Tomislav Jemric-Cijepljenje i Rezidba Vocaka

Priručnici Agronomskog fakulteta u Zagrebu

TOMISLAV]EMRIĆ

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

SADRŽAJ

SADRŽAJ PREDGOVOR

9

OPĆI DIO GRAĐA VOĆAKA Zbog čega je važno poznavati građu voćaka Koji dijelovi tvore voćku Korijen Dijelovi korijena Korijenovvrat Deblo Krošnja Pupovi Kako prepoznati rodne pupove

12 12 12 14 15 16 16

17 19 22

23

RASTVOĆAKA Obilježja rasta u životu voćke Obilježja rasta voćke tijekom godine Rast korijena Rast nadzemnoga dijela voćke Zimsko mirovanje voćaka Kako zaštititi voćke od hladnoće Vegetativni rast O čemu ovisi vegetativni rast Što je dominacija vrha Generativni rast Zametanje rodnih pupova Zašto voćke ne rađaju Što je naizmjenična rodnost Što uzrokuje naizmjeničnu rodnost Kako smanjiti naizmjeničnu rodnost PODLOGE ZA VOĆKE Uporaba podloga kroz povijest Zašto se rabe podloge O čemu ovisi odabir podloge Podudarnost podloge i plemke Kakoje moguće prepoznati nepodudarnost

24

25 25 25 26 27 27

28 29 29

30

32 33 33 34

36 36

37 37 38 podloge i plemke

CIJEPLJENJE Zašto cijepiti voćke Pribor za cijepljenje Je li svejedno na kojoj se visini cijepi voćka O čemu ovisi uspjeh cijepljenja Precjepljivanje voćaka Uzimanje i čuvanje plemki za proljetno cijepljenje Načini cijepljenja Cijepljenje pod koru Postrano cijepljenje

39 40 40 40 41 42 43

44 45 45 49 5

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Cijepljenje na jezičac (Cijepljenje na engleski spoj) Postrano cijepljenje najezičac (Postrano cijepljenje na engleski spoj) Okuliranje Čip-okulacija Njega okulanata nakon cijepljenja Cijepljenje na most Cijepljenje radi pojačavanja rasta voćke ili popravljanja štete od voluharica Uvijanje izbojaka radi učvršćivanja uzgojnog oblika voćke REZIDBA Zašto orezivati voćke Pribor za rezidbu Voćarska pila Voćarski nož (hipa) Škare za rezanje debljih grana Obične voćarske škare Kada je pravo vrijeme za rezidbu Kakve vrste rezidbe postoje Što rezidbom na voćki treba odstraniti Kako odrediti jačinu rezidbe Kojim redoslijedom obavljati rezidbu Neki dodatni postupci u rezidbi voćaka Povijanje ili rezidba bez škara Povijanje debljih grana Zarezivanjem kore može se mnogo postići Poluprstenovanje i prstenovanje Izolacija vrha radi obuzdavanja njegove dominacije Loretiranje Zalamanje izbojaka i vodopija Odstranjivanje vodopija Odstranjivanje debljih grana UZGOJNI OBLICI VOĆAKA Obična piramida . Popravljena piramida Etažna piramida Vaza Palmeta s kosim granama Palmeta s vodoravnim granama Drapo-Marchand (Zastava) Kordonci Jednostruki okomiti ili kosi kordonac Dvostruki okomiti kordonac Četverostruki okomiti kordonac Vretenasti grm i njegove inačice REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA Rezidba voćaka stradalih od zimske hladnoće Rezidba radi obnavljanja krošnje Rezidba zapuštenih voćaka

6

51

52 53 56 56 58 59

60 61 61 61

62 62 62 62 63 65 66 66

66 68 68 70 71 72

73 75 76 76 76 79

80 82 83

84 87

90 90 91 92

94 95 95

102 102 103 104

SADRŽAJ

POSEBNI DIO JABUKA KRUŠKA MUŠMULA OSKORUŠA DUNJA ŠLJIVA BRESKVA I NEKTARINA MARELICA TREŠNJA VIŠNJA MALINA KUPINA CRNI I CRVENI RIBIZ OGROZD BOROVNICA CRNABAZGA LIJESKA ORAH BADEM AGRUMI AKTINIDIJA

(KIVI)

ŠIPAK (NAR) SMOKVA KAKI MASLI A EŠPOLA

108 114 118 120 122 124 128 132 135 138 140 142 144 146 147 149 151 154 157 158 162 165 167 169 170 173

KAZALO POJMOVA

174

IZVORI ILUSTRACIJA

180

7

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

PREDGOVOR njiga Cijepljenje i rezidba voćaka namijenjena

K

je ponajprije

amaterskim

voćarima kao

praktičan vodič za upoznavanje s osnovnim načinima cijepljenja voćaka i njihovom pravilnom rezidbom. Premda cijepljenje i rezidba nisujedino što voćar treba poznavati, one su osnova uspješnog uzgoja voćaka. Da bi potpuno ovladali uzgojem voćaka, preporučujem čitateljima da rabe i drugu stručnu literaturu, jer nijedna knjiga ne može u potpunosti odgovoriti na sva pitanja koja se nameću u svakodnevnom druženju s voćkama. Voćar mora imati hrabro srce, oštre škare i naposljetku ono najvažnije - znanje. Hrabrost se stječe kada se odluči na rezidbu, oštre škare mogu se kupiti, a u stjecanju znanja trebala bi, nadam se, pomoći i ova knjiga. Knjiga je podijeljena Opći i Posebni dio. Opći se dio sastoji od šest poglavlja: Grade voćaka, Rasta voćaka, Podloga za voćke, Cijepljenja, Rezidbe i Uzgojnih oblika. Prva dva poglavlja donose osnovne sadržaje koji pomažu čitateljima u razumijevanju posljednjih četiriju poglavlja. U posebnom su dijelu na kratak i pregledan način iznesene najvažnije informacije o podlogama, uzgojnim oblicima i rezidbi pojedinih voćaka, oslanjajući se na opise iznesene u općem dijelu. astojao sam, što je moguće više, izbjeći stručne izraze kako bi knjiga bila razumljiva i onima koji se prvi put susreću s voćarskorn literaturom. Knjigaje bogato ilustrirana,jer su još stari Kinezi rekli dajedna slika vrijedi kao tisuću riječi. Osim fotografija u knjizi se nalaze crteži koje je nacrtala Maja Devaj. Ne smijem zaboraviti svoje drage prijatelje s Fotozinea (www.fotozine.org) Martinu Rebić (Reba), Slavena Vilusa (Jethrotull) i Sašu Savinovskog (Mexico) koji su dali sve od sebe kako bi prikupili fotografije koje su mi nedostajale, čak su i fotografirali "po zadatku". Tuje i Ingrid Ivanić iz Pule kojaje ustupila fotografije rodnih izbojaka marelice. Fotografije su pomogli prikupiti i prof. dr. Susan Lurie (Department ofPostharvest Science, ARa, Izrael), Itzhak Kosto (Extension Agent of Agricultural Research Service ofIsrael), dipl. ing. Damir Drvodelić (Zavod za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Zoran Šindrak (Zavod za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), dipl. ing. Zvonimir Savić (Zavod za voćarstvo, Zagreb), mr. sc. Nenad Magazin (Departman za voćarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu) i moj student i demonstrator Goran Fruk pa im iskreno zahvaljujem. Zahvaljujem i recenzentima dr. Zoranu Šindraku, prof. dr. Ines Vršek i prof. dr. Tomislavu Čosiću na korisnim sugestijama koje su knjigu učinile kvalitetnijom. Također zahvaljujem i svome nakladniku, Nakladi Uliks d.o.o. iz Rijeke, koji mije omogućio da ova knjiga bude napisana i objavljena za čitatelje koji kao ija vole voćke i druže se s njima. I nakraju, no ne manje važno, zahvaljujem svojoj supruzi Meri na lekturi teksta, ajoš više na strpljenju i poticajima da završim ovu knjigu. Zahvalnost dugujem i sinčiću Zvonimiru koji se, nadam se, nije previše ljutio što mu tata nije bio na raspolaganju za igru dokje pisao ovu knjigu. ~ima dvoma i posvećujem ovu knjigu. U Zagrebu 2007. godine Autor

9

OPĆI DIO

CIJEPLJE IJE I REZIDBA VOĆAKA ,/

GRAĐA VOCAKA ZBOG ČEGAJE VAŽNO POZNAVATI GRAĐU VOĆAKA Građa pojedinih organa voćaka usko je povezana s njihovom funkcijom. Prema tome, da bismo mogli uspješno obaviti rezidbu, moramo poznavati građu voćke, posebice građu rodnih izbojaka. Bez toga nećemo moći svladati vieštinu i umjetnost rezidbe pa ćemo rezati napamet, a rezultat će ovisiti o čistom slučaju. Rodni izbojci pojedinih vrsta voćaka bit će podrobno prikazani u posebnome dijelu knjige, a u općem će dijelu biti opisani

organi koji su zajednički svim voćkama.

KOJI DIJELOVI TVORE VOĆKU Kada pomislimo na voćku, tada najčešće zamišljamo stablo (slika 1). Zaista, mnoge vrste voćaka i rastu kao stablašice, no postoje i one voćke koje nemaju takvu građu. Tako, primjerice, lijeska najčešće raste u obliku grma koji nema debla nego se sastoji od više grana koje rastu izravno iz tla blizu jedna drugoj. Grmove stvaraju još ribiz (slika 2), ogrozd i šipak. Malina i kupina rastu kao

Slika 1. - Izgled voćke stablašice u razdoblju mirovanja vegetacije. 12

polugrm koji se od grma razlikuje po tome što se izbojci razvijaju udaljeno jedan od drugoga (slika 3). Građa tipične voćke stablašice prikazana je na crtežu 1. Ona se sastoji od nevidljivih podzemnih dijelova (korijen) i od vidljivih nadzemnih (deblo i krošnja) djelova. Postoje i dijelovi koji se djelomično nalaze u tlu, a djelomično izvan njega (korijenov vrat). Kako se danas većina voćaka razmnožava cijepljenjem, korijen, korijenov vrat i dio debla najčešće potječu od podloge. Ostatak debla i krošnja pripadaju sorti koja je cijepljena na tu

Slika 2. --Grm crvenog ribiza u razdoblju mirovanja vegetacije.

GRAĐA VOĆAKA

Slika 3. - Polugrm kupine (mladice u početku vegetacije).

podlogu. Tako se voćka zapravo sastoji od dva dijela - podloge i plemke. Sadnice nekih voćaka kao što su, primjerice, smokva, ribiz, lijeska, malina i kupina ne proizvode se cijepljenjem pa se za njih kaže da se uzgajaju na vlastitom korijenu.

_

sekundarne grane

produljnica

_

osnovne grane

_

_

provodnica

II

_

debla i korijenov vrat

suparnički izbojak grane trećeg reda

Crtež 1. - Građa voćke stablašice. 13

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

KORIJEN Korijen je podzemni organ voćke koji ima nekoliko važnih uloga. Prvaje učvršćivanje voćke u tlu. Što je korijen razvijeniji i dublje rasprostranjen, a žile deblje i čvršće, to se voćka bolje drži u tlu. Voćke koje imaju slab i nedovoljno čvrst korijen lako se mogu prevrnuti pod teretom plodova, stoga ih je potrebno poduprijeti kolcem ili žicom razvučenom na betonskim stupovima. Takvaje, primjerice, podloga zajabuku M9. Zbog

jakih kiša na nagnu tim terenima, čak i uz primjenu armature od žice i betonskih stupova,jabuke cijepljene na ovoj podlozi mogu se prevrnuti pa nastane velika šteta (slika 4). Zbog toga potporanj mora biti čvrst i dobro ukopan u tlo. Druga uloga korijena jest upijanje vode i u njoj otopljenih mineralnih tvari iz tla i njihovo slanje nadzemnom dijelu voćke gdje će lišće procesom fotosinteze iz njih izgraditi organske spojeve potrebne za rast mladica, za

Slika 4. - Izvrtanje jabuka cijepljenih na podlozi M9 zbog prevelike vlage u tlu i popuštanja armature. 14

zametanje rodnih pupova te za rast i dozrijevanje plodova. U toj ulozi korijenu često pomažu i različite gljivice koje mu pribavljaju hraniva koja se nalaze u nepristupačnu obliku. Gljivice zauzvrat primaju od korijena šećere koji su im potrebni za rast. Pojava korisnih gljivica na korijenu zove se mikoriza a gljive mikorizne gljive. Kako bi se što prije uspostavio ovaj koristan odnos i poboljšao rast, rabe se gotovi pri pravci koji sadrže spore mikoriznih gljiva u čije se suspenzije umače korijen sadnice prije sadnje. Treća uloga korijena jest stvaranje posebnih tvari rasta (biljnih hormona), citokinina, koji imaju važnu ulogu u rastu voćaka, zametanju rodnih pupova i u drugim životnim procesima koji se zbivaju u voćki. Osim citokinina u korijenu se stvaraju i druge složene organske tvari koje su potrebne za rast voćke. Korijen služi i za čuvanje rezervnih organskih tvari koje voćka po potrebi rabi. Neke se voćke razmnožavaju korijenovim reznicama pa korijen ima i ulogu razmnožavanja. Ovisno o načinu razmnožavanja korijen voćke ima različit oblik. Ako je voćka (odnosno voćna podloga) iznikla iz sjemena, (generativno razmnožavanje) korijen će imati vretenast izgled sjednom jakom žilom srčanicom koja ide duboko u tlo. Iz žile srčanice spiralno izlaze manje žile (crtež 2). Voćke (odnosno voćne podloge) koje su nastale vegetativnim razmnožavanjem imaju žile ravnomjerno

GRAĐA VOĆAKA

raspoređene u svim smjerovima. Ukorjenjuju se pliće od podloga razmnoženih sjemenom (crtež. 3). DIJELOVI

Crtež 2. - Izgled korijena generativno razmnožene voćeke.

