudi, nemojte biti nervozni. Hipnozu tada još više produbite. Zatim podignite ispitanikovu ruku i pri tom recite: »Kad ispustim vašu ruku, vi ćete se probuditi. Čim vam ruka dodirne bok, bit ćete potpuno budni i svježi i osjećat ćete se dobro.« Rijetko će biti potrebno da se taj nalog ponovi. Najefikasniji način produbljivanja hipnoze je ponavljanje sugestija. Ako ni to nije dovoljno, primjenjuje se frakcionirana hipnoza. Pri tom se ispitaniku sugerira da će kod svakog idućeg pokušaja još dublje utonuti u hipnozu. Za produbljivanje hipnoze prikladno je i pokrivanje ispitanika, jer pokrivenost izaziva osjećaj sigurnosti i asocijaciju

na san i postelju. Dubina hipnoze bitno se povećava ako je i sam hipnotizer u hipnozi. Zbog toga se svakom hipnotizeru preporuča da ovlada tehnikom autohipnoze. Nervozni ispitanici mogu se znatno smiriti masažom refleksnih zona na nogama. Sugestija je stvaranje slikovne predodžbe u podsvijesti. Zbog toga se svaka sugestija mora oblikovati pozitivno i plastično i izgovara se polako. Time se ispitaniku olakšava da riječi pretvori u slikovnu predodžbu. Ako je moguće, razdijelite sugestije u ove tri faze: 1. Nešto će se dogoditi. 2. To se upravo događa.

3. Dogodilo se Evo primjera: 1. Želudac će vam postati topao. 2. Osjećate kako vam želudac postaje topao. 3. Želudac vam je sad ugodno topao. Trpi li pacijent bolove, sugerirajte mu da na bolnom mjestu osjeća jaku toplinu, jer toplina oslobada boli. Stanke su važno sredstvo produbljivanja sugestija. Poslije svakog odsječka hipnoze trebali biste ubaciti stanku od otprilike jedne minute. Budući da joj ne stižu novi podaci, pažnja će se u neku ruku usmjeriti na posljednje primljene naloge, te će se oni još dublje urezati u podsvijest. Kad završite s najvažnijim nalozima, ubacite dulju stanku (otprilike tri minute), a zatim prekinite hipnozu. Prije nego što prekinete hipnozu, morate paziti na to da dokinete sve dane sugestije osim onih koje treba trajno da djeluju. Pošto ste poništili sve ostale sugestije, sugerirajte ispitaniku da je sve opet isto kao i prije hipnoze sve osim onoga što se hipnozom željelo izmijeniti. Time ne samo da ćete te sugestije još jednom pojačati, nego ćete istodobno ponovo uspostaviti ono stanje u kojem se ispitanik nalazio prije hipnoze. Time u jednom mahu poništavate sve sugestije osim željenih, što je važno u slučaju ako ste neku od njih zaboravili poništiti. Posljednji nalog prije prekidanja hipnoze mora se redovito odnositi na ispitanikovo dobro osjećanje.

U zaključnom razgovoru upitajte hipnotiziranog što je osjećao za vrijeme hipnoze, kako biste slijedeći puta neugode izbjegli, a ugode pojačali. Provjerite je li ispitanik opet potpunb budan i je li spreman hipnozu ponoviti. U toku razgovora nastojte kod

njega izazvati nestrpljivo iščekivanje. Dobro bi bilo da se unaprijed raduje idućoj hipnozi. Budete li se držali ovih uputa, gotovo je sigurno da uspjeh neće izostati. Kad ne smijemo primijeniti hipnozu? Postoji svega nekoliko slučajeva u kojima se hipnoza ne smije ili je ne bi trebalo primijeniti. Razlikujemo apsolutne i relativne kontraindikacije. Hipnoza se ne smije primijeniti ako pacijent boluje od shizofrenije, epilepsije, endogene psihoze i staračke slaboumnosti. Osim toga postoje i situacije u kojima se hipnoza ne može primijeniti. To su: hipotonija, odbijanje iz vjerskih razloga, pomanjkanje unutrašnje pripravnosti, sklonost naglim ispadima, teška oštećenja inteligencije.

