Ustaska vojnica 2

February 19, 2017 | Author: Marko Cvarak | Category: N/A

Short Description

Download Ustaska vojnica 2...

Description

AMIR OBHOĐAŠ, MARIO WERHAS, BOJAN DIMITRIJEVIĆ, ZVONIMIR DESPOT

USTASKA VOJNICA 2 Oružana sila Ustaškog pokreta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.

(DRUGA KNJIGA, RUJAN 1943. - SVIBANJ 1945.)

Zagreb, 2013.

Nakladnik Despot Infinitus d.o.o. Nadinska 18a, Zagreb www.despot-infinitus.com Za nakladnika Zvonimir Despot Biblioteka „Hrvatska povijest" Glavni urednik Zvonimir Despot Izvršni urednik Danijel Tatić Naslovnica, prijelom i priprema za tisak Melania Marjanović Tisak Znanje d.o.o. Mandićeva 2, Zagreb ISBN 978-953-7892-09-8 (cjelina) ISBN 978-953-7892-17-3 (druga knjiga) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 860925

4

SADRŽAJ 1. DIO USTROJ USTAŠKE VOJNICE....................................................................................................................................................................................... 9 Stožer Ustaške vojnice.................................................................................................................................................................................................. 11 Ustaške stajaće djelatne bojne......................................................................................................................................................................................18 Stajaći djelatni zdrugovi............................................................................................................................................................................................... 20 Poglavnikovi tjelesni sdrugovi (pts)...........................................................................................................................................................................50 Prometni zdrugovi Ustaške vojnice............................................................................................................................................................................58 Posadne i milicijske postrojbe Ustaške vojnice......................................................................................................................................................... 61 Milicijske postrojbe Ustaške vojnice........................................................................................................................................................................... 68 Školske ustanove i postrojbe........................................................................................................................................................................................69 Postrojavanje jedinstvenih hrvatskih oružanih snaga............................................................................................................................................. 73 Obnavljanje rada Glavnog stana poglavnika i ustroj ustaških zborova ožujka 1945.......................................................................................... 83 Hrvatsko oružništvo..................................................................................................................................................................................................... 85 Redarstvena straža........................................................................................................................................................................................................ 90 Ustaška obrana...............................................................................................................................................................................................................91 Vojnica njemačke narodne skupine.......................................................................................................................................................................... 100 2. DIO UNUTAR USTAŠKE VOJNICE.................................................................................................................................................................................111 Proklamirani ideali i vrijednosti................................................................................................................................................................................113 Simbolika, riječ ustaša, jezik u uporabi.................................................................................................................................................................... 118 Duhovna služba i promidžba.................................................................................................................................................................................... 121 Činovi u Ustaškoj vojnici............................................................................................................................................................................................125 Časnik novih vrijednosti............................................................................................................................................................................................ 127 Stvaranje ustaškoga časničkog zbora 1941.............................................................................................................................................................. 130 Pripadnost Poglavnikovoj tjelesnoj bojni.................................................................................................................................................................135 Odlikovanja istaknutih pripadnika.......................................................................................................................................................................... 136 Popuna ljudstvom postrojbi Ustaške vojnice.......................................................................................................................................................... 138 Školovanje i usavršavanje časnika i dočasnika....................................................................................................................................................... 147 Nedostatak stege, političkog i moralnog odgoja.................................................................................................................................................... 153 Prelasci iz postrojbi i dezerterstvo............................................................................................................................................................................ 156 Pitanje stege i negativne pojave.................................................................................................................................................................................161 Ishrana, čistoća, zdravlje i njihov utjecaj na Vojnicu..............................................................................................................................................168 5

3. DIO NAORUŽANJE I OPREMA USTAŠKE VOJNICE................................................................................................................................................ 175 Tipologija streljačkog naoružanja.............................................................................................................................................................................190 Oklopne postrojbe...................................................................................................................................................................................................... 193 Topništvo..................................................................................................................................................................................................................... 196 Samokretne - samovozne postrojbe......................................................................................................................................................................... 199 Ostali rodovi................................................................................................................................................................................................................204 Odore i znakovlje........................................................................................................................................................................................................205 4. DIO USTAŠKA VOJNICA U VOJNOPOLITIČKIM ODNOSIMA POSLIJE KAPITULACIJE ITALIJE.................................................................215 Kapitulacija Italije i događaji u rujnu 1943............................................................................................................................................................. 217 Nagovještaj promjene u njemačkom gledištu........................................................................................................................................................ 219 Ministri Navratil i Vokić i Ustaška vojnica.............................................................................................................................................................221 Ljeto 1944. godine „Puč" Lorković - Vokić..............................................................................................................................................................227 Odnosi s predstavnicima Reicha 1943. - 1945.........................................................................................................................................................229 5. DIO KRAJ USTAŠKE VOJNICE...............................................................................................................................'........................................................ 235 Pred evakuaciju na zapad......................................................................................................................................................................................... 237 Povlačenje snaga Ustaške vojnice s teritorija NDH...............................................................................................................................................240 Predaja na Bleiburgu.................................................................................................................................................................................................. 243 Predaja i kasnija sudbina zarobljenih hrvatskih snaga......................................................................................................................................... 245 Križari: ustaše u odmetništvu 1945. - 1950............................................................................................................................................................. 250 „Plan 10. travnja".........................................................................................................................................................................................................253 Na području Hrvatske............................................................................................................................................................................................... 255 Na prostoru Bosne i Hercegovine............................................................................................................................................................................ 259

6. DIO OPERACIJE U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ............................................................................................................................................ 271 Operacija „Dubrovnik".............................................................................................................................................................................................. 273 Borbe za Zlatar i Varaždinske Toplice.............................................................................................................................................................. 273 Pothvat „Dubrovnik 1"........................................................................................................................................................................................ 277 Pothvat „Dubrovnik 2"........................................................................................................................................................................................ 284 Borbe na području Ivanščice i Kalnika od druge polovine veljače do kraja ožujka 1944..........................................................................307 6

Borbe na području Zagorja........................................................................................................................................................................................312 Prelazak 32. divizije NOVJ u Zagorje................................................................................................................................................................ 312 Borbe oko Krapine, Klanjca i Novog Golubovca............................................................................................................................................. 314 Borbe za Ivanec..................................................................................................................................................................................................... 318 Borbe kod Novog Marofa....................................................................................................................................................................................322 Zauzimanje uporišta Donje Orešje i borbe oko Ivanca početkom svibnja 1944.......................................................................................... 324 Borbe za Kovin, Mače i Mihovljan..................................................................................................................................................................... 335 Pothvat „Sarajevo"................................................................................................................................................................................................336 Borbe u Podravini tijekom lipnja i srpnja 1944.......................................................................................................................................................343 Borbe na pravcu Koprivnica - Bjelovar............................................................................................................................................................. 344 Pothvat „Brod"...................................................................................................................................................................................................... 348 Borbe za Ludbreg..................................................................................................................................................................................................352 Borbe na području zapadne Bilogore i operacija „Rouen"............................................................................................................................. 354 Borbena skupina Nališ............................................................................................................................................................................................... 368 Kriza oružanih snaga NDH.......................................................................................................................................................................................379 Rušenje prometnica.............................................................................................................................................................................................. 379 Napad na Križevce............................................................................................................................................................................................... 382 Rujanska kriza.......................................................................................................................................................................................................385 Borbe u Podravini.................................................................................................................................................................................................388 Bitka za Koprivnicu..............................................................................................................................................................................................400 Zaključak uz poglavlje Operacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.......................................................................................................................... 413 DODATAK Odore i oznake Ustaške vojnice 1941. - 1945...........................................................................................................................................................419 Pogovor.........................................................................................................................................................................................................................428 IZVORI I LITERATURA............................................................................................................................................................................................ 429

7

1. DIO USTROJ USTAŠKE VOJNICE

(listopada 1943. - svibnja 1945.)

STOŽER USTAŠKE VOJNICE Naredbom ministra oružanih snaga NDH, generala zrakoplovstva Friedricha Navratila od 20. listopada 1943. izvršena je nova raspodjela poslova u Ministarstvu oružanih snaga.1 U točki drugoj navedene naredbe Stožer Ustaške vojnice navodi se kao dio Ministarstva oružanih snaga. Točkom 68. Naredbe propisano je da na čelu Stožera Ustaške vojnice stoji glavar stožera, koji je izravno podčinjen i za svoj rad odgovoran ministru oružanih snaga. Istom točkom ostavljena je mogućnost da glavar Stožera Ustaške vojnice može s drugim državnim ustanovama komunicirati izravno. Sljedećom točkom (69.) do pušta se mogućnost dodjele pomoćnika glavaru stožera Ustaške vojnice prema potrebi i ovisno o opsegu posla, a koji su mu izravno podređeni i odgovorni za svoj rad. U točki 70. Naredbe određuje se samo osnovni ustroj Stožera Ustaške vojnice, koji se prema navedenoj točki dijeli na tri temeljna dijela: pobočništvo, opći (obći] i osobni odjel. Glavaru stožera Ustaške vojnice ostavljena je mogućnost da sam izvrši raspodjelu poslova u odjelima (ustrojavanjem odsjeka), s time da ministar oružanih snaga donosi formalnu odluku o unutarnjem ustroju pojedinih odjela na prijedlog glavara stožera Ustaške vojnice. Naredbom su određeni zadaci ustrojbenih dijelova Stožera Ustaške vojnice te je tako za Pobočništvo određeno da vodi sve osobne poslove svih osoba koje se nalaze na radu u Stožeru Ustaške vojnice, zatim upravljanje službenom poštom, po tom nabava za potrebe Stožera Ustaške vojnice i održavanje i briga oko smještaja Stožera Ustaške vojnice. Kao temeljni za daci Općeg odjela navedeni su poslovi oko zapovijedanja, stege, nadzora i nastave u postrojbama Ustaške vojnice. Za Osobni odjel određeno je obavljanje svih poslova očevidnosne prirode, odnosno vođenje različitih evidencija (časnika, dočasnika, pričuvnika, ranjenika...) te izrada planova troškova za osobne izdatke Ustaške vojnice. Sedam dana prije (13. listopada) donošenja opisane Naredbe ministra oružanih snaga NDH, poglavnik dr. Ante Pavelić potpisao je Zakonsku odredbu o promjeni i nadopuni Zakonske odredbe o Ustaškoj vojnici, kojom se određuje da je pristupanje u redove Ustaške vojnice dragovoljno, a po stupanju u istu služba u njoj postaje obvezatna. Navedena obveza je doživotna i prestaje jedino smrću, otpustom ili premještajem u druge dijelove oružanih snaga.2 Prema dotada važećim odredbama doživotna obveza službe u Ustaškoj vojnici predviđena je jedino za časnike Ustaške vojnice, dok je za dočasnike i vojnike postojala mogućnost stalnog obnavljanja produžetka djelatne službe.

1 „Naredba ministra oružanih snaga od 20. listopada 1943. ustr. br. 5440 o razpodjeli poslova u Ministarstvu oružanih snaga", Prilog Vjestnika Ministarstva oružanih snaga - naredbe br. 44/1943., Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 44. od 30. listopada 1943. 2 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 43. od 23. listopada 1943.

11

Glavar Stožera Ustaške vojnice, pukovnik UV-a Tomislav Sertić izdao je 31. listopada 1943. Naredbu o novom unutar njem ustroju Stožera Ustaške vojnice te ju je istoga dana poslao na odobrenje ministru oružanih snaga NDH koji istu potpi suje sljedećeg dana (1. prosinca 1943).3 Od 1. prosinca 1943. Stožer Ustaške vojnice djelovao je prema sljedećem ustroju:4 -

glavar Stožera Ustaške vojnice: -

pukovnik UV-a i general Kopnene vojske Tomislav Sertić (do 1. rujna 1944., a potom glavar Glavnostožernog ureda Ministarstva oružanih snaga NDH)

-

pukovnik UV-a i general Kopnene vojske Ivan Herenčić (od 1. rujna 1944. do svibnja 1945.)

Pobočništvo: -

pobočnik glavara Stožera Ustaške vojnice:

-

satnik UV-a Marijan Pavelić (do 25. rujna 1944.)

-

natporučnik UV-a Ivo Gajšek -

-

pomoćni ured - nadstojnik: poručnik UV-a Slobodan Nović

zapovjednik i nadzornik stana Stožera Ustaške vojnice: zastavnik UV-a Stjepan Malinger

Opći odjel - pročelnik: pukovnik UV-a Milan Štrkanac 1. odsjek (ustrojbeni) - nadstojnik: glavnostožerni bojnik Ljudevit Šinko 2. odsjek (pravni) - nadstojnik: satnik UV-a Mijo Momćinović 3. odsjek (opći) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Božidar Glažar (do 31. svibnja 1944.), a potom nadsatnik UV-a Josip Marević 4. odsjek (nastavno-izobrazbeni) - nadstojnik: bojnik UV-a Vatroslav Boltek 5. odsjek (promidžbeni) - nadstojnik: dopukovnik UV-a Stanko Šarac 6. odsjek (izvještajno-tajnopisni, ustrojen 25. rujna 1944.) - nadstojnik: bojnik UV-a Viktor Tomić

-

Osobni odjel - pročelnik: dopukovnik UV-a Milan pl. Popović (do 4. listopada 1944.), a potom dopukovnik UV-a Dra gutin Jilek I. odsjek (tehnički) - nadstojnik: dopukovnik UV-a Lavoslav Masarini II. odsjek (opći) - nadstojnik: dopukovnik UV-a Juraj Pajdaković (do 9. travnja 1944.), a potom satnik UV-a Fran Fekter III. odsjek (časnički) - nadstojnik: bojnik UV-a Vlado Herceg (do 1. kolovoza 1944.), a potom bojnik UV-a Dragutin Sekanin IV. odsjek (dočasnici) - nadstojnik: bojnik UV-a Dragutin Sekanin (do 1. kolovoza 1944.), a potom bojnik UV-a Vlado Herceg

3 VA, NDH, k. 114c 36/10-1 4 „Rekonstrukcija" Stožera Ustaške vojnice sačinjena je na temelju sljedećih izvora: VA, NDH, k. 114c 36/10-1, imenovanja na dužnosti u Stožer Ustaške vojnice, Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Osobni poslovi, br. 27., od 22. 6.1944., te niza dokumenata iz NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske).

12

V. odsjek (mirovinsko-ozljeđenički] - nadstojnik: bojnik UV-a Hinko Kehn VI. odsjek (dušobrižnički) - nadstojnik: dopukovnik UV-a dr. Petar Berković VII. odsjek (popunidbeni, do 5. srpnja 1944.) - nadstojnik: glavnostožerni nadsatnik Stjepan Kesić Pododsjek za pripadnike Prometnih zdrugova Ustaške vojnice (ugašen rujna 1944.] - voditelj: natporučnik UV-a Ivo Gajšek Gospodarski ured (nije bio predviđen prema Naredbi ministra oružanih snaga od 20. listopada 1943., ali je

-

ustrojen prema Naredbi glavara Stožera Ustaške vojnice uz naknadno odobrenje ministra] glavar gospodarskog ureda: dopukovnik UV-a Dragutin Vlašić (do 2. listopada 1944.], a potom pukovnik UV-a Ante Kolarec pobočnik glavara: satnik UV-a Osman Talarević -

Opskrbni odjel Zapovjedništva Ustaške vojnice u raspremi (ugašen ožujka 1945.) - pročelnik: pukovnik UV-a Martin Chramosta (do 28. rujna 1944.), a potom bojnik UV-a Franjo Kišpatić

1. odsjek (opskrba hranom i opremom) - nadstojnik: bojnik UV-a Marko Horvatić 2. odsjek (opskrba odjećom i obućom) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Vice Barić 3. odsjek (opskrba oružjem i streljivom) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Ivica Marić 4. odsjek (nadzorno-blagajnički) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Josip Hanževački -

Podružnica Glavnog oružnog skladišta za Ustašku vojnicu (Poglos U. V.) - ustrojena 3. rujna 1944. od dotadašnjega Glavnoga oružnog skladišta i puškarske radionice Ustaške vojnice - upravitelj i nadzornik: satnik UV-a Josip Dadić

-

Odjevno skladište i krojačka radionica Ustaške vojnice Obrtni vod Gospodarstvo „Kerestinec"

-

Popunidbeni odjel (ustrojen na temelju Okružnice Glavnostožernog ureda Ministarstva oružanih snaga od 5. srpnja 1944.5, kao temelj za ustrojavanje odjela poslužio je VII. odsjek - popunidbeni, Osobnog odjela Stožera Ustaške vojnice) - pročelnik: potpukovnik Kopnene vojske Rudolf Saio 1. odsjek (novački) - nadstojnik: natporučnik UV-a ing. Tomislav Kopšić 2. odsjek (pričuvnički) - nadstojnik: glavnostožerni nadsatnik Stjepan Kesić 3. odsjek (popunidbeni) - nadstojnik: bojnik UV-a Milivoj Filipović 4. odsjek (očevidnost ukupnog ljudstva) - nadstojnik: natporučnik UV-a Rudolf Majetić 5. odsjek (vojno-oprostni) - nadstojnik: satnik Kopnene vojske Vilim Novosel

-

Ratni sud Stožera Ustaške vojnice - predsjednik: dopukovnik UV-a dr. Juraj Devčić

-

muftija Ustaške vojnice: dopukovnik UV-a Hakija-akif Handžić s pobočnikom poručnikom UV-a Huseinom Terzićem

5 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 29. od 14. srpnja 1944.

13

-

časnik za vezu između Stožera Ustaške vojnice i Glavnog ustaškog stana: dopukovnik UV-a Milorad Mirović. Kod odjela u sklopu Ministarstva oružanih snaga (MINORS) postavljeni su izvjestitelji Ustaške vojnice (od listopada 1943.) sa zadaćom što bolje suradnje između Stožera i postrojbi Ustaške vojnice s postrojbama Oružanih snaga NDH kako bi se izbjeglo udvostručenje ustrojstvenih jedinica.

Izvjestitelji Ustaške vojnice: -

glavnostožerni nadsatnik Stjepan Kesić (pri Popunidbenom odjelu MINORS-a)

-

dopukovnik UV-a Henrik Malvić, a potom satnik UV-a Đuro Vutuc te dopukovnik UV-a Martin Markač (pri Opskrbničkom odjelu MINORS-a)

-

dopukovnik UV-a dr. Ivan Koščak, a potom satnik UV-a dr. Milan Babić (pri Zdravstvenom odjelu MINORS-a)

-

nadsatnik UV-a Božidar Sokolić (pri Pravosudnom odjelu MINORS-a)

-

satnik UV-a Hadžija Peročević, a potom dopukovnik UV-a Josip Majetić (pri Tehničkom odjelu MINORS-a)

-

dopukovnik UV-a Marko Šimić (pri Pobočništvu MINORS-a po pitanjima naoružanja)

-

bojnik UV-a Nikola Blažević (pri Izvještajnom odjelu MINORS-a)

-

poručnik UV-a Mirko Bilić (pri Dojavnom središtu MINORS-a)

-

satnik UV-a Vjekoslav Jelača (pri Uredu za izvršenje vojnih dobara)

-

poručnik UV-a Stanko Vukosav (pri Zadruzi „Velebit")

-

dopukovnik UV-a Lavoslav Masarini (pri Uredu za tehničke priradne poslove)

-

bojnik UV-a Josip Obradović (pri Upravnom uredu MINORS-a)

-

natporučnik UV-a Josip Behulec (pri Glazbi MINORS-a)

-

bojnik UV-a Vlado Valenteković (pri Opunomoćeniku za tekuća

goriva MINORS-a kod Ministarstva narodnog

gospodarstva) -

bojnik UV-a Vatroslav Boltek (predstavnik UV-a pri Povjerenstvu za ocjenjivanje časnika i vojnih činovnika MINORS-a)

-

bojnik UV-a Vilim Molnar, a potom satnik UV-a Anton Jüttner (pri Stalnom povjerenstvu za preispitivanje i nadgled oslobođenih od vojne dužnosti).

Krajem 1943. i početkom 1944. u Stožeru Ustaške vojnice ustrojeno je nekoliko službenih mjesta nadzornika: -

nadzornik stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice: dopukovnik UV-a Tomislav Brajković

-

nadzornik izobrazbe u stajaćim djelatnim zdrugovima Ustaške vojnice: pukovnik UV-a Emil

-

nadzornik ustaških vojnih škola i tečajeva (mjesto ustrojeno u veljači 1945.): dopukovnik UV-a Petar Sabljak

-

nadzornik pripadnika Ustaške vojnice u Vojnoj bolnici „Sv. Duh": satnik UV-a Luka Drmić

-

nadzornik pripadnika Ustaške vojnice u Vojnoj bolnici „Kuniščak": natporučnik UV-a Mato Ljubičić

-

nadzornik pripadnika Ustaške vojnice u Ozljeđeničkom domu: poručnik UV-a Bartol Ljubanović.

Pri Stožeru Ustaške vojnice ustrojena su i dva povjerenstva: 14

Lahovsky

Upravno povjerenstvo časničke blagovaonice Ustaške vojnice - Zagreb -

predsjednik: bojnik UV-a Eugen Altman (do 15. srpnja 1944.), a potom dopukovnik UV-a Milorad Mirović

-

zamjenik predsjednika: nadsatnik UV-a Fran Fekter

-

članovi povjerenstva: natporučnik UV-a Marcelo Brkan, natporučnik Zvonimr Prelošnjak (od 15. srpnja 1944.), poručnik UV-a Zvonimir Tušl (do 15. srpnja 1944.), poručnik UV-a Josip Branič (do 15. srpnja 1944.) i poručnik Tomo Stilinović (od 15. srpnja 1944.)

-

opskrbnik: natporučnik UV-a Jakov Račić (do 15. srpnja 1944.), a potom zastavnik UV-a Stjepan Tucelj

Povjerenstvo za preispitivanje i određivanje činoreda svih časnika Ustaške vojnice (ustrojeno u listopadu 1944.) -

predsjednik: dopukovnik UV-a Milan pl. Popović

-

članovi: nadsatnik UV-a Fran Fekter i nadsatnik UV-a Dragutin Sekanin.

Osim navedenih upravnih ustrojbenih cjelina Stožer Ustaške vojnice ustrojio je i cijeli niz pristožernih postrojbi: -

od postojeće Samovozne sati Ustaške vojnice postrojena je Samovozna bojna Ustaške vojnice (do rujna 1944.). Za zapovjednika Samovozne bojne Ustaške vojnice imenovan je bojnik Stjepan Milinković, a samovozna bojna sastojala se od stožera, stožerne sati (zapovjednik: poručnik UV-a Petar Vidović), smještenih u Zagrebu, i sedam (1. - 7.) samovoznih sati koje su bile raspoređene u stajaćim djelatnim zdrugovima (I. - VII.), Središnje samovozne radionice Zagreb te Samovozne škole (zapovjednik: bojnik UV-a Alojz Tavčar) smještene u Zagrebu s Obučnim samovoznim vodom smještenim u Kerestincu. Samovozna škola Samovozne bojne Ustaške vojnice imala je zadatak provedbe izobrazbe za vozače motornih vozila, upravljače motocikala i vozače oklopnih vozila. U sklopu škole također je ustrojena i provedba izobrazbe obrtnika (mehaničara) za motorna vozila, motocikle i oklopna vozila. Tijekom 1944. u sklopu Samovozne škole održan je I., II. i III. samovozni časnički tečaj za izobrazbu časnika Ustaške vojnice za upravljanje motornim vozilima. Od 15. prosinca 1944. Samovozna bojna Ustaške vojnice preustrojena je u Doknadni samovozni zdrug Ustaške vojnice;6

-

od Dojavne sati Ustaške vojnice ustrojeno je Dojavno središte Stožera Ustaške vojnice Zagreb (zapovjednik: poručnik UV-a Mirko Bilić) s jednim brzoglasnim vodom i jednim krugovalnim vodom te radionicom za održavanje opreme;

-

početkom 1944. postrojen je samostalni Dojavno-izvještajni vod Stožera Ustaške vojnice Zagreb (zapovjednik: satnik UV-a ing. Julije Ivanko) sa zadatkom praćenja krugovalnog prometa protivnika;

-

od postojećeg Lječilišta i oporavilišta Ustaške vojnice na Sljemenu ustrojena je ustanova Ustaško lječilište i oporavilište „Runolist" (zapovjednik: natporučnik UV-a Ante Akrap do 31. svibnja 1944., satnik UV-a Nikola Šušnjara do 7. kolovoza 1944., poručnik UV-a Ante Gudelj do listopada 1944. i satnik UV-a Bariša Žilić. U sklopu ustanove „Runolist" djelovalo je ustaško liječničko pomoćište i ozljeđeničko-oporavilišni dom;

6 VA, NDH, k. 114a 14/3-1, k. 114i 8/19-1 i Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 36.

15

- od 22. prosinca 1944. pod Stožer Ustaške vojnice dolazi Posadni ustaški zatvor u Novoj Vesi; - postojeća Stožerna sat Stožera Ustaške vojnice tijekom 1944. preustrojena je u Stožernu bojnu Ustaške vojnice (stožer, stožerna sat, 1. - 3. sat i Samostalni stražarski vod Kerestinec). Stožer Ustaške vojnice zapovjedio je 20. travnja 1945. postrojavanje Stožerne pukovnije Ustaške vojnice (zapovjednik: bojnik UV-a Petar Mikrut i glavar stožera: satnik UV-a Krešimir Fržop) od postojeće Stožerne bojne i -

Stožer Ustaške vojnice zapovjedio je 25. travnja 1945. ustrojavanje Zapovjedništva za osiguranje željezničkih objekata Zagreb kao posljednje pristožerne ustrojbene cjeline ustrojene u NDH.7

Ministar oružanih snaga NDH potpisao je 5. listopada 1943. Naredbu za rad, prava i dužnosti Izvjestitelja za Ustašku vojnicu u Popunidbenim zapovjedništvima oružanih snaga. Budući da je Ustaška vojnica postala dio Oružanih snaga NDH, postavilo se pitanje reguliranja popune Ustaške vojnice kroz popunidbena zapovjedništva oružanih snaga. Navedenom Naredbom ministra oružanih snaga pri svakom popunidbenom zapovjedništvu ustrojava se mjesto Izvjestitelja za Ustašku vojnicu koji je kao nadstojnik odsjeka za Ustašku vojnicu u sklopu popunidbenog zapovjedništva imao zadatak vođenja popisa (očevidnika) svih pripadnika Ustaške vojnice (novaka, djelatnih i pričuvnika) na području popunidbenog zapovjed ništva. Isto tako pri pozivanju novaka na odsluženje vojne dužnosti izvjestitelj za Ustašku vojnicu ima zadatak upoznati novake s mogućnošću reguliranja svoje vojne dužnosti kroz postrojbe Ustaške vojnice. Kao pomoć u radu svakom izvje stitelju Ustaške vojnice u popunidbenom zapovjedništvu bila su dodijeljena još dva dočasnika, jedan vojnik (pisar) i jedan vojnik (teklić).8 Početkom listopada 1944. pri popunidbenim zapovjedništvima ustrojava se mjesto izvjestitelja za suzbija nje bjegunstava sa zadatkom djelatnog rada na suzbijanju dezerterstva iz postrojbi oružanih snaga. U većini popunidbenih zapovjedništava (koja su još djelovala) na ove dužnosti imenovani su časnici Ustaške vojnice.9 Poglavnik NDH dr. Ante Pavelić potpisao je 31. listopada 1944. Zakonsku odredbu o promjeni Zakonske odredbe o Ustaš koj vojnici od 17. srpnja 1942. godine. Ova se promjena odnosila na to da je svaki član „Ustaše - hrvatskog oslobodilačkog pokreta", a koji je vojni obveznik, postaje vojnim obveznikom Ustaške vojnice.10 Dana 9. prosinca 1944. Ante Pavelić osobno je preuzeo zapovjedništvo nad svim postrojbama oružanih snaga NDH.11 Na temelju navedenoga, a u funkciji vrhovnog zapovjednika Hrvatskih oružanih snaga, poglavnik dr. Pavelić izdaje Zapovijed o jedinstvenom nazivu činova, kroju odora, oznakama činova i inih znakova, a u cilju postizanja što čvršćeg jedinstva između postrojbi Oružanih snaga i Ustaške vojnice. Navedenom zapovijedi u postrojbe Ustaške vojnice uveo se novi činored:

7 VA, NDH, k. 114j 4,9/21-2 8 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 42. od 16. listopada 1943. 9 VA, NDH, k.H4i 7/18-2 10 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 48. od 18. studenoga 1944. 11 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 51. od 9. prosinca 1944.

16

1. momčadski činovi: -

strielac

-

dorojnik

2. niži dočastnički činovi: -

rojnik

-

vodnik

3. viši dočastnički činovi: -

stražnik

-

stožerni stražnik

-

častnički namjestnik

4. niži častnički činovi: -

zastavnik

-

poručnik

-

nadporučnik

-

satnik

-

nadsatnik

5. viši častnički činovi: -

bojnik

-

dopukovnik

-

pukovnik

6. generalski činovi: -

general

-

general-poručnik

-

general-pukovnik.

Generalski činovi nisu se mogli davati pripadnicima Ustaške vojnice kao takvima, međutim, pripadnici Ustaške vojnice mogli su dobiti generalske činove i nositi iste kao pripadnici Oružanih snaga.12

12 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 2. od 13. siječnja 1945.

17

USTAŠKE STAJAĆE DJELATNE BOJNE Ustaška vojnica u listopadu 1943. imala je 34 postrojene bojne svrstane u pet stajaćih djelatnih zdrugova te četiri bojne u sasta vu Kopnene vojske Domobranstva NDH. Sredinom 1943. četiri bojne Ustaške vojnice prešle su u sastav novoustrojene SS-ove di vizije „Handžar". Brojno stanje ljudstva u navedene 34 ustaške bojne variralo je od oko 300 do oko 800 pripadnika. S raspremom Ustaške pripreme stajaće djelatne bojne dobile su potrebno ojačanje u ljudstvu, dok je i dalje ostao akutni problem opskrbe pojedinih bojni pješačkim oružjem (prvenstveno strojnicama i puškostrojnicama), lakim i srednjim bacačima te lakim topovima. Tijekom travnja 1944. postrojene su nove XIV. djelatna bojna (od Posadne bojne Kreka), XXVIII. djelatna bojna (od Posadne bojne Tuzla} i XXXVI. djelatna bojna (od „Viteške ustaške posadne bojne branioca Kladnja") od kojih je ustrojena „Tuzlanska skupina" V. stajaćega djelatnog zdruga.13 Dana 1. srpnja 1944. na području istočne Bosne postrojena je nova XXXIX. stajaća djelatna bojna sa stožerom u Gračanici jačine četiri sati (500 vojnika). Navedena bojna preimenovana je u listopada 1944. u Posadnu bojnu Bosanski Šamac, a potom u 6. bojnu XII. stajaćega djelatnog zdruga.14 Kao posljednja postrojba Ustaške vojnice razine bojne postrojena je „Velebitska ustaška bojna" 26. veljače 1945. sa sje dištem stožera u Karlobagu (jačine tri sati) u sklopu IV. stajaćega djelatnog zdruga.15 Na temelju zapovijedi Ministarstva oružanih snaga NDH od 9. kolovoza 1944., a u svrhu olakšanja prehrane te opskrbe Oružanih snaga NDH i stanovništva sjeverne Dalmacije i Like te prijevoza soli s Paga na Sušak i u ostale luke Hrvatskog primorja, određeno je postrojavanje „Ustaškog dopremnog odjela na moru" (razine bojne). Kao temelj za postrojavanje na vedenog odjela određen je, prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice, Mornarički ustaški odjel u Ražancu jačine sedam bro dova (ustrojen tijekom srpnja 1944.). Za glavnu luku „Ustaškog dopremnog odjela na moru" određen je Bakar s pomoćnima u Pagu, Ražancu i Sušaku. „Ustaški dopremni odjel na moru" nalazio se pod operativnim zapovjedništvom Zapovjedništva obalnog odsjeka Lika, dok je opskrbno bio pod stožerom VII. stajaćega djelatnog zdruga.16 Poglavnikova tjelesna bojna (PTB) kao počasna postrojba, u čiji je stališ poglavnik dr. Ante Pavelić imenovao zaslužne pripadnike Ustaškog pokreta, egzistirala je do kraja postojanja NDH kao prvenstveno „politička postrojba". Zapovjednik PTB-a bio je pukovnik UV-a Vjekoslav Servatzy do 3. listopada 1944., a potom je za zapovjednika imenovan pričuvni pukov nik UV-a Mijo Bzik.

13 VA, NDH, k. 114a 30/3-1 14 VA, NDH, k.H4j 11/27-1 15 VA,NDH,k.ll4j 22/27-1 16 VA, NDH, k. 114a 46/3-1

18

USTAŠKE STAJAĆE DJELATNE BOJNE (DO LISTOPADA 1944.) USTAŠKA STAJAĆA DJELATNA BOJNA

U STAJAĆEM DJELATNOM ZDRUGU (do listopada 1944.)

BOJNA STAJAĆEGA DJELATNOG ZDRUGA (od listopada 1944.)

I.

V.

l./V.

II.

I.

l./I.

III.

I. od prosinca 1943. u VI.

3./VI.

IV.

1. lovačka pukovnija Kopnene vojske do travnja 1944., a potom u VIII.

4./VIII.

V.

III.

l./III.

VI.

II.

l./II.

VII.

V.

2./V.

VIII.

1. lovačka pukovnija Kopnene vojske do travnja 1944., a potom u VIII.

l./VIII.

IX.

IV.

l./IV.

X.

III.

2./III.

XI.

4. gorski zdrug Kopnene vojske do kolovoza 1944., a potom u II.

5./II.

XII.

III. od travnja 1944. u VIII.

3./VIII.

XIII.

III. od travnja 1944. u Zagrebačkome ustaškome posadnom zdrugu

4./Zagrebačkog posadnog

XIV.

ugašena svibnja 1943., ponovno ustrojena svibnja 1944.

1./XII.

XV.

II.

2./II.

XVI.

II.

3./II.

XVII.

IV. od listopada 1943. u VII.

l./VII.

XVIII.

II.

4./II.

XIX.

IV.

5/1V.

XX.

V. od siječnja 1944. IV. IV. od rujna 1944. V.

3./V.

XXI.

IX.

5./IX. 3-/I-

XXII.

I.

XXIII.

ugašena lipnja 1943.

XXIV.

I.

2-/I-

19

XXV.

V. do srpnja 1944., a potom u XII.

5./XII.

XXVI.

VI.

4./VI.

XXVII.

VI.

5./VI.

XXVIII.

IX.

3./IX.

XXIX.

I.

5-/I-

XXX.

III.

3./III.

XXXI.

IV.

2./IV.

XXXII.

IV.

3./VI.

XXXIII.

III.

4./III.

XXXIV.

IV.

4./IV.

XXXV.

IV.

6./IV.

XXXVI.

ugašena u srpnju 1943., ponovno ustrojena svibnja 1944.

2./XII.

XXXVII.

4. gorski zdrug Kopnene vojske od listopada 1944., a potom u V.

5./V.

XXXVIII.

ugašena u srpnju 1943.

XXXIX.

postrojena siječnja 1944.

6./XII.

„Velebitska"

postrojena veljače 1945.

IV.

STAJAĆI DJELATNI ZDRUGOVI Nakon rujna 1943. Stožer Ustaške vojnice nastavio je s radom na postrojavanju novih stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice. Kao što je izneseno u knjizi „Ustaška vojnica 1", do rujna 1943. postrojeno je pet stajaćih djelatnih zdrugova (I. - V.], a do kraja 1943. godine postrojena su još dva zdruga (VI. i VII.). Od travnja 1944. dolazi do povećanja broja stajaćih dje latnih zdrugova Ustaške vojnice te su tijekom navedenog mjeseca postrojena dva nova zdruga (VIII. i IX.), a do kraja lipnja 1944. Ustaška vojnica proširena je za još dva nova zdruga prevođenjem dvaju postojećih prometnih zdrugova u stajaće djelatne zdrugove (X. i XI.), da bi sredinom srpnja 1944. bio postrojen još jedan zdrug (XII.). Najveće povećanje broja stajaćih djelatnih zdrugova dogodilo se u studenome 1944. kada su na temelju zapovijedi Sto žera Ustaške vojnice dotada samostalne ustaške posadne bojne objedinjene u nove zdrugove.17 Tako je samo tijekom mjese ca studenoga 1944. postrojeno sedam novih stajaćih djelatnih zdrugova (XIII. - XIX.). Do kraja 1944. postrojena su još dva zdruga (XX. i Doknadni samovozni zdrug), a jedan je zdrug „stečen" prevođenjem Brzog zdruga iz sastava Kopnene vojske u 17 VA, NDH, k. 114j 20/23-1 20

Ustašku vojnicu, gdje je ljudstvu zdruga ostavljena mogućnost da prema slobodnom nahođenju prijeđe iz stališa Kopnene vojske u Ustašku vojnicu. Početkom 1945. postrojena su još tri zdruga (XXI. doknadni, XXII. i XXIII.) čime je okončan proces postrojavanja zdrugova Ustaške vojnice. Tako dolazimo do konačnog broja od 25 postrojenih zdrugova Ustaške vojnice. Postrojavanje stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice obavljeno je na temelju ustroja koji je detaljno objašnjen u prvoj knjizi o Ustaškoj vojnici do kraja studenoga 1944. godine. Prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice od 28. studenoga 1944. i njezinoj dopuni od 27. veljače 1945.18 zapovjeđen je novi ustroj stajaćih djelatnih zdrugova. Prema navedenim zapovijedima stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice sastojao se od sljedećega: - zapovjednik zdruga - zamjenik zapovjednika zdruga - pobočnik zapovjednika zdruga - stožer stajaćega djelatnog zdruga koji se sastojao od: a) Zapovjedni skup na čijem se čelu nalazio glavar (načelnik) stožera zdruga (časnik) s podčinjenima: -

stožernim odsjekom (nadstojnik: pothvatni časnik, pomoćnik pothvatnog časnika, dva časnika za uredske poslove i četiri dočasnika)

- izvještajni odsjek (nadstojnik: izvještajni časnik i dva dočasnika za uredske poslove) - krugovalna postaja (nadstojnik: časnik, dva dočasnika krugovalničara i četiri dočasnika krugovalničara) - tajnopisno središte (nadstojnik: tajnopisni časnik i tri časnika dojavništva na službi) -

pobočnički odsjek (nadstojnik: časnik, jedan časnik na službi, jedan časnik tumač za njemački jezik te četiri

-

nastavni odsjek (nadstojnik: časnik, dva časnika za provedbu izobrazbe, časnik prosvjetnik i četiri dočasnika za

dočasnika za uredske poslove) uredske poslove) - opskrbni izvjestitelj (časnik) - oružni izvjestitelj (časnik) - zdravstveni izvjestitelj (glavar zdravstvene službe zdruga, časnik - liječnik) - veterinarski izvjestitelj (glavar veterinarske službe zdruga, časnik - veterinar) b) Opći odjel na čijem se čelu nalazio glavar općeg odjela (časnik) s podčinjenima: -

popunidbeno-očevidnosni odsjek (nadstojnik: časnik, dva časnika za popunidbene poslove, tri časnika za vođenje očevidnosti (vojnika, dočasnika i časnika) te 11 dočasnika za uredske poslove)

-

dušobrižnički odsjek (nadstojnik: časnik - dušobrižnik zdruga i dva dočasnika za uredske poslove)

18 VA, NDH, k. 114j 24/21-1

21

-

pravosudni izvjestitelj (časnik pravosudne struke)

-

zapovjedništvo stana zdruga (zapovjednik: časnik) s podčinjenima:

- pomoćni ured (nadstojnik: časnik, dva časnika za uredske poslove i četiri dočasnika pisara) - bojna pošta zdruga (voditelj: dočasnik i tri dočasnika za uredske poslove) c) Gospodarski ured zdruga (glavar ureda: časnik i pobočnik: dočasnik) s podčinjenima: -

blagajna zdruga (nadstojnik: blagajnik - časnik, pomoćnik blagajnika - časnik i šest računovodstvenih

-

opskrbni odsjek (nadstojnik: časnik opskrbnik zdruga, dva pododjelna opskrbnika časnika i dva dočasnika za

dočasnika) uredske poslove) -

intendancija zdruga (glavar intendancije zdruga: časnik) s podčinjenima:

-

skladište ljudske i stočne hrane (voditelj: časnik - skladištar i dva dočasnika: pomoćni skladištari)

-

skladište streljiva i oružja (voditelj: časnik - skladištar i dva dočasnika: pomoćni skladištari)

-

skladište odjeće i opreme (voditelj: časnik - skladištar i dva dočasnika: pomoćni skladištari)

-

pekarska polusatnija s mesarskim vodom

e) Ratni sud zdruga (predsjednika i dva člana ratnog suda zdruga određuje Stožer Ustaške vojnice iz redova časnika zdruga) -

stožerna sat zdruga

-

zapovjednik: časnik

-

zapovjedni skup: stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik pisar

-

dojavni vod

-

glasnički vod

-

opkoparsko-koturaški vod

-

zdravstveni vod

-

glazbeni vod

-

stražarski vod.

Ukupno je stožerna sat zdruga brojila od 150 do 200 vojnika, dočasnika i časnika. - samovozni povoz stožera zdruga -

zapovjednik: časnik

-

zapovjedni skup: pomoćni časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik pisar

-

bojni povoz

-

prtljažni povoz

- opskrbni povoz 22

gorska topovska bitnica zdruga (četiri topa 75 mm) haubička bitnica zdruga (četiri haubice 100 mm) (od gorske topovske bitnice i haubičke bitnice zdruga trebalo je postrojiti topovski sklop zdruga, međutim, većina zdrugova imala je samo po jednu topovsku bitnicu) oklopljeni vod zdruga samovozni vod (od 15 t) tovarni povoz (od 20 t) veterinarski vod vojno-oružnički vod obrtna sat: -

1. s obrtnim vodom

-

2. s pomoćnim vodom

pomoćna vojna bolnica zdruga s liječničkim pomoćištem (voditelj: časnik - liječnik, šest dočasnika medicinara i deset medicinskih sestara) sabirno-oporavilišna sat (dva do tri voda popunjena rekonvalescentima) doknadna bojna zdruga (stožer i 1. - 4. doknadna sat) - ukinute na temelju zapovijedi Stožera Ustaške vojnice od 3. veljače 1945., a njihovo ljudstvo raspoređeno za popunu matičnog zdruga (izobraženo), a neizobraženo upućeno u XXI. doknadni zdrug od četiri do osam pješačkih bojni Pješačka bojna ustaškog stajaćeg zdruga sastoji se od: a) stožer bojne: -

zapovjednik bojne (časnik)

-

pobočnik zapovjednika bojne (časnik)

-

zapovjedni skup: pomoćni časnik bojne, područni časnik bojne, dočasnik za očevidnosne poslove, dočasnik za opremu i dva vojnika (pisara)

-

opskrbnički ured bojne - glavar: opskrbnik bojne (časnik), pododjelni opskrbnik bojne (časnik), blagajnik bojne (časnik) te dva vojnika (pisara)

-

liječnik bojne: časnik - liječnik

b) stožerna sat bojne: -

zapovjedni skup: zapovjednik: časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik pisar

-

dojavni vod

-

opkoparski vod 23

-

zdravstveni vod

-

glasnički roj

-

stražarski roj

c) 1., 2., 3. i 4. streljačka sat: -

streljačka sat: zapovjedni skup (zapovjednik: časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik pisar]

-

tri streljačka voda (u svakom vodu po četiri lake strojopuške)

-

strojnički vod (dvije teške strojopuške i dva laka bacača)

-

bojni, prtljažni i opskrbni povoz

d) prateća sat: -

zapovjedni skup (zapovjednik: časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik pisar)

-

dojavni roj

-

pješački topovski vod (dva topa 65 mm) s povoznom popunom za topove

-

protuoklopni vod (dva topa 47 mm) s povoznom popunom za topove

-

strojopuščani roj (dvije teške strojopuške)

-

bacački vod (dva srednja bacača)

-

bojni, prtljažni i opskrbni povoz.

(Prateća sat bojne trebala je predstavljati vatrenu moć u ruci zapovjednika bojne, a koju je trebao koristiti u prvom redu za pojačanje vatrene moći streljačkih sati u borbi.)

24

STAJAĆI DJELATNI ZDRUGOVI (listopada 1943. - svibnja 1945.)

STAJAĆI DJELATNI ZDRUG

I.

USTROJ I RASPORED ZDRUGA Ustaške djelatne bojne u sastavu zdrugova zadržavaju svoje ranije brojčane oznake (rimske) do listopada 1944., a potom su označene arapskim brojkama (broj u zagradi - broj pripadnika podređenih postrojbi zdruga) Studenoga 1943. Stožer - Sarajevo, glavar stožera: satnik UV-a Kazimir Grulich Stožerna sat - Pale II. djelatna bojna - Vitez, zapovjednik: satnik UV-a Šimo Rogić III. djelatna bojna - Sarajevo (od prosinca 1943. u VI. zdrugu) XXII. djelatna bojna - Pale, zapovjednik: natporučnik Eduard Kršulj XXIV. djelatna bojna - Pale XXIX. djelatna bojna - Bugojno - Donji Vakuf Posadna sat Sarajevo Novačka skupina I. zdruga Dočasnički tečaj I. zdruga - zapovjednik: natporučnik UV-a Božidar Stanarević Veljače 1944. Stožer - Sarajevo (84) Stožerna sat - Pale (482) II. djelatna bojna - Baltici (425) XXII. djelatna bojna - Sokolac (586) XXIV. djelatna bojna - Rogatica (521) XXIX. djelatna bojna - Bugojno - Donji Vakuf (759) Posadna bojna Sarajevo (ustrojena od Posadne sati Sarajevo) - Sarajevo (650) Ukupno zdrug: 3.507 vojnika, dočasnika i časnika Ustaške vojnice Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Sarajevo 1. sat Samovozne bojne UV-a - Sarajevo 1. bojna (bivša II. djelatna bojna) - Sokolac 2. bojna (bivša XXIV. djelatna bojna) - Rogatica 3. bojna (bivša XXII. djelatna bojna) - Srebrenica 4. bojna (bivša Posadna bojna Hadžići, postrojena početkom listopada 1944.) Hadžići

ZAPOVJEDNIK ZDRUGA

dopukovnik UV-a* Franjo Sudar (8. rujna 1943. - 15. 7. 1944.) dopukovnik UV-a Delko Bogdanić (15. srpnja - 9. kolovoza 1944.) pukovnik UV-a Vladimir Metikoš (9. kolovoza - listopada 1944.) dopukovnik UV-a Ante Mamić (listopada 1944. - travnja 1945.) bojnik UV-a Josip Dadić (travnja - svibnja 1945.)

25

5. bojna (bivša XXIX. djelatna bojna) - Travnik (uništena u Travniku 22. listopada 1944.) Posadna bojna Travnik (postrojena početkom listopada 1944., uništena u Travniku 22. listopada 1944.] Posadna bojna Sarajevo (stožer i šest sati, 1.125 vojnika) Doknadna bojna Goražde Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 8. hrvatske pješačke divizije. Siječnja 1945. Stožer i stožerna sat - Sarajevo 1. sat Samovozne bojne UV-a - Sarajevo Oklopni vod - Sarajevo Topnička bitnica - Sarajevo 1. bojna - Gromile 2. bojna - Rogatica 1. doknadna bojna - Sarajevo (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug) Posadna bojna Sarajevo

II.

Ožujka 1944. Stožer, stožerna sat, opkoparska sat, dvije samovozne sati, strojopuščana sat, prateća sat, protuoklopni vod (dva topa 37 mm), obrtnički vod, vozarska kolona i vod topova 5. posadne bitnice Kopnene vojske (dvije haubice 105 mm) - Našice VI. djelatna bojna (četiri sati) - Hrvatska Mitrovica, zapovjednik: satnik UV-a Zvonimir Dončević, a zatim satnik UV-a Matija Bjelobrk XV. djelatna bojna (sedam sati) - Slatina, zapovjednik: bojnik UV-a Josip Cammer, a potom satnik UV-a Tomislav Masarini XVI. djelatna bojna (četiri sati) - Osijek, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Cvenić (do lipnja 1944.), a potom satnik UV-a Antun Skelec XVIII. djelatna bojna (pet sati) - Durđenovac Kolovoza 1944. Stožer, doknadna topnička bitnica i tovarni povoz - Donji Miholjac Stožerna sat - Osijek Topnički vod - Slatina VI. djelatna bojna (sedam sati) - Ilok, zapovjednik: satnik UV-a Matija Bjelobrk, a potom satnik UV-a Ivan Cvenić XI. djelatna bojna (pet sati) - Daruvar, zapovjednik: bojnik UV-a Vladimir Majer XV. djelatna bojna (sedam sati) - Slatina (737), zapovjednik: satnik UV-a Ivo Karlović XVI. djelatna bojna (četiri sati) - Slatina (626)

26

pukovnik UV-a Mihovil Sertić dopukovnik UV-a Ivan Stier

XVIII. djelatna bojna (1. jurišni i još pet sati) - Đurđenovac (734) Doknadna bojna Donji Miholjac (tri sati), zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Knežević Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Osijek 2. sat Samovozne bojne UV-a - Osijek 1. bojna (bivša VI. djelatna bojna, 1. - 7. sat) - Hrvatska Mitrovica 2. bojna (bivša XV. djelatna bojna, 8. - 14. sat) - Slatina, zapovjednik: satnik UV-a Andrija Faj 3. bojna (bivša XVI. djelatna bojna, 15. - 18. sat) - Kukujevci 4. bojna (bivša XVIII. djelatna bojna, 19. jurišni sat, 20. - 24. sat) - Đurđenovac 5. bojna (bivša XI. djelatna bojna, 25. - 29. sat) - Daruvar Posadna bojna Brod na Savi (od prosinca 1944. u XVI. zdrugu) Posadna bojna Vinkovci (od prosinca 1944. 2. bojna XIII. zdruga), zapovjednik: satnik UV-a Đuro Tomić Posadna bojna Pleternica (od prosinca 1944. u XIV. zdrugu) Posadna bojna Belišće Doknadna bojna Osijek Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 3. hrvatske pješačke divizije. Prosinca 1944. Stožer, stožerna sat i topnička bitnica - Osijek 2. sat Samovozne bojne UV-a - Osijek Haubički vod - Brod na Savi 1. bojna - Gradište, a potom Viljevo 2. bojna - Đurđenovac 3. bojna - Đurđenovac, a potom Đakovo 4. bojna (bivša Posadna bojna Belišće) - Belišće, a potom Osijek 5. bojna - Osijek, a potom Brod na Savi 6. bojna - Vinkovci (od prosinca 1944. u XIII. zdrug) Posadna bojna Osijek (postrojena u prosincu 1944.) II. doknadna bojna - Osijek Siječnja 1945. Stožer, stožerna sat i topnička bitnica - Osijek Samovozna sat - Osijek Haubički vod i Protuoklopni vod - Brod na Savi 1. bojna - Osijek, zapovjednik: nadsatnik UV-a Andrija Faj 2. bojna - Našice, zapovjednik: nadsatnik UV-a Tomislav Kočiš

27

3. bojna - Đakovo, zapovjednik: nadsatnik UV-a Vesevolod Trubeckoj 4. bojna - Vinkovci, zapovjednik: nadsatnik UV-a Franjo Babić 5. bojna - Brod na Savi, zapovjednik: nadsatnik UV-a Viktor Cako II. doknadna bojna - Osijek (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug) Poslije gubitka Osijeka (14. travnja 1945.) ostaci zdruga (uglavnom 2. i 4. bojne) preustrojeni su u 25. jurišnu pukovniju 5. hrvatske jurišne divizije, dok je drugi dio iskorišten za popunu XIII. stajaćega djelatnog zdruga Ustaške vojnice.

III.

Studenoga 1943. Stožer - Karlovac (43), glavar stožera: satnik UV-a Stjepan Novak Stožerna sat - Karlovac (129) Samovozna sat - Karlovac 4. gorska bitnica Kopnene vojske - Karlovac V. djelatna bojna (šest sati) - Švarča - Stative - Turanj - Ilovac - Duga Resa - Belaj (714), zapovjednik: satnik UV-a Vinko Ferček, a potom satnik UV-a Blaž Jurković X. djelatna bojna (sedam satova) - Karlovac - Kamensko - Rečica - Turanj (1002), zapovjednik: natporučnik UV-a Antun Brajer XXX. djelatna bojna (četiri sati) - Karlovac - Zvečaj - Draganić - Zdenčina (474), zapovjednik: satnik UV-a Josip Mamić XXXIII. djelatna bojna (pet sati) - Ogulin - Gojac - Ravna Gora - Trošmarija (684), zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Tomljenović Ukupno je zdrug imao: 63 časnika, 294 dočasnika i 2.689 vojnika, odnosno ukupno 3.046 pripadnika. Lipnja 1944. Stožer - Karlovac (15) Stožerna sat - Karlovac (199) Samovozna sat - Karlovac (34 kamiona i pet osobnih vozila, 52 pripadnika) Oklopni vod - Karlovac (sedam tanketa) V. djelatna bojna (šest sati) - Morća - Turanj - Stative - Sušak - Duga Resa (946), zapovjednik: satnik UV-a Blaž Jurković X. djelatna bojna (pet sati) - Jastrebarsko - Karlovac - Kamensko (933), zapovjednik: satnik UV-a Marko Čudina XXX. djelatna bojna (četiri sati) - Horvati (634), zapovjednik: satnik UV-a Ivan Cere, a potom natporučnik UV-a Dragutin Kolovrat XXXIII. djelatna bojna (pet sati) - Vojnovac (692), zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Tomljenović Ukupno je u zdrugu bio 3.471 vojnik, dočasnik i časnik Ustaške vojnice.

28

dopukovnik UV-a Vladimir Rogoz pukovnik UV-a Tomislav Rolf dopukovnik UV-a Božidar Gavez

Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Karlovac 3. sat Samovozne bojne UV-a - Karlovac Oklopni vod - Karlovac 1. bojna (bivša V. djelatna bojna, 1. - 6. sat) - Duga Resa 2. bojna (bivša X. djelatna bojna, 7. - 11. sat) - Jastrebarsko 3. bojna (bivša XXX. djelatna bojna, 12. - 15. sat) - Karlovac 4. bojna (bivša XXXI11. djelatna bojna, 16. - 20. sat) - Ogulin Posadna bojna Ozalj Posadna bojna Sušak, zapovjednik: satnik UV-a Antun lile Posadna bojna Vrbovsko (Goranska) Posadna bojna Ogulin Doknadna bojna Karlovac (Švarča), zapovjednik: poručnik UV-a Maksimilijan Konradi Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Karlovac 3. sat Samovozne bojne UV-a - Karlovac Oklopni vod - Karlovac 1. bojna - Duga Resa 2. bojna - Jastrebarsko 3. bojna - Karlovac 4. bojna - Plaški - podijeljena 20. studenoga 1944. na dvije bojne Iz sastava bojne izlaze dvije sati s 235 vojnika od kojih se ustrojava 1. bojna XVII. zdruga, a u 4. bojni ostaje 789 vojnika. Posadna bojna Ozalj (od studenoga 1944. 5. bojna XVII. zdruga) Posadna bojna Sušak (od studenoga 1944. 4. bojna XVII. zdruga) Posadna bojna Vrbovsko (Goranska, od studenoga 1944. 3. bojna XVII. zdruga) Posadna bojna Ogulin (od studenoga 1944. 2. bojna XVII. zdruga) III. doknadna bojna - Karlovac Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 13. hrvatske pješačke divizije. Siječnja 1945. Stožer i stožerna sat - Karlovac, glavar stožera: natporučnik UV-a Tihomir Rolf Oklopni vod - Karlovac 1. bojna - Draganić 2. bojna - Duga Resa 3. bojna - Mahično, zapovjednik: satnik UV-a Mihovil Matusinović III. doknadna bojna - Karlovac (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug) Posadna bojna Jastrebarsko Posadna bojna Rečica (stožer, 1. - 4. sat, 400 vojnika) Posadna bojna Belaj

29

Posadna bojna Stative Posadna bojna Turanj Posadna bojna Duga Resa Posadna bojna Karlovac (300) Posadna željeznička sat - Karlovac Ožujka 1945. Stožer i stožerna sat - Karlovac 1. bojna - Draganić 2. bojna - Duga Resa 3. bojna - Mahično Posadna bojna Karlovac Posadna bojna Rečica Posadna bojna Jastrebarsko Posadna željeznička sat - Karlovac Siječnja 1944. Stožer i stožerna sat - Gospić Samovozna sat - Gospić Gorska topnička bitnica - Gospić IX. djelatna bojna - Gospić [674), zapovjednik: satnik UV-a Oto Cseplö XIX. djelatna bojna - Otočac (1.300), zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Mesić, a potom bojnik UV-a Stjepan Hajdinović XX. djelatna bojna - Karlobag (600), zapovjednik: bojnik UV-a Zorislav Poić XXXI. djelatna bojna - Medak - Lovinac - Udbina (663), zapovjednik: natporučnik Zdenko Murat XXXII. djelatna bojna - Otočac - Perušić (693), zapovjednik: satnik UV-a Stjepan Šprajc od srpnja 1944. dobiva u sastav: XXXIV. djelatnu bojnu - Lički Osik (778), zapovjednik: bojnik Josip Furlan XXXV. djelatnu bojnu - Lovinac (500), zapovjednik: satnik UV-a Rudolf Ritz IV.

30

Rujna 1944. Stožer, stožerna sat i tri topničke bitnice - Gospić (309) Samovozna sat - Gospić IX. djelatna bojna (pet sati) - Baške Oštarije - Karlobag - Pag (668) XIX. djelatna bojna (četiri sati) - Baške Oštarije - Stajnica - Lipice - Babin Potok (669) XX. djelatna bojna - Karlobag (600) XXXI. djelatna bojna - Lički Osik (450) XXXII. djelatna bojna - Perušić (500) XXXIV. djelatna bojna - Lički Osik (700)

pukovnik Mirko Zgaga ( -13. listopada 1943.) pukovnik UV-a Čiril Čudina (13. listopada 1943. 15. srpnja 1944.) dopukovnik UV-a

XXXV. djelatna bojna (pet sati) - Lovinac (637), zapovjednik: nadsatnik UV-a Ilija Sertić, a zatim bojnik UV-a Miroslav Filipović Posadna bojna Gospić Posadna bojna Otočac (stožer i pet satnija s 1.207 pripadnika), zapovjednik: satnik UV-a Mate Kramarić Doknadna bojna Brinje (spominje se i kao XIX. A djelatna bojna, stožer i tri sati sa 675 pripadnika, poslije IV. doknadna bojna), zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Vuković Ukupno je u zdrugu bilo 6.415 pripadnika Ustaške vojnice. Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Gospić 4. sat Samovozne bojne UV-a - Gospić Brza oklopna sat - Gospić 1. bojna (bivša IX. djelatna bojna, 1. - 5. sat) - Gospić 2. bojna (bivša XXXI. djelatna bojna, 6. - 9. sat) - Gospić 3. bojna (bivša XXXII. djelatna bojna, 10. - 13. sat) - Gospić 4. bojna (bivša XXXIV. djelatna bojna, 14. - 18. sat) - Gospić 5. bojna (bivša XIX. djelatna bojna, 19. - 22. sat) - Otočac 6. bojna (bivša XXXV. djelatna bojna, 23. - 27. sat) - Lovinac Posadna bojna Gospić Posadna bojna Otočac (od studenoga 1944.1. bojna XVIII. zdruga), zapovjednik: satnik UV-a Mile Orešković Posadna bojna Brinje (postrojena listopada 1944., od studenoga 1944. 2. bojna XVIII. zdruga) Posadna bojna Senj (postrojena listopada 1944., od studenoga 1944. 3. bojna XVIII. zdruga) Posadna bojna Lovinac (postrojena listopada 1944., od studenoga 1944. 4. bojna XVIII. zdruga) Posadna bojna Udbina (postrojena listopada 1944., ugašena u prosincu 1944.) IV. doknadna bojna Otočac

Franjo Sudar (15. srpnja - 9. kolovoza 1944.) dopukovnik UV-a Delko Bogdanić ( 9. kolovoza - listopada 1944.) pukovnik UV-a Vladimir Metikoš (listopada 1944. 1. prosinca 1944.) bojnik UV-a Slavko Hajdinović (1. prosinca 1944. - svibnja 1945.)

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 11. hrvatske pješačke divizije. Veljače 1945. Stožer i stožerna sat - Otočac 4. sat Samovozne bojne UV-a - Gospić 1. bojna - Gospić (559) 2. bojna - Ribnik 3. bojna - Karlobag 4. bojna - Ratkovica 5. bojna - Brinje

31

6. bojna - Gospić Posadna bojna Gospić „Velebitska ustaška bojna" - Karlobag - zapovjednik: zastavnik UV-a Ante Vukić Milicijska skupina „Devčić", zapovjednik: satnik UV-a Pavle Devčić IV. doknadna bojna Otočac (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug] V.

Veljače 1944. Stožer, stožerna sat, I. (563] i VII. (462] djelatna bojna premještene s područja Livno - Sinj - Imotski na područje Koprivnice Travnja 1944. Na području Tuzle ustrojena 19. travnja 1944. „Tuzlanska skupina", odnosno V. djelatni stajaći zdrug - tuzlanska skupina, od: XIV. djelatne bojne (ustrojena od Posadne bojne Kreka sa stožerom i šest sati, od kolovoza 1944. u sastavu XII. zdruga], zapovjednik: natporučnik UV-a Marko Kovačević, a poslije satnik UV-a Viktor Cako XXVIII. djelatne bojne (od svibnja 1944. III. bojna IX. zdruga], zapovjednik: bojnik UV-a Stjepan Kučko XXXVI. djelatne bojne (bivša „Viteška ustaška posadna bojna branioca Kladnja", od kolovoza 1944. u XII. zdrugu] - Kladanj Posadne bojne Brčko (ustrojena 19. svibnja 1944., a od kolovoza 1944. u XII. zdrugu], zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Perković „Tuzlanska skupina" zdruga bila je pod zapovjedništvom dopukovnika UV-a Avdage Hasića, koji je obnašao dužnost zamjenika zapovjednika V. zdruga. Lipnja 1944. Stožer i stožerna sat - Koprivnica, glavar stožera: satnik UV-a August Pogačnik I. djelatna bojna VII. djelatna bojna - zapovjednik: natporučnik UV-a Stjepan Kožić Posadna bojna Đurđevac Posadna bojna Koprivnica Doknadna bojna Koprivnica (200] Ukupno je zdrug imao: 53 časnika i 2.621 dočasnika i vojnika. Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Koprivnica 5. sat Samovozne bojne UV-a - Koprivnica 1. bojna (1. - 4. sat, bivša I. djelatna bojna] - Pitomača 2. bojna (5. - 8. sat, bivša VII. djelatna bojna] - Novi Grad 3. bojna (9. - 12. sat, bivša Posadna bojna Đurđevac i stožer XX. djelatne bojne premješten tijekom rujna 1944. s područja Karlobaga] - Đurđevac

32

pukovnik UV-a Rafael Boban ( - 30. studenoga 1944.] dopukovnik UV-a Stjepan Kožić (30. studenoga 1944. - 1. ožujka 1945.]

4. bojna (13. - 16. sat, bivša Posadna bojna Koprivnica) - Koprivnica 5. bojna (17. - 20. sat, bivša XXXVII. djelatna bojna) - Kloštar Posadna bojna Bjelovar Posadna bojna Kloštar Posadna bojna Novigrad (Podravski) V. doknadna bojna Koprivnica Novačka bojna V. zdruga (stožer, 1. - 4. novački sat) - Koprivnica (od studenoga 1944. ulazi u sastav V. doknadne bojne) Dočasnički tečaj V. zdruga - zapovjednik: zastavnik UV-a Petar Djeri, a poslije zastavnik UV-a Stjepan Šimunović Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 5. hrvatske jurišne divizije. Siječnja 1945. Stožer i stožerna sat - Koprivnica 5. sat Samovozne bojne UV-a - Koprivnica 1. bojna - Koprivnica 2. bojna - Đurđevac 3. bojna - Bjelovar (od siječnja 1945. 1. bojna XXII. zdruga) 4. bojna - Novigrad (ustrojena od Posadne bojne Novigrad) 5. bojna - Kloštar (popunjena ljudstvom Posadne bojne Kloštar) Posadna bojna Bjelovar (od siječnja 1945. 2. bojna XXII. zdruga) Pogranična bojna (ustrojena siječnja 1945.) - Pitomača V. doknadna bojna Koprivnica (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug) Od 1. ožujka 1945. V. zdrug je preustrojen u 23. jurišnu pukovniju 5. hrvatske jurišne divizije.

VI.

Ustrojen krajem studenoga 1943. Zdrug ustrojen od 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije na području Posušje Imotski - Ljubuški Prosinca 1943. Stožer i stožerna sat - Imotski I. bojna (ustrojena od I. i II. bojne 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije) Imotski, zapovjednik: bojnik UV-a Josip Maltarić II. bojna (ustrojena od III. i IV. bojne 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije) Imotski, zapovjednik: satnik UV-a Mate Primorac III. bojna (bivša III. djelatna bojna dotada u I. zdrugu) - Livno, zapovjednik: bojnik UV-a Zlatko Bednjanac IV. bojna (bivša XXVI. djelatna bojna) - Vrgorac, zapovjednik: satnik UV-a Petar Mikrut, a potom satnik UV-a Miro Markotić

pukovnik Franjo Šimić (30. studenoga 1943. 9. kolovoza 1944.) bojnik UV-a Josip Kurelac (9. kolovoza - listopada 1944.) pukovnik UV-a Čiril Čudina (listopada 1944. svibnja 1945.)

33

Travnja 1944. Stožer i stožerna sat - Vitina Topovska bitnica - Livno Samovozna sat - Aržano I. bojna - Mesihovina, a od svibnja 1944. Livno, zapovjednik: satnik UV-a Vladimir Majer II. bojna - Aržano, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Kosović III. bojna - Omiš, zapovjednik: natporučnik UV-a Slavko Dembić IV. bojna - Roško Polje, zapovjednik: bojnik UV-a Zlatko Bednjanac Doknadna bojna - Imotski Rujna 1944. Stožer - Imotski Stožerna sat - Šestanovac Samovozna sat - Imotski I. bojna (četiri sati) - Livno II. bojna (pet sati) - Omiš, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Kosović, a potom natporučnik UV-a Josip Fiškur III. bojna (tri sati) - Kaštel Novi IV. bojna (pet sati) - Imotski V. bojna (bivša XXVII. djelatna bojna (tri sati) - Žrnovnica, zapovjednik: satnik UV-a Petar Mikrut (do 15. srpnja 1944.), satnik UV-a Mile Barešić Doknadna bojna Imotski Posadna sat Vrgorac Ukupno je zdrug imao 4.500 pripadnika. Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Imotski 6. sat Samovozne bojne UV-a - Imotski 1. bojna (1. - 4. sat) - Livno 2. bojna (5. - 9. sat) - Omiš, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Šlibar 3. bojna (10. - 12. sat) - Kaštel Novi, zapovjednik: satnik UV-a Branko Mikulčić, (do 25. listopada 1944.), a potom natporučnik UV-a Leo Togonal 4. bojna (13. - 17. sat) - Imotski (ugašena krajem listopada 1944.) 5. bojna (18. - 21. sat) - Sinj VI. doknadna bojna - Imotski Tijekom listopada 1944. dio ljudstva zdruga prelazi u sastav 373. hrvatske pješačke divizije. Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 9. hrvatske gorske divizije (osim 3. bojne koja postaje 2. bojna VII. zdruga 10. hrvatske pješačke divizije).

34

Prosinca 1944. Stožer, stožerna sat, 6. sat Samovozne bojne UV-a, 1. bojna i 2. kombinirana bojna (ustrojena od ostatka 2. i 5. bojne) - Široki Brijeg Posadna bojna Bugojno VI. doknadna bojna - Imotski (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

VII.

30. listopada 1943. Ustrojena 5. dobrovoljačka pukovnija PTS-a (Dobrovoljna pukovnija PTS-a) sa sjedištem stožera u Drnišu i podređenom XVII. djelatnom bojnom Drniš (800), zapovjednik: natporučnik UV-a Jakov Kursar, a potom satnik UV-a Antun Skelec, dotada u IV. zdrugu, koja je podijeljena na I. i II. bojnu. 5. prosinca 1943. 5. dobrovoljačka pukovnija PTS-a mijenja ime u VII. stajaći djelatni zdrug. Siječnja - kolovoza 1944. Stožer i stožerna sat - Drniš - glavar stožera zdruga: bojnik UV-a Mirko Blažević do 3. kolovoza 1944., a potom natporučnik Kopnene vojske Ivan Peršić I. bojna (četiri sati) - Drniš, zapovjednik: satnik UV-a Antun Skelec (do lipnja 1944.), a potom satnik UV-a Ante Nevestić II. bojna (četiri sati) - Perković, zapovjednik: satnik Miro Markotić, a potom natporučnik UV-a Josip Jakovac III. bojna (četiri sati) - Kijevo, zapovjednik: natporučnik Mijo Matić V. bojna (četiri sati) - Benkovac, zapovjednik: natporučnik UV-a Krešimir Krozor Ukupno je zdrug imao 2.800 vojnika. Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Drniš 7. sat Samovozne bojne UV-a - Drniš 1. bojna (1. - 4. sat) - Badanj, poslije Drniš, zapovjednik: satnik UV-a Matija Bjelobrk 2. bojna (5. - 8. sat) - Perković (417), zapovjednik: natporučnik UV-a Stjepan Šprajc 3. bojna (9. - 12. sat) - Vrlika, poslije Kijevo 4. bojna (13. - 16. sat) - Biograd 5. bojna (17. - 20. sat) - Benkovac VII. doknadna bojna - Drniš I. posadna sat - Drniš Studenoga 1944. Stožer, stožerna sat, 1. i 2. bojna - Knin Od 1. i 2. bojne zdruga ustrojena je nova 1. bojna, a 2. bojna ustrojena je od 3. bojne

dopukovnik UV-a Emil Kečet (prosinca 1943.) o. d. bojnik UV-a Mirko Blažević (prosinca 1943. - travnja 1944.) pukovnik UV-a Mijo Seletković (travnja - lipnja 1944.) dopukovnik UV-a Emil Kečet (lipnja - 1. kolovoza 1944.) dopukovnik UV-a Tomislav Brajković (2. kolovoza - 30. rujna 1944.) dopukovnik UV-a Krešimir Kuraja (30. rujna - 23. studenoga 1944.) bojnik UV-a Petar Mikrut (23. studenoga 1944 siječnja 1945.)

35

VI. zdruga, dok je 5. bojna premještena u sastav X. zdruga. VII. doknadna bojna - Knin (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug) Ukupno je zdrug imao 1.600 ljudi.

bojnik UV-a Miroslav Markotić (siječnja - svibnja 1945.)

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 10. hrvatske pješačke divizije. Ožujka 1945. Stožer, stožerna sat, 1. i 2. bojna - Bihać (1000) Zadarski poluzdrug Siječnja 1944. ustrojeno je Posadno zapovjedništvo Dobrovoljačke pukovnije PTS-a Benkovac (zapovjednik bojnik UV-a Nikola Zelić) koje od sredine 1944. mijenja ime u Zadarski poluzdrug sa: Stožer i stožerna sat - Zemunik Jurišna bojna (1. - 4. jurišna sat) - Vrana - Škabrnja - Sukošan, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Bušić 6. bojna (21. - 24. sat) - Novigrad 7. bojna (25. - 28. sat) - Novigrad - Ražanac, a poslije Murvica Pod zapovjedništvom dopukovnika UV-a Nikole Zelića, a potom satnika UV-a Krešimira Fržopa Zadarski poluzdrug ugašen je krajem listopada 1944.

Vili.

Ustrojen kao planirani Ustaški krajiški dobrovoljački zdrug (28. studenoga 1943.), a od 22. travnja 1944. mijenja ime u VIII. stajaći djelatni zdrug. Svibnja 1944. Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica, glavar stožera: satnik UV-a Josip Kučinić I. bojna (bivša VIII. slunjska djelatna bojna) - Vaganac (560), zapovjednik: natporučnik UV-a Davorin Matičić II. bojna (bivša Posadna bojna Petrinja, postrojena početkom svibnja 1944.) Petrinja (600), zapovjednik: natporučnik Stjepan Hajdinović III. bojna (bivša XII. djelatna bojna) - Hrvatska Kostajnica, zapovjednik: natporučnik UV-a Mirko Grgeč (do kolovoza 1944.), a potom natporučnik UV-a Zdravko Linić IV. bojna (bivša IV. djelatna bojna) - Bosanski Novi, zapovjednik: bojnik Petar Dujić (do 31. svibnja 1944.), a potom natporučnik UV-a Marko Kovačević I. slunjska posadna bojna - Slunj (od 1. srpnja 1944. ljudstvo za popunu I. bojne zdruga) Posadna sat Glina (288), zapovjednik: poručnik UV-a Luka Cvetković Rujna 1944. Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica (199)

36

dopukovnik UV-a Ivan Hrčko (28. studenoga 1943. - 31. svibnja 1944.) bojnik UV-a Petar Dujić (31. svibnja - studenoga 1944.)

bojnik UV-a Josip Kurelac (studenoga 1944. svibnja 1945.)

I. bojna (1. - 4. sat] - Bosanska Dubica, poslije Vaganac (790) II. bojna (5. - 8. sat} - Petrinja (600) III. bojna (9. - 12. sat) - Hrvatska Kostajnica (739) IV. bojna (13. -16. sat) - Bosanska Krupa, poslije Divuša (699) V. bojna (17. - 20. sat) - Cazin (566), zapovjednik: satnik UV-a Tomo Masarini (do kolovoza 1944.), a potom natporučnik UV-a Ante Alivojvodić Posadna bojna Drežnik (stožer, 1. i 2. sat, 325 vojnika) - Vaganac Posadna bojna Glina (ustrojena od Posadne sati Glina, 462 vojnika) - Petrinja Doknadna bojna - Bihać (500), zapovjednik: satnik Nikola Babić Ukupno je u zdrugu bilo 4.880 vojnika, dočasnika i časnika UV-a. Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica, glavar stožera: natporučnik UV-a Herman Markotić, a potom satnik UV-a Ivan Sladović 1. bojna - Vaganac, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kurelac 2. bojna - Petrinja (od 19. prosinca 1944. u XIX. zdrug) 3. bojna - Hrvatska Kostajnica, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivica Stajčević 4. bojna - Bosanski Novi, zapovjednik: natporučnik UV-a Zlatko Hercigonja 5. bojna - Cazin (od 19. prosinca 1944. u XIX. zdrug), zapovjednik: satnik UV-a Idriz Delić 6. bojna - Rovine Posadna bojna Drežnik - Vaganac Posadna bojna Glina - Petrinja (od studenoga 1944. u XIX. zdrug) Posadna bojna Sana - Kostajnica/Bosanska Dubica (postrojena listopada 1944., a ugašena u prosincu 1944.) VIII. doknadna bojna - Bihać Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 4. hrvatske pješačke divizije. Veljače 1945. Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica 1. bojna - Bihać 2. bojna (ustrojena od Posadne bojne Drežnik) - Petrinja 3. i 4. bojna - duž prometnice Hrvatska Kostajnica - Bosanski Novi VIII. doknadna bojna - Bihać (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug) IX.

Ustrojen je 21. travnja 1944. kao IX. hercegovački ustaški zdrug. Svibnja 1944. Stožer i stožerna sat - Mostar I. bojna (bivša V. bojna II. prometnog zdruga UV-a) - Gabela, zapovjednik:

dopukovnik UV-a Krešimir Kuraja (21. travnja - 30. rujna 1944.)

37

natporučnik UV-a Ivan Šlat II. bojna (bivša II. bojna II. prometnog zdruga UV-a] - Makarska III. bojna (bivša XXVIII. djelatna bojna, do svibnja 1944. u sastavu „Tuzlanske skupine" V. zdruga) - Trebinje, zapovjednik: natporučnik UV-a Srećko Jukić, a poslije satnik UV-a Branko Šiftar Posadna bojna Makarska Posadna bojna Gacko Posadna bojna Hutovo Doknadna bojna - Mostar Ukupno je zdrug brojio oko 4.000 pripadnika. Rujna 1944. Stožer i stožerna sat - Mostar I. bojna (1. - 4. sat) - Gabela II. bojna (5. - 8. sat) - Promajna III. bojna (9. - 12. sat) - Grabova Vrela IV. bojna (13. - 16. sat) - Tasovčići V. bojna (17. - 20. sat, ustrojena od XXI. djelatne bojne) - Ostrožac, zapovjednik: natporučnik Emil Majić Posadna bojna Makarska Posadna bojna Gacko Posadna bojna Hutovo Doknadna bojna - Mostar Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Mostar 1. bojna (1. - 4. sat) - Gabela 2. bojna (5. - 8. sat) - Makarska 3. bojna (9. -12. sat) - Grabova Vrela 4. bojna (13. - 16. sat) - Tasovčići 5. bojna (17. - 20. sat) - Ostrožac Posadna bojna Makarska Posadna bojna Gacko Posadna bojna Hutovo IX. doknadna bojna - Mostar Tijekom teških borbi u listopadu 1944. 3. i 4. bojna zdruga pretrpjele su teške gubitke, a ukupno brojno stanje zdruga iznosilo je 2.500 vojnika. Zdrug je popunjen pripadnicima postrojbi lokalnih ustaških milicija tako da je u prosincu 1944. ponovno brojio oko 4.000 pripadnika. Istodobno su posadne bojne zdruga (Makarska, Gacko i Hutovo) iskorištene za popunu bojni zdruga.

38

dopukovnik UV-a Vladimir Majer (30. rujna 1944. - svibnja 1945.)

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 9. hrvatske gorske divizije. Siječnja 1945. Mijenja ime u IX. pohodni djelatni zdrug. Stožer i stožerna sat - Bijelo Polje 1. bojna - Blagaj 2. bojna - Široki Brijeg 3. bojna - Nevesinje 4. bojna - Mostar IX. doknadna bojna (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug] X.

Ustrojen je 17. lipnja 1944. od I. prometnog zdruga UV-a. Kolovoza 1944. Kao sjedište stožera zdruga određena je Banja Luka, međutim, ubrzo je stožer zdruga premješten u Zagreb. Stožer i stožerna sat - Zagreb, glavar stožera: satnik UV-a Ivo Ciglenečki Samovozna sat - Zagreb I. bojna - Zagreb, a potom Vukovar II. bojna - Bjelovar III. bojna - Zemun IV. bojna - Banja Luka V. bojna - Sv. Ivan Zelina VI. bojna - Velika Gorica VII. bojna - Krapinske Toplice Popunidbena sat - Zagreb Ukupno je zdrug imao 3.500 vojnika, dočasnika i časnika UV-a.

dopukovnik UV-a Vilim Grulich (17. lipnja 1944. dopukovnik UV-a Petar Dujić ( - siječnja 1945.] o. d. nadsatnik UV-a Marko Lepoglavec (siječnja - 15. ožujka 1945.] dopukovnik UV-a Marijan Jošić (15. ožujka - svibnja 1945.]

Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Zagreb Jurišna bojna (1. - 4. jurišna sat, od prosinca 1944. u sastavu XV. zdruga] - Zagreb, zapovjednik: bojnik UV-a Ventura Baljak 1. bojna - Andrijevci (1. - 4. sat] 2. bojna - Bjelovar (5. - 8. sat] 3. bojna - Zemun (9. - 12. sat] 4. bojna - Banja Luka (13. - 16. sat] 5. bojna - Turopolje (17. - 20. sat, od studenoga 1944. u sastavu XV. zdruga] 6. bojna - Velika Gorica (21. - 24. sat, od studenoga 1944. u sastavu XV. zdruga] 7. bojna - Pregrada (25. - 28. sat, od studenoga 1944. u sastavu XV. zdruga] 8. bojna - Bosanski Šamac (29. - 32. sat] 9. bojna - Zagreb (33. - 36. sat]

39

10. bojna - Zagreb (37. - 40. sat) Posadna bojna Banja Luka Posadna bojna Kotor Varoš (700), zapovjednik: natporučnik UV-a Juraj Martić Posadna bojna Derventa (od studenoga 1944. u sastavu XVI. zdruga) Doknadna bojna - Zagreb (od studenoga 1944. u sastavu XV. zdruga) Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 6. hrvatske pješačke divizije. Siječnja 1945. Stožer i stožerna sat - Zagreb - glavar stožera: dopukovnik UV-a Marijan Jošić (do 15. ožujka 1945.), a potom nadsatnik UV-a Zdenko Metikoš 1. bojna - Zagreb 2. bojna - Banja Luka 3. bojna - Sveta Klara Posadna bojna Banja Luka (ugašena u siječnju 1945., a ljudstvo za popunu 2. bojne) Posadna bojna Kotor Varoš (ugašena u siječnju 1945., a ljudstvo za popunu 1. bojne) XI.

Ustrojen je 17. lipnja 1944. od II. prometnog zdruga UV-a. Srpnja 1944. Kao privremeno sjedište stožera određen je Travnik, a potom stožer i stožerna sat prelaze u Sarajevo. Stožer i stožerna sat - Sarajevo, glavar stožera: satnik UV-a Dragutin Novak I. bojna (1. - 4. sat) - Stambulčić II. bojna (5. - 8. sat) - Doboj, zapovjednik: natporučnik UV-a Zvonimir Kuraja III. bojna (9. - 13. sat) - Banja Luka IV. bojna (14. - 17. sat) - Zenica Ukupno je zdrug imao 3.220 vojnika, dočasnika i časnika UV-a. Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Sarajevo 1. bojna (1. - 4. sat) - Stambulčić, a od prosinca 1944. u Visokom 2. bojna (5. - 8. sat) - Doboj, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Kralj 3. bojna (9. - 13. sat) - Banja Luka, zapovjednik: bojnik UV-a Silvio Ivanović 4. bojna (14. - 17. sat) - Zenica - Kakanj 5. bojna (18. - 21. sat) - Bugojno 6. bojna (22. - 25. sat, bivša Kupreška ustaška bojna, od prosinca 1944. u XV. zdrug) Travnik, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Dujmović II. željezničarska stražarska bojna UV-a - Lupljanica, zapovjednik: natporučnik UV-a Slavko Ratković

40

dopukovnik UV-a Ante Matković (17. lipnja 1944. - svibnja 1945.)

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 8. hrvatske pješačke divizije, a od 1. ožujka 1945. prelazi u sastav 17. hrvatske pješačke divizije. XII.

Ustrojen je u srpnju 1944. Kolovoza 1944. Stožer i stožerna sat - Tuzla XIV. djelatna bojna (četiri sati, do svibnja 1944. u sastavu „Tuzlanske skupine" V. zdruga) - Lukavac, zapovjednik: satnik UV-a Viktor Cako XXV. djelatna bojna (pet sati) - Gračanica, zapovjednik: bojnik UV-a Ibrahim PirićPjanić, a poslije satnik UV-a Ivan Toromanović XXXVI. viteška djelatna bojna branioca Kladnja (pet satova) - Kladanj XXXIX. djelatna bojna (pet sati) - Bosanski Šamac, zapovjednik: natporučnik UV-a Zvonimir Korenički (do rujna 1944.), a potom natporučnik UV-a Rudolf Schnure Posadna bojna Brčko Posadna bojna Odžak Listopada 1944. Stožer i stožerna sat - Tuzla 1. bojna (1. - 4. sat, bivša XIV. djelatna bojna) - Lukavac, zapovjednik: natporučnik UV-a Mustafa Jakubović 2. bojna (5. - 9. sat, bivša XXXVI. djelatna bojna) - Kladanj 3. bojna (10. - 14. sat, bivša Posadna bojna Odžak) - Zvornik, zapovjednik: natporučnik UV-a Zvonimir Korenički 4. bojna (15. - 18. sat, bivša Posadna bojna Brčko) - Brčko 5. bojna (19, - 23. sat, bivša XXV. djelatna bojna) - Gračanica, zapovjednik: natporučnik UV-a Vinko Böhm 6. bojna (24. - 27. sat, novoustrojena) - Donja Mahala 7. bojna (28. - 31. sat, novoustrojena) - Dubrava, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Grgić Posadna bojna Gradačac Posadna bojna Županja (od prosinca 1944. u XIII. zdrugu) od XXXIX. djelatne bojne postrojena Posadna bojna Bosanski Šamac, zapovjednik: natporučnik UV-a Drago Čorluka Brojno stanje zdruga bilo je 4.000 vojnika, dočasnika i časnika UV-a.

dopukovnik UV-a Avdaga Hasić (srpnja 1944. - 10. prosinca 1944.) dopukovnik UV-a Slavko Cesarie (10. prosinca 1944. siječnja 1945.) dopukovnik UV-a Petar Dujić (siječnja - veljače 1945.) bojnik UV-a Dragutin Vudy (veljače - svibnja 1945.)

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 12. hrvatske pješačke divizije. Prosinca 1944. Stožer i stožerna sat - Brčko 1. bojna - Brčko 2. bojna - Kladanj

41

3. 4. 5. 6. 7. XIII.

bojna - (bivša Posadna bojna Gradačac) - Gradačac bojna - Gračanica od veljače 1945. u Doboju bojna - Brčko bojna - Bosanski Šamac (bivša Posadna bojna Bosanski Šamac) bojna - Bosanski Šamac

Ustrojen je 2. studenoga 1944. Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Privlaka, a potom Vinkovci 1. bojna (1. - 4. sat, bivša 6. bojna II. zdruga) - Vinkovci, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Podolski 2. bojna (5. - 8. sat, bivša Posadna bojna Vinkovci iz II. zdruga) - Vinkovci, zapovjednik: satnik UV-a Karlo Maras 3. bojna (9. - 12. sat, bivša Posadna bojna Županja iz XII. zdruga), zapovjednik: natporučnik UV-a Stjepan Jelčić Posadna bojna Đakovo, od prosinca 1944. - 4. bojna (13. - 16. sat), zapovjednik: natporučnik UV-a Franjo Furlan Doknadna bojna - Vinkovci, od prosinca 1944. - 5. bojna (17. - 20. sat), zapovjednik: satnik UV-a Antun Skelec

dopukovnik UV-a Petar Pavić dopukovnik UV-a Zorislav Poić

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 3. hrvatske pješačke divizije. XIV.

Ustrojen je 2. studenoga 1944. Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Nova Gradiška I. željezničarska stražarska bojna UV-a (stožer i sedam satova) - Nova Gradiška, zapovjednik: satnik UV-a Mirko Truntić Doknadna željezničarska stražarska bojna (iz sastava Kopnene vojske) - Nova Gradiška Moslavačka posadna bojna u Ivanić-Gradu (šest satova), dotada u sastavu Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga, zapovjednik: nadsatnik UV-a Josip Hiibl (do 19. prosinca 1944.), a potom satnik UV-a Ivan Biser Posadna bojna Pleternica (od 21. prosinca 1944., dotada u sastavu II. zdruga) Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 14. hrvatske pješačke divizije.

Travnja 1945. Stožer i stožerna sat - Sisak 1. bojna (1. - 6. sat, bivše I. željezničarska stražarska bojna UV-a i Doknadna

42

bojnik UV-a Vladimir Ilik

željezničarska stražarska bojna) - Sesvete 2. bojna (7. - 12. sat, bivše Moslavačka posadna bojna i Posadna bojna Pleternica) Kutina XV.

Ustrojen je 10. studenoga 1944. od Zapovjedništva prometnih zdrugova UV-a.

bojnik UV-a Marko Mihaljević

Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Zabok Samovozna sat (ustrojena od Samovozne sati Zapovjedništva prometnih zdrugova UV-a) - Zabok 1. bojna (1. - 4. sat, bivša V. bojna X. zdruga) - Donja Bistrica - Zlatar Bistrica Breznički Hum 2. bojna (5. - 8. sat, bivša VI. bojna X. zdruga) - Krapinske Toplice - Zabok - Donja Stubica 3. bojna (9. - 12. sat, bivša VII. bojna X. zdruga) - Pregrada - Desinić - Vinagora 4. bojna (13. - 16. sat, bivša Doknadna bojna X. zdruga) - Donja Stubica 5. bojna (17. - 20. sat, bivša III. doknadna opkoparska bojna Kopnene vojske) 6. bojna (21. - 24. sat, bivša Kupreška bojna, dotada u sastavu XI. zdruga) - Stubičke Toplice 7. bojna (25. - 28. sat bivša Jurišna bojna X. zdruga od prosinca 1944.) Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 2. hrvatske pješačke divizije. 29. travnja 1945. Zdrug je ugašen, a od njegovih ostataka postrojena je 26. pješačka pukovnija. XVI.

Ustrojen je 10. studenoga 1944.

bojnik UV-a Đuro Tomić

Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Derventa 1. bojna (1. - 4. sat, bivša Posadna bojna Brod) - Brod na Savi 2. bojna (5. - 8. sat, bivša II. željezničarska stražarska bojna Kopnene vojske) - Doboj 3. bojna (9. - 12. sat, bivša Posadna bojna Derventa) - Derventa, zapovjednik: natporučnik UV-a Šime Sekulić Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 15. hrvatske pješačke divizije. Travnja 1945. Stožer i stožerna sat - Derventa Jurišna bojna (1. - 4. jurišni sat, novoustrojena) - Derventa 1. bojna (1. - 4. sat) - Derventa

43

2. bojna (5. - 8. sat) - Doboj 3. bojna (9. - 12. sat) - Derventa 4. bojna (13. - 16. sat, novoustrojena) - Doboj 5. bojna (17. - 20. sat, novoustrojena) - Doboj Ustaška sat Plehan XVII.

Ustrojen je 10. studenoga 1944. Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Ogulin, od veljače 1945. Plaški 1. bojna (1. - 4. sat, bivša 4. bojna III. zdruga) - Plaški 2. bojna (5. - 10. sat, bivša Posadna bojna Ogulin iz III. zdruga i 5. bojna II. posadnog zdruga kopnene vojske) 3. bojna (11. - 14. sat, bivša Posadna bojna Vrbovsko, odnosno Goranska ustaška bojna iz III. zdruga) 4. bojna (15. - 17. sat, bivša Posadna bojna Sušak iz III. zdruga, od ožujka 1945. u XXIII. zdrugu) 5. bojna (18. - 21. sat, bivša Posadna bojna Ozalj iz III. zdruga) Posadna bojna Jurjevo Novačka sat - Ogulin (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

bojnik UV-a Blaž Jurković (studenoga 1944. 12. ožujka 1945.) bojnik UV-a Vinko Ferček (12. ožujka 1945. - ) o. d. bojnik UV-a Josip Sušić (12. ožujka - travnja 1945.)

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 13. hrvatske pješačke divizije. Travnja 1945. Zdrug je ugašen, a od njegovih postrojbi ustrojene su 28. i 29. pješačka pukovnija 13. hrvatske pješačke divizije na području Generalski Stol - Duga Resa.

XVIII.

Ustrojen je 10. studenoga 1944. Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Otočac, glavar stožera: bojnik UV-a Ivan Lilić 1. bojna (1. - 4. sat, bivša Posadna bojna Otočac iz IV. zdruga) - Otočac, zapovjednik: natporučnik UV-a Zdenko Murat 2. bojna (5. - 8. sat, bivša Posadna bojna Brinje iz IV. zdruga) - Brinje, zapovjednik: natporučnik UV-a Josip Smolčić 3. bojna (9. - 12. sat, bivša Posadna bojna Senj iz IV. zdruga) - Senj, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Sertić 4. bojna (13. - 16. sat, bivša Posadna bojna Lovinac) - Lovinac, zapovjednik: natporučnik UV-a Luka Marković Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 11. hrvatske pješačke divizije.

44

bojnik UV-a Slavko Hajdinović (10. studenoga 1. prosinca 1944.) dopukovnik UV-a Krešimir Kuraja (1. prosinca 1944. svibnja 1945.)

Veljače 1945. Stožer i stožerna sat - Otočac [120], glavar stožera: bojnik UV-a Ivan Lilić 1. bojna (1. - 4. sat) - Otočac (557), zapovjednik: natporučnik UV-a Zdenko Murat 2. bojna (5. - 8. sat) - Otočac (1017), zapovjednik: natporučnik UV-a Josip Smolčić 3. bojna (9. - 12. sat) - Ogulin (824), zapovjednik: satnik UV-a Ivan Sarić 4. bojna (13. - 16. sat, od ožujka 1945. 4. bojna XXIII. zdruga) - Senj - Karlobag (425), zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Vuković 5. bojna (17. - 20. sat) - Otočac (571), zapovjednik: satnik UV-a Mile Orešković Ustaška milicijska skupina „Jurković" - na području Otočca (161) Ukupno je zdrug imao 3.605 vojnika, časnika i dočasnika. XIX.

Ustrojen je 19. studenoga 1944. Studenoga 1944. Stožer i stožerna sat - Petrinja 1. bojna (1. - 4. sat, bivša Posadna bojna Sisak koja je ustrojena u studenome 1944. od dviju satnija 6. bojne XV. zdruga) - Sisak 2. bojna (5. - 8. sat, bivša 2. bojna VIII. zdruga) - Petrinja, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Holub 3. bojna (9. - 12. sat, bivša 5. bojna VIII. zdruga) - Petrinja, zapovjednik: satnik UV-a Idriz Delić Posadna bojna Glina

dopukovnik UV-a Eugen Starešinić (19. studenoga 1944. svibnja 1945.)

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 4. hrvatske pješačke divizije. Veljače 1945. Stožer i stožerna sat - Petrinja 1. bojna (1. - 4. sat) - Sisak 2. bojna (5. - 8. sat) - Petrinja 3. bojna (9. - 12. sat) - Petrinja, zapovjednik: natporučnik UV-a Zlatko Findrik Posadna bojna Glina Ukupno je zdrug imao oko 3.000 vojnika, dočasnika i časnika UV-a. Travnja 1945. zdrug iz 4. hrvatske pješačke divizije prelazi u 18. hrvatsku jurišnu diviziju. XX.

Ustrojen je 22. prosinca 1944. od Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga i ulazi u sastav 2. hrvatske pješačke divizije.

pukovnik Josip Turkalj

Prosinca 1944. Stožer i stožerna sat - Zagreb Samovozna sat - Zagreb

pukovnik UV-a Juco Rukavina

45

Ustaška lovačka bojna (1. - 4. lovačka sat, ugašena 1. veljače 1945.) - Zagreb 1. bojna (1. - 4. sat) - Zagreb 2. bojna (5. - 8. sat) - Marija Bistrica, zapovjednik: satnik UV-a Mate Brzica 3. bojna (9. - 12. sat) - Zlatar 4. bojna (13. - 16. sat) - Samobor 5. bojna (17. - 20. sat, bivša Stražarska bojna) - Zagreb 6. bojna (21. - 24. sat, bivša Posadna bojna Velika Gorica) 7. bojna (25. - 28. sat, bivša Pričuvna bojna) - Zagreb, zapovjednik: dopukovnik UV-a Matija Crnko Doknadna bojna (29. - 31. doknadni sat) - Zagreb Počasna bojna „5. XII. 1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija

Veljače 1945. Stožer i stožerna sat - Zagreb Samovozna sat - Zagreb 1. bojna (1. - 4. sat) - Velika Gorica 2. bojna (5. - 8. sat) - Marija Bistrica 3. bojna (9. - 12. sat) - Marija Bistrica 4. bojna (13. - 16. sat) - Velika Gorica - Novo Selo - Lekenik 5. bojna (17. - 20. sat) - Zagreb 6. bojna (21. - 24. sat) - Velika Gorica Doknadna bojna (25. - 27. doknadni sat) - Zagreb (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug) Počasna bojna „5. XII. 1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija Travnja 1945. Stožer i stožerna sat - Zagreb Samovozna sat - Zagreb 1. bojna (1. - 4. sat) - Remetinec 2. bojna (5. - 8. sat) - Kašina, zapovjednik: natporučnik UV-a Nikola Gložinić 3. bojna (9. - 12. sat) - Zlatar, zapovjednik: bojnik UV-a Mate Brzica 4. bojna (13. - 16. sat) - Turopolje 5. bojna (17. - 20. sat) - Velika Gorica, zapovjednik: satnik UV-a Stjepan Crnički 6. bojna (21. - 24. sat) - Velika Gorica Posadna bojna Kustošija Posadna bojna Trnava Posadna bojna Podsused, zapovjednik: satnik UV-a Tomislav Masarini Počasna bojna „5. XII. 1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija 29. travnja 1945. Zdrug je ugašen, a od njegovih postrojbi ustrojene su 26. i 27. pješačka pukovnija 2. hrvatske pješačke divizije.

46

XXI. doknadni

Ustrojen je 3. veljače 1945., od travnja 1945. Ustaški nastavni zdrug.

bojnik UV-a Silvio Ivanović

Na temelju zapovijedi Stožera UV-a od 21. prosinca 1944. svi stajaći djelatni zdrugovi UV-a trebali su do 15. veljače 1945. raspremiti svoje doknadne bojne (ili druge doknadne i novačke postrojbe) te s obučenim ljudstvom popuniti postojeće bojne zdrugova, a neobučeno ljudstvo trebalo je uputiti na izobrazbu u XXI. zdrug. Novaci koji su već bili prikupljeni u XX. zdrugu trebali su biti predani XXI. zdrugu do 25. siječnja 1945. Stožer i stožerna sat - glavar stožera: bojnik UV-a Vinko Ferček (do 12. 3.1945.), a potom bojnik UV-a Antun Matković Stožer i stožerna sat - Zagreb 1. bojna (1. - 4. doknadna sat, bivša I. doknadna bojna I. zdruga) - Zagreb 2. bojna (5. - 8. doknadna sat, bivša II. doknadna bojna II. zdruga) - Zagreb 3. bojna (9. - 12. doknadna sat, bivša III. doknadna bojna III. zdruga) - Zagreb 4. bojna (13. - 16. doknadna sat, bivša IV. doknadna bojna IV. zdruga) - Zagreb 5. bojna (17. - 20. doknadna sat, bivša V. doknadna bojna V. zdruga) - Zagreb 6. bojna (21. - 24. doknadna sat, bivša VI. doknadna bojna VI. zdruga) - Zagreb 7. bojna (25. - 28. doknadna sat, bivša VII. doknadna bojna VII. zdruga) - Zagreb 8. bojna (29. - 32. doknadna sat, bivša VIII. doknadna bojna VIII. zdruga) - Zagreb 9. bojna (33. - 36. doknadna sat, bivša IX. doknadna bojna IX. zdruga) - Zagreb 10. bojna (37. - 40. doknadna sat, bivša Doknadna bojna XX. zdruga i Novačka sat Ogulin) - Zagreb Zdrug ulazi u sastav 16. hrvatske doknadne divizije. XXII.

Ustrojen je 3. siječnja 1945.

bojnik UV-a Ante Žličarić

Stožer i stožerna sat - Bjelovar 1. bojna (1. - 4. sat, bivša 3. bojna V. zdruga) - Bjelovar 2. bojna (5. - 8. sat, bivša Posadna bojna Bjelovar) - Bjelovar 3. bojna (9. - 12. sat, od dijela 2. bojne XV. zdruga) - Bjelovar 4. bojna (13. - 16. sat, od pripadnika ustaškog stožera i logora na području Bjelovara) - Bjelovar Posadna bojna Garešnica (tijekom ožujka 1945. u postrojavanju) - Garešnica Zdrug ulazi u sastav 5. hrvatske jurišne divizije. XXIII. (Primorski)

Ustrojen je 7. ožujka 1945.

bojnik UV-a Jerolim Katić

Postrojavanje zdruga započelo je u Zagrebu s oko 1.000 vojnika 31. siječnja 1945. od ljudstva iz IV., XV., XVIII. i XX. zdruga te Stožerne bojne Zapovjedništva prometnih

47

zdrugova i 3. bojne Brzog zdruga. Sve navedene postrojbe trebale su za postrojavanje XXIII. zdruga odvojiti do 150 vojnika. Stožer i stožerna sat - Sušak, glavar stožera: natporučnik UV-a Antonio Čorić 1. bojna (1. - 4. sat, bivša 4. bojna XVII. zdruga) - Senj, a 2. sat na Krku 2. bojna (5. - 8. sat) - Novi - Crikvenica 3. jurišna bojna (9. - 12. jurišna sat) - Pag 4. bojna (13. - 16. sat, bivša 4. bojna XVIII. zdruga) - Senj - Karlobag - Pag, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Vuković Posadna bojna Kraljevica Posadna bojna Rab Zdrug ulazi u sastav 11. hrvatske pješačke divizije. Brzi zdrug

21. prosinca 1944. s kompletnom opremom i ljudstvom preveden je iz Kopnene vojske u UV.

pukovnik Aurei Schlacher

Stožer i stožerna sat - Dugo Selo Topovska bitnica - Božjakovina Opkoparska sat - Dugo Selo Radionička sat - Dugo Selo 1. bojna (1. i 2. konjanička sat te 7. samovozna sat) - Dugo Selo 2. bojna (3. i 4. konjanička sat te 8. samovozna sat) - Božjakovina 3. bojna (5. i 6. konjanička sat te 9. samovozna sat, ustrojena 3. siječnja 1945.) - Dugo Selo Ukupno je u zdrugu bilo 2.500 vojnika, časnika i dočasnika. Doknadni samovozni zdrug

Ustrojen je 15. prosinca 1944. od Samovozne bojne Stožera UV-a. Stožer, stožerna samovozna sat, samovozna radionica, pokretna radionica, 1. i 2. samovozna sat, 3. oklopna sat i 4. mješovita sat - Zagreb Zdrug je ustrojen s ciljem provedbe obuke vozača samovoza, motocikala, oklopnih vozila te opkopara i dojavnika oklopnih postrojbi.

*UV - Ustaška vojnica

48

bojnik UV-a Stjepan Milinković

IZVORI: NARA (Record Group 226 OSS Intelligence reports): Dokumenti: 009611,109034,109636,109655,110433 i 126034 NARA (Record Group 242): T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokumenti: 80 i 89 T 175 rola 120 (dokumenti SS-ove divizije „Handžar") - dokumenti: 822 i 845 T 311 rola 184 (dokumenti Vojne skupine F) - dokumenti: 250 i 1141 T 311 rola 185 (dokumenti Vojne skupine F) - dokumenti: 330 i 1530 T 314 rola 1544 (dokumenti LX1X. zbora) - dokumenti: 55 i 251 T 314 rola 1545 (dokumenti LXIX. zbora) - dokumenti: 421, 772, 776, 788, 834, 835, 836, 837,838, 926, 927,928, 929, 930, 931,932 i 933 T 314 rola 1546 (dokumenti LXIX. zbora) - dokumenti: 264, 445, 446, 461, 462, 463 i 464 T 314 rola 1547 (dokumenti LXIX. zbora) - dokument: 888 T 314 rola 1548 (dokumenti LXIX. zbora) - dokumenti: 690 i 1092 T 315 rola 1295 (dokumenti 114. lovačke divizije) - dokument: 872 i 874 T 315 rola 1555 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokumenti: 437,438, 517, 731, 732, 733, 734, 735, 736, 737, 738,924 i 989 T 315 rola 1556 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokument: 554 T 315 rola 2154 (dokumenti 369. pješačke divizije) - dokument: 1382 T 315 rola 2156 (dokumenti 369. pješačke divizije) - dokumenti: 636,1388 i 1468 VA, NDH: k 114c 14/10-1, k. 114c 15/10-1, k. 114c 21/5-1, k. 114c 22/5-1, k. 114b 6/8-1, k 114b 13/6-1, k. 114b 18/6-1, k. 114b 19/7-1, k. 114b 22/7-1, k. 114b 26/6-1, k. 114b 28/7-1, k. 114b 34/6-1, k. k 114b 44/5-2, k. 114i 7/18-1, k. 114i 55/13 - 1, k. 114j 2/21-10, k. 114j 9/27-1, k. 114j 16/21-1, k. 114j 24/27-1, k. 114j 34/27-1. Stališne zapoviedi Stožera Ustaške vojnice: - od 12. veljače 1944. do 28. listopada 1944. (preslike izvornika u vlasništvu autora)

KNJIGE I ČLANCI: Barić, Nikica „Ustaše na Jadranu", Zagreb, 2012., str. 205. - 242. Colić, Mladen „Oružane formacije NDH na granici prema Srbiji i u Srbiji (Sandžaku i Sremu) 1941. - 1944. godine", Zbornik Narodnooslobodilački rati socijalistička revolucija u Srbiji, Beograd, 1971., str. 457. - 476. Colić, Mladen „Oružane snage NDH u Bosni i Hercegovini 1942. - 1943." Zbornik AVNOJ i narodnooslobodilačka borba u Bosni i Hercegovini 1942. - 1943., Beograd, 1974., str. 345. - 360. Colić, Mladen „Oružane formacije NDH u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941. - 1945." Zbornik Sjeverozapadna Hrvatska u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji, Varaždin, 1976., str. 1037. - 1054. Colić, Mladen „Oružane formacije NDH u Slavoniji 1941. - 1945." Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje, br. 13, Slavonski Brod, 1976., str. 209. - 243. Colić, Mladen „Oružane formacije NDH u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu 1941. - 1945" Vojno-historijskiglasnik 3/1979., Beograd, 1979., str. 151. - 184. Dragojlov Fedor „Der Krieg 1941. - 1945. auf dem Gebiete des unabhängigen Staates Kroatien", Allgemeine Schweizer Militärzeitschrift, 1956., str. 345. - 364., 425. - 449. i 509. - 523. Slavica, Nikola „Formiranje i razvoj ustaških i domobranskih jedinica u sjevernoj Dalmaciji", Zbornik Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije, br. 4., Split, 1978., str. 885. - 894.

49

POGLAVNIKOVI TJELESNI SDRUGOVI (PTS) Poslije preustroja PTS-a koji je dovršen 1. rujna 1943. (detaljan prikaz naveden u knjizi „Ustaška vojnica 1"), isti je u opisa nom ustroju djelovao do prosinca 1943., a potom je proveden novi preustroj PTS-a. Prema navedenom ustroju iz prosinca 1943. PTS je imao sljedeći sastav: -

zapovjednik PTS-a: pukovnik UV-a Ante Moškov

-

pobočnik zapovjednika PTS-a: poručnik UV-a Ivo Babić

-

glavar stožera PTS-a: bojnik UV-a Slavko Gvozdić

-

Stožer PTS-a (Zagreb):

-

vodni odjel - glavar: natporučnik UV-a Ivan Stanišić

-

opskrbni odjel - glavar: satnik UV-a Stjepan Butorac

- izvještajni odjel

50

-

nastavno-izobrazbeni odjel - glavar: natporučnik UV-a Branko Petras

-

odgojni odjel - glavar: satnik UV-a Nikola Šabić

-

osobni odjel - glavar: dopukovnik UV-a Filip Krpan

-

dušobrižnik PTS-a: dopukovnik UV-a Akif Handžić

-

zdravstveni izvjestitelj: bojnik UV-a dr. Hinko Kovačić

-

veterinarski izvjestitelj: natporučnik UV-a Dragutin Tončić

-

pravosudni izvjestitelj: bojnik UV-a dr. Vladimir Cicak

-

gospodarski ured:

-

s pekarskom sati

-

s mesarskim vodom

-

sa skladištem odjeće i obuće

-

sa skladištem hrane i vojne opreme

-

sa skladištem oružja i streljiva

-

Stožerna sat PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Roman Blaško

-

izvidnički vod (motocikli)

-

dojavni vod

-

glasnički vod

-

opkoparski vod

-

stražarski vod

-

Ratni sud PTS-a (Zagreb) - predsjednik: bojnik UV-a dr. Vladimir Cicak

-

Sigurnosna služba Poglavnika (Zagreb):

-

zapovjednik: pukovnik UV-a Ivan Kirin

-

odjel izvidnika - nadzornik izvidnika: Mirko Wergles

-

odjel redarstvenika

-

izvještajni odjel

-

opći odjel - glavar: nadsatnik UV-a Ilija Perušina

s odsjecima: općim, osobnim i opskrbnim Neposredno osiguranje Poglavnika obuhvaćalo je 200 pripadnika. -

1. pješačka pukovnija PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Vilim Gredelj

- stožer pukovnije (Varaždin) - I. bojna (1., 2. i 3. pješačka satte 4. strojopuščana sat, Ludbreg) - zapovjednik: bojnik UV-a Krunoslav Devčić - II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Novi Marof) - zapovjednik: satnik UV-a Zvonimir Dončević - III. bojna (9., 10. i 11. pješačka sat te 12. strojopuščana sat, Ivanec - Lepoglava) - zapovjednik: bojnik UV-a Branko Nalis -

IV. bojna (15., 16. i 17. pješačka sat te 18. strojopuščana sat, Varaždin)

- 13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara) - 14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod) -

laki pješački povoz

-

2. pješačka pukovnija PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Juraj Bobinac

-

stožer pukovnije (Osijek)

-

I. bojna (1., 2. i 3. pješačka sat te 4. strojopuščana sat, Osijek)

-

II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Vraždin), zapovjednik: satnik UV-a Ivan Klarić

-

III. bojna (9., 10. i 11. pješačka sat te 12. strojopuščana sat, Donji Miholjac, a od rujna 1944. Varaždinske Toplice, postrojena od IV. bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a)

-

13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara)

-

14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)

-

laki pješački povoz

- Brzi sklop PTS-a (Sv. Ivan Zelina) - zapovjednik: bojnik UV-a Nikola Orešković - stožer i stožerna sat -

1. i 2. koturaška sat

-

3. sat bojnih kola, zapovjednik: poručnik UV-a Zorislav Kovačević

-

4. samovozna sat 51

-

Konjanički sklop PTS-a (Donja Zelina] - zapovjednik: natporučnik UV-a Mijo Čenan

-

stožer i stožerna sat

-

1., 2., 3. i 4. konjanička sat

-

Oklopljeni sklop PTS-a (ustrojen siječnja 1944, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Engelbert Gavez

-

stožer i stožerna sat

-

1. i 2. oklopljena sat

-

Topovski sklop PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: dopukovnik UV-a Josip Lončarević

-

stožer sa stožernom bitnicom

-

1., 2. i 3. topovska bitnica

-

topovski povoz

-

povoz sklopa (opskrbni i prtljažni)

-

Stražarski sklop PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Juroš

-

stožer i stožerna sat

-

I. stražarska bojna (stožer, stožerna sat te 1., 2., 3. i 4. stražarska sat)

-

II. stražarska bojna (stožer, stožerna sat te 5., 6. i 7. stražarska sat)

-

Samovozni sklop PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Nikola Herenčić

-

stožer i stožerna sat

-

1., 2., 3. i 4. samovozna sat

-

Doknadni sklop PTS-a (Zagreb)

-

stožer i stožerna sat

-

I. doknadna bojna (stožer, stožerna sat te 1., 2., 3. i 4. doknadna sat)

-

II. doknadna bojna (stožer, stožerna sat te 5., 6., 7. i 8. doknadna sat)

-

Zdravstvena sat PTS-a (Zagreb)

-

Veterinarska sat PTS-a (Zagreb) zapovjednik: natporučnik UV-a Dragutin Tončić

-

Vojno-redarstveni vod PTS-a (Zagreb)

-

1. radna sat PTS-a (Zagreb)

-

Vojna bolnica PTS-a (Zagreb) - ravnatelj: bojnik UV-a dr. Hinko Kovačić

-

kirurški odjel - pročelnik: bojnik UV-a dr. Milivoj Marušić

-

oporavilišni odjel

-

pomoćište Zagreb - voditelj: bojnik UV-a dr. Vladimir Milas

-

pomoćište Osijek

-

Vojno-ozljeđenička oporavilišna sat (Zagreb)

-

Pomoćna ženska služba PTS-a (Zagreb) - voditeljica: Nada Miškulin

-

Simfonijski orkestar PTS-a (Zagreb) - ravnatelj: potpukovnik Kopnene vojske Lovro pl. Matačić s 86 glazbenika

-

Dočasnički tečaj PTS-a (Zagreb)

-

Tečaj pričuvnih časnika PTS-a (Zagreb).19

Na temelju dogovora između zapovjednika PTS-a, pukovnika UV-a Ante Moškova i upravnog zapovjednika ustaša i za mjenika ministra postrojnika za ustaške organizacije Božidara Kavrana te uz suglasnost Glavnog ustaškog stana, odlučeno je da se pri svakom ustaškom stožeru (najviša politička instanca Ustaškog pokreta u velikoj župi) uspostave mjesta izasla nika PTS-a. Osnovni zadatak navedenih izaslanika bio je da uz pomoć lokalnih ustaških političkih organizacija (stožera, logora i tabora) okupe što veći broj dragovoljaca (sposobnih vojnih obveznika godišta od 1920. do 1926.) za popunu po strojbi PTS-a. Tako su 17. siječnja 1944. imenovani sljedeći izaslanici PTS-a u ustaškim stožerima: Dubrava (Dubrovnik): vodnik UV-a Ivan Ban, Usora i Soli (Tuzla): vodnik UV-a Tomo Bulić, Rama i Hum (Mostar): dovodnik UV-a Slavko Dragoja, Vrhbosna (Sarajevo): dovodnik UV-a Franjo Lučić, Lašva i Piva (Travnik): dovodnik UV-a Marinko Ožić, Sana i Luka (Ba nja Luka): dovodnik UV-a Petar Čujak i Gora i Prigorje (Zagreb): dovodnik UV-a Matija Kozar. Pored navedenih izaslanika određeno je da isti preuzmu svoje dužnosti u ustaškim stožerima do 25. siječnja 1944., a lokalnim ustaškim stožernicima naloženo je da osiguraju primjeren prostor za rad izaslanika u svojim stožerima te da iste upoznaju s prilikama na području svoga stožera. Nadalje, za podmirivanje osobnih potreba izaslanicima PTS-a odobrena je mjesečna novčana nagrada povrh redovitih primanja (beriva).20 Budući da su još sredinom 1944. godine obje pješačke pukovnije PTS-a još uvijek bile u dovršetku svoga postrojavanja (posebno 2. pješačka pukovnija koja je dovršavala postrojavanje svoje II. i III. bojne), zapovjeđeno je od strane Stožera Ustaške vojnice postrojavanje stožera i stožernih sati pješačkih pukovnija (i sklopova) PTS-a po novom ustroju: Stožer pukovnije (sklopa) PTS-a: -

zapovjednik pukovnija (sklopa)

-

pobočnik zapovjednika

-

viši časnik na službi (pothvatni časnik)

-

izvještajni časnik

-

časnik za očevidne poslove (i dva dočasnika kao pomoćnici)

-

časnik za uredske poslove

-

časnik za opremu (i jedan dočasnik kao pomoćnik)

-

časnik-dušobrižnik

-

časnik-liječnik

-

časnik-veterinar

19 NARA (Record Group 242) T 77 rola 899 (dokumenti Vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga) - dokumenti 473.-482. 20

NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokument: 301.

53

-

gospodarski ured pukovnije (sklopa]:

-

glavar ureda (časnik]

- blagajnik (časnik i dva dočasnika kao pomoćnici] - opskrbnik (časnik i dva dočasnika i tri vojnika kao pomoćnici) -

pekarski vod

-

mesarski poluvod

Stožerna sat pukovnije (sklopa) PTS-a: -

zapovjednik sati

-

stegovni dočasnik, računski dočasnik, dočasnik za opremu i pisar (vojnik)

-

brzoglasni vod

-

krugovalna postaja

-

glasnički vod

-

izvidnički vod (motocikli)

-

opkoparski vod

-

stražarski vod.21

Slijedom daljnjeg razvoja ponovno je zapovjeđeno preustrojavanje čitavog PTS-a koje je trebalo okončati do 1. lipnja 1944. godine. Prema navedenoj zapovijedi Stožera Ustaške vojnice PTS je postrojen kako slijedi: -

zapovjednik, pobočnik zapovjednika, glavar stožera, stožer, stožerna sat, ratni sud i sigurnosna služba Poglavnika ostaju u istom sastavu

-

novoustrojene:

-

dojavna sat PTS-a - zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Kolibaš

-

samovozno-obrtna sat

-

stražarski vod Zapovjedništva PTS-a

-

1. pješačka pukovnija PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Vilim Gredelj

-

stožer pukovnije (Varaždin, od rujna 1944. u Ludbregu)

-

I. bojna (1., 2. i 3. pješačka sat te 4. strojopuščana sat, Ludbreg) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Matija Bjelobrk, a od rujna 1944. bojnik UV-a Miroslav Agičić

-

II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Novi Marof) - zapovjednik: satnik UV-a Zvonimir Dončević (do 21. travnja 1944.), a potom natporučnik UV-a Zvonimir Buljan te od rujna 1944. satnik UV-a Ivan Vidaković III.

bojna (9., 10. i 11. pješačka sat te 12. strojopuščana sat, Ivanec - Lepoglava) - zapovjednik: bojnik UV-a Branko

Nalis

21 NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokument: 339.

54

-

13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara]

-

14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)

-

laki pješački povoz

-

2. pješačka pukovnija PTS-a (operativna od 1. srpnja 1944.) - zapovjednik: dopukovnik UV-a Juraj Bobinac

-

stožer pukovnije (Osijek, od rujna 1944. u Hraščini)

-

I. bojna (1., 2. i 3. pješačka sat te 4. strojopuščana sat, Osijek, od rujna 1944.

-

II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Varaždin, od rujna 1944. Križevci), zapovjednik: satnik UV-a

u Trgovišću)

Ivan Klarić -

III. bojna (9., 10. i 11. pješačka satte 12. strojopuščana sat, Donji Miholjac)

-

13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara)

-

14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)

- laki pješački povoz -

Brzi zdrug (postrojen tijekom lipnja - srpnja 1944.) - zapovjednik: potpukovnik Kopnene vojske Viktor Kramović

-

stožer zdruga sa stožernom sati (Sv. Ivan Zelina)

-

brzi sklop - zapovjednik: dopukovnik UV-a Nikola Orešković

-

stožer sklopa sa stožernom sati (Sv. Ivan Zelina)

- 1. moto-koturaška sat (17 teških puškostrojnica i četiri srednja bacača) - 2. moto-koturaška sat (17 teških puškostrojnica i četiri srednja bacača) -

3. grenadirska sat (samovozi, dvije teške puškostrojnice, devet lakih puškostrojnica

-

4. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)

- oklopljeni sklop - zapovjednik: nadsatnik UV-a Engelbert -

i pet lakih bacača)

Gavez

stožer sklopa sa stožernom sati (Varaždin)

-

1. oklopljena sat (15 srednjih talijanskih tenkova)

-

2. oklopljena sat (sedam talijanskih tanketa)

-

3. samovozna sat (12 lakih puškostrojnica i dva srednja bacača)

-

4. samovozna sat (12 lakih puškostrojnica i dva srednja bacača)

-

1. konjanički sklop - zapovjednik: natporučnik UV-a Mijo

-

stožer i stožerna sat (Donja Zelina - Sesvete)

-

1., 2., 3. i 4. konjanička sat

-

konjanički tečaj

-

2. konjanički sklop - zapovjednik: satnik UV-a Josip Stanarević

-

stožer i stožerna sat (Bjelovar - Popovača)

-

5., 6. i 7. konjanička sat

Čenan

55

-

radioničko-obrtna sat

-

samovozna opskrbna sat

- Topovski sklop PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Josip Lončarević -

stožer sa stožernom bitnicom (Breznički Hum -

Zlatar Bistrica - Konjščina)

-

1. topovska bitnica (četiri topa 84

mm, od rujna 1944. četiri topa 100 mm]

-

2. topovska bitnica (četiri topa 84

mm, od rujna 1944. četiri topa 100 mm)

-

3. topovska bitnica (četiri topa 90

mm, od rujna 1944. četiri topa 75 mm)

-

topovski povoz

-

povoz sklopa (opskrbni i prtljažni)

- Stražarski sklop PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Juroš -

stožer sa stožernom sati (Zagreb)

- I. udarna stražarska bojna (stožer, stožerna sat, 1. - 6. stražarska sat, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Ante Bušić - II. udarna stražarska bojna (stožer, stožerna sat, 7. - 12. stražarska sat, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Mato Pudar - III. udarna stražarska bojna (stožer, stožerna sat, 13. - 18. stražarska sat, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Franjo Šarić - doknadna stražarska bojna Stražarskog sklopa (stožer, stožerna sat, 19. i 20. sabirna sat te 21., 22. i 23. doknadna stražarska sat) - zapovjednik: satnik UV-a Mato Juroš -

Samovozni sklop PTS-a - zapovjednik: nadsatnik UV-a Nikola Herenčić,

-

stožer i stožerna sat (Zagreb)

-

1., 2., 3. i 4. samovozna sat

-

5. oklopljena sat (ustrojena u prosincu 1944.)

-

Novački sklop PTS-a (u ožujku 1945. od Novačkog sklopa zapovjeđeno postrojavanje Doknadnog zdruga PTS-a u Karlovcu)

-

stožer i stožerna sat (Karlovac)

-

I. novačka bojna (stožer, stožerna sat te 1., 2. i 3. novačka sat)

-

II. novačka bojna (stožer, stožerna sat te 4., 5. i 6. novačka sat)

-

Časničko-dočasnička izobrazbena bojna PTS-a

-

stožer i stožerna sat (Zagreb)

-

1. izobrazbena sat - časnička

-

2. i 3. izobrazbena sat - dočasnička

Ostalo: zdravstvena sat PTS-a, veterinarska sat PTS-a, vojno-redarstveni vod PTS-a, radna sat PTS-a, vojna bolnica PTS-a, vojno-ozljeđenička oporavilišna sat (Zagreb], pomoćna ženska služba PTS-a i simfonijski orkestar PTS-a bez promjena.22 Prema zapovijedi poglavnika dr. Ante Pavelića 21. siječnja 1945. započeto je postrojavanje I. tjelesne divizije koja je potom ušla u sastav Poglavnikova tjelesnog zbora. Kao temelj za postrojavanje 1. tjelesne divizije uzet je postojeći PTS, a na osnovi navedene Pavelićeve zapovijedi počelo se istodobno s postrojavanjem novoga PTS-a 5. ožujka 1945. godine.23 Tijekom ožujka 1945. postrojen je „novi" PTS u sljedećem sastavu: -

zapovjednik PTS-a: dopukovnik UV-a Josip Lončarević

-

stožer sa stožernom sati (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara, Zagreb)

-

stražarska pukovnija PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Juroš

-

stožer i stožerna sat (ustrojene od stožera i stožerne sati Stražarskog sklopa PTS-a, Zagreb)

-

I. stražarska bojna (stožer, stožerna sat i 1. - 4. stražarska sat, ustrojena od I. udarne stražarske bojne Stražarskog sklopa PTS-a, Sljeme) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Ante Bušić

-

II. stražarska bojna (stožer, stožerna sat i 5. - 8. stražarska sat, ustrojena od II. udarne stražarske bojne Stražarskog sklopa PTS-a, Donja Zelina - Belovar - Moravče) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Mato Pudar

-

III. stražarska bojna (stožer, stožerna sat i 9. - 12. stražarska sat, ustrojena od doknadne stražarske bojne Stražar skog sklopa PTS-a, Zagreb) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Mato Juroš

-

stožerni sklop Glavnog stana Poglavnika - zapovjednik: dopukovnik UV-a Franjo Šarić

-

I. bojna (stožer, stožerna sat i 1. - 4. sat, ustrojena od III. stražarske bojne Stražarskog sklopa PTS-a, Zagreb)

-

II. bojna (stožer, stožerna sat i 5. - 7. sat, ustrojena od Časničko-dočasničke izobrazbene bojne PTS-a)

-

sigurnosna služba Poglavnika (u već navedenom sastavu)

-

oklopljena sat - zapovjednik: natporučnik UV-a Zorislav Kovačević (tri oklopljena voda s 15 lakih tenkova, ustrojena od 5. oklopljene sati Samovoznog sklopa PTS-a)

-

vojno-oružnički vod

-

glazba.24

U ovom posljednjem iznesenom sastavu povukao se PTS početkom svibnja 1945. s područja Zagreba u smjeru zapada.

22 NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske] - dokument: 512. 23 VA, NDH, k.H4j 34/27-3. 24 NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokument: 609.

57

PROMETNI ZDRUGOVI USTAŠKE VOJNICE Listopada 1943. postrojbe za osiguranje prometa (željezničkog] Ustaške vojnice nalazile su se svrstane u dvama promet nim zdrugovima pod jedinstvenim zapovjedništvom te ustrojene i razmještene na sljedeći način: Zapovjedništvo prometnih zdrugova Ustaške vojnice - Zagreb -

zapovjednik prometnih zdrugova Ustaške vojnice: pukovnik UV-a Ivan Herenčić (do 1. rujna 1943.) dopukovnik UV-a Vilim Grulich (do 17. lipnja 1944.)

-

Glavno pobočništvo: glavni pobočnik bojnik UV-a Milivoj Filipović

-

Stožer zapovjedništva prometnih zdrugova Ustaške vojnice:

-

glavar stožera: potpukovnik Ivan Štefotić

-

pothvatni odjel

-

izvještajni odjel

-

osobni odjel (nadstojnik: satnik UV-a Stjepan Jozić)

-

opći odjel

-

opskrbni odjel

-

blagajničko-računarski odjel (nadstojnik: natporučnik Mladen Dembić)

-

Ratni sud prometnih zdrugova Ustaške vojnice.

Neposredno podređeno Zapovjedništvu prometnih zdrugova Ustaške vojnice: -

stožerna sat (zapovjednik: natporučnik UV-a Franjo Dadić)

-

zastavnička škola

-

dočasnička škola (zapovjednik: satnik UV-a Ivan Noso)

-

I. doknadna bojna (zapovjednik: bojnik UV-a Eugen Starešinić)

-

samovozna sat (zapovjednik: natporučnik: Dragutin Andjel)25

I. prometni zdrug Ustaške vojnice - Zagreb -

zapovjednik: bojnik UV-a Vilim Grulic (do 1. rujna 1943.), a potom bojnik UV-a Josip Car

-

glavar stožera: satnik UV-a Ivo Ciglenečki (ustroj stožera isti kao kod stajaćega djelatnog zdruga)

-

stožerna sat - Zagreb

-

udarna bojna (1. - 5. udarna sat) - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Antun Deželin

-

I. bojna (1. - 4. sat) - Karlovac, zapovjednik: satnik UV-a Blaž Jurković

25 NARA (Record Group 242): T 120 rola 5788 (izvještajno izvješće) - dokument: H302607

-

II. bojna (5. - 8. sat i Posadni vod Virovitica) - Bjelovar, zapovjednik: natporučnik UV-a Josip Vuksan

-

III. bojna (9. - 12. sat] - Zemun (750 vojnika) do početka lipnja 1944., a potom u Križevcima, zapovjednik: bojnik UV-a Silvio Ivanović, a potom natporučnik UV-a Ante Cvitanović

-

IV. bojna (13. - 16. sat) - Zagreb do prosinca 1943., a potom Krapinske Toplice do ožujka 1944. te zatim u Varaždinu

-

V. bojna (17. - 20. sat) - Zagreb do siječnja 1944., a potom Sv. Ivan Zelina, zapovjednik: natporučnik UV-a Franjo Kos

-

VI. bojna (21. - 24. sat i Posadni vod Sisak, ustrojena ožujka 1944.) - Velika Gorica, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Kralj

-

VII. bojna (25. - 28. sat, ustrojena travnja 1944.) - Klanjec - Krapinske Toplice, zapovjednik: natporučnik UV-a Ljubomir Zovko

-

samovozna sat - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Huber

-

popunidbena sat - Zagreb, (zapovjednik: poručnik UV-a Petar Matovina)

-

vojno-oružnički vod - Zagreb26

II. prometni zdrug Ustaške vojnice - Sarajevo -

zapovjednik: dopukovnik UV-a Krešimir Kuraja (do 1. lipnja 1944.), a potom bojnik UV-a Ante Matković

-

glavar stožera: satnik UV-a Dragutin Novak (ustroj stožera isti kao kod stajaćega djelatnog zdruga)

-

stožerna sat - Sarajevo, zapovjednik: poručnik UV-a Zrinko Barić

-

I. bojna (1. - 4. sat) - Stambulčić (456 vojnika), zapovjednik: satnik UV-a Ante Matković, a potom natporučnik UV-a Antun Šlat

-

II. bojna (5. - 11. sat) - Makarska, zapovjednik: satnik UV-a Pavle Buljan, a potom natporučnik UV-a Andrija Pucak

-

III. bojna (12. - 16. sat) - Banja Luka, zapovjednik: nadsatnik

-

IV. novačka bojna (17. - 21. sat) - Sarajevo

-

V. pričuvna bojna (22. - 25. sat) - Stolac - Hutovo - Čapljina

-

VI. bojna (26. - 30. sat) - Metković (586 vojnika)

-

VII. pričuvna bojna (31. - 34. sat) - Doboj, zapovjednik: natporučnik UV-a Ante Kvasina

-

radna sat - Sarajevo

-

samovozna sat - Sarajevo

UV-a Dinko Erjavec - Gabela,

zapovjednik: nadsatnik UV-a Ivan Lilić

vojno-oružnički vod - Sarajevo.27 Novi zapovjednik II. prometnog zdruga Ustaške vojnice, bojnik UV-a Matković, po preuzimanju dužnosti zapovjednika isto ga 1. lipnja 1944. izvršio je preustroj zdruga i odredio novi raspored bojni zdruga:

26 VA, NDH, k. 134a 4/1 27 VA, NDH, k. 134a 4/1

59

-

stožer zdruga - Sarajevo

-

stožerna sat - Sarajevo

- I. bojna (1. - 4. sat] - Stambulčić - II. bojna (ustrojena od VII. bojne, 5. sat bivša 34. sat, 6. sat bivša 31. sat, 7. sat bivša 32. sat, 8. sat bivša 33. sat i 9. sat II. bojne) - Doboj -

III. bojna (10. - 13. sat) - Banja Luka

-

IV. bojna (14. sat bivša 26. sat, 15. sat bivša 27. sat te 16. i 17. sat) - Zenica.28

Na temelju zapovijedi ministra oružanih snaga NDH, generala zrakoplovstva Fridriha Navratila potom i provedbene zapovijedi Stožera Ustaške vojnice od 17. lipnja 1944., zapovjeđeno je da

od 29. svibnja 1944., dotadašnji

a

prometnizdru

govi Ustaške vojnice ulaze potpuno u sastav iste. Na temelju navedenih zapovijedi ustrojen je X. stajaći djelatni zdrug od I. prometnog zdruga i XI. stajaći djelatni zdrug od II. prometnog zdruga Ustaške vojnice. Postojeća Zakonska Željezničkoj Ustaškoj vojnici i sve njezine dopune ovim zapovijedima stavljene su izvan snage.

odredba o Samo Zapovjedništvopro

metnih zdrugova Ustaške vojnice u raspremi nastavilo je djelovati do početka studenoga 1944., kada je od njega postrojen stožer XV. stajaćega djelatnog zdruga dok je Osobni odjel zapovjedništva u cijelosti prešao u sastav Osobnog odjela Stožera Ustaške vojnice.29 Od pristožernih postrojbi Zapovjedništva prometnih zdrugova Ustaške vojnice postrojena je 29. prosinca 1944. Sto žerna pukovnija Prometnih zdrugova Ustaške vojnice pod zapovjedništvom bojnika UV-a Eugena Starešinića. Navedena Stožerna pukovnija sastojala se od: -

stožera - Zagreb

-

stožerne sati (bivša Stožerna sat Zapovjedništva Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb

-

jurišne bojne (bivša Zastavnička škola Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb

- I. stražarske bojne (bivša Dočasnička škola Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb - II. stražarske bojne (bivša I. doknadna bojna Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb. Nakon postrojavanja XXI. doknadnog zdruga UV-a 3. veljače 1945. Stožerna pukovnija Prometnih zdrugova Ustaške voj nice ušla je u njegov sastav i time je prestala postojati i posljednja postrojba Željezničke ustaške vojnice, odnosno Ustaške vojnice - Prometnih zdrugova.30

28 VA, NDH, k. 134a 4/1 29 VA, NDH, k. 114a 4/6-1 30 VA, NDH, k.H4j 7/18-1

60

POSADNE I MILICIJSKE POSTROJBE USTAŠKE VOJNICE Po zapovijedi Zapovjedništva Ustaške vojnice od 16. prosinca 1942. trebalo se pristupiti raspremi Ustaške pripreme, od nosno trebalo je raspustiti sve dotada ustrojene postrojbe iste. U trenutku svoga raspuštanja Ustaška priprema brojila je 30.248 ljudi (600 časnika, 2.756 dočasnika i 26.892 vojnika) te je svakako predstavljala vrijedan „izvor" za popunu posto jećih postrojbi Ustaške vojnice. Ljudstvo Ustaške pripreme predviđeno je za popunu postojećih stajaćih djelatnih ustaških bojni (koje se dokazalo u borbi te koje je dolazilo u obzir za djelatnu vojnu službu]. Od ostatka ljudstva bivše Ustaške pripreme koji nije dolazio u obzir za djelatnu službu, trebalo je ustrojiti posadne postrojbe Ustaške vojnice: bojne i sati. Temeljni zadatak posadnih postrojbi bila je zaštita i čuvanje pojedinih važnih objekata, davanje posadne i stražarske službe u pojedinim vojarnama te pomoć Redarstvu i Oružništvu u obavljanu svakodnevnih zadataka. Potpuna rasprema Ustaške pripreme završena je tek krajem 1943. te je u istom razdoblju došlo do postrojavanja najvećeg dijela posadnih postrojbi Ustaške vojnice. Novoustrojene posadne postrojbe Ustaške vojnice naoružane su isključivo pješačkim naoružanjem (uglav nom puškama s nešto puškostrojnica i strojnica], što je uvjetovalo i samu borbenu uporabu navedenih postrojbi (sve „bolje" naoružanje kojim je raspolagala Ustaška priprema - topovi, bacači i teške puškostrojnice, kao i većina lakih puškostrojnica i strojnica uporabljena je za popunu postojećih ustaških djelatnih bojni].31 Odlukom Stožera Ustaške vojnice od dijela ljudstva bivše Ustaške pripreme u svakom kotaru NDH koji se nalazio pod nadzorom iste, postrojeni su „jurišni odjeli" (uglavnom jačine do 100 ljudi] naoružani isključivo samo puškama. Navedeni „jurišni odjeli" bili su pod operativnim zapovjedništvom Oružništva, a ne Ustaške vojnice, odnosno služili su kao pomoćne naoružane postrojbe Oružništva.32 Tijekom srpnja 1944. Ministarstvo oružanih snaga NDH izdalo je razjašnjenje po kojem su ustaške posadne bojne (i sati] u pogledu obavljanja posadne službe istovjetne svakoj drugoj postrojbi Oružanih snaga NDH. Prema navedenom razjaš njenju u manjim mjestima gdje je zapovjednik ustaške posadne bojne (ili sati] ujedno i najviši časnik po činu, zapovjednik ustaške posadne bojne (ili sati] ujedno je i zapovjednik mjesta, odnosno posade.33 Prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice najveći dio dotada samostalnih ustaških posadnih bojni (i sati] objedinjen je u studenome 1944. u nove stajaće djelatne zdrugove (XIII. - XIX.].34

31 VA, NDH, k. 114a 19/3-1 32 VA, NDH, k. 114a 22/3-1 33 VA, NDH, k. 114c 18/10-1 34 VA, NDH, k. 114j20/23-l

61

Najveća posadna ustaška postrojba bio je Zagrebački ustaški posadni zdrug. Zapovijed za postrojavanje Zagrebač koga ustaškoga posadnog zdruga izdana je od Stožera Ustaške vojnice 21. travnja 1944. godine. Istom zapovijedi za za povjednika zdruga postavljen je dopukovnik UV-a Marijan Jošić, a sam zdrug podređen je izravno Stožeru Ustaške vojnice u operativnom smislu, a taktički i opskrbno Zapovjedništvu I. zbornog područja Oružanih snaga NDH. Za stožer zdruga određen je Zagreb, a po svom unutarnjem ustroju zdrug je postrojen kao „normalni" stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice.35 Temelj za postrojavanje Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga bila je Zagrebačka posadna ustaška bojna (zapo vjednik: dopukovnik UV-a Marijan Jošić, a poslije bojnik UV-a Maksimilijan Jerbić), koja je travnja 1944. bila u sljedećem razmještaju: -

stožer i stožerna sat - Zagreb

-

1. stražarska sat - Zagreb

-

2. stražarska sat - Marija Bistrica

-

3. stražarska sat - Samobor

-

4. stražarska sat - Lekenik

-

5. stražarska sat - Krapina

-

6. stražarska sat - Zagreb

-

7. stražarska sat - Zlatar

-

samokretni vod - Zagreb.

Zagrebački ustaški posadni zdrug (listopada 1944.): -

zapovjednik: dopukovnik UV-a Marijan Jošić (do 22. kolovoza 1944.), a potom pukovnik

Kopnene vojske Josip

-

glavar stožera: nadsatnik UV-a Božidar Glažar

-

stožerna sat - Zagreb

-

1. bojna (bivša Zagrebačka posadna bojna) - Zagreb, zapovjednik: bojnik UV-a Vilim Molnar, a zatim natporučnik

Šolc

UV-a Šime Matković -

2. bojna - Marija Bistrica, zapovjednik: satnik UV-a Tomo Masarini, a potom satnik UV-a

-

3. bojna - Zlatar, zapovjednik: bojnik UV-a ing. Stjepan Kulko

-

4. bojna (1. - 4. sat, bivša XIII. djelatna ustaška stajaća bojna) - Samobor (svibnja -

1944. - 396 vojnika, a u rujnu

639 vojnika), zapovjednik: satnik UV-a Stjepan Pleša (do 15. srpnja 1944.), a potom satnik UV-a Tomo Kovačić

-

Stražarska bojna - Zagreb, zapovjednik: bojnik UV-a Maksimilijan Jerbić

-

Moslavačka posadna bojna - Ivanić-Grad (od 2. studenoga 1944. u XIV. zdrugu)

-

Posadna bojna Velika Gorica - Velika Gorica

-

Pričuvna bojna - Zagreb, zapovjednik: natporučnik UV-a Stanko Brundić

35 VA, NDH, k. 114b 12/6-2

62

Ivan-Mutimir Janeković 1944.

-

Počasna bojna „5. XII. 1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija

-

Samovozni sat - Zagreb

-

Zatvor Ustaške vojnice u Novoj Vesi.36

Od 22. prosinca 1944. Zagrebački ustaški posadni zdrug mijenja ime u XX. stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice.37

POPIS POSADNIH POSTROJBI USTAŠKE VOJNICE 1. posadne ustaške bojne:

POSADNA USTAŠKA BOJNA

POSTROJENA KAO BOJNA STAJAĆEG DJELATNOG ZDRUGA

„BANJA LUKA"

od listopada 1944. u X. zdrugu do siječnja 1945.

„BELAJ"

od siječnja 1945. u III. zdrugu

„BELIŠĆE"

od prosinca 1944. 4. bojna II. zdruga

„BJELOVAR"

od listopada 1944. u V. zdrugu od siječnja 1945. 2. bojna XXII. zdruga

„BOSANSKI ŠAMAC"

ustrojena listopada 1944. od XXXIX. djelatne bojne od prosinca 1944. 6. bojna XII. zdruga

„BRČKO"

od svibnja 1944. u V. zdrugu od kolovoza 1944. u XII. zdrugu od listopada 1944. 4. bojna XII. zdruga

„BRINJE"

od listopada 1944. u IV. zdrugu od studenoga 1944. 2. bojna XVIII. zdruga

„BROD NA SAVI"

od listopada 1944. u II. zdrugu od studenoga 1944. 1. bojna XVI. zdruga

„BUGOJNO"

od prosinca 1944. u VI. zdrugu

36 VA, NDH, k. 114b 12/6-1 37 VA, NDH, k. 114j 10/27-1

63

„DERVENTA"

od listopada 1944. u X. zdrugu od studenoga 1944. 3. bojna XVI. zdruga

„DUGA RESA"

od siječnja 1945. u III. zdrugu

„ĐAKOVO"

od studenoga 1944. u XIII. zdrugu od prosinca 1944. 4. bojna XIII. zdruga

„ĐURĐEVAC"

od lipnja 1944. u V. zdrugu od listopada 1944. 3. bojna V. zdruga

„DREŽNIK"

64

od rujna 1944. u VIII. zdrugu

„GACKO"

od svibnja 1944. u IX. zdrugu studenoga 1944. ugašena

„GAREŠNICA"

ožujka 1945. u postrojavanju kod XXII. zdruga

„GLINA"

od svibnja 1944. u VIII. zdrugu od studenoga 1944. u XIX. zdrugu

„GOSPIĆ" („Obrambena bojna Gospić"}

od rujna 1944. u IV. zdrugu

„GRADAČAC"

od listopada 1944. u XII. zdrugu

„HADŽIĆI"

od listopada 1944. IV. bojna I. zdruga

„HUTOVO"

od svibnja 1944. u IX. zdrugu studenoga 1944. ugašena

„JASTREBARSKO"

od siječnja 1945. u III. zdrugu

„JURJEVO"

od studenoga 1944. u XVII. zdrugu

„KARLOVAC"

od siječnja 1945. u III. zdrugu

„KLOŠTAR"

od listopada 1944. u V. zdrugu od siječnja 1945. 5. bojna V. zdruga

„KOPRIVNICA"

od lipnja 1944. u V. zdrugu od listopada 1944. 4. bojna V. zdruga

„KOTOR VAROŠ"

od listopada 1944. u X. zdrugu siječnja 1945. ugašena

„KRALJEVICA"

od ožujka 1945. u XXIII. zdrugu

„KREKA"

od travnja 1944. XIV. djelatna bojna

„KUSTOŠIJA"

od travnja 1945. u XX. zdrugu

„LEČEVICA" („SPLITSKA")

rujna 1944. u postrojavanju od listopada 1944. raspuštena

„LOVINAC"

od listopada 1944. u IV. zdrugu od studenoga 1944. 4. bojna XVIII. zdruga

„MAKARSKA"

od svibnja 1944. u IX. zdrugu studenoga 1944. ugašena

„MOSLAVAČKA" (Ivanić Grad/Popovača)

u sklopu Zagrebačkoga posadnog zdruga do studenoga 1944. od studenoga 1944. u XIV. zdrugu od travnja 1945. 2. bojna XIV. zdruga

„NOVIGRAD" (Podravski)

od lipnja 1944. u V. zdrugu od listopada 1944. 4. bojna V. zdruga

„NOVSKA"

od rujna 1943. u I. zdrugu Ustaške obrane

„ODŽAK"

od kolovoza 1944. u XII. zdrugu od listopada 1944. 3. bojna XII. zdruga

„OGULIN"

od listopada 1944. u III. zdrugu od studenoga 1944. 2. bojna XVII. zdruga

„OSIJEK"

od prosinca 1944. u II. zdrugu

„OTOČAC" („Otočačka obrambena bojna")

od rujna 1944. u IV. zdrugu od studenoga 1944. 1. bojna XVIII. zdruga

„OZALJ"

od listopada 1944. u III. zdrugu od studenoga 1944. 5. bojna XVII. zdruga

„PETRINJA"

od svibnja 1944. u VIII. zdrugu

„PLETERNICA"

od listopada 1944. u 11. zdrugu od prosinca 1944. u XIV. zdrugu od travnja 1945. 2. bojna XIV. zdruga

„PODSUSED"

od travnja 1945. u XX. zdrugu

„RAB"

od ožujka 1945. u XXIII. zdrugu

„REČICA"

od siječnja 1945 u III. zdrugu

„SANA" (Kostajnica/Bosanska Dubica)

od listopada 1944. u VIII. zdrugu ugašena prosinca 1944.

65

„SARAJEVO" (ustrojena od Posadne sati Sarajevo]

„SENJ"

od listopada 1944. u IV. zdrugu od studenoga 1944. 3. bojna XVIII. zdruga od ožujka 1945. 7. bojna XXIII. zdruga

„SISAK"

od studenoga 1944. 1. bojna XIX. zdruga

„SLUNJ" (I. slunjska posadna bojna]

od ožujka 1944. u VIII. zdrugu od srpnja 1944. za popunu I. bojne (slunjske] VIII. zdruga

„STATIVE"

od siječnja 1945. u III. zdrugu

„SUŠAK"

66

od veljače 1944. pod I. zdrugom

od listopada 1944. u III. zdrugu od studenoga 1944. 4. bojna XVII. zdruga od ožujka 1945.1. bojna XXIII. zdruga

„TRAVNIK"

od listopada 1944. u I. zdrugu uništena 22. listopada 1944. u Travniku

„TRNAVA"

od travnja 1945. u XX. zdrugu

„TURANJ"

od siječnja 1945. u III. zdrugu

„UDBINA"

od listopada 1944. u IV. zdrugu ugašena prosinca 1944.

