Tora

Sveta knjiga Židova (Jevreja) naziva se Tora. Ona predstavlja Božije zavještanje židovskom (jevrejskom) narodu i sadrži Božije zakone po kojim se pravovjerni Židovi moraju ravnati u svom religioznom i etičkom ponašanju. Po židovskom učenju Bog, koga Židovi zovu Jahve, te je Zakone odredio prije nego je stvorio svijet i oni su vječni. Čak ni On sam ne može donositit odluke koje bi tim zakonima protivrječili. Naslov Tora osim tog širokog značenja Božijeg zavještanja ima i uže značenje i označava prvih pet knjiga koje čine Stari zavjet. Prva od tih pet knjiga je Knjiga postojanja, druga Knjiga izlaska, a ostale tri knjige očituju Zakone koje je Židovima od Boga prenio Mojsije.

Islamski pogled na Toru [uredi] U islamu, originalna Tora se zove Tevrat i to je kitab, tj. knjiga koja sadrži Allahovu objavu poslaniku Musau, tj. Mošeu ili Mojsiju. Muslimani vjeruju da su ljudi vremenom izmijenili Tevrat, dodavanjem novih ili mijenjanjem originalnih sadržaja. NAZIVI : Biblija je grcka rijec a znaci KNJIGE sto na Jevrejskom odgovara rijec:HA-SEFARIM zidovi cesto kazu: Sifrei Ha -Kodesh znaci svete knjige sto najvaznije za nase drugare Krscani , Zidovi nikada ne kazu STRAI ZAVJET , naziv stari zavjet su ga izmisljali Krscani , naravno Isus nema blage veze stime drugi naziv starog zavjeta je TANAKH a to je rijec koja se dobiva sastavljanjem prvo slovo iz naslov svake knjige ..T- Torah ..N-Nevei`im (proroci )..i K-Ketuvim (pisma) Tanakh se sastoji iz 39 knjiga Zidovske knjige se sastoji iz sledecih knjiga: 1.TORAH ili pet Mojsijeve knjige , KHUMASH -KHUMASHIM na jevrejskom odnosno PENTATEUCH na grckom rijec Torah potice od Jevrejska rijec YORAH sto znaci UCENJE ili instrukcije naslovi tih pet knjige su: 1. prva Mojsijeva , ili knjiga postanka ,, BEREISHIT na jevrejskom 2.druga Mojsijeva ili knjiga izlaska,,,SHEMOT na jevrejskom 3.treca Mojsijeva ili Levetski zakonik ,,,VAYIKRA na jevrejskom 4.cetvrta Mojsijeva ili knjiga brojeva ,,,BAMIDBAR na jevrejskom 5.peta Mojsijeva ili ponovljeni zakon ,,,,DEVARIM na jevrejskom 2.NEVEI`IM ili knjige proroka , i oni se dijele u tri grupe: prva grupa ,, osnovni proroci iliNEVEI`IM RISHONIM a to su: 1.Jeshua (YEHOSHUA) 2.SHOF`TIMili sudija 3.Samuel (SHMUEL )prvi i drugi

