Uticaj globalizacije na kulturu i društvo u Bosni i Hercegovini

Uticaj globalizacije na kulturu i društvo u Bosni i Hercegovini

Danas, na početku XXI. stoljeća, živimo u svijetu obilježenom raznim promjenama, napetostima, ali i utjecajima različitih pojava na društvo i pojedince u njemu. Jedna od takvih pojava je globalizacija.

Globalizacija je sve češći pojam u suvremenoj sociologiji, politologiji i ekonomskim znanostima, no tek od nedavno se pojam globalizacije javlja kao nova sociološka i politološka teorija. Sociološki koncept globalizacije javlja se kao reakcija na neomarksističke teorije svjetskog sustava ,teorije ovisnog razvitka i imperijalizma koje su za neuspjeh razvitka trećeg svijeta okrivljavale svjetski kapitalistički sustav. Izvorište koncepcije globalizacije je u modernizacijskoj teoriji W.W. Rastowa i Talcotta Parsonsa u čijem je temelju optimističko vjerovanje u mogućnost razvitka Trećeg svijeta, pod uvjetom da slijedi modernizacijska iskustva Zapada. Polazeći od Parsonsova pristupa modernosti kao društvenog procesa koji se odvija na globalnoj razini, Ronald Robertson, je u 80-tim i 90-tim godinama razvio cjelovitu teoriju globalizacije koja je za njega analitička shema na temelju koje se mogu misliti i opisati pojave koje imaju nadnacionalno (univerzalno svjetsko) značenje.Nadalje, Robertson iznosi kako se «globalizacija» kao ideja odnosi na smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao cjelini, te problematizirajući globalizaciju nastavlja: “smatram da tekuća rasprava o globalizaciji predstavlja proširenje i refokusiranje socioloških istraživanja, to omogućava sociologiji i društvenoj teoriji općenito da transcendiraju granice koje je sociologija dosegla kao zrela disciplina u svom tzv. klasičnom razdoblju...Pri tom sam svjestan a sociolozi i drugi koji pokušavaju analizirati i shvatiti suvremenu globalnu složenost i sami sudjeluju u projektima globalizacije, reglobalizacije, pa čak i deglobalizacije”.Robertson smatra kako je njegov model globalnih okolnosti multidimenzionalan

sa svrhom da taj model omogući detaljnu analizu

promjena u sva četri glavna elementa (društvo, pojedinci, meñunarodni odnosi i čovječanstvo), zajedno s promjenama u njihovim meñusobnim odnosima.Britanski sociolog Anthony Giddens raspravljajući u svom programatskom djelu obnove socijaldemokracije kao «trećeg puta» kaže o globalizaciji, da se ne radi primarno o ekonomskoj meñuovisnosti, nego o promjeni vremena i prostora u našim životima. Globalizam je ideologija čiji je temelj u stvaraju svijeta kao cjeline, a postoje tri škole globalizma: hiperglobalisti, skeptici i transformacionalisti. Hiperglobalisti polaze od teze da živimo u globaliziranom razdoblju. Dominantna obilježja su globalni

kapitalizam, globalna vlada i globalno grañansko društvo. Vodeću snaga globalizacije je u kapitalizamu i tehnologiji. Oni konstatiraju krizu i eroziju tradicionalnih vrijednosti, kraj nacionale države te stvaranje «globalne civilizacije». Skeptička škola globalizma smatra da se svijet kreće prema stvaranju regionalnih blokova i sukoba civilizacija, te da će snaga nacionalnih vlada i država biti pojačana ili uzdignuta. Transformacionalisti, kao treća škola globalizma, vide snagu u globalizaciji koja mijenja snagu države i svjetsku politiku, videći budućnost izmeñu globalne integracije i fragmentacije, te u rekonstrukciji nacionalnih vlada i država, stvarajući «novu arhitekturu svjetskog poretka.» U politološkoj literaturi globalizacija je isto što i denacionalizacija. Globalizacija ili denacionalizacija relativiziraju: teritorijalnost, suverenitet, nacionalne kulture i identitete i pravni sustav koji se mora usklañivati zakonodavstvima nadnacionalnih država. Globalizacijom se mijenja karakter demokracije u transteritorijalnu kozmopolitsku demokraciju i kozmopolitsko civilno društvo. Globalizacija briše tradicionalnu razliku izmeĎu unutarnje i vanjske politike, i stvara

