Terezija Avilska - Put k savršenost - 4.izdanje

KRŠĆANSKI KLASICI 10 KARMELSKI IZVORI 1

»KARMELSKE IZVORE« UREĐUJE U REDN IČKO VIJEĆE OTACA KARMELIĆANA GLAVNI U R E D N I K JAKOV M A M IĆ

TEREZIJA AVILSKA

PUT K SAVRŠENOSTI

Sa španjolskog preveo

Rudolf Kožijan 4. izdanje

m KRSCANSKA SADASNJOST HRVATSKI KARMELIĆANII KARMELIĆANKE ZAGREB 2005-

Naslov izvorniku: T H E R E S A D E JE SU S, C A M IN O D E P E R F E C C IĆ N

Uvod napisao: Z D E N K O K R IŽ IĆ O C D

Lektura: DUBRAVKO H O RV A TIĆ

Korektura: KARMELA PRO SO LI

Grafički uredio: R O M A N T U R Č IN O V IĆ

Oprema:

ALFRED PAL

Izdaju: KRŠĆANSKA SA D A ŠN JO ST d.o.o., Zagreb, M arulićev trg 14 i HRVATSKI KA RM ELIĆA NI i KARM ELIĆANKE, Zagreb, Česm ičkoga I

Odgovara: Dr. A L D O STARIĆ

© za hrvatski prijevod Kršćanska sadašnjost i Hrvatski karmelićani i karmelićanke, Zagreb 1982.

Tisak: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb

Naklada:

1.000

ISBN 953-11-0135-3

RIJEČ HRVATSKOG IZDAVAČA UZ PRVO IZDANJE U nizu »Kršćanski klasici« Provincijalat otaca karmelićana iz Hrvatske, zajedno sa sestrama karmelićankama, pristupio je, uz suizdavačku suradnju »Kršćanske sadašnjosti«, pokretanju svoga pođniza »Kamielslu izvori«. Mi smo veoma radosni da upravo djelo svete Terezije Avilske, obnoviteljice i majke Karmela, prve žene naučiteljice Crkve, Put k savršenosti, izlazi kao prvi svezak ovoga izdavačkog pothvata. Osobito smo radosni što se to događa u velikomjubileju, u »terezijanskoj godini«, kada sveopća Crkva slavi 400. obljetnicu od smrti ove svete žene (1582-1982). U podnizu »Karmelskih izvora« pripremaju se i ostala djela Terezije Avilske (Moj život, Osnuci, Zaviak duše), Ivana od Križa (Duhovni spjev, Uspon na brdo Rarmel, Tamna noć, Živi plamen ljubavi), Edith Stein (Znanost Križa, i druga). O vrijednosti navedenih djela nije potrebno govoriti, je r onaj tko znade što je život Duha taj će znati često posegnuti za ovim remek-djelima autentičnog iskustva vjere. To se osobito može reći za Put k savršenosti, koji imate u rukama u novom izdanju osuvremenje­ nog hrvatskog jezika i dorađene kritičke i teološke misli. Ovo djelo je uistinu to što naslov govori: hod k Punini kroz život dubinskih susreta s Bogom na razini molitve. Ono ima ne samo sadržajnu vrijednost, negoje i vrsno pedagoško pomagalo kako se upustiti u avanturu ozbiljnog i radosnog življenja s Bogom u svojoj svakidašnjici. Blagoslovljena svaka duša i svaka mka koja je pridonijela da se Put k savršenosti objelodanio u ovom trenutku života Crkve. Želimo mu sretan put do dubine našeg ljudskog bića. G LA V N I U RED N IK »K A R M E L SK IH IZVORA«.

KRATKA NAPOMENA K PRIJEVODU Sveta T erezija Avilska, uza sv. Ivana od Križa, najizrazitiji predstavnik španjol­ ske m istične književnosti, napisala je Put k savršenosti 1566. godine, i to - kako sama kaže - na nagovor njezinih sestara. Pisala g a je , kao i ostala svoja djela, u žurbi i s prekidim a, ne čitajući ponovno ono što bi napisala, a to se neizbježno i odrazilo u njezinu tekstu. N astojala je pisati jezikom što razumljivijim njezinim priprostim sestrama. Govori jezikom svoje Kastilje, punim pučkih izraza, tum ačenje kojih nije uvijek lako naći; služi se usporedbam a i često aludira na tekstove i misli iz Biblije. Čitajući njezin tekst stječe se dojam d a je perom teško uspijevala sustizati i slijediti misli koje su jo j navirale. Rečenice su joj često nedovršene, lakonske, s mnogo um etaka: prenosi n a p apir ono što joj m isao donese. Stil joj je nedotjeran, što i sama kaže, žaleći se da ne zna ljepše pisati, a i ne trudeći se oko toga. Važan joj je sadržaj poruke, a ne forma. (Upravo u tom pučkom, spontanom i jezgrovitom načinu pisanja španjolski povjesničari književnosti nalaze draž i ljepotu T erezijina stila.) Slijedom toga, sintaksa joj je takva te bi bili potrebni ne mali zahvati da bi se njezin tekst sveo u okvire sintaktičkih norm i španjolskog jezika, pa je na pojedinim mjestima prilično teško vršiti analizu, katkad je poti’ebno čak i »dešifriranje«, a to kod prevođenja stvara niz poteškoća. I veliko vrem ensko razdoblje koje nas dijeli od nastanka djela, i način pisanja svete Terezije Avilske, i nedostatak jezično interpretiranih tekstova nam eće kod prevođenja mnoštvo poteškoća i dilema. Mi smo se odlučili za ovakav postupak: prevesti djelo nastojeći izbjegavati prepričavanje koje bi nas bilo odvelo u objašnja­ vanje teksta, svjesni stilskih i drugih nedotjeranosti i težine čitanja takvoga teksta. H tjeli smo na našem jeziku reći ono što je rekla spisateljica, i na stanovit način onako kako je ona to rekla, prem da sve to nismo mogli postići. Čitatelj će zacijelo na m nogo mjesta biti prisiljen pom no čitati tekst da bi ga razumio. No, usuđujem o se ovdje reći da čitanje izvornoga Terezijina teksta nije nim alo lakše ni čitatelju kome je m aterinski jezik španjolski. Htjeli smo da čitatelj, bez obzira na to koji je povod njegova čitanja, nađe u našem prijevodu tekst što vjerniji i što sličniji Terezijinu tekstu. R. K.

UVOD Prigodom čeđristote obljetnice smrti sv. Terezije Avilske (1982.), obnoviteljice karm elskoga Reda i prve žene naučiteljice Crkve, karmelska zajednica u Hrvatskoj u suradnji s »Kršćanskom sadašnjošću« želi ovaj datum obilježiti bar djelom ičnim izdavanjem Terezijinih djela, kako bi se naša čitateljska javnost neposrednije susrela sa životom i naukom ove velike osobe. Već dugo se u našoj prilično oskudnoj duhovnoj literaturi osjeća potreba za novim izdanjem Terezijinib djela, je r j e izdanje iz 1933. u nakladi »Istine« već odavno iscrpljeno, a i jezično zastarjelo. I kao prvo predstavljam o djelo Put k savršenosti, koje je, iako nije ni vremenski prvo ni sadržajno najvrednije Terezijino djelo, zbog svoje pedagoške form e najprikladnije za prvi susret s našom, posebno m lađom , čitateljskom publikom. T erezija je ro đ en a 28. ožujka 1515. godine u kastiljskom gradiću Avila (Špa­ njolska), a um ire 15. listopada 1582. u malom mjestancu Alba d eT o rm es, nedaleko od Salamanke. Spom enut ću još samo dvije izuzetno važne godine: 1535. - Terezija ulazi u Karmel; 1562. osniva prvi sam ostan obnovljenog Karmela. T e godine dijele sav Terezijin život u tri velika razdoblja: 1515-1535. živi u obitelji (20 godina); 1535-1562. živi kao karm elićanka u samostanu Utjelovljenja (27 godina); 1562-1582. djeluje kao obnoviteljica Karmela (20 godina). T erezija je ušla u povijest Crkve u je d n o m njezinom kritičnom razdoblju. G odina rođenja (1515.) poklapa se s Lutherovom pobunom , a njezino djelo obnove i njezina pisana djela (1562.) sa završetkom T ridentskog koncila. Kriza prouzrokovana protestantizm om b ila je vrlo opasna, ne samo zbog toga što je dirnula u strukture Crkve (negiranje papinstva, itd.) ili u dogm e vjere (sakram enti, oprosti...) nego prije svega zbog toga s to je udarila u sam »misterij spasenja«, gdje se nalazi nadnaravni i duhovni život kršćanina. T a soteriološka kriza nikla je iz Lutherova dram atičnog redovničkog i vjerskog iskustva. Sročena je u teoriji o opravdanju, po kojoj se duhovni život kršćanina sastoji sam o u »izvanj­ skom« opravdanju, koje je plod samo vjere, tj. čvrste vjere u zasluge Kristove smrti na križu, ali to opravdanje ne može očistiti nutrinu od bijede grijeha. To dovodi do radikalnog nijekanja nutarnje nadnaravne stvarnosti u kojoj se sastoji svetost kršćanina i gdje se ostvaruje tajna spasenja za svakog spašenika. Upravo u to vrijeme Bog dariva Crkvi svetu Tereziju i preko nje neposredno iskustvo tih negiranih stvarnosti, te ona postaje izvanredni svjedok nutarnjeg misterija.

Bez ikakve teološke priprave da shvati problem opravdanja, ukoliko jest p ro ­ blem, karizma je omogućila Tereziji da tajnu spasenja duboko doživi, posvjedoči te pism eno ostavi kao vrijednu baštinu Crkvi za stoljeća koja slijede. R eligiozno-politička situacija u Španjolskoj u XVI. stoljeću Kraj XV. i početak XVI. stoljeća razdoblje je kada Španjolska ostvaruje je d in ­ stvo nacije. Nakon oslobođenja od Arapa, Karlo V. ujedinjuje narod uz pokrajinu Kaslilju, a nešto poslije Španjolska doživljava svoju veliku ekspanziju u Evropi i Americi. U isto vrijeme u zemlji nastaje velik procvat duhovnosti koja prožim a sve slojeve naroda. Pišu se duhovne knjige za sve dobi i sva zvanja. Inicijator tog velikog duhovnog pokreta bio je kardinal Cisneros koji u gradu Alkali osniva i tipografiju za tiskanje knjiga na narodnom jeziku. T o je bilo od neprocjenjive važnosti poradi velike potrebe što ju je narod osjećao za tom lite­ raturom . D uhovnost cvate u svim pravcima i svatko traži ono što njem u odgovara. Tiska se sve, sve što stigne u tipografiju, bez izbora: djela iz svih stoljeća, svih naroda, svih pravaca duhovnosti, čak i djela anonim nih pisaca, kao i m noga bez dozvole autora. T o je dovelo do velike zloupotrebe. Budući da se ne probire, uvlače se i m noge filoprotestantske knjige kao i djela sumnjive duhovnosti. Sve to dovodi do pravog nasrtaja duhovne literature. T o doseže svoj vrhunac u vrijeme Terezijine p rip rem e za obnovu Karmela, zahvaća u jakoj m jeri i nju samu, i im at će velikog utjecaja na njezin nutarnji i vanjski život. Ovo razdoblje zatim obilježava splet i križanja najrazličitijih duhovnih struja­ nja. Javljaju se m nogi reform atorski pokreti; prisutan je u tjecaj Erazma, Savonarole, m oderne pobožnosti, hum anizm a, liberalizma, neoplatonizm a, te iznad svega protestantizm a. Posebno mjesto zauzimaju dva vrlo ja k a duhovna pokreta, tzv. alumbrados (prosvijetljeni) i dejados (smireni), koji propagiraju »molitvu sabranosti« u šutnji kao reakciju na teologe koji priznaju samo usm enu molitvu kao molitvu Crkve. T u su pojedinci otišli u krajnost. »Molitva sabranosti« učinila se nekim teolo­ zima opasnom iz više razloga, no prije svega zato što tobože graniči s protestantskim shvaćanjem d a je pravo kršćanstvo samo duhovno kršćanstvo a prava Crkva samo duhovna Crkva. Sukob postaje neizbježan1. Teolozi preziru i osuđuju »molitvu sabranosti« kod »duhovnjaka« (espiritual.es) i sumnjaju u njihov misticizam. Prijavljuju ih Inkviziciji, koja je onda nem ilosrdna.

'

P o zn ati te o lo g M c lh io r C a n o p isa r će, iz m e đ u o s ta lo g , k ak o ta n u ta r n ja m o litv a , k o ju d u h o v n ja c i n a la ž u i te o lo z im a , m o ž e d o v esti u o p a s n o s t svu C rkvu. J e r , » b u d u ći d a j e lju d sk i n e m o g u ć e « - p i š e o n - »voditi is to d o b n o a k tiv a n i k o n te m p la tiv a n život (...) i ak o bi se svi d a li n a m o litv e n i život, o n d a bi tre b a lo za tv o riti k n jig e , u k in u li z a v o d e i sveučilišta, u n iš titi stu d ije , a z a tim se d a jm o svi n a m o litv u « (F.CAB A L L E R O , Conaueiises iluslres II, Vida d d Ilustrisim o M clchior C ano, M a d r id , 187 l . str. 530 ). A lu d ira ju ć i n a te o lo g e koji su u n u ta rn jo j m o litv i v id jeli v elik u o p a s n o s t, T e re z ija će n a p isa ti: » O n o g a tk o v a m kaže d a je to o p a s n o s t d rž ite p ra v o m o p a s n o š ć u i b je ž ite o d n je g a . N e m o jte to za b o ra v iti. O p a s n o s t ćc biti n e im a ti p o n iz n o s ti i d r u g ih k re p o s ti, ali p u t m o litv e d a b u d e p u t o p a s n o s ti, tak v o n e š to n e d a o B og n ik a d a « {Put., 21 ,7 ).

