U očekivanju Godota

f U OEEKIVANJU GODOTA

Osobe ESTRAGON VLADIMIR LUCKY POZZO DJEEAK

Prvi din

Cesta izvan grada, stablo. Veie. Estragon sjedi na zemlii i obiema rukama pokuiava izuti cipelu. Napreie se i stenje pri tom. Odtstaje sav iscrplien, odmara se daicaii i pokuiava iznova. Igra se ponavlia. Ulazi Vladimir. ESTRAGON (odustajeponovo): Ne ide pa ne ide. VLADIMIR (pribli1av;a se, raskreienih nogu, sitntm, ukotenim koracima): I meni se vec ponekad tako dini. (Ostaie nepomiian.) Dugo sarn se branio od te pomisli. Govorio sam sim sebi: Vladimire, budi pametan,nisi jo5 sve poku5ao.I nastavljaosam borbu (Zaustavi se pri pomisli na borbu. Estragonu): Dakle, ti si opet tu. ESTRAGON: eini ti se? VLADIMIR: Drago tni je Sto te opet vidim. Mislio sam da si otiSao zauvijek. ESTRAGON: I ja. VLADIMIR: Kako da proslavimo taj ponovni sastanak?(Razmi' ilja.) lJstani da te zagrliml (Pruhi Estragonuruku.)

ESTRAGON (razdraieno):eekaj! dekaj malo!

(sanjarski): Posljednji Eas... (Razmiilja.) Toje daleko, VLADIMIR ali 6e biti dobro. Tko je to rekao? ESTRAGON: Ne6eS mi pomoii? VLADIMIR: Katkad mi se dini da je to ipak sve bliZe. Tada se tako dudno osje6am. ( Skine ieiir , gleda unutra, turne ruku u ni , istresega i stavi opet na glavu.) Kako da kaZem? Odlane mi, a u isti sam mah... (traii izraz) ... uZasnut. (Emfatiino): U-ZA-SNUT. (Opet skine ieiir i gleda unutra.) No, tako ne5tol, ( Lupa po ieiiru kao da hote neito istresti iz niega, opet gleda unutra i ponovo ga stavi na glavu.) Napokon. .. (Estragonu polazi za rukom da uz najveti napor skine cipelu. Gleda unutra, uvuie ruku u nju, okrene cipelu, istrese je, gleda da li ie ito palo na zemlju, ne nade niita, turne ruku ponovo unutra gledajuii pri tom odsutno preda se.) No, Sto je?

( Tiiina. ) VLADIMIR (Uvrijeden,hladno): Smijem li pitati gdje je gospodin proveo no6? ESTRAGON: U jarku. VLADIMIR (zaprepaiten):U jarku! Gdje to? ESTRAGON (bez pokreta). Tamo. VLADIMIR: I nisu te tukli? ESTRAGON:Jesu... Ali ne ba5jako. VLADIMIR: Opet oni isti? ESTRAGON: Isti? Ne znam. (Tiiina.) VLADIMIR: Kad samo pomislim... cijelo to vrijeme.. . pitam se.. . Stobi bilo od tebe.. . da menenema.. . (Odluino): Bio bi danasjo5 samo hrpica kostiju, o tom nema sumnje! ESTRAGON (pogodenu srce): No, pa Sto onda? VLADIMIR (klonulo): To je odvi5eza jednog dovjeka. (Stanka. Zatim iivo): A s drugestrane,zaStoda sadaizgubimohrabrost,to ja sam sebikaZem.Trebaloje davno,davnoprije na to misliti,negdjeoko tisu6u devetstote. ESTRAGON: Prestani.Pomozi mi da izujem tu svinjariju. VLADIMIR: Rukom o ruku mogli smo se strmoglavitis Eiffelova tornja,meduprvima.Onda smojoS pristojnoizgledali.Sadaje prekasno. Ne bi nasuopcepustili gore.( Estragonpokuiavasilomskinuti cipelu.) Sto to,,radiS? i ESTRAGON: Izuvam cipele.Tebi se to joS nikada nije dogodilo? t VLADIMIR: Otkad ti ve6 govorim da ih treba izuvati svaki dan! Bolje bi bilo da me sluSaS. ESTRAGON (slabim glasom): Ta pomozi mi! VLADIMIR: Boli te? ESTRAGON: Boli! On me pita da li me boli! VLADIMIR (plane): Samo ti uvijek trpiS, samo ti! Ja niSta ne znadim.Htio bih tejednom vidjeti na svom mjestu.Pa da te onda dujem. ESTRAGON: I tebeje boljelo? VLADIMIR: Boljelo! On me pita da li me boljelo! ESTRAGON (pokazuje kaZiprstom): To joi nije razlog da budei raskopdan. VLADIMIR (nagnesenaprijed): ImaSpravo. (Zakopia hlate.) Samo nikakve nemarnosti u sitnicama. ESTRAGON: Sto da radim s tobom! Uvdek deka5do posljednjega 6asa. 8

ij

I

{

,l I

I

tt (

I I

ESTRAGON: Ni5ta. VLADIMIR: Da vidim. ESTRAGON: Nemai Sto vidjeti. VLADIMIR: Poku5aj je opet navu6i. ESTRAGON (poito je pregledao svoju nogu): Neka se radije malo prozradi. VT.ADIMIR: 'Eto kakav je dovjek: grdi cipelu, a zapravo je noga kriva. (Opet skini'ieiir, gleda unutra, turne ruku u ni, istrese ga, lupi po njemi,-puhne unutra i ponovo ga stavi na glavu.) To ve6 postaje neugodno. (Tiiina. Estragon maSe nogom, miie prstima da se bolje prozraie.) Jedan se od dvojice razbojnika spasio. (Stanka.) To je dobar postotak. (Stanka.) Gogo. . . ESTRAGON: Sto je? A kad bismo se pokajali? VLADIMIR: ESTRAGON: Zbog tega'! VLADIMIR: Pa.. . (Traii izraz.) Ne bismo ba5 morali ulaziti u pojedinosti. ESTRAGON: Zbog toga Sto smo se rodili? (Vladimir se glasno nasmije, no odmah naglo prekine smiieh i stavi ruku na donji dio trbuha, iskrivivii lice. ) VLADIMIR:,.eovjek se ne smije vi5e ni smijati. ESTRAGON: I to mi je neki gubitak! VLADIMIR: $amo sejoS moZe smje5kati. (Smijeii se koliko moZe; ali smijeiak mu se ukoii na licu, ostaje takav joi neko urijeme, a tada se naglo ugasi.) To nije isto. Uostalom. .. ( Stanka.) Gogo. . . ESTRAGON (razdraieno): Sto hoceS?