nove

aktere

koji

postajunevladine

organizacije,

globalni

gospodarski

igrači,

transnacionalne udruge civilnog društva. Kao i sve zemlje svijeta process globalizacije zahvatio je i Bosnu i Hercegovinu i tada počinje gubitak dobrog Bošnjanina, gubi se tradicija, običaji, moral je na vrlo niskom stepenu, a bosanski čovjek je izgubljen i u stalnoj je potrazi za svojim identitetom. Nedvojbeno je da je proces globalizacije zahvatio i sve segmente bosanskogdruštva te se njegov utjecaj može uočiti na različitim područjima. Budući da se o globalizaciji mnogo govori i piše, razvidno je da taj pojam u literaturi ima više definicija,a procesi globalizacije, zbog svoje složenosti, razna tumačenja. Uočljivo je da je naglirazvoj tehnologije započeo nastankom prvog elektroničkog računala, a potom jeodlučujuću ulogu imala i pojava interneta. Taj se razvoj odmah odrazio i na Bosni i Hercegovinu ali samo u pojavnom smislu jer je nastupilo vrlo teško ratno razdoblje pa se nije mogloočekivati da će Bosna i Hercegovina u potpunosti moći pratiti sve što se dogaĎa u svijetu novihtehnologija. U kontekstu opisanih pojmova globalizacije i naglog tehnološkog razvojaprikazano je mjesto Bosna i Hercegovina u tim procesima i nastojanje da se što više približi eu-ropskim integracijama. Slijedom povijesnih okolnosti, ali i suvremenih zbivanja, do-godile su se mnoge poteškoće koje su znatno usporile Bosnu i Hercegovinu u praćenju tehnološ-kog razvoja i pridruživanju Europskoj uniji.PotvrĎeno je da

globalizacijski procesi utječu na sve brži protok informacija,nagli tehnološki razvoj, a time i na komunikacijske mogućnosti. Osim novih tehnologija koje su omogućile brz protok informacija, veliku ulogu u suvremenim komunika-cijskim procesima imaju i reklame koje posreduju mediji. Njihov je utjecaj vrlo snažan,ali nažalost, nerijetko moralno upitan. U Bosni i Hercegovina globalizacija je ostvarila znatan uticaj na društvo, a u sljedećim dijelu teksta podobnije cemo objasniti. Danas živimo u društvu, barem što se tiče onog američkog, u kojemsvako 100 dijete ima neku vrstu psihološkog poremećaja i to u vrijeme global-nih komunikacija i brzog prenošenja slika i priča po cijelom svijetu. Mnoštvofantastičnih slika, poruka i obmana komada naš unutarnji svijet. Naše Ja jenapadnuto od mase informacija koje gube svoj smisao i značaj. Naše društvoima sličnosti sa šizofrenim društvom, gdje se čovjek može naći u depresivnimstanjima koja su upravo prouzročena često brutalnim, protuvječnim i zbunjujućim slikama realnosti. Naše Ja ima prirodnu potrebu da traga za skladom ismislom pa se često dešava pocijepanost izmeĎu borbe za skladom i svijetakonfuzije, koje nas još jače tjera na razne bespotrebne aktivnosti kao što su:potreba za hranom koja se nepotrebno gomila u spremištu kuće, trošenjem više novca za više proizvoda .U društvu koje odlikuju velike razlike unutar njegovog stanovništva s jedne strane postoje siromašni, dok s druge bogati, na svakodnevnim svjet-skim vijestima prezentira se slika da svijet ide naprijed, pa čak i poslije ovesvjetske krize, koja je po jačini do sada najviše uticala na sve pore globalnogdruštva.Podizanje životnog standarda posljedica je političke i ekonomske manipulacije koja se sažima u beskompromisnom iskorištavanju tehničko- tehnoloških i naučnih otkrića. Bosansko društvo se sačinjava od uzastopneproizvodnje i potrošnje koji pak bivaju poticani preko medijskih oglasa, trgo-vačke propagande, dobre reputacije i indoktrinacije, koji čine mehanizmestvaranja „slobodnog“ društva. Asimiliranje ideala i realiteta, sublimacija duše ili duha jesu jedni od glavnih elemenata masovne kulture Velike riječi demokratije, prava i slobode postaju, danas, besmisleni znakovikoji dobijaju značenje samo u kontekstu propagande i biznisa. Možemo reći dadanas živimo u procesima materijalizacije ideala gdje viša kultura postaje dio materijalne kulture dostupne masama; otuĎena i otuĎujuća djela intelektualnekulture postaju opće rasprostranjena dobra i servisi. U masovnoj reprodukciji ikonzumaciji postavlja se pitanje kvaliteta i održivosti duhovnog unutar kultu-re. Sredstva masovne komunikacije se neprestalno slijevaju u umjetnost, religije.Čovjek koji i sam postaje roba, obitava van centra znanja i duha/duševnosti omeĎen materijalizovanim svijetom reklama i proizvodakomunicirajući