KORIJENA

Korijen je sastavljen od žila različite debljine. Deblje se žile zovu osnovno korijenje i ono učvršćuje voćku u tlu, te provodi vodu i u njoj otopljene mineralne i organske tvari u nadzemni dio. Također služi i za čuvanje rezervnih tvari. Osnovno korijenje se dalje grana u tanje osnovno korijenje, a ovo u još tanje vlasasto ili obrastajuće korijenje. Tanko vlasasto korijenje upija vodu i u njoj otopljene mineralne tvari iz tla uz pomoć korijenovih dlačica koje se nalaze na njegovim vrhovima. Najedan kvadratni mm ovog korijenja raspoređeno je nekoliko stotina korijenovih dlačica. One žive kraće vrijeme, potom odumiru, a nove se korijenove dlačice ponovo stvaraju blizu vrhova korijena koji su u međuvremenu narasli. Vrsta tla utječe na izgled korijenja. U plitku i škrtu tlu korijen je raspoređen plitko s nekoliko debljih žila koje se dalje slabije granaju. Vlasastog i tanjeg korijenja ima malo pa voćke na takvim tlima rastu slabo i donose malo plodova. Nasuprot tome, u dubljem i plodnijem tlu korijen je razgranatiji i ima puno vlasastog korijenja. U zbijenu tlu korijen je plitak i slabo razgranat jer mu za rast treba kisik kojeg jedino ima u površinskom sloju takva tla.

Crtež 3. - Izgled korijena vegetativno razmnožene voćke. 15

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

KORIJENOV

VRAT

Korijenov vrat (slika 5) nalazi se na prijelazu iz podzemnog dijela u nadzemni dio voćke. On može biti pravi ili lažni, ovisno o tome je li voćka ili podloga razmnožena iz sjemena ili vegetativno. Ako je voćka razmnožena iz sjemena, ima pravi korijenov vrat koji se razvija iz dijela embrija zvanog hipokotil, a ona razmnožena vegetativnim putem ima lažni korijenov vrat. Poznavanje korijenova vrata važno je za određivanje pravilne dubine sadnje. Ona se obavlja na dubinu korijenova vrata, odnosno na dubinu u kojoj je voćka bila posađena u rasadniku.

Slika 5. - Korijenov vrat voćke stablašice.

DEBLO Deblo je nerazgranat dio voćke (slika 6). Osnovna muje uloga provođenje vode i u njoj otopljenih organskih tvari iz korijena u krošnju i obratno. Također služi i za čuvanje rezervnih tvari. U prošlosti je prevladavao uzgoj voćaka s visokim deblom (većim od 120 cm) ili vi okostablašica, a danas je visina debla znatno manja (ne veća od 50 do 80 cm) pa se takve voćke zovu niskostablašice. Voćke s deblom visine između navedenih vrijednosti u srednjestablašice. Prednosti su niskog debla lakši pristup krošnji radi rezidbe, zaštite od bolesti i štetočina i berbe. Voćke s visokim deblom manje stradaju od mraza jer u im cvjetovi na većoj visini gdje je obično toplije nego u nižim slojevima zraka. Zbog otežana pristupa krošnji visokostablašice se dana rjeđe 16

Slika 6. - Deblo voćke stablašice.

uzgajaju. Izuzetak je, primjerice, orah koji se uzgaja radi plodova i cijenjena drveta. I na okućnici treba dati prednost voćkama niskostabla šicama jer se

problem mraza može riješiti izborom vrsta i sorata koje kasnije cvatu. Osjetljive vrste mogu se posaditi uza zid kuće, pa i ako dođe do štete ostat će koji plod.

CI]EPLJEl'-ITE I REZIDBA VOĆAKA

60 - 100% osvjetljeriosti

D

30 - 59% osvjerljenosti

o-

29% osvjetljenosti

Crtež 4. - Djelovanje oblika krošnje na njezinu osvjetljenost.

cjelokupan volumen krošnje. Najbolji oblik krošnje jest stožast oblik jer je u njemu samo mali dio krošnje slabo osvijetljen ineproduktivan (crtež 4). U razdoblju vegetacije na krošnji se uz cvjetove i plodove nalazi i mnoštvo mladica koje se razvijaju iz drvnih pupova. Mladice nose lišće koje u procesu fotosinteze stvara tvari neophodne za rast mladica i plodova, ali i za zametanje rodnih pupova iz kojih će se razviti cvjetovi u sljedećoj vegetaciji. Kada u jesen mladica izgubi lišće, postaje jednogodišnji odrvenjeli izbojak. Na mladici se još u istoj vegetaciji iz pupova smještenih u pazušcu listova mogu razviti nove mladice koje se zovu prijevremene mladice (slika 9).

Slika 9. - Prijevremene na sadnici kruške. 18

mladice

GRAĐA VOĆAKA

Slika 10. - Cvijet breskve razvija se iz cvjetnoga pupa.

PUPOVI

Pupovi su važni dijelovi voćaka iz kojih se razvijaju nove mladice ili cvjetovi iz kojih se nakon oplodnje razvijaju plodovi. Da bi rezidba "na rod" bila uspješna, treba poznavati rodne pupove. U suprotnome, režemo napamet i pri tome slučajno možemo odstraniti rodne izbojke na kojima se nalaze ovi pupovi i tako berbu "obaviti" prije vremena. Na voćkama se nalaze drvni (vegetativni), rodni (generativni), adventivni i latentni pupovi. Rodni pupovi mogu biti cvjetni (slika la), cvatni (slika 11) i mješoviti (slika 12). C\jetni je pup onaj iz kojeg se razvija samo jedan cvijet, a ako se izjednog pupa razviju dva cvijeta ili više njih takav se pup naziva cvatni pup. Breskva ima c\jetni pup, a šljiva, trešnja i višnja imaju cvatne pupove. Mješoviti je pup onaj iz kojeg se razviju vegetativni organi (mladica s listovima) i generativni organi (cvijet ili cvat). Tako dunja ima mješoviti cvjetni pup jer se na vrhu rodne mladice nalazi obično jedan cvijet dok jabuka i kruška imaju mješoviti cvatni pup jer se na vrhu kratke mladice (pršljena) nalazi gronja s nekoliko cvjetova. Rodni se pupovi u većine voćaka zameću iz vegetativnih pupova ljeti u vegetaciji koja prethodi cvatnji.

Slika Il. - Cvat trešnje se razvija iz cvatnoga pupa. 19

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

,

Slika 12. - Mješovita rodna mladica kupine razvija se iz mješovitoga pupa. .

Pojedini pupovi na izbojku koji u proljeće ne krenu nego i dalje miruju zovu se latentni pupovi. U vegetaciji ih prekrije sloj kore pa se više ne vide. Ako se grane jako skrate ili se slome latentni se pupovi mogu probuditi i iz njih se razviju jake mladice (vodopije ). Postoje i adventivni pupovi koji nastaju na mjestima obilna pritjecanja hraniva i regulatora rasta kao što je, primjerice, kalusno tkivo rane (vidljivo kao prsten) (slika 13). Tada iz ovih pupova potjeraju vodopije. Jedna od najdugovjećnijih voćaka jest maslina koja svoju Slika 13. - Izbijanje vodopije iz kalusnoga tkiva rane. 20

GRAĐA VOĆAKA

Slika 14. - Izbijanje mladica masline iz guka na debljim žilama.

dugovječnost zahvaljuje mnoštvu adventivnih pupova smještenih posvuda po korijenovu vratu, deblu, starijim granama pa čak i debljim žilama (slika 14). Ovisno o tome gdje su pupovi smješteni na izbojku, razlikuju se gornji (terminalni) pup (slika 15) i posu-ani (Iateralni) pup (slika 16). Smještaj pupa važan je za rodnost jer postoje voćke koje zameću rodne pupove na vrhu izbojka i voćke koje zameću rodne pupove postrance.

Slika 15. - Gornji pup.

Slika 16. - Postrani pup. 21

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

KAKO PREPOZNATI RODNE PUPOVE

Da bismo umjeli prepoznati rodne pupove, moramo znati na kakvim se izbojcima najčešće nalaze. Rodni pupovi jezgričavih voćaka pretežno se nalaze na vrhu izbojka, dok se rodni pupovi koštičavih voćaka pretežno nalaze sa strane izbojka. Postoji više tipova rodnih grančica karakterističnih za pojedinu vrstu voćke, no one će iscrpnije biti opisane u posebnome dijelu knjige. U prepoznavanju rodnih pupova može pomoći i njihov oblik. Drvni su pupovi najčešće uska, šiljasta vrha (slika 17), a rodni pupovi okruglasta ili zaobljena vrha (slika 18). Pupovi se najbolje razlikuju po obliku prije početka vegetacije, kada počnu bubriti. Stoga, ako nismo sigurni koji su pupovi na voćki rodni, najbolje je rezidbu odgoditi do početka bubrenja pupova pa tada na temelju njihova oblika pokušati pronaći rodne izbojke kako ih ne bismo greškom odstranili. Ponekad je

oblik rodnih i vegetativnih pupova gotovo jednak paje na temelju oblika teško razaznati radi li se o jednoj ili drugoj vrsti pupa. Ako je voćka u prethodnoj godini imala velik prirod, može se očekivati smanjena rodnost, i obratno. Također, ako su je napale bolesti ištetočine, rodnost joj neće biti velika. Tada je bolje pričekati s rezidbom dok se pupovi ne otvore jer nam se tako neće dogoditi da odstranimo rodne pupove i, na žalost, obavimo prijevremenu "berbu". Kasnije, kada upoznamo svoje voćke, rezidbu ćemo obaviti bez teškoća u pravo vrijeme, ajedna rezidba ili dvije rezidbe u vrijeme kretanja vegetacije ne mogu nanijeti voćki veliku štetu u usporedbi s izgubljenim prirodom, odnosno prijevremenom "berbom" koju smo obavili nepravilnom rezidbom (slika 19) i doživljenim razočaranjem već pri prvom pokušaju rezidbe.

Slika 19. - Nestručno orezan vrh krošnje voćke.

22

Slika 17. - Nerodni štrljak jabuke s vegetativnim pupom na vrhu.

Slika 18. - Rodni štrljakjabuke s mješovitim rodnim pupom na vrhu.

RAST VOĆAKA ,/

RASTVOCAKA

R

ast je odlika svakoga živog bića pa tako i voćaka. Da bi cijepljenje i rezidba voćaka bili uspješni, moraju se upoznati osnovne zakonitosti rasta voćaka. Temeljnu ulogu u rastu voćaka ima zdravo i dobro osvijetljeno lišće koje u procesu fotosinteze stvara šećere i druge organske tvari potrebne za rast. Fotosinteza se zbiva samo u stanicama koje sadrže klorofil, odnosno zeleni pigment koji prima sunčevo svjetlo i uz njegovu pomoć iz ugljičnog dioksida, biljnih hraniva i vode tvori složene organske tvari. List na koji padne manje od 30 % sunčeva svjetla, koje dolazi na obod krošnje, za voćku predstavlja potrošača, a ne proizvođača hrane. To je zbog toga što se u lišću, uz fotosintezu, zbivajošjedan proces: respiracija ili disanje kojije u osnovi jednak kao i kod ljudi i životinja. Respiracija se zbiva u svim biljnim organima 24 sata na dan, dok se fotosinteza zbiva u lišću samo danju, i to ne podjednako cijelo vrijeme. Okruglasta krošnja ima velik udio zasjenjena lišća u usporedbi sa stožastom krošnjom gdje je samo mali dio krošnje zasjenjen (crtež 4, str. 18). U povoljnim uvietima količina organskih tvari stvorena fotosintezom premašuje količinu organskih tvari koja se izgubi disanjem pa se taj ostatak može utrošiti na rast mladica, zametanje rodnih pupova i rast plodova. Voćke koje imaju slabo osvijetljeno lišće ili rastu na siromašnu tlu i imaju slabu fotosintezu pa sporo rastu te daju malo plodova. Mlada stabla respiracijom mogu izgubiti i do trećine organskih tvari stvorenih fotosintezom. Starija stabla respiracijom mogu izgubiti dvostruko više od navedenoga. Jedan od glavnih ciljeva rezidbejest osigurati dobru osvijetljenost svim listovima na voćki kako bi ona mogla dobro rasti.

Slika 20. - Izgled suvremenog voćnjaka jabuke sorte Golden Delicious (Zlatni Delišes) na podlozi Mg u trećoj godini nakon sadnje.

23

CI]EPLjEl'UE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 21. - Maslina stara 1600 godina u Nacionalnome

OBILJEŽJA RASTA U ŽIVOTU VOĆKE Voćke nemaju jednak rast u svome životu. Stoga se razlikuju četiri glavne životne faze: faza mladosti, faza rodnosti, faza opadanja rodnosti i faza starosti. U fazi mladosti prevladava vegetativni rast pa voćka ne stvara rodne pupove. Tek kada postigne odgovarajuću veličinu i povoljan odnos podzemnoga i nadzemnoga dijela, voćka počinje stvarati prve rodne pupove i ulazi u doba rodnosti. Voćke razmnožene cijepljenjem ili kojim drugim vegetativnim načinom razmnožavanja (reznicama, poleženicama i sl.) ranije prorode u odnosu na voćke koje su iznikle iz sjemena. To je 24

ujedno jedan od glavnih razloga zbog kojeg se voćke cijepe. Razlike postoje i između pojedinih vrsta. Tako će breskvi trebati manje vremena do početka rodnosti nego orahu. Današnje spoznaje o voćkama omogućuju suvremenim rasadnicima da proizvode sadnice koje već imaju rodne pupove, pa se prvi prirod, premda tek nekoliko plodova po voćki, može očekivati u prvoj vegetaciji nakon sadnje. Kada se ima na um u da se na jedan hektar voćnjaka može posaditi nekoliko tisuća voćaka cijepljenih na slabo bujnim podlogama, tada i tih nekoliko plodova po voćki čini dobar početan prirod po jedinici površine. Želimo li voćke uzgajati na okućnici, rani ulazak u rod nije

parku Brijuni.

najvažniji. Važno je uzgojiti lijepo i čvrsto stablo pa zbog toga ima smisla žrtvovati nešto plodova u početku. To će se vratiti kasnije kroz veći prirod i dulji životni vijek voćke. Naime, ako je voćka odmah u početku opterećena rodom, iscrpljuje se i kraće živi. U suvremenim voćnjacima (slika 20) dugovječnost nije najvažnija jer su na tržištu neprestano nazočne nove sorte pa je opravdano što prije iscrpsti rodni potencijal voćke kako bi se osigurao kapital za sadnju novih voćnjaka. Zbog toga se oni sade na male razmake na slabo bujnim podlogama kako bi se postigla što ranija rodnost. Razdoblje iskorišćivanja iznosi do dvadesetak godina, nekada i manje, nakon čega se sadi novi voćnjak.

RAST VOĆAKA

reke voćke mogu živjeti iznimno dugo. Jedna od dugovjećnih voćaka jest maslina. Stoljećima je opstajala unatoč svim nedaćama koje su je pogađale. Primjerice, stablo masline u Nacionalnome parku Brijuni staro je oko 1600 godina (slika 21), ijoš uvijek daje plodove. Druge voćke ne žive tako dugo, premda se ponegdje u hrvatskim selima mogu naći poprilično stara stabla jabuka i krušaka.

