Uvod u Optimiranje Konstrukcija Šimun Sviličić
August 28, 2017 | Author: sime13 | Category: N/A
Short Description
Optimization process, linear interpolation etc......
Description
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Programski zadaci iz kolegija
Uvod u optimiranje konstrukcija Doc. dr. sc. Andrej Jokić
Šimun Sviličić
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
0035186874 4-Inžmod-1
Zagreb, 2015/2016
Sadržaj 1. ZADATAK – Metoda Lagrangeovih množitelja ............................................................................ 5 1.1. Tekst zadatka ............................................................................................................................... 5 1.2. Teorijske osnove metode Lagrangeovih množitelja .................................................................... 5 1.3. Optimizacijski problem s dvije varijable..................................................................................... 8 1.4. Optimizacijski problem s tri varijable ....................................................................................... 11 2. ZADATAK – Optimizacija mehanizma tlačnog cilindra ........................................................... 13 2.1. Tekst zadatka ............................................................................................................................. 13 2.2. Matematički model kinematičke analize mehanizma ............................................................... 14 2.3. Optimiranje mehanizma tlačnog cilindra .................................................................................. 18 2.3.1. Metoda fleksibilnog poliedra ............................................................................................ 18 2.3.2. Sinteza s četiri varijable .................................................................................................... 20 2.3.3. Sinteza s dvije varijable .................................................................................................... 22 2.3.3.1. Sinteza s dvije varijable i koordinatama točke A iz rješenja sinteze s četiri varijable ... 22 2.3.3.2. Sinteza s dvije varijable i koordinatama točke B iz rješenja prethodne sinteze s dvije varijable .......................................................................................................................... 24 2.3.4. Usporedba dobivenih rješenja ........................................................................................... 26 3. ZADATAK – Aproksimacija funkcije ........................................................................................... 27 3.1. Tekst zadatka ............................................................................................................................. 27 3.2. Teorijske osnove linearnog programiranja ................................................................................ 27 3.3. Formulacija problema u oblik linearnog programiranja............................................................ 28 3.4. Rješenja ..................................................................................................................................... 30 3.4.1. Prvi primjer – bazne funkcije potencije varijable x........................................................... 30 3.4.2. Drugi primjer – bazne funkcije kao trigonometrijske funkcije varijable x ....................... 32 3.4.3. Treći primjer – bazne funkcije kao kombinacija baznih funkcija iz prvog i drugog primjera .......................................................................................................................... 34 3.4.4. Četvrti primjer – sve bazne funkcije ................................................................................. 35 3.4.5. Zaključak nakon provedenih primjera .............................................................................. 38
Šimun Sviličić
2
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Popis slika Slika 1. Skica drugog zadatka ......................................................................................... 13 Slika 2. Trenutni pol P13 ................................................................................................ 14 Slika 3. Skica za kinematičku analizu ............................................................................. 15 Slika 4. Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za početne vrijednosti dimenzija mehanizma ............................................................................................................... 18 Slika 5. Regularni simplex s dva i tri stupnjeva slobode ......................................................... 19 Slika 6. Ilustracija operacije nad poliedrom s tri vrha .................................................... 20 Slika 7. Rješenje ciljne funkcije po koracima za sintezu s četiri varijable ..................... 21 Slika 8. Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za sintezu s četiri varijable .... 22 Slika 9. Rješenje ciljne funkcije po koracima za sintezu s dvije varijable...................... 23 Slika 10. Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za sintezu s dvije varijable ..... 23 Slika 11. Rješenje ciljne funkcije po koracima za sintezu s dvije varijable uz proizvoljne koordinate točke B .................................................................................................................... 24 Slika 12. Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za sintezu s dvije varijable uz proizvoljne koordinate točke B ................................................................................................ 25 Slika 13. Projektni prostor sinteze s dvije varijable fiksne koordinate točke B ................. 25 Slika 14. Projektni prostor rješenja sinteze s dvije varijable uz fiksne koordinate točke B25 Slika 15. Prikaz početnog i krajnjeg položaja optimiziranog mehanizma ......................... 26 Slika 16. Funkcija g1(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π] ..................... 31 Slika 17. Apsolutna greška aproksimacije prvog primjera odabranih baznih funkcija ...... 31 Slika 18. Funkcija g2(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π] ..................... 33 Slika 19. Apsolutna greška aproksimacije drugog primjera odabira baznih funkcija ........ 33 Slika 20. Funkcija g3(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π] ..................... 34 Slika 21. Apsolutna greška aproksimacije trećeg primjera odabira baznih funkcija ......... 35 Slika 22. Funkcija f(x) i g4(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π] ............ 37 Slika 23. Apsolutna greška aproksimacije četvrtog primjera odabira baznih funkcija ...... 37
Šimun Sviličić
3
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Popis tablica Tablica 1. Tablica 2. Tablica 3. Tablica 4.
Optimalne dimenzije mehanizma (četiri varijable) ............................................. 21 Optimalne dimenzije mehanizma (dvije varijable a)) ......................................... 23 Optimalne dimenzije mehanizma (dvije varijable b)) ........................................ 24 Prikaz dimenzija mehanizma i funkcije cilja dobivenih u analizama ................. 26
Šimun Sviličić
4
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
1. ZADATAK – Metoda Lagrangeovih množitelja 1.1. Tekst zadatka Odabrati iz dostupnih izvora jedan optimizacijski problem s dvije i jedan s tri varijable, s ograničenjima jednakosti i nejednakosti, te ih riješiti metodom Lagrangeovih množitelja. Odabrani primjeri ne smiju biti primjeri obraĎeni na nastavi ili riješeni primjeri iz nastavnih materijala. Rješenje treba sadržavati uvodni dio s detaljnim opisom metode, opisom uvjeta optimalnosti i postupkom rješavanja.