r VLADIMIR: Jesi li ditao Bibliju? ESTRAGON: Bibliju.. . (Prisjeiase.)Vjerojatnosamneko6zaviriou nju. VLADIMIRf zatuden): U Skoli u kojoj se ne udi o Bogu? ESTRAGON: Ne znam da li se udilo ili nije. VLADIMIR: To je zacijelobilo u popravnomdomu. ESTRAGON: MoZebiti. Sjedamsezemljopisnihkarata Svetezemlje. U boji. Vrlo lijepih karata.Mrtvo je more bilo blijedomodro.Cim bitr ga samo pogledao,uhvatila bi me Zed. Mislio sam u sebi, ondje 6emo provestimedenimjesec.Plivat 6emo. Bit 6emo sretni. VLADIMIR: Trebalo je da postane5pjesnik. ESTRAGON: I bio sam. (Pokazujesvoieprnie.) Zar se to ne vidi? (Tiiina.) VLADIMIR: Sto sam ono htio re6i... Kako tvoja noga? ESTRAGON: Otiie. VLADIMIR: Aha, znam,ona pripovijesto dvojici razbojnika.SjeOaS se? ESTRAGON: Ne. VLADIMIR: Ho6e5li da ti je ispridam? ESTRAGON: Ne. VLADIMIR: Da nam prodevrijeme.( Stanka.)To su bila dva lupeZa koji su zajednosa Spasiteljembili pribijeni na kriZ. Kaiu. .. ESTRAGON: S kim to? Dva lupeZa.KaZu da je jedan od njih VLADIMIR: Sa Spasiteljem. bio spa5en,a drugi... (traii riiet suprotnaznaienja)... proklet. ESTRAGON: Od dega spa$en? VLADIMIR: Od pakla. ESTRAGON: Idem ja. (Ne mite se.) VLADIMIR: Pa ipak... (Stanka.) Kako je moguceda... Ja ti, nadam se, ne dosadujem. ESTRAGON: Ne sluiam. VLADIMIR: Kako je mogu6eda samojedanod detvoriceevandelista tako prikazuje stvari?Th sva su detvoricabila ondje - ili bar negdjeu blizini. A samojedan od njih spominjespaienograzbojnika.(Stanka.) Slu5aj,Gogo, ti mi mora5 s vremenana vrijeme parirati. ESTRAGON: Ja slu5am. VLADIMIR: Samojedan od detvorice.Od ostaletrojice dvojica ne kaZu ni5ta o tom, a tre6i kaZeda su ga obadva obasipalapogrdama. ESTRAGON: Koga? VLADIMIR: Kako? ESTRAGON: Ni5ta ne razumijem... (Stanka.) Koga su obasipali pogrdama?

VLADIMIR: Spasitelja. ESTRAGON; Zalto? VLADIMIR: Jer ih nije htio spasiti. ESTRAGON: Od pakla? VLADIMIR: Ta ne! Od smrti. ESTRAGON: Pa Sto onda? VLADIMIR: Onda je trebalo da obadvojicabudu prokleti. ESTRAGON: Pa Sto? VLADIMIR: Onaj je rekao,zar ne, da je jedan od njih bio spa5en. ESTRAGON: Da? Eto, ne slaZu se u tom, i to je sve. VLADIMIR: Sva Eetvoricasu bila ondje. A samo jedan od njih govori o spa5enomrazbojniku. Za5to bi se njemu vjerovalo vi5e nego ostalima? ESTRAGON: Tko mu vjeruje? VLADIMIR: Ta svi! Samoje ta verzija poznata. ESTRAGON: Ljudi su blesani. (Ustanes mukom,iepajuti ideprema lijevoj kulisi, zaustavi se, gleda u daljinu zaklanjajuti rukom oii, okrene se, ide na desnustranui gledaopet u daljinu. Vladimir ga prati pogledom, tada pode i podigne cipelu, pogleda unutra i naglo je ispusti.) VLADIMIR: Pi! (Pljune na zemliu.) ( Estragonse vrati na sredinupozorniceigledaupozadinu.) ESTRAGON: Divno mjestance.(Okrenese, ideprema rampi, gleda u publiku.) earobni vidicil (Okrene se Vladimira./ Hajde, idemo! VLADIMIR: Ne moZemo. ESTRAGON; Zalto? VLADIMIR: eekamo Godota. ESTRAGON: A, da. (Stanka.) Jesili siguran da je to ba5 tu? VLADIMIR: Sto? ESTRAGON: Da ba5 tu moramo dekati. VLADIMIR: On je rekao ispred drveta. (Gledaju stablo.) Yidil li jo5 gdjegodkakvo drvo? ESTRAGON: Sto je to? VLADIMIR: Dakle? ESTRAGON: To ni5ta ne znadi. VLADIMIR: Ipak... ovo drvo... (okretesepremapublici) ... ovaj Sljam. ll