OBILJEŽJA RASTA VOĆKE TIJEKOM GODINE Život listopadnih voćaka tijekom jedne godine može se podijeliti na dva glavna dijela. To su razdoblje mirovanja i razdoblje vegetacije. Razdoblje vegetacije počinje bubrenjem pupova u proljeće, a završava opadanjem lišća u jesen. Može se podijeliti na vegetativni rast (rast korijena i mladica) i generativni rast (zametanje rodnih pupova i rast plodova). To je godišnji ciklus koji se u životu voćke stalno ponavlja za razliku od životnoga ciklusa koji se ne ponavlja. Godišnji ciklus dijeli se na fenofaze koje označavaju razvoj pojedinih organa voćke. RAST KORIJENA Rast korijena ovisan je o rastu nadzemnoga dijela, i obratno: ako ne raste nadzemni dio, ne raste ni korijen. Korijen može rasti čitave godine, no najveći rast ostvaruje u jesen i rano proljeće. U kasno proljeće i ljeto rast korijena je usporen jer tada rastu mladice i plodovi koji trebaju mnogo vode i hraniva. Korijen može rasti i

Tablica 1. - Najniže tem perature potrebne

za rast korijena

vrsta voćke jabuka i kruška

7-8

breskva, šljiva

4-5

kesten, kaki

12

smokva

9 -10

agru mi

16-18

zimi ako je temperatura tla u njegovoj zoni povoljna. Različite vrste voćaka trebaju različitu temperaturu za rast korijena. Ti se podaci nalaze u tablici 1. Rast korijena jači je u mladih, tek posađen ih voćaka u odnosu na one starije, a pogotovo one koje se nalaze pri kraju svoga životnog vijeka. Primjerice, rast korijena oraha u prvim godinama nakon sadnje znatno nadmašuje rast nadzemnoga dijela pa nam se može činiti da s voćkom nije sve u redu. Nakon nekoliko godina korijen se dobro razvije pa može osigurati bujan porast izbojaka koji nerijetko dosegnu i više od jednog metra u jednoj godini. Kada voćke uđu u punu rodnost, njihova krošnja otprilike ocrtava prostor koji zauzima korijen. No i u tome ima izuzetaka. Tako, primjerice, korijenje smokve u potrazi za vodom može znatno prijeći obod krošnje, a često probija i betonske zidove spremišta za vodu kako bi došlo do nje. U sušnu i manje plodnu tlu korijen raste slabije nego u duboku rastresitu tlu s dosta humusa i vlage. Ako u tlu naiđe na tvrd, zbijen sloj koji nema dovoljno zraka, vraća se prema površinskome sloju tla. Slično se događa kada se voćka

posadi u tlo u kojemu je visoka razina podzemne vode. Svako oštećenje lista bolestima i štetočinama ometa i rast korijena jer voćki nedostaju asirnilati koji se stvaraju fotosintezom . I jaka rezidba krošnje nepovoljno utječe na rast korijena pa je treba izbjegavati. Umjesto toga bolje je na voćki odstraniti suvišne pupove ili mladice koje su tek počele rasti kako bi se snaga rasta voćke usmjerila u druge potrebne mladice, a osobito u plodove zbog kojih se i uzgajaju voćke. RAST NADZEMNOGA DIJELA VOĆKE Rast nadzemnoga dijela voćke, ovisno o tome o kojim se organima radi, može se podijeliti na vegetativni i generativni rast. Prvi se odnosi na rast mladica, a drugi na zametanje rodnih pupova, otvaranje cvjetova i rast plodova. Vegetativni i generativni rast usko su povezani. Ako ne naraste mladica, neće biti novih rodnih pupova stoga ni cvjetova ni plodova. Dakle, da bi se osigurala redovita rodnost, voćke moraju imati odgovarajući vegetativni rast svake godine. Nije dobro da je taj ra t prevelik jer voćka neće stvoriti dovoljno rodnih pupova, a krošnja će biti zasjenjena i gola u nižim 25

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

dijelovima, što smanjuje rodnu površinu. Zbog togaje važno postići dobru ravnotežu između rasta mladica i rodnosti, a rezidba u tome ima značajnu ulogu. Vegetativni i generativni rast događa se u jasno odvojenim fazama koje se zovu fenofaze. Fenofaze se dalje mogu podijeliti najoš manje dijelove koji se zovu mikrofenofaze (slika 22). Poznavanje fenofaza važno je za uzgoj voćaka jer se prema njima obavljaju obrada tla, gnojidba, rezidba i zaštita voćaka od bolesti i štetoćina. Za rezidbu je važno poznavati vrijeme nastupa fenofaze bubrenja pupova (slika 23), do koje se obično obavlja rezidba . . u mIrovanJu. ZIMSKO MIROVANJE VOĆAKA Razdoblje mirovanja dijeli se na pravo ili duboko zimsko mirovanje i ekološko ili prisilno mirovanje. Voćkaje najotpornija na hladnoću u dubokom mirovanjujer se u njezinim organima nalazi malo slobodne vode, a veća količina ugljikohidrata koji imaju ulogu prirodnog "antifriza". Većina listopadnih voćaka, ovisno o vrsti, može podnijeti i temperature od -15 do -20 C, a da nema većih šteta. Višnja u fazi mirovanja podnosi temperaturu i do -40 C. Nakon dubokog mirovanja dolazi razdoblje ekološkog mirovanja kada samo nepovoljna tem peratura zraka sprječava voćku da započne vegetaciju. U tom je razdoblju osobito opasna izmjena sunčanih, relativno toplih zimskih dana i hladnih noći

kada razlika temperature zraka može biti i nekoliko desetaka stupnjeva C. U takvim uvjetima danju, osobito najugozapadnoj strani voćke, počnu kolati sokovi koji se noću smrznu pa kora ispuca po duljini. Ta je pojava poznata kao mrazopuc (slika 24). U dugoj i toploj jeseni lišće na listopadnim voćkama kasnije opada nego inače. Tkivo voćke je tada slabije pripremljeno za zimsku hladnoću pa se može lakše smrznuti. Voćkamaje potrebno određeno trajanje hladnoće kako bi mogle pravilno završiti tvorbu rodnih pupova. Ako te potrebe za hladnoćom nisu ispunjene, u proljeće opadaju cvjetovi. Ne zahtijevaju samo rodni pupovi određeno trajanje hladnoće. Ono je potrebno i vegetativnim pupovima kako bi se iz njih mogle razvijati mladice. Trajanje hladnoće podrazumijeva određen broj sati s temperaturom zraka nižom od određene granice (tzv. inaktivna temperatura).

0

0

Slika 22. - Mikrofenofaze cvatnje jabuke: a) pred cvatnju b) pred otvaranje gornjega cvijeta c) gornji cvijet otvoren d) puna cvatnja. 26

Slika 23. - Fenofaza bubrenja pupova označava početak vegetacije.

RAST VOĆAKA

Ta je granica za većinu listopadnih voćaka od +5 do +7 C, dok za voćke koje se uzgajaju u mediteranskim područjima ta granica iznosi oko +10 C. U lijeske, ovisno o sorti, muške rese trebaju oko 300 h temperatura ispod +70 C, ženski cvatovi oko 600 h, a vegetativni pupovi čak 1000 h. Zbog toga se lijeska ne može uzgajati u područjima gdje su zime previše blage. Sorte breskve jako se razlikuju u potrebnom trajanju inaktivnih temperatura. Neke sorte trebaju svega 650 h tem perature ispod +70 C dok druge traže više od 1000 h. Zbog toga se sorte kojima je potrebno dugo trajanje inaktivnih temperatura ne mogu uzgajati u područjima s blagim zimamajer će im u proljeće opadati cvjetovi. U kontinentalnome dijelu Hrvatske s time uglavnom nema poteškoća jer zima dovoljno dugo traje, ali na jadranskoj obali može doći do osipanja cvjetova sorata kojima je potrebno dulje trajanje inaktivnih temperatura. Čak je i maslini potrebno od 800 do 1000 h tem pera tura nižih od +8 do + 13 C za pravilno zametanje rodnih pupova. o

0

0

močivog sumpora radi lakšeg nanošenja na voćku. Bijela boja odbija sunčeve zrake i smanjuje zagrijavanje kore pa voćke štiti od mrazopuc'!.J ema svrhe premazati voćke u proljeće vapnom, to ima samo ukrasnu vrijednost. Proljetni mrazovi čine štetu mladicama i cvjetovima, a deblje grane i izbojci ne stradavaju jer temperatura zraka ne pada niže od nekoliko stupnjeva ispod nule, što za ove organe nIJe opasno.

VEGETATIVNI RAST Rast mladice počinje bubrenjem i otvaranjem drvnog pupa. Glavni rast mladice većine voćaka završava krajem lipnja kada nastupa faza zametanja rodnih pupova. Ljetije njezin rast smanjen i zbog nedostatka vode i previsokih temperatura zraka. Nakon jačih kiša vegetativni rast ponovo se pokreće pa postoji opasnost da te mladice ne odrvene i ojačaju prije zime te stradaju od hladnoće. Pupovi u pazušcima

o

KAKO ZAŠTITITI VOĆKE OD HLADNOĆE

@o listopadne voćke kasno odbacuju lišće u jesen, prskanje pet postotnom otopinom ureje dovest će do bržeg opadanja lišća i ulaska voćaka u zimsko mirovanj~J' \.Manji se broj stabala može zaštititi tako da im se deblo i osnovne grane ujesen premažu otopinom gašenog vapna kojem se doda malo

Slika 24. -Izgled

zarasle rane nastale zbog oštećenja voćke od zimske hladnoće (m razopuc). 27

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

listova mladica mladih voćaka i voćaka koje se odlikuju jakim vegetativnim rastom bude se u istoj vegetaciji. Iz njih se razvijaju prijevremene mladice (slika 25).

o ČEMU OVISI VEGETATIVNI

RAST

Na vegetativni rast utječe velik broj čim ben ika. Genetska obilježja pojedinih voćaka određuju velik broj svojstava vegetativnoga rasta poput: · početne snage rasta · trajanja vegetativnoga rasta · duljine trajanja mladenačke dobi · oblika krošnje · kuta grananja. Drugi čimbenici vegetativnoga rasta uvjetovani su okolinom u kojoj voćka raste. To su mjeri klime, tla i primijenjenih uzgojnih mjera (obrada tla, zaštita od bolesti i štetočina, rezidba itd). Način i snaga rasta voćke uvijek je rezultat zajedničkoga djelovanja svih navedenih čimbenika. Tako, primjerice, orah može izrasti u visoko i dugovjećno stablo, ali ako ga posadim o na neodgovarajućem tlu i na mjestu gdje će biti izloženo lošim klimatskim uvjetima i napadu bolesti i štetočina, dobit ćemo manje stablo koje bi se za nekoliko godina moglo osušiti. Pri sadnji voćnjaka u više redova, međuredne razmake treba prilagoditi visini voćke kako ne bi došlo do zasjenjivanja redova. Slika 26. - Dominacija vrha trešnje. Tri najgornja izbojka podjednako su razvijena, a ispod njih su samo svibanjske kitice. 28

Slika 25. - Preuranjene

mladice.

~--------------------------------------------------------------------------------------------------. RAST VOĆAKA

.j

U užem međurednom razmaku visina voćke mora biti manja, a u širem razmaku veća. Rabe li se podloge slabije bujnosti, visina će voćke biti manja. Za voćke sa snagom rasta izraženom u vrhovima vrijede neka općenita pravila po kojima se odvija vegetativni rast. ~ih prikazuje crtež 5. No ona nisu u potpunosti primjenjiva za voćke sa snagom rasta izraženom u donjem dijelu (lijeska) , ali ipak mogu biti smjernica. Poznavanje ovih pravila umnogome olakšava rezidbu i omogućuje da se snaga rasta voćke usmjeri u izbojke koji su potrebni.

Vještiji će voćari njihovom primjenom unaprijed predvidjeti snagu rasta pojedinog izbojka i pravodobno reagirati kako bi dobili ono što su očekivali. a taj će način smanjiti potrebu za rezidbom suvišnih izbojaka i skratiti vrijeme do ulaska voćke u rod. ŠTO JE DOMINACIJA

VRHA

Snaga rasta većine voćaka najvećaje u gornjim dijelovima grana. Pupovi koji se nalaze na vrhu imaju najbolji položaj s obzirom na osvjetljenje, dotok vode i mineralnih tvari, a u njima se stvaraju regulatori rasta koji silaznim

a)

b)

d)

e)

tokovima putuju u niže dijelove izbojka i koče njihov rast (slika 26). Zbog toga često donji pupovi na izbojku ne kreću u proljeće pa se izbojak razgranjava samo u vrhu. Ta se pojava zove akrotonija ili dominacija vrha. Ona je nepoželjna jer ometa ravnomjerno obrastanje krošnje i stvaranje velike rodne površine pa je treba znati rezidbom obuzdati. GENERATIVNI RAST Generativni rast je rast i razvoj generativnih organa (rodnih pupova, cvjetova i plodova). Prva i najvažnija

c)

Crtež 5. - Pravila vegetativnoga rasta voćaka (zelena strelica označava granu koja jače raste; a) dvije grane jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini imaju jednaku snagu rasta, b) od dviju grana jednake debljine, ali nejednake duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visinijače raste dulja grana, c) od dviju granajednake debljine i duljine koje ne rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jače raste grana koja ima oštriji kut u odnosu na okomicu, d) od dviju grana jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom, ali se ne nalaze na istoj visini jače raste grana koja se nalazi na većoj visini, e) od dviju grana nejednake debljine, ali iste duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jače raste deblja grana, f) od dviju grana jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jače raste grana koja ima više razgranjenja). 29

CIJEPLJE ~E I REZIDBA VOĆAKA

Iz tablice 2. može se zaključiti da pogrešna rezidba ugrožava rodnost u tekućoj godini, ali i rodnost u sljedećoj godini ako se odstrane mladice na kojima bi se trebali zametnuti rodni pupovi ili se izazove pretjerani vegetativni rast u vrijeme zametanja ovih pupova. z poznavanje rodnih izbojaka, treba znati i o čemu ovisi zametanje rodnih pupova voćaka. uvodu poglavlja o rastu voćaka napomenuto je da se rast mladice izametanje rodnih pupova nalaze u oprečnom odnosu. Prema tome, ako voćke pre bujno rastu, ne mogu zametnuti puno rodnih pupova. Ako je,

fenofaza generativnoga rasta jest faza zametanja rodnih pupova. Rezidbom voćaka, između ostaloga, omogućuju se povoljniji uvjeti za zametanje rodnih pupova. Zbog togaje potrebno o ovoj fenofazi znati više jer bez zametanja rodnih pupova nema rody.osti. ZAMETANJE

RODNIH PUPOVA

Vrijeme nastupa fenofaze zametanja rodnih pupova svih voćaka nije jednako. U većine voćaka to je najčešće sredina ljeta. Vrijeme zametanja rodnih pupova i vrijeme cvatnje većine voćaka prikazuje tablica 2.