preko novijih tehnologijskih igračaka. Čovjek, mogli bismoreći, nije više društven, on više ne komunicira. Masovni mediji sve više prož-diru i destruiraju društveno, tako što informacija rastvara smisao i pretvaradruštveno u neku vrstu nebuloze. Savremeni bosanski čovjek po sebi nije ništa drugonego dobrovoljni rob koji svjesno pristaje na pravila igre koja su satkana odvirtuelnih načina izražavanja u načinu oglašavanja u načinu reklame. Savremeni bosanski čovjek gubi svoj smisao podražavajući besmislene radnje i suvišne fasci-nacije materijalnim proizvodimanalazeći sebe i svoj smisao u radnjama satelevizijskih sapunica, filmova, raznih „realističnih“ emisija, gušeći tako svojebiće drugim plazmatičnijim i ljepšim od njega samoga.Bosansko društvo možda napreduje naučno, tehnologijski ali unutar tih koraka gubi se suština ljudskog bića i njegov smisao. Biti lažan ali dotjeran, biti pristojan ali loš i podmukao, imati svoju cijenu, biti na prodaju u svakom momentu,nuditi se na pozornici kao starleta, ne obazirati se na unutra nego samo na van(forma a ne sadržaj) – jedni su od imperativa demokratije i savremenog društva.Moral nam je satkan i stavljen kao mjera od malih, sitnih ljudi čijimoral kao vrsta ideala još visi nad čovječanstvom kao Bog, poslužit ćemo seNietzscheovim riječima, i reći ćemo još i to da naš moral jeste najodvratnija dekadencija koju je kultura do sada pokazala. „Otuda karakteristična histerijanašeg vremena: histerija proizvodnje i reprodukcije stvarnog. Druga , proizvodnja vrijednosti i robe, proizvodnja sretnog doba političke eko-nomije, odavno više nema neki smisao. Ono što cjelokupno jedno društvo nastoji neprekidno da proizvede i da reprodukuje, to je vaskrsavanje stvarnogkoje mu izmiče. Naše doba, doba globalizacije, doba informacije nije ništa drugo do savršeni zločin. Aktualizirati društvena dešavanja (koja pak sama po sebi jesu smisaono upitna, na primjer održavanje izbora za najljepšu ženu svijeta) u obliku podataka, transformirati naša djela i dogaĎaje u čistu informaciju nije ništa drugo do zaista zločin! Živmo u doba zločina. Da, živimo u doba kolapsa kulture, nestajanja velikih ideja i poimanja realnosti. Ne živimo više u realnos- ti, zapravo živimo u apsolutnoj simulaciji i besmislu. S rušenjem značenja i vrijednosti u periodu modernizma i postmodernizma, nama su ostale verzije realnosti i nerealnosti kao jedna opšta konfuzija izmeĎu onoga što je u čovjeku i oko njega