1.2. Teorijske osnove metode Lagrangeovih množitelja U općenitom slučaju, kada se traži stacionarno stanje (minimum) funkcije oblika:
F x F x1 , x2 ,..., xn
(1.1)
uz ograničenja ili nametnute veze:
hi x hi x1 , x2 ,..., xn 0
i 1, 2,..., m
(1.2)
potrebno je formirati Lagrangeovu funkciju oblika: m
L x, F x i hi x
(1.3)
i 1
gdje je i Lagrangeov množitelj. Iz uvjeta dL 0 (uz i konst. ) slijedi: L 0, xi
i 1, 2,..., n
(1.4)
L 0 i
i 1, 2,..., m
(1.5)
Iz izraza (1.4) i (1.5) može se odrediti n m nepoznanica ( x1 , x2 ,..., xn , 1 , 2 ,..., m ). Metodom Lagrangeovih množitelja mogu se riješiti i jednostavniji problemi s ograničenjima koji sadrže i ograničenja nejednakosti (oblika gi x 0 ili gi x 0 ). Pri tome se ograničenja nejednakosti trebaju zamijeniti s ograničenjima jednakosti na način da se uvede nova varijabla. To se postiže na način da se umjesto ograničenja:
gdje je:
gi x 0 može pisati gi x ui2 0
(1.6)
gi x 0 može pisati gi x ui2 0
(1.7)
ui nova varijabla koju tek treba odrediti.
Za ui 0 ograničenje gi x će biti aktivno, dok će za svaki ui 0 ograničenje gi x biti neaktivno. Šimun Sviličić
5
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Za optimizacijski problem oblika:
min F x hi x 0
i 1, 2,..., m
gi x 0
i m 1, m 2,..., p
(1.8)
Lagrangeova funkcija glasi: m
L x, , u F x i hi x
p
g x u
i 1
i m 1
m
p
dok za ograničenje oblika gi x 0 izgleda: L x, , u F x i hi x i 1
i
i
2 i
(1.9)
(1.10)
g x u
i m 1
i
i
2 i
te za problem bez ograničenja:
L x, , u F x
(1.11)
Da bi se u izrazima (1.9) i (1.10) zadržao ispravan utjecaj kriterija gi x u smislu minimiziranja funkcije L x, , u potrebno je da pripadni parametri budu pozitivni ili jednaki nuli:
i 0, i m 1, m 2,..., p
(1.12)
Izrazi (1.9) i (1.10) mogu se zapisati u obliku: m
L x, , u F x i hi x i 1
p
i m 1
i gi x
p
u
i m 1
2 i i
(1.13)
gdje je: 1, za gi x 0 1, za gi x 0
(1.14)
Na temelju funkcije (1.13) i uvjeta stacionaranosti ( dL 0 ) slijede uvjeti optimalnosti:
Šimun Sviličić
1.
p g x L F m hi x i i i 0 x j x j i 1 x j x j i m 1
2.
L hi x 0 i
i 1, 2,..., m
3.
L gi x ui2 0 i
i m 1, m 2,..., p
4.
L 2i ui 0 ui
i m 1, m 2,..., p
i 0
i m 1, m 2,..., p
j 1, 2,..., n
(1.15)
6
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Broj nepoznanica sustava (1.15) ( x j , j 1, 2,..., n ; i , i 1, 2,..., p ; ui , i m 1,..., p ) podudara se s brojem jednadžbi. TakoĎer je vidljivo da su uvjeti pod brojevima 2, 3 i 4 neovisni o funkciji cilja F x , stoga se Lagrangeova funkcija kod rješavanja problema može zapisati i u obliku: m
L x, F x i hi x i 1
p
g x
i m 1
i
(1.16)
i
uz uvjete optimalnosti:
1.
p g x L F m hi x i i i 0 x j x j i 1 x j x j i m 1
2.
L hi x 0 i
i 1, 2,..., m
3.
L gi x ui2 0 i
i m 1, m 2,..., p
4.
L 2i ui 0 ui
i m 1, m 2,..., p
i 0
i m 1, m 2,..., p
j 1, 2,..., n
(1.17)
Uvjeti optimalnosti (1.17) nazivaju se Kusher-Kahn-Tucker (KKT) nužni uvjeti lokalnog minimuma. Uvjete optimalnosti moguće je zapisati i na alternativni način. Kako u točki optimuma vrijedi:
L x* , * F x*
(1.18)
uz uvjete optimalnosti: 1.
L 0 x j
j 1, 2,..., n
2.
L hi x* 0 i
i 1, 2,..., m
L i gi x* 0 i
i m 1, m 2,..., p
3.
gi x* 0 i i 0
Šimun Sviličić
(1.19)
i m 1, m 2,..., p
7
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
1.3. Optimizacijski problem s dvije varijable
Televizije se proizvode u tvornicama A i B. Funkcija koja prikazuje cijenu proizvodnje proizvoda (f) je kombinacija funkcija troška proizvodnje u tvornici A (x) i funkcija troška proizvodnje u tvornici B (y) koja glasi: f = 6x2 + 12y2 Mjesečni zahtjev za brojem komada proizvoda je 90 . Koliko će se televizija proizvesti u tvornici A a koliko u tvornici B kako bi trošak proizvodnje bio minimalan? RJEŠENJE: Potrebno je zadani zadatak postaviti kao optimizacijski problem: min[ ( x + y = 90 x≥0 y≥0
)
] (1.20)
Kako se u zadatku traži minimumfunkcije što se i dobiva metodom Lagrangeovih multiplikatora,potrebno je zadati vrijednost funkcije cilja: Fcilja = f (x,y) = 6x2 +12y2 Uz ograničenja: h1(x,y) = x+y – 90 g2 (x,y) = x ≥ 0 g3 (x,y) = y ≥ 0
(1.20)
(1.22)
Lagrangeova funkcija prema izrazu (1.13) je:
L x, y, F x, y 1h x, y 2 g2 x, y 3 g3 x, y 2u22 3u32
(1.21)
Uvrštavanjem izraza (1.20) i Error! Reference source not found. u izraz za Lagrangeovu funkciju (1.21) slijedi: L(x,y,λ)= 6x2 +12y2+ λ 1(x+y–90) - λ2x - λ3y+λ2u22+λ3u32
Šimun Sviličić
(1.24)
8
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Uvjeti optimalnosti prema izrazu (1.17) su: L1 =
= 12x + λ1- λ2
L2 =
= 24y + λ1- λ3
L3 =
= 90+x+y
L4 =
= -x + u22
L5 =
= -y + u32
L6 =
= 2u2 λ2
L7 =
= 2u3 λ3
(1.25)
Uvjet L6 i L7 daje moguće kombinacije: 1.
u2 0, u3 0
2.
u2 0, 3 0
3.