„VELIKA GORICA"

od listopada 1944. u Zagrebačkom posadnom zdrugu od prosinca 1944. 6. bojna XX. zdruga

„VINKOVCI" (u sklopu bojne ustrojen „Željezničarski vod"]

od listopada 1944. u II. zdrugu od studenoga 1944. 2. bojna XIII. zdruga

„VITEŠKA USTAŠKA POSADNA BOJNA BRANIOCI KLADNJA"

od travnja 1944. XXXVI. djelatna bojna

„VRBOVSKO" („GORANSKA"]

od listopada 1944. u III. zdrugu od studenoga 1944. 3. bojna XVII. zdruga

„ŽUPANJA"

od listopada 1944. u XII. zdrugu od prosinca 1944. 3. bojna XIII. zdruga

I. ŽELJEZNIČARSKA STRAŽARSKA BOJNA (Nova Gradiška]

od listopada 1944. u XIV. zdrugu od travnja 1945.1. bojna XIV. zdruga

II. ŽELJEZNIČARSKA STRAŽARSKA BOJNA (Lupljanica]

od listopada 1944. u XI. zdrugu

2. posadne ustaške sati Posadne ustaše sati ustrojene su u: -

Daruvaru

-

Drnišu (I. posadna sat)

-

Dvoru na Uni („Pounjska posadna sat"), zapovjednik: natporučnik UV-a Josip Berulec, a potom (od 28. studenoga 1944.) poručnik UV-a Josip Čuričić

-

Glini (poslije posadna bojna)

-

Jajcu, zapovjednik: satnik UV-a Vsevolod Trubeckoj

-

Krapini

-

Mariji Bistrici

-

Sarajevu (poslije posadna bojna)

-

Splitu (zapovjednik: poručnik UV-a Branimir Rukavina, 99 vojnika, ustrojena listopada 1943.)

-

Sušaku (poslije posadna bojna)

-

Voćinu

-

Vrgorcu

-

Zlataru

-

Željeznička posadna sat - Karlovac.

Do sredine 1944. većina navedenih posadnih ustaških sati uključena je u sastav posadnih ustaških bojni.

3. posadni ustaški vodovi Posadni ustaški (samostalni) vodovi: -

Gašinci

-

Ustaški sigurnosni željeznički vod Novska (ustrojen siječnja 1945.).

4. mjesna zapovjedništva Od listopada 1943. do svibnja 1945. na čelu nekoliko mjesnih zapovjedništava nalazili su se časnici Ustaške vojnice: -

Mjesno zapovjedništvo Brinje, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Sertić

-

Mjesno zapovjedništvo Koprivnica, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Čvek

-

Mjesno zapovjedništvo Split, zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Ferček (rujna - listopada

1943.), a

potom bojnik UV-a

Zlatko Bednjanac (listopada 1943. do 26. veljače 1944.) -

Mjesno zapovjedništvo Sušak, zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Vilhar (od 23. ožujka do

5.lipnja 1944.). 67

MILICIJSKE POSTROJBE USTAŠKE VOJNICE Kao poseban oblik zaštite pojedinih naselja od napada partizanskih postrojbi ustrojene su milicijske [područne) postrojbe Ustaške vojnice, koje su isključivo djelovale na svom domicilnom području. Navedene postrojbe milicijskog tipa bile su na oružane isključivo lakim pješačkim naoružanjem, a sami pripadnici postrojbi u većini slučajeva nisu bili u potpunosti opre mljeni odorama Ustaške vojnice, već je prevladavala mješavina civilnih, domobranskih i ustaških dijelova odjeće i obuće. Ustaške milicijske postrojbe svrstane su u dvije skupine postrojbi: 1. Ustaški jurišni odredi (razine sati/bojne]: - Bosanski Brod (zapovjednik: poručnik UV-a Rudolf Schnure], Brod

na Savi (zapovjednik: natporučnik UV-a Marko

Lepoglavec), Kosinj, Kotor Varoš, Prijedor, Prozor (zapovjednik: zastavnik UV-a Ivo Sićaja) i Lovački sat Velike župe Prigorje 2. Ustaški samozaštitni odjeli hrvatske narodne obrane (razina sati): -

Banja Luka, Bebrina, Bosanski Brod, Bučići, Hadžići, Hrvače, Jajce,

Knežina, Križevci, Omiš, Prijedor, Sanski Most,

Slavonski Kobaš i Zaton 3. Ustaške milicijske skupine: „Jurković" (Otočac) i „Devčić" (zapovjednik: satnik UV-a Pavle Devčić). Za pretpostaviti je da je ustrojeno još ustaških jurišnih odreda, a posebno ustaških samozaštitnih odjela i ustaških milicijskih skupina, međutim, ovdje su navedeni samo oni koji se spominju u pojedinim dokumentima. IZVORI: NARA (Record Group 226 OSS Intelligence reports): Dokumenti: 9611,109034,109636,109655,110433 i 126034

NARA (Record Group 242): T 120 rola 5790 (izvještajno izvješće) - dokument: H304069 T 311 rola 184 (dokumenti Vojne skupine F) - dokument: 250 T 313 rola 193 (dokumenti 2. oklopne vojske) - dokument: 180 T 314 rola 851 (dokumenti XV. gorskog zbora) - dokument: 509 T 315 rola 1553 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokumenti: 416 i 470 T 315 rola 1555 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokumenti: 231,411,435,436,437,438,439 i 440 VA, NDH: k. 114b 7/9a-l, k. 114c 30/6-1, k. 114c 41/6-1, k. 113i 1,10/5-1 i k. 114j 2/19-1

Stališne zapoviedi Stožera Ustaške vojnice: - od 12. veljače 1944. do 28. listopada 1944. (preslike izvornika u vlasništvu autora) Barić, Nikica „Ustaše na Jadranu", Zagreb, 2012., str. 205. - 206.

68

ŠKOLSKE USTANOVE I POSTROJBE Tijekom 1944. godine zbog povećanja broja stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice (UV-a] jedan od glavnih proble ma postaje popuna stožera i pristožernih postrojbi novopostrojenih zdrugova časnicima i dočasnicima. Veliki problem za postrojbe UV-a i dotada je predstavljala kvalitetna popuna dočasnicima i časnicima, a s povećanjem broja zdrugova taj je problem postao gotovo nepremostiv za Stožer Ustaške vojnice. Kako bi barem donekle olakšao postojeću situaciju nedo statka kvalitetno izobraženih dočasnika i časnika, pristupilo se ustrojavanju cijelog niza tečajeva te upućivanja dočasnika i časnika na školovanje u inozemstvo. Neki od stajaćih djelatnih zdrugova imali su ustrojene dočasničke tečajeve (I. zdrug praktički od samog ustrojavanja] te su na taj način u okviru vlastitih mogućnosti pokušali barem donekle ublažiti nedosta tak dočasnika. Tijekom veljače 1944. ustrojen je Zastavnički tečaj srednjoškolaca jurišnika. Od polaznika navedenoga zastavničkog te čaja ustrojena je Bojna zastavničkog tečaja srednjoškolaca jurišnika, odnosno I. ustaška jurišna bojna „Hrvat". Bojna je ima la 446 pripadnika ustrojenih u stožer i tri pješačke sati te je upućena na školovanje u Stockerau (Hrvatski izobrazbeni zdrug oružanih snaga]. Po povratku u Zagreb pripadnici bojne promaknuti su na svečanosti u rujnu 1944. u činove zastavnika UV-a te su potom primili rasporede u postrojbe Ustaške vojnice. Bojna je formalno ugašena 25. studenoga 1944. godine.38 Na molbu Stožera UV-a od 27. svibnja 1944. petorica časnika (čina natporučnika i satnika) koji su završili bugarsku Višu vojnu akademiju stavljeni su na raspolaganje Stožeru UV-a te su raspoređeni na dužnosti u stožere zdrugova s opaskom da budu raspoređeni na dužnosti vezane uz glavnostožernu službu.39 Nijemci su planirali da se pri svakom stajaćem djelatnom zdrugu UV-a ustroji njemački odjel za izobrazbu u jačini trojice časnika, desetorice dočasnika i šestorice vojnika.40 Kod Pješačke dočasničke škole u Osijeku ustrojen je Dočasnički tečaj Ustaške vojnice pod zapovjedništvom natporučni ka UV-a Ivana Nose u svibnju 1944. godine. Navedeni tečaj trajao je šest mjeseci, a polaznici tečaja (vojnici ustaških postroj bi koji su se zbog svoga djelovanja istaknuli te bili promaknuti u niže dočasničke činove - dorojnika, rojnika i dovodnika) svrstani su u tri voda tečajaca (1. vod - zapovjednik: zastavnik UV-a Branko Jug, 2. vod - zapovjednik: zastavnik UV-a Vilim Tišljar i 3. vod - zapovjednik: zastavnik UV-a Stjepan Kralj].41 U proljeće 1944. upućene su tri skupine časnika UV-a na izobrazbu u Hrvatski izobrazbeni zdrug u Stockerau u trajanju od tri mjeseca. Po povratku u NDH pristupili su I. zastavničkom tečaju Ustaške vojnice (zapovjednik: satnik UV-a Đuro Mar-

38 VA, NDH, k. 114a 36/7-1 39 VA, NDH, k.H4i 7/3-1 40

Bogdan Krizman, Ustaše i Treći Reich, knjiga II. (2. izdanje], Globus, Zagreb, 1986., str. 31.

41 VA, NDH, k. 114j 12/27-1

69

ković) u trajanju od četiri mjeseca, po okončanju kojeg su promaknuti u čin zastavnika UV-a. Odmah po upućivanju prve skupine u proljeće 1944. upućena je u Stokerau još jedna veća skupina maturanata na petomjesečni tečaj. Nakon povratka u NDH pristupili su II. zastavničkom tečaju Ustaške vojnice (zapovjednik: satnik UV-a Juraj Tomić) na još dodatna dva mjeseca izobrazbe te po okončanju iste promaknuti u zastavnike UV-a.42 Samo tijekom ožujka i travnja 1944. iz sastava VI. stajaćega djelatnog zdruga upućena su na školovanje u Stokerau 28 dočasnika (dorojnika, rojnika i dovodnika).43 Tijekom travnja 1944. u Zagrebu je za dočasnike Ustaške vojnice ustrojen Prosvjetnički tečaj,44 a na temelju zapovijedi njemačkoga vojnog nadzornika (general-bojnik Hans Juppe) pri njemačkom opunomoćenom general u Hrvatskoj (general pješaštva dr. Edmund Glaise von Horstenau) kod 7. SS-ove dragovoljačke gorske divizije „Princ Eugen" ustrojen je tečaj dojavne službe u Mostaru.45 Po završetku navedenog tečaja pri Stožernoj sati VI. zdruga u svibnju 1944. ustrojen je tečaj za izobrazbu dojavnika.46 Prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice pri Dojavnom središtu UV-a 22. svibnja 1944. otpočeo je s radom 1. dojavni zastavnički tečaj UV-a kojem je pristupilo 50 tečajaca.47 Prema zapovijedi Stožera UV-a od 1. lipnja 1944. na području Gospodarstva Kerestinec trebala je početi s radom Topnič ka škola Ustaške vojnice sa stožerom (68 nastavnika časnika i dočasnika], 1. školskom bitnicom (četiri topa 100 mm] sa 134 čovjeka i 2. školskom bitnicom (šest topova 100 mm) sa 165 ljudi. Međutim, zbog manjka kvalificiranoga izobrazbenog kadra i ustrojbenih problema ista nije nikada zaživjela. Istom zapovijedi predviđeno je ustrojavanje Dočasničke škole UV-a u Krapini (stožer, 1. - 4. školska sat). Budući da se nije uspjela ustrojiti vlastita topnička škola, prišlo se ustrojavanju To pničkog tečaja Ustaške vojnice za zapovjednike bitnica pri Središnjoj školi oružanih snaga u Varaždinu. Tijekom studenoga 1944. Stožer Ustaške vojnice izvršio je prijem promoviranih topničkih zastavnika s navedenog tečaja.48 Kod njemačkoga Vojnog okruga XII. (Beč) organiziran je tečaj učenja njemačkog jezika (Njemački tečaj) u srpnju 1944. koji je pohađao jedan broj ustaških časnika i dočasnika. Preduvjet za pristupanje navedenom tečaju bilo je temeljno pozna vanje njemačkog jezika, a sam tečaj trajao je mjesec dana.49 Nastavljeno je daljnje upućivanje časnika UV-a na tečajeve u Hrvatski izobrazbeni zdrug u Stockerau, a u Zagrebu je za „povratnike" s navedenog tečaja ustrojen Ustaški abiturientski zastavnički tečaj (zapovjednik: pukovnik UV-a Ante Magaš) i

42 VA, NDH, k. 114a 14/3-1 43 VA, NDH, k. 114a 36/3-1 44 VA, NDH, k. 114a 11/3-1 45 VA, NDH, k. 114a 17/3-1 46 VA, NDH, k. 114a 11/3-1 47 VA, NDH, k. 114a 43/3-1 48

VA, NDH, k. 114i 7/7-1

49 VA, NDH, k. 114)15/27-1

70

I. bojna abiturientskoga zastavničkog tečaja (zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Ferček) sa zadatkom provedbe daljnje izobraz be do stjecanja čina zastavnik UV-a.50 Početkom listopada 1944. nastavljen je daljnji proces jačega izobrazbenog povezivanja između Ustaške vojnice i Oruža nih snaga NDH, tako je u ovom razdoblju za zamjenika zapovjednika Središnje škole oružanih snaga u Varaždinu imenovan dopukovnik UV-a Marijan Jošić, dok je za zapovjednika I. izobrazbene pješačke bojne iste škole imenovan bojnik UV-a Silvio Ivanović (do 3. veljače 1945.), a potom bojnik UV-a Mirko Blažević. Naredbom ministra oružanih snaga od 31. listopada 1944. III. zastavnički tečaj Ustaške vojnice, a potom od 15. prosinca 1944. i IV. zastavnički tečaj Ustaške vojnice uklopljeni su u Zastavničku školu oružanih snaga, dok se prema suglasnosti Stožera Ustaške vojnice Zapovjedništvu Ustaške mladeži pristupilo 22. studenoga 1944. ustrojavanju Vojničko-predizobrazbenog tečaja Ustaške mladeži (zapovjednik: satnik UV-a dr. Mirko Mesarić) u Bosanskom Brodu.51 Još u travnju 1944. zapovjeđeno je od strane Stožera Ustaške vojnice pokretanje I. zastavničkoga gospodarskog tečaja (zapovjednik: dopukovnik UV-a Petar Sabljak), dok je II. zastavnički gospodarski tečaj pokrenut u studenome 1944. godine. Plan Stožera Ustaške vojnice bio je ustrojavanje Časničke gospodarske škole Ustaške vojnice koja je trebala vršiti izobrazbu časnika gospodarske struke za potrebe postrojbi Ustaške vojnice. Isto tako tijekom studenoga 1944. pokrenut je i I. raču narski dočasnički tečaj za izobrazbu dočasnika računske (financijske) struke za rad u postrojbama Ustaške vojnice.52 Poglavnik NDH dr. Ante Pavelić potpisao je 19. siječnja 1945. Zakonsku odredbu o promjeni naziva škola oružanih sna ga.53 Prema navedenoj zakonskoj odredbi postojeća Zastavnička škola oružanih snaga postaje Ustaška časnička škola, Niža srednja škola oružanih snaga postaje Ustaška niža srednja škola oružanih snaga (Karlovac, od 3. svibnja 1945. u Zagrebu), dok je Odgojilište oružanih snaga „Poglavnika Ante Pavelića" postalo Ustaško vojno odgojilište „Poglavnika Ante Pavelića" (Sarajevo, preseljeno u Zagreb). Ustaška (zastavnička) časnička škola bila je pod zapovjedništvom zrakoplovnog dopukovnika Zvonimira Kneza, dok je za zapovjednika Pitomačke bojne imenovan satnik Kopnene vojske Zlatko Tibold. Pitomačka bojna sastojala se od triju sati pitomaca Oružanih snaga i dviju sati pitomaca Ustaške vojnice (4. sat - zapovjednik: natporučnik UV-a Franjo Somodji i 5. sat - zapovjednik: natporučnik UV-a Stjepan Dolanec). Tijekom veljače 1945. nastavljeno je sa slanjem dočasnika i časnika UV-a na izobrazbu u Stockerau.54

50 VA, NDH, k. 114a 14/3-1 51 VA, NDH, k.H4j 4/3-1 52 VA, NDH, k. 114b 51/6-1 53 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 6 od 8. veljače 1945. 54 VA, NDH, k. 114b 51/5-2

71

Iz redova dočasnika i časnika Ustaške vojnice upućeno je njih 24 na tečaj za ratne izvjestitelje i djelatne promidžbene časnike koji je započinjao 1. veljače 1945. u Potsdamu [Njemačka].55 Do 15. ožujka 1945. završen je V. i VI. zastavnički tečaj Ustaške vojnice, a polaznici („svježe" promovirani zastavnici UVa) upućeni su već sljedećeg dana na dužnosti u VII., VIII., XII., XVI., XVIII., XIX., XXI. i XXIII. zdrug.56 Okružnicom ministra oružanih snaga NDH doadmirala i pukovnika UV-a Nikole viteza Steinfla pristupilo se ustrojavanju Škole ustaških časničkih pripravnika u ožujku 1945. godine. Škola ustaških časničkih pripravnika ustrojena je na prijedlog Zapovjedništva Ustaške mladeži i pritom Zapovjedništvu uz suglasnost Stožera Ustaške vojnice i Ministarstva narodne pro svjete. Zadaća škole bila je okupiti đake posljednjih razreda srednje škole radi ubrzanoga četveromjesečnog tečaja kojim su trebali završiti srednjoškolsko obrazovanje i uz njega steći vojničku izobrazbu (od polaznika u travnju 1945. ustrojena Zagrebačka đačka ustaška bojna].57 Sredinom ožujka 1945. pri XIII. stajaćem djelatnom zdrugu završen je I. časnički i dočasnički tečaj, a polaznici su raspoređeni u postrojbe zdruga.58 Sve postojeće škole Ustaške vojnice i Oružanih snaga od travnja 1945. uvrštene su u sastav 16. ustaške doknadne na stavne divizije. Ustaška časnička škola 7. svibnja 1945. napustila je Zagreb i krenula u smjeru zapada, dok su pod zaštitom Crvenog križa u Zagrebu ostali pitomci Ustaškoga vojnog odgojilišta „Dr. Ante Pavelić" (dječaci od sedam do 11 godina] i pitomci Ustaške niže srednje škole (dječaci od 12 do 15 godina].

55 VA, NDH, k. 114i 13/18-1 56 VA, NDH, k. 114b 51/6-1-5 57 Ivica Hrastović, Vojna izobrazba časnika i dočasnika u Oružanim snagama NDH i Narodnooslobodilačkoj vojsci Hrvatske (doktorska disertacija), Filozofski fakultet u Zagrebu, 2006. 58 VA, NDH, k.H4j 2/19-1

72

POSTROJAVANJE JEDINSTVENIH HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA U rujnu 1944. upriličen je novi, četvrti susret poglavnika NDH dr. Ante Paveliča i Fiihrera velikoga njemačkog Reicha Adolfa Hitlera. Na ovome sastanku održanom 18. rujna 1944. u Glavnom stanu Adolfa Hitlera, smještenom u blizini Rastenburga (istočna Pruska], razmatrano je stanje na jugoistočnome europskom bojištu, gdje je položaj Reicha bio dramatično ugrožen pojavom Sovjetske armije te izlaskom Rumunjske i Bugarske iz rata na strani sila Osovine. NDH je u takvoj, veoma teškoj, poziciji bila jedini pouzdani saveznik na tom prostoru pa su otpale i sve njemačke sumnje u unutarnje odnose, prvenstveno odnose između Ustaške vojnice i Oružanih snaga NDH.59 Hitler je jasno istaknuo njemačke strategijske interese, prije svega očuvanje željezničke prometnice na relaciji Beograd - Zagreb, odnosno Brod - Sarajevo - Mostar - Dubrovnik, zatim je dinstveno zapovijedanje na cijelom području jugoistočnog bojišta. Pavelić je sa svoje strane istaknuo da će se u potpunosti preusmjeriti prema jačanju ustaških postrojbi i „stapanju" postrojbi Oružanih snaga s onima Ustaške vojnice. Pavelić je potom uputio molbu general-feldmaršalu Wilhelmu Keitelu (glavaru Vrhovnog zapovjedništva VVehrmachta] za odobre nje daljnje pomoć u naoružanju kao i izobrazbi ustaških postrojbi. Rezultat navedenog susreta bila je promjena njemačke politike, koja je ustaški pokret počela promatrati kao temelj hrvatske države, pa tako i Ustašku vojnicu kao temelj budu ćih hrvatskih oružanih snaga.60 Međutim, u unutarhrvatskim odnosima zaključci razgovora s Hitlerom značili su otvoren put Paveliću, a još više njegovim pojedinim bliskim suradnicima iz ustaških redova, da počnu s procesom preustrojavanja oružanih snaga s težištem na dominaciji Ustaške vojnice, odnosno na postupnom marginaliziranju i kasnijem potpunom uklapanju postrojbi Oružanih snaga u nove postrojbe pod dominacijom Ustaške vojnice.61 Uslijedio je proces preustroja po stojećih hrvatskih snaga: Oružanih snaga NDH i Ustaške vojnice, odnosno stvaranja jedinstvenih hrvatskih oružanih snaga tijekom listopada 1944. godine. Temeljni cilj navedenog preustroja bilo je postrojavanje „Hrvatskih divizija", a u svrhu obje dinjavanja postrojbi te boljeg i temeljitijeg vodstva hrvatskih oružanih postrojbi po odobrenju Poglavnika i u suglasnosti s operativnim vodstvom njemačkih oružanih snaga u NDH.62 Navedeni preustroj počeo je tako što je general-poručnik Đuro Grujić (zapovjednik Oružanih snaga] predložio isti general-bojniku Hansu Juppeu (vojni nadzornik kod njemačkoga opu nomoćenog generala u Zagrebu], a u duhu već donesenih zaključaka na sastanku kod Hitlera kojem je bio nazočan i general Grujić. Prema navedenom prijedlogu sve ustaške i domobranske postrojbe na jednom području trebalo je stopiti u nove postrojbe - divizije. One su u svojoj biti improvizirane, jer za potpuno spajanje nije bilo ni vremena, ni ljudstva, a ni potreb nih sredstava. General Juppe prihvatio je prijedlog, jer je bio u duhu njemačkih operacija koje su tada izvođene u Hrvatskoj. 59 Bogdan Krizman, Ustaše i Treći Reich, knjiga 2., Zagreb, 1986. (drugo izdanje), str. 152.-154; Damir Jug, Ustroj i odnosi u Oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske (doktorska disertacija), Filozofski fakultet u Zagrebu, 1999., str. 192.-194. 60 Bogdan Krizman, n.dj., str. 152.-154.; Damir Jug, n.dj., str. 194. 61 Damir Jug, n.dj., str. 194. 62 VA, NDH, k. 114b 5/6-1

73

Time bi jedinstvene hrvatske oružane snage bile u funkciji obrambene strategije Wehrmachta na hrvatskom prostoru, a uz to bi držale i određeno područje pod objedinjenim zapovjedništvom. General Juppe, sa svoje strane, inzistirao je na pro vedbi prijedloga, ali su i sami hrvatski vojni krugovi težili ovakvom rješenju. Tijekom ovog preustroja trebalo je popuniti satnije do ustrojem predviđenog stanja i preraspodijeliti ljudstvo koje je sposobno za ratnu službu, ako to već prije nije bilo učinjeno. Po okončanju preustroja svaka postrojba trebala je napraviti nove preglede sa sastavom ljudstva i naoružanja te kratak pregled borbene sposobnosti postrojbe i važnije nedostatke koji bi mogli utjecati na borbenu sposobnost iste.63 Nadalje, u jedinstvene hrvatske oružane snage uvedena je jedna „novina". Prema njemačkoj ratnoj praksi, a na temelju zapovijedi Ministarstva oružanih snaga (od 23. prosinca 1944.) uvedene su (s početkom rada u siječnju 1945.) „bojne pošte". Riječ je o četveroznamenkastim brojkama („brojno-poštanskom broju") s dodanim slovom H (Hrvatska), kojima je prikrivan točan naziv postrojbe u prepisci, odnosno u vojno-poštanske svrhe. Tako je, naprimjer, stožeru 13. hrvatske divizije određen brojno-poštanski broj H-1281, dok je 16. hrvatskoj doknadnoj diviziji dodijeljen broj H-1282.64 Iako je bilo zapovjeđeno „ovoga se imadu svi strogo pridržavati", primjetno je da su se ovog pravila držala samo zapovjedništva novih divizija i tek po neka od nižih postrojbi.65 Pred sam kraj NDH brojno stanje divizija drastično je palo na 3.000 do 4.000 ljudi (divizije su u prosijeku trebale imati od 7.000 do 8.000 ljudi), tako da su neke divizije imale brojnost ranijih zdrugova. Unu tar divizija započet je proces preustroja zdrugova u pješačke pukovnije. Konačno, pred sam kraj rata (svibnja 1945.) sve su divizije preimenovane u ustaške.66 Poustašivanje hrvatskih oružanih snaga tako je bilo dovršeno.

63

VA, NDH, k.H3i 15/4-2

64

VA, NDH, k.114a1/13-1

65

VA, NDH, k.114b35/9-1

66

VA, NDH, k.114b42/8-1

74

PREGLED HRVATSKIH DIVIZIJA

DIVIZIJA/ DATUM POSTROJAVANJA/ MJESTO STOŽERA

I. hrvatska udarna divizija (I. HUD) 16. listopada 1944. gotovost do 16. studenoga 1944. pohodna (bez stalnog mjesta stožera]

2. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Zagreb

SASTAV DIVIZIJE

ZAPOVJEDNIK

- 20. udarna pukovnija (udarna pukovnija: stožer, stožerna satnija, I. - III. udarna bojna, bojna: stožer, stožerna satnija i 1. - 4. streljačke satnije], zapovjednik: pukovnik Rudolf Šimić - 21. udarna pukovnija (sastav isti kao kod 20. udarne pukovnije], zapovjednik: dopukovnik Zdenko Šrajber, a potom pukovnik Ivan Lorin - 22. udarna pukovnija (sastavisti kao kod 20. udarne pukovnije], zapovjednik: dopukovnik Antun Nikpalj - XX. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 3. topnička bitnica, ukupno 12 topova 75 mm] - XXI. topnički sklop (sastav isti kao kod XX. topničkog sklopa, ukupno 12 topova 100 mm] - Brzi sklop (stožer, 1. izvidnička satnija na motociklima i 2. i 3. oklopna satnija, ukupno 20 motocikala s prikolicom opremljeni puškostrojnicama i 20 lakih tenkova] - 20. dojavna satnija - 20. opkoparska satnija - 20. zdravstvena satnija - 20. opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom] - 21. samovozna satnija (28 kamiona i 6 motocikala] - 22. samovozna satnija (28 kamiona i 6 motocikala] - Oružnički vod I. HUD - Opskrbni ured I. HUD

general i pukovnik UV-a Ante Moškov

-

XV. stajaći djelatni zdrug UV-a XX. stajaći djelatni zdrug UV-a 20. pješački zdrug Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1.-3. bitnica] III. doknadna opkoparska bojna

general Josip Šolc general Antun Nardelli (veljače - svibnja 1945.]

general Mirko Gregurić (21. studenoga 1944. 5. ožujka 1945.]

75

- Dojavna satnija - Zdravstvena satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 302 (DVK* 302). Od travnja 1945. podređeni zdrugovi preustrojeni u: - 26. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - IV. bojna) i - 27. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - IV. bojna) 3. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Vinkovci

4. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Dvor na Uni

76

- II. stajaći djelatni zdrug UV-a - XIII. stajaći djelatni zdrug UV-a - 8. lovački zdrug - VII. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 3. bitnica) - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Zdravstvena satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 303 (DVK 303) - 7. lovački zdrug - VIII. stajaći djelatni zdrug UV-a - XIX. stajaći djelatni zdrug UV-a -14. pješački zdrug - XI. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica) -1, doknadna opkoparska bojna (u njen sastav ušla je Mornarička škola Sisak) -1. i 2. izvidnička satnija - Dojavna satnija - Zdravstvena satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 304 (DVK 304)

general Adolf Sabljak (5. ožujka - 21. travnja 1945.) general Božidar Zorn (21. travnja - svibnja 1945.)

general Stjepan Mifek

general Antun Nardelli (21. studenoga 1944. veljače 1945.) pukovnik Zdenko Begić (veljače - svibnja 1945.)

5. hrvatska udarna divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Bjelovar od 21. veljače 1945. pohodna (bez stalnog mjesta stožera)

- V. stajaći djelatni zdrug UV-a -11. pješački zdrug - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica] - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Samovozna satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Zdravstvena satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - XXII. stajaći djelatni zdrug UV-a (od siječnja 1945.) - Njemački stožer za vezu 305 (DVK 305)

pukovnik UV-a Rafael Boban

Od 21. veljače 1945. preustrojena u: - 23. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna) - 24. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna) - Izvidnička bojna (stožer, stožerna satnija i tri izvidničke satnije na motorkotačima) - Doknadna bojna (stožer, oporavilišna satnija i četiri doknadne satnije) - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica i protuoklopna bitnica) - Protuoklopna satnija - Opkoparska satnija - Dojavna satnija - Zdravstvena satnija - Veterinarska satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija s pokretnom radionicom - Vojno-oružnički vod - Opskrbni ured 6. hrvatska divizija 21. studenoga

1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Banja Luka

-15. pješački zdrug - X. stajaći djelatni zdrug UV-a

- Izvidnička bojna - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica) - Dojavna satnija

general i pukovnik UV-a Vladimir Metikoš pukovnik UV-a Frane Sudar

- Opkoparska satnija - Zdravstvena satnija

- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija

77

- Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 306 (DVK 306)

78

7. hrvatska gorska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Nova Kapela

-1. gorski zdrug - 4. gorski zdrug - IV. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica i 1. - 4. bitnica) - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Zdravstvena satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 307 (DVK 307)

8. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Sarajevo

-18. pješački zdrug -1, stajaći djelatni zdrug UV-a - XI. stajaći djelatni zdrug UV-a (do ožujka 1945., a potom u 17. hrvatsku diviziju) - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica i samostalni topnički vod) - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Zdravstvena satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 308 (DVK 308)

9. hrvatska gorska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Mostar

- 2. gorski zdrug - VI. stajaći djelatni zdrug UV-a - IX. stajaći djelatni zdrug UV-a - IX. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica) - Izvidnička bojna - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Zdravstvena satnija

general Stjepan Peričić

general Roman Domanik

general Božidar Zorn pukovnik Miho Bajd general Stjepan Grlić

- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom] - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 309 (DVK 309} 10. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Skočaj kod Bihaća

- 10. lovački zdrug - VII. stajaći djelatni zdrug UV-a - VIII. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica] - Izvidnička bojna - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Zdravstvena satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 310 (DVK 310).

general Ivan Tomašević (21. studenoga 1944. ožujka 1945.) pukovnik Dušan Rajković (ožujka - travnja 1945.)

Ugašena u travnju 1945., ostaci divizije za popunu 4. hrvatske divizije. 11. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Gospić

- IV. stajaći djelatni zdrug UV-a - XVIII. stajaći djelatni zdrug UV-a - XXIII. stajaći djelatni zdrug UV-a (od ožujka 1945.) -11. izvidnička bojna - XI. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica) - Oklopna satnija (osam talijanskih tanketa) - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Zdravstvena satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija (bivša 4. sat Samovozne bojne UV-a) - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 311 (DVK 311)

pukovnik UV-a Juco Rukavina pukovnik UV-a Josip Aleksić

Početkom svibnja 1945. stajaći djelatni zdrugovi divizije trebali su biti preustrojeni u 34. i 35. pješačku pukovniju.

79

12. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Brčko

- XII. stajaći djelatni zdrug UV-a - 3. gorski zdrug - Topnička bitnica - Izvidnička bojna - II. opkoparska doknadna bojna - Dojavna satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Samovozna satnija - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 312 (DVK 312)

13. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Karlovac

-12. pješački zdrug - III. stajaći djelatni zdrug UV-a - XVII. stajaći djelatni zdrug UV-a - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica) - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 313 (DVK 313)

general Pavle Begović general junuz Ajanović pukovnik UV-a Slavko Cesarić

general i pukovnik UV-a Tomislav Rolf

Travnja 1945. divizijski zdrugovi preustrojeni su u 28. i 29. pješačku pukovniju (svaka sa stožerom, stožernom satnijom i I. - III. bojnom).

14. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Brod na Savi

80

- XIV. stajaći djelatni zdrug UV-a -19. pješački zdrug - Topnička bitnica - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 314 (DVK 314)

pukovnik Jaroslav Šotola pukovnik Andrò Grum

15. hrvatska divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Doboj

- XVI. stajaći djelatni zdrug UV-a -16. pješački zdrug - Topnička bitnica - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Oružnički vod - Opskrbni ured - Njemački stožer za vezu 315 (DVK 315)

pukovnik Milan Čudina

16. hrvatska doknadna divizija 21. studenoga 1944. gotovost do 1. prosinca 1944. Zagreb

- 21. pješački doknadni zdrug - 23. pješački doknadni zdrug - XXI. doknadni zdrug UV-a -1, doknadni topnički sklop - III. doknadni topnički sklop -1, doknadna opkoparska bojna - IV. opkoparska bojna -1, doknadna dojavna bojna - III. doknadna dojavna bojna - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Oružnički vod - Opskrbni ured

pukovnik Milivoj Durbešić

od travnja 1945. 16. ustaška nastavnodoknadna divizija

- Njemački stožer za vezu 316 (DVK 316)

Od travnja 1945.: - Ustaški nastavni zdrug - XXI. ustaški doknadni zdrug (bivši 21. doknadni zdrug) - XXII. ustaški doknadni zdrug (bivši 23. doknadni zdrug) - Ustaška doknadna opkoparska bojna - Ustaška đačka bojna 17. hrvatska divizija ožujka 1945. Visoko 18. hrvatska jurišna divizija travnja 1945. Sisak

- XI. stajaći djelatni zdrug (dotada u 8. hrvatskoj diviziji) -17. pješački zdrug

- 30. udarna pješačka pukovnija - 31. udarna pješačka pukovnija - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. i 2. bitnica) - Dojavna satnija

general Roman Domanik

general Julije Fritz

81

19. hrvatska divizija kraj travnja 1945. Duga Resa

I. tjelesna divizija 17. veljače 1945. pohodna (bez stalnog mjesta stožera)

Opkoparska satnija Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) Oružnički vod Opskrbni ured

- 32. pješačka pukovnija - 33. pješačka pukovnija - XIX. topnički sklop - Samostalni vod topova - Izvidnička bojna - Dojavna satnija - Opkoparska satnija - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Oružnički vod - Opskrbni ured

pukovnik UV-a Juco Rukavina

- 1. pješačka pukovnija (zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Zdunić, sastav: stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna) - 2. pješačka pukovnija (zapovjednik: dopukovnik UV-a Juraj Bobinac, sastav: stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna) - Brzi zdrug - zapovjednik: dopukovnik UV-a Nikola Orešković - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica i protuoklopna bitnica) - Samovozni sklop - zapovjednik: bojnik UV-a Nikola Herenčić - Protuoklopna satnija - Opkoparska bojna - Dojavna satnija - Doknadni zdrug PTS-a - poslije u Poglavnikov tjelesni zbor: - Novački sklop PTS-a (stožer, stožerna satnija, I. i II. novačka bojna - Doknadna bojna brzih četa - Zdravstvena sat - Veterinarska sat - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom) - Vojno-oružnički vod - Opskrbni ured

general Mirko Gregurić

*DVK - Deutsches-Verbindungskommando

82

IZVORI: NARA (Record Group 242): T 311 rola 185 (dokumenti Vojne skupine F) - dokumenti: 63,166 i 513 Nikica Barić, Ustroj Kopnene vojske Domobranstva Nezavisne Države Hrvatske,Zagreb, 2003., str. 358. - 383 Damir Jug, Ustroj i odnosi u Oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske (doktorska disertacija), Filozofski fakultet u Zagrebu, 1999., str. 94.-96. i 199.-200 Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe (magistarski rad), Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2004., str. 63. - 69.

OBNAVLJANJE RADA GLAVNOG STANA POGLAVNIKA I USTROJ USTAŠKIH ZBOROVA OŽUJKA 1945.

Iako je tijekom cijelog postojanja NDH bio vrhovni zapovjednik njenih oružanih snaga, poglavnik Ante Pavelić tek je u ovom razdoblju i stvarno preuzeo zapovijedanje nad tim snagama. Radi osiguranja njegova zapovijedanja ponovno je osnovan Glavni stan Poglavnika. Odluka o ovome objavljena je 4. prosinca 1944., kada je Poglavnik i formalno preuzeo zapovijedanje nad svim hrvatskim oružanim snagama. U sastav ovog tijela određeni su 22. prosinca 1944. sljedeći dužnosnici: ministar oružanih snaga, ujedno i pomoćnik vrhovnog zapovjednika (s pomoćnim osobljem), glavar stožera vrhovnog zapovjednika (general Đuro Grujić) sa svojim pomoćnikom i osobljem, zatim zborno tijelo u koje ulaze zapovjednici, glavari ili pred stavnici Glavnog stožera (general i ustaški pukovnik Tomislav Sertić), Upravnog stožera (general i ustaški pukovnik Vilko Pečnikar), Ustaške vojnice. Zrakoplovstva, Mornarice, PTS-a, Oružništva, Državne redarstvene straže, Ustaške obrane, Op ćenarodne obrane i prema potrebi Državne radne službe i Narodne zaštite.67 Jedna od značajki ustroja hrvatskih oružanih snaga početkom 1945. bilo je postrojavanje operativnih zapovjedništava zborova (sborova). Ustrojeno ih je ukupno pet, a u svakom od njih bilo je nekoliko divizija. Zapovjedništva zbornih područja koja su postojala od 1941. nastavila su s radom, ali se njihov djelokrug rada sveo na vojno-teritorijalna pitanja i pitanja pozadinskog osiguranja. Tijekom travnja 1945. II. i III. zborno područje izgubili su svoje nadležno područje, dok je I. zborno područje nastavilo s radom do kraja rata. Prvi koji je postrojen bio je Poglavnikov tjelesni zbor, na čelu s generalom i ustaškim pukovnikom Antom Moškovim i glavarom Stožera, glavnostožernim dopukovnikom Zvonimirom Perovićem. Ovaj je zbor postrojen prema odluci Poglavni ka od 25. siječnja 1945. godine.68 Zamišljen je kao pohodna postrojba, izravno podčinjena Poglavniku, a u vojno-upravnom 67 Nikica Barić, n.dj., str. 395.-397. 68 VA, NDH, k. 85e 8/5-1 i 9/5-1

83

smislu ministru oružanih snaga.69 Zbor su sačinjavale elitne postrojbe: I. hrvatska udarna divizija, I. tjelesna divizija, 5. hr vatska udarana divizija i Brzi zdrug. U njegov sastav ulazi još Doknadni zdrug PTS-a te novoustrojene postrojbe: Topnički sklop, Dojavna bojna, Opkoparska bojna, Tehnička bojna i Opskrbnička bojna. Potom su postrojena još četiri zbora. Oni u početku nose naziva hrvatski, ali tijekom travnja 1945. i zborovi postaju ustaški. To su bili:

- II. hrvatski (ustaški) zbor kojim je zapovijedao general i ustaški pukovnik Vjekoslav Luburić (glavar stožera zbora: general Miho Bajd); zbor je bio sastavljen od 2., 12., 17. i 18. udarne hrvatske (ustaške) divizije; - III. hrvatski (ustaški) zbor, pod zapovjedništvom generala i ustaškog pukovnika Artura Gustovića; ovaj je zbor objedi njavao 7. gorsku, 8. i 9. gorsku hrvatsku (ustašku) diviziju; - IV. hrvatski (ustaški) zbor, pod zapovjedništvom generala i ustaškog pukovnika Josefa Metzgera; zbor je bio sastavljen od 3., 4., 6. i 15. hrvatske (ustaške) divizije; - V. hrvatski (ustaški) zbor, na čijem je čelu bio general i ustaški pukovnik Ivo Herenčić (glavar stožera zbora: pukovnik zrakoplovstva Zlatko Šintić); u sastavu ovog zbora bile su 10., 11., 12. i 19. udarna hrvatska (ustaška) divizija i - izvan strukture zborova ostale su: 14. i 16. doknadna hrvatska (ustaška) divizija.70 Na dan kapitulacije Trećeg Reicha, 8. svibnja 1945., general-pukovnik Luftwaffe Alexander Löhr zapovjedništvo nad hrvatskim snagama predao je Paveliću (Löhr je imao operativno zapovjedništvo nad svim snagama u povlačenju - Vojna skupina E), a potom je Pavelić imenovao generala i ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatskih oru žanih snaga u povlačenju.71

69 VA, NDH, k,114j 9/20-1 70

Nikica Barić, n.dj., str. 398.-407.; Damir Jug, n.dj., str. 97.-98. i 199.-200., i Davor Marijan, n.dj., str. 70.-72.

71 Damir Jug, n.dj., str. 98.

HRVATSKO ORUŽNIŠTVO Na temelju Zakonske odredbe o Ustaškoj vojnici od 17. srpnja 1942. „Hrvatsko oružničtvo" prešlo je iz sastava Hrvatskog domobranstva u sastav Ustaške vojnice.72 Zakonskom odredbom o Hrvatskom oružništvu od 26. lipnja 1942.73 u točki 1. na vedeno je: „Hrvatsko oružničtvo prestaje biti sastavnim djelom Hrvatskog domobranstva te će odsada obstojati i djelovati u okviru Ustaške vojnice". U drugoj točki navedeno je da će se posebnom zakonskom uredbom propisati novi ustroj Oruž ništva, njegovo djelovanje te službeni odnosi unutar istoga. U međuvremenu je 16. studenoga 1942. donesena Zakonska odredba o pomoćnim oružnicima,74 kojim je regulirana popuna Oružništva pomoćnim oružnicima. Za pomoćne oružnike predviđeno je potpisivanje ugovora o službi na godinu dana, i to tamo gdje budu udijeljeni. Pomoćni oružnik prema nave denoj Zakonskoj odredbi primao je ista beriva kao i pokusni oružnik, ali nije stjecao pravo na mirovinu. Zakonskom odredbom o ustrojstvu i djelovanju Oružništva i o službenim odnosima njegovih pripadnika75 od 26. stu denoga 1942. propisuje se da je Oružništvo oružana postrojba Ustaške vojnice za vršenje izvršne upravno-redarstvene i izvršene sudbeno-redarstvene službe u NDH. Istom Zakonskom odredbom definirana je temeljna zadaća Oružništva: odr žavanje javnog reda, mira i poretka te čuvanje javne, osobne i imovinske sigurnosti. U opisu poslova Oružništva bilo je i praćenje uhićenika do sudskih tijela, izvršavanje sudbenih uhidbenih naloga te praćenje osuđenih i predaja u kaznionice. Glavni zapovjednik Oružništva podčinjen je zapovjedniku Ustaške vojnice u pogledu svih pitanja iz djelokruga: ustroja oružništva, novačenja, stege, uprave, časničkog zbora, opreme, naoružanja te popune istim i smještaja. U svim pitanjima koja se odnose na vršenje oružničke službe održavanja javnog reda i sigurnosti, Glavni zapovjednik oružništva podčinjen je ministru unutarnjih poslova putem glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost. Navedenom Zakonskom odredbom propisan je ustroj „Hrvatskog oružničtva", koje se sastoji od: Glavno zapovjedništvo oružništva -

glavni zapovjednik oružništva: general oružništva i pukovnik

UV-a Vilko Pečnikar

-

glavni dozapovjednik oružništva: oružnički pukovnik

-

dva nadzornika oružništva (svaki nadzire po tri krila}: oružnički pukovnik Konstantin Pavić i oružnički pukovnik

MateRupčić

Viktor Bek -

stožer glavnog zapovjedništva oružništva:

-

glavar stožera: oružnički pukovnik Zlatko Obertynski

72 Narodne novine NDH, br. 163 od 23. srpnja 1942. 73 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, godina I., br. 4, Zagreb, 5. srpnja 1942. 74 Narodne novine NDH, br. 261 od 17. studenoga 1942. 75 Narodne novine NDH, br. 270 od 27. studenoga 1942.

85

-

opći odjel - glavar: oružnički pukovnik Ivan Oljača

-

upravni odsjek

-

osobni odsjek (s pododsjecima: za časnike, za dočasnike i za oružnike)

- promidžbeno-brojidbeni odsjek - zdravstveno-veterinarski odsjek -

pomoćni ured - postrojbeni odjel - glavar: oružnički pukovnik Viktor Mohr - odsjek za novačenje - odsjek za ustroj i pričuve - kazneno-stegovni odsjek - sigurnosni odjel - pročelnik: oružnički pukovnik Šimun Blažević - izvještajni odsjek - odsjek za stanje u državi - gospodarstveni odjel - pročelnik: oružnički pukovnik Stjepan Toma - opskrbni odsjek - računarski odsjek - tehnički odsjek (s pododsjecima: prometni, strukovni i graditeljski) - glavno pobočništvo kod glavnog zapovjednika - stožerna sat Glavnog zapovjedništva oružništva

Središnja oružnička škola (počela s radom 1. studenoga 1942. u Bjelovaru, a postrojena od Oružničke škole koja je dotada bila smještena u Srijemskoj Kamenici) -

zapovjednik škole: oružnički pukovnik Krešimir Pavelić

-

dozapovjednik škole

-

ravnatelj škole (na čelu nastavnog odsjeka koji obuhvaća sve nastavnike škole)

-

prvi pobočnik zapovjednika škole

-

drugi pobočnik zapovjednika škole (istodobno i zapovjednik stožerne sati škole)

-

upravni odsjek

-

zdravstveni odsjek

-

veterinarski odsjek

-

I. i II. naučna oružnička bojna (svaka bojna ima tri sati)

-

oružnički naučni konjanički sklop

-

radna bojna (opslužništvo škole)

-

pomoćna bojna (zadaci: čuvanje objekata i vježbališta škole)

-

Oružnička glazba - u pogledu izobrazbe, stege i opskrbe nalazi se pod Središnjom oružničkom školom, dok s upo rabom glazbe raspolaže jedino glavni zapovjednik oružništva

Središnja oružnička škola imala je sljedeće školske programe za izobrazbu oružnika: -

Stručno-staleški tečaj (za osposobljavanje časnika iz drugih dijelova oružanih snaga za službu

-

Stručno-staleška izobrazba (izobrazba časnika pitomaca za postrojbe Oružništva)

u Oružništvu)

- Časnički tečaj (izobrazba viših dočasnika za časnike Oružništva) - Upravni tečaj (izobrazba upravnih časnika i dočasnika Oružništva) -

Tečaj za stručnu višu izobrazbu (priprema časnika Oružništva za ispite satničkog, bojničkog i pukovničkog čina)

-

Dorojnički tečaj (izobrazba oružnika za dorojnički čin)

-

Dočasnički tečaj (izobrazba oružnika nižih dočasničkih činova za više dočasničke činove)

-

Tečaj za zapovjednike ophodnji (izobrazba dočasnika oružnika za zapovjednike ophodnji)

-

Provedba posebnih specijalističkih tečajeva za pripadnike Oružništva (samovozni, brzoglasni, krugovalni, tiskarski, strojopisački, strojarski, stranih jezika...)

Oružnička krila (ustrojena od oružničkih pukovnija) Oružničko krilo čine: zapovjednik krila, dozapovjednik krila, nadzornik krila, prvi pobočnik za pothvatne i ustrojbene po slove, drugi pobočnik (zapovjednik stožerne sati krila) te časnici za upravne, opskrbne, zdravstvene i veterinarske poslove. Zapovjednici oružničkih krila su čina oružničkog pukovnika ili dopukovnika. Svako oružničko krilo dijeli se na nekoliko župskih zapovjedništava oružništva („Župsko zapovjedničtvo oružničtva"), koje je imalo sjedište u sjedištu velike župe i bilo je ranga oružničke bojne. Zapovjedniku župskog zapovjedništva oružništva (bojne) dodijeljen je jedan pobočnik (viši dočasnik) i jedan upravni časnik oružništva, a sam zapovjednik bio je čina dopu kovnika ili bojnika. Župsko zapovjedništvo oružništva dijelilo se na nekoliko kotarskih zapovjedništava oružništva („Kotar sko zapovjedničtvo oružničtva"), čiji se sjedište nalazilo u sjedištu kotara i odgovorno je župskom zapovjedništvu oružniš tva. Kotarsko zapovjedništvo oružništva bilo je ranga satnije; zapovjedniku kotarskog zapovjedništva oružništva (satnije) dodijeljen je jedan pobočnik (viši dočasnik), a sam zapovjednik bio je čina poručnika, natporučnika ili satnika. Kotarska zapovjedništva oružništva dijelila su se na oružničke postaje. Oružničke postaje ustrojavane su u sjedištu upravne općine, ali i u drugim mjestima kada su to zahtijevali posebni razlozi. Oružničkim postajama zapovijedali su oružnički dočasnici u činu časničkog namjesnika, stožernog vodnika ili vodnika. Predviđeno je ustrojavanje i stalnih oružničkih stražarskih mje sta na području oružničke postaje prema zahtjevima službe. 1. oružničko krilo (ustrojeno od 1. oružničke pukovnije) - stožer u Sisku -

zapovjednik: oružnički pukovnik Emil Duffek

-

župska zapovjedništva oružništva:

87

-

Zagreb (Velika župa Prigorje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Donja Stubica, Dugo Selo, Kutina, Samobor, Sv. Ivan Zelina, Velika Gorica i Zagreb

-

Petrinja (Velika župa Gora) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bosanski Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja i Sisak

-

Varaždin (Velika župa Zagorje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, Novi Marof, Pregrada, Prelog, Varaždin i Zlatar

-

Bjelovar (Velika župa Bilogora) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bjelovar, Čazma, Garešnica, Đurđevac, Grubišno Polje, Koprivnica i Križevci

-

Brod na Savi (Velika župa Posavlje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bijeljina, Brčko, Brod na Savi, Derventa, Gradačac i Županja

-

Vukovar (Velika župa Vuka) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar i Zemun

-

Osijek (Velika župa Baranja) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Đakovo, Donji Miholjac, Našice, Osijek, Slati na, Valpovo i Virovitica

2. oružničko krilo (ustrojeno od 2. oružničke pukovnije) - stožer u Gospiću -

zapovjednik: oružnički pukovnik Dragutin Čanić

-

župska zapovjedništva oružništva:

-

Knin (Velika župa Bribir - Sidraga) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Grahovo, Drniš i Knin

-

Bihać (Velika župa Krbava - Pset) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bihać, Bosanska Krupa, Hrvatski Petro vac i Cazin

-

Gospić (Velika župa Lika - Gacka) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Gospić, Gračac, Korenica, Otočac, Perušić i Udbina

-

Senj (Velika župa Vinodol - Podgorje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Brinje, Crikvenica, Karlobag, Kralje vica, Novi Vinodolski i Senj

-

Ogulin (Velika župa Modruš) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Delnice, Ogulin, Slunj i Vrbovsko

3. oružničko krilo (ustrojeno od 3. oružničke pukovnije) - stožer u Banjoj Luci -

zapovjednik: oružnički pukovnik Viktor Novak

-

župska zapovjedništva oružništva:

-

Banja Luka (Velika župa Sana - Luka) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Banja Luka, Ključ, Kotor Varoš, Pri jedor i Sanski Most

-

Nova Gradiška (Velika župa Livac - Zapolje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bosanska Dubica, Bosanska Gradišaka, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega i Prnjavor

88

-

Karlovac (Velika župa Pokuplje] s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Jastrebarsko, Karlovac, Pisarovina, Vojnić i Topusko

4. oružničko krilo (ustrojeno od 4. oružničke pukovnije) - stožer u Sarajevu -

zapovjednik: oružnički pukovnik Emanuel Mažek

-

župska zapovjedništva oružništva:

-

Tuzla (Velika župa Usora - Soli) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Doboj, Gračanica, Kladanj, Maglaj, Teslić, Tešanj, Tuzla i Zvornik

-

Sarajevo (Velika župa Vrhbosna) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Čajniče, Foča, Rogatica, Sarajevo, Srebre nica, Višegrad i Vlasenica 5. oružničko krilo (ustrojeno od 5. oružničke pukovnije) - stožer u Travniku

-

zapovjednik: oružnički pukovnik Milan Gerač

-

župska zapovjedništva oružništva:

-

Jajce (Velika župa Pliva - Rama) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bugojno, Tomislavgrad, Glamoč, Jajce,

-

Travnik (Velika župa Lašva - Glaž) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica i Žepče

Kupres, Livno, Prozor i Vrcar Vakuf 6. oružničko krilo (ustrojeno od 6. oružničke pukovnije) - stožer u Mostaru -

zapovjednik: oružnički pukovnik Stjepan Jakovljević

-

župska zapovjedništva oružništva:

-

Dubrovnik (Velika župa Dubrava) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bileća, Čapljina, Dubrovnik, Gacko, Rav no, Stolac i Trebinje

-

Mostar (Velika župa Hum) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Konjic, Ljubuški, Metković, Mostar, Nevesinje i Posušje

-

Omiš (Velika župa Cetina) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Brač, Hvar, Imotski, Makarska, Omiš i Sinj.

Ukupno je Hrvatsko oružništvo raspoređeno u šest krilnih zapovjedništava, 20 župskih zapovjedništava oružništva (bojni), 140 kotarskih zapovjedništava oružništva (satnija) i 987 oružničkih postaja. Pokretne bojne - postrojavaju se od strane Glavnog zapovjedništva oružništva za izvršavanje izvanrednih zadataka, a nji hovu uporabu zapovijeda glavni zapovjednik oružništva. Predviđeno je da se od postojećih snaga Oružništva mogu ustrojiti do tri pokretne bojne. Vojno-poljsko

oružništvo

(bojna)

-

predstavlja

posebnu

oružničku

postrojbu

koja

stoji

na

raspolaganju

Ministarstvu

domobranstva i nalazi se pod operativnim zapovjedništvom Domobranstva. Vojno-poljsko oružništvo brine se za vojnoredarstvenu službu unutar Domobranstva.

89

Časnički i dočasnički činovi u Oružništvu istovjetni su s časničkim i dočasničkim činovima u Ustaškoj vojnici s iznimkom najvišeg čina krilnika koji je u oružništvu - general oružništva.76 Na temelju Odredbe o ustrojavanju Ministarstva oružanih snaga od 21. siječnja 1943. „Hrvatsko oružničtvo" izdvojeno je iz sastava Ustaške vojnice i postaje sastavni dio Oružanih snaga NDH.77

REDARSTVENA STRAŽA Zakonskom odredbom o Ustaškoj vojnici od 17. srpnja 1942. postojeća Redarstvena straža NDH postaje dio Ustaške vojni ce.78 Za navedeno „uklapanje" Redarstvene straže u Ustašku vojnicu poslužio je primjer Trećeg Reicha, gdje je cjelokupno redarstvo (Ordnungspolizei - redovno redarstvo i Sicherheitspolizei - sigurnosno redarstvo, koje je činilo političko redar stvo i kriminalističko redarstvo) postalo dio SS-a te se rabio termin „SS und Polizei" (SS i Redarstvo). Na temelju navedene Zakonske odredbe ustrojeno je „Obće zapovjedničtvo Redarstvene straže" za čijeg je zapovjednika imenovan pukovnik Ustaške vojnice (UV) Franjo Lukac, koji je navedenu dužnost obnašao do 19. rujna 1942., a potom je za zapovjednika ime novan pukovnik UV-a Slavko Skoliber. Opće zapovjedništvo Redarstvene straže bilo je dio Ravnateljstva za javni red i si gurnost, a koje je bilo dio Ministarstva unutarnjih poslova NDH. Temeljna zadaća Redarstvene straže bila je suzbijanje svih oblika protuzakonitosti. Redarstvena straža u srpnju 1942. brojila je 5.000 pripadnika. U svakoj velikoj župi na području NDH ustrojena je Žup ska redarstvena oblast (ŽRO), koja je u svom sastavu imala Odsjek mjesnog redarstva koji je bio najviša instanca Redar stvene straže u velikoj župi, dok je u svakom gradu ustrojeno „Predstojničtvo gradskog redarstva" kao temeljna ustanova Redarstvene straže. Prema ustroju Redarstvene straže ista je djelovala samo u gradskim područjima dok je ruralna pod ručja svojim djelovanjem „pokrivalo" Oružništvo. Najveći broj pripadnika Redarstvena straže nalazio se na području grada Zagreba, a sam zapovjednik Božidar Benović imao je čin pukovnika. Od travnja 1942. počinje s djelovanje Središnja redarstvena škola (zapovjednik: redarstveni bojnik Josip Karba) u Zagre bu s 350 kadeta. Samo školovanje trajalo je godinu dana, a primani su kandidati od 18. do 20. godine. Prvi naraštaj Središ nje redarstvene škole promoviran je u travnju 1943., a potom je upisan i drugi naraštaj (240 kadeta), koji je ustrojen u tri

76 VA, NDH, k. 114c 19/6-1 i k. 114c 11/9-1. 77 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 4. od 30. siječnja 1943. 78 Narodne novine NDH, br. 163 od 23. srpnja 1942.

redarstvene izobrazbene satnije od po 80 kadeta. Tijekom redarstvene obuke kadeti su prošli obuku u rukovanju svim pje šačkim oružjem uključujući i teškim puškostrojnicama. Nadalje, svi kadeti tijekom jednogodišnjeg školovanja u Središnjoj redarstvenoj školi morali su proći i uspješno završiti obuku za vozača motornog vozila. Kadetima se školovanje u Središnjoj redarstvenoj školi uzimalo kao reguliranje vojne obveze. Na temelju Zakonske odredbe o Državnoj redarstvenoj straži od 23. prosinca 1943. ista izlazi iz sastava Ustaške vojnice. Navedenom Zakonskom odredbom ustrojeno je Glavno zapovjedništvo Državne redarstvene straže (glavni zapovjednik: general i pukovnik UV-a Slavko Skoliber) pri Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost Ministarstva unutarnjih poslova NDH. Istom Zakonskom odredbom regulirano je uvrštavanje Ustaške obrane u sastav Državne redarstvene straže.79

USTAŠKA OBRANA Tijekom ljeta 1941. osnovano je nekoliko sabirnih - koncentracijskih logora različitih profila i na različitim lokacijama. Ovi su logori bili podčinjeni Uredu III. Ustaške nadzorne službe (UNS-a), na čijem je čelu bio Vjekoslav Luburić. Kako piše Davor Kovačić, do dolaska u Hrvatsku Pavelić nije poznavao Luburića koji je u početku radio na opskrbi Poglavnikove tjelesne boj ne (PTB] i nije imao nikakve veze ni s Ravnateljstvom za javni red i sigurnost (RAVSIGUR) ni s UNS-om. Potom je prešao na rad kod Mije Babića, staroga ustaškog emigranta, čiji je postao zamjenik te je preuzeo njegove dužnosti (ustroj logora) kada je ovaj nastradao ljeta 1941. na terenu. Moglo bi se reći da taj Ured zapravo i nije bio dio UNS-a preko kojeg se rukovodilo Ustaškom obranom i logorima, nego dio Zapovjedništva Ustaške obrane ugrađen u UNS, odnosno kasnije u Glavno ravna teljstvo za javni red i sigurnost (GRAVSIGUR), kao veza među njima.80 Do kraja 1941. Luburićev ured dobio je Gospodarski i Osobni odsjek, prvi za pitanja opskrbe, a drugi za osobna i statusna pitanja.81 Luburić je na ovoj dužnosti tijesno surađivao s Eugenom Kvaternikom (zapovjednikom UNS-a], a ubrzo se približio i Poglavniku.

79 Ladislaus Hory, Martin Broszat, Der Kroatische Ustascha-Staat 1941.-1945., Stuttgart 1964. 80 Elvis Burčul, Ustaška nadzorna služba, osnivanje, ustroj, djelovanje i ukidanje (1941.-1943,) magistarski rad, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2002., 79.-80.; Davor Kovačić, Redarstveno-obavještajni sustav Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945., Zagreb, 2009., 168.-169. 81

Elvis Burčul, n.dj., 79.-80.; Davor Kovačić, n.dj., 168.-169.

91

Ustrojavanje logora na području NDH ima dvije faze. U prvoj fazi, koja je trajala do početka jeseni 1941., ustrojeni su logori Danica u Koprivnici,82 Kerestinec kod Zagreba, Jadovno na Velebitu, Gospić, Slana i Metajna na otoku Pagu, Kruščica kraj Travnika, kao i nekoliko useljeničkih logora za Slovence. Prvi logor, Danica u Drnju kod Koprivnice, ustrojio je ustaški poručnik Martin Nemec, koji je bio ustaški povjerenik za Koprivnicu. Druga faza krenula je s ustrojavanjem jasenovačke skupine logora u jesen 1941. godine. Procijenjeno je da je na ovom prostoru pogodno ustrojiti logor zbog karakteristika terena, blizine željezničke pruge i cestovnih prometnica, kao i relativne blizine samoga glavnog grada. Na ovom prostoru utemeljeni su logori 1. - V. (Krapje, Bročice, Jasenovac - Ciglana, Kožara, Stara Gradiška - gdje je od ranije bila kaznionica], a potom i Zapovjedništvo sabirnih logora Jasenovac. Logori koji su ustrojeni na prostoru Dalmacije ukinuti su zbog talijanske vojne nazočnosti. Najveći val zatočenika stizao je od jeseni 1941. do jeseni 1942. godine.83 Krajem kolovoza 1941. ustrojavaju se logori u Jasenovcu i okolini, gdje su ubrzo počeli stizati zatvorenici. Za osiguranje samih objekata logora u Jasenovcu, kao i okoline stigle su tri ustaške satnije, moguće već 1. listopada 1941. godine.84 To su bile 13. popunjena s Hercegovcima, 17. s Ličanima i 49. u kojoj su bili Bošnjaci iz Jajca i okoline. Prema podatku iz veljače 1942.

tu su bile 17., 22. i 49. satnija, jačine oko 230 ustaša.85 Kako su ustrojavani pojedini logori na tom području, raspoređi

vane su i određene ustaške postrojbe. Tako je Logor I. Krapje, kojim je zapovijedao ustaški poručnik Ante Marić, osiguravala 22. ustaška satnija. Logor je postojao od kolovoza do listopada 1941. godine. Logor II. Bročice, pod upravnikom ustaškim poručnikom Ivanom Rakom, koji je postojao od kolovoza do studenoga 1941. osiguravale su dvije satnije ustaša: 14. i 17. Logor III. Ciglana, nastao rujna 1941., osiguravala je 17. satnija, a njime su upravljali ustaški časnici: Jozo Matijević, Ivan Brkljačić, Miroslav Filipović Majstorović, Josip Mataja, Mirko Slišković i Dinko Šakić. Ova je satnija po ustrojavanju Obram benog zdruga napustila Jasenovac, a na poslove osiguranja logora raspoređena je 1. satnija I. bojne tog zdruga. U ljeto 1942. navedena je postrojba zamijenjena II. bojnom istog zdruga. Logori IV. Kožara i Logor V. Stara Gradiška ustrojeni su kasnije i njih je osiguravala Ustaška obrana. Logor u Staroj Gradiški osiguravala je III. bojna Obrambenog zdruga, a neko vrijeme 1943. - 1944. njen zapovjednik, satnik Stjepan Bosak preuzeo je i upravu nad logorom.86

82 Logor „Danica" osnovalo je Ministarstvo unutarnjih poslova NDH 15. travnja 1941., istoga dana kada su ustaše s Antom Pavelićem na čelu iz Italije stigli u Zagreb. U Koprivnicu je na dužnost tada udijeljeno sedam ustaša-emigranata s ustaškim poručnikom Martinom Nemecom na čelu, koji su se iz Italije vratili u Zagreb. Tom prigodom Nemec je postavljen na dužnost povjerenika Povjerenstva Glavnoga ustaškog stana za grad i kotar Koprivnicu, a time i za zapovjednika logora „Danica", Zvonimir Despot, Vrijeme zločina, Zagreb - Slavonski Brod, 2007., 29.; Zdravko Dizdar, Ljudski gubici logora „Danica" kraj Koprivnice, 1941.-1942., Časopis za suvremenu povijest (ČSP), 2/2002., 377.-407. 83

Davor Kovačić, n.dj., 173.-175.; Davor Kovačić, Zapovjednici i dužnosnici jasenovačke skupine logora 1941-1945, ČSP, 1/2000, 97.-111.

84 U 9,55 1. listopada 1941. na poziv javlja se iz ustaškog logora ustaški poručnik Ranko Ivan. On je javio da se u Jasenovcu nalaze 25 domobrana iz 5. satnije iz Bosanske Dubice koji daju stražu kod mosta. VA, NDH, k.3,1/1-4. 85 Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941. - 1945., magistarski rad, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2002., 43.; Antun Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945, knjiga I., Beograd - Jasenovac, 1986., 164.-165. i 365.-375. 86

Ubio ga je ustaški poručnik Tomić u travnju 1944. u Bosanskoj Dubici po zapovijedi Luburića u Davor Kovačić, Zapovjednici i dužnosnici

jasenovačke skupine logora 1941-1945, ČSP 1/2000, 99.-104. 92

Od spomenutih satnija i drugih snaga početkom 1942. ustrojen je Gradiški zdrug kao kombinirana jedinica na čelu s pot pukovnikom Slavkom Skoliberom i zamjenikom, satnikom Vjekoslavom Luburićem.87 Potom je, tijekom proljeća 1942., po strojen Ustaški obrambeni zdrug sa sjedištem u Lipiku. U njegovu su sastavu bile sljedeće obrambene bojne: I. u Jasenovcu, II. u Staroj Gradiški, III. u Lipiku, XIII. u Bihaću i XIV. u Karlovcu, dvije novačke satnije u Daruvaru i Požegi, kao i Dočasnička škola u Đakovu. Zapovjednik je bio satnik Luburić, kao upravitelj Ustaške obrambene službe, čiji je zdrug bio sastavni dio (odnosno III. ureda UNS-a) i podčinjen ustaškom nadzornom zapovjedniku. U sastavu zdruga bilo je i Povjereništvo UNS-a. Ovaj je zdrug dobio nadležnost osiguranja logora, ali i osiguranje šireg područja oko logora, sve od Papuka i Psunja do Ko zare i Motajice. Glavni stožer Ustaške vojnice odobrio je da postrojbe UV-a koje dođu na ovo područje budu pod taktičkom zapovijedi ovog zdruga. Isto je vrijedilo i za postrojbe Poglavnikova tjelesnog zdruga (PTS-a) ili Pripremne bojne, ako nisu imale neke druge zadatke.88 Kao vojna postrojba UNS-a, Ustaška odbrana, kako je ova postrojba bila poznata, vremenom je ojačala i uključivana je i u vojne pothvate. U nju se stupalo dragovoljno. Svi dužnosnici unutar logora, kao i dužnosnici Ureda III., bili su istodobno pripadnici Ustaške obrane. Prema dozvoli zapovjednika UNS-a Eugena Kvaternika, Luburić je Ustašku obranu postupno pretvorio u čisto vojnu postrojbu, koja je imala dozvolu i redarstvenog djelovanja na području kotara Novska, odnosno samo u bližoj okolici Jasenovca i Stare Gradiške. Luburić je organizirao neku vrstu sigurnosnog pojasa na području od Dubice, Jasenovca i Novske do Okučana i Stare Gradiške. Pojas se protezao od Psunja, preko Save do Prosare. U tom sigurnosnom pojasu Ustaška obrana imala je vojnu i redarstveno-upravnu vlast. Druge vojne jedinice ili pojedinci nisu mogli provoditi nikakve mjere bez prethodnoga dogovora s njom. Početkom 1942. Luburić je izdao nalog za uhićenje i odvođenje u jasenovački logor srpskog stanovništva iz sela Mlaka i Jablanac, kako bi taj pojas „očistio od nepoželjnih elemenata".89 Zbog novih zadataka povećalo se i brojčano stanje Ustaške obrane na 2.500 ljudi. Njezino novčano izdržavanje išlo je najprije na teret Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Ravnateljstva za javni red i sigurnost, a kasnije na teret prora čuna Ustaške vojnice. Odlaskom Luburića u razdoblju poslije pada Eugena Kvaternika s mjesta ravnatelja RAVSIGUR-a i za povjednika UNS-a, dolazi do personalnih promjena i preusmjeravanja zadataka Ustaške obrane samo na logorsku službu.90 Poslije dolaska u Jasenovac ustaškog bojnika Marka Pavlovića dolazi do promjena. On je koncentrirao svu vlast u svoje ruke, odnosno u okvire I. ustaškoga obrambenog zdruga koji je postao borbena postrojba. Dolaskom Pavlovića Zapovjed ništvo sabirnih logora bilo je ukinuto, a zapovjedništvo nad logorima preuzelo je „Zapovjedničtvo obrambenog zdruga" sa stožerom i stožernom sati te I. bojnom (stožer, 1. - 4. sat. Jasenovac), II. bojnom (stožer, 5. - 8. sat, Stara Gradiška), III. bojnom (stožer, 9. - 12. sat, Lipik - Pakrac), Posadnom bojnom Španovica (stožer i tri sati, zapovjednik: ustaški satnik Ivica 87

Davor Marijan, n.dj., 43.

88

Davor Marijan, n.dj., 43.-44.

89

Elvis Burčul. n.dj., str 80.-81.

90

Davor Kovačić, n.dj., 171.-172.

93

Vuletić), samokretnom sati i novačkom sati. Organizaciju i upravljanje logorima Pavlović je prepustio zapovjednicima lo gora, a on se više bavio organizacijom vojske. Logori su tada imali veću samostalnost (logor III. imao je prethodno posebne elemente organizacije, a logor V. u Staroj Gradiški bio je samostalan sa svim svojim elementima), iako su i dalje potpadali pod zapovjednika I. obrambenog zdruga.91 Ustaška obrana bila je praktično vojska Vjekoslava „Maksa" Luburuća, zaključuje u svojoj studiji Davor Kovačić, i osim njega i njegovih suradnika nitko nije imao pravi uvid u zbivanja unutar logora. Upravitelji Ureda III., odnosno kasnije Od sjeka za logore bili su: Vjekoslav Luburić do kraja ljeta 1942., Ivica Matković do početka 1943., Stanko Šarac do kraja 1943. i potom Jakov Džal do sloma NDH svibnja 1945. godine.92 Međutim, i poslije odlaska na druge dužnosti tijekom 1942., Luburić je zadržao osobni utjecaj na ovu postrojbu i prilike u logoru, u pravilu se uglavnom nikome nije pokoravao držeći apsolutnu vlast. Osim njemačkih vojnih vlasti u 1942., na ponašanje Luburića i nekih njegovih suradnika izravno Poglavniku požalio se, ispred svoje 4. satnije I. bojne Obrambenog zdruga, i zapovjednik ustaški poručnik Jozo Duvančić. U pismu je pokušao ukazati na to da je Poglavnik izgubio nadzor nad radikalnim Hercegovcima i istaknuo je: „Ustaški poglavniče smatram da je opasno po narodno dostojanstvo uopće da vlast bude u rukama onih koji su žedni tuđih života i onih koji nemaju smisla za jedno biće, a to je čovjek".93 Kako smatra tadašnji zapovjednik UNS-a Dragutin Jilek, Luburić je odbio i Pavelićevu inicijativu da se službujućima u lo gorima izmijeni odora. Kako je ona obavljana u ustaškim uniformama, Poglavnik je izmjenom odora htio skinuti eventualnu hipoteku sa svih ustaških snaga od postupaka koji su činjeni u logorima. Iako je takvu odluku donio Poglavnik osobno, do njene realizacije nije došlo, pa čak ni kada je UNS ukinut, odnosno u vrijeme dok je Luburić boravio u Travniku94. Ono što je bitno za razumijevanje cijele situacije je da ovaj zdrug i njegove postrojbe nisu bili podčinjeni ministru oruža nih snaga. Štoviše, Zakonskom odredbom o državnoj redarstvenoj straži od 23. prosinca 1943., ovaj je zdrug uvršten u njen sastav kao Logorski obrambeni zdrug, navodi Davor Marijan.95 Na taj je način ova postrojba mogla biti korištena za posebne zadatke, za koje druge snage Ustaške vojnice nisu mogle biti korištene. Prije svega jer nisu bile u zapovjednoj odgovornosti domobranskih, a samim time i njemačkih ili talijanskih vojnih zapovjedništava. To je posebno bitno za talijanski „dio" NDH gdje je bio zabranjen ulazak ustaških postrojbi, a kasnije, 1943. - 1945., za operacije izvan njemačke zapovjedne kontrole, jer je bila riječ o redarstvenoj postrojbi.

91

Davor Kovačić, n.dj., 177.-179.

92

Davor Kovačić, n.dj., 171.-172.

93

Davor Kovačić, n.dj., 169.-170.

94

Elvis Burčul. n.dj., 80.-81.

95

Davor Marijan, n.dj., 44.

94

U ljeto i jesen 1942. dio zdruga bio je angažiran u zapadnoj Hercegovini, odnosno II. zoni talijanskoga okupacijskog područja. 0 ovome postoje samo fragmenti: tijekom listopada u Ljubuškom, pa potom u Imotskom pojavljuje se sjedište II obrambenog zdruga. Za njegova zapovjednika imenovan je 16. listopada 1942. ustaški satnik Franjo Primorac. Krajem prosinca 1942. na području Imotskog i Posušja bili su dijelovi II. bojne Obrambenog zdruga jačine oko 700 ljudi. Drugi obrambeni zdrug spominje se i u veljači 1943., ali ipak nema naznaka da je zdrug zaživio i da je riječ o pripadnicima Ustaške obrane (odnosno već postojećeg zdruga). Prva bojna ovog II. zdruga (u stvari III. bojna postojećeg I. obrambenog zdruga] nalazila se u Imotskom tijekom siječnja 1943. godine.96 Kasnije tijekom 1943. spominje se I. obrambena bojna na prostoru Posušje - Imotski - Ljubuški, u sastavu snaga pukovnika Franje Šimića.97 Naime, tijekom 1942. godine po posebnoj odluci Poglavnika, a na prijedlog bojnika Luburića postrojavala se u Travniku Domobranska dobrovoljačka pukovnija, namije njena za posebne misije u talijanskoj zoni NDH, gdje nije bilo dopušteno djelovanje ustaških snaga. Ta je postrojba bila postrojena isključivo od postrojbi Ustaške obrane. Oni su jednostavno zamijenili svoje ustaške odore za domobranske. Ta je pukovnija izvršila svoju misiju pod zapovjedništvom pukovnika Franje Šimića. Njemu je postrojbu predao bojnik Luburić koji je u to vrijeme bio u odori domobranskog satnika.98 U samim dokumentima 1943. - 1944. ovaj se zdrug spominje kao Ustaški obrambeni zdrug, zatim kao Logorski obram beni zdrug Jasenovac.99 Zanimljivo je da se odlukom Ministarstva unutarnjih poslova i Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost (od 21. travnja 1944.) pokušalo urediti odnos Logorskoga obrambenog zdruga radi osiguranja sabirnih logora Bosanska i Hrvatska Dubica. Njih su tada osiguravale postrojbe Logorskoga obrambenog zdruga, ali područje nije bilo predviđeno za Logorski obrambeni zdrug. Odlučeno je da se osiguranje ovih mjesta predaje zajedno s njihovom posadom Ustaškoj vojnici. Tako je bojna Ustaške obrane u Dubici sa svim ljudstvom i opremom ušla u sastav Ustaške vojnice, i to kao 5. bojna Krajiškog zdruga sa sjedištem u Hrvatskoj Kostajnici.100 Međutim, ova zapovijed nije uopće izvršena pa je 1. lipnja 1944.

ta bojna formalno izdvojena iz sastava Ustaške vojnice „te ostaje i nadalje u sastavu obrambenog zdruga, kao što je

to i do sada bilo“.101 Ponovno se pokazalo da Ustaška obrana ima jače zastupnike nego regularna struktura redarstvenog sustava.

96 VA, NDH, k,114i 11/5-1. 97 Davor Marijan, n.dj., 44., Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije (dalje: Zbornik), svezak IV., knjiga 13., 688.-701. i 750.-758., Zbornik, svezak IV., knjiga 14., 495.-499. 98 Dinko Šakić, S poglavnikom u Alpama 1946. godine, Split, 2001., 126.-127. Za vrijeme formiranja pukovnije došao je do zapovjednika Luburića jedan musliman s tužbom da je jedan od njegovih vojnika silovao njegovu maloljetnu kćer. Djevojčica je pred strojem identificirala počinitelja koji je po odluci prijekog ratnog suda po kratkom postupku pred cijelom postrojbom i građanima strijeljan. Luburić je navodno pismeno obavijestio Poglavnika o tom događaju, stavivši svoj položaj i čin na raspolaganje, ako nije postupio u skladu s postojećim ratnim zakonima. Dinko Šakić, n.dj., 127. 99 VA, NDH, k.H4ill/5. 100

VA, NDH, k.H4j 8/25-1

101

VA, NDH, k.H4j 27/27-1

95

Povratkom Luburića Ustaška obrana ponovno je dobila prijašnje zadatke. Novi ravnatelj Glavnog ravnatelj stava za javni red i sigurnost (GRAVSIGUR) Jurčić odlučio je određen broj ljudi (oko 1200] preuzeti u službu redarstvene straže, a ostali su prešli u Ustašku vojnicu. Prelaskom dijela ljudstva Ustaška obrana nije raspuštena, nego je preuzela vojničke zadatke, kao što je zaposjedanje i osiguranje poteza od Jasenovca do Sunje, Novske, Banove Jaruge i Stare Gradiške. Njezine pojedine postrojbe počele su se sve više upotrebljavati i za vojne pothvate kojima je obično upravljao osobno Vjekoslav Luburić. Tako je izvela niz manjih vojnih operacija, koje su nazivane „čišćenjem", i to uglavnom u Slavoniji. Preuzimanjem ljudstva u služ bu redarstvene straže, stanje se malo popravilo jer je ravnatelj Jurčić ipak imao nekakav utjecaj na rad tog odsjeka. Nakon dolaska Ericha Lisaka za ravnatelja GRAVSIGUR-a, Ustaška obrana uživala je posebne privilegije, jer se opet opskrbljivala novčanim sredstvima od Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost. Uprava logora bila je poseban odsjek s posebnom vojnom postrojbom i nikada nije razvijena posebna suradnja s ostalim odsjecima Glavnog ravnateljstva za javni red i sigur nost. Radilo se na dva usporedna kolosijeka, jedan je predstavljala Ustaška obrana, a drugi uprava logora. Prema dokumentaciji za razdoblje od listopada do prosinca 1944. u sastavu I. ustaškoga obrambenog zdruga pod zapo vjedništvom ustaškog pukovnika Pavlovića bili su: stožer, stožerna sat, dojavna sat, glazbeni vod, pomoćna sat, oružnički vod, stan zdruga te I. - IV. bojna. Svaka bojna imala je stožernu i četiri sati (označene numerički od 1 do 16], U sastavu zdruga bili su i Novačka bojna (1. - 7. sat), Topnički sklop (1., 2., 3. i 4. bitnica, 5. gorska bitnica i 6. laka protuzrakoplovna bitnica), Brzi sklop (1. oklopna sat, 2. i 3. grenadirska sat, 4. opkoparska sat i 6. protuoklopna sat), zatim Logorske sati: Ja senovac, Stara Gradiška i Lepoglava. Ustrojena je u ovom razdoblju i Udarana bojna (gdje je 1. sat bila ranija 5. sat II. bojne). Zdrug je u ovom razdoblju, sudeći prema zapovijedima, primao veći broj novih pripadnika u svoj sastav i narastao je na oko 10.000 ljudi.102 Konačno, kao poseban kuriozitet navodimo da su vođu Hrvatske seljačke stranke Vladka Mačeka, koji je poslije Travanj skog rata 1941. boravio na svom imanju u selu Kupincu, 15. listopada 1941. uhitili upravo ustaše pod zapovjedništvom Luburića (odnosno Ureda III. UNS-a) i odveli ga u logor u Jasenovcu gdje je boravio do 15. ožujka 1942. godine. Za vrijeme boravka u logoru Mačeka je obišao zapovjednik UNS-a Eugen Kvaternik. Ono što je zanimljivo da do Mačeka, osim Luburića, nije dolazio nitko drugi, a potom je Maček interniran natrag na svoje imanje, zajedno s cijelom obitelji. Njega je čuvala je dinica Ustaške obrane kojom je zapovijedao bojnik Mate Mandušić. Formalno III. Ured UNS-a obavljao je osiguranje, ali sve ostalo bilo je u nadležnosti zapovjednika PTS-a Ante Moškova. Tijekom razdoblja od ožujka do prosinca 1943. Maček je bio prebačen u kućni pritvor u Zagreb, upravo u stan Vjekoslava Luburića.103 U prosincu 1943. bio je izmijenjen naziv Redarstvene službe u Državnu redarstvenu službu i u njezin sastav bio je uključen Ustaški obrambeni zdrug. Njegov zapovjednik Vjekoslav Luburić u svojim je člancima u emigraciji navodio da je

102

VA, NDH, k,114i 12-18/5-1.

103

Bogdan Krizman, Ustaše i Treći Reich, knjiga II., Zagreb, 1986., 129., fusnota 57.

ovaj zdrug u Redarstvenu službu uključen nešto ranije iste godine odnosno prije kapitulacije Italije. On navodi da Talijani nisu dopuštali ulaz ustaškim postrojbama koje su htjele zatvoriti liniju Stolac - Nevesinje - Trebinje. Tada su glavni časnici Redarstvene službe i Ustaške obrane tražili zakonski način i mogućnost da se Obrambeni zdrug poveže s redarstvenom stražom. Zakon o UNS-u predviđao je tu mogućnost i on je iskorišten, a onda kada je taj zakon stavljen izvan snage, Luburuć ističe „da je nastavljeno istim stazama, jer je Skoliberova širokogrudnost i ljubav omogućila i prebrodila sve zapreke".104 Iako Ustaška obrana nikada nije bila izravni dio Ustaške vojnice nego samo posredno, kao dio Redarstvene straže, njezi ni su pripadnici nosili iste odore kao i pripadnici Ustaške vojnice te je u konačnici i nastala i postojala u okviru iste politike. I. ustaški obrambeni zdrug (siječnja - svibnja 1945.): Zapovjednik: ustaški pukovnik Marko Pavlović (od 16. listopada 1942. do ožujka 1945.), a potom pukovnik Državne redar stvene straže i pukovnik UV-a Jakov Džal Stožer zdruga (160 pripadnika): -

glavar stožera: satnik Kopnene vojske Tvrdko Krešić

-

pothvatni odjel

-

postrojbeni odjel

-

opskrbni odjel - pročelnik: ustaški satnik Mato Tomas

-

izvještajni odjel

-

sigurnosni odjel

-

osobni odjel - pročelnik: ustaški natporučnik Mato Medvidović

-

odgojni odjel - pročelnik: ustaški satnik Zvonimir Brekalo

-

brzoglasna središnjica

Pozadinski stožer zdruga -

glavar stožera: ustaški dopukovnik dr. Šimo Cvitanović

-

gospodarski odjel - pročelnik: ustaški dopukovnik Milivoj Vlaho

-

radni odjel - pročelnik: ustaški dopukovnik ing. Dominik Pičili

-

upravni odjel

-

zdravstveni odjel

-

veterinarski odjel

-

stan zdruga

Stožerna sat zdruga (269 pripadnika) - zapovjednik: ustaški satnik Josip Sudar 104

jurišni vod (66 pripadnika) Davor Kovačić, n.dj., 104., fusnota 412.

97

-

puškostrojnički vod (64 pripadnika]

-

stražarski vod (55 pripadnika]

-

željeznički vod za osiguranje (84 pripadnika]

I. ustaška obrambena bojna (1.142 pripadnika] - zapovjednik: ustaški bojnik Krešimir Majić -

stožer i stožerna sat

-

1., 2, 3. i 4. pješačka sat

II. ustaška obrambena bojna (1.215 pripadnika] - zapovjednik: ustaški bojnik Miroslav Matijević -

stožer i stožerna sat

-

5., 6, 7. i 8. pješačka sat

III. ustaška obrambena bojna (997 pripadnika] - zapovjednik: ustaški bojnik Mijo Orešković -

stožer i stožerna sat

-

9., 10,11. i 12. pješačka sat

IV. ustaška obrambena bojna (1.023 pripadnika] - zapovjednik: ustaški satnik Miroslav Kopjar -

stožer i stožerna sat

-

13., 14,15. i 16. pješačka sat

Brzi sklop (1.120 pripadnika) - zapovjednik: ustaški bojnik Josip Mataja -

stožer i stožerna sat

-

1. oklopna sat, 2. i 3. grenadirska sat, 4. opkoparska sat, 5. samovozna sat i 6. protuoklopna sat

Topnički sklop (967 pripadnika) - zapovjednik: ustaški bojnik Ilija Grbačac -

stožer i stožerna bitnica

-

1., 2., 3. i 4. bitnica (svaka četiri topa 100 mm)

-

5. gorska bitnica (četiri topa 75 mm)

-

6. protuzrakoplovna bitnica (šest topova 20 mm)

I. novačka bojna (1.008 pripadnika) - zapovjednik: ustaški bojnik Bruno Divić -

stožer i stožerna sat

-

1., 2., 3. i 4. novačka sat

II. novačka bojna (888 pripadnika) - zapovjednik: ustaški satnik Ivan Fridel

98

-

stožer i stožerna sat

-

5., 6., 7. i 8. novačka sat

III. novačka bojna (1.142 pripadnika] - zapovjednik: ustaški natporučnik Marijan Štajduhar -

stožer i stožerna sat

-

9., 10., 11., 12. i 13. novačka sat

Posadna ustaška bojna Novska (900 pripadnika) - zapovjednik: bojnik UV-a Nikola Vidaković -

stožer i stožerna sat

-

1., 2., 3. i 4. posadna pješačka sat

Logorska (stražarska) bojna Jasenovac (1.000 pripadnika) - zapovjednik: ustaški natporučnik Leo Lončarić -

stožer i upravna sat

-

logorska sat Jasenovac, logorska sat Stara Gradiška i logorska sat Lepoglava

Dojavna sat (126 pripadnika) Pomoćna sat (254 pripadnika) Zdravstvena sat (200 pripadnika) Veterinarska sat (138 pripadnika) Oružnički vod (84 pripadnika) Oklopni vod (85 pripadnika) Časnički tečaj (18 nastavnika) Dočasnički tečaj (150 pripadnika) Glazba (42 pripadnika) Ukupno je u I. ustaškom obrambenom zdrugu bilo 12.928 vojnika, dočasnika i časnika Ustaške obrane.105 Krajem travnja 1945. na području Siska i Petrinje postrojena je 18. hrvatska udarna divizija (zapovjednik: general Julije Fritz) u čiji je sastav ušao najveći dio I. ustaškoga obrambenog zdruga.106

105

NARA, Record Group 226 (OSS Intelligence Report) - dokument: 126034.

106 Nikica Barić, Kopnena vojska DomobranstvaNezavisne Države Hrvatske 1941. - 1945., magistarski rad, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2002., 190.

99

VOJNICA NJEMAČKE NARODNE SKUPINE Na temelju različitih procjena broj folksdojčera (pripadnika njemačke narodne skupine) na području NDH u travnju 1941. kretao se od 150.000 do 200.000 pripadnika.107 NDH je folksdojčerima nizom zakonskih odredaba jamčila kulturnu, gos podarsku i samoupravnu autonomiju (u kotarima i općinama s većinskim njemačkim stanovništvom). Osim navedenoga, Nijemci su na području NDH dobili mogućnost postrojavanja svojih vojnih postrojbi. Još za vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije u sklopu Njemačkoga kulturnog saveza djelovao je „Deutschen Mannschaft" - DM (Njemačka momčad) defini ran kao sportska, a u svojoj biti poluvojna organizacija. Nakon uspostave NDH 10. travnja 1941. u sklopu DM-a ustrojen je „Waffenabteilung der DM", odnosno „Oružani odjel Njemačke momčadi", koji ubrzo mijenja ime u „Einsatzstaffel" (ES), odnosno „Pothvatni odred" te nosi službeni naziv „Einsatzstaffel der Deutsche Mannschaft (ES d. DM).108 Poglavnik NDH Ante Pavelić donio je 31. srpnja 1941. Zakonsku odredbu o Vojnici Njemačke narodne skupine u okviru hrvatske Ustaške vojnice.109 Navedene postrojbe Vojnice Njemačke narodne skupine ustrojavaju se, prema članku 1. Odred be zbog priznanja zasluga Njemačkoj narodnoj skupini za držanje reda i stvaranje novog poretka te za razoružavanje bivše jugoslavenske vojske prigodom osnivanja NDH. Prema zapovijedi dotadašnjega pokrajinskog vođe DM-a (za Hrvatsku) Jakoba Lichtenberga određen je prvi ustroj ES-a postrojavanjem prvih satnija i vodova 31. srpnja 1941. godine.110 Vojnim smjernicama o ustrojavanju i uporabi ES-a od 15. listopada 1941. te Privremenom uputom o ustroju i uporabi Pothvatnog odreda Njemačke momčadi od 12. siječnja 1942. vođe Njemačke narodne skupine u NDH (Volksgruppenführer) Branimira Altgayera reguliraju se pitanja: stege, odora, obu ke, činova i zvanja, nošenje oružja, odsutnosti... i tako dalje. Tijekom svibnja i lipnja 1941. u sklopu ES-a postrojeni su: stožer, stožerna straža, dvije djelatne satnije i četiri pričuvne satnije.111 Na temelju navedene Privremene upute od 12. siječnja 1942. izvršen je preustroj svih ustrojenih stožera i postrojbi ES-a te je od navedenog dana imao sljedeći sastav i razmještaj: Zapovjednik ES-a: potpukovnik ES-a i dopukovnik Ustaške vojnice Jakob Lichtenberg

107 225.

Martin Broszat, Waffendienst der Volksdeutschen in Kroatien, u Gutachten des Institut für Zeitgeschichte, Knjiga br. II, München, 1966., str.

108 Peter Wacker, Die Einsatzstaffel der Deutschen Mannschaft und die übrigen bewaffneten Einheiten der Deutschen Volksgruppe in Kroatien 1941 1945, u Feldgrau, travnja 1962., str. 64.-68. 109

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, godina I., br. 1, Zagreb, 1. ožujka 1942.

110

Ferdo Čulinović, Okupatorska podjela Jugoslavije, Beograd, 1970., str. 300.

111

VA, NDH, k. 40b 2/1

100

Stožer ES-a (ustrojen u kolovozu 1941. u Osijeku): -

pothvatni odjel - pročelnik (ujedno i glavar stožera): bojnik ES-a Josef Birger

-

ustrojbeni odjel - pročelnik: bojnik ES-a Willibald Keller

-

osobni odjel - pročelnik: satnik ES-a Josef Huda

-

upravni odjel - pročelnik: satnik ES-a Hans Linhardt

-

gospodarski odjel - pročelnik: satnik ES-a Anton Gasser

-

izobrazbeni odjel (odjel za tjelesno vježbanje, sport i predvojničku obuku) - pročelnik: satnik ES-a Willi Speisser

-

zdravstveni odjel - pročelnik: satnik ES-a Dr. Richard Wahl

-

Njemački odsjek pri Ministarstvu hrvatskog domobranstva - nadstojnik: bojnik ES-a Franz Matheis

-

stožerna satnija - zapovjednik: poručnik ES-a Franz Knežić

Stožer je brojio 29 ljudi, dok je stožerna satnija imala 15 časnika, 28 dočasnika i 432 vojnika. Bojna na raspolaganju „Princ Eugen" (Verfügungsbataillon ES der DM „Prinz Eugen") -

ustrojena u studenome 1941. u Osijeku u sljedećem sastavu:

-

zapovjednik bojne: bojnik ES-a Willibald Keller (uz navedenu dužnost u Stožeru), a poslije satnik ES-a Michael Erg

-

stožer bojne i stožerna satnija (Osijek, 360 pripadnika)

-

1. satnija (Kula, 180 pripadnika), 2. satnija (Darkovac, 190 pripadnika), 3. satnija (Osijek, 339 pripadnika), 4. satnija (Kutjevo, 192 pripadnika), 5. satnija (Kaptol - Vetovo, 182 pripadnika), 6. satnija (Derventa, 128 pripadnika),

Dojav-

ni vod (Kula, 58 pripadnika), Konjanički vod (Kula, 28 pripadnika), Samovozni vod (Osijek) i Opkoparski vod (Osijek) Ukupno je bojna imala 30 časnika, 66 dočasnika i 1.160 vojnika, a 23. lipnja 1942. imala je 45 časnika, 53 dočasnika i 1.940 vojnika. 1. pripremna bojna „Ludwig von Baden“ (1. Bereitschaftsbataillon ES der DM „Ludwig von Baden") -

ustrojena ožujka 1942. u sljedećem sastavu:

-

zapovjednik bojne: satnik ES-a Fritz Böckl, potom satnik ES-a Nikolaus Melinger, a zatim satnik ES-a Willi Speisser

-

stožer bojne i stožerna satnija (Orljavac)

-

1. satnija (Milivojevci), 2. satnija (Bučje - Kamensko), 3. satnija (Orljavac) i 4. satnija (Toranja)

Ukupno je bojna imala devetoricu časnika, 39 dočasnika i 490 vojnika, a od srpnja 1942. imala je 745 časnika, dočasnika i vojnika. 2. pripremna bojna „General Laudon" (2. Bereitschaftsbataillon ES der DM „General Laudon") -

ustrojena ožujka 1942. u sljedećem sastavu:

-

zapovjednik bojne: satnik ES-a Nikolaus Melinger, a potom satnik ES-a Otto Nagel stožer bojne i stožerna satnija (Osijek)

-

1. satnija (Glogovac), 2. satnija (Bečmen), 3. satnija (Schutzberg), 4. satnija (Deč) i 5. satnija (Vrdnik) 101

Ukupno je bojna imala devetoricu časnika, 20 dočasnika i 336 vojnika. 3.

pripremna bojna „Maximilian Emanuel von Bayern" (3. Bereitschaftsbataillon ES der DM „Maximilian Emanuel

von Bayern") -

ustrojena rujna 1942. u sljedećem sastavu:

-

zapovjednik bojne: satnik ES-a Fritz Böckl

-

stožer i stožerna satnija (Virovitica)

-

1. satnija, 2. satnija i 3. satnija (sve u Virovitici)

Ukupno je bojna imala 15 časnika, 28 dočasnika i 432 vojnika. 4. doknadna bojna (Ersatzbataillon der ES) -

ustrojena u siječnju 1943. u sljedećem sastavu:

-

zapovjednik bojne: satnik ES-a Fritz Sikmund

-

stožer, 1. doknadna satnija i 2. doknadna satnija (sve u Osijeku)

Ukupno je bojna imala trojicu časnika i 277 dočasnika i vojnika. Dragovoljačka satnija Ruma (Freiwillige-Kompanie Ruma) ustrojena 8. lipnja 1942. u Rumi sa 124 časnika, dočasnika i vojnika ES-a Motociklistički streljački vod za posebnu uporabu (Radschützenzug z.b.V.) -

ustrojen 12. veljače 1943. u Osijeku

-

zapovjednik voda: natporučnik ES-a Erhard Romberg

Ukupno je u vodu bilo: jedan časnik, osmorica dočasnika i 60 vojnika. Poslanička straža kod Veleposlanstva Trećeg Reicha u Zagrebu -

zapovjednik: poručnik ES-a Karl Zimmer

-

jedan časnik, dvojica dočasnika i 96 vojnika112

112 Osim navedenih postrojbi u ES-u od folksdojčera s područja NDH postrojene su i sljedeće postrojbe: 1. lovačka bojna (postrojena 21. siječnja 1942. u Rumi od I. bojne 16. pješačke pukovnije Domobranstva NDH) s 26 časnika, 40 dočasnika i 650 vojnika pod zapovjedništvom bojnika Johana Strechera. U lipnju 1942. bojna je podijeljena na dvije bojne: 738. i 750. i raspoređene u 718. pješačku posadnu diviziju. Nadalje, u lipnju 1942. postrojena je Željeznička stražarska bojna Vinkovci s 29 časnika, 52 dočasnika i 1.357 vojnika. Od 14. rujna 1942. navedena bojna podijeljena je na XL, XII. i XIII. željezničku stražarsku bojnu koje ulaze u sastav Kopnene vojske Domobranstva. Tijekom svibnja 1942. ustrojena je 4. bitnica 668. topničkog divizijuna 718. pješačke posadne divizije popunjena sa 168 folksdojčera. U Vinkovcima je ustrojeno Njemačko popunidbeno zapovjedništvo za poslove očevidnosti folksdojčera. Osim navedenog u sklopu Državne službe rada NDH postrojene su 411. i 412. satnija s 410 pripadnika folksdojčera. VA, NDH, k. 27/2-1, k. 114c 27/2-11, k. 114c 39/4-1 i k. 114c 56/24-3.

102

Od 1. rujna 1942. započeo je preustroj postrojbi ES-a na području NDH s ciljem njihova uključivanja u sastav Waffen-SSa i njemačke policije. Sve navedene postrojbe uključene su do 1. svibnja 1943. u Waffen-SS ili postrojbe njemačke policije na području NDH. Od „ostatka" ES-a ustrojena je 15. svibnja 1943. Stožerna straža (Stabswache) sa stražom u Osijeku, stražom poslanstva u Zagrebu i glazbom (trojica časnika, 34 dočasnika, od toga 23 glazbenika i 95 vojnika) pod zapovjedništvom satnika ES-a Antona Gassera.113

113

VA, NDH, k. 114c 56/24-3.

103

Pripadnik Ustaške vojnice podrijetlom iz Hercegovine, vjerojatno 1944.

Dvojica pripadnika Ustaške vojnice u talijanskim odorama, 1944.

Dvojica pripadnika Ustaške vojnice iz Hercegovine, vjerojatno 1944. Zamijetite latice crvene boje s metalnim slovom U na njima te pojasnu kopču s istim znakom.

Bobanovci snimljeni u Imotskom, u fotografskom ateljeu Đamonja, kraj 1943. Zamjetite kako nose glomazne borbene noževe zvane lančara koji su za Ustašku vojnicu proizvodili u radionici Lančara, u sastavu koncentracijskog logora Jasenovac. Pripadnici Ustaške vojnice, najvjerojatnije Crne legije, 1. djelatnog stajaćeg zdruga, istočna Bosna, 1944. Lik u sredini drži u rukama pušku sustava Mauzer M.24, kal 7,92 mm. 105

Pripadnik PTS-a na svom vjenčanju u svečanoj odori, ožujak ili svibanj 1945.

Uzvanici, kumovi i mladenci, svi muškarci su pripadnici PTS-a. Zamijetite lik prvi s desna u svečanoj odori s grudnim širitima. To je zadnji tip svečane odore časnika PTS-a uveden u upotrebu oko ožujka 1945.

Poručnik PTS-a, veljača ili ožujak 1945.

A

Pripadnik PTS-a se odmara na krevetu, početak 1945.

Pripadnici PTS-a, početak 1945. Na zidu je automat MP-41 Schmeisser kal 9 mm.

Kolona Einsatzstaffela prolazi kroz Windthorst (danas Nova TopolaJ, travanj 1942. (snimio Stefan Reiter)

Pripadnici Einsatzstaffela Ustaške vojnice

Kolona Einsatzstaffeìa prolazi kroz Windthorst [danas Nova Topola), travanj 1942. [snimio Stefan Reiter)

Kolona Einsatzstaffeìa prolazi osječkim ulicama

Mimohod postrojbi Einsatzstaffela u osječkoj vojarni. Na čelu kolone je zastavnik koji nosi zastavu s karakterističnim slovima (runama) SS koja su bila simbol ove postrojbe Ustaške vojnice

Pripadnici Einsatztaffela ispred svog stožera u Windthorstu, travanj 1942. godine. Uočava se naziv postrojbe: l.bereitschaftsbatallion Ludwig von Baden (snimio Stefan Poglavnik u obilasku postrojbi Einsatzstaffela. Lijevo od njega su ustaški zapovjednici Jure Francetić i Rafael Boban 110

Reiter)

2. DIO UNUTAR USTAŠKE VOJNICE

U ovom ćemo poglavlju pokušati kroz jezik sačuvanih dokumenata pokazati unutrašnje strukture i iskušenja koje je Ustaš ka vojnica imala u svome postojanju. Često je u ranijoj historiografiji Ustaška vojnica proučavana kroz borbene akcije ili samo ustroj, a posebno je sudjelovanje u ratnim zločinima. Sačuvani dokumenti daju dovoljno materijala da se skicira i slika Ustaške vojnice iz drugih kutova. Prije svega kroz analizu ljudskog i materijalnog potencijala, zatim proklamiranih vrijednosti i ideala i ratnog naličja koje je te ideale dovodilo u kušnju.

PROKLAMIRANI IDEALI I VRIJEDNOSTI Još od nastanka Ustaške vojnice smatralo se da ona treba predstavljati elitni dio hrvatskih oružanih snaga. Kako se ističe u jednome dokumentu Glavnog stožera UV-a s početka 1942., ustaški vojnici trebali su „biti uzor reda i discipline svima domobranskim jedinicama i ostalim uniformiranim udruženjima na području NDH"114. „Ustaška vojnica je politička i na rodna vojska oslobodjenja hrvatskog naroda te temelj izgradnje slobodne ustaške Hrvatske. Stoga u prvom redu moramo biti sviesni, da mi nismo samo vojnički zapovjednici svojih jedinica nego i duhovni vodje svojih vojničara te propoviednici i predstavnici slobode pred cielim hrvatskim narodom. Nikada nesmijemo zaboraviti da po nama naš narod cijeni veličinu i liepotu ustaških načela. 0 nama ovisi hoće li hrvatski narod ta načela prihvatiti i na njima izgraditi i temeljiti svoju držav nost ili će ih odbaciti i dati se zavesti na stari put ropstva"115. Na Ustaškoj skupštini održanoj 21. svibnja 1941. u Zagrebu Pavelić je održao uvodno predavanje. Ovo je bio njegov prvi zapaženiji istup. Vještim i sugestivnim govorom stekao je naklonost i povjerenje i djelovao je smirujuće u teškoj atmosferi neposredno poslije rimskih pregovora116. U tom pretežno političkom govoru nazočnima se obraćao s „Braćo ustaše!" (što će mu biti manira u svim obraćanjima), ali je ustaše kao vojnu ili borbenu organizaciju spomenuo svega nekoliko puta. Naveo je da će „ustaše koje se bore" biti dio „prvog razreda" zajedno s onima koji rade, a da neće biti klika, gospodovanja ni pljačkanja. Spomenuo je i „staro" ustaško geslo „Plug i brana Hrvatu su hrana, a ustaša to mu je odbrana". Također, da su „sramotnu i kukavnu vojsku, koja je bila u našoj domovini" razoružali ustaše pored hrvatskih seljaka, radnika i naroda, posebno naglašavajući: „To ste učinili vi, ustaše!"117. 114

Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941-1945, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Zagreb, 2004., 95.

115

Vojni arhiv (dalje VA], fond NDH, k,114A 1/6-1.

116

Vjekoslav Vrančić, Branili smo državu, uspomene osvrti doživljaji, knjiga prva, Barcelona - München, 1985., 323.

117 Ivan Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Školska knjiga, MORH, Zagreb, 1992., 60.-63.

113

U svome govoru prilikom proslave navodne petnaestogodišnjice potpisivanja „Ustaškog ustava" Poglavnik je istaknuo: „Ustaša i ustaštvo otvoreno, javno i jasno izpovieda svoja načela, načela koja se odnose na unutrašnji život hrvatskog na roda, na hrvatsku državu, a i ono što se odnosi na vanjski svijet, u prvom redu što se odnosi na našeg velikog saveznika Njemački Reich i na njegovog velikog Fuhrera. Kad se o tome radi, Hrvat i ustaša, bio je, jest, i uviek će biti vjeran. Nikada nije Hrvat iznevjerio, ni Hrvat ustaša iznevjeriti neće... Ustaša ne čeka, on vjeruje, bori se i gine do pobjede..." Poglavnik je također naglasio: „Mi ne tražimo od nikoga da bude ustaša. Ustaše se rađaju, ustaše se ne stvaraju. Tko ljubi svoju domovi nu, tko je za hrvatsku državu, tko je za hrvatski narod i za hrvatsku državu i tko je za savezničtvo sa Njemačkom spreman i umrieti, taj je ustaša. Ali i ako od nikoga ne tražimo, da položi ustašku zakletvu, tražimo imperativno od svakoga, da ne diže ruku na ustaštvo. Ustaštvo je temelj ove države, ustaštvo je temelj današnjeg života u državi, ustaštvo je baza, na kojoj se sve izgrađuje i ako Bog da do kraja će se izgraditi"118. U tradiciju nove vojske, vojnice, tako je ugrađena pretpovijest ustaškog pokreta u emigraciji. U prvom broju „Vjesnika naredbi", osim velike fotografije poglavnika dr. Ante Pavelića, otisnut je i redakcijski tekst pod naslovom Poglavnik, osnovatelj države i vojske Hrvatske. U njemu je dan povijesni pregled nastanka ustaške organizacije, odnosno Ustaške vojnice

u emigraciji. Sadržaj članka očito je bio namijenjen pripadnicima oružanih snaga, koji su tako mogli upoznati pretpovijest države i organiziranja njenih oružanih snaga119. Iako ustrojena nalik na partijske vojske svoje epohe, Ustaška vojnica nije imala posebne političke organe u svojim po strojbama. Ovo je potpuna razlika od komunista koji su u svojim partizanskim jedinicama imali svoje političke komesare, aktiviste raznih tipova i hijerarhijskih odnosa. Političnost vojnice je isticana, ali je od samog početka objašnjavano da je politički odgoj u biti briga samih njenih pripadnika: „Činjenica... da je Ustaška vojnica politička vojska, neobhodno zahtieva, da svaki pripadnik vojnice bude zaista i politički odgojen i sviestan. Stoga će svi častnici po postrojbama pristupiti poli tičkom odgoju i izgradnji naših pripadnika. Preko političkog odgoja naših pripadnika djelovati ćemo na cieli naš narod, a i znatno ćemo podignuti borbenost kao i smisao za red i žrtve kod pripadnika naših postrojbi"120. Početak ofenzivnih operacija 1942. utjecao je na zapovjednike da u obraćanjima svojim borcima istaknu i neke od vri jednosti ili proklamiranih ideala. Dana 23. ožujka u Sarajevu je u potpunosti ustrojena Pripremna bojna. „Glavni nastup je održan na igralištu nogometnog družtva Hajduk... Poslije pozdrava Podpukovnik Jure Francetić održao je kratku riječ ustaškim postrojbama u kojoj je između ostalog rekao: 'Drage ustaše! Vi danas stupate u ustaške redove. Vi ste dobrovolj no pristupili k tome, vi ste se odazvali na poziv domovina i Poglavnika onako kako to dostoji jednog Hrvata i dostojno ste shvatili dužnost vašu kao sinova naše grude. Vi uskoro polazite na bojište u borbu koja zahtjeva čelik-borce i junake. Tu morate biti u prvom redu hrabri kao lavovi i blagi kao jagnjad, jer takav mora biti ustaša, a i borba s našim neprijateljem to 118

B. Krizman, n.dj., 265.

119

I. Košutić, n.dj., 100.-103.

120

VA, fond NDH, k.H4A 1/6-1.

114

tako zahtijeva. Treba imati na umu da ste ustaše. A ustaška stega i disciplina je težka. Biti ustaša znači biti čovjek u svakom pogledu. Zato svaki onaj tko misli da neće moći podnijeti ustaška načela neka ostavi naše redove. Još morate i to znati da ustaška odora nije i ne smije biti sredstvo za udovoljavanje svojih osobnih probitaka. I svakom onom koji tako misli neima mjesta medju nama’"121. Poslije izvršene akcije na Petrovoj gori dopukovnik Ante Moškov, tada privremeni zapovjednik Utinjskog zdruga, piše svome ljudstvu 7. svibnja 1942.: „Moraju svi biti svjesni da se nalazimo u borbi s najvećim neprijateljem Hrvatstva i Ustaš tva, te da svaki pojedinac mora pokazati najveću požrtvovanost, samoprijegor i disciplinu, kao i izbjegavanje svojih strasti. Tko takov nije ne spada u naše redove, a budući da je isti položio Ustašku prisegu te otpusta iz postrojbi nema, nego samo prijeki sud, kojeg sam uspostavio posebnom zapovieđi"122. Kako često riječ zapovjednika ili časnika nije bila dovoljna, u tom razdoblju počinje i slanje pojedinih izaslanika zaduže nih za promidžbu. Neposredno pred početak akcije na partizanske snage u Slavoniji i Srijemu srpnja 1942. „Glavni ustaški stan imade odrediti tri ustaška sveučilištarca koji imadu smisla za promičbu i pridati (ih) jednom zapovjedničtvu II do mobranskog zbora, zapovjedničtvu IV gorskog zdruga u Brodu i zapovjedničtvu Srijemskog zdruga u Rumi. Svrha ovoga je letcima obaviestiti narod o stanju u svietu, izvodima iz dnevnog novinstva (‘Hrvatski narod’). Nuz ove, ovi promičbeni čim benici mogu se upotriebiti i za odašiljanje u četne postrojbe radi držanja promičbenih predavanja. Osobitu djelatnost ima du ovi čimbenici razviti u protokomunističkoj promidžbi, pobijajući promidžbu partizana i navode u njihovim letcima"123. Pripadnici ustaškog redarstva imali su posebno tešku ulogu. Prije svega zbog prirode rata na području NDH koji je bio s elementima građanskog rata, a još više zbog odnosa ustaškog pokreta prema takvim (redarstvenim) institucijama Kra ljevine Jugoslavije prije travnja 1941. godine. Vjekoslav Luburić pisao je da je „najomraženija riječ koja se mogla čuti bila riječ policija i žandar" pa se mnogi od ustaša ni kasnije kada su postali visoki zapovjednici sličnih institucija, nisu mogli osloboditi tih predratnih i emigrantskih kompleksa. Slična situacija bila je i u narodu, koji, kako je pisao Luburić, „sva zla svijeta pripisuje našim sigurnosnim organima". Zapovjednik redarstvenog zbora, pukovnik Skoliber prilikom pogreba dvojice palih redarstvenika održao je govor u kome je dao viziju novoga ustaškog redarstva. „Hrvatski redarstvenik je naslijedio hipoteku, koja je tištila one riedke Hr vate, koji su se nalazili u službi Jugoslavije. Ne, braćo, ne! Redarstvenik nije ono što je nekada bio. On je danas branioc naše mlade države, lije krv kao i sve druge postrojbe, opada nečujno, jer je tako uobičajeno. Tisuće su najboljih hrvatskih sino va služili svoju državu, da padnu kao agenti ili stražari u vršenju svoje težke zadaće. Oni ne samo da brane državu protiv srbokomunizma, nego i bdiju nad sigurnosti sviju građana, bdiju nad našim imetkom i dobrima, čuvaju javni moral i naše

121

VA, fond NDH, k.l 14b, 13/9-1.

122

VA, fond NDH, k.H4c, 31/1-5.

123

VA, fond NDH, k.l 14c, 28/2-3.

115

duhovne vriednote. Svaki dan padne i neki od nas, a mnogo puta se niti ne čuje, a mnogi dobri agent ostavio je kosti, a da njegova vlastita obitelj ne znade da se je žrtvovao za Hrvatsku..."124. Nagovještaj kraja rata i pogoršanje strateške situacije NDH, pa stoga i Ustaške vojnice, usložnio je proklamirane ideale prije svega s idealom obrane države pred (komunističkom) navalom, zatim o jedinstvenosti državnog teritorija NDH i od lučnosti u borbi. Tako se u okružnici zapovjedništva X. ustaškog zdruga od 8. srpnja 1944. navodi: „Ustaška vojnica je politička i narodna vojska oslobođenja hrvatskog naroda te temelj izgradnje slobodne ustaške Hrvatske. Stoga u prvom redu moramo biti svje sni, da mi nismo samo vojnički zapovjednici svojih jedinica nego i duhovni vođe svojih vojničara te propoviednici slobode pred cielim hrvatskim narodom. Nikada ne smijemo zaboraviti da po nama naš narod veličinu i liepotu ustaških načela (procienjuje, mjeri). 0 nama ovisi hoće li hrvatski narod ta načela prihvatiti i na njima izgraditi i temeljiti svoju državnost ili će ih odbaciti i dati se zavesti na stari put ropstva"125. U svom obraćanju ljudstvu ustaški pukovnik Rolf126, tada kao zapovjednik Skupine Pokupje, naložio je 27. kolovoza 1944.127 „neprestano govoriti i predočavati vojnicima da samo jake Hrvatske oružane snage pod jedinstvenim vodstvom Poglavnika i hrvatskih častnika mogu spasiti Hrvatski narod. Nijedna postrojba niti pojedinac, pripadnik hrvatskih oruža nih snaga ne smije se ni od koga i nikad dati razoružati... Neposlušnost, nagovor na pobunu i predaju, defetizam i izdaju energično onemogućiti putem priekog ratnog suda brzo, efikasno i po kratkom postupku. Svako mlitavo saslušanje i po pustljivost u ovim danima može imati fatalne posljedice. Štetnog, nesigurnog i opasnog zapovjednika, častnika i dočastnika odmah ukloniti iz postrojbe... Do poslijednjeg pripadnika oruž(anih) snaga mora podnieti uvjerenje da hrvatski vojnici moraju bezuvjetno do kraja rata pa i poslije toga ostati na okupu sa svojim postrojbama sa puškom u ruci i pod vod stvom Poglavnika i hrvatskih častnika braniti hrvatski narod i državnu nezavisnost. 0 ovome svaki dan neprestano govoriti vojnicima"128. Stožer Ustaške vojnice ukazao je 13. siječnja 1945. da „Ustaške postrojbe, a poglavito njihovi zapovjednici, moraju biti najsavjestniji i najčestitiji predstavnici ustaške hrvatske državne nezavisnosti, pa se od njih zahtieva da budu apostoli hrvatskog cilja"129.

124 Davor Kovačić, Redarstveno-obavještajni sustav Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2009., 106.-107. 125

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 95.

Rolf je bio zapovjednik 1. bojne 369. ojačane pp. Vidjeti Amir Obhođaš i Jason D. Mark, Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943., Zagreb, 2012., 384.; Milan Pojić, Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu 1941-1943 ratnidnevnik, 126

Zagreb, 2007. 127

VA, fond NDH, k,114c, 44/10-1. Ista zapovijed dostavljena je i drugim postrojbama početkom rujna 1944.

128

VA, fond NDH, k,114c, 28/10-1.

129

VA, fond NDH, k.H4j, 1/23-1.

116

Neke od projiciranih vrijednosti s kraja rata vidimo iz obraćanja dopukovnika Krešimira Kuraje, prilikom postrojavanja XVIII. zdruga 17. veljače 1945.: „Braćo ustaše! Primajući zapovjedničtvo ovoga zdruga, a obzirom na prilike pod kojima se nalazimo, smatram za dužnost, kao vaš zapovjednik, da vas uputim i pozovem na zajednički bratski rad, te da složno i nese bičnim zalaganjem produžimo borbu protiv naših vjekovnih neprijatelja, koji na svakom koraku gledaju, da ruše našu milu krvlju stečenu domovinu. Imadem čast da zapovjedam i vodim u borbu vas Ličane dične Hrvate Našega gordoga Velebita na kome se je najprije osnovao temelj ustaške misli. Nadam se i očekujem da će Vaša sveta dužnost prema Poglavniku po onoj Vašoj pjesmi 'Cjela Lika sve za Poglavnika’ i Vašim domovima, te narodnu ostati kao što ste do sada bili"130. Istim povodom jedan od zapovjednika bojni XVIII. zdruga, satnik Sertić u sličnom se tonu obratio svom ljudstvu, ali za državajući revolucionarnu oštrinu: „Današnjim danom imenovan sam zapovjednikom ove bojne. Poznavajući Vas kao i Vašu borbenost i Vaš rad za dobrobit naroda i domovine, te se nadam da ćemo zajedničkim silama i u buduće dokazati da smo častni nosioci imena ustaše, da smo sinovi revolucije i da smo vjerni našem prvoborcu Poglavniku. Postat ćemo jedno tijelo i jedna glava, jer samo tako možemo i moramo nastaviti, s našim radom koji će nas dovesti do konačnog ostvarenja našeg ideala. Nastavit ćemo borbu pod geslom za 'Boga, Hrvatsku i Poglavnika’ jer smo oni koji su od Boga poslani od poviesti pozvani da brane i umiru za Hrvatsku"131. Možda je najbolje svoje svjetonazore sumirao general Sertić pred partizanskim istražiteljima: „Što se tiče moga ustaškog uvjerenja, to nije u nikakovoj vezi sa fašizmom i sa nacionalsocijalizmom. Ja sam svojim častnicima govorio a to je registri rano i u dnevnoj štampi, da ustaški pokret nije identičan sa fašizmom i sa nacionalsocijalizmom, već da je to narodni pokret jednog naroda koji proživljava svoju romantiku u nacionalnom smislu... Ja sam dijete siromašnih seljaka, pa sam jedino, kada je u pitanju narod, mislio na socijalnu pravdu, a ove u bivšoj Jugoslaviji nije bilo, jer je ona mislila da svi oni koji se ne daju iskoriščavati od beogradskih kapitalista nisu patrioti... Hrvatski narod je na novom putu našao sebe i svoj konačni slovenski mir"132.

130

VA, fond NDH, k.H4B 44/6-1,2

131

VA, fond NDH, k.H4B 44/6-1,2.

132

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (T. Sertić)

117

SIMBOLIKA, RIJEČ USTAŠA, JEZIK U UPORABI Ustaše su svojim dolaskom (povratkom] u Hrvatsku 1941. donijeli mnogo novih - drukčijih od dotadašnjih riječi, simbola i prakse. Uočljivo je ustaško odbacivanje svega što je držano jugoslavenskim (srpskim) i redefiniranje hrvatske simbolike u znaku ustaštva ili ranije povijesne prakse. Zakonskom odredbom predviđeni su državni simboli Nezavisne Države Hrvatske. Ono što privlači pozornost je da je pored povijesne šahovnice definirane kao štit s 25 polja, određeno da nad grbom bude znak u obliku tropletne vitice crvene boje, koja uokviruje bijelo polje, u kojem je veliko slovo „U" tamnomodre boje. Slično je bilo i sa zastavom, gdje je uz koplje također bilo slovo „U"133. Unošenjem ovih simbola i čitava država, a otuda i Domobranstvo proglašavani su za „ustaške"134. Sama riječ ustaša također je bila novost u smislu označavanja borca-vojnika. Ona je ostavljala mnoge dvojbe o točnom značenju u uporabi. Zapovjedništvo Ustaške vojnice zaključilo je da „budući da ni u ustaškim krugovima nije svakome ja san pojam i podrietlo rieči Ustaša", radi razrješenja ovog pitanja dostavljeno je zvanično tumačenje od tog zapovjedništva i poslano u sve postrojbe Vojnice 7. travnja 1943. godine. Ovo tumačenje bilo je na osnovi pisma koji je ured Poglavnika dostavio njemačkom generalu u Hrvatskoj „za njegovu pobudu za službeno tumačenje ovog pojma". Prema tome riječ ustaša značila je sljedeće: „Rieč 'Ustaša' nalazi se već 1875. godine u Filipovićevom njemačko-hrvatskom riečniku. Pod njemačkim značenjem ‘Freiheitskämpfer’ (borac za slobodu). Tako su se zvali hrvatski borci u Bosni i Hercegovini, koji su ustali protiv stranog Osmanlijskog gospodstva, da bi se ove pokrajine povratile svojoj zemlji Hrvatskoj, iz godine 1875. - 1878. Srbski riečnici, kao na pr. Popovićev iz 1895. i kasnije hrvatski stajahu pod uticajem jugoslavenske ideje ujedinjenia, prevode rieč 'Ustaša' na njemački sa 'Rebell' ili ‘Insurgent’ što znači pobunjenik ili odmetnik. Dr V.I.Esih u riečniku koji je tiskan pred oglašenje nezavisnosti Hrvatske u 1941. prevodi rieč 'Ustaša' sa njemačkim značenjem 'Landsturmman' a rieč ‘narodni ustanak’ kao ‘Volksaufgebot'. Još za postojanja austrougarske monarhije njemački naziv ‘Landsturm’ preveden je službeno na hrvatski kao ‘pučki ustanak’, ‘Landsturmman’ kao ‘pučki ustaša’ a ‘Landsturmregiment’ kao pučka ustaška pukovnija. U nastavku tradicije bosansko hercegovačkih boraca za slobodu iz godina 1875. - 78. i ustanka Hrvata u vreme nu svjetskog rata, dobiše hrvatski borci za slobodu od 1931. službeni naziv ‘Ustaša’ koji je sasvim razumljivo zadržao kod vojničkih postrojba hrvatskih boraca za nezavisnost.

133

I. Košutić, n.dj., 64.-65.

134

VA, fond NDH, k.85e, 2/1-1.

118

Prema tome ne leži nikakov uzrok za izmjenu naziva 'Ustaše' sa bilo kojim drugim pojmom, koji tom nazivu ne bi dati jasnije obilježje, jer je pojam 'Ustaša' ukorijenjen u hrvatskom jeziku iz stare hrvatske tradicije. Ako Srbi i Jugoslaveni pod 'Ustaša' razumiju 'pobunjeni' to je njihova stvar. Za nekoga tko vlada silom žigoše se borca za slobodu na svaki način kao pobunjenik ili odmetnik, ali u vlastitoj državi ‘Ustaša’ označuje borca za slobodu ili čovjeka pučkog ustanka. Iz ovih razloga zadržani su u oružanoj snazi Nezavisne Države Hrvatske i nadalje 'domobran i ustaša’, koji potiču iz tradicije stare hrvatske vojske do 1918". Na kraju mimo pisma njemačkom generalu, podvučeno je da Srbi nikada nisu koristili svoje oslobodilačke borce ovim terminom. „Naprotiv je ‘Ustaša’ čisto hrvatska rieč, kako bi po svome podrietlu tako i po značenju“135. Glavni stožer Ministarstva hrvatskog domobranstva donio je 20. travnja 1942. odredbu o čistoći hrvatskog jezika i pra vopisa koji se upotrebljava u Hrvatskom domobranstvu. Ta odredba, među ostalim, potaknuta i oštrim zamjerkama samog Poglavnika koji je, obilazeći neke vojarne, ustanovio „nedopustive nepravilnosti pri upotrebi riječi i izgovoru koji se koriste u svakodnevnom životu i radu s vojnicima"136. Kada se pogledaju sačuvani dokumenti, vidi se da je upravo u Ustaškoj vojnici vladala šarolikost oko uporabe pojedinih termina ili uopće po pitanju jezika. Različite razine pismenosti, različita regionalna obojenost ili prethodna služba utjecali su na govor i pisanje koje se teško dalo usustaviti. Kako bi se u što kraćem vremenu „konačno postiglo pravilno pisanje, stil i čistoća jezika u služb. dopisivanju kod sviju postrojbi Ustaške vojnice", Stožer UV-a zapovjedio je 14. studenoga 1942. da se kod Odgojnog odjela ZUVOJ-a osnuje „skup za provjeru čistoće jezika". U ovome skupu trebale su biti tri osobe. „Zadaća je skupa da pravopisno jezično i stilistički izpravlja sve veće sastave, okružnice, propise i ine zapovjedi koje se iz ZUVOJ-a šalju podredjenima na izvršenje tako da takove postrojbe dobijaju pravilno pisane i izražavane spise, te na taj način posluže za ugled podredjenima kako valja hrvatski pisati i izražavati se"137. Razmatrajući čistoću hrvatskog jezika u okružnici postrojbama Vojnice navodi se: „kroz dvadeset godina tudjinske vla davine mnogim Hrvatima ušlo je u običaj da u govoru i pismu upotrebljavaju mnogo tuđica, čime u velikoj mjeri iznakazuju naš liep hrvatski jezik. Tu neoprostivu pogrješku čine mnogi, te zato im je sveta dužnost, da nastoje naš jezik očistiti od tudjica. Opaža se, da mnogi državni službenici iznakažuju hrvatski jezik, te i dalje upotrebljavaju tudjinske izraze". Navedeni su loši i dobri primjeri. „Da se takvom nagrdjivanju hrvatskog jezika zauviek stane na kraj, dužni su svi Hrvati izbjegavati upotrebu tudjinskih izraza, te se strogo pridržavati odredbe o čistoći hrvatskog jezika. To su dužni činiti svi, ne samo zato jer to od njih traži zakon, već sviest dužnosti prema domovini, narodu i materinskom jeziku.

135

VA, fond NDH, k.H4i, 7/16-1.

136

I. Košutić, n.dj., 19.

137

VA, fond NDH, k.H4j, 26/24-1.

119

Neka stoga svi oni kojih se to tiče zapamte, da će se ubuduće protiv svakoga koji se sviesno ogrješi o propise navedene zakonske odredbe, najstrože i bezobzirno postupati po propisima zakonske odredbe o sabotaži, jer svatko u ovoj državi mora biti na čistu s tim, da odredbe Poglavnika i postojeće zakonske odredbe imaju se strogo poštivati i najsavesnije izvrša vati. Tko bude u buduće pokušavao iznakazivati naš jezik, bilo to hotimice iz grube nemarnosti, biti će po zakonu o sabotaži pozvan na odgovornost". Ovo je proslijeđeno svim zapovjednicima ustaških postrojbi, a uz dopis su poslani i prilozi: Privre meni propisnik službenog dopisivanja u Ustaškoj vojnici i Korijensko pisanje138.

Vojna terminologija u Ustaškoj vojnici u praksi se sastojala od slojeva austrougarske domobranske prakse, rječnika Jugoslavenske vojske i novih „ustaških" termina. Tako se u dokumentima sreću svakakve jezične nedosljednosti na koje se nadovezuju naredbe o poštovanju pravilnog pisanja ili korijensko pisanje. Pojedini vojni termini bili su tako predmet rasprave ili različite uporabe (sat - satnija, postrojba - jedinica i tako dalje). Od početka 1943. vode se duge i opsežne rasprave o naoko ne osobito važnom pitanju: kako će se zvati u svakoj organizi ranoj vojsci najhitnija organizacijska jedinica „satnija" ili „sat". Glavni stožer Domobranstva svojom je odlukom od 28. trav nja 1941. uveo u službenu uporabu naziv „sat". Tako je ostalo sve do 9. siječnja 1943. kada je Glavni stožer stavio taj, nešto više od godine i pol dana stari, naziv izvan snage i odredio da se od toga dana mora upotrebljavati naziv „satnija". Doduše, treba reći da je naziv „satnija" od prvoga dana bio u širokoj, ali ne i službenoj upotrebi. No time rasprave o tom nazivu nisu prestale. Navedena odredba ostala je na snazi jedva dva mjeseca. U novoj okružnici Glavnog stožera objavljenoj 10. ožujka 1943.

stoji: „Prema nalogu Poglavnika ima se riječ ‘satnija’ zamijeniti riječju ‘sat’ koja je ženskog roda. Time se stavlja izvan

snage okružnica od 9.1.1943." Ostaje, međutim, činjenica da su sve do kraja rata u svagdašnjoj upotrebi bile i jedna i druga riječ, kako u pisanoj, tako još više u usmenoj uporabi139.

138

VA, fond NDH, k.H4C 7/8-1.

139

I. Košutić, n.dj., 25.

120

DUHOVNA SLUŽBA I PROMIDŽBA Jedna od važnih karika moralno-političkog odgoja bilo je i duhovno obrazovanje kroz redovitu vjersku službu, posjete i sudjelovanje u duhovnim obredima, ali povremeno i predavanja ili druge aktivnosti, osobito kroz nazočnost na službama u povodu pojedinih duhovnih blagdana ili nacionalnih praznika, različite komemoracije i zadušnice, kao i kroz nedjeljnu službu u najbližim crkvama. Ovo je bila prilika ne samo za nazočnost službi, već i pričest ili nešto jači obrok uz piće s kojim je trebalo proslaviti blagdan. Za pripadnike Vojnice rimokatoličke vjere bio je nadležan Rimokatolički dušobrižnički ured Glavnog stožera, a za musli mane Islamski dušobrižnički ured istoga Stožera140. Još je tijekom 1942. (29. lipnja 1942.) izdana okružnica za reguliranje vjerske službe u jedinicama Ustaške vojnice: „radi ćudorednog odgoja pripadnika UV koji su rimokatoličke vjere, nalaže se svim zapovjednicima jedinica, da vode nadzor nad polazkom nedeljnih i blagdanskih svetih misa. Jedinice, koje se nalaze u sjedištima, gdje nema ustaškog dušebrižnika, ali se ondje nalazi katolička crkva sa svećenikom, dužne su nedeljom i blag danom takodjer u postrojbi probaviti svetoj Misi..."141. Kao objašnjenje načina provođenja vjerske prakse ističemo nekoliko primjera iz jedinica Ustaške vojnice: u Karlovcu su 7. listopada 1943. održane zadušnice na Jelačićevu trgu palima od 9. rujna te godine do toga dana. Na trgu su se našle ustaške i domobranske postrojbe koje u tom trenutku nisu bile borbeno ili nekako drukčije angažirane. Ceremoniju je vodio zapovjednik V. bojne, satnik Vinko Ferček, dok je počasni vod bio iz sastava X. bojne142. Prema zapovijedi MINORS-a od 3. ožujka 1944. trebalo je „poduzeti nabave za proslavu Uskrsa i 10. travnja. Na momka kršćanskih vjera nabaviti po pola litre vina ukupno za oba dana, 300 grama mesa polag redovitog pripadanja i po dva jaja ukupno za oba dana. Za muslimane po bocu bezalkoholnog pića i po 150 grama mesa za 10. travanj". Zbog izvanrednih pri lika u pojedinim oblastima, bilo je teškoća u ispunjavanju ove naredbe, ali je predloženo da se ona izvrši na najprikladniji način i kod najpovoljnijeg ponuđača i u granicama ovlasti Gospodarskih ureda jedinica143. Prema zapovijedi zapovjednika VI. zdruga sve jedinice (smještene u Imotskom) trebale su uputiti vojnike katolike na uskrsnu ispovijed u župnu crkvu. Sve sati dobile su svoj termin za ispovijedi i svetu pričest 4. - 6. travnja 1944. godine. „Momčad ima biti čisto i uredno obučena. Zapovjednici imadu službe i dužnosti u jedinici tako rasporediti, da oni koji se ispo vjede prvog dana zamjene one koji su vršili službu tako da se svakome da mogućnost da udovolji svojoj vjerskoj dužnosti"144. 140

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.

141

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.

142

VA, fond NDH, k,114B, 48/9-1.

143

VA, fond NDH, k,114a, 27/3-1.

144

VA, fond NDH, k.H4a, 11/3-1.

121

Uskrs 1945. proslavljen je adekvatno gdje god je bilo moguće i gdje su prilike na bojišnici dopuštale. Prema podacima iz 17. hrvatske divizije određena je poboljšica hrane za dva dana Uskrsa 1945. svim pripadnicima oružanih snaga kršćanske vjere koji uživaju momčadski obrok, tj. osim redovita obroka koji mu pripada, i to dva i pol decilitra vina, 150 grama mesa i jedno obojeno jaje, što iznosi za oba dana svega pet decilitra vina, 300 grama mesa i dva jaja. Umjesto vina može se nabaviti i pivo, i to jedna boca piva za dva i pol decilitra vina145. U XVII. zdrugu u Ogulinu pripadnici koji su željeli obaviti svoje kršćanske dužnosti prije nastupa uskrsnih blagdana, mogli su se ispovjediti i pričestiti od 7. do 18. ožujka u crkvi Svetog Križa, prema rasporedu koji je podijeljen jedinicama146. Također, „počam od nedelje 11. om čitat će se Sv Misa u ovdašnjoj crkvi Sv Križa redovito svake nedelje u 10.10 sati prije podne. Sv. Misi imadu prisustvovati sva g.g. častnici, dočastnici i momčad koji nisu naročitom službom spriječeni, pod vodstvom svojih zapovjednika. Za točno polaženje Sv. Misi pripadnika ovog zdruga bit će mi odgovorni zapovjednici bojna. Momčad sati pod vodstvom svojih zapovjednika imade se postrojiti 11 o.mj. u 10.00 sati na trgu pred crkvom, odakle će na kon svršene gradjanske mise biti uvedena u crkvu. Po Završetku Sv. Mise sva momčad pod zapovjedničtvom častnika kojeg će odredjivati ovo zapovjedničtvo, imade u stroju proći pjesmom kroz Ogulin i opet se vratiti na trg pred crkvom, gdje će se dati ‘odstup’, nakon čega će zapovjednici povesti svoje ljudstvo u vojarne"147. Skori kraj rata i drastična pogoršanja na bojišnicama nisu ipak uništili duhovnu potrebu pripadnika Vojnice, kao i potre bu za isticanjem njihove vjere u pobjedu. „Prigodom nastupajućih Uskrsnih praznika svima kršćanima ove bojne upućujem svoje čestitke, želeći da nam nastupajući svjetli praznici donesu konačnu pobjedu, smirenje i uredjenje nam drage Domo vine. Nadam se, da će častnici, dočastnici i vojničari i nadalje učiniti sav svoj trud i svoju snagu za našu pobjedu, te da će nam uskoro uzkrznuti podpuna sloboda, koju ćemo častno predati mladjim pokoljenjima na čuvanje", istaknuo je ustaški natporučnik Jelčić, zapovjednik 4. bojne XIII. zdruga u Županji, 31. ožujka 1945. godine148. U skladu s tim zapovjednici sati obratit će naročitu pažnju da „dobro osiguraju svoje posade preko praznika, jer je utvrdjeno, da neprijatelj najradje napada prigodom praznika, računajući da je ljudstvo ponapito i umorno"149. Zanimljivo je da je 13. travnja 1942. izdana naredba pripadnicima Vojnice kojom je zabranjeno prelaženje iz jedne na drugu vjeroispovijed, bez prethodnog odobrenja Glavnog stožera UV-a150. Nemamo podataka o kakvom je prelasku riječ.

145

VA, fond NDH, k.H4a, 9/11-1.

146

VA, fond NDH, k.H4a, 28/10-1.

147

VA, fond NDH, k.H4a, 29/10-1.

148

VA, fond NDH, k.H4j, 9/19-1.

149

VA, fond NDH, k.H4j, 8/19-1.

150

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.

122

Nešto kasnije zabilježeno je da je MUP dostavio Glavnom stožeru UV-a 9. (13.) lipnja 1942. da će mitropolit Hrvatske pra voslavne crkve Germogen ili njegov zamjenik „posjetit će područje vaše župe radi otvaranja hrvatskih pravoslavnih crkava u svrhu obavljanja bogosluženja". Preporučeno je svim postrojbama UV-a da pritom budu „pri ruci"151. Pripadnici Ustaške vojnice muslimanske vjeroispovijedi činili su značajan dio ljudskog kontingenta od samih početaka djelovanja. Postrojbe s muslimanskim ljudstvom bile su angažirane ne samo na području Bosne i Hercegovine, već su poje dine angažirane i eksteritorijalno, na drugim dijelovima NDH, gdje nije bilo muslimanskog stanovništva. Na razini Glavnog stožera UV-a postojao je Islamski dušobrižnički ured, a također i na razini posebnih postrojbi (zdru gova, bojni) islamski dušobrižnik. Ovi ustaški dušobrižnici-muslimani brinuli su se za valjano izvršenje vjerske aktivnosti pripadnika UV-a. Ustaše muslimanske vjeroispovijedi proslavljali su svoje praznike redovno tijekom postojanja NDH (odnosno rata). To su bili prije svega Ramazanski i Kurban Bajrama, mevlud (Rodjendan Najodabranijeg Božjeg poslanika Muhameda). Dana 20. kolovoza nastupao je ramazan - mjesec posta i naročite pobožnosti za ustaše islamske vjere. Zapovjednici svih jedinica UV-a trebali su omogućiti ustašama muslimanima vršenje vjerskih dužnosti, naročito posjećivanje džamije u noćnoj molitvi „Teravih namaz"152. Posebnom okružnicom Minorsa (8. veljače 1945.) regulirano je proslavljanje mevluda na dan 25. veljače 1945. uz objaš njenje: „Kako je to zapoviedani i najodabraniji islamski blagdan, neka se svim muslimanskim pripadnicima dade čitav dan slobodno. Takodjer neka im se omogući sudjelovanje u mevludskim priredbama i mevludskoj molitvi, koje će u tom danu upriličiti vojni duhovnici iz gradjanstva po džamijama, postavima ili za molitvu podobnim prostorijama. Za slučaj, da ne bi bilo nikakvog duhovnika islamske vjere, ona neka zapovjednici takovih jedinica sakupe na dan Mevluda svoje islamske pripadnike i čestitaju im blagdan, dadnu slobodno i poboljšaju hranu. Uoči Mevluda /24.II/ ili na sami dan Mevluda u jutro neka se svim muslimanskim pripadnicima omogući kupanje i dade čisto rublje". Zapovjednici jedinica (ovdje je riječ o XVII. zdrugu) izdali su posebne čestitke za taj blagdan svom ljudstvu kroz dnevne zapovijedi153. Pored najvećih islamskih praznika, nadležni organi Vojnice pobrinuli su se da se i na redovnoj osnovi prakticiraju musli manski vjerski običaji. Tako su kod zdrugova 17. hrvatske divizije (u Visokom 24. ožujka 1945.) „Svi muslimani pripadnici... biti će oslobođeni, ukoliko to službene dužnosti budu dozvoljavale, svega rada svakoga četvrtka poslije podne, da bi mu se pružila mogućnost pripremanja odnosno pranja rublja za klanjanje džume namaza petkom. Petkom će svi biti oslobođeni

151 VA, fond NDH, k.H4c, 28/4-1. 152

VA, fond NDH, k.H4B, 33/10-1

153

VA, fond NDH, k.H4a, 1/19-1.

123

svoje dužnosti od 10 h radi spremanja u džamiju, uzimanje abdesta i odlaska na molitvu pod vodstvom častnika ili dočastnika muslimana. Molitva počinje točno u 11,50 sati, te ljudstvo dovesti na četvrt sata prije početka molitve"154. U svrhu promidžbe za potrebe Ustaške vojnice radio je Odgojni odjel UV-a. Ovaj je odjel koristio okružnice, razni pro midžbeni materijal, predavanja, a od 17. listopada 1942. i radijske emisije. List Ustaša bio je jedan od važnih segmenata promidžbenih aktivnosti. Dio aktivnosti snaga Ustaške vojnice zabilježen je i kroz Slikopis. Dio kulturno-promidžbenih ak tivnosti realiziran je i kroz aktivnosti posebnih orkestara Ustaške vojnice. Bile su ustrojene (najmanje) dvije Glasbe, jedna u Zagrebu i druga u Sarajevu. Ove glasbe održavale su pojedine glazbene nastupe u ta dva grada, a služile su i prilikom raznih svečanosti. U drugim garnizonima i prilikom svečanosti, jedinice Vojnice oslanjale su se na domobranske efektive. U više navrata na teren su upućivani posebno naznačeni izaslanici radi provođenja promidžbe i držanja predavanja sna gama Vojnice. Tako je, naprimjer, iz Ministarstva oružanih snaga u ljeto 1944. upućen na područje Hercegovine i Dalmacije ustaški natporučnik Rojnica kako bi vojsci držao prosvjetne satove155. Novaci koji su primljeni tijekom veljače 1945. u sklo pu XVII. zdruga, od kraja toga mjeseca morali su pohađati redovna predavanja organizirana u popodnevnim satima. Teme su bile: odgojno-politička predavanja, strìeini naputak, zemljopis NDH, tlonauka, poviest hrvatskog naroda i službovnik. Neka su se ponavljala, a predavači su bili časnici iz zdruga156. Radi artikuliranja svojih političkih ili kulturnih potreba, pojedini ustaški zdrugovi imali su svoje listove, pogotovo u dru goj fazi rata. Tako je od 10. travnja 1944. izlazio Naš list koji je izdavao VI. ustaški zdrug157. Odjel za prosvjetu zapovjedniš tva XVII. zdruga počeo je 3. ožujka 1945. izdavati svoje službeno glasilo pod imenom Hrvatski borac. Spomenuti list „izlaziti će svaki tjedan, a mjesečna predplata iznositi će 100 kuna. List će biti sadržajan, veoma raznolik i zanimljiv, te će medju ostalim donositi sažeti pregled viesti i dogadjaja. Svaki pripadnik oružnih snaga treba biti pretplatnik lista. Svaka satnija za sebe dostavljati će točan popis ljudstva sa unapried uplaćenom predplatom početkom svakog mjeseca i to izravno na upravu lista, kako bi se posao što više pojednostavio"158. Radi obavještavanja o događajima na bojištu, kao i u promidžbene svrhe, u pojedinim garnizonima gdje su bile ustaške postrojbe, njemačke vojne jedinice organizirale su „predstave u slikokazu". Tako je zapovjednik XVII. zdruga obavijestio svoje ljudstvo u Ogulinu „dne 21. veljače 1945. u 16 sati poslie podne ovdašnje Njemačko zapovjedničtvo daje u ovdašnjem slikokazu ‘Klek’ slikopisnu predstavu, kojoj mogu prisustvovati svi pripadnici postrojbi ovog zdruga, koji u to vrieme nisu spriečeni službom"159. 154

VA, fond NDH, k,114a, 8/11-1.

155

HDA, 013.4.36

156

VA, fond NDH, k.H4a, 21/10-1.

157

VA, fond NDH, k.H4j, 26/19-1.

158

VA, fond NDH, k.H4a, 22/10-1.

159

VA, fond NDH, k.H4a, 1/16-1. Isto 20-16-1

ČINOVI U USTAŠKOJ VOJNICI Ustaški pokret za svoju je vojnu organizaciju uspostavio i činove još u emigraciji. Na osnovi Ustaškog ustava iz 1932. bili su promovirani i pojedini ustaški časnici i dočasnici. S ovom organizacijom činova ustaše su došli u Hrvatsku. Kasnije tije kom postojanja UV-a, nije bilo promjena u časničkim činovima koji su bili: zastavnik, poručnik, natporučnik, satnik, bojnik, potpukovnik, pukovnik i krilnik160.

Prema uspostavljenim činovima u Ustaškoj vojnici, kao najviši čin bio je predviđen čin krilnika. Ovaj čin nije dodjeljivan u većem broju, prije svega zbog relativno niskih „startnih" činova kod većine rukovodećih ustaških časnika i dužnosnika, no i zbog činjenice da je čin pukovnika u Ustaškoj vojnici bio ravan generalskom činu u Domobranstvu. Prvim krilnikom u Ustaškoj vojnici imenovan je 25. kolovoza 1941. „Ustaša Vojskovođa i Doglavnik" Slavko Kvaternik. Kao objašnjenje navede no je sljedeće: „Ustaški krilnik Vojskovodja Slavko Kvaternik pripadnik je Poglavnikove tjelesne bojne, u kojoj je suradjivao još od godine 1931."161. Kasnije su čin krilnika dobili još i pukovnik Juraj Francetić ali posthumno, Ferdinand pl. Halla, Du šan Palčić i Ante Vokić kao ministar oružanih snaga 1944. godine. Skupinu zapovjednika i visokih dužnosnika UV-a činili su raniji časnici. Ovi časnici prešli su iz Domobranstva u redove Ustaške vojnice. To u načelu nije bio velik broj, međutim riječ je o pojedinim značajnim osobama koje su uglavnom preuzi male najviše zapovjedne dužnosti, kako stožerne tako i trupne. Jedan broj ovih časnika obnašali su dužnosti zapovjednika zdrugova ili zapovjedništava na određenim sektorima. To su bili pukovnici Tomislav Rolf, Vladmir Rogoz, Franjo Šimić, Mi lan Čudina, Ante Magaš, Jozef Metzger, Vladimir Metikoš, Ivan Stipković, Slavko Skoliber i Mihovil Sertić, potpukovnici Emil Kečet, Tomislav Brajković i Milan Pavlović, odnosno glavari Stožera UV-a, kao što su bili Franjo Lukac, Oton Ćuš ili Tomislav Sertić. Dio njih kasnije je unaprijeđen u generalske činove162. Zbog kompleksnosti i postojanja različitih tumačenja, pa statusnih odredbi, u nekoliko je navrata bilo izmjena i prilagođavanja dočasničkih činova, uglavnom prema Domobranstvu ili pojedinim novim statusnim rešenjima. Krajem lipnja 1941. izdana je odredba kojom su dočasnicima i ustašama dodijeljeni drugi nazivi. Ustaša - redov prevodi se u čarkara, razvodnik ili kaplar u dorojnika, desetnik ili podnarednik u rojnika, narednik II. klase u dovodnika, a narednik I. klase u vodnika, što je bilo u suglasju s činoredom koji je već postojao u UV-u163. Ove izmjene u nazivima činova kod Ustaške vojnice objavljene su 27. lipnja 1942. godine164. 160

VA, fond NDH, k.85e, 41/1-1.

