Tko su i odakle Hrvati [Zagreb 1994.]

TKO SU I ODAKLE HRVATI REVIZIJAETNOGENEZE

\rHO ARE AND \THENCECAME CROATS A R E V IS IONOF ETHNOGENESIS

II, nepromijenjeno izdanje

ZNANSTVENODRUSTVOZA PROUEAVANJEPODRIJETLAHRVATA Zagrebt994

rzDAVAe (EDITOR) Znanstteno dru5wo za proudavanje podrijetla Hrvata, Zagreb (Croatian Scientific Association for Ethnogenesis Studies,Zagreb, Croatia)

ZAGREB HR _ 41OOO

STRUENA REDAKCIJA (SCIENTIFIC COMMITEE) Akademik prof. dr. Antun BAUER, dlan Hrvatskeakademijeznanostii umjetnosti,Basel Sveud.prof. dr. Franjo SRN;nf, professeurde I' Universit6de Sorbonne,Paris(France) znanosti, Sveud.prof. dr. Nedjeljko KUJUNTIC predsjednikHrvatskeakademijeodgojnih SveudiliSteu Zagrebu

TEHNICKO UREDNISTVO (EDITORIAL BOARD) Ivan Coch Josip Grbelia Vlado Leko Mariian Horvat-Milekovi6 Rnariia-Zetlto Lovri6 Stjepan Murgic Tomislav Salopek Mirjana Zdravkovit Likovna oprerna korica (M' Zdravkovi6): Naslovnastranlca: Sialk B oko 900 godinapr' Kr' (ArheoloSkimuzej'Teheran) nekropola lijevanje, za obredna vazas kliunom Prvastrantca; Kr' valovitogtropletaiz prapoviiesnoggradaMari na Eufratu,III tisu6lje6epr uzoraka poznatih najstariiih bd Jedan eeNrta stranicakorica: paradenajve6egurartskogvladara- iarmat (erdenni)s gravurom.trijumfalne pozla6enabrondanaplodicanekogurartskog.vojskovode Museum,New York) Asiiile olvoienja natJ

:

)w

.. 9!

---:> ll aru

*l N in

g.l d>\l

- v ; . -' 6

;1

'n:= a .Y >.:

x 6.8 t) G.v

-vsx d -. >: o *u

i" X" i

;9.3 s. E;OV -

,Y

so o EoL a9 ' 3

FtrOO or,Y O,x

N;:

dO d7

NC v . -o u

dO

-,7

>q

s< q-

Z-o

s

P;

c-

:A

sFo

-o

^ -a

o.

'ri v

rl

E t /l > =6

'-o

\ ^= o! O

LX ':N

\ . - j zofi

g

=Nd

\U

>.:

*o . Ai l

g

gU

+

)tA r-'{

H Or !f lo

I c0 fc\

lrE-t q 5trrl JOVI trO oz p61 .''l P Et

,< cr\ pcrc\

.= .< [n

-l -l F -+ rl & r

CU -+

g H - - - 7-, * . H '* t r A (!. E{ .rl opd PEJi4 q r.2 >r0p b4 E+J

o t{

.rl

+

p(<

-l

Z.t)

+

,N N 'nJ1 tra

H

o

(0

o O .rl 'rJ @ .-J

l^ EI CU F4+ z l'c\ 6C._ . oM TC\ )N

Fq

tr

rll +l (o AI

t{l

td g@ -o o a 4AhA

lu EN o.{ ECD

oEn I ll otr)o t{cl'rl 6 ' '> oc\| o ; NidrJ ,ooo

@ @

ill

q. P+ o>o > ..t 'JE 30

'6 U

oi

t-

,o o 1,X )p Eh /.A

50 pd.

Ft9l

'P lr ql o p'ol >O IEI

o o N

L a P'X E ! ho h 6C\ tr p $ g lc\

€e

F;I

\9

a Hd F oo OA )N @ p tl a 5J4 6l I

v.g

s

c{

ar

o & Y

'-j Ii

5pl +ra{l t{ t{l ta @l 331 Hol Az.I a

o

.c,\\ rYdg

o@ >g 95 >NA thA .do

va

6DO Ndrl oo.

-l

ad >d o A ot{

Trl

oo >Es oo

b

NDN Fd+ doo lt{. }OjlN I o Ed .d.d o >'!4 tr oop. NP O@ -

I I \ I

-.3 3' >do

-

@ d 4 dE OF . Po od

gpl

z

/Eii

a

,i.Bl i*"1

I

ci9l

6,q .r{t Potul o h 5l tu ool

tuoo

Z

'r) 'r{

rrl

rl N

J. ' cFI ) P{

tf..l

-

va -

3 A N

t{ dun o tr

.8E )N

u dLo

(D

g)

F"B"

Erc

fle tr

d 6u

'rfo f)ti .rC

fl+ (r)

6

rd

Icl :r, r{ 6

o-

6 C)

T{ L.r? A

o

H\o r-l

'" -e

-\

t

-

-Do

+{

o 14 >o

i!b (

>t

N

;.r ^r(J

. -cD o rl

l\o ./Q

naime, uzmi jedno slovo iz jednoga alfabeta,dva_triiz drugoga itd.

stfana.

75

r TRAGOVIMA HRVATSKOGA IMENA On the traces of Croatian name Mato Mardinko (Zagreb) Ime Hrvat od pradavnih se vremena pojavljuje u mnoglm m]esnlm naztvrma 1 u povuesnlm lzvorlma na golemu prostoru Eutazije. Najbrojniji tragovi toga imena nadeni su u Austriji i u Sloveniji, a brojni su i u eedkoj, Moravskoj, Slovadkoj, Makedoniji, Grdkoj, Crnoj Gori, Albaniji i u Polablju. U Rusiji se hrvatsko ime pojavilo prije no 5to je nastao ruski narod. N. S. Deriavin(l) kal,e, da se u temeljima ukrajinske nacije nalazi starorusko pleme Horvati. Vjekoslav Klai6 veli da je ime Hrvat gotovo kod svih slavenskih naroda veoma radireno.Od svih tumadenja podrijetla i znatenja imena Hrvat najviSe pristaSa ima iransko. Put iranskim tumadenjima otvorio je M. P. Pogodin, upozorivSi na osobno irr'e Horvat (Hor6athos i Horriathos) nadeno na dvjema spomen-plotama iz II./III. st.