S drage strane, »duhovnjaci« optužuju teologe kao »profesionalce riječi bez duha«. N egiraju njihovu kom petenciju u duhovnom životu, te ih proglašavaju nedoličnim za duhovno vodstvo bilo redovnika bilo laika2. Da bismo stvorili jasniju sliku o tom antagonizm u, spom enut ću samo to da su na strani tih teologa (»letrados«) profesori Salam anke (u to vrijeme najjače sveuči­ lište u Španjolskoj), čuveni teolog M elhior Cano, vrhovni inkvizitor Francisco Valdez i drugi. N a drugoj su strani najveći duhovni pisci onoga vremena: nadbiskup T oleda i prim as Španjolske Bartolomeo Caranza, zatim Luis de G ranada, Francisco de Osuna, Ivan Avilski, Petar Alkantarski, Franjo Borgia i drugi. O be sukobljene strane su se poistovjetile s nekoliko osoba koje su ih predstav­ ljale. Teologe zastupaju M elhior Cano i Francisco Valdez, a »duhovnjake« kardinal Caranza. Sukob će završiti tužno. Vlast nem a hijerarhija već teologija. Kardinal C aranza će biti osuđen i prognan, a sve duhovne knjige - traktati o molitvi i duhovnom životu - završit će na lomači3. Vrhovni inkvizitor Valdez 1559. sastavio je je d an velik »Index librorum p ro h i­ bitorum«, gdje velikom broju zabranjenih knjiga bi pridružena i Biblija s obrazlo­ ženjem d a je u njoj »velika opasnost za običan puk i za žene«. N akon ovog tragičnog epiloga potpuno nestade knjiga na narodnom jeziku koje bi govorile o duhovnom životu. N asuprot prijašnjoj rasprostranjenosti sada ih nem a ni »za lijek«. Cijelu ovu situaciju potrebno je poznavati da bi se shvatio Terezijin život:, njezino djelo i nauk. Teškoće oko nastanka knjige »Put k savršenosti« Ovu knjigu Terezija piše za dvanaest redovnica u samostanu sv. Jo sip a u Avili; tada nije ni pomišljala na m ogućnost utem eljenja još kojeg samostana. Zamislila ju je kao je d an obiteljski duhovni codex za uvođenje u redovnički život po d u h u i zahtjevima vlastitog karmelskog ideala. Već prije T erezija je, na nalog svojih duhovnika, napisala knjigu o svom životu u kojoj je iznijela svoj rast u vjeri i svoja mistična iskustva. M eđutim, ta knjiga nije m ogla u javnost, je r ju je, zbog njezina autobiografskog i mističnog sadržaja, spriječila stroga cenzura. Ipak se različitim vezama prepisivala i širila, te, i protiv T erezijine volje, postala jako poznata.

Sv. P e ta r A lk a n ta rs k i će u je d n o m p is m u p ro te s lira ti k o d sv. T e re z ije za to što o n a za n e k e d u h o v n e p r o b le m e tra ži savjet k o d te o lo g a : » Č u d im se d a vi tra ž ite m išlje n je o d u č e n ja k a { « letrados«) za o n o Sto n ije u n jih o v o j k o m p e te n c iji (...). A ko i d a lje b u d e te tra žili sav je te o d u č e n ja k a b e z d u h a , n e ć e te d o b r o završiti (...). N e k a vam B o g d a d e m ilo st d a m i p o v je ru je te . N e v je ru jte a k o v am tk o k až e s u p r o tn o . I n e m o jte tra ž iti m išlje n ja o sim o d o n ih koji žive o n o što sav je tu ju (...), je r re d o v ito o n i d r u g i n e r a z u m iju više o d o n o g a šio žive« (Biblioteca M istica C orviditana, II. - B u rg o s, 1915., str. I2f>~J2(>). T e re z ija v je ru je d a te o lo z i m o g u biti i te k ak o o d k o risti d a p o ja s n e n e k e stv ari, iak o ih n e žive, i z b o g lo g a će ih re d o v ito k o n z u ltira ti. Luis d e G r a n a d a i Iv a n Avilski p o ž u r it će d a p re tis k a ju sv o je k n jig e ( » T ra ta d o d e o ra c io n « i »A udi Cilia«), u m e ć u ć i d u g e o d lo m k e u k o jim a v eličaju u s m e n u m o litv u , c e re m o n ijo ... Ali, b ilo je već k asn o .

Sestre u sam ostanu sv. Josipa, svjesne da ne m ogu doći do te knjige, a kako zbog Inkvizicije knjiga duhovne formacije gotovo nem a, zamoliše Tereziju da za njih napiše je d a n novi spis koji bi služio prije svega u odgoju života molitve. I Svetica pristaje da napiše je d a n mali traktat, dostupan svima, koji bi pročitan i stavljen u praksu poslužio kao uvod u mistični život. Knjiga je napisana u velikoj brzini, iako s čestim prekidim a. Njezina prva nakana je bila jednostavna: pružiti neke savjete za konkretan redovnički život slijedeći Pravilo i Konstitucije. Ali istovremeno, pod težinom njezina nutarnjeg života, ruka joj skreće na tem u molitve koja postaje centralna: kako moliti da bi se stiglo do istinskog života molitve? Da bi razvila ovu temu, Terezija želi napraviti je d a n kom entar na molitvu »Očenaša« i »Zdravomarije«. Ali kako se kom entar »Očenaša« oduljio, odustala je od kom entara »Zdravomarije«. U izlaganju nauka o molitvi Terezija ne uspijeva (ili to n e želi) izbjeći neke jak o polem ične teme, sm atrane od teologa i Inkvizicije kao sumnjive i opasne. Tako njezine jednostavne i bliske stranice polako poprim aju je d a n polem ičan, a koji puta čak ironičan ton. Glavne polem ične tem e bile su ove: -

vrijednost usm ene molitve i njezin odnos p rem a nutarnjoj molitvi; opasnosti m olitvenog života; apostolska vrijednost kontem plativnog života; prikladnost ženskih osoba da vode kontem plativan život; o dostatnosti ili nedostatnosti usmene, posve m aterijalne, molitve; o potrebi za čitanjem duhovnih knjiga na narodnom jeziku koje bi pom ogle u uvođenju i običnog puka u m isaonu molitvu.

Lako se m ože prim ijetiti da su u polemiku bili uključeni glavni duhovni pokreti u Španjolskoj i u Crkvi. Iako je uzela pisati za jednostavne redovnice, Terezija ne želi zaobići cijelu ovu problem atiku. Tako, potaknuta osobnim uvjerenjem , napisa gorljive stranice i otvoreno zauze stav prem a gotovo svakom od navedenih proble­ ma. N em a sumnje, bilo je to i suviše odvažno. P ostoje završila knjigu, Svetica sama odluči p red a ti je na cenzuru k om peten­ tnom teologu, sposobnom da pretekne svaki udarac Inkvizicije. Spis p redaje ocu Dominiku Banezu, dom inikancu, velikom teologu onoga vrem ena, a koji je tada bio njezin ispovjednik. Ne zna se iz kojih razloga Banez nije ni pogledao spis nego ga je samo proslijedio na cenzuru ocu G ardi de Toleđo, takoćler dom inikancu. Knjiga nije prošla. Gotovo od prve stranice, cenzor je lako uočio skrivenu polem iku s teolozima i žive aluzije na Inkviziciju i dekrete protiv duhovnih knjiga4. Osim toga pronašao je u spisu teološke nepreciznosti, doktrinalne netočnosti i još k tom e neprikladnost stila, previše familijarnog i ponekad ironičnog. Cenzuri­ rane tem e bi se m ogle svesti na ove:

C e n z o r se n a p o č e tk u o g r a n ič io n a k riž a n je o p a s n ih s u m n jiv ih o d lo m a k a , d a bi n a k ra ju la k o n sk i n a p isa o : »C ini s e d a k ritiz ira g o s p o d u in k v iz ito re što z a b ra n ju ju k n jig e o m o litv i« . B io je to z n a k d a k n jig a n e m o ž e p ro ć i.

-

netočan kom entar je d n o g mesijanskog psalma (usp. Put., 19,4); netočna interpretacija zaziva »panem nostrum« (na samo euharistijski kruh); slične netočnosti i u kom entaru »dimitte nobis«; bilješke na rubu poglavlja posvećena molitvi smirenosti (aluzija na kvijeđzam »alumbradosa«); - druge tvrdnje koje se odnose na istinsku postojanost naših zasluga kod Boga, o Božjoj ljubavi prem a nam a, o opravdanju, o Kristu... (tridentinske teme). U svim tim točkama autorica je m orala ispraviti svoj spis. Ova negativna cenzura o. G arde, koji je bio i veliki prijatelj Svetice, prisili Tereziju da cijeli spis ponovno prepiše. I ne samo da je ispravila ili izostavila odlom ke koje j e cenzor naznačio, nego je prom ijenila i razradila u spisu m noge druge doktrinalne i literarne točke. U literarnom smislu smanjila je polem ičnost tona, izbacila je ili svela na anonim nost prim jere iz vlastitog iskustva, izbrisala ili ublažila lirično-m istične izričaje, te smanjila spontanost i fam ilijarnost razgovora s čitateljima - njezinim »sestrama« i »prijateljicama«. U doktrinalnom pogledu Svetica je razradila različite argum ente, ublažujući ih ili razvijajući vlastite stavove. P osebnoje razvila temu ljubavi u svim pravcima. Pisala je o slobodi izbora ispovjednika i duhovnog vođe, o izboru zvanja i odgoju, o sabranosti i potrebi misaone molitve, o uvođenju u mističnu molitvu, itd. T ad a podijeli spis na poglavlja i ponovno pređ a cenzuri. Novi tekst je bio podvrgnut sudu najm anje trojice cenzora, od kojih je glavni bio opet otac G ard a de Toledo. Oni ponovno pregledaše spis, i o p et ga vratiše s cijelim nizom zamjerki koje su se odnosile, prije svega, na tem u tridentinske teologije i suvrem ene duhovnosti. Terezija bi prisiljena ponovno prihvatiti prim jedbe i ispravke cenzora. Izmijeni m nogo toga, pa čak i istrgnu iz spisa podosta listova koji su bili kom pletno ili djelom ično prekriženi, ali opet u m nogim stvarima ostade dosljedna sebi’. Ipak u tom trećem pokušaju djelo je prošlo, iako s prilično zamjerki. Terezija će to djelo i poslije ispravljati i dotjerivati, i to na različitim prim jerci­ m a koje su načinile sestre za druge osnovane samostane. Glavne karakteristike djela U »Putu k savršenosti« Terezija iznosi svoje duhovno i iznad svega svoje redovničko iskustvo. Duhovno iskustvo ne prenosi u obliku svjedočanstva, nego kao izravnu poruku za usm jerenje duhovnog života svoga čitatelja. I to čini na je d an fam ilijaran način, tipičan njoj, u obliku nekog velikog pisma upućenog svojim sestrama, sa slikovitim i neposrednim stilom, te se doim a kao da razgovara s čitateljima upirući neprestano na konkretne stvari svakidašnjeg života. T ri stvari karakteriziraju ovaj njezin spis kao i njezino pedagoško djelovanje: - ja k a prisutnost nje same u njezinu cijelu: - živa pozornost i neprestani kontakt s čitateljem; - snažan osjećaj Božje prisutnosti u samom spisu.

M n o g i T c re z ijin i stavovi n isu m o g li ući u d e fin itiv n u re d a k c iju k n jig e , ali su i p o r e d p a ž ljiv o g c e n z o ro v a k riž a n ja d a n a s d e š ifrira n i. T ako sm o u p o je d in e bilješk e stavili cijele o d lo m k e koji n is u p r o š li c e n z u r u .

U

Terezija ne piše nikada u trećem licu ili apstraktno, nego se uvijek gotovo poistovjećuje s onim što piše. T u se odražava sva njezina psiha žene, mistika, zauzete osobe. Pa i onda kada je prisiljena da se krije zbog diskrecije ili stidljivosti (»pozna­ jem je d n u osobu...«), lako se otkriva ista Terezija od Isusa. Terezija piše uvijek neposredno okrenuta određenoj skupini konkretnih čita­ telja. T o su uglavnom njezine sestre karmelićanke. Ni je d n a njezina knjiga nije izvorno nam ijenjena široj javnosti. Baš ovo može u čitatelja »izvana« koji prvi p ut otvara T erezijin spis izazvati neugodno iznenađenje; čuvši kako m u se spisateljica obraća sa »ti«, ili u term inim a »sestre i kćeri moje« ili »kćeri i prijateljice moje«, m ogao bi reagirati odbojno: »nije za mene«. T o je, zapravo, opasnost za svaku lirsku i intim nu stranicu. M eđutim, ne bi trebalo biti tako. Intim nost im a potrebu za posebnim am bijentom i izabranom grupom da bi se m ogla roditi i kristalizirati je d n a pisana stranica. Kod Terezije se ta intim nost ne zatvara samo u krug tih izabranih. Ostaje otvorena i prihvaća svakog čitatelja koji dođe. Štoviše, novi čitatelj neće moći to istinski slijediti ako ne uđe u tu skupinu i ne prihvati ovu intim nost iz koje su izišle te napisane riječi. I prisutnost Božja osjeća se gotovo na svakoj stranici. Ne samo kao argum ent, nego puno više kao osoba koja prip ad a skupini i s kojom se razgovara. Cesto puta spisateljica prekida razgovor s čitateljem da bi razgovor usmjerila prem a Bogu. T o čini s velikom spontanošću i iskrenošću, i u prisutnosti čitatelja. Gotovo da daje dojam kako je i Bog je d a n čitatelj više, sprem an saslušati i pročitati one odlom ke upućene njemu, kao što i drugi čitaju ostalo. Sadržaj djela Koliko god su prisilne korekcije u m nogom e izmijenile prvotno Terezijino izdanje, ipak je djelo sačuvalo njezinu početnu nakanu da pruži neke praktične savjete za usm jerenje redovničkog života i da priprem i osobu za kontem plativni i mistični život. T a priprem a je predstavljena u dvije etape: - vježbe u krepostima, - vježbe u molitvi. Iz ovoga slijedi i podjela knjige na dva dijela: - prvi dio govori o temeljnoj askezi - o izabranim krepostim a kao nužno potrebnom sredstvu za ulaženje u molitvu i napredovanje u njoj. - u drugom dijelu se govori o nutarnjoj askezi koja se sastoji u vježbanju u molitvi. Kod Terezije molitva nije zamišljena kao jednostavna vježba u pobožnosti ili kao neko posebno područje duhovnog života, nego kao je d a n oblik da se duhovni život realizira kao život u zajedništvu s Bogom. T ako shvaćen, molitveni život ima veliku osobnu posvetiteljsku moć, a nrora imati apostolsko i eklezijalno usm jerenje. Ovu temu Svetica razvija u prvim poglavljima, a odnosi se direktno na njezine sestre. Budući da su klauzurne, one nem aju mogućnost i apostolsko-misionarskog djelovanja. Ali imaju m ogućnost apostolata, ne m anje zahtjevnog: ne samo apostolat u molitvi, nego i cijeli njihov život m ora biti istinsko služenje Crkvi. Za Tereziju je Crkva ono kršćanstvo njezina vrem ena koje se u m nogočem u srozalo u Evropi, a istovrem eno uzelo veliku odgovornost za nov, tek otkriven, svijet. Za nju je Crkva kršćanstvo koje pliva u vjerskom ratu po Njemačkoj, Francus­