l0

ESTRAGON: Siguran si da je ro vederas'J VLADIMIR: Sto? ESTRAGON: Da je vederastrcbalo dckati. V L A D I M I R : R e k a o j e : u s u b t > t u .( S t u n k u ) . l l a r m i s c t a k o d i n i . ESTRAGON: Poslije dncvnc Sljakc. VLADIMIR: Moram to irnati ncgdic zapisano. (Prcvri.t' 1to dZepovima,koii su krcuti nu.jru:li(\itiiim sm((tcm.) ESTRAGON: Ali koje subote'l Jc li dlnas uopcc subota'l Ni.ic li moZda nedjelja? lli poncdjcljak? lli petak'l ' (izhczumlierutglcdu oko schr'.kut du .ikaaamOZZO (slrainim glasom): Ja sam Pozzo. (Tiiina.) To ime za vas rriitrr rrc znall? (Tiiina.) Pitam vas. zar vam to ime ni5ta ne znadi? ( Vladimir i Estragon pogledaju upitno jedan drugoga.) IjSTRAGON (kao da se hoie prisjetiti): Bozzo... Bozzo... VLADIMIR (isto tako): Pozzo... I'OZZO: PPPOZZOI BSTRAGON: A, Pozzo... da, da. .. Pozzo... VLADIMIR: Pozzo ili Bozzo? ESTRAGON: Pozzo... ne, ne mogu se sjetiti. VLADIMIR (pomirljivo): Poznavao sam porodicu Gozzo. Majka se birvila vezenjem. (Pozzo, prijeteti, pode nekoliko koraka prema njima.) ESTRAGON (Zivo): Mi nismo odavde, gospodine. POZZO (zaustavi se): Pa ipak ste ljudska bi6a. (Natakne naoiale.) Krrn Sto vidim. (S/clne naoiale.) Od iste vrste od koje sam i ja. (Grohotom v smije.) Iste vrste kao i Pozzol BoZanskog porijeklal VLADIMIR: Naime... POZZO (upadne mu u rijei): Tko je Godot? ESTRAGON: Godot?

t9

-r.-'-.

l t l ) / . , / , ( ) : V i s l e r r r r s l r ltil i r s i r n r i n ( i o < J o t . V l , A l ) l M l l { : ( ) r r t . .g o s p o t l i r r cn, i t l s k a . g o s p o d i n e . l'(l/,/.O: I'ko jc lol Vl.Al)lMlR: t,ir to .jc... to .jc na5znanac. lrS'l'ltA(i()N: 'l'a idi, rnolim te, gotovo ga i ne poznajemo. VI.AI)IM lR: l)aklko. . . ne poznaj..o gu pobliie. . . ail ipat. . . liS'l'RA(iON: Sro se rncne tide, ja gu ui5" ne bih p."pornuo. l,()7.'1.():Vi ste mislili da sam ia on. E S T R A G O N : N a i m e .. . m r a k . . . u m o r . . . s l a b o s t . . . dekanje.. p r i z n a j c m . . .j e d a n s a m t r e n u t a k . . . p o m i s l i o . . . VLADIMIR: Ne slu5ajtega, gospodine, ne sluiajte ga! POZZO: eekanje? Znati, vi sL ga 6ekali? VLADIMIR: Naime... POZZO: Ovdje? Na mojoj vlastitoj zemlji? VLADIMIR: Nismo pri tom ni5ra zlo mislili. ESTRAGON: U dobroj namjeri. POZZO: Cesta je sva6ija. VLADIMIR: Tako smo i mi mislili. POZZO: To je sramota, ali tako ie. ESTRAGON: Sto se tu moZe. POZZO ( s velikoduinom kretnjom) : Ne govdrimo vi5e o tom. ( povuOZZO: Za\to? IjSTRAGON: Vidjet 6ete ve6. |>()ZZO: Da ustanem? l:STRAGON: Dodite. . . doclite... brzo. (Po:zo ustane i pride Estagonu.) I:STRAGON: Gledajte! I'OZZO: Oho-ho! ITSTRAGON: Gotovo! (Vladimir se vratte ntratna pogleda, gotovo sruii Lucklja, prevrne udarcem noge stolit'u za rasklapanje, u:budeno hoda tamo-amo.t I'OZZO: Nije zadovoljan? l:S'fRAGON: Propustio si sjajan prizor. Steta. ( Vladimir se zaustavi, podigne stolicu i dafie hoda tamo-amo, neito mirnije.) |>()ZZO: Smiruje se. (Gleda naokolo.) Uostalom, svq se smiruje, ,',,lceirnrto. Veliki se mir spu5tana zemlju. eujete li? (Digne ruku.) Pan ,,llitIil.

28

29

r VLADIMIR

(:ustutt(): Zar nikada ncce pasti no6? (Sva trojica gledqiu u nebo.)

POZZO: Vi necete oti6i prije? ESTRAGON: Ne... naime... POZZO: Ali to je sasvim prirodno, sasvim prirodno. I ja bih isto tako na va5em mjestu, kad bih imao dogovor s nekim Godinom. .. Godetom... Godotom. .. znatekoga mislim, i ja bih dekao duboko u no6 prije no 5to bih digao ruke od svega. (Gleda stolicu za rasklapanje.) Rad,o bih opet sjeo, ali ne znam pravo kako da to izvedem. ESTRAGON: Mogu li vam ja pomo6i? POZZO: MoZda, kad biste me zamolili. ESTRAGON: Sto? POZZO: Kad biste me zamolili da opet sjednem. ESTRAGON: Time bi vam bilo pomoZeno? POZZO: eini mi se. ESTRAGON: Dobro. Sjednite opet, gospodine, molim vas. POZZO: Ne, ne, nije potrebno. ( Stanka. Tiho): Budite malo uporniji. Utt*OOON: Ali ja vas molim, nemojte ovako stajati, nahladit 6ete ,". POZZO: Mislite? ESTRAGON: Bez sumnje, sasvim sigurno. POZZO: Vjerojatno imate pravo. (Sjedne ponovo.) Mnogo vain hvala, prijatelju. I tako sam se opet smjestio. (Gleda na sat.) Ali vrijeme je da vas ostavim, ako ne Zelim sti6i prekasno. VLADIMIR: Vrijeme se zaustavilo. POZZO (prinosi sat uhu): Nemojte to misliti, gospodine, nemojte to misliti. /Slayi sat opet u diep.) Sve Sto god hodetc, samo to ne. ESTRAGON (Pozzu): On danas sve vidi crno. POZZO: Osim nebeskog svoda. ( Smifu sc :atknolino .rwtioj tlosjctki.) Ali budite samo strpljivi, no6 ce ve6 do6i. No ja znam u dcmu je stvar, vi niste odavde pa ne znate kakav je kod nas sumrak. Hocctc li da vam ja kaZem? (Tiiina. Esftagon opet prcglcduva swtju cipalu, u Vlutlimir svoj ieiir. Luckyjev ieiir padne na zcmlju, u du on to ine primijari./ Rado cu vas zadovoljiti. (Igra s prskuliutm.) Smijem li vas zamoliti da budete dasak paZljivi? ( Estragon i Vlodimir ne tlaiu .sesmesti u svont poslu. Lut'ky je napola zaspao. Pozzo:avitla hii'em, no hii'put,ne vrb slabo.)Sto se to dogodilo s tim bidem? (Ustanc i putu .jai.c hifum, napokon .s u.tpiehom. Lucky se trgne. Estragonu ispadna iz ruke cipela, a Vladimiru ieiir. po:zo odbaci bii.) NiSta vi5e ne vrijedi taj bid. (Gleda svoje sluSaoce.)Sto sam ono bio rekao? VLADIMIR: Hajde, idemo. ESTRAGON: Nemojte tako stajati, nazepst 6ete. 30