..

Tablica 2. - Početak zametanja vrsta

.

rodnih

.

pak, vegetativni rast preslab, voćke neće zametnuti puno rodnih pupova jer nemaju dovoljno veliku lisnu površinu koja bi fotosintezom stvorila asirnilate za zametanje rodnih pupova. Dakle, važno je regulirati vegetativni rast, a to se postiže pravilnom rezidbom. Sljedeći čimbenik koji djeluje na zametanje rodnih pupovajest svjetlost. Bez svjetlosti nema rasta biljke jer nema fotosinteze. Ranije je već navedeno da list na koji padne manje od 30 % sunčeva svjetla ne može stvoriti dovoljno asimilata, stoga za voćku predstavlja potrošača. Zbog toga slabo osvijetljeni dijelovi

pupova i vrijeme cvatnje voćaka

• •

jabuka

od sredine svibnja do redine

rpnja

kruška

od početka srpnja do početka kolovoza

sljedeće proljeće

dunja

proljeće prije cvatnje

isto proljeće

breskva

od kraja lipnja do kraja srpnja

sljedeće proljeće

marelica

početak kolovoza

sljedeće proljeće

sljedeće proljeće

---

30

šljiva

od kraja srpnja do sredine kolovoza

sljedeće proljeće

trešnja

početak srpnja

sljedeće proljeće

višnja

sredina srpnja

sljedeće proljeće

lijeska (m. rese) (ž. rese)

svibanj od srpnja do rujna

sljedeća zima sljedeća zima

orah (m. rese) (ž. cvjetovi)

rano ljeto kasno ljeto

sljedeće proljeće sljedeće proljeće

badem

od sredine kolovoza do sredine rujna

sljedeće proljeće

smokva (prvi rod)

kasno ljeto

sljedeće proljeće

smokva (drugi rod)

rano ljeto

ista sezona

kaki

srpanj

sljedeće proljeće

aktinidja

kasno ljeto

sljedeće proljeće

pistachio

kraj travnja

sljedeće proljeće

--------------------------

RAST VOĆAKA

Slika 27. - Zametanje mješovitih cvatnih pupovajabuke sa strane jednogodišnjeg izbojka gdje se uobičajeno nalazi vegetativni pup.

krošnje propadaju, a voćka postupno gubi rodnu površinu. lAko se voćke previše gnoje dušičnim gnojivima, slabije će se zametati rodni pupovi zbog pretjeranog rasta mladica i njihova međusobnog zasjenjivanj~ Stoga se dušična gnojiva ne smiju pretjerano rabiti. \yoćke koje imaju prevelik broj plodova slabo zameću rodne pupove jer ih u tome ometaju hormoni (giberelini) koji se stvaraju u sjemenkama i iz plodova dolaze u pupove. Zbog togaje potrebno prorijediti plodove i ostaviti ih onoliko koliko neće loše utjecati na zametanje rodnih pupov~ Za jedan kg plodova

jabuke potrebno je imati lisnu površinu od pet m", odnosno na jedan bi plod trebalo doći 35-40 zdravih i dobro osvijetljenih listova. Trešnja i višnja nemaju teškoća sa zametanjem rodnih pupova jer njihovi plodovi dozrijevaju uglavnom prije nego nastupi ova fenofaza. Breskva također ne trpi od slabog zametanja rodnih pupova jer ima bujan vegetativni rast koji stvara dovoljno veliku površinu lišća. Zametanje rodnih pupova ovisi i o starosti voćke. Mlade, tek posađene voćke slabije zameću rodne pupove jer se nalaze u mladenačkoj dobi kada izgrađuju svoju krošnju pa se ne stvaraju rodni pupovi. Kasnije, kada se postigne

odgovarajući odnos volumena korijena i krošnje, započinje zametanje rodnih pupova. Ono se sa starošću voćke postupno pojačava dok ne postigne vrhunac. Početak zametanja rodnih pupova označava ulazak voćke u doba rodnosti. Nakon toga ponovo opada jer voćka ulazi u doba opadanja rodnosti, a zatim u doba starosti nakon koje slijedi kraj njezina životnog ciklusa. Zbog toga rezidbu treba prilagoditi starosti voćke kako bi se što više skratilo mladenačko doba i produžilo doba rodnosti. Podloga također utječe na zametanje rodnih pupova. Voćke cijepljene na slabo bujne vegetativne podloge počinju rađati ranije nego one cijepljene na bujne podloge izrasle iz sjemena (sjemenjaci). Rezidba mora biti usklađena i s podlogom pa je poznavanje njihovih svojstava rasta nužan preduvjet za pravilnu rezidbu. Oštećenje listova bolestima i štetočinama loše utječe na zametanje rodnih pupovajer voćke gube lišće paje fotosinteza slaba. Suvišno je izvoditi rezidbu ako se ne obavi zaštita od bolesti i štetočina,jer će rodnost ionako izostati. Rezidba nije jedina mjera kojom se postiže rodnost voćke, ali je izuzetno važna. U vrućim i sušnim ljetima može doći do zametanja rodnih pupova i na mjestima gdje bi obično bili samo vegetativni pupovi (slika 27). Iz takvih se pupova u proljeće razviju cvjetovi.iali se slabije oplođuju i daju plodove lošije kakvoće od onih zametnutih iz cvjetova koji se nalaze na tipičnim rodnim izbojcima. 31

CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

ZAŠTO VOĆKE NE RAĐAJU

Postoje dvije vrste nerodnosti voćaka: mladenačka ili početna nerodnost i nerodnost u dobi rodnosti. Mladenačka ne rodnost uobičajena je pojava kojoj je uzrok juvenilni stadij voćaka koje su iznikle iz sjemena ili mladenačko doba voćaka razmnoženih vegetativno. Juvenilni stadij sjemenjaka traje dulje od mladenačkog doba vegetativno razmnoženih voćaka i u toj fazi voćka jednostavno ne tvori hormone rasta koji su potrebni da se pokrene proces zametanja rodnih pupova. Voćke u mladenačkoj dobi mogu stvarati potrebne regulatore rasta, ali ipak ne dolazi do zametanja rodnih pupovajer voćka izgrađuje svoju krošnju paje izražen vegetativni rast. Cijepljenje na slabo bujne vegetativne podloge, primjena sintetskih regula ora rasta, pinciranje i druge uzgojne mjere mogu skratiti mladenačko doba i dovesti do ranijeg početka rodnosti voćke. Nerodnost u dobi rodnosti izazvana je poremetnjom uzametanju rodnih pupova ili problemima u cvatnji i zametanju ploda (nedostatkom oprašivača, učestalim kišama u cvatnji, nefunkcionalnošću tučka i sl., oštećenjima od mraza, napadom bolesti ištetočina). amalim okućnicama voćari često zbog nedostatka prostora posade samo jedno stablo jabuke, kruške ili neke druge voćke koje redovito cvate, a ne donosi plodove jer nema odgovarajućeg opra šivaća. Sve

32

su sorte jabuke i kruške stranooplodne i trebaju biti oprašene polenom druge sorte da bi donijele plod. eke sorte jabuke i kruške imaju slabo klijav polen pa ne mogu biti dobri oprašivači. Od dobrog se oprašivača traži da ima puno polena dobre klijavosti, da cvate u isto vrijeme kada i sorta koju treba oprašiti, da osigurava dobro zametanje plodova oprašene sorte i da ima plodove dobre kakvoće. Problem se nedostatka oprašivača može riješiti tako da ga se ucijepi u krošnju voćke koju treba oprašiti kako bi se osigurao polen za oplodnju. Ako je susjed posadio drugu sortu čiji polen može oploditi našu sortu, problem ćemo riješiti. No, bolje je imati dva ili tri oprašivača pa u pojedinim godinama neće doći do odstupanja u vremenu cvatnje ili izostanku cvatnje oprašivača i nećemo ostati bez plodova. Samooplodne se sorte mogu oploditi svojim polenorn pa ne trebaju imati oprašivača u svojoj blizini. Da bismo dobili ukusne plodove aktinidije, moramo imati "žensku" biljku, odnosno sortu na kojoj će se razviti plodovi, i "mušku" biljku koja će osigurati polen za opodnju. U posebnome dijelu knjige nalaze se podaci o obilježjima pojedine voćke s obzirom na oplodnju paje prije sadnje potrebno proučiti taj dio kako bismo znali moramo li ili ne osigurati oprašivače. Proljetni mraz može oštetiti cvjetove ili zametnute plodove pa voćka ostaje bez roda. eotvoreni su cvjetovi nešto otporniji na mraz, a

najneotporniji su tek zametnuti plodovi. Ako se nalazimo u području gdje se često javlja proljetni mraz, poželjno je ne saditi voćke koje cvatu u to vrijeme. Dodatnu zaštitu od mraza može pružiti sadnja uza zid kuće. Manje se voćke mogu prekriti agrilom ili nekim drugim materijalom kako bismo ih za štitili od mraza. Bolesti i štetočine također mogu uništiti cvjetove ili plodove u razvoju pa voćke neće roditi. To se često događa sa šljivama koje napadne šljivina osica ili jabukama koje stradaju od prve generacije jabučnog savijača. Voćke je tada potrebno pravilno zaštititi, pri čemu se ponekad rabe i kemijska sredstva. O njihovoj se uporabi treba posavjetovati sa stručnjacima i rabiti ih samo prema napucima koji su uz njih priloženi. estručna rezidba sigurno dovodi do nerodnosti jer se odstranjuju rodni pupovi pa voćka ne cvate premda je zametanje rodnih pupova bilo dobro. Ako nismo sigurni da znamo što radimo ili ako sumnjamo u znanje onoga tko obavlja rezidbu, bolje je ostaviti voćku neorezanu nego rezidbu obaviti nestručno pa voćku "obrati" još prije cvatnje. Pretjerana gnojidba dušičnim gnojivima pojačava vegetativni rast i smanjuje tvorbu rodnih pupova paje rodnost manja. Gnojidba voćaka znatno se razlikuje od gnojidbe drugih kultura paje o tome potrebno potražiti savjet stručnjaka ili pronaći naputke u voćarskoj literaturi.

RAST VOĆAKA

Crtež 6. - Prorjeđivanjem

ŠTO JE NAIZMJENIČNA

plodova smanjuje se broj plodova na voćki, ali se povećava njihova krupnoća pa nema smanjenja priroda.

RODNOST

U uzgoju voćaka na okućnici često se dogodi da se u jednoj godini na voćki zametne velik broj plodova, a sljedeće godine ta voćka slabo rodi ili čak potpuno ostane bez plodova. Ljudi tada kažu da se voćke "odmaraju" od prevelikog roda u prethodnoj godini. U sljedećoj godini ponovo mogu roditi, a zatim opet slijedi nerodna godina. Takav slijed će se, više - manje, ponavljati ne poduzme li se što. Voćke su zapravo ušle u stanje naizmjenične rodnosti. U naizmjeničnu rodnost mogu ući i voćke u suvremenim voćnjacima gdje o njima brinu stručnjaci jer je ona dijelom i genetski uvjetovana. Razlikaje jedino u tome što se li suvremenim voćnjacima

naizmjenična rodnost nastoji spriječiti i prije nego što se pojavi, a ako se i pojavi, voćari prilagođuju tehnologiju uzgoja kako bi voćke što prije izašle iz stanja naizmjenične rodnosti. ŠTO UZROKUJE NAIZMJENIČNU RODNOST

Da bismo postigli bolju i redovitu rodnost voćaka, moramo poznavati uzroke naizmjenične rodnosti. Uzroci naizmjenične rodnosti dijele se u tri osnovne skupine. 1. Genetski uzroci Naizmjeničnoj rodnosti sklonije su starije sorte voćaka, pogotovo kada se uzgajaju na bujnim podlogama. Bujne podloge pogoduju pojavi naizmjenične rodnosti jer potiču vegetativni rast.

2. Ekološki uzroci Pojava mraza ili tuče u vrijeme cvatnje može izazvati naizmjeničnu rodnost jer dolazi do oštećenja cvjetova ili uništenja lisne površine pa voćka ne može zametnuti plodove ili rodne pupove .: Ako se u istoj godini dogode i mraz u vrijeme cvatnje i tuča u fenofazi zametanja rodnih pupova, rodnost izostaje i u tekućoj i u sljedećoj vegetaciji. Takve će voćke biti trajno ugrožene ako ih se pravilno ne njeguje. 3. Tehnološki uzroci Prevelik broj zametnutih plodova uzima puno hraniva i asmilata za rast i razvojJ>aih nema dovoljno za rast mladica i zametanje rodnih pupova. U sjemenkama se nalaze biljni hormoni - giberelini koji tijekom 33

CI]EPLJE~E

I REZIDBA VOĆAKA

razvoja sjemenke i rasta ploda izlaze u rodne izbojke i ometaju zametanje rodnih pupova. Ako voćka ima puno plodova, povećat će e i koncentracija giberelina pa će voćka zametnuti manje rodnih pupova. Preslab vegetativni rast ne stvara dovoljno veliku lisnu površinu i pridonosi slabijem zametanju rodnih pupova. edostatak, ali i višak, pojedinih biljnih hraniva može također izazvati nerodnost. zrok nerodnosti stranooplodnih voćaka može biti i nepostojanje odgovarajućeg oprašivača što je opisano ranije. aizmjeničnu rodnost može izazvati i napad neke bolesti ili štetočina koji uništi cvjetove ili plodove, ili pak toliko ošteti lisnu površinu da izostaje zametanje rodnih pupova.