4.carevi (MELAKHIM) druga grupa ,,kasni proroci ili NEVEI`IM AKHARONIM a to su: 1.Izaija ili YISH`YAHU .ili ASHIJAA 2.Jeremiah YIRMIYAHU 3.Ezekiel YEHZKEL treca grupa ,,dvanaest manji proroci ili NEVEI`IM SAGHINIM a to su: 1.Hoshea (Hosea) 2.YOEL(Joel) 3.AMOS 4.OBADYAH 5.YONAH 6.MIKAH 7.NAKHUM 8.HABAKUK 9.ZEFANYAH 10.HAGGAI 11.ZEKARYAH 12.MALAKHAI 3.KETUVIM ili PISMA a to su 1.Psalmi TEHILIM 2.knjige mudrosti MISHLE 3.JOB IYOB 4.DANYEL 5.EZRA 6.NEHEMYAH 7.knjige dnevnika prva i druga DIBREI HAYAMIM na kraju : 4.MEGILLOT svitkovi ili zapisi (engleski Scrolls) a to su pet svitkova: 1.pjesma nad pjesmama SHIR ha Shirim 2.RUT 3.Tuzaljke (ili Lamentations na Engleskom) EIKHAH na Jevrejskom 4.Ecclesiates engleski odnosno KOKHELET na jevrejskom 5.ESTER sama Torah se dijeli na 48 podgrupe zavisno od tema tog dijela pismo, a svaka podgrupa ima svoj naslov i naziv to su sledece: 1.Bereishit (prva mojsijeva 1:1- 6:8) 2.Noakh (prva Mojsijeva 6:9-11:32 3.Lekh Lekha (prva Mojsijeva 12:1-17:27) 4.Vayerah (prva Mojsijeva 28:10-32:3) 5.Vayishlakh (prva Mojsijeva 32:4-36:43) 6.Miketz (prva Mojsijeva 41:1-44:17) 7.Shemot (Druga Mojsijeva 1:1-6:1) 8.Va`era (druga Mojsijeva 6:2-9:35) 9.Bo (druga Mojsijeva 10:1-13_16) 10.Beshalakh (druga Mojsijeva 13:17-17:16) 11.Yitro (druga Mojsijeva 18:1-20:26) 12.Mishpatim (druga Mojsijeva 21:1-24:18) 13.Terumah (druga Mojsijeva 25:1-27:19) 14.Tetzaveh (druga Moj 27:20-30:10) 15.Ki Tisah (druga Moj 30:11-34:35) 16.Vayakel (druga Moj 35:1-38:20)

17.Pekudei(druga Moj 38:21-40:38) 18.vayikrah(treca Moj 1:1-5:26) 19.Tzav (treca Moj 6:1-8:36) 20.Shemini 21.Tazriah 22.M`Tsorah 23.Akharei Mot 24.K`doshim 25.Emor 26.Behar 27.Bekhukotai 28.Bemidbar 29.Naso 30.B`ha`alotekhah 31.Shleah 32.korakh 33.Khukat 34.balak 35.Pinkhas 36.Matot 37.ma`asei 38.devarim 39.va-et-khanan 40.Ekev 41.Re`ef 42.shoftim 43.Ki-tetseh 44.Ki-tavo 45.nitzavim 46.vayelekh 47.ha`azinu 48.zot ha-b`rakhah

Sveta knjiga Židova (Jevreja) naziva se Tora. Ona predstavlja Božije zavještanje židovskom (jevrejskom) narodu i sadrži Božije zakone po kojim se pravovjerni Židovi moraju ravnati u svom religioznom i etičkom ponašanju. Po židovskom učenju Bog, koga Židovi zovu Jahve, te je Zakone odredio prije nego je stvorio svijet i oni su vječni. Čak ni On sam ne može donositit odluke koje bi tim zakonima protivrječili. Naslov Tora osim tog širokog značenja Božijeg zavještanja ima i uže značenje i označava prvih pet knjiga koje čine Stari zavjet.

Prva od tih pet knjiga je Knjiga postojanja, druga Knjiga izlaska, a ostale tri knjige očituju Zakone koje je Židovima od Boga prenio Mojsije. Termin Tora (Hebrejski: ‫רה‬ ָ ‫תֹו‬ ּ , "nauka" ili "uputa," nekad prevedena i kao "Zakon,"), ili Pentateuh, u cjelovitosti se odnosi na osnovne židovske zakonske i etičke religiozne tekstove. Kada se ne koristi određeni član obično se odnosi na "Sefer Tora" (‫" ספר תורה‬, knjiga Tora") ili Tora svezak, pisan na pergameni na formalan, tradicionalan način, a pisao ga je posebno osposobljen pisar.

