usporedni esej Dundo Maroje i Otac Goriot

U ovom eseju riječ će biti o poveznici između komedije ,,Dundo Maroje'' Marina Držića i romana ,,Otac Goriot'' Honore de Balzaca. Dva naizgled različita djela iz različitih književnih razdoblja se bave istom temom a to je odnosom između roditelja i djece. Likovi vezani uz ovaj problem su Dundo Maroje i Maro, otac i sin, te Otac Goriot i njegova kćer, Delphina. Dundo Maroje je bio tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse. Bio je škrt, žalio je za dukatima i napominjao da su mu oni važniji od sina dok je Maro bio njegova suprotnost. Bio je rasipan i lakomislen, nije puno razmišljao kada je u pitanju bilo trošenje novca te je živio po motu „Novac je da se troši“ te zbog toga dolazi do problema između njih dvojice. Otac Goriot je bio čovjek koji je smatrao da je njegova zadaća brinuti se za svoje kćeri iako one svojim ponašanjem to nisu zaslužile. Podredio je svoj život kćerima i dao im sve što je mogao. Udao ih je u bogate obitelji nadavši se da će mu uzvratiti ljubavlju, to se nije dogodilo no unatoč svemu on je nastavio davati novac svojim kćerima smatrajući da je njihova sreća sve što njemu treba da bude sretan. Delphine je bila kćer od Oca Goriota. Nakon što se bogato udala, okrenula je leđa svom ocu i ostavila ga samog, kao i njena sestra. Nikad ga nije posjećivala, jedino pred smrt kada je bilo već bilo i pre kasno. Postoji mnogo sličnosti i razlika između nabrojenih likova. Prvi primjer su djeca, Maro i Delphine, vrsta ljudi kojima materijalno predstavlja sve u životu. Kod obojice likova vidimo istu situaciju, čim su se domogli novca svojih roditelja iskoristili su priliku i ''zaboravili'' na njih. Dobili su što su htjeli, iskoristili što su mogli i nakon toga smatrali da se uopće više ne moraju javljati svojim roditeljima. ,,Tko ste vi, dobri čovječe? Što želite?'' ''Što želite?!'' ,,Ne poznam vas, idite zbogom!'' ,,Taj je čovjek lud! ''Maro je glumio da ne poznaje oca dok je Delphine ocu okrenula leđa i zaboravila na njega. ,,Opet moj otac!... Nećete me valjda učiniti mojim dužnostima prema ocu. Poznajem ja oca odavno. Ni riječi više, Eugene.'' Drugi primjer su očevi, Dundo Maroje i Otac Goriot, koji su malo drugačiji. Dundo Maroje je dao sinu pet tisuća dukata i poslao ga u Firencu da postane trgovac no tim djelom Dundo Maroje nije samo mislio na svog sina, nego i na svoju korist. Mislio je ako se Maro obogati da će se obogatiti i on te je stalno žalio za svojim dukatima. Na kraju, Dundo Maroje prevari sina i uzima mu dukate. Za razliku od njega, Ocu Goriotu je dobrobit njegovih kćeri bila na prvom mjestu. Dao im je sav novac koji je imao, i nakon što su ga izdale opet im je dao i ono malo što mu je ostalo tvrdeći da je njihova sreća i njegova sreća. ,,Recite joj neka se ipak zabavlja''Bio je potpuno nesebičan ali pomalo i naivan jer su ga kćeri iskoristile i ostavile. Na kraju Otac Goriot umire a od kćeri ni traga, nisu ga došle posjetiti ni na smrtnoj postelji. Sve u svemu, smatram da su odnosi roditelja i djece u oba djela

odgojno nepoželjna. Djeci ne treba pružiti sve što žele bez prigovora kao što je prikazano u Ocu Goriotu jer na taj način djeca postanu razmažena i nezahvalna a opet ne treba misliti samo na sebe i plakati nad prolivenim mlijekom kao što je Dundo Maroje učinio.