l'tt//t ) lo jt'istina. (Sjedne opet. Estragonu) Kako se vi zovete? I 5 | f(A(i()N (kuo i: puSke); Katu,l. l'tt/ /tt rl,ttji rtijasluiao): Ah da, no6. (Digne glavu.) Ta budite malo lf'lrlfl\ rlr. rrrir('cncccmo nikamo dospjeti. ( Pogledau nebo.) Gledajte. f Svi ylr,l'r1tru tn'l'(),o.tint Lut'kyja, koji je opet zadrijemao. Pozzo to opazi i ltttnttt u'r'l lloccl li gledati u nebo, svinjo? (Lucky zabaci glavu.) f l r r l r r r r . t l r r s t r r . j(cS. t , i o p e t s p u s t e g l a v e .S) t o . l e n a n j e m u t a k o n e o b i i n o ? Nrr llnru kir() titkvom. Blijedo je i blistavo kao bilo koje nebo u ovo rfttlr,t,fitttit. t,\tunka.)Na ovoj geografskojSirini. (Stanka.) Kad je lijepo Ytflrffrc ((ilus nu potlinje pjevuiiti.) Prije jednog sata, (gleda na sat, fttt:tnl,t(t) otprilike, (opet lirski) po5to nas je, (zastane,govori dalje lrttt.'tttt\n.t/ rccimo od deset sati ujutro, (opet lirski) neumorno ptrlrlirvllrvrrkrvalovima crvenogi bijelog svjetla,poEeloje gubiti svoj sjaj, ftrfflrrlrflf svc bljede, (postepeno spufta obje ruke sve niie) sve bljede, tfvt;r'k svc hliede ibljede, a onda odjednom (dramatska stanka, iiroko Itt trntLnt rukc u vodoravnompoloiaju) stop, gotovo je, sve se zaustavilo! I I rltttrt.) ltli ( digne opominjuii.jednu ruku) - ali iza tog vela blagosti i rlnrf (flslvir ( puligne oli prema nebu, ostali takoder, osim Luckyja) u trklu furr rrtrc (glu.t vibrira.joi.jaie) i zaskodit ,te nas (pucne prstima) pfft, rrvrrlro /ir.rTrirucijaga napuita) u trenutku kad budemo najmanje na to 'fiiina. Mratnim glasom): Tako je to na ovoj prokletoj zemlji. rf rrcrrrrri.( ( Duga stanka.) f lSi'IRACON: Samo kad dovjek zna na demu je. Vl,Al)lMlR: Tada moZe biti strpljiv. l',S'lltAGON: Zna Sto moZe odekivati. VLAI)IMIR: Nema viie razloga da se uznemiruje. ITSIRAGON: Treba samo da deka. Vl.Al)IMIR: Mi smo na to navikli. (Podigne ieiir sa zemlje,pogleda ilnult(t, i.rlr.,Jcga i stavi ga opet na glavu.) J'(l/./I): Sto vam se dini, kakav sam bio? ( Estagon i Vladimir gledaju Ntt ,tt' sln,illojurti.) Dobar? Osrednji? Podno5ljiv? Slab? Od srca lo5? (prvi ie shvatio): O, vrlo dobar, vrlo, vrlo dobar! Vl,Al)lMlR ' ltlr'/,7.O (Estragonu): A vama, gospodine? fTSIRAGON (s engleskim naglaskom): A, vrlo dobar, vrlo, vrlo r l o l r i tl t l'(')/.'1,O (oduievljeno): Hvala vam, gospodo! (Stanka.) Meni je tako rcbrfo ohrabrenje. (Razmi|lja.) Na kraju sam malo popustio. Niste ;rrrf rr | r r z i l i ' / Vl.Al)lMlR: Oh, moZda sasvim neznatno. lrs'l ltAGON: Ja sam mislio da tako mora biti. l'(l/,7,O: Krivo je moje slabo pam6enje. ( Tiiina. )

3l

lI S I l { A ( i ( ) N : M e t l r r t i r r r .r i i t i r s c n c dg !o2 g b *av d ! ra ' .

lr(t/,/.()

t t t t . r t j n t tL

Vi

, (Tiiina.)

sc dosirdujcte?

l l S ' ll { A ( i ( ) N : l ) o r n l l o . lro7,/,() tl ltttlirrtiru);A vi, gospodine? Vt.At)tMilt: Niic bai osobiio ;"b";;".

,

l , ( t / / ( t r I . u c k t ' i u ) :e u j e S l i ? Nikada ne odbija? |\|l{n(iON: 'lir cu vam kasnije objasniti. (Luckyju).Ple5i' nakazo. l'tt//,o:

(Tiiina. pozzo se lomi u sebi.) I>OZZO: (iosyrodo, vi ste bili. . . ( traii izraz) .. .pristojni prema menr. ESTRAGON: Ah ne. VLADIMIR: Ni govoral POZZ!: Ta jeste, jeste, bili ste korektni. Tako da se pitam. . . Sto bih

l:r:lr::;jt

stranemosaoudinitiza ove uaSane lj"i"-k;ji

;'lui.