2 0, u3 0
4.
2 0, 3 0
dva aktivna ograničenja nejednakosti jedno aktivno ograničenja nejednakosti nema aktivnih ograničenja nejednakosti
Prva kombinacija otpada jer dobivamo x 0, y 0 , što narušava uvjet h1 . Rješavanjem problema uz drugi i treći uvjet prekršeno je ograničenje nenegativnosti Lagrangeovih parametara uz ograničenja nejednakosti te su ta rješenja nevažeća. Za rješavanje se treba uzeti četvrti uvjet kada su oba ograničenja nejednakosti neaktivna. Rješavanjem takvog sustava se dobiva:
(1.26) [
Šimun Sviličić
]
[
]
9
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Uvrštavanjem dobivenih podataka Error! Reference source not found. u početnu funkciju dobiva se maksimalna vrijednost funkcije: fmin (x=60,y= 30) = 6 602 +12 = 32400 (1.27)
Šimun Sviličić
10
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
1.4. Optimizacijski problem s tri varijable Primjer je uzet iz [4], str. 52, primjer 4.2.3. Pretpostavimo da možemo kupiti kemikaliju za $10 po litri te postoji samo 17.25 litara na raspolaganju. Kemikaliju možemo pretvoriti u dva proizvoda: A i B. Pretvorba u A košta $3 po litri dok pretvorba u B košta $5 po litri. Ako proizvedemo x1 litara A, cijena koju postavljamo za A je $30 – x1; ako proizvedemo x2 litara B, cijena B je $50 – x2. Koliko kemikalije trebamo kupiti i u što je pretvoriti?
RJEŠENJE: Ponovo je potrebno zadani zadatak postaviti kao optimizacijski problem:
max f x1 , x2 , x3 x1 30 x1 x2 50 x2 3x1 5 x2 10 x3 x1 x2 x3 0
(1.22)
x3 17, 25 Funkcija cilja, kao i u prethodnom primjeru, je negativna vrijednost početne funkcije:
Fcilja f x1 , x2 , x3 x1 30 x1 x2 50 x2 3x1 5x2 10 x3
(1.23)
Ograničenja nejednakosti su:
g1 x1 x2 x3 0 g 2 17, 25 x3 0
(1.24)
Lagrangeova funkcija se prema izrazu (1.13) može zapisati: L F 1 g1 2 g2 1u12 2u22
(1.25)
Uvrštavanjem izraza (1.23) i (1.24) u izraz (1.25) slijedi: L x1 30 x1 x2 50 x2 3x1 5 x2 10 x3 1 x1 x2 x3 2 17, 25 x3 1u12 2u22
(1.26)
Uvjeti optimalnosti prema izrazu (1.17) su:
Šimun Sviličić
11
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
L1
L 27 2 x1 1 0 x1
L2
L 45 2 x2 1 0 x2
L3
L 10 1 2 0 x3
L4
L u12 x1 x2 x3 0 1
L5
L 17, 25 u22 x3 0 2
L6
L 2u11 0 u1
L7
L 2u2 2 0 u2
1 0, 2 0
(1.27)
Uvjeti L6 i L7 daju četiri moguće kombinacije rješenja: 1.
u1 0, u2 0
2.
u1 0, 2 0
3.
1 0, u2 0
4.
1 0, 2 0
dva aktivna ograničenja nejednakosti jedno aktivno ograničenja nejednakosti nema aktivnih ograničenja nejednakosti
Rješavanjem 2., 3. i 4. kombinacije ne dobiva se realno rješenje. Za prvu kombinaciju se dobiva: x1 4,125 x2 13,125 x3 17, 25
(1.28)
1 18, 75 2 8, 75 Uvrštavanjem traženih nepoznanica iz izraza (1.28) u početnu funkciju dobiva se maksimalna vrijednost funkcije:
f max x1 4,125, x2 13,125, x3 17, 25 340, 219
Šimun Sviličić
(1.29)
12
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
2. ZADATAK – Optimizacija mehanizma tlačnog cilindra 2.1. Tekst zadatka Izvršiti optimalnu sintezu dimenzija mehanizma tlačnog cilindra prema slici 1, s ciljem da bi pogonski moment na ručici A0 A bio konstantan. Klip starta iz početnog položaja h1 25cm od dna cilindra i giba se do krajnjeg položaja h2 7,5cm od dna cilindra, pri čemu
se plin u cilindru komprimira uslijed tlačne sile F , čija početna vrijednost iznosi F1 18 N . Pretpostavlja se da je u cilindru idealni plin i da nema promjene temperature. Provesti postupak optimalne sinteze mehanizma, obrazložiti i opisati postupak sinteze, opisati i obrazložiti rezultate.
Slika 1.
Skica drugog zadatka
UPUTA: S površinom klipa A, m2 , volumen je V A h . Sila je F A p . Za idealni plin i konstantnu temperaturu vrijedi F2
pV konst. , pa je h F h1 F1 h2 F2 . Iz toga slijedi da je:
h1 F1 25 18 h F 25 18 450 . Budući da je 60 N . Za opći položaj vrijedi: F 1 1 h h h h2 7,5
Md Fdh , moment preko izraza je: M F
dh 450 dh . d h d
Traži se minimalno odstupanje funkcije M pri gibanju od 1 do 2 . Pretpostavi li se 1 2 3 i M konst. , tada iz izraza d 450 / M dh / h slijedi:
Šimun Sviličić
13
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
450 h1 450 25 ln M konst ln 517,369 Ncm . M 7,5 h2 3 funkcija cilja je min M M konst .