Primjerice, šljiviBistrici u vrijeme zametanja plodova šljivina osica uništi velik broj plodova, a ono što ostane dokrajči virus šarke zbog kojeg opada ju pred samu berbu. KAKO SMANJITI NAIZMJENIČNU RODNOST

Iz prethodnog je teksta vidljivo da su uzroci naizmjenične rodnosti višestruki pa prema tome ni rješenje ne može biti jednostavno. Na žalost, nema tog čarobnog štapića kojim možemo odstraniti naizmjeničnu rodno t voćaka. U smanjenju naizmjenične rodnosti treba razmišljati pri sadnji. Prije sadnje treba razmisliti o tome koje vrste i sorte možemo uzgajati s

Slika 28. - Izgled zametnutih plodova u gronjijabuke 34

obzirom na dostupan prostor u vrtu, a zatim i s obzirom na obilježja tla i klime. Pravilnim uzgojem i njegom postiže se bolja ravnoteža rasta i rodnosti pa će pojava naizmjenične rodnosti biti manja. Treba odabrati sorte koje su manje sklone naizmjeničnoj rodnosti. Suvremene sorte voćaka uglavnom su manje sklone ovoj pojavi. Kada se biraju podloge, treba uzeti, ako je moguće, vegetativno razmnožene slabo bujne podloge zato što one dodatno smanjuju pojavu naizmjenične rodnosti. Postoji još jedan zahvat koji se može poduzeti kako bi se smanjila naizrnjenična rodnost. To je prorjeđivanje suvišnih plodova. Amaterskim se voćarima može preporučiti

prije prorjeđivanja.

RAST VOĆAKA

ručno prorjeđivanje plodova kao jednostavan i djelotvoran način smanjenja naizmjenične rodnosti. Treba naglasiti daje suvišan svaki strah da ćemo odstranjivanjem dijela plodova izgubiti na prirodu. Upravo suprotno. Ako se prorjeđivanje plodova provede dovoljno rano i na odgovarajući način, dobit će sejednak prirod kao i bez prorjeđivanja, ali će plodovi biti krupniji i atraktivniji (Crtež 6). Prorjeđivanje plodova najčešće se obavlja na jabukama, kruškama i breskvama, a rjeđe na drugim voćkama. Međutim, cilj prorjeđivanja plodova bresaka nije smanjenje naizmjenične rodnosti,jer ova vrsta nema tih poteškoća, nego je cilj dobiti bolje i krupnije plodove. Prorjeđivanje plodova drugih voćaka obavlja se rjeđe, premda će i na njima u pojedinim situacijama biti potrebno smanjiti broj zametnutih plodova ako dođe do značajne poremetnje rasta i rodnosti iz bilo kojeg razloga. Plodovi se prorjeđuju kada počnu rasti. Što se prorjeđivanje ranije obavi to će ostavljeni plodovi biti veći. To je zato što odstranjivanjem suvišnih plodova ostaje više asimilata za ovaj zahtjevan proces u preostalim plodovima. Osim toga, i stvaranje hormona giberelina u sjemenkama jezgričavih voćaka započinje otprilike četrdesetak dana iza oplodnje pa do tada treba odstraniti višak zametnutih plodova kako bi se isključio negativan utjecaj prevelike koncentracije ovog regulatora rasta na zametanje rodnih pupova. Zato prorjeđivanje

plodova jabuka i krušaka treba obaviti u roku od mjesec dana nakon cvatnje. To se radi tako da se škarama ili uštipavanjem peteljke iz gronje odstrane svi plodovi osim jednog najvećeg (slike 28 i 29). Naravno, ako je ovaj napadnut nekom bolešću ili štetnikom, umjesto njega odabrat ćemo drugi najbolji plod. Ako je cvatnja slabija, treba ostaviti i do dva ploda po gronji da se nadomjesti manjak zbog slabe cvatnje. Prorjeđivanje se plodova bresaka obavlja kada su plodovi promjera otprilike dvadesetak mm. Na jednoj se mješovitoj rodnoj šibi na svakih desetak ili petnaestak cm ostavlja po jedan plod, a ostale se otrgne. Kao korisno "mjerilo" za određivanje potrebnog razmaka može poslužiti i šaka.

Na mladim voćkama, čiju krošnju tek oblikujemo, mora biti manji broj plodova. Voćke cijepljene na slabo bujnim vegetativnim podlogama rano počinju rađati, a ponekad se dogodi da zametnu više plodova nego što ih mogu prehraniti. Zato treba procijeniti koliko plodova može ostati na voćki, a da se ne ugrozi vegetativni rast koji je u ovom razdoblju potreban kako bi se što prije oblikovala krošnja. Bolje je ostaviti manje nego više plodova. Postupno ćemo steći dovoljno iskustva sa svojim voćkama kako bismo točno znali kada treba prorijediti plodove i koliko ih mora ostati na voćki da bismo dobili krupne i lijepe plodove na koje ćemo biti ponosni.

Slika 29. - Nakon prorjeđivanja

ostaje samo najbolji plod u gronji. 35

CijEPLJENJE

I REZIDBA VOĆAKA ,/

PODLOGE ZA VOCKE

P

odloga je dio voćke na koji se cijepi plemka kako bi se postigla odgovarajuća bujnost i rodnost. Kod cijepljenih voćaka podloga daje korijen ijedan dio debla (crtež 7). Ima primjera kada, uz podlogu i plemku, voćku čini i međupodloga koja se cijepi na podlogu kako bi se odstranila nepodudarnost podloge i plemke (slika 30) ili kako bi se postiglo uspravno i čvrsto deblo. Takva se voćka sastoji od triju dijelova. Prema načinu razmnožavanja, razlikuju se generativne i vegetativne podloge. Generativne podloge razmnožene su iz sjemena i imaju neujednačena genetska obilježjajer su nastale oplodnjom. Vegetativne podloge razmnožavaju se nekim od vegetativnih načina razmnožavanja (nagrtanjem, položenicarna i sl., a u novije vrijeme i razmnožavanjem "in vitro") pa imaju ujednačena genetska obilježja. Stoga cijepljenje na vegetativno razmnoženu podlogu daje voćku s poznatim obilježjima rasta, rodnosti i kakvoće plodova. Generativne se podloge rabe samo za one voćke za koje se rijetko rabe vegetativne podloge, primjerice za orah. vegetativnih podloga za jabuku. Vegetativne podloge za ostale voćke razvile su se Vjeruje se daje uporaba uglavnom u posljednjih podloga u voćarstvu stara osamdesetak godina. barem 2000 godina. Postoje literaturi ćemo pronaći pisani dokazi da su stari Grci razna imena podloga koja, u oko 323. godine prije Krista usporedbi s imenima sorata, rabili različite podloge za uzgoj nisu odveć maštovita. Često voćaka. Prve su podloge bile ćemo pronaći samo oznaku kao što su, primjerice, MM 106, PiKu 420A i sl. Radi se o kratici koja dolazi najčešće od naziva instituta gdje je provedena selekcija, a brojčana oznaka dolazi od šifre koju je ta podloga nosila u i traživanjima. aravno, ima i izuzetaka, kao što u podloge Paradox, Fereley, Yaspi i sl. To je zbog toga što je podloga važna za uzgoj voća, ali ne i za prodaju plodova. Kupca ne zanima na kojoj je podlozi cijepljena određena orta nego kakve je kakvoće. Činjenicaje da se voće kupuje očima, alije važno i privlačno ime. Zbog toga davanje takvih imena Crtež 7. - Cijepljena voćka sastoji se od podloge, koja daje korijen, sortama doprinosi njihovoj malog dijela debla (smeđe) i plemke, koja izgrađuje ostatak debla i prodaji na tržištu. krošnju (zeleno). .

UPORABA PODLOGA KROZ POVIJEST

36

uzgoj ene iz sjemena uzeta ispod stabala koja su rasla u neposrednoj okolici mjesta gdje se najeravao posaditi voćnjak. Uglavnom su se za pojedine voćke rabile podloge koje su botanički pripadale istome rodu ili vrsti. Tako je bilo sve do sredine 19. stoljeća kadaje počela uporaba prvih

PODLOGE

ZA VOĆKE

još poneko, ova su najvažnija. Oplemenjivački rad na stvaranju novih i boljih podloga ni danas ne prestaje. Tako je stvoreno više slabo bujnih podloga za trešnju koje omogućuju sadnju 1000 i više voćaka po hektaru, što je do prije dvadesetak godina bilo nezamislivo.

o ČEMU

OVISI ODABIR

PODLOGE

Slika 30. - Okulirani pup kruške sorte Williams (Viljamovka) na međupodlozi Beurrć Hsrdy (Gelertova) cijepljene na dunji.

ZAšTO SE RABE PODLOGE Cijepljenjem na određenu podlogu voćka ima odgovarajuću bujnost, rodnost, prilagodljiva je različitim klimatskim uvjetima i vrstama tla, otporna je na bolesti i štetočine koji se nalaze u tlu. Neke se voćke teško ukorjenjuju pa ih se ne može uzgajati bez cijepljenja na neku podlogu. Uporabom podloge može se mijenjati način uzgoja neke voćke. Lijeska i ribiz prirodno rastu kao grmovi ako ih se uzgaja na vlastitom korijenu, no ako se lijeska cijepi na medvjeđu lijesku, a ribiz na zlatni ribiz, može ih se uzgajati u obliku stabla.

Nema ni jedne podloge koja bi potpuno zadovoljila sve zahtjeve koji se pred nju postavljaju paje to razlog zbog kojeg postoji više podloga za jednu voćku. Kada bi postojala idealna podloga, morala bi imati sljedeća obilježja: · podudarnost sa svim sortama · slabu bujnost · poticati rani ulazak u rod i dobru rodnost cijepljene sorte · ne tjeranje izdanaka · dobro ukorjenjivanje · prilagodljivost na različite tipove tla · otpornost na bolesti i štetočine koji se nalaze u tlu. Premda bi se navedenim obilježjima moglo pridružiti

Kada imamo više podloga za jednu voćku, možemo odabrati onu koja najbolje odgovara klimatskim uvjetima i vrsti tla. Tako, primjerice, vinogradarska breskva može biti dobra podloga na tlu u kojemu nema previše fiziološki aktivnog vapna, ali ne i na tlu gdje je njegova razina visoka. Drugi važan čim benik pri izboru podloge jest njezino djelovanje na bujnost voćke. Ako želimo posaditi nekoliko voćaka na maloj okućnici, nije svejedno koliko će one narasti. Zbog toga se za sadnju na malom prostoru odabiru podloge slabe do srednje bujnosti, a izbjegavaju bujne podloge kao što su sjemenjaci. Izbor podloge treba uskladiti s razinom znanja i vremenom koje želimo posvetiti njezi voćaka. Podloga slabe bujnosti omogućuje uporabu uzgojnih oblika koji traže više njege, ali za uzvrat pruža dobar prirod na maloj površini i berbu bez uporabe ljestava. Bujni sjemenjaci osiguravaju dobar rast u lošijim uvjetima, a njega se svodi na prorjeđivanje pregustih dijelova krošnje svakih 37

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

nekoliko godina. Loša strana tog izbora jest sadnja na velikom razmaku, veća sklonost voćke naizmjeničnoj rodnosti, berba uz pomoć ljestava i slabija mogućnost zaštite od bolesti i štetočina. Većje ranije rečeno da idealne podloge nema, pa zato moramo prvo dobro promisliti što od voćke želimo dobiti te prema tome odabrati odgovarajuću podlogu.

PODUDARNOST PODLOGE I PLEMKE Cijepljenje najbolje uspijeva kada podloga i plemka pripadaju istoj vrsti. Tako se bez poteškoća može cijepiti jedna sorta jabuke na drugu sortu jabuke, jedna sorta

kruške na drugu sortu kruške itd. Cijepljenje plemke jedne vrste voćke na podlogu druge vrste ne uspijeva ako među njima ne postoji podudarnost. Podudarnost se, prema tome, može opisati kao sposobnost podloge i plemke da nakon cijepljenja dobro srastu i tvore voćku koja ima zadovoljavajući rast i rodnost. Kada podloga nije podudarna splemkom, javljaju se simptomi koji se razlikuju ovisno o tome koliki je stupanj nepodudarnosti. Kada su podloga i plemka nepodudarne, na mjestu cijepljenja ne stvaraju se provodni snopovi, nego umjesto njih nastaje zrakasto tkivo koje slabo odrvenjava. Zbog togaje otežano

Slika 31. - Trolisna naranča. 38

protjecanje vode, mineralnih i organskih tvari iz podloge u plemku i obratno pa se plemka suši. Do nepodudarnosti najčešće dolazi kada se cijepljenjem pokušavaju spojiti dvije potpuno različite vrste. Primjerice, nije moguće uspješno cijepiti jabuku na limun. Međutim, postoje izuzeci. Dunjaje dobra podloga za krušku sorte Beurrč Hardy (Gelert), ali većina ostalih sorata kruške nije dovoljno podudarna s dunjom. Među njima se nalazi i "kraljica" krušaka, odnosno sorta Williams (Viljamovka). Unatoč slaboj podudarnosti velikog broja sorata kruške s dunjom, voćari se ne odriču ove podloge. Problemu nepodudarnosti doskočili su

PODLOGE

uporabom podudarnih sorata kao posrednika ili međupodloge koja se umeće između dunje inepodudarne sorte. Želi li se na dunji uzgajati neka s njome nepodudarna sorta kruške, prvo se na dunju mora cijepiti podudarna sorta (međupodloga) , a zatim na nju nepodudarna sorta (slika 30). To je tzv.dvostruko cijepljenje. Trolisna se naranča (slika 31) uspješno rabi kao podloga za agrume premda se radi o listopadnoj vrsti iz drugog roda, za razliku od agruma koji su zimzelene voćke. Ponekad nije svejedno koja se vrsta uzima za podlogu a koja za plemku. Ranije je spomenuto da se dunja uspješno rabi kao podloga za krušku, ali ako se na krušku pokuša cijepiti dunja neće biti uspjeha. Sorta šljive Beauty zadovoljavajuće je podudarna s bademom, ali sorta Santa Rosa nije. Trešnja nije podudarna podloga za višnju, ali na višnju se može cijepiti trešnja. Cijepljenje krušaka sorata D 'Anjou i Williams (Viljamovka) na podlogu Pyrus betulaefolia daje voćku koja dobro raste i rađa, ali plodovi pate od crnjenja čaške pa se ova podloga ne rabi za te sorte. Moždaje najgora vrsta nepodudarnosti ona kada se plemka primi i dobro raste dugo godina, a zatim iznenada dođe do sušenja ili loma na cijepljenome mjestu. Takva se pojava zove remanencija ili podmukla nepodudarnost. Javlja se, primjerice, kada se europski orah cijepi na američki crni orah. Takva voćka može živjeti i tridesetak godina, a zatim iznenada dođe

ZA VOĆKE

KAKO JE MOGUĆE PREPOZNATI NEPODUDARNOST PODLOGE I PLEMKE

Slika 32. - Guka na mjestu cijepljenja (jabuka na podlozi Mg) .

do pucanja na spojnome mjestu podloge i plemke. Pojedini biljni virusi i mikoplazme mogu utjecati na podudarnost podloge i plemke pa je stoga za cijepljenje važno rabiti samo zdrave i provjerene podloge i plemke. Na žalost, voćke zaražene ovim uzročnicima bolesti često ne pokazuju jasne simptome pa se bez složenih testova ne može znati je li voćka zdrava ili ne. Neke podloge pokazuju blagu nepodudarnost s pojedinim sortama pa se na mjestu cijepljenja javlja "guka" ili zadebljanje (slika 32), ali nema poteškoća s uzgojem. Zbog blage nepodudarnosti smanjuje se bujnost, a poboljšava se rodnost i kakvoća plodova. Takvaje, primjerice, podloga M9 (ili popularna devetka) zajabuku. Blaga nepodudarnost naziva se hortikulturna nepodudarnost i zapravo je poželjna.