koj, Belgiji1’... Napokon, za nju je Crkva - Crkva-Misterij koja je razbila svoje jedinstvo na kom ade koji će potrajati stoljećima. I za tu Crkvu ona sabire svoju prvu zajednicu sestara koje treba da postanu »kvalificirane duše«. A to će biti ako njihov život bude molitva: »Zato vas je G ospodin sabrao ovdje«, »to je vaše zvanje«, kategorična je Terezija. I ako ne bude tako, prom ašile su smisao života (usp. Put., pogl. I-III). Terezija, zatim, isključuje u norm alnoj praksi ulazak u mistični život bez preth o d n o g asketskog života, te navodi razloge zbog kojih često molitva ne postaje »molitveni život«, i nem a odlučnog utjecaja na duhovni život. Prije svega ona upozorava na tri tem eljne kreposti: bratska ljubav, nenavezanost na stvoreno i poniznost, kreposti koje bi odgovarale trim a zavjetima: ljubav = čistoća, nenavezanost na stvari = siromaštvo, poniznost = poslušnost. Terezija uvijek prom atra stvari s pozitivnog aspekta. T ak o je kod nje ljubav ona koja određuje naš odnos prem a osobama, nenavezanost odnos prem a stvarima, a poniznost odnos prem a samima sebi. Ova tri odnosa m oraju priprem ati uspostav­ ljanje novog odnosa prem a Bogu, što se m ora ostvariti u molitvi. O dnos p rem a osobama (= ljubav) m ora odgajati za odnos p rem a Bogu; odnos prem a stvarima (= nenavezanost) m ora odgajati za slobodu; osloboditi se svega da bi se m oglo potpuno i slobodno darivati; odnos prem a samima sebi (= poniznost) m ora odgajati za potpunu raspoloživost Božjoj riječi koja nas uvodi u molitvu i kontem placiju: poniziti se da bismo mogli primiti. Da bi se sve ovo postiglo, T erezija navodi dvije bitne stvari: odlučna volja (»determ inada determinacion«) i p otpuna otvorenost Bogu da može nesm etano u nam a činiti svoja djela. Metoda Terezijine molitve Terezija je u Crkvi priznata kao učiteljica molitve. I sama je bila svjesna te svoje karizme. Preko svojih djela ona i danas tu ulogu želi nastaviti u Crkvi: pomoći čitatelju da otkrije »put k savršenosti« koji se sastoji u molitvi, a za koji ona jam či da je ispravan i da sigurno vodi sjedinjenju s Bogom. T o njezino jam stvo je utem eljeno na njezinu iskustvu, iz kojeg proizlazi i svaka njezina poruka. Ako, pak, nešto čuje p a i prihvati kao istinito, ne prenosi u svoja djela, osim ako je to osobno proživjela. Zato njezine stranice imaju obilježje jakog svjedočanstva i svaka se osoba njim a može okoristiti u svom kršćanskom življenju. A jedno takvo svjedočanstvo uvijek im a vrijednost i poruku bilo da ga pruža osoba koja je živjela prije 400 godina ili danas. I naše vrijeme ima nekih sličnosti s Terezijinim vrem enom . I danas se osjeća istinsko i živo traženje Boga, osobito kroz dubinsku molitvu čiji se oblici tek naziru. Istovrem eno se osjeća nelagodnost, pa i protivljenje takvim pristupim a Bogu, barem sa strane je d n o g dijela Božjeg naroda. Stoga bi Terezijin nauk u tom molitvenom pogledu, od Crkve odavno priznat, mogao uvelike pomoći svim ljudi­ m a koji traže Boga kroz molitvu. I n lc r e s a n ln o j e k a d a prvo k a rm e lić a n k e b u d u p itali n a p ro c e s u za T e re z ijin u i.jeati(ikacijn: »Z ašto je v aša m a jk a o s n o v a la prvi K a rm e l i o stale?« , sve će o d g o v o riti s je d n im » ze m ljo p isn im « o d g o v o ro m : »za F ran cu sk u « , »za N jem ačk u « , »za B elgiju«... T a k o ćc ove se s tre k o je n isu u č ile ze m ljo p is n a u č iti ga p r e k o p a tn ji C rk v e svoga v re m e n a .

Htjeli bismo ovdje ukratko iznijeti način i m etodu T erezijine molitve kako to ona prikazuje u svom »Putu k savršenosti«. Iako je njezina nakana, prije svega, moleći naučiti svoje čitatelje moliti, a ne stvoriti neku novu m etodu, ipak prep o ru ča je d a n određen način za koji sm atra da bi mogao dobro doći onim a koji imaju određenih poteškoća u molitvi. Terezija poznaje tradicionalne m etode molitve (usp. Put., 19,1) koje hvali i kojima se služila, ali osjeća da i sama posjeduje je d n u svoju m etodu utem eljenu na vlastitom iskustvu i koju zdušno preporuča. U njezinoj pedagogiji usm ena molitva je prvi stupanj molitve i lako može prerasti u je d a n intim an dijalog kontem plativne jačine. Kao prvi nužan uvjet jest samoća, budući da se i Krist povlačio u samoću da bi razgovarao s Ocem. Jo š su potrebna dva elem enta: - biti mislima usm jeren prem a O nom e s kojim se razgovara; - biti svjestan onoga što se govori. Da bi ovo praktično pokazala i objasnila, Terezija započima molitvu »Očenaša«. Nije bila prijateljica nekih dugih molitava i kom pliciranih pobožnosti kojim a je bilo prožeto njezino vrijeme. Stalo joj je do toga da molitva bude prava molitva, istinski susret s Osobom koju se voli. O na jasno vidi da je usm ena molitva moguća za svakog kršćanina, d a dobro obavljena postaje istinska meditacija, pa čak može biti i kontemplacija. Zato usm ena molitva ne vrijedi ako istovremeno nije i meditativna. Terezija će to mišljenje zadržati do kraja, i p ored svih opasnosti kojima je bila izložena njezina tvrdnja. M editativna molitva za nju jest: »misliti i shvaćati što govorimo i s kim govori­ mo, i tko smo mi da se usuđujemo razgovarati s tako velikim Gospodinom« (Put., 25,3). Da bi uvela osobu u m editativnu molitvu, Terezija preporuča je d a n je d n o sta­ van, linearan, ali djelotvoran način (Pogl. 26). Prije svega potrebno je ući u vlastitu nutrinu i upoznati je, a zatim se staviti u prisutnost Boga koji je u nam a. Osoba m ora biti svjesna te prisutnosti. T u treba započeti je d a n blag dijalog bez velikih i kom pliciranih mozganja. Osoba m ora biti koncentrirana, ne toliko na ono što će govoriti, nego na O noga s kim razgovara. J e r to je iznad svega susret osoba, a ne interesa. Bitan je onaj Drugi. Zato je naglasak stavljen na: gledati njega. Na slučajnu objekciju sestara ili čitatelja da je bilo lako gledati povijesnog Krista, ali oživjeti ga u vjeri d a je teško, Terezija odgovara: »Ne vjerujte!« Da bi se ostvario pravi susret s Kristom, potrebno je prijeći s povijesnog Krista n a Krista vjere, je r to je naš Krist, skriven ali stvaran. Da bi to pojasnila, nadodaje kako nije bilo ništa lakše ni apostolim a koji su imali Krista p red očima, ali su mogli vidjeti samo čovjeka. Ili M agdaleni koja g a je gledala gdje umire. Zato je potrebno otkriti Krista, uspostaviti s njim kontakt i razgovarati kao što se razgovara s prijateljem . O na poznaje teškoće u ovome je r se je d n o duže vrijeme i sama sebi čudila kako može toliko razgovarati s prijateljima, a kada treba razgo­ varati s Bogom, nedostaju joj riječi. Zato tu treba doći do izražaja naša ljubav i pozornost da u molitvi uprisutnim o Krista te zauzmemo stav kakav pristoji kada je O n u našoj blizini. Cijela pozornost treba biti usm jerena na njega:

- Krist je prisutan: gledaj gal U svojoj nutrini i s očima duše: »Ne tražim od vas da mislite na njega, niti da donosite velike sudove, niti pak obavljate velika i uzvišena razm atranja vašim razumom; ne tražim od vas ništa više nego da ga gledate.« - Krist je prisutan: govori mul Postoji je d n a nutarnja riječ s kojom m u se m ožemo obraćati: »Ne sastavljenim molitvama, već vašim srcem.« K ristje prisutan: slušaj gal Im a radosnu vijest baš za tebe. T u se traži šutnja je r je ona prva istinita riječ. - K ristje prisutan: omogući mu da te gledal Dakle, da bi sve bilo kako treba, potrebno je stvoriti ozračje, upoznati se s onim koga voliš, uspostaviti prijateljstvo, da bi onda odnosi bili spontani. Riječi tada ne bi nedostajale; a m ožda ne bi ni trebale. Da bi što lakše uprisutnila Krista, Terezija se rado služi biblijskim osobama koje su živjele u blizini povijesnoga Krista, scenam a i događajim a iz Evanđelja. T u ona stavlja sebe na mjesto one osobe s kojom se Krist susreće. Proživljava izuzetno jak o te trenutke koji joj pom ažu da se lakše približi povijesnom Kristu i uvede ga u svoj konkretni svakidašnji život. Isto tako gledanje svetih slikakoje predstavljaju prizore iz Isusova života uvelike joj je pom agalo da sabere svoje misli i usmjeri ih na Krista. T erezija slijedi dalje proces molitvenog rasta objašnjavajući je d an viši stupanj koji ona naziva »molitva sabranosti«7. Ova molitva se temelji na dubokom uvjerenju d a je Bog prisutan u našem srcu prem a onoj evanđeoskoj tvrdnji: »K njem u ćemo doći i kod njega se nastaniti« (Iv 14,23). O soba m ora imati jaku svijest te stvarnosti d a je Bog zaista u njoj. T a svijest s vrem enom raste i pretvara se u iskustvo. Kod te spoznaje i u toj prisutnosti Boga, vanjska osjetila se sabiru i pojačano je djelovanje nutrine. Oči se zatvaraju gotovo spontano da bi se otvorile oči duše. Razum m iruje i u jed n o m istom činu zajedno s voljom klanja se u šutnji prisutnom Bogu. Duša kom unicira s Bogom bez riječi i osjeća plodove ljubavi koje ova molitva ostavlja u njoj. S ovom »molitvom sabranosti« kršćanin je stigao do najviše točke asketskog života. T o će Terezija i napom enuti: »Shvatite da ovo nije vrhunaravna stvar, već je u našem htijenju i to mi možemo činiti uz pom oć Božju.« Polazeći odavde, sve vrste molitve koje će ona opisati imaju obilježje nadnaravne molitve ili kontemplacije. Terezija će iznijeti i teškoće koje se susreću na tom putu molitve i različita pom agala da se s njim a lakše suočimo. O no na što stavlja poseban naglasak je st da osoba bezuvjetno stavi svoje pouzdanje u Boga i da odlučno ide ovim puteni: »Ostanite uz svog Učitelja sasvim odlučne da naučite ono što vas uči« (26,10). T a riječ »odlučnost« kao refren odzvanja u cijelom Terezijinom djelu. J e r ona je d uboko uvjerena da osoba koja to nem a, ne može nikada doći do cilja. N akon »molitve sabranosti« Terezija govori o »molitvi smirenosti« s kojom se ulazi u prvi stupanj kontem plativne molitve. T o je već p ut mistike. T u osoba sa svoje

ic rc '/jjm iz ra z »oracić>n d e re c o g im ie n to « te šk o j e naći p rije v o d koji hi u sobi s a d rž a v a o cijcio o n o z n a č e n je k o je m u o n a d a je . D a se lo ra z u m ije , n u ž n o j e p až ljiv o p ro č ita ti s re d iš n ja p o g la v lja » P u ta k sav ršen o sti« , 2(5-29. P rva d v a p o g la v lja g o v o re o u v o đ e n ju K rista u n a š u m o litv u , a 2 8 . i 2 9 . o u la ž e n ju n as s a m ih u n a s p o m o litv i. T o su d v a e le m e n ta koji o b u h v a ć a ju T c rc z ijin o »sab iran je« .

strane više ne može ništa učiniti: »To je vrhunaravna stvar i m ije ne m ožemo doseći koliko god se trsili« (31,2). T u milost Bog udjeljuje onim a kojima hoće. T o je »kraljevstvo Božje« u duši (usp. Put., pogl. 30 i 31). O no što Terezija naglašava kao bitno je st da kod same osobe ne bude zapreke da prim i tu milost, a ako je Bog ne bude htio udijeliti, ne treba se žalostiti, je r ovo ne m ora biti m jera svetosti nego samo znak da O n osobu želi voditi drugim putem. Kako vidimo, Terezija slijedi put od usm ene do kontem plativne molitve j e ­ dnom m etodom za koju jam či d a je djelotvorna: »Ta ništa se ne nauči bez barem malo napora, pa za ljubav Božju, sestre, sm atrajte dobro upotrijebljenim trud koji u to uložite; ja znam da ćete, ako ga uložite, za godinu dana, a m ožda i za pola godine, u tom e uspjeti uz pom oć Božju« (29,8). Svetica također napom inje da je ova njezina m etoda, kao uostalom i svaka druga, samo prolazno pom agalo na putu k savršenosti. J e r što se osoba više približava Bogu, to postaje m anje potrebna bilo kakve m etode. Zato je i »put k savršenosti«, o kojem ona govori, je d n o putovanje koje im a za cilj ne stići do nekog stanja, nego do Osobe. Zato je predstavljen i prikazan u jed n o m dinam ičnom obliku: ići u susret G ospodinu. I to je neprestani hod, hod kroz molitvu, koja je za Tereziju istinski »prečac« do sjedinjenja s Bogom. Ovaj put ona želi pokazati i čovjeku našega vrem ena kako bi ušao u ja k dijalog s Bogom i odm orio se u njem u, da bi, ujedno, kroz molitvu upoznao i samoga sebe. I T erezijaje u molitvi našla sebe. T u je shvatila da ona nije ono što je p red sobom, niti ono što je p red drugim a: ona je ono što je p red Bogom. T o je njezina istina i to je istina svakoga čovjeka. Zato ona i inzistira toliko n a tom e da osoba uđe u sebe i upozna sebe. Taj njezin »sokratizam u kršćanskoj verziji«, kako ga neki nazvaše, temelji se na činjenici da samo pred Bogom čovjek dolazi do istinske spoznaje samoga sebe. J e r izoliran i zatvoren u sebe nije sposoban da spozna svoju pravu stvarnost: ili će se obezvrijediti i otići u potištenost, ili će se precijeniti i otići u nadutost. »Meni se to dogodilo«, reći će Terezija, svjesna d a je prešla od nep o zn a­ vanja sebe u otkriće sebe, je r je i sama bila progonjena jed n im lažnim stidom koji ju je tjerao od Boga. I tek kad ga se oslobodila, kada je prestala na smiješan način kriti svoje stanje p red Bogom, odlučila otvoriti mu se i dopustiti mu d a je gleda, ona je tada počela otkrivati sebe. N e samo svoje negativne strane kojih se stidi, nego i pozitivne kojih nije bila svjesna: prije svega bogatstva vlastite nutrine. T o je poziv čovjeku današnjice: da ponizno i odvažno stane p red Boga i tako upozna sebe i svoj poziv. A to je d in o može kroz molitvu. Zato su i Terezijina djela danas jako suvrem ena što potvrđuje i činjenica da su u posljednjih dvadeset i pet godina, kom pletno ili djelomično, doživjela više od dvjesto izdanja na najrazličitijim jezicima. Francuska revija »La Vie Spirituelle«, u anketi provedenoj m eđu intelektualci­ ma prije nekoliko godina, bilježi đa su djela Terezije Avilske m eđu najčitanijim u kršćanskoj duhovnoj literaturi. N adam o se da će ovo Terezijino djelo »Put k savršenosti« zbog svoje iskustvene važnosti, zbog jezgrovitosti sadržaja, zbog pedagoških smjernica, uvelike koristiti i Crkvi u hrvatskom narodu. O. Z D E N K O K R IŽ IĆ , O C D