1 2
U
tom
slučaju
ciljna
2.2. Matematički model kinematičke analize mehanizma Na osnovi kinematičkog modela sastavlja se matematički model za računanje kinematičkih veličina potrebnih za optimizaciju. To su prije svega položaji članova, tj. kut i položaj klipa s odnosno h te derivacija ds / d , odnosno dh / d . Da bi dobili promjena položaja klipa u odnosu na kut zakreta pogonskog člana dh / d , računamo ds / d . Iz početne skice očito je kako je pomak točke B jednak pomaku cilindra, odnosno dh ds , pa iz toga proizlazi ds / d dh / d . Derivacija ds / d može se izračunati deriviranjem funkcije s s ili direktnim računanjem položaja trenutnog pola.
U ovom programskom zadatku opisana su oba načina računanja navedenih derivacija. 1.
Direktno računanje položaja trenutnog pola
Slika 2.
Trenutni pol P13 [5]
Iz slike 2 položaj trenutnog pola članova 1 i 3 odreĎen je s A0 P13
Šimun Sviličić
ds a3 s tan , d
tan
a1 sin a3 a22 a1 sin a3
(2.1)
2
14
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Uvrštavanjem dobivamo: a1 sin a3 ds a3 s 2 2 d a2 a1 sin a3
(2.2)
Ako s zamijenimo izrazom (2.8), koji je napisan u drugom načinu, dobivamo:
a1 sin a3 ds 2 a3 a1 cos a22 a1 sin a3 2 d a22 a1 sin a3
(2.3)
Nakon sreĎivanja dobivamo: a cos a1 sin a3 ds = a1 sin 1 2 d a22 a1 sin a3
2.
(2.4)
Analitički deriviranjem funkcije s s
Slika 3.
Skica za kinematičku analizu
Iz geometrije mehanizma slijedi: a1 sin a3 a2 sin sin
a a1 sin 3 a2 a2
s a1 cos a2 cos
(2.5) (2.6)
Član a2 cos se preko Pitagorinog poučka može zapisati: a2 cos a22 a1 sin a3
Šimun Sviličić
2
(2.7)
15
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Uvrštavanjem izraza (2.7) u izraz (2.6): s a1 cos a22 a1 sin a3
2
(2.8)
Deriviranjem izraza (2.8) po varijabli dobivamo izraz (2.9) koji je identičan izrazu (2.4) a cos a1 sin a3 ds a1 sin 1 2 d a22 a1 sin a3
(2.9)
Kako bi se moglo provesti rješavanje optimizacijskog problema, potrebno je odabrati početne koordinate točaka A i B . Prema koordinatnom sustavu na slici 1, početni položaj za točke A i B je: Ax. p 35 cm Ay. p 10 cm
(2.10)
Bx. p 5 cm By. p 8 cm
Traže se dužine članova mehanizma a1 , a2 , a3 i s . Funkcija cilja će se promatrati za ukupni kut zakreta 1 2 60 po koracima od 1 . Za odabrane proizvoljne koordinate točaka A i B se najprije računaju dužine a1 , a2 , a3 i s te kutovi i :
a1 Ax2. p Ay2. p a2
A
x. p
Bx. p Ay. p By. p 2
2
a3 By. p s Bx. p Ay. p A x. p A By . p p arctan y. p A B x. p x. p
(2.11)
p arctan
Povećanjem kuta za 1 , može se računati novi položaj točaka A i B korištenjem trigonometrijskih relacija:
Šimun Sviličić
16
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Ax a1 cos Ay a1 sin Bx Ax a22 Ay By
2
(2.12)
By By. p konst.
Uslijed promjene položaja klipa (promjene kuta ) dolazi i do promjene momenta kako je prikazano u uputi te sada ponovljeno: M F
dh 450 dh d h d
(2.13)
gdje je: h - trenutni položaj klipa dh promjena položaja klipa u odnosu na kut zakreta pogonskog člana. d Trenutni položaj klipa izračunava se iz izraza:
h Bx Bx. p h2
(2.14)
dok je promjena položaja klipa u odnosu na kut zakreta jednaka:
gdje je:
dh ds By Bx tan d d A By tan y . Ax Bx
(2.15)
Uvrstimo li By a3 i Bx s dobivamo izraz identičan izrazu (2.1), te samim time potvrĎujemo da su izrazi (2.14) i (2.15) jednaki izrazima (2.8), odnosno (2.4) i (2.9). Slika 4 prikazuje djelovanje momenta na ručicu za početne vrijednosti dimenzije mehanizma. Vidljivo je da moment za početne vrijednosti dimenzija mehanizma jako oscilira, što nikako nije poželjno pa će se zato provesti optimiranje mehanizma kako bi došli do što konstantnijeg momenta.
Šimun Sviličić
17
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Slika 4.