ESTRAGON: pa, i koja stotka bi nam dobro doSla. V L A D I M I R : M i n i s m op r o s j a c i . POZZO:Stobih m.oga9 udiniti,pitamseja, da im ne bude tako dugo vrijeme?Dao sam im kosti, p.ido";;;';"Jionoro..,.u, ob,asniosam rm Stoje sumrak.To je dinjenic". e ,r:"S-i i,j" .u. No je Ii to dovoljno, to me upravo sada mudi, je li to a.i,"llr.r"*"""' ESTRAGON: Makar koiu puru-VLADIMIR: U5utit ESTRAGON: Na najboljemsam putu. PoZZl: Jeri to dovorjnoiv1".o.;uinll.l,. , u mom AIija samverikodusan. To karakreru. Je gorg no mene.tpovute u!e. Lutkt.pa pogleda.) Jer meni ie ??.1"-r: -I.

(Lucky odloii kovieg i koiaru, Pode malo prema naprijed i okrene se prema Pozzu. Estragon ustane da bi bolje vidio. Lucky pleie. Prestane plesati. ) 1SIltA(iON: To je sve? l'( )ZZ(): .lo5! ( Lucky ponovi iste kretnje i oPet prestane.) f SlI{AGON: No znaS,dragovi6u! (Imitira Luckyievepokrete.) To ,frrrrrr r lt. (lntitira dal.ie, i samo ito se ne sruii.) Uz malo vjeZbe. Vl Al)lMlR: Umoranje. ltt)/,'/.(): Prije je plesao farandolu, almeju, branl, Zigu, fandango, pa frlh r lr()nrpl.ip.Poskakivaoje. Sada radi joi samo ovo. Znateli kako on It| Z(|vC'.'

l'S l ItAGON: Smrt bijednika. V l A l ) I M I R : S t a r a d k ir a k . l'OZZO:U pomoCl VLADIMIR: Da mu Pomognemo? ESTRAGON: A Sto bi trebalo udiniti? VLADIMIR: Hoce da ustane. I:STRAGON: Da, pa Sto onda? VLADIMIR: Ho6e da mu mi pomognemopri ustajanju. ESTRAGON: No dnda mu pomozimo.Sto joi 6ekamo? (Pomognu Pozzu da ustane i onda se udalje od njega. Pozzo se opet sruii')

69

7 VLADIMIR: Moramo ga podupirati. ( Ista igra. pozzo se drZi uspravno,ovjeiennjima o vrat.) Mora se opet priviknuti na stoje6istav (Pozzu): Je li vam sada bolje? POZZO: Tko ste vi? VLADIMIR: Zar nas ne prepoznajete? POZZO: Slijep sam. (Tiiina.1 ESTRAGON: MoZda on vidi jasno u budu6nost? VLADIMIR (Pozzu): Otkad? POZZO: Imao sam izvrstan vid - ali jeste li vi prijatelji? ESTRAGON (glasno se nasmije): pita da li smo prijatelji! VLADIMIR: Ne, on je pri tom mislio da li smo njegovi prijatelji. ESTRAGON: Pa? VLADIMIR: Dokaz je to 5to smo mu pomogli. ESTRAGON: Tako je. Zar bismo mu bili pomogli da mu nismo prijatelji? VLADIMIR: MoZda. ESTRAGON: Svakako. VLADIMIR: Ne nateZimose oko toga. POZZO: Niste razbojnici? ESTRAGON: Razbojnici! Zar izgled,amokao razbojnici? VLADIMIR: Pa on je slijep. ESTRAGON: Do tlavola! Istina je. (Stanka.) Bar on tako tvrdi. POZZO: Ne ostavljajteme samal VLADIMIR: Ni govora. ESTRAGON'.Za sada. POZZO: Koliko je sati? ESTRAGON (gleda u nebci,ispitujuii): Da vidimo... VLADIMIR: Sedamsati?. .. Osam?... ESTRAGON: Zavisi od godiinjeg doba. POZZO: Je li sada veder? (Tiiina. Vladimir i Estragongledaju prema zalazusunca.) ESTRAGON: eini se kao da uzlazi. VLADIMIR: Nije mogu6e! ESTRAGON: A ako je zora? VLADIMIR: Ne govori gluposti. Ondje je zapad. ESTRAGON: BaSti znaS! POZZO (u strahu): Je li sada veder? VLADIMIR: Uostalom, nije se ni pomaklo s mjesta. ESTRAGON: KaZem ti da uzlazi. 70

POZZO: Za$to mi ne odgovarate? ESTRAGON: Jer ne6emo da vam podvalimo bilo Sto' (umiruje ga): Yeint je, gospodine, doila je napokon VLADIMIR sam se vc0er. Moj prijatelj pokuSava da me smuti, i moram priznati da i zato dan' dugaEki ovaj prozivio ,',,ias poktiebao. eii i" nisam uzalud pri kraju' gotovo je program njegov da reci pouzdano u,,rr *ogu r Stanka.) A inade, kako se osjeEate? ESTRAGON: Kako cemo ga dugo jo5 morati prtiti? ( Ispuste ga naias, no opet ga prihvate kad vide dn te se sruiiti') ESTRAGON: Nismo mi nikakve karijatide' sam todno VLADIMIR: Rekli ste da ste neko6 imali dobar vid' ako urzumio. POZZO: Da, izvrstan. (Tiiina.) ESTRAGON (nestrpljivo): Nastavite! Nastavite! VLADIMIR:Ostavigaumiru.Zarnevidi5daseprisje6asvojesrece? - to mora da je te5ko' (,\tunka.) Memorta pra;teritorum bonorum POZZO: Da, izvrstan! I to vam se dogodilo iznenada? VLADIMIR: POZZO: Izvrstan! Pitam vas da li vam se to iznenada dogodilo' VLADIMIR: sam se lijepog dana probudio slijep kao sudbina' Jednog POZZO: t,\tanka.) Ponekad mi se dini da jo5 uvijek spavam' VLADIMIR: Kada je to bilo? POZZO: Ne znam. VLADIMIR: JoS juder ste... ( Stanka') PQZZO: Ne ispitujte me. Slijepci nemaju pojam o vremenu' ( )ni ne vide ni manifestacije vremena' Gle! A ja bih se bio zakleo da je upravo obrnuto' VLADIMIR: ESTRAGON: Ja idem. POZZO: Gdje smo? VLADIMIR: Ne znam. 1>OZZO'.Nismo li na mjestu zvanom Daska? VLADIMIR: Ne Poznajem to mJesto' POZZO: Kako izgleda ovdje? VLADIMIR (gleia naokolo.J..Ne moze se opisati. Nikako ne izgleda Ncma nidega. Samo jedno drvo. POZZO: Onda to nije Daska. ESTRAGON (poviia se vet): I to ti zove5 razonodom'