161

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

162 VA, fond NDH, k.H4A, 17/3-1. Odredbom Poglavnika na prijedlog Minorsa od 15. veljače 1944. promaknut u čin generala pješadijski pukovnik Franjo Simić, zapovjednik VI. ustaškog zdruga s činoredom od 15. veljače 1944. 163

D. Jug, n.dj., 208.

164

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

125

Ministarstvo oružanih snaga svojom je okružnicom od 29. siječnja 1944., a u skladu s razjašnjenjem Stožera UV-a, doni jelo sljedeću usporedbu momčadskih i dočasničkih činova165:

DOMOBRANSTVO

USTAŠKA VOJNICA

domobran

vojničar

desetnik razvodnik

dorojnik

vodnik

rojnik

narednik

dovodnik

stožerni narednik

vodnik

stožerni narednik u III. plać. stupnju

stožerni vodnik

časnički namjesnik

časnički namjesnik

Prema odredbi od 27. studenoga 1944. čin časničkog namjesnika ukinut je, a svi koju su ga imali, dobili su čin zastavnika. Časnički činovi bili su: zastavnik, poručnik, natporučnik, satnik, bojnik, potpukovnik, pukovnik i krilnik (ovaj samo iznimno]. Prema uredbi koja je odredila i izgled činova, određeno je da časnici nose čin na nadlaktici, a dočasnici na podlaktici i na lijevoj strani kape166. Kada je došlo do objedinjavanja domobranskih i ustaških snaga, a prema zapovijedi od 15. siječnja 1945. uvedeni su i jedinstveni nazivi činova za sve pripadnike oružanih snaga i PTS-a, izuzev za Ratnu mornaricu, Radnu službu i Narodnu zaštitu, i to: Momčadski činovi: strijelac, dorojnik Niži dočasnički činovi: rojnik, vodnik Viši dočasnički činovi: stražnik, stožerni stražnik, časnički namjesnik Niži časnički činovi: zastavnik, poručnik, natporučnik, satnik, nadsatnik Viši časnički činovi: bojnik, dopukovnik, pukovnik Generalski činovi: general, general-poručnik, general-pukovnik

165

VA, fond NDH, k.H4a, 22/3-1. Prema navedenome zabranjeno je svako protupropisno nošenje činova u UV-u.

166

D. Jug, n.dj., 206.

126

Generalski činovi jesu činovi oružanih snaga. Definirano je: „generalski se činovi ne mogu podijeliti pripadnicima ustaš kih postrojbi kao takvih, no po potrebi mogu se podijeliti tim pripadnicima kao činovi oružanih snaga. U ustaškim jedini cama postoji čin krilnika167. Poslije integracije Ustaške vojnice i Domobranstva u Hrvatske oružane snage na prijelazu 1944. u 1945., jedan dio naj istaknutijih ustaških zapovjednika promaknut je u generalske činove u Domobranstvu, zadržavajući pukovničke činove u Ustaškoj vojnici. Tako je na samom kraju rata u Hrvatskim oružanim snagama porastao utjecaj ustaških časnika. U ovome se može prepoznati i njihovo preuzimanje kompletnih hrvatskih snaga pod svoje. Kada se uoči zapovjedni kadar u 1945. ustrojenih (ustaških) zborova, vidi se da su u tri zbora zapovijedali ustaše - povratnici (Moškov, Luburić i Herenečić), a u dva generali koji su imali i ranije prilike zapovijedati u snagama Vojnice (Gustović i Metzger).

ČASNIK NOVIH VRIJEDNOSTI Za razliku od Domobranstva koje je preuzelo časnički i dočasnički kadar Jugoslavenske vojske nakon njene kapitulacije, to kod Ustaške vojnice nije bio slučaj. Pristalice ili pripadnici ove organizacije gotovo da se uopće nisu mogli naći među pri padnicima hrvatskog dijela časničkog i dočasničkog zbora Jugoslavenske vojske. Najpoznatije osobe među zapovjednicima u Ustaškoj vojnici, kao Jure Francetić, Rafael Boban ili Ante Moškov, nisu bili profesionalni vojnici, ali su tijekom djelovanja u emigraciji ili prije rata pokazali „urođenu vojničku crtu ili mogućnosti za lako obnašanje zapovjednih dužnosti"168. Tijekom postojanja Ustaške vojnice često je ukazivano na to kakav treba biti njen časnik po profilu. Ukazivano je na razli ke u odnosu na časnika Jugoslavenske vojske i na potrebu da časnik brine o svom ljudstvu te o svim političkim i duhovnim potrebama. Proklamirano je da će svi „častnici posvetiti najveću brigu tome da se stega u našim postrojbama podigne do najvišega. Sva sredstva za to stoje im na raspolaganju. Ne zaboravimo da je upotreba fizičke sile zabranjena. Takovim se postupcima ne postizava stega, jer ponizuje podredjenoga, već se kod njega budi nezadovoljstvo i mržnja prema starješini". Novopromaknutim zastavnicima Poglavnik je rekao 12. lipnja 1944.: „Svojim vojnicima budite strogi otac i dobra majka". Ljepše se nije mogao opisati ideal ustaškog časnika. „Svaki naš vojničar treba da osjeti strogu i pravednu ruku svoga zapoviednika, kojemu je red i stega u jedinici svetinja, ali jednako treba osjetiti da njegov zapoviednik majčinskom ljubavlju bdije nad njim i da ga voli vodeći računa o njegovom zdravlju, odjeći, hrani pa po mogućnosti i o posebničkim prilikama i brigama svakog svog pripadnika"169. 167

I. Košutić, n.dj., 168.-172.

168

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 91.

169

VA, fond NDH, k.H4A 1/6-1

127

„Zapoviednici jedinica, koje nisu u pokretu, neće propustiti niti jednu priliku za rad oko vojničkog usavršavanja svoje jedinice. Ustrojavanje sati po vodovima i rojevima važno je kako sa čisto borbenog stanovišta, tako isto sa stanovišta stege, jer se putem zapoviednika vodova i rojeva najbolje može voditi nadzor nad vojničarima i time se zapoviedniku sati olakšava briga za stegu i podieli odgovornost za možebiti propuste. Osim toga potrebno je neprestano ljudstvo upoznavati sa ruko vanjem oružja, koje se nalazi na upotrebi te za slobodnog vremena posvetiti najveću pažnju na vježbalištu"170. Pukovnik Balenović, na čelu Zapovjedništva Ustaške vojnice, svojom je okružnicom od 19. rujna 1942. dao upute za povjednicima u pogledu ustaškog odgoja. Sugerirano je da su zapovjednici svih dijelova i jedinica UV-a, kao i svi časnici i dočasnici „dužni najzdušnije suradjivati u ustaškom odgoju vojničara te do granica mogućnosti izići u susret glavaru od gojnog odjela u pogledu svih uputa i smjernica, koje će nam na tom polju biti dane". No bez obzira ima li ili nema uputa, svi zapovjednici trebali su „podredjene jedinice što više odgajati u ustaškom narodnom i borbenom duhu. Častnici i dočastnici moraju nastojati da ustaša-vojničar bude što prije i što temeljnije obrazovan, da svuda i u svako vrieme može nastupiti kao podpuni ustaša i izobraženi čovjek, koji će uživati ugled i koji će svakome moći služiti kao uzor"171. Također je sugerirano zapovjednicima da razviju stvaralački i svaki drugi kulturni rad kao i razna natjecanja. „Treba na svakom koraku i na sve moguće načine poticati umno stvaranje kod ustaških vojničara, jer će se na taj način odkriti sposobne vojničare, koji će se vremenom moći upotriebiti u ustaškom odgojnom i promičbenom radu". Zapovjedništva su obvezna u svim jedinicama urediti priručne knjižnice sa „zbirkom svih ustaških promičbenih i inih djela". Odgojni odjel bio je obvezan osigurati na zahtjev zapovjednika ovakve knjige. „Odnos zapovjednika s ustašama-vojničarima mora se temeljiti na ljubavi, poštovanju i čovječnosti. Dužno poštovanje i ugled neće zapovjednici steći brutalnošću. Vojničar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mora osjetiti, da on nije zapostavljen ‘vojnik za nuždu’, kojeg može svako izrabljivati, natjeravati i vriedjati, već da je najveća čast obući vojničarsku odoru i u njoj, pod ustaškim oružjem bditi nad sudbinom domovine i hrvatskih ognjišta. Ustaški vojničar mora uvidjeti, da mu njegovi častnici nisu neprijatelji, već prijatelji, drugovi i braća"172. Po odredbi Poglavnika zapovjeđeno je da „ni jedan častnik ne može imati služaka niti se uobće služiti vojnikom za obav ljanje kućnih i privatnih poslova, državna kola i samovozi ne smiju se upotrebljavati za prevažanje vlastitih potreba bilo kakove vrsti, najstrožije je zabranjeno posjećivanje noćnih lokala. Obitelji častnika i dočastnika ne smiju primate živežne namirnice iz jedinica u kojima dotični služe"173.

170

VA, fond NDH, k.H4A 1/6-1

171

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11.

172

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11.

173

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

128

S druge strane i hrvatskom građanstvu je sugerirano uvažavanje pripadnika svojih oružanih snaga. Ovo je čak i nare đeno Poglavnikovom odredbom od 8. travnja 1942. u kojoj se kaže: „Svi pripadnici oružanih snaga i svi gradjani mužkarci, kada prolaze mimo vojnika, bilo domobrana, ustaškog vojničara ili oružnika koji stoji na straži, imaju dužnost istoga pozdraviti i to pripadnici oružanih snaga po propisu, gradjani dizanjem desne ruke, a vojnik na straži ima odzdraviti sa stavom u pozor"174. Pukovnik Balenović, na čelu Zapovjedništva Ustaške vojnice, svojom je okružnicom od 19. rujna 1942. istaknuo: „Naj važnije pitanje u životu ustaškog vojničara jest stega. Nu ta se stega ne smije shvatiti kao zastrašivanje, proganjanje i vriedjanje vojničara. Stega mora biti dostojna vojnika, on ju mora shvatiti kao neophodnu potrebu. Ustaški je vojničar čovjek časti, branitelj države i naroda, pa ga se ne smije svesti u red običnoga roba, kako je to bilo u bivšoj ‘jugoslovenskoj’ vojsci". Ukazano je da je u pogledu kažnjavanja potrebno veoma oprezno i čovječno postupati175. Istaknuto je da „iz života ustaških vojničara treba najodlučnije izkorieniti nedostojnu naviku ‘zabušanstva’ to jest izbje gavanje od vježbe, rada oko drugih povjerenih mu dužnosti. Pijanstvo u službi, obilaženje sumnjivih lokala... treba spriečiti. Pojedina će zapoviedničtva u svom delokrugu poduzeti sve moguće mjere da nećudoredni život ustaških vojničara po noćnim zabavištima podpunoma prestane. Odgoj u pojedinim jedinicama Ustaške vojnice mora se usmjeriti tako, da svaki vojničar nauči svoje dužnosti i osjeti osjećaj velike odgovornosti u vršenju svoje dužnosti. Na najodlučniji način potrebno je u vojničarskom životu iskorieniti medjusobna podvaljivanja i vriedjanja, napose što se tiče novaka. Napose treba izkorieniti onaj prijašnji nedostojni način zabavljanja u vojarnama, kao na pr. 'put u Ameriku’, ‘brojanje zvezda’, 'tulenje u zrak’ i slično. S novacima moraju častnici i dočastnici kao i stariji vojničari postupati osobito liepo, jer će se odgoj i izobrazba kod njih postići mnogo prije i savršenije lijepim primjerom i riečima te svestranim tumačenjem onoga, što može biti ne bi odmah razumjeli i shvatili. Neophodno je potrebno najbudnije bditi nad državnim i ustaškim dobrom. Po svaku cienu spriečiti medjusobne kradje odjevnih predmeta, kao i kradju te prodaju izvan vojarna predmeta koji pripadaju državi, Ustaškoj vojnici ili pojedinim vojničarima. Iskorieniti iz vojničarskog života psovku. Vojničarima treba predložiti, da samo prostak kune, a ustaša-vojničar nije prostak. To se isto odnosi i na razne prostačke izraze, koji su kod nas još preostali iz doba srbijanske vladavine. Svaki koji kune ili koji rabi prostačke rieči, neprijatelj je države i ustaštva. U pogledu ćudoredja, poštenja, viteštva, junačtva i pristoj nog ponašanja, moraju svagdje i u svakom pogledu, napose u dodiru s ljudima izvan vojarna, prednjačiti ustaški častnici i dočastnici"176. 174

VA, fond NDH, k,114c, 55/4-1.

175 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11. 176 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11.

129

Balenović navodi 17. listopada 1942. u posebnoj odredbi „Svaki pripadnik ustaškog pokreta mora biti i svjestan ustaša, koji obavezan ustaškom zakletvom ima točno raditi u duhu ustaš. načela. Tko radi protivno taj mora snositi i posljedice, a te će u buduće biti teške za svakog prekršitelja ustaške zakletve, načela i izdatih zapovjedi"177. U duhu promoviranja novih vrijednosti došlo je do nekih izmjena u ustaško-vojnom službovniku pa je precizirano da se ,,u kakvom god odnosu stoje ustaše izvan službe, u službi se svi imaju osloviti sa Vi", svakoga se višeg u službi, kao i izvan službe ima osloviti samo činom, niži časnici se prigodom prvog sastanka s višima imaju predstaviti uz navod čina, imena i udjelbe. Ustaše momčadskog stališa, koji nisu poznati višemu, prigodom prijavljivanja imaju prijavu ili molbu započeti uz navod čina višega, svog imena s dodatkom „ustaški" (naprimjer: satniče, ustaša N.N. ustaški molim...). Tijekom daljnjeg razgovora ne ponavljaju se više početni nagovori. Kada niži prima od višega usmenu zapovijed, ima ovaj jasno i glasno do govoriti s „da" uz navod čina višega (a ne kao dosada „shvatio sam"), na pitanje višega odgovara niži s „da" ili „ne" uz navod čina višega, kada viši pozove k sebi nižega, tada ovaj nakon izvršena pozdrava upotrebljava riječ „na zapovied" uz navod čina višega...178.

STVARANJE USTAŠKOGA ČASNIČKOG ZBORA 1941. Budući da je ustaški pokret, a time i Vojnica kao njegov dio, bio temelj vlasti u NDH čiji je zadatak bilo i promicanje ustaš kih ideja i čuvanje tradicija ustaške borbe, njegovi članovi, poglavito oni vojni, bili su često i brzo, odnosno izvanredno unapređivani. Bili su nositelji najviših vojnih i državnih odličja, kao što je primijetio Damir Jug, a o čemu svjedoči i Službeni Viestnik Ustaške vojnice. U 1941. godini u osobnim poslovima bile su karakteristične česte mijene i nove udjelbe kao i brza

napredovanja u činoredu, što je inače bila jedna od vrlo primamljivih prednosti služenja u Ustaškoj vojnici, u odnosu na Domobranstvo. Prva imenovanja i promaknuća datirana su već 21. travnja 1941. godine. Riječ je uglavnom o dodjeli dočasničkih činova. Primjetno je da je riječ o ustašama emigrantima-povratnicima, kao što su bili Rafael Boban, Kruno Devčić i tako dalje179. Već od samog početka uočava se ubrzano promicanje ili preskakanje pojedinih činova kod pojedinih istaknutih ustaša. U nekim početnim odredbama bilo je slučajeva da se istaknute ustaše raznih činova (zastavnik, časnički namjesnik, vodnik, razvodnik) unapređuju skupno u jedan isti čin (naprimjer poručnik). Takav je bio slučaj 6. svibnja 1941. s većom skupinom 177

VA, fond NDH, k.85f, 2/37-1.

178

VA, fond NDH, k.H4c, 59/4-1.

179

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

kasnije istaknutih zapovjednika i dužnosnika (Mijo Babić, Erik Lisak, Nikola Zelić, Kruno i Ivan Devčić, Jerolim Katić, Rafael Boban, Ante Pejaković, Ante Moškov, Ivo Herenčić, Nikola Orešković, Ventura Baljak i tako dalje). Neki od njih unaprijeđeni su već u sljedećem koraku 31. svibnja, sada u čin ustaškog natporučnika, kao što su bili poručnici Mijo Babić i Ivan Devčić. Ista dvojica već 20. lipnja unaprijeđena su u čin ustaških satnika, a s njima su unaprijeđeni i poručnici Erich Lisak i Ivo He renčić, kao i dovodnik (ali ustaški povjerenik za Bosnu] Jure Francetić. Također su unaprijeđeni i neki od poručnika koji su unaprijeđeni 6. svibnja 1941. (Katić, Zelić, Pejaković, Kruno Devčić]180. Jedan broj istaknutih ustaša bio je izravno unaprijeđen u časničke činove i postavljen na određene dužnosti na terenu ili u Glavnom stožeru UV-a181. U istom razdoblju unapređenja istaknutih ustaša u časničke činove, prate i unapređenja ostalog ljudstva najčešće u dočasničke i niže časničke činove. I ovdje je bilo „standardizacije" pa su ustaše različitih dočasničkih činova skupno unapređivani u iste činove. Mnogi od njih postat će poznati kao zapovjednici satnija i bojni već tijekom 1941. - 1942. godine182. Zbog pomanjkanja časnika u UV-u pozvani su svi ustaški dužnosnici da upozore pričuvne časnike, članove svojih orga nizacija da stupe u UV kao djelatni ili pričuvni časnici. Takvi časnici primani su u postojećem činu, potom su kao pričuvni časnici morali proći kraći probni rok nakon kojeg su primani u djelatnu služnu, uz promaknuće u viši čin. S potvrdom čino va dosta se kasnilo, a česta je dvojba bila kod časnika žele li biti primljeni za pričuvnog ili djelatnog časnika183. Od odredbe datirane 9. srpnja vidimo da je u okviru UV-a postavljen i jedan broj pričuvnih časnika (najčešće izravno od ustaša bez činova), kao što su bili i poznati zapovjednici Antun Illik, Josip Hubl, Vinko Ferček, Milivoje Žličarić, Oton Cseplo i tako dalje. Potom su od kolovoza jasno razlikovani prijemi u djelatne, odnosno pričuvne časnike i dočasnike184. Jedan broj ustaša-nevojnika u ovom je razdoblju također promaknut u vojne činove. Obrazloženje je bilo „za osobite zasluge prigo dom oslobođenja, za velike zasluge, koje je načinio Ustaškom pokretu, kao i za vjernost, odanost i požrtvovanost hrvatskoj domovini" (npr. u slučaju Ćirila Čudine)185. U razdoblju 1941. - 1942. godine možemo pratiti ubrzano napredovanje jedne skupine istaknutih ustaša, odnosno ustaških zapovjednika, kao što su: Ante Moškov (bojnik 11. listopada 1941., potpukovnik 17. ožujka 1942., odlikovan Želje znim trolistom IV. stupnja 24. travnja 1942. i konačno pukovnik PTB-a 24. lipnja 1942.), Erich Lisak i Ivo Herenčić (bojnici 10.

studenoga 1941., potpukovnici 26. lipnja 1942., pukovnici 27. studenoga/l. prosinca 1942.), Jure Francetić (bojnik 15.

studenoga 1941., potpukovnik 6. ožujka 1942., odlikovan Vojničkim redom Željeznog trolista III. stupnja s grančicama hra 180

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

181

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

182

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

183

Službeni vijestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.; D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 90.

184

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

185

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

131

stova lišća 24. travnja 1942. i konačno pukovnik PTB-a 24. lipnja 1942.], Ivan Devčić (bojnik 15. studenoga 1941.), Rafael Boban (odlikovanje Vojnički red Željeznog trolista III. stupnja 24. travnja 1942., bojnik 26. lipnja 1942.), Ventura Baljak i Nikola Orešković (poručnici unaprijeđeni u satnike 15. studenoga 1941.), Vjekoslav Luburić (ustaša, izravno u satnika 29. studenoga 1941.)186, Petar Mikrut (iz zastavnika u natporučnika PTB-a 4. veljače 1942.) i tako dalje187, ali i istaknutih ustaša, zapovjednika izvan Ustaške vojnice, kao što su: Vilko Pečnikar (bojnik 23. prosinca 1941., pukovnik 24. lipnja 1942. i potom 28. lipnja 1942. zapovjednik Oružništva), Eugen Kvaternik (ustaša, izravno u bojnika PTB-a 10. siječnja 1942., potpukovnik 26. lipnja 1942. i konačno pukovnik 17. listopada 1942.). I krajem 1941. bilo je preskakanja po jednog čina u napredovanju ili standardizacije veće skupine promaknutih s dočasničkim činovima u prvi ili drugi časnički čin, odnosno skupine nižih časnika (zastavnik, poručnik ili natporučnik u satnika i tako dalje). Jedna veća skupina dočasnika svih činova promaknuta je u čin zastavnika 29. studenoga 1941. godine188. U istom razdoblju bilo je imenovanja na dužnosti časnika UV-a upravne struke, liječnika i duhovnika. Zamjetno je da su po sebno određeni duhovnici za Ustašku vojnicu, odnosno za PTB prosinca 1941. godine189. U okviru Njemačke bojne imenovanje Branimir Altgayer pričuvnim ustaškim pukovnikom 17. lipnja 1942. godine. Pret hodno je krajem svibnja imenovana veća skupina djelatnih i pričuvnih časnika Njemačke bojne u okviru UV-a190. Prema raspoloživim podacima ukupno je u 1941. godini podijeljeno časničkih činova: jedan krilnika, šest pukovnika, četiri potpukovnika, devet bojnika, 62 satnika, 28 natporučnika, 110 poručnika i 364 zastavnika. Kod dočasnika brojke su bile sljedeće: 238 dorojnika, 250 rojnika, 23 razvodnika, 146 dovodnika, 76 vodnika i 18 časničkih namjesnika. U 1942. stanje kod dodjele časničkih činova bilo je sljedeće: čin krilnika nije dodijeljen, četiri pukovnika od kojih jedan pričuvni, šest potpukovnika, pet bojnika (jedan pričuvni), 17 satnika (devet pričuvnih), 32 natporučnika (deset pričuvnih), 30 po ručnika (pet pričuvnih) i 113 zastavnika (četiri pričuvna). Osim toga posthumno su dodijeljeni časnički činovi za jednog satnika, šest poručnika i 21 zastavnika. U istom razdoblju imenovan je sljedeći broj dočasnika: 12 dorojnika, 89 rojnika (uz još 17 u Njemačkoj bojni), 59 dovodnika, 57 vodnika (uz 20 u Njemačkoj bojni)191. Preskakanja činova bila su svojstvena za rano razdoblje postojanja Ustaške vojnice, kao organizacije u nastajanju, i gdje su ipak časnici vrednovani kroz politički (ustaški) kriterij. Kao što rekosmo u Domobranstvu, to nije bila praksa. U ljeto 1942. uslijedio je još jedan val unapređenja. Tako je mađarski časnik u mirovini Dragutin Balenović primljen u Ustašku vojnicu i promoviran u ustaškog pukovnika PTB-a, zatim su ustaša Ivan Stipković i domobranski dopukovnik Oton 186

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

187

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.

188

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

189

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

190

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.

191

D. Jug, n.dj., 211.

132

Čuš promovirani u djelatne pukovnike UV-a, a Josip Mrmić u djelatnog bojnika PTB-a, poslije čega su (formalno] uslijedila imenovanja u Glavni stožer UV-a, na čelo njegovih odjela (Čuš, Bzik, Balenović, Mrmić, Tarle, Lisak i Frković], Također, imenovani su zapovjednici pojedinih dijelova Ustaške vojnice: Francetić (stajaći zdrugovi], Herenčić (prometni zdrugovi], Lukac (redarstvena služba], Kvaternik (nadzorna služba u UV-u], Sertić (ustaška učilišta], Servaty (ustaška priprema), Rukavina (ustaški stegovni i kazneni sud) i Moškov (PTS)192. Ranije je, prema odredbi Poglavnika, s mjesta zapovjednika Željezničkog UV-a na mjesto zapovjednika Oružništva postavljen pukovnik Vilko Pećnikar193. Kasnija promaknuća u dio dočasničkih činova spuštena su na razinu zapovjednika bojni (1942). Zapovjednici bojni često su tijekom 1942. (za neobičnu hrabrost za vrijeme borbi, svi napried imenovani toliko su se istakli iznad ostalih da zaslužuju da im se za njihove zasluge iskaže posebno priznanje itd.) predlagali unapređenja za svoje časnike i dočasnike.

Uglavnom u sljedeći čin. Bilo je i slučaja da je zapovjednik predlagao unapređenje i dva čina više (... zato prepuštam naslovu da sam odluči o visini čina a ističem da bi mi želja bila da se unapriede ...)194.

U jednom trenutku došlo je do odluke da se zapovjedništva djelatnih ustaških bojni ukidaju, ali nisu bili određeni novi sastavi u koje bi ušle sati iz bojni. Na osnovi te odluke zapovjedništvo Stožera UV-a ukinulo je 30. srpnja 1942. ovlaštenje zapovjednicima bojni da vrše promaknuća u činove dorojnika i rojnika pa je zapovjednik UV-a donio odluku: „pridržavam sebi do daljnjega sam pravo promaknuća u sve dočastničke činove"195. Na osnovi zapovijedi od 7. svibnja 1942. uočava se da je u sastavu UV-a bilo još časnika čije činove Poglavnik nije potvr dio. Oni su trebali podnijeti molbu Glavnom stožeru UV-a u kojoj će posebno naznačiti žele li biti primljeni kao djelatni ili pričuvni časnici. Također, u postrojbama UV-a bio je još uvijek velik broj dočasnika, kojima također činovi nisu bili potvr đeni putem zapovijedi Glavnog stožera. Za njih su molbe trebali poslati nadležni časnici, također s prijedlogom je li djelatni ili pričuvni dočasnik, kao i reguliranjem prijema beriva po toj osnovi196. Promaknuća viših dočasnika (na osnovi okružnice Minorsa od 13. travnja 1943.) od bojnika naviše trebalo je obavljati dva puta godišnje - 13. lipnja i 24. prosinca. „Izvan toga roka mogu viši dočastnici biti izvanredno promaknuti samo za dokazane osobite zasluge u borbi". Prijedloge za redovita promaknuća trebalo je dostavljati u svako doba, s tim da je one dočasnike za koje je stigao uredan prijedlog do 1. svibnja, odnosno 1. prosinca trebalo promaknuti 13. svibnja, odnosno 24. prosinca, dok bi oni koji su prekoračili rok bili ostavljani za sljedeći rok197.

192

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb,

1. rujna 1942., broj 8.

193

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb,

5.srpnja 1942., broj 4.

194

VA, fond NDH, k.H4c, 57/7-1.

195

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

196

VA, fond NDH, k.H4c, 58/4-1.

197

VA, fond NDH, k.l 14c, 7/9-1.

133

Poglavnikov vojni ured od 1. srpnja 1944. dostavio je sljedeći nalog: „izvanredno promaknuće trebalo bi zaista biti najveća nagrada častniku ili dočastniku, koji se je istaknuo osobitim junačkim djelom ili višegodišnjom uzornim vršenjem službe. Stoga je Poglavnik odredio da mu se u buduće za izvanredna promaknuća predlažu samo sliedeći pripadnici oru žanih snaga: koji su se u borbi sa neprijateljem iztakli osobitom junačkim djelom ili osobitim radom ili djelom u korist Nezavisne Države Hrvatske, koji su kroz najmanje dvije godine ocjenjeni od svih predpostavljenih da zaslužuju izvanredno promaknuće, jer sa svojim vršenjem službe nadvisuju sve svoje drugove istog čina. Ako postoji namjera Poglavnika pro maknuti jednog pripadnika oružanih snaga za neko osobito djelo koje nije obuhvaćeno napried iznjetim uvjetima, tada će ovo pokrenuti sam Poglavnik"198. Međutim, bilo je izuzetaka i od uspostavljene prakse unapređivanja. Prema svjedočenju Dragutina Jileka, pročelnika Osobnog odjela Stožera UV-a, zapovjednik Ustaške obrane Luburić nije nosio Paveliću na potpis imenovanja i promaknuća časnika, nego je sam potpisivao odluke. I tako je postupao do pred kraj NDH. Početkom 1945. godine Jilek navodi da je pri mio velik broj imena časnika Ustaške obrane da ih provede kroz registar ustaških časnika. Sva ta „imenovanja po Vjekoslavu Luburiću" Jilek je redovitim putem dostavio na potpis Paveliću. Ta imenovanja koja su išla na potpis Paveliću formulirao je po prilici „Potvrđuje se XY čin ustaškog satnika koji mu je podijelio Maks Luburić" ili „promiče se u čin ustaškog bojnika iz čina ustaškog satnika XZ koji čin je dobio od Maksa Luburića"199. Pored imenovanja i unapređenja, uočen je i slučaj razrješenja i otpuštanja iz redova Vojnice. Naime, prema odredbi od 9. veljače 1942. „na temelju točke 12. Ustaškog ustava a po točki 8. Propisa o ustaškoj stezi", pukovnik Tomislav Rolf bio je lišen svog čina u UV-u i isključen iz ustaških redova200. Kako je Rolf bio istaknuti član ustaškog pokreta i obavljao je vi soke vojničke funkcije, ovo je bila važna stegovna mjera, iako tada nije obrazloženo zbog čega je izrečena201. Ovo je veoma zanimljiva ilustracija primjene disciplinskih mjera u redovima UV-a, iako je kasnije Rolf bio rehabilitiran. Naime, on je na jednom prijemu u talijanskom poslanstvu govorio loše o talijanskoj vojnoj sposobnosti i kritizirao suradnju s četnicima. Na traženje talijanskih vojnih predstavnika, njemu je izrečena ova mjera. Tek poslije kapitulacije Italije vraćen je u redove Ustaške vojnice i ponovno je obavljao zapovjedne dužnosti202. U drugim slučajevima, ali kod znatno niže pozicioniranih časnika ili dočasnika, imamo primjene kaznenih mjera i mjere isključenja iz ustaškog pokreta, UV-a ili PTB-a uz lišavanje čina.

198

VA, fond NDH, k.H3i, 9/5-1.

199

D. Kovačić, n.dj., 178., fusnota 683

200

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3, 36.

201

D. Jug, n.dj., 218.

202

A. Ophođaš - J. D. Mark, n.dj., 384.

134

PRIPADNOST POGLAVNIKOVOJ TJELESNOJ BOJNI Jedna od posebnosti istaknutih ustaških časnika bio je i poseban dodatak činu u obliku oznake pripadnosti Poglavnikovoj tjelesnoj bojni. Ovaj dodatak činio je njegova nositelja dijelom elite i smatralo se posebnim priznanjem. Na ovaj je način istican primat u odnosu na časnike istoga čina, jer je satnik PTB-a bio u višem rangu nego običan satnik UV-a. Ova posebnost regulirana je posebnom odredbom od 15. svibnja 1942., reguliran je status pripadnosti PTB-u i definira no je tko su njeni pripadnici. Pripadnicima PTB-a smatrali su se oni ustaše „koji su prie uzpostave NDH bili u inozemstvu u ustaškim logorima na ustaško vojnoj izobrazbi", kao i oni koji su „u to vrieme u inozemstvu trajno boravili i u ustaškoj djelatnosti sudjelovali". Objašnjeno je da „Poglavnikova tjelesna bojna sada više ne postoji kao stvarna vojna postrojba, budući da su svi njezini pripadnici udijeljeni na službu u druge razne ustaške postrojbe, odnosno postrojbe pokreta i u državne ustanove. Unatoč tome ustanovljuje se ovom odredbom na uspomenu prvog začetka ustaške vojske te njezinih oslobodilačkih djela i uspjeha, obstojnost ove postrojbe kao skupa njezinih dosadanjih pripadnika bez obzira na to gdje je koji udijeljen i gdje ustašku dužnost vrši". Određeno je da svi pripadnici PTB-a „ostaju doživotno njezinim članovima sa pravom nošenja ustaške vojničke odore dosadašnjeg kroja i boje, trobojne oznake na ovratniku providjenje propisnim slovom U, te bodeža o pasu, sve prema od nosnom propisniku!". Zapovjednik PTB-a trebao je voditi trajnu očevidnost o svim pripadnicima, brigu o promaknućima i drugim osobnim odnosima, od vremena do vremena na zajednički nastup trebao ih je pozvati Poglavnik. „Pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne ostaju medjusobno povezani zajedničkom ustaškom prošlošću prvih i temeljnih podviga hr vatskog narodnog i državnog oslobodjenja te drugarstvom ustaških prvoboraca"203. Istoga dana za „tjelesnu zaštitu Poglav nikove osobe" ustrojen je Poglavnikov tjelesni zdrug u sastavu UV-a. Ova je postrojba mogla obavljati i „ine ustaško-vojne dužnosti"204. Još prije donošenja uredbe koja je određivala status pripadnosti PTB-u kao dijelu elitizma ustaških časnika, posebnim je odredbama reguliran prijem pojedinih istaknutih ustaša („iznimno, iz posebnih razloga") ili ustaša koji su bili i izvan UVa, u Bojnu Glavnoga ustaškog stana (kasnije Poglavnikovu tjelesnu bojnu), kao što je bio Juco Rukavina (Nikola Rajković, Antun Podgorelac, Stjepan Faber, Vjekoslav Ivanković ili Stjepan Šiprak)205, ili kasnije dr. Mile Budak koji je promoviran u ustaškog bojnika - liječnika u PTB-u. Prema odredbi od 21. ožujka 1942. kao pripadnici PTB-a primljeni su generali Ivan Perčević, predstojnik Poglavnikova vojnog ureda, i Vilko Begić, državni tajnik Ministarstva hrvatskog domobranstva (obo

203

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3, 32.-33.

204

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3, 33.

205

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

135

jica kao ustaški pukovnici}, zatim pukovnik Juco Rukavina kao zapovjednik UV-a, dvojica istaknutih duhovnika (fra Dioniz Jurčev i fra Justin Medić), načelnik grada Zagreba Ivan Werner, pukovnik Adolf Sabljak, ministri Lorković i Puk, jedan broj vladinih dužnosnika pa čak i Viktor Rebenišak, upravljač samovoza, a na kraju i Višnja i Mirjana Pavelić („Svi gore pripad nici PTB imaju pravo nositi oznake, odredjene za ustaše, koji su djelovali u inozemstvu"). Krajem travnja 1942. jedan je broj nižih časnika dobio unapređenja u više činove kod PTB-a206. Na isti način i zbog posebnih razloga („za osobitu iskazanu ustašku sviest") 13. listopada 1941. Sveučilišna sat u Zagre bu uvrštena je u Poglavnikovu tjelesnu bojnu i pretvorena u Pripremnu sat te bojne. Ljudstvo ove sati unaprijeđeno je u dočasničke činove. Ustašama ove sati imalo se „uračunati kao odsluženje vojne obaveze vrieme koje su proveli kao djelatni ustaše" u Vojnici, a prema odredbi od 17. ožujka 1942. godine207. Poglavnik je 28. srpnja 1943. posjetio skupinu od oko 300 ustaških emigranata iz predratnog razdoblja, kao i pripadni ka PTS-a. Njemačke procjene istaknule su da je od oko 500 ustaških emigranata navodno u borbama u Bosni palo ili teško ranjeno oko 200208. Na taj je način odao posebno priznanje ovoj elitnoj skupini pripadnika Ustaške vojnice i uopće pokreta.

ODLIKOVANJA ISTAKNUTIH PRIPADNIKA Već su prve borbe i različite akcije na trenu pokazale hrabrost i žrtve pojedinih pripadnika Vojnice. Zato se već od početka 1942. počeo određivati sustav odlikovanja. Tijekom ožujka 1942. ustanovljen je Ustaški spomen znak. Postrojbama Vojnice upućen je dopis da se dostave imena poje dinaca koje bi se odlikovalo ovim znakom, s kratkim opisom zaslužnog rada209. Prva odlikovanja Poglavnik je pripadnicima Vojnice podijelio 24. travnja 1942., potpukovnicima Francetiću i Moškovu. Prvome za organiziranje ustaških postrojbi u Sarajevu i akciju provedenu u istočnoj Bosni, a drugome za čišćenje Korduna od pobunjenika. Odlikovan je i satnik Boban, također za rad u istočnoj Bosni. Posthumno su odličja dodijeljena satniku Miji Babicu i zastavniku Antunu Podgorelcu. Prvome za njegov predratni rad „počam od godine 1928", a obojici za hrabro držanje u borbi kod Stolca 3. srpnja 1941. gdje su obojica i nastradali210. 206

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.

207

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.

208

B. Krizman, n.dj., 71.

209

VA, fond NDH, k.H4B, 18/9-1.

210

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.

136

Dana 9. svibnja 1942. zaključeno je da u postrojbama UV-a „imade veliki broj častnika, dočastnika i čarkara, koji su se naročito iztaknuli u borbama protiv četničko-komunističkih banda, pa i svoje živote žrtvovali. Da bi ovakovi borci za svoju hrabrost i požrtvovanje u borbi za svoju Domovinu dobili vidljiv znak, zapovieđeno je da se pri satovima osnuju povje renstva, sa zadatkom objektivnog i savjesnog izpitivanja i predlaganja za odlikovanja onih, koji su to zaista zaslužili"211. Ustanovljeni su Ratni spomen znak sa grbom i Ratni spomen znak bez grba. Prvi znak dobili su od viših časnika pukovnik PTB-a Tomisav Sertić, pukovnik Martin Chramosta, dopukovnici Dragutin Vlašić, Josip Majetić i niz nižih časnika. Drugi je dodijeljen dopukovnicima Milanu pl. Popoviću, Jurju Pajdakoviću, Milanu Štrkancu, Mihovilu Sertiću i dr. Petru Berkoviću, kao i većem broju nižih časnika212. U sljedećem krugu Ratni znak s grbom dobili su pukovnik Franjo Lukac, dopukovnik Vladimir Rogoz, satnik PTB-a Marjan Pavelić, satnik Mihovil Šimić i drugi213. Kasnije je odlikovan, za operacije u 1941. i one tijekom prve polovine 1942., još jedan dio ustaških časnika. Tako su Voj nički red željeznog trolista IV. stupnja dobili potpukovnik Vladimir Galić, bojnici Milan Šuletnić i Ivan Hrčko, satnik PTB-a

Nikola Orešković, natporučnik Franjo Sudar, satnik Zlatko Bednjanec i Vladmir Majer. Veliku srebrnu kolajnu Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost dobili su vodnik Tomo Kesić, satnici Slavko Bednjanec i Milivoje Žličarić, bojnik Mladen Sertić,

a potom satnik Špiro Dončić, natporučnici Ante Mamić, Mile Cvetković i Stjepan Novak, poručnik Ivan Šlibar te zastavnici Hajrudin Bećirović i Juraj Agras. Malu srebrnu kolajnu Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost dobilo je još 25 starješina, zatim Brončanu kolajnu Poglavnika za hrabrost daljnjih 36 časnika i dočasnika214. Kasnije je tijekom rata uslijedilo redo vito dodjeljivanje pojedinih vojničkih odličja. Jedan dio podijeljen je i posthumno za djela počevši od kraja lipnja 1941. pa nadalje do kraja 1942. godine215. Tijekom 1942. u više navrata pohvaljivane su i mnoge postrojbe ili pojedini zapovjednici Pohvalnim priznanjem Zapo vjednika UV-a, za djela u borbi ili uredan vojnički red. Među njima su i zapovjednik sati Banjalučke bojne, zastavnik PTB-a

Batinić, ustaška straža u Maksimiru, pripadnici Stožerne sati, 29. sati, 1. sati VII. bojne, 3. i 4. sati IV. bojne i tako dalje. Poglavnik je na prijedlog Glavara stožera UV-a „Za hrabro i junačko držanje u borbama protiv komunista na položajima u Bšlincu, Gvozdanskom i Zrinu" izrazio 16. sati UV-a Pohvalno priznanje 5. ožujka 1942. godine216. Za pripadnike UV-a, a posebno Crne legije, ustanovljen je prestižni „znak" za borbe u istočnoj Bosni i pohod prema Drini 1942. godine. Uglavnom, ovaj znak mogli su nositi pripadnici postrojbi koje su sudjelovale u tom pohodu, a to su 211

VA, fond NDH, k.H4c, 59/4-1; 114c 6/7-1.

212

VA, fond NDH, k,114B, 2/10-1.

213

VA,fondNDH,k.ll4B, 10/10-1.

214 Zapovjednik II. ustaške bojne, zato što je u mjesecu srpnju 1941. iz vlastitih pobuda postrojio ustašku bojnu u Nevesinju, vodio borbe, branio taj grad i bio dva puta ranjen. 215

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. kolovoza 1942., broj 6.; Isto, 15. rujna 1942., broj 9.

216

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.

137

bile I. ustaška bojna (prvo u I. zdrugu, potom od listopada 1942. u V. zdrugu), II. bojna prometnih zdrugova i Pripremna bojna grada Sarajeva. Ovaj znak bio je izrađen tako da svojim elementima (znak NDH, U, bodež, tok Drine) prikazuje po seban simbol pohoda na Drinu, a zbog specifičnosti rata i ograničena broja nositelja sačuvan je u veoma malom broju do današnjih dana217. Motivi ovoga pohoda ušli su i na poštanske markice, a i na druge načine bio je prisutan u javnosti, možda najviše kroz fotografije. Dio časnika Ustaške vojnice pripadao je udruženju nositelja „Godišta željeznog trolista". Ovo udruženje imalo je 17. svibnja 1944. svoj godišnji sastanak u prostorijama zastavničkog tečaja UV-a218. U ovom razdoblju dodjeljivana su različita odličja koja se mogu pratiti kroz Vjesnike naredbi pojedinih zdrugova UV-a. Pred sam kraj rata, ujedno i postojanja NDH, a na dan 10. travnja 1945., velik broj vojničara i dočasnika UV-a dobio je za aktualna i ranija istaknuta djela u kojima su bili ranjavani „pozlaćenu" ili „željeznu" „ranjeničku kolajnu s jednom (dvije ili tri) plavom prugom na vrbci". One su podijeljene na osnovi osnutka „Ranjeničke kolajne" od 8. travnja 1944. i propisnika za njeno dodjeljivanje219. Iako se pridavalo dosta značaja odlikovanju i pohvalama istaknutih pripadnika, izgleda da njih nikada nije bilo dovoljno ili makar ne za one kojima je to bilo najpotrebnije. Tako jedna procjena iz VII. zdruga 1944. govori: „Mnogo se dočastnika istaklo u borbama po svojoj hrabrosti, no naši zapovjednici nisu nikada nikome davali priznanje, pa do borbe u Oklaju nije po stožeru VII sdruga nitko odlikovan niti predložen za odlikovanje, dok je bilo i dočastnika i vojničara, koji su to barem za hrabrost zaslužili"220.

POPUNA LJUDSTVOM POSTROJBI USTAŠKE VOJNICE Nakon proglašenja NDH poduzete su mjere da se dotadašnji vojni obveznici Jugoslavenske vojske, kao i pričuvnici i kadrovici uvrste u redove nove hrvatske vojske. Međutim, ove mjere odnosile su se samo na osobe hrvatske nacionalnosti, uklju čujući tu i muslimane kao Hrvate islamske vjeroispovijedi. Također, prema naredbi zapovjedništva njemačke 2. armije, iz zarobljeništva je započelo puštanje svih vojnih lica hrvatske nacionalnosti221. U svojoj početnoj fazi Ustaška se vojnica popunjavala dragovoljcima. „Odpust i primanje častnika, dočastnika i čarkara u Ustašku vojnicu vrši Glavni stožer UV. Prvenstveno se primaju neoženjeni a samo izuzetno oženjeni koji su se pokazali kao 217

Prema Propisniku, objavljenom u Vjestniku Ministarstva oružanih snaga 31. srpnja 1943., 633.; T. Aralica, n.dj., 163.

218

VA fond NDH, k.H4B, 19/10-8.

219

VA, fond NDH, k.H4c, 33/5-1.

220

HDA, 013.4.5. 66-67’.

221

Nikica Barić, Ustroj vojske Domobranstva Nezavisne države Hrvatske, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003., 414. i 418.

138

vrsni u dosadašnjem zvanju i životu". Prema zakonskoj odredbi o sastavu i djelovanju ustaškog pokreta od 23. lipnja 1941. smatra se djelatna služba u ustaškim djelatnim bojnama (ista) kao odslužena u Domobranstvu. Služba u Ustaškoj vojnici definirana je na sljedeći način: „Svi mladići od 18-25 god koji nisu služili u Hrvatskom do mobranstvu, a dobrovoljno se javljaju u Ustašku vojnicu, moraju dati pismenu obavezu da će služiti najmanje 2 godine u redovitoj djelatnoj bojni. Ta im se služba uzima u obzir kao da su služili u Hrvatskom domobranstvu (odredba poglavnika od 21 lipnja 1941). 0 odpustu iz UV odlučuje Glavar stožera UV na temelju priedloga predpostavljenog zapovjednika, od nosno riješenja nadležnog suda. Prema tom svi oni, koji nisu iz bilo kojih razloga odslužili svoju obavezu (vojnu dužnost) u vojnici, upućuju se nadležnom popunidbenom zapovjedeničtvu Hrvatskog domobranstva radi dosluženja"222. Predstavnici Domobranstva 29. kolovoza 1941. održali su sastanak s predstavnicima Glavnog stožera UV-a pa je dogo voreno da se Vojnica popunjava dragovoljcima koji imaju preporuku ustaških logornika. Posebno ustaško povjerenstvo trebalo je obaviti liječnički pregled dragovoljaca za Ustašku vojnicu, o čemu je trebalo obavijestiti domobranska popunidbena zapovjedništva. Ako je neki pripadnik Ustaške vojnice otpušten prije nego je odslužio dvogodišnje obvezno djelatno razdoblje, morao je ostatak razdoblja odslužiti u Domobranstvu. Određeno je da će Ustaška vojnica osnovati ustaške pri premne bojne, slične domobranskoj pričuvi (do 32. godine života), nakon čega bi pripadnici Ustaške vojnice ušli u domo

bransku pričuvu223. Definirano je da svaki onaj pripadnik ustaškog pokreta koji ne služi u djelatnoj Ustaškoj vojnici ili nije udijeljen u nje zinim pripremnim postrojbama, dužan je bezuvjetno služiti u Domobranstvu po odredbama zakona o Hrvatskom domo branstvu, ili djelatno ili u pričuvama, pa može prema tome biti pozvan i na vojne vježbe. Udjelba ustaša u postrojbama izvan Ustaške vojnice u svojstvu logornika, tabornika i si. nije oslobađala takve osobe od njihovih obveza prema navede nom zakonu. Ustašom koji ne treba služiti u Domobranstvu priznat će se samo onaj koji doprinese, čim bude pozvan na službu u Domobranstvu, valjanu potvrdu svojega pretpostavljenog zapovjednika postrojbe UV-a224. Glavni stožer UV-a upozorio je 3. prosinca 1941. da i pored ranijih zapovijedi „nitko nema pravo odpuštati ljudstvo iz pojedinih jedinica, već si to pravo pridržaje propisani. Ljudstvo bez naročitog razloga ne predlagati za odpust". Uspostavljen je, potom, i postupak pri otpuštanju novaka iz UV-a i njihova upućivanja u jedinice Domobranstva radi dosluženja obvezatnoga djelatnog služenja vojnog roka225. Također je bilo zabranjeno bilo da se časnici, dočasnici i čarkari otpuštaju svojim kućama u ustaškim odorama po odsluženju svog roka, vježbe ili pri dopustu po kazni.

222

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

223

N. Barić, Domobranstvo, 424.-425.; D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 84.

224

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.

225

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

139

Ustaške pripremne bojne nastale u 1942. bile su poseban slučaj ako se razmatra način popune (pa i kadrovska struktu ra) UV-a. Ove postrojbe bile su popunjene ili mlađim ili pak starijim godištima od djelatnih bojni Vojnice. Tako je 33. pripremna bojna (o kojoj je sačuvano dosta arhivskog materijala) imala starije ljudstvo u rasponu od 30 do 46 godina, s obiteljima i potpuno neadekvatna za borbenu upotrebu, iako je tijekom druge polovine sudjelovala intenzivno u borbama, i to na sasvim drugom dijelu Hrvatske od onoga gdje je mobilizirana. Osječka pripremna bojna najvećim dije lom popunjena je iz najsiromašnijeg dijela građanstva, slabo naoružana i slabo plaćena za „čarkarske" poslove. Primali su dnevno po 30 kuna pa je zapovjednik bojne u jednom izvješću od 15. lipnja 1942. naglasio da se tim novcem njihove obitelji ne mogu prehraniti, jer imaju uglavnom od dvoje do petero djece. Svaki dan „na desetke njihovih žena dolazi po pomoć" koju on ne može dati, jer su sva državna i privatna poduzeća odbijala isplatiti bilo kakvu pomoć ustašama dok su na terenu. Poduzeća su se striktno držala odredbe po kojoj su dužna platiti samo 28 dana226. S druge strane, jedan dio (mlađeg) ljudstva u pripremnim postrojbama u njima je tražio utočište od mobilizacije u Domobranstvo kao redovnu vojsku NDH. Slučaj Pripremne bojne Grič o ovome dobro svjedoči. U srpnju 1942. njen se zapovjednik žalio na sve rašireniju pojavu izbjegavanja vježbi i donošenje upitno vrijednih liječničkih nalaza kao oprav danje. „Takva izmotavanja od dužnosti učestala (su) od kada se je pročulo, da će bojna početi vršiti stražarsku službu". Ovaj zapovjednik nije štedio riječi kritike na takve pojave: „Sramota je i kukavština ispirivati se Hrvatstvom i Sokolstvom, položiti ustašku prisegu, a kad treba vršiti dužnost i žrtvovati malo slobodnog vremena, onda uzmicati uz razne izgovore. Jasno je, da su takvi pristupili u našu bojnu samo da bi bili zaštićeni od vojne dužnosti u drugim jedinicama, računajući s tim da u bojni Grič osim koje parade neće imati drugih dužnosti, a u koliko bi takve i bile, da će lahko i tim dužnostima izbjeći. Zakonskom odredbom o preuređenju Ustaške vojnice odredio je Poglavnik, da se u ustašku vojnicu stupa dobro voljno. Kad je netko dobrovoljno stupio u vojnicu,

a toste Vi svi, onda mora i svedužnosti bezuvjetno vršiti,

obavezao prisegom, a prisegu je do sada svaki pošten Hrvat držao.

Ista zakonska odredba

jer sena to

određuje, da jepripadničtvo

u

Ustaškoj vojnici doživotno i da prestaje jedni smrću, odpustom ili premještanjem u drugu postrojbu. Sve one, koji će od sad izbjegavati dužnostima i s tim kršiti ne samo stegu, nego dapače i položenu ustašku prisegu, upozorujem da ću se s ovlašću kažnjavanja služiti, a osim toga ću dotične staviti na raspolaganje drugim postrojbama"227. Prema sačuvanim dokumentima vidi se da je u postrojbama postojao značajan broj malodobnika „koji su se uvukli u Ustaške redove bilo da su ostali bez roditelja, bilo pred redarstvom, koje ih traži zbog skitnje", kako je ocijenjeno u jednom dokumentu iz ožujka 1943., zapovjednici postrojbi su upozoreni da „ustaška vojnica nije niti sirotište niti sklonište za takove malodobnike". Njih je trebalo smjesta otpustiti kućama, odnosno u slučaju da su bez roditelja ili da nemaju kamo, uputiti ih u Zapovjedništvo UV-a228. 226

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 92.

227

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 92.

228

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 92.

140

U 1942. godini provedene su promjene u novačenju za Ustašku vojnicu pa se otada novačenje za Domobranstvo i za ustaške postrojbe provodilo objedinjeno, a novaci su dobili pravo da se dragovoljno odluče jesu li za odsluženje obveznoga djelatnog razdoblja u sastavu Ustaške vojnice. Ta promjena bila je povezana prelaskom poslova Zapovjedništva Ustaške vojnice u djelokrug Ministarstva domobranstva, a potom i stavljanja djelatne Ustaške vojnice pod zapovjedništvo Glav nog stožera Domobranstva. Krajem 1942. provedeno je novačenje mladića 1923. godišta, potom sredinom 1943. i godišta 1924., odnosno krajem ljeta iste godine mladića 1925. godišta. Novaci su mogli birati žele li služiti u Domobranstvu ili Vojnici. Ako su izabrali rok u Vojnici, onda su upućivani u I. i II. novačku bojnu229. Kao i u drugim aspektima, ratna realnost nosila je probleme oko popune ljudstvom. Kvaliteta pa često i kvantiteta nisu bile adekvatne očekivanjima i potrebama ustaških postrojbi. Prema izvještaju zapovjednika XVII. bojne, satnika Žličarića: „Svi čarkari su slabo tjelesno gradjeni, te sam mišljenja, da je potrebna komisija za ponovni pregled"230. Kako je rat uzimao maha, a ustaške snage angažirane u pojedinim teškim borbama, bilo je i pokušaja da se izbjegne daljnja služba. Prema iz vještaju XX. bojne iz 1942. pojavljivali su se „sve češći i češći slučajevi da čarkari putem svojih roditelja a i oni sami, mole odpust iz ustaške vojnice, kao jedini hranitelji. Kod mnogih molbi je utvrdjeno, da navodi molbama ne odgovaraju". Upo zoreni su svi zapovjednici da „već prilikom samog novačenja čarkara u UV ne primaju one za koje su utvrdi da su jedini hranitelji"231. S druge strane, očito je da je bilo slučajeva „divljeg novačenja". Prema zapovijedi Zapovjedništva Ustaške pripreme UV-a od 11. prosinca 1942. zabranjeno je divlje novačenje. Zapovjedništvo ustaške pripreme imalo je preuzeti novačenje i po punu djelatnicima i pričuvom za sve postrojbe UV-a. „Sa pozivom na ovu zapovied zabranjujem [pukovnik Servatzy zapovednik Ustaške pripreme) svako dalnje samostalno i samovoljo novačenje za bilo koje postrojbe u sastavu Zapovjedničtva ustaške vojnice. Stožerna i sva ostala zapovjedničtva Ustaške pripreme moraju sa pozivom na ovu zapovied spriečiti svako dalnje divlje novačenje i pozivanje u ustašku vojnicu"232. Na tragu zabrane divljeg novačenja (1942.) može se razumjeti i slučaj novačenja rudara u ustaške postrojbe. Glavni ustaški stan već je u nekoliko navrata primio pritužbe pojedinih domo branskih zapovjedništava da izvjesne ustaške jedinice pozivaju pripadnike povojničenih rudnika, dakle domobrane rudare

229 N. Barić, Ustroj vojske Domobranstva, 428.-429. „Kako je bilo slučajeva pogrešnog tumačenja propisa u vezi mazdi i beriva, i slučajeva pogrešne isplate čarkarima i dočastnicima UV, određeno je koliko pripada ustašama - čarkarima i dočastnicima: čarkarima i dočastnicima koji nisu daljeslužeći pripalo je dnevno: čarkarima i pitomcima škole lOKn, dorojniku 12,50Kn, rojniku 15Kn, dovodniku 17,50Kn, vodniku 20 Kn. Osim toga imaju napried navedeni pravo na posebni doplatak i to 'na ženu': 20 Kn 'na svako diete’ 9, 'na roditelje u koliko je hranitelj', mjesečno 800 kn. Daljeslužećim dočastnicima pripadaju sliedeća beriva; rojniku mjesečno 1.800Kn, dovodniku 2,000 i vodniku 2.300 Kn. Osim toga pripada oženjenima dodatak 'na ženu i djecu' mjesečno: za prvo diete 200, drugo 250, treće 300, četvrto 350, peto 400, šesto 450 i za svako daljnje dijete 500". Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3. 230

VA,fondNDH,k.ll4c, 26/1-3

231

VA, fond NDH, k.H4c, 50/9-1.

232

VA, fond NDH, k.H4b, 23/9-1; 114c, 42/7-1.

141

na noćne službe, kao osiguranje pojedinih mjesta od iznenadnih napadaja partizanskih bandi. Naređeno je da se ti rudari ne uzimaju u noćne ophodnje pripremnih bojna233. Sredinom prosinca 1942. Zapovjedništvo UV-a stavilo je na raspolaganje Domobranstvu za pričuvu ljudstvo Ustaške pripreme pri velikim župama koje nije udovoljavalo zahtjevima za djelatnu službu u UV-u. Dio ljudstva trebalo je ostaviti radi popune, odnosno smjene pričuvnika u djelatnim postrojbama. No veće pritužbe s domobranske strane odnosile su se upravo na raspored ljudstva za popunu postrojbi. Navođeno je da lokalne organizacije ustaškog pokreta u biti predstav ljaju sklonište za ljude koji su izbjegavali službu u Domobranstvu. U prosincu 1942. pripremna bojna u Bjelovaru imala je na svome popisu 3.130 ustaša. Nakon odluke da se ta bojna prevede u djelatni status kao XXXVII. bojna, u nju je određeno 1.000

ustaša, dok je njih 400 stavljeno na raspolaganje Domobranstvu. Ovakav raspored 1. pješačka divizija ocijenila je kao

nepravilan, ukazujući na oko 1.730 ustaša koji na ovaj način izbjegavaju službu u Domobranstvu. Pojedina domobranska zapovjedništva ocjenjivala su ustaše u pripremnim bojnama najgorim karakteristikama, kao snage bez ikakve vrijednosti i koje su „siguran rezervoar iz koga se partizani naoružavaju"234. U siječnju 1943. Zapovjedništvo UV-a reguliralo je način služenja pričuvnika u ustaškim postrojbama. Njih je trebalo po zivati u slučajevima da se postrojbe Ustaške vojnice ne mogu popuniti dragovoljcima do ustrojbenog sastava. Pričuvnike, dočasnike i vojničare rođene 1910. i mlađe moglo se pozivati na izvanrednu djelatnu službu na neodređeno vrijeme samo u borbene postrojbe, a nikako u posadne. Godišta od 1900. do 1909. služila su u slučaju pozivanja tri mjeseca u borbenim, odnosno šest mjeseci u posadnim postrojbama, no njih se trebalo pozivati samo u slučaju da nema dovoljno ljudstva godi šta 1910. i mlađih. Isto je vrijedilo i u slučaju pozivanja pričuvnih časnika do 1909. godišta. Ljudstvo od 1910. godišta išlo je u borbene postrojbe. Pozivanje je bilo na neodređeno vrijeme. Vojničari koji su odslužili svoje redovne dvije godine, a nisu tražili otpuštanje iz Vojnice, prevođeni su u pričuvu i zadržavani su u postrojbama. Oni koji su odslužili redovni rok i zatražili otpust, stavljani su pod zapovjedništvo Ustaške pripreme i njih se moglo angažirati po potrebi službe235. Nakon ukidanja ustaške pričuve s početka 1943. i dalje su ponavljani slučajevi izbjegavanja dužnosti. Dio ljudstva pu tem potvrda uspijevao je izbjeći služenje, kako u Ustaškoj vojnici, tako i u Domobranstvu. Stoga je zapovjedništvo Vojnice 3. svibnja 1943. zapovjedilo da se takvi pokušaji suzbiju, a takvi prekršitelji stave na raspolaganje domobranskim popunidbenim zapovjedništvima.

233

VA, fond NDH, k.H4b 15-2-1

234 D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 119. Registrirano je također da se na prostoru II. zone „ljudi na naki način tajno novače u postrojbe UV a pod formom priključenja ljudi za miliciju". 235

142

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 84.

Slično je ponašanje pratilo i dio kasnije osnovanih ustaških posadnih bojna, gdje je dio ljudstva na svaki mogući način koristio blizinu rodnog praga za izbjegavanje svojih obveza, a često na štetu većeg djela postrojbe. Nastojanja da se ostane blizu kućnog praga pratila su inače Vojnicu do kraja njezina postojanja. I u stajaćim zdrugovima dolazilo je do zlouporabe po pitanju udjele ljudstva. Stoga je stožer Ustaške vojnice 11. prosinca 1943.

zapovjedio da se ponovno podvrgne liječničkom pregledu pomoćno osoblje koje je do 1. lipnja 1943. oglašeno za tu

vrstu službe. Nakon izvršena pregleda, sposobne za borbenu službu trebalo je raspodijeliti na borbene dužnosti u dotičnim postrojbama. Sposobno pomoćno ljudstvo koje je bilo na stražarskim i sličnim poslovima u Zagrebu, trebalo je dodijeliti Zagrebačkoj ustaškoj posadnoj bojni, odnosno njenoj boračkoj satniji. Dio sposobnih rođenih 1914. i mlađih mogao se za držati kraće vrijeme na neborbenim dužnostima, sve dok se ne nađe zamjena za njih236. Za popunu snaga PTS-a u drugoj polovini 1943. sva popunidbena zapovjedništva (osim triju u Lici i Dalmaciji) trebala su odvojiti po 230 novaka, tako da se osigura najmanje 3.000 novaka za popunu ove postrojbe. U prvome redu trebalo je uzeti u obzir mladiće koje su preporučili predstavnici ustaškog pokreta, a ostale su trebali izabrati ustaški izvjestitelji od novaka određenih za Domobranstvo. Ovo je pokazatelj promjene u načinu popune ove najelitnije ustaške postrojbe. Od na stanka 1941. njegove redove popunjavali su najodanije ustaše, u samom početku većinu su činili emigranti-ustaše, oni koji su se istakli svojim radom prije 1941., kao i druge pažljivo birane osobe. Zato je popuna PTS-a uglavnom bila ograničena. No sada, proširenje sastava PTS-a novim postrojbama dovelo je do potrebe za većim brojem novog ljudstva. Zato je došlo do odustajanja od prvobitna načina popune provjerenim i ustaški nastrojenim ljudstvom i prešlo se na obične novake, iste kao i za druge dijelove oružanih snaga. Bilo je slučajeva da se ovako izabrani novaci počnu kolebati zbog raznih razloga pa i iz straha od partizanske odmazde nad njihovim obiteljima. Zato je zapovjedništvo PTS-a naglasilo da se tim novacima treba objasniti da služba u PTS-u nije dragovoljna, nego se za nju određuje kao i za službu u Domobranstvu. Sukladno tome njihove je molbe za odlazak u Domobranstvo trebalo odbiti i skrenuti im pozornost na činjenicu da vlasti NDH čine sve potrebne mjere da zaštite novake i njihove obitelji od mogućih partizanskih napada237. Krajem 1943. počele su pripreme za novačenje 1926. godišta, a trebalo je izvršiti novačenje još i onih mladića 1922. 1925. koji nisu bili unovačeni. Mladiće unovačene za UV trebalo je uputiti u najbliži ustaški stajaći djelatni zdrug. Ponovno je dio novaka određen za popunu PTS-a, a prema sporazumu Zapovjedništva PTS-a i Ustrojstvenog odjela Glavnog stožera OS-a. Ukupno je od novaka 1926. godišta trebalo za PTS izdvojiti 1.360 novaka, ali nije ih trebalo određivati od onih koji su se izjasnili za UV, već od onih koji su željeli služiti u PTS-u, pa potom od tjelesno i duhovno najkvalitetnijih preostalih no vaka. Tijekom ovog novačenja izdane su i nove odredbe za novačenje u Ustašku vojnicu. O njima su trebali brinuti ustaški izvjestitelji u popunidbenim zapovjedništvima.

236 D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 84.-85. Rok za provedbu bio je 10. siječnja 1944. godine. 237 N. Barić, Ustroj vojske Domobranstva, 430.; D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 86.

143

Nakon raspremanja zapovjedništava Ustaške pripreme, stožernih i logorskih zapovjedništava napravljen je novi način novačenja dragovoljaca za UV i PTS. Pisana molba dostavljala se mjesnom Domobranskom popunidbenom zapovjedništvu s potrebnim prilozima. Novaci za Ustašku vojnicu trebali su se javiti dragovoljno. Morali su biti Hrvati arijevskog podrije tla, nekažnjavani za nečasni čin i s preporukom ustaškog pokreta da je vrijedan službe u Ustaškoj vojnici (ako je molitelj zadovoljavao tjelesne uvjete i s visinom od najmanje 165 cm mogao je služiti u PTS-u; tada bi se on slao u Doknadnu bojnu PTS-a u Zagreb, a ostali za UV slani su u II. novačku bojnu u Osijek)238. Novaci - muslimani mogli su se dragovoljno prijaviti za Ustašku vojnicu, a od preostalog broja trebalo je izdvojiti polo vinu za SS-ove postrojbe, a drugu polovinu udijeliti domobranskim postrojbama. Služba u Ustaškoj vojnici izjednačena je sa službom u Domobranstvu, ali je držana dragovoljnom, a ne obveznom. Dra govoljci za UV imali su pogodnosti da se za vrijeme služenja obveznoga djelatnog razdoblja jave u dočasničku školu pa su nakon odsluženja obveznoga djelatnog razdoblja mogli ostati u Ustaškoj vojnici kao djelatni dočasnici. Bilo je predviđeno da se nakon pet godina službe djelatnog dočasnika mogla tražiti otpremnina, a nakon deset godina i mirovina. Moglo se računati i na druge pogodnosti pri stupanju u državne službe, kao npr. u Oružništvo, redarstvo, rizničku službu, državne željeznice i tako dalje239. Na prijelazu iz 1944. u 1945. godinu započelo je novačenje mladića godišta 1927., a od siječnja 1945. i mladića 1928. godišta, dakle sedamnaestogodišnjaka. Tada je za prijem novaka bila određena 16. hrvatska divizija, gdje bi se provela pješačka obuka, a potom izvršio raspored po postrojbama, uključujući i PTS240. Međutim, kod postrojbi na terenu stanje je bilo daleko od adekvatne popune. Naprimjer kod VII. zdruga tijekom 1944. popuna ljudstvom vršila se pozivanjem na djelatno razdoblje ili vojnu dužnost. „Ona je na terenu nedostatna, jer imade veoma malo slobodnih obveznika. I tu su si ljudi znali pomoći, pa kad su bili pozivani svi su navrli s pustim potvrdama nje mačkog zapovjendičtva, da su zaposleni kod Nijemaca, što u mnogim slučajevima nije odgovaralo istini". Kod popune na terenu smetnje je radilo i samo Popunidbeno zapovjedništvo... „Ljudstvo se uglavnom sastojalo od ljudi onoga kraja, bilo da su već od prije bili u IX pripremnoj bojni, ili su pripadnici različitih drugih postrojbi, koji su dolazili na dopust u svoj kraj da se više ne vrate u jedinicu". Tako je, naprimjer, postojala čitava takozvana „Jurišna satnija" poručnika Merkića, sastav ljena kompletno od samih bjegunaca iz drugih postrojbi. I on sam bio je bjegunac iz II. hrvatske legije241.

238

Od 3. kolovoza 1943. obje novačke bojne: I. bojna u Osijeku i II. bojna u Hrvatskim Karlovcima ušle su u sastav PTS-a.

239

N. Barić, Ustroj vojske Domobranstva, 431.-432.; D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 85.-86.

240

N. Barić, Ustroj vojske Domobranstva, 433.

241

HDA, 013.4.5. 63.

144

Na razini Stožera UV-a (11. srpnja 1944.] zaključeno je: „Prigodom pozivanja i upućivanja na služenje obavezatnog dje latnog razdoblja i u izvanrednu djelatnu službu, od strana popunidbenih zapovjedničtava još uvijek se dogadjaju pogreške, koje su u protivnosti sa izričitim zakonskim odredbama o oružanoj snagi N.D.H i drugim postojećim propisima i izdatim zapovjedima. Tako ima slučajeva, da su pojedini upućeni na služenje obavezatnog razdoblja mjesto u izvanrednu djelanu službu, ili pak obratno, te se u postrojbama Ustaške vojnice jedni vode kao djelatnici na odsluženju obvezatnog djelatnog razdoblja i ako se imaju smatrati pričuvnicima, dok se drugi vode kao pričuvnici u izvanrednoj djelatnoj službi, a imaju se smatrati djelatnicima na odsluženju svog obavezatnog djelatnog razdoblja". U Zakonskoj odredbi o oružanoj sili NDH u tom pogledu previđene su odgovarajuće odredbe: „Da stvarna obveza poči nje 1. siečnja one godine kalendarske, u kojoj mladić navršava 21. godinu života, a svršava se one godine u kojoj navršava 23. godine, dok pak onaj obveznik, koji ne dodje na stavnju u obavezno stavno doba ili koji osujeti novačenje, ostaje stavno obavezan do konca one godine u kojoj navršava 38. godinu života. Međutim zbog iznimnih ratnih prilika, Zakonskom odredbom (iz 1943] izmenjena je stavna obaveza mladića i ova odpočinje sa godinom u kojoj ovi navršavaju 18 (a ne više 21] godinu života". Također, dragovoljci su služili u djelatnom staležu dvije godine. Ovim je regulirano služenje obveznoga djelatnog razdoblja: svi unovačeni, dragovoljci od 18 godina, oni kojima je uki nuta pogodnost izdržavanja obitelji, svi oni kojima je ranije odgođena služba po isticanju odgode, neposlušnici - bjegunci i svi koji su dobili državljanstvo NDH, a nisu ispunili služenje vojnog roka u svojoj državi zaključno s 42 godinom. Također je predviđeno izdržavanje izvanredne vojne službe na koje se upućuju, oni koji su odslužili obvezno djelatno razdoblje, prevedeni u pričuvu i ostaju u istoj postrojbi na određeno vrijeme, svi oni koji su ranije bili izdržavatelji obitelji, oni koji su bili pronađeni kao nesposobni za vojnu službu, pa sada pronađeni kao sposobni, oni koji su bili neposlušnici bjegunci do 38 godine, također i oni s državljanstvom do 42 godine242. Mimo redovnog procesa novačenja, krajem 1944. popuna ustaških postrojbi prilagođena je krajnje nepovoljnoj ratnoj situaciji u NDH. U ovom razdoblju uključivani su u postrojbe UV-a svi raspoloživi i za službu sposobni muškarci. Ulazile su i različite snage naoružanog ljudstva, seoske straže, milicije i druge slične postrojbe koje su bile lokalnog tipa. Navedene postrojbe nisu se smjele više postrojavati, jer je bilo predviđeno da se na svim područjima pojave regularne snage NDH, a da se takve postrojbe i grupe uvrste u sastav Vojnice. U ovome se kontekstu može promatrati i stvaranje Pučko-ustaškog zbora, ali i hrvatskih divizija donekle. Krajem 1944. na području istočne Slavonije i Srijema ustanovljen je Pučko-ustaški zbor generala Metzgera. Problem s mobiliziranjem ljudstva za njegovu popunu uočen je zbog specifična stanja na ovom području, koje je s istoka pritisnuto partizanima. Evo kako je zapovjedništvo toga Zbora vidjelo problem ljudstva u tom trenutku: „Ustanovljeno je do sada, a primam i nadalje niz obavještenja da pojedini građani povodom proglasa i obaveza Općeg pučkog ustanka savezno pozi 242

VA, fond NDH, k.H4j, 49/27-1.

145

vu generala Gustovića, a da bi izbjegli služenja ondje gdje je to potrebno i da se zaštite ondje gdje im konvenira, uspješno udešavaju, pa čak i za novac i primanjem raznih danas oskudnih potrebština (živežne namirnice, tvorivo, itd] sa pojedinim častnicima pa i zapovjednicima primitak u Domobranstvo u razne neboračke jedinice, kao na pr. u intendanciju, skladište, glazbe, itd. Ovo nije pojava samo u Brodu, već prema dobivenim podatcima ova nemila pojava dolazi do izražaja i u ostalim mjestima ovog zbornog područja...". Ovakva je praksa izbjegavanja vojne službe zabranjena243. Stožer UV-a 6. prosinca 1944. dao je nalog putem okružnice da se pripadnici Ustaškog pokreta uvedu u očevidosne knjige, a potom ako nisu pravovaljanim odlukama angažirani u vojnoj službi, da se pozovu na izvanrednu djelatnu službu, naravno ako su bili sposobni. Trebalo je pozvati pričuvne časnike/vojne činovnike rođene od 1892. i mlađe, a onda i osta le pričuvnike, dočasnike i vojničare rođene 1910. i mlađe. Novake koji nisu imali pravovaljanu odluku o odgodi obvezne djelatne službe, trebalo je odmah pozvati na nju. Uz to je dopušteno i novačenje maloljetnika dragovoljaca od navršenih 16 godina u redove Ustaške vojnice. Ove najmlađe do navršene 17. godine nije trebalo koristi za borbene zadatke. Ove zapo vijedi imale su kao razlog i reguliranje obveze onih koji su izbjegli pred partizanskim novačenjem u krajevima NDH koje su već osvojili partizani244. Svi za borbu sposobni muškarci godišta 1910. i mlađih morali su biti u borbenim dijelovima novih divizija. U neborbenim dijelovima trebalo je rasporediti ljudstvo sposobno za pomoćnu službu, odnosno časnike i dočasnike sposobne za uredsku službu. U nedostatku sposobnog ljudstva bojne postrojbe trebalo je popuniti ljudstvom godišta 1909. i starijim, uz obvezan prethodni odabir. Ljudstvo rođeno 1905. i mlađe moralo se pozvati u vojnu službu, osim ako je bilo nesposobno za istu. Ljudstvo 1900. - 1904. koje nije bilo pozvano u vojsku trebalo je prikupiti racijama, u slučaju da se pojavi opasnost od mobiliziranja od strane partizana245. U 1945. godini stanje s popunom ljudstvom bilo je još teže pa su pojedine naredbe postrojbi govorile ne samo o pro blemima popune, već i tendenciji mnogih da pred kraj rata izbjegnu po svaku cijenu službu u vojsci, ali i o represivnim mjerama koje su trebale biti provedene. Prema zapovijedi 11. hrvatske divizije od 26. veljače 1945. (odnosno XVIII. zdruga od 10. ožujka 1945.] „svi rođeni 1910. godišta i mladjih, a sposobni za oružnu službu /častnici i dočastnici sposobni za ratnu službu/ imaju se bezuvjetno nalaziti u borbenim postrojbama. Stoga treba iz svih odredjenih posadnih postrojba u ustanova (skladišta, radiona i.t.d.] odmah povući svu momčad u starješine ovih godina starosti i sposobnosti, kako je iznieto i udieliti u borbene postrojbe na borbena mjesta. Ovo osobito važi za pisare, tekliće, skladištare, i.t.d. na koje mjesto postaviti ranjene i manje sposobne pripadnike t.j. ono koje je oglašeno za pomoćnu službu, a častnici i dočastnici za uredsku službu. U posadnim postrojba

243 VA, fond NDH, k,114B 5/7-1 244 D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 87.-88. 245 D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 87.

146

ma može služiti samo ona momčad, koja je oglašena za stražarsku službu, a častnici i dočastnici oglašeni za četnu službu, odnostno mogu služiti i oni, rodjeni 1909 i stariji, bez obzira na sposobnost. U tome pogledu trebaju zapovjednici osobno izvršiti izbor tako da u borbenim postrojbama budu udeljeni samo najzdraviji i najsposobniji. Budući da se još uvijek velik broj obveznika nalazi neopravdano izvan službe u Oružanim snagama ima se postupiti kako slijedi: Pre svega je to važilo za ljudstvo rođeno 1900 do 1904. Za oslobađanje od vojne službe trebali su se iskazati domobranskim iskaznim listom, 0 kartom izdatom od Minorsa ili potrvdom o nesposbnosti. Takvo ljudstvo je trebalo hva tati u racijama jedino ako je bila opasnost da ih odmetnici ne mobilišu. Ljudstvo rođeno 1905. i nešto mladje je trebalo da se legitimše kroz iste dokumente ako nisu sposobni za vojnu službu. Sve one koji nemaju spomenute potvrde, dokazala, valja uhvatiti. Sve ljudstvo od 1900. i mladje ukoliko je imalo dokazala od pre 29 X 1943, nisu vredela više. Njih je trebalo pohvatati i uputiti na ponovni liečnički pregled radi usposobljavanja za oružanu službu. Svo ljudstvo koje se uhvati bez dokazala o vojnoj sposobnosti imalo se stražarno sprovesti do XXI zdruga u Zagrebu"246.

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJE ČASNIKA I DOČASNIKA Radi stvaranja časničkog i dočasničkog kadra 26. svibnja 1941. odlukom Poglavnika ustrojena je Častnička i dočastnička škola UV-a. Svrha škole bila je da se „uzgoji i izobrazi mladi dočastnički odnosno častnički zbor, koji će u razgranjenoj

Ustaškoj vojnici sa stečenim znanjem i izobrazbom, te sa ustaškom duhovnom izgrađenošću moći vrlo dostojno i koristno bilo u djelatnom bilo u nedjelatnom službovanju zadaću daljnjeg izobražavanja vojno-ustaškog rada na izgradnji i obrani Nezavisne Države Hrvatske". Škola je primila ustaše od 18 do 30 godina „koji svojom prednaobrazbom, te svojim moral nim, domovinskim i ustaškim hrvatskim odgojem i sviešću daju jamstvo, da će biti dostojni i sposobni za vršenje dužnosti, koja će im biti u ustaškom pokretu, a u ustaškoj vojnici napose, povjerena". Za zapovjednika ove ustanove naznačen je potpukovnik Tomislav Sertić. Kao pomoćnik mu je dodijeljen Mijo Seletković, koga su navodno svi u školi od časnika zvali „komesar", jer se u Sertićevo ustaško uvjerenje nije imalo povjerenja. Prema njegovoj izjavi Seletković je cijelo ljeto pro vodio pripreme za školu, jer je raspolagao materijalnim sredstvima. Izabrao je zgradu, kupio namještaj, nabavio odjeću, obuću i opremu, uredio kuhinju i tako dalje. Uz to je sabrano i nekoliko časnika za poslove u školi, kao što su bili Magaš, Jošić, Medanić, Glažar i tako dalje247.

246

VA, fond NDH, k.H4j, 33/21-1.

247

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. ožujka 1942,1.-2.; D. Jug, n.dj., 200.-201.; HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (T. Sertić).

147

Radi popune časničkog zbora UV-a objavljen je natječaj za primanje djelatnih časnika, mlađih dočasnika u stajaće odjele UV-a (s produženim rokom do 15. srpnja 1941. godine). Zanimljivi su bili uvjeti natječaja: „da je natjecatelj bio uvijek čelikhrvat, katoličke ili muslimanske vjere", zatim da je pričuvni ili djelatni časnik ili đak polaznik bivše jugoslavenske škole pričuvnih časnika, „koji iz političkih razloga nije pripušten polaganju časničkog ispita ili se sada nalazi u školi za pričuvne časnike". Pored uobičajenih zahtjeva da je tjelesno i duševno zdrav te sposoban za časničku siužbu, da je stekao potrebnu građansku naobrazbu i da je prema svome činu adekvatno star. Bilo je i posebnih zahtjeva: „da nije kažnjen, osim za djela političke naravi, da je položio ustašku prisegu prije 10 travnja 1941 ili u koliko nije imao priliku položiti ustašku prisegu prije navedenog datuma, da je pripadao ustaškom pokretu", kao i da je „spreman podvrći se svima ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu". Osim ostalih potrebnih dokumenata, kandidati su Zapovjedništvu ustaške škole na Markovu trgu, trebali poslati i „svjedočbu vladanja od redarstvene oblasti", „svjedočbu političkog vladanja od mjesnog ustaškog dužnosnika sa njegovom preporukom", a kandidat je trebao priložiti vlastoručno pisanu izjavu „da je spreman podvrći se svima ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu". Za primanje u dočasnike vrijedili su potpuno isti uvjeti, s time „da je pričuvni ili djelatni dočastnik ili kaplar bivše jugoslavenske vojske". Dočasnici koji se službom i svojim vojničkim, moralnim i inim osobinama posebno istaknu, bit će upućeni na časničke tečajeve i nakon uspješno završenih tečajeva, bit će promaknuti u časnički čin. Ovaj je natječaj bio raspisan putem dnevnog tiska. „Međutim odaziv natječajima je vrlo slab" pa je natječaj bio produžen do 15. srpnja. „Vjerojatno da je razlog ovako slabom odazivu u tome, što ljudi nisu u dostatnoj mjeri upoznali što je Ustaška vojnica. Radi toga bilo bi prijeko potrebno, da se ove škole na neki način medju općinstvom populariziraju". Predloženo je da se ovaj natječaj pošalje na adrese svih logornika pa da oni dalje upoznaju sve koji bi bili zainteresirani za pristup časnič kom ili dočasničkom zboru UV-a. S druge strane, logornici su trebali za sve prijavljene kandidate dostaviti karakteristike iz kojih je vidljivo zaslužuju li ti kandidati po svojim osobinama biti primljeni u školu Ustaške vojnice248. Klasa s ukupno 92 svršena vodnika-pitomca Ustaške časničke škole promaknuta je u čin zastavnika, Poglavnikovom odredbom od 16. svibnja 1942. godine. Poslije promocije jedan manji broj novih zastavnika dodijeljen je u PTS, Željezničku vojnicu, Zapovjedništvo Ustaške mladeži, privremeno ili „na službu" u UNS, a neki su ostali u zapovjedništvu škole, što je po sebno naznačeno. Ostali su popunili „obične" jedinice UV-a249. Škola je postojala do listopada kada je rasformirana. Dio pito maca prebačen je u Zastavničku školu, dio je poslan u Njemačku na izobrazbu, a slabiji su upućeni u Dočasničku školu UV-a250. Kako je nedostajalo i časnika posebnih struka (gospodarske, intendantske), tako je UV raspisao natječaj 17. srpnja 1942.

za prijem osoba iz građanstva s visokoškolskom komercijalnom naobrazbom koji bi postali natporučnici intendant

ske struke UV-a. Uvjeti su bili sljedeći: državljanstvo NDH, priznata vjeroispovijed, 248

VA, fond NDH, k.85e 39/1-1 do 7

249

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.

250

N. Barić, Ustroj vojske Domobranstva, 272.; D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 81.

arijstvo,

potpuno zdravlje, tjelesna

sposobnost, uzorno, veoma dobro ili dobro moralno i političko vladanje, završena potrebna škola i da nisu stariji od 25/30 godina. Obveza služenja bila je pet godina251. Raspisan je i natječaj za primanje vojnoustaških pitomaca medicinara i veteri nara. Oni su imali obvezu nakon završetka studija provesti dvostruki broj godina u odnosu na studiranje u sastavu UV-a252. Stožer ustaškog pokreta iz Varaždina obavijestio je 22. lipnja 1942. Glavni stožer UV-a da je poslan 21 mladić s njihova teritorija za dorojničku školu. „Pred mjesec dana poslali smo 222 novaka sa područja našeg stožera starih izmedju 1 9 - 2 1 god, u Lipik. Zatim u Krapini imamo dorojničku školu IX. Bojne Ustaške vojnice, te se je mnogo mladića u tamošnju doroj ničku školu prijavilo"253. Formiran je bio i tečaj za pričuvne časnike. Ukupno 41 svršeni polaznik promoviran je 3. kolovoza 1942. u čin ustaškoga pričuvnog zastavnika254. Zapovjedništvo UV-a dogovorilo je rujna 1942. s Ministarstvom domobranstva da se svi đaci srednjoškolci koji su se te godine prijavili za službu u Ustaškoj vojnici, upute zajedno s domobranskim kontingentom u Đačku novačku bojnu u Varaždin. Izobrazba u toj bojni trebala je biti samo prolazna postaja za odlazak u Wehrmachtov izobrazbeni centar u Stockerau, na desetomjesečnu obuku poslije koje bi bili stavljeni na raspolaganje UV-u. U sastav novačke bojne, za isti postu pak, određeni su i đaci pričuvnici ustaških učilišta iz Kerestinca. Umjesto njih za odlazak na desetomjesečnu izobrazbu u Kerestinec, planiran je dolazak srednjoškolaca koji su se prijavili na studij medicine kod UV-a. Oni su po svršetku izobrazbe nastavljali studij na medicinskom fakultetu255. Krajem studenoga 1942. došlo je do spajanja izobrazbe u UV-u s izobrazbom u Domobranstvu. Svi poslovi iz te domene preneseni su iz Stožera UV-a u nadležnost Nastavnog odjela Glavnog stožera Domobranstva256. U ljeto i tijekom druge polovine 1944. povećanjem broja ustaških zdrugova, otvorio se i problem povećanja broja ča snika i dočasnika za te nove postrojbe. Na molbu Stožera Ustaške vojnice od 27. svibnja 1944., petorica časnika (u činu satnik-natporučnik] koji su završili Bugarsku višu vojnu akademiju stavljeni su na raspolaganje tom stožeru i primljeni na dužnosti u stožerima zdrugova. Njihova upotreba trebala je biti „izključivo kao stručnjake za glavnostožernu službu"257. Ni jemci su planirali svakom zdrugu dodijeliti po jedan svoj odjel za izobrazbu s po tri časnika, deset dočasnika i šest vojnika, od kojih su neki trebali biti tumači258.

251

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb,

5. srpnja 1942., broj 4.,

252

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb,

5. kolovoza

253

VA, fond NDH, k.H4c, 36/4-1.

254

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. studenoga 1942., broj 13.

255

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 81.

256 257 258

186

1942., broj 6.

VA, fond NDH, k.H4j, 39/24-1. VA, fond NDH, k.H4i, 7/3-1. Bogdan Krizman, Ustaše i Treći Rajh, II, Globus, Zagreb, 198., 31.-32.

149

Tečaj kod Pješadijske dočasničke škole (Osijek) organiziran je kao poseban tečaj za djelatne pješadijske dočasnike u tra janju šest mjeseci. Kao njegovi polaznici bili su planirani istaknuti predstavnici momčadi, koji bi bili prevedeni u dočasnike i imali sva prava kao svršeni pitomci redovitog tečaja Pješadijske dočasničke škole259. Pojedini časnici i dočasnici UV-a prošli su tečajeve izobrazbe organizirane pri njemačkoj 187. pričuvnoj diviziji u Za grebu od svibnja 1943. godine. U jesen 1943. iz sastava UV-a poslane su na izobrazbu u Stockerau na tromjesečni tečaj tri skupne dočasnika. Po povratku u Hrvatsku, zadržani su u Zagrebu na tečajevima u trajanju četiri mjeseca. U zimi 1944. u Stockerau je poslana jedna skupna jurišnika, u biti dječaka ustaša 7. i 8. razreda srednje škole. Nakon petomjesečne izo brazbe vraćeni su u Zagreb na daljnja dva mjeseca izobrazbe, nakon čega su promaknuti u čin zastavnika260. Uočili smo da se jedan pričuvni pješadijski poručnik iz I. bojne VI. zdruga vratio 24. veljače 1944. s tečaja u Francuskoj261, odnosno da je jedan pripadnik stožerne sati istoga zdruga upućen na tečaj u Njemačku ožujka 1944. godine262. Konačno, veća skupina (17) ustaških dočasnika (rojnici, dorojnici, dovodnici) upućena je iz VI. zdruga u Stockerau, a prema krugovalnoj brzojavci Ministarstva od 11. ožujka 1944. godine. Nova skupina od 11 dočasnika upućena je na tečaj u Stockerau iz istoga zdruga, prema zapovijedi od 14. travnja 1944. godine263. Za pripadnike hrvatskih snaga (HD, UV i PTS) organiziranje tečaj za tumačenje njemačkog jezika kod Dolmetcherschulle Wehrkreiss Kommando XVII Wien s početkom od srpnja 1944. godine. Za one koji su dobro vladali njemačkim jezikom tečaj je trebao trajati četiri tjedana, a za one koji su tim jezikom vladali „slabije" predviđeno je ,,i duže" trajanje tečaja264. Pored školovanja u centrima u NDH i u savezničkim zemljama, za pripadnike UV-a organizirani su i tečajevi pri različi tim postrojbama ili zapovjedništvima od 1942. godine pa do kraja postojanja oružanih snaga NDH. Oni su služili uglavnom za usavršavanje u određenoj struci. Naredbom Glavnog stožera Domobranstva od 22. srpnja 1942. naređeno je osnivanje Dojavne sati UV-a. Za njeno ustro javanje trebalo je 29 brzoglasnika XV. ustaške bojne u Osijeku premjestiti u domobransku dojavnu školu, gdje će tamo s već postojećim pitomcima ustrojiti Dojavnu sat UV-a. Ova je sat trebala biti u nastavnom i stegovnom pogledu pod zapovjed nikom dojavne škole u Požegi265.

259

VA, fond NDH, k.H4j, 12/27-1.

260

HDA, fond br 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (T. Sertić)

261

VA, fond NDH, k.l 14a, 14/3-1.

262

VA, fond NDH, k.l 14a, 21/3-1.

263

VA, fond NDH, k.H4a, 36/3-1.

264

VA, fond NDH, k.H4j, 15/27-1.

265

VA, fond NDH, k.l 14c, 50/3-2.

150

Zdravstvena sat UV-a ustrojena je naredbom Glavnog stožera UV-a od 15. srpnja 1942., podčinjena je pročelniku zdrav stvenog odjela UV-a, sa zadatkom: izobraziti zdravstvene dočasnike za ustaško zdravstvo, izobraziti zdravstvenlke koje u tečajeve upute djelatne ustaške postrojbe na izobrazbu po nalogu Glavnog stožera. Sat se smjestila na tehničkom fakultetu, II. kat266. U Vrginmostu kod I. kombinirane bojne, odlukom Glavnog stožera UV-a od 5. kolovoza 1942., organiziran je „tečaj za izobrazbu u posebnoj tajnoj službi ustaške djelatnosti". Na ovaj je tečaj svaka djelatna bojna trebala uputiti po tri čarkara i jednog časnika ili dočasnika. „Za ovaj tečaj izabrati najsposobnije ljude, fizički podpuno zdrave i snažne, nacionalno osobito pouzdane i sposobne za samostalan rad. Osobito se traže ljudi koji posjeduju nadarenost u vodjenju, energiju, koji se na zemljištu dobro snalaze i koji imaju volju za samostalan rad protiv pobunjenika"267. Prema zapovijedima VI. zdruga vidimo da su skupine dočasnika bile na (1944.) na prosvjetničkom tečaju u Zagrebu268, zatim na III. časničkom samovoznom tečaju u Zagrebu269, kao i na tečaju u Zagrebu, a prema nalogu Glavnoga vojnoga nje mačkog inspektorata, primljenog preko 7. SS-ove divizije Princ Eugen u Mostaru270. Također, kod stožerne sati VI. zdruga u Imotskom travnja 1944. organizirana je izobrazba dojavnika. Na ovaj tečaj upućeni su svi dojavnici koji su kao takvi služili u bivšem JV-u, oni momci koji imaju koji razred srednje škole i imaju volju za učenje dojavničke službe. Ovo je ljudstvo po povratku u svoje jedinice trebalo organizirati dojavničku službu271. Upućeno je 50 momaka iz Doknadne bojne VI. zdruga 22. svibnja 1944. na dočasnički tečaj u Zagreb272. Sredinom ožujka 1945. završen je Prvi časnički i dočasnički tečaj na Srijemskom bojištu. Polaznici tečaja potom su ras poređeni u jedinice UV-a na tom području (XIII. zdrug i druge)273. Na tečaj za ratne izvjestitelje i djelatne promidžbenjake koji je počinjao u Prosvjetničkoj bojni u Zagrebu, a nastavljao se od 1. veljače 1945. u Potsdamu trebalo je uputiti 60 pripadnika hrvatskih oružanih snaga od kojih 24 iz sastava Ustaške vojnice274.

266

VA, fond NDH,k.ll4c, 41/4-1.

267

VA, fond NDH,k.l 14c,443/3-1.

268

VA, fond NDH, k.H4a, 11/3-1.

269

VA, fond NDH, k.H4a, 14/3-1.

270

VA, fond NDH, k.H4a, 17/3-1.

271

VA, fond NDH, k.l 14a, 11/3-1.

272

VA, fond NDH, k.H4a, 43/3-1.

273

VA.fondNDH, k.H4j, 2/19-1.

274

VA.fondNDH, k.H4i, 13/18-1.

151

Tijekom studenoga 1944. izvršen je prijem zastavnika sa završenog tečaja za zapovijedanje bitnicama u Središnjoj školi Oružanih snaga u Varaždinu275. Prema naredbi Ministarstva, Stožer UV-a zapovjedio je 22. studenoga 1944. osnivanje Škole časničkih pripravnika ju rišnika ustaške mladeži koja je bila u rangu Zapovjedništva Ustaške časničke škole. Škola je osnovana jer više nije postojala obveza vojne prednaobrazbe zadnjih godišta srednjih škola, pa je ustrojena na temelju dragovoljna pristupa među ustaške jurišnike. Iz jednog dopisa vidljivo je da je III. ustaški zastavnički tečaj uklopljen u Ustašku časničku školu i da je pri kraju i zastavnički tečaj srednjoškolaca - jurišnika276. Od 15. prosinca 1944. Zastavnička škola Oružanih snaga prešla je u potpunosti, u nastavnom, tvarnom i stegovnom pogledu, u sastav Ustaške vojnice pod novim imenom Ustaška časnička škola. Časnici, vojni profesori, činovnici i dočasnici mogli su tražiti prijelaz u Ustašku vojnicu, a ostali su se i dalje trebali voditi u očevidnosti Domobranstva, ali na službi u Ustaškoj vojnici, ako ih ona želi zadržati277. Dokumenti nam svjedoče da je dio časnika prošao i školovanje u okviru IV. ustaškoga zastavničkog tečaja, II. ustaškoga zastavničkog gospodarskog tečaja, I. ustaškoga računarskoga dočasničkog tečaja, II. ustaške dočasničke škole i Ustaške samovozne škole. Dana 15. ožujka 1945. završen je V. i VI. ustaški zastavnički tečaj gdje su polaznici promaknuti u zastavničke i dočasnič ke činove. Svršeni polaznici V. i VI. ustaškoga zastavničkog tečaja 14. ožujka 1945. upućeni su u XXIII., XXI., XVIII., XVI., VII., XII., XIX. i VIII. zdrug, kao i stožernu pukovniju UV-a278. „Uslied izvanrednih prilika te gledom na veliku potrebu za častnicima i dočastnicima kod novog XXI ustaškog doknadnog sdruga u Zagrebu, gdje se izobrazuju novaci za sve ustaške sdrugove, zadržani su mnogi baš u tom sdrugu...". Ukazano je da „Zapovjednici i ostali nadređeni moraju voditi osobitu brigu 0 polaznicima V i VI ustaškog zastavničkog tečaja, a poglavito paziti na one koji su promaknuti u više dočastničke činove i na one koji su ostali u bivšim činovima. Te dočastnike bivše polaznike V I VI ustaškog zastavničkog tečaja ako se na službi nove udielbe iskažu kao vrlo dobri, sposobni i pouzdani, mora se već u najkraćem roku predlagati ili za više dočastničke činove ili za zastavnike, tražeći činored od 15 III 1945 da tako stupe u isti red sa svojim sudrugovima zastavnicima koji su toga dana taj čin dobili"279. Ustaška časnička škola 7. svibnja 1945. napustila je Zagreb i krenula prema Sloveniji. Pod zaštitom Crvenog križa u Zagrebu su ostali pitomci Ustaškoga vojnog odgojilišta iz Sarajeva (dječaci od sedam do 11 godina) i Ustaške niže srednje 275

VA, fond NDH, k.H4i, 7/7-1.

276

D. Marijan, Ustaške vojne postrojbe, 83. Razmatrano je da se Škola „osloni" na Zapovjedništvo grada Zagreba.

277 U siječnju 1945. od pitomaca trećeg i četvrtog godišta te škole postrojena je jedna udarana satnija (s deset minobacača 82 mm, strojnicama 1 puškostrojnicama). Ona je ušla u sastav Brzog zdruga UV-a i oko mjesec dana sudjelovala je u borbama na području Dugog Sela, Siska i Petrinje. 278

VA, fond NDH, k.H4B, 51/6-1-5.

279

VA, fond NDH, k.H4B 51/6-1.

152

škole Oružanih snaga iz Karlovca (dječaci od 11 do 15 godina)280. Za ustašku nižu srednju školu Oružanih snaga iz Karlovca sačuvan je podatak da je djelovala do 3. svibnja 1945., kada je preseljena u Zagreb. Nakon časničke škole prevođene su u Ustašku vojnicu i ostale škole Oružanih snaga. Niža srednja škola Oružanih snaga preimenovana je u Ustašku nižu srednju školu OS-a, dok je Odgojilište OS-a „Poglavnika dr. Ante Pavelića" preimenovano u Ustaško vojno odgojilište zadržavajući Poglavnikovo ime. U veljači 1945. planirano je usklađivanje nastave i osoblja s ustaškim načelima, o čemu se trebalo skrbiti Nadzorništvo ustaških vojnih škola i tečajeva. Zamisao nije provedena, a pred sam kraj rata, škole su uvedene u sastav 16. ustaške doknadne nastavne divizije281.

NEDOSTATAK STEGE, POLITIČKOG I MORALNOG ODGOJA Kao što smo istaknuli, Ustaška vojnica definirana je kao „politička vojska", što je dalje „neobhodno zahtievalo, da svaki pripadnik vojnice bude zaista i politički odgojen i sviestan". Međutim, ono na što je bitno ukazati je da iako politička voj ska, UV nikada nije imala u svojim redovima posebne političke predstavnike, kao što su to imali partizani u vidu političkih komesara. Tako je politički odgoj, ako ga je uopće i bilo, ostavljen procjeni i mogućnostima časnika. Ovo je bio očigledan problem, jer ako pogledamo nedostatke časničkog kadra u smislu raspoloživa broja, a posebno odgoja, vidi se da je neka kva ljudska - časnička baza za provođenje političkog odgoja bila prilično tanka. Ipak, zadatak političkog i moralnog odgoja u Vojnici bio je dodijeljen njenim časnicima: „Propovedenje ustaških načela primjerom neka počne u prvom redu od nas samih, od častnika. Ne zaboravimo da smo ustaše i častnici. Riječ častnik dolazi od reči 'čast'. Stoga će naš čin i dijelo nositi obilježje časti, ustaške časti. Nikada ne smijemo dopustiti propust, koji bi okaljao našu čast... Stoga moramo u prvome redu iz našeg posebničkog života izbaciti sve što se protivi popuni časti, a zatim jednako uzorno na načelu časti, izgraditi svoje odnošaje prema svojim podčinjenima, a onda i prema svima onima, s kojima dolazimo u doticaj u našem posebničkom i javnom životu".282 Međutim, još je u ranijim fazama postojanja i djelovanja Ustaške vojnice primijećeno od njenih zapovjednih struktura da je postojao problem političkog odgoja. „Moramo priznati, da je u pogledu političkog odgoja naših pripadnika učinjeno vrlo malo. Stoga će zapovjednici jedinica odmah pristupiti radu u tomu pravcu, a taj će biti pomoću raznih predavanja, lektire, zidnih novina, odgojno-zabavnih priredaba i slično“.283 280

N. Barić, Ustroj vojske Domobranstva, 273.

281

N. Barić, Ustroj vojske Domobranstva, 271.

282

VA, fond NDH k.H4a 1/6-1.

283

VA, fond NDH k.H4a 1/6-1.

153

Nedostatak valjanoga političkog odgoja utjecao je i na nedostatke u drugim segmentima ponašanja pripadnika UV-a, osobito po pitanju stege (discipline). Prilikom ukazivanja na ove nedostatke često je podvlačena usporedba s praksom iz Jugoslavenske vojske, koja je isticana kao potpuno negativna i suprotna proklamiranim idealima Ustaške vojnice. Zamjenik zapovjednika UV-a, pukovnik Balenović 17. listopada u posebnoj je Odredbi kritizirao nedostatke po pitanju stege, discipli ne i drugih manjkavosti u Ustaškoj vojnici. On ističe da je stega „znatno popustila, te da nisu riedki slučajevi da se primjeti i kod samih častnika da nisu dovoljno ozbiljnosti posvetili da sami sebe ustaški i stegovno obrazuju...". Balenović ističe da je „održavanje stege najvažniji čimbenik u vojsci". Trebalo je „istoj posvetiti punu pažnju te od svih podredjenih zahtievati bezuvjetno poštivanje svih propisa svakom prilikom i na svakom mjestu".284 Ministar Oružanih snaga naredio je 1. lipnja 1944. da se prestane s praksom da časnici tuku vojnike i da ih psuju. „Po sebni nalažem starijim častnicima, da u tom pogledu primjerom i poukom bdiju nad ponašanjem mladjih častnika".285 Krajem prosinca 1944. primijećeno je od strane Stožera UV-a „da sve češće opaža da pripadnici UV u susretanju na ulicama ne pozdravljaju starije od sebe častnike i dočastnike, da se međusobna pozdravljanja međusobno izbjegavaju, ili se pozdravlja samo nehajnim, odnosno polovičnim dizanjem ruke, a ima slučajeva, da pojedini nisu upućeni u način po zdravljanja i neznaju kako treba pozdraviti starijega ili izkazati počast najvišim državnim dostojanstvenicima. Tako sam nedavno imao prigodu zapaziti, da stanoviti pripadnici ustaške vojnice ne znaju kako se iskazuje počast i daje pozdrav u slučaju susretanja Poglavara države Poglavnika. Dok su jedni dizanjem ruke napozdrav prolazili, drugi se iztrčavali i nasto jali pristignuti Poglavnika te u prolazenju pozdravljali". Ukazano je da se iz vojničkog pozdrava mora vidjeti „odrazivnost, stegovnost i strogi vojnički odgoj. Pozdrav vojničara predstavlja jasnu sliku svih osobina predpostavljenih... Ako vojničar ili dočastnik ne zna kako treba iskazati počast i dati pozdrav poglavniku države zanči, da to ne zna ni njegov predpostavljeni". Na osnovi ovih stavova objašnjeno je kao mlađi po činu pozdravljaju starijega bez obzira je li pripadnik UV-a ili kojega drugog dijela oružanih snaga, naših ili savezničkih, kao i kako se pozdravlja Poglavnik kada prolazi ulicom.286 Međutim, taj se problem nije očitovao samo u Zagrebu. Zapovjednik III. bojne XVIII. zdruga 23. ožujka 1945. kritizira svoje ljudstvo: „Primjetio sam da pojedini vojničari pa čak i starješine ne znaju ustaški pozdraviti. Pojedinci od njih pri prolazu pored starijih dignu ruku tek kao od nekog moranja, a uz to još viču 'Spremni!'". Sertić je upozorio da „samo stariji činom ili rangom može davati mladjem pozdrav ‘Spremni’, a ne nikako mladji starijemu. Sve starješine nastojaće da se podredjeni - počinjeni izobraze u pozdravljanju, kako naših tako i savezničkih njemačkih častnika".287

284

VA, fond NDH k.85f, 2/37-1.

285

VA, fond NDH k.H4b, 14/6-1.

286

VA, fond NDH k.H4i, 11/23-1.

287

VA, fond NDH k.H4b, 44/6-1,2.

154

S druge strane realnost je bila prilično drukčija. Nedostaci na području odgoja, stege i kontrole unutar Vojnice, a još više ratna iskušenja donosila su iskušenja i razvijala pojedine negativnosti. „Jedna od najporaznijih i najvećih mana naših vojničara jest želja za pljačkom. Častnik, koji dopušta pljačku najbolji je saveznik partizana. Tu manu nemilosrdno i ustaški suzbijati. Moramo biti sviesni da vodimo borbu protiv neprijatelja u vlastitoj zemlji, na hrvatskom tlu i da štogod se opljač ka i uništi, opljačkano je našem narodu".288 Slikovit je sukob među pripadnicima V. zdruga. Poslije rekvizicije stoke „od pravoslavaca" na području Glamoča krajem srpnja 1943., u tom je mjestu došlo do sukoba između mjesne posade i milicije prilikom podjele stoke. „Ustaše su me đusobno počeli krasti i otimati stoku, pa je došlo do posredovanja sa strane ustaških častnika. Upotrebljeno je i vatreno oružje kojom zgodom je jedan ustaša vojničar teško ranjen. Videći ranjenog druga cijela ustaška bojna digla se je na oružje i navalila na ustaške častnike, od kojih su neki utjekli i sakrili se a neki mirili ustaše. Oklopnim samovozom doputovao je u Glamoč ustaški dopukovnik Boban koji je ustaše umirio".289 Zapovjednik UV-a obratio se 1. siječnja 1943. pripadnicima Ustaške vojnice okružnicom u kojoj je upozorio svoje časni ke i dočasnike da narod u NDH obraća najveću pozornost na ponašanje ustaša „te svaki njihov postupak podvrgava kadkada i preoštroj kritici".290 Slično je bilo i s pripremnim bojnama UV-a. Stožerno zapovjedništvo tih bojni navodi da se njihovi pripadnici „imaju prema vlastima i pučanstvu, vladati pristojno ozbiljno da bi se time izbjeglo negodovanje i steklo najbolje mišljenje o ustaškom pokretu, te pobila neprijateljska promičba o nemogućem postupku ustaša".291 Zapovjedništvo VIII. zdruga također se borilo s pojedinim nedostacima, što zaključujemo iz zapovjednikove okružnice od 23. listopada 1944. godine. „Uslied teških prilika u kojima je stvorena N.D.H. razumljivo je da se ni vojska nije mogla izobraziti ni odgojiti kako treba. Cviet Hrvatske stupio je u ustaške redove, da tako za Hrvatsku dade najviše pa čak i svoj život. S velikom tugom primietio sam, da se ti odabrani ne drže Ustaških načela već vrludaju i podajući sve niže podaju se piću, vrše se razne pljačke, razna podmićivanja i drugo. Preuzimajući zapovijendičtvo ovog sdruga ustanovio sam da su svi ti poroci u mome sdrugu jako zastupljeni". Zapovjednik je ukazao na pljačku („gotovo je redovita pojava i običaj"), opijanje, i pored najstrožih zabrana ,,i sa najvišeg mjesta u državi", a i „podmićivanje". Zapovjednik je naglasio „od mojih častnika tra žim da svojim primjerom prednjače u svemu. Stariji će biti uzor mladjima i za vladanje mladjih podpuno biti odgovorni".292

288

VA, fond NDH k.H4a, 1/6-1

Zbornik, svezak IV., knj. 16., 462. 290 D. Marijan, n.dj., 95. 291 D. Marijan, n.dj., 95. 289

292

VA, fond NDH k.H4i, 5/12-1.

155

PRELASCI IZ POSTROJBI I DEZERTERSTVO Heterogenost oružanog sustava NDH, postojanje više formacija u kojima se moglo služiti i ratovati, kao i specifičnost na stanka i novačenja u Ustašku vojnicu pogodovala je postojanju specifičnog problema: neovlaštenim prelascima iz jedne u drugu postrojbu. Ovaj je problem postojao tijekom cijelog trajanja Vojnice, odnosno NDH 1941. - 1945. godine. Na taj problem nadovezivao se problem dezerterstva. U puno je slučajeva neovlašteno napuštanje jedne postrojbe i prelazak u drugu imao motive koji bi se mogli nazvati dezerterstvom. Nakon ustrojavanja Željezničke ustaške vojnice jedan dio ljudstva iz Ustaške vojnice počeo je neovlašteno prelaziti u ovu novu postrojbu, u kojoj je bilo daleko lakše službovati, a postojale su i neke materijalne pogodnosti. Stožer UV-a upozorio je: „Ponovno se upozoruju zapovjednici da se prielazi iz Ustaške vojnice u Željezničku ustašku vojnicu može izvršiti samo uz pismenu molbu na ovaj stožer te uz pismeno odobrenje ovog stožera. Ostali se imaju smatrati vojnim bjeguncima".293 U srpnju 1942. Stožer UV-a upozorio je svoje podčinjene postrojbe da „i pored toliko izdanih zapovjedi i uputa, da se vojničari ne mogu i ne smiju primiri u drugu postrojbu, ako već pripadaju kojoj drugoj, ipak se još uvijek dogadja da pojedini zapo vjednici postupaju protivno i primaju čarkare i dočastnike u svoju postrojbu bez obzira da su ti isti napustili svoju matičnu postrojbu samovoljno i bez odobrenja. Da bi se samovolji pojedinaca stalo na put", zapovjeđeno je da se premještaji iz jedne u drugu postrojbu mogu obavljati samo po odobrenju Glavnog stožera. Pozvani su zapovjednici na odgovornost ako prime već udijeljenog vojničara, a također i oni koji su poticali vojničare na samovoljno napuštanje postrojbi i prelazak. Osim disciplinskih problema, ovim se postupcima gubila mogućnost Glavnog stožera da održi „točnu očevidost pripadnika UV“.294 Bilo je posebno naglašeno da je zabranjeno primati u Ustašku vojnicu domobrane - dragovoljce Hrvatske legije, koji su po kazni otpušteni iz Legije, jer se smatraju štetnim za službene prilike.295 Primijećeno je da je u jedinicama tijekom prve polovine 1944. bilo slučajeva prijema zarobljenih partizana ili povratni ka iz njihovih redova. Ovo je ocijenjeno kao „bezpravno i netočno". Određeno je da svaki takav zarobljen partizan mora biti upućen na saslušavanje kod izvještajnog časnika u Stožer Zdruga i potom upućen u zarobljenički logor ili radne jedinice. „Takav ni jedan se nesmije primati ni u kojem slučaju u ustaške postrojbe". Povratnike je, također, trebalo saslušati i potom po njihovoj želji uputiti u jedinice UV-a ili Domobranstva.296

293

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. lipnja 1942., broj 3.

294

VA, fond NDH k.H3j, 2/13-1.

295

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. lipnja 1942., broj 3.

296

VA, fond NDH k.H4i, 1/17-1.

156

„Vjestnik naredbi" od 10. travnja 1944. regulirao je prijelaz časnika i dočasnika iz Domobranstva u Ustašku vojnicu. Postupak je reguliran na sljedeći način: „povodom učestalih slučajeva, da su častnici i dočastnici bez ikakva odobrenja sa movoljno prešli iz Domobranstva u Ustašku vojnicu, te kako bi se u buduće u granicama službene mogućnosti i pripisanim putem, moglo udovoljiti željama onih domobranskih častnika i dočastnika, koji bi htjeli služiti u UV, zapoivedam: -domobranski častnici i dočastnici, koji žele prieći u UV, imadu svoje molbe podnijeti službenim putem i preko nadlež nih nadzorničtava vrsti oružja, Pobočničtvu Ministra OS najkasnije do 31. svibnja 1944 -u buduće će svaki častnik ili dočastnik, koji bez nadležnog odobrenja napusti svoju službu u Domobranstvu i samo voljno prieđe u Ustašku vojnicu, biti će lišen čina i stavljen pred ratni sud radi samovoljnog napuštanja svoje službe i radi neposluha Sve dosadanje samovoljne prielaze častnika i dočastnika iz Domobranstva u Ustašku vojnicu ili u koju drugu postrojbu ima du nadležni zapovjednici odmah naknadno uzeti u zakonski postupak i o posljedku izviestiti Pobočničtvo Ministarstva OS".297 Pitanje prelaženja pripadnika OS-a iz jedne u drugu postrojbu, odnosno zabrana istoga (naredbom Stožera UV-a od 28. travnja 1944.) bila je donesena poslije žalbe njemačkoga opunomoćenog generala u Hrvatskoj (6. travnja 1944.), u kojoj je ukazano da postoji veći broj slučajeva prelaska iz (njemačkih) legionarskih skupina u hrvatske snage, a najviše u Ustašku vojnicu. Također, bilo je slučajeva prelaska iz jedinice u jedinicu radi dolaska ili ostanka što bliže domovima ili radi izbje gavanja kazni za prekršaje u postrojbama u kojima su prvobitno bili i potom ih napuštali.298 Zapovjednik VI. zdruga, pukovnik Čudina naredio je 13. svibnja 1944., a u vezi ranijih zahtjeva (od 6. ožujka 1944.), „da svi zapovjednici jedinica ovog zdruga upute stražarno svu momčad, koja je došla u ovaj zdrug iz drugih jedinica bez predhodnog odobrenja i propisne odpustnice izdane po njegovoj prijašnjoj jedinici, jer se isti vode u svojim matičnim jedi nicama kao vojni bjegunci". Zapovjednici su imali osam dana da postupe po ovome i da izvijeste da u njihovom jedinicama „nema više ni jednog bjegunca iz drugih postrojbi". Bilo je zapovjeđeno da je to posljednja opomena „te ako se poslije toga roka zatekne koji vojnik kao pripadnik tudje postrojbe uzeti ću na najstrožiji postupak zapovjednika bojne i dotične jedi nice, radi nemarnog izvršenja dobivenih zapovjedi".299 Ministarstvo oružanih snaga odobrilo je pisanje zamolbi za prijelaz iz Domobranstva u Ustašku vojnicu i PTS, ali je zabranilo zapovjednicima postrojbi da samovoljno primaju prebjege, jer se time ruši ustroj oružanih snaga. Svi prebjezi trebali su bez kazne biti vraćeni u svoje prvobitne postrojbe, a oni koji to naprave u budućnosti, trebali su biti kažnjeni. Usprkos tome, nedopušteni prelazak domobrana u ustaške postrojbe i dalje se nastavljao.300 297

VA, fond NDH k.H4a, 34/3-1.

298

VA, fond NDH k.H4j, 25/27-1.

299

VA, fond NDH k.H4a, 9,10/3-1.

300

N. Barić, n.dj., 442.

157

Glavni stan Poglavnika 13. prosinca 1944. objavio je da se svaki samovoljni prelazak iz jedne u drugu postrojbu oruža nih snaga smatra bjekstvom, koje će biti kažnjeno ratnim sudom. Trebali su biti kažnjeni i zapovjednici postrojbi koji u svoj sastav prime bjegunca. Kazna strijeljanja prijetila je svakom tko potiče bježanje iz jedne postrojbe u drugu, kao i zapovjed nicima koji prime vojne obveznike NDH koji su prebjegli iz njemačkih oružanih snaga ili njemačko-hrvatskog oružništva. Ipak, već 28. prosinca 1944. Poglavnik je odredio da se protiv pripadnika Domobranstva koji su do 20. listopada 1944. bez odobrenja prešli u Ustašku vojnicu ili PTS, neće provesti kazneni postupak, a ako je takav postupak započeo, trebao je biti obustavljen.301 Stožer UV-a dostavio je 10. veljače 1945. svim podređenim jedinicama izvješće Glavnog stana Poglavnika i njemačkoga opunomoćenog generala u Hrvatskoj da se „još uviek pojavljuju priebezi pripadnika postrojbe u postrojbu. Bez obzira već na niz izdatih zapoviedi još jednom zabranjujem da se odvlače i primaju ovakovi nestegovni prebjezi, jer će svaki slučaj biti predan Ratnom sudu na onostranu osudu. Ako se koji legionar prijavi i traži prielaz u Ustaške postrojbe, mora se odmah povratiti, pod pratnjom i sa opremom koja se kod dotičnog pronadje. Mora se konačno uočiti da naši Njemački saveznici baš sada, izvan ugrožene uže domovine, pružaju sve za usredotočenje naših prilika, pa bi bilo nepotpuno, da im se oduzi maju snage, koje im je Poglavnik dao na raspolaganje za odbranu naše domovine".302 Dezerterstva iz postrojbi UV-a također je bilo. Opći je dojam da je ono bilo posljedica udaljavanja iz rodnog kraja ili od kuće kao motiv većine bjegunaca. Također, neuspjeh u pojedinim borbama vođenima tijekom 1942., kao što je bio pad Bihaća u partizanske ruke, mogao je utjecati na ljudstvo koje je onda nalazilo spas u dezertiranju. Navodimo kao karakte ristično mišljenje Zapovjedništva operativnog područja Hum - Dubrava u Mostaru (29. listopada 1944.) da „Ustaše se pri odbrani svojih sela dobro drže, a pri pokretima odmicanja ostaju kod svojih kuća". U tom smislu vojni obveznici težili su služiti u ustaškim postrojbama blizu svoga doma, a ne u domobranskim lovačkim ili gorskim zdrugovima koji su popunja vani eksteritorijalno.303 Tijekom svibnja i lipnja 1942. kod I. ličke bojne uočavamo jedan broj čarkara koji su se samovoljno udaljili iz sati. Za ne kima od njih bila je raspisana potjernica i preko Glavnog stožera UV-a, ali i preko UNS-a. Dio ih je zaista bio napustio svoje postrojbe, no dio je bio ispisan iz UV-a, ali o tome nisu znali u stožerima bojni.304 Krajem siječnja 1943. Opće vojničko povjerenstvo kod SUPERSLODA-e dostavilo je jedinicama UV-a obavijest o samo voljnom udaljavanju pojedinih pripadnika iz postrojbi UV-a. Zaključeno je da je ta pojava „znak vrlo slabe stege i duha" kao i da ti slučajevi moraju „zabrinuti njihove zapovjednike". Ova zapovijed daje, inače, najkompleksniji pristup ovom pro

301

N. Barić, n.dj., 442.

302

VA, fond NDH k,114a, 1/13-1.

303

N. Barić, n.dj., 443.

304

VA, fond NDH k.H3k, 4/14-1.

158

blemu (kojeg u kasnijim slučajevima gotovo i nema): „U svakom slučaju dužan je zapovjednik bojne čim bude obaviešten 0 slučaju bjegstava od zapovjednika satnije, odmah otići u dotičnu jedinicu i izvršiti uvidjaj, te ustanoviti uzrok bjegstva, ocjeniti stanje stege i duha u dotičnoj jedinici, uzeti u izpitivanje život i rad zapovjednog osoblja i pojedinaca, te na temelju svestranog izpitivanja ustanoviti pravo stanje i pronaći uzrok. Istodobno izpitati koje i kakove mjere je poduzeo dotični zapovjednik da se duh i stega održi na dostojnoj visini i da do ovakovih sličnih slučajeva ne dodje. Prema tome iztragu treba uviek protegnuti i na zapovjednika dotične jedinice, jer u većini slučajeva ovdje ima da se traži uzrok svim nemilim dogadjajima. Kada se ovako utvrdi uzrok bjegstava predpostavljeni preuzima odmah mjere, da se stanje sanira, ono što nije u mogućnosti sam da učini, traži najažurnije od svojih predpostavljenih... Kao uzrok bjegstva ne može biti eventualni slab smještaj u selu, slaba hrana, duže u borbi, i.t.d. jer sve ovo može pravilnim radom i zauzimanjem starješina i dobrim zapoviedanjem učiniti bez uticaja, gojenjem dobrog duha i održavanjem dobre stege, brigom za svoje podredjene, neprekidnim životom i radom sa njima dieleći dobro i zlo".305 Krajem lipnja 1943. počele su se među pripadnicima UV-a širiti „lažne glasine o skorom ukinuću Ustaške vojnice, što je 1 jedan od glavnih razloga da vojničari gotovo bježe iz svojih postrojba i javljaju se u velikom broju u druge dobrovoljačke postrojbe... Sve su ovo glasine lažne te ih kao takove oglašujem na ovaj način. U Ustaške redove mora se na svaki način održati puna vjera u postojanje UV koja se tek sada poslie dugih napora upravo razvija i napreduje prema željama svog vrhovnog zapovjednika Poglavnika".306 Ono što je svakako zanimljivo je činjenica da poslije kapitulacije Italije kod Ustaške vojnice nije dolazilo do većih bježanja na partizansku stranu kao kod Domobranstva. Zabilježen je samo jedan slučaj: „vojni izvjestitelj iz Zdenčine Matković, ustaški poručnik Franić obskrbnik XXX ustaške bojne, i ustaški vodnik Rogulja, prebjegli su 28. IX (1943) partizanima. Poručnik Franić odnio je sa sobom sav novac".307 Stožer UV-a svim je svojim postrojbama 1. studenoga 1944. dostavio Naputak o suzbijanju bjegunstva u UV. Po ovom naputku ustanovljeni su izvjestitelji za suzbijanje bjekstava, knjige bjegunaca i neposlušnika, očevidnost bjegunaca i neposlušnika i brojidba vojnih bjegunaca i neposlušnika. Ovo je bio administrativni dio brige o dezertiranju. Za uspješan rad oko hvatanja ili sprečavanja bjekstava iz Vojnice imali su se primjenjivati i raniji nalozi (zapovijedi Minorsa od 15. studenoga 1943.

i 22. lipnja 1944. godine). Također „bezobzirno" će biti privedeni na ratni sud i oni koji pobjegnu iz jedne postrojbe

u drugu, kao i zapovjednici takvih postrojbi koji prime bjegunca iz druge postrojbe bez pismenog odobrenja.308

305

VA, fond NDH k.H4i 3/16-1.

306

VA, fond NDH k.l 14c, 18/9-1.

307

VA, fond NDH k 30, 12/1; Zbornik V., knj. 19, 738.

308

VA, fond NDH k.H4i, 14/18-1.

159

Upravo da ne bi bilo dezertiranja ili postavljanja pitanja službe u određenim postrojbama, regulirano je i pitanje mom čadi koja već služi u postrojbama oružanih snaga. Ako bi bili oglašeni za nesposobne na tri ili šest mjeseci, a nisu se mogli uputiti u mjesto njihova stalnog boravka, zbog opasnosti od komunista, trebalo ih je zadržati u oporavilačkoj sati, na koju se postrojba oslanjala ili doknadnim postrojbama.309 U kolovozu 1944. za ugrožena područja proglašen je niz mjesta na teritoriju NDH. To su bila pojedina mjesta u velikim župama Zagorje, Bilogora, Gora - Prigorje, Pokupje, Modruš, Psat, Podgorje Gacko, Bribir i Sidraga - Ravni Kotari.310 Dosta problema bilo je tijekom 1944., upravo kod dalmatinskog VII. zdruga, zbog specifične ratne situacije i potrebe da se štite hrvatska sela u toj zoni od strane napada, bilo četnika, bilo partizana. Zbog odbijanja da se iz Skradina premjesti u Prominu razoružana je u ljeto 1944. jedna satnija VII. zdruga, a njen zapovjednik natporučnik Mate Vidović, inače ustaša povratnik, stavljen pred ratni sud. Razlog neposluha bio je strah ustaša unovačenih na području Skradina za svoje obitelji zbog nazočnosti četnika pod njemačkim zapovjedništvom.311 Čak je uočena pojava specifičnog dezerterstva, odnosno osta janja uz svoja sela ili kuće, nazivana već tada „špiljarstvo", a takvi ustaše „špiljari". Ovakva situacija dovela je do osipanja ljudstva kod tog zdruga tijekom druge polovine ljeta 1944. godine. Na ovo se nadovezalo specifično stanje u časničkom dijelu zdruga, međusobne optužbe, kao i netrpeljivost, odnosno čak i prijetnje prema zapovjedniku zdruga, pukovniku Tomislavu Brajkoviću, koji je pokušao sankcionirati ovakvo ponašanje ljudstva u zdrugu.312 Krajem listopada 1944. Zapovjedništvo oružanih snaga Hum - Dubrava javilo je Glavnom stožeru Domobranstva da je došlo do rasula u nekim postrojbama VI. ustaškog zdruga. Po tom izvješću „ustaše VI zdruga se pri odbrani svojih sela odlično bore ali pri daljem odmicanju ostaju kod svojih kuća". Zdrug je u jesen 1944. bio u ustrojbenom pogledu na rubu raspada, a ljudstvo koje je preostalo, bilo je po svojim selima u statusu milicije, dok je zdrug bio u Širokom Brijegu samo s I. bojnom. Dio ljudstva ratovao je protiv partizana oko Imotskog pod zapovjedništvom zastavnika Ante Kapulice kao ne kakav imotski „zeleni kadar", dok je na sličan način pod zapovjedništvom natporučnika Mirka Kapulice vođena akcija oko Tomislavgrada i Posušja.313 Na ovaj je način nastavljena protupartizanska akcija i 1945. kada su partizani zauzeli ovaj kraj, a također i dalje u razdoblju poslije rata.314 Kraj rata utjecao je da se na pojavu slabe discipline pojavi i nešto veća pojava dezerterstva. Satnik Sertić, zapovjednik III. bojne XVIII. zdruga, zaključio 23. ožujka 1945.: „Osim pojave bjegunstva iz jedinica u jedinicu dogadja se u jedinicama ove bojne ne samo pojedinca nego i grupa da napuštaju položaj. To su pogreške koje sa sobom povlače istu odgovornost kao 309

VA, fond NDH k.H3i, 18/5-1.

310

VA, fond NDH k.H3i, 21/5-1.

311

D. Marijan, n.dj., 104.

312

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4. 5; D. Marijan, n.dj., 104.-105.

313

D. Marijan, n.dj., 105.

314

Zdenko Radelić, Križari, gerila u Hrvatskoj 1945-1950, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002., 201.

i izdaja. U ustaškim postrojbama tome se mora stati na kraju. Takve pogreške neće biti razpravljene pred Ratnim sudom, nego će kao za svako djelo izdaje prekršitelji biti stavljeni pred Prieki ratni sud i kažnjavani kaznom smrću".315 U svojoj zapovijedi od 11. travnja 1945. zapovjednik 4. sati IV. bojne XIII. zdruga posebno je upozorio dočasnike da moraju u svako doba znati gdje im je ljudstvo, i to poimence. Službujući časnik trebao je znati koje je ljudstvo u rashodu, a za ostale pronaći i „stražarno dopratiti u nastambu te predvesti zapovjedniku sati".315 Mora se konstatirati da velikih bjekstava iz Ustaške vojnice, poput onih kod Domobranstva 1943. - 1945., ipak nije bilo tijekom postojanja. Specifičnost ove organizacije i ljudstva u njoj učinila je da se stvori znatno veća kohezija u različitim iskušenjima. Umjesto bjekstava, najveći je problem s ustaškim postrojbama je bilo pomicanje s „kućnog praga". Brojni su primjeri nediscipline i konflikata prouzročeni upravo ovim problemom. Zapovijed za odlazak u akciju izvan „svog" područ ja dovodila je do odbijanja zapovijedi i napuštanja postrojbi.

PITANJE STEGE I NEGATIVNE POJAVE Glavni stožer UV-a izdao je krajem veljače 1942. više zapovijedi u želji da pojača disciplinu, red i osjećaj obavljanja službe kod svojih postrojbi. „Ustaške jedinice treba da budu uzor reda i discipline svima domobranskim jedinicama i oztalim uni formiranim udruženjima na području naše države." Zabranjeno je točenje i uzimanje alkohola u mjestima lociranja ustaške vojnice i određeni su lokali u koje su ustaše smjeli zalaziti i gdje ih se moglo lakše kontrolirati. U slučaju da dođe do opija nja, svakog pojedinog ustašu trebalo je „uzeti na zakonsku odgovornost". Također, zabranjeno je „kockanje i hazardiranje ma koje vrste svima ustašama, bilo u novac bilo radi zabave, jer se time ruše drugarski osjećaji i pojedinac materijalno uništava". Glavar Stožera UV-a, pukovnik Sertić istaknuo je „današnje revolucionarno doba u kome živimo nalaže da smo svakog trenutka uz svoju jedinicu, jer nam tako diktira situacija" pa je naredio da svi časnici i dočasnici budu stalno uz svoje jedinice, da se ne udaljavaju, pa čak i da stanjuju u krugu svoje jedinice, a dočasnici da stanuju u satima.317 Često je disciplina bila problem u okviru jedne od podčinjenih postrojbi, naprimjer bojna u zdrugu ili sat u bojni. Ovo je često bila posljedica i rezultat rada pojedinog zapovjednika ili njegova odnosa prema ljudstvu, odnosno višim zapovjednim instancama. Navodimo primjer II. ličke bojne iz travnja 1942. godine. Tu je zapovjednik bojne ocijenio da „stega i zapt u 5. i 7. satu u glavnom ipak zadovoljavaju, dok u 4 satu /nadpor Ritz/ se javila otvorena buna". U ovakvim je slučajevima 315

VA, fond NDH k.H4b, 44/6-1,2.

316

VA, fond NDH k.H4j, 14/19-1.

317

VA, fond NDH k.H4c, 3/7-1.

161

trebalo odmah reagirati pa je tako učinio i ovaj zapovjednik: „Pozvao sam na odgovornost nekolicinu takovih ne-ustaša i ustanovio, da se bune protiv mene. Ispadi pojedinaca i izgredi koje su učinili u Topuskom i okolnim selima su me prisilili na drastično kažnjavanje. A baš ovi su poveli akciju pobune, ali koja nije ozbiljna. Svakako bi ovaj sat trebalo temeljno pročistiti, jer pored pokvarenjaka, koji se u njem nalaze nije zapovjednik sata u mogućnosti da išto učini". I u ovom slučaju, nedostatak adekvatnoga zapovjednog osoblja bio je uzrok ovakvih odnosa: „slabi dočasnici su najbolnija strana, pa uslijed toga dolazi do raznih nepodobština". Ovo izvješće, međutim, svjedoči i o posebnom događaju koji je uznemirio strasti u toj bojni: „Molim zapovjednike da shvate psihozu i raspoloženje naših ustaša, koji su dobrovoljci za Liku.... U zadnjem izvješta ju sam spomenuo, da su ustaše nezadovoljni ovakvim radom i da žele u Liku. Ovih dana se je pronijela vijest, da je spaljen Lovinac i da su druga mjesta ugrožena, da ima mnogo žrtava i da partizani vrše razna zlodjela. To je vrlo loše djelovalo na opće raspoloženje, pa se u svim redovima oseća nervosa i zabrinutost".318 U Zagrebu je bilo smješteno više stožera i on je, kao veliki garnizon, ali i kao raskrižje putova, bio mjesto gdje su često viđani određeni disciplinski nedostaci ljudstva koji su remetili poželjnu sliku o Ustaškoj vojnici. „U posliednje vrieme pri mjećuje se u gradu, skoro u svako doba dana i noći, veliki broj uniformiranih Ustaških osoba, različito odjevenih". Ova je pojava bila razlog zbog čega je i osnovan Oružnički vod pri Ustaško-posadnom zapovjedništvu u Zagrebu. Primijećeno je da pojedine ustaše: „šeću po gradu sa ratnom spremom. Mnogi od njih ne drže se u obće propisa o pozdravljanju, pa je čest slučaj da starijega od sebe niko ne pozdravi. Ima slučajeva da su pojedinci u pijanom stanju pravili izgrede, da u takvom stanju posjećuju dozvoljene i nedozvoljene lokale, što se događa i posle redarstvenog sata. Svako imade još uviek i sluča jeva, da pojedine osobe nose nedozvoljeno ustašku odoru, tako je zloupotrebljavaju, unatoč topoglednih odredaba". Na pojave nedoličnog i neozbiljnog ponašanja osoba u ustaškim odorama u zagrebačkim lokalima, posebno noćnima, ukazao je prigodom svog boravka u Hrvatskoj i jedan talijanski novinar. Bila je to prigoda da se s najviše razine pokuša suzbiti ta pojava koja je po ocjeni Blaža Lorkovića prljala „čast i dostojanstvo ustaške odore".319 Jedna naredba Ministarstva od 17. studenoga 1944. ukazuje nam da je i dalje bilo problema s boravkom većeg broja pri padnika Ustaške vojnice u Zagrebu. Zaključeno je da se velik broj časnika iz postrojbi u unutrašnjosti „neprestano" nalazi u gradu. „Zapovjednici lakomisleno i protivno zabrani puštaju svoje častnike u Zagreb... Konstatuje da su to žalosne pojave i da je u rujnu bilo odsutno nekoliko zapovjednika zdrugova dvadesetak bojni i preko stotinu zapovednika sati itd Zapoveđeno je da se častnici nepuštaju bez naloga iz postrojbi. Takozvana tri dana dopusta dovedu do gubitka zapovednika. Osuđeno je i neopravdano zadržavanje u Zagrebu i sve druge neovlašćene aktivnosti u tom gradu".320

318

VA, fond NDH k.H3k, 48/21-1.

319

D. Marijan, n.dj., 96.

320

VA, fond NDH k.H4c, 25/10-1.

162

Pripremne bojne UV-a svojim šarolikim ljudstvom dosta su utjecale na porast različitih postupaka koji su štetili ugledu Ustaške vojnice. Oblačenjem ustaških odora i stavljanjem simbola, neki od njenih pripadnika uzimali su i vlast u svoje ruke, u pojedinim slučajevima. Stožerni zapovjednik Pripremnih bojni UV-a, pukovnik Moškov naredio je 27. lipnja 1942. da se prestane s takvom praksom: „Povodom nekih prestupaka od strane pripadnika PB naprama pučanstva najstrože zabranjujem da pripadnici PB poduzimaju bilo kakva uredovanja policijskog značenja, bez prethodnog odobrenja ovog župskog zapovjedničtva... Najstrože je zabranjeno pripadnicima PB pijančevanje, kartanje za novac, nemoralan život i kletvu. Lično obračunavanje pripadnika PB sa ostalim pučanstvom, otimanje i prisvajanje imovine kao i loš postupak spram mirnog pu čanstva, bilo koje vjere kaznit će se... Pripadnici PB imaju se prema vlastima i pučanstvu, vladati pristojno i ozbiljno da bi se time izbjeglo negodovanje i steklo najbolje mišljenje o ustaškom pokretu, te pobile neprijateljska promičba o nemogućem postupku ustaša...".321 U listopadu 1942. Zapovjedništvo UV-a (pukovnik Balenović) čak je zaključilo da i dalje postoje samovolja i nezakoniti postupci kod pojedinaca, „iako bi ustaške postrojbe imale biti one koje stvaraju zakonitost, red i poredak, a ne da se i samo hrvatsko pučanstvo plaši dolaska ustaša u njihova mjesta, jer se plaše nezakonitih postupaka". Štoviše, bilo je primjedbi da ustaše u pojedinim slučajevima onemogućuju Oružništvu propisni rad pa je Zapovjedništvo UV-a odredilo da se ta nemila pojava „treba iskorijeniti radi obćih interesa i probitaka naše države".322 Okružnice izdavane nešto kasnije (17. listopada 1942.) govorile su o pitanju pretjeranog upotrebljavanja alkohola, kao i o tome da ranije mjere izrečene po tom pitanju nisu bile dostatne. Opijanje u borbi izjednačeno je s dragovoljnom preda jom protivniku, „jer pijan čovjek ne može ni micati a kamo li pucati i napadati". Iz iste okružnice koju je potpisao zamjenik zapovjednika UV-a, pukovnik Balenović, vidi se da je problem stege kod ustaških postrojbi i dalje bio nazočan.323 Zapovjed nik 33. pripremne bojne, natporučnik Bariša Žilić naredio je starješinama sela na području djelovanja njegove bojne da je zabranjeno svako prodavanje vina i rakije ustašama (dočasnicima i vojničarima) za vrijeme božičnih blagdana, uz prijetnju oduzimanju zaliha ili najoštrijih mjera, kao i trošenje istoga u njegovu sastavu. Žilić je istakao važnost da „za vrieme tih praznika treba da su svi podpuno trijezni jer bi se lako moglo desiti da partizani baš preko Božičnih praznika poduzmu napad".324 Već spominjana po problematičnosti, 33. pripremna bojna („srijemska") u rajonu Karlovca stvarala je, osim unutrašnjih problema, nevolje i probleme stanovništvu, a posebno izbjeglicama iz Slunja. Njeni pripadnici noću su upadali u dvoranu Hrvatskog doma u Karlovcu gdje su bile smještene izbjeglice iz Slunja i okoline i izazivali su izgrede. Bilo je „natezanja sa djevojkama koje tamo noće", prepirki s izbjeglicama koje su se uglavnom pretvarale u tuče, lupanje i razbijanje prozora 321

VA, fond NDH k.85f 21/2-1.

322

VA, fond NDH k.85f, 2/37-1.

323

VA, fond NDH k.85f, 2/37-1.

324

VA, fond NDH k.H4c 54, 55/7-1.

163

na domu i tako dalje. Uprava Hrvatskog doma tražila je da se zbog ugleda Hrvata i ustaša grada Karlovca (zapovjedništvo Zdruga) zabrani pristup pripadnicima ove bojne u taj dom.325 Zapovjednik XXXIV. bojne, bojnik Delko Bogdanić izvijestio je 16. studenoga 1942. da je na području Gospića suzbio pljačku i otimačinu od strane osoba koje su nosile ustašku i domobransku odoru.326 Početkom 1943. zaključeno je da je iskustvo pokazalo „da su kako domobrani tako i ustaše kojima je podijeljen dopust u krajeve ugrožene od partizana stradavali, rijetki su prošli sretno i u prvi čas se izvukli iz neprilike. Isto tako je iskustvo pokazalo da ustaše na dopustu sa oružjem pucaju iz pušaka, pa se je dogadjalo da nekoji bace i po koju ručnu prasku /bom bu/". Naređeno je da se zabrani davanje dopusta ustašama i domobranima u takve krajeve, kao i da im se oduzme osobno oružje ako se šalju na dopust.327 Međutim, izgleda da Poglavnikova naredba s kraja listopada 1942. nije doprla od svih pripadnika UV-a pa su tako nje ni pojedini pripadnici nastavili s nedoličnim ponašanjem i kasnije. Zaključilo je to i Zapovjedništvo Ustaške vojnice (26. ožujka 1943.): „Sa sustezanjem sam primio glasove o neustaškom ponašanju Ustaša vojničara u osvojenim selima, jer sam bio uvjeren da medju ustašama vojničarima nema pljačkaša i otimača. Medjutim iz jednog vjerodostojnog izvješća sam se uvjerio o protivnom. Ustaše vojničari, dolaze u osvojena mjesta, gdje ih narod sa radošću dočekuje poput spasitelja, a oni se preko noći odaju otmici i pljački, odnose seljacima perad, kolju goveda i prave razne nepodobštine, kojih bi se morali stiditi. Ti isti ustaše vojničari, ne stide se to priznavati, negodu su dapače i ponosni na tako zvana ‘svoja djela’. Zar je tako duboko pao moral pojedinaca, pa čak i većih odreda ustaške zajednice, te ljudi ne raspoznaju zlo od dobra? Kuda to vodi? Ne nalazim pravog izraza kojim bi mogao označiti ovakovo ponašanje ustaša prvoboraca i dike naše domovine. S jedne strane poštenje do vrhunca ovog pojma, koje propisuju ustaška načela, a s druge strane pljačka i otimačina. Šta je tome krivo? Uvjeren sam da pripadnici ustaške vojnice u svojoj duši nisu opaki, nego dapače, da su puni ideala, došli braniti svoju rodnu grudu. Znači dakle da je krivnja na samim prilikama u kojima žive. Pomanjkanje stege, nedovoljan nadzor i pokvarenost nekolicine, koji nisu zaslužili.da se zovu častnim imenom Ustaše. S toga je zapovjednik UV zapovjedio da sve ine koji nisu dostojni zvati se imenom ustaše, treba bezuvjetno i čim prije odstraniti iz Ustaške vojnice. Častnike osobito mladje, neprekidno nukati, da sa svojim ustašama budu u neprestanom dodiru, da im drže kraća predavanja, o moralu, stezi u kaznenim propisima... Stegu uviek držati na potrebnoj visini i svaku neizpravnost odmah razpraviti, te krivce privesti zaslužnoj kazni.

325

VA, fond NDH k,114c 38, 39, 42-45/7-1.

326

D. Marijan, n.dj., 99.

327

VA, fond NDH k.H4b 19-5-1. (prema zapovijedi III. zdruga u Karlovcu 29. siječnja 1943.)

Ponovno stavljam na savjest svim ustaškim častnicima, da dobrom voljom zajedničkom snagom nastoje izbrisati svaku ljagu sa lica pripadnika ustaške vojnice, kako bi bar u budućnosti mogli svima i svakome pružiti dokaz da smo svi skupa dušom i tielom ustaše i da se žacamo od svakog nedjela, te uviek i na svakom mjestu otvaramo put pravednosti i stvaramo medju svojim zemljacima zadovoljstvo i sreću, a ne da se sa svojim ponašanjem izazivamo gnjev vlastitog naroda protiv sebe".328 Pukovnik Oton Čuš zabranio je, ispred Zapovjedništva UV-a 10. srpnja 1943., časnicima da s podređenim vojničarima i dočasnicima „igraju karte, pa čak hazardne igre za veće svote novaca". Skrenuta je pozornost da se slobodno vrijeme pro vodi drukčije „ako ima mogućnost i vremena za kartanje, ima ih i za službene potrebe".329 Razoružanje talijanskih snaga od strane III. zdruga u Karlovcu i okolini 9. - 10. rujna 1943. prouzročilo je probleme s podjelom zaplijenjena naoružanja i opreme. Zapovjednik ovog zdruga, pukovnik Rogoz odao je priznanje svojim postroj bama za uspješnu akciju tih dana, ali je ukazao da „i pored toga neću dozvoliti da pojedinci smatraju da zbog toga mogu i smiju raditi kako hoće... Odlika svake vojske je red i stega, a to se osobito mora pokazati kod ustaških jedinica, koje su dragovoljno stavile svoj život i sve svoje na raspolaganje Poglavniku i Domovini. Ne bi želio da se uslijed nepromišljenih čina pojedinaca baci ljaga na junačtvo mojih Ustaša, ne bi želio da zbog takvih čina padne sjena nečasti na one, što na to likim žrtvama izvojevamo. Mislim na one naše hrabre i najbolje, koji su pali za Poglavnika i domovinu, nemojte da djela koja činimo sada oskrnave njihovu svetu uzpomenu". Obraćajući se dalje s „ustaše junaci, kao Vaš zapovjednik zdruga, koji je uvijek sa Vama ja od Vas u ime položene ustaške prisege tražim i zapovjedam: Da se sve ustaše koje nose ono oružje ili opremu koje nije bilo propisano formacijom ili nisu imali dozvolu za to preda, a takođe i one predmete koji ne spadaju ili nisu bili deo opreme. Takođe trebalo je sprečiti prodaju zaplijenjenih stvari i tvoriva ('tako sam čuo da neki Ustaša prodaju rižu... to je neustaški i pokazuje da nije svjestan zašto se vodi ova velika borba’)".330 U zoni odgovornosti III. zdruga registrirano je više povreda discipline oko uporabe vlakova, pa čak i oklopnih vlakova. Bilo je slučajeva da su pojedini ustaški časnici zadržavali vlakove u postajama radi utovara različitoga neborbenog tvoriva ili drugog materijala. Također, bilo je slučajeva da se zajedno uz ustaške jedinice u posadi oklopnih vlakova prevoze i civili. Sve je ovo vodilo izdavanju zapovijedi koja je regulirala način upotrebe i korištenja vlakova.331 Ministar Oružanih snaga dostavio je 21. ožujka 1945. zapovijed: „U poslednje vrieme sve se više u častničkim krugovima šire česte pojave neželjenih slučajeva prekomjernih uživanja alkoholnih pića. Ovo se dogadja i u častničkim blagovaonama i menzama, a i izvan njih u društvima častnika medju sobom, kao i častnika u gradjanskim društvima, domovima i stanovi

328

VA, fond NDH k.H4i, 6/16-1.

329

VA, fond NDH k.H4c, 8/9-1.

330

VA, fond NDH k.H4i 50/13-1.

331

VA, fond NDH k.H4i, 17/13-1.

165

ma. Bilo je i slučajeva pijanstva neizbježivim posljedicama: javnih izgreda, težkih uvreda, odkrivanja službenih i državnih tajna, sukoba i upotrebe oružja, te tjelesnih ozljeda pa i smrtnih slučajeva". Ovakav porast konzumiranja alkohola je osu đen, a posebno kod časnika „čija jedna od prvih osnovnih dužnosti, svoju odoru stalno nositi svjetlu i ničim neokaljanu, te svagdje i u svakoj prilici ponašati se samo onako kako to priliči častnicima i pravim muževima...".332 Problem konzumiranja alkohola ostao je trajan tijekom cijeloga rata. Tako je satnik Ivan Sertić, zapovjednik III. bojne XVIII. zdruga zaključio 23. ožujka 1945.: „U zadnje vrieme pristižu sve češće prijave o pijančevanju vojnih osoba. Porok pijanstva je naružnija družtvena pojava, a ujedno podkapa rad, napredak i ugled svake postrojbe. Teška i odsudna vreme na u kojima živimo, traže bistre i gorde borce sa dubokim osjećajem ljubavi za svoj dom i poziv. Ovakve vrline ne može imati čovjek koji je sklon pijančevanju. Prema iznešenom ću u buduće, sa čvrstom namjerom, da ovakve pojave iz temelja izkorjenimo, svakoga častnika i dočastnika, za kojeg dobijem izvještaj da je bio pijan, predlaga ću za razriješenje dužnosti kao nedostojnoga svoga poziva i škodljiva za red u stegu u vojsci".333 Sertić je primijetio i izgled i urednost vojnika: „mnogi pripadnici ove bojne nose i suviše duge kose, te izgledaju kao šumski razbojnici ili četnici, a poneki i bradu. Ovo daje ružnu sliku i ne liči ni malo jednom čovjeku, a osobito Ustaši". On je zapovjedio da pripadnici njegove bojne nose „urednu i propi sno podrezanu kosu, a bradu obrijanu. Brkovi se mogu slobodno nositi".334 U svojoj zapovijedi od 11. travnja 1945. zapovjednik 4. sati IV. bojne XIII. zdruga dao je upozorenje vojničarima: „Primjetio sam u više navrata da se vojničari ne odazivaju svojoj dužnosti onako kako to od njih zahtjeva njihova vojnička čast i ozbiljnost današnjeg vremena kojega proživljavamo, te da mnogi čak na isti u opće ne dodju kada se to zapovjedi. Stoga upozoravam sve pripadnike ove sati, dočastnike i vojničare, da ću od sada strogo i nesmiljeno kažnjavati svako neizvršenje zapovjedi i nedolaženje na dužnost".335 Zapovijedi Stožera Vojnice podređene postrojbe uglavnom se nisu čitale pa samim time i nisu provodile. Češće ponav ljanje pojedinih nedoličnosti govori da je tih prekršaja bilo i dalje i da se malo pozornosti obraćalo na zapovijedi o pobolj šanju stege u nižim postrojbama. Izricane su najdrastičnije kazne, no one nisu smanjile pojedine primjere nediscipline. Primjena najtežih kazni za teže oblike nediscipline bilo je i 1942. godine. Tako je kod Ličko-krbavskog zdruga u Bihaću 23. srpnja strijeljan jedan ustaški vodnik koji je izvršio „zločin kradje i pljačke" i jedan čarkar koji je u pijanom stanju izvršio mnoge izgrede i uvrede. „Stoga se ponovno upozoravaju svi pripadnici Ličko-Krbavskog sdruga da budu oprezni u uživanju alkoholnih pića, jer se u pijanstvu lako dogadja, da se netko lahko ogrieši o ustašku čast i poštenje, pa tako završi svoj život na sramotu ustaškog pokreta i ciele svoje obitelji", istaknuo je zapovjednik bojnik Šulentić tim povodom.336 332

VA, fond NDH k.H4a, 2/9-1.

333

VA, fond NDH k.l 14b 42/6-1.

334

VA, fond NDH k.H4b 44/6-1,2.

335

VA, fond NDH k.H4j, 14/19-1.