Uvod u optimiranje konstrukcija
Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za početne vrijednosti dimenzija mehanizma
2.3. Optimiranje mehanizma tlačnog cilindra Pomoću metode fleksibilnog poliedra će se provesti optimiranje mehanizma tlačnog cilindra tako da se traži minimalno odstupanje momenta M od konstantnog momenta M konst . Tako je funkcija cilja:
Fcilja min M M konst
(2.16)
2.3.1. Metoda fleksibilnog poliedra Ova je numerička metoda jako pogodna za traženje optimuma nelinearnih funkcija. Temelji se na traženju optimuma pomoću tzv. fleksibilnog poliedra. Metodu su razvili Nelder i Mead 1964. godine. Metoda fleksibilnog poliedra je modifikacija simplex metode razvijena za probleme bez ograničenja. Pod simplexom se podrazumijeva geometrijska figura s v r 1 vrhova, formirana u r - dimenzionalnom prostoru, gdje r predstavlja broj stupnjeva slobode problema. Za slučaj problema s 2 stupnja slobode (dvodimenzionalni prostor), poliedar ima 3 vrha (trokut), a za slučaj problema s 3 stupnja slobode (trodimenzionalni prostor), poliedar ima 4 vrhova (tetraedar). Za slučaj kada je r 1 , simplex je takoĎer trokut. Slika 5 prikazuje regularne (istostranične) simplexe. Od početnog istostraničnog simplexa, ova metoda u daljnjim koracima mijenja njegove dimenzije zbog čega je i dobila ime metoda fleksibilnog poliedra. Metoda osigurava dobru prilagodljivost lokalnim topološkim svojstvima funkcije cilja, efikasna je i pogodna za rad na računalu. Proces se prekida u slučaju kada poliedar postane dovoljno malen ili kada vrijednost u vrhovima postanu izjednačene. Za rješavanje problema s ograničenjima uspješno je u metodu ugraĎena primjena kaznenih funkcija.
Šimun Sviličić
18
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Slika 5. Regularni simplex s dva i tri stupnjeva slobode [1]
Algoritam metode sastoji se u traženju vrhova s najboljom (najmanjom) i najlošijom (najvećom) vrijednosti ciljne funkcije. Prvo je potrebno poredati vrhove poliedra tako da vrijedi f x1 f x2 ... f xn1 , pri čemu je x1 najbolja točka, a xn 1 najlošija točka. Nakon toga se računa centar poliedra bez vrha u kojem je najlošija vrijednost ciljne funkcije te srednje rastojanje od vrhova poliedra od centra, da bi se nakon toga potražio novi vrh u okolini koji ima bolju vrijednosti ciljne funkcije. To se ostvaruje kombinacijom četiri moguće operacije istraživanja okoline: 1. REFLEKSIJOM najlošijeg vrha kroz centar, prema formuli:
xr 3, j xr 2, j a xr 3, j xh , j , k
k
k
k
j 1, 2,..., n
(2.17)
Gdje je koeficijent refleksije 0 , uz preporučenu vrijednost 1 . 2. EKSPANZIJOM, tj. dodatnim udaljavanje novog vrha od najlošijeg vrha:
xr 4, j xr 2, j xr 3, j xr 2, j , k
k
k
k
j 1, 2,..., n
(2.18)
0 je koeficijent ekspanzije s preporučenom vrijednosti 2 . Po završetku ekspanzije usporeĎuju se vrijednosti u reflektiranom i ekspandiranom vrhu te se kao novi vrh odabire onaj u kojem ciljna funkcija ima bolju vrijednost. 3. KONTRAKCIJOM ako je funkcija cilja u reflektiranoj točki lošija nego u bilo kojem vrhu poliedra:
xr 5, j xr 2, j xh , j xr 2, j , k
k
k
k
j 1, 2,..., n
(2.19)
Gdje je 0 1 koeficijent kontrakcije s preporučenom vrijednosti 0,5 .
Šimun Sviličić
19
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
4. REDUKCIJOM dimenzija poliedra nakon kontrakcije u slučaju da je Fr5 Fh : k
k
k
xij xlj
k
k
xij xlj
k
2
, i 1, 2,..., r 1; j 1, 2,..., n
(2.20)
Za takav umanjeni poliedar, izračuna se vrijednost funkcije cilja u svim vrhovima te se zatim postupak ponavlja počevši s refleksijom u novom koraku. Kod primjene na probleme bez ograničenja ( r n ) traženje optimuma se prekida u koraku u kojem je ostvaren izraz:
Tol k -
gdje je
1 r 1 k k Fi Fr 2 r 1 i 1
2
(2.21)
unaprijed odabrani mali broj.
Slika 6.
Ilustracija operacije nad poliedrom s tri vrha [1]
2.3.2. Sinteza s četiri varijable Odabrane varijable su početne koordinate točaka A x1 , x2 i B x3 , x4 . Kako nema ograničenja sa znakom jednakosti, preostaju ograničenja sa znakom nejednakosti koja predstavljaju gabarite gibanja točke A odnosno B:
Šimun Sviličić
g1 x1 25 0,
g5 x2 5 0,
g 2 45 x1 0,
g 6 25 x2 0,
g3 x3 15 0,
g 7 x4 5 0,
g 4 5 x3 0,
g8 25 x4 0.
(2.22)
20
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Ograničenja (2.22) se za metodu fleksibilnog poliedra prikazuju na način:
g f 1 f x1 , x1 25 ,
g f 5 f x2 , x2 5 ,
g f 2 f x1 , 45 x1 ,
g f 6 f x2 , 25 x2 ,
g f 3 f x3 , x3 15 ,
g f 7 f x4 , x4 5 ,
g f 4 f x3 ,5 x3 ,
g f 8 f x4 , 25 x4 .
(2.23)
Dijagram najbolje vrijednosti ciljne funkcije po koracima prikazan je na slici 6, dok su optimalne dimenzije mehanizma dane u tablici 1. Slika 8 prikazuje odstupanje momenta
M od konstantnog momenta M konst u ovisnosti o kutu zakreta. Najbolja vrijednost ciljne funkcije po koracima Fmin
50 40 30 20 10 0
50
100
150
200
250
300
korak
Rješenje ciljne funkcije po koracima za sintezu s četiri varijable
Slika 7.
Optimum funkcije cilja iznosi:
F
cilja 4varijable
1, 0278
(2.24)
Vektor rješenja je:
x1
x2
Tablica 1.
Šimun Sviličić
x3
x4 41,9108 4, 45941 14,8039 10,1032
(2.25)
Optimalne dimenzije mehanizma (četiri varijable)
a1 / cm
a2 / cm
a3 / cm
s / cm
42,1474
56,9948
10,1032
-14,8039
21
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Slika 8.