JHS Ova knjiga govori o uputam a i savjetima što ih T erezija od Isusa daje sestram a redovnicama i svojim kćerima u sam ostanim a Prvotnoga pravila naše Gospe od Karmela, koje je utem eljila uz pom oć našega G ospodina i slavne Djevice Majke Božje, G ospodarice naše. Posebice je upućuje sestram a 11 sam ostanu Svetoga Jo sip a u Avili, prvom e kojega je bila priorica, kada ju je napisala.1 U svemu što u njoj budem rekla podvrgavam se onom e što naučava Sveta Majka Rimska Crkva, a bude li nešto protivno tome, bit će zato što to ne shvaćam. Zato molim učene ljude, koji je trebaju vidjeti, za ljubav našega G ospodina, d a je vrlo pažljivo pregledaju i poprave, bude li u tom e koja pogreška, a i m nogo drugih, kojih će biti u drugim stvarima. Bude li nečeg dobroga, neka bude na slavu i čast Božju, te na službu Njegove Presvete Majke, Zaštitnice i Gospodarice naše, čiju odjeću nosim, p rem d a sam je ja k o nedostojna."

J e d a n j e c e n z o r n a to n a d o p is a o : »Ja sa m ovu k n jig u v id io i o n o šio o njoj m islim n a p is a n o j e n a n je z in u k ra ju i p o tp is a n o m o jim im e n o m « . - N a kraju k n jig e j e » o d o b re n je « , n a z a se b n o m p a p ir u , ali b ez p o tp is a . U a u to g r a fu jc taj isti c e n z o r p re c rta o , o b ila to p o p r a t io tu m ačen jem i p r e p r a v io tekst S vetice. Izd av a či su m islili d a se r a d i o P. B a n e su , ali k rivo. S a m o s ta n sv. J o s i p a u Avili j e b io p rv i o d 18 s a m o s ta n a , k o je je S vetica u te m e ljila . P r e u z im a m o ovu izjavu iz to le d s k o g a ru k o p is a . S a č in ila ju j e S vetica k a d a j e p r ip r e m ila k n jig u za iz d a v a n je . P re th o d i jo j naslov: »P očinje ra s p ra v a n a z v a n a P ut k savršenosti«.

JHS PREDGOVOR 1. Budući da su sestre ovoga sam ostana Svetoga Josipa znale da imam d o p u ­ štenje oca presentada fray D om inga Banesa,1 iz Reda slavnoga svetog Dominika, a koji je sada moj ispovjednik, da napišem nekoliko stvari o molitvi, što ću, čini se, moći uspjeti zato što sam se družila s m nogim duhovnim i svetim osobama, toliko su m e salijetale da im kažem nešto o njoj, da sam odlučila poslušati ih, sm atrajući da velika ljubav koju gaje prem a m eni može učiniti prihvatljivijim, m a koliko god lo nesavršeno i loše sročeno bude, ono što im ja kažem, nego m nogo knjiga koje je izvrsno napisao onaj koji je znao što piše.2 A uzdajem se u njihove molitve, je r će možda zbog njih G ospodin dati da uspijem reći nešto prikladno načinu i običaju življenja kakav se provodi u ovoj kući3. A bude li loše pogođeno otac će presentado, koji ovo najprije m ora vidjeti, to popraviti ili spaliti; ja sama pak neću ništa izgubiti što sam poslušala ove Božje službenice, a one će vidjeti što m ogu sama, kada mi Njegovo Veličanstvo ne pomaže. 2. Mislim navesti nekoliko sredstava protiv nekih sitnih napasti što ih podm eće nečastivi'4, je r se, zato što su takve, m ožda ne obzirete na njih, a i druge stvari na koje mi G ospodin ukaže i kojih se sjetim. A kako ne znam što m oram reći, ne m ogu to iskazati nekim redom , pa je najbolje ne držati ga se, je r je previše zam ršeno to što radim . N eka G ospodin stavi svoju ruku na sve što ću učiniti, da bude po Njegovoj svetoj volji, je r to su m oje stalne želje, iako su djela nesavršena, kao što sam i ja.

» P re s e n ta d o « je a k a d e m s k i naslo v o n o g a v re m e n a za p ro fe s o ra koji je is p u n io sve u v je te d a b u d e p r o m o v ir a n u najviši s tu p a n j: »m aestro«. A u to ric a p r ip re m a ju ć i to le d s k i tek st za iz d a v a n je im a la je n a u m u n o v i n a slo v za p ro f e s o ra B a n e sa te j e p r e c r ta la rije č » p re s e n ta d o « d a bi iz m e đ u r e d a k a n a p is a la » m a estro « s d o d a tk o m » red o v n i p r o fe s o r u S a la m a n k i« . - O B& nesu vidi M o j život, 86. p o g l., hr. 15, bilj. 27. N a ru b u j e j e d a n o d c e n z o ra p rib ilje ž io : »Sveti G r g u r j e p is a o o j o h u u ’M o ra lia ’, z a m o lje n o d s lu g u B o žjih i u z đ a ju ć i se u n jih o v e m o litv e , k a k o o n sa m kaže«. ■’ U p rv o j re d a k c iji b ijaše n a p is a la ovako: ... toliko su me salijetale da to učinim., je r su me toliko ljubile, te se čini, prem da im a p u n o knjiga koje govore o tome, i od onoga tko dobro zna i znao je što piše, da naklonost čini p rih va tljivijim a neke nesavršene i m anjkave stvari nego neke vrlo savršene. I, kako kažem , tolika je bila želja i nagovaranje koje sam vidjela da sam odlučila to nap ra viti zato što vii se učinilo da če poradi njihovih m olitava i poniznosti G ospodin dati da m i pode za rukom reći nešto što će im koristiti, te da će m i dati da im to davi. U p rv o j re d a k c iji: M islim navesti nekoliko sredstava protiv napasti kod redovnica.

3. Znam da u m ene ne nedostaje ni ljubavi ni želje da pom ognem , u čem u god mogu, da duše mojih sestara što više uznapreduju u služenju G ospodinu; tom ću se ljubavlju, uz godine i iskustvo koje imam iz nekih samostana, m ožda okoristiti da u sitnim stvarima pogodim bolje negoli učeni ljudi koji, zato što imaju d rugih važnijih poslova i zato što su jaki muževi, ne svračaju pozornost na ono što se po sebi čini nevažnim, dok slabima, kao što smo mi žene, sve može nauditi; jer, m nogo je smicalica u nečastivoga za one koje su strogo zatvorene, pa vidim d a su p o treb n a nova oružja da im se naškodi. Ja , budući kukavna, slabo sam se znala braniti, p a bih željela da se m oje sestre pouče od mene. Neću reći ništa što na sebi, ili što nisam vidjela kod drugih, ne bih bila iskusila". 4. N edavno mi je zapovjeđeno da napišem prikaz svojega života, gdje sam također iznijela nekoliko stvari o molitvi1’. Možda moj ispovjednik neće htjeti đ a ga vidite, pa ću zato unijeti ovdje nešto od onoga što je tam o rečeno i drugo što mi se učini potrebnim . N eka G ospodin to izvede svojom rukom , kako sam Ga molila, i uredi na Njegovu veću slavu. Amen.

U p rv o j re d a k c iji b ijaše d o d a la : ili m i nije bilo u molitvi dano od Gospodina da shvatim . A lu d ira n a M o j život.

0 razlogu koji, me je potaknuo da ovaj samostan načinim tako skučenim. 1. U početku, kada se počeo utemeljivati ovaj samostan (iz razloga iznesenih u knjizi za koju kažem da sam je napisala1, uz neke dobrohotnosti Gospodnje, kojima je dao na znanje da treba m nogo služiti u ovoj kući), nije mi bila nam jera da bude toliko surovosti u vanjštini, niti da bude bez prihoda; štoviše, htjela sam da bude u mogućnosti da ne uzm anjka ničega. Na koncu, kako sam slaba i jad n a, ipak sam imala nekoliko dobrih nam jera, više negoli je to na m oje zadovoljstvo. 2. U to su vrijeme dospjele do m ene vijesti o nedaćam a u Francuskoj i o pustošenju koje su bili počinili oni luteranci, te koliko se širi ta nesretna sljedba2. T o m ije nanijelo veliku bol i, kao da ja m ogu nešto i kao da jesam nešto, plakala sam s G ospodinom i molila Ga da popravi tako veliko zlo. Činilo mi se da bih bila položila tisuću života za spas je d n e od mnoštva onih duša koje su se tam o gubile. No, videći da sam žena, slaba i nem oćna da budem od koristi u čem u bih htjela u služenju Gospodinu, a to mi je bila sva želja, i nadalje je, zato što ima toliko neprijatelja i tako malo prijatelja, da ovi budu dobri odlučila sam učiniti ono malo što je bilo do m ene, sa svom savršenošću kojom budem m ogla a to je slijediti evanđeoske savjete i nastojati da ovo m alobrojnih koje su ovdje čine to isto, uzdajući se u veliku dobrotu Božju, koji nikada ne otkazuje pom oć onom e tko p oradi N jega odluči ostaviti sve. I kad bi bile sve onakve kakvima sam ih ja sebi predočavala u mojim željama, moje slabosti ne bi imale snage m eđu njihovim krepostim a, p a bih ja u nečem u mogla ugoditi Gospodinu, i kada bismo se sve p redale molitvi za branitelje Crkve, propovjednike i učene ljude koji je brane, pom ogle bismo u čemu bismo m ogle ovome m om e G ospodinu, kojemu zadaju toliko briga oni kojima je toliko dobra učinio; je r, čini se, da bi Ga sada htjeli vratiti na križ ovi izdajnici i da nem a gdje nasloniti glavu3. 3. O, O tkupitelju moj, ne može moje srce dovde a da jako ne pati! Sto se to događa s kršćanima? Zar uvijek m oraju biti oni koji Vam najviše duguju ti koji Vas najviše muče? Zar oni kojima najviše dobra činite, oni koje birate za svoje prijatelje, 1 M o j život, o k o je m jc g o v o rila u p r e t h o d n o m b ro ju . U sp. 3 2 -3 6 . p o g l. N a r u h u je isti c e n z o r n a p is a o (u sp . Predgovor, br. 1, b ilješk a 2): » N a m je ra k o ja je p o la k ia d a o p iš e Jako s k r o m a n život«. A lu zija n a I.k 9,58.

oni m eđu kojima se krećete i s kojim a se združujete po sakram entim a? Zar im nije dosta m uka koje ste za njih podnijeli? 4. Zasigurno, G ospodine moj, ne čini ništa onaj tko se sada odvaja od svijeta. Budući da su Vama tako m alo vjerni, što đa očekujemo mi? Zaslužujemo li m ožda da nam a budu vjerniji? Jesm o li im m ožda učinili više dobrih djela da p rem a nam a zadrže prijateljstvo? S to je to? Što da tek očekujemo mi koji smo Božjom dobrotom bez one kužne prljavštine, budući da oni već pripadaju nečastivome? Dobru su kaznu zaslužili svojim rukam a i svojim nasladam a stekli vječni oganj. N eka im ga! prem da mi se ne prestaje parati srce videći kako se gubi toliko duša. No, ne toliko zbog zla-1. H tjela bih da ne vidim kako ih se gubi još više svakoga dana. 5. O, sestre moje u Kristu! Pom ognite mi se za to moliti Bogu, je r vas je poradi toga okupio ovdje: to je vaš poziv, to m oraju biti vaši poslovi, to m oraju biti vaše želje, tu vaše suze, tu prošnje vaše, a ne, sestre moje, za poslove ovoga svijeta. Je r, ja se smijem, a čak se i rastužujem , zbog onoga za što nas dolaze ovamo zaduživati da m olim o Boga, da od Njegova Veličanstva tražimo p rihode i novac, p a čak i neke osobe za koje bih voljela da m olite neka pregaze sve to. O ni imaju dobru nam jeru i, napokon, radi se to zato je r se vidi njihova pobožnost, p rem d a mislim d a m e G ospodin u tom e nikada ne posluša. Svijet gori; ponovno hoće suditi Kristu, kako kažu, pa navode protiv N jega na tisuće lažnih optužbi; hoće sravniti sa zemljom Njegovu Crkvu, i zar da onda tratim o vrijeme na stvarima p oradi kojih bism o možda, kada bi nam ih Bog dao, imale je d n u dušu m anje u nebu? Ne, sestre moje, nije vrijeme da se s Bogom pregovara o malo važnim stvarima. 6. Zasigurno, kada ne bih gledala na ljudsku slabost, koja se hrani tim e Što će vam se pomoći u svemu (a bilo bi dobro da jesm o nešto), veselila bih se kada bi se shvatilo da to nisu stvari za koje treba moliti Boga s toliko žara.