71

lF

POZZO: Gdje je moj sluga? VLADIMIR: Tamo. POZZO: Za5to ne odgovarakad ga zovem? VLADIMIR: Ne znam. eini se kao da spava. MoZdaje mrtav. POZZO: Sto se zapravo dogodilo? ESTRAGON'. Zapravo! VLADIMIR: Obojica ste pali. POZZO: Pogledajteje li povrijetlen. VLADIMIR: Ne moZemovas pustiti. POZZO: Ne morate i6i obojica. VLADIMIR (Estragonu):ldi ti. POZZO: Da, da, neka ide va5 prijatelj. On tako zaudara! VLADIMIR: [fajde, probudi ga. ESTRAGON: Nakon onoga Sto mi je udinio! Ni za Sto na,svijetu. VLADIMIR: A, napokon si se sjetio da ti je ne5to udinio. ESTRAGON: Nidega se ja ne sje6am.Ti si mi to rekao. VLADIMIR: Todno. (Pozzu): Moj se prijatelj boji. POZZO: Nema se degabojati. VLADIMIR ( Estragonu):Uostalom.oni ljudi Stosi ih vidio - kamo su nestali? 'Ne ESTRAGON: znam. VLADIMIR: MoZda su se negdjeicu6urili i vrebaju flas. ESTRAGON: Pa da. VLADIMIR: Ili su se moZda naprostozaustavili. ESTRAGON: Pa da. VLADIMIR: Da se odmore. ESTRAGON: Da se okrijepe. VLADIMIR: A moZda su se i vratili. ESTRAGON: Pa da. VLADIMIR: MoZda je to bila vizija. ESTRAGON: Iluzija. VLADIMIR: Halucinacija. ESTRAGON: Iluzija. POZZO: Sto on deka? VLADIMIR (Estragonu):Sto deka5? ESTRAGON: Cekam Godota. VLADIMIR (Pozzu): Rekaosam vam da se moj prijateljboji. Ju6er ga je vai sluga napao, iako mu je on samo htio obrisati suze. POZZQ: S tim ljudima nikada ne rreba biti ljubazan.Oni to ne podnose. VLADIMIR: Sto bi on zapravomorao udiniti? POZZO: Dakle, najprijeneka povudeuZe,ali pri tom, dakako.neka pazi da ga ne ugu5i.Obidnoon reagirana to. Ako ne budereagirao,neka 't2

y';r udara nogom u donji dio trbuha i u lice 5to jade moZe. _ VLADItvtIR (Estragonu): Yidi5, ne mora3 se nidega bojati. eak ti se I'rrrZaprilika da mu se osveti5. BSTRAGON: A ako se bude branio? I'OZZO: Ne. ne. on se nikada ne brani. VLADIMIR: Onda 6u ti ja prite6i u pomo6. IISTRAGON: Ne skidaj pogleda s mene! (Ide do Luckyja.) VLADIMIR: Prvo pogledaj da li je joi Ziv. Nema smisla da ga mlati5 ,rLo je vec mftav. I,STRAGON (nagne se nad Luckyia): DiieVLADIMIR: Onda naprijed! ( Estragon se iznenada razulari i urliiuci potne nogom udarati Luckyja. No pri tom nabiie nogu pa se udalii iepajuti i ieteci. Luckyiu se vrata svijest") IISTRAGON

(ostane stajati na jednoi nozi): Ah, Zivotinja! ( Estragon cipele. No skutrit ie ko$ena, a

sjedne i Pokuiava izuti ubrzo ie od toga odustati, se i poloiitt glavu na ruke pred glavu.)

I\OZZO: Sto se to oPet dogodilo? VLADIMIR: Moj se prijatelj udario. I'OZZO: A Lucky? VLADIMIR: Dakle, to je iPak on? I'OZZO: Kako molim? VLADIMIR: To je ipak LuckY? |>()ZZQ: Ne razumijem. VLADIMIR: A vi ste Pozzo? |'()ZZO: Dakako, ja sam Pozzo. VLADIMIR: Oni isti od juder? I>OZZO: Od juder? VLADIMIR: Mi smo se juEer sastali' (Tiiina') Ne sje6ate se vise? I'OZZO: Ne sje6amse da sam sejuder bilo s kim sastao.Ali ni sutra se r rit' nciu sje6atida sam danas bilo koga susreo. U pogledu obavjeitenja' ,r,' ,rslanjajte se dakle na mene. A sada dosta o tom. Ustaj! VLADIMIR: Vodili ste ga na spasovski sajam da ga prodate. l(,rzgovarali ste s nama. On je plesao' Mislio je. Vi ste dobro vidjeli. |'()ZZO: Neka vam bude. Pustite me sada, molim. ( Vladimir se rtl,lrtti. ) Ustajl Vt.ADIMIR: On ustaie. I)

F

(Lucky ustane i podigne prtljagu.) POZZO:'Ima pravo. VLADIMIR: Kamo idete sada? POZZO: To nije moja briga! VLADIMIR: Kako ste se izmiienili! ( Lucky Pozza.)

s prtljagom

stane pred

POZZO: Bidl (Lucky odloii prtljagu, traii bit, nade ga, pruZi ga Pozzu i opet uzme prtljagu u ruke.) lJlel ( Lucky odloii ptrljagu, stavi kraj uZeta Pozzu u ruku i podigne opet prtljagu.) VLADIMIR: A 5to je u ovom kovdegu? POZZO: Pijesak. ( Povuie ule./ Naprijed!