u Tanaisu (danas Azov) na Azovskom moru. Iransko tumadenje prihvatili su mnogi ugledni znanstvenici (Hauptmann, Vasmer, Sakad, Z. Vinski, Miiller, Ramov5, Vaillant, Jiredek, N. S. Deriavin, O. N. Trubadev i dr.). Sakadje ime Hrvat otkrio na mnogim spomenicima u starom Iranu: na spomeniku-proglasu Darija I. u gorju Zagros (Harauvatii, Harauvatija, Harauvatim), u Darijevoj prijestolnici Perzepolu (Harauvatii), na Darijevoj grobnici (Harauvat), u nadpisu Kserksa I. (Harahvatii), u izvjeStaju grdkoga zemljopisca Izidora iz Charaxa napisanu u doba Kristova rodenja (Harahvat, Horohv6t), u Avesti (Harahvaiti, Harvat). Pjesnik Firdusi u SahnAmi kaLe, da se Zaratustrin otac zvao Aurvat (danas, Anat) U najnovije doba nadeno je ime Hrvat u klinopisnim diplomatskim pismima huritsko-mitanskoga kralja Du5rate ili Tu5rate (oko god. 143o. pr. Kr.), u kojima se njegova drl,ava naziva Hurrwattu (Hurraw6t) ehillaku - Hurvatsko (Huravatsko, Hrvatsko) kraljevstvo, vladaju6i sloj u ovoj drlavi nazivao se Mariani, a tim su se istim imenom u latinskim ispravama iz IX. st. po Kr. nazivali takoder hrvatsko-neretvanski pomorski ratnici.

Klinopisni pobjedniiki proglas staroperzijskogcaraDarila I Ahemenida iz god. )19 pr. Kr. u stijeni Bagistan(danasBisotun) na zapadt gorja Zagros: u klinopisu se na staroiranskom navodi Harauvatim bandaka Vivana (pwi slijeva iza cara).

76

Mezopotamski hurvatski (hrvatski) Mariani spominju skih naseljaod sjevera(danaSnjaPoljska,eeSkai Slose u izvje5tajuhetitskoga kralja Supiluliuma I. (oko vadka) preko panonsko-podunavske nizine i lidke vigod. 1370.-1350.) kao Mariani Aruhatti - Mariani soravni prema jugu sve do danaSnjegaDubrovnika i Hrvati (Aruhatti je akadsko-babilonski preoblik ime- Boke kotorske. Toma Arhidakon tvrdi da je prije dona Harauvat, kasnije zablljeien takoder i na spomeni- laska zakarpatskih Hrvata u VII. st. po Kr. Hrvatska ve6 obstajalau gorovitu dijelu danaSnjih hrvatskih zeku-proglasu Darija I.). malja. Ime Sarmat inadica je imena Hrvat. Podrijetlo Ime Hrvat saiuvano je u brojnim mjesnim i imena Hrvat treba traliti na Kavkazu, gdje je N. Zuzemljopisnim nazivima u Aziji: Chorvat(Indlja), Harpanid nalao narodno ime Huravar (Churavat). Zlatni vacija lli Haravacija (Afganistan), Kizyl-Arwdt Crveni Hrvat (Turkmenrja), HirwAr (Kurdistan), Arvat (Sirlja), lanac koji od III. tisu6lje6apr. Kr. povezul'ekavkaskoHorbit (Libanon), Horvot (lzrael), Harbata (Izrael, -mezopotamsko-iranske Prahrvate s danalnjim Hrvatima izgleda ovako: HURaVAT - SaRasVAT kod Jeruzalema), Harvat el-Ghor (Mrtvo more). U - AURHARVAT azijskih je naroda hrvatsko ime saduvano kao op6e ARuVAT - HaRahVAiTI ime za rudevine i stare gradine: arwAd (Turkmenija), VAT - HaRauVATiS - HaRauVATiia - HaRau- HaRahVAT - HoRohVAT hirwAt (indoiranski narodi), horbit (libanonski Maro- VATim-HaRauVAT - ARiVATes - HORVAThos - HRoVAToi niti), horvot (lzrael), horvAt (starofenidki naziv). U naj_ HORVAT _ CRVAT (HRVAT) _ HARVAT starijim azijskim narodnim predajama, legendama i H R V A T ( u s p .2 , 3 , 4 , 5 , 6 ) . mitovima Hrvatska se naziva Arwitistan, HirvatistAn i HorbatistLn Turci i danas Hrvatsku zovu Hirvatistin, a u srednjoazijskim drZavama zovu je HorbatisVAZNIJA LITERATURA tLn. Stari rimski pisci (Plinije Stariji i dr.) prastari ob- l. Dery'avin,N. S 1948: Porijeklo ruskog naroda,velikolik hrvatskoga imena Arvat preoblikovali su u Arivaruskog,ukrajinskog,bjeloruskog.Zagreb. B. 1988:Hrvati - I. Ime EnciklopedijaJutes i Arviates. U danadnjem Iranu opstoji pokrajina 2. Grafenauer, goslavije, V, str. 1 - 2, Leksikografskizavod,ZagreY:. knj Horati. U danalnjem Afganistanu jedna skupina staHeres, T. 1990: Hrvatsko ime u proSlostii sadalnjosti 3. novnika govori jezikom, koji sami Afganistanci naziZbornik Maruli6, br. 3. (pos.otis.),Zagreb. vaju hrvatski (francuski, Ie croate). Hrvati su na Bal4. KIai6,V. 1930:Hrvati i Hrvatska- Ime Hrvat u povikan podeli dolaziti ve6 od II. tisu6lje6apr. Kr. zajedno jesti slavenskihnaroda.Zagreb,II. izdanje. s Ilirima, a jaka njihova nazodnost u savsko-dravskom 5. Sakai, S. K. 1942: Histrorijski razvoj imena Hrvat od medurjedju, Lici i u dubrovadkom podrudju zablljei.eDarijaI. do KogstantinaPorfirogeneta (t22. pr. Kr do na je ve6 u I. st. po Kr. Na podrudju Bada,Badke i Ba959 posl Kr) Zivot(Zagreb),23/l-2:3 - 20. ranje zablljelena je nazoinost Hrvata prije god. 453. 5. Zupanii, N. 1925: Prvobitni Hrvati. Zl:ornlk kralja Topo Kr. Od I. st. po Kr. tede neprekinuta linija hrvatmislava,str 29L - 296, Zagreb