4 N o , ne [ p a r a m i se] toliko zbog zla.

22

Koje govori o tome kako treba zanem arivati tjelesne potrebe i o dobru koje je u siromaštvu. 1. N em ojte misliti, sestre moje, da će vam zato što ne ugađate onim a od ovoga svijeta uzm anjkati jela; ne, ja vam to jam čim . N ikada nem ojte ići za tim da se održavate ljudskim dovitljivostima, je r ćete umrijeti od gladi, i to s pravom . U prite pogled u vašega Zaručnika; O n će vas održavati. Bude li O n zadovoljan, d at će vam za jelo oni koji su vam najm anje odani, pa m akar to ne htjeli, kako ste iz iskustva vidjele. Kada biste vi, čineći to, um rle od gladi, sretnih li redovnica kod Svetoga Jo sip a1! N em ojte to zaboraviti, za ljubav Gospodnju; budući da se odričete prihoda, odrecite se skrbi za jelo, inače je sve izgubljeno. Oni koji, kako G ospodin hoće, sve to imaju, neka sa srećom imaju te brige, što je posve pravo, je r je to njihov poziv; ali mi, sestre moje, to je besmislica. 2. Briga za tuđe prihode, m eni se čini da bi to značilo misliti n a ono što drugi uživaju. Da, je r vašom brigom onaj drugi ne m ijenja svoje mišljenje, niti m u se nam eće želja da dade milostinju. Prepustite tu brigu O nom e koji može pokrenuti sve, je r je G ospodar prihoda i posjedovatelja prihoda. Njegovom smo zapovijeđu došle ovamo. Istinite su Njegove riječi; ne m ogu proći; prije će proći nebesa i zemlja". N em ojm o Mu mi zakazati, pa se ne bojte da će O n zakazati. Ako vam koji p u t što ponestane, bit će to za vaše veće dobro, kao što su nestajali životi svetaca, kada su ih ubijali poradi Gospodina, a bilo je to zato da se uveliča njihova slava po mučeništvu. D obra bi zam jena bila završiti brzo sa svime i uživati trajno izobilje. 3. Pazite, sestre, je r će ovo biti jako važno kada ja već budem mrtva, p a zato to ostavljam napisano. Je r, dok budem živa, podsjećat ću vas na to, je r na temelju iskustva vidim veliku korist. Sto m anje ima, to sam bezbrižnija, i zna G ospodin, tako mi se čini, da m ije teže kada nam puno pretječe, nego kada nam uzm anjka. Ne znam da lije to zato što nas Gospođin, kako sam vidjela, odm ah podaruje. Sve bi drugo značilo obmanjivati svijet, kada bismo se gradile siromašnima, a da to nism o duhom , već vanjštinom. Činilo bi se to nepravičnim , da tako kažem, i činilo bi mi se da bogatašice traže milostinju, a ne dao Bog da bude tako. J e r gdje im a previše brige da se daje, prije ili kasnije prijeći će to u naviku, te biste m ogle ići iskati ono

S a m o s ta n sv. J o s i p a u Avili. 2 U sp. L k 2 1 ,3 3 .

što ne trebate, a m ožda i u onoga tko je potrebitiji; pa iako oni ne m ogu izgubiti ništa, već dobiti, mi bismo izgubile. N e dao toga Bog, kćeri moje. Kada bi tako m oralo biti, više bih voljela da im ate prihoda. 4. Nikako neka misao ne bude zaokupljena time, molim vas, za ljubav G ospo­ dnju, kao milostinju, pa neka i ona najm anja, ako to ikada prim ijeti u ovoj kući, prizove Njegovo Veličanstvo i neka na to upozori najstariju. U poniznosti neka joj kaže da griješi; a to ide dotle da se m alo-pom alo gubi istinsko siromaštvo. J a se uzdajem u G ospodina da neće biti tako, i da O n neće napustiti svojih službenica, pa neka to što ste od nrene tražile da napišem , ako ne ničemu drugom , prikoristi tom e kao pobuda. 5. I vjerujte, kćeri moje, da mi je za vaše dobro Gospodin dao da ponešto shvatim dobra koja su u svetom siromaštvu a shvatit će to i one koje ga iskuse; m ožda ne onako kao ja, je r ja ne samo što nisam bila sirom ašna duhom , p rem d a sam se na to bila zavjetovala, već luda duhom . O no je dobro koje sva d obra svijeta sadrži u sebi1; veliko je to gospodstvo. Tvrdim da to znači ponovno zagospodariti svim njegovim dobrim a za onoga tko do njih ne drži. Sto li se m ene tiču kraljevi i gospoda ako ja ne želim njihovih prihoda, i što da im ugađam ako se m akar malo zbog njih m ora uvrijediti Boga? Ili, što će m eni njihove časti ako sam shvatila što znači biti vrlo častan siromah, a to je d a je istinski siromašan? 6. Sm atram da časti i novac gotovo uvijek idu skupa, i d a onaj tko želi čast ne prezire novac, te d a je onom e tko ga prezire, malo stalo do časti. N eka se to dobro shvati, je r meni se čini da to oko časti donosi sa sobom stanovito zanim anje za p rih o d e i novac. Je r, samo čudom j e netko častan4 u svijetu, ako j e sirom ašan; dapače, m akar to u sebi jest, malo drže do njega. Istinsko siromaštvo donosi sa sobom tako veliku čast da nem a toga tko b ije obnosio. Siromaštvo koje je prihva­ ćeno poradi sam oga Boga, tvrdim, ne treba ugađati nikom e osim Njemu, a vrlo je sigurno da se ima m nogo prijatelja kada se ne treba nikoga. J a to dobro znam iz iskustva. 7. Budući d a je toliko napisano o ovoj kreposti, da ja to neću um jeti ni shvatiti, a kamoli izreći, pa d a je ne obezvređujem hvaleći je, ne govorim više o njoj. Rekla sam samo ono što sam vidjela iz iskustva i priznajem da sam bila toliko opijena da se do sada nisam pribrala. No, budući da je rečeno, neka, za ljubav Gospodnju. J e r naše je znam enje sveto siromaštvo i ono se u početku, za osnivanja našega Reda, vrlo cijenilo i čuvalo kod naših svetih otaca. (A rekao mi je onaj tko zna da od je d n o g a do drugoga dana nisu čuvali ništa.) Pa ako se i ne bude tako savršeno čuvalo u vanjštini, nastojm o ga posjedovati u nutrini. Dva su sata života, a nagrada je vrlo velika. No, kada i ne bi bilo nikakve, osim vršenja onoga što nam je preporučio G ospodin, velika je plaća nasljedovati u nečem u Njegovo Veličanstvo. 8. T o znam enje m oraju imati naše zastave, p a ga nastojm o sačuvati n a svaki način: u kući, u odjeći, u riječima i još m nogo više u misli. Dok budete to činile, uz pom oć Božju, nem ojte se bojati da će opasti vjernost ove kuće. Jer, kako je govorila

U p rv o j rc d a k c iji sto ji... sva dobra, ovoga svijeta sadržava u sebi i, vjerujem , m noga od dobara, svih kreposti. U tome nisam sigurna, jer ne znam vrijednost svake pojedine, p a ono što vri se Čini da ne razum ijem dobror neću n i reći; ali držim da- sadržava mnoge. Č astan: bili p r e d m e to m časti.

sveta Klara, visoki su zidovi siromaštva1’. Njima, govorila je ona, i poniznošću htjela je obzidati svoje samostane. I posve sigurno, ako se ono dobro čuva, kao i poštenje i sve ostalo, bit će znatno bolje utvrđeni negoli vrlo raskošnim zdanjim a. T ih se čuvajte; za ljubav Božju i Njegovu krv to vas molim. I m irne savjesti m ogu reći: onoga dana, kada nešto takvoga učinite, neka se sruši0. 9 . Vrlo je ružno, kćeri moje, da se od imovine sirom ašaka grade velike kuće. Neka toga ne dopusti Bog, već neka bude sirom ašna u svemu i m alena. Budim o u nečem u slične našem u Kralju, koji nije imao kuće, osim betlehem ske štalice gdje se rodio i križ na kom e je um ro. Bijahu to kuće u kojima se m oglo imati malo p redaha. O ni koji grade velike, znat će zašto; imaju druge svete nakane. Ali za ovih trinaest sirotica kakav god kutić je dostatan. Ako pak, zato što je to p o trebno zbog velike zatvorenosti, budete im ale zemlje (a to još pom aže molitvi i pobožnosti) s ponekom kapelicom da se povučete na molitvu, to bolje, ali zgrade i veliku kuću, niti ičega osobitoga, nipošto. Bog nas oslobodio! Im ajte uvijek na pam eti da će sve srušiti na Sudnji dan. A znam o li hoće li to biti ubrzo? 10 . A da se podiže velika buka, kada se sruši kuća trinaest sirotica, nije dobro, jer istinski siromasi ne trebaju dizati buku; m oraju biti tih svijet da bi ih sažalili. A kako će se tek radovati, ako vide da se netko spasio od pakla po milostinji koju im je udijelio; je r, m oguće je sve. Zato ste nadasve dužne m oliti za njihove duše, budući da vas h ran e '. J e r G ospodin isto tako hoće, prem d a nam dolazi od Njega, da n a njoj zahvaljujemo onim a putem kojih nam je daje, i neka se to ne zanem ari. 11. N e znam o čem u sam bila počela govoriti, je r sam se vrlo zanijela. Vjerujem da je tako htio Gospodin, je r nikada nisam mislila napisati ovo što sam rekla. Njegovo Veličanstvo neka nas uvijek vodi svojom rukom zato da se ovo ne zanem ari. Arnen.

A lu d ira n a I.c g e n d a e S. O la ra c , br. 13. U sp . iz d a n je : I. O M A E C M E V A R R IA u Spisi r a Klare i suvrem eni dokum enti, M a d rid , BAC, 1970, str. 144. U p rv o j rc d a k c iji b ijaše to n a p is a la sn a ž n ije : i ako m irne savjesti mogu / ? / reći da se onoga, dana kada. nešto takvoga budete htjele / ? / s r u s i da ubije sve, sasvim m irne savjesti, to kažem i. to ću moliti Boga. U m e ta k o tis n u t p o lu m a s n im s lo v im a uzet je iz p rv e re d a k c ije . S v etica je to n e p a ž n jo m b ila iz o stav ila k a d a je p r e š la s tra n ic u . Već g a je fray L uis d e L e o n (str. 10) u v rs tio u te k st. S a m a je S v etica, k o d is p ra v lja n ja r u k o p is a iz S a la m a n k e , p r e p ra v ila iz m e đ u re d a k a : » n a d a sv e d u ž n e p rep u ru ča li ih Bogu*.

Slijedi ono o čemu sam u prvom e započela raspravljati i potiče sestre da uvijek mole Boga da pomaže onima koji rade za Crkvu. - Završava jed n im zazivom. 1. Vraćajući se na ono glavno,1 poradi čega nas je G ospodin okupio u ovoj kući i poradi čega ja jako želim da budem o takve da ugodim o Njegovu Veličanstvu, videći tako velika zla, gdje ljudske snage nisu dostatne da se obuzda vatra tih heretika, p rem d a2 se pomišljalo skupiti ljude zato da bi m ožda snagom oružja mogli popraviti tako veliko zlo, a koje se toliko širi, kažem da mi se ovo učinilo potrebnim , kao kada za rata neprijatelji pregaze cijelu zemlju, pa se njezin gospodar, videći da je u nevolji, povuče u grad koji dade dobro utvrditi, te s vrem ena na vrijeme uspijeva udariti na protivnike; a oni 11 gradu su takvi, budući da su birani ljudi, da oni sami m ogu više nego što su mogli s m nogo vojnika, ako su (ovi) kukavice, i na taj se način često dolazi do pobjede; u najm anju ruku, m akar se i ne pobjedi, ne pobjeđuju ih; je r, ne bude li izdajica, u koliko to ne biva zbog gladi, ne m ogu ih pobijediti. Ovdje ne m ože biti te gladi koja bi bila dostatna da se predaju: umrijeti, to da, ali biti pobijeđeni, to ne. 2. No, zašto sam ovo rekla? Zato da shvatite, sestre moje, da je ono za što m oram o moliti Boga to da nam iz ove tvrđavice, gdje već ima dobrih kršćana, ne pođe više niti je d an s protivnicima, te da uzdigne na p utu G ospodnjem zapovjedni­ ke ove tvrđave, a to su propovjednici i teolozi; a budući da je većina od njih u redovništvu, da uznapređuju u svojoj savršenosti i pozivu, što je jak o potrebno, je r će nam uskoro, kako sam rekla3, valjati crkvena ruka, a ne svjetovna. A budući da ni za je d n o ni za drugo ne valjamo ništa da pripom ognem o našem u Kralju, nastojm o biti takve da naše molitve zavrijede da se pom ogne tim Božjim slugama, koji su se s toliko truda utvrdili znanjem i dobrim životom i radili da sada pom ognu Gospodinu. 3. Može biti da ćete reći zašto to toliko ističem i govorim, naim e, d a m oram o pom oći onim a koji su bolji od nas. J a ću vam to reći, je r još uvijek ne vjerujem da dobro shvaćate koliko dugujete G ospodinu što vas je doveo ovamo, gdje ste toliko »V raća se« n a 1. p o g l. br. 2: p ita n je F ra n c u sk e i p ro te s ta n a ta . J e d a n j e c e n z o r b io p r e c r ta o (» p re m d a ... v elik o zlo«) u a u to g ra fu . 3 U br. 1.

