Unutarnji Vodovod i Kanalizacija

VODOVOD I KANALIZACIJA UNUTARNJE INSTALACIJE  VODOVODA I KANALIZACIJE

Izvedba unutarnjih instalacija vodovoda i kanalizacije Prije početka radova potrebno je: •Izvršiti pregled projekta, pregled tehničkih rješenja, provjera usuglašenosti s arh. građevinskim dijelom i ostalim dijelovima projekta •pregled lokacije i provjera ulaznih podataka (priključci) •kontakt s odgovornim osobama komunalnih službi prije potrebe izvođenja priključaka •kod svih nejasnoća ili nemogućnosti izvedbe u kontinuitetu konzultirati projektanta

Jedna komunalna služba može gospodariti samo jednim sustavom (vodovod, fekalna kanalizacija, oborinska kanalizacija). U Dalmaciji pretežito vodovodom i fekalnom odvodnjom gospodari tvrtka u vlasništvu grada, a oborinskom direktno lokalna uprava. Bez obzira na rješenje predviđeno projektom potrebno je s nadležnom službom usuglasiti mjesta i način priključenja. Cijevi vodovoda i kanalizacije potrebno je na konstrukciju montirati preko cijevnih obujmica s gumenom oblogom, na propisanom razmaku prema vrsti cijevi. Prolaze kroz konstruktivne elemente treba izvesti dilatirano da se ne bi proizvodila strukturna buka. Prolaze kroz protupožarne pregrade izvesti na atestiran način.

Unutarnji vodovod Za opskrbu vodom za sanitarne potrebe koriste se cijevi iz različitih materijala. •čelične pocinčane cijevi •bakrene cijevi •polipropilenske cijevi (PP-R) •PE-Al-PEx cijevi •inox cijevi i dr. Za sve vrste cijevi postoje odgovarajući fazonski komadi. Čelične pocinčane cijevi spajaju se navojim cijevnim spojevima. Bakrene cijevi spajaju se lemljenjem ili «press» spojevima. PP-R cijevi spajaju se zavarivanjem, a PE-AL-PEx cijevi «press» spojnicama. Inox cijevi spajaju se «press» spojevima.

FITINZI IZ INOXA

Materijali koji se sve više koriste za vodovodne instalacije su PP-R cijevi i PE-Al-PEx cijevi.

PP‐R cijevi

Horizontalni razvod cijevi se polaže slobodno (spušteni strop) do vertikalnih instalacijskih okana, ili uzidano u podu i zidovima. Prednost slobodnog vođenja, ukoliko je to moguće je povoljnije zbog lakšeg održavanja i pouzdanije izolacije. Cjevovodi opskrbne vode vidljivo vođeni na čeličnim nosačima i u instalacijskim oknima izoliraju se toplinskom izolacijom s parnom branom. Vidljivo vođeni cjevovodi i cjevovodi u instalacijskim šahtovima za zidove ili nosače vješaju se putem termoizolirajuće gumirane obujmice, da se zaštiti toplinska izolacija, spriječi rošenje i ublaže eventualni šumovi.

Na pojedinim ograncima cjevovoda predviđaju se ventili za isključivanje pojedine grane iz uporabe u slučaju potrebe, a na dnu vertikala predviđaju se ventili s ispustom. Cijevi u zidnim instalacijskim šlicevima zaštićuju se zaštitnom izolacijom. Razvod vodovoda pod stropom ili u podu se izvodi iznad cijevi kanalizacije. Priprema tople potrošne može biti lokalna ili centralna. Temperatura pripremljene tople vode je 60oC, a kod centralne pripreme PTV cirkulacijski vodom omogućava se da voda pred izljevnim mjestom bude temp. min 55 oC, tako da se eliminira opasnost od razvoja legionelle. Nakon izvedbe cjevovoda vrši se tlačna proba, dezinfekcija i ispiranje cjevovoda, te analiza vode.