Postoji više vanjskih znakova po kojima se može prepoznati nepodudarnost podloge i plemke. Očit znak nepodudarnosti jest slab primitak plemki, a zadovoljeni su svidrugi uvjeti za cijepljenje. Drugi znak nepodudarnosti jest pucanje na mjestu cijepljenja, pri čemu je prijelom relativno gladak i ravan, a ne grub i isprekidan. Postoje i drugi znakovi nepodudarnosti koje je teže sa sigurnošću prepoznati jer se slični znakovi mogu javiti i zbog drugih problema u rastu voćaka kao što su nedostatak hraniva ili napad bolesti ištetočina. Primjerice, može doći do žućenja i preranog opadanja lišća. Vegetativni rast slabi, mnoge mladice odumiru, a voćka ima slabu kondiciju. Iz podloge može potjerati velik broj korijenovih izdanaka. Ponekad se kao znak nepodudarnosti javljaju velike razlike u rastu podloge ili plemke (slika 33).

Slika 33. - Velika razlika u rastu podloge i plemke kao znak nepodudarnosti i uzrok pucanja voćke na mjestu cijepljenja. 39

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

CIJEPLJENJE C

ijepljenje je postupak spajanja podloge i plemke koje nakon srašćivanja tvore jedinstvenu voćku (crtež 7, str. 36). Kakoje pojam podloge opisan u prethodnom poglavlju, treba objasniti pojam plemke. Plemka je onaj dio voćke koji se cijepi na podlogu kako bi se iz nje uzgojila krošnja i dobili plodovi. Ovisno o načinu cijepljenja, plemka može biti dio izbojka ili samo jedan pup. Cijepljenjem ne dolazi ni do kakvih genetskih promjena podloge ili plemke paje cijepljenje također i način vegetativnog razmnožavanja voćaka kojim se proizvode sadnice svih voćaka koje se ne uzgajaju na vlastitom korijenu iz bilo kojeg razloga. Cijepljenje je vrlo stara vještina. Poznavali su gajoš tari Kinezi, za što postoje dokazi koji datiraju iz 1560. godine prije Krista. Aristotel i Teofrastus u svojim djelima iscrpno opisuju cijepljenje. O cijepljenju se govori i u Bibliji u Poslanici Rimljanima gdje apostol Pavao spominje cijepljenje "dobre" na "divlju" maslinu. Vještina cijepljenja pravi procvat doživljava u renesansi kada su u vrtove europskih vladara došle mnoge egzotične biljke koje su se morale razmnožavati na ovaj način. U 18. stoljeću počinje se iscrpnije proučavati cijepljenje, a Thoun 182l. godine opisuje čak 119 različitih načina. Zanimjivo je da se mnogi načini cijepljenja, koji se rabe i danas, nisu puno promijenili u odnosu na to kako ih je opisivala voćarska i vrtlarska literatura od prije stotinjak godina.

ZAŠTO CIJEPITI VOĆKE Kada bi se voćke uzgajale iz sjemena, imale bi neujednačena obilježja koja se ne bi mogla predvidjeti. Uz to, potrebno im je više vremena da dođu u rod jer svakisjemenjak mora proći juvenilni stadij. Da bi se izbjegli navedeni nedostaci uzgoja voćaka iz sjemena, rabi se cijepljenje kojim se ~erno prenose obilježja roditelja na potomstvo. Pri tome je roditelj samo jedan, odnosno ona voćka od koje se uzima plemka. Cijepljenjem se od jedne voćke može dobiti velik broj istovrsnih potomaka (klonova) . Voćke od kojih se uzimaju plemke stadijski su zrele pa zato cijepljene voćke ranije prorode od onih koje su uzgojene iz sjemena. Ranijem rađanju i većoj rodnosti doprinosi i uporaba podloga 40

slabije bujnosti, što je još jedan od razloga za cijepljenje. Druge prednosti uporabe podloga u voćarstvu opisane su u poglavlju o podlogama. Ponekad se dogodi daje korijen ili deblo voćke oštećeno te je potrebno popraviti nastalu štetu pri čemu mogu pomoći cijepljenje na most ili ucjepljivanje sjemenjaka ili izdanaka podloge u de blo.

PRIBOR ZA CIJEPLJE [JE Kao i za rezidbu, i za cijepljenje vrijedi izreka: Bez

alata nema ni zanata! Zbog toga, uz dobru volju i vještinu koja se može steći jedino strpljivim vježbanjern, za cijepljenje je potreban odgovarajući pribor. Cjepljarski nož (slika 34) osnovni je pribor za cijepljenje. e treba žaliti novaca za dobar nož s oštricom (slika 35) napravljenom od čelika vrhunske kakvoće koja će dugo biti oštra. Postoji više vrsta cjepljarskih noževa. Razlikuju se u izvedbi jezičca koji služi za odizanje kore s podloge kako bi se lakše ubacila plemka. eki modeli

Slika 34. - Cjepljarski nož.

CIJEPLJENJE

jer su prekratke i ne mogu dobro stegnuti cijepljeno mjesto. Tada za vezivanje služi bužir ili elastična traka koja se rabi u odjeći. Može se uporabiti i PVC folija kojom se u mesnicama omata meso ili čak ljepljiva izolirajuća vrpca kojom se služe električari. Od svega navedenog bužir je najpogodniji jer se njime lako radi i čvrsto veže cijepljeno mjesto. Nakon što se plemka primi i cijepljeno mjesto sraste, sva se veziva, osim cjepljarskih gumica, moraju zarezati i otpustiti kako ne bi došlo do usijecanja veziva u tkivo voćke.

Slika 35. - Oštrica cjepljarskog noža.

JE LI SVEJEDNO NA KOJ OJ SE VISINI CIJEPI VOĆKA Slika 36. - Dvije vrste cjepljarskih noževa: gornji imajezičac za odizanje kore suprotno od oštrice, a donji imajezičac na vrhu oštrice. imaju jezičac na vrhu oštrice, a drugi pak imaju poseban jezičac na kraju drške, nasuprot oštrici (slika 36). Treba napomenuti da su cjepljarski noževi zbog svoje oštrine opasni pa radeći njima treba biti vrlo oprezan kako ne bi došlo do ozljede. Također ih treba držati na sigurnome mjestu dalje od djece. adalje, za cijepljenje je potreban pribor za vezanje i cjepljarski vosak kojim se cijepljeno mjesto zaštićuje od isušivanja. U prošlosti se za vezivanje rabio prirodan materijal kao što je rafija, a danas se uglavnom rabe različite vrste cjepljarskih gumica (slika 37). Njima se vezivanje obavlja brzo i jednostavno i ne mora ih se

skidati s voćke nego same otpadnu. Idealne su za okuliranje, ali za cijepljenje debljih podloga nisu pogodne

U poglavlju o podlogama navedeno je da se uporabom odgovarajuće podloge djeluje na bujnost voćke. Uz podlogu, na bujnost voćke djeluje i visina na koju se cijepi plemka. Što je visina cijepljenja veća, to

Slika 37. - Cjepljarske gumice. 41

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

je izraženije djelovanje podloge na bujnost. Zbog toga se danas uglavnom cijepi na visini od 25 cm od razine tla kako bi podloga što jače utjecala na voćku. Ranije se cijepilo na 10 - 15 cm od razine tla. Ako se na slabo bujnu podlogu cijepi plemka na visini većoj od 25 cm, mogla bi se smanjiti rodnost zbog slabog vegetativnog rasta koji onemogućuje obnovu rodnih izbojaka. U Sjedinjenim Američkim Državama znanstvenici su otkrili da u stabla šljive cijepljena na podlogu Myrobalana 29C na visini od 90 cm od razine tla rjeđe obolijevala od bakterijskog raka nego ona cijepljena na 15 i 50 cm. Imala su i veći vegetativni rast. Iz ovog se primjera vidi da cijepljenje na veću visinu, uz djelovanje na bujnost, može djelovati na otpornost voćke prema bolestima. Marelica, primjerice, često pati od padavice ili apopleksije, odnosno iznenadnog sušenja i propadanja stabla. Ovoj se pojavi jo uvijek ne može utvrditi točan uzrok, ali iskustva su pokazala da na njezinu pojavu također utječe vrsta podloge i visina cijepljenja. Apopleksija je rjeđa na stablima cijepljenima na bijelošljivu na visini od 80 do 100 cm. Želimo li sami uzgojiti marelicu za svoju okućnicu, možemo pokušati na navedeni način. V

o

ČEMU OVISI C:gEPLJE [JA

SPJEH

Uspjeh cijepljenja ovisi o nekoliko uvjeta. Prvi je uvjet za u pješno cijepjenje međusobna podudarnost 42

VAŽNO Uvjeti za cijepljenje: • podudarnost podloge i plemke • čist pribor • prikladan način cijepljenja • odgovarajuće stanje podloge i plemke • pravilno postavljena plemka • poklapanje kambijalnog tkiva podloge i plemke • odgovarajuća temperatura i vlaga • zaštita cijepljenog mjesta od isušivanja. podloge i plemke kojaje ranije iscrpno opisana u poglavlju o podlogama. Drugi je uvjet način cijepljenja. Sve se voćke ne cijepe na isti način. J ezgričave se voćke mogu cijepiti najjednostavnijim načinima. Za razliku od njih, koštičave je voćke teže cijepiti jer je potrebno paziti na kakvoću izvođenja postupka. adalje, važnaje i vještina kojom se cijepi. Cijepljenje ne polazi svakome za rukom, i svaki cjepljar ima neke svoje male tajne koje nerado dijeli s drugima. ekome jedan način cijepljenja ide bolje od drugoga pa nije pretjerano reći da načina cijepljenja ima onoliko koliko ima i cjepljara. ovoj će knjizi biti opisani načini cijepljenja koje će, uz malo vježbe i volje, moći svladati svaki amaterski voćar. Sljedeći uvjet jest poklapanje kambijalnog tkiva podloge i plemke kako bi

srašćivanje bilo što potpunije. To je osobito važno za neke načine cijepljenja kao što je englesko spajanje. e pazimo li na dobro poklapanje kambijalnog tkiva, ne možemo očekivati dobar uspjeh. išta manje nisu bitni ni čistoća i oštrina pribora za cijepljenje. Nečist i tup nož če to je glavni razlog neu pjeha zbog prljanja i infekcije cijepljenog mjesta različitim uzročnicima biljnih bolesti te nagnječenja tkiva što dovodi do slabog zarašćivanja cijepa ili njegova propadanja. porabom zaraženih podloga ili plemki lako se Viremnogi uzročnici biljnih bolesti pa je potrebno rabiti samo zdrave podloge i plemke. Za sve načine cijepljenja potrebno je paziti na polaritet podloge i plemke. Plemka mora biti postavljena na podlogu tako daje njezin gornji kraj postavljen prema gore, a donji kraj prema podlozi. Da bi cijepljenje bilo uspješno, potrebno gaje obavljati u vrijeme kada su najpovoljniji uvjeti za srašćivanje podloge i plemke. Za stvaranje kalusnog tkiva neophodnog za srašćivanje potrebna je odgovarajuća tem peratura zraka i količina vode u biljci. Premda se neki načini cijepljenja mogu obavljati prije kretanja vegetacije, bolje je voćke cijepiti u razdoblju vegetacije. Suvremeni rasadnici imaju opremu i uvjete za izvođenje cijepljenja u kontroliran im uvjetima okoline, znanja i iskustvo paje njihov izbor vremena i načina cijepljenja

CIJEPLJE

IJE

širi nego što ga imaju amaterski voćari. Gubitak vlage i slab kontakt podloge i plemke također su jedan od razloga neuspjeha cijepljenja. Mjesto cijepljenja obvezno se povezuje cjepljarskom gumicom ili drugim priborom za vezivanje. Kod onih načina cijepljenja gdje se prave veće rane na podlozi ili plemci, obvezno se mora rabiti i voćarski vosak kako bi se spriječilo isušivanje.

PRECJEPLJIVANJE VOĆAKA Često na okućnici imamo voćke s kojima nismo zadovoljni. Ili smo kupili sorte koje se ne mogu uspješno uzgajati u našem klimatu ili, pak, sorte čiji nam se plod ne sviđa. Ili imamo voćke samo jedne sorte koje cvatu, ane rode jer nemaju odgovarajućeg oprašivača. Umjesto krčenja tih voćaka i sadnje novih, možemo uporabiti precjepljivanje. Budući da se krošnja precijepljenih voćaka, uz pravilnu njegu, brzo obnavlja, takve se sorte mogu brzo zamijeniti boljima. Smatra se da je moguće precjepljivati voćke stare 10 - 20 godina, no ima primjera kada su uspješno precijepljena i starija stabla . . Precjepljivanje se rabi i u suvremenim voćnjacima kada određena sorta izađe "iz mode", odnosno slabo se prodaje, a pojavi se nova gospodarski isplativa sorta. Ako su stabla u dobroj kondiciji, precjepljivanje je umnogome jeftiniji način zamjene sorte, nego sadnja novog voćnjaka.

Crtež 8. - Priprema voćke za precjepljivanje. Označena su mjesta gdje treba skratiti grane.