i'/.uzete od svjetovnih poslova, prigoda i ophođenja. Vrlo je velika ova milost; a nije lako s onim a o kojim a govorim4, niti bi bilo dobro da bude, a u ova vrem ena pak manje nego u druga; je r oni m oraju biti ti koji će jačati slabe i hrabriti malene. Dobro bi se proveli vojnici bez zapovjednika! Moraju živjeti m eđu ljudim a i družiti s e s ljudim a i bivati u palačam a i kadikad im se prilagođavati u vanjštini. Mislite li, kćeri moje, d a je potrebno malo, pa družiti se sa svijetom i živjeti u svijetu i baviti sv poslovima svijeta i uklapati se, kako sam rekla1’, u razgovor sa svijetom, a biti u m urini tu đ svijetu i neprijatelj svijeta i biti kao čovjek u izgnanstvu i, napokon, ne l>iti ljudi nego anđeli. Jer, nije li to tako, onda i ne zavređuju ime zapovjednika, i neka G ospodin ne dopusti đa izađu iz svojih ćelija, zato što će napraviti više štete nego koristi. Je r, nije sada vrijem e da se vide nesavršenosti u onih koji trebaju naučavati. 4. A ako u nutrini nisu očvrsnuli, shvativši koliko je važno da pogaze sve i budu nenavezani na prolazne stvari i vezani uz vječne, koliko god to htjeli prikrivati, m orat će to pokazati. Jer, s kim e imaju posla nego sa svijetom? N eka se ne boje da će im se to oprostiti, niti đa će previdjeti ikakvu nesavršenost. M nogo će dobrih sivari previdjeti, pa čak ih m ožda neće ni sm atrati takvima, ali hoće loše i nesavrše­ ne, neka se ne boje. M eđutim, ja se zgražam nad onim tko im ukazuje na savršenost, ne zato d a je se drži (jer im se čini da na to nisu obvezni; izgleda im đa čine dosta, ako se razborito drže zapovijedi), nego zato đa osuđuje, a kadikad im ono što je krepost izgleda zadovoljstvo. P rem a tome, nem ojte misliti d a je potrebno malo milosti od Boga za tu veliku bitku u koju ulaze; naprotiv, potrebno je vrlo mnogo. 5. Za te dvije stvari vas molim, da nastojite biti takve, da ih zavrijedimo dobiti •ako ne, ugledajte se u Josipa.«, a lu d ira ju ć i n a bib lijsk i p r iz o r s [ak o v ljev im s in o v im a (Post 37) - S lje d eći j e iz r a z .- » to j e kuga!« - v rs ta tc rc z ija n s k e a n a te m e k o ja u k a z u je n a te ž in u i p rilje p č iv o s t n e k o g a m o r a ln o g zla. (U sp . br. 8.)

za one koje nisu vrlo jake. Međutim, ako se volja više prikloni jednoj nego drugoj (što neće moći izostati, je r to je prirodno, i često p u ta nas navodi da ljubimo ono što je najjadnije, ako ima više prirodnih draži), suzdržavajmo se jak o zato d a ne dopustim o da nam a zagospodari ta privrženost. Ljubimo kreposti i un u tarn je dobro, te se uvijek nastojm o zdušno suzdržavati, da se ne obazirem o na ovo izvanjsko. 8. N em ojm o dopustiti, sestre, da naša volja b ude ičiji rob, osim O noga koji ju je otkupio svojom krvlju0. Pazite, je r i ne znajući kako, naći ćete se sapletene, da se nećete moći obraniti. Air, Bog nre oslobodio! D jetinjarijam a koje iz toga proistječu nem a broja. A budući da su tako male, te će sam o one koje ih uvide to shvatiti i povjerovati, nem a zbog čega o njim a ovdje govoriti, osim da će kod bilo koje to biti zlo, a kod poglavarice kuga10. 9 . U sprečavanju ovih pristranosti potreban je veliki oprez već od početka, kada započne prijateljstvo, i to više umješnošću i ljubavlju, negoli strogošću. Za sprečava­ nje toga velika je stvar da ne budete skupa, osim u određ en e sate, niti da razgovarate m eđusobno, p rem a običaju kojega se sada držim o, što znači da niste skupa, kako nalaže Pravilo", već svaka povučena u svojoj ćeliji. O drecite se kod Svetog Jo sip a toga da im ate radnu prostoriju: je r, prem d a j e to hvalevrijedan običaj, lakše je šutjeti, ako je svaka za sebe. Naviknuti se na samoću velika je stvar za molitvu, a kako to m ora biti temelj ove kuće12, potrebno je potruditi se da zavolimo ono što tom e najviše pomaže. 10 . Vraćajući se ponovno tom e da se ljubimo m eđusobno, čini se neum jesnim to preporučivati. Je r, im a li tako grubih osoba, koje su stalno skupa i druguju, te ne trebaju drugih razgovora ni ophođenja ili razbibriga s osobama izvan kuće, i koje vjeruju da nas Bog ljubi, i one Njega, je r poradi Njegova Veličanstva ostavljaju sve, a da ne uzvrate ljubavlju? Posebice stoga što krepost uvijek potiče na ljubav, a nje će, uz pom oć Božju, ja se uzdajem u Njegovo Veličanstvo, uvijek biti kod onih koje budu u ovoj kući. Prem a tome, ovdje to ne treba posebno preporučivati, po m om e mišljenju. 11 . Kakva m ora biti ta m eđusobna ljubav i što je kreposna ljubav - koje želim da im a ovdje - i po čemu ćemo vidjeti da posjedujem o tu krepost, koja je veliko dobro, je r ju je G ospodin preporučio nam a i tako izričito svojim apostolim a1'. O tom e bih sada nešto malo htjela reći u granicam a moje neukosti. A ako to p o d robno nađete u drugim knjigama, ne prihvaćajte ništa od m ene, je r m ožda i ne znam što govorim. 9 A luzija n a 1 Pt 1,19. 10 R u k o p is iz F .scoriala d a je za n im ljiv u v a rija n tu : A do, se ne spoznaju tolike ženske slabosti i da ih ne na.uče one koje ih ne zn a ju , ne želim ih iznosili u Umčine. No, m d jelo su mene iiadihad užasavale, videći. ih, je r se ja , Božjom dobrotom, nikada, nisam p u n o vezala, a to je možda bilo zbog toga što so m bila navezana n a druge jo š gore stvari. Ali., kalio kažem , vidjela sam to mnogo puta. A bojim se da se to doga,da u. većini samostana, je r sam u nekim a to vidjela i zn a m d a je to veliko zlo za m nogi red, a i za, krepost je ja k o loša stva r kod svih. Kod poglavarica bi. to bila kuga; to ■/: već rečeno. 11 Konstitucija, n a p is a la je u p r v o j rc d a k c iji. 12 U p rv o j re d a k c iji j o š j e stajalo : ... i za to smo se okupile, p a se više nego za- bilo što drugo maramo tru d iti da zavolim o ono što n am tome koristi. 13 Iv 13,34.

12. O dvije vrsti ljubavi govorim. Je d n a je duhovna, je r, čini se, nikakva stvar ne dira čulnost i nježnost naše naravi tako da bi joj oduzim ala čistoću. I d ru g a je duhovna, a uz nju je naša čulnost i slabost, ili dobra ljubav, koja se čini d a j e dopuštena, kao što je ona izm eđu rođaka i prijatelja. O toj je već nešto rečeno N. 13. O onoj duhovnoj želim sada govoriti, u kojoj nem a nikakve strasti, je r ako ove potonje ima, potpuno je porem ećen sav ovaj sklad. A ako se uzdržljivo i razborito ophodim o s kreposnim osobama, napose s ispovjednicima, to je korisno. Ali ako se kod ispovjednika prim ijeti da naginje kojoj taštini, budite oprezne prem a svemu i ni u kojem slučaju, pa m akar to bili valjani razgovori, nem ojte ih voditi s njime, već se kratko ispovjedite i završite. A najbolje bi bilo reći poglavarici d a se vaša duša ne osjeća dobro s njim e i prom ijeniti ga. T o je najzgodnije, ako se to m ože učiniti, a da se ne dira u njegovu čast. 14. U takvim i sličnim slučajevima, kada bi vas nečastivi m ogao smesti u nelagodnim stvarima i kada se ne zna kakav bi se savjet prihvatilo, najbolje će biti n/nastojati porazgovarati s nekim tko je učen, je r se, ima li potrebe, za to daje privola, te se ispovjediti kod njega i činiti ono što reče u dotičnom slučaju, zato što lii se jak o moglo pogriješiti, kad bi bilo nem oguće ne pružiti neki lijek. Koliko li se pogrešaka napravi u svijetu zato što se stvari ne rješavaju uz kakav savjet, posebice kada se radi o tom e da se nikoga ne povrijedi! Nedopustivo je ne pružiti neki lijek, jer kada nečastivi otuda započne, nije baš bezazleno, ako ga se odm ah ne spriječi. Sloga je ono što sam rekla, da se uznastoji razgovarati s drugim ispovjednikom, najsigurnije, ako postoji m ogućnost za to, a ja se uzdajem u G ospodina da će je biti.

1' C ijeli j c ovaj o d lo m a k S p is a te ljic a ic m c ljito iz m ije n ila , n e z a d o v o ljn a d r u g o m r e d a k c ijo m ( r u k o p is iz V allad o lid a), is trg n u ta j c cijeli list iz v la stito g a a u to g ra f a i z a m ije n ila g a o n im što s a d a č ita m o . Ip a k , p rv a re d a k c ija (ru k o p is iz E sco riala) j c i d a lje za n im ljiv a i z b o g lo g a je p r e n o s im o u c ijelo sti: ...druga je duhovna i sjedinjuje u sebi ?iašu Čulnost i slabost; je r radi se o tome: ova dva načina da- se ljubimo, a. da se ne. umiješa n ika kva strast, je r kada bi to bilo, posve bi bio poremećen taj sklad. A ako p a k um jereno i razborito postupam o s ljubavlju koju sam spom enula, sve j e vrijedno, je r ono što nam se čini da- je Čulnost, pretvara se u krepost. N o , toje tako zamršeno da ponekad nem a toga tko bi to shvatio, a posebice ako se radi o nekom ispovjedniku, jer osobe koje se bave m olitvom , ako vide d a je svet i da shvaća n ačin njihova ponašanja, vrlo g a zavole. Tu p a k nečastivi podmeće niz skrupula, što ja k o uznem iruje dušu, a to i hoće; posebice, ako je ispovjednik dovede do veće savršenosti, toliko je steže da ga. na kra ju napusti. I ne prestaje je uznem irivati ona napast n i s drugim , n i s trećim. On o što kod toga. možete učiniti jest, nastojati da ne zaokupljate misao time da li ljubite ili ne ljubite, već, ako budete ljubile, ljubite. Jer; budući da gajim o ljubav prema, onome tko čini kakva dobra■tijelu, pa. zašto onoga tko nastoji i radi n a tome da. ih čini duši, ne bismo trebale ljubiti? Dapače, držim da mnogo koristi ako se ljubi ispovjednika, ukoliko je svet i duhovan i vidim da p u n o drži do toga da napreduje moja duša. Jer, naša, je slabost takva da nam kadikad vrlo koristi provesti u djelo vrlo velike stvari u služenju Bogu. A ko p a k nije o n a ka v ka k a v sam. rekla, tu se nalazi opasnost i može nanijeti ja k o veliku štetu, ako shvati da. se g a ji naklonost prem a njem u, a u strogo zatvorenim kućam a vise nego u drugim a. A budući da će se teško uvidjeti koji je takav, potrebna, j e p a žn ja i oprez. Jer, reći da on ne shvati da postoji naklonost i da m u to ne kažete bilo bi najbolje; a li nečastivi tako umješno steže da to ne dopušta, je r sve ono što bude trebala ispovjediti, Činit će joj se d a je baš to i d a je d u žn a to ispovjediti. Zato bih htjela, da. smatrate da to nije ništa, i da, se n a to ne obazirete. Pamtite ovo upozorenje: ako kod ispovjednika budete vidjele da je sve što govori n a korist vašoj duši i ne budete li vidjele ili prim ijetile druge taštine (Što odmah prim ijeti ona koja se ne gradi ludom ), te vidite d a je bogobojaza.n, ni zbog kakve napasti koju budete doživjele, poradi velike naklonosti, nemojte se uznem irivati, je r ka.da se nečastivi umori, to će ga m inuti. A li ako kod ispovjednika budete vidjele da. naginje kojoj taštini u onome što va m se kaže, smatrajte sve sum njivim i nikako - p a m akar to bili razgovori o m olitvi ili o B o g u ~ nemojte ih voditi s njime, nego se kratko ispovjedite i. za,vršite; a. najbolje bi bilo reći M ajci da. se vaša duša s njim e ne osjeća dobro i prom ijeniti ga. T o je najzgodnije, ako im ate prilike, a j a se uzdajem u, Boga da će je biti, te k tome poduzeti što bude mogla da. ne razgovara s njime, p a m akar predosjećala smrt. - N a sta v lja s br. 15. C ije lo g a br. 14 n ije b ilo u p rv o j red ak c iji.

15. Znajte d a je ovo ja k o važno, je r je stvar opasna, pakao i propast za sve. Zato i kažem da ne čekate dok vidite veliko zlo, nego ga u začetku spriječite svim sredstvima kojima budete mogle i unijele. J a to m irne savjesti mogu reći. No, uzdajem se u G ospodina da neće dopustiti da osobe koje stalno budu zauzete molitvom postanu naklone ikome, osim onom e tko je odani sluga Božji, to je posve sigurno, ili pak onda nisu ni od molitve ni od savršenosti, p rem a onome, što se ovdje hoće. Je r, ako budete vidjele da ne razumije vaš govor i da nije sklon govoriti o Bogu, ni ljubiti ga nećete moći, je r nije vama nalik. Ako pak jest, uz vrlo m alo prilika kojih će ovdje biti, ili će biti jako priprost ili pak neće htjeti unositi nem ir ni sebi ni Božjim službenicama, 16 . Budući da sam već počela govoriti o tome, a što je - kako sam rek la1’’ veliko zlo koje nečastivi može načiniti, a kasno se primijeti, p a se tako postupno može uništiti savršenost, a da se i ne zna odakle. J e r ako o n 10 hoće dati povoda taštini zato što je i sam ima, sm atrat će sve nevažnim i kod drugih. Bog nas oslobodio, za Njegovo Veličanstvo, sličnih stvari. Svim bi redovnicam a to bilo dostatno da ih zbuni, je r im njihova savjest govori suprotno od ispovjednika, p a ako ih se sili da imaju samo jednoga, ne znaju što da rade ni kako da se smire, zato što im onaj, koji bi i trebao smirivati i liječiti, nanosi zlo. Mnoštvo takvih ja d a m o ra biti na nekim mjestima. Vrlo mi je to teško, p a se zato nem ojte zgražati što se toliko trudim da vam ukazem na tu opasnost17.

15 U b r . J4. !l> O n: is p o v je d n ik . U p r v o j re d a k c iji j e za v ršav a lo ovako: Vidjela sam u sam ostanim a velikog ja d a s te s tr a n e - prem da ne u mome - pa su me potakle n a veliko sažaljenje.