336

VA, fond NDH k.l 13j, 1/13-1.

166

Zapovjednik zdruga Moškov osudio je na smrt čarkara Vasilja Jakimova iz I. ličke bojne 8. svibnja 1942. godine. Jakimov je prethodno u noći 4./5. svibnja silovao jednu djevojku pred njenom obitelji u nekom od sela gdje je boravila njegova boj na.337 Moškov je tom prigodom istaknuo „Upozoravam svu braću, da ću u buduće ne samo u ovakovim slučajevima nego i za slučaj pijanstva, neposlušnosti, kradje, te kukavičluka isto tako postupiti. Moraju svi biti svijesni da se nalazimo u borbi s najvećim neprijateljem Hrvatstva i Ustaštva, te da svaki pojedinac mora pokazati najveću požrtvovanost, samoprijegor i disciplinu kao i izbjegavanje svih strasti. Tko takov nije, nespada u naše redove, a budući da isti položio Ustašku prisegu, to odpusta iz postrojbi nema, nego samo prijeki sud, kojeg sam uspostavio posebnom zapoviedi".338 U drugom slučaju doča snik Josip Ćuić zbog mjesec dana samovoljna udaljavanja iz postrojbe, za koje je vrijeme „piančevao i družio se sa ženama nećudorednog glasa", lišen je čina vodnika i strijeljan, jer je narušio ugled PTB-a.339 Radi uvođenja discipline u veljači 1943. izvršeno je čak nekoliko smrtnih kazni nad pripadnicima IV. zdruga od strane Ustaškog ratnog suda Operativnog područja Lika u Gospiću. Jedan dovodnik lišen je čina i osuđen na smrt. Strijeljan je zbog krađe i prodaje vojničke opreme, bjekstva s postava, poticanja na pobunu i krivotvorenja zapovijedi. Drugi je vojničar osuđen na istu kaznu zbog bjekstva i „zbog vršenja duljeg trajnog uhodarenja u korist odmetnika", treći zbog opetovane krađe vojne opreme i preprodavanja, četvrti zbog bjekstva iz jedinice, peti rojnik po činu radi javne i nasilne pljačke novca od građanske osobe, kao i jedan općinski stražar također zbog „uhodarenja u korist odmetnika". Ove su kazne izvršene 19. - 20. veljače, a zapovijedi su bile umnožene za sve jedinice IV. zdruga. Trebalo ih je „tri puta u razmaku od 8 dana pro čitati, rastumačiti i na zapoviedi predbilježiti kada i tko je ovu zapovied pročitao. Nakon izteka ovog roka, javiti izvršenje sa naznakom dana i tko je zapovied podredjenim vojničarima pročitao. Ostalih 16 ustaša, koji su pred ustaškim sudom dogovarali za razne kažnjive činove sud je obzirom na razne okolnosti riešio i to iznimno. U buduće će svaki kažnjivi čin za posljedicu imati najstrožiju osudu".340 I kasnije je bilo ovakvih slučajeva, kao u kolovozu 1944. kada je osuđena veća skupina pripadnika snaga na kaznu smrti strijeljanjem koja je izvršena 22. kolovoza. Nije bilo djelatnih ustaša, ali je obavijest o ovome upućena u sve ustaške jedini ce.

341

U listopadu 1944. izvršena je smrtna kazna nad vojničarem iz sastava XVI. bojne, koji je opljačkao jednu kuću u Iloku

i potom strijeljan 30. listopada 1944., osudom Prijekoga ratnog suda 2. zbornog područja.342

337

VA, fond NDH k.H3k, 58/19-1

338

VA, fond NDH k.H4b 43/7-1.

339

D. Marijan, n.dj., 97.

340

VA, fond NDH k.H4i, 5/16-1.

341

VA, fond NDH k.H4i, 9/17-1.

342

VA, fond NDH k,114i, 11/18-1.

167

S druge strane, zbog nediscipline, a tijekom cijelog razdoblja postojanja UV-a, pojedini ustaše bili su kažnjavani zatvor skim kaznama od deset do 30 dana nakon čega je uglavnom slijedio otpust iz Vojnice. Pravo otpusta bilo je u nadležno sti Glavnog stožera UV-a, odnosno zapovjednika UV-a. Prijedlozi za otpust morali su sadržavati i obrazloženje za otpust. Razlozi za otpust mogli su biti: drsko ponašanje i samovoljno udaljavanje, nemar, neposluh, nepovjerenje, pijančevanje, iznuda novca, lažne izjave, a dio otpuštenih imao je i više od jednog prijestupa.343 Dio zapovjednika postrojbi samovoljno je koristio pravo otpusta, a na što su još u studenome 1941. bili upozoreni od pukovnika Rukavine, zapovjednika UV-a. lako su i pred sam kraj rata 1945. sudovi i dalje rješavali pojedine slučajeve narušavanja nediscipline. Tako je ratni sud 13. hrvatske divizije osudio trojicu pripadnika XVII. zdruga. Jednog zbog bjekstva na strogi zatvor od jedne godine, jednog za samovoljno udaljavanje iz jedinice također godinu dana i jednog za „povredu stražničke službe" s neobično visokom kaznom od dvije godine strogog zatvora.344

ISHRANA, ČISTOĆA, ZDRAVLJE I NJIHOV UTJECAJ NA VOJNICU Rat je donio pogoršanje općih životnih prilika. Okolnosti rata utjecale su na oskudnost ishrane, opskrbu hranom i nesta šicu lijekova. Ovim ne samo da je bilo pogođeno građanstvo, već i oružane snage. 0 ovom ratnom fenomenu i efektima na Ustašku vojnicu već od početka 1942. imamo podataka u dokumentima. Prema izvještaju dr. Mihovila Delića, liječnika, stanje kod XI. bojne od 15. ožujka 1942. bilo je slikovito i davalo je presjek ratnih zdravstvenih i higijenskih prilika u Ustaškoj vojnici: „Prilikom pohoda na samu Kladušu uvjerio sam se da je mom čad hrabra i izdržljiva, unatoč prevaljenih 40 km koji se put prevalio u čarkarskom lancu, uz neprestani oprez na teškom sniježnom terenu kroz neprijateljska sela Petrove Gore. Pošto smo Kladušu zauzeli a i tri dana su prošla morali su svi isku siti posljedice nečistoće, jer nismo imali preobuke. Tako je harala medju nama ušljivost i svrab...". Međutim, poslije teških gubitaka u borbama krajem travnja na Petrovoj gori, gdje su stradala dva zapovjednika sati i više ustaša, povećao se broj ljudi koji se prijavljivao na preglede sa zahtjevom za odlazak na specijalne preglede ili napuštanje Ustaške vojnice. „Svi mi oni izjavljuju da se osjećaju nemoćni i zastrašeni." Doktor je upozorio zapovjednika bojne, satnika Makovca, da se ljudstvo nalazi „psihološki u melankolično-depresivnom stanju". On je inzistirao „nadalje Vas molim da se momcima dodijeli rublje kako im se omogućilo odstranjenje ušiju i svraba ako želite da se ne pojavi pegavac. Kako je to nemoguće bez aparata za

343

D. Marijan, n.dj., 97.

344

VA, fond NDH k.H4a 28/10-1.

168

dezinsekciju, izvolite se obratiti nadležnima da vam ga oni pošalju. Osim toga ljudstvo ove bojne još uvijek i nikada nije primilo cjepivo protiv tifusa... To je sad neophodno potrebno jer su u toku topli dani i operacije na terenu. Ljudi uslijed toga mnogo žedne, pa i ako im se brani da piju oni svejedno piju vodu i iz najnečistijih bara i bunara".345 Tijekom daljnjih operacija protiv partizana zdravstveno stanje kod XI. bojne nije se poboljšalo. Naprotiv, situaciju mo žemo ocijeniti kao vrlo lošu, kako zdravstveno tako i higijenski. „Gotovo svaki momak poseduje svrab u formi krasta. Uzrok tome su prilike u kojima ti momci živu. Suvišna je svaka upotreba lijekova bez solidnog čišćenja tijela i odjeće. Nadalje sam primjetio (piše isti doktor u Velikoj Kladuši, 7. svibnja 1942.) da se unatoč opomena kod svakog momka pojavila ušljivost, koja bi mogla imati loše posljedice, jer je takovo ljudstvo puno ušiju najpodesnije tlo za razvitak pjegavca, koji već hara po našoj državi. Osim toga posljednjih dvadeset dana imao sam mnogo slučajeva febrilnog stanja sa T.39C tretirao sam to kao malariju i upotrebivši odgovarajuću terapiju uspio sam da istu normaliziram kroz par dana, kako su ti momci izcrpljeni od groznice bili odvedeni na teren pod kišu i snijeg (bez šatorskih krila u zaklona) učestale su i različite bolesti dišnog siste ma". Liječnik dr. Delić tražio je da se obavi dezinfekcija, dezinsekcija ljudi, „da bi se predupredila zaraza u masi, a takodjer i jedan radikalni pregled momčadi, da bi se zdravstveno slabiji uputili na bolovanje ili kraći odmor u mjesto".346 Po izvješću XII. bojne iz Kostajnice „zdravstvena služba slabo je organizirana. Svi liječnici na ovom sektoru su Židovi, te su nepouzdani i za ustaše pogotovu nemogući".347 Zapovjednik III. zdruga ustanovio je „kod pregledavanja raznih jedinica na postavu opažano je da u pogledu zdravstve ne službe ima mnogo nedostataka. Na postavima postoje istina velike poteškoće, ali ipak ne tako velike, da se ne bi mogle savladati. Mnogi se nedostaci sa malo volje i umješnosti dadu lako odstraniti dok one teže naravi treba ublažiti i svesti na najmanju mjeru". Ono što je bilo uočeno da „vojničari pa i dočasnici ne šišaju se i ne briju se tjednima pa se radi toga mora organizirati šišanje i brijanje. Ako na postavu nema brijača, treba ih slati iz posadnih mjesta. Zapovjednici bojna neka mi podnesu izvještaj da li razpolažu sa potrebnim priborom za brijanje i šišanje". Često je bilo problema i s osnovnim odr žavanjem higijene, od čega je bio samo korak do raznih često zaraznih bolesti. „Na postavima a isto tako i u vojarnama se pripadnici vojnice slabi ili pak nikako ne umivaju. Ovaj propust je otvoreni napad na zdravlje svakog borca. Na upit zašto se ne umivaju odgovorio je jedan zapovjednik da je izvor vrlo daleko...". Zapovjednik III. zdruga primijetio je da postoji „u blizini gorski potok", kao i da se u svakom selu mogu ugrijati kotlovi s vodom i poslati ljudstvo na pranje („pa se svakog drugog ili trećeg tjedna može po jedan vojničar do pasa oprati" sic!). „Ovde treba samo da je malo volje... Uslied toga što se vojničari ne peru izloženi su bolestima koje ruše jakost borbene jedinice".348 Prema sačuvanoj građi III. ustaškog zdruga uočava se da je tijekom 1943. izdavano više naredbi da bi se reguliralo održavanje higijene i sprečavanje bolesti. Ukazano 345

VA, fond NDH k.H4c, 32/4-1.

346

VA, fond NDH k.H3k, 21/22-1.

347

VA, fond NDH k.H4c, 26/1-5

348

VA, fond NDH k.114, 7/11-1.

169

je da se zdravlje vojničara može održavati samo redovitim pranjem nečistoći najviše izloženih dijelova tijela, dok se povre meno ima izvršiti kupanje cijelog tijela. Kao posljedice nečistoće označeni su „ušljivost i svrab". 349 Kao posljedica stalnih zahtjeva za isplatom liječenja od strane većeg broja pripadnika ustaških tabora i logora, obitelji ustaša na djelatnom razdoblju, od pojedinih ustaša u „specijalnoj službi" ili pripadnika raznih ustaških postrojbi izvan sa stava UV-a stvarao se velik problem tko zaista ima pravo na plaćeno liječenje. Okružnicom od 7. svibnja 1942. definirano je tko ima pravo na bolničko liječenje na trošak Glavnog stožera UV-a. To su bili pripadnici „djelatnih postrojbi, pričuvni pripadnici dok su pod oružjem na vežbi, pripadnici Pripremnih bojni kada su pozvani u djelatnu službu, i obitelji častnika i djelatnih daljeslužećih dočastnika". Svi ostali pripadnici Ustaške vojnice i njihovih obitelji morali su se liječiti o svom troš ku prema propisima zdravstvenih vlasti. 350 Prema sačuvanoj građi III. ustaškog zdruga uočava se da je tijekom 1943. izdano više naredbi kako bi se regulirao unutrašnji red u jedinicama, dnevni raspored rada, vježbe postrojbi (u smislu vojnoustaškog vježbovnika], svakodnevne tjelovježbe (odmah nakon buđenja i bez oružja, „ima zadaću da uzdrži tielo gibko i dade mu potrebnu odpornost kako bi ljudstvo izdržalo napore u borbi. Od ove svakodnevne vježbe ne bi se smjelo nikad odstupiti pa nit na postavu, jer je ona temelj tjelesne snage ljudstva. Ove vježbe imaju se izvoditi u početku u košulji dakle bez surke dok se docnije može pristu piti tjelovježbi bez košulje". 351 Zapovjednik XXX. ustaške bojne, satnik PTB-a Mamić primijetio je „da se vojničari kao i dočastnici redovito ne kupaju, a kad se idu kupati onda to čine na svoju ruku, te polaze na rieku Kupu bez ičijeg odobrenja". On je stoga odredio 25. kolovoza 1943. da se pojedine posade kupaju srijedom i subotom, i to u Pisarovini pod tušem ili do razine jednog roja pod oružjem, odnosno po vodovima na Kupi, pod oružjem, tako da uvijek ostane netko u posadi. 352 „Mnoge jedinice podpuno oskudevaju na rublju". Zapovjedništvo zdruga pokušavalo je ustanoviti pregled opreme kod bojni, ali se zbog „nehaja zapovjednika bojni" skupilo podataka samo za tri bojne. „Ovi zapaženi nedostaci mogu se i mo raju se ukloniti. Kad se mogu izlagati životi u borbi proti odmetnicima onda se u toj snazi može naći i toliko jakosti da se ljudstvo umiva, brije, šiša i uredjuje da sačuva odpornost. Čovjek, prljav, neobrijan sa neurednom gomilom kose na glavi gubi otpornost stvara neraspoloženje i nehotice ruši liepu i zdravu sliku ustaških postrojbi koje moraju uvjek biti spremne na najteže napore". 353 Krajem 1942. evidentiran je nedostatak sapuna za pranje. „Napominjem da niti jedan vojničar nema sapuna i da ga nigdje ne može nabaviti i uslijed toga nisu u mogućnosti da se čestito operu", naveo je jedan zapovjednik. 354 349

VA, fond NDH k. 114c, 17/9-1.

350

VA, fond NDH k.H4c, 52/4-1.

351

VA, fond NDH k.H4c, 17/9-1.

352

VA, fond NDH k.H4i, 44/13-1

353

VA, fond NDH k.

354

VA, fond NDH k.H4c, 3/8-1.

170

Ratna stvarnost, neizvjesnost življenja, pad društvenih stega i kretanje ljudi učinilo je da promiskuitet poraste. „U za dnje vrieme opaža se kod ustaša veliki broj razbolievanja od spolnih bolesti i pojedini zapovjednici satova obraćaju se ovom stožeru s uputima, što da rade protiv te pojave. Stoga dajem sliedeće upute: jedina sigurna i potpuna zaštita od spol nih bolesti je uzdržavanje od spolnog općenja sa sumnjivim ženskinjem. A sumnjiva je svaka ženska osoba, koja pristaje na spolni odnos. Zato neka zapovjednici satova svim silama uznastoje podići moral i disciplinu kod svoje momčadi, da sprieče pijančevanje, skitnju i blud. Bez toga će sve druge mjere biti slabo uspješne". Ukazano je na teške posljedice ovih bolesti, kao i potrebnu da liječnici kod postrojbi održe pouku o spolnim bolestima i upozore ih na posljedice. Ukazano je da je „jedi no razmjerno sigurno sredstvo zaštitna navlaka (kurton, prezervativ). Ovo sredstvo pruža sigurnu zaštitu". Apel je završen „Sliedi dakle pouka: živite čedno! A tko se već upušta u spolni odnos, neka toga ne čini lahkoumno i nikad pri piću. Neka sačuva i pri tom zdravu pamet i onda će već naći i upotrebiti sredstva, da se od zaraze sačuva".355 Tijekom 1944. na više područja NDH vladale su epidemije pjegavog tifusa. Radi sprečavanja nastanka epidemije kod postrojbi UV-a, izdano je više zapovijedi za „raskužbu nastambi i vojnika".356 I kasnije, kod pojedinih postrojbi Ustaške vojnice, stanje se nije poboljšavalo kada je u pitanju bila medicinska strana osiguranja. Kod dalmatinskog VII. zdruga ona je (1944.) bila „veoma teške". Na zdrug u Drnišu dolazila je u početku nje gova rada samo jedna veća soba za sanitetske i bolničke potrebe. Tako su ranjenici zdruga ostavljani da leže na podu. U početku su bila samo dva liječnika i jedan student medicine. Zbog niza nedostataka u odijevanju i održavanju higijene u zimi 1943./1944. harao je pjegavi tifus. No izvješće o stanju zdruga zaključuje „na čudo" nije bilo mnogo smrtnih slučaje va, zahvaljujući „prirodnoj otpornosti ljudi tog kraja". (!) Lijekova je bilo u toliko maloj mjeri da je liječnik zdruga morao moljakati njemačke kolege za pozajmice čak i najosnovnijih lijekova. Zalaganjem zapovjednika, dopukovnika Kečeta us postavljena je u Trbounju kod Drniša pričuvna vojna bolnica. Međutim, iako je bila dobro opremljena, nastao je problem s liječnicima koji su se razbježali ili su ih „slučajno" zarobili partizani pa je tako bio samo jedan jedini liječnik za VII. zdrug.357 U pojedinim situacijama njemačka vojna nazočnost poboljšavala je stanje medicinske zaštite ljudstva. Tako su „svi pri padnici Oružanih snaga" u Ogulinu upućeni na to da „imaju pravo na besplatno liečenje i popravljanje zuba u posadnoj zubnoj postaji".358 Otpuštanja iz vojnice zbog zdravstvenih problema bila su zbog niza uređenih zdravstvenih mana, a neka i zbog stečenih. Prema uvidu u stališke zapovijedi popis je bio širok, a navodimo samo neka od oboljenja: upala srčanih zalizaka, tuberku loza pluća, nervoza srca, nesposobnost za teren, gnojenje uha, bolesti očiju, ravna stopala, opća slabost ili slabokrvnost,

355

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4., 154.

356

VA, fond NDH k.H4A, 35/3-1.

357

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5.62-63, 65.

358

VA, fond NDH k.H4a 28/10-1. Izrada novih zuba, zatim „košuljica od čelika" za pripadnike ORS-a i UV-a koštala je 10.000 kn.

171

kila, gušavost, „radi kresavih nogu"... Puno je vojničara (rjeđe dočasnika ili časnika) s tim ograničenjima bilo prevedeno u Domobranstvo.359 Oskudnost ishrane u ratu, ali pogodnost spekulacijama i krađi namirnica, posredno se održavala na ljudstvo postrojbi. U studenome 1942. zapovjednik III. zdruga Ante Magaš zaključuje „sa mnogih strana dobio sam pritužbe, da je hrana koja se prigotovlja kod jedinica vrlo loša i vodna. Obskrbni odjel ovog zapovjedničtva daje dovoljno količine prema stališu jedi nica za prehranu ljudstva pa radi toga se postavlja opravdana sumnja, da netko prehrambeno tvarivo krade". Zbog pojave ovakvih negativnosti naređeno je da svi zapovjednici bojni moraju osobno obavljati nadzor nad podjelom hrane svojim jedinicama, mora se obavljati mjerenje namirnica prije stavljanja u pripremu, uvesti dnevnik prijema i sprovesti druge mjere kako bi ljudstvo bilo valjano prehranjivano.360 Opskrba hranom bila je posebno teška u Dalmaciji i Hercegovini 1944. godine. Sudeći prema izvješću zapovjednika zdruga iz Imotskog 10. kolovoza „opskrba hranom" bila je „očajna".361 U ožujku 1944. jedinice UV-a u Hercegovini imale su probleme oko opskrbe hranom, prije svega zbog nedovoljnih zaliha hrane, što je utjecalo na procedure oko izdavanja hrane iz skladišta. Ustanovljeno je da je potrebno smanjiti upotrebu šećera s kojim se oskudijevalo. Tada su iz Stožera UV-a stizale specifične zapovijedi u stilu: „šećer ne trošiti kada se izdaje kafa sa saharinom" (zapovijed od 22. siječnja 1944.). Preporučivalo se korištenje kavenog nadomjeska zaslađenog saharinom ili culcinom. Ipak, zaključeno je da se potrošnja šećera „uobće ne smanjuje".362 Osim šećera, deficitarni proizvodi za pripadnike UV-a 1944. bili su i i sol i meso. Prema dokumentima iz te godine odre đena je sljedeća opskrba Ustaške vojnice mesom: „postrojbama u stalnim posadama: 2 puta tjedno - pun obrok mesa veli čine 250 gr, 3 puta tjedno - umanjeni obrok po 150 gram, i dva puta tjedno bez mesa. Borbenim postrojbama sledovalo je 5 puta tjedno pun obrok sa 250 gr mesa, odnosno dva dana tjedno bez mesa". U nedostatku mesa, mogle su se izdavati druge namirnice kao riba, kobasice, salama, suho meso, slanina, jaja ili čak pekmez. Iako je ovo bilo propisano, praksa je pokazala da se ovakvog rasporeda podjele mesa nisu pridržavale sve postrojbe i ta je praksa je oštro kritizirana.363 Zapovjednik VI. zdruga zaključio je da je „opskrba sa hranom očajna", dodavši čak dramatično „Kroz dva dana nestat će sasvim hrane".364 Hrana, koja se šalje u taj zdrug bila je „jednolična i predstavljena u glavnom u obliku konzerviranog kupusa. Razpodjela i kombinacija hrane je veoma neracionalna... Nedostatak u hrani nadopunjava se mesom, koje se ku povalo od mjestnih mesara po dnevnim cienama... Vojnici su, zadnjih nekoliko mjesec kad kolona nije uobće dolazila jeli 359

VA, fond NDH k. 114c, 57/4-1.

360

VA, fond NDH k.l 14c, 28/7-1.

361

VA, fond NDH k.H4i, 7/13a-l.

362

VA, fond NDH k.l 14a, 17,18/3-1.

363

VA, fond NDH k,114a, 35/3-1.

364

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.36.

172

dvopek i toplu vodu po kojoj je plivao kupus... Zadnjih desetak dana kada u skladištu nisu imali više ništa osim dvije vreće 'neuništvog' konzerviranog kupusa i sanduk dvopeka, uzpjelo je dopukovniku Brajkoviću da nas na hranu primi njemačka vojska, koje je to i učinila. Dakle naši ljudi, ne samo da nisu imali obuće, već nisu imali niti hrane, pa su još ipak ostajali na svojim položajima i bunkerima".365 Opskrba cigaretama i duhanom postrojbi Ustaške vojnice, ali i Domobranstva također je bila značajno pitanje. Zbog ra znih makinacija s ovim artiklima i nedostatka u raspodjeli, prve mjere za reguliranje opskrbe nalazimo još u 1942. godini. Tako je Ravnateljstvo državnih monopola osiguravalo u svojim skladištima, odnosno tvornicama duhana u Zagrebu, Banjoj Luci, Zemunu, Brodu na Savi i Mostaru potrebnu količinu cigareta i šibica za pripadnike Ustaše vojnice (Domobranstva), naravno uz naplatu. Kao primjer raspodjele cigareta imamo dokumentaciju Ustaške pripreme: za časnike po 20 komada ci gareta dnevno od vrsta Drina, Neretva, Ljubuški, Grič, Trebevići Rama, za dočasnike po 15 komada dnevno od vrsti Rama, za vojničare po pet komada dnevno od vrsti Bregava. Na svakih 50 komada cigareta mogla se podizati kutija šibica. Bilo je za branjeno kupovanje cigareta i šibica po trafikama koje su određene za građanstvo, svim pripadnicima Ustaške pripreme.366 Pojedine zapovijedi iz 1944. regulirale su prijem mjesečnih karata za duhan ili novčanih nadoknada za nepušače i tako dalje.367 Šibice su također bile predmet racionalne uporabe tijekom iste godine. Njihova isporuka bila je kontrolirana i prema određenim kvotama (naprimjer: područje VI. zdruga 35.000 kutija). One su korištene prvenstveno za potrebe pe čaćenja omotnica, paljenje peći, štednjaka, paljenje svjetiljki i tako dalje. Svakom pripadniku zdruga koji je imao pravo na duhan pripadala je jedna kutija šibica mjesečno. Njih je trebalo izdavati s cigaretama uz naplatu.368 Međutim, ove naredbe često su ostajale bez efekta. „Saznajemo da pojedini Ustaše kriumčare duhan, te da im čak predpostavljeni to dozvoljavaju i odobravaju. Budući da Ustaše moraju biti prvi i najgorljiviji čuvari svih zakona i propisa, pozivamo sve Ustaške postrojbe da svoje pripadnike upozore na poštivanje zakona i odredaba...", napisao je svim stože rima Danijel Crljen 3. listopada 1942. godine.369 Ispred zapovjedništva UV-a pukovnik Oton Čuš zabranio je časnicima 10. srpnja 1943. izdavanje cigareta skuplje od određene cijene, „da bi se tako pokrio manjak."370

365

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5.55.

366

VA, fond NDH k.l 14b 16/7-4.

367

VA, fond NDH k.l 14a, 32,35/3-1.

368

VA, fond NDH k,114a, 35/3-1.

369

VA, fond NDH k.l 14b 10-2-1

370

VA, fond NDH k.l 14c, 8/9-1.

173

3. DIO NAORUŽANJE I OPREMA USTAŠKE VOJNICE

Iako su vojne vlasti nove hrvatske države još od kraja travnja 1941. potraživale dio plijena zarobljenog naoružanja Jugo slavenske vojske, Nijemci nisu bili voljni najvrednije primjerke tehnike i oružja predati novom savezniku. Obećano je da će se opremanje težim naoružanjem hrvatske vojske realizirati kasnije. Dio lakšeg naoružanja iz ratnog plijena s teritorija Hrvatske i Slovenije predan je tijekom 1941. za naoružanje snaga NDH. Ustaška vojnica, oružane snage ustaškog pokreta, razvijala se mimo regularne domobranske vojske. Prema Odredbi o Ustaškoj vojnici od 10. svibnja 1941. njena je opskrba bila obveza Vrhovnog zapovjedništva hrvatske oružane sile. Kako je od osnivanja Ustaška vojnica u biti nekakva vrsta lake pješadije, redarstvene vojske ili vojske za unutrašnju uporabu, tako je i njeno naoružanje bilo uglavnom lako. Potom se tijekom druge polovine 1941. i tijekom 1942. razvijaju i ostali rodovi vrste oružja - Ustaške vojnice, koji imaju i teže naoružanje. Naoružanje i opremanje Poglavnikove tjelesne postrojbe (prvo PTB, potom PTS} donekle je bilo iznimka od same 1941. godine. Slično je bilo i s kasnije ustrojenom Ustaškom obranom, koja je kao vojna postrojba bila u sastavu MUP-a. Ove postrojbe imale su u svom sastavu i ostale rodove, od oklopnih po strojbi, topništva, samovoznih dijelova, kao i drugih rodova - vrsti oružja. Kao što smo naveli, uočava se da su snage PTS-a, UNS-a, a kasnije i Ustaške obrane bile povlaštene kada je bila u pitanju opskrba naoružanjem i streljivom. Eugen Dido Kvaternik u početku je, a za potrebe redarstva i UNS-a, iz Finske i Švicarske nabavio velike količine oružja i streljiva. On u svojim sjećanjima navodi da „stvaranje jake vojske i jakog redarstva, naoru žanje te red u zemlji, nikoga u vladi nisu zanimali". Prema njegovu viđenju „nismo bili kadri nabaviti ni ono najpotrebnije, nego smo se ograničili na moljakanje kod Nijemaca i Talijana". Zbog toga se Kvaternik osobno angažirao te je od redar stvenog izaslanika NDH u Berlinu, Branka Buzjaka, doznao da se mimo Nijemaca može nabaviti oružja u svakoj količini iz Danske, Finske, Švedske, Švicarske, pa i iz Njemačke, ali ne redovitim putem preko njemačkih predstavnika u Zagrebu. Buzjak je imao konkretnu ponudu tvornice Steyr, kao kupac figuriralo je Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost, plativo uz vrlo povoljnu cijenu u hrvatsko-njemačkom clearingu. Zatim je iz Zagreba poslana kolona kamiona koju je predvodio potpukovnik Servatzy i vratila se s oružjem nakon pet dana. Međutim, njemački poslanik S. Kasche smatrao se osobno povrijeđenim, jer ga se mimoišlo, a Pavelić je stao na stranu njemačkog poslanika, tako da je i taj izvor za nabavu oružja tvornice Steyr propao. Kasnije je, prilikom svojeg odlaska odnosno smjene, naložio da se to oružje preda PTS-u, a za Redarstvo je zadržano samo 200 revolvera s nešto streljiva. Za potrebe UNS-a Kvaternik je nabavio i 500 motocikala te automobile iz Njemačke i Italije. Također, prilikom odlaska Kvaternik je izdao nalog da se motorizacija preda za potrebe Oružništva. Uvoz za potrebe nije bio zakonski usklađen pa je to bio i jedan od zaključaka ministarske sjednice od 21. rujna 1942. godine.371 371 D. Kovačić, n.dj., 79.-80.; Eugen Dido Kvaternik, S/ecarya i zapažanja 1925-1945, prilozi za hrvatsku povijest, (ur. Jere Jareb) Starčević, Zagreb, 1995., 76.-177.

177

Međutim, u svojim sjećanjima Dinko Šakić navodi da Ustaška obrana nije imala redovnu opskrbu oružjem i snalazila se na sve načine, pa i krađom od Nijemaca u povlačenju. Ministarstvo ORS-a „zaboravljalo" je ovu postrojbu, jer je spadala u nadležnost MUP-a. 372 Sredinom 1942. za naoružanje PTS-a primljena je veća količina oružja od Talijana. U toj je isporuci bilo oko 100 puškostrojnica, 30 - 40 strojnica, 400 - 500 automata, 30 - 40 minobacača, šest topova kalibra 20 mm, 16 PT topova kalibra 47 mm, četiri topa kalibra 100 mm i 10 - 20 motocikala. Navodno je trebalo biti isporučeno i oko 260 vozila. 373 Koliko god da je isporučeno oružja i opreme, te isporuke omogućile su rast i preustrojavanje njegovih postrojbi s razine dotadašnje boj ne (PTB) na razinu zdruga (PTS). Sredinom 1943. u razgovoru s njemačkim predstavnicima Poglavnik je istaknuo da PTS, kao njegova garda u rajonu Zagreba, raspolaže s dovoljno izvježbanih novaka i oružja iz talijanskog plijena da bi se mogao ustrojiti novi „puk" (bojna). Međutim, nedostajalo je odgovarajuće streljivo, osobito za talijanske „karabinke" i strojnice. Zamolio je poslanika (u Berlinu) da se zauzme kod nadležnih vlasti da dobiju to streljivo. Njemački poslanik Kasche usrdno je zagovarao hitno izdavanje toga streljiva i njegovo tekuće dopunjavanje. 374 Za razliku od ovih povlaštenih ustaških postrojbi, kod „obične" Ustaške vojnice stanje je bilo daleko teže po pitanju ras položiva naoružanja i streljiva. To se vidjelo već od prvih većih vojnih operacija početkom 1942. pa nadalje. U srpnju 1942. glavar Glavnog ustaškog stožera, pukovnik Sertić tražio je od Glavnog stana Poglavnika da se za ustaške postrojbe ishodi „da se dobije naoružanje pa će se moći postrojiti jače postrojbe koje će se moći korisno upotrijebiti na cijelom području N.H.D“. Tako je istaknuto da taj stožer nije mogao uputiti snage za Bosansku Krupu, već tek kada dobije „prijeko potrebno oružje“. 375 0 teškoćama u opremanju i naoružavanju ustaških postrojbi svjedoče mnogobrojna izvješća postrojbi Vojnice. Prema izvješću XII. bojne iz Kostajnice (1942.), njene četiri sati, nepotpuno popunjene „sa po 70 -100 ljudi" bile su u prilič no teškoj situaciji: ,,i to svi nemaju ni puške, a kamo li drugo oružje. Sat pratećeg oružja nema ni jedan bacač mina...". 376 U istom je razdoblju zapovjednikXVII. bojne izvješćivao za svoju iXX. bojnu da „bi ove bojne osposobio zaborbu potrebne su lake stroj nice, puške i streljivo u dovoljnoj količini, budući nas domobrani u svakom pogledu slabo obsrkbljuju". 377 Kod III. pripremne bojne, zapovjednik navodi (7. svibnja 1942.): „Borbe protiv partizanskih bandi, koje su u posliednje vrieme napadale i stroj nicama i bombama, veoma su otežane, jer su povjerene mi postrojbe razpolagale jedino puškama, dok sam ukupno 5 stroj nica primio tek prije 3-4 dana, a i streljivo sam morao posudjivati kod oružničke postaje, koje iste sada zahtjevaju natrag". 378

372

D. Šakić, n.dj., 130.

373

T. Aralica, n.dj., 174

374

B. Krizman, n.dj., 170.

375

VA, fond NDH, k.l 14c, 23/3-2.

376

VA, fond NDH, k.H4c, 16/1-1.

377

VA, fond NDH, k.l 14c, 26/1-5.

378

VA, fond NDH, k.l 14c, 28/1-3.

178

U lipnju 1942. traženo je za XIX. bojnu u Bihaću (jačine 230 momaka), da se „bez odlaganja odpošalju puške sistema ‘Mauser’, te nužna količina naboja, jer sa puškama sistema 'Manlicher' koje sada imadu, ne smiju ni pomišljati na bilo kakovu akciju, budući da za ove poslijednje nema municije. Ovoj bojni istodobno treba poslati odgovarajuću količinu strojopušaka i teških strojnica".379 Izvješće satnika Vladimira Katića, zapovjednika IV. bojne navodi da su njegovi ljudi u borba ma oko Bosanske Dubice 22. - 23. travnja 1942. „potrošili gotovo svu i rezervnu količinu naboja, koju smo imali u našim skladištima". Kada je upućena pomoć iz Glavnog stožera, prva pošiljka od 20 sanduka podijeljena je čarkarima svakom po 80 metaka, a druga količina od 20 sanduka dana je zapovjednicama satova za pričuvu. „Ofanzivne bombe su razdieljene po satnijama, razmjerno prema broju ljudstva, ali još uviek nema svaki čarkar ni po jednu bombu". Traženo je da za svakog bude po dvije bombe, kao i deset lakih i tri teške strojnice.380 Slično je bilo i kod prve sati IV. bojne koji je u lipnju 1942. imao u Vrginmostu samo tri strojnice, a očekivao se partizanski napad.381 Pripadnici Pripremne bojne Velike županije Vuka, koji su stavljeni u djelatno stanje (za akciju na prostoru Fruške Gore u srpnju 1942.), prvenstveno su bili naoružani puškama sistema „Mauser". Ljudstvo koje je ostalo kod tog zapovjedništva nije naoružano, i to zbog toga što sva zapovjedništva Pripremne bojne ove župe posjeduju ukupno svega 1.114 pušaka raznih sistema i dvije lake strojnice, „...jer ostatak pušaka u ogromnoj većini je francuskog sistema i nije u ispravnom sta nju, a većinom se nalazi na upotrebi kod raznih ustaških dužnostnika, logornika, tabornika i zapoviednika PB po raznim zapoviedničtvima".382 Nove bojne osnovane tijekom 1942. nisu imale na raspolaganju adekvatne količine oružja. Tako je zapovjednik XXXIV. bojne krajem listopada 1942. izvijestio „imadem 100 pušaka Manliher 8 m/m, ali za njih nemam streljivo, pa molim da mi se isto dopremi".383 Dio oružja i streljiva za Ustašku vojnicu stizao je iz tvornica oružja u Srbiji koje su bile pod njemačkom kontrolom. Slič na praksa bila je i kod opremanja Domobranstva, a posebice Zrakoplovstva NDH. Tako je zapovjednik željezničke bojne iz Sarajeva Vokić pisao zapovjedniku djelatnih postrojbi, pukovniku Francetiću 27. listopada 1942.: „Iz Beograda danas dobio upit da li mogu primiti dnevno četiri transporta od Vardišta do Sarajeva".384

379

VA, fond NDH, k.l 14c, 36/1-2

380

VA, fond NDH, k.H4c, 52/1-4

381

VA, fond NDH, k.l 14c, 53/1-4

382

VA, fond NDH, k.l 14c, 40/2-1,2,

383

VA, fond NDH, k.H4j, 3/24-1.

384

VA, fond NDH, k,114j, 20/25-1.

179

Značajno za razumijevanje opskrbe i opremanja snaga Vojnice bilo je tadašnje stanje odnosa hrvatske države, njenog vojnog vrha ili samog UV-a prema saveznicima: Nijemcima ili Talijanima. Ovakav je trend vrijedio za razdoblje do kapitu lacije Italije. Tek potom, a prije svega poslije promjene odnosa predstavnika Reicha prema Ustaškoj vojnici, zabilježen je porast isporuka naoružanja i opreme za njene postrojbe.385 Poslije kapitulacije Italije rujna 1943., kao i na drugim stranama jugoslavenskog bojišta (Srbija, Slovenija), Nijemcima odane snage dobivale su talijansku opremu: od odora do streljačkog i pratećeg naoružanja. Tako je i dio snaga Ustaške voj nice opskrbljen talijanskom tehnikom i opremom. Međutim, dio ove opreme došao je izravno u postrojbe Ustaške vojnice, razoružanjem talijanskih snaga od strane III. zdruga u Karlovcu i okolini ili PTS-a u Jastrebarskom ili u Zagrebu 9. - 10. rujna 1943. godine. To je stvorilo probleme, najviše oko podjele ili raspodjele ovako dobivenog naoružanja i vojne opreme. Prema zapovijedi III. ustaškog zdruga, zapovjednici bojni i sati trebali su „odmah" postupiti po sljedećem: „svoje bojne će obskrbiti iz plijena sa oružjem i opremom koja pripada po ustrojbeniku, a sve ostalo predati skladištu ovog sdruga. Ne može biti na prim, jedna bojna imade veći broj gunjeva nego što joj pripada, a isto je i sa ostalom opremom. Zadržati jednu malu pričuvu, a sve ostalo predati. Isto učiniti i sa streljivom i samovozima i ostalim motornim vozilima, te sam već glede toga izdao ustmene naloge zapovjedniku samovoznog voda".386 Na raniji nedostatak adekvatne količine naoružanja, u vrijeme poslije talijanske kapitulacije, nadovezala se šarolikost streljačkog naoružanja kod postrojbi UV-a. Tada se u postrojbama moglo naći oružje s raznih strana. Posebno je bilo teško stanje u pogledu naoružanja kod novopostrojenih zdrugova. Zapovijed X. zdruga od 31. srpnja 1944. nam to potvrđuje: „Za paženo je da pojedine sati po bojnama imaju raznovrstno oružje što prilikom obuke, kao i popunom streljiva otežava rad. Radi toga zapoviedam i stavljam u dužnost zapoviednicima jedinica da unificiraju oružje po satima a sada je to moguće, te tako bi se izbjegla eventualna poteškoća oko opskrbe streljivom".387 Još je teže bilo u sastavu VII. zdruga sredinom te godi ne: „Iz Zagreba dobiveno je samo stotinjak talijanskih pušaka i najviše 20 strojnica, i to još pred godinu dana. Od Niemaca nije se gotovo ništa dobilo, premda su ove u Zagrebu uvjeravali kako će ih dolje u Dalmaciji kod Niemaca sve čekati. Drniški poluzdrug imao je dva ili tri težka bacača, oko 5 lakih, 30-tak strojnica uglavnom talijanskih, a ostalo talijanske puške, Mau ser, Manlicher, StEtien, te strojnice Zbrojovka, Breda, Šoša, Fiat, L.Mg 34 Šarac, itd... Pred kojih tri mjeseca, dodijeljeno je sdrugu oko 2.000 komada garnitura... te pored ostalog tvoriva i 60 komada samokresa Vis. Sve ovo je 'rekvirirano', jedan dio za IX sdrug u Mostaru, a jedan dio za ‘istarsku legiju’ u Sušaku".388

385

B. Krizman, Ustaše i Treći Rajh, passim

386

VA, fond NDH, k.H4i 50/13-1.

387

VA, fond NDH, k.H4j, 41/27-1.

388

HDA, 013.4.5. 53-54. Zdrug je imao i svoju „oružarnu", s jednim majstorom - oružarom.

Prema zapovijedi ministra Vokića od 10. srpnja 1944. vidi se da je i određena količina zaplijenjenog oružja bila u upo trebi: „Minorsu se sve više šalju zahtjevnice za oružje i pribor, ili se pak zahtjeva popuna i zamjena za neuporabivo oružje i pribor, a da se to neuporabivo ne šalje radionicama na opravku. Isto tako postoji znatan plien u oružju od odmetnika kojeg se, bar prema podastretim podatcima, ne primećuje nikakav priliv za upotrebu kod oružanih snaga /u postrojbama/". Za povjeđeno je da se sve neuporabivo oružje odmah pošalje radionicama na što brži popravak i dovođenje u ispravno stanje. „Svako zaplienjeno oružje pa razumije se i svaku pušku iz ratnog plijena, prijaviti će odmah postrojbe zapovjedničtvu nad ležnog zbornog područja, koja će ovo oružja po stvarnoj potrebi dodieliti postrojbi kod koje je zaplienjeno ili pak postrojbi na svom području kojoj je najpotrebnije".389 Međutim, kod pojedinih postrojbi, naročito u onim krajevima gdje su partizani dobivali značajnu pomoć od saveznika u naoružanju, njihovo zaplijenjeno oružje bilo je značajan izvor popune vlastitog naoružanja, kao kod VII. zdruga u Dalmaciji 1944.: „Popuna oružjem i streljivom činili se jedino od partizana, ako se što moglo zarobiti u akcijama, a par protuzrakoplovnih strojnica, te zrakoplovnih strojnica se dobilo od srušenih angloamerikanskih zrakoplova".390 Od kolovoza 1944., nakon četvrtog susreta Pavelića i Hitlera, Ustaška vojnica konačno je dobila prioritet kod Nijemaca i punu potporu. Vojnica se morala pomoći u pogledu opskrbe naoružanjem i opremom te također i izobrazbom u Reichu ili od strane njemačkih vojnih instruktora u NDH.391 Stanje se, međutim, nije popravilo ni kada je došlo objedinjavanja ustaških i domobranskih postrojbi u jedinstvene hrvatske oružane snage. Poslije naređena ustrojavanja divizija analizirano je stanje naoružanja u pojedinim postrojbama. Tako je IV. bojna ranijega ustaškoga Zagrebačkoga posadnog zdruga, krajem studenoga 1944., prema pisanju njenog za povjednika, satnika Kostelca bila „srednje" borbene sposobnosti i vrijednosti. „Bojna imade tri vrste strojopušaka. Češke, talijanske i inglezke, svaka svog kalibra. Zatim dvie vrste stojnica, Schwarlose 7,9 i 8 mm. Talijanskog streljiva već i nema i prieti opasnost da ga neću ni dobiti kad ovo utrošim. Pored svega, nevjerojatno je težka popuna strieljivom od četiri vrste. Od presudnog značaja bilo bi izmieniti sve automatsko orudje na 7,9 mm.392 Bojna imade 10 strojnica i 6 srednjih bacača, a nijednog samara ni karete. Do sada samo ovo orudje u pokretu vozio kolima, ali to se je moglo samo na kamenitoj cesti. Čim se skrene s ceste, od strojnica i bacača nemam takoreći nikakove koristi, jer je nošenje na malo većim relacijama izključeno, pogotovo t. bacači. U koliko mi se odmah ne dodiele potrebni samari i karete, naglašavam da sam nesposoban za pokret i za najmanji podhvat... Bojna nema krugovalne postaje, niti i jednog brzoglasa. Od dana postrojavanja bojne, ovo tvorivo molim na sve strane, ali mi nitko nije izašao u susret".393

389

VA, fond NDH, k,113i, 11/5-1.

390

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5.53-54

391

B. Krizman, Ustaše i Treći Rajh II., 155.-156.

392

VA, fond NDH, k.H3i, 16/4-1.

393

VA, fond NDH, k.H3i, 16/4-1.

181

Ta raznolikost u oružju bila je jedna od poteškoća radi opskrbe streljivom, jer za tako razno oružje trebalo je i raznoga streljiva (kako pokazuje slučaj VII. zdruga 1944 godine]. Streljivo se dobivalo od Nijemaca, oni su u dodjeli streljiva bila ve oma škrti tražeći pritom veoma duge i mučne formalnosti, nakon kojih bi dodijelili 1.500 komada naboja. „Dok su s našima postupali maćehinski dotle su četnicima dielili streljivo i oružje i šakom i kapom".394 Poseban problem opskrbe i potreba za štednjom streljiva pokazali su se značajnima već krajem 1942. godine. Tako je ispred Stožera UV-a pukovnik Balenović 17. listopada upozorio sve jedinice UV-a: „Iz mnogih izvješća vidi se da ni malo se ne misli na štednju streljivom, jer se isto raskošno rasipa. Niko ne prikuplja košuljice /čaure/ od mesinga koji su danas i te kako skupe. Osobito se primjećuje veliki utrošak streljiva noću što znači da se puca u vjetar, a gubitci partizana su minimal ni. U straha su velike oči, a noću pogotovo... Svim zapovjednicima stavljam na srce štednju strreljivom".395 0

tome svjedoče i neke ranije kritike pojedinih zapovjednika Vojnice: „Zapovjednici postrojbi ni malo ne vode brige o

potrošnji streljiva a niti znadu sa kolikom količinom je dotična momčad zadužena, što omogućuje momčad da troše strelji vo. Odmah se imade upozoriti momčad, da će se svaki bez potrebe utrošeni naboj morati platiti, a za nepotrebno pucanje dotični biti kažnjen", istaknuo je oštro zapovjednik XXXI. bojne 20. listopada 1942. godine.396 Ministarstvo domobranstva dostavilo je Stožeru UV-a, a ovaj Stožer svojim podčinjenim postrojbama upute za štednju streljiva. Zaključeno je da je Ministarstvo izdalo već „bezbroj naloga zapovjedničtvima zbornih područja radi upozoravanja podčinjenih jedinica i postrojba na neophodnu potrebu štednje streljivom, iz razloga što nemamo svojih vlastitih tvornica, te smo prisiljeni streljivo nabavljati izključivo u inozemstvu uz težke platežne uvjete a često kompenzacije kojih nemamo u dovoljnoj količini". Kako potrošnja streljiva nije bila kontrolirana, već se čak i povećavala, upozoreno je da nadležni organi za opskrbu neće biti u mogućnosti „da udovolje ni najopravdanijim potrebama". Kako se navodi „prva posljedica ovako rasipnog trošenja streljiva već je nastupila kod streljiva za bacač 46 m/m 0.35". Nadležni odjel izdao je posljednje količine „bombi za ovaj bacač" pa je bilo određeno da se ovaj bacač povuče iz jedinica u skladišta, pošto se potroše te količine. Da se ne bi ovakvi slučajevi događali i kod drugog oružja date su „sliedeće smjernice, kojih se točno pridržavati: -

gadjanje puškom pojedinog strelca ne smije biti na daljine veće od 300 m, gadjanje roja pod rukovodstvom rojnika na daljine preko 400 m, a gadjanje voda pod rukovodstvom zapovjednika voda na daljinu veće od 600m,

-

strojosamokresom gadjati samo u granicama do 100.

-

strojopuškom ne gadjati na daljine od 800.

-

strojnicama ne gadjati na daljine veće od 1000.

-

malim bacačima 46 m/m ne otvarati vatru na daljine veće od 500 m, a velikim bacačem 80 m/m na daljine veće od 120mm.

394

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5.53-54

395

VA, fond NDH, k.85F, 2/37-1.

396

VA, fond NDH, k.H4c 41/6-1

-

protivoklopnim topovima 37 m/m /kao pratećim/ ne gadjati na daljine veće od 1200 m, a gorskim topovima 65

-

uporabu ručnih bombi vršiti samo na daljine bacanje pojedinog borca".

m/m na daljine veće od 2000 m.

Posebno je bilo razrađeno gađanje i štednja kod topništva, čega uglavnom u tom trenutku nije bilo previše kod Vojnice. Upozoreno je „ne odgovarati na slaba izazivanja vatrom sa strane neprijatelja, jer se u tom slučaju ne samo streljivo uzalud no troši, već se neprijatelju jačom vatrom daju podaci o našem rasporedu. Imati pred očima, da na neprijatelja kudikamo više djeluje mrtva tišina i neodgovaranje slabim vatrenim izazovima, negoli vatrena buka bez ikakvog posljedka". Tada je izdana naredba o prikupljanju tuljaka (čahura], kao i uvođenju posebnih knjižica potrošaka streljiva, koju je trebala voditi svaka sat, bitnica i samostalni vod. Upozoreni su svi zapovjednici od sati do zdruga da će biti odgovorni za pridržavanje po izdanim smjernicama o štednji i evidenciji utroška streljiva.397 Tako od prosinca 1942. pa sve do kraja rata pratimo borbu zapovjednika i stožernih organa da uvedu mjere štednje streljiva ili bombi u svojim postrojbama. Tako je zapovjedništvo III. zdruga naredilo striktnu štednju ručnih bombi 30. pro sinca 1942.. „Njemačke ručne bombe sa držalicom" bile su pri kraju, a nabava je bila vrlo otežana i „za sada bez izgleda".398 Zapovjednik 33. pripremne bojne, natporučnik Grabovac prosinca 1942. nije izdao streljivo za svoju II. sat i upozorio je „da se sa streljivom štedi do kranjih granica mogućnosti i to tako da na svaka tri metka mora biti krv. Ako se bude ovako činilo biti će više uspjeha a mnogo manje utrošenog streljiva. Na svakih 10 metaka mora biti jedan mrtav".399 Sukladno nalogu zapovjedništva III. zbornog područja od 7. svibnja 1944. kojim se skreće pozornost na sakupljanje „praznih tuljaka (čahura) i o njihovoj velikoj vriednosti u vremenu kada nedostaje tvoriva za pravljenje novih", zapovjed ništvo VI. zdruga dalo je nalog da „svi zapovjednici bojna i sati upozorit će i narediti uz potrebnu pouku svoju momčad da svaku praznu čahuru, tuljak prikupe i predadu u skladište bojne ili sati jer je velika nestašica tvoriva od kojih se prave tuljci/čahure, a sve prikupljene i vraćene čahure/tuljci lako se ponovo pune". Trebalo je voditi evidenciju o izdavanju naboja i prijemu praznih tuljaka - čahura.400 Krajem listopada 1944. iz stožera Ustaške vojnice ponovno je stiglo upozorenje Ministarstva da se štedi streljivo i us postavi kontrola nad njegovim korištenjem. Ukazano je da „nema velikih zaliha, a dobava iz Njemačke, jako otežana i dugotrajna".401 Ministarstvo je krajem studenoga 1944. zaključilo da je „opće poznata oskudica na streljivu. Prilike zahtjevaju najstrožiji nadzor nad streljivom. Ministarstvo oružanih snaga nema velike zalihe, a dobava iz Njemačke, koja jedino

397

VA, fond NDH, k,114b, 16/7-2; Isto, 114c, 40/7-1.

398

VA,fondNDH,k.ll4i, 11/11-1.

399

VA, fond NDH, k.H4c, 34/7-1.

400

VA, fond NDH, k.H4a, 43/3-1.

401

VA, fond NDH, k.H4b, 12/8-1.

183

dolazi u obzir, jako je otežana i dugotrajna". Naređena je stroga pažnja, isticana potreba za štednjom, pažljivo skladištenje i ispitivanje okolnosti prekomjerne uporabe, sve u svemu strogo pridržavanje „štednje glede municije".402 U kasnijim bojnim relacijama i izvješćima o borbama kod postrojbi UV-a uočava se i uobičajeni pregled i analiza utrošena streljiva. Kako se rat bližio kraju, njemački su stožeri sve izričitije upozoravali hrvatske vojne organe na potrebu štednje streljiva. To se vidi iz više dopisa stožera njemačke vojske nadležne za pojedine dijelove hrvatskog ili jugoslavenskog ratišta tijekom 1944.

godine. Ova su upozorenja preko Ministarstva ORS-a i Stožera UV-a upućivana u postrojbe. Od njemačke 1. kozačke

divizije dobiven je 25. srpnja 1944. dopis: „Pošto na dosadašnjih transportnih putovima snabdevanje sa municijom za postrojbe domobrana, Ustaša te za policijskih i samozaštitnih jedinica nije moguće, svako snabdijevanje sa municijom biti će preuzeto od Njemačkih naoružanih snaga. (Za podredjeno područje će ova divizija preuzeti ovaj zadatak)". Stoga je bilo potrebno dostaviti podatke o količini raspoloživa streljiva, njegovu stanju, kao i vrsti naoružanja za koje je potrebno njemačko streljivo, odnosno „ručne praske" ili nagaznih mina, kako je to zahtijevao X. zdrug 12. kolovoza 1944. godine.403 Njemački opunomoćeni general u Hrvatskoj dostavio je 14. kolovoza 1944. hrvatskim vojnim vlastima dopis zapovjed nika V. SS-ova brdskog korpusa u kome se vidi da se ne vodi računa o „obćem stanju streljiva kod hrvatskim jedinica". Sve hrvatske snage, pa tako i UV, upozorene su na potrebu štednje streljiva. „Razmjerno velik potrošak streljiva kod hrvatskih jedinica, nije u nikakovom razmjeru prema uzpjesima", oštro je konstatirao. Ovim je aktom precizirano da dodjela streljiva hrvatskim jedinicama ide preko njemačkih divizija kojima su bile podčinjene. Upozorene su sve hrvatske jedinice da se pridržavaju navedenog i da vode „brigu o potrošnji streljiva".404 Na bazi dopisa stožera njemačke II. oklopne armije (Pz. A0K.2), Stožer UV-a upozorio je 25. kolovoza 1944. svoje snage oko potražnje pješačkog streljiva, pretjeranih zahtjeva koji su stizali s terena, o povratku određenog postotka sirovina od ispaljenih čahura, vođenju nadzora nad ispaljenim strelji vom i tako dalje.405 Sličan trend njemačkog kontroliranja uporabe streljiva kod postrojbi UV-a primjetan je i u 1945. godini. Tako su ustaške postrojbe koje je opskrbljivala njemačka 392. legionarska divizije 4. siječnja 1945. dobile redovna upozorenja o potrebi štednje streljiva. Prema naredbi ove njemačke postrojbe, pridodana VI. ustaška bojna u Brinju trebalo je slati izvješća sva koga 4., 9., 14., 24. i 29. u mjesecu o stanju streljiva i naoružanja, a također i poslije borbi o njihovu utrošku. „Streljivo će se dobiti ako se dostave tj. povrate prazne čahure. Satnije se moraju potruditi da u što većem broju saberu pomenute čahure.

402

VA, fond NDH, k.l 14c, 32/10-1.

403

VA, fond NDH, k.l 14j, 44/27-1.

404

VA, fond NDH, k.H4i, 11/17-1.

405

VA, fond NDH, k.l 14b, 9/6-1

184

Prilikom odbrane i napada se iste saberu".406 Radi praćenja stanja naoružanja, a posebno streljiva, pojedini zdrugovi dali su instrukcije svojim bojnama 1. veljače 1945. da „svakim danom do 07,30 sati dostaviti ... zapovjedničtvu iskaz streljiva koliko je utrošeno preko dana i preko noći".407 No nije samo opskrbljivanje oružjem i streljivom bio problem kod ustaških snaga. Tako je ispred Stožera UV-a pukovnik Balenović 17. listopada upozorio sve jedinice UV-a: „kod podredjenih postrojbi ne čuva se oprema a još manje naoružanje, te se bezbrižno uništava i ako je svima poznato da se u današnje vrieme teško dolazi do odiela i naoružanja. Svima zapo vjednicima neka je sveta dužnost stalno nadzirati podredjene postrojbe te pregledati stanje odiela i naoružanja i svako lakomisleno uništavanje treba kazniti i dotičnom krivcu vršiti naplatu. Čuvanje oružja i štednja streljiva to je posebno poglavlje za sebe. Oružje je zahrdjalo, često puta zapovjednici drže u skladištima kao neku pričuvu, dok ostale postrojbe ostaju nenaoružane i time nekativne. U buduće kod koga nadjem u skladištu kao pričuvu smatrat ću to kao sabotažu i tako postupati. Suvišno oružje i neispravno oružje ne smije stajati u skladištu nego isto poslati Obskrbnom odjelu ovoga zapovjedničtva radi popravke i dalje raspodjele i naoružanja postrojbi".408 Održavanje i uporaba naoružanja također je bio poseban problem. Iskustva II. ustaške bojne koja je došla iz Zagreba u Skakavac 18. ožujka 1942.: „Njemačke strojnice koje smo primili u zadnji čas su vrlo osjetljivo oružje. Momčad nije do voljno podučena u baratanju, pa se ovo filigransko oružje jako kvari. Najmanja netočnost kod upotrebe izaziva zastoje i kvar...".409 Ovaj je problem posebno vidljiv kod onih ustaša koji su bili raspoređeni kod civilnih struktura. Prema naredbi Poglavnika od 8. lipnja 1942. istaknuto je: „Ujedno se pozivaju svi tabori, zbirovi, logori da o streljivu, kao i o samom oružju posvetu punu pažnju, a gotovu čišćenja oružja i streljiva, a suvišno je spominjati o nepotrebnim pucnjavama iz državnog oružja. Svaki onaj ustaša koji se ogriješi o prednjem biće najstrožije kažnjen za besposleno i nepotrebno pucanje kao i za oružje za koje se dokaže da se nebi držalo čisto i u redu".410 Međutim, nebrige za oružje bilo je i kod pojedinih postrojbi UV-a. U nekim dijelovima III. zdruga svibnja 1943. zaključe no je da je održavanje oružja potpuno zanemareno, jer ljudstvu nije podijeljena mast koja se nalazi u skladištima zdruga ili bojni. Bilo je slučajeva da se mašću za cipele čistilo oružje i obrnuto. Ustanovljeno je da ima i prekobrojnog oružja, tvoriva (naročito gunjeva]. Trebalo je urediti praksu održavanja oružja, redovne preglede, određene dane uz nazočnost časnika, regulirati pitanje korištenja oružja i streljiva kada je jedinica u gradu i tako dalje.411

406

VA, fond NDH, k.H4b, 15/8-1.

407

VA, fond NDH, k.H4j, 14/23-1. Ovo je slučaj kod XIX. zdruga.

408

VA,fondNDH,k.85f, 2/37-1.

„Oprema Ustaša je vrlo dobra, pa je i zdravlje i raspoloženje vrlo dobro. Jedino naboji 7,9 mm sa tubastim zrnom nisu pouzdani. Poprečno svaki peti naboj zataji." VA, fond NDH, k.H4b, 38/7-1 409 410

VA, fond NDH, k.H4b, 20/9-1

411

VA, fond NDH, k.H4c, 15,16/9-1.

185

„Hrvatska država nastala je u teškim vremenima. Hrvatska vojska nije imala sreću, da se može u miru opskrbiti jakim pričuvama opreme i drugog za rat potrebnog tvoriva. Stoga mi često osjetimo, da nam što-šta manjka, stoga često s tugom moramo ustanoviti, da naši vojničari nemaju možda i najpotrebnije za uspješno ratovanje... Sveta je dužnost svakog zapoviednika voditi najveću brigu oko štednje i čuvanja opreme. Neka svaki častnik svakodnevno nadzire opremu i oružje svojih vojničara i upućuje ih na najveću štedljivost. Svaki komadić opreme u jedinici neka bude predmet, neprestane brige zapoviednika. Svaki odjevni predmet mora služiti dulje nego je to predvidjeno. Posvetiti najveću brigu popravci obuće i odjeće i ustrojavanju radionica. Kažnjavati svako lakomisleno upropaštavanje odjevnih predmeta...", konstatirano je po četkom srpnja 1944. godine.412 Kao što smo vidjeli, uglavnom tijekom rata, Domobranstvo je vršilo opskrbljivanje i naoružavanje postrojbi UV-a, u početku iz svojih zagrebačkih skladišta.413 Početkom 1943., poslije operativnog podređivanja snaga Ustaške vojnice do mobranskim zapovjedništvima, glavar opskrbnog odjela Glavnog stožera UV-a žalio se da su Vojnici oduzeti financijski poslovi. Istodobno Ministarstvo oružanih snaga nije dobilo nalog za opskrbu, što je za nekoliko mjeseci dovelo do zastoja u opskrbi Vojnice.414 U materijalnom smislu sva preuzimanja opreme vršila su se (1944.) iz skladišta UV-a u Zagrebu, a prema dostavljenim nalozima. Iz pojedinog zdruga dolazio bi pročelnik opskrbnog odjela s pratnjom za podignuće opre me, vojničarima koji bi pratili natrag opremu do jedinice

415

Pojedini organi u Stožerima isticali su i pretjerano ili nerealno

potraživanje ili potražnju iz ustaških postrojbi po pitanjima opskrbe. „Postrojbe ustaške vojnice prilikom zahtjevanja iz datka maziva i ostalog tvoriva za održavanje oružja, konstantno i uviek stavljaju samo zaokružene i veoma velike količine maziva, ne naznačujući za koje i kakvo oružje se odnostno tvorivo, traži i bez obzira koliko stvarno tog tvoriva po križaljci pripada". Ustaške postrojbe upućene su da traže mazivo i drugo, prema odrednicama objavljenima u „Vjestinku naredaba" Ministarstva domobranstva iz 1941., a za potrebe Domobranstva „koje u svemu vriede i za ustaške postrojbe".416 U dopisu Stožera Ustaške vojnice/Minorsa 21. ožujka 1945. konstatirano je: „pošto u zadnje vrijeme pridolazi sve više vozila, oružja, odjeće i opreme za potrebe Ustaške vojnice, to se za podizanje toga daju slijedeće upute: 1. Stožer UV pre uzima vozila, oružje, odjeće i opreme za potrebe UV te odmah sprema u svojim skladištima, 2. Stožer UV poziva odmah zapovjedničtvo, za koje je od pridošlog namienjeno, najkraćim putem, da pošalju svoje osoblje za preuzimanje...". Ovim se izdaje oprema i naoružanje prema njihovim iskazima stališa i pregledima i onda se uz izradu zahtjevnica izdaje oprema.

412

VA, fond NDH, k.H4a, 1/6-1

413

Ušavši u sastav Utinjskog zdruga, II. lička bojna je od 19. ožujka 1942. angažirana u borbi. Tog je dana iz Zagreba primila 30 ručnih strojnih

pušaka. VA fond NDH, k.H4b, 38/7-1. 414 D. Marijan, n.dj.. 77. 415

VAfondNDH, k.H4a, 43/3-1.

416

VAfondNDH, k.H4b, 33/9-1

186

Ovakvom odlukom Stožer UV-a štitio je probitke države, a također u probitke podčinjenih postrojbi, zalažući se za stvarnu i najpravedniju raspodjelu.417 Međutim, na terenu je bilo vrlo teško utvrditi pravo stanje raspoloživa naoružanja. Tako je Stožer UV-a 13. siječnja 1945.

ukazao da se ponavljaju razlike u iskazivanju ljudstva, oružja, samovoza i drugoga. U dva iskaza spominje se različit

broj naoružanja, ne evidentira se zaplijenjeno oružje, kola, samovozi, konji i tako dalje. Zapovjeđeno je da se sva imovina u iskazima najvjernije iskaže, „jer je to obzirom na zahtjev vrhovnog zapovjednika, najverniji barometar za možebitno op skrbljivanje na temelju ustaškog ravnopravnog udijeljivanja".418 Navodimo sljedeće preglede ljudstva i naoružanja radi ilustracije raspoloživa naoružanja u pojedinim zdrugovima UV-a po godinama. Tako je V. zdrug na dan 22. studenoga 1942. imao: 3.529 ustaša, s 3.098 pušaka raznih kalibara, 136 strojopušaka, osam strojnica, sedam minobacača i dva gorska topa.419 Sarajevski I. zdrug imao je u lipnju 1944. 3.365 pripadnika. U njegovu naoružanju bilo je 102 strojopuške, 16 strojnica, osam minobacača od 46 mm, jedan od 81 mm i tri laka tenka.420 U siječnju 1945. isti je zdrug imao 5.751 pripadnika s 201 strojopuškom, 17 strojnica, 14 minobacača 45 - 46 mm, osam minobacača od 81 mm, dva topa, jedan protuoklopni top i tri laka tenka.421 Osmi zdrug imao je u siječnju 1945. 2.728 ljudi. U njegovu naoružanju bilo je 2.193 puške raznih tipova i kalibara, 40 strojosamokresa, 80 samokresa, 81 strojopuška, 39 strojnica, sedam minobacača 46 mm, četiri minobacača 50 mm, devet minobacača 80 mm, dva topa 37 mm i tri topa 76,2 milimetara.422 Kod XVIII. zdruga na dan 1. ožujka 1945. stanje je bilo sljedeće: pušaka 2.205/7,9 mm, 1.086/6,5mm i 172 ostalih; strojopušaka:423 85/7,9 mm i 32/6,5 mm, strojnica: 6/7,9 mm, 34/8 mm, bacača: 10/45 - 46 mm, 7/80 - 81 mm, samo kresa: 26 i strojosamokresa 128.424 Za ovaj zdrug imamo i podatke o stanju streljiva na dan 5. ožujka 1945.: za samokres 417

VA, fond NDH, k.H4j, 6/23-1.

418

VA, fond NDH, k.H4j, 1/23-1.

419 D. Marijan n.dj., 79. Međutim, svibnja 1943. isti je zdrug imao daleko manje i ljudstva i opreme. Sa svega tri bojne, bilo je na raspolaganju: dva topa 75 mm i samo jedan minobacač. Tražena je dodjela još pet minobacača tako da bi na svaku od bojni bilo po dva. Samo polovina od predviđenog automatskog naoružanja bila je u naoružanju zdruga. Zbornik, svezak IV., knj. 13., 815.-820.

Zbornik, svezak IV., knj. 29., 697.-703 Zbornik, svezak IV., knj. 33., 844-851 422 D. Marijan, n.dj., 79. 420 421

423 Zanimljivo je da je zdrug uputio 11 komada talijanskih strojopušaka Breda originalnoga talijanskog kalibra 6,5 mm na preradu u Senj na kalibar 7,9 milimetara. 424

VA, fond NDH, k.H4j, 2/21-10.

187

90, streljivo 7,9 mm 51.210, 6,5 mm 20.176, 8 mm 400 (samo kod stožerne sati), strojnice 8.622, signalnih metaka 45 i bacačkog streljiva: od 45 mm 160 i od 81 mm 99 komada.425 Sredinom travnja 1945. III. ustaški zdrug (13. hrvatske divizije) imao je 5.566 pripadnika. U naoružanju je bilo 4.164 pušaka, 71 strojosamokres, 182 strojopuške, 58 strojnica, 34 minobacača, osam topova, četiri bojna vozila, 12 teretnih i šest osobnih vozila. U istom trenutku XVII. zdrug (ista 13. divizija) imao je 1.645 pripadnika. Od naoružanja 1.333 pušaka, 64 strojosamorkesa, 48 samokresa, 68 strojopušaka, 17 strojnica, 16 minobacača, dva topa, tri bojna vozila, jedno osobno i dva teretna vozila. Brojna stanja i naoružanje u sastavu ustaških bojni mogu se sagledati na sljedećim primjerima, koje smo naveli kronološ kim redoslijedom: -

X. bojna u 1942. imala je: 367 pušaka, 27 strojopuške i jednu strojnicu426

-

XXVII. bojna u travnju 1944., prema sačuvanim podacima, imala je sljedeće količine naoružanja:427

Satnija

Lokacija

Časnika Dočasnika Vojničara

Puške

Strojopuške

stožerna

Sinj

4+23+124

202

3

2 bacača 44 mm

1. sat

Han

2+14+71

85 pušaka

8

1 bacač 44 mm 1 bacač 66 mm

Kiis-Grlo

1+14+122

125 19

2 bacača 44 mm i 1 46 mm

18

3 bacača 44 mm i 2 bacača 66 mm

2. sat

-

Dicmo

3+40

43

3. sat

Hrvače

1+16+150

174

4. sat

Hrvače

1+8+115

123

I. bojna IV. zdruga na dan 23. veljače 1945. imala je pušaka: 424 od 7,9 mm, 13 od 6,5 mm, strojopušaka 24 od 7,9 mm i deset od 6,5 mm, zatim jedan bacač od 81 mm, samokresa devet i strojosamokresa 41.428

425

VA, fond NDH, k.H4j, 28/21-1.

426

VA, fond NDH, k.H4i, 2/2-1.

427

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.36

428

VA, fond NDH, k.l 14b, 44/5-2.

188

Bacači

-

V. bojna XVIII. zdruga na dan 1. ožujka 1945. bilo je: pušaka 323/7,9 mm, 89/6,5 mm, 13/8 mm Manliher, strojopu šaka: 7/7,9 mm, 10/6,5 mm, strojnica: jedna od 7,9 mm, jedna od 8 mm Fijat, dva od 8 mm Bereta, zatim bacača: je dan od 45 mm i jedan od 81 mm, samokresa jedan od 7,65 mm i šest od 9 milimetara te 19 strojničkih samokresa.429

Kao poseban dio Ustaške vojnice bile su postrojbe Željezničke vojnice. Njihovo brojno stanje i raspoloživo naoružanje vidi se na primjeru na dan 24. - 25. srpnja 1942.:430

Puške 8 mm

Strojnice razne

Samokresi 9 mm

1. bojna Zagreb 1. sat

295

14

26

2. sat

312

3. sat

7

4. sat

15

6. sat

307

5

II. bojna Sarajevo 1. sat

450

18

1.386

51

14 20

47

Iako nije bio dio Ustaške vojnice, Pučko-ustaški zbor generala Metzegra bio je slikovit primjer nedostatka oružja krajem 1944.

godine. Tako je Pučko-ustaška pukovnija Vuka imala (26. studenoga 1944.) 1.297 ljudi, ali svega 26 pušaka M.95

Manlicher (s 1.309 naboja), dvije strojnice Schwarzlose (6.100 naboja) i jednu strojnicu Breda (2.200 naboja). Nešto ka snije (tijekom zime 1944./1945.) naoružanje se pojačalo. Tako 4. bojna ove pukovnije ima 712 pušaka, devet „pikavaca", 18 puškomitraljeza, četiri teška mitraljeza, jedan bacač i jednu protuoklopnu pušku. Popis otkriva da je u naoružanju bilo i šest „brzometnih ruskih pušaka".431

429

VA, fond NDH, k.H4b, 26/6-1.

430

VA, fond NDH, k.H4c, 49/3-1.

431

VA, fond NDH, k.H4b, 2/5-1.

189

Sve ove statistike pokazuju šarolikost naoružanja postrojbi UV-a: različite tipove, oscilacije u brojnom stanju i raspolo živu naoružanju, a također i nesklad između brojnog stanja i streljačkog naoružanja u odnosu na teže ili takozvano prateće naoružanje. Ovo pokazuje također da formacijski okviri, planirani ustroj, odnosno brojna stanja potrebnog naoružanja bojni - zdrugova UV-a nisu niti postojali niti su poštovani. Konačno, usporedivo s ostalim vojskama na bojištu, snage UV-a tijekom većeg dijela postojanja bile su prilično slabo, pa čak i neadekvatno, naoružane.

TIPOLOGIJA STRELJAČKOG NAORUŽANJA Ustaška vojnica u svom je naoružanju imala prilično širok dijapazon streljačkog naoružanja, koji se širio kako se rat bližio kraju. Tipološki riječ je o naoružanju koje je naslijeđeno 1941. od prijašnje Jugoslavenske vojske, na koje su se nadovezali topovi dobiveni od ratnih saveznika, Njemačke i Italije, kao i tipovi nabavljeni komercijalnim putem. Kasnije, tijekom po stojanja Ustaške vojnice, u naoružanje ulaze i tipovi savezničkog streljačkog oružja zaplijenjeni od partizana. Časnici, dočasnici a i dio vojničara nosili su širok dijapazon pištolja, (vrlo rijetko i revolvera). Oni su imali statusnu pa i simboličnu vrijednost kao i bodeži.432 To su prije svega tipovi koji su ostali poslije kapitulacije Jugoslavenske vojske iz njenog naoružanja: tip VTZ 1933 kalibra 7,65 mm, „vojnodržavni" Browning m.10/22 kalibra 9 mm, zatim tipovi zaostali još iz austrougarskog inventara (Rast und Gasser M.1898 kalibra 8 mm, Steyr M.1907 kalibra 8 mm, Steyr M.1912 kalibra 9 mm, Frommer-Stop M. 1912, kalibra 7.65 ili 9 mm), zatim talijanski tipovi Beretta M.34 kalibra 9 mm (ovaj tip nosili su i pripadnici ustaškog odjela koji je stigao u Hrvatsku travnja 1941.), M.35 kalibra 7,65 mm ili Bodeo M.89 kalibra 10,35 mm, kao i njemački tipovi: Luger Parabellum M.1908 kalibra 9 mm, Walther P-38 kalibra 9 mm, Walther PP i PPK oba kalibra 7,65 milimetara. Bilo je tipova pištolja dobivenih iz njemačkog plijena, kao što su poljski Vis-35 kalibra 9 mm, čehoslovački tip M.39 kalibra 9 mm ili C.Z. M.24 kalibara 7,65 mm, francuski M.1892 kalibra 8 mm ili sovjetski Mossin-Nagant M.1898 kalibra 7,65 milimetara. U Španjolskoj su kupljeni pištolji tipa Unceta Astra 300 kalibra 9 mm. Naravno u uporabi je bio i jedan dio tipova iz civilne uporabe ili primjeraka rekviriranih ili zaplijenjenih na terenu. Ova količina tipova dodatno usložnjava mogućnost identifikacije i popis svih tipova pištolja u naoružanju Ustaške vojnice.433

432 Prema okružnici Minorsa od 22. veljače 1944.: „odredjeno je da pripadnici oružanih snaga nose samokrese na pripasniku s lieve prednje strane tiela". VA, fond NDH, k.H4a, 22/3-1. 433

T. Aralica, n.dj., 155.

Osnovno naoružanje vojničara bile su puške, kojih je također bilo više tipova, ali je tu ipak lakše omeđiti tipologiju. Naj više je bilo pušaka sistema Mauser kalibra 7,9 mm, jugoslavenske oznake M.24 (označen u NDH kao 0.24) ili Steyr kalibra 8 mm (Manlicher) M.1895. Ovi tipovi naslijeđeni su od Jugoslavenske vojske i dominantni su i u Domobranstvu. Nijemci su isporučili za potrebe Ustaške vojnice i znatan broj originalnih njemačkih pušaka Mauzer 98k, kalibra 7,9 mm u inačicama iz razdoblja kasne ratne proizvodnje, pojednostavljenih dijelova i s upotrijebljenim ratnim tvorivima. Dio pušaka tog tipa stigao je njemačkim posredovanjem izravno iz tvornice ili skladišta u Kragujevcu.434 Poslije kapitulacije Italije u naoružanje ulaze i talijanske puške tipa Manlicher-Carcano M-91 kalibra 6,5 mm („Ali te puške nitko nije volio, pa su njima naoružava ne samo pozadinske postrojbe"435). Mora se spomenuti da je ljudstvo koje je stiglo iz emigracije travnja 1941. bilo naoru žano upravo talijanskim karabinima Manlicher-Carcano M.91 kalibra 6,5 milimetara.436 Kako Jugoslavenska vojska nije koristila automate (u NDH strojosamokrese), nije bilo tipova koji bi mogli biti naslijeđeni i potom korišteni. Tako se Vojnica opskrbljivala od Nijemaca njihovim tipovima kakav je MP-41 (odnosno Obr.Sch.41) ka libra 9 mm, poznati kao „šmajser", ali u verziji s kundakom, ili austrijskim policijskim tipom Steyr Solothurn SL-100 ili MP34 kalibra 9 milimetara. Ovi automati bili su veoma popularni u ustaškim redovima, posebno kod zapovjedničkog kadra, i također su bili neka vrsta statusa ili povlastice. U redovima Vojnice poznati su i kao „Askerica". 0 nabavi ovih automata postoji verzija da ih je Dido Kvaternik ilegalno nabavio u Reichu (odnosno u Austriji) mimo njemačkih vlasti. Nabavljenih 1.000

primjeraka podijeljeno je na sljedeći način: 600 komada dano je PTB-u, 300 za Francetićevu postrojbu i 100 za

UNS.437 Poslije talijanske kapitulacije u postrojbama se pojavljuju i talijanski automati Beretta tipa M.1918-30, M-1938A te M-38/42, svi kalibra devet milimetara. Pred sam kraj rata stiglo je i nešto finskih automata tipa Suomi 1931 kalibra devet milimetara. Konačno, moguće da je na različite načine u postrojbe Vojnice došlo i nešto najsuvremenijih njemačkih auto matskih jurišnih pušaka Stg.44, ali na samom kraju rata.438 Kao i u slučaju pušaka u redovima Vojnice i Domobranstva koristile su se dominantno strojopuške (puškostrojnice) iz nasljeđa Jugoslavenske vojske, prije svega to je bio tip Zbrojovka M.26 kalibra 7,9 mm, ali i drugi stariji tipovi, kao Mie 1915 Chauchat („Šoša") u inačicama kakve su korištene i kod Jugoslavenske vojske. Od njemačke vojske dobivene su strojopuš ke tipa MG-34 kalibra 7,9 milimetara. Ovaj je tip dobiven vjerojatno nešto kasnije 1942./1943., a moguće da su određene količine dobivene 1944., kada su Nijemci počeli širiti opremanje snaga UV-a. Ovih strojopušaka ima u naoružanju PTS-a u većem broju, kako pokazuju pojedini dokumenti ili fotografije. Poslije kapitulacije Italije ulaze u naoružanje i talijanski

434

T. Aralica, n.dj., 141.-142.

435

T. Aralica, n.dj., 141.

436

T. Aralica, n.dj., 144.

437

T. Aralica, n.dj., 161.

438 T. Aralica, n.dj., 155; Dinko Šakić navodi da je Askerica, ili lagana strojopuška MP proizvedena u malim količinama u radionicama Ustaške obrane u Jasenovcu. Napravljena po uzoru na finske strojopuške, imala je okruglo skladište ili bubanj sa 72 naboja. D. Šakić, n.dj., 40.

191

tipovi Breda modello 30, kalibara 6,5 milimetara. Kao i kod drugih tipova oružja u sastavu UV-a, i ovdje je bilo nestandar dnih tipova. Fotografija snimljena tijekom djelovanja Crne legije 1942. pokazuje i uporabu prilično rijetkih tipova, kao što su talijanski S.l.A. kalibra 6,5 mm ili njemački Knorr Bremse MG-35/36 kalibra 7,92 milimetara.439 Zanimljiv je opis časnika Ustaške obrane Ilije Barbarica koji je pratio generala Luburića 1945., gdje on opisuje kako su on i njegovi suborci „posudili" iz jednoga njemačkog transporta u Okučanima osam komada novih strojopušaka tipa MG-42 kalibra 7,9 mm i četiri sandu ka streljiva. Kako se vidi iz tog opisa ovo oružje bilo je potpuna novina za pripadnike Ustaške obrane.440 Što se tiče strojnica, korišteni su dominantno tipovi preuzeti iz plijena Jugoslavenske vojske kao što su: Schwarzlose M.07/12 kalibra 7,9 mm [0.7-12] poznat samo kao „Švarcloze" korišten u inačicama kakve su bile u uporabi u Jugoslaven skoj vojsci. Poslije kapitulacije Italije u naoružanje ulaze i talijanske strojnice tipa Fiat-Revelli M-1914-1935, kalibra 8 mm, poznate kao ,„Fijat", ili Breda M.37, kalibra 8 mm, poznate samo kao „Breda". Iz njemačkog plijena bile su francuske stroj nice Hotchkiss M-1914 od 8 milimetara. Početkom 1945. utvrđen je nedostatak streljiva za talijanske strojnice (ali i drugo naoružanje] od osam milimetara. Po zapovijedi Minorsa od 12. siječnja 1945. sve jedinice UV-a trebale su dostaviti stanje talijanskih strojnica osam milimetara na raspolaganje bilo u jedinicama, bilo u skladištima. „A Njemci će nam ove strojnice zamjeniti za onakove 7/9mm".441 Pripadnici Ustaške vojnice kao specifičan simbol nosili su i bodeže. Oni su bili raznovrsni po tipu, od onih formacijskih uglavnom prepravljenih jugoslavenskih i onih koje su ustaše povratnici donijeli travnja 1941., preko lokalnih inačica kakva je jedna nalik na domobranski M-41 s oznakama UV-a, sve do bodeža domaće izrade kakvima je osobito obilovala uporaba u Bosni ili Hercegovini. Naravno, u istu svrhu nosili su se i bajuneti.442

439

T. Aralica, n.dj., 162., fotografija br. 141.

440

D. Šakić, n.dj., 128.-129.

441 VA, fond NDH, k.H4j, 7/23-1.114j, 20/21-1. Tako je, naprimjer, II. bojna XVIII. zdruga na dan 6. ožujka 1945. imala u svoje četiri sati ukupno 12 strojnica: 10 „talijanskih" od 8 mm i još dvije „Fijat" 8 mm. VA, fond NDH, k. 114j, 20/21-1. 442

192

T. Aralica, n.dj., 153.

OKLOPNE POSTROJBE 443 Ono što je bila posebnost Ustaške vojnice, iako uglavnom lake pješadijske strukture, to je uporaba oklopnih vozila još od 1941.

godine. Naime, prve tenkove iz inozemne nabave dobile su upravo ustaške jedinice i bile su tu ispred Domobranstva

koje je svoje tenkove dobilo nešto kasnije i u manjem broju. Najraniji podatak o prijemu oklopnih vozila nalazimo kada pukovnik Tomašević 16. rujna 1941. iz Karlovca traži infor maciju od svog stožera, pošto su ga Talijani obavijestili da će se dodijeliti deset bojnih vozila i 60 motocikala. S njima će se „obaviti demonstracija pred Vojskovođom". Tomašević nije imao nikakve zapovijedi, a kako je napisao „niti znade kome se namjenjeni ovi tenkovi i motocikli". On je tražio da mu se žurno izda zapovijed u tom pogledu, jer su i Talijani tražili daljnje upute.444 Potom je pukovnik Tomašević izvješten da je deset bojnih vozila i 60 motocikala dobivenih od Talijana namije njeno Ravnateljstvu za javni red i sigurnost. „Za demonstraciju pred Vojskovodjom nije ništa predvidjeno." Sva su ta vozila potom najvjerojatnije proslijeđena za stvaranje samovozne sati pri PTB-u, a kasnije su bila osnova oklopnih postrojbi PTS-a. Tankete su bile predstavljene hrvatskoj javnosti na paradi u Zagrebu 5. prosinca 1941. godine. Ove su tankete ušle u sastav Samovozne satnije PTB-a, a potom postoji mogućnost da je oklopna tehnika izdvojena i da je ustrojena Tenkovska satnija PTS-a. Kako je bila riječ o elitnoj i zaštitnoj, a u isto vrijeme i borbenoj jedinici, tehnika je podijeljena. Dio tanketa koristi se na terenu u operacijama protiv ustanika, i to u sastavu 1. i 2. voda, dok su ostale u sastavu osiguranja hrvatskog Poglavnika. Potom su nakon zaprimanja još neke količine talijanskih tanketa L-3 formirane dvije satnije (1. i 2.) u okviru PTS-a. Dio ovih tanketa upućen je u Sarajevo od kojih je 1942. ustrojen oklopni vod I. zdruga. U drugoj polovini listopada 1942. vođeni su pregovori o nabavi tehnike u Mađarskoj. Ustaška vojnica dobila je deset tanketa Ansaldo L-3, ali mađarske licencne proizvodnje [35M Ansaldo Kis harckocsi). Tankete su preuzete 3. studenoga 1942.

na Čepelu. Osim tanketa, nabavljeno je i 15 motora Kovač (Kovacs) i 500.000 komada streljiva za njihovo naoružanje.

Ovi su tenkovi ušli također u sastav Ustaške vojnice. Njihova isporuka omogućila je ustrojavanje još jedne tenkovske sat nije. Prema naredbi od 3. prosinca 1942. naređeno je postrojavanje Obklopnog sata ZUVOJ-a. Ova jedinica trebala je imati stožer, dva voda s po pet bojnih vozila i povoz sati (tri niža časnika, 11 dočasnika, 57 vojničara, tj. ukupno 71 pripadnika). Vojničari su bili opremljeni puškama sistema Manliher, a pored deset bojnih vozila na raspolaganju je bilo 11 (?) osobnih i tri motorna vozila, kao i devet motocikala. Sat je bila na opskrbi kod Ustaškog posadnog zapovjedništva Zagreb, a u ste

443 Cijeli odlomak o oklopnim postrojbama UV-a je na bazi: Bojan Dimitrijević i Dragan Savić Oklopne jedinice na jugoslovenskom ratištu, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 2011.; Bojan Dimitrijević, Oklopne snage NDH, Vojna povijest 9, Zagreb, prosinca 2011., 24.-31.; Isti, Oklopne snage NDH (II. dio), Vojna povijest 10, Zagreb, siječnja 2012., 24.-31.; Dinko Predoević, Oklopna vozila i oklopne postrojbe u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj II dio, oklopna vozila sila osovine od travnja 1941 do rujna 1943, Rijeka, 2008. 444

VA, fond NDH, k.2,16/1-5.

193

govnom i taktičkom pogledu Oklopna sat bila je izravno podređena Zapovjedništvu UV-a. Radi izobrazbe zapovjedniku sati stavljeni su na raspolaganje dva dočasnika i 11 domobrana iz 1. lake oklopljene sati. Oni su trebali ostati u sati samo pri vremeno, dok se izobrazba ustaških tenkista ne završi.445 Dopunom formacije izvršeno je preustrojavanje sati i dodavanje nekih dijelova radi potpune samostalnosti u radu. Tako su uvedeni 3. i 4. grenadirski vod (s po dva poluoklopna vozila, tri ščeta s 37 ljudi) i 5. opkoparski vod s dva roja. Također, precizirano je za što služe dodijeljenih pet motornih vozila (zapo vjednik, kuhinja, samovozna radionica, pogonsko tvorivo, alat...).446 Ova je satnija potom prebačena u Gospić i prepodčinjena tamošnjem IV. zdrugu. Kasnije tijekom 1943. ta se satnija spominje i kao 3. tenkovska satnija PTS-a. Ona postoji sve do kraja rata 1945. godine. Njena borbena vozila često su raspoređena na više mjesta i pridodavana drugim jedinicama (IV. zdrugu) pa je teško pratiti aktivnosti te jedinice. Posebno je teško vršiti njeno prepoznavanje u borbama, jer se na tom području pojavljuju njemačke legionarske divizije sa sličnim tehnikom. U 1942. i 1943. ustaške postrojbe koriste nekoliko lokalno oklopljenih kamiona. Prva takva vozila uočena su u lipnju 1942. kod Jajca i okolini, a potom početkom kolovoza u borbama oko Kupresa. Ovakvim je vozilima ustrojen oklopni vod kod V. zdruga. Tijekom 1944. u naoružanju oklopnih snaga NDH pojavljuju se u većoj količini vozila talijanske proizvodnje: tenkovi L-6, odnosno samohotke na istom oklopnom tijelu s topom 47 milimetara. U isto vrijeme, ovakva tehnika uvodi se i u nje mačke oklopne jedinice koje su na prostoru NDH (Pz.Abt.202 i Pz.Abt.z.b.V.12., odnosno 202. i 12. oklopna bojna). Ulazak novih tipova u naoružanje oklopnih jedinica NDH omogućio je da se oklopna sredstva pojavljuju u određenom broju kod jedinica Ustaške vojnice (ili Domobranstva), koji do 1943. nisu imali oklopnu tehniku. U siječnju 1944. obje čete Poglavnikova tjelesnog zdruga prebazirane su iz Zagreba u Varaždin i preustrojene u jedinicu nazvanu Oklopni sklop PTS. Od početka 1944. u njoj se pojavljuje i nekoliko tenkova L-6, pored već prisutnih L-3. Naime, izvješća iz siječnja i veljače identificiraju sastav te jedinice sedam-osam „malih" i četiri „velika" tenka, kao i jedan oklopni automobil.447 Poslije preustroja PTS-a u njegovu sastavu bio je Brzi zdrug u čijem je sastavu bio Oklopni sklop. Tijekom 1944.

ove su se dvije jedinice razdvojile pa Brzi sklop nalazimo zasebno od Oklopnog sklopa koji je tada bio u Varaždinu. Na

dan 1. lipnja 1944. Oklopni sklop ima u svom sastavu: 1. četu s 15 srednjih tenkova, 2. četu sa sedam tanketa, dvije motori zirane i štabnu četu. U okviru Brzog sklopa bile su: 1. i 2. motociklistička, 3. tenkovska (koja je u Gospiću), 4. motorizirana i 5. štabna četa. Sredinom lipnja PTS je imao 26 tenkova L-6 od kojih je samo četiri bilo ispravno. S Nijemcima su se u to

445

VA, fond NDH, k.l 14j, 2/25-1.

446

VA, fond NDH, k.H4j, 15/25-1.

447 Prema partizanskim podacima: 20. siječnja 1944. u Daruvaru ima četiri tenka od 15t i jedan mali tenk; u veljači 1944. u Varaždinu četiri velika tenka i sedam malih i jedan OA; u Kutini hrvatski oklopni vlak, a u Popovači njemački oklopni vlak; u Bjelovaru jedan tenk i dva tenka od sedam tona, u Novom Globovčecu jedan tenk od 7,5 t, kasnije u Varaždinu četiri tenka od 15 t, četiri tenka od 7,5 t, dok je u Donjoj Stubici bio Brzi zdrug s osam malih tenkova.

194

vrijeme vodili razgovori o njihovoj opskrbi i popravku. Kod Poglavnikova tjelesnog zdruga i dalje je zadržan Oklopni sklop. Na dan 1. listopada 1944. oklopni sklop PTS-a u Varaždinu ima četiri tankete, kao i 11 tenkova od 7,5 tona. Oklopni sklop sudjeluje u borbama na području Koprivnice i Varaždina. Krajem kolovoza 1944. pojavljuje se i 3. četa u Markuševcu sli tanketa L-3/35. U rujnu se u ovoj zoni nalaze Oklopni sklop s dvije čete u Varaždinu i Brzi sklop s jednom četom tanketa u Sv. Ivanu Zelini. Obje jedinice sudjeluju u borbama oko Koprivinice 7. - 13. listopada gdje su izgubili šest tenkova iz čete Brzog sklopa. Potom je ta četa povučena na oporavak i popunu u Zagreb, ali su na istim lokacijama kasnije dvije tenkovske čete s po deset tenkova kod Oklopnog sklopa i jedna s 15 tenkova kod Brzog sklopa. Prema jednom par tizanskom obavještajnom izvješću iz Zagreba u ovom razdoblju nalazilo se stalno oko deset tenkova, nekoliko oklopnih automobila i nekoliko specijalnih oklopnih automobila u dvorištu između JAZU-a i Gimnazije u Križanićevoj ulici. Za „spe cijalne" oklopne automobile navedeno je da se mogu pokretati „unapred-unatrag sa oklopnom kupolom". Bilo je navodno sedam do deset takvih vozila koja su tu smještena stalno „od proljetos". Prema njemačkim podacima od 1. prosinca 1944. Oružane snage NDH imaju 85 oklopnih vozila na raspolaganju, od čak 224 (!) predviđenih po formaciji. Kod PTD-a bilo je 35, kod ostalih ustaških jedinica daljnjih 26, a ostalih 24 bilo je u Domo branstvu. Hrvatsko Ministarstvo oružanih snaga 8. prosinca zatražilo je od njemačkih vojnih vlasti da se za novoustrojene divizije i druge jedinice isporuči veća količina naoružanja i opreme, među kojima i 600 kamiona i 50 tenkova. Nijemci su dali načelno obećanje, ali zbog tadašnjih ratnih prilika bilo je to teško ostvarivo. Krajem 1944. godine jedna skupina tenki sta Ustaške vojnice bila je u njemačkoj na preobući za tip Panzer IV. Na sačuvanim fotografijama iz Bundesarhiva vide se fragmenti iz te obuke na tenkovima Pz IV Ausf.G, ali nismo naišli dosada na potvrdu o njihovoj isporuci Hrvatskoj. Moguće je da je u ratnim okolnostima nekoliko takvih tenkova došlo u ruke hrvatskih snaga. Jedan od ustaških vojnih rukovoditelja Dinko Šakić ostavio je 1997. godine zanimljivo sjećanje o tome kako su hrvatske (ustaške) snage u ovom razdoblju došle do dva veća njemačka tenka.448 Prema fragmentarnoj građi imamo samo obrise uporabe oklopnih sredstava Ustaške vojnice u 1945. godini. Kod Poglavnikove tjelesne divizije (PTD) nalazi se Oklopni sklop u Varaždinu sli tenkova tipa L-6. Četiri samohotke Semovente od 47 mm na šasiji istog tenka bile su kod topničkog puka PTD-a. U okviru Poglavnikova tjelesnog zbora ustrojava se Brzi

448 „Jednom zgodom, pred konac 1944. godine, naši momci u Novskoj 'zabunom' su odkopčali dva vagona na kojima su bili dva velika njemačka tenka 'Tigar', jer su mislili da se radi o pošiljci iz Sarajeva, odakle su bila upućena dva tenka na popravak u našim radionicama u Jasenovcu. 'Zabuna' se je odkrila ujutro kad su se njemački tenkisti, koji su tenkovima spavali probudili i nisu znali gdje se nalaze ni kako su tu dospjeli. Morali smo odmah obavijestiti njemačkog generala u Zagrebu, koji je bio naš prijatelj o zabuni i kao dokaz odnijeli smo mu radiogram koji smo primili iz Sarajeva da su nam uputili tenkove u Novsku da ih preuzmemo. To je ustvari bilo točno, nu našim momcima su se više sviđali oni veći, Tigrovi. Sa sto kila svinjske masti i nekoliko pršuta uvjerili smo prijatelja generala da se je zaista radilo o zabuni i u znak dobrog prijateljstva ostavio nam ih je. Njemački tenkisti su uputili naše ljude u sve tehničke detalje kako se upravlja tenkovima pa su i oni s lijepim darovima otišli u Zagreb. Na povlačenju naše vojske na 9. svibnja 1945.g. u Zidanom Mostu naredio je general Luburić da se tenkovi unište jer nije bilo moguće s njima napredovati na zakrčenoj cesti." D.Šakić, n.dj.

195

zdrug u Dugom Selu. Ustaški obrambeni zdrug imao je oklopna sredstava: stožer IV. bojne ima jedan tenk nazvan „tiger", tri tenka od 3,5 t i oklopni vod s pet oklopnih vozila s Flakovima. Kod 1. hrvatske udarne divizije u Zagrebu nalaze se dvije oklopne čete s ukupno 20 bojnih vozila. Kod 7. hrvatske divizije (u njenom 7. topničkom sklopu] u Novoj Gradiški bio je oklopni vod s dva tenka i oklopnim vozilom. Prema pojedinim podacima u ožujku 1945. 10. divizija nije imala oklopna sredstva, kod 11. divizije nalazi se oklopna četa s osam tenkova, kod 13. divizije vod s dva tenka i dva oklopna automobila. U sastavu novoustrojene 18. udarne divizije nalazi se i Brzi sklop s 18 - 20 oklopnih vozila. Dio ovih snaga koncentrirao se u zoni istočno (Sisak, Popovača, Ivanić Grad] i sjeverno od Zagreba (Koprivnica - Varaždin] krajem travnja i potom se povlačio prema Zagrebu, odnosno prema Sloveniji. Oklopne snage Oružanih snaga NDH (Domobranstvo i Ustaška vojnica] postojale su tijekom trajanja ove države, odno sno Drugoga svjetskog rata, ali u odnosu na druge rodove nikada nisu stekle značajniji udio u ukupnoj količini hrvatskih vojnih efektiva. Nešto veću koncentraciju i ukrupnjavanje oklopnih snaga primjećujemo kod Poglavnikovih tjelesnih snaga Ustaške vojnice (1941. - 1945. godine]. Ova je činjenica razumljiva prije svega zato što su snage NDH tijekom rata bile angažirane u protupartizanskim operacijama na brdskim područjima, gdje ni njemačke ni talijanske snage nisu razvijale jaču i suvremeniju oklopnu tehniku.

TOPNIŠTVO Ustaška vojnica u početku svoga djelovanja nije imala nikakvo teže naoružanje. Tek u prvim većim operacijama tijekom 1942.

uočava se uporaba topništva, odnosno pojedini primjerci topova, uglavnom manjih kalibara, brdski ili protuoklopni.

U toj fazi rata pojedini primjerci topništva ili topnički vodovi bili su dodjeljivani iz Domobranstva, samo za izvođenje poje dinih operacija. Tek uspostavom čvršćega vojnog ustroja tijekom 1942. i ustrojavanjem stajaćih zdrugova može se reći da i Ustaška vojnica dobiva svoje topništvo. Kako i u drugim segmentima po pitanju naoružanja, tako i kod topništva, PTS prednjači u odnosu na Ustašku vojnicu. U njegovu sastavu postrojen je Topnički sklop tijekom 1942. godine. Ovaj je sklop ustrojen kao postrojba Glavnog stožera UV-a, pod nazivom I. stajaći topnički sklop. Sklop je od 8. rujna (1942.) stavljen pod zapovjedništvo Poglavnikova tjelesnog zdruga kao Topnički sklop PTS-a. Bio je sastavljen od stožera i bitnice poljskih haubica od 100 mm Obr 14/19. To je trebala biti osnova za daljnju popunu do predviđena sastava. Raniju bitnicu gorskih topova od 7,5 mm iz I. stajaćega topničkog sklopa po vodovima trebalo je podijeliti u sastav II. i III. stajaćeg zdruga UV-a. U sastavu I. zdruga već je postojao vod gor

196

skih topova M.28.449 Sva tri voda po zdrugovima trebala su poslužiti kao osnova za daljnje postrojavanje do jačine predvi đene ustrojbenim pregledom za stajaće zdrugove.450 Tako su po njihovu ustroju 1942. ili kasnije tijekom 1943. pet postojećih ustaških zdrugova imali svoje topničke postroj be [vod, bitnica].451 Potom se u jesen 1943. ustrojava i topnička bitnica kod VI. zdruga, koji je tada potom ustrojen. Kako snage UV-a nisu imale dovoljno topništva u svom sastavu tijekom 1942. - 1943. i dalje su im dodjeljivani pojedini manji sastavi ili čak oružja na upotrebu. Tako je III. zdrugu, čije su jedinice vodile borbe u širem rajonu Karlovca (Belaj, Cerovac) sredinom siječnja 1943., dodijeljena jedna haubica iz 1. domobranske bitnice.452 Topnički sklop PTS-a razvijan je kao i druge postrojbe ovog zdruga daleko dinamičnije i mimo ostalih topničkih postroj bi UV-a. Prema podacima iz 1944. ovaj Topnički sklop ima četiri bitnice tada locirane u Humu, Zlatar Bistrici i Konjščini. Jedna od njih ima topove 75 mm (tipa Obr.28), a druga topove od 150 mm (T. Aralica pretpostavlja da je riječ o tipu Schenider Obr.17, Škoda M.28 150 mm, zaplijenjenom od JV-a, ili neki od njemačkih tipova).453 Ustaška obrana imala je također krajem 1944. i dalje svoj Topnički sklop. Ova je postrojba imala četiri topovske, jednu gorsku i jednu protuzračnu bitnicu. Daleko više nego topništva bilo je oružja za podršku pješadijskih jedinica UV-a. To su bili bacači manjih i srednjih kali bara, kao i pojedini primjerci topova manjeg kalibra. Kao i kod topova većeg kalibra, često su ovakva sredstva bila dodjelji vana iz domobranskih postrojbi, sve dok se nisu stekli uvjeti za njihovo šire uvođenje u postrojbe. Bacači korišteni u postrojbama UV-a za vatrenu podršku bili su laki, kalibra 45 - 46 mm (od kojih je 45 mm talijanski), ili teški, kalibra 80 - 81 mm, među kojima i M.31 Stockes Brandt 81 mm, ranije u naoružanju JV-a.454 U više slučajeva tije kom ranije faze djelovanja UV-a, bacači su bili posuđivani od Domobranstva. Tijekom operacija 1942. kod pojedinih (tzv. ličkih) bojni uočavamo pojedine primjerke bacača, odnosno protutenkovskih ili brdskih topova. Još u početnim fazama

operacije 1942. zapovjednik I. ličke bojne molio je za dodjelu bacača kalibra 80 - 81 mm ili nekoliko manjeg kalibra (37 -

45 mm) od II. domobranske divizije, jer je ustanovljeno da partizani imaju strojopuške, teške strojnice i minobacače u

svom naoružanju.455 Radi ojačanja ove bojne upućeno je 17 domobrana s naoružanjem iz 4. strojničke sati bihaćke II. lo

449

VA, fond NDH, k.H4j,56/24-2.

450

VA, fond NDH, k,114c 9/6-1

451 Zanimljivo je da su jedrenjakom Arduino u Karlobag 5. srpnja 1943. za potrebe IV. zdruga u Gospiću upućena dva gorska topa 75 mm 0.15, kao i potrebne količine streljiva, maziva i drugog za njihovu uporabu. VA, fond NDH, k,114i, 8/16-1. 452

VA, fond NDH, k.H4i, 10/12-1.

453

T. Aralica, n.dj., 75.-76.

454

VA, fond NDH, k.H4b, 11/5-1; Isto 44, /5-2, Isto 26/6-1; Isto 40, 41/6-1; Isto, 114i, 56/13-1; Isto, 114i, 8/16-1.

455

VAfondNDH, k.H3k, 5/14-1.

197

vačke bojne.456 Tijekom izvođenja operacija u proljeće 1942. Utinjskom zdrugu isporučeno je iz Glavnog oružnog skladišta Domobranstva 300 komada „bombi za minobacače 80 m/m Obr.36". Njih je primila Strojnička sat Ličkog zdruga koja je u svom sastavu imala te bacače.457 Kod Utinjskog zdruga bilo je kod 1. ličke bojne dva protuoklopna topa i jedan brdski top, a kod II. ustaške bojne jedan brdski top.458 U sastavu postrojbi UV-a uočavamo i gorske (brdske) topove, kao i protuoklopne topove M.39, Škoda, kalibra 37 mili metara. Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. u postrojbama UV-a pojavljuje se i talijansko prateće naoružanje: kao što su bili minobacači Brixia mod. 35 od 45 mm ili mod. 35 od 81 mm, odnosno prateći topovi mod. 17 od 65 mm i protu tenkovski topovi M.35 od 47 milimetara. Dio je potjecao od razoružanih talijanskih postrojbi, a dio je vjerojatno primljen od Nijemaca nešto kasnije.459 U 1944. i pukovnije PTS-a imaju svoje prateće topničke satnije naoružane topovima Obr. 28 kalibra 75 milimetara. Tako 1. pukovnija srpnja te godine ima u svome sastavu 14. topničku sat, analogno ustroju njemačke pješačke pukovnije. Na temelju zapovijedi Stožera UV-a (od 28. studenoga 1944. i 27. veljače 1945.) „Prateća sat bojne, predstavljala je vatrenu moć u ruci zapovjednika, koji ju izkorišćava, za pojačanje vatrene moći streljačkih sati u borbi. Zapoviednik bojne može njezino naoružanje u toku borbe dodieliti privremeno i streljačkim satima. Ne može biti da pojedine streljačke sati imadu u svom matičnom sastavu topove i bacače (predviđeno je da se ojačava iz prateće sati). Težiti da se prateća sat kod svake bojne postroji po sliedećem sasatvu Zapovedni skup, dojavni skup, pješački topovski vod, prva popuna za topove, protuoklopni vod, strojopuščani roj, bacački vod, bojni povoz, opskrbni povoz, prtljažni povoz. Postrojavanje ove sati vršiti postupno, jer naoružanja i izobraženog osoblja nema na raspolaganju u tolikom broju, da bi se odmah postrojila sa svima pripadajućima djelovima, a niti se naoružanje za sada može dodieliti. Zdrugovi već raspolažu sa topovima 6.5 cm i protuoklopnim topovima, te se uz njih već nalazi izobraženo osoblje, ali je isto udieljeno u streljačkim satima i bitnicama što je nepravilno. Od sadanjih raspoloživih topova i protuoklopnih topova treba postrojiti pješački topovski i protuoklopni vod u pratećoj sati bojne, kod koje su sada na raspolaganju. U koliko prateća sat nije postrojena, postupiti odmah njezinom postrojavanju. Za postrojavanje bacačkog voda koristiti višak bacača po streljačkim satima. Za ostale dielove sata stvoriti jezgru oduzi manjem manjeg diela naoružanja i tvoriva od streljačkih i stožernih sati radi daljeg postupnog postrojavanja, kad se ukaže

456

VA, fond NDH, k,113k, 7/14-1.

457

VA, fond NDH, k.H3k, 21/20-3.

458 VA, fond NDH, k.H3k, 2/21-1. Prva oružnička bojna imala je brdski top M.06 od 65 mm. Zdrugu su bile pridodane i dvije haubice od 100 mm, kao i bojno vozilo iz sastava PTS-a i Domobranstva. 459

198

T. Aralica, n.dj., 77.-78.

mogućnost dodiele naoružanja i izobraženog ljudstva... Težiti, da se sve raspoloživo naoružanje, koje pripada pratećoj sati, a sada se nalazi u streljačkim i stožernim satima, ravnomjerno podieli, tako, da se može kod svake bojne postrojit prateća sat i nepotpunog sastava".460 Stanje po pitanju topništva donekle se poboljšava spajanjem postrojbi Ustaške vojnice i Domobranstva u Hrvatske oružane snage. Ovim objedinjavanjem koncentrira se postojeće topništvo u jedinstvenu cjelinu na razini divizija. Tako je po ovom ustroju, naprimjer, V. divizija (nastala iz V. ustaškog zdruga] razvila V. topnički sklop s četirima bitnicama. Prema popisu od 21. veljače 1945. ovaj sklop ima jednu bitnicu gorskih topova, drugu s haubicama 100 mm, dok treću i četvrtu čine zaplijenjeni sovjetski i danski topovi nepoznata tipa. I kod drugih divizija došlo je do objedinjavanja topničkih postroj bi. Međutim, treba uočiti da je (na temelju zapovijedi od 28. studenoga 1944. i 27. veljače 1945.) bilo planirano da ustaški zdrugovi ustroje topnički zdrug, sastavljen od jedne gorske bitnice 7,5 mm Obr. 28 ili Obr. 15 i jedne haubičke bitnice 10 cm Obr. 6/19.461 Ovaj predviđeni razvoj, međutim, nije izvršen. Ako se uzme njihovo raspoloživo naoružanje, njihove efektive zaostaju značajno za onima koje su imale na raspolaganju partizanske snage u istom razdoblju. Britanska i Sovjetska armija naoružale su obilato partizane topništvom svih kalibara. U isto vrijeme objedinjene hrvatske divizije mogle su se osloniti samo na topništvo koje su imale njemačke snage uz koje su se borile.

SAMOKRETNE - SAMOVOZNE POSTROJBE Kada su u pitanju bila raspoloživa vozila, Ustaška vojnica bila je u istom problemu kao i kod ostalih tehničkih vrsta oružja (rodova). Vojskovođa Kvaternik dao je (24. svibnja 1941.) slikovit opis stanja motorizacije u tom trenutku. Ono je bilo „bi jedno i vlada neopisivi chaos! Nestala je polovina naših državnih i privatnih automobila. Ostatak se nalazi u nepovlasnim rukama, koje ih unatoč već izdanih naredaba i zabrana, dalje predaju i prodaju, ili leže uništeni i opljačkani pored cesta i na poljanama. Nevješti vozači divljaju po cestama, tako da ćemo za kratko vrijeme biti lišeni i onih vozila koja su nam pre ostala. K tomu dolazi još strahovita oskudica benzina i guma. To nalažem imperativno da se sveukupna motorizacija stavi pod jedinstvenu upravu, t.j. da se to pitanje centralizira...". Na osnovi ovog presjeka stanja Glavni ustaški stan naredio je 12. lipnja „centralizaciju automobilizma". Pukovnik Jesensky naredio je da se dostave podaci o broju i tipovima vozila koja se posjeduju.462 460

VA, fond NDH, k.H4j, 24/21-1.

461

VA, fond NDH, k.H4j, 24/21-1.

462

VA, fond NDH, k. 85e, 1/39-1.

199

Ipak, i pored vrlo teška stanja i malo raspoloživih vozila, automobilske postrojbe bile su ustanovljene od samog na stanka Ustaške vojnice. Zapovjednikom samokretnih postrojbi unutar ustaške bojnice Glavnoga ustaškog stana te unutar prve ustaške pukovnije u Zagrebu Poglavnik je imenovao ustaškog dopukovnika Ivana Šojata. Poglavnik mu je povjerio „da smjesta odredi i provede sve što je potrebno, da se ta samokretna tiela odmah u život privedu".463 Vozila je bilo na raspolaganju uglavnom malo. Najviše ih je bilo u stožerima, a ponajviše u Zagrebu i Poglavnikovoj tjelesnoj bojni (zdrugu). Naprotiv, postrojbe na terenu, kojima su ta vozila bila i najpotrebnija, nisu često imale dovoljno, a ponekad ni uopće, vozila na raspolaganju. Vozila su stoga rekvirirana na terenu ili posuđivana od domobranskih postrojbi ili Oružništva. Na razini Glavnog stožera ustanovljena je Samokretna/Samovozna sat UV-a, koju najranije u dokumentima uočavamo u studenome 1941. godine. Ova se postrojba razvija u Samovoznu bojnu (1944.) i potom čak u Samovozni zdrug (1945.), ali čija su vozila bila dodijeljena zdrugovima na upotrebu. U okviru tog zdruga ustrojena je i Samovozna škola. Od 13. veljače 1945. ustrojen je i Doknadni zdrug samovoznih jedinica UV-a. U okviru PTB-a postrojena je Samokretna satnija, koja je imala u početku i tankete, motocikle i trokolice. Kasnije se u sastavu PTS-a spominje i Samokretni sklop. U pregledima naoružanja kod ustaških zdrugova 1942. - 1943. ima svega po koje vozilo, a uglavnom se u pregledima spominju i zaprežna - stočna vozila (povoz). Poslije kapitulacije Italije pretpostavljamo da se pojedina zaplijenjena ili od Nijemaca dobivena vozila pojavljuju kod ustaških jedinica. Uglavnom pri zapovjedništvima zdrugova pojavljuju se u ustro ju i pojedine samovozne postrojbe, ali i radionice. Samovozne postrojbe uočili smo u tom razdoblju kod I., II., III., IV., VII., zatim I. prometnog zdruga i Zagrebačkoga posadnoga ustaškoga stajaćeg zdruga. Vozila ima i Ustaški obrambeni zdrug. Razlika ima u ustroju pa neki zdrugovi imaju sati, a neki vodove. Tako VII. zdrug ima dvije samovozne radionice: u Splitu i Drnišu. Jedan samovozni vod bio je u zapovjedništvu u Drnišu, a drugi samovozni vod bio je u Zemuniku.464 Konkretnih podataka o onome što je od vozila imala Ustaška vojnica ima vrlo malo na raspolaganju. Tako je Samokretna sat Ustaškoga posadnog zapovjedništva u Zagrebu imala 33 teretna i 70 osobnih samovoza, prema pregledu iz sredine srp nja 1942. godine. Uočavamo da je veći broj vozila (23+50) bilo „odsutno". Tako da je ,,u postroju" bilo samo 10+20 vozila. Kod zapovjedništva škola u Zagrebu, a također na održavanju kod ove sati bilo je 6+6 vozila i još 12 kotača.465 Po tipovima (ne ulazimo u njihovu ispravnost) ovaj je zdrug imao osobne samovoze tipa: Mercedes Benz (kod zapo vjednika), Opel Kadett, Fiat 1100, 1500br i 1500, Fiat Ballila (oduzet Talijanima), Fiat Topolino, Hilman i Standart; zatim tovarne samovoze: Praga, Fiat Disei, Opel Blitz i Klokner Diesel; autobuse Fiat 355C i Fiat 634RLN; kao i motocikle Gillera, trokolice Guzzi i karete tipa OM i SPA. Ovaj popis tipova sastavljen je prema onome što su partizani zarobili VII. zdrugu u jesen 1944. godine. 463

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 15. svibnja 1942., broj 2.

464

HDA, 013.4.5. 56

465

VA, fond NDH, k.H4c, 39/4-1.

200

Za ovo razdoblje raspolaže se s pregledom stanja vozila kod VII. zdruga postrojenog u Dalmaciji. Stanje samovoza kod zdruga bilo je znakovito za shvaćanje problema popune vozilima Ustaške vojnice, iako je to bio jedan od zdrugova koji su dobili „najviše" samovoza i motornih vozila. „Nemamo očevidnosti dodieljenih im samovoza, a sigurni smo da je nisu imali čak niti zapovjednici samovozne sati jer se dogadjalo i to da je neki na pr. osobni samovoz bio jednostavno prodan, pa se tek nakon ‘gotovog posla’ saznalo, da je prodani samovoz zapravo vlasničtvo sdruga." Poseban problem bio je s vozačima koji su se često odnosili neadekvatno i prema tom malom broju vozila koji je bio na raspolaganju: „Naši samovozi su se tako uništavali kao da je upravljaču jedina dužnost samovoz što prije uništiti. Nisu bili takvi samo upravljači sdruga, već je pouzdanik imao za vrieme putovanja iz Knina za Bihać, priliku čuti kako šoferi filozofiraju nad jednim od nagazne mine uništenim samovozom: ‘Pa neka' veli jedan 'kaj te briga, buš predi išel doma, ako sve ove samovoze stučemo, nešto mi, nešto mine, nešto avioni i partizani...’".466 Sedmi zdrug, odnosno njegova Samovozna sat nije od svog početka nikada imala nijednog stručnog časnika, pa ni zapovjednika stručnog časnika. Kako se iz navedenoga vidi, sam bojnik Bednjanec uništio je tri samovoza. Izvješće je završio ,,a šta su onda radili obični upravljači samovoza?!".467 Kod istog zdruga stanje povoza nije bilo uopće adekvatno: „konjska zapreka gotovo i ne dolazi u obzir, jer sdrug imade od početka samo dvoja kola i dva para konja, a kasnije je i to svedeno na jedan par. Za to malo konja mučila se muka radi dobave hrane i siena, pa konji moraju jesti samu slamu i gladovati ta kola i konji upotrebljavani su za potrebe užeg stožera sdruga, dok su se ostale postrojbe služile mjestnim prevoznim sredstvima na terenu".468 Snage Ustaške vojnice koristile su u pojedinim borbenim akcijama vozila za prijevoz. Uglavnom je bilo riječ o posuđe nim ili rekviriranim vozilima. Uočeno je da je takva borbena uporaba često bila problematična, jer su takva vozila bila lakša meta za ustanike. Glavar Glavnog stožera UV-a upozorio je jednom prigodom: „Unatoč moje višekratne ustmene i pismene opomene, ipak zapovjednici vrše prevoz ljudstva iz mjesta u mjesto sa samovozima i bez osiguranja. U samovozu zbijeno ljudstvo, nesposobno je za odbranu, te se već više puta dogodilo, da je samovoz iz zasjede napadnut, upravljač onesposo bljen i ljudstvo u samovozu bezpomoćno prepušteno vatri neprijatelja. Radi toga ponovo zapovjedam da se u buduće ljud stvo ne upućuje samovozima, te u koliko ne postoje druga prevozna sredstva, da se ljudstvo upućuje pješke uz jako osigu ranje. Teretni samovozi, smiju se upotrebljavati, samo za prevoz materijala i hrane, a njihovo kretanje mora biti osigurano. Teretni samovozi moraju imati, kroz opasne predjele, tempo pješačke kolone, a ljudstvo pored samovoza". Upozoreno je da će za neizvršenje ove zapovijedi svatko biti stavljen na Ustaški stegovni sud i najstrože kažnjen.469

466

HDA, 013.4.5. 56

467

HDA, 013.4.5. 56-57

468

HDA, 013.4.5. 59

469

VA, fond NDH, k.H3k, 9/20-1.

201

Radi što boljeg čuvanja motornih vozila i što veće štednje u pogonskom gorivu, još 20. kolovoza 1942. propisane su pojedine mjere za uporabu vozila u stajaćem UV-u. Definirano je da pravo uporabe državnog samovoza iz Samovozne sati UV-a imaju zapovjednik i zamjenik zapovjednika UV-a, glavari odjela Zapovjedništva UV-a, zamjenik glavara Opskrbnog odjela i nadstojnik 3. odsjeka Opskrbnog odjela Zapovjedništva UV-a. „Službenom uporabom smatra se i dolazak u ured i povratak". Raspored samovoza i vozača, kao i druge aktivnosti, obavljao je nadstojnik 3. odsjeka Opskrbnog odjela Zapo vjedništva UV-a, odnosno zapovjednik Samovozne sati. „Osobni samovozi prema postrojbenom sastavu samovoznih jedinica UV, koji se nalaze u tim jedinicama, služe isklju čivo za zapoviedanje i vodjenje samovoznih skupina... Pod zapoviedanjem odnosno vodjenjem samovoznih skupina razumieva se izlazak samovozne skupine radi prevoza četa ili tvoriva jednog samovoznog voda (najmanje 8 teretnih samovoza) i više sa zapovjednikom voda na čelu, odnosno kad izlazi čitav samovozni sat sa zapovjednikom sata i vodnicima. Upotreba osobnih i teretnih samovoza i motokotura radi izobrazbe u vožnji momčadi samovoznih postrojbi propisaće se posebnim planom za samovozne jedinice UV. Kako samovozne postrojbe postoje u prvom redu radi prievoza četa, a tek u drugom redu radi prievoza tvoriva, to će se motorna vozila za prievoz tvoriva upotriebiti u krajnoj nuždi, a za ovo posljednje koristiti na prvom mjestu konjska kola. Za prievoze hrane i tvoriva glavnih skladišta i njihovih podružnica može obskbrni odjel zaključiti pogodbe i s posebničkim prevoznim poduzećima u koliko se ti prievozi ne mogu izvršiti konjskim kolima." Ovim mjerama bilo je predviđeno da se za svaku uporabu motornog vozila mora izdati pismeni nalog zapovjedniku je dinice. Definiran je i način stalne uporabe motornih vozila, naprimjer za svakodnevni prijevoz momčadi. Tada je posebno istaknuto da „ni jedna jedinica, osim gdje je to predvidjeno postrojbenim pregledom, ne može u svom sastavu imati mo torna vozila, niti može trošiti pogonsko gorivo. Ukoliko se poslije objave ove okružnice kod tih postrojbi nadju motorna vozila, imaju se smjesta predati najbližim samovoznim postrojbama UV". Isto je vrijedilo i za specijalna motorna vozila, a ako nisu bila za uporabu, trebalo ih je proslijediti Samovoznoj sati UV-a. Sve podređene postrojbe bile su dužne prikupiti sve preostalo tvorivo bivše Jugoslavenske vojske i predati ga najbližim samovoznim postrojbama. Registriranje motornih vozila trebalo je biti regulirano posebnom uputom. Ukazano je na disciplinu oko uporabe vozila, održavanja itd.: „Posebno se upozorava, da je najstrožije zabranjeno častnicima i vojničarima voziti u samovozima i ostalim motornim vozilima gradjanske osobe (neslužbene) i žene, a najmanje da bi još samovozna sredstva upotriebili u privatne svrhe, bilo u svrhu razonode ili pak zarade".470

470

202

Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. rujna 1942., broj 8.

Prema odluci Ministarstva oružanih snaga iz travnja 1944. pravo na uporabu osobnih vozila u Ustaškoj vojnici imao je samo glavar Stožera UV-a.471 Primjetno je da je i pored definiranog načina uporabe tijekom postojanja UV-a bilo stalno aktualno pitanje načina korištenja motornih vozila i još više njihova zlouporaba. Tako je zapovjednik VI. zdruga 11. travnja 1944.

primijetio „da vojni samovozi ovoga zdruga prevažaju civilno pučanstvo, odnosno gradjanska lica i njihovu robu,

za koju vjerovatno naplaćuju pristojno, što nije niti najmanje dozvoljeno, te time bacaju loše svjetlo na Hrvatsku oružanu snagu. Svi samovozi ovoga zdruga smiju da prevoze samo vojničke stvar i vojničke osobe koje imadu propisne otvorene zapovjedi ili dopustnice".472 U svibnju 1944. ponavljana su upozorenja da se štedi pogonsko gorivo. Ukazano je na poteškoće u nabavi, kao i da je pojedini pripadnici Vojnice nemaju svijesti za štednju, „nego uzprkos toga upotrebljavaju motorna vozila čak i za svoje osobne svrhe iako je toliko puta podvučeno da se motorna vozila mogu upotrebljavati samo u uredovne svrhe i to naročito žurne i važne prirode. Kako je nabava pogonskog tvoriva veoma otežana a u posliednje vrieme naročito postoji opasnost, da se ostane podpuno bez istog, to rtalažem i zapoviedam pozivajući se na savjestnost samih zapovjednika jedinica, najve ću štednju pogonskog tvoriva i ograničenje istog za najžurnije potrebe". Zapovjednik 1. prometnog zdruga zapovjedio je Samovoznoj sati da njen zapovjednik oduzme sve motocikle izdane pojedincima u Zagrebu te da odobrava dodjeljivanje motocikala samo glavnom pobočniku Prometnih zdrugova UV-a, glavaru stožera tog zdruga i zapovjedniku Samovozne sati. „Sve ostale motor-koturove koji su na uporabi u Zagrebu, oduzeti i pohraniti u skladište Samovozne sati". Za prijem novih količina goriva bilo je potrebno da samovozne jedinice dostave „pravdanje utrožka".473 Na temelju zapovjedi Stožera UV-a od 28. studenoga 1944. i 27. veljače 1945. reorganizirani ustaški zdrugovi trebali su imati po jedan samovozni vod s 15 tovarnjaka i tovarni povoz s 20 vozila.474 Vrhovno zapovjedništvo - Glavni stan Poglavnika dostavio je svim postrojbama (18. prosinca 1944.] okružnicu koja ističe: „Opaženo je da se motorni kotači osobito oni sa prikolicom upotrebljavaju vrlo često za posebničke svrhe te da se isti i pri uporabi i za službene svrhe bezobzirno i bezpotrebno preobterećuju i to sa 4, 5 pa čak i više osoba. Savezno tome a po nalogu vrhovnog zapovjednik najstrožije se zabranjuje uporaba svih vrsta motornih kotača za bilo kakove posebničke svr he, a svako nedozvoljeno i prekomjerno i bezobzirno preobterećenje istih uzeti u postupak i krivce najstrožije kazniti".475

471

VA, fond NDH, k.H4j, 11/27-1.

472

VA, fond NDH, k.l 14a, 30/3-1.

473

VA, fond NDH, k.H4j, 22/27-1.

474

VA, fond NDH, k,114j, 24/21-1.

475

VA, fond NDH, k.H4j, 20/23-1.

203

OSTALI RODOVI Kako je Ustaška vojnica uglavnom bila sastavljena od pješadijskih postrojbi, s tek nešto „pratećeg" oklopa, topništva i samovoznih postrojbi, ona uglavnom nije imala klasične vrste oružja/rodove, a također ni zrakoplovstva ni mornarice u klasičnom smislu. Po ovakvom načinu ustroja može se donekle povući paralela s talijanskim fašističkim formacijama ili njemačkim Wafen-SS-om, koji su također imali sličan ustroj i vrste oružja. Naredbom Glavnog stožera Domobranstva od 22. srpnja 1942. naređeno je ustrojavanje Dojavne sati UV-a. Za njeno ustrojavanje trebalo je premjestiti 29 brzoglasnika XV. ustaške bojne iz Osijeka u domobransku dojavnu školu, gdje će s već postojećim pitomcima ustrojiti Dojavnu sat UV-a. Ova sat trebala je u nastavnom i stegovnom pogledu biti pod zapovjed nikom Dojavne škole u Požegi.476 Dojavne jedinice razvijene su i kod I. ustaške pukovnije (1941./1942.), II. zdruga (vod) i IV. zdruga (satnija). U reorganizaciji kojom su nastale hrvatske divizije, pojedine dojavne postrojbe UV-a iskorištene su za ustrojavanje divizijskih dojavnih postrojbi. Tako je Dojavna sat IV. zdruga reorganizirana u Dojavnu sat 11. hd. Konjaništvo nije razvijano u većoj mjeri kod postrojbi UV-a. Konjanička postrojba postojala je u okviru PTS-a, koja je 1944. bila organizirana kao Konjički sklop. Ustaško konjaništvo ojačano je prevođenjem kompletnog Brzog zdruga iz Domobranstva u prosincu 1944. godine. Ovaj je zdrug ustrojen od Zagrebačke konjaničke pukovnije 1. travnja iste godine. Opkoparske postrojbe razvijene su u manjoj mjeri. U sastavu PTS-a bila je Opkoparska bojna s trima satnijama, dok je Ustaška obrana imala jednu (4.) opkoparsku satniju. Kod Stožera UV-a kao i pojedinih stožera zdrugova razvijene su bile i pozadinske (logističke) jedinice: obrtne, pekar ske, zdravstvene, veterinarske sati - vodovi ili skladišta. Zdravstvena sat UV-a ustrojena je 15. srpnja 1942., podčinje na pročelniku zdravstvenog odjela UV-a, sa zadatkom: izobraziti zdravstvene dočasnika za ustaško zdravstvo, izobraziti zdravstvenike koje u tečajeve upute djelatne ustaške postrojbe na izobrazbu po nalogu Glavnog stožera. Sat se smjestila na Tehničkom fakultetu, II. kat.477 Također, postojale su najmanje dvije glazbe u okviru Ustaške vojnice: u Zagrebu i Sarajevu. Na temelju zapovijedi Stožera UV-a od 28. studenoga 1944. i 27. veljače 1945. ustaški zdrugovi trebali su imati postrojen veterinarski vod, pekarsku polusat s mesarskim vodom i opskrbni ured. Pekarsku polusat trebalo je ustrojiti čim prije, „jer zdrugovi dielom peku kruh sami i opskrbljuju se mesom na terenu", a također i opskrbnički ured je jer njegova uloga u pogledu opskrbe bila „od prvenstvenog značaja".478 Konačno, krajem rata radi održavanja discipline ustrojene su i vojnoredarstvene postrojbe. Kod PTS-a postojao je vod, a također i dijelovi kod pojedinih stožera.

476

VA, fond NDH, k.H4c, 50/3-2.

477

VA, fond NDH, k,114c, 41/4-1.

478

VA,fondNDH,k.ll4j, 24/21-1.

204

U svrhu olakšanja prehrane i opskrbe oružanih snaga i pučanstva sjeverne Dalmacije i Like, kao i prijevoza soli s otoka Paga na Sušak i ostale luke Hrvatskog primorja, zapovjeđeno je od strane Ministarstva oružanih snaga 9. kolovoza 1944. da Stožer UV-a u sporazumu sa zapovjedništvom PTB-a ustroji jedan Ustaški dopremni odjel na moru s glavnim uporištem u Sušaku ili Bakru, a s pomoćnim uporištem Pag i Razance. Sastav odjela trebao je odrediti stožer UV-a po prijedlogu zapo vjedništva PTB-a, ,,a prema stvarnoj potrebi". Provedba ovoga naređenja imala je biti u suradnji sa Zapovjedništvom obal nog odsjeka Lika. Ova naredba otkriva da je već postojao „Mornarički ustaški odjel", koji je baziran bio u selu Razance. Ta je postrojba imala sedam jedrenjaka. Ovaj je odjel trebao ući u sastav planiranoga Ustaškoga dopremnog odjela „koji će se postrojiti". Potrebna plovna sredstva (motorne jedrenjake i maone) trebalo je pripraviti rekviriranjem posebničkih. Zapo vjednika odjela trebalo je odrediti zapovjedništvo PTB-a, odnosno bojnik Ivan Devčić. Odjel je trebao biti izravno podređen spomenutom Zapovjedništvu PTB-a, a opskrba ljudstva i prehrana trebala je biti povjerena VII. zdrugu.479

ODORE IZNAKOVLJE Još u emigraciji, a shodno svome revolucionarno-vojnom djelovanju, ustaške postrojbe koristile su vojničke odore. Najra niji dokument o ustaškim odorama datiran je 1932. godine. Propisani su i činovi i njihov izgled, koji su većinom zadržani u upotrebi i tijekom postojanja u NDH. Osim što svjedoči o jasnom pokušaju vojnog ustrojavanja s određenom formom činova i njihovim izgledom na odorama, ovaj propis govori i o terminologiji činova, koji su doneseni za uporabu u NDH kada je vojnica postala dio oružanih snaga.480 Reklo bi se da je u ovoj fazi izgled ustaša u sebi sadržao elemente naslijeđa austrougarske vojske s talijanskom praksom, opremom i naoružanjem. Odore u kojima su ustaše ušli u Hrvatsku (Jugoslaviju) travnja 1941. bile su nalik na prepravljene talijanske odore kolo nijalnog tipa, zemljanožućkaste boje. Na okovratnicima su bile prišivene latice u hrvatskim nacionalnim bojama, na noga ma su nošeni uvijači, a kape su bile nalik talijanskim logorskim kapama. Svi dijelovi odore bili su istoj boji, ali s pojedinim razlikama. Na prednjoj je stani bio metalni znak sa slovom „U", plamtećom bombom i hrvatskim grbom.481 Izgled ustaša povratnika postao je neka vrsta uzora za kasniji izgled ustaških postrojbi koje su nastajale. Naravno, okol nosti njihova nastanka 1941. uvjetovale su da to bude samo okvir za uniformni izgled Ustaške vojnice. Potom je 3. srpnja 1941. Poglavnik načelno propisao izgled i boju svih triju grana Ustaškog pokreta. Tako je odora UV-a trebala biti sivoze479

VA, fond NDH, k.l 14a, 46/3-1.

480

T. Aralica, n.dj., 144.

481

T. Aralica, n.dj., 144

205

lenkaste svijetle boje, političko-organizacijskog dijela sivozelenkaste tamne boje, a Ustaške nadzorne službe tamnosive boje.

Kaže se da se ustaška odora sastoji od kape, surke s otvorenim okovratnikom, hlača, čizama ili cipela te košulje i kravate u odgovarajućoj boji. UV nosi kape bez štitnika, dok dužnosnici ustaškog reda i Ustaške nadzorne službe trebaju obvezno nositi kape sa štitnikom. Časnici mogu nositi odoru iste boje iz boljeg tvoriva, ali boja i kroj moraju uvijek ostati isti (kao kod momčadi}. Također, kaže se da će posebnim propisima biti točnije određen kroj odora te osobito za dužnosnike u posebnoj službi pri Poglavniku.482 Fotografije, međutim, svjedoče da su se pripadnici ustaških postrojbi odijevali u doslovno sve što su mogli naći na tere nu. Dominira, pored civilnih dijelova odjeće, odora Jugoslavenske vojske, ali su dijelovi te odore nošeni na različit način od bivše vojske. Bluza je nošena razdrljena ili raskopčana, a okovratnici su često prepravljani, upravo da bi se istakla ta razlika od starog režima i potencirao slobodniji izraz vojničkog izgleda. Po uzoru na ustaše koji su stigli iz Italije, pojedini časnici šivali su ili bojili dijelove svoje odore u boju nalik na žućkastu, ali generalno odore su bile u bojama od žućkaste preko smeđe do zelenih boja različitih nijansi. Tijekom ljeta 1941. pojedine ustaške skupine nose samo bijele civilne košulje ili čak samo bijele majice - potkošulje pa su neke takve skupine zvane majari,483 Prvi masovno proizvođen istovjetan odjevni predmet UV-a bile su taborske kape, izrađivane po uzoru na prepravljene talijanske kape kakve su nosili ustaše povratnici. Naravno boja materijala tkanine i detalji razlikovali su se, jer su proizvođene na više mjesta i u raznim radionicama. Ono što je bilo standardno to su bile oznake sa slovom „U", odnosno od ljeta 1941. i oznaka s monogramom „AP" (Ante Pavelić]. Ovakav tip kapa i oznaka nošen je do kraja rata. Neke od predviđenih izmjena iz razdoblja siječnja 1945., kada su objedinjene snage u HOS, uglavnom nisu zaživjele zbog ratnih prilika i kraja rata. Od jeseni 1941. možemo zamijetiti pojavu nove istovjetne odore vojnice, šivane od, kako je T. Aralica definira, ,,žućkastosmećkastomaslinastog" sukna. Surka je oponašala izgled ustaša povratnika iz travnja 1941. godine. Hlače su također bile iste boje, odnosno istoga ili sličnoga materijala, tipa jahaćih hlača s visokim čizmama, dok je za dočasnike i momčad bila predviđena varijanta njemačkoga vojničkog izgleda koja se nosila s nešto nižim vojničkim čizmama ili cokulama. Ova kvim odorama, kao i u svemu drugom materijalu, prvo je opskrbljen PTS, a potom tijekom vremena i druge postrojbe UV-a, ali je opremanje trajalo gotovo cijeli rat, jer uglavnom ih nikada nije bilo dovoljno. Prema navodima pukovnika Tomislava Sertića, jedan dio ovih odora proizvođen je u tvornici u Žutnici kraj Krapine. Ipak, odore su šivane na više lokacija diljem NDH, u skladu s potrebama pojedinih postrojbi (npr. tvornica u Dugoj Resi za potrebe PTS-a i tako dalje). 0 ovoj praksi svjedoče mnogi od podataka, kao i razlike u izgledu pojedinih dijelova odore, boje ili materijali korišteni u postupku izrade.

482

T. Aralica, n.dj., 148

483

T .Aralica, n.dj., 148.

206

Odore iz 1941. imale su žućkasti ton pa se neko vrijeme za ljudstvo odjeveno u njih koristio nadimak žuti. Međutim, posebnu epizodu u odijevanju postrojbi UV-a ima izrada crnih odora za postrojbe i pukovnije, koja će po njima postati po znata kao Crna legija. Štoviše, u naknadnoj interpretaciji u Jugoslaviji 1945. - 1991. ustaše na filmovima, u knjigama ili u sjećanju uglavnom nose crne uniforme. Sukno za odore Francetićeve pukovnije, koje bilo crne boje, nabavljeno je očigledno na civilnom tržištu, zbog hitnosti potrebe odijevanja te postrojbe prije polaska u akciju u proljeće 1942. godine.484 Kao i kod naoružanja i druge opreme, 1942. godina bila je izuzetno teška sa strane opremanja odorama, a intenzivne borbe utjecale su na njihovo intenzivno trošenje. Kod III. pripremne bojne, njen zapovjednik navodi (7. svibnja 1942.) „oprema (je bila) nedostatna je i pokazuje znatne manjkavosti. Nakon napornoga kretanja po teškom terenu i najtežim vremenskim prilikama i inače slaba obuća (čizme) sada već potpuno nedostaje, te je skoro polovica postrojbi morala biti vraćena u Zagreb iz gornjih manjkavosti".485 Tako zapovjednik XX. bojne piše 1942.: „Vi i sami znadete, da smo u starim i razpalim odijelima koja svaki dan šaljemo na krpljenje".486 Dio odora dobiven je i preradom, o čemu svjedoči i podatak od 20. listopada 1942. iz XXXI. bojne: „Upo zoravaju se zapovjednici postrojbi da svu staru odoru od svije momčadi odmah, t.tj onoda dana kada momčad primi novu predaju Glavaru Obskrbnog ureda... (On, glavar) pobrinut će se da se sva stara odora očisti i spremi, da se može dati iz iste šivati potrebna manjkajuća odora".487 Ustaška vojnica inače je često bila odjevena u domobranske odore sivomaslinaste boje tipa m.41, pa se čak ljudstvo pojavljuje s domobranskim logorskim kapama samo s ustaškim znakovljem. Moguće da je i dio ljudstva pripremnih bojni bio ovako odjeven. Sudeći po pojedinim dokumentima o „razpodjeli opreme" (za VI. zdrug ožujka 1944.) navode se kao is poručene po tipu „domobranske" kape, gležnjači, hlače, košulje ili „ustaške" surke, hlače i košulje. Riječ je o istim partijama pa je jasno da su postojale razlike u tipu opreme.488 Prema izvješću zdruga u Imotskom od 10. kolovoza 1944. „dobiveno je 200 odjela ljetnih i rasporedjeno u II bojnu u Omišu i II doknadnu bojnu u Imotskom".489 Za to vrijeme ljudstvo VII. zdruga bilo je doslovno golo i boso tijekom 1944. godine. „Bili su tako bosi, da je stražar, kada je preuzimao stražarsku službu od svog predšastvenika 'preuzeo' i cipele i pušku, da bi mogao vršiti stražarsku službu.

484

T. Aralica, n.dj., 161.-162.

485

VA, fond NDH, k,114c, 28/1-3.

486

VA, fond NDH, k.H4b, 7/9a-l.

487

VA, fond NDH, k.H4c 41/6-1.

488

VA, fond NDH, k.H4a, 19/3-1.

489

VA, fond NDH, k.H4i, 7/13a-l

207

Šatorsko krilo, je bilo za naše ljudstvo nepoznati dio opreme, pa se ono smrzavalo i kislo, te tako punilo bolnicu, a izpražnjavalo vojarne i to zato što nisu bile posiate odore i oprema." „Ljudi su bili šaroliko obučeni. Neki su imali pola civilnog odiela, dok su opanci zamienili cipele. Do odjeće dolazili su sami, kupujući ili iz borbe svlačeći partizane, koji su bili u do brim engleskim odorama. Radi ove nejednakosti vojska svojom vanjštinom davala je veoma loš dojam."490 Poslije kapitulacije Italije postrojbe UV-a dobile su određenu količinu talijanskih odora, odnosno dijelova opreme pa je i to pridonijelo ratnoj šarolikosti ustaša i njihovih postrojbi. Uočeno je da hrvatsko ljudstvo ima problema s veličinom, od nosno malim brojevima talijanskih odora. Potom su tijekom 1944. i Nijemci isporučili jednu količinu svojih odora ili vojne opreme, uključujući tu i bluze m.43, kabanice, kao i gorske taborske kape, koje se osobito uočavaju na fotografijama nastalima 1944. - 1945. godine.491 Tijekom 1944. kod pripadnika PTS-a uočavaju se dijelovi odora napravljeni od talijanskoga kamuflažnog materijala. S ovim dijelovima odore pojedine postrojbe UV-a gube, reklo bi se, „klasičan" izgled UV-a i više podsjećaju na njemačke postrojbe iz istog vremena. Sačuvane fotografije dijela PTS-a koji bio angažiran u đeblokadi Banje Luke u drugoj polovini rujna 1944., pokazuju pripadnike PTS-a gotovo u potpunosti opremljene identičnom opremom kao i njemačka vojska.492 U posljednjem razdoblju rata haljinci koji su izrađivani za UV imali su nešto manji izrez okovratnika, nego uobičajeno i podsjećali su više na domobranske dijelove odore. Ovi dijelovi odore sada su sivomaslinaste boje, dakle iste boje kao i domobranski (m.41] ili njemački [m.43] tipovi odora. Odore ovog tipa dobili su kao i uvijek prvi pripadnici PTS-a. Na prije lazu iz 1944. u 1945. pojavljuju se u uporabi i finske odore. Njihovi haljinci navlačili su se preko glave pa je to, uz specifičnu olovnoplavu boju, glavna značajka ove odore. Također, nošene su kape iste boje s karakterističnim naušnjacima koji su preklapali na tjemenu kape i s hlačama s kožnim turovima. Pripadnici oklopnih postrojbi u sastavu UV-a u početku upotrebljavaju odoru istovjetnu ostalim pripadnicima tog odi jela OS-a NDH. Na početku nema posebnih obilježja, a specifičnosti se javljaju tek u uporabi radnog odijela: kožnih ili plat nenih kombinezona, kao i uporabi crnih njemačkih tenkističkih bluza.493 Osim osnovnih dijelova odore, pripadnici Ustaške vojnice imali su i druge bitne dijelove opreme, manje zanimljive, ali bitne za opremanje i rad na terenu. Glavni stožer UV-a upozorio je svoje sastave 3. prosinca 1941. da zapovjednici sati mo raju voditi strogi nadzor nad odijevanjem ljudstva. Naročitu pažnju trebalo je posvetiti nad obućom da se ljudstvu ne smr zavaju noge te je trebalo osigurati tople krpe za noge i loj za podmazivanje nogu.494 Tijekom ožujka 1944. godine VI. zdrug

490

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5. 52-53.

491

T. Aralica, n.dj., 141.

492

T. Aralica, n.c//, 177.

493

T. Aralica, n.dj., 109.

494

VA, fond NDH, k.l 14c 30/6-1

208

je iz skladišta pukovnije u Mostaru preuzeo 200 džempera koji su raspoređeni po 25 komada na svaku bojnu, 20 za stožer nu sat, vozače i glazbu i po 15 komada za stožernu sat zdruga i bitnicu.495 Prema nalogu Zapovjedništva I. zbornog područja (od 23. siječnja 1945.) tijekom ožujka 1945. svim časnicima XVII. zdruga podijeljeno je po dva para čarapa „besplatno".496 Bez obzira na sve što je učinjeno da se ljudstvo adekvatno obuče i opremi, bilo je postrojbi koje nisu imale adekvatno opskrbljivanje odorama i uopće vojnoodjevnim materijalom. Tako je 1944. ocijenjeno kod VII. zdruga da je „borbena sposbnost ljudi", dalje vojničara „velika" s obzirom na prilike pod kojima to ljudstvo služi vojsku: „bosi i goli“.497 Ljudstvo tog zdruga bilo je zaista u teškom opskrbnom stanju, a o tome govori i slikovit opis raspoložive obuće: „Za normalne pokrete nedostaju cipele, jer vojnici imaju improvizirane sandale od daske i žice".498 Okružnicom Minorsa (prije ožujka 1944.) predviđeno je da djelatnim i pričuvnim časnicima pripada jedno odijelo samo od momčadskog tvoriva za upotrebu izvan službe. Izgleda da ovo mnogim časnicima nije bilo poznato, „jer još uviek zahtjevaju odielo od boljeg tvoriva". Za izradu odjela po mjeri od momčadskog tvoriva, časnički zavod ovog područja (riječ je o području VI. zdruga) nije primio dovoljne i potrebne količine tvoriva, a prema izvješću Minorsa „nema izgleda ni da će se uskoro to tvorivo moći dodieliti radi pomanjkanja istoga. Iz ovog razloga dodieljeno je častničkom odjevnom zavodu 500 garnitura gotovog momčadskog odiela, koje će se izdavati djelatnim i pričuvnim častncima, kao i odielo za upotrebu izvan službe, u koliko su u istoj stekli pravo. Prepravku ovog odiela mogu častnici vršiti po svojem nalazu i gdje imaju moguć nosti, te im u tom slučaju pripada naknada. (...) Prednje se dostavlja častnicima do znanja s tim da se odielo po mjeri neće izradjivati, osim ako se dodieli i dobije potrebno tvorivo".499 Iako je zamišljeno kao korak naprijed u općem poboljšanju stanja kod jedinica Ustaške vojnice i Domobranstva, spa janje u Hrvatske oružane snage nije donijelo poboljšanje u pitanju opremljenosti i uniformnosti trupa. Tako jedan od za povjednika bojni piše krajem 1944.: „Već treći mjesec bojna je u pokretu. Ljudstvo je podpuno poderalo obuću jer je inače veoma slabog tvoriva. Imadem ljudi formalno bosih. Odjeća, osobito hlače takodjer su dotrajale. Oko 1309 vojnika imade ljetne hlače, a skoro svi ljetne kape. Šatorskog lista nemam u bojni ni jednog. Svakodnevno imadem razvidjanje, osiguranje puteva, razne obhodnje i zasjede danju i noću. Vrieme je kišovito, a približava se i zima. Obraćao sam se na Heresinspektorat, na Lov. Rez. Rgt.500 u Karlovcu kojoj je bojna podriedjena u tkatič.pogledu, iznašao težko stanje, ali sve je do danas ostalo bez uspjeha. Ovo ipak ne bi smjelo biti, jer vojnici su mi dosta požrtvovani, obećavam im stalno dolazak ove opreme,

495

VA, fond NDH, k.H4a, 22/3-1.

496

VA, fond NDH, k.H4a, 1/18-1.

497

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5. 66-67

498

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.36

499

VA, fond NDH, k.H4a, 21/3-1.