Uvod u optimiranje konstrukcija
Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za sintezu s četiri varijable
2.3.3. Sinteza s dvije varijable U sklopu sinteze s dvije varijable bit će prikazana dva rješenja. Jedno s varijablama kao koordinatama točke B dok će koordinate točke A biti rješenja iz sinteze s četiri varijable ( u rješenjima naznačena s „a)“), te s varijablama kao koordinatama točke A dok će koordinate točke B biti rješenja iz prethodne sinteze s dvije varijable ( u rješenjima naznačena s „b)“).
2.3.3.1. Sinteza s dvije varijable i koordinatama točke A iz rješenja sinteze s četiri varijable Odabrane varijable problema su koordinate točke B x3 , x4 , dok će koordinate točke A biti preuzete iz rješenja sinteze problema s četiri varijable. Ograničenja jednakosti nema, a ograničenja sa znakom nejednakosti su:
g1 x3 15 0,
g3 x4 5 0,
g 2 5 x3 0,
g 4 25 x4 0.
(2.26)
Ograničenja (2.26) se za metodu fleksibilnog poliedra prikazuju na način: g f 1 f x3 , x3 15 ,
g f 3 f x4 , x4 5 ,
g f 2 f x3 ,5 x3 ,
g f 4 f x4 , 25 x4 .
(2.27)
Dijagram najbolje vrijednosti ciljne funkcije po koracima za sintezu s dvije varijable prikazan je na slici 8, dok su optimalne dimenzije mehanizma dane u tablici 2. Slika 10 prikazuje odstupanje momenta M od konstantnog momenta M konst u ovisnosti o kutu zakreta.
Šimun Sviličić
22
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Najbolja vrijednost ciljne funkcije po koracima Fmin
7 6 5 4 3 2 1 10
20
30
40
50
60
70
korak
Rješenje ciljne funkcije po koracima za sintezu s dvije varijable
Slika 9.
Optimum funkcije cilja iznosi:
F
1,02598
(2.28)
x4 14,8028 10,1026
(2.29)
cilja 2varijable a)
Vektor rješenja je:
x3
Tablica 2.
Slika 10.
Šimun Sviličić
Optimalne dimenzije mehanizma (dvije varijable a))
a1 / cm
a2 / cm
a3 / cm
s / cm
42,1474
56,9937
10,1026
-14,8028
Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za sintezu s dvije varijable
23
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
2.3.3.2. Sinteza s dvije varijable i koordinatama točke B iz rješenja prethodne sinteze s dvije varijable Odabrane varijable problema su koordinate točke A x1 , x2 , dok će se koordinate točke B uzeti iz rješenja prethodne sinteze s dvije varijable. Ograničenja jednakosti nema, a ograničenja sa znakom nejednakosti su definirane izrazim:
g f 1 f x1 , x1 25 ,
g f 3 f x2 , x2 5 ,
g f 2 f x1 , 45 x1 ,
g f 4 f x2 , 25 x2 .
(2.30)
Dijagram najbolje vrijednosti ciljne funkcije po prikazan je na slici 12, dok su optimalne dimenzije mehanizma dane u tablici 3. Slika 10 prikazuje odstupanje momenta M od konstantnog momenta M konst u ovisnosti o kutu zakreta. Najbolja vrijednostciljne funkcije po koracima Fmin 50
40
30
20
10
0
Slika 11.
10
20
30
40
50
60
korak
Rješenje ciljne funkcije po koracima za sintezu s dvije varijable uz proizvoljne koordinate točke B
Optimum funkcije cilja iznosi:
F
cilja 2varijable b)
1,02598
(2.31)
Vektor rješenja je:
x1
x2 41,9108 4, 45941
Tablica 3.
Šimun Sviličić
(2.32)
Optimalne dimenzije mehanizma (dvije varijable b))
a1 / cm
a2 / cm
a3 / cm
s / cm
42,1474
56,9937
10,1026
-14,8028 24
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Slika 12.
Uvod u optimiranje konstrukcija
Dijagram momenta u ovisnosti o kutu zakreta φ za sintezu s dvije varijable uz proizvoljne koordinate točke B
Slika 13 prikazuje projektni prostor sinteze s dvije varijable s fiksnom točkom B, a na slici 15 je pokazan projektni prostor rješenja sinteze s dvije varijable s fiksnom točkom B gdje se jasno vidi pozicija dobivenog vektora rješenja.
Slika 13.
Slika 14.
Šimun Sviličić
Projektni prostor sinteze s dvije varijable fiksne koordinate točke B
Projektni prostor rješenja sinteze s dvije varijable uz fiksne koordinate točke B
25
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
2.3.4. Usporedba dobivenih rješenja Tablica 4 prikazuje dobivene rezultate za dimenzije mehanizma. Vidljivo je kako su sva dobivena rješenja izmeĎu sinteza vrlo slična. Razlog tome je što je za sintezu s dvije varijable a) uzeto da su koordinate točke A jednake rješenjima koordinata točke A kod sinteze s četiri varijable, te time rješenje sinteze s dvije varijable teži rješenjima sinteze s četiri varijable. Rješenja sinteza s dvije varijable odgovaraju u decimalu iz istog razloga. TakoĎer je vidljivo da je došlo do promjene dimenzija u odnosu na početne dimenzije
Tablica 4.
Prikaz dimenzija mehanizma i funkcije cilja dobivenih u analizama
Početne dimenzije Sinteza s 4 varijable Sinteza s 2 varijable a) Sinteza s 2 varijable b)
Slika 15.