Huritska bojna kola iz grol:afaraonaAmcnhotepa III, oko 1400 pr Kr

(Arheoloiki muzej Kairo)

77

r hati, Hatti, Hatiari, Horni Hatti, Harauvatya, Horitoi, HARAHVAITIS Hrobatoi, Chrobates, Croatus, Harvati, Hrovati, HorHRVATSKA TISUEOLJEEA-, vati; - Hrvati. 2. Takoder, glede jezika vrijedi spomenuti da ni JEZIKOSLOVNIASPEKT u zadnjim stolje6ima nije postojalo jedinstvo naziva, tako da diljem hrvatskih zemalja u literaturi i medu ("IRANSKATEORIJA"U pukom bijale hrvatski nazivan: Iingua sclavonica, HRVATSKOJPOVIJESTI) sclavinisca, illyrica, Iingua croata, dalmatica, arvatski,

,Harahvaitish- Croatianmillenia, LinguisticalAspect (The ,IranianTheory" in the CroatianHistory) Marijan Horvat-Milekovt(.(Zagreb) - Termin ,TISUCOLJECAk"o pravovaljan, i u hrvatskom jeziku ispravnijiod termina "tisu6lje6a-, prvi je argumentiraoi nastaviosustavnorabiti - apsolutniautoritetu komparativnojlingvistici,jezikoslovacprof. dr. BulcsriL6sz16(Filozofskifakultet t Zagret:u)70-ih godina na dalje. Iako lingvistika danas ima jednu od kljudnih uloga u delifriranju problema hrvatske etnogeneze, jer rjednidki fond i nalazi s originalnih terena su prilidno obilni, ona ipak nije jedina kompetentna u odgonetavanju naSih dalekih korijena, nego to moie tek biti u komparativnom i interdisciplinarnom istraZivanju s arheologijom,etnologijom, antropologijom,biogenetikom, antropogeografijom, antropogenetikom i nizom drugih specijalistidkih struka. Metode takva pristupa koje su uobidajene na Zapadu, u Hrvatskoj su na Zalost,jo5 u povojima. Kompletna orijentalistika, kada se i izudava na nadim fakultetima. ima u Siroi javnosti i medijima image nedeg ,egzotidnog., skoro izvanzemaljskog,i ne ba5 oportunog ,na5ojiiinnu : 5aren,ukraden), trta (trti : po-

90

bolnost, strahopoStovanje),nahdro (nahiri : nakrivo), Sugav (iugapu : otrovan), kumek (kum1neki : hododasnik, vjernik), zlbka (zikia : ljuljadka, kolijevka), kidati (kidinu : bieiati)... itd. Drugi zna(.ajandoprinos etnogenezi Slovenaca kao i hrvatskih kajkavaca, nesporno su dali antidki Kelti (usp. 6,l3), koji su se ovdje sve do danas saduvali kao etnoskupina Bizjaki s nizom jezidnih galicizama, te keltskih folklorno-etnokulturnih relikata. Sve to traLi budu6.a iscrpnija poredbena istraiivanja antropoloSkih i etnokulturnih meduodnosa Slovenaca i hrvatskih kajkavaca prema antiikim Keltima i prapovijesnojMezopotamiji. 2. Alarohuritsko naslijede u Bosni. Ime je Bosne u antici do srednjeg vijeka bilo samo prirodni zemljopisni toponim, koje je tada oznatavalo samu rijeku Bosnu, u najstarijim grdkim izvorima kao Bassanios,vjerojatno je ilirskog podrijetla (usp. 10, 11). Tek nakon srednjegavijeka ono se prodiruje i na op6i naziv okolne zemlje i njezina pudanstva. U antroposomatskom su pogledu muslimanski Bo5njaciu prosjeku najtipidniji alarohuritski Dinaroidi u Europi i s najvidim postotnim udjelom tog izvornog antropotipa, osim u Kurda. Zato je alarohuritsko biogenetsko naslijedeu Bosni, prema Huritima i Urartima oditije negoli u ve6ine drugih Hrvata. Takoder u sada5njihmuslimana - Bo5njaka,uz op6epoznato antidko-romansko etnokulturno naslijede raSireno dui, jui,ne Europe, te kasnije slavizme i turcizme, nalazese i specifidni ostaci staroistodnih etnokultura sli6no kao i u susjednih katolidkih Hrvata, a razlitito od pravoslavacau kojih to izostaje. U tome ranom orijentalnom naslijedu Bosne najobilniji i najznatajniji su takoder alarohuritski etnokulturni tragovi, naposebosanskikameni ste6civrlo slidni sa skupinama huritsko-urartskih megalitskih menhira oslikanih reljefima iz 21.- 7. st. pr. Kr., pa posebna rasa bosanskogbrdskog konja ,buiak, vrlo slidna na reljefima s ranim huritsko-mitanskim tipom prZevalskog konja itd. Nadalje, osim drugih alarodskih arhaizama ralirenih u hrvatskom jeziku (usp. paralelne dlanke o marjanima i alarodskoj civilizaciji), u Bosni su jo5 desti i posebni bodnjadkiizrazi,po obliku i znadenjuvrlo slidni s prastarim huritskim ili urartskim (: ur.) rije6ima: primjerice bAbo (babau : tatica), baran (barAni : konjanik), haplenje (hupiena : straLa),ambar (ambasu : spremiSte), Seher (iehewri : velegrad, prijestolnica), hasura (hasimirru : slama), dizdar (de{dar: dasnik, oficir), jaran (ur. yardni : vrad, redovnik), kamiS (ur. kamei : vrata), Bthat (ur. bihay : feud, veleposjed),Una (Unha : ime rijeke), Derventa (darbAn : klanac, sutj_eska),Hrgud-planina (Hargu-Kur : huritska pl.), Sator-planina (Satiru-Kur, ur. Sattera : Zagros gorje), Kulin-Ban (Kilin-BAni -- ur. vladar), IbriSimovi6 (ibrissin : gospodin), Kavuri(. (Kawurki : huritski patronim), Gaio (gaidni : svet), selo Matavazi (Matiwiza : ime huritskog kralja)...itd. Doduie, nali slavisti neke od tih boSnjadkih rijedi zovu turcizmima, ali kada su ove u

Hetitski ratnici s kacigom, handZarom ibojnom sjckirom (reljef u stijcni kod Hatruie u Turskoj, 14 sr pr Kr.)