N astavlja o ispovjednicima. - Govori koliko je važno da budu -učeni. 1. Ne dao G ospodin nikom e iskusiti u ovoj kući m uku koja je spom enuta, za Njegovo Veličanstvo, da se nade sputane duše i tijela, ili pak da poglavarica bude u prijateljskim odnosim a s ispovjednikom, pa da se ni njem u o njoj, ni njoj o njem u ne usudite ništa reći. T ada će doći do napasti da se prestanu ispovijedati veliki grijesi zbog straha od uznem iravanja. Oslobodio me Bog zla kakvo tu može nanijeti nečastivi! Kako lije skupo sputavanje i častoljublje! Naime, tim e što razgovaraju samo s jednim ispovjednikom, misle da stječu m nogo za red i veliku čast za samostan, a nečastivi uspijeva tim putem zavoditi duše, je r ne može drugim . Ako pak traže drugoga, ispada da se tim e gubi sklad u zajednici, ili pak ako nije iz istoga Reda, pa m akar bio svetac, i samo ophođenje s njim e čini im se da ih ponižava1. 2. Takvu svetu slobodu tražim ja za ljubav G ospodnju od one koja bude najstarija2. N eka se uvijek pobrine s biskupom i s provincijalom 3 da, osim s redovnim ispovjednicima, nastoje, kako ona tako i sve ostale razgovarati s učenim ljudima i ispovijedati im svoje duše, a posebno ako sami ispovjednici nisu takvi, pa m akar kako dobri bili. Učenost je nadasve važna za pojašnjavanje svega. Bit će moguće da se ije d n o i drugo nađe skupa kod nekih osoba. Sto vam više milosti G ospodin udijeli u molitvi, to je potrebitiji čvršći temelj vašim djelima i molitvi. 3. Već znate da kam en temeljac m ora biti zdrava savjest, i to da se svim svojim snagama m orate oslobađati m alih grijeha i slijediti ono što je najsavršenije. Č init će se da to bilo koji ispovjednik zna, a to je zabluda. Meni se dogodilo da sam s jednim razgovarala o pitanjim a savjesti, a bio je odslušao sva predavanja iz teologije, i nanio m ije toliko štete u nekim stvarima govoreći mi da nisu ništa; a znam da m e nije htio U p rv o j r e d a k c iji j c b ila n a p is a n a s lin o m iro n ijo m : A ko nije iz Reda, pa m akar bio sveti Jeronim , odm ah se usprotive iz cijeloga Reda. - H va lite Boga, kćeri, poradi ove slobode koju im ate da ćete moći - premda, ne mora biti s m nogo n jih - ophoditi se s nekim a, p a čak ako i n e budu redovni ispovjednici, koji će va m razjasnili sve. Z a n im ljiv o je p rim ije titi ( la je u o v o m o sjetljiv o m p ita n ju c rk v e n o z a k o n o d a v stv o n a k ra ju d a lo za p ra v o sv. T e reziji. Koja bude »ruijstarija«: p o g la v a ric a . Ili provincijal, d o d a la j e S v etica iz m e đ u re d a k a . U tre ćo j re d a k c iji (to le d s k i r u k o p is ) S v etica je, o sim lo g a , p r e c r ta la biskup i n a p is a la prelat. - C i j e l i je ovaj o d lo m a k im a o d ru g a č iji s m is a o u p rv o j re d a k c iji: neka u vijek nastoji razgovarati s onim koji bude učen i neka to nastoje njezine redovnice. Oslobodio vas Bog, koliko god duha vam se učini da im a i bude g a u istinu im ao, dali se u svem u voditi od njega, ako nije učen.

dovesti vi zabludu, niti je imao zašto, no nije bolje znao. T o isto mi se, osim s ovim, još s drugom dvojicom ili trojicom dogodilo1. 4. T a istinska spoznaja o savršenom vršenju zakona Božjega sve je naše dobro; na njem u čvrsto počiva molitva, bez tog čvrstog temelja cijela je zgrada prom ašena. Ako vam ne daju slobodu da se ispovijedate i razgovarate o stvarima vaše duše sa sličnim osobama, [učinite] kako sam rekla". A usuđujem se k tom e reći, m akar ispovjednik posjedovao sve, da se koji p ut učini ono što sam rekla, je r može biti da se ispovjednik vara, a dobro je đa se sve ne dovedu u zabludu zbog njega. Nastojeći uvijek da to ne bude protiv poslušnosti, j e r lijeka im a za sve, a osobito vrijedi za duše, dobro je zato potruditi se na način na koji se bude moglo. 5. Sve ovo što sam rekla tiče se poglavarice, pa je ponovno molim, s obzirom da se ovdje ne traži druga utjeha osim za dušu, d a se u tom e pobrine za njezinu utjehu zato što su raznovrsni putovi kojima Bog vodi, a ispovjednik ih ne m ora znati sve. Je r, tvrdim da neće uzm anjkati svetih osoba koje će htjeti s vama razgovarati i tješiti vaše duše, ako ste onakve kakve trebate biti, pa m akar bile jadne. Je r O naj koji održava vaše tijelo, probudit će ih i dati volju onom e tko će prosvijetliti vaše duše i zaliječiti to zlo, kojega se ja jak o bojim. Jer, kada bi nečastivi pokušao ispovjednika napastovati da ga zavede u zabludu glede kakva nauka, čim sazna ovaj da se razgovara i s drugim a, uzdržat će se i bolje će paziti na sve što radi. Kada se nečastivome oduzm e taj ulaz, ja se uzđajem u Boga d a drugoga neće imati u ovoj kući. Zato molim, za ljubav Gospodnju, biskupa, koji bude, da dopusti sestram a tu slobodu i da im je ne oduzima, kada te osobe budu takve da posjeduju znanje i dobrotu, što se brzo prim ijeti u tako m alom e mjestu kakvo je ovo'\ 6. Ovo što sam ovdje rekla vidjela sam i spoznala, te razgovarala o tom e s učenim i svetim osobama koje su tražile ono što najbolje odgovara napredovanju savršenosti u ovoj kući. Među opasnostim a - kojih ima dok živimo - sm atram d a je ova najm anja7. No, neka nikada ne bude vikara8 koji bi se miješao u stvari kuće, niti ispovjednika koji bi imao tu slobodu, već neka oni budu za to đa bdiju nad povučenošću i poštenjem kuće, te nad izvanjskom i unutarnjom dobrobiti, zato da to kažu poglavaru bude li trebalo, ali ne da budu predstojnikom . 7. T o se sada i provodi, i ne samo po mom nahođenju; je r biskup kojega imamo, i kojemu srno podređene (zato što se iz m nogo razloga nismo stavile pod ' V id je li M o j život., 6. p o g l., br. 4; 4. p o g l., br. 7; 5. p o g l., br. 3; 8. p o g l., br. 11; 2(5. p o g l-, br. 3. ’’ L a k o n iz a m o v e re č e n ic e je o b u h v a ć a o s lje d e ć e r e č e n ic e iz p rv e re d a k c ijc : Tako je potrebno da se ophodite s ljudim a od duha i m a n ja . Ako ne budete mogle da ispovjednik posjeduje sve to, na. vrijem e se pobrinite za druge; a ako vam možda zapovjede da se ispovijedale kod drugih, bez ispovijedi razgovarajte s osobama sličnim, onim a koje spominjem . - J e d a n o d c e n z o ra , n a k o n š io j e d e b e lo p o d v u k a o tek st a u to g r a f a , p rib ilje ž io j e n a rubu: »To je d o b r o ; je r im a n e k ih d u h o v n ih u č ite lja koji, z a to d a n e p o g rije š e , o k riv lju ju za n e č a stiv e sve d u h o v e koji p o s to je , a u to m e još v iše g rije š e , j e r g u š e d u h o v e G o s p o d n je , k a k o k a ž e A p o sto l« . 6 P rva re d a k c ija je n a s ta v lja la :... neka. im ne priječi da. se katkada ispovjede kod n jih /kod učenih f i da razgovaraju o svojoj m olitvi, čak ako i bude ispovjednika; je r zn a m da, to pogoduje mnogim, stvarim a, a šteta koja, može biti n ika kva j e u usporedbi s velikom i prikrivenom , i gotovo bez lijeka, da tako kazein, koja je u protivnome. Jer; toga, ima, u samostanvna.: dobro se brzo sruši, ako ga se pažljivo ne čuva,, a zlo, ako jedanput, započne, ja k o se teško odstranjuje, zato što n a vika brzo postane običaj i svojstvo nesavršenih stvari. S lo b o d a iz b o ra is p o v je d n ik a . s

Vihor: p r e d s to jn ik o v la šte n o d b is k u p a ili p ro v in c ija la . U sp . p is m o u p u ć e n o P G r a c ia n u (B. M. ( . 3 5 0 , br. 1) s u p u ta m a za v o đ e n je k a rm e iić a n k i.

nadležnost Reda)9, a prijatelj j e svih redova i svetosti i veliki sluga Božji (zove se Alvaro Mendoza, vrlo plem enita roda, i vrlo je sklon pom aganju ove kuće n a sve načine)10, sazvao je ljude od znanja, du h a i iskustva, te je ovo odlučeno. Bit će pravo da se poglavari koji dođu slože s ovim mišljenjem, je r je od strane tako dobrih to odobreno, te s m nogo molitava od G ospodina traženo da baci svjetlost na ono što je najbolje i, prem a onom e što se do sada vidi, zacijelo je tako. N eka se G ospodin udostoji to uvijek prom icati da bude na Njegovu veću slavu, amen.

U p rv o j re d a k c iji j c n a sta v lja la , in z istira ju ć i: Jer, kako kažem , našlo se p u n o razloga da ovo bude najbolje, n a ko n Što ih se sve razmotrilo, te da je d a n ispovjednik ispovijeda. redovito, bio i kapelan, ako j e takav; isto tako, kada bude potrebe kod koje duše, da se može ispovijedati kod osoba kakve su spom enute, 5 time da ih im enuje sam prelat ili p ak, bude li M ajka takva, da biskup koji b udi, iviadne u tome povjerenja u n ju , po njezin o j odredbi. Jer, kako vas je malo, malo ćete vrem ena. oduzeti bilo kome. Ovo je odlučeno nakon p u n o molitve m nogih osoba i moje - prem da bezvrijedne - i od osoba velike učenosti, razbora i molitve, pa se tako i uzdajem u Gospodina da je to najpogodnije. V idjeti M o j život, 33. p o g l., br. 16. - P o h v alu D. A fvaru, koju je o v d je isk az ala S v etica, p r e k r iž ila jc o n a s a m a u lo le d s k o m ru k o p is u , k a d a je p r ip r e m ila k n jig u /.a o b ja v ljiv an je, a ta k o đ e r i u m a d r id s k o m ru k o p is u . Z a d rž a la j u jc u ru k o p is u iz S a la m a n k e .

Vraća se na predmet o savršenoj ljubavi koji je načela. 1. Jak o sam se zapričala, ali toliko je važno ono s to je rečeno da m e onaj, koji to bude shvatio, neće optužiti. Vratim o se sada ljubavi koju je dobro da m eđusobno gajim o1, onoj za koju kažem d a je čista, duhovna. Ne znam đa li znam ono o čem u sada govorim. U najm anju ruku mi se čini đa nije p o trebno m nogo o njoj govoriti, je r je m alo onih koji j e posjeduju. Onaj kom e je G ospodin b ude dao, neka Mu zahvali je r zacijelo posjeduje veliku savršenost. O njoj, dakle, želim nešto reći. M ožda to bude prikoristilo; je r ako stavimo p red oči krepost, zagrije se za nju onaj tko je želi i nastoji je steći. 2. Dao Bog da je uspijem shvatiti, a uz to i iskazati, je r niti znam koja je duhovna, niti kada se upleće sjeđlna, niti pak znam kako se upuštam govoriti o tome. T o je isto kao kada netko čuje govor izdaleka, pa ne razumije ono što se govori; takva sam ija , je r kadikad ne m oram razum jeti ono što govorim, a G ospodin hoće da bude dobro izrečeno. Ako pak kadikad bude besmislica, posve je svojstveno m eni da ne uspijem ni u čemu. 3. Čini mi se, eto, da kada neku osobu Bog dovede do jasn e spoznaje o tom e što je svijet, i kakav je svijet, i da postoji drugi svijet, i kakva je razlika izm eđu jed n o g a i drugoga, i da je je d n o vječno, a drugo sanjano, ili pak što znači ljubiti Stvoritelja ili stvora (spoznati to iskustveno nešto je posve različito nego o tom e misliti i to vjerovati), ili pak vidjeti i iskusiti što se dobiva s jed n im i gubi s drugim , i sto je Stvoritelj, a što stvor, i m noge druge stvari o kojima G ospodin pouči onoga koji se hoće dati poučiti od N jega u molitvi ili kojega Njegovo Veličanstvo hoće. J e r ovi ljube posve drugačije od nas koji do toga nism o došli. 4. Može biti, sestre, da vam se učini d a je govoriti o tom e neum jesno i da kažete da te stvari koje sam spom enula već znate. Dao G ospodin da buđe tako, te da to znate onako kako valja i da im ate to utisnuto u vašoj nutrini. Pa ako to znate, vidjet ćete da ne lažem kada kažem, đa onaj kojega je G ospodin doveo do toga, posjeduje tu ljubav. Osobe koje Bog dovede do toga stanja plem enite su duše, uzvišene duše; ne zadovoljavaju se tim e da ljube tako ja d n e stvari kao što su ova naša tijela, koliko god ona lijepa bila2, koliko god draži imala, p rem d a to godi oku, ali đ a bi se na

N a d o v e z u je se n a te m u iz 4. p o g l., br. 13. - S v elica j e b ila n a p isa la : » d o b ro j e i dopušteno...». U ru k o p is u iz fo le đ a S vetica j e d o d a la ovaj u m e ta k : »hnzevi ljubav koja potčinjava i veže«.