Šimun Sviličić
Fcilja
a1 / cm
a2 / cm
a3 / cm
s / cm
1,0278 1,02598 1,02598
36,4005 42,1474 42,1474 42,1474
40,05 56,9948 56,9937 56,9937
8 10,1032 10,1026 10,1026
-5 -14,8039 -14,8028 -14,8028
Prikaz početnog i krajnjeg položaja optimiziranog mehanizma [5]
26
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
3. ZADATAK – Aproksimacija funkcije 3.1. Tekst zadatka Potrebno je aproksimirati funkciju f x 3 x sin 2 4 x 2cos 3x na intervalu 2 n
x 0, s aproksimacijskom funkcijom oblika g x cii x . Gdje su ci R konstante i 1
koje treba odrediti (projektne varijable), a i x su zadane bazne funkcije. Funkcija cilja za
aproksimaciju je min max f x g x . Potrebno je izabrati n baznih funkcija iz skupa c1 ,...,cn
x
( n 16 ):
1, x, x , x , x , x , x , x ,sin x ,sin 2 x ,sin 3 x ,sin 4 x ,cos x ,cos 2 x ,cos 3x ,cos 4x 2
3
4
5
6
7
3.2. Teorijske osnove linearnog programiranja OPĆA FORMULACIJA PROBLEMA Traži se optimum funkcije: n
z c1 x1 c2 x2 ... cn xn c j x j
(3.1)
j 1
uz ograničenja:
a11 x1 a12 x2 ... a1n xn b1 a21 x1 a22 x2 ... a2 n xn b2 am1 x1 am 2 x2 ... amn xn bm
b1 b2 bm
max
(3.2)
min x j 0; j 1, 2,..., n bi 0; i 1, 2,..., m Ili u matričnom obliku:
x1 optimirati z = cx; c c1 , c2 ,..., cn , x xn b min uz uvjet: Ax b max Šimun Sviličić
(3.3)
27
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Uvjet Ax b može se zamijeniti s:
Ax y b;
y1 y ym
(3.4)
gdje su y nove varijable, pa je standardni model linearnog programiranja:
z cx
max
uz uvjet: Ax y b; x 0; y 0; b 0
(3.5)
Označe li se i dodatne varijable y takoĎer s x i to xn1 , xn2 ,..., xk , matrična jednadžba ograničenja će glasiti:
Ax b; x j 0, j 1, 2,..., k bi 0, i 1, 2,..., m
(3.6)
3.3. Formulacija problema u oblik linearnog programiranja Navedeni problem sličan je vrlo čestom i važnom problemu u statistici pod nazivom linearna regresija. U statistici se on odnosi na pripajanje krivulje statističkim podacima. Kriterij max | yi y xi | koji će se koristiti ovdje naziva se još i Čebiševljev kriterij.
Funkciju
f x 3 x sin 2 4 x 2cos 3x potrebno je diskretizirani na intervalu 2
x 0, u n 100 točaka. U svakoj točki diskretizacije maksimalna greška aproksimacije mora biti što manja, tj.: n f x cii x1 1 i 1 n f x c x 2 i i 2 min max i 1 c1 , c2 ,..., cn n f xn cii xn i 1
(3.7)
Apsolutna greška aproksimacije f x g x se može prikazati kao::
f x g x z gdje je: Šimun Sviličić
(3.8)
- z maksimalno dozvoljena greška aproksimacije. 28
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Izraz (3.8) može se zapisati i u obliku: f x g x z
(3.9)
f x g x z
Pa funkcija cilja tada postaje:
min
c1 ,c2 ,...,cn ,
z
(3.10)
uz ograničenja: z f x1 c11 x1 c22 x1 ... cnn x1 z z f x2 c11 x2 c22 x2 ... cnn x2 z
(3.11)
z f xn c11 xn c22 xn ... cnn xn z
Ograničenja nejednakosti (3.11) mogu se matrično zapisati kao: 1 1 x1 2 x1 1 1 x2 2 x2 1 1 xn 2 xn 1 x 2 x1 1 1 1 1 x2 2 x2 1 1 xn 2 xn
n x1 f x1 n x2 f x2 z c1 n xn f xn c n x1 2 f x1 n x2 f x2 cn n xn f xn
(3.12)
Kako su ci neograničeni u predznaku, mogu se predstaviti s dvije pozitivne varijable na način: ci ci ci , ci 0,
(3.13)
ci 0.
Izraz (3.12) se skraćeno može zapisati: Ax b
(3.14)
Dozvoljena maksimalna greška aproksimacije odreĎuje se prema:
z vT x
Šimun Sviličić
(3.15)
29
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
gdje je x definiran izrazom (3.12), a v T je:
vT 1 0 0
(3.16)
3.4. Rješenja U nastavku su dana rješenja za četiri primjera odabira baznih funkcija za aproksimaciju funkcije f x . Prikazana su 3 primjera sa po 4 bazne funkcije kako bi se usporedio utjecaj pojedinih baznih funkcija na rješenje ( polinomi, trigonometrijske funkcije i kombinacija), te primjer sa 15 baznih funkcija. Zadani problemi linearnog programiranja riješeni su u programskom paketu Wolfram Mathematica, naredbom LinearProgramming.
3.4.1. Prvi primjer – bazne funkcije potencije varijable x Za prvi primjer odabrane su četiri bazne funkcije potencije varijable x:
1 x x 2 x x 2 3 x x 3
(3.17)
4 x x 4 Aproksimacijska funkcija glasi:
g1 x c1 x c2 x 2 c3 x3 c4 x
(3.18)
Nakon provedenog optimiranja, dobivena su rješenja: z2
c1 2, 61713 c2 0, 0563425
(3.19)
c3 1,80304 c4 -0,486497 Nakon uvrštavanja vrijednosti (3.19) u izraz (3.18) dobiva se aproksimacijska funkcija g1 x : g1 ( x) 2,61713x 0,563425x2 1,80304 x3 0, 486497 x 4 .
(3.20)
Na slici 16 prikazane su funkcije f x i g1 x dok slika 17 prikazuje apsolutnu grešku aproksimacije za prvi primjer odabira baznih funkcija. Šimun Sviličić
30
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
f x gx Slika 16.
Funkcija g1(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π]
greška z Slika 17.