Bosni oblikom i znadeniem bliZe antidkom alarohuritskom izvoru moZda su ih bai obratno Turci oreuzeli iz Bosne 3. Urartski tragovi u Crnogoraca. Poput BoXnjaka, crnogorsko je ime slidno nastalo naknadnim proiirenjem od 15. st. iz prirodnog geografskogtoponima (usp. 5, 7, 8) pa ne pokazuje njihovu etnogenezu. Prvo je njihovo poznato ime u srednjem vijeku Duklja i Dukljani, 5to se etimoloiki povezujes antidkim ilirskim plemenom Docleatae na ovome prosto-

ru (usp. 8, 11). Najstariji sliian naziv imalo je ranoantidko pleme DuklAni, nastalo mijeSanjem Hurita i Hetita oko izvori5ta rijeke Tigris u Kurdistanu, a njihov naziv potjede od prapovijesnoga akadosumerskog imena Idiklat(: Brzarljeka) za Tigris (usp. 4). U kasnijemu urartskom carstvu (Hurdtina), taj je kraj oko izvora Tigrisa postao njihova vazalnabanovina Dukla. Kasniji mogu6i prijenos tog etnonima od Tigrisa do Crne Gore zasadje jo5 nepoznat,osim 5to se primjerice u slovadkim Karpatima nalazi selo Dukla i Duk9l

lanski klanac. Pleme Docleatae upu6uje na ilirske elemente u Crnogoraca, a Dukla i DuklAni na ranlii alarohuritsko-prahrvatski iskon. Osim ve6 poznatog slavenskog i romanskog naslijeda, u Crnogoraca se joi nalaze prapovijesni orijentalni tragovi hetitskih i huritskih etnokultura iz Male Azije i Zakavkazja, pa su po tome donekle na prrjelazu izmedu Bodnjaka i Albanaca - usp. nlie (5,7, 8). Inade je za Crnogorce posebno znakovita ruzmjerno najve6a koncentracija unutar Balkana kavkaskog antropotipa kromanjonaca pradavnog mezolitskog podrijetla, 5to ih zajedno s etnokulturnim osobitostima, povezuje s kartvelskim Jafetidima zapadnog Kavkaza i sjeverne Anatolije (usp. 7, 8). Sve to podupire etnidku osobitost i starost Crnogoraca, te mogu6e veze s prapovijesnim Duklanima na izvoru Tigrisa,pa su o tom poZeljnaiscrpnija istraZivanja. 4. Hetoanatolsko naslijede u balkanskih Vlaha. To je etnogenetski slabo proudena i heterogena skupina balkanskog neslavenskog pudanstva,s romaniziranim jezikom i preteZito nomadskom kulturom. Ve6inom ih povezuju s Rumunjima i antidkim Tradanima, a zapadni katolidki Vlasi (npr. Morlaci i Ci6i) jo5 se usporeduju s Albancima i antidkim llirima (usp.8, 11).Vlasi su asimilacijom sudjelovaliu etnogenezi viSe drugih balkanskih naroda pa danas nemaju vlastite driave ni posebne civilizacije. Veze su Vlaha s Ilirima i Tradanima odite u njihovoj etnokulturi, ali u njih pridolaze jo5 i stariji prapovijesni kulturni tragovi 5to ih povezuju s ranim istodnim civilizacljama hetitsko-anatolskog tipa (usp. I, 2, 5, 7, 9, L2): a) Kavkaski i hetoidni antropotip: obadva su iz prednje Azije i anatolski hetoidni tip je u Europi ograniden na Balkan, a najdeS6ije u Makedoniji, Kosovu i Albaniji, dok kavkaski kromanjonci tipa kartvelskih Jafetida jo5 pridolaze napose u Crnoj Gori i susjednim kraievima. b) Slitna plemena. U prapovijesnoj Maloj Aziji jod u II. tis. pr. Kr. pod Hetitima i,ive rana plemena Dardi, Peoni, Sardani, Mysi, V/iluse, Saranda, Lukka, Kiribirul itd., pa neka od njih sudjeluju i u poznatim pradavnim bitkama s faraonima kod KarkemiSa, te s Grcima kod Troje. Ta su anatolskaplemenska imena slidna kasnijim ilirskim plemenima Dardanci, Peonci, Sardeati,Maesei, te danas Vilusi u Crnoj Gori, Saranda u Albaniji, a u Hrvatskoj ime Lika i srednjovjekovni Ciribirci : danaSnji istarski Ci6i. c) Jeziine analogije. Prije novijeg slaviziranja, srednjovjekovni su vladki govori Balkana po nizu elemenata bili slidni izumrlom hetitskom jeziku i2 prapovijesne Anatolije, a napose po vlaSkim imenima s tipidnim hetitskim nastavcima na -il, -al, -ul, -uli, -ili, -o.lai slidno, 5to je i nakon slavizacijevidljivo u prezimenima na -tIi6, -ali6.,-oli6, -uli6 itd. Brojne hetitske riledi slidne su kasnijim grdkim i latinskim, primjerice quis, quit (: tko, 5to), pa khimmant : zima (grt. heimon, lat. hiems) itd. Zato i mnogi tzv. romanizmi u Vlaha, kakvima ih smatraju naSi slavisti, moZda ne-