Unutarnja hidrantska mreža U većim objektima predviđa se ugradnja protivpožarnih zidnih hidranata u limenom ormariću, s opremom i rasporedom po Pravilniku, a na prednjoj strani ormarića je oznaka hidranta. U ormarićima se nalazi sva potrebna oprema u skladu s Pravilnikom: trevira crijevo duljine 15m promjera Φ 52mm sa spojnicama, univerzalna mlaznica te hidrantski ventil NO 50. Cjevovod unutarnje hidrantske mreže predviđa se od čeličnih pocinčanih navojnih vodovodnih cijevi međusobno spajanih pocinčanim navojnim fitinzima od temper lijeva brtvljenih teflon trakom. Hidrantska mreža se predviđena kao mokra, tj. stalno je napunjena sa vodom i pod pritiskom, tako da je u svakom momentu spremna za uporabu.

Nakon izvedbe cjevovoda vrši se tlačna proba, dezinfekcija i ispiranje cjevovoda, te laboratorijska analiza vode. Vertikalna kanalizacija Vertikalna fekalna kanalizacija izvodi se od: tvrdih PVC cijevi PP cijevi PP cijevi niske šumnosti Inox i čelične pocinčane cijevi PE cijevi Duktilnih cijevi sustava «SML» Za sve cijevi proizvode se i fazonski komadi. PVC, PP i Inox i čelične pocinčane cijevi spajaju se međusobno i s fazonima preko spojeva s naglavkom i gumenom brtvom. PE cijevi spajaju se zavarivanjem. Cijevi sustava SML spajaju se obujmicama s gumenim prstenom.

SML ductile

Inox, pocinčane, bakrene odvodne cijevi

Na vrhu fekalnih vertikala predviđa se odušak iznad krova. Na vrhu odušne vertikale predviđa se ugradnja ventilacijske kape. Za sanitarne čvorove koji nemaju direktnu vertikalnu vezu s krovom može se ugraditi se zbirni sustav oduška, odnosno ugradnja odušnog ventila. Za odvodnju krova može se osim klasične odvodnje predvidjeti sustav odvodnje oborinske kanalizacije «Pluvia».

Pluvia sistem odvodnje oborinskih voda baziran je na principu podtlaka uzrokovanog gravitacijom i potpuno ispunjenim cjevovodom.

Ispunjenost cjevovoda osigurana je odgovarajućim dimenzioniranjem cjevovoda, vodoravnim vođenjem cjevovoda bez pada, hidrauličkim ujednačavanjem protoka vode u sistemu i posebno oblikovanim Pluvia uljevnim elementima. Geberit Pluvia sustav odvodnje oborinskih voda baziran je na principu podtlaka uzrokovanog gravitacijom i potpuno ispunjenim cjevovodom. Ispunjenost cjevovoda osigurana je odgovarajućim dimenzioniranjem cjevovoda, vodoravnim vođenjem cjevovoda bez pada, hidrauličkim ujednačavanjem protoka vode u sustavu i posebno oblikovanim Pluvia uljevnim elementima.

Cjeloviti sustav sastoji se od krovnih uljevnih elemenata, Geberit HDPE cijevi i fazonskih komada s zavarenim spojevima, jedinstvenog sustava učvršćenja te originalnog Geberit proračuna. Horizontalna kanalizacija Kanalizacija građevine može biti mješovitog ili razdjelnog tipa u zavisnosti o javnoj mreži. Ukoliko je komunalni sustav mješoviti oportuno je u građevini predvidjeti razdjelni sustav. Materijali horizontalne kanalizacije su identični onima u vanjskoj kanalizaciji, s tim da se ne koriste betonski i AB betonski kanali. Za prostore koje nije moguće gravitacijskim spojem (vodoti računa i o usporu u javnoj kanalizaciji) izvršiti spoj na kanalizaciju predviđaju se crpne stanice. U sabirno okno crpne stanice se prikupljaju otpadne vode iz objekta koje se ne mogu gravitacijski spojiti na postojeći sustav odvodnje, a crpna stanica sastoji se od dvije potopljene crpke za otpadnu vodu i to jedne radne i jedne rezervne.

Rad crpki upravljan je preko plovnih sklopki i elektroupravljačkog ormara. Iz precrpne postaje otpadna voda se tlačnim vodom iz PEHD ili ljevanoželjezne cijevi transportira do revizijskog okna sustava odvodnje. Po izvedbi horizontalne kanalizacije potrebno je istu ispitati na vodonepropusnost, te pribaviti o tom atest nezavisne tvrtke. Sanitarni uređaji Ugradnja sanitarnih uređaja je u principu u tipu prema izboru arhitekta i investitora. Prije izvedbe instalacija vodovoda i kanalizacije po sanitarnim čvorovima potrebno je poznavati dispoziciju priključaka sve sanitarne opreme.