Crtež 9. - Izgled pripremljene voćke za precjepljivanje. Tanje grane ostaju kako bi pomogle srašćivanju plemki, nakon čega se odstranjuju. 43

CI]EPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA

Voćku se prije precjepljivanja mora pripremiti tako da joj se sve osnovne grane skrate za otprilike dvije trećine. Gornje se grane skrate jače, a donje slabije, kako bi krošnja zadržala stožast oblik (crteži 8 i 9). Ovakav način precjepljivanja primjenjuje se kada se želi u potpunosti zamijeniti jednu sortu drugom. Međutim, ako samo želimo dodati sortu oprašivač, nije potrebno precjepljivati sve grane, nego se to može učiniti na amo nekoliko grana u krošnji. Rane treba zagladiti voćarskim nožem (hipom) te obaviti cijepljenje načinom "pod koru" ili nekim drugim načinom koji je pogodan za cijepljenje kada je podloga deblja od plemke. Tanje se grane mogu privremeno ostaviti na krošnji kako bi njihovo lišće osiguralo asimilate potrebne za razvoj mladica iz plemki. Kada se razviju grane iz nacijepljenih plemki, ove se grane iz stare krošnje odstrane.

tijekom čuvanja pa, na žalost, nisu za uporabu. ajbolje vrijeme uzimanja plemki jest desetak dana nakon opadanja lišća. Važno je da se plemke uzimaju s potpuno zdravih stabala odgovarajućih sorata. Treba uzeti umjereno bujne izbojke, i to samo njihov srednji dio koji imajasno vidljive i dobro razvijene vegetativne pupove (slika 38) sjužne ili jugozapadne strane zdravih i rodnih stabala. ajpogodniji su izbojci debljine od 8 do la mm. Plemke treba povezati u snop, jasno označiti i zamotati u vlažnu krpu, zatim ih staviti u crnu polietilensku vrećicu koja se također označi. akon toga se vrećica stavi u hladnjak (idealno na temperaturu od nule dojednog stupnja C). U tim se uvjetima plemke mogu

čuvati nekoliko mjeseci, ovi no o vrsti. Potrebno je stalno kontrolirati stanje plemki kako bi se one na kojima se pojavi plijesan ili im neki pupovi počnu bubriti odbacile. Ako je povoljno vrijeme za cijepljenje, treba ga što prije obaviti jer je već i nekoliko krenulih pupova siguran znak da će ubrzo i ostali pupovi potjerati pa plemke neće biti uporabljive. Iznenađujuće, ali pupovi mnogih voćaka mogu potjerati i u hladnjaku. Dovoljno je da prođu razdoblje inaktivnih tem peratura i spremni su za rast mladica koji je na ovoj temperaturi spor, ali dovoljan da plemku učini neuporabljivom. Plemke zimzelenih vrsta uzimaju se u proljeće, neposredno prije cijepljenja i odstrane im se peteljke listova kao i za okulaciju.

UZIMANJE I ČUVANJE PLEMKI ZA PROLJETNO CIJEPLJE [JE Za sve načine cijepljenja koji se obavljaju u proljeće (cijepljenje pod koru, cijepljenje na jezičac, postrano cijepljenje, proljetna okulacija i proljetna čip - okulacija) , plemke se moraju uzeti u vrijeme mirovanja dok još u njima ne kolaju sokovi, ali ne u vrijeme jakih hladnoća, i čuvati ih dok u podlozi ne krenu sokovi. Pupovi na plemkama uzetima kasnije mogu potjerati 44

Slika 38. - Izgled plemke za proljetno cijepljenje s dobro razvijenim vegetativnim pupovima.

CIJEPLJE

[JE

Načini cijepljenja CIJEPLJENJE POD KORU . Cijepljenje pod koru primjenjuje se kadaje podloga deblja od plemke. ačin je relativno jednostavan pa se preporuča za precjepljivanje voćaka ili za cijepljenje debelih podloga koje nisu pogodne za okulaciju na spavajući pup. Mana mu je slabiji primitak koštičavih voćaka koje traže da podloga i plemka u vrijeme cijepljenja budu u fazi mirovanja. Podloga može biti različite debljine, a uspjeh cijepljenja je bolji što je podloga mlađa. Ako je podloga promjera većeg od dva do tri cm, trebaje cijepiti tako da se dvije plemke postave jedna nasuprot drugoj kako bi rana brže zacijelila. Najoš deblju podlogu treba staviti četiri plemke u križ, a ako je podloga iznimno debela kao što su to, primjerice, starija stabla, treba staviti više plemki, odnosno na svakih tri - četiri cm oboda podloge treba doći po jedna plemka. Pravo se vrijeme cijepljenja određuje prema podlozi koja mora biti u "soku", kako bi se kora mogla odvajati. Ako se kora na podlozi dobro i lako ne odvaja, treba pričekati s cijepljenjem. Plemke moraju biti u stanju mirovanja pa se ubiru i do cijepljenja čuvaju kao što je ranije opisano. Ovako se može precjepljivati i maslina, ali za nju plemke treba ubrati neposredno prije cijepljenja, a najbolje je uzeti dvogodišnje izbojke kojima se odrežu plojke listova kako se ne bi isušile.

KAKO SE IZVODI

Podlogu treba na željenoj visini prerezati pilom (slika 39), a ranu zagladiti voćarskim

nožem (hipom). Zatim se na kori podloge napravi uzdužni zarez dužine tri - četiri cm, a kora malo odvoji (slike 40,

Slika 39. - Cijepljenje "pod koru". Priprema podloge.

Slika 40. - Cijepljenje "pod koru". Pravljenje uzdužnog zareza na kori podloge.

45

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

41 i 42). Plemka se pripremi tako da se koso prereže suprotno od pupa (slika 43) .. Iznad tako odrezanog mjesta trebaju ostati još tri pupa. a plemci se s one strane koja naliježe na koru podloge odstrani malo kore da se vidi kam bij (sloj tkiva ispod kore) (slika 44). Plemka se zatim koso prerezanim krajem utisne u napravljeni zarez između kore i drva podloge tako da čvrsto stoji (slike 45 i 46). Zakošeni kraj mora viriti dva do tri mm kako bi se pospješilo zarašćivanje (slika 47). Kada se postave sve plemke, cijepljeno se mjesto mora čvrsto povezati, najbolje bužirom. Umjesto bužira, može se rabiti i krojačka elastična traka (slika 48) koja se stavlja u odjeću. Nakon vezivanja treba sve rane premazati cjepljarskim voskom (slike 49 i 50) ili drugim pripravkom za premazivanje rana. Tijekom cijepljenja plemke koje još nisu uporabljene obvezno se moraju držati u vlažnoj krpi kako se ne bi posušile. Ako je cijepljenje uspjelo, iz plemke će ubrzo početi tjerati mladice (slika 51). Potjera li više plemki, prve se godine ostave sve mladice na plemkama da slobodno rastu. Druge se godine u proljeće ostave izbojci najednoj plemci, a na ostalim se plemkama svi izbojci poviju. Ove će plemke brzo donijeti rod, i što je važnije, omogućit će dobro zarašćivanje rane na precijepljenoj grani. Cijepljene voćke treba dobro njegovati kako bi se mladice uspješno razvijale. Sve mladice koje tjeraju iz 46

Slika 41. - Cijepljenje "pod koru". Napravljen zarez na kori podloge.

Slika 42. - Cijepljenje "pod koru". Lagano podizanje kore na podlozi jezičkom cjepljarskog noža kako bi se lakše umetnula plemka.

CIJEPLJENJE

Slika 43. - Cijepljenje "pod koru". Priprema plemke.

Slika 44. - Cijepljenje "pod koru". Uklanjanje tankog sloja kore na strani plemke koja će biti naslonjena uz koru podloge. 47

CijEPLJENJE

I REZIDBA VOĆAKA

Slika 45. - Cijepljenje "pod koru". Postavljanje plemke na podlogu. Slika 46. - Cijepljenje "pod koru". Umetanje plemke pod koru podloge.

Slika 47. - Cijepljenje "pod koru". Izgled pravilno postavljene plemke na podlozi prije vezivanja. Slika 48. - Cijepljenje "pod koru". Vezivanje cijepljenog mjesta krojačkom elastičnom trakom.

Slika 49. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje cijepljenog mjesta cjepljarskim voskom. 48

Slika 50. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje vrha plemke cjepljarskim voskom.

CIJEPLJENJE

podloge treba redovito odstranjivati kako bi se se omogućio dobar razvoj mladica iz plemki. Osim toga, potrebno je pregledavati sloj cjepljarskog voska na rani. Ako je sloj oštećen, treba ga obnoviti. To se radi sve dok rana na grani potpuno ne zacijeli. Važno je zaštititi mladice od bolesti ištetočina, a osobito od lisnih uši koje ih rado napadaju. Nakon 6-7 tjedana mora se popustiti vezivo na cijepljenome mjestu prije nego se počne urezivati u tkivo. PaSTRANO CIJEPLJENJE Postrano je cijepljenje pogodno kada je podloga predebela za cijepljenje na engleski spoj, a pretanka za cijepljenje pod koru. Za taj su način cijepljenja idealne podloge debljine oko 2,5 cm. Kako nije potrebno odvajati koru podloge, to je cijepljenje pogodno i za koštičave voćke koje se cijepe kada je podloga u fazi mirovanja. Jezgričave voćke cijepe se neposredno prije kretanja vegetacije. Plemke treba ubrati i čuvati do cijepljenja kao što je opisano ranIJe.

Slika 51. - Početak rasta mladica iz pupova plemki nakon uspješno obavljenog cijepljenja "pod koru".

KAKO SE IZVODI

Na podlozi se nožem napravi urez pod kutom od 25 do 30° i duljine oko 2,5 cm tako da, kada se podloga lagano savije suprotno od reza, nastane otvor koji se pri otpuštanju podloge potpuno zatvori (crtež 10). Plemka je izbojak debljine 6 - 8 mm s dva ili tri pupa. Na njezinu donjem kraju

Crtež lO. - Priprema podloge za postrano cijepljenje pravljenjem ureza pod kutom od 25 do 30°. 49

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Crtež 11. - Priprema plemke za postrano cijepljenje pravljenjem kosog reza s obje strane na donjoj strani plemke.

napravi se klin, kako to pokazuje crtež Il. Rez treba napraviti ujednom mahu oštrim cjepljarskim nožem kako bi tkivo ostalo neoštećeno, a površina reza ravna i glatka. Duljina svake strane klina mora odogovarati duljini ureza na podlozi. Plemka se zatim umeće u podlogu kako to pokazuje crtež 12. Podloga se lagano savije suprotno od mjesta reza kako bi se urez otvorio radi ubacivanja plemke. Plemku treba postaviti malo ukoso pod odgovarajućim kutom kako bi se kambijalni slojevi plemke i podloge što bolje poklopili. Podloga se lagano otpušta i, ako je sve u redu, plemka će čvrsto stajati na mjestu. Cijepljeno se mjesto poveže, a podloga se iznad njega odreže oštrim priborom kako ne bi došlo do lomljenja podloge na cijepljenome mjestu ili nagnječenja plemke i njezina ispadanja iz odgovarajućeg položaja, Cijep se obvezno mora premezati cjepljarskim voskom da se potpuno zatvore sva mjesta presjeka, uključujući rez na podlozi i vrh plemke.

Crtež 12. - Postrano cijepljenje. Umetanje plemke u podlogu ukoso kako bi se kambijalni slojevi poklopili (lijevo i u sredini). Nakon cijepljenja podlogu treba prerezati iznad cijepljenog mjesta (desno), a cijepljeno mjesto vezati i premazati cjepljarskim voskom, uključujući i gornji dio podloge i plemke. 50

CIJEPLJENJE

CIJEPLJENJE NA JEZIČAC (CIJEPLJENJE NA ENGLESKI SPOJ) Cijepljenje na jezičac može se obavljati i zimi (tzv. "cijepljenje u ruci") i u proljeće. Kontakt kambijalnog tkiva između podloge i plemke je velik, što je jedan od razloga njegove uspješnosti. To se cijepljenje uporabljuje u rasadnicima pa su konstruirane i odgovarajuće naprave kojima se znatno olakšava i ubrzava njegovo izvođenje. Obično se uzimaju podloge i plemke jednake debljine, mada neki stručnjaci kažu da bi podloga trebala biti malo deblja od plemke. Cijepljenjem na jezičac dobivaju se sadnice oraha tako da se cijepljenje obavlja "u ruci" prije kretanja vegetacije, a cijepi se u području korijenova vrata jer on ima najmanje tanina koji ometa srašćivanje podloge i plemke. Na isti se način cijepi i pitomi kesten. Za druge voćke cijepljenje se obavlja na željenoj visini.

Slika 52. - Izgled pravilno spojenog cijepa nakon cijepljenja na jezičac. KAKO SE IZVODI

Za uspješno cijepljenje na jezičac podloga i plemka trebale bi biti debljine 6 - 13 mm. Plemke treba ubrati i čuvati kao što je opisano ranije. Moraju imati dva do tri pupa, a prerez za cijepljenje izvodi se malo ispod najdonjeg pupa. I podloga i plemka koso se prerežu pod kutom od 30 tako da duljina prereza bude oko 2,5 - 6 cm. Rez treba napraviti u jednom mahu kako bi bio potpuno gladak (crtež 13). Što su podloga i plemka deblje, 0

Crtež 13. - Cijepljenje najezičac (lijevo: priprema podloge i plemke; desno: izgled spojenog cijepa prije vezivanja) .

to je i duljina prereza veća. Također je važno da prerez plemke i podloge bude izveden tako da se one nakon spajanja potpuno sljube (slika 52). Prije spajanja, malo iznad sredine prereza, napravi se jezičac onako kako to prikazuje crtež 13. Spajanje se izvodi tako da jezičci podloge i plemke tijesno uđu jedan u drugi kako bi nakon spajanja cijep izgledao kao što je prikazano na slici 52. Dobro izvedeno cijepljenje na engleski spoj prepoznaje se po tome što su podloga i plemka čvrsto sljubljene jedna s drugom i bez vezivanja. Na kraju se cijepljeno mjesto poveže i premaže cjepljarskim voskom. 51

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

POSTRANO CIJEPLJENJE NA JEZIČAC (POSTRANO CIJEPLJENJE NA ENGLESKI SPOJ) Podloge mogu biti ukorijenjene vegetativne ili generativne podloge, a plemka je dio izbojka s dva do tri pupa koja se uzima i čuva kao što je opisano ranije. Ovaj se način cijepljenja može rabiti i za cijepljenje agruma i drugih zimzelenih voćaka, ali tada se plemke ubiru neposredno prije cijepljenja i odstrane im se plojke listova kako bi se spriječilo isušivanje. KAKO SE IZVODI

a podlozi se kora uzdužno odreže da točno odgovara prerezu plemke (crtež 14). Dubina bi ureza trebala u donjem kraju biti do otprilike jedne četvrtine debljine podloge. Zatim se napravi tanki jezičac od otprilike jedne trećine od vrha prvog ureza do njegova dna. Ovajjezičac mora u potpunosti odgovarati jezičcu na plemci. Plemka se priprema kao i za cijepljenje najezičac. I za ovo cijepljenje plemkaje zapravo izbojak s dva do tri pupa. Prvo

Crtež 16. - Pastrana cijepljenje na jezičac. Postavljanje plemke na podlogu mora biti izvedeno malo ukoso radi poklapanja kambijalnih slojeva. 52

Crtež 14. - Priprema podloge za pastrana cijepljenje na jezičac pravljenjem ureza sa strane i jezičca koji će ući u plemku.

se napravi kosi prerez pod kutom od oko 30°, a zatim se ureže jezičac koji svojom duljinom i debljinom mora u potpunosti odgovarati jezičcu napravljenom na podlozi (crtež 15). Zatim se plemka umeće na pripremljenu podlogu

Crtež 15. - Priprema plemke za pastrana cijepljenje na jezičac kasim rezom i pravljenjem jezičca u koji će ući jezičac podloge.

malo ukoso tako da jezičci tijesno ulaze jedan u drugoga i da se kambijalni slojevi što bolje poklope (crtež 16). Cijepljeno se mjesto poveže i premaže cjepljarskim voskom. Potrebno je pričekati nekoliko tjedana da podloga i plemka potpuno srastu, a onda se podloga prereže iznad cijepljenog mjesta kako bi pupovi plemke potjerali.