500

Njemačka lovačka pričuvna pukovnija (Reserve-Jäger-Regiment 1)

209

ali dugo neću moći s tim uspjevati, te ako se ovo pitanje žurno ne rieši, posljedice bi mogle biti veoma teške. Molim Zdrug da mi dodieli ovu opremu osobito cipele i hlače ili da izhodi od Niemaca. Obećani su mi i puloveri ali je sve ostalo na mrtvoj točci".501 Konačno, prema zapovijedi od 15. siječnja 1945. „svi dijelovi hrvatskih oružanih snaga i Poglavnikovih tjelesnih zdru gova čine nerazdvojivu cjelinu u vršenju svetih vojničkih zadaća za odbranu države. Da bi se ovo čvrsto jedinstvo vidno obilježilo i vanjskim izgledom, napose jedinstvenim nazivima činova, krojem odore, oznakama činova i inih znakova", dana je zapovijed da se ustroji jedinstveni kroj surki (haljinaca). Tako se za sve kopnene jedinice oružanih snaga i Poglavnikovih tjelesnih zdrugova, izuzev za radnu službu i narodnu zaštitu, uvađa jedinstven kroj surke. Naređeno je žurno i trenutačno provođenje ove zapovijedi. Također, odgovornost je bila i na neposrednim zapovjednicima. „Dok se kod vojnice, odnosne koje druge postrojbe, koja nosi otvorene surke, iste ne prekroje u zatvorene (što također ima uslijediti u najkraće vrijeme) imaju se ipak ostale u ovoj zapovjedi navedene promjene odmah provesti". U narednom razdoblju pojedine postrojbe vrši le su upite za objašnjenja, a posebno kod činova ili usklađivanja odori pa je ova zapovijed još jednom ponovljena.502 Remenje je također bilo raznoliko, od jugoslavenskih, preko hrvatskih, do talijanskih ili njemačkih. Aluminijska pločica na pojasnom remenu imao je po pravilu znaka U, ali je bilo različitih inačica. Uočava se i šarolikost u svečanim odorama za pripadnike Vojnice. Iako ne u značajnoj mjeri, pripadnici UV-a nosili su i kape tzv. tanjurače ili telerice (jugoslavenski izraz: šapke). Njih nose časnici, a od 1943. i dočasnici, ali samo izvan službe. One koje su izrađivane u NDH bile su boje nalik na odore, sa žuć kastim tonom. Na ovakvim kapama pojavljuju se i ustaške časničke oznake, plavo slovo „U" u crvenom krugu s bombom i poluvijencem okolo. Iznad, također u istim bojama, bio je kružni znak sa slovima AP. Ovakve oznake prvo su nosili časnici PTB-a, a potom se on koristio i na taborskim kapama. Sudeći prema fotografijama ili pojedinim dokumentima, postrojbe UV-a ako su nosile kacige, to su bile kacige koje su se rabile u Jugoslavenskoj vojsci do 1941.: razne inačice francuskog modela Adrian, čehoslovačke kacige (poznate kao tip Čačak) ili inačice austrougarskih kaciga M.17. Sve ove kacige imaju uklonjene oznake JV-a i uglavnom nacrtano i otisnuto slovo U. Kod pojedinih borbenih postrojbi u 1942., a posebno u ceremonijalnim situacijama ili kod PTB-a - PTS-a primje ćuju se i njemačke kacige M.35, ali uglavnom u manjem broju. Ove i kasnije inačice te njemačke kacige pojavljuju se u 1944. godini u većem broju. Moguće je da su talijanske kacige M-33 također bile u uporabi, ali poslije kapitulacije Italije.503

501

VA, fond NDH, k.H3i, 16/4-1.

502

Ivan Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, Privredni marketing. Zagreb, 1994., 168.-172.

503

T. Aralica, n.dj., 153.

210

Na okovratnicima odora korištene su oznake UV (odnosno PTS ili željeznički UV] s određenim promjenama tijekom rata u izgledu, materijalu ili dizajnu. Prepoznatljivo na svima bilo je slovo U. Naravno, do kraja rata ostalo je ljudstva koje je nosilo samo slovo U ili čak ništa od takvih oznaka na odorama, a ponegdje samo slovo U na kapi.504 Propisom iz rujna 1942. (s ustanovljenom podjelom na pet vrsta oružja ili rodova) za svaku je vrstu propisana posebna boja koju je trebalo nositi na okovratnicima, ali kako sačuvani izvori ne dopuštaju preciznu identifikaciju, može se zaklju čiti da pješaštvo nosi latice svijetlobroćaste boje s bijelim U, postrojbe PTS-a boje hrvatske zastave sa slovom U, a za ostale vrste oružja - rodove ne zna se sa sigurnošću, izuzev oklopnih postrojbi koje bi mogle nositi crnu boju. Ustaški tenkisti isticali su u kasnoj fazi rata metalni znak iznad desnog džepa na prsima u dvije inačice, sa znakom tenka, krilima i slovom U. Ovaj su znak nosili i pripadnici oklopne postrojbe PTS-a.505 Ustaše - emigranti sa sobom su donijeli praksu označavanja činova kružnim oznakama („povitica"]. Za časnike je bilo karakteristično nošenje časničkih taborskih kapa na lijevoj strani. Pored toga časničke oznake bile su na donjem dijelu ru kava, a dočasničke na gornjem dijelu rukava haljinaca.506 Odredbom o oznakama činova u ustaškom pokretu od 21. lipnja 1941. detaljno su propisane oznake pojedinih činova i njihov raspored nošenja. Neke izmjene ovog pravila izvršene su kolovoza 1942., kada su uvedeni činovi stožernog vodnika, časničkog namjesnika, nadsatnika, odnosno izmijenjeni nazivi čarkar u vojničar i potpukovnik u dopukovnik. Prema zapovijedi od 15. siječnja 1945. uvedeno je jedinstveno označavanje činova za sve pripadnike kopnenih jedini ca oružanih snaga i PTS-a, isključivši radnu službu i narodnu zaštitu. Napomenuto je da ustaški časnici, osim propisanih oznaka činova, i dalje nose sadašnje oznake na rukavima kao predajnu uspomenu (također i da ustaški nadsatnici nose na rukavima jednake oznake kao i satnici]. Predviđene su i promjene na kapama (dodatak vrpci na kapama dočasnika UV-a], Vojničari i ustaški dočasnici, osim časničkog namjesnika, nose na donjem dijelu kape sprijeda limeno slovo U s gorućom praskom i na njoj utisnutim hrvatskim grbom, a na gornjem dijelu sprijeda limenu izbočenu pločicu sa slovima AP. Svi ustaški časnici nose na kapama dosadašnje znakove, a svi ostali časnici gornji znak sa slovima AP isti kao i ustaški časnici, tek je u znaku umjesto slova U na crvenom polju hrvatski grb s vrhovničkim znakom na tamnocrvenom polju. Predviđen je i izgled latica na odorama. Iznimke su bile kod PTS-a čiji su pripadnici nosili vrhovnički znak, a pripadnici UV-a slovo U s gorućom praskom i utisnutim na njoj grbom. Svi ostali nosili su plosnati trolist nahrpčen malim slovom U. Časnici nose trolist, odnosno slovo U manjeg oblika. Propisani su i ostali znakovi, nošenje državnog grba i vrhovničkog znaka, svečani pojas i sablja i tako dalje. Naređeno je žurno i trenutačno provođenje ove zapovijedi. „Svako tko nakon ove zapovjedi bude nosio nepropisne ili protupropisane znakove ili oznake činova, bit će stegovno najstrože kažnjen."507 504

T. Aralica, n.dj., 150.-151.

505

T. Aralica, n.dj., 109.

506

T. Aralica, n.dj., 145.

507

I. Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 168.-172.

211

Izgleda da je posebno pred kraj rata došlo do pada discipline u korištenju oznaka: „Unatoč svih do sada izdanih za povjedi i odredaba sa najvišeg mjesta da dočastnici, dorojnici pa i vojničari nose na kapama častničke oznake, stoga po posliednji put zapovjedam da svi oni koji nose kao dočastnici, dorojnici, i vojničari na kapama častničke oznake odmah iste skinu i zamjene sa propisanim znakovima", naredio je dopukovnik Poić, zapovjednik XIII. zdruga u Vinkovcima u ožujku 1945.

godine. Posebno određeni časnici morali su provjeravati izvršenje ove zapovijedi kod ljudstva. Vojnooružnički vod

tog Zdruga dobio je naređenje da u Vinkovcima provjerava provođenje ove zapovijedi.508 Postrojbama je 4. ožujka 1945. dostavljeno sljedeće iz Ministarstva glede nepropisnog odijevanja: „Pripadnici Orsa i pored do sada izdatih propisa nose nepropisna odjela, kao napr: skoro nijedan vojnik, vojničar ne nosi Državni grb vrhov nički znak i ako je od ovih veliki broj izradjen. Nadalje se vidjaju vojnici - vojničari odjeveni u novo svjetlo-sive odore od kojih jedni nose lače preko okrajaka surke a drugi surku preko lača. Ustaški častnici nose oznake ustaških činova još uvijek na kapama i ako je odredbom Poglavnika (... 2-45) propisano nošenje ovih znakova samo na rukavima. Mnogi pripadnici oružanih snaga nose oko vrata šalove svih boja što odaje nemoguću vojničku sliku. Zabranjeno je nošenje nepropisnih ili protupropisnih znakova ili oznaka činova, ili nepropisno skrojeno odielo. Stegovno najstrožije kazniti".509 Sudeći po sačuvanoj dokumentaciji 17. hrvatske divizije s kraja ožujka 1945., vidi se da su dobivene određene količi ne novih vrhovničkih znakova i oznake dočasničkih činova. Opskrbnici bojni trebali su ih odmah početi podizati za svoje ljudstvo, po iskazima stališa. „Po prednjem postupiti najkasnije do 30 ov.mj. kada će me zapovjednici bojna o.z. izvjestiti da ljudstvo ne oskudjeva u novim oznakama".510 Konačno, treba spomenuti da su se pojedine ustaške skupine u ranoj fazi u nedostatku adekvatnih oznaka ili odora snalazile samo nošenjem provizornih oznaka. Tako je početkom kolovoza 1941. ustaški logornik iz Vrlike u sporazumu s talijanskim vojnim vlastima u Sinju dao „izraditi oznaku od žutog oplatna sa utisnutim crnim slovom ‘U’ i utisnutim okru glim pečatom Mjesnog zapovjedništva u Sinju a da ne bi došlo do nepotrebnog hapšenja i interniranja ustaša. Ove oznake izradila je Ustaška organizacija u Obrtnoj školi u Sinju".511 Valja primijetiti da su radi raspoznavanja u akcijama između ljudstva pojedinih bojni (naprimjer kod III. zdruga) u veljači 1945. uvedene „vrbce u raznim bojama". One su se nosile na lijevom ramenu na rubu ramenice i rukava. Određene su bile pojedine boje po postrojbama. Kako ovih vrpci nije bilo do voljno, trebalo ih je stavljati samo na surke (a ne i na kabanice).512

508

VA,fondNDH,k.ll4j, 2/19-1.

509

VA, fond NDH, k.l 14a, 8/11-1.

510

VA, fond NDH, k,114a, 9/11-1.

511

Zbornik, svezak V., knj. 1., 302.

512

VA,fondNDH,k.ll4i, 1/14-1.

212

Od nastanka Vojnice u uporabi su bile različite legitimacije i iskaznice, a potom i vojne knjižice. To je često znalo proi zvesti različite probleme. Taj problem nije bio rješavan na razini cijele Ustaške vojnice, već na način pojedine postrojbe ili zapovjednika. Tako je u jednom zdrugu primijećeno da „većina boraca na postavu a naročito dočastnici i vojničari nemaju značke za raspoznavanje /izkasnice/. Posljedica je toga da kada koji borac pogine da se ne zna ni tko je i kojoj jedinici pri pada. Mnogi tako bezimeni budu pokopani a njihove porodice ostaju bez pomoći". Zapovjednik zdruga Magaš naredio je da se naprave improvizirane iskaznice na papiru s osnovnim podacima svakog vojničara.513 Tek po naredbi Minorsa od 20. svibnja 1944. morali su definitivno svi pripadnici UV-a imati osobne knjižice. Iako je postojala praksa njihove dodjele, još uvijek ih je bilo bez njih, kao kod VI. zdruga, u svibnju 1944. godine.514 Više tipova različitih osobnih knjižica korištenih od strane pripadnika Ustaške vojnice sačuvano je arhivima.

513

VA, fond NDH, k.114, 7/11-1.

514

VA, fond NDH, k.l 14a, 38/3-1.

213

4. DIO USTAŠKA VOJNICA U VOJNOPOLITIČKIM ODNOSIMA POSLIJE KAPITULACIJE ITALIJE

KAPITULACIJA ITALIJE I DOGAĐAJI U RUJNU 1943. Kapitulacija Italije 8. rujna 1943. otvorila je novo poglavlje u ratu na Balkanu. Talijanske su snage u vrijeme prije kapitula cije na prostoru Jugoslavije bile organizirane na sljedeći način: 2. armija kontrolirala je tri korpusa od Slovenije do rijeke Neretve i u njenom je sastavu bila 1. brza divizija. Grupa armija „Istok" s dvama korpusima i dijelovima 9. armije pokrivala je područje Dubrovnika, Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Metohije. Dio snaga u Slovenskom primorju i Istri bio je pod zapovjedništvom 8. armije. Talijanske je jedinice u Jugoslaviji objava kapitulacije dočekala nespremne. Talijansko Vrhovno zapovjedništvo nadalo se de će te snage moći postupno izvući u Italiju prije očekivanog izlaska Italije iz rata. Tijekom ko lovoza 1943. primijećeno je postupno povlačenje talijanskih snaga ili evakuacija vojnog materijala iz pojedinih garnizona na području NDH, ali i postupno prebacivanje i pregrupiranje njemačke SS-ove divizije „Princ Eugen" u Hercegovinu.515 Na drugoj strani njemačke vojne snage bile su u pripravnosti za operaciju zauzimanja teritorija pod talijanskom kontro lom i razoružavanja njihovih snaga još od kraja srpnja 1943. godine. Šifra akcije bila je „Osovina" („Achse"). Prema odluci Führern Trećeg Reicha, Adolfa Hitlera od 26. srpnja 1943., odnosno prema naredbi Vrhovnog zapovjedništva VVehrmachta

od 3. kolovoza 1943. osnovano je u Beogradu Zapovjedništvo snaga F (kod nas poznato kao Zapovjedništvo „Grupe armija" F), pod zapovjedništvom feldmaršala baruna von Weichsa, koji je preuzeo zapovjedništvo Jugoistoka, izuzeto od zapovjed ništva Grupe snaga E, dotada u Grčkoj. Zapovjedništvo grupe F preuzelo je zapovijedanje nad cijelim Balkanom, zaključno na zapadu sa starom granicom Italije i Jugoslavije/NDH. U njenom su sastavu bili zapovjedništvo grupe E i preustrojeno zapovjedništvo 2. oklopne armije. Naime, u ljeto 1943. u Kragujevac u Srbiji s Istočnog je bojišta stiglo zapovjedništvo 2. oklopne armije (Panzer Armee). Ono je imalo zadatak objediniti njemačke snage pred očekivane događaje na Balkanu: izlazak Italije iz rata i eventualno iskrcavanje saveznika na Balkanu. Od 18. kolovoza imalo je pod zapovjedništvom snage na području NDH i okupirane Srbi je: 3. SS-ov oklopni korpus, 15. i 21. brdski korpus, 69. rezervni korpus, kao i trupe izvan njihovih sastava. Zapovjedništvo 2. oklopne armije prebacilo se potom u Vrnjačku Banju i bilo je angažirano u provođenju planova za razoružanje talijanske vojske u akciji „Osovina" („Achse").516 U ovom je razdoblju na jugoslavensko bojište došao 3. SS-ov oklopni korpus. Ova jedinica čije je zapovjedništvo formirano nešto ranije, u proljeće 1943., stiglo je na područje NDH, u Zagreb, ljeta 1943. godine. Osnivanje korpusa bilo je u tijeku. 515

Zbornik, svezak IV., knj. 16., 493.

516 U njemačkoj praksi jednom dodijeljen „oklopni“ naziv jedinici, nije se mijenjao bez obzira na njenu faktičku popunjenost oklopnim snagama. Tako je i 2. oklopna armija zadržala naziv „oklopna" do kraja rata, iako je u njenom sastavu bilo tek nekoliko manjih oklopnih jedinica.

217

Nijemci su na ključnim pravcima (prije svega u Sloveniji i pravcima prema Italiji) još od kolovoza bili u pripravnosti. Njihove su se snage pod raznim izgovorima (odmor, prebaziranje, transport itd.) postupno koncentrirale u prostoru s ko jeg su mogli djelovati na talijanske vojne snage. No Nijemci nisu poslali samo borbene trupe, nego su stigle i snage i osoblje koje je trebalo preuzeti (željezničke) komunikacije. Jugoslavenske partizanske snage također su bile u pripravnosti i čekale su priliku da razoružaju Talijane, kako bi se domogle vojne opreme i teškog naoružanja. Kada je proglašena kapitulacija, talijanske su se jedinice našle u konfuziji: najveći dio htio je odmah napustiti Jugoslavi ju, otići kućama i tako napustiti rat. Samo je manji dio želio nastaviti borbu uz Nijemce. Jedan dio tih snaga, shodno instruk cijama koje su se čule sa savezničkih radija, želio se pridružiti partizanima ili četnicima. Zadatak koji su imale njemačke snage bio je da se talijanske snage razoružaju što prije. Također, trebalo je preuzeti sve njihovo naoružanje, prije svega teško oružje, streljivo, motorna vozila, gorivo i ostali ratni materijal koji je bio Nijemcima bitan. Trebalo je tom tehnikom popuniti vlastite snage, a posebno motorizacijom. Nijemci su u većini slučajeva, tamo gdje bi se odmah pojavili, uspjeli staviti stanje pod svoju kontrolu, čak i sa svojim malobrojnim ljudstvom. I pored munjevito provedene njemačke akcije „Achse" razoružanja talijanskih snage od Slovenije do Grčke, Nijemci nisu uspeli „pokriti" sve talijanske snage na jugoistočnom bojištu. Prema njihovim podacima oni su razoružali deset divizija u Jugoslaviji i 15 u Albaniji i Grčkoj. No to nisu bile sve talijanske snage. U međuprostor između garnizona talijanskih snaga, prije dolazećih njemačkih snaga ulazile bi partizanske jedinice, koje su na više mjesta u Sloveniji i Hrvatskoj zarobile veći broj talijanskih snaga.517 Partizani su imali jasnu ideju: opremiti svoje snage svime što se moglo zaplijeniti, od cokula do teškog naoružanja, pa se poslije razoružavanja nisu previše brinuli o talijanskim snagama koje bi onda otišle svojim putem, uglavnom prema Italiji. Na prostoru Like - Banije - Korduna - Gorskog kotara - Sjevernodalmatinskog primorja partizan ske su jedinice zarobile značajne efektive talijanske vojske. Također, stavile su pod svoju kontrolu značajan dio teritorija: „...Jedinice partizanske 13. primorskogoranske divizije su od 10. do 15. septembra su zauzele prostor Hrvatskog primorja, Istre i Gorskog kotara, bez gradova Rijeke i Pule". U Lici, u vrijeme kapitulacije Italije, nije bilo većih talijanskih snaga, ali je sam događaj kapitulacije Italije imao pozitivan odraz na jačanje partizanskog pokreta i pripadanje četničke akcije.518 Za razliku od partizanskih snaga koje su se domogle talijanskog naoružanja na više lokacija, snage NDH uspjele su se domoći nešto krupnije tehnike od talijanskih snaga, samo dva ili tri garnizona. U rano jutro 9. rujna 1943. u Karlovcu je, po prethodnom nalogu Ministarstva oružanih snaga, brzom intervencijom generala Tomaševića i zapovjednika III. ustaškog zdruga, dopukovnika Rogoza nakon kratke borbe razoružana cjelokupna talijanska posada od oko 8.000 ljudi. „Priznajem

517 Gotovo kompletno su razoružane divizije: Isonzo, Murggie, Macerata, zatim po dijelovima Bergamo, Eugenio di Savoja, Caciatori del Alpi, Lombardia, Torino, Julia, Taurineze, Firenza, i manji dijelovi još šest divizija. Također, razoružane su korpusne i samostalne jedinice na cijelom prostoru od Slovenije do zapadne Makedonije. 518 Nikola Anić, Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske 1941-1945, Multigraf marketing - Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., 179.

218

hrabro i bezprimjerno držanje ustaških jedinica ovog sdruga, a osobito X Ustaške bojne u izvršenju razoružanja Talijan ske vojske u Karlovcu".519 Zarobljen je velik ratni plijen i sam zapovjednik divizije Lombardia. U borbi su poginula dvojica časnika i četvorica ustaša, a bilo je i nekoliko ranjenih. Talijanske manje snage oko Karlovca također su razoružane. Snage PTS-a razoružale su jednu talijansku bojnu u Jastrebarskom.520 General Metzger izvijestio je 9. rujna da je razoružana ta lijanska posada u Sinju bez borbe, ali da se pojavljuju njemačke snage koje su stigle zrakoplovima.521 Iako je utvrđeno da je „zaplijenjeno dosta tvoriva", to su tvorivo uglavnom njemačke snage uzimale za sebe. Državni ministar Bulat u svom brzojavu ministru Navratilu žalio se „zašto nijedna hrvatska, ustaška, ili domobranska jedinica nije stigla u Zadar, ni u Sinj i nigdje na moru gdje bio one već svojom pojavom značile izvanredno mnogo..."522 Na drugim mjestima hrvatske su snage također pomagale u razoružanju talijanskih snaga, ali Nijemcima koji su sa sobom odnosili sav ratni plijen.

NAGOVJEŠTAJ PROMJENE U NJEMAČKOM GLEDIŠTU U svom dopisu Ribbentropu njemački poslanik Kasche istaknuo je da suprotno Domobranstvu u Ustaškoj vojnici ne posto je znaci rastrojstva poslije rujna 1943. godine. On je u duhu Führerova stava o novačenju Hrvata u Wehrmacht i Waffen-SS predložio najdjelotvorniju pomoć pri izgradnji, izobrazbi i vodstvu cjelokupnih hrvatskih snaga, pa tako i Ustaške vojnice. Iako nje nije bilo u naređenju Führera, Kasche je inzistirao na naknadnom proširenju tih mjera i na Vojnicu. On je predlo žio da se i ona uključi u opskrbu hrvatskih snaga, a da se do iduće žetve opskrbljivanje prebaci u potpunosti na njemačku vojsku. On je predložio i da se iz talijanskog plijena hrvatske snage opreme vojnim materijalom. Ono što je uočljivo da su protno generalu von Horstenauu, Kasche ovdje snažno inzistira na „najsnažnijem forsiranju i podršci izgradnji i izobrazbi UV", slično kao što je general Juppe već činio s Domobranstvom.523

519

VA, fond NDH, k,114i, 50/13-1.

520 N. Barić, Domobranstvo, 342. (prema Zbornik, svezak V., knj. 19., dok 209): „Uslied razoružanja Talijanske divizije Lombardija, koje je usledilo na dan 9. rujna 1943, nastale su takove prilike u pojedinim jedinicama da je popustila stega i red. Priznajem hrabro i bezprimjerno držanje ustaških jedinica ovog sdruga (3), a osobito X ustaške bojne u izvršenju razoružanja Talijanske vojske u Karlovcu." VA, fond NDH k.H4i, 50/131; Divizija se pripremala za marš 9. rujna 1943., sastava 73. i 74. pješ. puk, 57. art. puk., 137. legija MVSN i druge snage. Garnizonirana je bila u Karlovcu i Ozlju. Dragan Nenezić, Jugoslovenske oblasti pod Italijom 1941-1943, Beograd, 1999., 200. 521

VA, fond NDH k.29, 9/1-1; Zbornik, svezak V., knj. 19., 637.

522

VA, fond NDH k.29,16/1-30; Zbornik, svezak V., knj. 19., 664.-667.

523

B. Krizman, n.dj., 173.-175.

219

Stanovište Kachea proizašlo je iz iskustava proteklog razdoblja 1941. - 1943. godine. Razvoj Vojnice u tom razdoblju pokazao je da ona raspolaže s dobrim ljudskim materijalom, da je pretežnim dijelom prožeta pozitivnim duhom i da posje duje borbenu vrijednost. Ono što ona jest, to je postala vlastitom snagom, jer joj s njemačke strane dotada nije bila davana ni materijalna ni duhovna pomoć. Stoga je često pod najnepovoljnijim materijalnim uvjetima morala obavljati svoju službu i voditi borbu. Ponekad je pomanjkanje međusobne veze spriječilo moguću podršku s njemačke strane. Općenito, neprija teljskom promidžbom, ali i nažalost ogovaranjem bez razumijevanja na njemačkoj strani, širena je nesklonost (odbojnost) prema ustašama kao rezultat ispada ponekih bandi pod imenom ustaša u 1941. godini. Kasche je istaknuo da ta činjenica ne smije priječiti njemačku stranu da ne uvaži snagu koja počiva u Vojnici i ne pomaže joj radi zajedničkoga ratnog angaži ranja na njenoj strani. Ne smiju ostavljati na udaru snage upotrebljive za zajedničke ratne ciljeve. Kako se Ustaška vojnica, u međuvremenu, također poboljšala u svom duhu, ponašanju i njegovanju muževnosti kao i u borbama, moralo bi se, po poslanikovoj ocjeni, radi suradnje odmaći od bilo kakve veze s neprijateljskom promidžbom u pogledu događaja iz 1941. godine. Jer, ne mogu pretpostaviti da će se snage Ustaške vojnice neprekidno boriti na njemačkoj strani ako im ne daju nikakvu podršku ili priznanje, a da ogovaranje neprijateljske promidžbe bude s njemačke strane prije podržavano nego radikalno presječeno. Zato je Kasche molio i predlagao da se Ustaška vojnica pomaže materijalno i duhovno svim sredstvima; prije svega ma terijalno: uključivanjem UV-a, uz poštovanje posebnosti njene organizacije, u oružane snage, u skladu s mjerama u pogledu opreme i izobrazbe kojima rukovodi general Juppe, a potom i duhovno: tako da se u njemačkim krugovima ne spominje više kritika Ustaške vojnice zbog događaja iz 1941. godine, nego da se priznaju njihove borbene akcije, da se ustaškim časnicima, dočasnicima i vojničarima više nego dosada dodjeljuju njemačka odlikovanja i da im njemačke jedinice u zajed ničkoj borbi ukazuju najdrugarskiju pažnju. Što tako predlaže, osjeća se Kache to više obvezatan što se Führer, prilikom Kacheova referata kod njega 30. kolovoza 1943., jednoznačno izjasnio u prilog najuže suradnje s ustašama. Nije po Kascheu održivo gledište da bi se time pogoršali dobri odnosi s hrvatskom vojskom (Domobranstvom). Kasche je naveo da ima pri liku vrlo često dolaziti u dodir s mlađim časnicima, kao i s onima srednje dobi, i to s ustaškima i s onima iz Domobranstva. Stvarno, tu dolazi s vremenom do povezivanja. Povrh toga, zasigurno bi približavanje obaju dijelova hrvatske vojske, ako bi to njemačka strana potpomogla, moglo uroditi plodom. Također, i da se bolji borbeni duh ustaša povoljno odrazi nasuprot razornom djelovanju neprijateljske promidžbe na domobranski časnički zbor.524 Suprotno Kascheu, general von Horstenau predlagao je Vrhovnom zapovjedništvu Wehrmachta, nekako baš u isto vrije me 26. listopada 1943., da Ustaška vojnica uključujući i Poglavnikov tjelesni zdrug postane sastavni dio hrvatske vojske i u početku pod njemačkim vodstvom „bit će uvelike spojena s ostalim dijelovima hrvatskih oružanih snaga". General je pred lagao i mjere prema političkom dijelu Ustaškog pokreta: lišavanje pomoći države, stavljanje izvan snage pojedinih zakona,

524

220

B. Krizman, n.dj., 194.-195.

postupno smanjivanje ustaških dužnosnika s visokih položaja u državi... Ovo je general ocijenio kao posljednji pokušaj konsolidacije prilika u Hrvatskoj pred vođenje borbe s vanjskim neprijateljem u narednoj godini.525 U analizi događaja u NDH obavljenoj krajem toga mjeseca 1943., u Führerovom Glavnom stanu pred najvišim duž nosnicima Reicha i predstavnika za Balkan, sam Führer ocijenio je lošim ocjenama borbenu vrijednost hrvatskih snaga. Ipak, nešto bolje ocijenio je snage UV-a, izražavajući sumnju u njenu pouzdanost, jer ona zastupa izrazito nacionalističku hrvatsku tendenciju. Ipak, na ovome sastanku i sigurno na bazi Kascheovih informacija, Ribbentrop se zauzeo za podršku Ustaške vojnice.526

MINISTRI NAVRATIL IVOKIĆ I USTAŠKA VOJNICA Imenovanjem zrakoplovnog pukovnika (potom generala] Miroslava Friedricha Navratila za ministra oružanih snaga, otvo reno je novo poglavlje u odnosima prema Ustaškoj vojnici od strane hrvatskoga vojnog i političkog vrha, ali i od strane njemačkih organa. Navratil, austrougarski zrakoplovni as iz Prvoga svjetskog rata i istaknuti pilot iz vremena Kraljevine Jugoslavije, smatran je kao čovjek njemačkog izbora i podrške.527 Po prijemu dužnosti Navratil se suočio s velikim problemom. Poglavnik je imao želju jačati snage Ustaške vojnice, a to se u tom trenutku moglo učiniti samo na štetu Domobranstva, za koje su Nijemci već započeli program obuke i opremanja. I samo postavljenje Navratila na dužnost ministra Nijemci su smatrali kao doprinos povećanju vojne sposobnosti hrvat skih snaga i rješavanju mnogih problema. Navratil je, osim drugih uvjeta za prihvaćanje dužnosti ministra, tražio potpuno isključenje svakoga stranog utjecaja ili utjecaja bilo koje osobe ili institucija na rad ministra oružanih snaga. Tražio je refor mu ustaških vojnih snaga, osim PTS-a. Naprotiv, Poglavnik je Navratilu istaknuo da nema povjerenja u Domobranstvo, koje je on smatrao nesigurnim i nepouzdanim, jer je u ovom razdoblju bilo slučajeva da njihovo ljudstvo prelazi partizanima. On je smatrao da bi trebalo pomagati jačanje ustaških jedinica koje su pouzdane i sigurne.528 Navratil je u pratnji generala von Horstenaua bio krajem studenoga 1943. u posjeti Führern. Prethodno je Navratilu do stavljen zahtjev Stožera UV-a da se ona poveća s pet na sedam djelatnih zdrugova i izda potrebno naoružanje. On je izrazio sumnju u ovaj zahtjev, jer nije bilo ljudstva ni za popunu odobrenih gorskih i lovačkih zdrugova Domobranstva. 525

B. Krizman, n.dj., 199.

526

B. Krizman, n.dj., 203.

527

Glez fon Horstenau, n.dj., 301.-302.

528

B. Krizman, n.dj., 107.-109.

221

0

namjerama da se pred Fühereom otvori pitanje Ustaške vojnice, njenog povećanja ili naoružavanja svjedočio je kasni

je i sam general Navratil: „Ustaški pukovnik Rolf koji je bio određen za moju pratnju, dobio je od Poglavnika nalog da vodi pregovore sa njemačkim predstavnicima po pitanju naoružanja ustaških jedinica i traženja oružja za 'seljačke straže'.529 Nisam želio da me kao kontrola prati ustaški pukovnik Rolf i pod mojom firmom i suodgovornošću radi na povećanju ustaških vojnih snaga. Pa da to sprečim uputio sam anonimno preko domobranskog pukovnika Dragićevića njemačkom generalu Horstenau prepis ocjene puk Rolfa koju je dobio od hrvatske legije kod Staljingrada u kojoj je prikazan kao nizak i pokvaren tip... Nekoliko dana poslije ovog saopćio mi je Poglavnik da je odustao od namjere da uputi pukovnika Rolfa u Hitlerov Glavni stan, a sve pregovore da imam voditi ja". Na konferenciji po pitanju povećanja ustaških vojnih jedinica stavljena je primjedba da se ovo ne može prihvatiti pošto hrvatsko Ministarstvo oružanih snaga nije izvršilo ni svoje obveze po pitanjima hrvatskih lovačkih i gorskih zdrugova, a što je trebalo prvenstveno napraviti. U pogledu jačanja i naoružavanja Poglavnikovih tjelesnih zdrugova, Nijemci su dali obećanje da će se tijekom vremena to moći napraviti. Zahtjevi da se izda 20.000 pušaka za „seljačke straže" odbijeni su. Prilikom Susreta sa Reichsführerom SS-a Himmlerom, ministar Navratil molio je za podršku da se snage Ustaške vojnice i one iz sastava oružanih snaga povežu „u čvrst odnos kako se ne bi, kada zatreba, štedjelo na ljudstvu na trošak hrvatskih oružanih snaga".530 Na sastanku kod Fiihrera ,,o ustašama, koliko mogu da se setim, govorili smo samo usput". Navratil je tražio oružje za postojeće (domobranske] jedinice, kao i za „Pavelićevu tjelesnu stražu" (PTS). Führer je, kako piše general Horstenau, „na redio da podjednako tretiramo i domobrane i ustaše".531 Feldmaršal Freih von Weichs odgovorio je poslaniku Kascheu oko pitanja uključivanja Vojnice u oružane snage NDH. Prema ovom stavu „bit će u prvom redu zadatak same Ustaške vojnice da dokaže svoju sposobnost. Na temelju iskustva posljednjih tjedana Weichs se, međutim, ne bi mogao potpuno složiti s Kascheovom ocjenom o ustašama tj. da se Ustaška vojnica poboljšala u svom duhu, držanju i muževnom ponašanju i u borbama uglavnom potvrdila. U hrvatskim oružanim snagama Ustaška vojnica uživat će istu podršku kako svaki drugi dio hrvatskih jedinica koji se dobro bori". Ipak, savjetovanja u Füherovu Glavnom stanu rezultirala su u zaključku da njemačke oružane snage ubuduće imaju više brige posvetiti i Ustaškoj vojnici.532

529 Pukovnik Rolf trebao je, prema zapovijedi Poglavnika, tražiti 20.000 pušaka za „seoske straže", odnosno za njihovo osnivanje. Kako smatra Damir Jug, u ovome se može uočiti težnja Poglavnika da kroz formu „seoskih straža" dobije jedan dio naoružanog ljudstvo,a koji ne bi trebao biti operativno podčinjen njemačkim vojnim organima. Kako je pukovnik Rolf izostao iz ovog izaslanstva i kako je protivljenje njemačkih vojnih zapovjednika bilo izuzetno, nije došlo do realizacije ove ideje. Jug smatra da je Poglavnik, kao i 1941., i dalje igrao na kartu ovakvih postrojbi, nad kojima je mogao, ali sada u odnosu na druge oponente. Damir Jug, n.dj., 262. 530

B. Krizman, n.dj., 226.-227., 229.

531

Glez fon Horstenau, n.dj., 365., 367.

532

B. Krizman, n.dj., 210., 213.

222

General von Horstenau tražio je u razgovoru s Poglavnikom 8. studenoga 1943. da Ustaški prometni zdrugovi, jači ne oko 6.000 ljudi, dođu pod zapovjedništvo njemačkog Stožera za osiguranje željezničkih pruga, da se izvrši ustupanje jednog voda oklopnih vozila PTS-a Drugome ustaškom zdrugu (u Srijemu), a prema zahtjevu njemačkog korpusa na tom području radi osiguranja komunikacija i opskrbe.533 Suradnik generala Horstenaua, Haeffner, kratkom bilješkom od 30. studenoga 1943. obavijestio je generala kako je sa znao iz pouzdanog izvora da je Poglavnik odlučio Ustašku vojnicu ponovno izdvojiti iz sastava Oružanih snaga NDH. To se opravdavalo time da bi realno, u praksi, samo njemačka zapovjedništva stvarno raspolagala hrvatskim oružanim snagama. Zbog toga je Poglavnik želio barem jedinice PTS-a i Ustaške vojnice izvući iz nadležnosti njemačkih zapovjedništava. Kako pukovnik Rolf, koji je to trebao objasniti na sastanku kod Führera, nije otišao na put, Poglavnik je bio spreman napraviti to na svoju ruku. Haeffner je upozorio da Ustaška vojnica nije sastavljena od dragovoljaca, već da u nju prelaze mnogi koji dobiju poziv za Domobranstvo, da raspolaže pojedincima pripravnima za borbu, ali više u smislu raznih pljačkaških ili razbojničkih aktivnosti te također da u UV-u nedostaju školovani časnici. Prema ovom izvoru memorandum koji je sastavljen i koji je predviđen da ga sa sobom nosi pukovnik Rolf, imao je u sebi sljedeće zahtjeve: -

da se Ustaška vojnica opskrbi najpotrebnijim nedostajućim materijalom i naoružanjem

-

da joj se omogući razvoj i povisi brojno stanje do 50.000 ljudi

-

da se dopusti prijelaz iz sastav Domobranstva stotini odabranih časnika u Ustašku vojnicu

-

da se UV osamostali uz pretpostavku da se ispune navedeni uvjeti.534

General von Horstenau istaknuo je početkom siječnja 1944. da bi se „kod ustaške milicije (Vojnice), po svom karakteru dobrovoljačke trupe, uspesi postigli kad bi se ona mogla više izvući iz uticaja politike, njenih metoda, i time postepeno mo gla za sebe zadobiti za sebe poverenje širih narodnih krugova. Problem se mora sagledati s vojničke strane. Ustaška milicija ne bi smela samo na papiru već takođe i u stvarnosti da bude sastavni deo hrvatskih oružanih snaga i po svim službama da bude potčinjena ministru rata". Ukazujući na postojeće trzavice u odnosima, njemački general ističe: „Odgovarajućim, jednostavnim regulisanjem komandnih odnosa sprečilo bi se da milicijske (ustaške) jedinice vode posebni, potpuno sopstveni, život izvan hrvatske oružane sile i da zapovesti dobijaju od drugih a ne od svojih vojnih predpostavljenih, među koje se kao vrhovni komandant uračunava Poglavnik, koji je i ustaškoj miliciji posebno zaklet. Samo bi se tada moglo odgovoriti i sa nemačke strane Firerovom uputstvu od 29. oktobra 1943 bez bitnih trvenja".535

533

B. Krizman, n.dj., 220.

534

B. Krizman, n.dj., 230.-231.

535

B. Krizman, n.dj,. 268.

223

Početkom 1944. položaj ministra oružanih snaga Navratila bio je ozbiljno uzdrman. To se vidjelo i prilikom posjeta zamjenika načelnika Stožera kopnene vojske, generala Warlimonta. Odmah zatim Poglavnik je pozvao i generala von Horstenaua i poslanika Kaschea (21. siječnja) i priopćio im da mu Navratil „zadaje velike brige" i da „uprkos svim nastojanjima nije pošlo za rukom da ga privole na pozitivnu suradnju s Ustaškom vojnicom". On je naveo i ostale probleme u njegovu odnosu, stavovima i ponašanju. Štoviše, Navratilova rezerviranost prema ustašama povećava sumnju da je upravo on pri pregovorima s njemačkim Vrhovnim zapovjedništvom zapostavio Ustašku vojnicu. Već je tada Poglavnik nagovijestio da će Navratila naslijediti tadašnji ministar prometa i ustaški časnik Ante Vokić. General von Horstenau preporučio je Pave liću da Vokiću umjesto ministarskog mjesta da zapovjedništvo nad Ustaškom vojnicom. Ipak, i pored njemačkoga dobrog mišljenja o Navratilu i protivljenja pojedinih dužnosnika iz Reicha, on je bio smijenjen 29. siječnja 1944. godine. Za novog ministra oružanih snaga imenovan je Ante Vokić, a general Matija Čanić za zapovjednika oružanih snaga.536 Komentirajući smjenu ministra Navratila i postavljanje za ministra Ante Vokića, u svom dnevniku general von Horste nau piše: „On je nekada bio službenik na železnici a sada je ministar saobraćaja". Njemački general ocijenio je da Navratil „ohol, nema takta, nagao, tvrdoglav" nije uspio „pridobiti hrvatske oficire protiv ustaške politike". Međutim, kako je Navra til ostavio dobar dojam na većinu njemačkih sugovornika, von Horstenau se pitao „da li je dobro da se za njegovog zamenika postavi jedan ustaša, ma kako dobar. Savetovali smo poglavniku da Navratila ostavi na mestu vojnog ministra a da za državnog sekretara vojske postavi Vokića".537 Prema pisanju generala von Horstenaua, Pavelić se nije s njim konzultirao oko imenovanja Vokića za ministra. „Tada sam pobeseno i vikao na njega".538 Međutim, izgleda da je u tom razdoblju Führern bilo svejedno tko će biti hrvatski vojni ministar, jer je vjerojatno samo imao na umu ostvariti efektivnu i jedinstvenu suradnju njemačkih i hrvatskih snaga na terenu. Von Horstenau zajedljivo piše: „Ovakva Hitlerova odluka značila je da su Pavelić i Kaše pobednici, a da sam je poražen".539 Gledano iz hrvatskog kuta, ovo je bilo prvi puta da na toj dužnosti nije predstavnik Domobranstva i postavljenje Vokića dočekano je s nepovjerenjem u Domobranstvu.540 U trenutku stupanja na ministarski položaj, 29. siječnja 1944., 35-godišnji Ante Vokić imao je iza sebe prilično zavidnu karijeru. Ranije u 1941. s Jurom Francetićem osnivao je postrojbe Crne legije u Sarajevu, a zatim je bio zapovjednik pro metnih zdrugova UV-a. Nijemci su ga odlikovali radi brige o osiguranju nesmetana korištenja željeznice, da bi od listopada 1943. postao ministar prometa, koju dužnost je zadržao i kada je postao ministar oružanih snaga.541 536

B. Krizman, n.dj., 275.-281.

537

Glez fon Horstenau, n.dj., 441.-442., 447.

538

Glez fon Horstenau, n.dj., 533.

539

Glez fon Horstenau, n.dj., 441.-442., 447.

540

I. Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 10.

541

Vidjeti Vokićev životopis u: Hrvoje Matković, Povijest Nezavisne države Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb 2002., 272.-273.

224

U trenutku stupanja Ante Vokića na mjesto ministra oružanih snaga početkom veljače, prema njemačkim podacima pod oružjem je bilo 280.000 Hrvata. Od toga dio je bio uključen u tri legionarske divizije, jednu SS-ovu diviziju i oko 20.000 oružnika u sastavu Oružništva, a pod zapovjedništvom opunomoćenika Reichsführera SS-a za Hrvatsku. Osim snaga PTS-a koje su bile izravno pod Poglavnikovim zapovjedništvom, sve ostale snage bile su na ovaj ili onaj način vezane za razna njemačka trupna zapovjedništva.542 Već krajem veljače 1944. poslanik Kasche predlagao je ministru Ribbentropu (neposredno pred dolazak hrvatskih mi nistara - predsjednika Mandiča i vanjskih poslova Perića na sastanak kod Führera 1. ožujka) da se ubrza izdavanje opreme za Ustašku vojnicu. Na tom sastanku poslije izvješća feldmaršala Keitela, priznao je „hrvatsku želju da se Ustaška vojnica sa njemačke strane obilnije i brže opremi i naoruža". Planiranih sedam brigada koje su figurirale od posjete ministra Na vratila trebale su odsada imati „terminsku prednost", a dogovoreno je i da se ispuni zahtjev ministra Vokića da se pošalju posebna zapovjedništva za izobrazbu, da se dva prometna zdruga uključe u sastav oružanih snaga i jednako opreme. Sve mjere kod ustaških zdrugova imaju se obavljati na temelju prijedloga ministra oružanih snaga bez skraćivanja osnova do mobranskih lovačkih i gorskih zdrugova. Predstavnik njemačkoga opunomoćenoga generala u Hrvatskoj ukazao je na to da je potrebna načelna uputa Vrhovnog zapovjedništva prije nego što se krene s mjerama. Pripremne mjere razmotrit će inspektor general Juppe s ministrom oružanih snaga.543 Feldmaršal Keitel bio je mišljenja da je sada, što se tiče ustaša, nastala nova situacija, jer je bivši ministar oružanih snaga Navratil zastupao drukčije gledište. Na sjednici kod ministra Vokića, na kojoj su bili i general Čanić i general von Horsteanu sa suradnicima, razmatrana su pitanja prebaziranja ustaškoga Prometnog zdruga u Banju Luku, pitanje prelaska musli manskog ljudstva iz 1. zdruga u njemačku 13. SS-ovu diviziju i pitanje četiriju ustaških bojni kod MUP-a (ovdje je riječ o Ustaškoj obrani] na prostoru Jasenovac - Dubica i njihovu prepodčinjavanju ministru Vokiću, „što se do tada nije uspjelo postići".544 Kao i njegov prethodnik Navratil, i ministar Vokić pozvan je na sastanak u njemačko Vrhovno zapovjedništvo. On je u pratnji generala von Horstenaua boravio 16. travnja u tom stožeru i razgovarao s načelnikom, feldmaršalom Keitelom. Me đutim, zbog njemačkoga nezadovoljstva situacijom u NDH i trenutačnom razinom razvoja hrvatskih snaga, ovi razgovori nisu urodili nikakvim plodom.545 Potom je general von Horstenau razgovarao s ministrom Vokićem. Tom prilikom razmatrana su, između ostaloga, i pitanja formiranja jednog zdruga u Hercegovini (IX.] i ostalih zdrugova. Za novi zdrug raspravljani su detalji kao koje

542

B. Krizman, n.dj., 286.

543

B. Krizman, n.dj., 304.-305., 313.-315.

544

B. Krizman, n.dj., 319., 320.

545

B. Krizman, n.dj., 332.-334.

225

bojne ulaze u njegov sastav, o predviđenom zapovjedniku Krešimiru Kuraji, koga je Vokić poznavao kao „vrlo sposobna i pouzdana časnika". Ovaj novi IX. zdrug i postojeći VI. zdrug zajedno s domobranskim snagama spojili bi se u jedno veće zapovjedništvo pod generalom Šimićem, sa sjedištem u Mostaru. Za 2.000 nedostajućih pušaka za popunu zdruga dogo voreno je da se smjesta uzmu sa zaliha u Kragujevcu u Srbiji i predaju se u Brodu predstavnicima Vojnice za novi zdrug. U centru u Dollersheimu otkazana je izobrazba za obuku V. zdruga, jer se nije mogao u cjelini osloboditi od borbenih ak tivnosti. Ministar Vokić izrazio je želju da se po dvije bojne Prometnih zdrugova pošalju na izobrazbu u Dollersheim ili da se pregrupiranjem oslobodi jedan zdrug i pošalje na izobrazbu.546 Ovo se inzistiranje čini razumljivo, jer je Vokić ranije zapovijedao tim postrojbama. U srpnju 1944. general von Horstenau komentirao je Vokićeve prijedloge da se njemačkim naoružanjem naoruža 12 ustaških zdrugova, a ne sedam kako je ranije bilo planirano. „Vokić nam je svoj predlog predstavio nekako brzo, namet ljivo". Stav von Horstenaua i nekih drugih njemačkih dužnosnika u Hrvatskoj bio je da se „Hrvatima ne može zabraniti da osnivaju brigade (zdrugove), ali možemo u pogledu naoružanja da im smanjimo isporuke. Ovo je trenutno jedino i moguće, jer nam naša ratna situacija i program naoružanja ne dozvoljavaju da postupamo drugačije".547 Vokić je kao ministar oružanih snaga ipak uspio u svom mandatu povećati broj ustaških zdrugova, i to za devet novih zdrugova (VII. - XIV. i Zagrebački). Ljudstvo novih zdrugova, međutim, nisu više bili dragovoljci, nego različito ljudstvo od novaka do bivših pripadnika Oružništva, Prometnih zdrugova, različitih milicijskih postrojbi ili prelaskom kotarskih odjela Oružništva izravno u najbliže zdrugove. U ovom razdoblju i Nijemci počinju s radom na poboljšanju kvalitete Ustaške voj nice kroz izobrazbu i opremanje. Unapređenje Vokića u krilnika također se može smatrati novom fazom u procesu preuzi manja primata od strane UV-a nad Domobranstvom. Međutim, u ovom razdoblju i Vokić čini politički zaokret od ustaškog pokreta pa to izaziva neraspoloženje skupine od nekoliko istaknutih ustaških časnika, prije svega Luburića i Moškova.

546

B. Krizman, n.dj., 340.

547

Glez fon Horstenau, n.dj., 514.-515.

LJETO 1944. GODINE „PUČ“ LORKOVIĆ - VOKIĆ Još od jeseni 1943. počela su se u državnom vrhu NDH pojavljivati razmišljanja 0 sporazumu s HSS-om ili čak o prevođenju Hrvatske na stranu saveznika. To je govorilo da u odnosu na Poglavnika i njegove političke poteze postupno raste kritika pa čak i organizirana opozicija. U ljeto 1944. glavni zagovornik ovoga političkog smjera bio je 35-godišnji ministar unutar njih poslova i ustaša emigrant Mladen Lorković. Njemu se u toj akciji pridružio i ministar oružanih snaga Ante Vokić. Oko njih se počeo okupljati krug istomišljenika. Ubrzo je nastala zavjerenička skupina, koja je pripremila načelan plan akcije: razoružanje njemačkih snaga u NDH i dijela Ustaške vojnice, posebno onih koji bi bili nepokorni. Potom je trebalo stupiti u vezu sa savezničkim snagama u Italiji i pozvati ih da se iskrcaju u Hrvatskoj. Izgleda da su Lorković i Vokić s ovom idejom čak upoznali Pavelića, koji se toj akciji u ranoj fazi nije protivio.548 U razmatranju uspona Ante Vokića od zapovjednika Željezničke bojne u Sarajevu do ministra oružanih snaga, Dinko Šakić ukazuje na utjecaj ministra Lorkovića i generala Glaisea von Horstenaua na njegov ministarski mandat i ponašanje, uopće. „U tomu smislu, vidjevši se, naivni Vokić, u ulozi 'spasitelja', daje upute zapovjednicima da od toga časa smiju izvr šavati smo njegove osobne zapovjedi..." Iako dužnosnik Ustaške obrane i bliski suradnik njenoga prvog čovjeka Vjekoslava Luburića, Šakić ističe: „U pripremanju puča prva i najvažnija briga zavjerenika bila je najprije likvidirati generala Luburića", smatra Šakić".549 Međutim, kako je Poglavniku bila poznata ova akcija, on je naredio generalu Luburiću da sve pripremi da bi se pokušaj onemogućio bez prolijevanja krvi. Dana 30. kolovoza po uputama generala Luburića, grupe pripadnika UO-a zaposjele su Poglavnikov Glavni stan na Tuškancu, zatim Markov trg i Sljeme, gdje su dopremane osobe koja su sudjelovale u puču. Ti jekom sjednice vlade, Luburuć i Moškov iz Draškovićeve su ulice upravljali akcijom likvidacije puča. Cijela akcija prošla je bez ikakva izgreda, jer su svi zavjerenici bili iznenađeni i uhićeni.550 0 ovome daje svoj sud general Servazy: „Ja sam tada kao zapovjednik PTB pozvao sve ove oficire koji su imali putra na glavi tj.Vokića, Lorkovića i Vrančića, pravo radi toga da raščistim odnose izmedju naših časnika i njih i dalje da vidimo što se vani raspričava 0 njima, t.j. o nekom ustanku. Ja sam im govorio šta je njima udarilo u glavu, da šta oni misle da nisu Englezi još ni u Dalmaciji i poslije par dana dao sam ih pohapsiti, a sve HSS je pohapsilo redarstvo, tj.vođe HSS-a. Vokića i Lorkovića sam predao ratnom sudu PTS kojemu sam rekao da nesmije suditi na smrt, već su bili sudjeni na logor, gubitak čina i dekoracija".551 548

H. Matković, n.dj.,. 220.-223.

549

Šakić navodi da je bio popis za likvidaciju s imenima i svih časnika Ustaške obrane. D. Šakić, n.dj., 138.-139.

550

D. Šakić, n.dj., 140; I. Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 155.

551

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (Servatzy Vjekoslav)

227

Dinko Šakić smatra da puč Lorković - Vokić nije spriječen na vrijeme i da su pristupili njegovu ostvarenju, „došlo bi do sukoba između hrvatskih jedinica jer bi se vjerovatno neki zapovjednici priključili Vokiću". U svakom slučaju, da je došlo do puča, došlo bi i do podjele Hrvatske vojske na dva tabora, smatra ovaj dužnosnik Ustaške obrane.552 Neke od ljudi na koje je ministar Vokić računao, kao bojnik Krešimir Kuraja, jedan od zapovjednika Prometnih zdrugova, a inače i njegova šogora, priveli su na razgovor u noći pred „puč" Moškov i Luburić. Poslije razgovora oni su Kuraju preokrenuli protiv Vokića.553 U svojem iskazu novim vlastima pukovnik Ante Moškov, koji je imao ključnu ulogu u razbijanju puča, smatrao je da je izvrše nje puča značilo „istodobno likvidiranje ustaške vojnice".554 Uz Mladena Lorkovića, ministar Vokić bio je ključna osoba u pripremanju puča 1944. godine. Kada je otkrivena ova „zavjera" razriješen je dužnosti ministra u oba ministarstva.555 Obojica, i Lorković i Vokić, razriješeni su činova koje su imali u Ustaškoj vojnici. Zanimljivo je da kada je 30. kolovoza bio smijenjen Vokić, von Horstenau ga opisuje kao „teškog zločinca."556 Iako su prvo bili u svojim domovima, zbog održavanja veze s ljudima generala von Horstenaua bili su upućeni na Sljeme u pritvor, a potom u Koprivnicu kod zapovjednika V. zdruga Bobana. Kada su taj grad napali partizani, pukovnik Lisak, glavni ravnatelj za javni red i sigurnost otprema ih u zatvor Lepoglava.557 Prema svjedočanstvu Marka Čavića, bivšeg pripadnika PTS-a, satnik Mijo Grbovac izvijestio je 6. svibnja generala Moškova, negdje u rajonu Krapine, da je prilikom povlačenja iz Lepoglave izvršio strijeljanje obojice, i Vokića i Lorkovića.558

552

D. Šakić, n.dj., 149.

553

D. Šakić, n.dj., 151.-152.

554

I. Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 155.

555

H. Matković, n.dj., 222.-223., 272.-273.

556

Glez fon Horstenau, n.dj., 537.

557

D. Šakić, n.dj., 141.-143

558

D. Šakić, n.dj., 160.-161.

228

ODNOSI S PREDSTAVNICIMA REICHA1943. - 1945 559 Tijekom ljeta 1943. general von Horstenau pogrešno je procijenio: „naš poslanik Kaše, zahvaljujući svojoj bezrezervnoj podršci ustašama, postao je nevažan i niko više ne obraća pažnju na njega".560 Međutim, procesi koji će uslijediti, pokazat će da Kascheovo viđenje situacije dobiva sve više na značaju i pretvara se u realnost, koja je izmijenila njemačku sliku o Ustaškoj vojnici. Nakon dvije velike, ali u načelu neuspješne ofenzive tijekom prvih mjeseci 1943. protiv partizanskih i čet ničkih snaga, njemački vojni dužnosnici sve više preuzimaju utjecaj na politička zbivanja u NDH.561 U kolovozu 1943. izvršene su određene promjene u organizaciji sustava njemačkoga vojnog zapovijedanja. Tako je funkcija Zapovjednika njemačkih snaga u Hrvatskoj bila ukinuta, a njegov je stožer pretvoren u stožer XV. Gebirgs Korps (brdskog korpusa), odgovoran za područje Bosne, Like i srednje Dalmacije. Osnovana su dva korpusna stožera: V. SS Gebrigs Korps (brdski) korpus, odgovoran za prostor Hercegovine i Sandžaka, kao i LXVIX. pričuvni korpus odgovoran za hrvatski prostor iznad Save, prije svega Srijem i Slavoniju. Od kolovoza 1943. na prostor oko Zagreba smjestio se III. SS Panzer (oklopni) korpus Germania. Ova je postrojba bila u osnivanju, ali je s hrvatskim snagama aktivno sudjelovala u akcijama na terenu do kraja 1943. godine. Svi ovi korpusni stožeri odgovarali su zapovjedniku Panzer Armee 2 (oklopne vojske), sa sjedištem u Vrnjačkoj Banji u okupiranoj Srbiji.562 Na ovaj su način sve hrvatske snage (pa i postrojbe UV-a) bile podčinjene zapovjednicima navedenih korpusa tijekom pothvata. Ovaj način podređivanja njemačkim stožerima korpusa, odnosno njihovim divizijama, ostat će karakteristika sve do kraja rata. Izvan njemačkog zapovjedništva od ustaških postrojbi ostat će samo snage PTS-a i Ustaške obrane. Sve ostale snage UV-a tako će se u biti uključiti u njemačke ratne napore. No kako se pokazalo, već pogoršanjem ratne situacije na jugoistoku Europe, ovaj je odnos često bio izvan hrvatskih nacionalnih ili državotvornih interesa. Po stupanju na dužnost u Hrvatskoj, general Liiters ocijenio je prosinca 1942. nepovoljno i domobrane i ustaše. On je posebno istaknuo da su ustaški časnici ispod domobranskih po vrijednosti.563 General Lüters kasnije je (jesen 1943.) imao bolje mišljenje o ustašama i pretpostavljao ih je u odnosu na domobrane („ništa ne vrijede"). „Ustaše se, to je jasno, bore bolje nego domobrani. Za razliku od domobrana, ustaše imaju neki ideal. Koji? Oni imaju lični, prisan odnos sa poglavni

559 Vidjeti novije radove kao: Klaus Schmider, Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941/1944, Verlag E.S.Mittler und Sohn Gmbrh, Hamburg - Berlin - Bohn, 2002. Posebno poglavlje: Das gebiet des NDH - Statees als Hauptkreigschauplatz, 104.-192. 560

Glez fon Horstenau, n.dj., 263.

561 Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945, Sveučilišna naklada Liber i Školska knjiga, II. 260.; Alan Labus, Politika i novine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Plejada, Zagreb, 2011., 91 562

Vidjeti Zbornik, svezak XII., knj. 2. i 3., passim

563

Zbornik, svezak XII., knj. 2., 405.-419., 423.-428., 966.-970.; B. Krizman, Ustaše i Treći rajh, knj. I., 31.;

izdanje, Zagreb, 1978., 259.-

D. Marijan, n.dj.,125.

229

kom. Pukovnik Zelhov, moj šef štaba (piše Horstenau), sumnja da to važi za većinu ustaša. Lüters smatra da za ofanzivne akcije ni ustaše nisu upotrebljive jer imaju lošu obuku. No, oni bolje drže utvrđenja od domobrana. Ceo problem zaista nije jednostavan".564 Slično je mislio i zapovjednik III. SS-ova oklopnog korpusa, koji je bio u Hrvatskoj u jesen 1943., general Steiner, koji je također imao loše mišljenje o domobranima i istaknuo „Sarađivaću samo sa ustašama".565 Na drugoj strani i u samome Waffen-SS-u bilo je različitih gledišta na ustaške trupe. Tako je jedan generalmajor Waffen-SS-a ocijenio 16. ožujka 1944.: „Die kroatische Partietruppe Ustascha ist katolisch, undiszipliniert, schlecht ausgebildet, kampfmassig teilwe ise unzuverlässig, und dafür bekannt, ca 6-700 000 konf. und pol. anders Eingestellte nach Balkanmethode „geschlachtet" zu haben. Ihr Kampf geht gegen Cetniks und partisnen. Sie bezeichnen sich als kroatische SS".566

Međutim, i pored postupnog rasta razumijevanja za Ustašku vojnicu kod pojedinih zapovjednika, svako daljnje ustro javanje ustaških postrojbi u vremenu od kapitulacije talijanskih snaga rujna 1943. moralo je biti ugovoreno s njemačkim zapovjednicima u Hrvatskoj. Dio započetog ustroja na terenu, naprimjer pri ustrojavanju VII. zdruga u Dalmaciji, morao se usuglašavati s njemačkim zapovjedništvom u Zadru i u skladu s njihovim pothvatima.567 Štoviše, pri ustaškim postrojbama raspoređeni su časnici za vezu. Oni su služili za vezu i koordinaciju s njemačkim po strojbama na terenu. Ipak, neki od njih nisu bili omiljeni u njima. „Častnik za vezu kod VII sdruga bio je Obit (natporučnik) Schmidt, koji je svoju dužnost striktno izvršavao, (samo mi od iste nismo imalio mnogo koristi)". Za istoga je njemačkog časnika rečeno da „svuda tura svoj nos, a u sve hoće da imade uvida, sve hoće da znade... On pokušava staviti pod svoj uticaj dopukovnika Brajkovića..." Smatralo se u tim postrojbama da Nijemci trebaju oružjem i ratnim materijalom pomoći funk cioniranje Vojnice. No „naši pak imadu od Niemaca jednio častnike za vezu...".568 Na drugoj strani, njemački časnik dodijeljen za izobrazbu pri PTS-u koji je bio poznat kao bojnik Slavko Gvozdić, bio je odlikovan za svoj rad Redom krune kralja Zvonimira II. stupnja s mačevima 22. lipnja 1944. godine. On je kao glavar stožera PTS-a od 1. lipnja 1943. „svojim neumornim radom, zalaganjem i vrstnim organizatornim sposobnostima mnogo pridonio na ustrojstvu i izgradnji" te postrojbe. Potom je 7. ožujka 1945. bio odlikovan posthumno Redom krune kralja Zvonimira I. stupnja s hrastovim grančicama, jer je kao glavar stožera PTS-a „do svoje mučeničke smrti, primjernim ide alizmom i osobnim zalaganjem podpomogao uvelike uzponu i snazi postrojbi PTS, te njihovim borbenim uspjesima".569

564

Glez fon Horstenau, n.dj., 353.-354.

565

Glez fon Horstenau, n.dj., 367.

566

N. Živković - P. Kačavenda, n.dj.. 262.-263.

567

VA, fond NDH, k.H4a, 2/3-1.

568

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5.46.

569

VA, fond NDH, k.85f, 45/2-1, 2

230

Odnos Ustaške vojnice s njemačkim snagama na taktičkoj i najnižoj razini među postrojbama često je bio opterećen pro blemima koji su remetili dobru sliku savezničkih odnosa. Većina problema nastajala je prilikom silazaka - dolazaka ustaša u pojedina mjesta s njemačkim zapovjedništvom, najviše na prostoru Bosne 1942. - 1943. godine. Pojava ustaša često je donosila niz disciplinskih problema u mjestima u kojima su njemačke snage održavale red.570 Poslije kapitulacije Italije za povjednik II. zdruga, pukovnik Rogoz izdao je zapovijed da je potrebno „uvesti u svim jedinicama i u Stožeru sdruga službu isto kako i prije razoružanja Talijanske vojske. Osobito paziti na pridržavanje propisa o pozdravljanju, kako naše oružane snage, tako i njemačke, koje se sada nalazi u Karlovcu. U tu svrhu uputiti će nadredjene starješine svoje podčinjene u činove njemačke vojske i prigodom izlazaka u grad ili inog dodira sa njemačkom vojskom ili njenim pripadnicima, pridržavati se striktno propisa o pozdravljanju. Bolje je pozdraviti iz neznanja i mladjeg, nego propustiti da se ne pozdravi starijeg".571 Krajem studenoga 1943. upozoreno je ljudstvo Vojnice da „kod nailazka postavima ili u njihovu blizinu, ili pak vojarnama naših ili njemačkih častnika, obavezatni su zapovjednici postava prići tim častnicima i predstaviti im se, kao i prijavak pre dati. Ovo zahtieva ne samo red, već i ista zadaća naših i njemačkih postrojbi".572 Tako je (još 1942.] ljudstvo Vojnice upozoreno: „Pripadnici Ustaških postrojbi, često dolaze u kontakt sa predstavnici ma Savezničkih vojska, poglavito častnici. Da bi se u takvim slučajevima kod njih stvorio lijep dojam o nama, upozoravam sve svoje podredjene, da se od sada prema predstavnicima Savezničkih vojska, korektno ponašaju i pozdravljaju točno po propisu".573 „0 potrebi pozdravljanja i odpozdravljanja izdano je već više naloga neposredno zapovjedničtvima Ustaških postrojbi... Zahvaljujući strogom nadzoru u samom gradu Zagrebu postignuto je u tom smislu barem nešto, to su slučajevi nemarnog i nevojničkog pozdravljanja u opadanju. Ali u drugim gradovima i mjestima ostalo je stanje jednako prijašnjem jer izgleda častnici i dočastnici nisu na visini svog poziva. Kako je već više navrata spomenuto vojnik je onakav kako se od goji. Ova se pojava osobito izpoljava u posadama grada Sarajeva a i druga posadna mjesta ne zaostaju mnogo pa je ta očita nemarnost upala u oči i našim saveznicima što svakako nije za pohvaliti. Već je mnogo puta spomenuto, da se u pozdravu vojnika očituje njegov odgoj, što u prenešenom smislu znači i odgoj njegovih naredjenih...", utvrđeno je 15. srpnja 1943. godine.574 Međutim, i pored niza preporuka ili zapovijedi stožera UV-a, ovo pitanje je i dalje ostalo aktualno u odnosima pripad nika Ustaške vojnice prema pripadnicima njemačkih postrojbi, posebno časnicima. Tako je 15. srpnja 1944. (ponovno) donesena zapovijed o pozdravljanju njemačkih časnika od strane hrvatskih snaga.575

570 VA, fond NDH, k. 114c, 27/9-1. 571 VA, fond NDH, k.H4i 50/13-1. 572 VA, fond NDH, k.l 14i 32/13-1. 573 VA, fond NDH, k.H4c 4/7-1 574 VA,fondNDH,k.ll4c, 22/9-1. 575 VA, fond NDH, k.H4j, 46/27-1.

231

Bilo je i problematičnih situacija kao kada su tijekom akcije u selu Podlug 30. rujna 1944. njemačke i ustaške snage (V. bojna VII. zdruga) rekvirirale „blago" (stoku, najviše ovce i drugo) od, kako je rečeno, „ustaških" obitelji u tom selu. Ovaj je događaj podigao tenziju na tom prostoru pa je bilo naređeno da se „vrati sve što može da se vrati". Ukazano je da neprija teljska (partizanska) promidžba čeka da iskoristi ovaj slučaj u svoje svrhe protiv ustaških snaga i hrvatske države.576 Odnos prema kozacima u njemačkoj službi, a koji su od jeseni 1943. bili raspoređeni u NDH, bio je jedno od čestih tema sukoba ili sporenja. Brutalno ponašanje prema stanovništvu tijekom pothvata stvaralo je probleme. U više situacija pučan stvo se obraćalo predstavnicima vojnih vlasti, bilo Ustaškoj vojnici bilo Domobranstvu za zaštitu. S druge strane, kozačke postrojbe podnijele su u nekoliko slučajeva prijave u kojima se navodi da je s njihove strane prilikom vođenih izviđa usta novljeno da su stanovnici pojedinih sela bili od strane ustaša i domobrana nagovarani da svaki i najmanji slučaj njihova nedjela javljaju hrvatskoj vladi. Prijave su bile često pretjerane ili čak i izmišljene. Istodobno podnesena je prijava da su ustaše napale vatrom jedan kozački odjel u selu Stupnikte da su ih pokušali i razoružati. Ujedno se kozačke postrojbe tuže na suzdržljiv stav pučanstva i hrvatskih postrojbi prema njima.577 Poseban problem bilo je ustrojavanje njemačkih legionarskih i Waffen-SS postrojbi od hrvatskog ljudstva. Na ovo je ljudstvo računala i Ustaška vojnica u puno slučajeva. U početku, u razdoblju od veljača do ožujka 1943., bilo je aktualno pitanje vrbovanja hrvatskih dragovoljaca za popunu jedne SS-ove divizije. Tada je postojala ideja da se jedan dio ustaša (čak i do 6.000) prevede u SS-ove postrojbe.578 Potom dolazi do problema u kojima prepoznajemo dva procesa. Prvi kada se te postrojbe obrazuju i dio ljudstva napušta Vojnicu. Najočitiji je bio slučaj kod stvaranja 13. SS-ove divizije sastavljene od muslimanskog ljudstva. No slično je i kod legionarskih postrojbi. Tako je tijekom srpnja 1943. zapažen trend prebjega pri padnika Ustaške vojnice u njemačke SS-ove trupe. Prema zapovijedi od 17. srpnja 1943. trebalo je detaljno popisati takve osobe i navesti je li pojedinac prebjegao s oružjem i ako jest, s kojim i kakvom opremom. Jednim drugim aktom ukazano je da se „dobro razmisli o uzrocima tako velikog javljanja naših vojničara na pr. u SS postrojbe".579 U narednom razdoblju, do sredine kolovoza pokušalo se na adekvatan način riješiti upućivanje u SS-ove postrojbe, jer je bilo slučajeva (XII. ili XIII. bojna) da se pojedini zapovjednici nisu držali usmenih i pismenih zapovijedi.580

576

VA, fond NDH, k.H4a, 6/3-1.

577

VA, fond NDH, k.H3i, 25/5-1.

578

Glez fon Horstenau, n.dj., 189.-191.; B. Krizman, n.dj., 43.

579

VA, fond NDH, k.H4c, 19, 21/9-1.

580

VA, fond NDH, k.H4c, 24/9-1.

232

Drugi je proces bio kasnije, uglavnom sredinom 1944., kada hrvatski vojni obveznici sada napuštaju njemačke SS-ove i legionarske postrojbe. Tako se već u proljeće 1944. javio problem prelaska iz njemačkih u hrvatske postrojbe. Također, za branjeno je vrbovanje za postrojbe Ustaške vojnice među hrvatskim pripadnicima Wehrmachta, Ordnugspolizei ili WaffenSS-a. Mogli su biti primljeni samo oni kojima je to redovitim putem odobreno.581 Prije svega zbog intenzivnih borbi tijekom 1944. i angažiranja izvan matičnih krajeva, broj prebjega raste. Krajem 1944. događalo se da pojedini pripadnici hrvatsko-njemačkih (legionarskih) postrojbi bježe u pojedince ustaške postrojbe, „koje ih primaju, a neki častnici čak ih na to nagovaraju". To su bili pripadnici SS-ovih ili legionarskih postrojbi Wehrmachta. Na ovakvo postupanje žalio se njemački opunomoćeni general u Hrvatskoj 2. prosinca. Stožer UV-a strogo je zabranio ovakvu praksu već 21. prosinca 1944. i pozvao na odgovornost sve koji to čine ili dopuštaju zaprijetivši ratnim sudom. Također, bilo je potrebno utvrditi ima li već u postrojbama takvih osoba i ako ima, treba ih vratiti u jedinice odakle su prebjegli. Ovdje se pozivalo na raspis donesen još 5. travnja 1944. godine.582 Kako se stanje na bojišnicama pogoršavalo, Ustaška vojnica kao formacija koja se uglavnom drži jednoga šireg ili užeg teritorija, s daleko blažom stegom od njemačke, djeluje privlačnije. Konačno, zbog pojedinih postupaka ustaških snaga, a najviše iz sastava Ustaške obrane, prema pojedinim njemačkim predstavnicima ili snagama pod njihovim operativnim zapovjedništvom, odnosno zaštitom (SDK, pojedine četničke sku pine) gdje je bilo napada, zarobljavanja i umorstava, osobno je ministar vanjskih poslova Trećeg Reicha uputio prosvjed Poglavniku 16. prosinca 1944. godine. Potom je zapovjednik XV. korpusa naredio da se transporti takvih snaga koji su u njemačkoj nadležnosti posebno osiguravaju oružjem.583 Na prijelazu iz 1944. u 1945. godinu u taktičkom pogledu snage UV-a podčinjene su preko hrvatskih divizija snagama Wehrmachta. Naprimjer, 11. divizija bila je podređena stožeru njemačkog XV. armijskog korpusa. Dane su sljedeće instruk cije u odnosu s njemačkom vojskom: „Sa savezničkom njemačkom vojskom treba uvjek i na svakome mjestu održavati najtesniju i srdačnu suradnju, jer ćemo samo tako imati uspjeha. 0 svima podhvatima, ukidanjima ili postavljanjima posada treba uz odobrenje ovog zapovjedničtva upoznati i tražiti odobrenje odnostno suglasnost njemačkog zapovejdničtva".584

581

VA, fond NDH, k.H4a, 8/3-1.

582

VA, fond NDH, k.H4j, 16/20-1.

583

D. Marijan, n.dj., 128.

584

VA.fondNDH, k.H4j, 33/21-1.

233

5. DIO KRAJ USTAŠKE VOJNICE

PRED EVAKUACIJU NA ZAPAD Planirana njemačko-hrvatska crta obrane kojom bi se branio sjeverozapadni dio Hrvatske bila je tzv. „Zvonimirova crta" ili „Postav Zvonimir". Još krajem 1944. godine Glavni stožer Poglavnika naredio je, u skladu s dogovorom s njemačkim vojnim zapovjednicima, utvrđivanje zaprečnog postava, koji je bio od velike važnosti u „vojničkom i narodnom smislu". Točnu poziciju ove crte trebali su odrediti Nijemci te izgraditi uz pomoć civilnog stanovništva.585 Crta bi se protezala od Karlovca, ispod Zagreba, prema Dugom Selu, dalje na Vrbovec, Križevce, Koprivnicu i preko Drave vezivala se za njemačko bojište u Mađarskoj.586 Ova crta postala je imperativno važna kada je obrana NDH u pitanju, međutim ta crta obrane u stvari gotovo da nigdje nije ni započeta, a kamoli dovršena, iako je spadala u domenu njemačke strategije za obranu na tom području. U međuvremenu se vojna situacija za jugoslavenske partizane popravljala, jer je tijekom travnja došlo do ubrzanog povlačenja njemačkih snaga prema zapadu, a shodno tome i bržeg napredovanja partizanskih snaga na svim pravcima. Dubok prodor saveznika u srce Reicha i sovjetskih snaga na prilaze Berlina, samoubojstvo vođe Reicha Adolfa Hitlera, pad njemačke prijestolnice u sovjetske ruke, sve je to imalo odjeka i na stanje na jugoslavenskom i talijanskom bojištu. Spajanja partizanskih i britanskih snaga u rajonu Trsta i kapitulacija njemačkih snaga u Italiji, nagovijestile su kraj rata i u Jugoslaviji. Glavnina njemačkih i hrvatskih snaga nalazila se početkom svibnja u pokretu prema zapadu, sa željom da izbjegne zarobljavanje od strane jugoslavenskih partizana ili Sovjetske armije. Krajem travnja partizanske snage IV. armije napredovale su iz Like prema širem području Rijeke i dalje prema Trstu, a stajale su jednim krakom i prema unutrašnjosti Hrvatske. U isto vrijeme snage III. armije probile su 29. travnja obrambene crte na Bilogori i počele nastupati prema Varaž dinu i dalje kroz Sloveniju prema jugoslavensko-austrijskoj granici. Tako su partizanske snage već bile zaobišle zamišljenu crtu „Zvonimirova postava". Konačno, od 1. do 7. svibnja partizanske su snage izbile do Karlovca i na prostor istočno od same hrvatske prijestolnice, Zagreba. Prema istraživanju Nikice Barića, krajem travnja 1945. raspored hrvatskih (ustaških) zborova bio je sljedeći: -

PT zbor imao je na dan 26. travnja stožer u Zagrebu, 1. tjelesnu diviziju u Varaždinu, 1. HUD u Grubišnom Polju, 5. diviziju u Bjelovaru i Brzi zdrug u Čazmi.

-

II. zbor krajem travnja imao je stožer i 2. diviziju u Zagrebu, 12. diviziju u Lekeniku, a 18. diviziju u rajonu Siska.

585

N. Barić, Domobranstvo, 412.

586

Zbornik, svezak XII., knjiga 4.; E. Schmidt-Ruchberg, 98.-116; karta br. 5. 237

-

III. zbor imao je u istom razdoblju stožer u Kutini, a tri divizije bile su raspoređene po sljedećem rasporedu: 7. od Novske do Garešnice, 9. u Garešnici i 8. u zoni Kaniška Iva - Vukovje.

-

IV. zbor imao je poslije povlačenja iz istočne Slavonije stožer u Repušnici, kao i sljedeće divizije: 3. istočno od Novske, 4. u Dvoru na Uni, 6. (s ostacima 10. divizije] sjeverno od Save prema Dubici i 15. u Kostajnici.

-

V. zbor imao je stožer i 13. diviziju u Karlovcu. U osnivanju je bila 19. divizija, dok su ostaci 11. divizije bili u rajonu Samobora i Zagreba. Ova se divizija poslije teških borbi u travnju povukla iz šireg rajona Rijeke, preko Slovenije, natrag na teritorij NDH.

Izvan strukture zborova bile su 14. divizija na području Ivanić Grada, kao i 16. ustaška doknadna divizija u samome Zagrebu.587 Kada se posljednjih tjedana Drugoga svjetskog rata opće nepovoljna situacija odrazila i na hrvatskim bojištima, iz pod ručja NDH koje su bili osvojili partizani, navirale su skupine izbjeglica. Na preostalom slobodnom području NDH i u samom Zagrebu slijevala se postupno velika masa vojske i civila. Naime, s vojskom se povlačio i određen broj civilnog stanovništva, neutvrđenih brojki. Gotovo svi izvori potvrđuju strah koji je zavladao od partizanskog osvajanja. Cjelokupno stanje, bez ob zira na pojedine iskaze, zasigurno nije omogućilo organizirano povlačenje prema unutrašnjosti pa se Zagreb, kao konačno odredište velikoga dijela kolona, često opisuje kao „prava košnica ljudstva, kao da se cijela Hrvatska u njega slila".588 Stanje na bojištima bilo je kritično i bez izgleda za popravak. U tom trenutku Poglavnik i hrvatska državna vlada bili su svedeni na alternativu: boriti se do samouništenja ili se povlačiti na zapad. Iako je u državnom vodstvu postojala ten dencija da se nastavi s borbom, organizira odsudna bitka u rajonu Zagreba i da se ne napušta hrvatsko državno područje, prevladalo je realistično stajalište onih koji su smatrali konačno povlačenje i odlazak u emigraciju neizbježnim. Svaki viši zapovjednik iznio je, prema zahtjevu Poglavnika, svoje mišljenje o ovoj sudbonosnoj dvojbi. Zanimljivo je sa stanovišta unutrašnjih odnosa, da je jedan od onih koji je zagovarao otpor bio i prvi čovjek Ustaške obrane, general Luburić. On je to i javno zastupao na posljednjoj sjednici Vlade i Glavnog stana. Ipak, razum je prevladao.589 General Servatzy navodi da je 28. travnja u 2 sata ujutro bio pozvan da dođe na Rebro kod Poglavnika. Tamo su bili i ostali ustaški zapovjednici. „Tom prilikom nam je poglavnik rekao da ne može dozvoliti daljnju samostalnu borbu, ako bi se njemačke trupe izvukle, jer bi to značilo uzaludno proljevanje krvi i razaranje samog grada Zagreba. Izdao nam je zapovjed da sve pripravimo kako bi mogli na izdanu zapovijed početi sa evakuacijom grada, jer nam ne preostaje drugo, nego se po vući do one crte gdje ćemo moći pod časnim uvjetima položiti oružje i sačekati daljnji razvitak dogadjaja. Rekao je nadalje da svaki do zadnjeg časa ostane na svom mjestu da sačuva svoju hladnokrvnost i da ne dozvoli stvaranje anarhije. 0 nekom

587

N. Barić, Domobranstvo, 405.-408.

588

M. Grahek-Ravančić, n.dj., 41.

589

Danijel Crljen, Istina o Bleiburgu, umjesto uvoda, u: D. Šakić, S poglavnikom u Alpama, 7., 58.

238

prelazu Englezima, tom prilikom nije bilo govora." Servatzy ističe da je detalje razloga povlačenja doznao od generala Gruiča, jer nitko nije mogao pružiti jamstvo da će sebe i narod moći sačuvati „od pokolja".590 Vlada NDH donijela je odluku o povlačenju vojske, naređeno je i povlačenje zapovjednicima pet postojećih zborova, i to sljedećim pravcima: -

PT zbor: Varaždin - Ivanec - Krapina - Rogatec - Celje

-

II. zbor: Sunja - Sisak - Petrinja - Zagreb - Brežice - Rogatec - Celje

-

III. zbor: Ivanić Grad - Krapina - Rogaška Slatina - Celje

-

IV. zbor: Zagreb - Novi Dvori - Rogatec - Celje

-

V. zbor: Samobor - Brežice - Zidani Most.591

Dana 6. svibnja u Zagrebu su formirane kolone za povlačenje prema granicama Reicha, koje su već ispred Brežica. Po vlačenje stožernih dijelova Ustaške vojnice i drugih snaga kreće tijekom jutra 7. svibnja. Šarolike kolone pješaka, vozila, kola i stoke kretale su se prema granici. Već 8. - 9. svibnja većina ove izbjegličke mase bila je na području Slovenije.592 General Servatzy ističe da je od Poglavnika 25. travnja tražio da mu se dodijeli zapovjedništvo nad gradom Zagrebom, ne bi li on svojim vezama spriječio njemačko miniranje, ali i nekakav ustanak o kojemu su se pronosile glasine. On navodi da se „dne 7.maja o.g. poslije podne... uputio u Nove Dvore kod Zaprešića da u svojstvu zapovjednika grada pozdravim Poglavnika koji je toga dana u 17 sati otputovao u pravcu Celja. Prije samog polaska, mi je rekao da žali patnju hrvatskog naroda koji je krenuo na taj teški put iz straha od partizanskih odmazda, a pogotovo seljački narod koji je svoje domove ostavio". Servatzy je odbio ponudu da ide s Poglavnikom zamolivši da ostane u gradu, gdje je njegova nazočnost bila po trebna. General ističe da je razminiranje i kontrola grada trajala do 2 sata 8. svibnja.593 Poglavnika je na povlačenju prema Reichu pratio dio stražarskog sklopa PTS-a, kao i dijelovi novačke bojne. Zapovjed nik PTS-a Moškov preuzeo je 5. svibnja 1945. državnu riznicu, zlato i dragocjenosti i s tri kamiona iz sastava PTS-a također krenuo u povlačenje.594 Gotovo da je još bilo hrvatskih postrojbi koje su ujutro 8. svibnja napuštale Zagreb, a da su u grad na drugoj strani već ulazile partizanske snage. Servatzy je sa svojim osobljem napustio grad u 7,45 sati. Njegovom stožeru pridružio se i ostatak Luburićeve kolone Ustaške obrane.595

590

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red.br 3 (Servatzy Vjekoslav)

591

M. Grahek-Ravančić, n.dj., 52.

592

D. Crljen, navedeni naslov, 10.-11.

593

HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (Servatzy Vjekoslav)

594

T. Aralica, n.dj., 178.

595

General navodi da su njegovi „motorbicikli i osobni auto" bili u Celju u 17 sati. HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (Servatzy Vjekoslav)

Nešto ranije stožer i dio ljudstva Ustaške obrane napustili su prostorije u Draškovićevoj ulici, navečer u 21 sat 7. svib nja, na čelu s pukovnikom Jakovom Džalom i Dinkom Šakićem koji su vodili i svoje obitelji. Sutra oko podne ova je skupina stigla do Celja, njoj se pridružio i general i zapovjednik PTS-a Ante Moškov, pa je sljedeće noći ova skupina već stigla preko mosta u Dravogradu na tlo Austrije. U rajonu Wolfberga našli su se generali Dragojlov, Rolf i drugi koji su pripadali Domo branstvu, kao i neki od članova vlade ili njenog aparata.596 Sudeći prema pisanju Dinka Šakića, iz ove skupine neke su osobe uspjele izbjeći predaju koju su Britanci kasnije izveli jugoslavenskim partizanima u Lavamundu, uvjeravajući predane dužnosnike NDH da im se ništa loše neće dogoditi. Generali Rolf i Dragojlov tada su pokušali samoubojstvo, ali su Britanci uspjeli spasiti Dragojlova. Potom je prisilni povratak prestao.597

POVLAČENJE SNAGA USTAŠKE VOJNICE S TERITORIJA NDH Povlačenje iz Hrvatske u samom je početku bilo nalik na vojnu operaciju. Međutim, kako se ulazilo dublje u Sloveniju, na teritorij Reicha, a pogotovo poslije Zidanog Mosta, došlo je do sveopće zakrčenosti i sve to uz pojedine sukobe s partiza nima koji su navaljivali s raznih strana. Osiguranje povlačenja hrvatskih snaga i civila obavljale su snage Ustaške obrane generala Luburića i V. divizije generala Bobana.598 0 povlačenju drugih snaga Ustaške vojnice imamo samo fragmente. Dio se povlačio u masi hrvatskih snaga koje su gubile postrojbenu prepoznatljivost, a dio je bio uz njemačke snage uz koje se i ranije borio. Tako su se snage XIII. zdruga povlačile od 8. svibnja 1945. (prema zapovijedi 3. divizije) povlačile s njemač kom 41. divizijom zapadno od Zagreba. Ove su snage pod zapovjedništvom dopukovnika Poića prošle kroz Zagreb. On je svojim jedinicama stavio do znanja „Upozoriti ljude, neka budu na okupu i da ih vodim tamo, gdje vjerujem da je za nas vojnike najbolje".599 Veći dio visokih dužnosnika Ustaške vojnice (sada HOS-a) bio je tijekom povlačenja kao u nekakvom skupu. Tako se u Celju nalaze generali - ustaški pukovnici Servatzy, Herenčić, Metikoš i Viktor Tomić, pored generala iz Domobranstva i po litičara. Tijekom 9. svibnja vođeni su pregovori sa slovenskim partizanima u Celju, za daljnji prolaz kolona prema sjeveru. Hrvatski zapovjednici uspjeli su isposlovati dogovor sa slovenskim partizanima iz tog mjesta nastavak daljnjeg kretanja -

povlačenja, pod prijetnjom nastavka borbi i uništavanja Celja. Dio hrvatskih snaga prošao je dalje, ali su u Celju nešto

596

D. Šakić, n.dj., 60.-62.

597

D. Šakić, n.dj., 64.-67.

598

M. Grahek-Ravančić, n.dj., 62.-63.

599

114B, 53/6-1.

240

kasnije razoružane i zarobljene one hrvatske snage koje su naišle kasnije, kao naprimjer 18. divizija za koju partizanski zapovjednik Petar Brajović tvrdi da je razoružana u tom mjestu 12. svibnja.600 Poslije pregovora hrvatske su se snage kretale iz Celja u dva kraka: lijevo prema Velenju, Slovenjgradecu i Dravogradu na granici s Austrijom, odnosno desno, preko Slovenske Bistrice, prema Mariboru. Dio snaga NDH, a posebno teški ranje nici bili su na prugama u kompozicijama, na istim pravcima, uz Nijemce koji se također povlače istim pravcem. Cilj je bio prelazak stare jugoslavenske granice s Austrijom. Međutim, povlačenje hrvatskih snaga bilo je mukotrpno. Pored dugačkih kolona njemačkih snaga koje zastaju na vijesti o vlastitoj kapitulaciji, hrvatske snage pokušavaju se probiti i napustiti tlo bivše Kraljevine Jugoslavije i izbjeći zarobljavanje od strane partizanskih snaga, koje nisu donosile ništa dobro. Kolone hrvatskih snaga dugačke su i po više desetina kilometara. Prve prethodnice hrvatskih snaga stigle su do Dravograda već 10. svibnja. Ono što su poslije rata nevoljno isticali partizanski zapovjednici, a pogotovo iz III. armije generala Koste Nađa, njihovo je neznanje o razmjerima mase vojske koja se povlačila i koja se skupila na prostoru Slovenije u trenucima kapitulacije Reicha i završetka rata u Europi. Sudeći prema pisanju jednog sudionika događaja, Milana Baste, snage III. jugoslavenske armije koje su stigle u rajon Maribora oko 10. svibnja našle su se iznenađene s masom hrvatskih snaga koje su iznenada za tekli na „svom" rajonu. „Niko od nas nije znao da se celokupna Pavelićeva vojska još uvek nalazi nerazoružana u zemlji i to na našem delu fronta. Naša vojnoobaveštajna služba pored svih napora nije te promene otkrila." 0 ovome govore i dodije ljeni zadaci partizanskim jedinicama III. armije: tako je Baština 51. vojvođanska divizija dobila zadatak garnizonske službe u Mariboru, a druge divizije zaposjedanje teritorija na austrijskoj strani. „To naše zakašnjenje samo je otežalo da naše jače snage pravovremeno zatvore obruč oko neprijatelja, ono je učinilo da se za kratko vrijeme koje nam je bilo preostalo do sukoba s neprijateljem nije mogla temeljitije proceniti situacija, naročito neprijateljska snaga i namera na pojedinim prav cima..." Partizani su uočili da se hrvatske snage pokušavaju probiti preko Dravograda ,,i da za sebe stvori povoljnije uslove predaje te izbegnu predaju Jugoslovenskoj armiji”, kako je stajalo u naredbi 51. divizije od 12. svibnja.601 Oko 12. svibnja glavna grupacija hrvatskih snaga stigla je do Dravograda, gdje je došlo do sukoba. U rajonu Slovengradeca partizanske snage topništvom su napale hrvatske i njemačke kolone u povlačenju, prouzročivši svojim djelovanjem jedan broj nastradalih. U rajonu Slovengradeca odvija se jedna od posljednjih borbi, gdje pored Bobanovih snaga sudjeluje i konjička postrojba PTS-a. General Boban koji je od 10. svibnja bio u čelnom dijelu grupacije hrvatskih snaga, osobno za povijeda jednom topovskom bitnicom tijekom borbe. Kako piše Daniel Crljen, „bila je to poslijednja bitka hrvatske vojske u tuđini".602

600

Petar S. Brajović, Konačno oslobođenje, sjećanja i obrade, Spektar, Zagreb, 1983., 424.-425.

601

Milan Basta, Rat poslije rata, Pavelićevi generali se predaju, Stvarnost, Zagreb, 1963., 40., 41.

602

D. Crljen, navedeni naslov, 15.-16.

241

U rajon Dravorgrada stigle su snage Bugarske armije koje su pod sovjetskim zapovjedništvom napredovale uz Dravu. S njima su o daljnjem prolazu pregovarali generali Servatzy i Metikoš i pukovnik Crljen. Bugari su, u načelu, bili naklonjeni hrvatskim snagama, ali su objašnjavali svoju poziciju, odnosno podčinjenost Sovjetima kao otežavajuću okolnost. Oni su hrvatskim časnicima sugerirali da produže marš izravno iz Slovengradeca, lijevo preko Ravni na Koroškem, Prevalja i dalje prema Bleiburgu (slovenski: Pliberku), tako zaobilazeći Dravograd. Poslije nastavka pokreta, na čitavom prostoru zavladat će pravi kaos i metež. U tim trenucima neke od jedinica i dalje su se aktivno borile za prolaz, a s druge strane odgovarale vatrom na partizanske napade. Većina hrvatskih snaga uspjela se probiti do Bleiburga (u Austriji) i zaustaviti se na Bleiburškom polju. Druga cjelina bila je u većoj masi ispred Dravograda (u Jugoslaviji). Simbolično, dolazak do Bleiburga i zaustavljanje u njegovoj okolici, označio je definitivan vojnički i politički slom Nezavisne Države Hrvatske. Dana 13. svibnja hrvatske su se snage na prostoru trokuta Dravograd - Prevalje - Slovengradec našle u vrlo teškoj, takoreći bezizlaznoj situaciji, opkoljene i pritisnute sa svih strana, iznurene, izgladnjele i demoralizirane. Tu je sliku po jačavao „veliki broj izbeglih porodica neprijateljskih vojnika, funkcionera NDH i drugog preplašenog stanovništva koji su deleći njihovu sudbinu pošli teškim putem povlačenja", piše M. Basta. „Prisustvo brojnog neboračkog dela stanovništva u vojnim kolonama nagrizalo je još više i onako poljuljani moral jedinica koje je, uglavnom, pokretao strah od odgovornosti. Veliki broj raznih vozila i seljačkih kola, i masa stanovništva otežavala su manevar neprijateljskih jedinica i njegove tehnike i znatno usporavali njihovo kretanje. To je sa svoje strane možda bitno uticalo da se u velikoj meri paralizovani neprijatelj brzo ne dokopa granice. Izgubljeno vrijeme više se nije moglo nadoknaditi. Ultimatum za predaju hrvatskim snagama odneo je oficir 51. divizije u ustaško-domobranski štab u Slovengradecu 12. svibnja. Ultimatum predat generalu Štanceru je bio da se te snage predaju do sutra u 10h".603 „Ali neprijatelj je ipak bio jači nego što smo tada znali i pretpostavljali", piše Basta. „Umjesto da kapituliraju njegove najbolje jedinice su 13. maja prešle u rejonu Dravograda u napad na naše položaje, usmerivši pravac napada na dravogradske mostove. Tako su oni odgovorili na naš ultimatum za predaju. Cilj napada bio je preći Dravu i omogućiti glavnini svojih snaga prelaz preko granice odnosno da vezivanjem partizanskih snaga pokuša proboj pravcem Slovengradec - Prevalje - Pliberk (Bleiburg), ka zapadnim saveznicima. Tog dana razvila se žestoka borba na sektoru Dravograda. U ovoj borbi uče stvuje i Brzi sklop PTD sa svojim preostalim ljudstvom i tehnikom, 13. maja. Prema hrvatskim podacima, 14. maja sklop je imao oko 30 tenkova (!?) sa kojima se borio sa partizanima, ali gdje su uništena tri tenka. Prema drugom podatku, u reonu Dravograda, automatičarska četa 6.vojvođanske brigade uspela je na 'blef da spreči da hrvatska oklopna jedinica pređe most na Dravi i preda se bugarskim snagama. Naročito je bio težak okršaj oko železničkog mosta, gdje su partizani napad nuti od strane 8. divizije pod komandom pukovnika Sudara. Partizanske snage su odolele napadu i zadržale dravogradske mostove. To je ujedno bila i jedna od poslijednjih bitaka na jugoslovenskom ratištu. Neuspeh neprijatelja u tom poduhvatu

603

242

M. Basta, n.dj., 45.

odrazio se vrlo negativno na ionako poljuljani moral njegovih trupa."604 Potom je u partizansko zapovjedništvo došao pu kovnik Sudar 13. svibnja na pregovore. Međutim, poslije dužeg i napetog razgovora, Sudar je navodno učinio rukom pokret prema svom naoružanju za pojasom pa su partizani priskočili, razoružali ga i zarobili.605 Uslijedio je novi pokušaj prodora prema onom dijelu okruženja gdje su partizani imali manje snage. U noći 13./14. svib nja hrvatske su snage iz pravca Dravograda djelovale zapadno od tog mjesta, pravcem Guštanj - Poljana - Bleiburg s ide jom da izvrše prodor iz partizanskog obruča. Na tom se pravcu borba vodila cijelog 14. svibnja. Hrvatske su snage uspjele razdvojiti dijelove partizanske 51. divizije i probiti se dalje prema Bleiburgu. No stanje je u stvari bilo kaotično. Kako piše Basta: „neki delovi protivničkih snaga predavali su se, drugi borili, a treći pregovarali. Nastalo je mešanje snaga, opšta gu žva i metež." Ovaj se metež vidi iz izvješća partizanskih jedinica. Tako partizanska 12. brigada zaključuje: „može se reći da smo se tako pomešali sa ustašama i ono nešto malo Nemaca, da se na moment nije moglo razlikovati ko je ko usled sličnosti uniformi". Ono što je partizanima bilo jasno: „potpuno podivljale ustaše su se u grupama preko planina probijale prema granici". Na tom je dijelu proboj djelomično uspio, ali su hrvatske snage ostale bez daha za nastavak daljnjeg nastupanja. Samo čelo prešlo je preko granice za nekoliko kilometara.606 Partizanske snage tada su postale svjesne opasnosti da će hrvatske snage, uspiju li prijeći staru granicu i predati se sa veznicima, izbjeći zarobljavanje i njihov bijes. Zato su njihovi predstavnici stupili u hitne kontakte s britanskim snagama, koje su stigle sa zapada u to područje. U tim su kontaktima partizani isticali da je riječ o „čisto jugoslavenskoj stvari" i da Britanci ne bi trebali obraćati pozornost na posljedice zarobljavanja domaćih protukomunističkih snaga.

PREDAJA NA BLEIBURGU U razdoblju 14. - 15. svibnja 1945. sudbina hrvatskih snaga odlučena je u pregovorima koji su vođeni u dvorcu bleiburških grofova Thurn-Valsassina. S britanske strane pregovarač je bio brigadir P.T.D. Scott, zapovjednik 38. irske brigade. S druge strane bili su hrvatski generali Herenčić, Metikoš i Servatzy, kao i pukovnik Crljen. Oni su tražili zaštitu od Britanaca, uka zujući da je osim hrvatskih vojnih snaga riječ i o mnoštvu civila koji bježe pred komunističkim snagama. Tijekom razgovora s Britancima pojavljuju se i predstavnici partizana, iz lokalne 14. slovenske divizije, a potom i predstavnici III. jugoslaven ske armije, koji daju ultimatum za trenutačnu predaju hrvatske grupacije. Hrvatski generali tražili su da se to pitanje po digne na višu, političku razinu, a ne da se pregovara i odlučuje sa zapovjednikom tek jedne britanske brigade. Britanski su 604

M. Basta, n.dj., 47.

605

M. Basta, n.dj., 55—62.

606

M. Basta, n.dj., 71.-76.

243

časnici, međutim, svoju ulogu u tom trenutku doživjeli samo kao posredničku: između jugoslavenskih partizana i hrvatskih vojnih predstavnika. Nema sumnje, hrvatske su generale gledali kao predstavnike pobijeđene strane, a partizane kao svoje saveznike. Basta navodi da je jedan od ustaških generala iznenada odbio daljnji razgovor, ali je pod pritiskom britanske prijetnje davanja teškog naoružanja partizanima, došlo do odluke da se te snage predaju Titovim snagama. „Poslije ovoga oba ustaška generala su ćutke pošla prema izlazu, oborenih glava".607 Po povratku hrvatskih generala među svoje ljudstvo dolazi do podjele: domobranski generali i časnici, kao i neki po litičari bili su za to da se pregovara ponovno, ali bez nazočnosti pripadnika Ustaške vojnice. Pukovnik Crljen ističe da je u ustaškom dijelu rukovodstva u tom trenutku bila dvojba: predati se ili nastaviti s povlačenjem dublje u Austriju. Bilo je sasvim jasno saznanje o tome da će viši dužnosnici i časnici s višim činova biti osuđeni i najvjerojatnije pogubljeni, dok se nije moglo ni pretpostaviti što će biti s nižim časničkim kadrom.608 Potom „domobranska delegacija" na čelu s generalom Štancerom nije dobila priliku ponovno pregovarati s Britancima. Nju je general Scottt uputio u partizansko zapovjedništvo, gdje dobivaju ultimatum za bezuvjetnu predaju.609 Pregovori su za hrvatsku stranu završili neuspjehom: britanski general i njegovi suradnici pomogli su svojim pritiskom da hrvatski generali prihvate ultimatum. Sve se završilo određivanjem kratkog roka za predaju svih hrvatskih snaga i nji hov povratak natrag na prostor Jugoslavije. Tako je 15. svibnja oko 16 - 17 sati na Bleiburškom polju, i u uopće u trokutu Dravograd - Bleiburg - Slovengradec, došlo do početka primjene ovog dogovora, a samim tim i prestanka svakoga organi ziranog otpora hrvatskih snaga. Kako piše partizanski časnik, koji je aktivno sudjelovao u tim danima, Milan Basta „taj do gađaj je značio definitivni prestanak rata na teritoriji Jugoslavije. 1 to šest dana poslije Denicove kapitulacije Nemačke".610 Poslije dogovora uslijedila je predaja oružja hrvatskih snaga. Ona je vršena uz pomoć britanskih snaga koje su okruži vale Bleiburško polje. Ubrzo je naređeno pokretanje mase prema dijelu polja koji je vodio natrag prema Jugoslaviji, gdje su već čekale partizanske snage. Ovo je dovelo do zaprepaštenosti kod većine hrvatskog ljudstva u okruženju, jer je vojska očekivala da ishod dolaska u Bleiburg bude predaja i odlazak u britansko, a ne partizansko zarobljeništvo. Bilo je i otpora, na što su britanske snage tenkovima počele prilaziti i gurati hrvatske vojnike prema izlazu s polja, odnosno prema partiza nima. S druge strane, i partizanske snage iz sastava 14. slovenske i 51. vojvođanske divizije otvorile su vatru prema masi, ubijajući i ranjavajući priličan broj već predanih hrvatskih vojnika. Kako piše Ivan Aralica, hrvatske su se snage željele predati saveznicima, jer su se od njih „nadali azilu i pravednom postupku na sudu ako do suda dođe". Međutim, saveznici su „izigrali povjerenje” hrvatskih snaga i po razoružanju ih predali Titovoj vojsci.611 607

M. Basta, n.dj., 98.

Danijel Crljen piše: "Ja sam odlučio pridružiti se jedinici ustaške odbrane koje se je nalazila u obližnjem šumarku. Zapovjedniku sam objasnio situaciju rekavši da se on i njegovi vojnici ni u kom slučaju ne smiju predavati, te da se i ja njima pridružujem." D. Crljen, navedeni naslov, 16.-22. 608

609

D. Crljen, n.n., 22.

610

M. Basta, n.dj., 23; M. Grahek-Ravančić, Bleiburg, 112.

611

Ivan Aralica, Mentalni komunist, Despot-Infinitus, Zagreb, 2012., 130.

244

PREDAJA I KASNIJA SUDBINA ZAROBLJENIH HRVATSKIH SNAGA Na ovome mjestu, gdje događajima na Bleiburgu svibnja 1945. završava priča o postojanju NDH i njenih oružanih snaga, pa tako i Ustaške vojnice, moramo se osvrnuti na neka pitanja koja je još ranije postavio američki povjesničar Jozo Tomaschevich: koliko se vojnih jedinica i civila povlačilo? Koji je dio pao u partizansko zarobljeništvo? Koliko je jedinica zarobljeno na području Jugoslavije? Koliko je uspjelo prijeći austrijsku granicu? Koliko će ih naknadno biti vraćeno Jugoslavenskoj armiji? Što se dogodilo s tim jedinicama i izbjeglicama poslije njihova izručenja?612 Odgovor je u stvari niz činjenica koje ne daju točne brojčane podatke, ali čine sliku omeđenu ovim pitanjima kompleksnom. To smatramo najvažnijim doprinosom sagledavanju sudbine pripadnika Ustaške vojnice poslije završetka Drugoga svjetskog rata. Predaja na Bleiburškom polju nastavila se 15. svibnja predvečer, ali i narednih dana. Partizanima su se 16. svibnja na raskrižju Hrust, iz smjera Austrije prema Mariboru, predali generali Servatzy i Gustović. Partizanski časnik Milan Basta koji je primio njihovu predaju navodi da mu je general Servatzy u znak predaje izvadio i darovao svoj lijepo ukrašen i poniklan pištolj.613 Stožer partizanske 48. makedonske divizije javio je svome zapovjedništvu armije 17. svibnja 1945. „da je tog dana zarobljeno 1.264 ustaša". Kako navode „ima ih čak iz Kupresa i Širokog Brijega, Fazlag. Kule". Istoga dana, ali nešto kasnije, ova je divizija „zarobila još 950 ustaša, među kojima i dva p.pukovnika, jednog pukovnika i jednog majora. Jedan p.pukovnik izvršio je samoubistvo kad ga je prepoznao jedan drug".614 Partizani zaključuju u jednome svome završnom izvješću o borbama na tom prostoru: „Situacija kod neprijatelja nije nam potpuno bila poznata, naime u početku gonjenja nismo tačno znali da se pred frontom naše Armije nalazi tako velika neprijateljska grupa njemačkih, a naročito kvislinških snaga...". Bitka za uništenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije jačine 130.000 vojnika u gornjem toku Drave, u prostoru između Karavanki i Pohorja, trajala je od 12. do 16. svibnja sa žarištem na sektoru Dravograd - Bleiburg - Slovengradec. „Ustaše, a i četnici, borili su se na život i smrt da se probiju iz našeg obruča ali to im nije uspelo. Borbe su s vremena na vreme bile vrlo žestoke, no u njihovoj odbrani nije bilo dovolj no organizovanosti i povezanosti. Kritičan položaj za neprijatelja sve se je više povećavao, neprijatelj nije imao nikakve mogućnosti za snabdevanje i poslednjih dana demoralizacija kod neprijateljske vojske, sa kojom je bilo nekoliko desetina hiljada civilnog stanovništva, bila je očita. Ova pobjeda ima veliki vojnički i politički značaj: uništena je sva živa sila ustaško-domobranske Pavelićeve vojske, jer je glavnina iste zarobljen, a znatan deo ubijen u borbi." Konstatirano je da je tako i četnicima i ustašama „zadan odlučujući smrtni udarac i tako im onemogućeno da izbjegnu zasluženu narodnu kaznu za 612 Jozo Tomaschevic, War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford University Press, Stanford, 760..; M. Grahek-Ravančić, Bleiburg, 317. 613

M. Basta, n.dj., 110.-112.

614

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, SI. Brod, 2005., 119. 245

sva zločinstva i nedjela koji su ti izrodi počinili nad našim narodima". Također je onemogućeno, zahvaljujući energičnom stavu kod Britanca, da „ustaški generali" vode daljnje pregovore o predaji. „Na taj način i posljednja grupa ustaša bila je prisiljena da se preda našim jedinicama". Od „ustaških" generala tada su zarobljeni Gustović, Metzger, Majetić, Dolački, Naredeli, Štancer, Gregorić Tomašević, Servazy, Skoliber, Metikoš, Sertić, Vučković, Sertić i Vučković, navode pobjednici.615 Ustaške snage koje su zarobili Bugari, također su predane III. jugoslavenskoj armiji 16. svibnja po odobrenju zapovjednika sovjetskih snaga na ovome dijelu bojišta, maršala Tolbuhina.616 Prema podacima od istoga dana, 16. svibnja 1945., u partizanskim zarobljeničkim logorima koje je njihova Armija drža la na više lokacija od Srijemske Mitrovice do Celja, bilo je 42.690 zarobljenika od kojih, pored ostalih, 6.423 ustaša i 16.255 domobrana. Od ovih najviše ih je bilo u Zagrebu 31.500 od kojih 12.000 domobrana i 1.700 ustaša.617 Druge statistike datirane istoga dana, 16. svibnja, govore da se u partizanskim logorima nalazilo: u Celju 4.550 ustaša, u Zagrebu 1.800, u Vinkovcima 156 i u Brodu 14 ustaša. Ovo izvješće govori da je ,,u toku likvidacija, odnosno predaja opkoljene ustaške grupe od oko 2000 u oblasti oko Pravnog Laza, južno od s. Planine za sedam kilometara''.618 Ove brojke sigurno nisu uključivale ustaše ili domobrane koji su u tom trenutku bili vraćani s Bleiburga ili one koji su bili još uvijek u Austriji. Ove brojke više nam služe kao presjek stanja i informacija o razmjerima broja zarobljenika pripadnika Ustaške vojnice. U istom trenutku odvijalo se zarobljavanje pojedinih skupina hrvatskih snaga u ovom dijelu Slovenije, odnosno odvo đenje hrvatskih zarobljenika koji su prešli preko granice natrag u Jugoslaviju. Kako se odvijalo njihovo daljnje kretanje prema jugu, tako je došlo i do prvih slučajeva ubijanja. Počelo je ono što je poznato kao „Križni put''. Ubijani su u pokretu oni zarobljenici koji nisu mogli više pratiti hod grupe. Pojedini partizanski sprovodnici otvarali su vatru na zarobljenike iz bilo kakvih razloga. Negdje su započele i masovnije likvidacije. O ovome svjedoče mnogobrojne jame na njihovu putu, otkrivene desetljećima kasnije. Ovo potvrđuju ne samo ostaci nađeni u najnovijim terenskim istraživanjima slovenske dr žavne komisije, nego i dokumenti partizanskih jedinica iz tog vremena. Tako izvješća XV. majevićke brigade govore da je njena bojna 20. svibnja na prostoru St. Veiz - Miklauš s prvom bojnom VI. brigade likvidirala 500 ustaša. Po dolasku ostalih dijelova brigade na to područje javljeno je da je „zadatak naše brigade likvidacija četnika i ustaša kojih ima dve i po hilja de..." i konstatira se „Danas smo nastavili sa streljanjem". Sutradan, 21. svibnja javljeno je ,,u toku celog dana radili smo isto što i juče (likvidacija)".619 Pripadnici VI. brigade XVII. istočnobosanske divizije (tada sa sjedištem u Mariboru) likvidirala je „narodne izdajnike" tijekom 23., 24. i 25. svibnja.620

615 616 617 618 619 620

246

Partizanska i komunističkarepresija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagrebi središnja Hrvatska, 394.-395. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 115. N. Anić, n.dj., 282. Partizanska i komunističkarepresija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem iBaranja, SI. Brod-Zagreb, 2006., 177. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 130. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 139.

Potom je došlo do vraćanja onih pripadnika hrvatskih snaga koji su se uspjeli probiti izvan NDH pravcem preko Ljublja ne, Kranja i Jesenica i dalje u Austriju. Na ovom su se pravcu osim njemačkih snaga povlačile i snage slovenskog Domobran stva, Srpskoga dobrovoljačkog korpusa i ostaci crnogorskih četnika. Te su snage oko 12. svibnja u zoni Klagenfurta odložile oružje i potom su smještene na nekoliko sabirnih lokacija. Ovdje je broj hrvatskih snaga i civila bio veći od 12.000. Odluka da se predaju svi Jugoslaveni (Slovenci, Hrvati, Srbi i Crnogorci) donesena je na ovom sektoru nešto kasnije od pregovora i predaje u Bleiburgu. Britanske snage tu su odluku donijele 17. svibnja, s time da je realizacija i prebacivanje trajalo nešto duže, sve do kraja mjeseca. Dio hrvatskih snaga stigao je i dublje u Austriju, do Wolfsberga i drugdje, ali je i za njih vrijedila odluka o vraćanju u Jugoslaviju. Britanci će ovdje predavati sve ove nacionalne i protukomunističke snage kao zaroblje nike Titovim snagama, u namjeri da što prije „očiste" taj dio Austrije od bilo kakvih jugoslavenskih snaga ili zarobljenika. U ovom je sektoru u drugoj polovini svibnja izručeno oko 12.196 Hrvata, u većoj masi ostalih zarobljenika jugoslavenskih protukomunističkih snaga. Ova je grupacija izručena jugoslavenskim vlastima zajedno sa srpskim dragovoljcima, slovenskim domobranima ili cr nogorskim četnicima. Potom je preko Jesenica i logora u Šent Vidu kod Ljubljane prebačena na područje Kočevskog roga i tamo likvidirana krajem svibnja i početkom lipnja. Tu je moglo biti likvidirano više od 2.500 hrvatskih zarobljenika. Ono što je bilo karakteristično za „Križni put" je da su pojedine skupine hrvatskih zarobljenika likvidirane i onda kada bi se nalazile u pojedinim tranzitnim logorima koji su uspostavljeni u Celju ili Mariboru, odnosno na drugom pravcu u Kranju ili dalje u Šent Vidu u predgrađu Ljubljane. U njima su partizanske snage vršile trijažu i uglavnom su časnici bili meta ovih strijeljanja. Ta su strijeljanja obavljana na lokacijama koje su poslije bile maskirane i sakrivane. No mnogobrojni svjedo ci potvrđuju da su zarobljenici ubijani i otvaranjem vatre nasumice po kolonama ili skupinama, bez nekakva posebnog razloga, samo da bude ubijanja. Potom su sve ove skupine nastavljale svoj hod, dok nisu stigle na prostor Hrvatske. Tu je sabiralište u Samoboru bilo prva stanica za većinu snaga koje su stizale iz pravca Bleiburga 23. - 25. svibnja, gdje je tako đer nastavljeno mrcvarenje zarobljenika. I ovdje su zabilježeni slučajevi ubijanja koje je vršeno i na drugim lokacijama oko Zagreba, a kasnije i u Podravini.621 Služba sigurnosti novih komunističkih vlasti, poznata pod kraticom ,,OZN-a" (Odjeljenje za zaštitu naroda), potom je preuzela poslove represije nad zarobljenim pripadnicima hrvatskih oružanih snaga. Prema naredbi OZN-e za Hrvatsku već krajem svibnja 1945. počelo je upućivanje zarobljenih ustaša, osim onih za koje se pretpostavljalo da su ratni zločinci, na istok prema Vinkovcima.622

621 622

M. Grahek-Ravančić, Bleiburg, 203. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 140.

247

U razdoblju neposredno poslije završetka Drugoga svjetskog rata, zabilježeni su individualni slučajevi ubojstava manjih skupina ustaša, najvjerojatnije bez ikakva posebnoga istražnog procesa. Zabilježeno je da je sa samog strijeljanja ukupno 312 osoba u Gracu kod Virovitice 16. lipnja 1945. uspjelo pobjeći pet ustaša. Oni su potom proširili glas u narodu o strije ljanju.623 Organi II. armije dobili su zadatak likvidirati 52 legionara, žandarma (oružnika-?] i ustaša 18. - 19. lipnja negdje u srednjoj Slavoniji. Ova je armija također uputila 1.700 zarobljenih ustaša i domobrana radi njihova likvidiranja. Međutim, OZN-a za Hrvatsku javila je lokalnoj karlovačkoj OZN-i da se između upućenih „proberu" zločinci. Tako je bilo likvidirano njih 300. Divizija koja je vršila likvidaciju htjela je, međutim, likvidirati daljnjih 500 zarobljenika, ali se OZN-a tome uspro tivila i intervenirao je javni tužilac pa do toga nije došlo.624 Za odmazdu za dva ubijena člana Okružnog komiteta za Liku početkom srpnja od strane ustaša, traženo je da se odobri strijeljanje 60 „zlikovaca na mjestu bez osude".625 OZN-a je početkom srpnja 1945. radila procjenu koliko je bilo časnika Domobranstva i Ustaške vojnice. Pripadnici Ti tove službe sigurnosti uglavnom su se zanimali za brojno stanje Domobranstva, dok prema ranijoj procjeni brojno stanje časnika UV-a nije bilo od posebnog zanimanja zbog uspostavljene prakse likvidacije svih časnika te formacije 1944. - 1945. godine. Navodi se da je pred kraj rata bilo 2.500 - 3.000 ustaških časnika. Zajedno s domobranskim časnicima „svi su veći nom zarobljeni u Sloveniji i u koliko nisu odmah riješeni (sic!), transportovani su u Srijem". Kako se navodi, ustaških časni ka ima „najviše do 50", što je nedvosmislena potvrda da su preostali bili, rečeno na partizanski način „odmah riješeni".626 Likvidacija je bilo i kasnije. Tako su jedinice 12. proleterske brigade 16. studenoga 1945. pohapsile neke seljake u se lima Slavonski Šamac, Sikirovac, Jaruge, Krčevine i Striživojna. „Odveli su dvadeset i tri i potukli ih..." Objašnjeno je da su „poubijani seljaci svi bili ustaše".627 Podaci II. odsjeka OZN-e za Vojvodinu pisani 1946. navode da je strijeljano 436 usta ša.628 No nije jasno u kojem razdoblju 1945. godine. Prema dopisu pukovnika Dimitrija Georgijevića, zaduženog za pitanja ratnih zarobljenika ispred OZN-e za Jugoslaviju, upućenom Aleksandru Rankoviću, načelniku OZN-e Ministarstva narodne odbrane Demokratske Federativne Jugoslavije, bilo je 21.026 ustaša u ratnom zarobljeništvu, raspoređenih u logorima u Vojvodini, i to po 5.000 u Pazovi, Glogonju i Apatinu (ovdje 5.001) i još 6.025 u Somboru.629 Međutim, podaci na dan 12. srpnja 1945. daleko su precizniji i govore da je u zarobljeništvu bilo 16.030 ustaša (i još 3.490 domobrana). Ono što privlači pažnju je da je najveći dio te brojke otpadao na „redove", dakle obične ustaše (15.955), a da je časnika bilo samo 74 i svega jedan dočasnik. U postocima to je bilo ispod 0,5

623 624 625 626 627 628 629

248

Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 217. Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 194., 196.-197. Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 184. Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 230. Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 543. Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 324.-326. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 425.-426.

posto! Ovo je neizravna potvrda da partizanske snage nisu imale milost prema časničkom i dočasničkom osoblju Ustaške vojnice. Kod domobrana taj je odnos bio daleko realniji po strukturi (1.738 časnika, osam dočasnika i 1.699 vojnika]. Ovi zarobljeni ustaše bili su smješteni u zarobljeničkim logorima na sljedeći način: 5.866 u Apatinu, 4.793 u Pančevu, 3.047 u Petrovgradu (danas Zrenjaninu), 1.960 u Novom Sadu, po 68 u Vršcu (samo časnici] i Rumi i dva u Zemunu.630 U logoru za Nijemce u Vinkovcima bilo je od 2.500 ljudi 450 Hrvata i Srba. Za Hrvate je napisano da su uglavnom aktivni ustaše, od kojih je manji broj bio iz Pučko-ustaške pukovnije. Oni su bili iz raznih krajeva Hrvatske i trebali su biti upućeni u svoje nadležne okruge na postupak.631 Ono što privlači pozornost je da su zarobljene ustaše uglavnom bili vojničari i da su bora vili u zarobljeničkim logorima na području Vojvodine. Ukazom Predsjedništva AVNOJ-a od 3. kolovoza 1945. objavljena je opća amnestija za ratne zarobljenike iz redova jugoslavenskih

naroda.

Međutim,

amnestija

nije

obuhvaćala

sljedeće

pripadnike

protukomunističkih

snaga:

„ljotićevce"

(Srpski dragovoljački korpus Nedićeve vlade), pripadnike Ruskoga zaštitnog korpusa (pripadnike ruske emigracije u služ bi Wehrmachta, također u Srbiji) i ustaše. Za ustaše je dodatno pojašnjeno „izuzev onih koji su nasilno mobilizirani poslije 1. siječnja 1942.".632 Međutim, kada se uoči postupak sa zarobljenim ustašama ili „ljotićevcima" u razdoblju 1944. - 1945., uočava se da za ove dvije ratne skupine nije bilo milosti ni u jednoj situaciji. Ipak, broj zarobljenika na različite je načine smanjen u narednim mjesecima. Tako na dan 1. ožujka 1946. među ratnim zarobljenicima ima sljedeći broj ustaša: ukupno 1.719 (po popisu 2.188), od kojih dočasnika 83 (107), nižih časnika 12 (15) i samo jedan viši časnik.633 Sljedećeg dana, 2. ožujka 1946., naređeno je od strane vrhovnog zapovjednika Jugoslavenske armije, maršala Tita, da se otpuste sva lica jugoslavenskih narodnosti, a pripadnici neprijateljskih vojnih formacija, osim onih protiv kojih je proveden krivični postupak. Oni su trebali da „dadu dokaza o svojoj privrženosti FNRJ i da radom na obnovi zemlje isprave učinjene greške".634

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 519.-522. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 311. 632 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 237. 633 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 327. 634 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 315. 630 631

249

KRIŽARI: USTAŠE U ODMETNIŠTVU 1945. - 1950. Iako je veći dio hrvatskih oružnih snaga prošao Križni put o kome smo govorili, mora se posvetiti pozornost i onom dijelu ovih snaga koje su ostale nezarobljene tijekom napredovanja partizanskih snaga kroz NDH, odnosno do formalnog kraja Drugoga svjetskog rata. Priroda rata na prostoru Jugoslavije i brzo napredovanje partizana prema zapadnim granicama omogućili su da taj broj bude priličan i da tih ljudi bude na gotovo svim dijelovima ranije NDH. Ovo je ljudstvo poslije većih sukoba u svibnju 1945., ako je opstalo na terenu, nastavilo s oružanim akcijama do vremena prvih poslijeratnih izbora, a zatim i poslije tijekom razdoblja 1946. - 1950. godine. Ustaše i drugi hrvatski gerilci koji su poslije nestanka NDH 1945. godine nastavili borbu protiv novih komunističkih vlasti, poznati su bili pod nazivom „škrapari" ili kasnije „križari", pove zujući se s dijelom svećenika proustaške orijentacije još iz vremena rata. Naziv „križari" sami su preuzeli kao znak samoočitovanja uz geslo „Za Krista, protiv komunista". U Dalmaciji su njihove, ali i četničke, skupine zvane škripari, kamišari i špiljari. Tako su ih prozvali stanovništvo i lokalna vlast. Osim borbe protiv komunista (u kojima su često prepoznavali Srbe, a ne komuniste, ili komuniste - izdajnike hrvatskoga nacionalnog bića), njihova je borba bila i iz egzistencijalnog razloga odbijanja suočavanja s mogućim drastičnim posljedicama pobjednika i jednostavno borbe za život.635 Još u drugoj polovini 1944. s pogoršavanjem vojnopolitičke situacije vlasti NDH počele su organizirati postrojbe za gerilsko ratovanje, u pozadini partizanskih snaga koje su već tada zaposjele i kontrolirale određene dijelove teritorija NDH. Zagovornici gerilskog ratovanja u vojnom i političkom vodstvu NDH bili su ustaški pukovnici Delko Bogdanić, Aki ef. Handžić, Vjekoslav Maks Luburić, Ibrahim Pirić Pjanić, Frane Primorac, Mate Primorac, Franjo Sudar Osman, Ivan Stier, generali Rafael Boban, Josip Metzger i Slavko Skoliber i ministar Pavle Canki. Predstavnici ovakva razmišljanja smatrali su da u slučaju komunističkog osvajanja NDH treba pokrenuti narodni ustanak, a ne napustiti Hrvatsku. 0 tome su se vodile česte rasprave kako se rat bližio svome kraju i u njima su se osobito isticali Vjekoslav Luburić i Franjo Sudar. S druge strane general Tomislav Sertić, glavar glavnostožernog ureda Minors NDH protivio se tome. On se zalagao da se zbog pretrpljena vojničkog sloma priprema za evakuaciju. Ipak, sam Poglavnik dvojio je što treba napraviti i treba li organizirati odsudnu bitku, neku novu Krbavsku bitku ili ponovno ići u emigraciju. Ipak, početkom svibnja odlučeno je da se to ne čini, već da se organizira povlačenje prema Reichu i tamo izvrši predaja saveznicima.636

635 Zdenko Radelić, Križah: ustaška gerila 1945-1950-problemi istraživanja, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2000., 5. i dalje. Detaljnije u Zdenko Radelić, Križari, gerila u Hrvatskoj 1945-1950, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002., 200.-203. 636 Z. Radelić, n.dj., 193.; M. Jareb, Ustaški pukovnik i general Tomislav Sertić, ČSP 2/2000, Zagreb, 2000., 271.-315.; Bogdan Krizman, Pavelić u bjekstvu,Globus, Zagreb, 1986., 62.

250

Određene pripreme za gerilska djelovanja u partizanskoj pozadini obavljana su i ranije u koordinaciji s posebnom nje mačkom formacijom za organiziranje diverzija Jagdverband. Ova je formacija najviše surađivala s Ustaškom obranom i njenim zapovjednikom V. Luburićem, odnosno časnicima za vezu: Ljubom Milošem i Dinkom Šakićem. Ovaj je stožer imao deset Jagdkommandi, a hrvatske vlasti izvršile su podjelu teritorija na devet diverzantskih sektora koji su trebali djelovati s hrvatskim postrojbama u zahvatu bojišta. Zanimljiv je niz imena koja su planirana kao zapovjednici ovih sektora: Miroslav Filipović - Majstorović, Delko Bogdanić, Ljubo Miloš, Dinko Šakić, Frano Sudar, Slavko Hajdinović, Frane Primorac, Ante Vrban, Josip Tomljenović, Stanko Vasilj i drugi. Međutim, u ovom se planu nije računalo s potpunim slomom NDH i Trećeg Reicha pa su ove skupine ostale u dobroj mjeri bez potrebnih resursa i ljudi za gerilu, a moguće je da je i sam plan zaborav ljen u danima sloma NDH. Dio predviđenih zapovjednika povukao se, a na prostru Hrvatske aktivni su ostali dopukovnik Delko Bogdanić i bojnik Slavko Hajdinović, dok je u Bosni i Hercegovini to bio dopukovnik Frane Primorac. Ovi ratni ustaš ki zapovjednici nastavili su s akcijom okupljajući oko sebe ljudstvo koje će biti poznato kao križari.637 Kako primjećuje Zdenko Radelić, u prvim danima nakon sloma NDH bilo je na tisuće vojnika koji su se sklanjali pred pobjednicima, ali su nove vlasti taj broj raznim mjerama počele smanjivati, odvajajući prije svega one koji su dvojili. Tako je nešto kasnije taj broj bio za područje Narodne Republike Hrvatske oko 2.500 - 3.000 ljudi. Mnoge skupine bile su i bez posebnog vodstva ili određenog područja djelovanja. Uglavnom, sve ove skupine zadržavale su se oko svojih domova, a takvo je i bilo glavno obilježje ovih skupina: sastav ljudi gotovo je redovito bio iz istog kraja. Druga glavna značajka djelo vanja ovih skupina bilo je neorganizirano djelovanje. Ipak, ove su skupine, kako je mir uzimao maha, počele predstavljati problem novim vlastima. Glavne njihove snage bile su u južnoj Hrvatskoj, oko Karlovca, Like, Banije, u sjevernoj Dalmaciji i u Hercegovini.638 Križarskih ili odmetničkih skupina, u kojima je bilo pripadnika Ustaške vojnice ili ustaškog pokreta, bilo je diljem teri torija NDH. Sada je u gerili došlo do miješanja pripadnika raznih skupina oružanih snaga NDH, odnosno protivnika novih vlasti koji su bili od dezertera do odmetnika zbog drugih razloga. Ipak, križari u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bili su uglavnom pripadnici HOS-a (OS NDH). U ukupnom broju prevladavali su ustaše i članovi ustaškog pokreta izvan vojnih postrojbi, čak do 90 posto ukupnog broja. Daleko manje bilo je pripadnika Domobranstva ili nekih drugih oružanih ili političkih formacija NDH. Tako da se može slobodno reći da su križari na teritoriju FNRJ poslije 1945. u biti bili gerilski nastavak Ustaške vojnice i/ili Ustaškog pokreta. Križari su nastali porazom i raspadom hrvatskih oružanih snaga 1945. godine. Iako bi se po imenu moglo zaključiti da je riječ o pokretu s vjerskim sadržajem, vjera je bila samo obilježje i distinkcija u odnosu na komunističke vlasti, a posebno ako se uoči da je partizanski pokret percipiran u stvari kao srpski pokret. Međutim, zanimljivo je uočiti da uopće nije za

Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, II. dio, Večernji list, Zagreb, 2011., 489. 638 Z. Radelić, n.dj., 197., 199. 637

251

bilježen napad na nekakvo srpsko naselje. Osnovni motivi za nastavak ovih skupina bili su strah od komunističke - parti zanske represije, odnosno borba protiv komunizma koji je uspostavio svoju vlast u Hrvatskoj i Jugoslaviji uopće, kao neka vrsta ponovne okupacije. Dio križara odrekao se pojedinih simbola ustaškog pokreta i NDH. Većinom su preuzeli znak križa te naziv križah kako bi naglasili svoju protukomunističku orijentaciju. Tako je, naprimjer, fra Bernardin iz samostana Sinj poslao križarima u okolini „križiće od mjedi i medalju od aluminija, s tim da križ stave na kapu umjesto slova U, a medalje sa strane kape. On im je obrazložio skidanje slova U, kao nužno potrebno, jer da su ustaše omražene u narodu, a kad se promjeni današnje stanje, da će se opet nositi U".639 Međutim, mnogi su na svojim kapama ili drugim dijelovima odore nosili slovo „U“ u koje su umetnuli križ. Ustaško vodstvo u emigraciji izričito je zabranilo tzv. rimski pozdrav kao kompromitirani simbol ustaštva, kako primjećuje Zdenko Radelić.640 Križari su bili nazočni na cijelom području NR Hrvatske, osim u Istri i na području priobalne Dalmacije i otoka. Oni koji su bili u Bosni i Hercegovini činili su jedinstvenu cjelinu s ovima u Hrvatskoj. Sve su ove skupine intenzivno „djelovale" tijekom 1945., vršeći veći broj akcija na organe komunističke vlasti. Poslije izvršenih izbora 11. studenoga 1945. i zime 1945./1946. ove su snage nastavile aktivna djelovanja i u 1946. godini. Oni su operirali u manjim skupinama, bez političkog vodstva ili većih zapovjednika, najčešće u svojim matičnim kraje vima. Vojnički uređene skupine bile su prava rijetkost, a nedisciplina je bila jedna od glavnih značajki, koja se kretala čak i do međusobnih razračunavanja. Glavne aktivnosti bile su napadi na pojedine aktiviste ili predstavnike nove vlasti kao i njihove objekte, rjeđe na izolirane vojne ili milicijske cjeline. Također, nije zabilježena nijedna akcija nekakva stvaranja teritorija ili zauzimanja naselja i stavljanja pod vlastitu kontrolu. U razdoblju 1945. - 1950. bilo je između 3.500 i 5.000 kri žara, s tim da ih je najviše u Hrvatskoj bilo na terenu 1945.: više od 2.000, a kasnije se taj broj kreće oko 500 1946. - 1947., zatim ne više od 200 u 1948. i u razdoblju 1949. - 1951. taj je broj sveden na pojedince.641

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Dalmacija, 631.-632.

639 640

Z. Radelić, n.dj., 474.-475,

641

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 744.

252

„PLAN io. TRAVNJA“ Utjecaj ustaškog rukovodstva iz inozemstva na križare bio je zanemariv. Poslano je nekoliko misija visokih ustaških dužno snika i časnika 1945. - 1946., a najambiciozniji pokušaj objedinjavanja djelovanja križarskih skupina završio je propašću akcije „10. travnja", koju je jugoslavenska služba sigurnosti UDB-a osujetila 1947. - 1948. godine. Poslije formalnog završetka Drugoga svjetskog rata uslijedila je povećana aktivnost dijela emigrantskog (ustaškog] vodstva. Naime, do njih koji su se nalazili u Austriji i Italiji stizale su vijesti da se u Hrvatskoj kao aktivni nalaze: Rafael Boban, Delko Bogdanić, Vjekoslav Luburić i Franjo Sudar s jačim snagama. U skladu s tim vijestima s terena odlučeno je da se u Hrvatsku ubacuju pojedine skupine na čijem su čelu stajali: general Ante Moškov, pukovnik Erich Lisak, bojnik Ante Vrban, zastavnik Ivica Hećimović, logornik Šimunović i drugi.642 U rujnu 1945. u Hrvatsku je stigao general Moškov koji se potom i vratio natrag u Austriju, prethodno ne stupivši u kontakt ni s kim od relevantnih nositelja gerilske aktivnosti.643 Također, stigao je i Erich Lisak koji je, međutim, uhićen 2. listopada 1945., bojnik Vrban i zastavnik Hećimović također su u kolovozu došli u Hrvatsku. Ipak, obojica su se sa svojim pratiocima potom vratila u Italiju. Potom su 1946. u Hrvatsku dola zili Hećimović i Vrban ponovno, pa Srećko Rover, Pavao Vukić, satnik Robert Boranić, poručnici Šuster i Križanić... Njihovi su dolasci bili uglavnom neuspješni, a bojnik Vrban u svom je boravku 1946. uspio od ustaša-križara na terenu ustrojiti dva križarska zdruga 1. slavonski i 1. hercegovački.644 Bojnik Ante Vrban po svom je povratku iz Hrvatske ostavio znakovito izvješće pisano studenoga 1946., u kojem je opi sao stanje ustaško-križarskih skupina na terenu. On je prokrstario Slavoniju, tražeći između ostaloga i generale Bobana i Luburića, susreo se s više skupina: Bobanovom (ali bez njega) jačine 17 ljudi, sa skupinom od 19 pripadnika Crne legije, bjegunaca iz zarobljeničkog logora, zatim sa skupinom na Papuku, poznatom kao 1. slavonski križarki zdrug koji je vodio bivši tabornik općine Brestovac, Antun Vičić. Krajem lipnja 1946. Vrban se prebacio preko Save u Bosnu i tek na Livanj skom polju susreo je veću skupinu križara. Usput je do njega došlo više vijesti o postojanju i aktivnosti pojedinih skupina na terenu. Od svih skupina koje je susreo, Vrban je bio najzadovoljniji s 1. hercegovačkim križarskim zdrugom ustaškog satnika Bože Mandića, koji je djelovao kao vojnički uređena postrojba. Mjesec dan kasnije Vrban je upao u zasjedu gdje mu je nastradao pratilac. Potom je krenuo natrag prema granici, srećući više skupina, zaključno s onom kod Dervente s oko 60 ljudi koju je ocijenio kao najborbeniju. Prešavši preko Papuka ponovno je bio kod 1. slavonskog zdruga. Vrban se vratio u

642

VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, dok III otsek OZNA MNO DFJ, br.2741, 25. X. 1945.

643 0 Moškovu i ubacivanju njega i njegovih ljudi vidjeti: Branimir B. Stojanović, Alojzije Stepinac, zločinac ili svetac [dokumenti o izdaji i zločinu), Beograd, 1985., 525.-536. 644

Z. Radelić, n.dj., 81.-93., 355.-371.

253

listopadu 1946. u Austriju. On je procijenio skupine koje je vidio na oko 2.500 ljudi s oko 95 posto ustaša u njima. Tako đer, donio je sa sobom izvješća iz 1. slavonskog i 1. hercegovačkog zdruga. Sve je to trebalo pomoći da se utvrdi politička situacija na terenu, u domovini.645 Boravak ustaškog bojnika Ante Vrbana 1946. u Zagrebu i njegovo izvješće stvorilo je sliku u dijelu rukovodstva ustaške emigracije da je nastupio pogodan trenutak za dizanje ustanka. Osnovano je „Hrvatsko državno vodstvo", koje izrađuje načela i upute za borbu u šumama, ubacivanje oružanih skupina u Jugoslaviju i povezivanje s križarima te stvaranje Hrvat ske oružane snage koja bi digla ustanak. Ovu akciju pratila je široka akcija mobilizacije dragovoljaca u logorima u Italiji i Austriji, kao i povezivanje sa zapadnim obavještajnim službama. Međutim, rezultat je bio sasvim drukčiji.646 Prema jednom podatku još tijekom travnja 1946. jedna skupina ustaša ubačena je preko mora na Velebit i otuda je kre nula na sjever do Papuka, druga koja je stigla na Baniju bila je uhvaćena.647 Akcija, koju je UDB-a za Hrvatsku nazvala „Gvardijan", a njeni protagonisti „Plan 10. travnja" bila je u 1947. godini naj uspješnija operacija UDB-e protiv takozvanog „unutrašnjeg" neprijatelja. Njeni operativci uspjeli su vještim korištenjem ustaških šifri, radioigrom i kontrolom kanala za ubacivanje u FNRJ, zarobiti 117 pripadnika emigrantskih (ustaških) snaga. Dosada je ostalo nerazriješeno pitanje tko su bili suradnici UDB-e iz redova ustaša i križara i pored velike raspoložive lite rature. Oni su u Jugoslaviju bili ubacivani iz Villacha u Austriji, kanalima preko Mađarske u više skupina koje su na terenu bile zarobljavane. Ustaške su skupine tijekom svibnja i prvih dana lipnja prelazile u Jugoslaviju iz Austrije i Mađarske. One su hitale prema Papuku. Poslije hvatanja skupine koja je prešla granicu krajem srpnja kod Koprivnice, uspostavljena je ra dioveza sa zarobljenom radiostanicom s njihovim centrom u Villachu. Na ovaj su način uhvaćeni neki od preostalih ključnih ljudi ustaškog pokreta: Božidar Kavran, Ljubo Miloš, Ante Vrban i drugi i suđeni na takozvanom zagrebačkom procesu ljeta 1948. godine.648

645

Z. Radelić, n.dj., 99.-109.

646

(Monografija RSUP Hrvatske), Zagreb, 1975. 33.-34.

647

Milenko Doder, Operacija Gvardijan, Narodna armija, Beograd, 1979., 7.-8.

648 M. Doder, n.dj., 31.-44.; Z. Despot, n.dj., 260.; Također i: Goran Vuković, Operacija Gvardijan, Mladost, Zagreb, 1958.; Dragan Marković - Nikola Milovanović - Đuro Rebić, Ratnici mira 1-3, Sloboda, Beograd, 1979.; Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe, 1-2, Sloboda, Beograd, 1988.

254

NA PODRUČJU HRVATSKE Procjena MUP-a NR Hrvatske datirana 12. studenoga 1945. procjenjuje da se najveći broj odmetnika zadržava i djeluje na području gornje Hrvatske i Slavonije. „Premda djelatnost odmetnika nije za podcjenjivanje, ona je u svakom slučaju manjih razmjera od one koju bi odmetnici s obzirom na svoje brojno stanje mogli razviti. Njihova napadačka djelatnost svodi se na upade u nezaštićena sela, na odvođenje aktivista Narodnog fronta ili njihovo maltretiranje ili u najboljem slučaju, na napade na brojno slabe milicijske patrole, ili usamljene vojnike... Najveću aktivnost odmetnici razviju na području okruga Slav. Brod, a znatno manju na području ostalih okruga Slavonije." Procjena ovog ministarstava bila je da je ustaša približno 700, a četnika 350 na teritoriju Narodne Republike Hrvatske.649 Kako se navodi u monografiji RSUP-a Hrvatske: na prijelazu 1946./1947. UDB-a za Hrvatsku „sve je svoje snage usmje rila na potpuno razbijanje ostataka bandi i njihovih jataka". Rezultat te aktivnosti bio je da se po šumama Hrvatske nalazilo „svega sedamdesetak bandita", dok ih je poslije samog kraja rata bilo i više tisuća. Ove su snage promijenile taktiku, tražio se način za bijeg u inozemstvo i organiziranje po gradovima. Tako su 1947. u Zagrebu otkrivene 33 neprijateljske skupine s više od 350 članova. Brojem i aktivnošću isticale su se „Hrvatska protuboljševička organizacija" i „Hrvatska križarska or ganizacija", koje su održavale vezu s križarima, davale im materijalnu pomoć i vrbovale ljudstvo za popunu bandi. Neke su skupine izvršile i diverzantske akcije, atentate i prebacivale ljude u inozemstvo. Izvršena je i diverzija u tekstilnoj tvornici GAON 4. veljače 1947., kada je stradalo nekoliko radnika.650 Ipak, ovdje ćemo navesti samo pojedine skupine koje su sadržale veći broj pripadnika UV-a ili njene pojedine istaknu te ratne pripadnike. Dvojica najistaknutijih imena u ovom ranom razdoblju na terenu bili su ratni zapovjednik Ustaške obrane general Luburić i zapovjednik V. ustaškog zdruga/divizije general Boban. Prema pojedinim podacima Luburić je sa svojim ljudima (od 20 do preko 60 ljudi] bio aktivan na području Bilogore, a potom na Fruškoj gori iznad Iloka. On je imao i radiostanicu sa sobom. Potom je početkom 1946. prešao preko Slavonije i prebacio se u Mađarsku. General Boban viđen je na prostoru Podravine u drugoj polovini 1945. i početkom 1946., ali bez detalja po kojima bi zaključili o jačini takve skupine.651 Dolazak Ante Vrbana u lipnju 1946. potaknuo je poboljšanje unutrašnjeg ustroja križarskih skupina u Slavoniji, na Pa puku. Toga ljeta nekoliko skupina prikupilo se i organiziralo u bojnu s trima satnijama, sveukupno ne više od 30 ljudi. Njen zapovjednik bio je ustaški poručnik Mile Obrovac. Poslije povratka iz Hercegovine, spomenuti izaslanik iz emigracije Vrban

649

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 744.

650

(monografija RSUP Hrvatske), 32.-33.

651

Z. Radelić, n.dj., 84.-85.

255

ovu je postrojbu nazvao 1. slavonski križarski zdrug. Na njegovu je čelu bio ustaški tabornik Ante Vičič, a poručnik Obrovac načelnik stožera. Ova je skupina s do 40 križara podijeljena u tri podskupine (bojne) i djelovala je na Papuku, Babjoj gori, Požeškoj gori i Psunju. Skupina je uključila kasnije i „Pivarsku skupinu" ustaškog satnika Marinka Polica na prostoru oko istoimena sela kod Nove Gradiške. Polić je posebno zanimljiv kao posljednji zapovjednik vojnog oružništva II. zbora HOS-a i voditelj ustaške postrojbe koja je završila obuku kod njemačke Jagdkommando. Ova je skupina djelovala i u Bosanskoj Posavini. Ove skupine bile su aktivne 1946. - 1947., a poslije uništenja Vičićeve skupine u proljeće 1947. aktivnost i ako postoji opada-652 Na području istočne Slavonije i dijela Srijema djelovao je veći broj skupina, počevši od skupine Jure Crljića, ustaškog po ručnika iz Bosne, koja nastala u ljeto 1945. i djelovala oko Vinkovaca s oko 30 različitih pripadnika koji su prošli kroz njen sastav. Također, tu su bile skupine ustaškog poručnika Ivice Ivančića („poznatog koljaša") i nekog ustaškog natporučnika Tomića. Skupina poručnika Crljića djelovala je na ovom prostoru vršeći napade čak i na manje vojne jedinice ili objekte JA tijekom 1946., a ocijenjeno je da su bili vrlo disciplinirani i naoružani, s dobrom obavještajnom mrežom. Međutim, pošto je jedan od križara ubio Crljića potkraj ljeta 1947., ta je skupina uskoro prestala postojati. Također, postojala je skupina ustaškog tabornika i natporučnika Filipa Tomića Slavonca, poslije njegova bjekstva iz logora u Krndiji. Ova je skupina dje lovala oko Đakova, a organi sigurnosti ovu su skupinu ocijenili, za razliku od drugih, kao „nešto bolju". U svom je sastavu imala nekoliko dočasnika. Skupina je u svome djelovanju ubila više predstavnika nove vlasti ili vojske, a bila je razbijena 16. prosinca 1945., kada je Tomić s nekoliko suboraca uhvaćen, osuđen i strijeljan, a definitivno ostaci te skupine nestaju krajem 1946. godine. Na ovom je području do 1947. djelovala skupina ustaškog vodnika Josipa Maršaleka iz Čepina, potom skupina ustaškog poručnika Ivana Anđića iz Bošnjaka kraj Županje, zatim skupina ustaškog dočasnika Marka Tomušića Škice, koja je djelo vala s obiju strana Save, skupina ustaškog vodnika Luke Rašića Raše sastavljena od ustaša i četnika, koja je operirala oko Slavonskog Broda i u Bosni. Također, djelovale su skupine ustaša iz Erduta Vilima Babela (sa 28 do 54 osobe) na području Psunja, Babje gore i do Nove Gradiške te Josipa Katića, ustaše iz Bosanske Gradiške, nastala poslije uništenja Babelove skupine koja je djelovala do zime 1947. - 1948. s 12 križara. Zatim je tu skupina Mate Dasovića, ustaše iz Đurđenovca s oko 20 ljudi i veoma aktivna u napadima na snage JA i predstavnike nove vlasti, sve dok nije razbijena u borbi kolovoza 1946. godine. Potom je tu skupina ustaškog zastavnika Roberta Lukačića s oko 70 ljudi pobjeglih iz zarobljeništva, na obroncima Krndije, te skupina poručnika Marka Obajdina s oko 35 ljudi oko Vinkovca. Obajdin se poslije sukoba sa snagama KNOJ-a prebacio na područje svoga rodnog Slunja. Tu su i skupine ustaškog zastavnika Baljka s oko 80 ljudi, u rajonu Donjeg Miholjca, skupine Nikole Smokrovića ustaše iz Jablanca sa šest ustaša u našičkom i požeškom kraju, te skupina Ivana Milnarevića, ustaše iz okoline Županje, s oko deset vrlo aktivnih pripadnika. Oni su se u prvoj polovini 1947. prebacili u Mlinarevićev rodni kraj, u Imotski. Skupina ustaše Sekulića iz jednog sela kod Slavonskog Broda i ustaškog poručnika Ivana Ludine 652

Z. Radelić, rt.dj., 246.-254.; Njemačka obaveštajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 495.

iz Vukovara s 14 - 21 osobe izvela je nekoliko akcija protiv snaga JA, no uništena je krajem 1946. godine. U manje skupine na ovom području spada skupina ustaša iz Podravske Moslavine Miška Kneževića aktivna 1945. i skupina Kolak - Andrić (obojica ustaše) na području Županje.653 Na bjelovarskom području partizanske su snage ustanovile svoju vlast pred sam kraj travnja i početkom svibnja 1945., zauzimajući pojedina mjesta tek u tim danima. Na ovom su prostoru tijekom 1945. registrirane uobičajene aktivnosti kri žara, a posebice oko izbora 11. studenoga 1945. godine. U 1946. prema izvješću Ante Vrbana jedna je skupina „zauzela" Rovišće pokraj Bjelovara, ali je vjerojatno riječ o napadu ili upadu u to mjesto. Aktivnost križara ovdje je počela zamirati tijekom 1947. godine. Na ovom području uočeni su sljedeći pripadnici UV-a ili pokreta, kao i njihove skupine: ustaško-križarska bojna bojnika Martina Cikoša, bojnika i logornika iz Koprivnice Martina Nemeca poznatog kao osnivača logora Da nica 1941., bojnika i logornika iz Kloštra Ivanića Ivana Kovačića Kovačeca, časnika i logornika ustaške mladeži iz Đurđevca Branka Fantonija, poručnika Ivana Kevrića Mehmeda, Josipa Bosnaca, časnika Josipa Pavlovića Saše, časnika Butkovića, ustaškog tabornika iz Velikih Zdenaca (G. Polje) Luke Račana i tabornika iz Sigetca Josipa Lukačina, zbirnika Ivana Babića, vodnika Ive Šupera i ustaša iz Nove Ploščice Rudolfa Majdaka, ustaše iz Prugovca Milana Bana, ustaše iz Daruvarskog Brestovca braća Santo (njihovu skupinu preuzeo je ustaški zastavnik Ivan Ljubić), skupine ustaša: Ivana Avirovića, Vinka Kenđela, Branka Tereka, Antuna Adžijevića, Paje Alekse, Vlade Kerina, Ivana Korena, Franje Šnajdera, Jose Sertića, Nikole Lončarevića, Antuna Glavana, Petra Petaka...654 Na širem zagrebačkom području koje su partizani zauzeli 1. - 9. svibnja 1945. također su se kasnije pojavili križari. Oni su uglavnom bili ustaše, a dio njih čak je bio sastavljen od bjegunaca iz zarobljeničkih logora uspostavljenih u Velikoj Pi sanici ili Lepoglavi. Najpoznatiji od aktivnih pripadnika Ustaške vojnice na ovom području bio je bojnik Slavko Hajdinović. On je imao skupinu s oko 20 križara u rajonu Petrinje. Ova se skupina raspala potkraj 1945., a Hajdinović je kao i ustaški natporučnik Španiček uspio emigrirati. Pored ovog časnika UV-a, na terenu su bile i skupine koje su imale za vođe časni ke i dočasnike UV-a (poručnici Roko Smičić Roca, Stjeapn Ciglenečki, Stejepan Sefner, Dragitin Pljuščec, zastavnik Josip Borgudan ili rojnik Marko Jelić), odnosno predvodile su ih pojedine ustaše (grupe Stjepana i Zvonka Leška, Janka Vrčeka Marka, Jurja Delija, Josipa Lihtera, Blaža Biškupa, Nikole Jurića, Jure Šipuša, Stanka Kuretanjeka, „Ludenička" skupina i tako dalje).655 Na širem području Moslavačke gore nove vlasti izvele su u jesen 1946. akciju protiv križara, poslije koje, barem na ovom području, više nije bilo njihovih većih cjelina. Tijekom zime 1946. - 1947. nastup UDB-e bio je nemilosrdan što se vidi iz podatka da je ubijeno 20 križara. Ipak, u ovom kraju skupine postoje do početka 1950-ih.656

653

Z. Radelić, n.dj., 257.-288

654 792.