Vt.ADIMIR: LuckYju. I'OZZO'. Da Pjeva? VI-ADIMIR: Da. Ili da misli. Ili da glumi. l'(rZZO'. Pa on je nijem. Vl-ADIMIR: Nijem! I'OZZO: Potpuno. Ne moZe dak ni stenjati' VI-ADIMIR: Nijem! Od kada? (iznenada bijesno): Prestanite me ve6 jednom gnjaviti s tim l'ozzo ,\ otinr vremenom! To je besmisleno!Kada? Kada? Jednoga dana' to vam rrrlr'rlosta?Jednoga dana, slidnog ostalim danima, on je onijemio' jednog '.,rnrdana ja oslijepio, jednog 6emo dana oglu5iti, jednog smo se dana r,,rlrli.jednog 6emo dana umrijeti, istoga dana' istog trenutka, to vam nije rlrrstir'l/smirenije): One radaju raskredenenad grobom, dan zasja jedan lrtrrrrtak, i onda je opet not,. (Povute ale.) Naprijed! (Odu. Vladimir ih slijedi do ruba pozornice i gleda za njima- Po itropotu i Po Vladimirovoj mimici razabire se da su se ponovo sruiili' Tiiina. Vladimir Pride Estragonu, koji spava;promatra ga neko vrijeme, a tada ga Probudi.l

(Lucky pode, Pozzo za njim.)

VLADIMIR: Jedandasl ( Pozzo stane. Uie se zategne, Lucky , se sruii, sve mu ispadne iz ruku./ Pozzo posrne, na vrijeme ispusti uie, zatetura na mjestu. Vladimir ga pridrii. )

POZZO: Sto se dogodilo? VLADIMIR: Pao je. POZZO: Brzo, natjerajtega da se digne prije no Sto je zaspao. VLADIMIR: Ne6etepasti ako vas pustim? POZZO:Mislim da ne6u. (Vladimir udara Luckyja nogom.) VLADIMIR: DiZi se, svinjot (Lucky ustane,pokupi prtljagu.) Digao se.

I,STRAGON (izbezumljenipokreti, nesuvislerijeti. Napokon)" Zalto rrrr rrikada ne da5 da spavam? VI-ADIMIR: Osje6ao sam se osamljenim. I:STRAGON: Sanjao sam da sam sretan. vI.ADIMIR: I tako nam je pro5lo vrijeme. l:STRAGON: Sanjao sam da. '. VLADIMIR: Suti! /Ii.ilna../ Da mi je znati je li on zaista slijep? l:STRAGON: Tko? VI-ADIMIR: Zar bi pravi slijepac ikada rekao da nema pojam o \t( tllCtlU?

POZZO (pruia ruku): l)iet (Lucky odloii prtljagu, stavi kraj uieta Pozzu u ruku i podigne opet prtljagu.) VLADIMIR: Nemojtejo5 oti6i. POZZO: Odlazim. VLADIMIR: Sto raditekad padnete,a nemanikogada vam pritekne u pomo6? POZZO: eekamodok seopet ne uzmognemodi6i. Onda idemodalje. VLADIMIR: Prije no Sto odete, recite mu da pjeva. POZZO: Komu?

ITSTRAGON: Tko? VI-ADIMIR: Pozzo. l:STRAGON: On je slijeP? VI..ADIMIR: Tako je rekao. I:S-[RAGON: Pa Sto? VI.ADIMIR: Meni se iinilo da nas vidi. lIS'IRAGON: To si ti sanjao. (Stanka'1 Hajde, idemo' Ne moZemo' \ ,l:r. /Slanka./ Jesi li siguran da to nije bio on? VI.ADIMIR: Tko? IIS f RAGON: Godot. VI.ADIMIR: Tko to?

75 74

7 ESTRAGON: Pozzo. VLADIMIR: Ni govora! Ni govora! (Stanka.) Ni govora. ESTRAGON: Sada cu ipak ustati. (Ustaje s mukotn.) Al! VLADIMIR: Ne znam viSena demu sam. ESTRAGON: Moje noget. (Opet sjedne i pokuiava izuti cipele.) Pomozi mi! VLADIMIR: Zar sam ja spavaodok su drugi trpjeli? Spavamli ovogatrenutka?Sutra,kad mi se bude dinilo da se budim, ito 6u re6i o ovom danu?Da sam sa svojimprijateljemEstragonomna ovom mjestu do no6i dekaoGodota?Da je Pozzopro5aosa svojim nosademi da je ravgovaraos nama?Vjerojatno. Ali 5to 6e od svegatoga biti istina? (Estragonse uzaludnapre:ao oko svojih cipelapa je ponovozadrijemao. Vladimir ga gleda.) On ne6eniStaznati. Govorit 6e o udarcima koje je primio, a ja 6u mu dati mrkvu. ( Stanka.) Raskredene nad grobom - i teZakporod. Iz dubinejame grobar sanjarskipruZaklije5ta.eovjek ima vremenada ostari.Zrak je pun naSihkrikova. (Osluikuie.) Ali navikaih sve prigu5uje.(Promafta Estragona.)I mene promatra netko drugi, netko tko misli u sebi:on spava,ne zna niSta,neka spava.lStanka.) Ne mdgu dalje. (Stanka.) Sto sam to rekao? (Uzbudenohoda tamo-amo,zaustaii se napokonkod lijevekulise i gleda u daljinu. S desnestranepojavi se onaj djeiak od sinoi' Zastane' Tiiina')

i.-.'** / Of eeef : Gospodine.. . (Vladimir se okrene prema njemu.) GospodinAlbert... VLADIMIR: Podniriroiznova. (Stanka. Djetaku): Ne prepoznaje5 me? DJECAK: Ne, gospodine. VLADIMIR: Ti si i juder bio ovdje? DJECAK: Nisam, gospodine. VLADIMIR: Dolazi3 prvi put? DJECAK: Da, gospodine. (Tiiina. ) VLADIMIR: Salje te gospodinGodot. DJECAK: Da, gospodine. VLADIMIR: On necedo6i vederas. DJECAK: Nece,gospodine. VLADIMIR: Ali ce do6i sutra. DJEeAK: Da, gospodine. VLADIMIR: Posvesisurno. DJECAK: Da, gospodlne. '76