92

maju veze s Grcima ni Rimljanima, nego su bar dijelom ranije hetitsko naslijede. d) Sveta zmlja lllurianka jedan je od glavnih hetitskih bogova posve6en krvnim ritualima i naistarije ime slidno Ilirima. I ilirsko je vrhovno boZanstvo Sv. zmtja Drakkena pa su oni zmije-duvarku6e drZali u ku6ama (usp. 12). Iz hetitskih krvnih rituala i boga Drakkena vjerojatno potiede i kasniji balkanski ritual poznatog Drakule. e) Krvna osveta bila je pravno-ideoloSki temelj kojega se strogo pridrZavalo hetitsko drZavno zakonodavstvo, a slidno je i s kasnijim albansko-vla5kim tradicijama krvne osvete (usp. 7). f) Sliinost noinje. Na svim saduvanim slikama i reljefima, Hetiti redovno nose kao i Vlasi, opankekukasto zavrnutog vrha nagore, a na glavi bijelu polukruZnu kalotu poput albanskog keie. g) Sliinost stoiarstva. Hetiti su, kao Iliri i Vlasi, imali primitivno poljodjelswo s temeljem na sitnoj stoci, a zapisi i ostaci pokazuju u njih uglavnom iste rase balkanske koze i ovce pramenke. h) Megalitske gradine. Tehnika gradnje megalitskih ilirskih zidina i gradina u Albaniji, dosta su slidni zidinama Hattu5e i drugih hetitskih gradina u Anatoliji (usp. 1, 2,9, I2). Sve nabrol'eno upu6uje na to da je znadajan dio ranih predaka Ilira i kasnijih Vlaha i Albanaca stigao na Balkan iz prapovijesne Male Azije, vjerojatno u vi5e uzastopnih valova. Prva mogu6nost su velike selidbe ,Naroda s mora{ nakon pada Troje u 12. st. pr. Kr., a zatim podjednako vaEne i velike invazije milijunskih armija perzijskih Ahemenida iz Azije na Balkan u 5. i 5. st. (Curi6 I99o). Zato su takvi etnokulturni elementi hetsko-vlaSkog naslijeda de56i i brojniji na srednjem i istodnom Balkanu, negoli zapadnije na dinarskom prostoru gdje su tek kasnije prolireni s Vlasima. iskon anatolskih 5. Afrokuiitsko-sinajski Prasrba. NajviSe toponima u mogu6oj etimoloikoj vezi sa Srbima izvan Europe, danasje koncentrirano oko Crvenog mora i to napose na Sinaju: planine Serbali Serbut, pa antidke ruSevine rudarskog grada Serbir i antiiko jezero Serbonrs (sada Bardawil kod Sueza),a jo6 u II. tis. pr. Kr. na Sinaju je i polucrno kuditsko pleme Serbon. Njih su Egip6ani hvatali i dopremali iz tzv. zemlje Punt (danasSomalija) na istodnom rogu Afrike gdje su polucrna afrokuSitska plemena kao stara mjedavina crnaca i prasemita, a tamo su i danas mjesto Serba u Eritreji te rijeka Serbau Burkini-Fasso(Sahel).Ti su Serboni iz Punta radili kao roblje u egipatskim rudnicima bakra na Sinaju. S time je povezan i prastari ritual obrezivanja djevojaka (deklitorizacija) u sadabnjih Srba i po njihovoj tradiciji one time postaju prave Srpkinje. Osim u Srba, slidan ritual Sirom Eurazije nije poznat ni u bijelih europeida niti u iutih mongoloida pa nema veze s muSkim obrezivanjem, nego je pradavnog animistidkog podrijetla. Osim Srba, danas to rade samo joi ljudoZderski crni urodenici, npr. u srediSnjoj Africi te negroidna

trDDDN ffi-

Prvi poznati predloiak srpskoggrba u Frigiji iz 7. st. pr Kr.: kultni portal s kriievima i ognjilima,uklesanu stijeni Malta5,unutradnjaAnatolija kod gradineGordion. plemena u unutraSnjosti otoka Bornea i Nove Gvineje (usp. 3). Sve spomenuto upu6uje na prvobitno afridko podrijetlo nosilaca srpskog imena, na 5to upu6uju i neki drugi neeuropski obidaji srpskog folklora (10,13). Nakon invazija "Naroda s mora( u 12. st. pleme Serbon nestaje sa Sinaja pa se od 7. st. nalazi u unutraSnjoj Anatoliji, kao pleme Gordoserbon (usp. 10)u antidkom kraljevstvu Frigija izmedu Ankare i Carigrada. Frigijci su sebe zvali Muiki a glavni grad Gordion, i odatle Srbima verbalna ,mulkost* i "gordost*. Glavna su osobitost egzaltirane frigijske kulture bili orgijastiiki vjerski rituali, ekstremniji negoli u bilo kojega povijesnog naroda: svenarodne op6e pijanke u dast alkoholnog boga Sabazosa,pa javne orgije grupnog seksa u slavu seksualne boZice Kybele (glavno boianstvo), te masovna silovanja i javna kastriranja sve6enika-eunuha (korybanti) uime boga zavodniStva i preljuba Attys itd. (usp 1) Sada5njeje frigijsko naslijede, kolektivna patololka opsjednutost srpske etnokulture seksualnom simbolikom. 5to takoder i danas dokazuju seksualni rituali Srba u bosanskom ratu. Iz frigijske je umjetnosti znalajan uglasto-stepenidasti, ukrasni dvoplet i danas dest na srpskim rukotvorinama, a od 7. st. na frigijskim je portalima i prvi poznati predloiak srpskog grba, kao ukrasni krii s 4 umetnuta slova L medu krakovima.

kon dolaska Srba na Balkan, tu bitnu ulogu u daljoj srpskoj etnogenezi imaju stariji i kulturno napredniji romanski Vlasi, jer se tek mijeSanjem s Vlasima, potomci afrokuditskih Serbona konadno indoeuropeiziraju i primaju vlaSku druStvenu organizaciju i kulturnu nadgradnju, ali i njihove krvne rituale. 6. Poredbeni zakljudak. Sada5nje velike kulturno-gospodarske razhke od Slovenije do Srbije nisu nastale samo zbog razlike utjecaja iz srednje Europe ili Turske, nego i iz antidkog etnokulturnog naslijeda, 5to uvjetuje srpsku neorganiziranost, nedjelotvornost, nemogu6nost suiivota s drukdijim susjedima i uzastopne ratove, dok je racionalnost i uspjeSnostu Slovenaca logidan rezultat kombinacije ranih mezopotamskih i kasnijih europskih tradicija. Pritom su s Hrvatima etnogenetski najsrodniji muslimani-Bo5njaci, pa Slovenci i Crnogorci, dalje su Vlasi i Albanci, dok su izvorni Srbi podrijetlom daleko od ostalih Europljana. Po podetku razvoja,najstariji su prahrvatski Hurw-Urdu u Kurdistanu prlje 44OO god., pa predslovenski Korulaki u Mezopotamiji prije 3 700 god., te prasrpski Serbon na Sinaju prije 3 400 god. i piacrnogorski DuklAni na Tigrisu prije 3 000 god., dok se muslimani-Bodnjaci alarohuritskog podrijetla od Hrvata izdvajaju tek pred par stolje6a.