Zaključak Svaki će iskusni hipnotizer potvrditi da uspjeh ovisi o stavu: »To mogu učiniti!« Ta sigurnost, ta vjera u vlastite sposobnosti ne nastaje, međutim, samim tim da čovjek jednostavno pročita knjigu o hipnozi. Čitanjem knjige stječemo, doduše, znanje, ali sigurnost stječemo samo pretvarajući znanje u djelo. S praktičnim radom raste iskustvo, a sa iskustvom i sigurnost. Postignuti uspjeh najbolji je put do samosvijesti i povjerenja u samog sebe. Važan je, uostalom, i pravilan način razmišljanja. Malo Ijudi zna koliko mišljenje utječe na život pojedinca. Mislima određujemo svoj život i svoju sudbinu. Primjenom hipnoze privikavamo se na disciplinu misli kojom možemo život

izmijeniti na neslućen način. Naš život i nije ništa drugo do odraz naše duhovne situacije. Čim to spoznate, možete situaciju izmijeniti i život preoblikovati prema vlastitim željama. Praktična primjena teoretskog znanja sadržanog u ovoj knjizi, a pogotovu primjena autohipnoze, prvi 'je korak prema cilju da svjesno odredite vlastitu sudbinu. Ne gubite hrabrost ako odmah u nečem ne uspijete. Za liječnike, terapeute i druge pripadnike medicinskog zvanja redovito održavam poduku u hipnozi. Tečajevi traju po četiri dana, i to dva vikenda za redom. Nakon kratkog teoretskog uvoda počinjem raditi s pacijentima. Na tečaju »Hipnoza za liječnike« želim svoje kolege po zvanju uvesti u praksu hipnoze i pokazati im kako bi se ona mogla koristiti.

Hipnoza može pospješiti svaku drugu terapiju i umnogostručiti njezino djelovanje. Tko jednom praktički ovlada hipnozom i primijeni je, neće moći daljnji rad bez nje ni zamisliti. Odavno je dokazano da je otprilike 80 posto svih bolesti psihosomatskog porijekla. Hipnoza pruža jednu od rijetkih mogućnosti da se bolest u korijenu izliječi. Osim toga, ta je metoda terapije prirodna, djelotvorna i bez štetnih sporednih djelovanja. Kanite li modernim tehnikama hipnoze još efikasnije pomagati svojim pacijentima, rado ću vam poslati opširne informacije. Poslije predavanja o mogućnostima koje pružaju heterohipnoza i autohipnoza, često me mole da održim tečaj praktične primjene autohipnoze (mnogi slušaoci ne umiju svoje teoretsko znanje primijeniti). To je i bio pravi razlog pisanja ove knjige. Ako unatoč tome čitalac želi praktične upute o hipnozi, moći će ih dobiti na mojem redovitom tečaju

»Autohipnoza u praksi«. Tečaj traje samo jedan dan a održavam ga uvijek subotom. Svakom sudioniku tečaja učenje autohipnoze olakšano je time što je jedanput i sam hipnotiziran, i u toj mu se hipnozi sugerira da ubuduće može bez poteškoća sam sebe hipnotizirati. Osim toga dobiva kazetofonsku vrpcu s prikladnim tekstom za autohipnozu. Na taj način vrlo brzo svladava autohipnozu. Mnogostrukost njezine primjene upoznali smo u ovoj knjizi. Želite li se pomoću autohipnoze osloboditi nekih neugodnih navika ili svjesnije njegovati svoje vrline, rado ću vam sadržaj tečaja saopćiti pismenim putem. Naiđete li na težak problem koji ne možete sami riješiti, htio bih vam ovime pružiti mogućnost da se obratite meni. Svejedno je radi li se o zdravstvenom ili o nekom općem životnom problemu. Svakako ću se potruditi da ga zajedno s vama riješim. Imajte uvijek na umu da nerješiv problem ne postoji. Kadšto smo, međutim, toliko njime zaokupljeni da ne vidimo rješenje.

U tom slučaju treba nam pomagač koji ne samo što nam želi pomoći, već ima i potrebnu stručnu kvalifikaciju pa može otkriti uzrok vaših poteškoća. Jasno uočen problem, obično se brzo i lako rješava.