Šimun Sviličić
Apsolutna greška aproksimacije prvog primjera odabranih baznih funkcija
31
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
3.4.2. Drugi primjer – bazne funkcije kao trigonometrijske funkcije varijable x Za drugi slučaj takoĎer su odabrane četiri bazne funkcije:
1 x sin 2 x , 2 x sin 4 x , 3 x cos x ,
(3.21)
4 x cos 3 x . ** funkcije su odabrane nakon nekoliko pokušaja i promašaja jer npr. za funkciju sin x , dobiva se konstanta c reda veličine 1016 Aproksimacijska funkcija drugog primjera sada je:
g2 x c1 sin 2 x c2 sin 4 x c3 cos x c4 cos 3x
(3.22)
Rješenja dobivena nakon provedenog optimiranja su:
z 0,814071 c1 23,5769 c2 4, 6793
(3.23)
c3 16,5518 c4 13, 7377 Nakon uvrštavanja (3.23) u izraz (3.22) dobiva se aproksimacijska funkcija g 2 x :
g2 x 23,5769 sin 2 x 4,6793sin 4 x 16,5518cos x 13,7377cos 3x
Šimun Sviličić
(3.24)
32
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Na slici 18 nalazi se zajednički prikaz funkcija f x i g 2 x , a slika 19 prikazuje apsolutnu grešku aproksimacije prvog primjera odabira baznih funkcija.
f x gx Slika 18.
Funkcija g2(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π]
greška z Slika 19.
Šimun Sviličić
Apsolutna greška aproksimacije drugog primjera odabira baznih funkcija
33
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
3.4.3. Treći primjer – bazne funkcije kao kombinacija baznih funkcija iz prvog i drugog primjera U trećem primjeru takoĎer su odabrane četiri bazne funkcije:
1 x x, 2 x x 2 ,
(3.25)
3 x sin 4 x , 4 x cos 3 x . Aproksimacijska funkcija sada glasi:
g3 x c1 x c2 x 2 c3 sin 4 x c4 cos 3x
(3.26)
Nakon provedenog optimiranja, dobivena su rješenja: z 1,89778
c1 0,990386 c2 0,590727
(3.27)
c3 1,8858 c4 2,90415 Nakon uvrštavanja (3.27) u izraz (3.26) aproksimacijska funkcija g3 x je:
g3 x 0.990386 x 0.590727 x2 1.8858sin 4 x 2.90415 cos 3x
(3.28)
Na slici 20 prikazane su funkcije f x i g3 x , dok slika 21 prikazuje apsolutnu grešku aproksimacije trećeg primjera odabira baznih funkcija.
f x gx Slika 20.
Šimun Sviličić
Funkcija g3(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π]
34
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
greška z Slika 21.
Apsolutna greška aproksimacije trećeg primjera odabira baznih funkcija
3.4.4. Četvrti primjer – sve bazne funkcije Odabrane bazne funkcije:
1 x x, 2 x x 2 , 3 x x 3 , 4 x x 4 , 5 x x 5 , 6 x x 6 , 7 x x 7 , 8 x sin x , 9 x sin 2 x , 10 x sin 3 x , 11 x sin 4 x , 12 x cos x , 13 x cos 2 x , 14 x cos 3 x , 15 x cos 4 x .
(3.29)
Rješenja četvrtog primjera: Šimun Sviličić
35
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
z 0,144108 c1 1, 68874 106 c2 198912 c3 1,10478 106 c4 154364 c5 230717 c6 79695, 7 c7 7247,98 c8 0 c9 848940 c10 0, 0000760374 c11 2289, 63 c12 49657 c13 0, 000874734 c14 49659, 2 c15 4, 63096 10 6
(3.30)
Nakon uvrštavanja rješenja dobiva se aproksimacijska funkcija g3 x :
g 4 x 7247,98 x 7 79695, 7 x 6 230717 x5 154364, x 4 1,10478 106 x3 198912 x 2 1, 68874 106 x 49657 cos( x ) 0, 000874734 cos(2 x) 49659, 2 cos(3x) 4.63096 106 cos(4 x)
(3.31)
848940sin(2 x) 0, 0000760374sin(3x) 2289, 63sin(4 x) 0.
Šimun Sviličić
36
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
Slika 22 prikazuje funkcije f x i g3 x , dok je na slici 23 prikazana apsolutna greška aproksimacije četvrtog slučaja odabira baznih funkcija.
f x gx Slika 22.
Funkcija f(x) i g4(x) koja aproksimira funkciju f(x) na intervalu xϵ[0,π]
greška z Slika 23.
Šimun Sviličić
Apsolutna greška aproksimacije četvrtog primjera odabira baznih funkcija
37
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
3.4.5. Zaključak nakon provedenih primjera Optimiranjem aproksimacije funkcije kroz ova 4 primjera vidljivo je kako se aproksimacijom sa više baznih funkcija dolazi do najmanje greške, koja u ovom četvrtom primjeru iznosi 15 %, ali iziskuje više računalnog vremena. Nadalje, vidljivo je kako neke trigonometrijske funkcije imaju jako niske koeficijente te tako jako malo utječu na izgled aproksimacijske funkcije. TakoĎer je vidljivo kako se uz isti broj baznih funkcija dobiva točnije poklapanje aproksimacijske funkcije sa trigonometrijskim funkcijama za razliku od polinoma iz razloga što i u početnoj funkciji prevladavaju članovi trigonometrijskih funkcija.
Šimun Sviličić
38
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Uvod u optimiranje konstrukcija
LITERATURA [1] Ščap, D., Jokić, A. Optimiranje mehaničkih konstrukcija – teorijske osnove i primjena, Zagreb, 2014. [2] Jokić, A. Nastavni materijali, Zagreb, 2014. [3] Rao, S.S. Engineering optimization – Theory and practice, New Jersey, 2009. [4] http://mat.gsia.cmu.edu/classes/QUANT/NOTES/chap4.pdf [5] Ščap, D. Optimalna sinteza mehanizma tlačnog cilindra, Zagreb, 2013. [6] Wolfram Research. Wolfram Mathematica 9.0, http://www.wolfram.com/mathematica/
Šimun Sviličić
39
View more...
Comments