GLAVNA LITERATURA r.Akurgal, E. 1978:Ancient civilizationsand ruins of Turkey. Hachette,398 p., Istanbul. 2.Avdiev,B.l.1952:Istorijadrevnegovostoka.Moskva,376p. G. 1935:Die Sittender Volker der Erde, 3.Buschan, Bd. I.-III. Union Verlag, t334 p. Stuttgart. 4.Greppin,J. I99l: Recent survivalof the ancient vocabulary. Mesopotamian J. NearEast50: 203-7. N. et al. 1984:EtnogeneznarodovBal5.Clenova, Nauka,268 p. Moskva. kan (Arheo-lingvistika). 5.Guii 6, M. 1967: Etnidka grupaBezjaci.Zbornik za narod.Zivoti obidaje43: L24 p. JAZU,Zagreb. kulturne 7.Kulili6, E. 1956: Kavkasko-balkanske AkademijanaukaBiH 4, 18p.Sarapodudarnosti. ,evo.

8.Kuli{i6, E. 1980: O etnogenezi Crnogoraca. Pobjeda, tO2 p., Titograd. g.Macqueen, J. G. 1975: Hittites and their contemporaries in Asia Minor. London. frigijski Frigiju pa se razbljaju st. Perzijanci U 6. IO.Mandi6, D. 1990: Hrvati i Srbi, dva stara razlilita Mushi tj. Protoarmeni sele uZakavkazje gdje od njih naroda. Matica Hrvatska, 32O p.,Zagteb. potjedu Armenci. U armenskom jeziku koji je najbli- ll.Novakovi6,R. 1977: Odakle su Srbi doSli na BalZi frigijskom, ,serbo oznatuje dobane ili nomade (dokan. Beograd, 298 p. slovce: stokovoda), 5to upu6uje na stodarsko-nomad-- 12.Stipievi6, A. 1975 Iliri - povijest, Zivot, kultura. ski Zivot Prasrbau Frigiji. Zatim se tek u 1. i 2. st. po Skolska knjiga, 245 p.,Zagreb. Kr. na sjeverozapaduKavkaza spominje pleme Serbl 13.Strduli, R. 1992: Kroaten und Serben, ihre gruni Serboi (u Plinija), pa onda u srednjem vijeku na sjedverschiedene Herkunft. Museion-20oO, 4: 6 verozapaduKarpata oko Labe itd. (usp. 10, 11). Na25.

93

I

Robert Strduli(Zirich):

HRVATI I SRBI NJTHOVO SASVIMRAZLIEITO

PODRIJETLO Croatsand Serbs:their quite divergent origins

jade prapovijesne drZave(Asirija, Hetiti i druge), pa su se zato usmjerili na pljadku i haranje Europom. Prvu sigurno poznatu nomadsku invaziju s istoka preko ve6eg dijela Europe izveli su vet tzv. Ljudi s bojnim sjekirama iz sjevernog Pretkavkazja. Njihova kultura jo5 pripada mlademu kamenom dobu pa im je i oruije isklesanood kamena. Oni su bili prvi konjogojci u Europi, gdje su najstariji pripitomljeni konji poznati iz Ukrajine oko 4 000 god. pr. Kr. Ondje su prvobitno iskoriStavanisamo kao tovarne Zivotinje

Recenzija publikacije (Mladen Rac i A -2. Lovrit, Zagreb)

U najnovijem godi5tu europskog dasopisa,Kul-

upoznavanje Hrvatske i Hrvata, 5to je dovelo i do ve6eg broja inozemnih dlanaka o novijoj i suvremenoj Hrvatskoj. Ovo je prvi noviji rad u inozemstvu od stranog autora o podrijetlu Hrvata j ruzlici prema Sr_ bima, te jedan od malobrojnih radova iz poredbene etnogeneze, osim Mandi6eve mono grafije o tome problemu (usp. 4). 1. I{eltsko podrijetlo Hryata od antidkih Skordiska. Autor najvjerojatnijim smatra da je etnidki temelj danainjih Hrvata nastao od antidkin panonskih Kelta, i to napose od njihovih Skordiska u Slavoniji. NaSe medunarodno ime Croatae on tumadi iz starih keltskih rijedi: crouadh : kamen ili stijena, a dae : ljudi, tj. Croatae : pudanstvo iz kamenite zemlje. Prema novijim proudavanjima, autor nalazi da su

ti selili dul velikih europskih rijeka, a napose dui Dunava, uz koji je glavnina prvobitnih prakelta na-

Od prvobitnih Prakelta kasnije su se u srednjoj Europi u tijeku I. tis. pr. Kr. izdvojili antidki Gali i Germani, a istodnije i Slaveni.

94

razvojem konjogojstva. Rasprostranjenost tih prvih nomada u Europi podudara se s nalazima njihove vrpdaste loniarije (Schnurkeramik),koja se nalazi od Balkana do Baltika

nadno uspjeli sasvim slomiti tek iranski Medijci 512. pr. Kr. i zauvljek su do remelja s lica zemlje izbrisali tu najokrutniju velesilu svih vremena. S Asircima su bili etnokulturno bliski i interesno povezani ti prapovijesni nomadi s bojnim sjekirama, pa je i u .rjiho,r,., jeziku bilo dosta slidnih semitskih rijedi. Podetkom II. tis. pr. Kr. oni su provalili kroz Podunavlje gdje su opustodili i opljadkali cijelu panoranije keltsko puianstvo ondje su dijelom pou{!"," bijali, dio su prodali kao roblje u Aziju Asircima, i ostatak Kelta se spasio bijegom u okolna, teze dostupna gorska podrudja. Time su prekinuli prvobitno prakeltsko jedinstvo i zapodelo je njihovo razdvajanjeu viie raznih etnogrupa.