(Tiiina.) VLADIMIR: Jesi li sreo koga? l).lECAK: Nisam, gospodine. VI.ADIMIR: Dva driiga... ( oklijeva)...6ovjeka. l)JEeAK: Nikoga nisam vidio, gospodine' (Tiiina.) VLADIMIR: Sto radi gospodinGodot? (Stanka.) eujei li? l)JECAK: Da, gospodine. VLADIMIR: No reci. l)JEeAK: Ne radi niSta,gosPodine. (Tiiina.) VLADIMIR: Kako je tvojem bratu? l)JEeAK: Bolestanje, gosPodine. VLADIMIR: MoZdaje to on'bio juder ovdje. l)JECAK: Ne znam, gosPodine. (Tiiina.) VLADIMIR: Nosi li bradu gospodinGodot? l).1F.CAK: Da, gospodine. V I . A D I M I R : P l a v ui l i ' . . ( o k l i i e v a ). . . c r n u ? f ).lECAK (okliievaiud). Mislim da je bijela. gospodine. (Tiiina.) VLADIMIR: Smiluj nam se. (Tiiina.) l)iEeAK: Sto da kaZemgospodinuGodotu, gospodine? VLADIMIR: Re6i6e5mtt.'. (prekinese)...redi6ei mu da si me vidio t,1,r... (razmiilia) ...da si me vidio. (Stanka' Vladimiride napriied' ,lt,,rtk u:miie. Vladimir stane,dietak stane takoder./ Reci,jesi li sada !r[ur:ul da si me vidio, necesmi sutra re6i da me nisi nikada vidio? (Tiiina. Vladimir naglo korakne naprijed, djetak odiuri strelovitom brzinom. Tiiina. Sunce zalazi, i;lazi mjesec. l'ladimir stoji ne miiu(i se. Estragon se probudi, skine ciPele' ustane, drii cipele u ruci, stavi ih na rampu, pride Vladimiru i gleda ga.)

l:SI'RAGON: Sto ti je? 77

7 ITSTRAGON: Vidjet cemo. DrZi!

VLADIMIR: Ni5ta mi nije. ESTRAGON: Ja idem. VLADIMIR: I ja.

(Svaki od njih Prihvati konoPac za jedan kraj i Poine vuti- KonoPac se prekine. Joi malo, i oni bi se sruiili.)

(Tiiina.) ESTRAGON: Jesamli dugo spavao? VLADIMIR: Ne znam. ( Tiiina. ) tsSTRAGON: Kamo idemo? VLADIMIR: Ne daleko. ESTRAGON: Ne, ne, otidimo daleko odavde! VLADIMIR: Ne moZemo. ESTRAGON; Za\to? VLADIMIR: Moramo sutra opet dodi ovamo. ESTRAGON: Radi dega? VLADIMIR: Da dekamoGodota. ESTRAGON: A. da. (Stanka.)Niie doiao? VLADIMIR: Ne. ESTRAGON: A sadaje ved prekasno. VLADIMIR: Da, ve6je no6. ESTRAGON: A da dignemoruke od njega?(Stanka.) Da dignemo ruke od njega? VLADIMIR: On bi naskaznio.(Tiiina. Promatrastablo.)Samodrvo Livi. ESTRAGON (gleda stablo): Sto je to? VLADIMIR: To je drvo. ESTRAGON: Ne, koja vrsta? VLADIMIR: Ne znam. Vrba. ESTRAGON: Da vidimo. (Povuie Vladimira do drveta. Stoje nepomitnipred njim. Ti|ina.) A da se objesimo? VLADIMIR: Eime? ESTRAGON: Nema5 komadic uZeta? VLADIMTR: Ne. ESTRAGON: Onda ne moZemo. VLADIMIR: Hajde, idemo. ESTRAGON: eekaj, tu je moj pojas. VLADIMIR: Prekratakje. ESTRAGON: Ti 6e5.me povu6i za noge. VLADIMIR: A tko 6e povu6i mene? ESTRAGON: A. da. VLADIMIR: Daj da ipak vidimo. ( Estragonodrijeii tvor na konopcu koji mu drii hlaie. Suviie iiroke hlaie skli:nu mu do gleianja. Oni razgledajukonopac.)ISlo bi za nuZdu. A je li dosta dvrsto? 78

VLADIMIR:

Nije ni za 5to. (Tiiina.)

l:STRAGON: KaZeS da sutra moramo ponovo do6i? VI-ADIMIR: Da. liS'IRAGON: Onda 6emo donijeti dobro uZe. VLADIMIR: Tako je. (Tiiina.) l:STRAGON: Didi. VLADIMIR: DA. I:STRAGON: Ja vi5e ne mogu tako dalje. VLADIMIR: To se samo tako kaZe. IISTRAGON: Da se razidemo? MoZda bi bilo bolje' VLADIMIR: Sutra 6emo se objesiti. (Stanka.) Ako Godot ne dode' ITSTRAGON: A ako dode? VL.ADIMIR: Onda smo sPa5eni. ( Vladimir skine svoj ieiir - Luckyjev ieiir - gleda unutra, turne ruku u nj, istresega i opet ga stavi na glavu.) l:STRAGON: Onda, idemo? VLADIMIR: Digni hlade. ITSTRAGON: Kako? VLADIMIR: Digni hlade' I:STRAGON: Da skinem hla6e? VLADIMIR: PODIGNI hlade! ITSTRAGON: A, da. (Digne hlate. TiSina.) Vi.ADIMIR: Onda, idemo? ITSIRAGON: Idemo! (Ne miiu se s mjesta.) Zastor

79