Z. Radelić, n.dj., 303.-322.; Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946,Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 791.-

655

Z. Radelić,n.dj., 342.-352.

656

Z. Radelić, n.dj., 325.-338.; Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946,

Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska. 257

Područje od Karlovca prema Rijeci, Kordunu i Lici, također je bilo značajno ustaško-križarsko područje. Kako su ovdje partizani još 1944. u pojedinim dijelovima kontrolirali vlast i teren, već tada su se razvile ideje o ustaškoj gerili s oslon cem na Velebit. Ovdje su zapovjedno ustaše stajale i dalje prilično jako, jer su među zapovjednicima skupina bili istaknuti časnici kao Delko Bogdanić, Franjo Sudar, Bonaventura Baljak ili Joso Aleksić. Padom pojedinih mjesta na ovom području u partizanske ruke krajem ožujka i početkom travnja 1945., a prije svega Gospića 4. travnja i Slunja 12. travnja, već tada se u šumama našlo više stotina pripadnika HOS-a, od kojih svakako najviše ustaša. To je za nove vlasti bio i najveći izazov uz glad i uništenu infrastrukturu. Raspršene skupine na terenu tijekom 1945. povezivao je Delko Bogdanić. Međutim, Bogdanić sa svoja četiri zastavnika uglavnom se nije nikuda kretao, već je bio u skrovištu kod Perušića. U jednoj od akcija nove službe sigurnosti 30. studenoga te godine, Bogdanić je bio ubijen. To je bio značajan udar na organizaciju otpora u ovom dijelu Hrvatske. Njegovo je tijelo bilo izloženo potom u Gospiću čak tri dana radi zastrašivanja, odnosno pokazivanja moći nove vlasti, lako su ovdje skupine bile najjače u Hrvatskoj, one su tijekom 1946. bile postupno uništavane, zaključno s 1950. godinom.657 Osim istaknutih pripadnika bile su tu i skupine koje su vodili ustaški časnici: bojnik Ivan Nikšić, Idriz Delić (skupina muslimana), satnik ili bojnik Mile Orešković, poručnik Marko Obajdin, Joja Pavelić Buban, zastavnik Ante Vukić i Milan Frković, Mićo Pećarić, časnik Martin Kasunović Strica, Drago Anić, dočasnik Nikola Krpan Vranzela, rojnik Jakov Medunić, vodnik Duka Žanić ili logornik Stipe Javor, tabornik Nikola Klobučar, Mate Blašković, skupine koje su vodile ustaše bez činova Ante Radočaja, Zvonka Žegle, Pavla Štajduhara, Ante Grdića, Jose Sertića, Mile Špehara, Nikole Vukovića, Ivana Kukuruzovića, Jure Magličića, Pere Panežića, Ivice Domitroivća, Vida Lesića, Ivana Martinka, Petra Vukovića, Franje Pavličića - Munje, Franje Grgurića, Marka Gerovca, Mate Pavlovića - Ižeka, Grge Smovjera, Ivana Šikića Šikana, Maraka Balena Zule, Petra Marasa Viđe, Milana Bićanića, Juke Samardžije, Jose Petranovića Cime, Ivana Delača Trapana, Marka Mandekića, Marka Hećimovića, Jose Milkovića, Stipe Rukavine, Franje Miškulina Dijana, Milana Mihaljevića, Jose Badanjka, Branka Jurtkovića...658 Ono što je uočljivo da su na ovom dijelu Hrvatske vođe skupina uglavnom ustaše, za razliku od drugih dije lova gdje ima i vođa drugog profila. Na području srednje Dalmacije u širem okruženju Splita, križara i njihovih skupina ima isključivo u brdovitim krajevima i područjima vezanima za planinske masive Biokova, Dinare, Promine, Svilaje, Velebita i tako dalje. Na zadarskom području ove su se skupine orijentirale više prema Lici. I na ovom području ustaška - križarska gerila kreće s dolaskom partizana i njihovim zauzimanjem ovih krajeva. Poslije završetka rata, teško je ustanoviti brojke križara na ovom području zbog

657

Z. Radelić, n.dj., 355.-371.

658

Z. Radelić, n.dj., 373.-392.

258

njihova prelaženja s teritorija Bosne i Hercegovine, odnosno jer se u statistikama UDB-e s ovog terena često zajedno broje križarske i četničke skupine. Posljednje veće skupine uništene su 1948. i 1949. godine, a posljednji križari uhvaćeni su u rujnu 1951. godine na makarskom području, poslije čega nestaju križari na području Dalmacije.659 Vjerojatno najpoznatiji ratni vođa na ovom području bio je ustaški pukovnik Bonaventura Baljak, na početku s oko 80 ljudi, krećući se po Bukovici i oko izvora Zrmanje. Treba spomenuti i skupinu bojnika Mate Medvidovića osnovanu u Imotskoj krajini, poručnika Luke Nenadića - Pećinovća, Tadije Jurete, časnika Marka Šimurine Ćikolije, zastavnika Mate Šurlina... Od skupina koje su vodile ustaše (bez čina) najpoznatija je skupina Marka Dadića Markoća, koja je opstala kao posljednja u zadarskom kraju sve do sredine 1948., zatim Šime Tomića Isusa, Petra Bogića, Maraka Martića Karla, Filipa Radovića, Maraka Kanaeta, Ivana Milinarevića, Stjepana Teskera i posebno Nedeljka Piplice, koji je pripadao prvo Ustaškoj mladeži pa SKOJ-u, da bi se potom odmetnuo.660 Prema istraživanjima Z. Radelića, UDB-a za Hrvatsku još je 1. srpnja 1948. konstatirala da više ne postoji nijedna orga nizirana oružana skupina u Hrvatskoj. Iako organiziranih skupina nije bilo, nastavljena je pojedinačna aktivnost ili jedno stavno skrivanje. Početkom 1950-ih i te posljednje skupine nestaju s terena.661

NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE Teritorij Bosne i Hercegovine imao je „odmetnike" svih triju vjera - nacija. Srpske skupine bile su najjače u zonama naselje nima srpskim stanovništvom, kakve su planine Manjača, Majevica, Trebava, Ozren, Foča i zapadni dio republike. U istočnim krajevima četnička je gerila opstala do sredine 1950-ih godina. U drugim krajevima bilo je ustaša, ustaških milicionara, „zelenaša" i dezertera.662 Teško je utvrditi broj bosanskohercegovačkih križara, ali je vrlo vjerojatno da ih je neposredno nakon rata bilo više od 1.000. Njih je bilo na područjima gdje je živjelo hrvatsko stanovništvo, kakvi su zapadna Hercego vina ili Posavina. U Posavini su se ustaške snage zadržale u organiziranom smislu i neposredno poslije kraja rata, kada su snage partizanske JA poduzele operaciju protiv te grupacije tijekom svibnja 1945. godine.

659

Z. Radelić, n.dj., 397.-411.

660

Z. Radelić, n.dj., 413.-425.Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Dalmacija.

661

Z. Radelić, n.dj., 226.-230.

662

VA, Fond NOB, k.773, 26/6.

259

Naime, ratne okolnosti učinile su da najjače žarište i najveća koncentracija pripadnika hrvatskih (ustaških) snaga bude na širem prostoru Bosanske Posavine. Početkom svibnja 1945. u selima: Novi Grad, Vlaška Mala, Odžak, Mrka Ada, Balegovac, Dubica, Prid... skoncentrirala se jaka ustaška formacija jačine 3.500 - 4.000 boraca. „Ova ustaška formacija (bila je) pod komandom čuvenog ustaškog krvnika Rajkovca i većeg broja ustaških oficira iz Slavonije". Na tom su se prostoru ove snage utvrdile u izrađene fortifikacijske objekte. Vlaška Mala bila je središnja otporna točka, a ostala su sela utvrđena za dugotrajnu obranu. Snage partizanske 27. divizije počele su izvoditi napade protiv ove grupacije još početkom svibnja, ali bez uspjeha. Kada je stigla jedna partizanska brigada 53. divizije i nešto topništva, započet je 9. svibnja napad uz topničku pripremu, ali su ustaške snage odbacile partizane. Obje strane imale su velike gubitke. Potom je nastalo relativno zatišje, samo uz okršaje s obiju strana. Partizanska zapovjedništva tražila su pomoć u zrakoplovstvu i tenkovskim jedinicama, jer se procijenilo da se ustaška uporišta ne mogu nikako drukčije uništiti. Ocijenjeno je da se borba može pretvoriti u pozicijsko ratovanje, „što pak nama ne ide u korist". Ustaških snaga zaostalo je i na drugim lokacijama dublje u sjeveroistočnoj Bosni, ali je ova grupacija bila najveći problem. U kasnijoj procjeni za drugi dio svibnja 1945. brojnost ove ustaške grupacije procijenjena je na 2.000 - 3.000 ljudi. „Ipak njihova borbenost i upornost nije popuštala već svakim danom vrše ispade i na naše napade odgovaraju kontranapadima i stalno rade na pojačavanju svojih uporišta izradom novih bunkera i streljačkih rovova, iz čega se moglo zaključiti da je ova ustaška banda rešena na borbu do posljednjega borca." U razdoblju 15. - 24. svibnja partizanske snage (četiri brigade, jedan partizanski odred i bojna KNOJ-a) koje su opkoljavale ovu grupaciju, vršile su demonstrativne napade radi slabljenja ove grupe. Od 22. svibnja u bojno djelovanje uključeno je i zrakoplovstvo koje je 23. - 24. toga mjeseca žestoko bombar diralo sva uporišta u spomenutih šest sela. Tijekom tih napada partizanske su snage zauzele Odžak 23., a potom je 25. pokrenut napad sa svim snagama. Kako je napad bio snažan, poslije početnih borbi ustaške snage (i nešto četnika) povukli su se prema Vučjaku. Partizani su sva uporišta zauzeli 25. svibnja, a nastavili su čišćenje terena i narednih dva dana. Gubici hrvatskih snaga bili su 881 mrtvih, 104 ranjenih među kojima i zapovjednik ove grupacije Rajkovac, zatim 572 zarobljena (od toga deset četnika), kao i veliki ratni plijen u naoružanju i opremi. Partizani su imali 17 nastradalih, šest nestalih i 49 ranjenih boraca u ovoj akciji.663 Sredinom srpnja 1945. u kotaru Drvar pojavila se skupina od 50 ustaša na povratku iz Slovenije. Ova je skupina izne nada stigla, pojavivši se u selu Basatsima, i stvorila je iznenadni problem za snage lokalne 20. brigade. Došlo je do sukoba u kome su ubijene neke ustaše, a ostali su se raspršili po terenu. Također, ubijeno je, ranjeno i zarobljeno više četnika ili ustaša na tom rajonu.664

663

Zbornik, svezak V., knjiga 34., 925., 949.

664

VA, fond NOB, k.1267, 40/7.

260

Kasnije, kako je mir, a s njim i pobjeda komunista, postao realnost, križari su u Bosni i Hercegovini nastavili aktivnosti, ali nije bilo više ni većih grupacija ni većih teritorija pod njihovom kontrolom. Križari su se najviše kretali u područjima vezanima za planinske masive ili na područjima gdje su prelazili iz jedne republike u drugu i obratno. Procjene obavještajnog odjela VI. armije, koja je teritorijalno zahvaćala područje Bosne i Hercegovine, u veljači 1946. bile su sljedeće: „Ustaše, iako su brojno slabiji od četnika, bolje su organizovani, imaju bolje rukovodstvo i nastoje da povežu svu reakciju pod imenom križara, te u tom pravcu politički djeluju na terenu. U tu se svrhu služe raznim svojim organizacijama koje su postojale za vrijeme okupacije, a nisu posve uništene... a naročite usluge im u pogledu održavanja veze, propagande i podrške čini katolička crkva. Preko crkvenih organa se upozoravaju katoličke mase odane vjeri, da im je vjera u opasnosti. Ta parola čini, da križari, kao borci za vjeru, uživaju nepodijeljene simpatije i podršku katoličkog dijela stanovništva". Ove procjene analizirale su djelatnost u pojedinim samostanima na logističkoj podršci križarskim skupina ma, njihove pristalice u gradovima te kanale i vezu s Hrvatskom i dalje s inozemstvom. Ukazano je da „Naročitu smetnju na području naše armije čine viši ustaški oficir, koji se kriju po selima i politički djeluju". Ukazano je da prema neprovjerenim vijestima u Posavini djeluje Luburić ili netko tko se tako predstavlja. U tom trenutku procijenjeno je da ima 374 ustaša podijeljenih u skupine na terenu VI. armije, odnosno NR Bosne i Hercegovine.665 Prema podacima iz srpnja 1946. procijenjeno je da je na teritoriju VI. armije u više skupina bilo 549 ustaša (i 865 čet nika). Uočava se da je tijekom prethodnog mjeseca bilo ubijenih 42, a novoodmetnutih 44 osobe u redove križara - ustaša, što može svjedočiti o živosti križarske akcije. Od toga se polovina nalazila u Hercegovini. Za to je područje ocijenjeno da su „ustaše aktivni i politički i vojnički, a četnici samo politički".666 Armijske procjene iz studenoga 1946. govorile su: „vojnička aktivnost bandi u ovom periodu imala je više kriminalni karakter i svodi se na pljačku i ubistva pošteni građana i demobilisani boraca... U Hercegovini aktivnost bande, u manjim razmerama svodi se na pljačku odeće i žitovnih namirnica". I ovo razdoblje pokazuje konstantu brojnost ustaša-križara na terenu BiH. Krajem listopada bilo ih je 511, a krajem studenoga 541. Tijekom mjeseca ubijeno je 43, ali se „pojavilo" novih 82 križara-odmetnika!667 1 ostali dokumenti sigurnosne provenijencije pokazuju da je problem križara i njihove aktivnosti bio aktualan i u 1947. godini. Najvažnije vođe bile su ustaški časnici poput satnika Bože Mandića ili poručnika Mirka Kapulice. Za ovoga prvoga go tovo da je vrijedilo da je glavni zapovjednik svih križara na području Bosne i Hercegovine, sve dok nije bio ubijen sa svoja četiri križara na planini Čvrsnici siječnja 1947. godine. U zoni oko Sarajeva bilo je oko 70 ustaša. Oko Busovače, Fojnice i

665

VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, Ob.odeljenje VI armije, pov. br.53/1, 7. II. 1946. u Sarajevu.

666

VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, dok. Ob.odeljenje VI armije iz jula 1946., Akcije odmetnika (str. 29.-32.]

667

VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, Štab VI armije, II odeljenje, str. pov. br.2910, 5. XII. 1946.

Kseljaka, krajeva između Sarajeva i Zenice djelovale su skupine Ante Brkljačića i Stjepana Šimić, a u Bihaćkoj krajini i sku pina ustaškog časnika Kapetanovića i druge.668 Posebno sklonište hrvatska je gerila našla u okrilju katoličke crkve na terenu. Tako su se mnoge ustaše prikrile nasla njajući se logistički na lokalne svećenike. U Bosni su njihove skupine bile na prostoru gdje je živjelo katoličko stanovništvo oko Zenice, Tuzle, Busovače i Sarajeva. Oko Zenice je bio aktivan fra Franjo Šlafhauzer, koji je u jednom trenutku pripremao napad na zračnu luku kod Sarajeva. Fra Kruno Milić djelovao je oko Vareša.669 Zahvaljujući sačuvanoj dokumentaciji, može se rekonstruirati dio aktivnosti I. hercegovačkog zdruga iz ljeta 1946., koji je bio najveća poslijeratna organizirana ustaška postrojba u BiH. Na dan 28. lipnja 1946. osnovan je od skupine hercegovačkih ustaško-križarskih (skupina] 1. hercegovački ustaškokrižarski zdrug. Određeni su zapovjednici četiriju bojni, kao i satnija. Brojno stanje bilo je sljedeće: u I. bojni 14 ljudi, u II.

bojni 16, u III. bojni 12, dok u IV. bojni nije bilo ljudi na osnivanju. Zapovjednik zdruga bio je ustaški satnik Božo Mandić.670 Naredbe satnika Bože Mandića dosta govore o stanju unutar ove ustaško-križarske postrojbe: „Primetio sam da poje dini pripadnici ovoga Sdruga kreću koji kuda bez ičijeg znanja. Radi veće sigurnosti pojedinaca kao i celine zabranjujem kretanje svakom bez razlike, bez odobrenja pretpostavljenog... Primjetio sam da pojedinci psuju i među sobom svakakve riječi, kao među sobom tako i među celinom. To nije dostojno uopće čovjeku, a naročito vjerskog nacionalnog vojnika. Psovka i druge pogrdne riječi su ogledalo svakog pojedinca kao celine". „Međusobno bratstvo među nama ne dolazi do izražaja. Pojedini podcenjuju svoje kolege, možda što su mladi ili što su kasnije stupili u Sdrug. Radi toga moramo svijem silama raditi na produbljivanju bratstva i sve svoje sile moramo upotrije biti na dobroj zajednici pokretu."671 „Primjetio sam da pojedinci shvaćaju stvari još neozbiljno i neizvršavaju tačno zapovjedi zapovjednika satnije. To danas napomenjujem da se više ne ponavljam, jer neki dan je od ovih, neizvršavao samo zapovijedi zapovjednika satnije, a neka zna da ne izvršava svoju dužnost koje mu nalaže prisega koju je položio." „Danas je (8. lipnja] svaki pripadnik Sdruga zadužen sa oružjem i streljivom do sada se je događalo, da pojedinci ne paze i nečuvaju stvari i naboje. Za to je svaki zadužen sa streljivom, pa neka se zato shvati pozornost na čuvanju naboja i redenika. Bit će dotični kažnjen sa stražom i prekorednom službom."672

668

Z. Radelić, n.dj., 427.-429.

669

Ratnici mira, knjiga 2,116.-133.

670

VA, Fond NDH, k.85f, 1/5-1.

671

VA, Fond NDH, k.H4i, 2/10-1.

672

VA, Fond NDH, k.H4i, 2/10-1.

262

Od 19. lipnja uvedena je molitva, koju trebao čitati nadzorni časnik prije podjele hrane. „Zapaženo je da još je pojedincima bezuspješno lijepo kao ljudima govoriti, te se od danas svaki pojedinac (20. lipanj) za svaki mali prekršaj će se kažnjavati. Kazne će se određivati prema veličini prekršaja." Skrenuta je pozornost i da se ne događaju svađe pred civilima, a ponovno da se upotrebljavaju razne nepristojne riječi. U zabilješci pod 28. lipnjem nalazimo neizravnu podršku o sukobljavanju s organima sigurnosti novih vlasti: „Opaženo je da se pojedinci prilikom dosadašnjih borbi sa partizanima izvlače bez naloga i ne gledajući na druge." Zabranjeno je, stoga, izvlačenje bez naloga, a dopušteno je pucati na svakoga tko pokuša bježati. Sudeći prema dnevnim naredbama I. hercegovačkoga ustaško-križarskog zdruga, obraćana je pozornost na nabavu i podjelu hrane. Trebalo ju je sakupiti na jedno mjesto i otuda dijeliti. Također, trebalo je riješiti i pitanje smještaja po nase ljenim mjestima i kretanja. „Pregledati mjesto logorišta da neostane kakvih stvari i maskirati mjesto da se neprimjeti gdje se je bilo u koliko je to moguće.673" Dnevnik ove postrojbe za razdoblje od 20. lipnja do 15. srpnja registrira, osim kretanja i sakrivanja po terenu, samo jednu borbu s „partizanima", 24. lipnja, gdje je s obiju strane pao po jedan pripadnik. Mandić završava zabilješke opaskom „kroz to vreme ja sam bio prilično raspoložen i snovao sam planove za naš daljni rad i opstanak".674 Za razliku od NR Hrvatske, u NR BiH dijelovi „križarsko-ustaških" skupina zadržali su se nešto duže nego u Hrvatskoj, ali i one su prognane i uklonjene početkom 1950-ih. Do 1950. likvidirane su veće skupine hrvatskih ustaša u zapadnoj Hercegovini i veće skupine na prostoru Bugojna, Vareša i Kiseljaka.675

673

VA, Fond NDH, k.H4i, 3/10-1.

674

VA, Fond NDH, k.85F,4/5-1.

675 Broj odmetnika imao je tendenciju padanja, i to po godinama izgleda ovako: 1946. - 2031, 1947. -1212,1948. - 292,1949. -132, 1950. -104, 1951. - 61, 1952. - 51, 1953. - 25 i 1954. još 9. U ovim akcijama stradalo je 88 pripadnika Narodne milicije i 26 pripadnika UDB-e, od kojih i Šef opunomoćstva UDB-e u Lukavcu prosinca 1946. i pomoćnik šefa opunomoćstva u Mostaru ožujka 1946. Safet Filipović, Organi bezbednosti Bosne i Hercegovine u borbi protiv banditizma, Narodna milicija, 6/1954.11-13.

263

Ustaški zastavnik s tvrdom kapom, 1944. ili 1945.

Ustaški dočasnik PTS-a, snimljeno 13. kolovoza 1944. 264

Ustaški vojničar naoružan mauzerom 1944. (Mario Pavlović]

Poručnik PTS-a (u sredini) s dvojicom zastavnika PTS-a nakon dodjele odlikovanja, obučeni su u finske odore označene u skladu s propisom od 15. siječnja 1945. Ustaški poručnik PTS-a snimljen nakon dodjele odlikovanja u finskoj odori u Banja Luci, zima 1945. 265

Časnici i dočasnici PTS-a nakon dodjele odlikovanja, zima 1945. u Banja Luci

Iz svakodnevnog života ustaškog vojničara 266

Mimohod Ustaške obrane, najvjerojatnije u Gospiću, zima 1943./1944. godine.

U mimohodu sudjeluju tankete L3, laki tenkovi L6/40 i srednji tenk M13/40. Tenk M13/40 ima neuobičajenu dodatnu zaštitu na kupoli.

6. DIO OPERACIJE U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ

Tijekom 1943. godine i na području sjeverozapadne Hrvatske sve se više osjećala prisutnost i djelovanje Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP], a posebice nakon kapitulacije Italije, kada su snage NOP-a ojačale u tolikoj mjeri da su bile u stanju zauzimati i dobro utvrđena posadna mjesta. U trenutku kada je Italija izišla iz rata, glavnina njemačkih oružanih snaga i oružanih snaga NDH bila je usmjerena prema jugu radi razoružavanja talijanskih snaga te uspostave nadzora nad jadran skom obalom i njezinim zaleđem, a kapitulacija dotadašnjega nominalnog saveznika loše se odrazila na moral Hrvatskog domobranstva u kojem je zabilježen povećan broj vojnih bjegunaca. Snage Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) na području sjeverozapadne Hrvatske iskoristile su ovaj za njih povoljan razvoj događaja i u razdoblju od rujna do studeno ga 1943. zauzele važna protivnička uporišta u Varaždinskim Toplicama, Ludbregu, Koprivnici, Đurđevcu i Čazmi. Za Nezavisnu Državu Hrvatsku ovo je područje bilo od izuzetne važnosti. Osim što je prostor između rijeke Save, Drave, Sutle i Ilove, uključujući i grad Zagreb, bio industrijski najrazvijeniji dio države, tu je živjelo nešto više od 1,000.000 sta novnika, što je predstavljalo četvrtinu ukupnog stanovništva NDH. Prometna mreža bila je gusta i dobro razvijena i preko ovog područja pružale su se prometnice koje su povezivale NDH s Mađarskom i Njemačkom. Ove prometnice bile su od velikog značaja i za njemačke snage, a posebice željeznička pruga Zagreb - Beograd koja je bila glavni opskrbni pravac za Grupu armija E i F. Stoga je za NDH uspostava potpunog nadzora nad sjeverozapadnom Hrvatskom i odvijanje nesmetana prometa na ovom području bilo pitanje opstojnosti. Koncem 1943. oružane snage NDH uspjele su se konsolidirati i počele su pojačavati svoje snage na ovom području.

OPERACIJA „DUBROVNIK“ Borbe za Zlatar i Varaždinske Toplice

Početkom siječnja snage X. zagrebačkog zbora NOV i POH (X. zagrebački korpus NOV i POH) nastojale su proširiti svoj nad zor i na Hrvatsko zagorje, a za prvi cilj određeno je zauzimanje uporišta oružanih snaga NDH u Zlataru, važnom prometnom čvorištu iz kojeg su se pružali prometni pravci prema Zlatar Bistrici, Loboru, Mihovljanu i Novom Marofu.676 Zauzimanje ovog uporišta povjereno je 32. diviziji NOVJ, koja je 3. siječnja 1944. napustila svoje dotadašnje položaje na Kalniku i sljede ćeg se dana razmjestila na crti Belec - Hrašćina - Trgovišće. Za napad na sami Zlatar određena je brigada Matija Gubec, dok je pravac od Marije Bistrice osiguravala udarna brigada Braća Radić pojačana jednom bojnom Zagrebačkoga partizanskog 676 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, svezak V., knjiga 24., dokument br. 16., str. 65.-66. U daljnjem tekstu Zbornik NOR-a.

odreda, pravac od Krapine i Lepoglave Zagorski partizanski odred, a pravac od Varaždina jedna bojna brigade Matija Gubec. Pričuvu je činila jedna bojna iz sastava udarne brigade Braća Radić Zlatar je branila 7. satnija Zagrebačke ustaške posadne bojne (ZUPB).677 Posada je bila utvrđena po zgradama u selu međusobno povezanima rovovima i zaštićenim preprekama od bodljikave žice. Od oružja za potporu posada Zlatara raspo lagala je dvama protuoklopnim topovima od 37 mm, jednim teškim minobacačem i trima teškim strojnicama.678 Partizanske snage otpočele su napad na Zlatar 6. siječnja u 4,20 sati iz dvaju pravaca.679 Težište napada nalazilo se na sjeverozapadom pravcu, otkuda je napadala I. bojna [bataljon] brigade Matija Gubec, dok je II. bojna napadala iz pravca sje veroistoka. Iako su partizanske snage uspjele iznenaditi posadu u Zlataru i prodrijeti u samo mjesto, 7. satnija ZUPB-a brzo se pribrala i odbila ovaj napad. Pred zoru se I. bojna samoinicijativno povukla iz mjesta, dok se II. bojna uspjela zadržati u zgradama koje je zauzela tijekom noći. Nešto kasnije I. bojna ponovno je krenula u napad u kojem je uspjela zauzeti nekoli ko zgrada u mjestu i time uspostaviti čvrst obruč oko samog uporišta. U 17,30 sati otpočela je priprema za novi partizanski napad, ali protuoklopni topovi 47 mm nisu bili odviše učinkoviti, jer su zgrade iz kojih se branila posada Zlatara bile čvrste i granate ih nisu uspijevale probiti. Bez obzira na to novi je napadotpočeo u 18 sati, ali je odbijen kao i sljedeći napad koji je izveden pod okriljem noći. Nakon višekratnih neuspjelih juriša, I. bojnu brigade Matija Gubec smijenila je III. bojna udarne brigade Braća Radić te je povučena u pričuvu. Tijekom sljedećeg dana, 7. siječnja, posada Zlatara povremeno bi izvodila protunapade podržane snažnom vatrom protuoklopnih topova, minobacača i teških strojnica, no ovi napadi nisu bili usmjereni prema proboju, već na ometanje partizanskih priprema za zauzimanje uporišta. Novi partizanski napad otpočeo je dolaskom mraka, tijekom kojeg su III. bojna udarne brigade Braća Radić i II. bojna brigade Matija Gubec dva puta jurišali na uporište, ali su u oba navrata zaustavljeni na žičanim preprekama. Tog je dana iz Zagreba u pomoć posadi Zlatara upućena jedna mješovita bojna sastavljena od dviju satnija iz sastava domobranskih Zagrebačkih posadnih bojni, jedne satnije Zagrebačke ustaške posadne bojne i oklopnim vozilima iz sasta va

oklopno-mehanizirane

satnije

Poglavnikova

tjelesnog

zdruga

(grenadirska

sat

Poglavnikovih

tjelesnih

sdrugova-PTS).680

Ovom mješovitom bojnom zapovijedao je ustaški dopukovnik Josić. Prvi pokušaj proboja izvršen je još istoga dana, ali bez podrške oklopnih vozila i ovaj su pokušaj partizanske snage zaustavile kod Zlatar Bistrice bez većih poteškoća.

677 Hrvatska, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, HR HDA 1450, Zbirka mikrofilmova Gradivo iz inozemnih arhiva koje se odnosi na Hrvatsku, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 115,148., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec siječanj 1944. godine. 678

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 16., str. 65-66.

679

Isto, str. 66.-67.

680 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 115.-148., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec siječanj 1944. godine.

274

Ni sljedećeg dana, 8. siječnja, mješovitoj bojni nije uspjelo probiti se do Zlatara, iako su se toga dana napadu pridružila i oklopna vozila iz sastava oklopno-mehanizirane satnije PTS-a. Tijekom noći s 8. na 9. siječnja mješovita bojna dodatno je ojačana 4. satnijom ZUPB-a iz Marije Bistrice i s deset njemačkih oklopnih vozila iz Donje Stubice. Ove snage prikupile su se kod Zlatar Bistrice i Poznanovaca i između 3 i 5 sati probile su partizanski obruč. U izvješću partizanskog X. zbora navodi se da su njemački tenkovi od 15 tona zaobišli postavljene zasjede i da su se kretali izvan putova koje su njihove snage prekopa le upravo u tu svrhu, jer je zemljište bilo zaleđeno i pogodno za djelovanje oklopnih vozila i izvan cestovnih pravca.681 Nakon što je probijen obruč, partizanske su se snage povukle u smjeru Ivančice, a mješovita bojna pojačana oklopnim snagama ušla je u Zlatar 9. siječnja u 9 sati. Pretrpljeni gubici bili su veliki na obje strane. Oružane snage NDH imale su šestoricu poginulih, 25 ranjenih i 16 nestalih, dok su partizani pretrpjeli gubitke od 20 poginulih i 64 ranjena, od kojih su petorica naknadno podlegla ranama. I jedna i druga strana procjenjivale su gubitke kod protivnika daleko većima od stvarnih. U isto vrijeme dok su se odvijale pripreme snaga NOVJ za napad na Zlatar, izvidnice koje su 3. siječnja iz Varaždina upu ćene u smjeru sela Petrijanec, Vinica, Maruševac, Beretinec, Kneginec, Kelemen i Bartolovec nisu naišle na nikakav otpor, što je upućivalo na odsustvo partizanskih snaga na ovom području.682 Stoga je već sljedećeg dana I./l. PTS bojna, pojačana Oklopnim sklopom PTS-a i haubičkom bitnicom Domobranske središnje škole iz Varaždina, iznenadnim napadom u ranim jutarnjim satima zauzela Varaždinske Toplice. Tijekom zauzimanja snage PTS-a nisu imale gubitaka, dok su istodobno izvijestile da je protivnik imao 25 poginulih i 30 zarobljenih. Ove su snage683 7. siječnja u 5 sati izvršile prodor smjerom Varaždinske Toplice - Tuhovec - Svibovec - Leskovec i preko Kalnika na selo Ludbreški Ivanec. Selo je zauzeto nakon kraće borbe, a bolnica i stožer partizanskog Kalničkog odreda koji su se nalazili u selu potpuno su uništeni. U napadu su ranjeni ustaški poručnik Petar Čorić i vojničar Ivan Stanić iz 1. pješačke pukovnije PTS-a, dok su partizanski gubici prema izvješću zapovjednika Pothvatnog zapovjedništva Varaždin iznosili 15 poginulih. Dana 10. siječnja dvije su satnije iz sastava 2. novačke pukovnije izvršile prodor pravcem Varaždin - Trnovec - Šemovec - Martijanec - Ludbreg u svrhu nasilnog izviđanja, raščišćavanja zemljišta i otkupa namirnica.684 Ove su snage uspjele zauzeti Ludbrešku željezničku postaju i zapadne dijelove grada, gdje je njihovo daljnje napredovanje zaustavljeno, tako da su ove dvije satnije pred mrak odstupile pravcem Bartolovec - Šemovec - Zamlaka. Druga novačka pukovnije u napadu na Ludbreg imala je dvojicu ranjenih domobrana. Sljedećeg dana na povratku u Varaždin satnije su u 16,30 sati napadnute kod sela Trnovec, ali je ovaj napad nakon polusatne borbe odbijen bez gubitaka. 681

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 16., str. 67.

682 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 150.-157., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec siječanj 1944. godine. 683 Jedina razlika u sastavu ove borbene grupe bila je zamjena bitnice haubica s bitnicom gorskih topova Domobranske središnje škole iz Varaždina. 684 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 150.-157., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec siječanj 1944. godine.

275

Karta 1: Napad snaga NOV] na Zlatar 6. siječnja 1944. 276

Pothvat „Dubrovnik 1" Zaustavljanjem napredovanja 32. divizije NOVJ prema Zagorju kod Zlatara i zauzimanjem Varaždinskih Toplica, oružane snage NDH ostvarile su dobre preduvjete za otvaranje prometnice Zagreb - Varaždin. Kako bi se to ostvarilo, bilo je potreb no očistiti šire područje oko Novog Maro fa, južne obronke Ivančice i okolicu Zlatara te je u tu svrhu od dijelova PTS-a ustro jen Pothvatni zdrug Dubrovnik (Podhvatni Sdrug Dubrovnik).685 Glavninu partizanskih snaga na ovom području sačinjavala je 32. divizija NOVJ s brigadom Matija Gubec na crti Oštrice - Ključ - Novi Marof i s udarnom brigadom Braća Radić koja se u tom trenutku nalazila u pokretu iz okolice Zlatara na položaj Breznički Hum - Visoko - Radešić.686 Raspored Pothvatnog zdruga Dubrovnik vidljiv je iz zapovijedi o njegovu ustroju od 20. siječnja 1944.:687 1.) Ustrojava se Borbena skupina „Dubrovnik", pod mojim zapovjedničtvom. 2.)

Sastav: a) Stožer podhvata: Zapovjednik puk. Moškov, častnik na službi nadsatnik Nališ, pobočnik por. Buza - Vidas, pisari, glastnici, upravljači samovoza, 1 vod MO-KO Brzog ski. P.T.S. (Glastnički vod), 1 krugovalni i 1 brzoglasni sčet.

b) II/l. puk. P.T.S., zapovjednikstk. Dončević c) III/l. puk P.T.S., zapovj. boj. Blažević d) 3 sati Novačkog ski. P.T.S., zapovjednik boj. Perković. e) I. Bitnica (haubice 10 cm) Topn. ski. P.T.S., zapovjednik nadp. Hitil, prema zapoviedi zap. P.T.S. Ia - br. 107/taj. od 18. 1. 1944. podredjena do daljnjega zapovj. Nov. ski. P.T.S., boj. Perković. 3.) Izlazni položaji: a) Stožer podhvata - Sv. Ivan Zelina. Stožer se ima postrojiti dne 20. 1.1944. do 12.00 sati u Maksimiru, odakle će se uputiti na izlazni položaj. b) I I/l. puk P.T.S. - Komin c) III/l. puk. P.T.S. - Biškupec d) 3 sati Nov. skl. P.T.S. i I. Bitnica Topn. skl. P.T.S. - Sv. Ivan Zelina. 4.) ZA vrieme podhvata se može od zapovjedničtva P.T.S. zatražiti pomoć zrakoplovstva. 5.)

U Sv. Ivan Zelina ima se osnovati obskrbno skladište za podhvat „Dubrovnik" i to za 1700 ljudi, 230 grla i 20 motornih vozila (osobni i teretni samovozi, motor-koturi i motor trokolice), računajući za 5 dana trajanja podhvata. Obskrbno skladište ima biti dovršeno 21.1.1944. do 12.00 sati. Odjel lb izdat će sve potrebne zapoviedi za izvršenje ovoga i odredit će zast. Tomičića za voditelja ovog skladišta. II/l. puk. P.T.S. odrediti će 1 roj za osiguranje skaldišta.

685 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 345.-346., Poglavnikovi tjelesni sdrugovi, Ia - br,118/taj, Predzapovied za podhvat „Dubrovnik", 20.1.1944. Iako se u zapovjedi ova skupina postrojbi PTS-a naziva Borbenom skupinom Dubrovnik, u svim kasnijim dokumentima koristi se naziv Podhvatni Sdrug Dubrovnik koji se nalazi i u njihovu zaglavlju. 686

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 98., str. 432.

687 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 345.-346., podhvat "Dubrovnik”, 20.1.1944.

Poglavnikovi tjelesni sdrugovi, Ia - br.H8/taj,

Predzapovied za

277

6.) Dojavna sat P.T.S. ima uzpostaviti krugovalnu vezu izmedju Borbene skupine „Dubrovnik" i zapovjedničtva P.T.S. 7.) Ranjenike i slično ima se slati u Sv. Ivan Zelina odakle će biti prevezeni u Zagreb. Odjel lb izdat će preko odsjeka Ib7 potrebne zapoviedi za prevoz ranjenika iz Sv. Ivan zelina u Zagreb. Najstariji liečnik postrojbi Borbene skupine „Dubrov nik" je ujedno liečnik stožera podhvata. 8.) Zarobljenike i zarobljeno tvorivo ima se do daljnje zapoviedi uz pratnju slati u Sv. Ivan Zelina i predati tamošnjoj po strojbi Prometnih Sdrugova U. V. sa molbom, da ih odpremi zapovjedničtvu P.T.S. u Zagreb i preda odjelu lc. 9.) Znakovi razpoznavanja izmedju pješačtva i zrakoplovstva, te izmedju samog pješačtva, biti će: 1 biela raketa - Ovdje smo mi 1 crvena raketa (izpaljena u pravcu neprijatelja) - Ovdje je neprijatelj. 1 biela i 1 crvena raketa [izpaljena istovremeno) - Molim žurnu pomoć. 10.)

Odjel lc ima sve potrebne podatke o poznatim imenima neprijatelja na tom području predati 2 0 . 1 . 1 9 4 4 . do 20.00 sati nadsatniku Nališ. ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI! Zapovjednik Poglavnikovih Tjelesnih Sdrugova ust. puk. (A. Moškov)

Zapovjednik PTS-a, ustaški pukovnik Ante Moškov istoga je dana donio posebnu zapovijed u kojoj je stajalo da588 „...na području Zagorja, koji je čisto hrvatski kraj, z a h t j e v a m o d svakog zapovjednika, častnika dočastnika, i čarkara najveći zapt u svakom pogledu. Mi, kao pravi tumači ustaške misli i kao najbliža vojska Poglavnikova, moramo u svakom pogledu služiti primjerom reda, samopriegora, žrtve ljubavi, za naš izpačeni narod. Svaka i možebitna samovolja i neposluh pojedinaca ima se svim sredstvima u zametku spriečiti. Postupak prema našem pučanstvu mora biti na najvećoj visini, jer mi nastupamo kao zaštitnici našeg hrvatskog življa, njegove časti i njegove imovine. Svaki pojedinac, koji bi došao u sukob sa ovim načelom, biti će smatran kao hotimičan prekršitelj zapoviedi, te će biti stavljen pod prieki sud P.T.S. Sa uhvaćenim odmetnicima postupati prema već izdatoj zapoviedi br. 118/taj., računajući, da ih ima i zavedenih i na silu odvedenih. U svakom slučaju napisati za svakog pod kojim je okolnostima uhvaćen ili se predao".

Težište napada nalazilo se na II./I. PTS bojni koja se 20. siječnja trebala s postava oko Komina prebaciti preko Bisaga i Vinična u selo Visoko i sljedećeg dana izvršiti prodor pravcem Visoko - Sudovec - kota 161 - Novi Marof- Možđenec.689 Na lijevom krilu trebale su se kretati tri satnije Novačkog sklopa PTS-a pojačane bitnicom haubica, i to pravcem Sv. Ivan Zelina 688 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 344., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Posebna zapovied (tajno: za zapovjednike bojna) od 20.1.1944. 689 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 343., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Ia - br.l/taj, Zapovied za rad 20. i 21. I. 1944. od 20.1. 1944.

278

- Komin - Vinično - Paka, a III./l. PTS bojna trebala je sa svog postava u Biškupcu napredovati prema Bisagu i tu ostaviti jednu satniju kao osiguranje, a zatim napredovati prema Radešiću i Brezničkom Humu. Napad 1I./1. PTS bojne razvijao se prema zapovijedi i bez većih poteškoća. Selo Visoko, koje je prema izvješću zapo vjednika II./l. PTS bojne ustaškog satnika Stjepana Dončevića branio Zagrebački odred, zauzeto je u jutarnjim satima 21. siječnja i odmah zatim nastavljeno je napredovanje predviđenim pravcem prema Novom Marofu.690 Ovaj pravac branila je udarna brigada Braća Radić koja je pružila jači otpor i II./l. PTS bojna je tijekom napredovanja nailazila na brojne parti zanske zasjede. Nakon gotovo cjelodnevne borbe bojna je zauzela Novi Marof u 17 sati. Tijekom ovih borbi II./l. PTS bojna imala je trojicu poginulih, jednog ranjenog i dvojicu nestalih za koje su smatrali da su pobjegli svojim kućama. 0 protivnič kim gubicima izvijestila je da su zarobljena trojica partizana i jedna partizanka te da su na mjestu borbe našli tijela deset poginulih partizana, a od naoružanja je zaplijenjeno devet pušaka. Prema izvješću 32. divizije NOVJ u isto je vrijeme otpočeo i napad dijelova PTS-a smještenih u Varaždinskim Toplicama, koji su bez većih poteškoća potisnuli brigadu Matija Gubec prema Mađarevu i Poljanju.691 Prema ovom izvješću udarna brigada Braća Radić 21. siječnja još uvijek se nije u potpunosti razmjestila na nove položaje zbog čega nije stigla na vrijeme zatvoriti pravac od Sudovca prema Novom Marofu kojim je napredovala II./l. PTS bojna. Na pravcu kojim se kretao Novački sklop PTS-a nalazile su se jače snage iz sastava udarne brigade Braća Radić, koje su koristeći gustu maglu postavile zasjedu kod sela Butkovec i zaustavile njezino daljnje napredovanje.692 Oko podneva, kada su snage Novačkog sklopa dovele selo u poluokruženje, druga skupina partizana iz sela Radešić napala je kolonu s haubicama koja je ostala na cesti pa je stoga zapovjednik Novačkog sklopa PTS-a, ustaški bojnik Matija Perković zapovjedio povlačenje kako bi se zaštitila kolona. Tijekom ovih borbi Novački sklop PTS-a imao je trojicu poginulih i dvojicu ranjenih. Nešto ranije, u 10,30 sati istoga dana, zapovjednik Pothvatnog zdruga Dubrovnik, ustaški pukovnik Moškov zapovjedio je III./l- PTS bojni da žurno izmijeni smjer napredovanja na pravac Vinično - Visoko - Radešić, kako bi se zahvatile partizan ske snage zamijećene na ovom prostoru.693 Nakon što je ostavio dio 10. satnije kao osiguranje u okolici sela Bisaga, preostali dio III./l. PTS bojne nastavio je napredovanje prema dobivenoj zapovijedi. Kod sela Vinično bojna je zadobila puščanu va tru i glavnina bojne prihvatila je borbu, dok je 11. satnija, koja je bila sastavljena od novaka i ova joj je borba predstavljala vatreno krštenje, upućena zaobilaznim putem prema selu Visoko. Partizanske su snage potisnute i oko 13,30 sati III./l. PTS bojna zauzela je položaje za napad na selo Radešić. U isto vrijeme došao je glasnik iz zapovjedništva Pothvatnog zdruga

690 HR HDA od 22.1.1944.

1450, mikrofilmski svitak D-2375(ZM

53b/255), snimak 491., Zapovjedništvo II/l. puk. P.T.S., izvješće podhvat Visoko - N. Marof

691

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument

br. 98., str. 432.-433.

692

HR HDA

1450, mikrofilmski svitak D-2375(ZM

53b/255), snimak 635., Izvješće boj. Luburića zapovjedniku RT.S.-a, 21.1.1944.

693

HR HDA

1450, mikrofilmski svitak D-2375(ZM

53b/255), snimak 512., Izvještaj zapovjednika III/l. puk. RT.S. za dan 21.1.1944.

279

Karta 2.: Pothvat „Dubrovnik 1", Pravac napredovanja Pothvatnog zdruga Dubrovnik 20. siječnja 1944.

Dubrovnik koji je donio poruku: „Imamo mnogo mrtvih, topovi ne mogu djelovati, leže na cesti, vojničari su u zaklonu iza ceste, pukovnik naredjuje da žurno napredujete i zauzmete Velišće, (pokazuje rukom glavicu]. Velike snage partizana nalaze se u s. Radešić",694 Bojnik Vatroslav Blažević kasnije je u izvješću kritizirao glasnika radi preuveličavanja, paničnog i netočnog iz

vještavanja, jer kota koju je trebalo zauzeti zapravo nije bila Velišće već Čerjenec i nalazila se južno od sela Radešić. Napad na Čerjenec izvela je 9. satnija i uspjela je zauzeti samo prednji partizanski postav, nakon čega su uslijedila tri partizanska protunapada, a borba se vodila na bliskom razmaku pješačkim naoružanjem i ručnim bombama. Tijekom noći snage I1I./1. PTS boj ne povučene su prema cesti Zagreb - Varaždin radi zašite povoza, a zatim je prema zapovijedi Moškova bojna zauzela postav iznad sela Radešić na njegovoj zapadnoj strani. Selo je zauzeto 22. siječnja u 5 sati, ali su se partizanske snage u međuvremenu već izvukle iz Radešića. Gubici kod II1./1. PTS bojne u ovoj borbi iznosili su jedan poginuli i jedan teško ranjeni vojničar. U izvješću 32. divizije NOVJ ocijenili su da se udarna brigada Braća Radić dobro držala i da je zasjeda između sela Butkovec i Radešić bila dobro postavljena, ali da je zbog nedovoljne odlučnosti propuštena mogućnost da se protivniku nanesu veći gubici i zaplijeni znatnija količina naoružanja.695 Za brigadu Matija Gubec izneseno je da je iskazala potpunu nesređenost i nesamostalnost u zapovijedanju. U istom izvješću navodi se da su ukupni gubici 32. divizije NOVJ u ovim borbama iznosili sedmorica poginulih, 11 ranjenih i četvorica nestalih, a među poginulima nalazio se i stožerni časnik Žorž Medvedov iz udarne brigade Braća Radić. Sljedećeg su dana 9. i 10. satnija iz sastava II1./PTS bojne uz potporu topništva, minobacača i zrakoplova u više navrata pokušale zauzeti brdo Čerjenec i brdo Velišće koje je još uvijek držala udarna brigada Braća Radić.696 Borbe su se vodile na bliskom razmaku i postavi su više puta prelazili iz ruke u ruku, ali su u 17,30 sati ustaške satnije prisiljene na povlačenje na svoje ishodišne položaje. Tijekom noći udarna brigada Braća Radić povukla se prema Kalniku i III./l. PTS bojna bez borbe je 23. siječnja zauzela brdo Čerjenec i brdo Velišće. Nakon zauzimanja ovih kota na Čerjencu je nađeno 40 iskopanih bun kera, a na Velišću tri reda po 16 bunkera. U ovim borbama III./l. PTS bojna imala je dvojicu poginulih i jednog ranjenog. Partizanski se gubici ne navode, jedino je tjedan dana nakon ove borbe (28. siječnja] ophodnja III./l. PTS bojne našla tijela dvojice partizana i jedne partizanke na bezimenom visu istočno od brda Velišća, a koji su stradali uslijed izravnog pogotka iz teškog minobacača.697 Jedan od par tizana imao je časničke oznake, a prema izvješću bojnika Blaževića najvjerojatnije su stradali u borbama 21. siječnja, kada je na taj postav djelovao teški minobacač iz sastava njegove III./l. PTS bojne.

694

Isto. Poruka se odnosi na tri satnije iz sastava Novačkog sklopa pojačanog bitnicom haubica koji su upali u zasjedu kod sela Butkovec.

695

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 98., str. 433.

696 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 514.-516., Obće podhvatno izvješće III/l. puk. P.T.S. u vremenu 22.1. 1944. do 25.1. 1944. zaključno. 697 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 534., STOŽER III/l. puk. P.T.S. Izvješće o mrtvim partizanima nadjenim na bezimenom visu istočno od Velišća. 29.1. 1944.

281

Prema izvješću 32. divizije NOVJ brigada Matija Gu bec vodila je 24. siječnja borbu kod Svibovca s dijelovi ma posade PTS-a iz Varaždinskih toplica i pritom odbila sve napade, no u izvješćima oružanih snaga NDH o ovim borbama

nema

nikakva

spomena.698

Ostale

postrojbe

Pothvatnog zdruga Dubrovnik u ovom razdoblju nisu ima le borbenih djelovanja i usmjerene su bile na utvrđivanje dostignutih položaja, izviđanje okolice i osiguravanje po pravka ceste Novi Marof- Paka te željezničke pruge Novi Marof - Varaždin, kako bi se u cijelosti mogao uspostaviti promet na pravcu Zagreb - Varaždin.699 Uspostavom pro meta završen je pothvat „Dubrovnik 1" i na ovom području nastupilo je zatišje. Snage 32. divizije NOVJ koncem siječ Skica 1. Položaj 32. divizije NOVI na brdu Čerjenec

nja nalazile su se na sljedećim položajima: udarna briga da Braća Radić nalazila se na Kalniku i činila je pričuvu X. zagrebačkog zbora, brigada Matija Gubec razmještena je na crti Globočec - Ludbreški Vinogradi - Svibovec - Donja Poljana - Gornji Martijanec, a Kalnički odred držao je Apatovac, Sudovec i Ljubelj. U tom trenutku ovim područjem kretala se i slovenska XIV. divizija NOVJ, koja se po zapovi jedi Vrhovnog štaba NOV i POJ prebacivala iz Bele Krajine u Štajersku pravcem Vivodina - rijeka Sava - Čazma - Kalnik - Ivanščica.700 Divizija na području NDH nije borbeno dje lovala, a oružane snage NDH u nekoliko navrata pokušale su postaviti zasjede i spriječiti njezin prolazak. Međutim, dodir s protivnikom nije ostvaren i slovenska XIV. divizija

Skica 2. Položaj 32. divizije NOV] na brdu Velišće 698

NOVJ napustila je područje NDH 5. veljače 1944. godine.701

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 130., str. 575.-576.

699 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 361., Podhvatni i snimak 497., 11/1. puk. P.T.S. Izvješće za 28. i 29. I. 1944.

sdrug „Dubrovnik",

Broj32/44, Zapovijed od 26.1.1944.

700

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 120., str. 535., fusnota 6.

701

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 537.-538., Stožer III/l. puk. P.T.S.Obće podhvatno izviešće

za dan 30.1. 1944.

282

III/l. puk P.T.S.

Pripadnici Novačkog sklopa PTS-a.

283

Pothvat „Dubrovnik 2" Nakon uspostave prometa na pravcu Zagreb - Varaždin Pothvatni zdrug Dubrovnik nastojao je potisnuti partizanske snage što dalje od ove prometnice. Tako je 30. siječnja III./l. PTS bojna trebala očistiti dio Kalničkog gorja na području brdo Velišće - kota 401 - kota 415 - kota 361 - Gornja Rijeka - kota 206 - Sudovec - Čanjevo - brdo Velišće.702 Tijekom napredovanja izvidnica bojne zadobila je jaku vatru s bezimenog visa zapadno od ceste Sudovec - Moždenec te joj je u ispomoć poslana 9. satnija i jedan vod iz sastava 11. satnije. Izvidnica se spojila s vodom iz 11. satnije i napredovala je prema bezimenom visu, dok je 9. satnija napredovala pravcem kota 415 - 361. Otpor je bio jak, a glavni partizanski postav s više lakih i teških strojnica nalazio se na Oštrom vrhu. Razvile su se bliske borbe u kojima je III./l. PTS bojna uz potporu vatre iz lakih mino bacača postupno zauzimala uzvisine iznad sela Sudovec. Tijekom ovih borbi ranjen je jedan vojničar iz 11. satnije, a u jurišu na postav koji su branile dvije lake strojnice poginuo je ustaški zastavnik Zvonko Junašević, koji je vlastitim primjerom nastojao potaknuti novake 11. satnije. Inače je Junašević zapovijedao 1. vodom 12. satnije, a u ovom pothvatu sudjelovao je na vlastiti zahtjev, jer se njegova satnija toga dana nalazila na odmoru.703 Partizanske su snage oko 14 sati odstupile preko Oštrog vrha u pravcu kote 504. Zapovjednik III./l. PTS bojne izvijestio je da je na bojištu pronađeno 15 mrtvih partizana među kojima i tijelo jednog časnika. Nešto kasnije izvidnice iz Varaždinskih Toplica ustanovile su da se u selu Svibovec nalazi razmještena IV. bojna (bataIjori) iz sastava brigade Matije Gubec s oko 150 partizana.704 Prepad na Svibovec izvršile su tri satnije iz I./l. PTS bojne 1.

veljače u 6,30 sati. Izvješće I./l. PTS bojne o ovim borbama vrlo je šturo i o samom napadu ne donosi nikakvih pojedinosti, osim što se navodi da je nakon dvosatne borbe poginulo 57 partizana, među kojima i zapovjednik i komesar bojne, a 44 ih je zarobljeno, među kojima se nalazio i bivši domobranski nadporučnik Zvonimir Mežnarić.705 Zaplijenjene su tri lake stroj nice, 29 pušaka i veća količina streljiva. Gubici I./l. PTS bojne iznosili su jedan teže i tri lakše ranjena vojničara.

702 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 361., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 32/44, Zapovijed od 26.1.1944. i snimak 497., II/l. puk. P.T.S. Izvješće za 28. i 29.1. 1944. 703

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 623., Popis poginulih P.T.S. od 21. siječnja do 10. veljače 1944.

704 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 486., 1. bojna 1. pukovnije P.T.S. Izvještaj o podhvatu na s. Svibovec, 2. 2. 1944, snimak 418., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 62/44, Izvješće o podhvatu I/l. puk u s. Svibovec, 1. veljače 1944., i snimak 474., Brzoglas upućen od PTS/Ia, 10. II. 1944. 705 Na manjkavosti u izvještavanju postrojbi Ustaške vojnice primjedbe su davali i domobranski časnici. Tako je, primjerice, zapovjednik Pothvatnog područja Varaždin pukovnik Begić izvijestio Zapovjedništvo I. zbornog područja da „Ustaške postrojbe koje se nalaze na području

ovog zapovjedničtva u obće ne izvješćuju ništa o proteklim dogadjajima niti o pokretima i promjenama kod partizana, tako da ovo zapovjedničtvo nije obaviješteno o namjerama i pokretima protivnika". HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 290.-294., Podhvatno zapovjedničtvo-Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec veljaču 1944. To ne znači da postrojbe nisu pisale izvješća, samo ih očito nisu slale domobranskim zapovjedništvima, već samo zapovjedništvima Ustaške vojnice. Nažalost u dostupnom arhivskom gradivu pronašao sam malo takvih izvješća.

284

Izvješće 32. divizije NOVJ upućeno X. zboru znatno je opširnije i u njemu se navodi sljedeće:706 „Neprijatelj je pošao i izvršio napad sa tri satnije iz uporišta Varažd. Toplice. Dobivši tačne podatke od svoje obavještajne službe i vođen dobrim vodičima, pojedini su bili u redovima naše vojske, a kasnije su prebjegli ka bandi, - jednom satnijom krenuo je u pravcu visa Segled, gdje se je nalazila jedna četa imenovanog bataljona, jednom satnijom krenuo je zaobišavši Segled putem od Drenovca, prebacio se na vis Fičur, gdje je ostavio jedan dio snaga kao osiguranje, spustio se na vis Korović i putem preko imenovanog visa ispao na cestu Svibovec - Leskovec. Ispavši na cestu, neprijatelj je produžio cestom u pravcu Jalševca i zaobišavši selo sa istočne strane razvio se u strijelce iza samog Sviboveca. Za to vrijeme jedna satnija nastupala je od Tuhovca putem prema Retkovcu i ispod Greščevine prešla preko brvna na Bednji i došla razvivši se u strijelce sa sjeverozapadne strane Sviboveca. Za to vrijeme IV. bataljon nije uopšte preko svojih straža i patrola osjetio približavanje bande. Pred jutro jedna patrola iz teškog odjeljenja nosila je teški mitraljez na položaj četi na Segledu. Na putu se je susrela sa bandom i povukla natrag za Svibovec. Tada je štab bataljona poslao jedan vod kao pojačanje na Segled, ali isti vod nije izvršio zadatak pošto se je na putu također susreo sa bandom i djelomično izginuo i razbježao se. Banda je izvršila juriš na Svibovec i borci čuvši vatru ispali su na položaj, izletivši iz kuća, iznenađeni, na jugozapadnu ivicu sela. Kad sa te strane nisu dobivali vatru, t.j. od pravca Tuhovca, oni su se okretali prema vatri koja im je dolazila iza leđa, ali u tom je banda već bila kod njih i došlo je do gužve i hvatanja za puške. Novi su se borci razbježali, skakajući u Bednju i plivajući preko nje, a među njima i sam štab bataljona. Neprijatelj je u roku od 15 minuta zauzeo položaj Svibovec. Borba na Segledu vodila se je oko 50 minuta i banda je uspjela četu koja je držala taj položaj opkoliti. Jurišem četa se je pro bila uz veći broj mrtvih i ranjenih. Za to vrijeme vođenja borbe sa IV. bataljonom jedna četa I. bataljona krenula je u pomoć IV. bataljonu, s tim da dođe neprijatelju iza leđa, dok su dvije čete I. bataljona krenule prema Grešćevini i zauzele pogodne položa je, tako da mogu tući neprijatelja sa boka i čela. Ova četa I. bataljona, t.j. 1. četa najprije je počela voditi borbu sa neprijateljem za vis Fičur, gdje je uspjela potisnuti neprijatelja i oko 9 sati već se je nalazila na položaju Segled. Banda se iz Sviboveca počela povlačiti, a isto tako i od Segleda prema Tuhovcu. 1. četa I. bataljona udarila je neprijatelja snažnom vatrom u bok, pri čemu mu je nanijela osjetne gubitke. 2. i 3. četa I. bataljona, koje su se nalazile na položaju iznad Greščevine, prebacivale su se još naprijed prema Starom Vrhu i koti 309, kako bi presjekle odstupnicu neprijatelju za Varaž. Toplice. Međutim, čete su zakasnile i neprijatelj je uspio da se po brisanom prostoru između Tuhovca i Varaž. Toplica prebaci za uporište bez da su nanijeti tom prilikom gubitci. Naši borci vratili su svoje stare položaje. Gubitci neprijatelja: mrtvih 7, među njima jedan oficir, dva podoficira i 4 ustaše. Ranjenih 15 ustaša. Sopstveni gubitci: 27 mrtvih, 7 ranjenih, 46 nestalih. Gubitci u oružju: 2 puškomitraljeza i 33 puške".

706

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 4., str. 15.-17.

285

Karta 3: Prodor l./l. PTS bojne u Svibovec, 1. veljače 1944. 286

Ovo izvješće negira pogibiju komesara bojne, za kojeg tvrdi da je sa svojim zamjenikom uspio preplivati rijeku Bednju i pobjeći prema stožeru brigade Matija Gubec u Donjoj Poljani. Rade Bulat, koji je u tom trenutku bio zapovjednik Zapadne grupe NOP odreda, a nešto kasnije i zapovjednik 32. divizije NOVJ, u svom djelu navodi znatno veće gubitke koji odgovaraju izvješću I./l. PTS bojne.707 Prema njemu gubici su iznosili 50 poginulih, sedam ranjenih i 47 zarobljenih, a izgubljeno je osam lakih strojnica i 33 puške. Isti izvor navodi da su ovako veliki gubici uzrokovani nedovoljnom budnošću zapovjedniš tva bojne, slabih mjera osiguranja i izviđanja, ali i navodnoga špijunskog djelovanja župnika Josipa Lesjaka iz Svibovca. Bu lat za župnika Lesjaka navodi da je „...prilikom napada ustaša na 4. bataljon brigade 'Matija Gubec’ dao precizne informacije o

razmještaju i približno točno brojno stanje. Ipak je Lesjakovo zločinačko djelovanje protiv NOP-a razobličeno u toku 1944.

god. i on je dobio zasluženu kaznu. Strijeljan je".

Zbog tolikih gubitaka partizanska IV. bojna je raspuštena, a njezino preostalo ljudstvo premješteno je u sastav II. boj ne.708 Osim toga ovi su gubici loše djelovali na moral brigade Matija Gubec te je stoga izvršen njezin preustroj. Jedna bojna iz sastava udarne brigade Braća Radić premještena je u brigadu Matija Gubec, gdje je trebala služiti kao okosnica brigade, a kao zamjena upućena joj je jedna bojna brigade Matija Gubec. Nakon preustroja brigada Matija Gubec brojila je 710, a udarna brigada Braća Radić 1.080 pripadnika. Nekoliko dana kasnije u selu Zajezda otkrivena je skupina od oko 150 partizana s 40 ranjenika.709 Riječ je bilo Zagor skom odredu koji je 4. veljače kod zaselka Sambolići vodio borbu s posadom iz uporišta Zlatar nakon koje se povukao u selo Zajezda.710 Zapovjedništvo Pothvatnog zdruga Dubrovnik zapovjedilo je II./l. PTS bojni da napadne i uništi ove snage, a potporu su joj davale III./l. bojna i dvije satnije iz sastava Novačkog sklopa.711 Međutim, u trenutku kada se II./l. PTS bojna prebacivala iz smjera Novog Marofa prema Zajezdi, Zagorski odred već je bio u pokretu prema selu Paka s namjerom da se prebaci na Kalnik.712 II./l. PTS bojna stupila je u gonjenje protivnika, ali bez uspjeha i Zagrebački se odred s ranjenicima u cijelosti uspio prebaciti na područje Kalničkog gorja.

707

Rade Bulat, Deseti korpus „Zagrebački" NOV 1 POJ, ČGP Delo, Ljubljana, 1985., str. 34.

708

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 22., str. 99.

709 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 1944. u prostoru s. Zajezda, 6. veljačel944. 710

6.2.

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 19., str. 74.-75.

711 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 1944. u prostoru s. Zajezda, 6. veljače 1944. 712

53b/255), snimak 388., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 75/44, Podhvat na dan

53b/255), snimak 388., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 75/44, Podhvat na dan

6.2.

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 507., Zapovjedništvo II/l. puk. P.T.S., pothvat Zajezda od 6. II. 1944.

287

Nakon što su osigurali prometnicu Zagreb - Varaždin u zapovjedništvu Pothvatnog zdruga Dubrovnik otpočeli su pri preme za zauzimanje Kalnika i uništenje partizanskih snaga na ovom području, što je bio preduvjet za zauzimanje Ludbrega i Koprivnice te ponovne uspostave prometa na željezničkoj pruzi Križevci - Koprivnica. Ovaj pothvat nazvan je „Du brovnik 2", a osim postrojbi PTS-a u njemu je sudjelovao i V. stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice pod zapovjedništvom ustaškog dopukovnika Rafaela Bobana.713 Ovaj je zdrug u siječnju 1944. preseljen iz Livna u Zagreb na popunu i preustroj, jer je krajem 1943. u borbi s partizanskim snagama pretrpio velike gubitke, a osim toga najveći dio ljudstva muslimanske vjeroispovijedi prešao je u 13. SS gorsku diviziju Handžar [13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar). Međutim, ubrzo nakon dolaska u Zagreb V. stajaći djelatni zdrug ulazi u sastav Pothvatnog zdruga Dubrovnik, iako zapravo nije ni otpočeo s popunom. Zdrug je 6. veljače prebačen željeznicom sa Zapadnog kolodvora Zagreb u Križevce, a njegovo je brojno stanje u tom trenutku iznosilo 1.050 časnika, dočasnika i vojničara.714

Postrojavanje V. stajaćeg djelatnog zdruga na stadionu Concordije u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu, siječanj 1944. godine. Smotru vrši poglavnik NDH Ante Pavelić u pratnji ustaškog dopukovnika Rafaela Bobana i pukovnika Viktora Prebega.

713 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 82/44, Podhvat „Dubrovnik 2", 7. 2.1944. 714 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 469., Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, Ia - br. 242/tj. Predmet: Podhvat „Dubrovnik 2".

288

U Pavelićevoj pratnji nalaze se još zapovjednik PTS-a Ante Moškov (5), zapovjednik Oružanih snaga Matija Čanić (1) i glavar Stožera Ustaške vojnice Tomislav Sertić (3).

289

Ustaški pukovnik Moškov zapovjedio je da postrojbe Pothvatnog zdruga Dubrovnik 8. veljače zauzmu sljedeće položaje:715 -

V. stajaći djelatni zdrug razmjestio se u selo Sveta Helena otkuda je trebao napredovati i istoga dana zauzeti crtu Veliko Brdo - Gradec (kota 386).

-

II./l. PTS bojna zauzela je položaj na južnim obroncima Kalnika i Kalničkog grada iznad mjesta Kalnik.

-

III./l. PTS bojna, pojačana jednim gorskim vodom topova Domobranske središnje škole (DSŠ) i jednim vodom lakih tenkova, zatvarala je prostor Kalnika kod sela Borje i sela Šopron.

-

I./l. PTS bojna trebala je do 6 sati opkoliti Drenovec i nakon svanuća očistiti selo od partizana. Po završenom čišćenju bojna je trebala spriječiti moguće pokrete partizana iz smjera juga, dolinom potoka Kamešnice, prema Drenovcu.

-

Jedna satnija iz sastava Oklopnog sklopa sa šest tenkova upućena je iz Varaždina putem Turčin - Melinec - Kelemen - Jalžabet. Kada je dostigla kotu 258 u selu Jalševec, jugoistočno od Jalžabeta, satnija je potpala pod zapovjedništvo I./l. PTS bojne.

Partizanske su se snage nalazile 8. veljače u sljedećem rasporedu:716 -

I. i III. bojna udarne brigade Braća Radić iz sastava 32. divizije NOVJ nalazile su se oko sela Leskovec, IV. bojna raz mještena je u Puhlakama, jugozapadno od Ludbrega, a II. bojna u Ludbregu.

-

Brigada Matija Gubec nalazila se u pričuvi, i to s dvjema bojnama u selu Veliki Poganac, a s jednom bojnom u selu Ivanec.

-

II. brigada iz sastava 33. divizije NOVJ držala je položaj oko sela Donjara gdje je zatvarala pravac Križevci - Kopriv nica.

-

Kalnički odred nalazio se u selu Apatovac.

-

III. bojna Zagorskog odreda nalazila se u selu Osijek Vojakovački.

715 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 82/44, Podhvat „Dubrovnik 2", 7. 2.1944. Ova zapovijed u cijelosti se nalazi i u Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, svezak V., knjiga 24., dokument br. 122., str. 593.-594., a donosi je i Rade Bulat u svom djelu Deseti korpus, str. 34. i 35., ali se u oba navedena djela prilikom transkribiranja dogodila pogreška i umjesto III./l. PTS bojna stoji II./l. PTS bojna. 716 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 61., str. 286.-287.; vidi i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 107.-108., Štab K.P.O.H., Operativni izvještaj od 8 do 11/11 1944.

290

Karta 4.: Pothvat „Dubrovnik 2", 8 . - 1 1 . veljače.

Dana 8. veljače u 5 sati II. i III./l. PTS bojna zauzele su predviđene položaje i odmah otpočele napad na Osijek Vojakovački.717 Nakon kraće borbe raspršena je III. bojna Zagorskog odreda, a selo je zauzela najvjerojatnije III./l. PTS bojna, dok je II./l. PTS bojna nastavila napredovanje južnim obroncima Kalnika i zauzela Gradec (kota 386) te zaselak Brežanci, gdje ju je zaustavio Kalnički odred. U isto je vrijeme s napadom otpočeo i V. stajaći djelatni zdrug, koji je zauzeo selo Marinovci i tu zastao. U 17 sati Kalnički odred krenuo je u protunapad na postave II./I. PTS bojne i potisnuo je iz Brežanca, a oko 20 sati otpočeo je napad na brdo Gradec. Iako je uspio prodrijeti u protivnički prvi i drugi postav, Kalnički odred nije uspio zauzeti Gradec i u 22,30 sati odstupio je prema Apatovcu. Kalničkom odredu kao pojačanje upućena je tijekom dana jedna satnija i jedan vod sa šest lakih strojnica iz sastava I. bojne udarne brigade Braća Radić, a u borbi za Gradec sudjelovao je samo jedan vod i tri lake strojnice.

717 Isto.

Nešto kasnije nego je bilo predviđeno, napad je otpočela I./l. PTS bojna na položaj koji su držale III. i I. bojna udarne brigade Braća Radić (I. bojna bila je oslabljena za jednu satniju i vod lakih strojnica). Oko 11 sati kod sela Svibovec izvidnička desetina I./Braća Radić bojne otvorila je vatru po lijevoj koloni I./l. PTS bojne, koja je napredovala cestom iz smjera Varaždinskih Toplica.718 Kolona je zastala u Svibovcu i nije pokušavala dalje napredovati, a za to je vrijeme desna kolona, koju su činile tri satnije I./l. PTS bojne, bez većih problema zauzela selo Drenovec i nastavila napredovati u smjeru zaselka Gabrinovec. Nakon zauzimanja Gabrinovca kolona je skrenula prema visu Medved (kota 346), na kojem se nalazila jedna desetina I./Braća Radić bojne pojačana jednom teškom i jednom lakom strojnicom. Oko 13 sati desna je kolona izbila pred vis Medved, dok je istodobno lijeva kolona potisnula partizanske snage iz Svibovca i napredovala prema selu Leskovec. Vis Medved ubrzo je zauzet i s ove uzvisine otvorena je snažna vatra po Leskovcu, dok se istodobno glavnina I./l. PTS bojne spustila iza leđa partizanskim snagama u Leskovcu. Naoružani partizani povlačili su se preko Višograda na vis Glavica (kota 437), a oni bez oružja i jedan dio bolničkog voda pokušavali su se prebaciti preko rijeke Bednje. Kako se ova posljednja skupina povlačila preko otvorenog prostora, imala je dosta gubitaka od vatre koja je dolazila s visa Medved. Tom je prilikom zajedno s arhivom zarobljena Beta Modrić, koja je vodila pismohranu III./Braća Radić bojne. Sljedećeg je dana, 9. veljače, u 8,30 sati III./l. PTS bojna pojačana jednim gorskim vodom topova DSŠ-a i jednim vodom lakih tenkova otpočela napad na Apatovac i nakon trosatne borbe potisnula Kalnički odred iz sela koji se povukao u Iva nec.719 Napad je nastavljen u 15,30 sati napadom na selo Veliki Poganac u kojem se tijekom noći prebacila čitava I. bojna udarne brigade Braća Radić. Nešto prije toga, oko 14 sati, V. stajaći djelatni zdrug otpočeo je napad na selo Koprivnička Rijeka. Ovaj pravac zatvarala je III. bojna brigade Matija Gubec, koja je osim toga imala i zadatak da u slučaju napada na Veliki Poganac intervenira napadom na protivnički desni bok. Međutim, ova bojna nije bila u stanju spriječiti zauzimanje Koprivničke Rijeke pa tako nije mogla ni priteći u pomoć I./Braća Radić bojni u Velikom Pogancu, koji je u 17 sati zauzela III./l. PTS bojna. Nakon zauzimanja Koprivničke Rijeke V. stajaći djelatni zdrug nastavio je napredovanje prema selima Mali Poganac i Botinovec, koja su zauzeta nakon oštre borbe prsa u prsa. Nakon ove borbe jedinice brigade Matija Gubec povukle su se jugoistočno od pruge Križevci - Koprivnica, dok je zdrug nastavio napredovanje i istoga dana u 21,30 sati ušao u Koprivnicu.720 Brzi prodor V. stajaćega djelatnog zdruga iznenadio je snage NOVJ o čemu je u svojim memoarima posvjedočio i Ivan Šibi, tadašnji komesar X. zagrebačkog zbora:721 „Bila je već duboka noć kad se naša kolona našla pred Ko privnicom. U štabu Korpusa imali su izvještaje i podatke po kojima je taj naš najveći grad još uvijek slobodan i moglo se kroz

718

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 242.-244.

7 1 9 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 61., str. 290.-291. 720 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48], snimci 257.-280., Bojne relacije podređenih jedinica 1. zbornom području za mjesec veljaču 1944. godine. 721 Ivan Šibi, Sjećanja II: Ratni dnevnik, Zagreb, 1986., str. 334.-335. Vidi i Zvonimir Despot, Vrijeme zločina, Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941-1948, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb - Slavonski Brod 2007., str. 146.147.

292

njega nesmetano proći dalje prema Podravini ili Bilogori. To je i bio plan! Ali u ratnoj dinamici situacije se mijenjaju brže nego što se kreću duge i glomazne štapske kolone i podaci začas zastare. Pola sata prije nas u Koprivnicu je stigla Crna legija i naša prethodnica je na ulazu u grad naišla na ustaše. Zavladala je panika. Lakši ranjenici i bolesnici poskakali su s kola i pobjegli u mrak. Teži ranjenici su zapomagali i jaukali. Mnogi su kategorički zahtijevali bombe i pištolje da se ubiju. Bolje je ubiti se nego živ pasti u ruke crnolegionara! Stanje je postalo kritično. Starješine, koji bi morali u takvim situacijama sačuvati živce, jurili su s čela na začelje kolone u dobroj namjeri da uvedu red i disciplinu, no i sami su bili uzbuđeni i svatko je naređivao nešto drugo. Kočijaši su kleli, konji su njištali i rzali, mnogi su borci upalili lampaše i baterije, svađali su se, vikali i lupali. Nije lako okrenuti 300 seljačkih kola na cesti pred Koprivnicom samo 50 metara daleko od ustaša. Kuriri i bolničari u mraku su pronalazili uo kolo raspršene ranjenike i bolesnike i dovodili ih nazad u kolonu. Ne znam kako se moglo dogoditi da nas ustaše, unatoč tome sajmu koji je trajao najmanje pola sata, nisu otkrili i postrijeljali! Kolona se sredila, okrenula za 180 stupnjeva i polako pošla u kolnička brda".

Na napadnom pravcu od Varaždinskih Toplica prema Ludbregu, I./l. PTS bojna spojila se sa satnijom iz sastava Oklo pnog sklopa i u 10,30 sati dijelom lijevom kolonom napala položaj II./Braća Radić bojne u samom Ludbregu.722 Napad je bio potpomognut dvama tenkovima koji su se povukli nakon što je s kote 155 na njih otvorena vatra iz protuoklopnog topa. Nešto kasnije napad je obnovljen uz potporu četiriju tenkova. Dva tenka kretala su se nasipom stanice s namjerom prodo ra u samo mjesto, dok su druga dva tenka osiguravala bok pješaštvu koje se prebacivalo razvijeno u strijelce od Poljanica prema Ludbregu. Ovaj pravac branila je II./Braća Radić bojna i borba na ovom postavu potrajala je puna tri sata. Za to je vrijeme desna kolona napredovala pravcem Leskovac - vis Duga greda - kota 338 - selo Graci i pritom se sukobila s III./ Braća Radić bojnom. Nakon kratke i silovite borbe potisnuta je III./Braća Radić bojna i desna kolona I./l. PTS bojne zauzela je dominantne položaje iznad Ludbrega. Kako je time II./Braća Radić bojni zaprijetilo odsijecanje od njezine glavnine, iz zapovjedništva udarne brigade Braća Radić došla je zapovijed da se II. i III. bojna povuku prema selu Čukovec, nakon čega je Ludbreg zauzela I./l. PTS bojna. Tijekom ovih borbi poginuo je zapovjednik I./l. PTS bojne, ustaški bojnik Krunoslav Devčić, ali uobičajeno štura izvješća postrojbi Ustaške vojnice ne navode pojedinosti o okolnostima ovog događaja.723

722

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 244.-245.

723 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 86/44, Izvješće o podhvatu „Dubrovnik 2", 12. 2. 1944. i snimak 474., Brzoglas upućen od PTS/Ia, 10. II. 1944.

293

Nakon zauzimanja Ludbrega snage Pothvatnog zdruga Dubrovnik nastojale su 10. veljače očistiti jugoistočne obronke Kalničkog gorja i otvoriti prometnicu Veliki Poganac - Rasinja. Udarna brigada Braća Radić nalazila se tog dana raspoređe na na crti Duga Rijeka - Ivančec - Mala Rasinjica, Kalnički odred držao je položaj u selu Ivanec, a u selu Radeljevo nalazila se III. bojna brigade Matija Gubec.724 U 13,45 sati II./l. i III./l. PTS bojna otpočele su napad na trima pravcima, a težište se nalazilo na pravcu prema selu Radeljevo. U samome selu nalazile su se dvije satnije III. bojne brigade Matija Gubec, a jedna na koti 192 iznad sela.725 Nakon sat i pol borbe partizanske satnije u selu povukle su se na kotu 192, a kako bi rasteretili ovaj napad na III./Matija Gubec bojnu, kao pojačanje upućene su im dvije satnije iz sastava IV./Braća Radić bojne. Osim toga, II./ Braća Radić bojna i Kalnički odred trebali su se ubaciti u selo Veliki Poganac i tako napasti II./l. i III./l. PTS bojnu s leđa. Dvije bojne iz sastava Kalničkog odreda u tome su i uspjele te su zauzele selo Veliki Poganec u kojem više nije bilo jedinica Pothvatnog zdruga Dubrovnik, čime su II. i III./l. PTS bojni zašle iza leđa.726 Uslijedio je napad partizanskih snaga na postav u selu Radeljevo koji je odbijen, ali se potaknuta ovim djelovanjem u napad uključila i III./Matija Gubec bojna. Ova se bojna uspjela probiti do prvih kuća u selu, gdje su dočekani ručnim bombama i jakqm strojničkom vatrom, uslijed čega je ova bojna pretrpjela znatne gubitke, a među poginulima nalazila su se i tri partizana naoružana lakim strojnicama. Kako bi po vratili izgubljeno oružje, III./Matija Gubec bojna ponovno je krenula u protunapad u kojem su partizani uspjeli izvući tijela poginulih i tri lake strojnice, no selo nisu uspjeli povratiti. Nakon toga II. i III./l. PTS bojna nastavile su s napredovanjem i do večeri su zauzele selo Rasinje. Sutradan su se ove snage spojile sa snagama Pothvatnog zdruga Dubrovnik iz Ludbrega čime je pothvat „Dubrovnik 2" okončan. Ukupni gubici tijekom ovih borbi na partizanskoj strani bili su šestorica poginulih, devetorica ranjenih i 12 nestalih. Izvješće zapovjedništva Pothvatnog zdruga Dubrovnik o ovim borbama ponovno ne sadr ži pojedinosti o pothvatu, već samo navodi:727 ,,'Podhvat Dubrovnik 2’ uzpio. Koprivnica i Ludbreg u našim rukama. Partizani svuda uz krvave gubitke razpršeni. Točnije izvješće slijedi naknadno. Odmah nastojati uzpostaviti vezu Križevci - Koprivnica, jer saobraćaj kamionima preko Varaždina nemoguć radi srušenih mostova izmedju Ludbrega i Rasinje, kao i radi pomanjkanja samovoza. Isto tako nemoguć promet prema Ludbregu radi sniežnih nanosa. Pukovnik se nalazi u Ludbregu".

Ukupni gubici Pothvatnog zdruga Dubrovnik tijekom ovih borbi iznosili su:728 Poginulih: dvojica časnika, jedan dočasnik i 11 vojničara i domobrana Ranjenih: jedan časnik, sedmorica dočasnika i 18 vojničara i domobrana.

724

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 61., str. 291.-292.

725

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 246.-247.

726

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 107.-108., Štab K.RO.H., Operativni izvještaj

od 8 do 11/11

1944.

727 U izvješću se navodi da će točnije izvješće biti poslano naknadno, međutim,u sačuvanim arhivskim izvorima ovo izvješće nisam uspio pronaći. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 86/44, Izvješće o podhvatu „Dubrovnik 2", 12. 2. 1944. 728 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 295.-297., Izkaz gubitaka kod pojedinih postrojbi na području Podhvatnog zapovjedničtva Varaždin, koje su operirale na zemljištu u toku mjeseca veljače 1944. g.

294

U izvješću zapovjedništva partizanskog X. zbora gubici su izostavljeni, dok Rade Bulat u svom djelu navodi da su parti zanske snage tijekom ovih borbi imale 22 poginulih, 21 ranjenog i 17 nestalih.729 Ovaj broj gotovo je podudaran s navodom iz izvješća 32. divizije NOVJ, u kojemu stoji da je divizija imala 12 poginulih, 21 ranjenog, 17 nestalih i jednoga zaroblje nog.730 Broj koji navodi Bulat očito ne uključuje gubitke Zagorskog i Kalničkog odreda te su ukupni partizanski gubici zacije lo bili veći. Izvori oružanih snaga NDH spominju da je u ovim borbama zarobljeno 39 partizana, dok obje strane višestruko uvećavaju broj poginulih na protivničkoj strani i ne mogu se smatrati vjerodostojnima. Primjerice, Rade Bulat navodi da su oružane snage NDH imale 88 poginulih i 109 ranjenih, dok Zapovjedništvo Pothvatnog područja Varaždin navodi broj od 476 poginulih i oko 600 ranjenih partizana.731 Nakon završetka nastalo je zatišje na ovom bojištu. Snage NDH nastojale su se učvrstiti u zauzetim mjestima i uspo staviti nesmetan promet na komunikacijama Zagreb - Varaždin i Križevci - Koprivnica. Prigodom čišćenja i osiguravanja područja zatečeni su brojni vojni obveznici koji su iz svojih postrojbi bili pušteni na dopust, na zdravstveni oporavak ili su ih zarobili partizani te se više nisu mogli ili nisu htjeli vratiti u svoje matične postrojbe.732 Ovi obveznici vraćeni su u svoja popunidbena zapovjedništva, dok su osobe za koje je ustanovljeno da su vojni bjegunci upućivane na daljnji postu pak.733 Zarobljene partizane i njihove simpatizere slalo se nakon prvotnog ispitivanja u Zagreb. Tako je obavještajni časnik Pothvatnog zdruga Dubrovnik 7. veljače izvijestio:734 „1. Upućuju se Crnek Viktor i Crnek Mirko, rodjeni 1924 u s. Radoboj. Odvedeni po partizanima polovicom mjeseca siečnja. Bili su u 1. četi IV bataljona brigade 'Matije Gubca' sa kojom su sudjelovali u borbi kod s. Svibovec, gdje su izbjegli poslie poraza. Uhićeni po našoj obhodnji dne 5. o. mj. kod s. Hrašćina - Trgovišće, kada su pokušali bieg. 2. Upućuju se Nemec Tomo, rodj. 1922 u s. Zajezda i Nemec Stjepan rodj. 1 9 1 8 u s . Zajezda. Po dolasku naših snaga poku šali su bježati u šumu u čemu su bili spriečeni. I ako su znali za kretanje partizana, nisu htjeli na pitanje davati odgovora. 3.

Upućuje se Ivan Ferenčak rodj. 1925 u selu Bidrovec, obć. Markuševac. Uhićen je na prijavu seljaka. Izpočetka se je

branio da nije partizan, nego da su ga silom odveli i da je sada pokušao bježati od njih. Suočen sa Crnek Viktorom i Cr nek Mirkom priznaje da je bio u 1. četi IV bataljona brigade ‘Matije Gubca’. Poslie podrobnijeg preslušavanja priznao sliedeće:

729

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 38.

730

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 242.-248.

731

Isto i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimak 298., Izkaz vjerojatnih protivničkih gubitaka.

732

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 401., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", OP. BR. 18, 25. siječnja 1944.

733 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 405., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 27., Upućuju se vojni bjegunci, 26. siječnja 1944. i snimak 412., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 51/44, Upućuju se vojni bjegunci, 31. siječnja 1944. 734 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 432., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 83/44, Uhićeni partizani i vojni bjegunci, 7. veljače 1944.

295

Poslie poraza partizana kod s. Svibovec vratio se sa oružjem u Kalnik i javio komandiru jedne čete IV bataljona brigade 'Matije Gubca', imenom Kranželić Tomo. On ga je poslao u s. Vidovec Ivanu Drotar, predsjedniku mjestne organizacije, da vidi koliko ima organiziranih i da dovede novake za popunu i pomoć. Na putu do Vidovca imao se svratiti u s. Gornja Glavnica (4 km iztočno od s. Planina) do partizana imenom ‘Mrki’ u t. zv. ‘realnu stanicu'. Osim već gore navedenog Ivana Drotar, spominje još i Ivana Cik - Ferenčak iz s. Bidrovec koji je bio predsjednik mjestne organizacije i koji ga je navodno zaveo da ode u partizane".

Među vojnim bjeguncima zatečen je i jedan Nizozemac, Jan Knol, pripadnik 11. SS oklopno-mehanizirane divizije Nordland [ 1 1 . SS Panzergrenadier Division Nordland), koji je navodno još u studenome 1943. između Zaboka i Bedekovčine dospio u partizansko zarobljeništvo.735 Knol je uhićen 17. veljače i isprva je pokušao pobjeći pred pripadnicima Novačkog sklopa PTS-a, a kasnije prigodom ispitivanja često je mijenjao iskaz. Zapovjedniku Novačkog sklopa, ustaškom bojniku Matiji Perkoviću doimao se vrlo sumnjivim i smatrao je da je Knol sudjelovao u radu partizanskih škola u Apatovcu ili Velikom Pogancu. Njegova daljnja sudbina nije mi poznata, ali je najvjerojatnije izručen njemačkim vlastima. Prema zarobljenim članovima Narodnooslobodilačkih odbora (NOO) ustaški bojnik Perković zahtijevao je od zapovjed ništva PTS-a znatno stroži postupak. Tako je za uhićene članove NOO-a - Ivan Gornjaki Futač, Ivan Žunec, Ivan Hucika, Ivan Brcika i Franjo Markušić - tražio izvršenje smrtne kazne, jer su terorizirali pučanstvo, razoružavali i svlačili vojnike koji su dolazili na dopust te sakupljali sredstva za partizane, a smrtnu kaznu navodno je zahtijevalo i stanovništvo toga kraja.736 Ovlaštenje za izvršenje kazne nije dobio, a još istoga dana Perković je povukao svoj zahtjev jer su737 „...predsjednik odbora Markušić Ivan i Hucika Ivan, saznavši za hapšenje odbora, otišli izravno vojnim vlastima u Zlatar, ili Zagreb, s namjerom da se predadu, prema čemu bi smaknuće ovih ostalih, prema dubokom uvjerenju podpisanog, ovdje na licu mjesta zlo djelovalo, jer bi mještani mogli kazati, da su najglavniji spašeni, a drugi kažnjeni. Podpisani je zapovjedio poručniku Horvatu, da odmah brzoglasi ovom zapovjedničtvu, da li se može izvršiti kazna ili ne, ali nije uobće dobio odgovora do sada 16 sati, prema čemu je čitavo pitanje dobilo posvema novi oblik. Stoga sam mnijenja, da je najbolje rješenje, da se ovi tamo zadrže, dok to zapovjed ničtvo sazna, gdje su ostala dvojica prijavljena, a što će se moći saznati okružnicom na zapovjedničtva mjesta, te da ih ovima priključi i zajedno kazni. Samo zajedničkom kaznom, moglo bi se udovoljiti pravdi, kad već ovo zapovjedničtvo nije bilo odmah ovlašteno da odmah na licu mjesta izvrši kaznu".

735 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 437., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 92/44, Upućenje uhićenog, 17. veljače 1944. U dokumentu se navodi da je Knol pripadnik 8./NDL SS PZ.GR.REG. 1. Riječ je najvjerojatnije o 8. satniji SS-Grenadier-Regiment 1 Danmark iz sastava SS-ove divizije Nordland, koja je kasnije preimenovana u SS-Panzergrenadier-Regiment 24 Danmark. 736 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimak 446., Pothvatni skup DUBROVNIK, Broj 102 od 28. 11. 1944, Pratnja uhapšenika. 737

296

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 448., PODHVATNI ZDRUG DUBROVNIK, Broj 103/44, 28. II. 1944.

Jedini primjer izvršenja smrtne kazne na koji sam naišao jest onaj nad supružnicima Josipom i Danicom Mučko iz Budinščine, koji su uhićeni 25. veljače 1944. na osnovi prijave njihovih susjeda, a pod sumnjom 738 „... da su terorizirali okolno seljaštvo, skupljali sredstva za partizane, te eksplozivom rušili željezničku prugu i silili seljaštvo, da ju ruši. Obadvijica navede nih uhapšenika priznali su u cjelovitosti obtužbu, dapače je Mučko Josip, videći da ne može izbjeći kazni, drzovito uzkliknuo: 'Porušio sam dosta pruge i sad mi nije žao na njoj poginuti.’ Njegova supruga je s njim učestvovala, te s samokresom u ruci silila seljaštvo, da ruši prugu i daje materijalna sredstva za partizansku borbu. Kod navedenih je pri uhapšenju pronadjena vojnička karabinka s 35 naboja kod Mućka Josipa, sa 5 ručnih praski, a kod njegove supruge Danice pronadjena je pistola ‘Stayer’, nabi jena. Kako su seljaci zahtijevali, da se ovi na licu mjesta kazne smrću, jer su se bojali odmazde, ako se on vrati prije ili kasnije natrag, izvršena je na njima kazna smrti vješanjem, a samo vješanje je izvršeno na željezničkoj pruzi izpod sela Pece. Poslie iz vršene kazne zapovjedjeno je mještanima, kao i općinskom poglavarstvu, da obješeni imadu vjesiti 5 dana, a nakon toga roka, da ih se može skinuti i pokopati. Javljamo ovo znanja radi".

V. stajaći djelatni zdrug tijekom razmještanja neposredno prije početka operacije "Dubrovnik 2". U prvom planu nalaze se talijanske tankete L3.

738 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 450., PODHVATNI SDRUG „DUBROVNIK", Broj 105/taj., Mučko Josip i Mučko Danica iz Pece - kazna smrti vješanjem, 29. II. 1944.

297

Kolona V. stajaćeg djelatnog zdruga u sastavu koje se nalaze i Iako oklopljene tanke te. 298

Zastoj na putu.

Zastoj su uzrokovala dva vozila nepoznate SS postrojbe. 300

Ljudstvo je očito bilo dobro raspoloženo.

Nakon što je zastoj otklonjen, kolona V. stajaćeg djelatnog zdruga nastavlja nastup. 302

Stanka radi opskrbe.

Ustaški poručnik u razgovoru s tenkistima tijekom stanke. Na slici gore, naslonjen na tenk, stoji ratni izvjestitelj V. stajaćeg djelatnog zdruga.

Ratni izvjestitelj u ulozi zapovjednika tankete L3.

Ista tanketa L3 s ratnim izvjestiteljem (lijevoj i stvarnom posadom (desnoj.

Borbe na području Ivanščice i Kalnika od druge polovine veljače do kraja ožujka 1944. Pothvatom „Dubrovnik 2“ suženo je područje djelovanja partizanskog X. zbora, a komuniciranje između partizanskih po strojbi na području Ivanščice, Kalničkog gorja i Bilogore znatno je otežano, no ne i u potpunosti onemogućeno. Unatoč tome što su pojedine postrojbe X. zagrebačkog zbora, posebice brigada Matija Gubec, pretrpjele znatne gubitke tijekom ove ope racije, sve su uspjele sačuvati koherentnost i pokretljivost. Partizanske su snage ubrzo ponovno zaposjele Apatovac i Veliki Poganac, kao i neka druga sela na jugoistočnim obroncima Kalničkog gorja, a nakon toga otpočeli su s manjim prepadima čija je svrha bila uznemiravanje protivnika i njegovo vezanje na obranu svojih uporišta. Tako je 15. veljače II. bojna udar ne brigade Braća Radić napala posadu u Ludbreškim Vinogradima koja se utvrdila u tri kleti.739 Koristeći gustu maglu II. bojna nezamijećeno se približila samom uporištu i u potpunosti iznenadila tamošnju posadu. Prema izvješću II. bojne, po sada Ludbreških Vinograda bila je potpuno opuštena i očito nije oče kivala nikakav napad, jer se u tom trenutku zabavljala uz harmoniku. Tijekom kratke borbe poginulo je šest vojničara, zaplijenjen je jedan laki minobacač, jedna laka strojni ca i pet pušaka, dok su gubici kod partizana

iznosili

dvojica

ranjenih.

Dijelovi PTS-a koji su se nalazili u Ludbregu ubrzo su krenuli u protunapad pred kojim se partizanska bojna povukla na svoj ishodišni po ložaj.

Skica 3.: Borba kod sela Ludbreški Vinogradi 15. veljače 1944

739 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 65., str. 304.-305. 0 partizanskom napadu na Ludbreške Vinograde u dokumentima oružanih snaga NDH nisam našao nikakvih podataka.

307

Potaknuta ovim uspjehom udarna brigada Braća Radić pokušala je uoči dana proslave osnutka Crvene armije, u noći s 22. na 23 veljače, zauzeti Ludbreg i Ludbreške Vinograde. Snage PTS-a u jačini bojne bile su razmještene u samom Lud bregu te na položaju u Ludbreškim Vinogradima na crti od Tri lipe (kota 155), rubom visova lijevo od Tri lipe iznad samog Ludbrega, zatim pored puta Duga Rijeka - Ludbreg, pa do ciglane na Čotrovu brijegu.740 Napad je počeo 22. veljače u 23,15 sati u sljedećem rasporedu: -

II. bojna napala je postave kod Tri lipe (kota 155) i pored puta Duga Rijeka - Ludbreg.

-

I. bojna s dvjema satnijama napala je postav kod ciglane na Čotrovu brijegu, a s jednom satnijom spustila se na crtu Hrastovsko - Kućane, otkuda je trebala nastupati prema samom gradu.

-

III. bojna osiguravala je pravac prema Varaždinu kod Martijanca. IV. bojna razmjestila je jednu satniju kod raskrižja Koprivnica - Bukovec, a dvije su satnije preko Sigeteca i Selnika zašle na sjevernoj strani grada i zatim su izvršile napad na sam grad iz smjera Starog Grada i Selnika.

Zamisao je bila da I. i II. bojna najprije zauzmu postave u Ludbreškim Vinogradima, a potom da prodru u grad svim snagama iz četiriju pravaca. Prva je u dodir s protivnikom stupila II. bojna. Nakon što je uspjela preći brisani prostor koji je bio tučen jakom strojničkom i puščanom vatrom, izbila je pred dobro utvrđene postove. Ručne bombe koje su partizani bacali na bunkere i rovove nisu imale većeg učinka, jer su vojničari PTS-a natkrili rovove i bunkere i uspjeli su bez većih gubitaka odbaciti partizane na njihov ishodišni položaj. Tijekom noći II. bojna još je dva puta pokušala zauzeti postav kod Tri lipe, ali je svaki puta od bijena, jer ni I. bojna nije uspjela zauzeti postavljene ciljeve, tako da je II. bojna tijekom juriša osim čeone vatre dobivala i vatru u bok s Čotrova brijega. Dok su se vodile borbe u Ludbreškim Vinogradima, dvije satnije iz sastava IV. bojne koje su zauzele Sigetac i Selnik uspjele su se probiti u Ludbreg, ali su naišle na jak otpor dijelova I./l. PTS bojne koji su bili utvrđeni po zgradama. Parti zanske su se satnije našle izložene vatri sa svih strana te su bile prisiljene odstupiti iz mjesta. Za to vrijeme III. bojna koja se nalazila u zasjedi kod sela Martijanec nije imala borbenih djelovanja. U izvješću 32. divizije NOVJ navodi se da su u 4,30 sati prestala sva borbena djelovanja i da su sve jedinice povučene iz borbe.741 Međutim, očito je da su neke od partizanskih bojni ostale na dosegnutim položajima, jer se u bojnoj relaciji I. zbornog područja navodi da su neimenovane ustaške snage 24. veljače od 9 do 11 sati vodile borbu s partizanskim snagama u selu Martijanec.742 Inače su izvješća oružanih snaga o ovim

740

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 84., str. 402.-403.

741

Isto.

742 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 257.-280., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec veljaču 1944. godine.

308

borbama vrlo štura i u bojnoj relaciji Pothvatnog zapovjedništva Varaždin o ovoj je borbi zabilježeno samo da je partizanski napad na Ludbreg odbijen nakon dvosatne borbe i da je u borbi smrtno stradao vojničar Muhamed Suljić, a da su ranjeni vodnik DSŠ-a Ivan Stipčić i vojničar Marko Čavar.743 Udarna brigada Braća Radić izvijestila je da je u napadu na Ludbreg imala šestoricu poginulih i 22 ranjenih. Dana 25. veljače sukobila se brigada Matija Gu bec sa snagama V. stajaćega djelatnog zdruga. Pre ma izvješću 32. divizije NOVJ I. bojna brigade Mati ja Gubec nalazila se u selu Rasinja, dok se II. bojna nalazila razmještena na uzvisini iznad sela Subotica Podravska.744 U 9 sati tri satnije V. stajaćega djelat nog zdruga iz Koprivnice iznenadile su satniju II./ Matija Gubec bojne, koja je držala položaj u šumi Razbojište i u napadu je potpuno razbili. Ustaške su se snage potom razmjestile u selo Subotica, gdje su ih u 13 sati napale preostale dvije satnije iz sastava II./Matija Gubec bojne pojačane satnijom iz I. bojne. Ustaške satnije povukle su se pred ovim napadom iz Subotice prema koti 168, gdje su pokušale orga nizirati novu crtu obrane, ali je uslijedio novi napad iz smjera šume Leptan i tri su se satnije V. stajaćega djelatnog zdruga povukle u Koprivnicu. U istom izSkica 4, Napad 23. veljače 1944.

udarne

brigade

Braća

Radić

na

Ludbreg

u

noći

s

22.

na

vješću

nayodi

se

da

je

brigada

Matija

Gubec

u

ovoj

borbi imala jednoga poginulog, četvoricu ranjenih i dvojicu nestalih. Zaplijenjene su dvije lake strojni ce i sedam pušaka, a za protivnika se navodi da je imao devetoricu smrtno stradalih.

743 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 290.-294., Podhvatno zapovjedničtvo-Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec veljaču 1944. 744

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 95., str. 450.-451.

309

Bojna relacija I. zbornog područja u potpunom je oprečju s ovim izvješćem i u njoj stoji da su 25. veljače:745 „Ustaške postroj be vodile su borbu s komunističkim skupinama između s. Rasinje i Subotice. Poslie jednosatne borbe komunisti su protjerani. Naših gubitaka nema. Protivnički gubitci: 1 poginuo i 2 zarobljena".

U isto su vrijeme njemačke snage otpočele

čišćenje

Zlatarskog

kotara

na čijem su se području nalazile II. i

I

na bojna Zapadne grupe odreda.746 Nakon

što

su

dovršile

okupljanje

na području Zaprešić - Zabok nje mačke su snage 24. veljače počele potiskivati

Zagorski

odred,

koji

je

bio razmješten na crti Gornja Selnica - Grtovec, prema planini Ivanščici. Istodobno su ustaška posada u Zlataru i postrojba PTS-a u Novom Marofu

i

Budinšćina

Humu -

blokirale

Podrute.

pravac

Nakon

što

su njemačke snage zauzele Gornju Skica 5.: Borba kod sela Subotica Podravska 25. veljače 1944.

Selnicu, partizanske su snage tuče ne jakom topničkom vatrom počele

odstupati dublje u Ivanščicu, gdje se radi teških zimskih uvjeta i nadmoćnosti neprijatelja nisu mogle duže zadržati. Stoga su se ranjenici, II. bojna, Udarna bojna i stožer Zapadne grupe odreda u noći s 26. na 27. veljače prebacile preko grebena Ivanščice na područje Kalnika, a III. bojna Zagorskog odreda povukla se u okolicu Krapine. Zapovjednik Zapadne grupe odreda Rade Bulat izvijestio je da su gubici u ovim borbama bili šestorica poginulih i najmanje 22 ranjenih, dok su njemač ke snage izvijestile da su imale jednoga poginulog i četvoricu ranjenih.747

745 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 257.-280., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec veljaču 1944. godine. 746 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 72., str. 346.-348. U ovom izvješću zapovjedništva Zapadne grupe odreda navodi se da je nositelj ovog pothvata njemačka 558. divizija. Ovdje je očito riječ o pogrešci, jer je u sastavu Wehrmachta jedina divizija koja se vodila pod tim brojem bila 558. Grenadier-Division, a koja je ustrojena tek u lipnju 1944. te se borila na području Baltika. 747

310

Isto i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 144., str. 653., o ovim borbama vidi i Rade Bulat, Deseti korpus, str. 44.

Ovaj pothvat njemačkih snaga okončan je 28. veljače, a početkom ožujka prebacile su se u Križevce radi zajedničkog pothva ta sa snagama PTS-a iz Ludbrega. Pothvat je otpočeo 4. ožujka kada su postrojbe PTS-a iz Ludbrega napale brigadu Matija Gubec koja je držala položaj Duga Rijeka - Ivančec - Rasinja, a njemačke su snage izvršile prodor pravcem Križevci - Veliki Poganac - Apatovac koji je zatvarala udarna brigada Braća Radić.748 0 ovim borbama nijedna strana ne donosi previše pojedi nosti. U bojnoj relaciji I. zbornog područja za mjesec ožujak navodi se samo da je u razdoblju od 4. do 8. ožujka postrojba PTS-a iz Ludbrega napredovala pravcem Segovina - Ribnik - Veliki Poganac i tijekom ovog pothvata potpuno raspršila partizanske snage na ovom području. U ovoj borbi PTS nije imao gubitaka, a navodi se da je zarobljeno 100 partizana, da je zaplijenjeno jedno osobno i dva teretna vozila te veće količina naoružanja i ostalog ratnog tvoriva. U izvješću 32. divizije NOVJ stoji samo da je 5. ožujka:749 „Poslije borbe na sektoru Kalnika, a pošto je neprijatelju uspjelo prodrijeti na naš oslobođeni teritorij, Divizija se prebacila preko pruge Križevci - Koprivnica na sektor Bilogore". Tijekom ovih borbi brigada Matija Gubec imala je jednoga

poginulog, dvojicu ranjenih i šestoricu nestalih, a udarna brigada Braća Radić petoricu poginulih, 18 ranjenih i 13 nestalih. Pojačana prisutnost njemačkih snaga na ovom području očito je bila uzrokovana potrebom da se osigura siguran prolazak prema Mađarskoj postrojbama koje su sudjelovale u operaciji „Margharete", njemačkoj okupaciji Mađarske. 0 ovim je pokre tima stožer Zapadne grupe odreda izvijestio sljedeće:750 „15. III. otpočele prolaziti njemačke kolone cestom Zlatar - Bistrica Novi Marof, cestom Zabok - Krapina - Lepoglava - Varaždin, cestom Sv. Križ Začretje - Novi Golubovec - Lepoglava (Sekc. Ptuj 1:100.000] i cestom Zagreb - Sv. Ivan Zelina - Varaždin. Kolone su sačinjavali svi rodovi vojske. Cestom Zlatar - Bistrica - Novi Marof kolona se kretala 2 dana i prošao je jedan puk, a isto tolike snage preko Krapinskog sektora. Po našoj ocjeni kroz Zagorje prošla je jedna nepotpuna divizija. Cestom Zagreb - Sv. Ivan Zelina - Varaždin prolazile su uglavnom motorizovane kolone do 18. III. Tom cestom prošao je veći dio teških tenkova i topova. Prema svim znacima te su snage krenule preko Varaždina za Međimur je. 18. III. cestom Zagreb - Sv. Ivan Zelina - Varaždin prošlo je 30 kamiona Švaba sa 5 tenkova, a ne ustaša kako je bilo depešom javljeno. Govori se da će i ustaši u Međimurje, ali do sada pokreta u tom pravcu nema".

748 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 378.-410., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec ožujak 1944. godine., i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 42., str. 208.-210. 749

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 130., str. 668.

750

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 72., str. 348.-349.

311

BORBE NA PODRUČJU ZAGORJA Prelazak 32. divizije NOVJ u Zagorje

Nakon povlačenja 32. divizije NOVJ u Bilogoru nastupilo je zatišje na širem području Kalničkog gorja. Oružane snage NDH iz svojih su uporišta u Križevcima, Novom Marofu, Varaždinskim Toplicama, Ludbregu i Koprivnici slale izvidnice i ophodnje radi pretresa terena, hvatanja vojnih bjegunaca i članova Narodnooslobodilačkih odbora. Primjerice, jedan odjel ustaške I./V. bojne u snazi od 40 ljudi izvršio je 13. ožujka iznenadni prepad na selo Apatovac i u potpunosti iznenadio malobroj ne partizanske snage u selu.751 Tom prilikom zarobljene su dvije lake strojnice, pismohrana i promidžbeni materijal, a zarobljen je partizan Dragan Vučina. Snage PTS-a iz Ludbrega izvršile su 18. ožujka u 24 sata pothvat na Bednju u svrhu hvatanja partizanskih ophodnji i odbornika. Nakon što je selo okruženo izvršen je pretres tijekom kojega je uhićeno 18 odbornika i 80 vojnih bjegunaca. S obzirom na nadmoć oružanih snaga NDH na prostoru Kalnika i Podravine, 32. divizija NOVJ izvršila je nakon odmora na Bilogori u noći s 12. na 13. ožujka pokret prema Moslavini s ciljem da se preko Prigorja prebaci u Zagorje, gdje je na mjeravala ponovno zadobiti na inicijativi i popuniti jedinice novim ljudstvom.752 Međutim, kako su cesta i željeznička pruga Križevci - Gradec - Vrbovec bile dobro čuvane i nadzirane te zbog neprohodna terena uslijed rastapanja snijega, 32. divizija NOVJ nije mogla izvršiti pokret za Zagorje ovim pravcem, već se morala vratiti natrag i potom se pokušala prebaciti u Za gorje južno od Kalnika. Tijekom pokreta vršeni su manji prepadi i diverzije u cilju stalnog uznemiravanja protivnika. Tako je 13. ožujka minirana pruga između željezničke postaje Brezovljani i Sv. Ivan Žabno u trenutku kada je naišao Radni vlak br. I.753 Vlak je iskočio iz tračnica nakon čega je uslijedio partizanski napad koji su posada vlaka i odjel 1. streljačke satnije 1. doknadne željezničke stražarske (žestra) bojne nakon jednosatne borbe uspjeli odbiti. Osim jednog domobrana, poginuli su još strojovođa, ložač, nadzornik pruge i desetar pruge, a četvorica domobrana su ranjena. Dana 18. ožujka II./Matija Gubec bojna postavila je na prometnici Koprivnica - Križevci kod sela Donjare zasjedu u koju je upao njemački kamion s jednim časnikom i desetoricom vojnika. Kamion je izgorio, trojica njemačkih vojnika su zarobljena, šestorica su poginula, dok su časnik i jedan vojnik uspjeli pobjeći.754 751 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 378.-410., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec ožujak 1944. godine. 752

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 131., str. 679.-682.

753 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 378.-410., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec ožujak 1944. godine. 754 Isto i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 131., str. 680. Podaci u ovim dvama izvorima ponešto se razlikuju pa tako u izvješću 32. divizije NOVJ stoji da je u kamionu bilo 12 njemačkih vojnika od kojih su trojica zarobljena, osmorica ih je ubijena, a jedan je uspio pobjeći. Tom je prilikom zaplijenjeno 11 pušaka, jedna kratka strojnica, jedan pištolj, 700 kg žita i 70 kg špeka.

312

Partizanska 32. divizija i na ovom je pravcu imala problema s prebacivanjem u Zagorje. Naime, 32. divizija trebala je 22. ožujka prijeći cestu Zagreb - Varaždin kod Bisaga, ali je pritom došlo do nepredviđena razdvajanja njezinih brigada.755 Udarna brigada Braća Radić osiguravala je prijelaz kod Bisaga, dok je brigada Matija Gubec prelazila cestu nešto iznad predviđena mjesta. U tom je trenutku iz smjera Varaždina naišla kolona neprijateljskih teretnih vozila na koju je udarna brigada Braća Radić otvorila vatru, koja je međutim zahvatila i brigadu Matija Gubec. Uslijed ove vatre trojica su partizana ranjena, a 11 ih je nestalo. Radi ovog je izgreda brigada Matija Gubec kasnila s prikupljanjem i tijekom dana nisu poduzete potrebne mjere osiguranja. Uočivši prikupljanje znatnijih partizanskih snaga, zapovjedništvo PTS-a donijelo je zapovijed da se unište protivničke snage na području Žitomira.756 U ovom pothvatu pod kodnim nazivom „Sisak" sudjelovala je 12./III. satnija Prometnog zdruga Ustaške vojnice (PZUV), Brzi sklop PTS-a, posadna satnija Zlatar i posadna satnija Marija Bistrica. Koncentričnim napadom iz smjera Zlatara, Konjščine i Marije Bistrice trebalo je zatvoriti obruč oko partizanskih snaga na području Žitomi ra, dok bi istočni pravac zatvarale posade u Sv. Ivanu Zelini i Brezničkom Humu. Zapovjednik pothvata bio je ustaški bojnik Nikola Orešković. Napad nije bio dobro usklađen, jer su se 12./III. PZUV satnija, posadna satnija Zlatar i Brzi sklop PTS-a u noći s 22. na 23. ožujka tek trebale prebaciti na svoje ishodišne položaje, pri čemu su očito kasnile, tako da je jedino ustaška posadna satnija iz Marije Bistrice pojačana mjesnim oružnicima otpočela napad prema dobivenoj zapovijedi. Napad je u potpunosti izne nadio I./Matija Gubec bojnu i stožer brigade Matija Gubec, koji su se nalazili razmješteni na crti Žitomir - Globočec. U borbi je poginuo zapovjednik brigade major Mijo Bobetko, zapovjednik brigadnog saniteta Veljko Eterović i još 12 partizana, a I./ Matija Gubec bojna je uz velike gubitke potisnuta u šumu kod sela Pešćeno.

757

Zaplijenjeno je 35 pušaka, dva pištolja, jedna

radijska postaja te cjelokupna pismohrana brigade. Gubici kod oružanih snaga NDH bili su jedan vojničar smrtno stradao, a petorica vojničara i jedan oružnik su ranjeni. Oko 9 sati uslijedio je napad posadne satnije Sv. Ivan Zelina iz smjera Orešja na kosinu iznad sela Beloslavec koju je držala III./Matija Gubec bojna i koji su partizanske snage odbile bez gubitaka na vlastitoj strani.758 S velikim zakašnjenjem u borbe su se oko 16 sati uključile i snage 12./III. satnije PZUV-a, ojačane sa šest tanketa Brzog sklopa PTS-a te dijelova posadne satnije Zlatar. Ova grupa napala je iz smjera Konjščine na postav Belosalvec - Jertovec, koji je držala II. bojna

131., str. 681.-682., i Rade Bulat, Deseti korpus, str. 48.-49.

755

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br.

756

HR HDA1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 348., Brzi sklop PTS-a, Zapovjed za pokret podhvat „Sisak".

757

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br.

156., str. 767.

758 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 131., str. 682.-683. U bojnoj relaciji I. zbornog područja borbe oko se ne spominju. Partizanski izvori procijenili su snagu Borbene grupe Orešković na 200 ljudi i šest tanketa.

Beloslavca i Jertovca

313

Zagrebačkog odreda i II./Matija Gubec bojna.759 Ustaška posadna satnija Zlatar uspjela je potisnuti II. bojnu Zagrebačkog odreda s njezina položaja na Vinskom vrhu prema selu Gornji Jertovec, nakon čega je glavnina grupe otpočela napredovati cestom prema selu Žitomir, čime je ugrozila desno krilo brigade Matija Gubec. Partizanska II. bojna Zagrebačkog odreda pregrupirala se u Gornjem Jertovcu i zajedno s II./Matija Gubec bojnom uspjela zaustaviti daljnje napredovanje ove borbe ne grupe te je odbaciti na njezin ishodišni položaj. Partizanske snage u ovoj borbi nisu imale gubitaka, a prema izvješću 32. divizije NOVJ u borbi je poginuo neimenovani ustaški poručnik, zapovjednik 12./III. PZUV satnije, oštećena je jedna tanketa te su zaplijenjena dva motocikla.

Borbe oko Krapine, Klanjca i Novog Golubovca Nakon neuspjeha pothvata „Sisak", snage 32. divizije NOVJ uspjele su se u noći s 24. na 25. ožujka prebaciti u Zagorje i na predovati u okolicu Krapine s namjerom zauzimanja Žutnice, sela u blizini Krapine u kojem se nalazila tvornica tekstila.760 Napad je trebao otpočeti 28. ožujka u 4 sata. Za napad na samo mjesto određena je II./Braća Radić bojna, I. i II./Braća Radić bojna osiguravale su pravac iz smjera Krapine, dok je brigada Matija Gubec sa svojom I. i III. bojnom osiguravala pravce iz smjera Lepoglave, Začretja i Zlatara. Pričuvu je činila II./Matija Gubec bojna, koja je prije samog napada na Žutnicu napala posadu u selu Donje Strahinje, koja se sastojala od 30 pripadnika SS policijske bojne (SS-Polizei-BatailIone) i koja se većim djelom uspjeli povući u Krapinu.761 Prilikom razmještanja postrojbi na dodijeljene položaje dogodio se izgred kada je I./Braća Radić bojna pri prelasku ceste Krapina - Žutnica naišla na bunker iz kojeg je po njoj otvorena vatra. Uslijed ove vatre bojna se potpuno raspršila i samo je jedna satnija uspjela prijeći cestu i zauzeti svoj položaj na osiguranju pravca iz smjera Krapine, zbog čega je napad na Žutnicu otpočeo u 5,30 sati sa sat i pol zakašnjenja. Partizanske su snage u napadu imale potporu topa 47 mm pomoću kojeg je II./Braća Radić bojna oko 12 sati uspjela zauzeti jednu uporišnu zgradu, nakon čega se posada Žutnice u cijelosti

759 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 138.-143., Štab zapadne grupe partizanskih odreda, Op. broj 72/44, Dostavlja operativni izvještaj od 20. III. do 10. IV. 1944. Ovaj dokument objavljen je i u Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, svezak V., knjiga 26., dokument br. 72., str. 333.-343. Međutim, kako je pri transkribiranju došlo do nekih pogrešaka u ovom radu koristio sam se navedenim mikrofilmskim preslikom. 760

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 51., str. 222.-224., i Rade Bulat, Deseti korpus, str. 52.-53.

761 SS-ove policijske bojne bile su dio redovitih policijskih snaga (Ordnungspolizei-Orpo) koje su za vrijeme Drugoga svjetskog rata na područjima izvan Njemačke služile kao pomoćne jedinice redovnim oružanim snagama. Zadaci su im bili osiguravanje pozadine i prometnica, borba protiv partizana i si. Ordnungspolizei se nalazio pod upravom Allgemaine SS-a i SS policijske bojne nisu bile dio Waffen SS-a. U NDH je posebnim sporazumom ustrojeno Njemačko-hrvatsko redarstvo, u čiji su sastav ulazili državljani NDH njemačke i hrvatske nacionalnosti. Sveukupno je ustrojeno 15 ovakvih bojni, a njihov službeni naziv je bio Polizei Freiwillige Bataillone (kroat.) - Hrvatske dobrovoljačke policijske bojne. Kako se u izvornim dokumentima ove postrojbe nazivaju različitim nazivima, često je teško razlučiti o kojim se postrojbama točno radi.

314

povukla unutar same tvornice. Istodobno s ovim napadom odvijao se i napad Udarne bojne Zapadne grupe odreda (ZGO) na Đurmanec, pred kojim se tamošnja posada povukla na uzvisine iznad Žutnice, i to na položaje na kojima je trebala biti razmještena I./Braća Radić bojna. Povlačenje posade iz Đurmanca zapravo je spriječilo dovođenje Žutnice u potpuno okruženje. Ubrzo je posadi Žutnice iz Krapine upućena jedna satnija SS policijske bojne u pomoć, koja se sukobila s dijelovima I./Matija Gubec bojne kod Šušelj Brijega. Partizanska I./Matija Gubec bojna povukla se na kotu 410, gdje joj je iz pričuve upućena jedna satnija iz sastava II./Matija Gubec bojne i uz čiju je pomoć uspjela odbaciti SS policijsku satniju na ishodišni položaj. Oko 11 sati u Krapinu su iz smjera Velike Vesi počele pristizati njemačke snage, a istodobno su dva zrakoplova napali partizanske postave na Šušelj Bregu i Radoboju. Stoga je zapovjedništvo 32. divizije NOVJ zapovjedilo prekid borbi i u 18 sati njezine su se jedinice povukle dublje u Ivanščicu i Macelj Goru. Gubici 32. divizije NOVJ bili su osmorica poginulih i 14 ranjenih, a Udarna bojna ZGO-a imala je jednoga poginuloga i jednoga ranjenoga. Oružane snage NDH imale su trojicu poginulih i devetoricu ranjenih vojničara, dok su njemačke oružane snage imale šestoricu poginulih i četvoricu ranjenih.762 Nakon neuspjela napada na tvornicu tekstila u Žutnici jedinice 32. divizije NOV] nalazile su se u stalnom pokretu na po dručju Zagorja.763 Značajnijih borbi nije bilo sve do 5. travnja, kada su se dijelovi PTS-a iz Novog Marofa prilikom izviđanja sukobili s brigadom Matija Gubec kod sela Pece.764 Tijekom borbe koja se vodila od 12 do 13 sati selo je spaljeno, a pri tome nijedna strana nije pretrpjela značajnije gubitake niti je došlo do promjene odnosa na terenu. Udarna brigada Braća Radić u to se vrijeme nalazila raspoređena na crti Dubrovčan - Tuhuljske Toplice - Rakovac i namjeravala je zauzeti Klanjec koji je branila posada sastavljena od 60 pripadnika Ustaške vojnice. U tu je svrhu Udarna bojna ZGO-a postavila 6. travnja zasjedu na cesti Kraljevec - Klanjec, kojoj se pridružila i jedna satnija iz sastava slovenske partizanske Kozjanske bojne.765 Na prvoj crti zasjede, u selima Gredice i Nove Dvore Cesargradske razmještena je po jedna satnija Udarne bojne ZGO-a, dok su drugu crtu zaposjele preostala satnija Udarne bojne ZGO-a u selu Ledine i slovenska satnija u selu Gorkovac. Prije nego je otpočeo napad udarne brigade Braća Radić na Klanjec cestom Kraljevec - Klanjec, naišla je njemačka kolona koja se sastojala od oko 200 ljudi, tri tenka766, jednoga brdskog topa 75 mm, dva topa 45 mm, dva 762

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 165., str. 835.

763

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 51., str. 225.-226.

764 Isto, str. 227. i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 532.-548., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec travanj 1944. godine. 765 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 138.-143., Štab zapadne grupe partizanskih odreda, Op. broj 72/44, Dostavlja operativni izvještaj od 20. III. do 10. IV. 1944. Slovenska se satnija prebacila na područje Hrvatske, jer su u to vrijeme njemačke snage vodile pothvat protiv slovenskih partizana na području Kozja. U izvornom dokument navodi se: „...2 tenka model Pancer, jedan tenk od 7 tona..!', što je u Zborniku transkribirano kao „...2 tenka model 'Panter'...". 0 kojoj vrsti tenka je točno riječ ovdje možemo samo nagađati, međutim nedvojbeno možemo zaključiti da nije riječ o tenkovima Panther, koji su se nalazili samo u sastavima elitnih oklopnih postrojbi. Tenk od sedam tona koji se spominje u izvješću najvjerojatnije je PzKpfw I. 766

315

teška minobacača i devet kamiona. Kada je kolona naišla na barikadu kod Novih Dvora Cesargradskih, na nju je otvorena vatra, na koju su Nijemci odmah uzvratili vatrom iz topova. U isto vrijeme otpočeli su i pješački napad prema Novim Dvorima i selu Ledine pred kojima su se Udarna bojna ZGO-a i slovenska satnija povukle prema crkvi sv. Filipa, a njemačke su snage bez gubitaka ušle u Klanjec. U susret ovim njemačkim snagama iz smjera Velikog Trgovišča kretali su se dijelovi PTSa i nakon što su se spojile, ove su snage otpočele zajednički napad na položaj I. i IIl./Braća Radić bojne.767 Podaci o ishodu ove borbe su kontradiktorni; u dnevnom izvješću Operativnog odjela MINORS-a tako se navodi da su partizani raspršeni bez vlastitih gubitaka, dok se u izvješću 32. divizije NOVJ navodi da su odbijena četiri neprijateljska napada te da su pritom protivnički gubici iznosili 40 mrtvih i ranjenih, a gubici na vlastitoj strani iznosili su dvojica poginulih i četvorica ranjenih. Kako god bilo, udarna brigada Braća Radić sljedećeg se dana povukla na područje oko Gornjeg Jesenja. Kako bi olakšali pokrete na području Zagorja, partizanske su snage odlučile zauzeti Novi Golubovec i Veterničku Goru, jer se iz ovih mjesta u potpunosti nadzirao prolaz između planine Ivanščice i Strahinšćice.768 Ovaj postav branila je I./l. PTS bojna, čija se glavnina nalazila u Novom Golubovcu, dok se na Veterničkoj Gori nalazila posada od 40 ljudi. Za napad na Novi Golubovec određena je jedna bojna iz Zagorskog odreda, a za na Veterničku Goru jedna bojna iz sastava udarne brigade Braća Radić. Preostale dvije bojne Zagorskog odreda zatvarale su pravac iz smjera Lepoglave, dok su preostale postrojbe 32. divizije NOVJ osiguravale pravce iz smjera Krapine i Zlatara. Prije samog zauzimanja Novog Golubovca bilo je potrebno zauzeti Veterničku Goru koja je dominirala čitavim ovim područjem. Međutim, bojna udarne brigade Braće Radić kasnila je s napadom i bojna Zagorskog odreda prva je krenula u napad koji je otpočeo 13. travnja u 23,55 sati. Posada Novog Golubovca pred ovim je napadom odstupila prema Veterničkoj Gori na koju je napad otpočeo pola sata kasnije. Posada na Vetrničkoj Gori, koja je od teškog naoružanja imala samo jednu tešku i dvije lake strojnice, uspjela je odbiti partizanski napad i zadržati postav sve dok joj se nije pridružila glavnina I./l. PTS bojne iz Novog Golubovca. Nakon što je odbijen napad bojne iz sastava udarne brigade Braća Radić, otvorena je vatra po bojni Zagorskog odreda u Novom Golubovcu, koja je bila prisiljena povući se na okolne bregove. U pomoć I./l. PTS boj ni krenula je u 3 sata iz Lepoglave II./l. PTS bojna, koja je prema Novom Golubovcu nastupala u tri kolone. Dvije kolone zaustavljene su kod sela Očure, dok je treća uspjela zaobići partizanski postav na brdu Veliko Kalce, potisnuti desno krilo Zagorskog odreda preko ceste Novi Golubovec - Lepoglava i probiti se u sam Novi Golubovec. U isto je vrijeme brigada Ma tija Gubec uspjela zaustaviti pomoć koja je bila upućena iz smjera Zlatara. Međutim, u jutarnjim se satima i Oklopni sklop PTS-a uspio probiti u Novi Golubovec iz pravca Mihovljana i spojio se s II./l. PTS bojnom iz Lepoglave. Ove su snage potom zauzele kote 474 i 487, čime je u potpunosti osiguran promet na cesti Radoboj - Novi Golubovec - Lepoglava. Jedan dio boj ne Zagorskog odreda koja je napadala na Novi Golubovec našao se tako odsječen od svoje glavnine i otpočeo je povlačenje prema Starom Golubovcu, a u 17 sati zapovjeđeno je povlačenje svih jedinica Zagorskog odreda prema brdu Jesenjsko gdje 767

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 51., str. 227.-228., i dokument br. 159. str. 821.

768

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 71., str. 330.-332., i dokument br. 77., str. 388.-389.

se odred trebao pregrupirati. U ovim borbama Zagorski odred imao je trojicu poginulih i 36 ranjenih, a 32. divizija NOVJ dvojicu poginulih i 18 ranjenih. Oružane snage NDH ukupno su imale šestoricu poginulih i 11 ranjenih.769 Nakon borbe za Novi Golubovec 32. divizija NOVJ povukla se 16. travnja na položaj Lobor - Juranšćina.770 Brigada Ma tija Gubec trebala je zauzeti položaje oko Belca, međutim, kako su izvidnice javile da Belec drži samo jedna satnija Ustaške vojnice, zapovjednik 32. divizije NOVJ Izidor Štrok zapovjedio je zauzimanje mjesta iz pokreta. Izvješće 32. divizije ne do nosi pojedinosti o ovom napadu, već samo navodi da napad nije uspio zbog brze reakcije protivnika, koji je odmah poslao pojačanja iz smjera Zlatara, Novog Marofa i Zagreba, te da su gubici u borbi za Belec iznosili osmoricu mrtvih i 18 ranjenih. Više pojedinosti o ovom napadu donosi izvješće Brzog sklopa PTS-a, u kojem njegov zapovjednik ustaški bojnik Nikola Orešković iznosi mišljenje da je do napada na Belec došlo jer se nije dovoljno energično progonio protivnik nakon borbe kod Novog Golubovca.771 U izvješću stoji: „Smatram, da isti podhvat nije vriedio ništa (odnosi se na Novi Golubovac, op.a.), a dočim se je potrošilo mnogo materijala uzalud. Najbolje svjedoči, da su partizani ostali na svom mjestu netaknuti, pošto je po zapovjedi odredjeno, da jedna sat iz Zlatara zaposjedne selo Belec i da tamo prenoći i da ostane kao trajna posada. Ista posada drugog dana oko 5,00 sati u jutro bila je napadnuta od partizana i obkoljena, te se je 3 sata ogorčeno borila, dok joj nije stigla sa zapadne strane u pomoć posada, a sa jugo-istočne Brzi sklop PTS., koji se je odmah probio u selo Belec, te naglom intervencijom pritisnuo partizane na uzmak. Neprijatelj u povlačenju i tokom borbe po navodima ranjenih partizana koji su uhvaćeni, da su imali gubitke oko 60 mrtvih. Na našoj strani je uhvaćeno 5 pušaka. Posada Belec uhvatila je 15 okvira za strojopušku zbrojevku sa 160 komada naboja, zatim jedan nanizač naboja. Sigurno pješačtvo, kojem je zapovjedjeno, da predje na uzvisine, odakle su se partizani povukli, gdje su mogli pronaći razni materijal. Partizani pod pritiskom naše vatre morali su se povući, a istovremeno su zapalili selo Repno u kojem je izgorilo oko 10 kuća, a većinom su od Ustaške obitelji. Brzi sklop nema nikakvih gubitaka, dok posada Zlatar ima dva mrtva i tri ranjena. Isti su odmah prevezeni u Stub. Toplice u Njemačko pomoćište gdje im je pružena prva pomoć. Po završetku iztog podhvata povukao sam Brzi sklop PTS. na odredjeno mjesto u Konščinu".

769 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 532.-548., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec travanj 1944. godine. 770

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 77., str. 389., i Rade Bulat, Deseti korpus, str. 54.

771

HR HDA 250, Ustaška vojnica, serija Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, Izvještaj o podhvatu Brzog sklopa 15. i 16. 4.1944.

317

Borbe za Ivanec Izostanak uspjeha 32. divizije NOVJ potaknuo je prebacivanje operativnog dijela stožera X. zagrebačkog zbora s njegovim zapovjednikom general-majorom Vladom Matetićem na područje Zagorja. U pratnji stožera nalazila se IV./Braća Radić bojna i I. moslavačka brigada iz sastava 33. divizije NOVJ, jer je 32. diviziji i Zapadnoj grupi odreda nakon proteklih borbi bio potreban odmor, a i popuna novim ljudstvom bila je slaba i brojno stanje njezinih jedinica svakim se danom sve više smanjivalo.772 Po dolasku na područje Zagorja operativni dio stožera X. zagrebačkog zbora i I. moslavačka brigada razmje stili su se 18. travnja na području Trgovišće - Hrašćina. Kako bi ojačale svoj položaj u Zagorju, partizanske snage trebale su zauzeti jedno veće uporište i namjera zapovjednika X. zagrebačkog zbora bila je da svim raspoloživim snagama napadne i zauzme Ivanec.773 Da se na južnim obroncima planine Ivanščice prikupljaju veće partizanske snage, zamijetile su postrojbe PTS-a koje su osiguravale pravac Zagreb - Varaždin i 21. travnja izvele iznenadni prepad na snage 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade razmještene na crti Kamena Gora - Podrute - Zajezda - Budinščina.774 Napad je izvela jedna kombinirana bojna sastavljena od dijelova I. i II./l. PTS bojne, pojačane dijelovima Oklopnog sklopa PTS-a i voda gorskih topova DSŠ-a. Napad je otpočeo u 9 sati topničkom pripremom, a težište napada nalazilo se na pravcu od Kamene Gore prema Budinščini i Zajezdi. Ove položaje držala je brigada Matija Gubec, koju je kombinirana bojna PTS-a nakon teške borbe uspjela potisnuti i zauzeti Budinščinu te zatim napredovati prema Zajezdi koju je držala I. moslavačka brigada.775 Istodobno s ovim napadom iz smjera Prepuštovca prema Svetom Križu slabijim je snagama napadnuto i desno krilo I. moslavačke brigade.776 Snage I. moslavačke brigade povukle su se na povoljnije položaje na uzvisine iznad Sv. Križa i Pažuravca i ovdje prihvatile borbu. Napredovanje kombinirane bojne PTSa oklopna vozila nisu mogla pratiti zbog postavljenih prepreka i ispresijecanosti terena i u 15,10 sati snage PTS-a počele su odstupati; jednim djelom prema Budinščini i Konjščini, a oklopne snage i povoz povlačili su se prema Brezničkom Humu i Novom Marofu. Pritom su oklop i povoz naišli na položaje udarne brigade Braća Radić, koja je ove snage dovela u potpuno okruženje u dolini između Podruta i Kamene Gorice. Borbe za proboj iz obruča trajale su sve do 11 sati 22. travnja pri čemu su povoz i Oklopni sklop PTS-a pretrpjeli velike gubitke. Poginulo je 30 vojničara i jedan domobran, sedmorica vojniča ra i dvojica domobrana su ranjena, a izgubljen je jedan laki tenk L6/40, dva gorska topa 75 mm, dva protuoklopna topa

772 Rade Bulat, Deseti korpus, str. 54. 773 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 78., str. 390.-391. 774 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 532.-548., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec travanj 1944. godine. 775 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 100., str. 488.-489. 776 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 96., str. 476.-477.

318

37 mm, četiri teretna i dva osobna vozila i 12 konja.777 Partizanski izvori navode da je zarobljeno i pet motocikala s priko licom, jedna radijska postaja, jedna teška strojnica i jedna strojnica MG 32.778 Partizanski su imali trojicu poginulih i četvo ricu ranjenih kod I. moslavačke brigade te dvojicu poginulih i devetoricu ranjenih kod 32. divizije NOV], Ove borbe odgodile su napad na Ivanec za 23. travnja, a partizanske su snage u napadu na mjesto koristile i naoružanje zarobljeno kod Podruta.779 Ivanec je branila 14. satnija Prometnih zdrugova Ustaške vojnice (PZUV) u snazi od 164 ljudi, a nalazila se pod zapovjedništvom ustaškog poručnika Jure Rukavine. Razmještaj satnije bio je sljedeći: na Svetom Duhu (kota 471] nalazila se posada od 16 vojničara s jednom lakom strojnicom, na koti 260 jedna desetina, na groblju jedan vod pojačan jednom teškom i jednom lakom strojnicom, dok se lijevo i desno od groblja nalazio po jedan bunker svaki zaposjednut s po jednom desetinom. U bunkeru kod crkve razmještena je jedna desetina, tri bunkera nalazila su se na kosi koja se proteže od Vitešinca prema Ivancu i jedan bunker kod željezničke postaje Stažnjevec. Stožer PZUV satnije nalazio se u Dvorcu Ivanec. Za napad na Ivanec određena je I. moslavačka brigada.780 Udarna brigada Braća Radić s tri je bojne osiguravala pravac iz smjera Varaždina, a s jednom bojnom pravac Podrute - Bela. Brigada Matija Gubec osiguravala je pravac iz smjera Lepoglave, Udarna bojna ZGO-a osiguravala je pravac iz smjera Lobora, a Zagorski partizanski odred raspoređen je na položaj Jerovec - kota 253, kako bi zatvorio prilaz iz pravca sela Druškovec i cestom Lepoglava - Žarovnica - Kuljevčica. Pričuvu je tvorila I. bojna I. moslavačke brigade. Napad je otpočeo u 4 sata, nakon što su se tijekom noći IV./I. moslavačka bojna i dvije satnije II./I. moslavačke bojne uspjele neprimjetno približiti vanjskim postavima oko mjesta. Nakon polusatne borbe 1. satnija IV./I. moslavačke bojne zauzela je postav na Sv. Duhu, a 2. satnija II./I. moslavačke bojne na koti 260. U isto vrijeme odvijao se napad na postav kod groblja, gdje je 3. satnija IV./I. moslavačke bojne zauzela jedan bunker kraj groblja i kapelicu. Drugi bunker napadala je 1. satnija IV./I. moslavačke bojne i posada bunkera ručnim je bombama uspjela odbiti prvi napad, ali je za vrijeme drugoga prisiljena na povlačenje prema središtu Ivanca. Bunker kod željezničke postaje Stažnjevec zauzela je udarna brigada Braća Radić uz pomoć nedavno zarobljenog lakog tenka L6/40.781 Nakon toga razvile su se borbe u samom mjestu, a nakon što se partizanskim snagama u mjestu pridružio i tenk, zapovjednik 14. satnije PZUV-a zapovjedio je proboj prema Varaždinu.

777 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 596.-599., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec travanj 1944. godine. 778

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga

779

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga26., br. 97., str. 479., i dokument br. 104., str. 519.-520.

26., dokument br. 100., str. 489.-490.

780

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga

26., br. 78., str. 390.-393.

781

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga

26., dokument br. 108., str. 541.-542.

Posada Lepoglave krenula je u 15 sati prema Ivancu, ali su jedinice brigade Matija Gubec uz pomoć zarobljena tenka zau stavile njezino napredovanje i odbacile je na ishodišni položaj. Gubici 14. satnije PZUV-a u borbi za Ivanec bili su izuzetno teški i iznosili su 34 poginulih i 40 nestalih vojničara.782 Partizanski gubici iznosili su sedam poginulih i 12 ranjenih. Oružane snage NDH već su sljedećeg dana, 24. travnja, u Varaždinu ustrojile borbenu grupu koja je trebala povratiti Ivanec. U sastav grupe ušle su I. bojna iz sastava V. stajaćega djelatnog zdruga, dijelovi 1. pješačke pukovnije PTS-a, Oklopni sklop PTS-a, dijelovi VII. hrvatske dobrovoljačke policijske bojne iz Varaždina i vod haubica DSŠ-a.783 Borbena grupa istoga je dana u 14,30 sati napala postav Črešnjevo - Bikovec - Ivanec, koji je branila udarna brigada Braće Radić.784 Napad je odbi jen, a pritom je borbena grupa Varaždin izgubila jedan tenk koji je naišao na minu i u potpunosti izgorio. Borbe su se nasta vile i sutradan i o njima obje strana donose samo šture podatke, ali su izvješća obostrano podudarna u tome da promjena na bojišnici toga dana nije bilo. Tijekom noći s 25. na 26. travnja brigada Matija Gubec smijenila je udarnu brigadu Braća Radić, koja se povukla na južne obronke Ivanščice i zauzela položaj Pece - Cerje - Petruševec - Gotalovec. Brigada Matija Gubec nije uspjela održati preuzeti položaj, koji je Borbena grupa Varaždin probila u ranim jutarnjim satima 26. travnja i u 9,30 sati ponovno zauzela Ivanec. Prilikom zauzimanja Ivanca oslobođeno je i 40 zarobljenih vojničara 14. satnije PZUV-a.785 Ukupni gubici Borbene grupe Varaždin u ovim borbama iznosili su 15 poginulih i 20 ranjenih, dok se partizanski gubici navode samo za udarnu brigadu Braće Radić, koja je imala dvojicu poginulih i 16 ranjenih. U izvješću Pothvatnog zapovjedništva Varaždin navodi se da je osim toga zarobljeno 11 partizana te da su zaplijenjeni jedna laka strojnica i 15 pušaka. Dok su se vodile borbe za Ivanec, I. moslavačka brigada i Udarna bojna ZGO-a prebačene su na južnu stranu Ivanščice radi zauzimanja uporišta u selu Belec.786 Sam napad na Belec izvršila je jedna satnija Udarne bojne ZGO-a, pri čemu je imala minobacačku i topničku podršku, dok je I. moslavačka brigada osiguravala pristupne pravce prema selu.787 Napad je otpočeo 26. travnja u 6,45 sati i posada Belca, koja je brojala oko 120 ljudi, već se u prvom naletu povukla prema Zlataru. Međutim, u povlačenju je naišla na zasjedu II. i IV./I. moslavačke bojne, pri čemu je pretrpjela dodatne gubitke. U samom selu posada Belca imala je devetoricu poginulih i 12 zarobljenih, a pri povlačenju smrtno su stradala 24 vojničara, dok ih je 12 zarobljeno. Partizanske snage u ovoj borbi nisu imale gubitaka.

782 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 435., Dnevno izvješće PTS-a, la, 24. 4.1944.1 dnevno izvješće Operativnog odjela MINORS-a iznosi ovaj podatak, dok u izvješću I. zbornog područja navode gubitke od šestorice poginulih i 12 nestalih. Izvješće X. zagrebačkog zbora donosi podatak o deset poginulih i 26 zarobljenih vojničara, vidi Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 9., str. 56. 783 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 596.-599., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec travanj 1944. godine. 784

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 9., str. 51.-52.

785

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 437., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 27.4.1944.

786

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 149., str. 784.-785.

787 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2], snimak 162., Štab zapadne grupe partizanskih odreda, Op. broj 96/44., Štabu X. korpusa „Zagrebačkog" NOV i POJ, 6. V. 1944.

320

Laki tenkL6/40 kojeg su pripadnici Udarne brigade „Braća Radić" zarobili 21. travnja 1944. u borbi između Podruta i Kamene Gorice i kojega su nazvali ‘'Grga”. Tenk je ponovno vraćen u sastav Oružanih snaga NDH 28. travnja 1944. kada su ga u borbi povratili pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga. 321

Borbe kod Novog Marofa Istoga dana kada je zauzet Ivanec, stožer X. zagrebačkog zbora donio je zapovijed o napadu na Novi Marof, jer je procijenio da je većina postrojbi Ustaške vojnice s ovog područja prebačena u okolicu Ivanca.788 Prema procjeni stožera X. zagrebač kog zbora u Novom Marofu se nalazila samo jedna posadna satnija Ustaške vojnice. Za sam napad na Novi Marof određeni su III. i IV./Braća Radić bojna, dok su preostale postrojbe 32. divizije NOVJ i I. moslavačka brigada trebale osiguravati prilaze Novom Marofu. Na pravcu iz Varaždina nalazila se brigada Matija Gubec koja je zaposjela crtu Gačice - Margečan - Završje te preostale dvije bojne udarne brigade Braća Radić na crti Lužan - Kresovica, dok je I. moslavačka brigada osi guravala pravac iz smjera Zagreba na crti Hum - Radešić - Visoko - Sudovec. Prilikom zauzimanja položaja na osiguranju prema Varaždinu zauzeti su bunkeri koji su nadzirali prelaze preko rijeke Bednje kod Presečena i Krušljevca i tom je prili kom zarobljeno 23 domobrana.789 Partizanska III. i IV./Braća Radić bojna s dva pridodana topa od 75 mm i 47 mm otpočele su nastup prema Novom Ma rofu u rano jutro 28. travnja.790 Međutim, partizanske izvidnice nisu zamijetile da su se 27. travnja u Novom Marofu priku pile dvije bojne V. stajaćega djelatnog zdruga, Oklopni sklop PTS-a i područje Podrute - Zajezda - Budinščina od partizanskih

snaga.791

Tako

vod

gorskih topova DSŠ-a,čija je namjerabila očistiti

je 28. travnja u 6 sati došlo do nenadanog

susreta

suprotstavljenih strana u okolici sela Madžarevo te se razvila borba iz pokreta u kojoj su obje strane nastojale ovladati uzvisinama iznad sela.792 Ustaške su snage već otprije držale uzvisinu Krč otkuda su jakom strojničkom vatrom pokrivali napredovanje svog pješaštva te su uskoro ovladali svim dominantnim točkama oko Madžareva. Na III. i IV./Braća Radić bojnu otvorena je snažna topnička i minobacačka vatra, nakon čega je uslijedio proboj ustaških snaga na partizanskom lijevom krilu, čime je partizanskim snagama zaprijetilo okruživanje i gubitak topova iz pratnje. Stoga im je u pomoć upu ćen nedavno zarobljeni laki tenk L6/40, koji je uspio zaustaviti daljnje napredovanje ustaških snaga i omogućio izvlačenje dviju partizanskih bojni i pridodanoga teškog naoružanja prema Podrutama uz relativno male gubitke. Sam tenk uspio je oštetiti jedan gorski top 75 mm, ali mu je u borbi spala gusjenica i posada ga je morala napustiti nakon što ga je neuspješno pokušala uništiti. Pripadnici V. stajaćega djelatnog zdruga uspjeli su ugasiti podmetnutu vatru i odvući ga s bojišta uz po moć volovskih zaprega. Istodobno je iz pravca Lepoglave nastupila I./l. PTS bojna, koja je uspjela potisnuti Udarnu bojno ZGO-a s njezina položaja kod sela Podrute, čime je zašla u leđa III. i IV./Braća Radić bojni i zatvorila im ovaj pravac povla 788 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 24.-25., Štab X. korpusa „Zagrebačkog" NOV i POJ, Op. broj 254., 26. IV. 1944. u 16,00 sati 789

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 5. str. 24.

790

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 9., str. 52.-53.

791 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 596.-599., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec travanj 1944. godine. 792 Zbornik NOR-a, Tom V, knjiga 27., dokument br. 9., str. 52.-53. O borbi kod Novog Marofa vidi i izvješće u dokumentu br. 70. str. 279.-280., kao i Rade Bulat, Deseti korpus, str. 60-62.