merijci su od Asiraca preuzeli i bolje naoruianje kopljem, lffkom i strijelom. Do 5. st. pr. Kr. u Europi ie kimerijska snagave6 raspala,jer su u meduvremenu i doma6i Kelti ve6 bili bolje naoruZani i utvrdeni. Istodobno tada s istoka Kimerijce potpuno unidtava tre6i novi val jo5 jadih nomadskih Skrra koii su

niji tj. slavizirani. Slidna su keltoslavenskogpodrijetla i susjedni zapadniji Slovenci. Prema tome, prvobitni se keltski preci izvornih Hrvata u sadadnjojdomovini nalazeve6 najmanje prije 4 000 god., dok su preci Srba ovamo stigli znatno kasnije tj. tek u Kristovo doba prije najviSe2 000 god. Pred kasnijim srednjovjekovnim provalama novih nomada - Avara, panonski se Hrvati sele na jug do Jadrana,gdje tada asimiliraju tamoSnje prastanovnike llire. Konadno, autor iz antidkog naslijeda izvodi i neke novije pojave pa tako daje originalnu tezu da bi detnici medu Srbima, slidno kao i ustaie medu Hrvatima bili zapravo potomci asimilieeftrtu provalu istodnih nomada iz zapadne ranih ilirskih starosjedilacadinarskog prostora. Azije od 4. st. r. Kr. pokrenuli su Sarmati, koji u 3. st. i kornentar. U svakom sluiaju, 5. Zakljuiak iz juZnoruskih stepa dostiZu Dnjepar, pa u 1. st. pr. tumadenje je podrijetla Hrvata i Srba, koje predlaie Kr. ve6 drZe u56e Dunava, a u 1. st. po Kr. ve6,zahvaR. Strduli nov i originalan prilog ovdaSnjoj etnogene6aju i Panoniju, ali ih odatle protjeruju Rimljani. Sarzi. To je po prvi puta da se podrijetlo Hrvata tako izmati (na grdkom Sauromatae) zapadnoiranskog su ravno i sustavno izvodi iz Kelta, iako je i prije ve6 bipodrijetla i najbliLi su Medijcima. Oni su pokorili i 1o parcijalnih prinosa koji su upu6ivali na keltsko dijelom istrijebili Skite i ostalepredkavkaskei juZnopodrijetlo dijela hrvatskog folklora, napose u sjeveroruske nomade. To su prvi konjidki nomadi koji nisu zapadnoj Hrvatskoj od Istre do Hrvatskog zagorja, bili pod dominantnim asirskim utjecajem semitske primjerice u tzv. etnoskupini Bezjaka(usp. 1), zatimu etnokulture, nego pod arijskim kulturnim utjecajem narodnoj onomastici na otoku Krku (usp. 3) itd. Iako Perzijanaca. Za razliku od ostalih ranijih, uglavnom je ovakva genealogija Hrvata iz keltskih Skordiska izrazito patrijarhalnih nomada, u Sarmata su mnogo duhovito i razloi,no izvedena, realni su materijalni ve6u druSwenu i ratnu ulogu imale Zene, medu kojidokazi koje autor nudi za potporu toga jo5 preskromma su neke bile i njihove vladarice (: po Grcima tzv. ni i ogranideni uglavom na nesigurne imenske slidAmazonke), pa i neke njihove mo6ne kraljice uspjeSnosti i psihosocijalneanalogije.Izvornost strane inano ratuju protiv velikih armada perzijskih Ahemenidice Croatae za Hrvate ba5 nije uvjerljiva, a i njezino da (npr. Tomiris, Satdna i dr.). zemlje) u ravnoj 3. Postanak Bijele Hrvatske. Nakon provale keltsko znatenje (narod iz kamenite je sumnjivo, jer tamo doslovce nema kameSlavoniji Sarmata u Panoniju, odatle ih izbacuju Rimljani, napose u doba cara Trajana, odakle se oni zatim zajedno nitih terena. Stoga, iako nema sumnje da su Kelti (2) Hrvata, s keltskim starosjediocima povlade na sjever. Ondje sudjelovali u etnogenezi Slovenacai dijelom jo5 i ve6a dokuproudavanja nuZna iscrpnija od izbjeglih panonskih Kelta (: dio Skordiska) po- za sve su etnogeneu na5oj njihova udjela za ocjenu slije nastaju sjeverni Bijeli Hrvati iza Karpata, a na- mentacija kon propasti Rimskog Carstva oni se opet vra6aju u z i . svoju panonsku pradomovinu, tj. u danalnju Hrvatsku. GLAVNA LITERATURA 4. Podrijetlo Srba. Glavno bi ishodi5te Srba bili . Zbornik za narod. l.Guii6, M. 1957: EtnidkagrupaBezjaci antidki Tribali iz sljeva Morave, koji su potomci noiivot i obidaje43:7 - 124,JAZU Zagreb. madskih Sarmata, dok su svoj religijski svjetonazor 2.Guitin, M et al. 1984:Kelti i njihovi suvremenicina tlu preuzeli iz mijei,anja s ranijim semitiziranim KimeJugoslavijeNarodnimuzejLjubljana131 p. rijcima i zato su oni Stovali levantskog boga Baala i 3.Lovri6,A.-2. 1978:TragoviKelta na istoinom Krku. Bilslidna orijentalna boianstva. Prema keltskoj etimoloten Baika3/6-7:24-25,TipografRijeka. giji, srpsko ime "Sarbi* ima znadenje ,Nasilnici". 4.Mandi6.D. 1990:Hrvati i Srbi,dva stararazliiita naroda. Poslije su hrvatski Skordisci i srpski Tribali meMaticaHrvatska,2 izd. 32Op Zagreb. du doseljenim prakeltskim Slavenima preuzeli njihov 5.Striuli,R. 1992:Kroatenund Serben,ihre grundverschiejezik, pa su tako tek naknadno po jeziku postali slid6-2J.Zirich. deneHerkunft.Museion-2000/4:

prvobitno takoder pod etnokulturnim utjecajem Asirije, ali osim Europe, ratoborni Skiti napadaju i svoje juinije azijske susjede. Tako oni god. 597. razaraju carstvo lJrartu, pa onda 530. na Kavkazu u boju s njima pogiba i sam perzijski kralj Kir I. (556.-530.),a slidne je ponze u sudaru s njima doZivjela i golema perzijska armada kralja Darija L Skiti su imali okrutan obidaj da su zarobljenike kao Zrwe masovno pokapali uz svoje mrtvace, tako da je u grobnim humcima - tumulima njlhovih uglednika nadeno i viSe od stotine Zrwovanih zarobljenika.