CIJEPLJENJE

OKULIRANJE

nke za ezičac jem ičac

Cl

goga 1 to eže .ekati loga a

Okuliranje je često rabljen način cijepljenja u proizvodnji sadnica zbog jednostavnosti, uspješnosti i mogućnosti dobivanja velikog broja sadnica. Dobio je ime po plemci koja je pup (oko) s komadićem okolnog tkiva koji se umeće pod koru podloge. Okuliranje se može obaviti u rano proljeće, početkom ljeta ili u kasno ljeto. Bez obzira na vrijeme cijepljenja,jednako se izvodi, a razlikaje u vremenu u kojem se dobije sadnica i u postupku s cijepom (okulantom) nakon cijepljenja. Za okulaciju u rano proljeće prije kretanja vegetacije rabe se pupovi s izbojaka koje smo ubrali i čuvali kao što je opisano ranije. Ovo je rano proljetno cijepljenje manje uspješno jer se pupovi dobro ne prime i mladice iz okuliranih pupova slabije rastu. U toje vrijeme bolje rabiti cijepljenje na jezičac, pod koru ili druge načine cijepljenja. Okuliranje početkom ljeta izvodi se od svibnja do najkasnije početka lipnja, a kasno ljetno okuliranje od polovice srpnja do početka rujna. Prednost je ranog ljetnog okuliranja što okulirani pup odmah potjera i već se u jesen dobiva gotova sadnica. Rana proljetna i rana ljetna okulacija zovu se i "okulacija na tjerajući pup". Kada se okulacija obavlja u kasno ljeto, treba čekati sljedeću vegetaciju kako bi se iz okuliranog pupa razvila mladica, stoga se takvo okuliranje zove "okulacija na spavajući pup", U kontinentalnim krajevima Hrvatske rano ljetno okuliranje na tjerajući pup ne izvodi se jer

nema dozrelih plernki (mladice koje su završile s rastom i koje imaju potpuno razvijene vegetativne pupove). Ono se može izvoditi samo na krajnjem jugu naše zemlje gdje povoljne temperature omogućuju dugu vegetacijsku sezonu potrebnu za rano dozrijevanje plemki i potpuno odrvenjavanje izbojaka izraslih iz okuliranih pupova. S okulacijom na spavajući pup ne smije se započeti prerano da pup ne bi potjerao, a ni prekasno jer neće biti lijepa vremena da se pup primi. Podloge za okulaciju moraju biti debljine olovke. Ako su predebele, može se dogoditi da okulirani pup biva izbačen zbog pretjerane tvorbe kalusnog tkiva. Drugije važan uvjet da podloga bude "u soku" kako bi se kora lako odvajala od drveta i umetnuti pup lakše srastao. Jednogodišnje vegetativno ili generativno razmnožene podloge najbolje su za okulaciju, pa se zato ova metoda i najčešće rabi za proizvodnju sadnica. Plemke za okulaciju u rano ljeto i onu na spavajući pup jesu pupovi s komadićem kore i dijelom peteljke koja nam služi za pridržavanje pupa prilikom postupka cijepljenja i kasniju kontrolu primitka. Mladice s kojih će se uzimati pupovi moraju biti umjereno bujne i ubrane neposredno prije cijepljenja na jugozapadnoj strani krošnje. Odmah nakon ubiranja treba odstraniti plojke listova tako da se peteljka prereže na pola (slika 53). Za okulaciju treba uzeti pupove samo sa sredine mladice jer su oni najbolje razvijeni.

Slika 53. - Izgled pravilno pripremljene plemke za uzimanje pupova za okulaciju. KAKO SE IZVODI

Prije izvođenja okulacije treba provjeriti pogodnost podloga za cijepljenje. Dođe li do suše, kora se neće lako odvajati od drveta pa okulacija neće biti moguća. Zbog toga je dva do tri tjedna prije planiranog vremena okulacije potrebno podloge dobro zaliti kako bi se pojačalo kolanje sokova i kora se lakše odvajala. Za okulaciju na tjerajući pup važno je obaviti okulaciju tako da ispod okuliranog pupa ostanu dva do tri lista podloge kako bi se okulirani pup lakše pnmlO. 53

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

54

Slika 54. - Cijepljenje okulacijom. Pravljenje ureza u obliku slova "T" na kori podloge.

Važno je prije okulacije pripremiti podlogu. S mjesta gdje će se umetnuti pup obrišu se čistom krpom ostaci tla ili druga nečistoća s kore. Ako neči toća dospije na ranu, okulirani se pup neće primiti. a podlozi se zatim napravi urez u obliku lova 'T". Prvo se zareže vodoravan rez, a zatim, po njegovoj sredini, okomit rez (slika 54). Važno je zarezati samo koru. Ako je podloga u odgovarajućemu stanju, dovoljanje lagani pritisak da oštrica noža prosiječe tkivo do odgovarajuće dubine. Uz pomoć jezičca cjepljarskog noža razrezana se kora lagano podigne (slika 55) i pod nju se umetne pup (slika 56) koji je odrezan onako kako to prikazuje lika 57. Za ljetnu okulaciju na tjerajući pup važno je da i pod kore pupa ne ostane nimalo drveta, dok za proljetnu okulaciju i okulaciju na spavajući pup to nije bitno. Ako nakon umetanja pupa ostane višak njegove kore, ona e odreže do mjesta vodoravnog reza kako bi pup potpuno i čvrsto nalegao na svoje mjesto (slika 58). Sada se sve dobro poveže cjepljarskom gurnicom (slika 59). Vezivanje počinje od gornje strane kako stezanjem veziva pup ne bi iskočio iz mjesta, a završava kada

Slika 55. - Cijepljenje okulacijom. Lagano podizanje kore na podlozijezičkom cjepljarskog noža kako bi se lakše umetnuo pup s komadićem kore.

Slika 56. - Cijepljenje okulacijom. Umetanje pupa pod koru podloge.

CIJEPLJENJE

se potpuno prekrije cijepljeno mjesto. Treba paziti da se vezivomne prekrije pup jer će se oštetiti i neće moći potjerati, Veztreba biti čvrst i bez praznina kako u cijepljeno mjesto ne bi ušla voda i kako bi se ostvario čvrst kontakt pupa i podloge. Nakon 10 - 14 dana treba provjeriti je li se pup primio. Otpadne li peteljka sama ili na lagani dodir prsta, pup se primio. Ako i na dodir prsta peteljka ostane čvrsto stajati na mjestu, pup se nije primio pa okulaciju treba ponoviti, ako za to još ima uvjeta. Kod ljetne okulacije on se zbog povoljne temperature zraka primi već nakon nekoliko dana, dok za cijepljenje na spavajući pup treba više vremena.

Slika 57. - Cijepljenje

Slika 58. - Cijepljenje okulacijom. Izgled pravilno postavljenog pupa.

okulacijom.

Skidanje pupa splemke.

Slika 59. - Cijepljenje okulacijom. Pravilno povezivanje cijepljenog mjesta cjepljarskom gumicom. 55

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

ČIP-OKULACIJA Čip-okulacija se počela naširoko uvoditi urasadnike osamdesetih i devedestih godina prošloga stoljeća zbog jednostavnosti, manjih zahtijeva na stanje podloge i plemke i bolje kakvoće sadnica. Može se obavljati u vrijeme mirovanja ili u vegetaciji, kao i obična okulacija. Čip-okulacija pogodna je za voćke koje imaju tanku koru pa se ne mogu okulirati klasičnim načinom. Podloge su istovjetne onima koje se rabe u klasičnoj okulaciji, a plemkaje pup s dijelom izbojka. KAKO SE IZVODI

Na podlozi se napravi kosi usjek pod kutom od 45 do otprilike četvrtine debljine podloge (slika 60). Zatim se na udaljenosti od 2,5 cm iznad prvog reza podloga usiječe kosim rezom do prvog reza (slika 61) kako bi se napravilo mjesta za umetanje pupa (slika 62). S plemke se potom izreže pup s dijelom izbojka tako da se prvo na udaljenosti od 5 mm napravi kosi urez pod istim kutom kao i na podlozi (slika 63). Zatim se na na udaljenosti od oko 1,5 cm iznad pupa napravi drugi rez kako bi se pup odvojio (slike 64 i 65). Pup se umeće na pripremljeno mjesto na podlozi (slika 66), pri čemu treba paziti da se kambijalni slojevi poklapaju, makar na jednoj strani. Umetak treba čvrsto povezati plastičnom vrpcom jer, za razliku od uobičajene okulacije, nema podlogine kore koja bi štitila pup od isušivanja. o

56

Slika 60. - "Čip" - okulacija. Priprema podloge prvim poprečnim rezom.

NJEGA OKULANATA NAKON CIJEPLJENJA Prvi korak u njezi okulanata jest popuštanje veziva ako nisu uporabljene cjepljarske gumice koje same vremenom ispucaju i otpadnu. Vezivo se cjepljarskim nožem zareže suprotno od cijepljenog pupa pazeći da se podloga ne ošteti. U ranoj proljetnoj okulaciji, vezivo se otpušta dva tjedna nakon cijepljenja, u isto vrijeme kada se podloga pre reže iznad okuliranog pupa kako bi mogao potjerati. Popuštanje

veziva u ranoj ljetnoj okulaciji izvodi se desetak dana nakon što se pup primi. Tada se podloga iznad cijepljenog mjesta zalama u smjeru suprotnome strani na kojoj je obavljena okulacija. Tako se zaustavlja njezin rast, a lišće proizvodi asimilate važne za brz razvoj mladice iz okuliranih pupova. Kada mladica iz okuliranog pppa naraste 20 do 30 cm, podloga se prereže iznad te mladice. Skraćivanje podloga kod cijepljenja na spavajući pup obavlja se tek

CIJEPLJE

[JE

Slika 63. - "Čip" - okulacija. Vađenje pupa s dijelom izbojka.

-

Slika 61. - "Čip" - okulacija. Priprema podloge drugim uzdužnim rezom.

Slika 64. - "Čip" - okulacija. Dovršetak vađenja pupa s dijelom izbojka.

Slika 62. - "Čip" - okulacija. Izgled pripremljene podloge.

Slika 65. - "Čip" - okulacija. Izgled izvađenog pupa s dijelom jednogodišnjeg izbojka prije umetanja na podlogu. 57

CIJEPLJE1'{fE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 66. - "Čip" - okulacija. Postavljen pup na podlogu prije vezivanja. sljedeće proljeće prije kretanja vegetacije, ajedini zahvat na okulantu jest popuštanje veziva dvadesetak dana nakon okulacije ako nisu bile rabljene cjepljarske gumice koje same ispucaju i otpadnu. Podloga se skraćuje kosim rezom iznad cijepljenog mjesta (slika 67).

Slika 67. - Izgled okulanta nakon skraćivanja podloge.

Potrebno je odrezati sve nove mladice koje izrastaju iz podloge, a ostaviti samo onu koja raste iz okuliranog pupa (slika 68). To treba redovito obavljati sve dok neželjene mladice ne prestanu rasti,jer o tome ovisi kakvoća buduće voćke.

Slika 68. - Početak tjeranja mladice iz okuliranog pupa. 58

CIJEPLJENJE

NA MOST

Cijepljenje na most rabi se kadaje potrebno popraviti štetu koju su voćki nanijeli zečevi ili druge životinje zimi. Oni glođu koru na deblu pa stradaju provodni snopovi koji se nalaze neposredno ispod nje. Zbog togaje onemogućeno kolanje sokova iz korijena u nadzemni dio, i obratno, pa je voćka osuđena na propast. Glodavci najčešće naprave štetu zimi kada nemaju dovoljno hrane pa im je kora voćaka i drugog drveća ~otovo jedini izvor hrane. Steta se može spriječiti ograđivanjem voćnjaka i uporabom sredstava koja mirisom odbijaju životinje. Ponekad, unatoč poduzetim mjerama, ipak dolazi do šteta. Stoga treba uvijek imati pripremljene plemke kako bi se moglo obaviti cijepljenje na most ako dođe do štete. To su

CIJEPLJENJE

jednogodišnji izbojci duljine 20 - 25 cm,jer oglodana površina kore može biti velika pa plemka mora biti dovoljno duga kako bi mogla "premostiti" ranu. Po tome je ovaj način cijepljenja i dobio naziv. Cijepljenje na most treba obaviti u rano proljeće čim počne kolanje sokova i kora se lako odvaja. Voćke kojima je kora potpuno oglodana treba što prije cijepiti kako bi se ponovo uspostavila veza korijena i nadzemnog dijela. KAKO SE IZVODI

Prije početka cijepljenja treba odstraniti koru na oštećenome mjestu sve do zdravog i neoštećenog dijela. Zatim se na svakih 5 - 8 cm napravi isječak s obje strane rane (one od korijena i one prema nadzemnome dijelu) te se ostavijezičac kore koji će se kasnije uporabiti za preklapanje plemke. Isječak kore mora veličinom odgovarati debljini plemke (crtež 17).

a plemci se s obje strane napravi kosi prerez dužine 2,5 - 3 cm kako to pokazuje crtež 18. Rez mora biti s iste strane plemke. Na gornjoj strani reza napravi se nešto manji kosi rez sa suprotne strane većeg reza (crtež 18). 0Y