čenja, te su stoga povlačenje morale preusmjeriti prema položajima koje je držala I. moslavačka brigada, a manjim djelom su se izvukli prema sjevernim obroncima Ivanščice. Sudeći prema gubicima među časnicima u ovim borbama, najteže je stradala IIl./Braća Radić bojna, u kojoj su smrtno stradali zapovjednik Ivan Kocijan i satnijski komesar Jurmanović, dok su ranjeni stožerni časnik Antun Duh i zamjenik za povjednika III./Braća Radić bojne. Osim ovih gubitaka partizanske su snage imale još osmoricu poginulih i trojicu ranjenih, a u borbi je teže ranjen i divizijski komesar Ivan Robić, koji se nalazio s pridodanim topovima. Osim toga, partizanske su snage izgubile jedan tenk, tri teška minobacača, četiri teške strojnice, 100 pušaka, jednu radijsku postaju i dvoja kola sa streljivom. Gubici Ustaške vojnice iznosili su 15 poginulih i 24 ranjena.793 Nakon borbe od 28. travnja partizanska I. moslavačka brigada povukla se na prostor Trgovišće - Hrašćina, glavnina udarne brigade Braća Radić nalazila se na području Podrute - Pece, a brigada Matija Gubec na crti Gotalovec - Zajezda.794 Inicijativa je postupno prelazila na stranu oružanih snaga NDH i 1. svibnja izvršen je pothvat na području Podrute - Kraljevec - Hrašćina - Trgovišće - Hum - Podrute.795 U pothvatu su sudjelovale dvije bojne V. stajaćega djelatnog zdruga, dijelovi 1. pukovnije PTS-a, Oklopni sklop PTS-a i vod gorskih topova DSŠ-a.796 Borbena grupa Ustaške vojnice nastupala je u trima kolonama i prvi dodir s protivnikom ostvaren je kod kote 386, južno od Kamene Gorice i puta Novi Marof - Budinščina.797 Tu se u zasjedi nalazila I./Braća Radić bojna koja je nakon kratke borbe potisnuta i središnja kolona borbene grupe bez za stoja nastavlja prodor i zatim potiskuje jednu satniju III./I. moslavačke bojne s kote 365 kod šume Cerje, prema koti 428. U isto vrijeme lijevo krilo borbene grupe u snazi jedne bojne i tri tenka nastupala je iz smjera Pake prema Brezničkom Humu, otkud je izbacila 3. satniju III./I. moslavačke bojne i odbacila je prema Hrašćini, a jedna skupina od 19 partizana i komesara odstupila je u pravcu Kalnika.798 Nakon ove borbe I. moslavačka brigada i I./Braća Radić bojna pregrupirale su se i zauzele položaje na kosini iznad sela Kraljevec i kote 428 i tu zaustavile daljnje nadiranje protivnika. Za to je vrijeme desno krilo borbene grupe razbilo položaj II./Braća Radić bojne kod sela Podrute te je prisililo na povlačenje u smjeru Pokojca, a po tom se kod Peca sukobila s IV./Braća Radić bojnom.799 Nakon kraće borbe IV./Braća Radić bojna potisnuta je iz sela Pece te je lijevo krilo borbene grupe nastavilo napredovanje prema selu Krapinica. Desna kolona borbene grupe tu se sukobila s

793

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 438., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 29. 4. 1944.

794

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 6., str. 29., i knjiga 26., dokument br. 149., str. 786.

795

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 439., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 2. 5. 1944.

796 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec svibanj 1944. godine. 797 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 18., str. 107.-108. 798 U sastavu lijeve kolone očito su se nalazili pripadnici V. stajaćega djelatnog zdruga, jer je u izvješću I. moslavačke brigade zabilježeno:

„Neprijatelj, vjerojatno Boban-ustaše (jer su uzvikivali 'napred Bobanovi'j, jačine jedne bojne oko 600, zapovjednik nepoznat, dobro naoružani automatskim oružjem". 799

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 6., str. 29., i dokument br. 70., str. 281.-282.

323

I./Matija Gubec bojnom, ali nije ulazila u Krapinicu, već je nakon odbijena partizanskog protunapada nastavila napredovati u pravcu kote 428 i Brezničkog Huma. Nakon što su se sve tri kolone spojile kod kote 428, borbena grupa odstupila je u smjeru Novog Marofa. Partizanske snage imale su osmoricu poginulih, sedmoricu ranjenih i sedmoricu nestalih, a oružane snage NDH dvojicu poginulih i četvoricu ranjenih. Borbena grupa UV-a u borbi je zarobila jedan teški minobacač, jednu tešku strojnicu i više lakih strojnica i pušaka.

Zauzimanje uporišta Donje Orešje i borbe oko Ivanca početkom svibnja 1944. Jedinice I. moslavačke brigade prebacile su se nakon ove borbe u okolicu Donjeg Orešja, gdje su stavljene pod zapovjedniš tvo Zapadne grupe odreda radi predstojećeg napada na ovo selo.800 Za napad na samo uporište određena je II. bojna Zagre bačkog odreda, dok je I. moslavačka brigada osiguravala pravce iz smjera Marija Bistrice, Sv. Ivana Zeline i Komina.801 Posa du Donjeg Orešja činio je jedan vod Prometnih zdrugova UV-a, koji se utvrdio u zgradi škole oko koje su iskopani rovovi.802 Napad je otpočeo 3. svibnja u 4,30 sati i ustaška posada pružala je ogorčen otpor. Na zgradu škole otvorena je vatra iz dvaju protuoklopnih topova 47 mm, a zauzimanje uporišta uslijedilo je tek nakon što je dio zgrade miniran i dignut u zrak. Pokušaj posadne satnije Sv. Ivan Zelina da pritekne u pomoć opkoljenom vodu u Donjem Orešju zaustavile su snage I. moslavačke brigade. Borba je završena oko 8 sati, pri čemu je cijela posada uporišta ili smrtno stradala ili zarobljena: po ginulo je 18 vojničara dok ih je 12 zarobljeno. Druga bojna Zagrebačkog odreda imala je dvojicu smrtno stradalih i jednoga ranjenog partizana. Partizanske snage zaplijenile su jednu tešku strojnicu, jednu laku strojnicu i 40 pušaka. Sljedećeg dana otpočelo je prebacivanje 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade na sjeverne padine Ivanščice s kraj njom namjerom da se zauzme Vinica kraj Varaždina.803 Kako su toga istog dana u Ivanec prispjele dvije satnije I./l. PTS bojne, odustalo se od napad na Vincu i u stožeru divizije zapovjedili su brigadi Matija Gubec da zauzme Ivanec.804 Pristupne pravce osiguravala je udarna brigada Braća Radić. 0 napadu nijedna od strana ne donosi previše pojedinosti i u izvješću 32. divizije NOVJ samo se navodi da: „Brigada 'Matija Gubec’ zbog neorganizovanog napada i nepovezanosti jedinica nije uspjela da izvrši likvidaciju, te je povučena na položaj Margečan - Radovan - Završje. Naši gubitci u toj borbi bili su jedan mrtav i 2

800

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga27., dokument br. 18., str. 107.-108.

801

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga27., dokument br. 30., str. 158.-159.

802

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga27., dokument br. 7., str. 30.

803

ZbornikNOR-a,

svezak V., knjiga27., dokumentbr. 70., str. 282.-283.

804 Isto, te HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec svibanj 1944. godine.

ranjena. Gubitci neprijatelja računaju se na oko 10 izbačenih iz stroja. Udarna brigada ‘Braće Radića’ ostala je na položajima Vuglovec - Prigorec - Ivanečka Željeznica". U bojnoj relaciji I. zbornog područja za 4. svibanj navodi se da su dvije satnije

I./l. PTS bojne u Ivancu „...zatekle skupinu komunista nepoznate jačine, sa kojom su odpočele borbu. Komunisti su 5. svibnja uništeni. Gubitci: nema. Gubitci protivnika 17 poginulih i 30 zarobljenih".

Snage 32. divizije NOVJ izvršile su 5. svibnja pregrupiranje radi ponovnog napada na Ivanec. Nositelj napada bila je udarna brigada Braća Radić, brigada Matija Gubec osiguravala je pravac iz smjera Varaždina, a na ovo područje prebačena je i I. moslavačka brigada koja je osiguravala pravac iz Lepoglave.805 Napad je otpočeo 6. svibnja u 2,30 sati, a borba se pro dužila kroz cijeli dan. Brzi sklop PTS-a pojačan dvjema pješačkim satnijama u više se navrata tijekom dana pokušao probiti do opkoljenih satnija I./l. PTS bojne iz smjera Lepoglave, a iz Varaždina je to isto pokušavala jedna borbena okupljena oko Brzog sklopa PTS-a.806 Zbog pomanjkanja streljiva dvije satnije PTS-a u 17,30 sati otpočele su proboj duž pruge i desno od nje u pravcu Lepoglave. Ove snage uspjele su se tijekom noći spojiti s Brzim sklopom PTS-a, koji je uspio napredovati nakon što je uklonio zapreke na putu koje je postavila I. moslavačka brigada. Gubici PTS-a tijekom ove borbe i proboja bili su dvojica poginulih i 15 ranjenih, a partizanski gubici navode se samo za udarnu brigadu Braća Radić, koja je imala dvojicu mrtvih i trojicu ranjenih. Sljedećeg su dana u 9 sati dvije bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a, Oklopni sklop PTS-a i vod gorskih topova DSS-a otpočeli napad na Ivanec.807 Nakon topničke pripreme od Ribić Brega, snage PTS-a su iz Jerovca počele napredovati pre ma Ivancu u trima kolonama: jedna prema željezničkoj postaji Ivanec, druga cestom prema Ivancu i treća prema rudniku ugljena.808 Željeznička postaja i rudnik ugljena ubrzo su zauzeti, a protunapad udarne brigade Braća Radić potpomognut ojačanom satnijom I. moslavačke brigade nije uspio.809 0 razlozima neuspjeha ovog protunapada u izvješću I. moslavačke brigade navodi se: „Minobacačkom vatrom lupali smo njihove položaje oko želj. stanice i oko rudnika. U21 h, a po instrukcija ma primljenim od štaba brigade 'Braće Radića' da koordiniramo rad, tj. da bočno lupimo neprijatelja, uputili smo jednu i pol četu ka rudniku, neprijatelja smo od istog protjerali, koji se je povukao uz prugu ka želj. stanici, ali kako je ova četa i pol bila usamljena i, kako smo očekivali da će brigada 'Braća Radića’ napasti pravcem želj. stanice Ivanec, ova je nada izostala, to se ova četa i pol povukla prema starim položajima". U izvješću udarne brigade Braća Radić samo se navodi da protunapad nije

uspio, jer se „neprijatelj ogorčeno branio", dok je u izvješću I. zbornog područja o ovim borbama jedino zabilježeno: „Odpor odmetnika je slomljen istog dana oko 19,00 sati".

805

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 282.-283., i dokument br. 42., str. 196.-197.

806

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 443., Dnevnoizvješće PTS-a, Ia, 7.5.1944.

807 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci mjesec svibanj 1944. godine. 808

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 42., str. 197.

809

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 283.

612.-629., Bojne

relacije podređenih jedinica I. zbornom području za

Jedinice udarne brigade Braća Radić povukle su se iz Ivanca 8. svibnja u 2,30 sati i zauzele položaje iznad samoga grada, dok su u mjestu ostale samo slabe zalaznice. U isto vrijeme ustaške su snage napale na lijevo krilo I. moslavačke brigade iz smjera Lepoglave koje su koristeći se klancima i usjecima počele zalaziti u njezino zaleđe. Nakon što su se snage PTS-a pro bile kod mjesnog groblja, gdje se nalazio spoj između I. moslavačke brigade i udarne brigade Braća Radić, partizanske su snage otpočele odstupati na nove položaje. Udarna brigada Braća Radić povukla se na položaj Margečan - Seljanec - Bela, ali je pri povlačenju Ill./Braća Radić bojna naišla na zasjedu kod Salinovca, uslijed koje se bojna djelomično raspršila. Pro gon bojne protunapadom je zaustavila I./Matija Gubec bojna. Brigada Matija Gubec odstupila je na položaj Gačice - Osečka -

Radovan, a I. moslavačka brigada povukla se pod borbom u dubinu Ivanščice. Snage PTS-a zauzele su grad 8. svibnja u

16 sati. Gubici PTS-a iznosili su 12 lakše ranjenih, a zarobljen je jedan partizan, jedna teška strojnica, dvije lake strojnice i 20 pušaka.810 Gubici kod udarne brigade Braća Radić bili su šestorica poginulih, devetorica ranjenih i sedmorica nestalih, a kod 1. moslavačke brigade šestorica poginulih, jedan ranjen i šestorica nestalih.

810

326

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 445., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 9.5.1944.

Ove su fotografije nastale najvjerojatnije tijekom proljeća 1944. godine za vrijeme pothvata PTS-a protiv snaga NOVJ na području Zagorja. Zapovjednik PTS-a Ante Moškov u pratnji domobranskog časnika obilazi postrojbe PTS-a na terenu.

Trokolice u pratnji naoružane su talijanskim teškim strojnicama FIAT-Revelli M-1935.

U pratnji zapovjednika PTS-a nalazila se i jedna tanketa L3

Trokolica s teškom strojnicom FIAT-Revelli M-1935. 329

Grupa vojničara podnosi prijavak Moškovu.

Domobranski časnik i zapovjednik PTS-a Ante Moškov nadgledaju pothvat.

Dvojica vojničara PTS-a uzimaju obrok u hodu.

Utvrđivanje postava za tešku strojnicu FIAT-Revelli M-1935.

Izviđanje terena. 332

Teklić na motorkotaču.

333

Tenkisti Oklopnog sklopa PTS-a u svome uporištu nakon izvršenog pothvata.

Borbe za Kovin, Mače i Mihovljan Nakon neuspjeha kod Ivanca 32. divizija NOVJ i I. moslavačka brigada ponovno se prebacuju na područje južno od planine Ivanščice. Udarna brigada Braća Radić razmjestila se 10. svibnja na području Hrašćina - Trgovišće, a brigada Matija Gubec zauzela je položaj Gornji Kraljevec - Sv. Jelena.811 Prema zapovijedi iz 32. divizije NOVJ brigada Matija Gubec izviđala je 11. svibnja uporište u Kominu. Nakon što je ustanovljeno da mjesto brani posada od 38 pripadnika Ustaške vojnice koji su od težeg naoružanja raspolagali s jednom teškom strojnicom i dvije lake strojnice, brigada Matija Gubec još se istoga dana u 18 sati razmjestila za napad na Komin. Posada mjesta smjestila su se na prostoru oko crkve, a postav s teškom strojnicom nalazio se na zvoniku. Nositelj napada bila je I./Matija Gubec bojna, dok su ostale postrojbe brigade osiguravale prilaze samom mjestu. Napad je otpočeo 12. svibnja u 1 sat pri čemu je I./Matija Gubec bojna imala potporu protuoklopnog topa 47 mm. Pomo ću ovog topa uništen je postav s teškom strojnicom na zvoniku, ali zidove oko crkve koji su bili debeli oko metar nije bio u stanju probiti. Ni pokušaj miniranja dvorišnog zida nije uspio te je napad obustavljen u 4,15 sati. Sudeći prema izvješćima zaraćenih strana, gubici u ovoj borbi bili su obostrano zanemarivi. Prema izvješću 32. divizije NOVJ brigada Matija Gubec imala je u ovom napadu četvoricu lakše ranjenih, dok dnevno izvješće PTS-a navodi da je posada Komina imala tri lakše ranjena vojničara.812 Dok su se vršile pripreme za ovaj napad, u zapovjedništvu X. zagrebačkog zbora donijeli su zapovijed za zauzimanja uporišta u Maču i Mihovljanu.813 Za napad na Mače određena je I. moslavačka brigada, a za napad na Mihovljan I. zagorska brigada.814 Osiguravanje pristupnog pravca iz smjera Zlatara povjereno je udarnoj brigadi Braća Radić. Napad na Mače, koje je branila slabo naoružana posada seoske milicije, počeo je 13. svibnja u 4,30 sati i okončan je u 9 sati potpunim uništenjem uporišta. Jedan pripadnik seoske milicije je zarobljen, a ubijeno ih je 59.815 Partizanski gubici iznosili su jedan poginuli i dvojica ranjenih, a zarobljene su 34 puške i dva pištolja. Dijelovi Brzog sklopa PTS-a iz Začretja i ustaške milicije iz Zlatara, koji su upućeni u pomoć okruženoj posadi, ponovno su zauzeli Mače u 12 sati.816 Proboj su po kušale zaustaviti jedinice udarne brigade Braća Radić, ali su potisnute u smjeru Sutinske. Gubici ustaške milicije iz Zlatara u proboju bili su trojica poginulih, a udarne brigade Braća Radić dvojica poginulih i petorica ranjenih.817

811

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 284.

812

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 445., Dnevno izvješće PTS-a, la, 9. 5. 1944.

813

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 49., str. 214.-215.

814

I. zagorska brigada ustrojena je 8. svibnja od Udarne bojne ZGO-a i dviju bojni iz sastava zagorskog odreda. Rade Bulat, Deseti korpus, str. 65.

815

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 694.-695.

816

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 449., Dnevno izvješće PTS-a, la, 13.5.1944.

817

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 285.

335

Istodobno s napadom na Mače otpočeo je i napad na Mihovljan. Posadu Mihovljana činilo je 50 pripadnika posadne satnije Zlatar, koja se utvrdila u mjesnoj crkvi.818 Oko crkve se nalazio debeli zid na kojemu su bile probijene puškarnice, a postav s teškom strojnicom nalazio se na zvoniku crkve. Vanjsko osiguranje nalazilo se na oko 500 metara od crkve. Nositelj napada bila je Udarna bojna I. zagorske brigade koja je potisnula vanjsko osiguranje unutar crkvenog dvorišta, ali dalje nije mogla napredovati uslijed jake protivničke vatre. Tijekom dana Udarna je bojna dva puta jurišala na zidine crkve i oba puta bila odbijena. Dolaskom večeri partizanske su snage uspjele približiti ulaz u crkvu i minirati ga te su se u 20 sati probile u dvorište i u samu zgradu crkve. Posada se povukla u zvonik otkuda je nastavila pružati otpor gdje su se uspjeli održati i nakon što je po njima otvorena vatra iz protuoklopnog topa 47 mm. Kako su partizani sav eksploziv utro šili na miniranje ulaza u crkvu, pokušali su naftom i slamom zapaliti zvonik, ali je posada ovaj pokušaj spriječila bacanjem ručnih bombi. Nakon što je pribavljen novi eksploziv partizanske su snage u 6,30 sati uspjele minirati zvonik čime je savladan otpor posade. Samo pola sata kasnije u Mihovljan se iz smjera Krapine probila mješovita motorizirana kolona sastavljena od pri padnika njemačkih SS policijskih bojni i Ustaške vojnice. Udarna i II. bojna Zagorske brigade povukle su se na Veterničku goru, a III. bojna Zagorske brigade povukla se zajedno s I. moslavačkom brigadom. U crkvi Mihovljan smrtno je stradalo 43 pripadnika posadne satnije Zlatar, a zarobljeno ih je sedam. Zarobljeno je oko 30 ispravnih pušaka, dok je ostalo naoružanje oštećeno u eksploziji. Partizanski gubici bili su jedan poginuli i 14 ranjenih.

Pothvat „Sarajevo" Izvidnice 32. divizije NOVJ zamijetile su da oružane snage NDH pojačavaju posade u uporištima Zlatar i Novi Marof te da u mjesta Gornja Batina i Bela, koje dotada nisu držale zaposjednutima, dovode nove snage.819 U stožeru X. zagrebačkog zbora ocijenili su da je svrha ovog prikupljanja potiskivanje partizanskih snaga s južnih obronaka planine Ivanščice, a kako je nakon dugotrajnih i teških borbi na području Zagorja borbena sposobnost 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade bila i suviše niska da bi se tomu mogle učinkovito suprotstaviti, donesena je zapovijed o povlačenju ovih snaga na područje istočno od ceste Zagreb - Varaždin.

818 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 109., str. 454.-456. 819 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 548.-549.

336

Namjera oružanih snaga NDH doista je bila potiskivanje partizanskih snaga s planine Ivanščice na prostor Kraljevec -

Hrašćina - Trgovišće, gdje su ih namjeravali dovesti u okruženje i uništiti.820 Ovaj pothvat dobio je naziv „Sarajevo" i

otpočeo je 15. svibnja 1944. godine. Iz vrlo šturih dnevnih izvješća PTS-a i bojne relacije I. zbornog područja nemoguće je ustanoviti točan borbeni sastav ovog pothvata, ali je nesumnjivo da su glavninu snaga činile postrojbe PTS-a. U trenutku kada je otpočeo pothvat „Sarajevo", partizanske su se snage dijelom već razmjestile na nove položaje, a dije lom su se još nalazile u pokretu. Tako su se I. i III./Braća Radić bojna nalazile na području sela Vinično i Visoko, a II. i IV./ Braća Radić bojna držale su položaj kota 318 - Breznički Hum.821 Glavnina brigade Matija Gubec s dvjema bojnama nalazila se na brdu Velišće, dok je jednu bojnu isturila prema selu Možđenec radi osiguranja pravca iz Novog Marofa. Jedinice I. moslavačke brigade upravo su pristizale na područje Hrašćina - Trgovišće, kada su kod kote 377 došle u sukob s protiv ničkim snagama.822 Nakon kratke borbe I./I. moslavačka bojna potisnuta je s kote 377 jednim dijelom prema selu Radešić, a drugim prema Hrašćini. U isto su vrijeme pothvatne snage koje su nadirale iz smjera Novog Marofa potisnule IV./Braća Radić bojnu s položaja na koti 318 i odbacile je u smjeru sela Visoko, dok su II./Braća Radić bojnu potisnuli u pravcu Trgovišća i Hrašćine na po ložaj I. moslavačke brigade. Pothvatne snage iz Novog Marofa zatim su se spojile sa snagama koje su nastupale iz pravca Komina, dovevši tako u okruženje I. moslavačku brigadu i II./Braća Radić bojnu. Uslijedio je koncentrični napad na partizanske snage u okruženju, tijekom kojeg su pothvatne snage imale i podršku zrakoplovstva. U 12 sati oružane snage NDH zauzele su kotu 428, čime su sve dominantne točke u okruženom području stavljene pod njihov nadzor. Pod udarima topništva i zrakoplovstva partizanske su snage odstupale prema Breznici, jer je tamošnji teren pružao najviše mogućnosti za prikrivanje pokreta.823 III./Matija Gubec bojna pokušala je probiti obruč izvana i oko 18 sati zauzela je kotu 318, ali se odmah našla pod protunapadom i dalje od ove točke nije mogla napredovati. Tijekom večeri I. moslavačka brigada i II./Braća Radić bojna uspjele su se uz velike gubitke probiti iz okruženja i pridružiti svojoj glavnini u selima Kračevac i Visoko.

820 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 451., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 15. 5.1944., i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec svibanj 1944. godine. 821 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 549. 822 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 694.-695. 823 Isto. U izvješću PTS-a stoji napomena: „Naročito priznanje zaslužuje bojno zrakoplovstvo, koje je vlastitim snagama djelotvorno pomagalo". HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 452., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 16. 5.1944.

337

Karta 5.: Pothvat „Sarajevo", stanje 15. svibnja 1944. 338

Sljedećeg dana pothvatne su snage počele potiskivati 32. diviziju NOVJ i I. moslavačku brigadu prema Kalniku. Povlače nje je bilo neorganizirano i između partizanskih postrojbi dolazilo je do čestih nesporazuma, što se može iščitati iz izvješća 32. divizije NOVJ:824 „Prije povlačenja jedinica udarne brigade 'Braća Radića', jedinice I moslavačke brigade dobile su u za datak da se prebace od Visokog na položaje kod Sudovca prema Novom Marofu. Međutim, iste jedinice su se povukle odmah sve prema Gor. Rijeci i na položajima iznad Sudovca nije se nalazio nitko do dolaska jedinica brigade 'Braće Radića', osim 11 bataljona brigade 'Matija Gubec’, te su kote 280, 534, 547 bile bez kontrole i neprijatelj ih je mogao vrlo lako zauzeti a da mi uopšte ne znamo. Jedinice udarne brigade 'Braće Radića’, kada su polazile na zauzimanje novih položaja, dobile su odmah sa istih položaja vatru i to dosta jaku i iznenadnu, tako da su se naše jedinice pod neprijateljskim jurišem, sem štapskih jedinica i dijelova I bataljona, koji su se uspjeli probiti prema Kalniku, morale povući preko ceste Visoko - Gor. Rijeka u pravcu Podvinja. Iznenadno dobivenom vatrom sa položaja koje su jedinice trebale zauzeti, jedinice su bile demoralisane i nisu htjele prihvatiti položaje, kako bi se moglo vršiti uredno povlačenje, tako da je neprijatelj nastavio sa gonjenjem naših jedinica. Poslije dužeg vremena jedinice je uspjelo srediti i izvršen je kontranapad i neprijatelj je odbijen".

0

povlačenju na dan 16. svibnja I. moslavačka brigada izvijestila je sljedeće:825 „Oko 7 sati jedinice ove brigade prebacuju

se iz Visokog preko Gor. Rijeke za Vojnovac - Deklešanec i Hižanovec. Pod pritiskom neprijatelja i bombardiranjem avijacije jedinice ove brigade povukle su se sa tih položaja i zaposjedaju položaje oko sela Kalnik (sekcija Čakovec 1:100.000). I na tim položajima dolazi do borbe sa neprijateljem, a jedinice zamorene i demoralizovane povlače se preko Kamešnice i Osijeka za Apatovac. Prilikom tog povlačenja izgubljena je protivtenkovska puška".

Sutradan su se postrojbe 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade prikupile na prostoru oko Apatovca, Velikog Poganca i Ribnjaka, gdje se još od prije nalazio i Kalnički odred. U 9 sati uslijedio je napad na ovaj prostor iz dvaju smjerova: iz smjera Osijeka Marinovačkog i Marinovaca napredovale su dvije bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a, kojima je pridodana i 4. satnija ZUPB-a, Oklopni sklop PTS-a i vod gorskih topova DSŠ-a pod zapovjedništvom ustaškog dopukovnika Viiima Gredelja, a iz pravca Koprivnice u pothvat su se uključile dvije bojne iz sastava V. stajaćega djelatnog zdruga.826 Nakon kratke borbe jedinice I. moslavačke brigade počele su napuštati položaje i u malim se grupama prebacivati na područje Bilogore.827 Apa tovac, Veliki Poganac i Ribnjak zauzele su pothvatne snage Ustaške vojnice, dok su se jedinice 32. divizije NOVJ održale na širem prostoru oko Ivanca Ludbreškog.828 II. i III./Braća Radić bojna pokušale su 17. svibnja ponovno zauzeti Apatovac, ali zbog neodlučnosti boraca napad nije uspio. Pothvat „Sarajevo" okončan je 18. svibnja, a jedinice 32. divizije NOVJ prebacile su se na područje Bilogore 20. svibnja 1944. godine. 824

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 550.

825

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 696.

826 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec svibanj 1944. godine, i mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 454., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 18.5.1944. i HR HDA 250, Ustaška vojnica, serija Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, Ia. - br. 1009/taj., pohvalno priznaje od 21. 5.1944. 827

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 696.

828

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 551.

339

Ukupni gubici Ustaške vojnice tijekom ovog pothvata bili su šestorica poginulih i 18 ranjenih.829 Udarna brigada Braća Radić imala je osmoricu mrtvih, 16 ranjenih i 125 nestalih, a izgubila je jedan top 75 mm, jedan teški minobacač, jedan laki minobacač, dvije protuoklopne puške, tri teške strojnice, dvije lake strojnice i 91 pušku.830 Gubici kod I. moslavačke brigade bili su 25 poginulih, 124 ranjena i 149 nestalih. Izgubljen je jedan protuoklopni top 37 mm, jedna protuzrakoplovna stroj nica 12 mm, jedna protuoklopna puška, jedna teška strojnica, sedam lakih strojnica, 156 pušaka i 23 kratke strojnice.831 Borbe na području Zagorja znatno su oslabile 32. diviziju NOV] i I. moslavačku brigadu. Početkom lipnja borbeno stanje udarne brigade Braća Radić spalo je na 320 ljudi te su njezina IV. bojna i topnički odjel 75 mm rasformirani.832 Za brigadu je ocijenjeno da je „...kao cjelina znatno oslabila kako brojčano tako i po svojoj udarnoj moći. Borbama kroz ofanzivu izgubila je mnogo ljudstva i oružja. Neuspjesi u posljednje vrijeme također su utjecali na samu borbenost. Brigada je sposobna za izvr šenje manjih i srednjih zadataka".

Borbeno stanje brigade Matija Gubec u isto vrijeme iznosilo je 272 ljudi, a borbeno stanje cjelokupne 32. divizije NOVJ 673 ljudi, dok je opskrbno stanje divizije bilo 994 ljudi.833 Koliko je 32. divizija NOVJ izgubila na borbenoj sposobnosti, naj bolje se može iščitati iz usporedbe s brojnim stanjem s početka ožujka iste godine.834 U to je vrijeme borbeno stanje udarne brigade Braća Radić iznosilo 981 pripadnik, a bila je ocijenjena kao sposobna za izvršavanje svih zadataka, dok je borbeno stanje brigade Matija Gubec iznosilo 735 ljudi. Borbeno stanje I. moslavačke brigade početkom ožujka iznosilo je 576 borbeno sposobnih ljudi, dok je početkom listo pada spalo na 461 čovjeka. Početkom lipnja došlo je do smjene u zapovjedništvu 32. divizije NOVJ. Dotadašnjeg zapovjednika potpukovnika Izidora Štroka zamijenio je potpukovnik Rade Bulat. Sam dokument o imenovanju novog zapovjednika nisam pronašao, ali se od lipnja u potpisu divizijskih izvješća i zapovijedi nalazi potpis Rade Bulata. Ova smjena vjerojatno se nadovezuje na zamjer ke koje je još 22. travnja zapovjednik Glavnog štaba NOV i POH Ivan Gošnjak uputio svom zamjeniku Petru Drapšinu:835 „Sa stanjem u X. korpusu G.Š. nije zadovoljan. Nakon postignutih značajnih vojničkih i političkih uspjeha štab korpusa nije znao iskoristiti povoljnu situaciju i ići dalje. Svojom pasivnošću dopustili su neprijatelju da priberu i da preuzmu inicijativu u svoje ruke. Već kada se komesar vraćao iz Slavonije na Moslavinu uočio je da se situacija naglo pogoršava. Naime, korpus je

829 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec svibanj 1944. godine. 830

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 552.

831

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 696.

832

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 8., str. 36.-41.

833

Isto i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 4., str. 18.-19.

834

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 3., str. 28.-29.

835

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 67.

nepravilno procijenio situaciju i povukao 33. diviziju u Koprivnicu i tamo je divizija ležala 15 dana u iščekivanju ofenzive. Za to vrijeme neprijatelj je počeo da vrši ispade iz garnizona i da ugrožava pozadinu. S druge strane razvili su jaku propagandu Mačekovci, ustaše i okupator. Korpus je bio nekoliko puta upozoren o opasnostima koje mogu nastati iz takvog stanja. (Kada tamo stigneš, potraži sve naše telegrame pa ih pročitaj.). Pored svega toga njima nikako nije pošlo za rukom da pređu u ofanzivu. Sa njihovog teritorija u zadnje vrijeme otišlo je u neprijateljsku vojsku 4 - 5000 ljudi, a 32 divizija broji svega 1.100 boraca. Drugovima u korpusu treba ukazati na njihove nedostatke i pomoći im da ih otklone. Nastoj da im u jednoj zgodnoj formi ukažeš. No ipak tamo treba nastupiti kao zamjenik komandanta, tj. staviti im do znanja da se tvoja naređenja moraju izvršiti. Mi ćemo ih takođe upoznati sa tvojim dolaskom i zadacima. U korpusnoj oblasti isto nije dobro stanje pa im nastoj pomoći i po tim pitanjima".

Zapovjednik 32. divizije NOVJ Rade Bulat i divizijski komesar janko Bobetko tijekom prisege brigade Matija Gubec. 341

Prije nego što je Bobetko imenovan komesarom 32. divizije NOV], ovu je dužnost privremeno obavljao Franjo Tuđman.

342

BORBE U PODRAVINI TIJEKOM LIPNJA I SRPNJA 1944. Nakon odlaska 32, divizije NOVJ i I. moslavačke brigade na Bilogoru, intenzitet borbenih djelovanja na području Kalnika znatno je smanjen. Dijelovi PTS-a razmješteni u Ludbregu i V. stajaći djelatni zdrug u Koprivnici nastojali su svakodnevnim ophodnjama i nasilnim izviđanjima uznemiravati protivnika i držati ga izvan ravnoteže. U izvješću Zapadne grupe odreda o djelovanja snaga Ustaške vojnice na području Kalnika navode sljedeće:836 „Taktika koju neprijatelj upotrjebljava pri svojim napadima s vodi se na prikrivene pokrete u kojem cilju koristi noć i šumu, iznenadjenja u kojem cilju napade vrši noću, ili u ranu zoru. Dalje osobine njegove taktike jesu, koncentrično nastupanje iz više pravaca i u više kolona izmedju kojih ne postoji neka naročito čvrsta veza, osim što je naredjenje predvidilo, da u odredjeno vrijeme imaju biti na odredjenim mjestima. Sama akcija sprovodi se od strane neprijatelja energično, svim snagama i brzo. Neprijatelj umije iskoristiti svoju nadmoćnost u vatri nemilice trošeći municiju. Neprijatelj se nikad dugo ne zadržava na jednom mjestu u ovim svojim naletima. Naše jedinice pri ovakvim neprijateljskim napadima, pokazuju veliku pasivnost tj. prepuštaju inicijativu potpuno napadaču u ruke".

Tako je, primjerice, 28. svibnja XXXVII./V. stajaća djelatna bojna iz Koprivnice, snage oko 450 ljudi, izvršila prepad na I. bojnu udarne brigade Braća Radić u Malom Pogancu.837 Jedinice 32. divizije NOVJ, koje su nakon povlačenja s Kalnika sudje lovale u teškim borbama u okolici Bjelovara, pokušale su se vratiti i razmjestiti na području Veliki Poganac - Mali Poganac, ali su uslijed napada XXV1I./V. bojne bile prisiljene povući se natrag na Bilogoru. Udarna brigada Braća Radić imala je četiri poginula, jednoga ranjenog i tri nestala partizana, a od naoružanja izgubila je jednu tešku strojnicu, dvije lake strojnice i jednu pušku. Među poginulima nalazio i satnijski komesar Zvonko Pavlaković. Uobičajeno štura izvješća PTS-a o ovoj borbi samo kratko navode: „29. i 30. o. mj. vršen je manji podhvat kod Apatovca gdje je ubijeno 10 partizana bez vlastitih gubitaka. Oslobodjeno je 17 pripadnika Orsa i mnogo gradjana koji su bili na prisilnom radu".B3a

Nakon povratka 32. divizije NOVJ na Bilogoru na području sjeverne Hrvatske ostali su djelovati samo odredi iz sasta va Zapadne grupe odreda X. zagrebačkog zbora. Zavladalo je relativno zatišje i obje strane poduzimale su samo manje zahvate, poput pothvata Wildsau (Divlja svinja] koji su 6. i 7. lipnja združeno izvele 15. hrvatska dobrovoljačka policijska bojna (Polizei-FreiwiIIige-BtI. 15 [kroat.]) i dijelovi PTS-a.839 Pothvat je bio usmjeren protiv I. zagorske brigade na području između Đurmanca i Krapinskih Toplica. Njemačka i hrvatska izvješća ne donose nikakvih pojedinosti o tijeku pothvata i u dnevnom izvješću PTS-a od 7. lipnja samo se navodi: „Pothvat 'Wildsau' je završen. Nastavljeno je s progonom neprijatelja, 836 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 448.-454., Štab Zapadne Grupe Partizanskih Odreda Hrvatske, op. broj 139/44 21. lipnja 1944., Dostavlja operativni izvještaj. 837

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 62., str. 284.-285.

838

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 466., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 30.5.1944.

839 Za pothvat Wildsau vidi sljedeće dokumente: HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimci 474. i 476., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 6. 6.1944. i 7. 6.1944.; Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 122., str. 645.-646., i web stranica Axis History http://www. axishistory.com/axis-nations/croatia/137-germany-military-other/foreign-volunteers/1968-foreign-volunteers

343

koji je izmaknuo u južnom i iztočnom pravcu. Dosadašnji neprijateljski gubitci: 38 nabrojanih mrtvih i 4 zarobljena, od toga 1 polit, komesar, zarobljene su 24 puške, a oslobodjen je puk. Rubčić i 20 domoradnika"8W

Izvješće I. zagorske brigade upućeno zapovjedništvu Zapadne grupe odreda ne potvrđuje ove gubitke, a o tijeku pothva ta navodi se sljedeće:841 „Neprijatelj je u 6 sati ujutro napao na položaje I Udarnog bataljona. Cestom od Tuhelja krenula je neprijateljska motorizacija i to 9 tenkova te 6 kamiona koji su u Tuhlju iskrcali pješadiju. I bataljon prihvatio je borbu na kotama iznad Tuhlja, ali se uslijed daleko jačeg neprijatelja morao povući prema Deseniću. III. bataljon zauzeo je položaje iznad sela Vel. Horvatska te kod škole gdje je bio postavljen protivtenkovski mitraljez. Neprijatelj je obasuo naše položaje sa jakom mitraljeskom vatrom iz tenkova, a u isto vrijeme tukao je naš položaj iz topa tražeći naša mitraljeska gnijezda. Položaji su držani do 8 sati ujutro, kada su se sve naše snage morale povući u pravcu Desinića. Budući se već u samom Desiniću nalazili Nijemci, koji su u više kolona došli iz Slovenije, to smo morali promijeniti pravac povlačenja i vješto manevrirati, da nas nepri jatelj ne bi otkrio, te smo tako ostali navečer do 21,00 sat u šumi iznad sela Sopot. Sa tog položaja izvršili smo pokret u Gornju Plemenščinu. Putem u Gornju Plemenščinu patrola koja je krenula u Pregradu sa ob. oficirom Brigade drugom Katalenić Valentom ubila je dva ustaša... Neprijateljski gubitci bili su: Onesposobljena dva tenka, potučeno 14 neprijateljskih vojnika a oko 20 ranjeno, zarobljene 2 mauzer puške. Vlastitih gubitaka nije bilo ni u ljudstvu ni u materijalu, tek se 11 boraca izgubilo, koji se pomalo vračaju u sastav svojih jedinica".8*2

Borbe na pravcu Koprivnica - Bjelovar Zatišje je potrajalo do 19. lipnja kada je I./l. PTS bojna napala stožer Kalničkog odreda u Apatovcu i zauzela ga 20. lipnja bez gubitaka na vlastitoj strani.843 Tom prilikom zarobljeno je 27 puška, pismohrana zapovjedništva Kalničkog područja, ambulanta s mnogo lijekova, sustav veze i drugo vojničko tvorivo. Uspjehu ovog pothvata zacijelo je pridonijelo i to što je Kalnički odred morao predati svoje dvije bojne 32. diviziji NOVJ za popunu udarne brigade Braća Radić.

840 Oslobođen je oružnički pukovnik u miru Mato Rubčić. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 79.-96., Obće bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec lipanj 1944. godine. 841

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 32., str. 125.-126.

842 U izvješćima s obje strane obično se znatno uvećava broj stradalih protivnika, ali nije uobičajeno da broj raste kako se izvješće prosljeđuje višem zapovjedništvu. Usporedi ovo izvješće s izvješćem koje je zapovjedništvo ZGO-a uputilo X. zagrebačkom zboru, u kojem stoji da je u napadu sudjelovalo pet bojni Ustaške vojnice i dvije njemačke bojne, te da su ove snage imale oko 100 izbačenih iz stroja i da su oštećena dva tenka i zapaljen jedan kamion. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 448.-454., Štab Zapadne Grupe Partizanskih Odreda Hrvatske, op. broj 139/44., 21. lipnja 1944., Dostavlja operativni izvještaj. 843 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 501., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 20. 6. 1944. Navodni partizanski gubici u ovoj borbi iznosili su 56 poginulih, ali kako ne postoje partizanska izvješća o ovoj borbi koja bi potvrdila ovaj navod, podatak ne možemo smatrati vjerodostojnim.

344

Istoga dana dijelovi V. stajaćega djelatnog zdruga zauzeli su Đurđevac, i to neposredno prije nego je u mjesto ušla 28. udarna divizija NOVJ.844 U Đurđevcu se, naime, trebala razmjestiti njezina XXI. udarna brigada, koja međutim nije bila oba viještena o zauzimanju ovog mjesta, te se 21. lipnja kod sela Budrovac sukobila s V. stajaćim djelatnim zdrugom.845 Pojedi nosti o ovom pothvatu nedostaju i iz V. stajaćega djelatnog zdruga izvijestili su samo da su 20. lipnja zarobili jednu tešku strojnicu, šest lakih strojnica, 30 pušaka, alat puškarske radionice i drugo tvorivo. Bila je to najava teških borbi koje će uslijediti u Podravini sljedećih tjedana. Naime, nakon teških borbi koje je X. zagre bački zbor vodio prvom polovinom lipnja u okolici Bjelovara, njegovo vodstvo odlučilo je izvesti nekoliko većih napada na području Podravine, Bilogore i Kalnika.846 Dana 21. lipnja 32. divizija NOVJ razmjestila se na području Hudovljani - Maslarec - Donja Velika i već je 22. lipnja II./Braća Radić bojna došla u sukob s dijelovima V. stajaćega djelatnog zdruga koji su bili u izviđanju područja iznad Hudovljana. Sljedećeg dana, 23. lipnja, otpočeo je pothvat protiv snaga X. zagrebačkog zbora koje su se prikupljale na prostoru iz među Koprivnice i Bjelovara. Iz smjera Koprivnice nastupale su I./l. PTS bojna i VII./V. stajaća djelatna bojna, a iz smjera Bjelovara dijelovi njemačke 1. kozačke konjaničke divizije (1. Kosaken-Kavallerie-Division).mi U 8,30 sati došlo je do sukoba između VII./V. stajaće djelatne bojne i udarne brigade Braća Radić, koja je držala položaj Donja Velika - Gornja Velika Gornja Sredica - kota 230 - kota 220. U izvješću 32. divizije NOVJ od 24. lipnja stoji:848 „Uslijedjakog pritiska neprijatelja i iznenadnog napada, koji brigada nije očekivala od pravca Mostova i Poljančana s obzirom na jedinice XXVIII. divizije, Brigada se morala povući i povukla se je sa Sredica. Neprijatelj je nastupao dalje i kod Sredica došlo je do teških i krvavih borbi i poslije nekoliko juriša neprijatelj je uspio zauzeti selo, dok su se naši povukli na položaje oko sela".

Kod Gornjih Sredica udarnu brigadu Braća Radić napala je VII./V. stajaća djelatna bojna, koja se nakon ove borbe pro bila prema Bjelovaru, a primjedba o 28. udarnoj diviziji NOVJ odnosi na njezin razmještaj, jer je ova postrojba trebala po krivati desno krilo udarne brigade Braća Radić i zatvarati pravac od sela Mosti i Poljančani. Međutim, 28. udarna divizija NOVJ u tom se trenutku još nije bila razmjestila na svoje položaje, najvjerojatnije zbog sukoba koje vodila proteklih dana s dijelovima V. stajaćega djelatnog zdruga kod Đurđevca. Divizija se još uvijek nalazila u pokretu i njezina XXI. udarna brigada sukobila se u hodu s nastupajućim ustaškim snagama kod sela Gornje Zdjelice, gdje se ujedno nalazio i stožer X. zagrebačkog zbora, a u isto se vrijeme njezina XVII. udarna brigada sukobila s dijelovima 1. kozačke konjaničke divizije

844

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 137., str. 693.-694.

845 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 39., str. 206. 28. udarna divizija NOVJ ušla je u sastav X. zagrebačkog zbora tijekom borbi u okolici Bjelovara, a 25. lipnja na područje Bilogore stigla je i I. zagorska brigada. 846

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 95.

847

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 509., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 24. 6.1944.

848

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimak 245., Štab XXXII. Divizije NOVJ, 24. lipnja 1944. u 7,40.

345

kod sela Rakitnica.849 Iako se u izvješću 28. udarne divizije NOVJ navodi da je protivnik u ovim borbama odbačen preko sela Mosti natrag u Koprivnicu, ova tvrdnja stoji u očitoj suprotnosti s izvješćima 32. divizije NOVJ, u kojima stoji da je nakon zauzimanja Gornjih Sredica VII./V. stajaća djelatna bojna u 10 sati nastavila napredovati prema Bjelovaru.850 Očito se 28. udarna divizija NOVJ sukobila s pobočnicom koja je štitila napredovanje glavnine, o čemu je u izvješću 32. divizije NOVJ od 25. lipnja zabilježeno sljedeće: „Borba je bila vrlo oštra, krvava na bliskom odstojanju, partizani su se izmiješali s ustašama i tom prilikom vršeno je nekoliko juriša i protujuriša, dosta neorganizovanih, u kojima su se naročito istakli pojedini borci. Neprijatelj je konačno uspio da odbaci naše snage iz Gor. Sredica, koje su tada zauzele položaje oko samog sela". Gubici

udarne brigade Braća Radić u ovim borbama bili su 11 poginulih i 22 ranjena, dok se gubici VII./V. stajaće djelatne bojne ne navode. Istim putem nastupala je i I./l. PTS bojna, koja se kretala na zaleđu VII./V. stajaće djelatne bojne.851 Ova se bojna 24. lipnja sukobila s 28. udarnom divizijom NOVJ kod Pavlin Kloštra, a zbog slabe veze između partizanskih postrojbi, 32. di vizija NOVJ sa zakašnjenjem je obaviještena o ovoj borbi te njezin pokret nije bio dobro koordiniran, tako da ova divizija nije imala udjela u ovoj borbi.852 Istoga dana u 23 sata I./l. PTS bojna ušla je u Bjelovar, a tijekom ove borbe imala je četiri smrtno stradala i sedam ranjenih vojničara.

849

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 39., str. 206.

850 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 248.-249., Štab XXXII. Divizije NOVJ, Oper, broj 127/44., Dne 25. lipnja 1944. U kasnijem izvješću 32. divizije NOVJ od 29. lipnja, daljnje napredovanje VII./V. bojne opisano je kao „panično povlačenje u pravcu Pavlin Kloštara - Bjelovara", ali s obzirom da je ova bojna napredovala pravcem Koprivnica - Bjelovar s ciljem da se spoji s dijelovima 1. kozačke konjaničke divizije, jasno je da je ovakva ocjena neodrživa. Vidi Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 100., str. 520. Osim toga u izvješću od 25. lipnja još se navodi: „Brigada je i ako potiskivana od neprijatelja odstupala organizovano, bataljoni spremni za borbu i nisu bili

razbijeni što je jedinstven slučaj za naše jedinice koju su se do sada kod povlačenja pred neprijateljem redovno rascjepkale". 851

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 513., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 26. 6. 1944.

852

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 100., str. 521.

346

Karta 6.: Prodor prema Bjelovaru V1Ì./V. stajaće djelatne bojne na dan 23. svibnja 1944. 347

Pothvat „Brod" U zapovjedništvu X. zagrebačkog zbora namjeravali su sljedećih dana izvršiti napad na Koprivnicu za što su od Glavnog šta ba NOV i POH zatražili podršku zrakoplovstva, jer su procijenili da bez zračne potpore ne mogu zauzeti ovo jako uporište.853

Kako Glavni štab nije mogao zajamčiti zračnu potporu, zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora preusmjerilo je svoje snage na zauzimanje Ludbrega. U sklopu priprema za napad minirani su mostovi između Ludbrega i Koprivnice, a na istom pravcu porušeno je i 3.500 metara pruge. Sukobi između ophodnji na ovom području postaju sve učestaliji te je tako kod Subotice Podravske 28. lipnja došlo do jačeg sukoba posade iz Koprivnice i brigade Matija Gubec, koja se razmjestila na uzvisine južno od ceste Koprivnica - Subotica Podravska.854 Do sukoba je došlo nakon što su u 6,30 sati dva motocikla s prikolicom naišla na partizansku zasjedu u kojoj su dva vojničara V. stajaćega djelatnog zdruga poginula, a dvojica su uspjela pobje ći.855 Na to je iz uporišta u Koprivnici upućena jedna satnija ojačana dvama lakim tenkovima, koja se na visovima Leptan, Razbojište i kota 228 sukobila s IIl./Matija Gubec bojnom. Dok se vodila ova borba, II./Matija Gubec bojna nastojala je zaći u leđa ustaškoj satniji, što ju je primoralo da odstupi natrag prema cesti. Osim dvojice poginulih u zasjedi, V. stajaći djelatni zdrug u ovoj je borbi imao još tri smrtno stradala i četiri ranjena vojničara, dok su gubici u brigadi Matija Gubec bili jedan poginuli i četvorica ranjenih. Udarna brigada Braća Radić povukla se uvečer na položaj Ribnjak - Radeljevo Selo - Prkos, a brigada Matija Gubec na položaj Vrhovac - Domaje.856 Ovome treba dodati i da je zbog zasjede kod Subotice Podravske, Vojni sud u Bjelovaru, kojim je predsjedao zapovjednik V. stajaćega djelatnog zdruga, ustaški dopukovnik Boban dao 30. lipnja strijeljati 26 partizanskih simpatizera.857 Ophodnje iz uporišta u Koprivnici i Ludbregu svakodnevno su javljale o premještanju snaga NOVJ prema Ludbregu te je stoga posada u Ludbregu pojačana 1. satnijom III./l. PTS bojne iz Ivanca i dvama oklopnim vozilima iz Varaždina. Po okol nim visovima otvarana je topnička vatra, a zatraženo je i djelovanje zrakoplovstva. U Ludbreg se 30. lipnja u 21 sat vratila iz Bjelovara I./l. PTS bojna, a s njom je došla i VII./V. stajaća djelatna bojna.858 Sljedećeg je dana, 1. srpnja, otpočeo pothvata „Brod". Iako u arhivskom gradivu koje mi je bilo na raspolaganju zapovi jed za ovaj pothvat nisam uspio pronaći, najvjerojatnije je poduzet kako bi se preduhitrio očekivani napad snaga NOVJ na Ludbreg. U samom pothvatu udio su imale I. i II./l. PTS bojna, jedna satnija iz III./l. PTS bojne, VII. hrvatska dobrovoljačka

853

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 96.

854 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimci 518.-520., Dnevna izvješće PTS-a, Ia, 28. i 29.6.1944. U dnevnom izvješću PTS-a za 29. lipnja stoji da se je sukob vodio s 21. udarnom brigadom, ali je zapravo u pitanju bila brigada Matija Gubec. 855

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 97., str. 508.-509.

856

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 282.

857

Zvonimir Despot, Vrijeme zločina, str. 151.

858

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 524., Dnevno izvješće PTS-a, la, 1. 7.1944.

348

policijska bojna iz Varaždina, vod gorskih topova i vod haubica DSŠ-a te vod gorskih topova 1. pješačke pukovnije PTS-a.859 Za zapovjednika pothvata imenovan je ustaški dopukovnik Vilim Gredelj.860 U tom trenutku jedinice 32. divizije NOVJ, kojima je bila podređena i I. zagorska brigada, nalazile su se pokretu i nave čer 1. srpnja dosegle su crtu Svibovec - Donja Poljana - Leskovec Toplički.861 Na njihov prijašnji položaj razmjestila se 28. udarna divizija NOVJ, čija je XXI. udarna brigada zauzela položaje u okolici sela Prkos i Vrhovac s obje strane puta Veliki Poganac - Rasinja.862 Sljedećeg je dana I./l. PTS bojna ojačana dvama tenkovima u 12 sati došla u dodir s partizanskom I./ XXI. i III./XXI. bojnom, koje su bile razmještene s lijeve strane puta, te nakon kraće borbe izbila na cestu Prkos - Rasinja i tu zastala. Istodobno je iz smjera Velikog Poganca nastupila glavnina borbene grupe Gredelj, koja se sastojala od II./I. PTS bojne, VII. hrvatske dobrovoljačke policijske bojne i voda gorskih topova DSŠ-a i koja se sukobila s partizanskom II./ XXI. i IV./ XXI. bojnom razmještenima na postavu desno od ceste Veliki Poganac - Rasinja. Partizanske su bojne prihvatile borbu i otvorile jaku vatru po glavnini borbene grupe Gredelj, a istodobno su se tri satnije iz sastava I./XXI. i III./XXI. bojne odvojile i nezamijećeno joj zašle iza leđa. Napad s leđa u potpunosti je iznenadio glavninu borbene grupe Gredelj, čije su se jedinice počele povlačiti u neredu, na što je sa svog pravca odstupila i I./l. PTS bojna u smjeru Rasinje i Belanova Sela. Borbena grupa Gredelj u ovoj je borbi pretrpjela teške gubitke; poginulo je 12 pripadnika VII. policijske bojne, šestorica domobrana iz Domobranske središnje škole i jedan vojničar II./I. PTS bojne.863 U prvi trenutak gubici su se činili još težim i prva izvješća javljala su da II./l. PTS bojna ima 20 poginulih i nestalih, VII. policijska bojna 60, a Domobranska središnja škola jednog časnika i 20 domobrana, ali se očito velik broj nestalih uspio naknadno vratiti u svoje postrojbe.864 U izvješću XXI. udarne brigade navodi se da je na bojištu pronađeno 45 tijela, a zarobljena su dva topa 75 mm, jedan minobacač 81 mm, tri laka bacača, dvije teške strojnice, tri lake strojnice, dvije kratke strojnice, 30 pušaka, dvije brdske kuhinje, 12 konja te mnoštvo ostalog tvoriva. Gubici XXI. udarne brigade bili su trojica poginula i 13 ranjenih.

859

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 528., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 3. 7.1944.

860

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 3., str. 28.

861

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 282.

862

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 6., str. 28.-29.

863 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 215.-218., Mjestno zapovjedničtvo Varaždin, 2196/taj., 7. VIII. 1944., Obća bojna relacija za mjesec srpanj 1944. godine. 864

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 530., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 4. 7. 1944.

349

Karta 7.: Pothvat „Brod", 1. srpnja 1944. 350

Zapovjedništvo Domobranske središnje škole u Varaždinu pokrenulo je istragu o gubitku brdskih topova u kojoj je usta novljeno sljedeće:865 „1. Da je kombiniranu-pojačanu bojnu, u čijem se sastavu nalazio vod gorskih topova ove škole, vodio jedan ustaški nadporučnik, koji u ovom slučaju nije pokazao dovoljno spreme i sposobnosti za svrsishodnu upotrebu voda gorskih topova i vodjenje bojne u obće. Prema tome, trebala bi se iztraga proširiti u smislu priedloga povjerenstva, radi ustanovljenja, zbog čega je tolika snaga na najtežem i najvažnijem pravcu podhvata povjerena ustaškom nadporučniku, kada je u zapovjedništvu 1. pukovnije PTS-a bilo pogodnijih častnika. 2. Da se je satnija odredjena za neposrednu zaštitu topova u kritičnom trenutku odmah bez odpora razbjegla i taj vod topova ostavila nezaštićen, tako da je isti morao nakon kratke borbe, samoobrane i pokušaja spasavanja iste onesposobiti i napustiti. Prema tome trebalo bi iztragom utvrditi krivičnu odgovornost zapovjednika sati za osiguranje voda topova. 3.

Osim toga bilo bi potrebno iztragom utvrditi razloge zašto djelovanje snaga iz Ludbrega sa ovima kod Prkosa nije bilo

uskladjeno, jer imadem dojam, da u tom cielom podhvatu, gdje su izgubljeni topovi, nije bilo jedinstveno rukovodjenje borbom. Dostavljajući prednje, slobodan sam napomenuti, da je isto već drugi slučaj nepovratnog gubitka voda gorskih topova 7,5 cm. Obr. 28 u razmaku od 2 mjeseca čime je ova škola izgubila gorsku bitnicu (4 topa)".

Naknadno je još dodano: „1. Uobće vodjenje kombinirane II/l. pukov. P.T.S. ne odgovara trenutnim ondašnjim prilikama, kako se to vidi iz izvješća top. poručnika Slavka Grgurića. 2.

Unatoč nepoznavanja situacije kod sela Prkos, nije provedeno razvidjanje, niti osiguranje desnog boka, te je time usliedio

prepad partizana i gubitak topova. 3.

Nije bilo jedinstvenog rukovodjenja niti medju djelovima kombinirane bojne, kao ni uskladjen rad s djelovanjem snaga iz

Ludbrega".

Neposredno prije nego je otpočeo pothvat „Brod", u noći s 1. na 2. srpnja, jedna ophodnja Brzog sklopa PTS-a u snazi od 60 ljudi izvršila je nasilno izviđanje pravca Drenovec - Jalševec - Svibovec.866 Nakon što je u 3 sata nezamijećeno prošla između I. i III./Braća Radić bojne, ophodnja se u samom Svibovcu sukobila s II./Braća Radić bojnom. Ophodnja je prisiljena na povlačenje, a u pomoć su im upućene dvije satnije Oklopnog sklopa PTS-a iz Varaždinskih Toplica, koje su odstupile na kon što je na njih otvorena vatra iz protuoklopnog naoružanja.867 Gubici PTS-a bili su petorica poginulih i nestalih, a udarna brigada Braća Radić imala je jednog poginulog i petoricu ranjenih. 865

HR HDA 250, Ustaška vojnica, serija Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, spis Ia-br.T. 1789/44., Izvješće po završetku iztrage o gubitku gor.

866

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 282.

867

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 530., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 4. 7. 1944.

351

U noći s 3. na 4. srpnja brigada Matija Gubec napala je uporište u Novom Marofu.868 Napad je trajao od 2 do 4 sata i po sada Novog Marofa odbila ga je uz gubitak od trojice lakše ranjenih na vlastitoj strani, dok se u izvješću 32. divizije NOVJ gubici u ovoj borbi ne navode.869 U dnevnom izvješću PTS-a o ovom događaju samo je zabilježeno da je tom prigodom za robljen jedan partizanski časnik.

Borbe za Ludbreg S obzirom da su snage NOVJ počele sve više ugrožavati komunikaciju od Varaždinskih Toplica prema Ludbregu, zapovjed nik PTS-a ustaški pukovnik Ante Moškov prebacio je iz Zagreba u Varaždinske Toplice tri satnije Dočasničkog tečaja PTS-a, a u Novi Marof jednu kombiniranu bojnu sastavljenu od l./II. i 1./1II. satnije Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga (ZUPZ) i 1./V1I. satniju I. prometnog zdruga.870 Kako je l./II. satnija ZUPZ-a činila posadu Marije Bistrice, na njezino mjesto postavljena je 8./III. satnija Stražarskog sklopa PTS-a. Na ovaj način oslobodile su se snage 1. pješačke pukovnija PTS-a za pothvat čišćenja područja između Varaždinskih To plica i Ludbrega, koji je otpočeo 5. srpnja u ranim jutarnjim satima. Napad se razvijao iz dvaju smjerova: od Varaždinskih Toplica prema Drenovcu i Svibovcu te od Ludbrega prema Leskovcu i Svibovcu. Snage PTS-a koje su napredovale od Lud brega prvo su napale položaj na uzvisini Medved (kota 333), koji je branila jedna satnija I. zagorske brigade, a u uz nju su se još nalazile i stožerne postrojbe 32. divizije NOVJ, bolnički vod i dočasnička škola.871 Napad je u potpunosti iznenadio parti zanske snage koje su se povukle u neredu, a bolnički vod pritom je ostao bez sanitetskog tvoriva. Postrojbe PTS-a produžile su napad i ubrzo je čitava I. zagorska brigada potisnuta u selo Višograd. Uslijedio je napad iz smjera brda Piramida u kojem je I. zagorska brigada potisnuta na položaj II./Braća Radić bojne na brdu Glavica (kota 437], a nakon minobacačke pripre me ponovno je otpočeo napad iz smjera Višograda, a uslijedio je i napad PTS-a iz smjera Varaždinskih Toplica i Drenovca, koji je potisnuo I. i III./Braća Radić bojnu prema Glavici. Pred ovim napadom udarna brigada Braća Radić, I. zagorska bri gada i stožerne postrojbe povukle su se prema Piramidi. Nakon što su se spojile na podruju Leskovca i Svibovca snage 1. pješačke pukovnije PTS-a sukobile su se s brigadom Matija Gubec kod Gornjeg Polja. Nakon kratke borbe brigada Matija Gubec povukla se, a postrojbe PTS-a vratile su se u svoja uporišta u Varaždinskim Toplicama i Ludbregu. Postrojbe PTS-a imale su u ovom pothvatu jednoga poginulog i trojicu ranjenih, a zarobljen je jedan teški minobacač, četiri teške strojnice i dvije lake strojnice.872 Izvješće 32. divizije NOVJ navodi gubitke od jednoga poginuloga i desetorice ranjenih.

868

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 283.

869

HR

HDA 1450,

mikrofilmski

svitak D-2364(ZM 53b/244), snimak 533., Dnevno izvješćePTS-a, la, 5. 7. 1944.

870

HR

HDA 1450,

mikrofilmski

svitak D-2364(ZM 53b/244], snimak 530., Dnevno izvješćePTS-a, Ia, 4.7.1944.

871

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 284.

872

HR

352

HDA 1450,

mikrofilmski

svitak D-2364(ZM 53b/244], snimak 535., Dnevno izvješćePTS-a, Ia, 6. 7. 1944.

Bez obzira na ove borbe i izvješća o pojačanjima koje je zaprimila posada u Ludbregu, zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora donijelo je odluku da se napad na Ludbreg nastavi prema planu.873 Uvodni dio zapovijedi za napad na Ludbreg pisan je u nadasve dramatičnom tonu, što u postrojbama NOVJ inače nije bila iznimka:874 „Jedinice X. korpusa 'Zagrebačkog' NOV i POJ i jedinice XXVIII. Udarne Divizije NOVJ započinju svoju ofenzivu na neprijatelja, koji je privremeno zaposjeo nekoliko većih uporišta u Podravini. Neprijateljske posade u tim uporištima sastavljene su od najkrvavijih ustaških razbojnika, koji su poha rali i popalili mnoge naše krajeve. Opustjela i pogorjela sela Kalnika, ne pokošene livade i brojni grobovi koji vape za osvetom, djelo su tih ustaških hordi, koje već nekoliko mjeseci žare i pale na našem oslobodjenom teritoriju, pod vodstvom najvećeg pavelićevog krvoloka Bobana. Polazimo u borbu da im se osvetimo i da ih uništimo. U času kada se obruč oko hitlerove nje mačke steže ne smanjenom brzinom sa svih strana mi polazimo u borbu sa čvrstim uvjerenjem da će pobjeda biti naša i da će sva garišta i sve suze biti krvavo osvećene. Borci slavom ovjenčanih brigada XXVIII. Ud. Divizije, koji su prošle jeseni oslobodili Koprivnicu i Ludbreg uz pomoć boraca XXXII. i XXXIII. Divizije, sijati će opet smrt u redovima neprijatelja. Narod oko Ludbrega željno očekuje slobodu i sjeća se XVII. Udarne Brigade, koja će ga ovaj puta ponovo da oslobodi".

Jedinice 32. divizije bile su zadužene za osiguranje smjera od Varaždina i Varaždinskih Toplica, stoga su se u noći s 5. na 6. srpnja premjestile na nove položaje; udarna brigada Braća Radić zauzela je postav Čičkovina - Hrastovljan, brigada Matija Gubec raspoređene je u okolicu Vrbanovca, a I. zagorska brigada crtu Leskovac - kota 295.875 Za napad na samo mjesto određena je XVII. udarna brigada, a XXI. udarna brigada i XXV. brodska brigada osiguravale su pravac iz smjera Koprivnice. Zapadna grupa odreda osiguravala je smjer od Križevaca. Napad na Ludbreg počeo je iza ponoći s 5. na 6. srpnja. Partizanska III./XVII. bojna uspjela je u prvom naletu probiti prepreke od bodljikave žice, zauzeti rovove oko grada i s dvjema satnijama probiti se u mjesto sa sjeverozapadne strane.876 Za to su vrijeme preostale jedinice III./XVII. bojne osiguravale njezino lijevo krilo, a jedna satnija iz sastava IV./XVII. bojne njezino desno krilo. Nakon izvršena proboja dijelu III./XVII. bojne koja se nalazila u samom mjestu upućene su kao pojača nje dvije satnije iz II./XVII. bojne kako bi ubrzale pad uporišta. Međutim, posada Ludbrega uspjela je prije dolaska II./ XVII. bojne odbaciti jedinice III. i IV./XVII. bojne koje su osiguravale bokove prodora u grad i dovesti u okruženje dvije satnije III./XVII. bojne. Dijelovi II., III. i IV./XVII. bojne tri su puta napadale kako bi uspostavile vezu s odsječenim satnijama, ali su sva tri pokušaja odbijena. Pred svitanje su snage PTS-a s postava na Ludbreškim Vinogradima uspjele odbiti i napade I./ XVII. bojne, koji su se odvijali istodobno s napadom na samo mjesto i s ovih su visova otvorile jaku vatru po partizanskim snagama koje su nastojale probiti se u Ludbreg. U isto vrijeme otpočeo je i protunapad iz samog uporišta, u kojem je posada iz Ludbrega uspjela probiti partizanski postav na spoju između III. i IV./XVII. bojne i zauzeti željezničku postaju. Nakon 873

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 101.

874 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 63.-64., Štab X. korpusa „Zagrebačkog" N.O.V. i RO.J., op. broj 341., 29. VI. 1944., Zapovjest. 875 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 285. 876 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 6., fusnota 2.

353

toga XVII. udarna brigada počela se povlačiti, a dvije satnije koje su ostale odsječene u Ludbregu uništene su tijekom dana. Postrojbe na osiguranju nisu vodile borbu i oko 10 sati počele su se povlačiti prema Kalniku. Izvješća oružanih snaga NDH o ovim borbama još su sažetija nego inače i ne donose gotovo nikakve pojedinosti. Donosi se jedino podatak da su u borbi poginula 183 partizana, uključujući i zapovjednika brigade, zarobljeno je 26 lakih strojnica, dok se za posadu u Ludbregu navodi da je imala desetoricu smrtno stradalih i 18 ranjenih.877 Izvješća 28. udarne divizije NOVJ navodi sljedeće gubitke:878 -

I./XVII. bojna: jedan poginuo i devetorica ranjenih

-

II./XVII. bojna: četvorica poginula i desetorica ranjenih

-

III./XVII. bojna: 78 poginulih i nestalih i 21 ranjen

-

IV./XVII. bojna: 16 mrtvih i 26 ranjenih.

Od III./XVII. bojne ostalo je na broju samo oko 60 ljudi, a od časnika su smrtno stradali:879 Dušan Popović, zapovjednik II.

bojne; Nikola Kundadžija, zapovjednik 3./I. satnije, i Stjepan Lisjak, časnik bez zaduženja. Kao nestali vode se: Birta

Mojica, zapovjednik III. bojne; Dragan Domajnko, zapovjednik satnije; Ilija Kristović, zapovjednik satnije; Savo Manojlović, zapovjednik satnije; Blagoje Miladinović, zapovjednik satnije, i Kovačević Pavao, zamjenik zapovjednika bojne. Naknadno je potvrđeno da je Birta Mojica smrtno stradao u napadu na Ludbreg.

Borbe na području zapadne Bilogore i operacija „Rouen" Nakon neuspjela napada na Ludbreg glavnina snaga X. zagrebačkog zbora povukla se na područje zapadne Bilogore. Briga da Matija Gubec sukobila se prilikom povlačenja s posadom Varaždinskih Toplica kod brda Madaras iznad Gornje Poljane, ali se pod borbom uspjela probiti preko ceste Varaždinske Toplice - Ludbreg i nastaviti odstupanje u smjeru Ivanca Ludbreškog.880 Tom je prilikom imala dvojicu smrtno stradalih i petoricu ranjenih. Navečer 7. srpnja udarna brigada Braća Radić nalazila se na crti Velika i Mala Brajinska - Srijem, brigada Matija Gubec na crti Velike Sesvete - Večeslavec, a I. zagorska brigada razmjestila se u Ladislav.881 Točan raspored jedinica 28. udarne divizije NOVJ nije mi poznat, ali prema izvješćima 32. divizije NOVJ nalazila se na njezinu desnom krilu, na širem području

877 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 126., str. 708., i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/48), snimci 183.198., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec srpanj 1944. godine. 878

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 40., str. 211.

879

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 6., fusnota 2.

880

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 285.

881

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 286.

354

oko sela Hudovljani. Iza ove dvije divizije razmjestila se 33. divizija NOVJ na crti Povelić - Brezovac - Turski Brijeg.882 Sto žer X. zagrebačkog zbora nalazio se u Širokom Selu.883 Jedinice 17./28. udarne brigade još se nisu u potpunosti sredile kada ju je 8. srpnja iz smjera Novigrada Podravskog napala borbena grupa u čijem su se sastavu nalazili dijelovi 1. pješačke pukovnije PTS-a i V. stajaćega djelatnog zdruga.884 Napad je bio podržan topničkom i minobacačkom vatrom i nakon kratke borbe XVII./28. udarna brigada napustila je svoje položaje kod Hudovljana, a istoga se dana cijela 28. udarna divizija NOVJ povukla dalje prema Slavoniji, gdje se vratila u sastav matič nog VI. zbora. Ubrzo potom ustaške su snage zauzele selo Gornji Križ i kotu Zrinski breg (197) i nastavile napredovati prema Zrinskom Topolovcu.885 Kako bi zaustavile njihovo daljnje napredovanje iz 33. divizije NOVJ upućena je u Zrinski Topolovec I. moslavačka brigada. Međutim, dijelovi brigade koji su ušli u Zrinski Toplovec brzo su potisnuti i uskoro je čitava I. mosla vačka brigada odbačena preko Šoštarićkog Sela u šumu Brdo, a borbena grupa Ustaške vojnice zauzela je selo Turski Breg. Istodobno s ovim napadom napadnuti su i položaji 32. divizije NOVJ.886 Dijelovi 1. pješačke pukovnije PTS-a, koji su napredovali od Sokolovca preko Miličina i Male Mučne, oko 13 sati zauzeli su Široko Selo i nastavili napredovati do crkve na uzvisini iznad sela Gornji Križ, gdje su se spojili sa snagama koje su napredovale iz Novigrada Podravskog. Uslijedio je protunapad \./\. zagorske udarne bojne i I./Braća Radić bojne na Gornji Križ, ali je bio loše koordiniran i obje su postrojbe sučelice jurišale na postav kod crkve, a osim toga, II./Braća Radić bojna pogreškom je otvorila vatru na I./I. zagorsku udar nu bojnu, nakon čega su se partizanske snage povukle radi pregrupiranja. U protunapad je stupila i 33. divizija NOVJ s objema svojim brigadama, koje su u više navrata jurišale na kotu Zrinski breg i selo Turski Breg. Oko 19 sati I. moslavačka brigada uspjela se probiti u Turski Breg, ali se ubrzo morala povući, jer je zamalo ostala odsječena u samom selu. Naime, s postava na Zrinskom bregu ustaška borbena grupa nadzirala je sve prilaze prema Topo lovcu i Turskom Bregu i jakom vatrom ometala svaki neprijateljski pokret. Borbe su okončane oko 22 sata, kada su snage PTS-a i V. stajaćega djelatnog zdruga produžile nastupanje prema Jakopovcu Kapelskom i Kloštru Podravskom te dalje prema Bjelovaru. Time je ovaj pothvat okončan te su 9. siječnja II./l. i III./l. PTS bojna upućene u Novigrad Podravski, a I./l. PTS bojna vratila se u Ludbreg.887 Gubitci PTS-a u ovim borbama iznosili su 12 poginulih, 30 ranjenih i trojica nestala, dok su ukupni partizanski gubici iznosili 16 poginulih i 32 ranjena.888 882

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 30., str. 167.

883

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 107.-108.

884 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 541., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 9. 7. 1944., i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 128., str. 714.-715. 885

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 30., str. 167.

886

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 286.-288.

887

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 543., Dnevno izvješće PTS-a, la, 10. 7. 1944.

888 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 547., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 12. 7.1944., i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 30., str. 169.

355

U noći s 10. na 11. srpnja stožer X. zagrebačkog zbora i 33. divizija NOVJ napustili su područje zapadne Bilogore. Nastu pilo je kratkotrajno zatišje koje je potrajalo do 13. srpnja kada je otpočeo zajednički pothvat njemačkih i oružanih snaga NDH pod nazivom operacija „Rouen".889 Ovu operaciju planirao je i vodio zapovjednik njemačkog LX1X. zbora, General der Infanterìe Helge Auleb i izvorno je bila usmjerena protiv partizanskih postrojbi na području Kalnika, a u njoj su trebale

sudjelovati i mađarske postrojbe. Navodno je upravo radi toga ustaški pukovnik Moškov prikupio sve raspoložive snage PTS-a na ovom području kako bi vlastitim snagama očistio Kalnik od snaga NOVJ, jer je smatrao da bi sudjelovanja ma đarskih postrojbi na području sjeverozapadne Hrvatske bilo politički izrazito štetno.890 Moškov je ovu izjavu dao jugosla venskim istražiteljima prigodom saslušanja u zatočeništvu, stoga je treba uzeti s oprezom, ali nakon što je odbijen napad na Ludbreg, a partizanske se snage povukle prema Bilogori, svakako više nije imalo smisla izvoditi operaciju na Kalniku. Stoga je operacija izvedena u skraćenom obliku i bez sudjelovanja mađarskih postrojbi, a usmjerena je protiv snaga NOVJ na zapadnoj Bilogori. Osnovna zamisao ovog pothvata bila je istodobnim brzim nastupom iz više pravaca dovesti partizan ske snage na ovom području u okruženje i zatim ih uništiti. Iz smjera Koprivnice i Novigrada Podravskog nastupale su 1. pješačka pukovnija PTS-a i V. stajaći djelatni zdrug ojačani dijelovima Oklopnog sklopa PTS-a, iz smjera Bjelovara nastupali su dijelovi IV. gorskog zdruga ustrojeni u Pothvatnu skupinu Majer te jedna SS-ova policijska bojna, a iz Križevaca dijelovi I. posadnog zdruga iz Križevaca.891 Partizanska glavnina nalazila se na području Široko Selo - Gornji Križ - Gornje Sredice - Zrinski Topolovac - Jakopovac Kapelski, a sačinjavale su je 32. divizija NOVJ, I. zagorska brigada, IV./I. moslavačka bojna i Bjelovarski odred.892 Sve ove postrojbe bile su podređene stožeru 32. divizije NOVJ. Prikupljanje postrojbi koje su sudjelovale u operaciji „Rouen" prošlo je nezamijećeno od strane stožera 32. divizije NOVJ i početni napad ih je u potpunosti iznenadio. U 8 sati napadnuti su iz smjera Poljančana položaji brigade Matija Gubec kod Gornjih Sredica i nakon teških borbi, u kojima su Gornje Sredice dva puta prelazile iz ruke u ruku, brigada Matija Gubec pri siljena je na povlačenje prema visu Brezine (kota 254). Oko 9 sati snage Ustaške vojnice koje su nastupale pravcem Donja Velika - kota 202 - Ciganica šuma, izbile su pred Jakopovac Kapelski i zauzele kotu 224 te izbile na put Gornji Križ - Gornje Sredice, čime su se uklinile između brigade Matija Gubec i udarne brigade Braća Radić. Pokušaj III./Braća Radić bojne da odbaci protivničke snage od ove komunikacije odbijen je snažnom vatrom, nakon čega se ova bojna povukla na groblje kod sela Jakopovac Kapelski. Istodobno su u stožeru 32. divizije NOVJ zaprimili obavijest da pothvatne snage iz Bjelovara napreduju preko Kapele u pravcu Pavlin Kloštra i Gornjih Zdjelica te da snage iz Križevaca napreduju preko Sv. Petra Čvr-

889

Zbornik NOR-a, svezak XII., knjiga 4., dokument br. 89., str. 397.-405. Zapovijed je donesena 7. srpnja 1944., a objavljena je i u Rade Bulat,

Deseti korpus, str. 108.-113. 890 Rade Bulat, Deseti korpus, str. 113.-114. 891

Zbornik NOR-a, svezak XII., knjiga 4., dokument br. 92., str. 416.-417. Vidi i svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., fusnota 12, str. 292.

892

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 52., str. 294.-295.

356

steca prema selima Domanjkuš i Ladislav. Osim toga, partizanske ophodnje izvijestile su i da se na odsjeku Donjare - Carevdar - Sokolovac nalaze jake protivničke snage, koje blokiraju uobičajeni put kojim su se partizanske snage prebacivale s područja Bilogore na područje Kalnika.893 Stoga su u stožeru 32. divizije NOVJ donijeli odluku da se sve partizanske snage povuku preko Tvrde Rijeke na područje istočne Bilogore. Odstupnicu su osiguravale III./Braća Radić bojna i lII./Matija Gubec bojna, koje su na položaju od groblja kod Jakopovca Kapelskog do visa Brezine štitile izvlačenje stožera 32. divizije NOVJ i partizanskih snaga koje su se nalazile na području Gornji Križ - Zrinski Topolovac, prije nego se obruč oko njih ne zatvori u potpunosti. Prve su odstupile I. i II./Braća Radić bojna, koje su se nalazile na položajima oko Gornjeg Križa i tijekom povlačenja sukobile se s dijelovima I. posadnog zdruga koje su se iz pravca Domanjkuša nastojale probiti prema Jakopovcu Kapelskom. Nakon što su odbacile protivnika natrag prema Domanjkušu, I. i II./Braća Radić bojna su u 9,30 sati otpočele povlačenje prema Tvrdoj Rijeci. Međutim, jedinice Bjelovarskog područja, pozadinske postrojbe i postrojbe pri stožerima brigada i divizije zahvatila je panika i povlačile su se u neredu. Kod groblja Jakopovac Kapelski došlo je do grupiranja i zastoja te je na ovu skupinu otvorena minobacačka i topnička vatra. Neke od borbenih jedinica uspjele su zadržati prisebnost i nisu podlijegale panici, poput III./Braća Radić bojne koja je uspjela odbiti nekoliko napada u koma su sudjelovala i dva tenka iz sastava Oklopnog sklopa PTS-a. Ova je bojna organizirano odstupala, dok su Bjelovarski odred i IV./I. moslavačka bojna napustile položaje bez borbe i u neredu se probijale u pravcu Tvrda Rijeka - Konjska šuma. Pozadinske i stožerne postrojbe kod Konjske šume ponovno u došle pod minobacačku i topničku vatru, uslijed koje je došlo do razdvajanja i jedan se dio probio u pravcu Moslavine, a drugi je dio produžio u pravcu sela Visovi. Od 12 do 14 sati trajalo je prikupljanje i sređivanje jedinica na području Konjske šume i Visova, nakon čega su se partizanske snage povukle preko Kapele i južno od Kapele prema Ćurlovcu. Tijekom sređivanja kod Ćurlovca vođene su manje borbe s oružanim snagama NDH koje su prešle u gonjenje i odstupa nje je nastavljeno prema Šandorovcu. Nakon kratke borbe 32. divizija NOVJ i I. zagorska brigada odstupile su prema Rači gdje su se spojile s 33. divizijom NOVJ. U borbama od 13. srpnja oružane snage NDH zarobile su sedam lakih strojnica, dvije kratke strojnice, 96 pušaka, jed nu pokretnu tiskaru, četiri radijske postaje, 100 kg eksploziva i velike količine raznog streljiva.894 Gubici u ljudstvu među postrojbama NOVJ nisu jasno iskazani, a prema Bulatu sveukupno su iznosili 27 mrtvih, 24 ranjena i 43 nestala.895 Gubici kod oružanih snaga NDH izneseni su skupno za razdoblje od 13. do 17. srpnja, a tijekom kojeg su imali 14 poginulih, 18 ranjenih i 20 nestalih.896

893 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 290.-291. Vidi i Rade Bulat, Deseti korpus, str. 118-119. 894 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 133., str. 733. 895

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 121.

896

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 136., str. 744.

357

358

Pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga, "Crne legije", izlažu zaplijenjeno naoružanje. Pretežito je riječ o lakim strojnicama Zbrojevka ZB vz. 26., a na lijevoj strani vidljiva je i jedna laka strojnica Bren Mkll. koja je snagama NOVJ isporučena u sklopu savezničke pomoći. Vojničar desno nosi znak „Crne legije"što upućuje na to da je riječ o veteranu i sudioniku pohoda na Drinu iz travnja 1942.

Pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga poziraju uz ostatak srušenog američkog zrakoplova B-l 7 "Leteća tvrđava”. 359

Teška strojnica Browning 12,7 mm skinuta sa srušenog zrakoplova B-17.

Naoružanje skinuto sa srušenih zrakoplova nalazilo je različitu primjenu. Na fotografiji se nalaze pripadnici Ustaške vojnice naoružani teškom strojnicom Browning M. 1919 kal. 7,62 mm koja je skinuta sa srušenog američkog zrakoplova i koju su postavili na improvizirano postolje s kotačima. Pripadnik V. stajaćeg djelatnog zdruga sa zarobljenom strojnicom Browning. 360

Nastup pripadnika V. stajaćeg zdruga u Podravini, srpanj 1944.

Na zgradama su jasno uočljivi tragovi nedavnih borbi.

Postav V. stajaćeg djelatnog zdruga s talijanskom teškom strojnicom Breda M-37 smješten u seoskom dvorištu.

Prebacivanje teške strojnice na novi postav.

Trubač daje znak za napad. 362

Minobacački postav. Podršku pješaštvu u napadu daje talijanski minobacač 81mm M-35. Šarolikost odora bila je u Ustaškoj vojnici prisutna sve do kraja rata, ali je ipak ponešto neuobičajeno vidjeti pripadnike "Crne legije" u talijanskim odorama koncem srpnja 1944. godine. 363

Postav s teškom strojnicom i prebacivanje na novi položaj.

Borbe su vođene od kuće do kuće sve dok nije ovladano cijelim selom.

V. stajaći djelatni zdrug u borbama u Podravini koncem srpnja 1944. godine.

Dva zanimljiva primjerka vozila koje su pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga zarobili u borbama tijekom srpnja 1944. godine. Navodno je mali motorkotač engleske proizvodnje. 367

BORBENA SKUPINA NALIŠ Nakon odlaska 32. divizije NOVJ u Moslavinu intenzitet borbi na području Zagorja, Kalnika i zapadne Bilogore znatno se smanjio. Obje su strane nastojale popuniti i odmoriti svoje postrojbe te osigurati žetvu na prostorima na kojima su imale nadzor, tako da su poduzimana borbena djelovanja samo manjeg opsega. Početkom kolovoza 32. divizija prebacila se na po dručje istočno od Bjelovara i 3. kolovoza nalazila se na crti Ciglena - Severin.897 U isto je vrijeme partizanski VI. zbor počeo ugrožavati uporišta u okolici Daruvara i 9. se kolovoza cjelokupna posada Končanice predala 12. diviziji NOVJ.898 Posadu je činila 6./4. satnija IV. gorskog zdruga i njezin zapovjednik poručnik Šimenić predao je uporište sa svim naoružanjem bez borbe. Tom je prilikom zarobljeno 65 domobrana i četiri Nijemca. I prije nego je zauzeta Končanica, u Daruvaru je zamijećena prisutnost jačih partizanskih snaga, stoga je zapovjedništvo njemačkog LXIX. zbora donijelo zapovijed da dijelovi njemačke 1. kozačke konjaničke divizije ojačani borbenim grupama oružanih snaga NDH poduzmu pothvat na prostoru između Bjelovara i Daruvara, radi osiguranja prometnice između ovih dvaju gradova. U tu je svrhu zapovjedništvo PTS-a ustrojilo Borbenu skupinu Nališ koja se sastojala od:899 -

mješovite bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a, koja nije smjela imati manje od 500 ljudi. U sastav ove bojne ušle su dvije satnije iz I./l. PTS bojne i dvije satnije iz II./l. PTS bojne.

-

mješovite bojne V. stajaćega djelatnog zdruga (SDZ), koja nije smjela imati manje od 600 ljudi, a u njezin su sastav ušle po dvije satnije iz VII. i XXXVII. djelatne stajaće bojne. Ovom bojnom zapovijedao je ustaški satnik Pogačnik.

-

mješovite bitnice PTS-a, koja se sastojala od dviju haubica 100 mm iz sastava 1. bitnice Topničkog sklopa PTS-a i dvaju gorskih topova 75 mm iz sastava Topničke satnije 1. pješačke pukovnije PTS-a.

-

deset teretnih vozila i jednog oklopnog vozila iz sastava Samovoznog sklopa PTS-a.

Borbenom skupinom zapovijedao je ustaški bojnik Branko Nališ, zapovjednik III./l. PTS bojne, a čitavim pothvatom za povjednik 1. kozačke konjaničke divizije Generalleutnant Helmuth von Pannwitz. Skupina se okupila 9. kolovoza u Virju i sljedećeg se dana prebacila u Bjelovar, gdje je uspostavila vezu s 1. donskom kozačkom konjaničkom pukovnijom (Don Kosaken Reiter Regiment l).900 Istoga je dana stožer IV. gorskog zdruga zapovjedio da se u Daruvaru prikupe XI. stajaća djelatna bojna UV, I./4. gorska bojna, Dojavna i Opkoparska satnija te Oklopni vod radi ponovnog zauzimanja uporišta u Končanici.901 Poslije opetovanih 897

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 41., str. 216.-217.

898

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 532.-533.

899

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Poglavnikovi tjelesni sdrugovi,Ia - br.l767/44/taj, Zapovied od 8. 8.1944.

900 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ" za vrieme 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944. 901

368

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 379.-384., Dostavlja bojnu relaciju 4. gorskog zdruga za mjesec kolovoz

podhvata od

napada na samo selo, ove su snage uspjele potisnuti XII. udarnu brigadu iz sastava 12. divizije NOVJ i doći iza leđa dvjema bojnama Čehoslovačke brigade Jan Žiška iz sastava iste divizije u samom selu.902 Kako bi izbjegle opkoljavanje, čehoslovačke bojne počele su se povlačiti, ali je odstupanje bilo neorganizirano i pritom su pretrpjele velike gubitke. U izvješću parti zanskog VI. zbora stoji da su u ovoj borbi poginula sedmorica partizana, petorica ih je ranjena, a desetorica su zarobljena. Među poginulima se nalazio i zapovjednik I./Jan Žiška bojne Mirko Hladik. U IV. gorskom zdrugu smrtno je stradao jedan časnik i sedmorica domobrana, a desetorica su ranjena. Zarobljeno je 11 partizana, sedam lakih strojnica, 31 puška i veće količine streljiva. Istodobno su dvije kozačke pukovnije nastupale prema Daruvaru iz smjera Pakraca i kod sela Grahovljani sukobili se s Osječkom brigadom 12. divizije NOVJ.903 Osječka brigada uspjela je zaustaviti napredovanje Kozaka, ali je pritom imala četvoricu poginulih i 23 ranjenih, od kojih je 12 bilo iz Ruske satnije, postrojbe ustrojene od prebjega upravo iz 1. kozačke konjaničke divizije. Kozačke pukovnije ušle su u Daruvar 11. kolovoza u kojem se istoga dana smjestio i stožer 1. kozačke konjaničke divizije. Ukupni gubici kozačkih pukovnija tijekom ova dva dana bili su dvojica smrtno stradalih i 22 ranjenih.904 Borbena skupina Nališ otpočela je nastup 11. kolovoza u 13 sati pravcem Bjelovar - Prespa - Severin - Veliki Grđevac, a 1. donska kozačka konjanička pukovnija napredovala je iza borbene skupine s dnevnim ciljem Stara i Nova Rača. Mješovita bojna PTS-a dosegla je u 22,30 sati Veliki Grđevac bez borbe, dok je mješovita bojna V. SDZ-a kod sela Bedenik stupila u borbu s II./Matija Gubec bojnom.905 Naime, u tom su se trenutku jedinice 32. divizije NOVJ upravo razmještale na crti Lasovac - Šandrovac, a spomenuta partizanska bojna trebala je zauzeti selo Bulinac. Međutim, u selo je prije toga ušla mješovita V. SDZ bojna te je nakon kraće borbe potisnula II./Matija Gubec bojnu prema selima Laslovac i Ravneš i zanoćila u selu Bedenik. Borbena skupina Nališ ne spominje gubitke u ovoj borbi, dok je brigada Matija Gubec izvijestila da je imala šestoricu ranjenih. Sljedećeg je dana, 12. kolovoza, glavnina Borbene skupine Nališ napredovala bez borbe do Grubišnog Polja u koje je ušla u 14 sati, dok je mješovita bojna V. SDZ-a nastavila borbu s dijelovima brigade Matija Gubec.906 Ova je borba mješovitu bojnu V. SDZ-a skrenula s njezina glavnog pravca te je u Grubišno Polje stigla tek u večernjim satima. Borba se vodila na pravcu Bedenik - Velika Pisanica - Veliki Grđevac u kojoj je mješovita bojna V. SDZ-a imala dvojicu poginulih i šestoricu ranjenih, a zarobila je dvije lake strojnice i više pušaka, dok se partizanski gubici ne navode.

902

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 533.-534.

903

Isto.

904

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 120., str. 642.

905

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 41., str. 216.-217. Vidi i Rade Bulat, Deseti korpus, str. 130.

906 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.

369

Ustaški bojnik Nališ, njegov pobočnik i zapovjednik 1. donske pukovnije Oberstleutnant Constantin Wagner istoga su dana otišli u Daruvar na savjetovanje u Pannwitzov stožer. U Daruvar su putovali preko Končanice, a nakon završena savje tovanja o daljnjem vođenju pothvata vratili su se u Grubišno Polje istim putem. Prilikom prolaska kroz selo ispod pratećega teretnog vozila iznenada je odjeknula eksplozija. Detonacija nije bila snažna i isprva se mislilo da je riječ o puknuću gume, tim više što je osobno vozilo s časnicima već dva puta prešlo preko toga istog mjesta, međutim, riječ je bila o nagaznoj mini čija je detonacija lakše oštetila teretno vozilo. Od vojnika u pratnji njih sedmorica lakše su ranjena, a uglavnom se radilo o ogrebotinama i ozljedama nastalima prilikom pada na zemlju. Puno teže gubitke imala je kolona vozila Samovoznog sklopa PTS-a koja je 12. kolovoza dostavila hranu iz Bjelovara u Grubišno Polje i pri povratku naišla na zasjedu jedne bojne iz sastava udarne brigade Braća Radić.907 Kolonom je zapo vijedao ustaški satnik Herenčić, a sastojala se od dvaju teretnih i jednoga osobnog vozila u kojima su se nalazila i dvojica časnika, jedan dočasnik, desetorica vojničara Samovoznog sklopa PTS-a i prateći roj od devetorice vojničara iz sastava I./l. PTS bojne.908 Zasjeda je postavljena duž puta Željeznička postaja Severin - Severin - Patkovac - Prespa, a na cesti kod Severina bile su postavljene barikade od drveća i saonica. Kod barikade je na vozila otvorena vatra s lijeve i desne strane od koje je ranjen jedan strojničar Samovoznog sklopa te je izgubljena jedna laka strojnica, a kolona se s velikim poteškoća ma probijala kroz selo. Najjača vatra dočekala je kolonu iz kuća na raskrižju u selu Patkovac. Osobnom i jednom teretnom vozilu onesposobljeni su motori, a ranjeni su bili svi vozači, tako da je ustaški satnik Herenčić preuzeo upravljanje jedinim teretnim vozilom u voznom stanju u koje je ukrcao ranjenike i uspio se probiti iz Patkovaca. U zasjedi je smrtno stradao ustaški zastavnik i petorica vojničara, a jedan je vojničar zarobljen. Onesposobljeno osobno i teretno vozilo zapaljeni su i potpuno uništeni. U isto to vrijeme glavnina 12. divizije NOVJ prebacila se na prostor jugoistočno od Daruvara. Kako bi uništili ove snage, u zapovjedništvu IV. gorskog zdruga ustrojili su borbenu grupu pod zapovjedništvom pukovnika Markovića, u čiji su sastav ušle 1I./8. gorska bojna, I./4. gorska bojna, XI. stajaća djelatna bojna UV i mješovita bitnica I. topničkog sklopa.909 Borbenoj grupi Marković isprva je uspjelo potisnuti snage 12. divizije NOVJ, ali je njezino daljnje napredovanje zadržano jakom va trom na crti Sirač - Pijanovo brdo - Pakrani - Vukaska glavica - Markovac. Ubrzo je uslijedio i partizanski protunapad pred kojim je borbena grupa postupno odstupala i nakon pada mraka povukla se natrag u Daruvar. Pritom je imala četvoricu poginulih, devetoricu ranjenih i petoricu nestalih, dok su u 12. diviziji NOVJ imali trojicu poginulih i 17 ranjenih.

907

Isti, kao i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 41., str. 217.

908 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 164., Zapovjednik Samovoznog sklopa, Izvještaj o napadu na samovoznu kolonu dana 12-VIII-44. 909 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 379.-384., Dostavlja bojnu relaciju 4. gorskog zdruga za mjesec kolovoz 1944. godine.

370

Borbena skupina Nališ prebacila se 13. kolovoza u okolicu sela Batinjani radi predstojećeg napada na partizanske snage istočno i jugoistočno od Daruvara. Napad je otpočeo 14. kolovoza u 4 sata i zahvatio je cjelokupni postav 12. divizije NOVJ na crti Markovac - Bijela - Sirač.910 Na središnjem pravcu napada nalazila se Borbena grupa Pannwitz, u čijem su se sastavu nalazile dvije kozačke pukovnije, na lijevom krilu napadala je Borbena skupina Nališ, a na desnom Borbena grupa IV. gorskog zdruga. Borbenoj skupini Nališ pridodana je XI. stajaća djelatna bojna pod zapovjedništvom ustaškog bojnika Majera i topnički motritelj s radijskom postajom te je skupina napadala u sljedećem rasporedu: -

Mješovita bojna PTS-a napadala je pravcem Batinjani - Batinjska rijeka - vrh Vranjevina - kota 426 - kota 526 - Pe trov vrh (kota 615] - Dolari, a njezin zadatak bio je zaći protivniku iza leđa i spriječiti mu bijeg na istok.

-

XI. stajaća djelatna bojna je između kota 426 i 526 trebala skrenuti na jug i potpomoći napad 1. donske kozačke ko njaničke pukovnije na selo Markovac.

-

Pričuvu borbene skupine tvorila je mješovita bojna V. SDZ-a.

Mješovita bojna PTS-a sukobila se na koti 426 s desetinom Čehoslovačke brigade Jan Žiška koja je držala predstražu i nakon kraće borbe u kojoj su partizani imali dvojicu smrtno stradalih potisnula ju je prema koti 526.911 Pod zaštitom mi nobacačke vatre i gubitak od petorice ranjenih, bojna PTS-a zauzela je i kotu 526 te odmah potom nastavila napredovanje prema Petrovu vrhu. Čehoslovačka brigada Jan Žiška počela se povlačiti južnim padinama Petrova vrha prema selu Gornji Borki i bojna PTS-a je oko 9 sati bez borbe zauzela ovaj vrh s kojega se pružao dobar pregled čitavog bojišta i jasno su se vidjeli topnički udari koji su zasipali partizanske grupe u povlačenju. Bojna PTS-a zastala je na Petrovu vrhu, dok su desno iza nje Donska pukovnija i XI. bojna naišle na jak otpor XII. udarne brigade i nisu uspijevale zauzeti selo Markovac. Pokret je obnovljen nakon što je na Petrov vrh došao zapovjednik Nališ, koji je zapovjedio bojni PTS-a da odmah prijeđe u napad na desni bok i leđa XII. udarne brigade. Brzim udarom do 11 sati zauzete su kote 396 i 372, a zauzimanje ovih dviju kota XII. udarnoj brigadi prijetilo je opkoljavanje pa se pod navođenom topničkom i minobacačkom vatrom povukla sa svojih položaja prema visu Skupiduša i selu Dolari. Bojna PTS-a produžila je napad i izbila na kotu 391 iznad sela Dolari, a Borbe na grupa Pannwitz napredovala je preko Markovca do ispred Dolara, gdje je obustavila daljnje gonjenje protivnika. Na desnom krilu borbena grupa IV. gorskog zdruga nije naišla na jači otpor i pred njezinim nastupom Osječka je brigada brzo odstupila.912 Međutim, borbena je grupa zastala kod sela Barica i nije dalje napredovala. Napad je u potpunosti obu stavljen i predvečer su prema zapovijedi Generalleutnant Pannwitza sve borbene grupe povučene u Daruvar.

910 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 94.-96., Borbena skupina Nališ, Op.br. 42, Zapovied od 14. 8.1944., i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 379.-384., Dostavlja bojnu relaciju 4. gorskog zdruga za mjesec kolovoz 1944. godine. 911 44.

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 126.-127., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Op.br. 116, Izvješće za dan 14. VIII.

912

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 536.

371

Karta 9. Zasjeda brigade Matija Gubec na odsjeku Drljenovac - Bulinac, 16. kolovoza 1944.

372

Borbena skupina Nališ i pridodana XI. stajaća djelatna bojna u ovom su pothvatu imali dvojicu smrtno stradalih i 13 ranjenih, a zarobljene su dvije lake strojnice i 18 pušaka.913 Gubici 12. divizije NOV} bili su 11 poginulih, među kojima se nalazio i komesar I. bojne Osječke brigade Teodor Stanivuković, 26 ranjenih, jedan zarobljen i četvorica nestalih.914 Prema zapovijedi 1. kozačke konjaničke divizije Borbena skupina Nališ prebacila se 15. kolovoza u Velike Zdence na odmor i sređivanje opreme, a iz njezina sastava izišla je XI. stajaća djelatna bojna.915 Skupina je sljedećeg dana upućena u Severin, a nastupala je na dvama pravcima:916 -

Mješovita bojna V. SDZ-a nastupala je pravcem Veliki Zdenci - Velika Jasenovača - Grđevac - Velika Pisanica - Be denik - Severin.

-

Mješovita bojna PTS-a pravcem Veliki Zdenci - Pavlovac - Veliki Grđevac - Donja Kovačica - Mala Pisanica - Drljanovac - Nova Rača - Stara Rača - Severin.

Ovaj pokret dojavljen je zapovjedništvu 32. divizije NOVJ i 15. kolovoza brigada Matija Gubec postavila je zasjedu na od sjeku Drljenovac - Bulinac sa svojom 1.1II. bojnom, dok je III. bojnu držala u pričuvi u selu Bedenik.917 Međutim, na zasjedu je prva naišla kolona Kozaka, snage oko 300 ljudi, koja je iz Bjelovara krenula u susret Borbenoj skupini Nališ. Njih je kod Severina napala II./Matija Gubec bojna i nakon kraće borbe ova se bojna povukla u selo Bulinac bez gubitaka. Istodobno se i I./Matija Gubec bojna povlači sa zasjede u Drljanovcu prema Bulincu, i to prije nego je naišla bojna PTS-a. Na zvuk borbe koja se vodila oko Severina bojna PTS-a ubrzala je nastup i kod Nove Rače zatekla jednu satniju I./Matija Gubec bojne na izlasku iz sela. Bojna se s dvjema satnijama upustila u progon, dok su dvije satnije ostale s topništvom na cesti kao osigu ranje i pričuva. Za to je vrijeme bojna V. SDZ-a kod Velike Pisanice stupila u borbu s III./Matija Gubec bojnom i potiskivala je prema zapadu. Partizanske snage u selu Bulinac našle su se tako pred obuhvatnim napadom iz dvaju smjerova. Brigada Matija Gubec u neredu odstupa prema selu Lasovac, a satnija I./Matija Gubec bojne, koja se posljednja povukla iz Nove Rače, upala je u kliješta i gotovo je uništena. Oko 13 sati zauzeta su sela Bedenik i Bulinac i skupina je bez zadržavanja nastavila za Severin u koji je ušla u 14 sati, gdje je i zanoćila. Borbena skupina Nališ u ovoj je borbi imala petoricu ranjenih, a zarobljeno je sedam lakih strojnica, 30 pušaka i dvije kratke strojnice. Brigada Matija Gubec izvijestila je da je imala še storicu poginulih, osmoricu ranjenih i 17 nestalih.

913

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 116., Borbena skupina Nališ, Op.br. 55, izvješće od 14. 8.1944., 22,00 sata.

914

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 536.

915

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimak 112., 1. Kosaken-Divsion, la, Br.B.Nr. 1011/44 gehaim,

14. 8.

1944.

916 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944., i snimak 136., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Op.br. 121, Izvještaj za dan 16. VIII. 44. 917

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 60., str. 304.-305., i dokument br. 86., str. 445.-446.

373

Karta 10. Napad na postav 12. udarne divizije NOVJ, 14. kolovoza 1944. 374

Sljedećeg dana skupina se prebacila u selo Brezovac kod Bjelovara gdje ju je u poslijepodnevnim satima posjetio Gene ralleutnant Pannwitz i tom prigodom odlikovao Željeznim križem 11. stupnja (Eisernes Kreuz II. Klasse) četvoricu pripadni

ka Borbene skupine Nališ.918 Odlikovani su: -

ustaški poručnik Josip Čanić iz I./l. PTS bojne

-

stožerni vodnik Marko Basic - Bekavac iz I./l. PTS bojne

-

dovodnik Pavao Šmaholc iz II./l. PTS bojne

-

vojničar Muharem Redić iz VII. stajaće djelatne bojne.

Borbena skupina Nališ prebacila se 18. kolovoza u Moslavinu, gdje je zajedno s 3. i 6. kozačkom konjaničkom pukovni jom trebala čistiti područje Staro Štefanje - Ivanjska - Stara Šušnjara - Bojana - Milaševci - Grabovnica - Vučani - Miklouš - Samarica.919 Prema zaprimljenim podacima na ovom su se prostoru nalazile jače snage NOVJ, spremišta s različitim tvorivom, a između Milaševca i Grabovnice navodno i jedno uzletište na kojem su se nalazili britanski časnici. Skupina se kretala pravcem Brezovac - Narta - Štefanje - Mladina, kada je kod sela Bojana zamijećena skupina od 60 partizana iz leđa.920Na partizanske snage otvorena jestrojopuščana

sastava Moslavačkog odreda koja je nastojala zaći bojni PTS-a iza

vatra, a nakon juriša bojne PTS-a partizani su se povukli sjeveroistočno od sela. Tijekom borbe

smrtno su stradala

dvojica

partizana, a u bojni PTS-a ranjen je časnički namjesnik Petar Gudelj. U 16 sati bojna PTS-a spojila se bojnom V. SDZ-a između sela Bojana i Vučani.921 Bojna V. SDZ-a napala je Vučane, a bojna PTS-a produžila je nastup rubom šume Piesek - Kraljev put prema selu Gornji Miklouš. U šumi je

bojna

PTS-a

naišla

na

otpor

jače

partizanske

skupine,

ali

je

unatoč

nepovoljnom

zemljištu

uspjela

potisnu

ti ovu skupinu prema sjeveru i istoku te s istočne strane zauzeti Gornji Miklouš u 18,30 sati. Tijekom ove bor be ranjen je ustaški zastavnik iz II./l. PTS bojne Božidar Vučetić u desnu ruku i nogu, a zarobljen je jedan malo ljetnik, laka strojnica Zbrojevka ZB vz. 26, talijanska puška Carcano i jedan samokres.922 U dnevniku skupine navo di se da su pronađena tijela devetorice partizana, a da je zarobljeni maloljetnik zbog mladosti pušten na slobodu. Skupina je 19. kolovoza izviđala područje Moslavačke gore uz Skrajnji drum, a zapadno od nje kretala se 6. terečka kozačka konjanička pukovnija [Terek Kosaken Reiter Regiment 6). Na protivnika nije naišla, već samo na izbjeglice koje su 918 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944. 919

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375

(ZM 53b/255), snimci 165.-168., Borbena skupina „Nališ", Zapovied od 17. VIII. 1944.

920 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimci 212.-213., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Op.br. 127, Izvješće za dan 44., i svezak V, knjiga 33., dokument br. 6., str. 25.-26. 921

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375

18. VIII.

(ZM 53b/255), snimci 333.-341., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Pothvatni dnevnik.

922 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 288., Liečnik Borbene skupine „Nališ", Dostavlja izvještaj ranjenih pripadnika PTS-a u borbi od 20. i 22. VIII. 1944., i snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.

375

se sakrile u šumu pred dolaskom Borbene skupine Nališ, a nisu pronađena ni skladišta za koja je dojavljeno da se nalaze na ovom području.923 Dojava o maloj šumskoj pruzi dužine tri i pol kilometra kojom su se služile snage NOV] pokazala se točnom. Nakon rušenja ove pruge i mosta u dužini od 20 metara skupina se vratila u Gornji Mikleuš.924 Prema zapovijedi Generalleutnant Pannwitza Borbena skupina Nališ izvršila je 20. kolovoza pokret pravcem Gornji Miklouš - Samarica - Šimljanik - Oštri Zid - Krivaja. Ispred skupine nastupala je Terečka pukovnija, koju je na potoku Mala Sredska kod sela Samarica zaustavila III. brigada iz sastava 7. banijske udarne divizije NOVJ.92S Borbena skupina Nališ pre bacila se na desno krilo Terečke pukovnije, a bojna PTS-a produžila je nastup i zaobišla Samaricu s južne strane. Tu je naišla na partizanske predstraže koje su držale jedna OZNA bojna i dijelovi Moslavačkog odreda i koje je odbacila bez gubitaka te nastavila prodor prema koti 255. S ove kote bojna se neopaženo približila selu Šimljanik sa zapadne strane i u iznenadnom napadu potisnula dijelove III./7. brigade u šumu Šimljanka.926 Nakon toga Terečka je pukovnija probila partizanski postav u Samarici i nastavila prodor prema Oštrom Zidu i zauzela ga pod borbom, a Borbena skupina Nališ uputila se u selo Kri vaja, gdje je i zanoćila. Jedinice 7. banijske udarne divizije NOVJ predvečer su se povukle prema Slavoniji. Borbena skupina Nališ u ovim borbama nije imala gubitaka, gubici kozačkih postrojbi se ne navode, dok je 7. banijska udarna divizija NOVJ izvijestila da je ukupno imala petoricu poginulih i 26 ranjenih. U selu Šimljanik bojna PTS-a oslobodila je zarobljenog do mobrana iz I. gorskog zdruga. Sljedećeg su dana Borbena skupina Nališ i 6. terečka kozačka konjanička pukovnija upućene u Palešnik kako bi pomogle rasteretiti posade u Daruvaru i okolici. Naime, ubrzo nakon odlaska Borbene skupine Nališ i 1. kozačke konjaničke divizije s područja Daruvara, snage partizanskog VI. zbora obnovile su napade na uporišta u okolici grada. Tako je 12. divizija NOVJ 18. kolovoza zauzela Grubišno Polje, nanijevši pritom velike gubitke II./4. bojni IV. gorskog zdruga, a 40. divizija NOVJ napala je 20. kolovoza uporište u selu Hercegovac.927 Posada Hercegovca uspjela je zadržati uporište, iako su se jedinice 40. divizije NOVJ bile probile kroz obrambeni sustav i u selu su se razvile bliske borbe. Posadi su tijekom dana upućene u pomoć sve raspoložive snage iz Kutine, Garešnice, Popovače i jedan njemački oklopni vlak.928 Ove su snage uspjele u noći s 923

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 200., Borbena skupina „Nališ", Zapovied od 19. 8. 1944.

924 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 215., Borbena skupina „Nališ", Op.br. 109., Izvješće 1. kozačkoj diviziji od 19.8. 1944. 925 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 53., str. 275.-276. Glavni štab NOV i POH stavio je 7. banijsku udarnu diviziju NOVJ pod operativno zapovjedništvo VI. zbora radi izvođenja operacija na području Daruvar - Bjelovar - Garešnica - Banova Jaruga. III. i IV. brigada ove divizija prešle su u Moslavinu u noći s 15. na 16 kolovoza između Popovače i Volodera. Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 51., str. 270.-271. 926

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 333.-341., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Pothvatni dnevnik.

927 O borbama za Grubišno polje vidi svezak V., knjiga 33., dokument br. 20., str. 105.-110., a za Hercegovac Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 83., str. 425.-433. 928 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 386.-399., Obće bojne relacije I. zbornog područja za mjesec kolovoz 1944. godine.

376

20. na 21. kolovoza potisnuti 40. diviziju NOVJ prema Grubišnom Polju, ali je i pored toga pothvat Borbene skupine Nališ i 1. kozačke divizije u Moslavini opozvan te su 22. kolovoza ponovno upućene u Daruvarsku kotlinu. Borbena skupina Nališ stavljena je pod zapovjedništvo I. kozačke konjaničke brigade (/. Kosaken Reiter Brigade] od koje je zaprimila zapovijed da u zajednici s 1. donskom kozačkom konjaničkom pukovnijom 22. kolovoza zauzme Grubišno Po lje.929 Pokret je izvršen pravcem Palešnik - Hercegovac - Veliki Zdenci - Mali Zdenci - Grubišno Polje u dvije kolone: lijevu je činila mješovita bojna V. SDZ-a, a desnu mješovita bojna PTS-a. Težište napada nalazilo se na Donskoj pukovniji, koja je prema Grubišnom Polju napredovala iz smjera Pavlovca. Grubišno Polje držala je 12. divizija NOVJ, i to u slijedećem rasporedu:930 -

XII. udarna brigada u Grubišnom Polju

-

Čehoslovačka brigada Jan Žiška u selu Poljana

-

Osječka brigada u selu Gornja Rašenica

-

Bilogorski odred u selu Mali Zdenci.

Napad na Grubišno Polje otpočeo je bez topničke pripreme i Donska se pukovnija uspjela neprimjetno privući na svega nekoliko metara od postava II./12. bojne na željezničkoj postaji Grubišno Polje. Postaja je zauzeta u brzom naletu, a njezi no daljnje napredovanje zaustavio je protunapad IV./12. bojne. Istodobno je Borbena skupina Nališ napredovala cestom Veliki Zdenci - Grubišno Polje u dvjema kolonama; lijevom stranom bojna V. SDZ-a, a desnom bojna PTS-a.931 Bojna V. SDZ-a nije naišla na neprijatelja, dok se bojna PTS-a sukobila s Čehoslovačkom brigadom Jan Žiška u selu Poljani. Do prvog sukoba došlo je pred samim selom i bojna PTS-a uspjela je probiti ovaj vanjski postav i probiti se u unutar sela gdje su se razvile bliske borbe.932 Čehoslovačka brigada pružila je tvrdokoran otpor, posebice na istočnom rubu sela, ali je nakon 45 minuta vrlo intenzivne borbe otpor slomljen i partizanske su se snage povukle preko kote 158 prema selu Mali Peratovac.933 Bojna PTS-a produžila je potom napredovanje prema jugoistočnom dijelu Grubišnog Polja koje je u međuvremenu već zauzela Donska pukovnija. U daljnje gonjenje nije se išlo te se u 18,30 sati Borbena skupina Nališ prebacila na noćenje u Male Zdence.

929 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. Vili. 1944. do 26. VIII. 1944. 930

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 537.

931 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944. 932

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 333.-341., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Pothvatni dnevnik.

933

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 538.

377

Prije samog napada na Poljane, bojna PTS-a zarobila je dva američka zrakoplovca na putu koji vodi južno od Malih Zdenaca, dočasnike Roberta Badella i Herberta Breckersa, čiji se zrakoplov srušio toga dana u 11,30 sati jugoistočno od Daruvara.934 Osim navedene dvojice iz zrakoplova su iskočila još sedmorica zrakoplovaca, koje su zarobili Kozaci i pripad nici IV. gorskog zdruga. U borbama od 22. kolovoza smrtno je stradao ustaški rojnik Ivan Kopilaš iz 6./1. PTS satnije, a ranjeni su vojničari Slavko Kušić, Ante Mršić i Jozo Jurić iz PTS-a te vojničari Ivan Žilić i Marijan Kljaić iz V. SDZ-a. Za gubitke u Donskoj pukovniji nemam podataka, dok su gubici 12. divizije NOVJ bili devetorica poginulih, 24 ranjenih i 16 nestalih. Među poginulima nalazio se i zapovjednik XII. udarne brigade major Ivan Senjug. Navečer istoga dana Borbena je skupina Nališ dobila zapovijed da se sutradan prebaci u Bjelovar i da zajedno s jednom kozačkom pukovnijom pročisti zemljište od Zdenaca do Bjelovara od zaostalih partizanskih snaga.935 Prostor Daruvarske kotline je napušten, a razlog tome ostao je nepoznat i zapovjedniku skupine, koji je očekivao duže zadržavanje, jer se ras polagalo podacima da se snage VI. zbora i 7. banijske udarne divizije NOVJ okupljaju na Bilogori.936 Pokret je uslijedio 23. kolovoza u 8 sati. Ispred skupine nastupale su dvije bojne Kozaka koje su kod Velikog Grđevca naišle na partizanske snage. Kozaci su odbačeni južno od sela, stoga je ustaški bojnik Nališ zapovjedio bojni V. ZDS-a da preko sela Grbavac i Velika Jasenovača pređe u napad na Veliki Grđevac.937 Selo je zauzeto uz gubitke od trojice ranjenih vojničara, a zarobljene su dvije lake strojnice i nešto pušaka. Istodobno je bojna PTS-a zauzela željezničku postaju Velik Grđevac. Skupina je nakon toga nastavila put bez smetnje i stigla u Prespu u 18 sati. U Bjelovar je Borbena skupina Nališ stigla 24. kolovoza uli sati, a ujedno je time prestala njezina podređenost njemač kom zapovjedništvu i ponovno je stavljena pod izravno zapovjedništvo PTS-a.938 Ustaški bojnik Nališ zamolio je stožer PTSa da se postrojbama borbene skupine da dan odmora, kako bi se ljudstvo moglo urediti i okupati na gradskom kupalištu u Bjelovaru, što je i odobreno.939 U ponoć 26. kolovoza skupina se uputila glavnom cestom za Virje gdje je prispjela u 7,30 sati. Mješovita bojna V. SDZ-a otpuštena je iz sastava skupine i vraćena je u svoju matičnu postrojbu, a bojna PTS-a upućena je za Ludbreg. Stožer Borbene skupine Nališ prestao je biti djelatan istoga dana u 18 sati.

934

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 129., str. 678.

935

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 281.-282., Borbena skupina „Nališ", Zapovied od 22. VIII. 1944.

936

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 286., Borbena skupina „Nališ", 0p.br.150. od 23. VIII. 1944.

937

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 292.-293., Borbena skupina „Nališ", 0p.br.156. i 157. od 23. VIII. 1944.

938

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 314., Brzojav od 24. VIII. 1944. u 12,00 sati.

939 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.

378

KRIZA ORUŽANIH SNAGA NDH Rušenje prometnica

Koncem kolovoza 1944. njemačke su snage na svim bojištima bile u uzmaku, a prelaskom Rumunjske i Bugarske na stranu saveznika, Crvena armija naglo se približavala granici Jugoslavije. U tom se trenutku glavnina snaga NOVJ nalazila u prodo ru prema Srbiji i Glavni štab zapovjedio je svim postrojbama NOVJ rušenje svih važnijih protivničkih komunikacija, kako bi se osigurao brži razvoj operacija u Srbiji i onemogućilo prebacivanje protivničkih snaga na ovo područje. Shodno ovoj zapovijedi X. zagrebački zbor trebao se u razdoblju od 1. do 7. rujna prvenstveno usredotočiti na rušenje željezničke pruge Varaždin - Zabok - Zaprešić - Zagreb - Banova Jaruga, ali i na druge komunikacije već prema okolnosti ma i mogućnostima.940 Rušenje pruga trebalo je biti koordinirano s djelovanjem savezničkog zrakoplovstva, međutim ovo je djelovanje na području sjeverozapadne Hrvatske u potpunosti izostalo.941 Partizanska 3. diverzantska bojna tako je u suradnji s 32. divizijom NOVJ 1. rujna izvršila miniranje pruge Varaždin -

Zabok. Neposredno osiguranje diverzantima davala je udarna brigada Braća Radić, dok je brigada Matija Gubec demon

strativnim napadom na Novi Marof skrenula pažnju tamošnje posade na sebe. Topnički i minobacački napad na Novi Marof počeo je u 22 sata i trajao je do 3 sata, a u isto je vrijeme na pruzi od Novog Marofa do Budinščine postavljeno preko 100 mina.942 Novačka bojna PTS-a koja je činila posadu u Novom Marofu nije imala gubitaka, dok je pruga razorena u dužini od tri kilometra. Prije nego je otpočelo miniranje pruge došlo je do sukoba između Zagorskog odreda i II./l. PTS bojne, koja je toga dana izviđala područje oko sela Podrute i Gornja Rijeka.943 Nakon kraće borbe II./l. PTS bojna potisnula je Zagor ski odred prema planini Ivanščici, a dok se kretala prema Novom Marofu naišla je na dijelove 32. divizije NOVJ, koji su se preko ceste Sudovec - Možđenec prebacivali prema šumi iznad Gornje Rijeke. Iznenađenje je bilo obostrano i obje strane nastojale su se što prije razdvojiti. Izvješće PTS-a navodi da je jedan vojničar poginuo, dvojica su ranjena, a zarobljena su dvojica partizana. Udarna brigada Braća Radić imala je jednog poginuloga i četvoricu ranjenih.944

940

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 139.-140.

941 Isto, str. 142. Riječ je o operaciji Ratweek koja je prvenstveno bila usmjerena na komunikacije kojima se povlačila njemačka Grupa armije E iz Grčke prema Srbiji, ali i na potpomaganje prodora snaga NOVJ prema Srbiji. Djelovanje savezničkog zrakoplovstva znatno je usporilo povlačenje Grupe armija E i uvelike pridonijelo zauzimanju Beograda i Niša. Operacija je dogovorena još u prvoj polovini kolovoza u razgovoru Josipa Broza Tita i Winstona Churchila u Caserti i Napulju. 942

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 656., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 3. 9. 1944.

943

Isto.

944

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 113., str. 589.

379

Istoga je dana 7. banijska udarna divizija NOVJ između željezničke postaje Popovača i Kutina minirala prugu prilikom nailaska njemačkog oklopnog vlaka.945 Vlak je izletio s tračnica i uništen je s cijelom posadom, kao i dva tenka koja su se nalazila na njemu. Osim toga uništena je željeznička postaja Voloder i ugibalište Gračenica, željeznička pruga u dužini tri kilometra, sve skretnice, postajna zgrada i četiri bunkera oko postaje Voloder.946 Poginula su 13 njemačkih vojnika i 15 domobrana, a sveukupno ih je ranjeno oko 20. Promet ovom prugom bio je prekinut 15 dana. Sustavno uništavanje pruge Varaždin - Zagreb nastavilo se i sljedećih dana te je brigada Matija Gubec u zajednici s 3. diverzantskom bojnom 4. rujna srušila šest kilometara pruge na odsjeku Donja Konjščina - Budinščina, a 6. rujna I. bojna Zagrebačkog odreda uz pomoć 3. diverzantske bojne minirala je prugu između željezničke postaje Zabok i Bedekovčina u dužini od 400 metara.947 Postrojbe koje su sudjelovale u rušenju komunikacije između Zagreba i Varaždina, od strane Križevaca i Koprivnice osiguravala je 33. divizija NOVJ, koja se u noći s 29. na 30. kolovoza prebacila na područje zapadne Bilogore.948 U okolici Kri ževaca razmjestila se I. moslavačka brigada, a u okolici Koprivnice II. moslavačka brigada. Izvidnice V. stajaćega djelatnog zdruga zamijetile su dolazak II. moslavačke brigade i 1. rujna napale je iz dvaju smjerova. Jedna bojna kretala se pravcem Koprivnica - Jagnjedovac, a XXXVII./V. bojna nastupala je smjerom Novigrad Podravski - Javoravac - Donji Mosti - Poljančani - Gornje Sredice. Po dolasku u Gornje Sredice dio XXXVII./V. bojne upućen je u Gornji Križ koji je zauzet bez borbe. Za to je vrijeme bojna V. SDZ-a koja je napredovala iz smjera Koprivnice, naišla kod uzvisine iznad Hudovljana na di jelove II. moslavačke brigade i uspjela ih potisnuti s kote 304. Na ovu su kotu smjesta razmještena dva brdska topa koja su pružala dobru podršku obuhvatnom napadu na partizanski postav u Hudovljanima koji išao preko sela Gornja i Donja Velika. Zapovjedništvo II. moslavačke brigade ubacilo je iz pričuve jednu satniju iz sastava svoje III. bojne i tako zaustavilo daljnje nadiranje bojne V. SDZ-a, koja je oko 21 sat odstupila prema Jagnjedovcu. Kako je nastup XXXVII./V. bojne ugrozio pozadinu II. moslavačke brigade, iz I. moslavačke brigade uputili su I. bojnu da zaustavi njezino daljnje napredovanje i izbaci je iz sela Gornji Križ. Uz podršku minobacača \./\. moslavačka bojna probila se u 18 sati u zapadni dio sela, gdje su se razvile bliske borbe za gotovo svaku kuću, a prodor je zaustavljen na barikadama od cigle koje su pripadnici XXXVII./V. bojne postavili između pojedinih kuća. U pomoć \./\. moslavačkoj bojni upućena je jedna satnija iz III./I. moslavačke bojne i u 22 sata dijelovi XXXVII./V. bojne odstupili su iz sela i pridružili se svojoj glavnini u Gornjim Sredicama. Gubici XXXVII./V. bojne u ovim borbama bili su 16 poginulih i devetorica ranjenih, dok bojna koja

945

Zbornik NOR-a,

svezak V., knjiga33., dokument br. 86., str. 407.

946

Zbornik

svezak V., knjiga33., dokument br. 118., str. 621.

947

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 142., i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 122., str. 635.

948

Zbornik

NOR-a, NOR-a,

svezak V., knjiga33., dokument br. 38., str. 182.-184.

je napadala iz smjera Koprivnice nije imala nikakvih gubitaka.949 Izvješće 33. divizije NOV] navodi da su ukupni gubici bili šestorica poginulih i 11 ranjenih, a da su u Gornjem Križu zarobljene dvije lake strojnice i 12 pušaka. Sutradan je XXXVII./V. bojna ponovno zauzela selo Gornji Križ bez otpora, a bez borbe je zauzeto i selo Hudovljan, koje je zauzela jedna bojna V. SDZ-a koja je došla iz smjera Koprivnice.950 Ove dvije bojne utvrdile su se zatim na crti kota 304 - Hudovljan - Gornji Križ i nisu dalje napredovale. U zapovjedništvu 33. divizije NOVJ zaprimili su obavijest da se i na području Kalnika razmještaju jače protivničke snage, stoga su odlučili potisnuti V. SDZ s postava oko Hudovljana i Gornjeg Križa, kako bi na taj način mogli osigurati eventualno odstupanje 32. divizije NOV] prema Bilogori. Oko 13 sati 4. rujna II. moslavačka brigada napala je na postav Roščanec - Hudovljan - kota 304, a istodobno je otpočeo i napad I. moslavačke brigade na selo Gornji Križ. Ovo je selo iz smjera zapada napala je III./I. moslavačka bojna, čije je napredovanje ubrzo za ustavljeno uslijed jake protivničke vatre, a iz smjera istoka napadala je II./I. moslavačka bojna. Ova se bojna unatoč jakom otporu uspjela probiti u Gornji Križ i potisnuti XXXVII./V. bojnu na groblje kod kote 215, no dok se pripremala za napad na groblje, zadobila je jaku vatru u leđa od jedne ustaške skupine koja je došla s položaja oko Hudovljana, na što se II./I. moslavačka bojna u neredu povukla iz sela. U izvješću 33. divizije NOVJ izneseno je prilično neuvjerljivo objašnjenje ovog događaja, prema kojem se ova ustaška skupina zapravo nalazila u povlačenju pred napadom II. moslavačke brigade na Hudovljan i da je nastojala spojiti se s posadom u Gornjem Križu, jer da zbog jakog južnog vjetra nije čula da se borbu vodi i u ovom selu (?]. Iz ovog izvješća proizlazi da je ustaška skupina posve slučajno naletjela na II./I. moslavačku bojnu, što je malo vjerojatno s obzirom da su se svi ključni postavi oko Hudovljana i dalje nalazili u rukama V. SDZ-a.951 Kako god bilo, uslijed povlačenja II./I. moslavačke bojne i III./I. moslavačka bojna povukla se na svoj ishodišni položaj. U 20 sati ponovljen je napad na Gornji Križ ovoga puta samo iz smjera istoka. Napad je izvršila I./II. moslavačka bojna ojačana jednom satnijom iz sastava III./I. moslavačke bojne, a ishodišna točka bila je Ciganica šuma. Uz podršku minobacača s položaja na Zrinskom bregu ove su se snage uspjele probiti do raskrižja u selu, ali dalje nisu mogle i na kon šest sati intenzivne borbe povukle su se iz sela. Nakon toga 33. divizija NOVJ odustala je od daljnjih napada te je povukla I. moslavačku brigadu na crtu Većeslavec - Ruševac - Povelić, a II. moslavačku brigadu na crtu Ladislav - Trnovac Sokolovački. Kojom su se snagom vodile ove borbe, svjedoče i gubici V. stajaćega djelatnog zdruga koji je uku pno imao 13 smrtno stradalih i 34 ranjenih.952 Prema izvješću 33. divizije NOVJ njezini ukupni gubici na dan 4. rujna bili su trojica poginulih, među kojima i komesar Ruske satnije II./I. moslavačke bojne, te 46 ranjenih i dvojica nestalih. 949 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 656., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 3.9.1944. i snimak 660., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 5. 9.1944. 950

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 38., str. 185.-187.

951 U dnevnom izvješću PTS-a navedeno je da su se 4. rujna borbe vodile samo oko Gornjeg Križa, dok je izvješće 33. divizije NOV) prilično kontradiktorno i u njemu stoji: „Pokret i vatra napadnih dijelova bili su dobro koordinirani, a komandovanje odlučno, pa je neprijatelj nakon 2

sata borbe u čoporima počeo bježati na jug. I opet, uslijed slabe povezanosti jedinica, nije bilo moguće djelovati protiv neprijateljskog odstupanja..." Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 38., str. 186. 952

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 660., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 5. 9. 1944.

381

Kako bi odteretile V. stajaći djelatni zdrug od pritiska 33. divizije NOVJ, na ovo je područje upućena Borbena grupa PTSa, koja se sastojala od I./l. i II./l. PTS bojne, Topničke satnije 1. pješačke pukovnije PTS-a i dijela Oklopnog sklopa PTSa.953 Borbena grupa PTS-a razmjestila se 6. rujna na crti Carevdar -Lepavina i istoga dana otpočela nastup prema Gornjem Križu. Zapovjedništvo 33. divizije NOVJ odlučilo se ne upuštati u borbu i zapovjedilo je odstupanje dublje u Bilogoru.954 Međutim, Borbena grupa PTS-a je kod sela Ladislav zatekla jednu kolonu II. moslavačke brigade u odstupanju i po njoj otvorila topničku i strojničku vatru, od koje su dvojica partizana smrtno stradala, a četvorica su ranjena. U samom Ladislavu zarobljen je jedan partizanski dočasnik, koji je prema izvješću 33. divizije NOVJ strijeljan. Sljedećeg je dana 33. divizija NOVJ otpočela prebacivanje u Moslavinu.

Napad na Križevce Nakon rušenja prometnica između Varaždina i Zagreba u zapovjedništvu 32. divizije NOVJ odlučili su napasti uporište u Sv. Ivanu Zelini koje je spadalo pod Zapovjedništvo grada Zagreba i bilo dio vanjske obrane grada.955 Posadu Sv. Ivana Zeline činilo je 90 domobrana iz Kombinirane satnije Zagrebačkoga posadnog zdruga i 40 oružnika. Za napad na uporište određe ne su I. i II. bojna iz sastava udarne brigade Braća Radić, njezina III. bojna osiguravala je kod Komina pravac od Varaždina, a brigada Matija Gubec osiguravala je pravac od Zagreba. Napad je otpočeo 7. rujna u 23,40 sati iz triju pravaca, a težište mu je bilo usmjereno na zauzimanje zgrade crkve, za što je određen vod dragovoljaca iz II./Braća Radić bojne. Ovaj se vod ubrzo nakon početka napada probio kroz obrambeni postav i zauzeo crkvu, što je izazvalo pomutnju među domobranima, dok su se oružnici povukli u oružničku postaju otkuda su nastavili pružati otpor. Partizani su na oružnike otvorili vatru iz ručnih bacača PIAT, ali su zidovi zgrade bili dovoljno čvrsti i otporni tako da je oružnička posada uspjela odbiti ovaj napad. Kako se ručni bacači nisu pokazali dovoljno učinkovitima, zgrada je minirana i razrušena, međutim oružnici su i nadalje odbijali predaju i povukli su se u podrum zgrade koji su partizani ponovno minirali. Oružnici su se uspjeli spasiti zahva ljujući podzemnom hodniku, kojim su se prebacili u susjedni podrum i otuda nastavili s borbom. Kako je udarnoj brigadi Braća Radić ponestalo eksploziva, a bližio se jutro, u 4 sata iz stožera 33. divizije NOVJ došla je zapovijed za prekid napada i povlačenje. Posadi Sv. Ivana Zeline tijekom dana prispjela je u pomoć jedna ojačana satnija Dočasničkog tečaja PTS-a.956 Od posade zarobljeni su zapovjednik nadsatnik Hajdinger, nepoznati satnik, četvorica dočasnika i 32 domobrana, a od oružja izgubljene su dvije lake strojnice, tri kratke strojnice, 30 puški i 70 civilnih puški. Prema dnevnom izvješću PTS-a od oružnika je jedan smrtno stradao, a dvojica su ranjena, dok je od domobrana u uporištu ostalo samo njih 20. Gubici 33.

953

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 664.,

954

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 38., str. 187.

955

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 33., str. 160.-162.

956

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 666.,

382

Dnevno izvješće PTS-a, la,7. 9.1944.

Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 8. 9.1944.

divizije NOVJ bili su četvorica poginula i 16 ranjenih, a među poginulima nalazio se i Jugo Fillipi, divizijski ratni dopisnik. U borbi je utrošeno 51 mina za ručni bacač i 259 kg eksploziva. Napad na Sv. Ivana Zelinu bio je najava znatno većeg napada na Križevce u kojem su sudjelovale gotovo sve postrojbe X. zagrebačkog zbora.957 Prije samog napada na Križevce 7. banijska udarna divizija NOVJ napala je u noći s 9. na 10. rujna željezničke postaje Vrbovec i Repinec i u potpunosti ih uništila, kao i prugu između ovih postaja u dužini od sedam kilo metara.958 Prvotno je za tu noć bio predviđen napad na Križevce, ali ga je zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora odgodilo. Najvjerojatnije je bilo riječ o dodatnoj provjeri podataka dobivenih od zapovjednika posade Križevci, koji je navodno htio predati uporište snagama NOVJ.959 Očito su u takvu mogućnost posumnjali i u oružanim snagama NDH te su još 7. rujna u Križevce iz Koprivnice upućene dvije satnije iz sastava V. stajaćega djelatnog zdruga, a 11. rujna još jedna.960 Sam napad izvršile su I. moslavačka brigada iz smjera istoka i jugoistoka i 7. banijska udarna divizija iz smjera zapada.961 Pravac od Koprivnice i Ludbrega osiguravala je 32. divizija NOVJ, a Istočna grupa odreda iz smjera Novigrada Podravskog. Napad je otpočeo 13. rujna u 23,47 sati snažnom minobacačkom vatrom po zapadnom dijelu grada i željezničkom kolodvo ru, što je prisilio topništvo posade Križevci na izmještanje i zauzimanje novih vatrenih položaja.962 Uslijedio je napad 7. banijske udarne divizije, koja je uspjela probiti prvu crtu obrane i ući u sam grad, ali je prodor ubrzo zatvoren protunapadom. Napad I. moslavačke brigade kasnio je jedan sat, jer su čekali da uspostave dodir s vezom iz uporišta koja nije došla, tako da je posada Križevaca u tom trenutku već bila uzbunjena i razmještena po bunkerima. Glavni pravac napada I. moslavačke brigade bio je usmjeren na zgradu gimnazije pored koje su se s lijeve i desne strane nalazila po dva bunkera, a ispred nje nalazio se širok brisani prostor koji je tijekom napada osvjetljavan svjetlećim raketama. Partizani su napadali bunkere pod zaštitom minobacača i vatre iz ručnih bacača PIAT, ali bez ikakva uspjeha i napad je obustavljen u 3,30 sati. Po zapovijedi stožera 33. divizije NOVJ cijela se brigada povukla s položaja za napad u 4,20 sati. Posada Križevaca imala je sedmoricu poginulih, 33 ranjenih i 39 nestalih, od kojih dvojicu časnika, dok se partizanski gubici ne navode.963

957 958

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 22., str. 117.-119. Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 31., str. 151.

959

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 144.

960

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimci 664. i 671, Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 7. i 11. 9. 1944.

961

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 57., str. 252.-253.,

i dokument br. 86.,str. 407.-408.

962 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 471.-473., Zapovjedničtvo mjesec rujan. 963

I.

posadnog zdruga, opća bojna relacija za

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 131., str. 660.

383

Dvojica pripadnika 32. divizije naoružani ručnim bacačima PlAT britanske proizvodnje. PIAT je skraćenica od Projector, Infantry, Anti Tank, a partizani su ovo oružje zvali John Buli". Tijekom 1944. godine Velika je Britanija isporučila znatnu količinu ovih bacača snagama NOVJ, koji su se pokazali posebno pogodnima za uništavanje bunkera i utvrđenih zgrada.

Rujanska kriza Pitanje je bi li se Križevci uspjeli obraniti da neposredno prije napada X. zagrebačkog zbora uporište nije ojačano trima satnijama XXXVI1./V. bojne. Naime, napredovanje saveznika na svim bojištima i prelazak Bugarske i Rumunjske na stranu saveznika u znatnoj su mjeri utjecali na moral Domobranstva, koje se kao i nakon kapitulacije Italije počelo osipati i u većoj mjeri prelaziti na stranu NOVJ. Tome je zacijelo pridonio i proglas maršala Josipa Broza Tita upućenog 30. kolovoza 1944. u kojem je stajalo da je to posljednji poziv četnicima, hrvatskim i slovenskim domobranima te da će svi oni koji se nakon 15. rujna zateknu u postrojbama koje se bore protiv NOVJ biti izvedeni pred ratni sud i da će biti kažnjeni najstrožom kaznom.964 Osipanje domobranskih postrojbi najjače se osjetilo u Slavoniji.965 Tako se 6. rujna, tijekom borbe za Požegu, 12. diviziji NOVJ predalo 460 domobrana, 40 dočasnika i 40 časnika, iako se u tom trenutku pomoć upućena iz Pleternice već bila probila do samog grada.966 Ubrzo potom uslijedio je napad 40. divizije NOVJ na Pakrac koji je branila I. i II. bojna 8. gorske pukovnije, stožerna (15.) satnija 8. gorske pukovnije, 14./8. protuoklopna satnija, XII. topnički sklop, jedna satnija V. že ljezničarske bojne, desetorica oružnika i 60 njemačkih vojnika iz sastava njemačke izobrazne bojne, sveukupno oko 1.500 vojnika.967 Napad je otpočeo u 18 sati 13. rujna snažnom topničkom vatrom, a 40. divizija NOVJ imala je i potporu dvaju tenkova, koji su 9. rujna prebjegli na partizansku stranu. Topništvo i oklop izazvali su veliku pomutnju među domobranima i ubrzo je napušten vanjski obrambeni postav. Velik se broj domobrana predao, a otpor u samom gradu nastavio se samo u zgradi preparandije i pukovnijskog stožera, gdje se utvrdio jedan manji dio domobrana te Nijemci i oružnici. Ove zgrade potpuno su uništene miniranjem, vatrom iz minobacača, tenkova i ručnih bacača PIAT. Zgrade su zajedno s braniteljima u potpunosti izgorjele, čime je u 7 sati 14. rujna prestao svaki otpor u Pakracu. O gubitku Pakraca u izvješću IV. gorskog zdruga navedeno je sljedeće:968 „Neposredno pred pad Pakraca bio je jako uzdrman moral momčadi zbog događaja na bo jištima izvan naše domovine i zbog veoma teških gubitaka koje je 4. gorski zdrug pretrpio u kolovozu i rujnu 1944. Pojačana komunistička propaganda uz poziv na predaju učinila je da su malodušnici pojedinačno i u skupinama napuštali svoje jedinice i bježali komunistima zbog čega se opet stvorilo nepodnošljivo nepovjerenje između jedinica i u jedinicama. Najteži udar po moral, borbenost i povjerenje bilo je bježanje komunistima zapovjednika 3. sati I./8. gor. pukovnije nadporučnika Čepelja Dragutina, poručnika Antolića, Vukadinovića i Krželja, koji su sa sobom poveli 50 ljudi. Kada je odmetnicima prešao i oklopni vod momčad je izgubila potpuno povjerenje i sebe i u svoje častnike, na svakom koraku čula se riječ 'izdaja' i 'biti ćemo izdani'. Komunisti, dobro obaviješteni, iskoristili su ovo, i dva dana poslie bjegstva nadporučnika Čapelja, predvođeni od istoga napali 964

Zbornik NOR-a, svezak II., knjiga 13., dokument br. 477., str. 876.-877.

965

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 107., str. 544.-545.

966

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 50., str. 232.-233. i dokument br. 107., str. 536.

967

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 71., str. 302.-304.

968

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 521.-525., 4. gorski zdrug, Bojna relacija za mjesec rujan.

385

su Pakrac. Rezultat ovog napada bilo je napuštanje Pakraca i Lipika. Viši zapovjednici (zapovjednik pukovnije, XII. top. sklopa i I./8. gorske pukovnije) poginuli su u borbi, dok je zapovjednik II/8. pukovnije, koji je u to vrijeme bio teško bolestan, nestao".

Dio posade uspio se probiti do Lipika i zatim se s posadom Lipika povukao u Pakračku Poljanu, gdje je ukupno prispjelo 24 časnika, 53 dočasnika i 808 domobrana IV. gorskog zdruga te šestorica časnika i 79 dočasnika i vojnika njemačke izobrazne bojne.969 Veći dio posade Pakraca je zarobljen, a izgubljeno je sve teško naoružanje. Prema izvješću 40. divizije NOVJ u Pakracu je ubijeno 20 domobranskih časnika, među kojima i zapovjednik 8. gorske pukovnije, pukovnik Gustav Matković i zapovjednik XII. topničkog sklopa potpukovnik Miroslav Oškrkanji te 288 domobrana.970 Zarobljeno je 720 domobrana, a od naoružanja i opreme 12 topova, tri teška minobacača, 14 teških strojnica, 23 lake strojnice, 850 pušaka, 70 kratkih strojnica, osam vagona različita streljiva, velike količine sanitetskog tvoriva, 50 lokomotiva i 50 željezničkih vagona. Gubici 40. divizije NOVJ pri zauzimanju Pakraca i Lipika bili su 16 poginulih i 41 ranjen. Nakon zauzimanja Pakraca i Lipika snage 40. divizije NOVJ okrenule su se prema Daruvaru i uskoro ga dovele u potpuno okruženje.971 Posada Daruvara, koja se sastojala od glavnine IV. gorskog zdruga i XI. stajaće djelatne bojne UV, prema za povijedi njemačkoga pothvatnog zapovjedništva trebala je napustiti uporište, a kao ispomoć upućene su im dvije kozačke pukovnije i jedna bojna I. gorskog zdruga. Ove snage uspjele su se 16. rujna probiti do Daruvara i pomoći u evakuaciji grada, koji je još istoga dana u potpunosti napušten.972 Posada Daruvara povukla se smjerom preko Dežanovaca i Uljanika u Pakračku Poljanu, gdje se spojila s preostalim dijelovima 8. gorske pukovnije iz Pakraca i Lipika. U Pakračkoj Poljani izvršen je preustroj IV. gorskog zdruga; 8. gorska pukovnija je raspuštena, a njezinim preostalim ljudstvom popunjena je 4. gorska pukovnija. Od 18. rujna do 1. listopada 1944. svi dijelovi IV. gorskog zdruga nalazili su se pod zapovjedništvom I. gorskog zdruga, sve dok general Grlić nije ponovno ustrojio zdrug i preuzeo zapovjedništvo. Gubici koje pretrpio IV. gorski zdrug tijekom mjeseca rujna zorno svjedoče o teškom stanju u Hrvatskom domobranstvu:973 -

poginulih: 12

-

ranjenih: 13

-

nestalih: 1.126

-

prebjeglih: 100.

Od opreme i naoružanja izgubljeno je: -

1.394 puške

-

332 samokresa

969 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 490.-495., Obće bojne relacije 1. gorskog zdruga „Poglavnika Dr. Ante Pavelića" za mjesec rujan 1944. godine. 970

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 71., str. 304.-306.

971

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 76., str. 368.-370.

972

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 521.-525., 4. gorski zdrug, Bojna relacija za mjesec rujan.

973

Isto.

386

-

47 kratkih strojnica

-

135 lakih strojnica

-

13 teških strojnica

-

pet lakih minobacača

-

dva protuoklopna topa

-

osam topova

-

dvije haubice.

Zahvaljujući prebjezima i novačenju na novozaposjednutim područjima, snage NOVJ znatno su narasle i u svezi s tim Glavni štab NOV i POH donio je sljedeća upute:974 „1. Izbjegavati formiranje novih jedinica. Sadanje divizije povećavati do 8000 ljudi. Dostavit ćemo vam formacijske sastave jedinica kojima treba težiti. 2. Ako se zbog terenskih i vojno-političkih razloga treba formirati nova divizija - učiniti obrazložen prijedlog. 3. Dok ne stigne oružje i odijelo, ljudstvo vježbati u dopun. bataljonima. Naročito ih politički vaspitavati. 4. Domobranske oficire ne držati uskupno i nezaposlene. Baterije i nesposobne za stroj rasporediti u pozadinu, štabove i za vježbu novomobilisanih. Mlađe i sposobne rasporediti na položaje operativnih oficira ili oficira po štabovima - prema njihovom činu i sposobnostima. 5. Imati na umu da će prelaženje na našu stranu rasti sa stepenom dezorganizacije i raspadanja okupator, snaga. Zato nijednog trenutka ne prestajati sa presijecanjem komunikacija i napadima na njemačke kolone u odstupanju. Potrebe u oružju i odjeći koje stalno tražimo od Saveznika najsigurnije ćemo zadovoljiti sam otimajući od potučenog i dezorganizovanog neprijatelja".

Tako je koncem rujna VI. zbor brojio 12.719 ljudi od čega 9.425 borbeno sposobnih, a X. zagrebački zbor 9.065 ljudi ukupno, s tim da za ovaj zbor ne raspolažem podatkom koliko je od toga broja bilo borbeno sposobnih.975 Koliki je to porast, možda je najbolje vidljivo iz podataka da je 32. divizija NOVJ gotovo pa udvostručila svoje ljudstvo u odnosu na brojno sta nje iz lipnja. Tada je ova divizija ukupno brojila 994 ljudi (od toga borbeno sposobnih 673], dok je u rujnu njezino brojno stanje iznosilo 1.745 (nije mi poznato koliko je od toga broja borbeno sposobnih).976 Tomu treba i nadodati da su osim brojnog porasta sve postrojbe bilježile i porast u kvaliteti naoružanja i opreme. U rujnu 1944. domobrani su u velikom broju počeli napuštati svoje postrojbe. Na stranu NOVJ prelazile su čitave po strojbe poput ovih šest časnika i 100 domobrana iz sastava protuzračne obrane Zagreba, koji su u noći s 12. na 13. rujna prebjegli na područje pod nadzorom X. zagrebačkog zbora. 974

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 107., str. 546.-547.

975 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 30., i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 623.-624., Pregled socijalnog i nacionalnog sastava X. korpusa „Zagrebačkog" NOVJ od 30. IX. 1944. 976

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimak 625., Socijal nacionalni sastav 32, divizije NOVJ od 30. IX. 1944.

387

Borbe u Podravini S napuštanjem Daruvara napuštena su uporišta u Hercegovcu (13. rujna) i Garešnici (16. rujna) koja su držale postrojbe I. gorske pukovnije i 1. posadnog zdruga.977 Time su područja pod nadzorom VI. i X. zagrebačkog zbora spojena i znatno proširena, što je stvorilo povoljnu operativnu osnovu za napad na Podravinu. Snage VI. zbora usmjerile su se na Viroviticu, a X. zagrebački zbor na Pitomaču i Kloštar Podravski.978 1 obavještajni odjel PTS-a zamijetio je ovo prikupljanje o čemu je izvijestio:979 „Na području Virovitica i Pitomača nalazi se VI. i X. kom. korpus, te banijska divizija, svega oko 10 brigada. Na mjera im je zauzeti Viroviticu i Pitomaču".

Jedinice 32. divizije NOVJ prispjele su 25. rujna u Veliku i Malu Črešnjevicu, gdje su otpočele s pripremama za napad na Pitomaču.980 Kako njihovo prikupljanje nije prošlo nezamijećeno, I. bojna V. stajaćega djelatnog zdruga iz Pitomače krenula je u nasilno izviđanje i 26. rujna u 10,30 sati napala postav udarne brigade Braća Radić u Velikoj Črešnjevici. Ovaj je napad u snazi od oko 400 ljudi odbijen uz pomoć minobacačke i topničke vatre, nakon čega je V. stajaći djelatni zdrug izvršio pregrupiranje svojih postrojbi te je dvije satnije V./V. bojne prebacio iz Križevaca u Podravski Novigrad, II./V. bojnu iz Podravskog Novigrada u Pitomaču, tri satnije V./V. bojne iz Koprivnice u Đurđevac i III./V. bojnu iz Đurđevca u Kloštar Podravski.981 U 21 sat uslijedio je novi napad iz Pitomače, koji je izvela I./V. bojna pojačana dijelovima II./V. bojne. Noćni napad iznenadio je udarnu brigadu Braća Radić, koja je nakon kratke borbe izbačena iz sela, pri čemu je I./Braća Radić bojna imala osjetne gubitke u ljudstvu i naoružanju. U ovom napadu istodobno je zauzeto i selo Grabovnica. Borbe su se nastavile i cijelog 27. rujna, a u njima je sudjelovala i brigada Matija Gubec. U izvješću 32. divizije NOVJ navodi se da su u ovoj borbi vraćeni svi izgubljeni položaji od proteklog dana te da su pritom protivniku naneseni veliki gubici, ali je to malo vjerojatno s obzirom da je zarobljena samo jedna kratka strojnica i da je prema zapovijedi X. zagrebač kog zbora udarna brigada Braća Radić u večernjim satima povučena prema Vukoslavljevici, a brigada Matija Gubec prema Turnašici. Ni izvješće V. SDZ-a ne donosi previše pojedinosti i samo se navode protivničke postrojbe s kojima je vođena borba, kojima su navodno naneseni veliki gubici i pritom je zarobljeno šest lakih strojnica, tri kratke strojnice, 25 pušaka te mnogo drugog tvoriva. Gubici 32. divizije NOVJ iskazani su skupno za 26. i 27. rujna i iznosili su 29 poginulih, među kojima i zapovjednik IV. bojne Mato Milinček i komesar IV. bojne Rudolf Bronec, te 42 ranjenih i 29 nestalih.982 Gubici V. SDZ-a

977 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 490.-495., Obće bojne relacije 1. gorskog zdruga „Poglavnika Dr. Ante Pavelića" za mjesec rujan 1944. godine. 978

Velimir Terzić, urednik, Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941-1945. Knjiga druga, Vojnoistorijski institut, Beograd 1965., str. 476.