95

XII. POGLAVLIE

ZAKLJUENESMJERNICE

PROGRAMSKA ORGANIZACTJ A TERENSKI H EKSPEDICIJA I MEDUNARODNE SURADNJE O ETNOGENEZI Organizing Programof the Field Expeditionsand InternationalCooperation on the Ethnogenesis Ivan Coch, Mladen Rac i A.-2. Lovri6 (Zagreb)

5. Erevan (Armenija) i Tbilisi (Gruzija): poredbene analize Kavkaza i Zakavkazja kao mogu6eg polazi5ta, eventualne veze s antidkim Urartskim carstvom Huritina. 7 Alep (Sirija): eventualne veze s prapovijesnom huritskom drZavom Hurrwuh6-Ehillaku i huritskim narodom Hurrwuhi-Ehelena. 8. Jeruzalem i Tel Aviv: poredbe s biblijskim narodom Hiviti u lzraelu i Libanonu. 9. Teherani Shiraz (Iran): analize mogu6ih iranskih veza s Prahrvatima. lO. Kabu I (Afganistan) i Peshawar(Pakistan): poredbe s antidkom zemljom Harauvatiya. 11. Kizyl-Arwar u ruskom Turkmenistanu (ranoarijska pradomovina) 12. Samarkand i Ta{kent.eventualne ranoarijske veze sa srednjom Azijom. 13. Zapadni ve6i istraZivaiki centri s najviSe dosada5njih istraZivanjai materijalne dokumentaclje vai,nlh za naSu etnogenezu: London (British Museum), Paris (Louvre), Berlin (ArheoloSki muzej), Chicago (Oriental Institute) itd.

Ovom je knjiZicom uglavnom iscrpljen pregled najvai,nije relevantne grade u dostupnoj literaturi u svezi s mogu6im ranim podrijetlom Hrvata, pa je za , ostale detalje i unapredenje spoznaje o naSoj ernogenezi nadalje potrebna uspostavazajednidkih istraiivanja u medunarodnoj suradnji s ekspedicijama navai,- B) Za etnogenezu prioritetna podruija kamo 6e se nija arheonalazt{ta u inozemstvu i poredbena prouda- uputiti terenske ekspedicije: vanja ostataka u tamolnjoj etnokulturi. Izuzevdi EuI. Krim (Ukrajina): kasnoantidki narod Hrwtsi anropu, pri takvoj suradnji i ekspedicijama na istok tretidki Sarmati ba imati na umu dinjenicu da zbog ljetnih vru6ina u 2. Kavkaz: podrudja ranoantidkog naroda Hurilti tim istodnim zemljama, a napose u prednjoj Azrjiljeti (Urartu) i kasnijih Alana. od VI. do IX. mjeseca sva kulturna i obrazovna aktiv3. Juina i jugoistodna Turska: gorje Taurus i napose nost prestaje, a i na5 ekspedicijski rad zbog vru6ine i istodni Antitaurus-prapovijesno podrudje naroda nedostatka vode bio bi oteian. Zato je najpovoljnije Hurrwuhi-Ehelena. doba za takva putovanja u prolje6e i eventualno u je4. Gorje Libanon i Hermon na Levantu: podrudje sen, dok su zimi tamo loSe ceste na planinskim prijenastavanjabiblijskog naroda Hiviti. vojima zametene snijegom pa nema prometa. Zbog 5. Mali Kavkaz u juZnom Zakavkazju: kasnoantidko lo5ih su prometnica ondje neizbjeZnaterenskavozila, podrudje Urartskog carstva HurAtina. kao i ostala standardna oprema za rad u suSnim i vru5. Gorje Zagros i planina Dinar-Kuh u lranu: mo6im polupustinjskim uvjltima drukdijim nego u Eugu6nost iranskog podrijetla Hrvata. ropi. U idu6em se popisu daje pregled istraZivadkih 7. Gorje Sulayman i Tahti-Dinara u Pakistanu i Afcentara s pripadnom problematikom koje treba poganistanu: podrudje antidke Harauvatye. sjetiti zbog poredbene suradnje, zatim potencijalna 8. Dolina Fergana u Uzbekistanu (srednja Azlja): raarheonalaziStaod prvenstvene vaZnosti za naSu najranoarijski nalazi iz prapovijesti. niju etnogenezu, te konadni tehnidki program organi9. Pamir u Tadiikistanu i Kaimir (Karakorum) : rana zacije i kombinacije takvih ekspedicija u vremenprapovijest dinarskog antropotipa. skom slijedu. 10. Zapadni Atlas i Antiatlas u Maroku i Aliiru: zapadni rub dinarskog antropotipa. A) Glavni inozemni istraZivadki centri s relevantnom problematikom: C.)Tehnidka organizacljai redoslijed terenskih ekspel. Krakow (Poljska): centar istraiivanja Slavena, a napose Bijele Hrvatske. 2. Bratislava(Slovadka):rad na zapadnom dijelu Bijele Hrvatske u Slovadkoj. 3. Kijev (Ukrajina): istodni dio Bijele Hrvatske i raniji donski Hrvati (Hrwts). 4. Tirana (Albanija): mogu6e veze s ranijim balkanskim Ilirima. J. Ankara (Turska): mogu6e alternativne selidbe preko Bosporai Male Azije. 96

olclja:

1. Prolje6e 1994, Bliski lsrok (Turska - Sirija Kavkaz): trajekt Dubrovnik - Drad Solun (Grdka) - Turska: Dardaneli(Troja) - Izmir Ankara - Taurus - Sirija:Alep - Libanon Hermon - Tel Aviv - Jeruzalem (Izrael) (opetTurska)- Antitaurus - jezeroVan - Erevan (Armenija) - Tbilissi (Gruzija) - Ankara Bospor-Istanbul- Bugarska- Makedonija Albanija - traiektom Drad - Dubrovnik.

'.1

ra v)

E q .r.l

fr

cd .rl q

E

o (.'

(d

trl

o

.Fl

-l 6 .p

o 'rl t{ cr

^o op p\ P, F! plJ o