Tora je najsvetija od svih svetih knjiga i spisa u židovstvu. To je prvi od tri dijela Tanakha (hebrejske Biblije), osnova je vjerskih dokumenata židovstva i podijeljena je u pet knjiga, čija su imena na hrvatskom Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, i Ponovljeni zakon, prema nihovim temama (njihova hebrejska imena, Bereshit, ‫תיבשאר‬, Shemot ‫מותש‬, Vayikra ‫ארקיו‬, Bamidbar ‫ ר ב דמב‬i Devarim ‫ םירבד‬su izvedeni od njihovih početnih stihova ). Tora sadrži niz književnih vrsta, uključujući alegorije, povijesne pripovijesti, poeziju, rodoslovlja, i izlaganja različitih zakona. Prema rabinskoj tradiciji, Tora sadrži 613 mitzvot (‫מצוות‬, "zapovijedi"), koje su podijeljene u 365 negativnih i 248 pozitivnih naredbi. U rabinskoj književnosti, riječ "Tora" označava i pisani tekst, " Tora Šebihtav "( ‫ תורה שבכתב‬," zapisana Tora ), kao i usmenom predajom," Tora Šebe'al Peh "( ‫ תורה שבעל פה‬," usmena Tora ). Usmeni dio koji se sastoji od tradicionalnih tumačenja i proširenja, a koji se prenosio sa koljena na koljeno sada utjelovljen u Talmudu i Midrašu. Židovska vjerska tradicija pripisuje autorstvo Tore Mojsiju kroz proces božanskog nadahnuća. Ovaj vid autorstva prvo je eksplicitno izražen u Talmudu i datira od 3. do 6. stoljeća nove ere, a temelji se na tekstualnoj analizi odlomaka Tore i kasnijih knjiga hebrejske Biblije. Prema datiranju teksta ortodoksnih rabina otkriće Tore Mojsiju se dogodilo 1280. prije nove ere na brdu Sinaj. Dio suvremenih biblijskih znanstvenika datira završetak Tore, kao i proroke i povijesne knjige, od 539.do 334. pr.n.e. Znanstvena je rasprava većim dijelom 20. stoljeća bila formulirana kao dokumentarna hipoteza, prema kojoj je Tora sinteza dokumenata iz malog broja inače nezavisnih izvora. Izvan svojeg središnjeg značenja u židovstvu, Tora je prihvaćena u kršćanstvu kao dio Biblije, koja sadrži prvih pet knjiga Staroga zavjeta. Različite denominacije Židova i kršćana imaju veliku razliku u stavovima s obzirom na točnost Pisma. Tora je u određenoj mjeri prihvaćena kod Samarijanaca i drugih kao autentična objava Boga Izraelu. Islam na Toru i Evanđelja (Tawrat) gleda kao na autentičnu objavu od Boga, oštećenu onim što su ljudi dodavali i mijenjali. Značenje i imena Riječ "Tora" na hebrejskom je izvedena iz korijena ‫ ירה‬koji u hifil konjugaciji znači "učiti"(usp. Lev. 10,11). Značenje riječi je, dakle "nauk", "doktrina", ili "uputa", inače opće prihvaćeni "zakon" ostavlja krivi dojam. Drugi konteksti prijevoda uključuju riječi: običaj, teorija, smjernice, ili sustav. Izraz "Tora" se, dakle, koristi i u smislu židovskog pisanog i usmenog zakona, i obuhvaća cijeli spektar autoritativnih židovskih vjerskih učenja kroz povijest, uključujući Mišna, Talmud, Midraš i ostale, a krivo tumačenje "Tore" kao "Zakona" može biti prepreka za razumijevanje ideala koji je sažet u pojmu Talmud Tora (‫ תלמוד תורה‬, "učenje Tore").

Sefer Torah koja se nalazi u sinagogi Glockengasse u Kelnu Unutar hebrejske Biblije Najraniji naziv za prvi dio Biblije čini se da je bio "Mojsijeva Tora". Ovaj naslov, međutim, ne nalazi se u samoj Tori, ni u književnim djelima proroka prije izgnanstva. On se pojavljuje u Jošui (8,31-32; 23,6) i u knjigama o kraljevima (1 Kr 2,3; 2 Kr 14,6, 23,25), ali ne može se reći da se to odnosi na cijeli korpus. Nasuprot tomu, vjerojatno je da je njegova uporaba u djelima poslije izgnanstva (Mal 3,22; Dan. 9,11. 13; Ezra 3,2, 7,6; Neh. 8,1) imala namjenu da bude sveobuhvatna. Ostali naslovi bili su "Knjiga Mojsijeva" (Ezr 6,18; Neh 13,1; II Ljet 35,12; 25,4; usp. Kraljeva II 14:6) i "Knjiga Tora" (Neh. 8:3) . Izraz "Pentateuh"(πεντάτευχος, doslovno "pet svezaka") grčki je izraz koji se odnosi na "Mojsijevo Petoknjižje". Prva poznata upotreba ovog pojma datira 150.-175. godine, i taj izraz, među ostalima, koriste Origen,