979

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 16., Dnevno izvješće PTS-a, Ic, 28. 9. 1944.

980

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 113., str. 595.-596.

981

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 14., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 27.9.1944.

982

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 113., str. 596. IV./Braća Radić bojna ustrojena je 22. rujna 1944.

388

navode se samo za 26. rujna, kada je imao jednoga poginuloga i trojicu ranjenih vojničara, dok je tijekom dva dana borbi izvijestio da je zarobio sedam lakih strojnica, tri kratke strojnice te 32 puške.983 U to je vrijeme VI. zbor sve više jačao pritisak na Viroviticu, stoga je u noći s 28. na 29. rujna jedna bojna V. SDZ-a ojača na dijelom Oklopnog sklopa PTS-a izvršila prodor prema Virovitici, kako bi tamošnjoj posadi dostavili pomoć u tvorivu.984 Borba je vođena tijekom čitavog puta i pojačana bojna V. SDZ-a imala je jednoga poginulog i jednoga ranjenog vojničara. Istodobno je odbijen napad Virovitičke brigade iz sastava 40. divizije NOVJ na grad, a bojna V. SDZ-a istoga se dana vratila u Pitomaču.985 Do kraja rujna VI. i X. zagrebački zbor dovršili su prikupljanje na području Podravine i stožer X. zagrebačkog zbora do nio je 1. listopada zapovijed za napad na Pitomaču.986 Za napad na samu Pitomaču određena je 32. divizija NOVJ pojačana XVIII. brigadom, 33. divizija NOVJ osiguravala je pravac od Kloštra Podravskog, a Podravski odred osiguravao je smjer od Bjelovara. Prvenstveni cilj X. zagrebačkog zbora bio je uništenje V. sjajećega djelatnog zdruga, a koliki mu je bio značaj svjedoči i pismo komesara zbora Ivana Šibla:987 „... U februaru ov. god., nakon naših velikih pobjeda nakon što smo uspjeli da u kraje vima oko samog Zagreba formiramo Zagrebački Korpus, neprijatelj je u paničnom strahu da ne izgubi još i to područje gdje je bio relativno najjači, nakrcao te krajeve svojim elitnim trupama, Bobanovom legijom i tjelesnim zdrugom. Od tada pa do danas to su naši glavni protivnici s kojima se za sve vrijeme bore naše, junačke narodnooslobodilačke brigade i partizanski odredi. Pobijediti Bobana, tj. uništiti njegovu vojsku, znači zadati neprijatelju na području našega Korpusa smrtonosni udarac i preu zeti inicijativu konačno u svoje ruke da je više nikada ne prepustimo neprijatelju. Vrijeme odlučne i velike borbe došlo je. Mi krećemo u prvu bitku koja evo započinje. Ako hoćemo da ta borba bude što uspješnija, treba da poznajemo neprijatelja, njegov način borbe, njegovu snagu i njegove slabosti. Treba da uočimo gdje je naša prednost da bi znali i usmjeriti pravce svojih udaraca. Moral neprijatelja osniva se na očajanju. On znade da mu je umrijeti i nastojati će da se što dulje održi u životu, da nam na nese što veće gubitke. On će pokušati da pod svaku cijenu što dulje zadrži ove krajeve koji su mu posljednja odstupnica iz naše zemlje.

983 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimci 14. i 16., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 27. i 28. 9.1944. Rade Bulat u svom djelu navodi da je I./Braća Radić bojna izgubila pet lakih strojnica, četiri kratke strojnice i 52 puške. Rade Bulat, Deseti korpus, str. 149. 984

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 18., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 29. 9.1944.

985

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 10., str. 53.-54.

986

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 5., str. 33.-37.

987

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 6., str. 39.-40.

389

Neprijatelj je podmukao, spreman da iznenađuje, da prihvati noćnu borbu i da napada noću. On se oslanja više na napad nego li na odbranu, znajući da je napad najbolja odbrana. Neprijatelj je dobro naoružan i spreman da se bori do posljednjeg. No ipak, usprkos svemu tome, naše su prednosti u ovoj borbi ogromne. Mi imamo brojno jače snage koje su još bolje naoružane od neprijatelja. Naš moral bazira se na svijesti i ogromnom poletu i oduševljenju pred konačnu pobjedu. Mi smo uporniji, tvrđi i čvršći od neprijatelja. Mi smo sigurni u pobjedu!..."

Napad na Pitomaču trebao je otpočeti 1. listopada, ali je odgođen na zahtjev stožera 32. divizije NOVJ, koji je izvijestio zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora da se u mjestu prikupljaju veće protivničke snage.988 Naknadno se ustanovilo da nikakva pojačanja nisu pristigla u Pitomaču i očito su stalni ispadi V. SDZ-a u okolici Pitomače stvorili pogrešnu sliku u stožeru 32. divizije NOVJ. Ovom pogrešnom dojmu zacijelo su pridonijeli i pokreti dijelova V. SDZ-a koji su se pripremali za ponovnu dostavu streljiva opkoljenoj posadi Virovitice. Prvi pokušaj od 2. listopada nije uspio i proboj je zaustavljen kod sela Lozan, osam kilometara jugoistočno od Pitomače.989 Nakon što je ova kolona pojačana dijelom Oklopnog sklopa PTS-a, proboj je uspio i posadi u Virovitici dostavljeno je streljivo i jedna radijska postaja dugog dometa. Snage koje su se probile do Virovitice nisu se zadržavale u gradu i istoga su se dana pod borbom povukle prema Pitomači.990 Prema izvješću Virovitičke brigade snaga kolone koja je dostavila pomoć za Viroviticu bila je oko 450 ljudi i četiri talijanske tankete L3.991 Gubici V. SDZ-a tijekom proboja bili su trojica poginulih i sedmorica ranjenih, a zarobljene su tri lake strojnice, jedna kratka strojnica i veći broj pušaka. Unatoč ovoj pomoći posada Virovitice, koja se sastojala od Središnje dočasničke škole, 8. satnije II. prometnog zdruga UV, oružničke postaje i građanske milicije, nije se uspjela održati. U noći s 5. na 6. listopada postrojbe VI. zbora napale su grad i nakon jakih borbi 12. divizija NOVJ uspjela je zauzeti ovo uporište.992 Glavnina VI. zbora počela se odmah po zauzi manju grada prebacivati prema Đurđevcu. Istodobno s napadom na Viroviticu trebao je otpočeti i odgođeni napad 32. divizije NOVJ na Pitomaču, koji je sada proši ren i napadom 33. divizije NOVJ na Kloštar Podravski. U Kloštru Podravskom nalazile su se dvije satnije XXXVII./V. bojne i

988

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 64., str. 300.

989

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 27., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 4.10.1944.

990

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 134., str. 662.

991

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 26., str. 140.-141.

992 Za borbe oko zauzimanja Virovitice vidi Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 22., str. 117.-124., i dokument br. 134., str. 657.-667. Pomoć koju je V. SDZ uspio dostaviti posadi u Virovitici sastojala se od 80.000 naboja i jedne talijanske radijske postaje bez operatera. Akumulator radijske postaje bio je prazan i bilo mu je potrebno 24 sata da se napuni, tako da ova radijska postaja nije bila ni korištena tijekom napada na grad. Veći dio posade uspio se probiti iz Virovitice, ali je tijekom prodora pretrpio velike gubitke.

390

strojnička satnija VI./V. bojne pod zapovjedništvom ustaškog poručnika Borivoja Kešera, pojačane s pet talijanskih tanketa L3.993 Ukupna snaga uporišta iznosila je 450 vojničara, a u obližnjem Đurđevcu nalazila se VII./V. bojna s dvama topovima 75 mm i sedam tenkova. Jedinice 33. divizije NOVJ zauzele su položaje za napad na Kloštar Podravski u večernjim satima 3. listopada i sutradan u 4 sata sukobile su se s izvidnicama V. SDZ-a iz Đurđevca. Posada Đurđevca nastojala je ponovno uspostaviti vezu s posadom Kloštra Podravskog i napadala je uz potporu tenkova smjerom Kalinovac - Podravske Sesvete, a istodobno je jedna satnija iz Kloštra nastojala preko sela Budančevica otvoriti komunikaciju Kloštar - Đurđevac. Ova je satnija uspjela nakon dvosatne borbe potisnuti I./II. moslavačku bojnu iz sela i zaci u leđa I./I. moslavačkoj bojni koja je u tom trenutku vodila borbu s dijelovima VII./V. bojne iz Đurđevca. Zadobivši vatru s leđa I./I. moslavačka bojna povukla se u šumu Velika Seća i ostvaren je dodir između VII./V. bojne i posade iz Kloštra Podravskog, ali samo nakratko. U borbu je iz pričuve uvedena III. srpska brigada Miloš Obilić i u protunapadu s II./I. moslavačkom bojnom, koji je potpomognut va trom haubičke bitnice, ponovno je prekinut dodir između dvaju uporišta V. sjajećega djelatnog zdruga.994 U 21 sat otpočeo je napad na samo uporište Kloštar Podravski, u koji se s istočne strane uključila i IV. brigada iz sastava 7. banijske udarne divizije NOVJ. Napad je u početku slabo napredovao, jer se posada uporno branila i povremeno propuštala protivnika na pojedinim otpornim točkama, a potom ga odsijecala od glavnine i uništavala. Istodobno se posada Đurđevca u tri navrata pokušala probiti do Kloštra Podravskog, ali je svaki puta odbijena. Borba u samom mjestu trajala je tijekom cijele noći i vo dila se za svaku kuću i podrum. U jutarnjim satima 5. listopada postavljena je jedna haubica 33. divizije NOVJ pored kanala Kozarevac u blizini same pruge koja je izravnim pogocima uništila jedan bunker, a obrambeni postav u potpunosti je slo mljen snažnom vatrom iz više teških minobacača i ručnih bacača PIAT. Uslijedio je napad iz više smjerova i glavnina posade počela se povlačiti prema šumi Limbuš. Nastupilo je gonjenje u kojem su se tankete zaglavljivale po jarcima i partizani su ih sve uspjeli zarobiti. Iako je posada Kloštra Podravskog u potpunosti razbijena, pojedine grupe nastavile su pružati otpor. Najduže se održala grupa od oko 30 ustaških vojničara koja se utvrdila u zgradi mlina pored pilane. Ova je grupa odbila sve pozive na predaju i držala se do 18 sati kada su partizani zapalili mlin u kojem su svi iz ove grupe živi izgorjeli. Podroban opis borbe za mlin donosi Ivan Šibi u svojim dnevnicima:995 „Borba za Kloštar već je završena, ali mlin se još uvijek drži. Dvadesetak crnolegionara zabarikadiralo se u potkrovlju i pružaju ogorčen otpor. Tuku puškomitraljezima i bacaju bombe. Dok su god oni u mlinu, Kloštar nije zauzet. Mlin dominira iznad mjesta i ustaše mogu s njegova potkrovlja držati pod va trom svaku seosku kuću. Jedna je četa doprla do mlina. Dobro organiziranom vatrom ušutkala je branioce. Odmah se izdvojio odred jurišnih pionira i pod zaštitom vatre svojih drugova borci su prodrli u zgradu. Ustaše su ih dočekale bombama. U potkrovlje se moglo uspeti

993

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 24., str. 129.-131. i dokument br. 18., str. 96.-98.

994 III. srpska brigada Miloš Obilić iz sastava 33. divizije NOVJ ustrojena 25. rujna 1944., a koncem listopada iste godine promijenila je naziv u Nikola Demonja, jer je naziv Miloš Obilić bio nepopularan među Hrvatima. Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 110., str. 543. 995

Ivan Šibi, Sjećanja II: Ratni dnevnik, str. 379.-380.

391

samo s pomoću Ijestava, kroz otvor na stropu. Iz tog otvora na stropu crnolegionari su tukli mitraljezima i automatima. Gusto su padale defanzivne bombe. Četa je opkolila mlin, a u njemu su bili ustaše i jurišni pioniri. Borci u donjoj prostoriji zauzeli su zaklone i čekali. Jedan između njih, običan borac, ne govoreći ni riječi, uzme ljestve pod ruku i odvijenu defanzivnu bombu u drugu ruku, zaleti se naglo i nenadano u susjednu prostoriju, položi ljestve prema otvoru na stropu i počne se uspinjati. Stigao je do polovice puta i pao mrtav pogođen kratkim rafalom. Za njim krene drugi jurišni pionir. Partizan puškomitraljezac zaspe vatrom otvor. Ustaše nisu odmah odgovorili. Borac se popne po Ijestvama gotovo do potkrovlja. Zapali bombu i ubaci je kroz otvor. Istodobno plane hitac i on se sruši pogođen u glavu. Bomba je eksplodirala, možda i učinila svoje, ali ustaše su i dalje vatrom odbijali napadače. Još ih je bilo živih i sposobnih za otpor, tada se javi treći borac. 'Drž‘ ih pod vatrom!’ dovikne puškomitraljescu i poleti prema Ijestvama. Ponio je nekoliko kilograma tešku bombu napravljenu od topovske granate. Ponovi se isto što se već dva puta dogodilo. Dopro je do otvora, uspio je upaliti i ubaciti bombu, i onda pao mrtav. Njegova velika bomba je eksplodirala, ali ustaše su i dalje pružale otpor. Mora da su gore u potkrovlju imali dobre zaklone. Komesar divizije Vlado Mutak - Mrki i ja promatrali smo pothvate jurišnih pionira. 'Da zapalimo mlin?’ predložim mu. 'Moramo ga zapaliti, nema smisla da ljudi ginu’, složio se. I tako je veliki parni mlin u Kloštru zapaljen. Bio je pun žita, planuo je poput baklje. Nekoliko ustaša u crnim odorama popelo se na krov. Gorjeli su i gušili se u dimu. Borci iz čete gađali su ih puš kama i rušili jednog za drugim. Kloštar je bio zauzet".

Čišćenje je nastavljeno i 6. listopada i po kućama u okolici zarobljeno je još 24 vojničara i jedan ustaški poručnik. Točan broj poginulih nije moguće utvrditi, ali zacijelo nije manji od 140. Ukupno je u Kloštru Podravskom zarobljeno pet tanketa, tri kamiona, tri motocikla, četiri teška minobacača, 12 teških strojnica, 13 lakih strojnica, 170 pušaka i velika količina streljiva.996 Gubici 33. divizije NOVJ iznosili su 22 poginulih, među kojima komesar 3./I. satnije poručnik Franjo Gluhak i rukovoditelj SKOJ-a u II. moslavačkoj brigadi Ivica Harmadi, a 53 ih ranjeno.997 Gubici 7. banijske udarne divizije NOVJ bili su sedmorica poginulih i 25 ranjenih. Padom Virovitice i presijecanjem komunikacije Đurđevac - Kloštar Podravski II./V. bojna u Pitomači našla se u neza vidnom položaju. Snage 32. divizije NOVJ okružile su uporište sa svih strana i pored više minobacača i ručnih bacača PIAT raspolagale su sa sedam brdskih topova i dva protuoklopna topa.998 Napad je otpočeo 5. listopada u 2 sata, a udarna brigada Braća Radić napadala je s južne, istočne i zapadne strane, dok je brigada Matija Gubec napala sa sjeverne i zapadne strane. Bunkeri na istaknutim otpornim točkama uništavani su ručnim bacačima PIAT i posada Pitomače postupno se povlačila prema glavnoj uporišnoj točki kod crkve, povremeno izvodeći manje protunapade. Nakon što se koncentrirala na prosto ru oko crkve, II./V. bojna izvršila je pod okriljem magle proboj na spoju između III./Braća Radić i II./Matija Gubec bojne i povukla se u smjeru Podravskih Sesveta. Magla je bila toliko gusta da pripadnici II./Braća Radić bojne nisu zamijetili 996

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 110., str. 525., fusnota 52.

997

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 24., str. 132.

998

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 31., str. 157.-159.

392

približavanje II./V. bojne, koja je iz neposredne blizine otvorila snažnu vatru i nanijela protivniku osjetne gubitke.999 Svaki otpor u mjestu okončan je u 8 sati, a jedinice 33. divizije nisu se upuštale u gonjenje protivnika, već su počele s prikuplja njem zarobljena naoružanja i tvoriva, a dio ih se razišao po kućama. Gubici 33. divizije NOVJ bili su osmorica poginulih i 30 ranjenih, a zarobile su jedan teški minobacač, četiri lake strojnice i 20 pušaka. U borbama kod Kloštra poginuo je ustaški bojnik Deneš (?) kod kojega je pronađena zapovijed iz koje je bio vidljiv plan obrane Đurđevca, Virja i Podravskog Novigrada, kao i raspored postrojbi V. stajaćega djelatnog zdruga po ovim mjesti ma.1000 Prema ovom dokumentu raspored je bio sljedeći: -

Đurđevac XX./V. bojna i dijelovi XXXVII./V. bojne, dva brdska topa 75 mm

-

Virje l./V. bojna i 100 pripadnika milicije

-

Podravski Novigrad dijelovi XXXVII./V. bojne

-

Koprivnički Bregi I./l. PTS bojna.

U Koprivnici su se nalazili dijelovi Brzog i Oklopnog sklopa PTS-a, koji su danju osiguravali pravce prema Virju i Đur đevcu. Đurđevac nije bio utvrđen i u slučaju napada na mjesto oslanjao se na pokretnu obranu i pomoć snaga iz Virja i Podravskog Novigrada. Iz izvješća partizanskih postrojbi vidljivo je da se jedan dio Brzog i Oklopnog sklopa PTS-a zatekao u Podravskom Novigradu i Đurđevcu u trenutku kada je otpočeo napad snaga NOVJ na ova uporišta. S obzirom na ovakav plan i raspored snaga Ustaške vojnice i da su se na području Podravine nalazile snage dvaju zbo rova NOVJ, zapovjedništva VI. i X. zagrebačkog zbora razradila su zajednički napad na uporišta u Đurđevcu, Podravskom Novigradu i Virju. Jedinice VI. zbora napale su Đurđevac, a X. zagrebački zbor Podravski Novigrad i Virje.1001 Zajednički stožer nije ustrojen, što je otežalo koordinaciju pokreta tijekom same operacije. Pred početak napada raspored snaga NOVJ bio je sljedeći: -

12. divizija NOVJ pojačana oklopnom satnijom VI. zbora, bitnicom gorskih topova 75 mm i odjelom haubica 100 mm, trebala je napasti i zauzeti Đurđevac.

-

40. divizija NOVJ pojačana bitnicom gorskih topova 75 mm i vodom brdskih topova 65 mm, raspoređena je na crti Molve - kanal Čivičevac - potok Hotova radi osiguranja napada na Đurđevac.

-

33. divizija NOVJ pojačana četirima brdskim topovima trebala je napasti i zauzeti Podravski Novigrad i Virje, s tim da je težište napada bilo na Podravskom Novigradu, a Virje je trebalo zauzeti u suradnji s 40. divizijom NOVJ.

999

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 64., str. 302.

1000 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 28., str. 146. Prema izvješću I. posadnog zdruga dijelovi XXXVII. bojne u to su se vrijeme nalazili i pod njegovim zapovjedništvom u Križevcima. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 560.-562., Zapovjedničtvo I. posadnog zdruga, Bojna relacija za mjesec listopad. 1001 Zapovijedi VI. i X. zagrebačkog zbora donesene su u Zborniku NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 27., str. 142.-144., i dokument br. 30., str. 153.-156.

393

-

32. divizija NOVJ osigurava napad na Podravski Novigrad iz smjera Koprivnice. 7. banijska udarna divizija NOVJ, III. brigada raspoređena je na desnom krilu 32. divizije NOVJ između sela Hlebine i Molve radi osiguranja napada na Podravski Novigrad, a IV. brigada činila je pričuvu X. zagrebačkog zbora.

Uz zapovijed za napad na Đurđevac, stožer VI. zbora donio je i dodatak koji sadrži napomene na što jedince u napadu trebaju obratiti posebnu pozornost. Točke b) i c) odnose se na taktiku protivnika i u njima je navedeno slijedeće:1002 ,,b) Iz rasporeda neprijateljskih snaga i relativno slabog utvrđenja odbrane mjesta može se donekle zaključiti da neprijatelj nema namjere da otsudno brani neke linije odbrane, nego prvenstveno manevrom da nas izbije iz uporišta, ili ako im to ne uspije, a pomoć ne stigne, da se probije. Zato se treba pripremiti i za najsolidnije gonjenje, i dati pri tom i posljednje napore da se uništi neprijatelj. To bi značilo početak uništenja Bobanove elite. c)

Postoji mogućnost neprijateljskih protivnapada. Poznato je da se Bobanovci aktivno brane. Oni vješto manevriraju i ma njim snagama nastoje stvoriti zabunu. Zato svaki osvojeni sektor odmah pripremiti za odbranu, na sve moguće strane od eventualnog neprijateljskog napada i imati pripremljenu rezervu za naš protivnapad. Te počesne rezerve držati uvi jek na pravcima najvjerojatnijeg napada neprijatelja bočno ili s leđa. U takvim slučajevima neprijatelj se nalazi uvijek u lošijem položaju. Ni pod koju cijenu ne dozvoliti rasipanje jedinica, zabavljanje pojedinaca sa stvarima koje se ne odnose na borbu i nebudnost nižih rukovodilaca. Dužnost je vaša da ih stalno kontrolirate".

Tijekom priprema VI. i X. zagrebačkog zbora za napad posada iz Đurđevca podržana dvama srednjim i šest lakih ten kova sukobila se 11. listopada sa snagama 40. divizije NOVJ.1003 Najvjerojatnije je posada iz Đurđevca zamijetila pokret 40. divizije NOVJ na svome lijevom krilu i htjela se osigurati da joj ove snage ne dođu iza leđa te je zbog toga i pojačana dijelovima Oklopnog sklopa PTS-a iz Koprivnice. Sukob je otpočeo u 9,30 sati ispred sela Ferdinandovac, oko kojega se razmjestila Virovitička brigada, kada je čelni tenk naišao na minu i ostao nepokretan u minskom polju. Laki tenk L6 koji ga je pokušao izvući zadobio je dva pogotka iz protuoklopnog topa, uslijed čega mu je otpala gusjenica, a preostali tenkovi su se počeli povlačiti. Virovitička brigada prešla je u gonjenje protivnika i potisnula ga u Đurđevac te je pritom oštetila još jedan laki tenk. Poslijepodne je posada Đurđevca u tri navrata pokušala zauzeti Ferdinandovac, ali je Virovitička brigada uspjela odbiti sve ove napade Na bojištu je nastupilo kratko zatišje da bi 11. listopada u 22 sata otpočeo napad 12. udarne divizije NOVJ na Đurđevac, a sat kasnije i napad 33. divizije NOVJ na Podravski Novigrad i Virje.1004 Napad nije iznenadio posade u uporištima i svi su napadi tijekom noći odbijeni. Za vrijeme ovog napada III. brigada 7. banijske udarne divizije nastojala je zauzeti selo Hle bine radi što boljeg osiguranja mogućeg prodora iz smjera Koprivnice. Hlebine je branilo 40 pripadnika seoske milicije, 1002 1003

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 27., str. 147. Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 38., str. 186.-188.

1004

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 27., str. 142., i dokument br. 59., str. 280.-281.

394

koji su se pred napadom povukli u zgradu škole otkuda su nastavili pružati otpor. Otpor je bio neočekivano jak o čemu je 7. banijska udarna divizija izvijestila:1005 „Milicioneri su davali otpor i zabarikadirali su se u školi, te se nisu mogli u toku noći likvidirati, već je škola zajedno s njima zapaljena i izgorjela". U selo se nakon svitanja uspjela probiti jedna ustaška borbe

na grupa iz smjera Koprivnice i potisnuti 1II./7. brigadu prema Podravskom Novigradu. Na kanalu Bistra jedinice I1I./7. brigade uspjele su se pregrupirati i zaustaviti napredovanje ove grupe kod prijelaza Međuvode. U protunapadu, koji su potpomogli i dijelovi 32. divizije NOVJ razmješteni oko sela Koprivnički Bregi, partizanske su snage ponovno zauzele selo Hlebine. Za to je vrijeme došlo do zastoja na pravcu 33. divizije NOVJ, koja je imala velike poteškoće u napadu na uporište Po dravski Novigrad. Uslijed jake minobacačke vatre III./I. moslavačka bojna nije uspjela ostvariti dodir s l./II. bojnom na svom lijevom krilu i počela je samovoljno odstupati s dosegnutog položaja kod željezničke postaje.1006 Vidjevši da se parti zanske snage povlače, posada Podravskog Novigrada krenula je u protunapad i počela potiskivati III./I. moslavačku bojnu prema položajima III./7. brigade na kanalu Bistra. Pripadnici 1II./7. brigade otvorili su jaku vatru po III./I. moslavačkoj bojni misleći da je riječ o protivničkom pokušaju proboja. Stiješnjena između dvije vatre III./I. moslavačka bojna pretrpjela je velike gubitke. Za to je vrijeme III. srpska brigada Miloš Obilić samo blokirala Virje i držala se zapovijedi da napadne uporište tek na kon zauzimanja Đurđevca i Podravskog Novigrada. Oko 10 sati I./V. bojna počela je napuštati Virje i jedan se dio povukao prema selu Molve, a drugi dio prema Podravskom Novigradu. 0

borbama u Đurđevcu podaci su dosta oskudni. Prema navodima Jovana Kokota, zapovjednika XII./12. udarne brigade,

posada Đurđevca pojačana četirima lakim tenkovima probila je u 8 sati postav koji je držala IV. bojna iz sastava XII./12. udarne brigade i potom nastavila napredovati u smjeru Žala na Dravi.1007 U izvješću 40. divizije NOVJ, koja se nalazila na osiguranju napada na Đurđevac, stoji da se posada Đurđevca nakon izvršena proboja prvotno kretala cestom prema Po dravskom Novigradu, ali je na izlasku iz grada vodeći tenk naišao na minu i potom je kolona skrenula prema selu Molve.1008 Kod sela Molve posada Đurđevca sukobila se s dvjema bojnama iz sastava Virovitičke brigade i dio posade ušao je u selo pod borbom, a jedan se dio prebacio preko Drave. U isto vrijeme pred Molvama se pojavio i dio posade iz Virja koju je Vi rovitička brigada snažnom vatrom skrenula preko kanala Komarnica u smjeru Hlebina. Nakon toga glavnina Virovitičke brigade napala je selo Molve iz kojeg je postupno potisnula dijelove posade iz Đurđevaca. Jedan dio đurđevačke posade u povlačenju naišao je na Ill./virovitičku bojnu, koja je držala postav na kanalima Komarnica i Bistra i pritom pretrpio velike gubitke, dok su se ostali dijelovi uspjeli prebaciti preko Drave. Sve borbe na ovom pravcu okončane su u 16 sati. 1005

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 34., str. 172.

1006

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 62., str. 294.-295.

1007

Jovan Kokot, Dvanaesta proleterska slavonska brigada, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1987., str. 354.

1008

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 39., str. 189.-191., i dokument br. 43., str. 205.

395

Posada Podravskog Novigrada pojačana Brzim sklopom PTS-a i dijelovima posade iz Virja krenula je u proboj između i 13 sati prema Hlebinama.1009 Povlačenje je bilo organizirano i zaštitnice su uspijevale držati jedinice 33. divizije NOVJ

12

na velikom razmaku i bez zastajanja su se probile do sela Delovi. Daljnji prodor zaustavile su jedinice I1I./7. brigade pot pomognute dijelovima IV./7. brigade kod sela Jeđuševac i šume Lug.1010 Posada Novigrada Podravskog uspjela se uz velike gubitke prebaciti preko kanala Bistra i oko 14,30 sati okončane su borbe i na ovom pravcu. U dostupnom mi arhivskom gradivu našao sam vrlo malo dokumenata oružanih snaga NDH vezanih uz ove borbe. U dnevnom izvješću PTS-a od 12. listopada 1944. zapisano je samo:1011 „1/1 puk P.T.S., I/V. staj djel. zdruga U.V. i XX/V. staj. djel. zdruga U.V. povukle su se nakon teške borbe i velikih gubitaka u Golu (16 km s. Gjurgjevac). Odatle će biti još tokom 12. 10. 1944. vlakom prebačene u Koprivnicu. Brzi sklop P.T.S. koji je pokušavao iz Novi Grada probiti kroz neprijateljski obruč prema sjeveru tj. prema Hlebine (8 km. s. Novi Grad) raspršen je uz velike gubitke. Neprijatelj raspolaže jakim topništvom. Snage neprijatelja u ovim poduhvatima iznašaju prema izjavama zarobljenika 16 brigada".

Snage NOVJ u ovoj borbi zarobile su ukupno četiri tenka, 12 teretnih vozila, tri osobna vozila, osam motocikala s pri kolicom, tri protuoklopna topa 50 mm, četiri minobacača, 23 lake strojnice, jednu kratku strojnicu i 33 puške.1012 Ukupni gubici snaga NOVJ bili su 63 poginulih, 162 ranjenih i 25 nestalih, dok podatke o gubicima Ustaške vojnice i milicije nisam pronašao. Čini se da je većina zarobljena naoružanja naknadno uništena, jer u analizi borbe za Podravski Novigrad i Virje koje je sačinio stožer X. zagrebačkog zbora 21. listopada 1944. stoji:1013 „VII. Ud. Divizija Prilikom odbijanja neprijateljskih napada od Hlebina potpuno je izvršila svoj zadatak. Međutim prilikom gonjenja otstupajućeg neprijatelja učinila je nekoliko propusta. Gonjenje je vršeno spontano i prilikom istoga nije se težilo da se uhvati veza sa susjednim jedinicama, tako da su jedinice te divizije u gonjenju nanijele ozbiljne gubitke bataljonu III. Brigade. Samo gonjenje nije izvršeno sa cjelokupnim snagama, nego su neke jedinice zadržane u Srdincu. Gonjenje nije

1009

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 62., str. 295.

1010

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 34., str. 172.-173.

1011

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 43., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 12.10.1944.

1012 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 34., str. 173., dokument br. 43., str. 206., idokument br. 39., str. 191. Većinu naoružanja zarobila je 7. banijska udarna divizija, i to: četiri tenka, 12 teretnih vozila, tri osobna vozila, šest motocikalas prikolicom, tri protuoklopna topa 50 mm, četiri minobacača i 20 lakih strojnica, a najveći broj stradalih dolazio je iz 33. divizije NOV] (45 poginulih, 137 ranjenih i 20 nestalih). U izvješću 7. banijske udarne divizije za broj zarobljenih motocikala stoji brojka 60, što je najvjerojatnije pogreška. Rade Bulat u svom radu navodi da je zarobljeno šest motocikala te sam stoga i ja prihvatio ovu brojku. Za usporedbu Rade Bulat u istom djelu navodi da su postrojbe X. zagrebačkog zbora u razdoblju od siječnja 1944. do svibnja 1945 zarobile ukupno 78 motocikala. Rade Bulat, Deseti korpus, str. 164. i 367. 1013

396

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 65., str. 304.-306.

izvršeno potpuno, nego se je zadovoljilo time da se od neprijatelja otme oružje i materijal (topovi, motorna vozila i ten kovi), a na daljnje uništavanje neprijatelja nije se uopšte mislilo. Nakon razbijanja neprijatelja, kada se izgubio dodir sa njime, na mjestu borbe nastao je veliki nered. Nitko se nije postarao da taj zarobljeni materijal sredi i da ga otpremi, nego su svi bacili se na preturanje zarobljenog materijala i vozikanje na motorima. U tome su naročito prednjačili ru kovodioci. Takovim postupkom dozvolilo se neprijatelju da uspješnim povratnim napadom otme taj materijal ili u dru gom slučaju da ga avijacijom uništi. Na mjestu borbe zakrčen je svaki saobraćaj. Zarobljene mašine nemilosrdno su se kvarile, jer je sa njima rukovalo nestručno ljudstvo. Takve pogreške treba nemilosrdno iskorijeniti, jer nam se u budućim operacijama mogu teško osvetiti".

32. diviziji NOVJ zamjereno je sljedeće: „Imala je zadatak zatvaranja pravca od Koprivnice i čim primijeti kolebanje u napadnutim uporištima da odmah vrši najaktivnija izviđanja i pritisak na Koprivnicu. Za čitavo vrijeme dok se je nalazila na toj prostoriji nije uspjela uhvatiti tješnji dodir sa neprijateljem a kamoli da ugrozi neprijatelja u Koprivnici. Takva pasivnost dovela je do toga da se čitavo vrijeme nije imalo tačnih podataka o situaciji u Koprivnici, što je imalo presudnog značaja za stvaranje plana i donoše nja odluke za likvidaciju Koprivnice".

Najviše zamjerki upućeno je 33. diviziji NOVJ. Osim što joj je zamjerao loše održavanje veze među podređenim postroj bama, uslijed čega je njezina III./I. moslavačka bojna upala u prijateljsku vatru, stožer X. zagrebačkog zbora istaknuo je i sljedeće pogreške: ,,b) Samovoljno izvlačenje III. bataljona I. Brigade sa pravca od s. Delovi jeste krupna vojnička greška i zaslužuje svaku osu du. Samovoljno povlačenje sa položaja treba najstrožije zabraniti. Ono se može opravdati samo u iznimnim slučajevima kada je situacija veoma teška i kada ona to diktira, ali i u tom slučaju treba prethodno obavijestiti susjedne jedinice i pretpostavljeni štab. Takove i slične samovolje dovele su već nekoliko puta naše jedinice u veoma kritičan položaj iz koga se moralo izvlačiti pod cijenu teških gubitaka. c)

Nakon izvršene likvidacije uporišta takođe je učinjeno nekoliko grešaka. Borci su se razišli po kućama prebirajući za robljenu spremu i drugo, a neprijatelj je još iz pojedinih kuća pojedinačno pripucavao. U buduće treba narediti svim jedinicama da po likvidaciji jednog mjesta teže da što prije zaposjednu suprotnu ivicu mjesta i da isto blokiraju, a zatim oprezno pregledati sva dvorišta i prostorije. Da se je ovako radilo u prošloj borbi ne bi se dogodilo da nakon borbe od jednom izleti tenk iz jednog dvorišta i ispred očiju naših boraca nesmetano pobjegne.

d)

Nakon izbacivanja neprijatelja iz njegovih položaja njemu se dozvolilo da se nesmetano izvuče, a da se nije nastavilo gonjenje istoga. Treba narediti u buduće da se odmah nakon izbacivanja neprijatelja sa položaja ima nastaviti sa go njenjem, jer od rastrojavanja neprijatelja pa do njegovog potpunog uništenja fali samo jedan korak, kojeg mi moramo uvijek izvršiti, jer će se time postići potpuni uspjeh". 397

Zapovjednik V. stajaćeg djelatnog zdruga Rafael Boban obilazi svoje postrojbe u Podravini. Vojničar koji stoji uz Bobanovo vozilo nosi remen s oznakom Luftwaffe, a odlikovan je njemačkim Željeznim križem I. stupnja, dok vojničar iza njega na lijevom džepu bluze nosi njemačku ranjeničku značku

(Verwundetenabzeichen).

Laki tenk L6/40 kojega su onesposobili pripadnici Virovitičke brigade 11. listopada u borbi kod Ferdinandovca.

Jedan postav V. stajaćeg djelatnog zdruga u Podravini.

Bitka za Koprivnicu Ova analiza donesena je nakon bitke za Koprivnicu, dok u trenutku kada su ovladali gotovo čitavom Podravinom u zapo vjedništvima VI. i X. zagrebačkog zbora nisu radili ovakve raščlambe i očekivalo se brzo zauzimanje grada. Pred samu bitku među snagama NOVJ vladao je velik zanos i moral je bio na visini, što se jasno može iščitati iz uvodnog dijela zapovijedi za napad na Koprivnicu:1014 „Neprijateljske snage koje su se nalazile u uporištima Đurđevac, Virje i Novi Grad potpuno su razbijene i većim dijelom uni štene. Neprijatelj je izgubio gotovo potpuno svu svoju opremu i naoružanje. U ruke naših jedinica pala su sva motorna vozila i cjelokupno teško naoružanje. Jedan dio neprijateljskih snaga, razbijen i demoralisan, uspio je da se u neredu povuče u uporište Koprivnica. Jačina neprijateljskih snaga u uporištu Koprivnica prema primljenim podacima iznosi svega jedna bojna i dijelovi razbijenih nepr. jedinica kod Novog Grada i Virja. Navodno se u Koprivnici nalazi i 15 topova raznog kalibra koji su većim dijelom bez potrebne posluge. Naše jedinice u svojim ofanzivnim operacijama treba da zadrže i treću fazu bitke za Podravinu i likvidaciju uporišta Koprivnica, definitivno oslobode od neprijatelja ovaj sektor1'.

Jedinice VI. i X. zagrebačkog zbora brzo su se pregrupirale i već su 13. listopada zauzele položaje za napad na Kopriv nicu koji je trebao otpočeti istoga dana u 22 sata. Snage NOVJ bile su i brojčano i naoružanjem znatno nadmoćnije od po sade Koprivnice i raspolagale su s oko 15.000 vojnika i 23 topa različitog kalibra.1015 Njihov raspored i plan napada bio je sljedeći:1016 -

32. divizija NOVJ razmještena je zapadno i južno od grada. Brigada Matija Gubec zauzela je postav oko Subotice Podravske - Vinice, a udarna brigada Braća Radić Stari Grad - Draganovac - Jagnjedovac. Divizija je trebala napasti grad sa zapadne i južne strane i probiti se do središta grada gdje se trebala spojiti s jedinicama 7. banijske udarne divizije NOVJ. Prvi napadni cilj brigade Matija Gubec bio je zauzimanje željezničke postaje i Uljarice koje je trebala zadržati pod svaku cijenu, a po mogućnosti zauzeti hotel „Car".

-

7. banijska udarna divizija NOVJ zauzela je položaje sjeverno i sjeverozapadno od grada. Crta razgraničenja prema 32. diviziji NOVJ na desnom krilu željeznička pruga Koprivnica - Gyékenyes, a na lijevom potok Koprivnica. U njezino područje djelovanje potpadala je i tvornica „Danica" s uzletištem.

-

33. divizija NOVJ osiguravala je s dvjema brigadama pravac prema Ludbregu, a s jednom brigadom pravac prema Križevcima.

1014

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 40., str. 192.-194.

1015

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 28., str. 145.

1016 Isto i dokument br. 59., str. 279., te HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimak 115., Štab X. korpusa „Zagrebačkog", Otsjek za vezu., Zapovijest za vezu od 13. oktobra 1944.

-

40. divizija NOVJ s jednom je brigadom zatvarala pravac Drnje - Torčec - Ungerov mlin - Pustakovec, a jednu je bri gadu držala u pričuvi u selu Koprivnički Ivanec, koja je trebala prema potrebi djelovati u zajednici s jedinicama 33. divizije NOVJ.

-

12. udarna divizija NOVJ nalazila se u selu Koprivnički Bregi, a jedna njezina brigada tvorila je pričuvu zbora. Haubička bitnica razmještena je na prostoru između sela Glogovnica, Bakovčica i Koprivnički Bregi, a vatru je prven stveno trebala usmjeriti prema željezničkoj postaji, Uljarici i središtu grada. Po jedna bitnica brdskih topova 75 mm dodijeljena je 32. i 7. banijskoj udarnoj diviziji NOVJ kao neposredna potpora u napadu.

-

Pričuvu X. zagrebačkog zbora činila je jedna brigada 12. divizije NOVJ i oklopna satnija, koje su bile razmještene u selu Koprivnički Bregi.

Za koordinaciju jedinica u napadu ustrojen je privremeni Operativni štab u koji su ušli načelnik Glavnog štaba NOV i POH Pavle Jakšić, zapovjednik VI. zbora Mate Jerković te zapovjednik i politički komesar X. zagrebačkog zbora Vlado Matetić i Ivan Šibi.1017 Kao što je vidljivo iz već citiranog dijela zapovijedi za napad, njihova je procjena bila da je V. stajaći djelatni zdrug razbijen i da se u Koprivnici nalaze samo njegova XX. bojna te ostaci postrojbi koje su se uspjele izvući iz okruženih uporišta u Podravini, kao i manji dijelovi PTS-a. Od težeg naoružanja Operativni štab procjenjivao je da posada u Kopriv nici raspolaže s 15 topničkih oruđa koja su većim djelom bez potrebne posluge i s nešto preostalih tenkova. Ovakvoj slici uvelike je pridonijelo preuveličavanje protivničkih gubitaka u izvješćima koje su slale partizanske postrojbe svojim višim zapovjedništvima. U njima se izvještavalo o uništenju čitavih postrojbi i stotinama poginulih, dok u stvarnosti postrojbe PTS-a i V. stajaćega djelatnog zdruga jesu pretrpjele teške gubitke, ali prvenstveno u teškom naoružanju, dok se ljudstvo u najvećoj mjeri uspjelo probiti iz okuženja i pridružiti se svojoj glavnini u Koprivnici. Ne raspolažem s točnim podacima o sastavu posade Koprivnice, ali na osnovi izvješća iz prijašnjih borbi za pretpostaviti je da se V. stajaći djelatni zdrug sasto jao od I., II., VI., VII., XX. i dijelova XXXVII. bojne, a da su se od PTS-a u gradu nalazili dijelovi Brzog i Oklopnog sklopa i I./l. PTS bojne, sveukupno oko 2.000 ljudi.

1017

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 40., fusnota 3., str.192.

401

Karta 11. Napad na Koprivnicu, raspored snaga 13. listopada 1944. 402

Karta 12. Detalj s topografske karte 1:25.000 na kojoj su istaknuta mjesta oko kojih su uspostavljene glavne uporišne točke.

Sama Koprivnica bila je snažno utvrđena. Ravničarski položaj te raspored glavnih ulica i značajnijih građevinskih obje kata u gradu omogućavali su postrojbama V. djelatnoga stajaćeg zdruga dobru preglednost nad okolicom. Oko mjesta podignut je sustav kružne obrane, koji je projektirao ustaški satnik August Pogačnik.1018 Vanjska crta obrane na zapadu išla je nasipom željezničke pruge Koprivnica - Križevci, a na južnoj strani duž potoka Koprivnica. Uz cestu, prugu i potok izgrađeni su bunkeri, a pored toga su na groblju na zapadnoj strani grada i na prostoru obiju ciglana na južnoj strani uspo stavljene istaknute uporišne točke. Ove istaknute točke zaposjedale bi se samo noću i njihova je namjena bila sprečavanje iznenadih noćnih upada, jer ako se njima ne ovlada, prodor se mogao lako odsjeći u njegovoj osnovici. Crta obrane dodatno je ojačana minskim poljima i žičanim preprekama koji su postavljeni na mogućim prilazima gradu. Unutarnju crta obrane podignuta je na ulazu u grad iz smjera Križevaca, Ludbrega, Novigrada Podravskog i Peteranca, gdje su izgrađeni bunkeri međusobno povezani rovovima i zaštićeni žicom, a na zapadnoj strani, kod podvožnjaka u smjeru Ludbrega i kod Uljare, kroz žicu je provedena i električna struja. U središtu grada nalazio se veliki park iz kojeg se lako mogao pokrenuti protunapad u bilo kojem smjeru. Partizanske su postrojbe bile izrazito samouvjerene te se nisu ni trudile prikriti svoje pokrete i dok su zauzimale po ložaje za napad pjevalo se:1019 „Paveliću, je /' te mori tuga, ostat ćeš bez ustaškog zdruga" ili „Od ustaša, od ustaša bit će pa prikaša". Napad je otpočeo topničkom pripremom u 22 sata i ubrzo potom otpočeo je i pješački napad 32. divizije NOVJ.

Žičane zapreke, bunkeri i snažna minobacačka i strojnička vatra iznenadili su partizanske snage koje nisu očekivale tako jak otpor.1020 Prije samog napada jedinice 32. divizije NOVJ imale su malo vremena za izviđanje i protivnikov raspored bio im je slabo poznat. Tako je II./Matija Gubec bojna za vrijeme napada na željezničku postaju zadobila jaku vatru s postava na gradskom groblju u svoj desni bok, što je za nju bilo neugodno iznenađenje, jer izvidnice koje su slane tijekom dana nisu uočile da se tamo nalazi dobro utvrđeno uporište.1021 Uslijed ove vatre II./Matija Gubec bojna pretrpjela je velike gubitke i u neredu je odstupila na svoj početni položaj. Kasnije je u nekoliko navrata pokušala zauzeti uporište na groblju, ali su svi napadi vršeni sučelice i nedovoljno koordinirani s topništvom i minobacačima te su svi odbijeni uz velike gubitke. Velikim partizanskim gubicima pridonijela je i međusobna loša koordinacija pa sve jedinice nisu istodobno krenule u napad. Napad III./Matija Gubec bojne na zgradu Uljarice kasnio je za napadom II./Matija Gubec bojne, a kada je napokon krenula, bojna je naišla na minsko polje i žičane prepreke sa strujom na kojima je smrtno stradalo nekoliko partizana.1022 Nakon toga bojna se brzo povukla sa svog pravca i te noći više nije kretala u napad.

1018

Despot, Vrijeme zločina, str. 166.

1019

Isto, str. 168.

1020

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 280.-281.

1021

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 89., str. 419.-420.

1022

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 182.

404

Napad udarne brigade Braća Radić imao je nešto više uspjeha i njezina IV. bojna uspjela se prebaciti preko potoka Koprivnica te se probiti u unutrašnjost mjesta, ali ju je u daljnjem prodoru zaustavio jedan tenk i u protunapadu je ubrzo odbačena na svoj ishodišni položaj.1023 Napad 7. banijske udarne divizije kasnio je jedan sat zbog pomrčine te nepoznata terena i otpočeo je u 23 sata.1024 Ova je divizija u napadu trebala imati i potporu oklopne satnije, ali su zbog nedostatka goriva i tehničkih kvarova tenkovi ostali u pozadini i nisu sudjelovali u bitki za Koprivnicu. Napad III./7 i IV./7. brigade počeo je istodobno i posada Koprivnice pustila ih je da se neometano približe prvom redu kuća, a zatim iz neposredne blizine otvorila snažnu vatru iz svega raspoloživog naoružanja. Pojedini manji dijelovi 7. banijske udarne divizije NOVJ uspjeli su zauzeti neke od prvih kuća, ali su iz njih izbačeni protunapadom. Ova je divizija tijekom noći u nekoliko navrata napadala na istim pravcima, svaki potpomognut snažnom minobacačkom i topničkom vatrom, ali su svi ovi pokušaji zaustavljeni već na žičanim preprekama. Zapovjednik V. stajaćega djelatnog zdruga, ustaški potpukovnik Rafael Boban tijekom ovih borbi primijenio je i jednu neuobičajenu metodu psihološkog ratovanja. On je okupio oko 30 pripadnika vojne glazbe iz Koprivnice i zapovjedio im da sviraju neposredno iza uporišnih točka koje su bile najviše ugrožene.1025 Svirali su koračnice i himne: Svi na vojsku, Mi smo braćo, Lička koračnica, Zrinsko-frankopanska, Živila Hrvatska, Triglav, Kroz splitsku rivu, Hrvatski mornari, Pozdrav s Jadrana, Bog i Hrvati, Splitske kale, Wagnerove koračnice i druge. Pritom su glazbenici bili izloženi pogibelji možda i većoj

nego same posade u bunkerima, jer su se nalazili izvan zaklona. Primjerice, kraj uporišta kod pješačkog podvožnjaka svirali su pod partizanskim granatama bez zaklona, jer im Boban to nije dopuštao. Jedan od glazbenika, Stjepan Horvat iz Kopriv ničkih Bregi, sjeća se da je u trenutku kada je zavladalo zatišje počelo dovikivanje između dviju strana. Ustaše su dovikivali partizanima „Tito, 'oćeš još muzike?", a glas s druge strane odgovorio je ,,’oću". „Ustaše su tada", kaže Horvat, „oderali po partizanima iz svih deset mitraljeza s nasipa".

Obje brigade 32. divizije NOVJ ponovno su krenule u napad 14. listopada u 11 sati čemu je prethodila topnička i mino bacačka priprema.1026 Tijekom topničke vatre neki od bunkera su napušteni, ali zbog slabe suradnje partizanskog pješaš tva i topništva ovaj trenutak nije pravodobno iskorišten i kada je otpočeo napad pješaštva, posade su ponovno zaposjele bunkere i dodatno ih pojačale snagama iz pričuve. Napad je odbijen uz osjetne partizanske gubitke, a ubrzo je uslijedio protunapad ustaških snaga podržan snažnom minobacačkom i topničkom vatrom. Protunapad je bio usmjeren prema cesti Koprivnica - Križevci i u pravcu Starogradske ceste i na oba pravca ustaške su snage vraćene na svoje početne položaje.

1023 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 281. 1024 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 57., str. 270.-271. 1025

Despot, Vrijeme zločina, str. 169.-170.

1026

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 281.

405

Pola sata nakon 32. divizije NOVJ, u 11,30 sati, napad je otpočela i 7. banijska udarna divizija. Njezina IV. brigada napa dala je od sela Miklanovci, a III. brigada od željezničke pruge Koprivnica - Gyékenyes i duž ceste Koprivnica - Peteranec.1027 Neposrednu topničku podršku pružale su im bitnice gorskih topova, dok je haubička bitnica gađala ciljeve u gradu. Obje brigade napredovale su preko otvorena prostora i pritom trpjele snažnu i ubitačnu vatru. 0 tome je nakon dva sata borbi izviješten stožer X. zagrebačkog zbora iz kojeg je zapovjeđeno da se nastavi s napadom i da se pritisak pojača. Oko 15 sati naišlo je šest zrakoplova koji su otvorili vatru po jedinicama 7. banijske udarne divizije NOVJ, a istodobno je posada Ko privnice izvršila protunapad prema cesti Koprivnica - Herešin na spoju njezine III. i IV. brigade. Jedna bojna IV./7. brigade koja se nalazila na tom pravcu počela se uslijed velikih gubitaka povlačiti, što je povuklo i susjednu bojnu iz III./7. brigade. Povlačenje obiju bojni zaustavljeno je u selu Herešin. U 17 sati stožer X. zagrebačkog zbora zapovjedio je prelazak III./7. brigade u pričuvu, a IV./7. brigada povučena je u drugi borbeni red. Njih su na položajima smijenile Osječka udarna brigada iz sastava 12. divizije NOVJ i XVIII. udarna brigada iz 40. divizije NOVJ. U noći s 14. na 15. listopada udarna brigada Braća Radić napala je postave kod Ciglane i na gradskom groblju, dok briga da Matija Gubec, zbog velikih gubitaka koje je dotada pretrpjela, nije išla u napad i zadržana je na svom položaju. 0 ishodu ovih borbi zapovjedništvo 32. divizije je izvijestilo:1028 „U teškoj i krvavoj borbi kod groblja neprijatelj je uspio da odbije naše jedinice. Na ciglani također jedinice nisu uspjele i vratile se na svoje početne položaje".

Točno u ponoć u napad su krenule i Osječka i XVIII. udarna brigada.1029 XVIII. udarna brigada smijenila je s položaja III./7. brigadu i napadala duž ceste Koprivnica - Peteranec, a Osječka udarna brigada smijenila je IV./7. brigadu i napadala cestom Koprivnica - Novigrad Podravski. Napad XVIII. udarne brigade od samog početka zapao je u poteškoće. Posade u bunkerima osvjetljavale su tijekom napada okolno područje svjetlećim raketama i paljenjem stogova sijena i njihova je strojnička vatra bila vrlo učinkovita, tako da je napad zaustavljen već na žičanim preprekama. Osječka udarna brigada ima la je nešto više uspjeha i zauzela je oko 40 kuća na ulazu u grad iz smjera Podravskog Novigrada te je uspjela odbiti i jedan protunapad potpomognut tenkovima, ali dublje u grad nije uspjela prodrijeti. Osim toga, jedinice 12. udarne divizije NOVJ tog su dana napadnute od strane dvaju zrakoplova jednokrilaca, koji su doletjeli iz Zagreba i koji su mitraljirali njezine kolone kod Koprivničkih Bregi. Ove kolone najvjerojatnije su pripadale XII./12. udarnoj brigadi koja je u poslijepodnevnim satima 15. listopada upućena pojačati napad na pravacu udarne brigade Braća Radić.

1027 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 57., str. 271.-272. 1028 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 281. 1029

406

Isto, fusnota 7, i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 52., str. 239.-240.

Posada Koprivnice počela je oskudijevati u streljivu i još je 14. listopada radijskom vezom zatražena dostava pomoći zračnim putem, ali je zbog guste magla pomoć dostavljena tek 15. listopada u poslijepodnevnim satima.1030 Streljivo iz zra koplova bacano je padobranima, a jedan je dio pao na partizansku stranu.1031 U 9 sati 15. listopada u napad je ponovno krenula udarna brigada Braća Radić i nakon snažne minobacačke vatre njezi na je I. bojna uspjela zauzeti zgradu Ciglane, a IV. bojna probila se do Koprivničkog potoka.1032 Pogotkom iz ručnog bacača PIAT uništen je bunker koji je zatvarao prijelaz preko potoka i jedna satnija počela je napredovati prema crkvi. Zaleđe IV. bojni trebala je osigurati III. bojna iz sastava XII./12. udarne brigade pojačana Jurišnom satnijom, ali se ova bojna ubrzo našla na udaru ustaških snaga koje su izvršile protunapad na osnovicu prodora. Borba je bila izuzetno teška i dugotrajna, a vodila se bajunetama i ručnim bombama, dok se u pozadini cijelo vrijeme mogla čuti vojna glazba.1033 Zapovjednik XII. udarne brigade Jovan Kokot nakon rata o ovoj borbi je zapisao: „Borci su prvi put bili u situaciji da slušaju i gledaju vojnu glazbu u borbi, kao i veliku gomilu ustaša koja je pjevala ustašku himnu i jurišala s nožem na pušci, bez otvaranja puščane vatre. To je na borce psihološki djelovalo i nisu mogli da se suprotstave ustaškom protivnapadu". Kako je potiskivanjem poja

čane III./XII. bojne dijelovima IV./Braća Radić bojne zaprijetilo odsijecanje, ona je odustala od daljnjeg prodora i povukla se u prve kuće pored potoka. Težište napada prebačeno je potom na bunkere koji su se nalazili na spoju pruga Koprivnica - Križevci i Koprivnica - Podravski Novigrad, ali je ovaj napad odbijen i nije postigao nikakav uspjeh. Nakon neuspjeha na željezničkom križanju težište napada 32. divizije NOVJ ponovno je prebačeno na desno krilo udar ne brigade Braća Radić s namjerom da se prodorom prema crkvi odsiječe protivnički postav na željezničkoj postaji i grad skom groblju. Istodobno s ovim napadom Osječka udarna brigada trebala je izvršiti prodor u središte grada i tu se spojiti s jedinicama udarane brigade Braća Radić. Ovaj napad otpočeo je u 0,30 sati 16. listopada topničkom pripremom, međutim, u izvješću 32. divizije NOVJ stoji:1034 „Jedinice VI. korpusa koje su trebale izvršiti prodor prema centru, isti nisu izvršile, uopće nisu prešle u napad, pa u vezi sa tim ni naše jedinice nisu izvršile napad". Nasuprot ovoj tvrdnji u izvješću 40. divizije NOVJ

stoji da je XVIII. udarna brigada krenula u napad točno u ponoć i da su se borbe vodile sve do zore.1035 Napad se ovog puta

1030

Despot, Vrijeme zločina, str. 171.

1031

Jovan Kokot, Dvanaesta proleterska slavonska brigada, str. 356.

1032

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br.

59., str. 281.

1033 Jovan Kokot, Dvanaesta proleterska slavonska brigada, str. 356. Kokot je ovu borbu u svojoj knjizi datirao u poslijepodnevne sate 16. listopada, ali je riječ o pogrešci, jer s obzirom da je bitka za Koprivnicu tada već bila okončana i da su snage NOVJ već bile u odstupanju, ovaj se događaj najvjerojatnije zbio 15. listopada. 1034

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br.

59., str. 282.

1035

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br.

51., str. 235.

407

odvijao iz smjera sela Miklinovec i jedan manji odjel XVIII. udarne brigade ovoga se puta uspio probiti kroz žičane prepre ke, ali je u protunapadu bio odsječen i uništen.1036 Borba je utihnula u 5 sati kada se prema zapovijedi Operativnog štaba odustalo od daljnjeg napada na Koprivnicu te se XVIII. udarna brigada povukla na svoj početni položaj. Time je ujedno i okončana bitka za Koprivnicu i u 5 sati 16. listopada sve su postrojbe VI. i X. zagrebačkog zbora zapo čele povlačenje na položaje koje su držale prije napada na Koprivnicu. U operativnom dnevniku X. zagrebačkog zbora u nadnevku od 16. listopada zapisano je:1037 „Prošla noć nije donela nikakvih rezultata. Gubitci kod naših jedinica već su dosta veliki. Dalje napadanje dovelo bi do još većih gubitaka, a uspjeh je u pitanju. General i K.dant VI. (Vlado Matetić i Mate Jerko-

vić, op.a.) donose odluku da se odustane od daljnjih napada. Teška je to odluka, ali u to vreme bila je jedino rješenje. U zoru je izvršeno izvlačenje iz borbe. Rezultati slabi. Neprijat. je imao dosta gubitaka, a i naši su gubitci znatni. Računa se na oko 400 izbačenih iz stroja".

U dnevnom izvješću PTS-a od 17. listopada navedeno je:1038 „16.10.1944. hrvatsko zrakoplovstvo bombardiralo je oku pljanje

partizana

na

širem

području

Koprivnice

s

izvrstnim

uspjehom.

Noću

s

16/17.10.1944.

neprijatelj

nije

napadao

na

Koprivnicu. 17.10.1944. partizanske snage na području Koprivnice nalaze se u obćem povlačenju u pravcu Topolovac (17 km j.jz. Koprivnica) i Podravski Novi Grad (13 km ji. Koprivnica). Sa sobom voze mnogo mrtvih i ranjenih, iz Koprivnice upućene su vlastite snage u izvidjanje u pravcu Subutica, Rijeka, Bregi i Petranec (7 zaz., 5 jz., 6 iji., i 5 si Koprivnica)".

Gubici snaga NOV] u bitki za Koprivnicu bili su sljedeći: -

7. banijska udarna divizija imala je 54 poginulih i 111 ranjenih.1039 Među poginulima nalazio se jedan zapovjednik bojne, trojica zapovjednika satnije i četvorica satnijskih komesara.

-

32. divizija NOVJ imala je 38 poginulih, 208 ranjenih i 62 nestalih.1040 Među poginulima i nestalima nalazio se jedan zamjenik zapovjednika bojne, jedan zapovjednik bojne, jedan zapovjednik satnije i trojica satnijskih komesara.

-

40. divizija NOVJ imala je 16 poginulih, 55 ranjenih i jednoga nestaloga.1041

Za 12. udarnu diviziju NOVJ nemam podataka o pretrpljenim gubicima, ali je za pretpostaviti da su bili znatni. Iskazani su gubici izneseni u izvješćima postrojbi NOVJ neposredno nakon završene bitke i zapravo nisu bili potpuni, jer je zapo vjednik VI. zbora Mate Jerković nakon rata iznio podatak da su ukupni gubici snaga NOVJ u bitki za Koprivnicu iznosili 400 poginulih i više od 600 ranjenih.1042 1036

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 52., str. 239.-240.

1037 1038

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimak 53., Operacijski dnevnik. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 53., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 17. 10.1944.

1039

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 57., str. 272.

1040

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 283.

1041

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 51., str. 231.

1042

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 184.

408

Prema dnevnom izvješću PTS-a od 19. listopada ukupni gubici oružanih snaga NDH iznosili su oko 40 poginulih i 136 ranjenih.1043 Gubici su zasigurno bili nešto veći, jer je prema podacima iz Muzeja grada Koprivnice zapovjedništvo grada nakon borbe naručilo izradu 104 mrtvačka sanduka za pokop poginulih, dok je u bolnici bilo više od 200 ranjenih.1044 Svi sanduci nisu bili namijenjeni samo poginulima u borbi, jer je tijekom bitke smrtno stradalo i 18 građana Koprivnice, a zabi lježena su i svjedočanstva da je Boban zbog neovlaštena povlačenja dao pogubiti trojicu časnika te 12 dočasnika i vojnika.

HR HDA 1561/ KK589-05

Oružane snage NDH zarobile su u borbi 12 teških strojnica, 40 lakih strojnica, 40 kratkih strojnica i 200 pušaka.1045

Pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga pred početak bitke za Koprivnicu.

1043

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 57., Dnevno izvješće PTS-a, la, 19.10.1944.

1044

Despot, Vrijeme zločina, str. 172.

1045

HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 55., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 18.10.1944.

409

Početak bitke za Koprivnicu.

Postav V. stajaćeg djelatnog zdruga na vanjskoj obrambenoj crti grada.

ZAKLJUČAK UZ POGLAVLJE OPERACIJE U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ Kapitulacija Italije i kriza koje je zahvatila oružane snage NDH omogućila je jačanje snaga NOVJ i njihovo djelovanje u po dručjima kojima se dotada nije osjećalo njihova jača prisutnost. Za vladu NDH posebno je osjetljivo bilo zauzimanje grado va u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, industrijski najrazvijenijem dijelu države, gdje je živjela četvrtina ukupnog stanovništva u NDH i preko kojeg su se pružale prometnice koje su povezivale NDH s Mađarskom i Njemačkom. Stoga je za NDH uspostava potpunog nadzora nad sjeverozapadnom Hrvatskom i odvijanje nesmetana prometa na ovom području bilo pitanje njezine opstojnosti. Osim za NDH, ove su prometnice bile od velikog značaja i za njemačke oružane snage, a posebice željeznička pruga Zagreb - Beograd koja je bila glavni opskrbni pravac za Grupu armija E i F. Koliki je značaj imalo ovo područje, vidljivo je i po tome što su na ovom području razmještene dvije najbolje i najpo uzdanije postrojbe Ustaške vojnice, Poglavnikovi tjelesni zdrugovi i V. stajaći djelatni zdrug. Početkom 1944. godine po strojbe PTS-a uspjele su spriječiti prebacivanje snaga NOVJ na područje Zagorja, a zatim ponovno uspostaviti nadzor nad prometnicama između Zagreba i Varaždina. Dolaskom V. stajaćega djelatnog zdruga ove su dvije postrojbe početkom velja če izvele operaciju „Dubrovnik 2" tijekom koje su uspjele staviti pod nadzor glavna središta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Glavninu snaga NOVJ na ovom području predstavljao je X. zagrebački zbor, koji se nakon gubitka urbanih središta povukao na prostor Kalničkog gorja i Moslavine. S ovih teško dostupnih područja, primjenom uobičajene gerilske taktike, nastavio je ugrožavati prometnice i napadati slabije branjena uporišta, nastojeći u što većoj mjeri destabilizirati oružane snage NDH te pridobiti što veći broj stanovništva za Narodnooslobodilački pokret. PTS i V. stajaći djelatni zdrug suprotstavili su se ovoj taktici stalnim upadima na područje pod nadzorom X. zagrebačkog zbora, posebice na Kalničko gorje. Svrha ovih prodora bila je držati snage NOVJ izvan ravnoteže i ne dopustiti im da ostvare sigurna područja. U tu su svrhu postrojbe PTS-a i V. sjajećega djelatnog zdruga uspostavile svoja uporišta u mjestima koja su bila dobro prometno povezana i otkuda bi s manjim ili većim snagama vršile stalne upade na teško prohodna područja pod nadzorom partizana. Nakon potiskivanja snaga NOVJ, na neprohodnim područjima ne bi uspostavljali stalna uporišta, jer je to zahtijevalo velik broj ljudstva, a na takvom teškom terenu uporišta su bila suviše izložena iznenadnim partizan skim napadima. Stoga bi se po izvršenom prepadu vraćali u sigurna uporišta iz kojih bi potom iznova kretali u nove poho de, nasilna izviđanja ili čišćenja terena. Pritom bi istodobno nastupale na više pravca, izbjegavajući pokrete prometnicama i držeći se kosina i šuma. Pokret je trebao ostati prikriven protivniku što je duže moguće, stoga bi se često primjenjivali pokreti noću ili iznenadni noćni napadi. Ovakav način borbe zahtijevao je dobro obučene i opremljene postrojbe, ali je za razliku od domobranskih postrojbi, koje su se najčešće oslanjale na uspostavu brojnih uporišta, omogućavao da se uz manje ljudstva postiže učinkovitiji nadzor nad prostorom. Taktika domobranstva nije tražila zahtjevnu obuku, ali je zato iziskivala velik broj jedinica. Uporišta su bila suviše statična i inicijativa je prepuštana protivniku, što je u konačnici nemi novno dovodilo do gubitaka pojedinih uporišta, a to je osim gubitka u ljudstvu i opremi imalo i poguban učinak na moral. 413

Suočene s ovakvom taktikom iscrpljivanja koje su nametali PTS i V. stajaći djelatni zdrug, snage X. zagrebačkog zbora povukle su se s Kalničkog gorja i nastojale su se prebaciti na drugo područje gdje bi mogle ostvariti veću slobodu djelo vanja. Nakon kratkog odmora na Bilogori zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora odlučilo je koncem ožujka prebaciti 32. diviziju NOVJ u Zagorje, kako bi na taj način ponovno zadobilo inicijativu u djelovanju. Bila je to uobičajena gerilska meto da u kojoj se partizanske jedinice pred nadmoćnim protivnikom izvlače na prostor njegove slabije koncentracije i nastoje razvući njegove snage na što širi prostor. Međutim, PTS je u tom trenutku bio zacijelo najbolje opremljena postrojba u oružanim snagama NDH i uspio je spriječiti ovu protivnikovu namjeru. PTS velikim je dijelom bio motoriziran, a u svom je sastavu imao i jake oklopne snage, što mu je omogućavalo brzo prebacivanje s jednog područja na drugo i brzu koncen traciju vatrene moći oko određenog ugroženog mjesta. U mjesec i pol neprestanih borbi u kojima su obje strane iskazale visoku pokretljivost, oružane snage NDH uspjele su potisnuti snage X. zagrebačkog zbora s područja Zagorja, onemogućivši ih u ostvarenju njegova glavnog cilja: stvaranje većeg područja pod svojim nadzorom te novačenje novog ljudstva. S kojim su se intenzitetom vodile borbe na području Zagorja, svjedoče i gubici koje je pretrpio X. zagrebački zbor. Primjerice, 32. di vizija NOVJ brojila je nakon povlačenja iz Zagorja manje od 1.000 pripadnika, od kojih je samo 673 bilo borbeno sposobno. 0

uzrocima neuspjeha X. zagrebačkog zbora unutar samog Glavnog štaba NOV i POH vladala su oprečna mišljenja. Tako

je zapovjednik Glavnog štaba NOV i POH Ivan Gošnjak još 22. travnja iznio zamjerke na rad zbora svom zamjeniku Petru Drapšinu:1046 „Sa stanjem u X. korpusu G.Š. nije zadovoljan. Nakon postignutih značajnih vojničkih i političkih uspjeha štab korpusa nije znao iskoristiti povoljnu situaciju i ići dalje. Svojom pasivnošću dopustili su neprijatelju da priberu i da preuzmu inicijativu u svoje ruke. Već kada se komesar vraćao iz Slavonije na Moslavinu uočio je da se situacija naglo pogoršava. Naime, korpus je nepravilno procijenio situaciju i povukao 33. diviziju u Koprivnicu i tamo je divizija ležala 15 dana u iščekivanju ofenzive. Za to vrijeme neprijatelj je počeo da vrši ispade iz garnizona i da ugrožava pozadinu. S druge strane razvili su jaku propagandu Mačekovci, ustaše i okupator. Korpus je bio nekoliko puta upozoren o opasnostima koje mogu nastati iz takvog stanja. [Kada tamo stigneš, potraži sve naše telegrame pa ih pročitaj.). Pored svega toga njima nikako nije pošlo za rukom da pređu u ofanzivu. Sa njihovog teritorija u zadnje vrijeme otišlo je u neprijateljsku vojsku 4 - 5000 ljudi, a 32 divizija broji svega 1.100 boraca. Drugovima u korpusu treba ukazati na njihove nedostatke i pomoći im da ih otklone. Nastoj da im u jednoj zgodnoj formi ukažeš. No ipak tamo treba nastupiti kao zamjenik komandanta, tj. staviti im do znanja da se tvoja naređenja moraju izvršiti. Mi ćemo ih takođe upoznati sa tvojim dolaskom i zadacima. U korpusnoj oblasti isto nije dobro stanje pa im nastoj pomoći i po tim pitanjima".

Nakon obilaska postrojbi X. zagrebačkog zbora Drapšin je 30. kolovoza 1944. iznio mišljenje da je uzrok neuspjeha bio sljedeći:1047 „Poslije velikih uspjeha prošle godine učinjena je velika organizac. greška. Formirale su se dvije divizije od potpuno novog ljudstva sa mladim komandnim kadrom, što se osjetilo pri prvim udarcima neprijatelja... Vojna situacija se po 1046

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 67.

1047

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 105., str. 529.-530.

414

goršavala iz dana u dan, iako je bilo ponekad zgoda za uspješno djelovanje i dok je politička situacija takođe bila slaba. Ovo je najteži naš sektor koji, obzirom na važnost nije dobio dovoljnu pomoć. Prema ovim drugovima odnosilo se kao prema korpusu, dok njega treba izgraditi. Osnovna slabost Štaba Korpusa jeste u tome što nije vodio računa o ovoj činjenici, pa je prema tome podesio operativnu, taktičku i političku djelatnost. Bilo je zanešenosti, težilo se uspjesima i postavljalo zadatke koji se nisu mogli postići raspoloživim snagama, što je takođe rastrojavalo jedinice. Nije bilo taktičkog snalaženja".

Odgovor zapovjednika GŠ NOV i POH Ivana Gošnjaka bio je prilično oštar:1048 „Formiranje novih jedinica, tj. 8, 10. i XI, (zbora, op.a.) poslije kapitulacije Italije bila je neizbježna i pravilna odluka. Novostvorene jedinice zahtijevale su naročitu pažnju od štabova korpusa, kako u organizacionom tako i taktičkom pogledu. Štab X korpusa u tome nije zadovoljio. Nika da G.Š.H. nije tražio od X korpusa ono što on ne bi mogao izvršiti. Tvoje primjedbe o učinjenim organizacionim grješkama u pogledu formiranja X korpusa od novog ljudstva i mladog komandnog kadra jesu neosnovane i nepravilne osim toga što su neumjesne".

Nakon povlačenja iz Zagorja težište borbi prenijelo se na Bilogoru otkuda su snage NOVJ ponovno pokušale ovladati područjem Kalničkog gorja. Glavninu oružanih snaga NDH u ovim su borbama ponovno sačinjavali PTS i V. stajaći djelatni zdrug, koji su u silovitim sukobima, uz obostrano velike gubitke, uspjeli potisnuti glavninu X. zagrebačkog zbora s područja Kalnika i Bilogore. Na sjeverozapadu Hrvatske nastupilo je zatišje, a snage X. zagrebačkog zbora ponovno su intenzivirale svoje djelovanje tijekom kolovoza, i to u Moslavini i zapadnoj Slavoniji gdje su se nastojale snažnije povezati s postrojba ma VI. zbora. Na pojačanu prisutnost snaga NOVJ stožer njemačkog LXIX. zbora zapovjedio je čišćenje prostora između Bjelovara i Daruvara i osiguranja prometnice između ovih dvaju gradova. Pothvat su izveli dijelovi njemačke 1. kozačke konjaničke divizije, koji su pojačani dijelovima PTS-a i V. stajaćega djelatnog zdruga u snazi dvije bojne. Ova grupa nazva na je prema njezinu zapovjedniku Borbena skupina Nališ, a s 1. kozačkom konjaničkom divizijom djelovala je kroz veći dio mjeseca kolovoza, u kojem snagama NOVJ nije pričinjena značajnija šteta. Naime, nakon što bi potisnule snage NOVJ s određena područja, 1. kozačka konjanička divizija i Borbena skupina Nališ ne bi se upuštale u progon protivnika, već bi se prema zapovijedi njemačkoga višeg zapovjedništva brzo premještale na druga krizna područja. Snage NOVJ tako bi se samo izmakle na teško pristupačan teren i čekale njihov odlazak te se u pogodnom trenutku vraćale i ponovno zaposjedale izgubljene položaje bez značajnijih gubitaka. U ovim borbama izostao je stalan i uporan pritisak na protivnika kojim bi ga se tjeralo na iscrpljivanje i operativna sposobnost snaga NOVJ na ovom području nije bila narušena. To se uskoro i osjetilo kada je u rujnu 1944. kriza ponovno zahvatila oružane snage NDH. Prelazak Rumunjske i Bugar ske na stranu saveznika, približavanje Crvene armije granici NDH i općenito loš položaj njemačkih snaga na svim bojištima negativno su utjecali na moral u oružanim snagama NDH. Nakon proglasa Josipa Broza Tita od 30. kolovoza 1944. novi veli ki val prebjega zahvatio je Hrvatsko domobranstvo, a zabilježeni su i prijelazi čitavih postrojbi s cjelokupnim naoružanjem

1048 Isto. 415

na stranu NOVJ. Sustav obrane oružanih snaga NDH time je temeljito narušen, dok su istodobno snage VI. i X. zagrebačkog zbora znatno ojačale i ubrzo su pod svoj nadzor stavile velik dio zapadne Slavonije i Podravine. Ove operacije imale su za svrhu onesposobiti i vezati što više neprijateljskih snaga, kako bi olakšali prodor glavnine snaga NOVJ u Srbiju i njihovo zajedničko djelovanje s jedinicama Crvene armije. Međutim, prvenstveni cilj NOV i POH ostao je srušiti NDH, a prema vla stitim ocjenama glavna prepreka tomu bile su postrojbe PTS-a i V. sjajećega djelatnog zdruga. U pismu političkog komesara X. zagrebačkog zbora Ivana Šibla upućenom stožeru 32. divizije NOVJ tako stoji:1049 „Pobijediti Bohana, tj. uništiti njegovu vojsku, znači zadati neprijatelju na području našega Korpusa smrtonosni udarac i preuzeti inicijativu konačno u svoje ruke da je više nikada ne prepustimo neprijatelju".

Nakon zauzimanja Kloštra Podravskog, Pitomače, Đurđevca, Virja i Podravskog Novigrada, koje su branile upravo po strojbe V. stajaćega djelatnog zdruga, u zapovjedništvu X. zagrebačkog zbora smatrali su da je preostao još samo jedan ko rak do njegova konačnog uništenja - zauzimanje Koprivnice. Odluka o napadu na Koprivnicu donesena je na zajedničkom sastanku VI. i X. zagrebačkog zbora, kojemu je bio nazočan i načelnik Glavnog štaba NOV i POH Pavle Jakšić.1050 Na sastanku je razmatrana i opcija napada na Bjelovar, za koji se pretpostavljalo da ga se može lakše zauzeti s obzirom na nizak moral tamošnje posade, ali je prevagnuo prijedlog zapovjednika X. zagrebačkog zbora Vlade Matetića o napadu na Koprivni cu, kada je tijekom sastanka zaprimljeno izvješće da je 7. banijska udarna divizija zadala težak udarac snagama koje su se povlačile iz Podravskog Novigrada. Višekratna nadmoć u ljudstvu i naoružanju, tendenciozna izvješća o protivničkim gubicima i preveliko htijenje X. zagrebačkog zbora za uništenjem V. stajaćega djelatnog zdruga, doveli su do znatnog pod cjenjivanja protivničkih snaga. Osim izvješća koja su govorila o uništenju čitavih postrojbi i stotinama poginulih, obavje štajne službe izvijestile su da se u Koprivnici nalazi samo jedna bojna i ostaci postrojbi koji su se uspjeli spasiti iz uporišta u Podravini te da je tamošnja posada rastrojena, demoralizirana i spremna na bijeg. U stvarnosti postrojbe V. sjajećega djelatnog zdruga i PTS-a u ovim borbama doista jesu pretrpjele teške gubitke, ali prvenstveno u teškom naoružanju, dok se ljudstvo u najvećoj mjeri uspjelo probiti iz okuženja i pridružiti se glavnini u Koprivnici. Sustav obrane grada bio je dobro osmišljen i postavljen, a posada voljna za borbu, tako da su svi napadi odbijeni uz velike gubitke po napadača, što ga je u konačnici i natjeralo da odustane od daljnjih pokušaja da zauzme grad. Ovi gubici bili su najveći koje su VI. i X. zagrebački zbor pretrpjeli dotada, a odgovornost za poraz zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora pokušalo je prebaciti na 32. diviziju NOVJ. Ova je divizija optužena da nije vršila nasilno izviđanje, iako joj je to bilo izričito zapovjeđeno, da je bila pasivna i nije održavala dodir s neprijateljem te da stoga nije mogla pravilno procijeniti protivnikovu sposobnost za obranu. Sve je to navodno uvelike utjecalo na donošenje odluke treba li iza uvodne borbe i dalje nastaviti s napadom uvodeći sve jače snage ili treba odustati od borbe i krenuti na zauzimanje Bjelovara.

1049

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 6., str. 40.

1050

Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 35., dokument br. 1., str. 8.

416

Divizija je osim toga optužena i da su zbog slabog poznavanja stanja u uporištu pogrešno određeni glavni napadni pravci. U svome radu „Deseti korpus" tadašnji zapovjednik 32. divizije NOVJ Rade Bulat na ove je optužbe odgovorio:1051 „Štab (32. divizije NOVJ, op.a) je vrlo dobro znao da je neprijatelj utvrdio Koprivnicu po sistemu utvrđenog grada i da je ona bila najbolje utvrđena u Podravini te da je u njoj redovito bilo oko 2 000 ustaša i štab 5. stajaćeg zdruga. Osmatranje i izviđanje neposredno pred odluku o napadu nije moglo dati neke veće rezultate, jer su realne mogućnosti postojale samo za osmatranje, nije se moglo u toku dana upasti u Koprivnicu pokraj neprijateljskih bunkera, preko minskih polja i kroz žičanu prepreku. Štab Korpusa nije dao nikakve direktive i naređenja štabu 32. divizije da sa svim snagama Divizije istog dana upad ne u Koprivnicu, dok je borba bila vođena u Novigradu Podravskom. Takva mogućnost bila bi jedino ostvarljiva, da su 7. i 32. divizije produžile nastupanje na Koprivnicu 12. listopada 1944. poslije uništenja ustaša kod Delova i Hlebina. Naprotiv, štab 32. divizije je od prvih trenutaka kad je saznao za ideju o zajed ničkim operacijama 6. i 10. korpusa u Podravini bio mišljenja da je Bjelovar moguće mnogo lakše zauzeti, jer nije bio branjen takvim ustaškim snagama kao što su bile jedinice Crne legije (5. stajaći zdrug). Taj garnizon bio je mnogo zreliji za napad, a oslobođenje Bjelovara imalo bi neusporedivo veće političko i vojničko značenje. Procjena borbene sposobnosti neprijatelja u Koprivnici, posebno ocjena da je rastrojen, demoraliziran i spreman za bijeg bila je jednostrana i nepotpuna i donesena je pod utiskom njegovog odstupanja i bježanja iz napadnutih uporišta u Podravini. Da je Štab Korpusa, naročito njegov obavještajni organ, više pažnje obraćao ponašanju ustaša u borbama od Pitomače do Koprivnice, brzo bi uočio da su one, kad osjete nadmoćnost partizana, napuštale uporište pod borbom, što nije bio slučaj u Koprivnici. Od prvog trenutka bilo je jasno da ustaše u Koprivnici imaju čvrsti široko izgrađen odbrambeni sistem, ali tada još nije bilo dovoljno spremnosti da se unesu potrebne ispravke u odluku i spriječi poraz u Koprivnici".

Bulat nadalje navodi da su, osim toga, organizacija i priprema napada, posebno organizacija djelovanja topništva, bile nepotpune i nedovoljno precizne, da nije bilo dovoljno vremena za dovođenje jedinica u područja napada i da nije bilo re alno očekivati da će protivnik biti iznenađen napadom na Koprivnicu. S obzirom da se na element iznenađenja nije moglo računati, a da su snage NOVJ imale brojčanu nadmoć u ljudstvu i naoružanju, Bulat smatra da krivnju za neuspjeh snosi zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora, koje je napad trebalo temeljito isplanirati i otpočeti ga dan kasnije. Nakon ovog poraza uslijedilo je postupno potiskivanje snaga NOVJ s područja oko Koprivnice, ali su snage VI. i X. zagre bačkog zbora i nadalje ostale međusobno čvrsto povezane i držale su velik manevarski prostor s dobrim komunikacijskim vezama. Snage NOVJ uspjele su zadržati veći dio Podravine i zapadne Slavonije, gdje su ostvarile dodir s nadolazećim snagama Crvene armije i uspostavile područje poznato pod nazivom Virovitički mostobran. Time je težište borbi koje su se vodile u zimi 1944./1945. prebačeno na ovo područje, a oružane snage NDH zadržale su nadzor nad sjeverozapadnom Hrvatskom sve do njihovog konačnog sloma. 1051

Rade Bulat, Deseti korpus, str. 180.

417

Kratice BiH - Bosna i Hercegovina B.G. - borbena grupa Bjel. - bjelovarski boj. - bojnik bojkra - bojna Vojne krajine br. - broj dom. - domobranstvo DSŠ - Domobranska središnja škola GŠ - Glavni štab Hrv. legija - Hrvatska legija iji. - istok jugoistok ji. - jugoistočno j. jz. - jug jugozapad jz. - jugozapad k. - kota K.dant - komandant kom. - komunistički KPJ - Komunistička partija Jugoslavije kroat. - kroatische

man. - manastir MG - Maschinegewehr M.B. - mješovita bojna MO-KO - motor kotač nadp. - nadporučnik NDH - Nezavisna Država Hrvatska N00 - Narodnooslobodilački odbori NOP - Narodnooslobodilački pokret NOP i DVJ - Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije NOR - Narodnooslobodilački rat NOV i POH - Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske NOVJ - Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije n. pr. - na primjer njem. - njemački o. mj. - ovog mjeseca 418

obć. - obćina (općina) OKW- Oberkomanndo der Wehrmacht

op. a. - opaska autora ORS - oružane snage O.S. - oružane snage Osj. - osječka OZNA - Odjel za zaštitu naroda p.p. - pješačka pukovnija PIAT - ručni bacač, kratica dolazi od engleskih riječi Projector, Infantry, Anti Tank

por. - poručnik polit. - politički PTB - Poglavnikova tjelesna bojna PTS - Poglavnikovi tjelesni sdrugovi puk. - pukovnija PZUV - Prometni zdrugovi Ustaške vojnice s. - selo SDZ - stajaći djelatni zdrug si. - sjeveroistočno skl. - sklop SOE - Special Operations Executive SS - Shutzstaffel

SSSR - Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika st. - stoljeće staj djel. - stajaći djelatni ust. - ustaški tj. - to jest t. zv. - takozvani ud. brig. - udarna brigada UV - Ustaška vojnica zapovj. - zapovjedništvo z.b.V. - zur besonderen Verwendung ZGO - Zapadna grupa odreda ZUPB - Zagrebačka ustaška posadna bojna ZUPZ - Zagrebački ustaški posadni zdrug želj. - željeznička

DODATAK ODORE I OZNAKE USTAŠKE VOJNICE

1941. - 1945.

Prvi tip ustaške odore M41 Ustaški prodorni odjel, koji se s Antom Pavelićem na čelu vratio nakon proglašenja NDH iz Italije i stigao u Zagreb 15. travnja 1941., Talijani su u Pistoji 1. travnja opremili talijanskim zelenkastim odorama. Na ovratnicima su nosili prišivene hrvatske trobojnice, a na taborskim kapama koje su bile slične talijanskima nosili su metalno slovo U. Prvih tjedana NDH nosile su se prepravljene i izvorne starojugoslavenske odore koje su se zakapčale pod vratom, da bi nakon prepravke za Ustašku vojnicu bile otvorena kroja, kao i prve izvorne hrvatske ustaške odore M41 koje su se pojavile u svibnju 1941. go dine. Surka je imala četiri našivena džepa s naborom na njima, lažnim narukavljem čiji se rub podizao u šiljak i zakapčala se četirima glatkim metalnim gumbima. Ljetne odore krojem su bile slične zimskima, napravljene od tanjeg materijala. Uz surku se nosila zelenkasta košulja i kravata. Prema zakonskoj odredbi od 3. srpnja 1941. Ustaška vojnica nosila je odore svjetlosivozelenkaste boje. Časnici Ustaške vojnice činove su nosili na donjem dijelu obaju rukava surke, a dočasnici na gornjem. Činovi su se sastojali od tamnocrvenih povitica, gajtana namotanih u krug i dvostruko upletenih za ispod krugo va. Ovisno o činu, ispod povitica dodavao se i tamnocrveni vodoravni pleter dužine oko pet centimetara. Od lipnja 1941. časnici Ustaške vojnice nosili su činove i na lijevoj strani taborske kape. Od uspostave NDH pa do sredine 1942. nosile su se isključivo taborske kape. Ispočetka su na taborskim kapama svi pripadnici Ustaške vojnice (časnici, dočasnici i vojničari) nosili samo metalno slovo U s gorućom bombom, a zatim su uvedene i male okrugle metalne pločice s inicijalima AP (Ante Pavelić) koje su se nosile na vrhu kape iznad slova U. Tako se i na ovratnicima surke isprva nosilo samo slovo U bez podloge, da bi ubrzo bilo uvedeno nošenje četvrtastih platnenih latica crvene boje sa slovom U na njima. Nosio se pojas smeđe boje s običnom metalnom kopčom, starojugoslavenski za časnike. Hlače su bile jahaćeg, skijaškog i bosanskog kroja uz koje su časnici nosili čizme ili cipele s uvijačima za vojničare.

Drugi tip ustaške odore M42 Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i za država se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkastomaslinaste boje, krojem slične staroj ustaškoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima našivenim džepovima s prednje strane surke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčavala se četirima metalni ma ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boju odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške vojnice s goru ćom bombom. Narukavlja ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate i dalje se nose. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Taborske kape ostaju iste, samo sada 421

u novoj boji Ustaške vojnice. Latice također početkom 1942. godine mijenjaju oblik, sada im je gornji kraj zašiljen, tako da više nisu imale oblik četverokuta, već peterokuta. Dočasnici i vojničari i dalje su nosili oznaku U s gorućom bombom na laticama, a za časnike je uvedena ista oznake manje veličine. Godine 1942. uvode se i posebne metalne latice za prometne zdrugove Ustaške vojnice. Bile su četvrtaste, tamnocrvene boje, većih dimenzija sa znakom U i željezničkim kotačem s kri lima ispod znaka U. Ustaška vojnica nosila je platnene ili metalne latice, izrađene od tankog lima i zatim bojene. Za časnike Ustaške vojnice uvedene su i tvrde kape, telerice, slične tvrdim kapama domobranskih časnika, u boji nove ustaške odore. Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje. Imala je i tri tamnocrvena ispuška koji su se pružali duž vanjskih šavova kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake za ustaške časnike. Izrađene su od tankog lima i zatim emajlirane ili samo bojene. Prvi znak bio je ovalna oblika, uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lišća u podnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje s gorućom bombom u njemu. Iznad te oznake nalazila se druga manja okrugla oznaka uokvirena pleterom, u čijem su se središtu na crvenoj podlozi nalazili inicijali AP plave boje. Časnici su te oznake nosili i na taborskim kapama. Godine 1943. dopušteno je i dočasnicima nošenje tvrdih kapa, ali samo izvan službe s običnim vojničarskim oznakama na kapi. Uveden je i novi kožni pojas za časnike smeđe boje s kopčom ovalna oblika uokvirenom pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazi se emajlirano plavo slovo U s gorućom bombom. Dočasnici i vojničari dobivaju nove metalne kvadratne kopče s reljefnim slovom U i bombom u njemu smještenom na središtu kopče. Hlače ostaju istog kroja kao i stare, šivane od novog materijala žućkastosmećkastomaslinaste boje s tamnocrvenim ispušcima duž vanjskih šavova za časnike.

Poglavnikova tjelesna bojna (PTB) i Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS) Pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne (PTB-a) nosili su kao i svi ostali pripadnici Ustaške vojnice već opisane ustaške odore M41 svjetlosivozelenkaste boje i od početka 1942. M42 žućkastosmećkastomaslinaste boje. Na ovratnicima nose posebne latice na koje su jedino oni imali pravo nošenja. Bile su četvrtasta oblika obojena u boje hrvatske trobojnice sa slovom U na njima, za časnike mala U oznaka, a za vojničare većih dimenzija. Pričvršćivale su se kao i sve ostale latice prišivanjem na ovratnike. Godine 1942. uvode se nove latice drugog oblika, peterokutne sa zašiljenim vrhom, boje trobojnice i slovo U ostaje. Kada je 15. svibnja 1942. PTB raspušten, a stvoren Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS), odlučeno je da njegovi pripadnici nose odore zatvorena kroja. Odora se zakapčala pod vratom s pet gumba obojenih u boju odore i reljefnim U na njima. Surka je bila krojem i bojom kao i nova odora Ustaške vojnice M42. Jedina je razlika bila što je M42 otvorena kroja, a nova odora PTS-a zatvorena. Godine 1944. ponovno su uvedene nove latice za PTS oblikom kao i stare sa zašilje nim vrhom, sada umjesto trobojnice postaju jednobojne s malom oznakom, reljefnim romboidnim vrhovničkim znakom i jedva vidljivim slovom U unutar njega. Latice su bile jednake za časnike i vojničare. Također su za časnike i vojničare PTSa uvedene i nove kopče. Časnici nose ovalnu kopču, uokvirenu pleterom s reljefnim vrhovničkim znakom i slovom U bez 422

goruće bombe, smješteno na sredini kopče. Vojničari nose četvrtaste aluminijske kopče s reljefnim vrhovničkim znakom na sredini kopče. Od polovine 1944. veliki dio PTS-a opremljen je njemačkim M43 odorama sivomaslinaste boje, s kojih su skidane naramenice i stavljane oznake Ustaške vojnice. Od zime 1944. nose još i odore olovnoplave boje koje su navodno bile namijenjene ruskoj oslobodilačkoj armiji generala Wlassowa. Odore su bile zatvorena kroja, morale su se preko glave navlačiti zbog nepotpunoga prednjeg razreza na surci koji je bio samo do pasa. Zakapčala se trima gumbima do pod vrat, imala je četiri našivena džepa, po dva na prsima i bokovima s ravnim preklopnicima na njima. Te su odore u NDH nazivali „finskim odorama" i predstavljaju ujedno i posljednji model odore PTS-a. Postojale su i odore koje su šivane u NDH od iden tičnoga olovnoplavog sukna koje je Njemačka isporučila Hrvatskoj zajedno s gotovim sašivenim odorama. Ta u NDH šivana surka bila je zatvorena kroja s punim prednjim razrezom i zakapčala se s pet gumba. Taborska kapa krojem je bila slična ta lijanskim taborskim kapama na kojoj se štitnici za uši preklapaju na tjemenu i nije imala prednji valjak na čelu kape. Hlače su bile jahaćeg kroja, potkožene otraga i unutar nogavica. Čizme su i dalje nošene kao i cipele s uvijačima. PTS je kao elitna ustaška postrojba uvijek dobivao najbolju opremu koju je država u tome trenutku imala na raspolaganju.

„Crna legija" Kako su odore za Ustašku vojnicu izrađivane u mnogim radionicama na više mjesta i kroz cijelo ratno razdoblje rađene od raznih materijala različitih nijansi boje, njihov izgled u detaljima i izvedbi znatno se razlikuje. Zbog nestašice odgova rajućeg sukna za Ustašku vojnicu možemo vidjeti njene pripadnike u različitim odorama od starojugoslavenskih, izvornih ustaških M41 i M42, domobranskih, talijanskih, njemačkih i na kraju olovnoplavih za ROA. Tako je za „Crnu legiju" zbog nestašice upotrijebljeno potpuno crno sukno namijenjeno navodno pravoslavnom svećenstvu. Zbog tih crnih odora i pro zvana je „Crnom legijom". Odora je bila krojem potpuno jednaka uobičajenim ustaškim odorama. Nosile su se i zelenkaste košulje s kravatom.

Hrvatske oružane snage (HOS) Sredinom 1944. počelo se s planiranjem stvaranja HOS-a koji je trebao ujediniti sve oružane postrojbe, pogotovo Ustašku vojnicu i Domobranstvo koji su dotada bile zasebne vojske s posebnim zapovjedništvima. Dana 13. siječnja 1945. objavlje na je zapovijed koju je donio poglavnik Ante Pavelić kojom se uvode jedinstvene oznake i istovjetnost odora svih pripadnika HOS-a izuzev mornarice, zrakoplovstva, radne službe i narodne zaštite. Surka mora biti zatvorena kroja, zakapčala se do pod vrat. Kroj novih surki nije detaljnije opisan. Navodno se radi o surkama krojem nalik njemačkim M43. Stvarnost je ve ćinom izgledala drukčije. Zbog nestašice odgovarajućeg sukna i stalnih ratnih djelovanja pripadnici HOS-a zadržali su svoje stare odore i na njih dodavali nove oznake. Novih oznaka također nije bilo za sve dovoljno, tako da možemo vidjeti na foto 423

grafijama mješavinu starih i novih oznaka na odorama. Časnici su nosili činove na naramenicama na koje se prišivao pleter složen od triju isprepletenih gajtana, za niže časnike pleter je bio tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili sam pleter (za zastavnika). Viši časnici nosili su pleter od dvaju vanjskih gajtana srebrne boje i jednoga srednjeg gajtana tamnocrvene boje i na njima troliste zlatne boje. Generali su nosili pletere zlatne boje s trolistima srebrne boje. Ustaški časnici ne nose više oznaku čina na lijevoj strani taborske kape, već samo na donjem dijelu obaju rukava kao predajnu uspomenu. Časnici i vojničari Ustaške vojnice, sada pripadnici HOS-a, zadržavaju svoje staro znakovlje na kapama i laticama koje dobivaju je dinstveni oblik. Sve su peterokutne sa zašiljenim vrhom. Za sve pripadnike HOS-a uveden je i vrhovnički znak, državni grb s vrhovničkim znakom na trobojnoj platnenoj vrpci koji se nosio iznad gornjega desnog džepa na surci. Postojala je i metalna inačica vrhovničkog znaka koji se pričvršćivao na surku pomoću iglica na savijanje ili prišivanjem. Mario Pavlović

424

Odora zastavnika Ustaške vojnice M42 u sastavu HOS-a Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, mo del M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i zadržava se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkastomaslinaste boje, krojem slične staroj ustaškoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima našivenim džepovima s prednje strane surke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčala se četirima metalnima ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boji odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške vojnice s gorućom bombom. Lažna narukavlja čiji se rub podizao u šiljak ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate se i dalje nose uz nove surke. Za svečane prilike časnici su nosili i bijele košulje s kravatama crne ili modre boje. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Na naramenicama nose stare crvene četvrtaste časničke latice s malom oznakom U. Na odori se nalazi iznad desnog džepa vrhovnički znak, koji je uveden za sve pripadnike HOS-a, kao i pleter složen od triju gajtana za niže časnike tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili samo pleter za zastavnika. Nosi se i ratni spomen-znak s državnim grbom u zapučku prvog gumba na koji su imali pravo oni koji su najmanje godinu dana vršili vojničku službu u sastavu HOS-a u NDH ili izvan nje i sudjelovali u neposrednoj bor bi s neprijateljem ili su najmanje šest mjeseci upravljali pothvatnim vodstvom borbenih postrojbi. Časnici su uz odoru nosili i kožni pojas smeđe boje s kopčom ovalna oblika uokvirenu pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazilo se emajlirano plavo slovo U s go rućom bombom u njemu. 425

Tvrda kapa ustaškog časnika Tvrde kape časnika Ustaške vojnice bile su oblikom nalik istovrsnoj kapi domobranskih časnika žućkastosmećkastomaslinaste boje. Uvedene su početkom 1942. godine. Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje za niže časnike. Imala je i tri tamnocr vena ispuška koji su se pružali duž kape. Tada se na kapa ma pojavljuju i nove oznake izrađene od tankog lima, emaj lirane ili bojene. Prvi je znak bio ovalnog oblika uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lišća u podnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje sgorućom bombom u njemu. Iznad ovalne ozna ke nalazio se drugi okrugli znak uokviren pleterom u čijem su se središtu nalazili inicijali AP (Ante Pavelić] plave boje na crvenoj podlozi. Prikazana kapa proizvedena je 1944. ili 1945. godine i krojem je nalik njemačkim „Knautschmütze".

Taborske kape Ustaške vojnice Taborske kape Ustaške vojnice bile su oblikom slične talijanskim taborskim kapama. Bile su žućkastosmećkastomaslinaste boje s preklopnim valjkom na čelu kape na kojem su se nosile oznake. Kako su se proizvodile na više mjesta, postoje razlike u detaljima i izvedbi taborskih kapa, pa čak i u boji. Na jednoj slici je taborska kapa ustaškog časnika s časničkim bojenim oznakama i oznakom čina poručnika koji se nosio na lijevoj strani taborske kape, kao i sve ostale oznake činova Ustaške vojnice. Na drugoj je slici kapa ustaškog vojničara žućkastosmećkastomaslinaste boje izrađena za zimsku uporabu s oznakama za vojničare, obično aluminijsko slovo U i mala okrugla pločica s inicija lima AP.

Svečani pojas nižeg časnika Ustaške vojnice u sastavu HOS-a Ne zna se sa sigurnošću kada je propisan i uveden svečani pojas za pripadnike HOS-a, je li pri kraju 1944. ili početkom 1945. godi ne. Pojas je bio širine pet centimetara sa složenim tropletom na njemu istoga oblika i boje kao što je bio troplet na naramenicama. Za generale je bio zlatne boje, za više časnike srebrne i tamnocrvene boje, a za niže časnike tamnocrvene boje.

Uniforma, kape i pojas u vlasništvu su Marija Pavlovića.

427

POGOVOR

Kao što smo naveli u uvodu prve knjige, u ove dvije knjige nastojali smo iznijeti najvažnije spoznaje o Ustaškoj vojnici do kojih smo došli u arhivskim istraživanjima, kao i kroz iščitavanje dosad objavljene literature. Dakako da u dvije knjige, koli ko god one bile velike, nismo opet mogli objaviti sve do čega smo došli jer je materijala puno previše. U ove dvije knjige na stojali smo objaviti ono najvažnije o Ustaškoj vojnici, kako bi na taj način popunili velike praznine koje postoje u hrvatskoj historiografiji. Ova knjiga ima tri osnovne cjeline. Prva je cjelina ustroj Ustaške vojnice koji je kronološki poredan. Druga je cjelina skup pojedinih tema o Ustaškoj vojnici o kojima je valjalo prozboriti, i u kojoj na kraju i završavamo s kronološkim dijelom, s nestankom Ustaške vojnice u svibnju 1945. godine. I treća cjelina, koja zapravo funkcionira kao dodatak, baš kao i u prvoj knjizi, jest dio o operacijama Ustaške vojnice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1944. i 1945. godine. Osim što smo niz ekskluzivnih fotki za drugu knjigu pronašli u Hrvatskom državnom arhivu, za doprinos fotografskom di jelu knjige moramo svakako zahvaliti i pojedincima koji su nam ustupili fotografije iz svojih privatnih zbirki. Stoga posebno zahvaljujemo Dinku Predoeviću, dr. sc. Vladimiru Geigeru, Tomislavu Aralici, Mariju Pavloviću i Mariju Ragužu.

428

IZVORI I LITERATURA Zbirke i fondovi

Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Dalmacija, SI. Brod-Zagreb 2011.

The U.S. National Archives and Records Administration (NARA) Record Group 226 - OSS Intelligence reports Record Group 242 Hrvatski državni arhiv HR HDA 250, Ustaška vojnica HR HDA 487, Ministarstvo oružanih snaga NDH HR HDA 1450, Zbirka mikrofilmova gradiva iz inozemnih arhiva koje se odnosi na Hrvatsku HR HDA 1561, Zbirka fotografija Službe državne sigurnosti HR HDA 1718, Zbirka fotografija Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije Hrvatski povijesni muzej Zbirka fotografija, negativa i filmova Vojni arhiv Beograd Fond NDH Fond NOB-NOVJ Fond VBA Objavljeni izvori

Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenat, knjiga 2., Beograd 1969. Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, II. dio, Zagreb 2011. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti, SI. Brod 2005.

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, SI. Brod-Zagreb 2006. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Zagreb i srednišnja Hrvatska, SI. Brod-Zagreb 2008. Partizanska i komunistička represija i zločini u

Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, tomovi IV, V, XI, XII, XIII. Tiskovine Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1942. Literatura Nikola Anić, Narodooslobodilačka vojska Hrvatske 1941.-1945., Zagreb 2005. Tomislav Aralica i Višeslav Aralica, Hrvatski

ratnici kroz stoljeća. Oružane snage Nezavisne Države Hrvatske i druge hrvatske postrojbe na osovinskoj strani 1941-1945, 3. knjiga, Zagreb 2010. Nikica Barić, Ustroj vojske Domobranstva Nezavisne države Hrvatske, Zagreb 2003. Nikica Barić, Ustaše na Jadranu, Zagreb 2012. Nikica Barić, Pučko ustaški zbor generala

Metzgera i općenarodna odbrana u NDH krajem Drugog svjetskog rata, Časopis za suvremenu povijest 1 -2000. Milan Basta, Rat posle rata, Pavelićevi generali se predaju, Zagreb 1963. H. Džejms Bergvin, Imperija na Jadranu,

Musolinijevo osvajanje Jugoslavije 1941-1943, Beograd 2007. (naslov izvornika H. James Burgwyn, Empire on the Adriatic) Rade Bulat, Deseti korpus „Zagrebački" NOV I POJ, Ljubljana, 1985. Elvis Burčul, Ustaška nadzorna služba,

osnivanje, ustroj, djelovanje i ukidanje (1941.1943.) magistarski rad Odsjek.za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2002. Predrag Mišo Lj. Cemović, Od Podgovirce o Gradiške Glasnik SIKD Njegoš, sv VII 1961, Mladen Colić, Takozvana Nezavisna Država Hrvatske; Beograd 1973. Martina Grahek-Ravančić, Bleiburg i križni put 1945., Zagreb 2009.

Zdravko Dizdar, Razvoj NOB-a u Podravini u 1943. godini: Podravski zbornik 83, Koprivnica, 1983. Zdravko Dizdar, Pregled razvitka NOP-a u Podravini 1944. godine: Podravski zbornik 84, Koprivnica, 1984. Zdravko Dizdar, Ljudski gubici logora "Danica" kraj Koprivnice, 1941.-1942: Časopis za suvremenu povijest, 34, 2, Zagreb, 2002. Zdravko Dizdar Brojitbeni pokazatelji odnosa vojničkih postrojbi na teritoriju NDH 1941.1945., Časopis za suvremenu povijest 28, Zagreb, 1996. Dizdar M Sobiloveski Prešućivani četnički

zločini u Hravatskoj i Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Zagreb 1999. Bojan Dimitrijević i Dragan Savić Oklopne jedinice na jugoslovenskom ratištu, Institut za savremenu istoriju, Beograd 2011. Bojan Dimitrijević, Oklopne snage NDH, Vojna povijest 9, Zagreb, prosinac 2011, 24.-31.; Bojan Dimitrijević, Oklopne snage NDH (II dio), Vojna povijest 10, Zagreb, siječanj 2012, 24.,-31. Zvonimir Despot, Vrijeme zločina, Novi prilozi

za povijest koprivničke Podravine 1941.1948., Zagreb - Slavonski Brod 2007. Milenko Doder, Operacija Gvardijan, Beograd 1979. Ahmet Đonlagić, Ozrenska operacija, Vojnoistorijski glasnik 6, Beograd 1956. Ahmet Đonlagić i Mišo Leković, Njemačka

ofenziva na istočnu Bosnu, januar- februar 1942., Beograd 1962. Safet Filipović, Organi bezbednosti Bosne i Hercegovine u borbi protiv banditizma, Narodna milicija, 6/1954. Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića (memoari konttorverznog generala), Beograd 2007. Mario Jareb, Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941.godine, Zagreb 2006.

429

Mario Jareb, Ustaški pukovnik il general Tomislav Sertić, Časopis za suvremenu povijest 2, 2000, Fikreta Jelić-Butić, Ustaše u Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945,Sveučilišna naklada Liber i Školska knjiga, II izdanje, Zagreb 1978. Damir Jug, Oružane snage NDH, sveukupni ustroj, Zagreb 2004. Kapapandzich, Borivoye M., The Blodiest Yugoslav Spring 1945, Tito’s Katins and Gulags Carlston Press, New York, 1980. Jovan Kokot, Dvanaesta proleterska slavonska brigada, Beograd 1987. Ivan Košutić, Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1992. Ivan Košutić, Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, Zagreb 1994. Davor Kovačić, zapovjednici i dužnosnici

jasenovačke skupine logora 1941.-1945.: Časopis za suvremenu povijest, 1 -2000. Branislav Kovaćević, Od Vezirovog i Zidanog

mosta, Tragična sudbina crnogorskih četnika u završnoj fazi rata 1944-1945, Beograd 1993. Bogdan Krizman, Ustaše i Treći Reich I, Zagreb 1983. Bogan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb 1986. Bogdan Krizman NDH između Hitlera i Musolinija, Zagreb 1986. Mišo Leković, Dogovor okupatora i kvislinga

o zajedničkim operacijama protiv NOV] u proleće 1942 ("TRIO" - Treća neprijateljska ofenziva), Vojnoistorijski glasnik 1, Beograd 1988. Milija M. Lasić-Vasojević, Enemies on ali Sides: Fall of Yugoslavia North American International, Washington DC, 1976. Hrvoje Matković, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, kratak pregled, Zagreb 1994, II. dopunjeno izdanje, Zagreb 2002; Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941.1945., magistarski rad, Filozofski fakultet,

430

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2004 Vojislkav V. Mikić, Zrakoplovstvo Nezavisne Države Hrvatske 1941-1945, Beograd 2000. Dragan Nenezić.Jugoslovenske oblasti pod Italijom 1941-1943, Beograd 1999. Košta Nikolić, Italijanska vojska i četnici u Drugom svestkom ratu 1941-1943, Beograd 2009. Amir Obhođaš, Lako prevozni zdrug Hrvatske

legije. U borbama od Une do Dona, kolovoz 1941. - prosinac 1942., Zagreb 2012. Amir Obhođaš i Jason D. Mark, Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943., Zagreb 2012. Milan Pojić, Hrvatska pukovnija 369.na

istočnom bojištu 1941.-1943., ratni dnevnik, Zagreb 2007.

Dinko

Predoević,

postrojbe Hrvatskoj,

Oklopna vozila i oklopne u Drugom svjetskom ratu u I. dio, Saveznička oklopna vozila,

Rijeka 2002. Dinko Predoević, Oklopna vozila i oklopne

dokumenta, Vojnoistorijski glasnik 3, Beograd 1951. Branimir B. Stojanović, Alojzije Stepšinac,

zločinac ili svetac (dokumenti o izdaji i zločinu), Beograd 1985. Dinko Šakić, S Poglavnikom u Alpama 1946. (dio uspomnena iz veće cjeline) Split 2001. Schmidt-Ruchberg Erich, Der Endkampf auf dem Balkan, Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechland bis zu den Alpen, Heidelbegr 1955. Ivan Šibi, Sjećanja II: Ratni dnevnik, Zagreb, 1986. Thomas Nigel, Abbott Peter (Colour Plates by Mike Chappell), Partisan Warfare 1941-45, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1983/2002. Thomas Nigel, Mikulan Krunosalv, (illustrated by Darko Pavlovic), Axis Forces in Yugoslavia, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1995/2003. Velimir Terzić, urednik, Oslobodilački rat

naroda Jugoslavije 1941.-1945. Knjiga prva, Beograd 1957. Velimir Terzić, urednik, Oslobodilački rat

naroda Jugoslavije 1941.-1945. Knjiga druga,

postrojbe u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj II. dio, Oklopna vozila Sila osovine od travnja 1941. do rujna 1943., Rijeka 2008. Zdenko Radelić, Križari: ustaška gerila 1945-1950-probelmi istarživanja: Časopis za

Beograd 1965. Jozo Tomashevic, Četnici u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1979. Dušan Trbojević, Cersko-Majevička grupa

suvremenu povijest, Zagreb 2000. Zdenko Radelić, Križari, gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb 2002. Bogdan Radica, Hrvatska 1945., Munchenbarcelona 1974. Enver Redžić, Muslimansko autonomaštvo i 13

Kragujevac 2001. Srđa Trifković, Ustaša, Croatian Separatism and European Politics 19129-1945, The Lord Byron Foundation for Balkan Studies, London, engladm And Aiken South Carolina, USA 1998. 32. divzija NOV Jugoslavije, Zagreb-Beograd 1988. Vjekoslav Vrančić, Branili smo državu, uspomene osvrti doživljaji, knjiga prva, Barcelona Muchen 1985. Vojna enciklopedija, svezak III, VI, X., Beograd 1972-1975. Todor Vujasinović, Ozrenski partizanski odred, Beograd, 1962. Goran Vuković, Operacija Gvardijan, Zagreb 1958.

SS divizija, Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Treći Rajh, Sarajevo 1987. Klaus Schmider, Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941/1944, Verlag E.S.Mittler udn Sohn Gmbrh, Hamburg-Berlin-Bohn, 2002 .

Savo Skoko, Neznanje je najstrašnije kad je aktivno, Istorija 20. Veka, 1-2004, Beograd 2004. Miroslav Stepančić, Treća neprijateljska

ofenziva ulstočnoj Bosni, Crnoj Gori i Hercegovini gledana kroz neprijateljska

korpusa pukovnika Dragoslava S. Račića,

DOSAD IZAŠLO U NAKLADI DESPOT INFINITUSA BIBLIOTEKA „HRVATSKA POVIJEST” Neva Mihalić Amir Obhođaš - Jason D. Mark

Amir Obhođaš

Hrvatska legija: 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943.

Lako prevozni zdrug Hrvatske legije: u borbama od Une do Dona, kolovoz 1941.- prosinac 1942.

Borba Hrvata protiv Trećeg Reicha: hrvatski protuosovinski otpor i dinamika vojno-političkih strategija na hrvatskom ratištu u Drugom svjetskom ratu

Tvrdi uvez, 492 stranice,

Tvrdi uvez,

327 fotografija,

240 stranica,

50 karata i skica,

Tvrdi uvez,

144 fotografije,

252 stranice,

19 zračnih snimaka

20 karata, 4 skice

67 fotografija

Cijena 79,90 kn

Cijena 79,90 kn

Cijena 79,90 kn

Tomislav Aralica, Robert Čopec, Marko Jeras, Zdenko Kinjerovac, Tomislav Haraminčić

Ivica (Ivo) Lučić

Četvrta gardijska brigada Hrvatske vojske - Pauci

Sto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj

UZROCI RATA Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine

Tvrdi uvez, 468 stranica, više od Tvrdi uvez, 420 stranica, 380 crno-bijelih i fotografija u boji Cijena 79,90 kn

400 crno-bijelih i fotografija u boji, 48 karata, 10 shema

Cijena 79,90 kn

Tvrdi uvez, 522 stranice, 62 fotografije i ilustracije Cijena 79,90 kn

Amir Obhođaš, Mario Werhas, Bojan

Sedma gardijska brigada Hrvatske vojske - Puma

Miroslav Akmadža

Dimitrijević, Zvonimir Despot

Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj

Ustaška vojnica 1

Tvrdi uvez, 438 stranica,

Tvrdi uvez,

više od 300 crno-

468 stranica,

bijelih i fotografija

172 ekskluzivne

u boji, 30 shema,

Tvrdi uvez,

13 karata

530 stranica

Cijena 79,90 kn

Cijena 79,90 kn

Zvonimir Despot

Miroslav Tuđman

Vrijeme zločina

Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije

Tvrdi uvez

Tvrdi uvez

460 stranica

584 stranica

96 fotografija i,

256 originalnih

ilustracija

dokumenata

Cijena 149,90 kn

Cijena 169,90 kn

crno-bijele fotografije Cijena 79,90 kn

POSEBNA IZDANJA Ivan Aralica

Mentalni komunist

Paganizam u teoriji i praksi - Knjiga prva - Doktrina paganizma

Tvrdi uvez,

Tvrdi uvez,

352 stranice

432 stranice

Cijena 79,90 kn

Cijena 79,90 kn

Sve knjige mogu se naručiti izravno od nakladnika. Za sve informacije i narudžbe obratite se na: e-mail ([email protected]), na broj mobitela (095/1110175, Danijel Tatić, izvršni urednik) ili pismeno, poštom (Despot Infinitus d.o.o., Nadinska 18a, 10010 Zagreb). Sve o našim knjigama možete saznati na službenoj internetskoj stranici (www.despot-infinitus.com). Potražite nas na

www.facebook.com/hrvatskapovijest

SADRŽAJ 1. DIO USTROJ USTAŠKE VOJNICE...........................................................................................................................................................................................9 Stožer Ustaške vojnice..................................................................................................................................................................................................11 Ustaške stajaće djelatne bojne...................................................................................................................................................................................18 Stajaći djelatni zdrugovi.............................................................................................................................................................................................. 20 Poglavnikovi tjelesni sdrugovi (p ts)........................................................................................................................................................................ 50 Prometni zdrugovi Ustaške vojnice..........................................................................................................................................................................58 Posadne i milicijske postrojbe Ustaške vojnice.....................................................................................................................................................61 Milicijske postrojbe Ustaške vojnice........................................................................................................................................................................ 68 Školske ustanove i postrojbe..................................................................................................................................................................................... 69 Postrojavanje jedinstvenih hrvatskih oružanih snaga........................................................................................................................................ 73 Obnavljanje rada Glavnog stana poglavnika i ustroj ustaških zborova ožujka 1945 .................................................................................. 83 Hrvatsko oružništvo.....................................................................................................................................................................................................85 Redarstvena straža.......................................................................................................................................................................................................90 Ustaška obrana...............................................................................................................................................................................................................91 Vojnica njemačke narodne skupine....................................................................................................................................................................... 100 2. DIO UNUTAR USTAŠKE VOJNICE....................................................................................................................................................................................111 Proklamirani ideali i vrijednosti..............................................................................................................................................................................113 Simbolika, riječ ustaša, jezik u uporabi................................................................................................................................................................. 118 Duhovna služba i promidžba....................................................................................................................................................................................121 Činovi u Ustaškoj vojnici........................................................................................................................................................................................... 125 Časnik novih vrijednosti........................................................................................................................................................................................... 127 Stvaranje ustaškoga časničkog zbora 1 9 4 1.......................................................................................................................................................... 130 Pripadnost Poglavnikovoj tjelesnoj b ojn i.............................................................................................................................................................135 Odlikovanja istaknutih pripadnika.........................................................................................................................................................................136 Popuna ljudstvom postrojbi Ustaške vojnice...................................................................................................................................................... 138 Školovanje i usavršavanje časnika i dočasnika................................................................................................................................................... 147 Nedostatak stege, političkog i moralnog odgoja................................................................................................................................................. 153 Prelasci iz postrojbi i dezerterstvo.........................................................................................................................................................................156 Pitanje stege i negativne pojave..............................................................................................................................................................................161 Ishrana, čistoća, zdravlje i njihov utjecaj na Vojnicu.......................................................................................................................................... 168 5

3. DIO NAORUŽANJE I OPREMA USTAŠKE VOJNICE..................................................................................................................................................... 175 Tipologija streljačkog naoružanja..........................................................................................................................................................................190 Oklopne postrojbe..................................................................................................................................................................................................... 193 Topništvo......................................................................................................................................................................................................................196 Samokretne - samovozne postrojbe..................................................................................................................................................................... 199 Ostali rodovi................................................................................................................................................................................................................ 204 Odore i znakovlje........................................................................................................................................................................................................205 4. DIO USTAŠKA VOJNICA U VOJNOPOLITIČKIM ODNOSIMA POSLIJE KAPITULACIJE ITALIJE....................................................................... 215 Kapitulacija Italije i događaji u rujnu 1 9 43 ......................................................................................................................................................... 217 Nagovještaj promjene u njemačkom gledištu.....................................................................................................................................................219 Ministri Navratil i Vokić i Ustaška vojnica...........................................................................................................................................................221 Ljeto 1944. godine „Puč" Lorković - Vokić..........................................................................................................................................................227 Odnosi s predstavnicima Reicha 1943. - 1 9 4 5...................................................................................................................................................229 5. DIO KRAJ USTAŠKE VOJNICE................................................................................................................................'..........................................................235 Pred evakuaciju na zapad........................................................................................................................................................................................ 237 Povlačenje snaga Ustaške vojnice s teritorija NDH...........................................................................................................................................240 Predaja na Bleiburgu.................................................................................................................................................................................................243 Predaja i kasnija sudbina zarobljenih hrvatskih snaga....................................................................................................................................245 Križari: ustaše u odmetništvu 1945. - 1 95 0 ....................................................................................................................................................... 250 „Plan 10. travnja"........................................................................................................................................................................................................253 Na području Hrvatske............................................................................................................................................................................................... 255 Na prostoru Bosne i Hercegovine.......................................................................................................................................................................... 259

6. DIO OPERACIJE U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ.................................................................................................................................................271 Operacija „Dubrovnik"..............................................................................................................................................................................................273 Borbe za Zlatar i Varaždinske Toplice............................................................................................................................................................273 Pothvat „Dubrovnik 1 "....................................................................................................................................................................................... 277 Pothvat „Dubrovnik 2 " ....................................................................................................................................................................................... 284 Borbe na području Ivanščice i Kalnika od druge polovine veljače do kraja ožujka 1 9 4 4.................................................................307 6

Borbe na području Zagorja...................................................................................................................................................................................... 312 Prelazak 32. divizije NOVJ u Zagorje...............................................................................................................................................................312 Borbe oko Krapine, Klanjca i Novog Golubovca...........................................................................................................................................314 Borbe za Ivanec....................................................................................................................................................................................................318 Borbe kod Novog Marofa................................................................................................................................................................................... 322 Zauzimanje uporišta Donje Orešje i borbe oko Ivanca početkom svibnja 1944 ................................................................................. 324 Borbe za Kovin, Mače i Mihovljan....................................................................................................................................................................335 Pothvat „Sarajevo"............................................................................................................................................................................................... 336 Borbe u Podravini tijekom lipnja i srpnja 1 9 44 ..................................................................................................................................................343 Borbe na pravcu Koprivnica - Bjelovar......................................................................................................................................................... 344 Pothvat „Brod"...................................................................................................................................................................................................... 348 Borbe za Ludbreg.................................................................................................................................................................................................352 Borbe na području zapadne Bilogore i operacija „Rouen"........................................................................................................................ 354 Borbena skupina Nališ..............................................................................................................................................................................................368 Kriza oružanih snaga NDH.......................................................................................................................................................................................379 Rušenje prometnica............................................................................................................................................................................................ 379 Napad na Križevce................................................................................................................................................................................................382 Rujanska k riz a......................................................................................................................................................................................................385 Borbe u Podravini................................................................................................................................................................................................ 388 Bitka za Koprivnicu.............................................................................................................................................................................................400 Zaključak uz poglavlje Operacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.................................................................................................................... 413 DODATAK Odore i oznake Ustaške vojnice 1941. - 1 94 5.....................................................................................................................................................419 Pogovor.........................................................................................................................................................................................................................428 IZVORI I LITERATURA..............................................................................................................................................................................................429

7

DODATAK ODORE I OZNAKE USTAŠKE VOJNICE

1941. - 1945.

Prvi tip ustaške odore M41 Ustaški prodorni odjel, koji se s Antom Pavelićem na čelu vratio nakon proglašenja NDH iz Italije i stigao u Zagreb 15. travnja 1941., Talijani su u Pistoji 1. travnja opremili talijanskim zelenkastim odorama. Na ovratnicima su nosili prišivene hrvatske trobojnice, a na taborskim kapama koje su bile slične talijanskima nosili su metalno slovo U. Prvih tjedana NDH nosile su se prepravljene i izvorne starojugoslavenske odore koje su se zakapčale pod vratom, da bi nakon prepravke za Ustašku vojnicu bile otvorena kroja, kao i prve izvorne hrvatske ustaške odore M41 koje su se pojavile u svibnju 1941. go dine. Surka je imala četiri našivena džepa s naborom na njima, lažnim narukavljem čiji se rub podizao u šiljak i zakapčala se četirima glatkim metalnim gumbima. Ljetne odore krojem su bile slične zimskima, napravljene od tanjeg materijala. Uz surku se nosila zelenkasta košulja i kravata. Prema zakonskoj odredbi od 3. srpnja 1941. Ustaška vojnica nosila je odore svjetlosivozelenkaste boje. Časnici Ustaške vojnice činove su nosili na donjem dijelu obaju rukava surke, a dočasnici na gornjem. Činovi su se sastojali od tamnocrvenih povitica, gajtana namotanih u krug i dvostruko upletenih za ispod krugo va. Ovisno o činu, ispod povitica dodavao se i tamnocrveni vodoravni pleter dužine oko pet centimetara. Od lipnja 1941. časnici Ustaške vojnice nosili su činove i na lijevoj strani taborske kape. Od uspostave NDH pa do sredine 1942. nosile su se isključivo taborske kape. Ispočetka su na taborskim kapama svi pripadnici Ustaške vojnice (časnici, dočasnici i vojničari) nosili samo metalno slovo U s gorućom bombom, a zatim su uvedene i male okrugle metalne pločice s inicijalima AP (Ante Pavelić) koje su se nosile na vrhu kape iznad slova U. Tako se i na ovratnicima surke isprva nosilo samo slovo U bez podloge, da bi ubrzo bilo uvedeno nošenje četvrtastih platnenih latica crvene boje sa slovom U na njima. Nosio se pojas smeđe boje s običnom metalnom kopčom, starojugoslavenski za časnike. Hlače su bile jahaćeg, skijaškog i bosanskog kroja uz koje su časnici nosili čizme ili cipele s uvijačima za vojničare.

Drugi tip ustaške odore M42 Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i za država se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkastomaslinaste boje, krojem slične staroj ustaškoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima našivenim džepovima s prednje strane surke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčavala se četirima metalni ma ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boju odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške vojnice s goru ćom bombom. Narukavlja ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate i dalje se nose. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Taborske kape ostaju iste, samo sada 421

u novoj boji Ustaške vojnice. Latice također početkom 1942. godine mijenjaju oblik, sada im je gornji kraj zašiljen, tako da više nisu imale oblik četverokuta, već peterokuta. Dočasnici i vojničari i dalje su nosili oznaku U s gorućom bombom na laticama, a za časnike je uvedena ista oznake manje veličine. Godine 1942. uvode se i posebne metalne latice za prometne zdrugove Ustaške vojnice. Bile su četvrtaste, tamnocrvene boje, većih dimenzija sa znakom U i željezničkim kotačem s kri lima ispod znaka U. Ustaška vojnica nosila je platnene ili metalne latice, izrađene od tankog lima i zatim bojene. Za časnike Ustaške vojnice uvedene su i tvrde kape, telerice, slične tvrdim kapama domobranskih časnika, u boji nove ustaške odore. Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje. Imala je i tri tamnocrvena ispuška koji su se pružali duž vanjskih šavova kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake za ustaške časnike. Izrađene su od tankog lima i zatim emajlirane ili samo bojene. Prvi znak bio je ovalna oblika, uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lišća u podnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje s gorućom bombom u njemu. Iznad te oznake nalazila se druga manja okrugla oznaka uokvirena pleterom, u čijem su se središtu na crvenoj podlozi nalazili inicijali AP plave boje. Časnici su te oznake nosili i na taborskim kapama. Godine 1943. dopušteno je i dočasnicima nošenje tvrdih kapa, ali samo izvan službe s običnim vojničarskim oznakama na kapi. Uveden je i novi kožni pojas za časnike smeđe boje s kopčom ovalna oblika uokvirenom pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazi se emajlirano plavo slovo U s gorućom bombom. Dočasnici i vojničari dobivaju nove metalne kvadratne kopče s reljefnim slovom U i bombom u njemu smještenom na središtu kopče. Hlače ostaju istog kroja kao i stare, šivane od novog materijala žućkastosmećkastomaslinaste boje s tamnocrvenim ispušcima duž vanjskih šavova za časnike.

Poglavnikova tjelesna bojna (PTB) i Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS) Pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne (PTB-a) nosili su kao i svi ostali pripadnici Ustaške vojnice već opisane ustaške odore M41 svjetlosivozelenkaste boje i od početka 1942. M42 žućkastosmećkastomaslinaste boje. Na ovratnicima nose posebne latice na koje su jedino oni imali pravo nošenja. Bile su četvrtasta oblika obojena u boje hrvatske trobojnice sa slovom U na njima, za časnike mala U oznaka, a za vojničare većih dimenzija. Pričvršćivale su se kao i sve ostale latice prišivanjem na ovratnike. Godine 1942. uvode se nove latice drugog oblika, peterokutne sa zašiljenim vrhom, boje trobojnice i slovo U ostaje. Kada je 15. svibnja 1942. PTB raspušten, a stvoren Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS), odlučeno je da njegovi pripadnici nose odore zatvorena kroja. Odora se zakapčala pod vratom s pet gumba obojenih u boju odore i reljefnim U na njima. Surka je bila krojem i bojom kao i nova odora Ustaške vojnice M42. Jedina je razlika bila što je M42 otvorena kroja, a nova odora PTS-a zatvorena. Godine 1944. ponovno su uvedene nove latice za PTS oblikom kao i stare sa zašilje nim vrhom, sada umjesto trobojnice postaju jednobojne s malom oznakom, reljefnim romboidnim vrhovničkim znakom i jedva vidljivim slovom U unutar njega. Latice su bile jednake za časnike i vojničare. Također su za časnike i vojničare PTSa uvedene i nove kopče. Časnici nose ovalnu kopču, uokvirenu pleterom s reljefnim vrhovničkim znakom i slovom U bez 422

goruće bombe, smješteno na sredini kopče. Vojničari nose četvrtaste aluminijske kopče s reljefnim vrhovničkim znakom na sredini kopče. Od polovine 1944. veliki dio PTS-a opremljen je njemačkim M43 odorama sivomaslinaste boje, s kojih su skidane naramenice i stavljane oznake Ustaške vojnice. Od zime 1944. nose još i odore olovnoplave boje koje su navodno bile namijenjene ruskoj oslobodilačkoj armiji generala Wlassowa. Odore su bile zatvorena kroja, morale su se preko glave navlačiti zbog nepotpunoga prednjeg razreza na surci koji je bio samo do pasa. Zakapčala se trima gumbima do pod vrat, imala je četiri našivena džepa, po dva na prsima i bokovima s ravnim preklopnicima na njima. Te su odore u NDH nazivali „finskim odorama" i predstavljaju ujedno i posljednji model odore PTS-a. Postojale su i odore koje su šivane u NDH od iden tičnoga olovnoplavog sukna koje je Njemačka isporučila Hrvatskoj zajedno s gotovim sašivenim odorama. Ta u NDH šivana surka bila je zatvorena kroja s punim prednjim razrezom i zakapčala se s pet gumba. Taborska kapa krojem je bila slična ta lijanskim taborskim kapama na kojoj se štitnici za uši preklapaju na tjemenu i nije imala prednji valjak na čelu kape. Hlače su bile jahaćeg kroja, potkožene otraga i unutar nogavica. Čizme su i dalje nošene kao i cipele s uvijačima. PTS je kao elitna ustaška postrojba uvijek dobivao najbolju opremu koju je država u tome trenutku imala na raspolaganju.

„Crna legija" Kako su odore za Ustašku vojnicu izrađivane u mnogim radionicama na više mjesta i kroz cijelo ratno razdoblje rađene od raznih materijala različitih nijansi boje, njihov izgled u detaljima i izvedbi znatno se razlikuje. Zbog nestašice odgova rajućeg sukna za Ustašku vojnicu možemo vidjeti njene pripadnike u različitim odorama od starojugoslavenskih, izvornih ustaških M41 i M42, domobranskih, talijanskih, njemačkih i na kraju olovnoplavih za ROA. Tako je za „Crnu legiju" zbog nestašice upotrijebljeno potpuno crno sukno namijenjeno navodno pravoslavnom svećenstvu. Zbog tih crnih odora i pro zvana je „Crnom legijom". Odora je bila krojem potpuno jednaka uobičajenim ustaškim odorama. Nosile su se i zelenkaste košulje s kravatom.

Hrvatske oružane snage (HOS) Sredinom 1944. počelo se s planiranjem stvaranja HOS-a koji je trebao ujediniti sve oružane postrojbe, pogotovo Ustašku vojnicu i Domobranstvo koji su dotada bile zasebne vojske s posebnim zapovjedništvima. Dana 13. siječnja 1945. objavlje na je zapovijed koju je donio poglavnik Ante Pavelić kojom se uvode jedinstvene oznake i istovjetnost odora svih pripadnika HOS-a izuzev mornarice, zrakoplovstva, radne službe i narodne zaštite. Surka mora biti zatvorena kroja, zakapčala se do pod vrat. Kroj novih surki nije detaljnije opisan. Navodno se radi o surkama krojem nalik njemačkim M43. Stvarnost je ve ćinom izgledala drukčije. Zbog nestašice odgovarajućeg sukna i stalnih ratnih djelovanja pripadnici HOS-a zadržali su svoje stare odore i na njih dodavali nove oznake. Novih oznaka također nije bilo za sve dovoljno, tako da možemo vidjeti na foto 423

grafijama mješavinu starih i novih oznaka na odorama. Časnici su nosili činove na naramenicama na koje se prišivao pleter složen od triju isprepletenih gajtana, za niže časnike pleter je bio tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili sam pleter (za zastavnika). Viši časnici nosili su pleter od dvaju vanjskih gajtana srebrne boje i jednoga srednjeg gajtana tamnocrvene boje i na njima troliste zlatne boje. Generali su nosili pletere zlatne boje s trolistima srebrne boje. Ustaški časnici ne nose više oznaku čina na lijevoj strani taborske kape, već samo na donjem dijelu obaju rukava kao predajnu uspomenu. Časnici i vojničari Ustaške vojnice, sada pripadnici HOS-a, zadržavaju svoje staro znakovlje na kapama i laticama koje dobivaju je dinstveni oblik. Sve su peterokutne sa zašiljenim vrhom. Za sve pripadnike HOS-a uveden je i vrhovnički znak, državni grb s vrhovničkim znakom na trobojnoj platnenoj vrpci koji se nosio iznad gornjega desnog džepa na surci. Postojala je i metalna inačica vrhovničkog znaka koji se pričvršćivao na surku pomoću iglica na savijanje ili prišivanjem. Mario Pavlović

424

Odora zastavnika Ustaške vojnice M42 u sastavu HOS-a Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, mo del M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i zadržava se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkastomaslinaste boje, krojem slične staroj ustaškoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima našivenim džepovima s prednje strane surke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčala se četirima metalnima ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boji odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške vojnice s gorućom bombom. Lažna narukavlja čiji se rub podizao u šiljak ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate se i dalje nose uz nove surke. Za svečane prilike časnici su nosili i bijele košulje s kravatama crne ili modre boje. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Na naramenicama nose stare crvene četvrtaste časničke latice s malom oznakom U. Na odori se nalazi iznad desnog džepa vrhovnički znak, koji je uveden za sve pripadnike HOS-a, kao i pleter složen od triju gajtana za niže časnike tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili samo pleter za zastavnika. Nosi se i ratni spomen-znak s državnim grbom u zapučku prvog gumba na koji su imali pravo oni koji su najmanje godinu dana vršili vojničku službu u sastavu HOS-a u NDH ili izvan nje i sudjelovali u neposrednoj bor bi s neprijateljem ili su najmanje šest mjeseci upravljali pothvatnim vodstvom borbenih postrojbi. Časnici su uz odoru nosili i kožni pojas smeđe boje s kopčom ovalna oblika uokvirenu pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazilo se emajlirano plavo slovo U s go rućom bombom u njemu. 425

Tvrda kapa ustaškog časnika Tvrde kape časnika Ustaške vojnice bile su oblikom nalik istovrsnoj kapi domobranskih časnika žućkastosmećkastomaslinaste boje. Uvedene su početkom 1942. godine. Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje za niže časnike. Imala je i tri tamnocr vena ispuška koji su se pružali duž kape. Tada se na kapa ma pojavljuju i nove oznake izrađene od tankog lima, emaj lirane ili bojene. Prvi je znak bio ovalnog oblika uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lišća u podnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje sgorućom bombom u njemu. Iznad ovalne ozna ke nalazio se drugi okrugli znak uokviren pleterom u čijem su se središtu nalazili inicijali AP (Ante Pavelić] plave boje na crvenoj podlozi. Prikazana kapa proizvedena je 1944. ili 1945. godine i krojem je nalik njemačkim „Knautschmütze".

Taborske kape Ustaške vojnice Taborske kape Ustaške vojnice bile su oblikom slične talijanskim taborskim kapama. Bile su žućkastosmećkastomaslinaste boje s preklopnim valjkom na čelu kape na kojem su se nosile oznake. Kako su se proizvodile na više mjesta, postoje razlike u detaljima i izvedbi taborskih kapa, pa čak i u boji. Na jednoj slici je taborska kapa ustaškog časnika s časničkim bojenim oznakama i oznakom čina poručnika koji se nosio na lijevoj strani taborske kape, kao i sve ostale oznake činova Ustaške vojnice. Na drugoj je slici kapa ustaškog vojničara žućkastosmećkastomaslinaste boje izrađena za zimsku uporabu s oznakama za vojničare, obično aluminijsko slovo U i mala okrugla pločica s inicija lima AP.

Svečani pojas nižeg časnika Ustaške vojnice u sastavu HOS-a Ne zna se sa sigurnošću kada je propisan i uveden svečani pojas za pripadnike HOS-a, je li pri kraju 1944. ili početkom 1945. godi ne. Pojas je bio širine pet centimetara sa složenim tropletom na njemu istoga oblika i boje kao što je bio troplet na naramenicama. Za generale je bio zlatne boje, za više časnike srebrne i tamnocrvene boje, a za niže časnike tamnocrvene boje.

Uniforma, kape i pojas u vlasništvu su Marija Pavlovića.

427

IZVORI I LITERATURA Zbirke i fondovi

Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Dalmacija, SI. Brod-Zagreb 2011.

The U.S. National Archives and Records Administration (NARA) Record Group 226 - OSS Intelligence reports Record Group 242 Hrvatski državni arhiv HR HDA 250, Ustaška vojnica HR HDA 487, Ministarstvo oružanih snaga NDH HR HDA 1450, Zbirka mikrofilmova gradiva iz inozemnih arhiva koje se odnosi na Hrvatsku HR HDA 1561, Zbirka fotografija Službe državne sigurnosti HR HDA 1718, Zbirka fotografija Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije Hrvatski povijesni muzej Zbirka fotografija, negativa i filmova Vojni arhiv Beograd Fond NDH Fond NOB-NOVJ Fond VBA Objavljeni izvori

Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenat, knjiga 2., Beograd 1969. Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, II. dio, Zagreb 2011. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti, SI. Brod 2005.

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, SI. Brod-Zagreb 2006. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Zagreb i srednišnja Hrvatska, SI. Brod-Zagreb 2008. Partizanska i komunistička represija i zločini u

Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, tomovi IV, V, XI, XII, XIII. Tiskovine Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1942. Literatura Nikola Anić, Narodooslobodilačka vojska Hrvatske 1941.-1945., Zagreb 2005. Tomislav Aralica i Višeslav Aralica, Hrvatski

ratnici kroz stoljeća. Oružane snage Nezavisne Države Hrvatske i druge hrvatske postrojbe na osovinskoj strani 1941-1945, 3. knjiga, Zagreb 2010. Nikica Barić, Ustroj vojske Domobranstva Nezavisne države Hrvatske, Zagreb 2003. Nikica Barić, Ustaše na Jadranu, Zagreb 2012. Nikica Barić, Pučko ustaški zbor generala

Metzgera i općenarodna odbrana u NDH krajem Drugog svjetskog rata, Časopis za suvremenu povijest 1 -2000. Milan Basta, Rat posle rata, Pavelićevi generali se predaju, Zagreb 1963. H. Džejms Bergvin, Imperija na Jadranu,

Musolinijevo osvajanje Jugoslavije 1941-1943, Beograd 2007. (naslov izvornika H. James Burgwyn, Empire on the Adriatic) Rade Bulat, Deseti korpus „Zagrebački" NOV I POJ, Ljubljana, 1985. Elvis Burčul, Ustaška nadzorna služba,

osnivanje, ustroj, djelovanje i ukidanje (1941.1943.) magistarski rad Odsjek.za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2002. Predrag Mišo Lj. Cemović, Od Podgovirce o Gradiške Glasnik SIKD Njegoš, sv VII 1961, Mladen Colić, Takozvana Nezavisna Država Hrvatske; Beograd 1973. Martina Grahek-Ravančić, Bleiburg i križni put 1945., Zagreb 2009.

Zdravko Dizdar, Razvoj NOB-a u Podravini u 1943. godini: Podravski zbornik 83, Koprivnica, 1983. Zdravko Dizdar, Pregled razvitka NOP-a u Podravini 1944. godine: Podravski zbornik 84, Koprivnica, 1984. Zdravko Dizdar, Ljudski gubici logora "Danica" kraj Koprivnice, 1941.-1942: Časopis za suvremenu povijest, 34, 2, Zagreb, 2002. Zdravko Dizdar Brojitbeni pokazatelji odnosa vojničkih postrojbi na teritoriju NDH 1941.1945., Časopis za suvremenu povijest 28, Zagreb, 1996. Dizdar M Sobiloveski Prešućivani četnički

zločini u Hravatskoj i Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Zagreb 1999. Bojan Dimitrijević i Dragan Savić Oklopne jedinice na jugoslovenskom ratištu, Institut za savremenu istoriju, Beograd 2011. Bojan Dimitrijević, Oklopne snage NDH, Vojna povijest 9, Zagreb, prosinac 2011, 24.-31.; Bojan Dimitrijević, Oklopne snage NDH (II dio), Vojna povijest 10, Zagreb, siječanj 2012, 24.,-31. Zvonimir Despot, Vrijeme zločina, Novi prilozi

za povijest koprivničke Podravine 1941.1948., Zagreb - Slavonski Brod 2007. Milenko Doder, Operacija Gvardijan, Beograd 1979. Ahmet Đonlagić, Ozrenska operacija, Vojnoistorijski glasnik 6, Beograd 1956. Ahmet Đonlagić i Mišo Leković, Njemačka

ofenziva na istočnu Bosnu, januar- februar 1942., Beograd 1962. Safet Filipović, Organi bezbednosti Bosne i Hercegovine u borbi protiv banditizma, Narodna milicija, 6/1954. Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića (memoari konttorverznog generala), Beograd 2007. Mario Jareb, Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941.godine, Zagreb 2006.

429

Mario Jareb, Ustaški pukovnik il general Tomislav Sertić, Časopis za suvremenu povijest 2, 2000, Fikreta Jelić-Butić, Ustaše u Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945,Sveučilišna naklada Liber i Školska knjiga, II izdanje, Zagreb 1978. Damir Jug, Oružane snage NDH, sveukupni ustroj, Zagreb 2004. Kapapandzich, Borivoye M., The Blodiest Yugoslav Spring 1945, Tito’s Katins and Gulags Carlston Press, New York, 1980. Jovan Kokot, Dvanaesta proleterska slavonska brigada, Beograd 1987. Ivan Košutić, Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1992. Ivan Košutić, Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, Zagreb 1994. Davor Kovačić, zapovjednici i dužnosnici

jasenovačke skupine logora 1941.-1945.: Časopis za suvremenu povijest, 1 -2000. Branislav Kovaćević, Od Vezirovog i Zidanog

mosta, Tragična sudbina crnogorskih četnika u završnoj fazi rata 1944-1945, Beograd 1993. Bogdan Krizman, Ustaše i Treći Reich I, Zagreb 1983. Bogan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb 1986. Bogdan Krizman NDH između Hitlera i Musolinija, Zagreb 1986. Mišo Leković, Dogovor okupatora i kvislinga

o zajedničkim operacijama protiv NOV] u proleće 1942 ("TRIO" - Treća neprijateljska ofenziva), Vojnoistorijski glasnik 1, Beograd 1988. Milija M. Lasić-Vasojević, Enemies on ali Sides: Fall of Yugoslavia North American International, Washington DC, 1976. Hrvoje Matković, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, kratak pregled, Zagreb 1994, II. dopunjeno izdanje, Zagreb 2002; Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941.1945., magistarski rad, Filozofski fakultet,

430

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2004 Vojislkav V. Mikić, Zrakoplovstvo Nezavisne Države Hrvatske 1941-1945, Beograd 2000. Dragan Nenezić.Jugoslovenske oblasti pod Italijom 1941-1943, Beograd 1999. Košta Nikolić, Italijanska vojska i četnici u Drugom svestkom ratu 1941-1943, Beograd 2009. Amir Obhođaš, Lako prevozni zdrug Hrvatske

legije. U borbama od Une do Dona, kolovoz 1941. - prosinac 1942., Zagreb 2012. Amir Obhođaš i Jason D. Mark, Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943., Zagreb 2012. Milan Pojić, Hrvatska pukovnija 369.na

istočnom bojištu 1941.-1943., ratni dnevnik, Zagreb 2007.

Dinko

Predoević,

postrojbe Hrvatskoj,

Oklopna vozila i oklopne u Drugom svjetskom ratu u I. dio, Saveznička oklopna vozila,

Rijeka 2002. Dinko Predoević, Oklopna vozila i oklopne

dokumenta, Vojnoistorijski glasnik 3, Beograd 1951. Branimir B. Stojanović, Alojzije Stepšinac,

zločinac ili svetac (dokumenti o izdaji i zločinu), Beograd 1985. Dinko Šakić, S Poglavnikom u Alpama 1946. (dio uspomnena iz veće cjeline) Split 2001. Schmidt-Ruchberg Erich, Der Endkampf auf dem Balkan, Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechland bis zu den Alpen, Heidelbegr 1955. Ivan Šibi, Sjećanja II: Ratni dnevnik, Zagreb, 1986. Thomas Nigel, Abbott Peter (Colour Plates by Mike Chappell), Partisan Warfare 1941-45, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1983/2002. Thomas Nigel, Mikulan Krunosalv, (illustrated by Darko Pavlovic), Axis Forces in Yugoslavia, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1995/2003. Velimir Terzić, urednik, Oslobodilački rat

naroda Jugoslavije 1941.-1945. Knjiga prva, Beograd 1957. Velimir Terzić, urednik, Oslobodilački rat

naroda Jugoslavije 1941.-1945. Knjiga druga,

postrojbe u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj II. dio, Oklopna vozila Sila osovine od travnja 1941. do rujna 1943., Rijeka 2008. Zdenko Radelić, Križari: ustaška gerila 1945-1950-probelmi istarživanja: Časopis za

Beograd 1965. Jozo Tomashevic, Četnici u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1979. Dušan Trbojević, Cersko-Majevička grupa

suvremenu povijest, Zagreb 2000. Zdenko Radelić, Križari, gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb 2002. Bogdan Radica, Hrvatska 1945., Munchenbarcelona 1974. Enver Redžić, Muslimansko autonomaštvo i 13

Kragujevac 2001. Srđa Trifković, Ustaša, Croatian Separatism and European Politics 19129-1945, The Lord Byron Foundation for Balkan Studies, London, engladm And Aiken South Carolina, USA 1998. 32. divzija NOV Jugoslavije, Zagreb-Beograd 1988. Vjekoslav Vrančić, Branili smo državu, uspomene osvrti doživljaji, knjiga prva, Barcelona Muchen 1985. Vojna enciklopedija, svezak III, VI, X., Beograd 1972-1975. Todor Vujasinović, Ozrenski partizanski odred, Beograd, 1962. Goran Vuković, Operacija Gvardijan, Zagreb 1958.

SS divizija, Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Treći Rajh, Sarajevo 1987. Klaus Schmider, Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941/1944, Verlag E.S.Mittler udn Sohn Gmbrh, Hamburg-Berlin-Bohn, 2002 .

Savo Skoko, Neznanje je najstrašnije kad je aktivno, Istorija 20. Veka, 1-2004, Beograd 2004. Miroslav Stepančić, Treća neprijateljska

ofenziva ulstočnoj Bosni, Crnoj Gori i Hercegovini gledana kroz neprijateljska

korpusa pukovnika Dragoslava S. Račića,

Ustaska vojnica 2

Short Description

Description

Comments

We need your help!