Nosači sanitarija

WC

umivaonik

Svi sanitarni uređaji se spajaju na odvod preko vodenih zatvarača (sifona), a na vodovod preko zapornih ventila, ravnih ili kutnih, ovisno o uređaju. Za nenosive zidove koriste se pribori za ugradnju sanitarija.

Zaštita od buke Zaštita od buke je skup mjera koje se ne odnose samo na instalacije vodovoda i kanalizacije, već je skup integralnih mjera, te se osvrćemo samo na neka rješenja ugradnje instalacija koji smanjuju buku.

Zaštita kvalitete vode za piće Dezinfekcija Voda se prije puštanja u vodoopskrbni sustav vode kroz proces taloženja i filtracije, te se znatno smanjuje količina mikroorganizama u vodi, što ne znači da su oni potpuno uklonjeni. Za njihovo potpuno uklanjanje primjenjuje se dezinfekcija. Dezinfekcijom se ne postiže potpuno uništenje svih živih mikroorganizama kao npr. sterilizacijom, ali se voda u bakteriološkom smislu dovede u stanje zdravstveno ispravne vode (sigurne). Cilj dezinfekcije je uklanjanje infektivnih mikroorganizama (intedestinalnih i fekalnih vrsta bakterija). Dezinfekcija je zadnji korak pri kondicioniranju vode, ponekad i jedini, ali uvijek obvezan. Od postupaka dezinfekcije najčešće se koriste: •-dezinfekcija klorom i njegovim derivatima •-dezinfekcija ozonom •-dezinfekcija ultraljubičastim zrakama

Dezinfekcija klorom i njegovim derivatima Korištenje klora i njegovih derivata za dezinfekciju izaziva uništenje bakterija, određenih vrsta virusa i parazita, oksidaciju organske i anorganske tvari, te suzbijanje okusa i stranih mirisa vode. Baktericidno svojstvo klora je u razaranju enzima koji pretvaraju škrob u šećer i koji su prijeko potrebni za život mikroorganizama. Klor je pogodan kao dezinfekcijsko sredstvo zbog učinka koji se postiže u relativno kratkom vremenu uz prihvatljive troškove, ali mu je loša strana što može uzrokovati neugodan miris vode. Potrebna doza klora ovisi o ukupnoj organskoj i anorganskoj tvari u vodi koja oksidira. Pokazatelj klorne doze je količina neutrošenog, tzv. rezidualnog klora koja ostaje u vode nakon izvršene oksidacije organske i anorganske tvari. Dodavanje klora u vodu se provodi dok se u kloriranoj vodi ne pojavi slobodni rezidualni klor. Orjentacijska doza klora kod pitkih voda iznosi 0,5-1,0 mg/l. Danas se sve više koristi klor dioksid (manje opasan i duže zadržava baktericidna svojstva).

Ovaj uvod smo dali da bi ukazali na novija saznanja koja kod nas još nisu normirana, a u nekim zemljama već jesu ili su u pripremi. Naime stajaća voda u vodovodnoj instalaciji može stvoriti kolonije mikroorganizama koji mogu onda ugroziti zdravlje konzumenata. Zato se pri projektiranju i izvedbi trebalo vodovodnu instalaciju predvidjeti na način da se priključak na vodovod izvede preko ventila protiv povratnog toka (back flow preventera) koji se montira iza vodomjera, Svi ogranci bi trebali biti tako predviđeni da je na kraju sanitarni uređaj koji se najčešće koristi (WC) na kraju, tako da se instalacija stalno ispire. Za instalaciju tople vode krajni potrošač mora biti umivaonik koji se češće koristi od drugih sanitarija s uporabom tople vode.

Za objekte koji se povremeno koriste predviđa se da se u vremenu kada se objekt ne koristi vrši automatsko ispiranje WC-a ugradnjom odgovarajuće armature, s aktivacijom preko CNUS-a. U prevenciji ovog problema ide se toliko daleko da se razvijaju elementi cjevovoda takvi da se i u razvodu po sanitarnim čvorovima ne predviđaju nikavi ogranci već su i „T” komadi prolazni.