Atanazije i Tertulijan. Hebrejski izraz "Sefer Tora" (‫ ספר תורה‬- "knjiga Tora") odnosi se na Petoknjižje pisano na pergameni. Autorstvo Tradicionalna pripisivanje autorstva Prema Catholic Encyclopedia pripisivanje Tore Mojsiju potiče iz Biblije pošto se Toru u nekim knjigama Starog Zavjeta naziva Knjigom Mojsijevom, Zakonom Mojsijevim, itd. Ideja da je Mojsije autor Tore nalazi se i u Novom zavjetu. Josip Flavije, rimski povjesničar, također je smatrao da je Mojsije napisao Toru. I u Talmudu je izražena ta ideja. To se vjerojatno temelji na nekoliko stihova u Tori gdje se opisuje Mojsijevo pisanje "Tore" (upute od Boga). U Talmudu je točno objašnjeno kako je Tora prenesena Mojsiju. Prema Babilonskom Talmudu Tora je dana u nizu malih svitaka, i podrazumijeva se da je pisana postupno i sastavljena iz raznih dokumenata tijekom vremena. Drugo je mišljenje da je Mojsije cijelu Toru dobio u jednom trenutku. Prema Maimonidu, rabinu i filozofu iz 12. st., Mojsije je autor Tore, primio ju je od Boga božanskim nadahnućem ili diktatom 1313 pr.Kr. Kasniji rabini i kršćanski znanstvenici primjetili su neke probleme kod Mojsijeva autorstva, posebice činjenicu da Ponovljeni zakon opisuje Mojsijevu smrt. Stoga su kasnije verzije tradicije smatrale da su neke dijelove Tore dodali drugi - Mojsijeva smrt posebno je pripisana Jošui. Talmud smatra da je Mojsije pisao Ponovljeni zakon u očekivanju smrti. Druga tradicija kaže da je Jošua dodao te riječi nakon Mojsijeve smrti i da se posljednji stihovi Ponovljenog zakona čitaju kao epitaf Mojsiju. Mojsijevo autorstvo su bili prihvatili Židovi i kršćani, bez mnogo diskusije sve do 17. stoljeća kada je porastao broj svjetovnih učilišta i pripadajuća spremnost da se preispita Biblija u potpunosti.Većina modernih znanstvenika vjeruje da je Tora proizvod mnogih ruku, protežući se tijekom mnogih stoljeća, do konačne forme oko 6. i 5. stoljeća pr.n.e. Prema najutjecajnijoj verziji hipoteze, koju je formulirao Julius Wellhausen (1844 - 1918), Pentateuh se sastoji od četiri zasebna i prepoznatljiva teksta, koja okvirno datiraju od Salomonova razdoblja do izgnanstva. Poslije progonstva pismoznanci su okupili razne tekstove u jedan dokument (Petoknjižje ). Struktura Prema klasičnom židovskom stavu priče u Tori nisu uvijek kronološki poredane. Ponekad su poredane pravilu: "Ne postoji 'ranije' i 'kasnije' u Tori" (‫ אין מוקדם ומאור בתורה‬Ein mukdam u'meuchar baTorah). Ovaj stav su prihvatili ortodoksni Židovi. Ne-ortodoksni smatraju te iste tekstove znakom da je su Tora sastavljena iz ranijih tekstova (dokumentarna hipoteza.) Islamski pogled na Toru U islamu, originalna Tora se zove Tevrat i to je kitab, tj. knjiga koja sadrži Allahovu objavu poslaniku Musau, tj. Mošeu ili Mojsiju. Muslimani vjeruju da su ljudi vremenom izmijenili Tevrat, dodavanjem novih ili mijenjanjem originalnih sadržaja.