njima zadržavale, to ne, već da slave Stvoritelja. Hoću reći, zadržavali se iako da hi ih radi toga ljubile; činilo bi im se da ljube beznačajnu stvar i da počinju ljubiti sjenu; postidjele bi se samih sebe i ne bi imale obraza, a da se jak o ne zasrame, reći Bogu da Ga ljube. 5. Reći ćete mi: »Takvi neće znati ljubiti, ni uzvratiti naklonošću kakvu se prem a njim a bude imalo«. U najm anju ruku malo im je stalo do toga d a je imaju. Ako ih katkada na tren narav ponese tim e da se povesele što su ljubljene, čim dođu k sebi, uviđaju d a je to besmislica, ukoliko se ne radi o osobama koje će prikoristiti njihovoj duši, ili poukom ili motivom. Sve ih druge naklonosti zam araju, je r shvaćaju da im nim alo ne koriste i da bi im m ogle štetiti; no, zbog toga im ne prestaju biti zahvalne i uzvraćati im tim e što ih preporučuju Bogu. Prihvaćaju to kao stvar koju prebacuju na G ospodina, preporučujući Mu one koji ih ljube, je r shvaćaju da dolazi otuda što im se čini da se nem a što ljubiti, a zatim prom isle đa ih ljubi Bog i prepuštaju Njegovom Veličanstvu da to plati i m ole Ga to: time oslobađaju sebe i misle da to više nisu dužne. A ako se dobro pogleda, ukoliko se ne radi o osobam a za koje kažem da nam mogu prikoristiti da steknem o savršena dobra, ja kadikad pomišljam kakvo li veliko sljepilo donosi ta želja da nas ljube. 6. Shvatite, dakle, da kada tražim o ljubav od neke osobe, to biva na neku našu korist ili zadovoljstvo, a one savršene osobe već su pregazile sva dobra i lagodnosti koje svijet može pružiti i dati. T a su zadovoljstva takva da ih, pa m akar one ne htjele, da tako kažem, ne m ogu imati, bivaju li izvan Boga ili razgovora o Bogu. Prem a tome, kakve koristi m ogu imati od toga da budu ljubljene? 7. Čim im se ukaže ta istina, sami se sebi smiju zbog m uke koju im je nekada zadavalo to da li im se na njihovu naklonost uzvraćalo ili nije. Makar bila i d obra naklonost, ubrzo nam biva posve naravno poželjeti da nam ona bude plaćena. Čim je se naplati, pretvori se u slamu, sve je samo zrak i tako neznačajno đa sve odnosi vjetar; je r, nakon što su nas m nogo ljubili, što nam preostaje? Prem a tome, ako nije na korist njihove duše, zato što vide d a je naša narav takva da se brzo zam ore, ako nema kakve naklonosti, osobam a koje sam spom enula svejedno je da li su ljubljene ili ne. Učinit, će vam se da takvi ne vole nikoga, niti znaju, osim Boga. Kažem da lju b e 1 mnogo više, te s istinskijom ljubavlju, i s više žara i s korisnijom ljubavlju; konačno, lo je ljubav. A takve su duše uvijek znatno sklonije davati više nego što prim aju. Čak im se to događa i sa samim Stvoriteljem. Hoću reći d a je to ono što zaslužuje ime ljubavi, je r su joj one niske naklonosti preotele ime. 8. Isto će vam se tako postaviti pitanje - ako ne ljube stvari koje vide, čime se zanose? Istina je da ono što vide ljube, a oduševljavaju se za ono što čuju; no, stvari koje vide, postojane su. Ovi pak, ako ljube, prelaze preko tijela i u p iru oči u duše i gledaju ima li se što ljubiti. Ako toga nem a, a prim ijete li neki začetak ili m ogućnost da će, ako kopaju, u tom rudniku naći zlato, i ako ga vole, nije im taj posao težak. Nikakva stvar im se neće prepriječiti koju ne bi učinili za dobro te duše, zato što žele ustrajati u tom e d a je ljube i zato što jak o dobro znaju d a je to nem oguće, ako n e

P o n o v n o fo rm u lira p ita n je p o s ta v lje n o n a p o č e tk u br. 5. - R iječi: kažem da ljube dodala je S p is a te ljic a n a r u b u . M e đ u tim , u p o s lje d n jo j reviziji k n jig e (to le d s k i ru k o p is ) p re p r a v ila je u m e ta k : i s više žara o v ak o : prem da bez žara.

posjeduju d obra i ako puno ne ljube Boga. A kažem d a je to nem oguće, pa m akar je još više obvezivala, i um rla ljubeći i učinila joj sva dobra djela koja bude m ogla i imala sve priro d n e draži skupa; neće imati snage volja, niti će je moći učiniti trajnom . Već zna, i iskusila je što je to. Neće zaigrati na krivu kartu'1. Vidi da nisu za to da budu skupa i d a je nem oguće ustrajati u tom e da se m eđusobno ljube, zato što je to ljubav koja će završiti sa životom, ako onaj drugi ne poštuje Božji zakon, te shvaća da ga ne ljubi, i da m oraju krenuti svatko n a svoju stranu. 9. A onu ljubav koja samo ovdje traje, duša onih kojim a je G ospodin usadio istinsku m udrost ne cijeni više nego što vrijedi, čak ni toliko. J e r onim a koji vole uživati u stvarima ovoga svijeta, lastima, častima i bogatstvima, vrijedit će nešto, ako taj posjeduje neko bogatstvo ili je sklon zabavi i razbibrizi; ali onom e tko već sve to prezire malo će ili ništa biti stalo do toga. Ovdje, dakle - ako im a ljubavi - to je želja da tu dušu pripravi da bude ljubljena od N jega“; je r, kako kažem, zna da neće ustrajati u tom e d a je ljubi. T a je ljubav na svoj način skupa. Ne suspreže se da uloži sve što može da bi se okoristila; izgubila bi tisuću života za m akar malo njezina dobra. O prem ila ljubavi, koja oponaša Predvodnika ljubavi, Isusa, naše dobro!

Z aigrati na krivu, k a r tu : p re v a r ili sc. - N isu za ujedno: n e isp u n ja v a ju u v jc (c đ a žive z a je d n ič k i i slo ž n o ili »nisu je d a n za d ru g o g a « . D a bude ljubljena: zn a či » d o s to jn a d a b u d e lju b lje n a« . - Kako kazein: u br. 8. - j e d a n o d c e n z o ra lo še je isp ra v io a u to g r a f, a n je g o v je is p ra v a k p rih v a tio fray L uis (str. 3 9 ), te g a k o p ira li svi izd av ači, č a k i P. S d v erio .

U kojem raspravlja o istom predmetu, o duhovnoj ljubavi, i daje nekoliko naputaka kako d a je se slekne. 1. Č udna je stvar koliko je ova ljubav zanosna, koliko suza stoji, koliko pokore i molitve, koliko brige da se preporuči svima onim a za koje misli da će jo j koristil i kod Boga; kakva svakidašnja želja da napreduje i neko nezadovoljstvo, ako se ne vidi d a napreduje. Ako joj se učini da se popravila, pa zatim vidi da malo nazaduje, čini joj se da ne može imati zadovoljstva u životu; niti jede, niti spava, a da je ne mori ta b rig a1; uvijek u strahu da li će se duša koju toliko ljubi izgubiti i da li će se rastati zauvijek, je r im do zemaljske sm rti nije nim alo stalo, zato što se ne želi vezati uz ijednu stvar što jed n im dahom nestaje iz ruku, a da se ne može uhvatiti. T o je kako sam rekla2 - ljubav kod koje nem a ni m alo ni m nogo vlastitoga probitka; sve šio želi i hoće je st to da vidi dušu obogaćenu nebeskim dobrim a. T o je ljubav, a ne ova ja d n a ovdašnja ljubljenja, a da i ne spom injem ona loša, jer od njih neka nas Bog oslobodi. [ 2.] O tom e d a je to pakao ne treba se ni truditi dokazivati, je r se ne može prenaglasiti njegovo ni najm anje zlo. Ovo, sestre, nem am o zbog čega ni izustiti, niti misliti da postoji na svijetu, niti slušati o njoj ni u šali ni u zbilji, niti pristajati da se pred nam a raspravlja ili priča o sličnim n aklono­ stima. Ni za što to nije dobro, a m oglo bi škoditi čak i slušanje o tome. Radije o onim dopuštenim a, koje sam spom enula, onim a koje gajimo je d n e prem a drugim a ili prem a rođacim a i prijateljicama. Sva je naša želja u tom e da nam ne u m re '; ako njih boli glava, čini se da nas boli duša; ako ih vidim o u nedaćam a, ponestane strpljenja, i sve tako redom . 3. Ova druga ljubav nije takva. Iako se u početku osjeti p riro d n a slabost, ubrzo i .izum progleda da li je to dobro za onu dušu, d a li se obogaćuje krepošću i kako je obnosi; moli Boga da joj dade strpljivosti i d a je zasluži u tegobama. Ako vidi d a je ima, nije joj nimalo teško, dapače, veseli se i tješi, prem d a bi to radije podnosila, nego gledala nju kako je podnosi kada bi joj m ogla dati svu zaslugu i dobit koja je u irpljenju, ali ne zato d a je zabrine ili uznem iri. Iz m e đ u r e d a k a je S vetica d o d a la u to le đ s k o m r u k o p is u : ne treba shvatiti d a je to s u n u ta rn jim nemirom. li (>. p o g l., br. 6 i 9. U to le đ s k o m ru k o p is u S p isa te ljic a j e p r e u r e d ila ovaj o d lo m a k ta k o d a glasi: neka naša naklonost bude takva da n am ne oduzme v a r i slobodu.

4. Ponovno k ažem 1 da ta ljubav sliči onoj koju je p rem a nam a gajio dobri ljubitelj Isus i oponaša je. Na taj način, je r prihvaćaju sve tegobe, toliko koriste da i ostali od njih imaju koristi, a da se ne muče. T im e m nogo dobivaju oni koji uživaju njihovo prijateljstvo. I vjerujte, ili će se prestati družiti s njim a - govorim o posebnom prijateljstvu - ili će pak uspjeti s našim G ospodinom da idu istim putem , jer idu u istu zemlju, kao što j e to učinila sveta M onika5 sa svetim Augustinom . N e podnosi njihovo srce da se s njim a postupa dvolično, je r im, ako vide skretanje s puta ili kakve pogreške odm ah to kažu. D rugo i ne mogu. A neće li se u tom e popraviti, niti im se ulaguju, niti im išta prešućuju: ili će se oni popraviti ili će raskinuti prijateljstvo, je r neće to moći podnositi, niti se smije podnositi: za jed n o g a i za drugoga to je stalan rat. Ako ne m are za cijeli svijet, niti vode računa da li služe Bogu ili ne, zato što su sami sobom obuzeti, sa svojim prijateljim a to ne mogu raditi, niti im se išta prikriva; vide i najsitnije pogreške. Kažem da nose vrlo težak križ'1. 5. H tjela bih d a j e taj način ljubljenja m edu nam a. M akar u početku ne b ude tako savršeno, G ospodin će ga usavršavati. Sve da i bude nešto nježnosti, to neće naškoditi, b ude li to uopćeno. Dobro je i p o trebno kadikad iskazivati nježnost u ljubavi, čak je i posjedovati, te suosjećati s nekim tegobam a i boljeticam a sestara, pa m akar one bile posve male. Je r, kadikad se događa da jednoj posve m ala stvar zada takvu bol, kakvu drugoj ne bi zadala ni velika tegoba, pogotovo onim osobam a koje su po prirod i takve da im teško padaju posve m ale stvari7. Ako ste vi drugačije, nem ojte a da ne suosjećate s njima. Možda nas naš G ospodin hoće poštedjeti tih muka, a im at ćemo ih u dm gim stvarima, koje su nam a teške - m akar to po sebi i bile - a nekoj će drugoj biti lake. Prem a tome, o tim stvarima nem ojm o suditi po sebi, niti sebe prosuđujm o u onom vrem enu, kada nas je, m ožda bez našega truda, G ospodin učinio jačim a, već se prosućlujmo po onom vrem enu kada smo bile slabije. 6. Shvatite da je ovo upozorenje važno zato da bismo znale suosjećati u tegobam a naših bližnjih, koliko god one bile male, napose za one duše koje su spom enute8, je r njim a se, kako su željne tegoba, sve čini malo. Isto tako, jak o je potrebno pripaziti da se osvrne na sebe, kada je bila slaba i da uvidi, ako nije takva, da to ne dolazi od nje. Jer, nečastivi bi tu m ogao ohladiti milosvdnosc prem a

4 V id je li o n o šio je r e č e n o na k ra ju 6. p o glavlja. Am onica, p iš e S velica. (l S v elica jc o v d je iz o stav ila j e d a n z a n im ljiv o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : A h, sretnih Li duša koje su ljubljene od takvih ! Sretnog li dana kada su ih upoznale! A h, Gospodine moj, ne biste li m i udijelili milost da bude mnogo onih koje bi me tako ljubile? Z asigurno, Gospodine moj, radije bih to postigla negoli da budem ljubljena od svih kraljeva i gospode na svijetu; i to s razlogom, je r ovi nas nastoje, n a sve načine koje viogu, u čin iti ta kvim a da zagospodarimo sam im svijetom i da nam budu podložne sve njegove stv a r i Kada budete upoznale koju sličnu osobu, sestre, kako god bude mogla, neka Majka, uznastoji da razgovara s vam a. L jubite takve koliko god hoćete. M ora da ih j e malo, a li Gospodin i dalje hoće da sh va ti kada postoji netko tko dođe do savršenosti. O dmah će vam biti rečeno da to nije potrebno, d a je dosta im ati Boga. Dobro je sredstvo da se im a B oga ophoditi se s N jegovim prijateljim a; uvijek se izvlači velika dobit, j a to zn a m iz iskustva; jer, nakon. Gospodina, ako nisam u p a k lu , to je zbog sličnih osoba zato što sam se ja k o oduševljavala time da me preporučuju B ogu, a to sam. i nastojala. Sada se vratim o onome čemu smo krenule. 7 P rva re d a k c ija n asta v lja : I nemojte se prestrašiti; je r nečastivi je m ožda u to uložio svoju moć snažnije zato da v i osjetite velike m uke i napore. 8 V ažno j e o v o u p o z o re n je ... za duše koje su spomenute u br. 4.

bližnjima i navesti nas na to da pom islim o d a je savršenost ono sto je nedostatak. U svemu m oram o biti oprezne i budne, je r on nikada ne spava, a oni koji su postali savršeniji još i više, zato što su napasti jo š prikrivenije, je r se ne odvažuje n a što drugo, p a se šteta i ne prim ijeti prije nego što je načinjena, ako se - kako kažem nije na oprezu. Konačno, stalno je potrebno bdjeti i moliti, je r da se razotkriju ove smicalice nečastivoga i da ga se natjera da se otkrije, nem a boljega lijeka nego što je molitva9. 7. Nastojte se, isto tako, veseliti sa sestram a za njihova odm ora, kada j e on potreban i u uobičajeno vrijeme, m akar vam i ne bude po volji, je r kada se postupa razborito, sve je savršena ljubav10. Isto tako, jak o je dobro da im ate samilosti nad nevoljama drugih; pazite da kod toga ne uzm anjka razbora u stvarima koje bi bile protiv poslušnosti. M akar se kojoj učini oštrim ono što zapovjedi poglavarica, neka lo ne pokazuje i neka to ne daje nikom e do znanja, osim samoj poglavarici, s poniznošću, je r ćete napraviti veliku štetu. I znajte razabirali koje su to stvari zbog kojih treba žaliti i sažalijevati sestre, i neka vam uvijek bude žao zbog bilo kakva nedostatka koji vidite kod sestre, ako je bjelodan. O vdje se pokazuje i dobro vježba ljubav u tom e d a je se zna podnositi i ne zgražati se nad njom, je r će tako učinili i druge s onim a koje vi budete imale, zato što će i onih, kojih vi niste svjesne, zacijelo biti znatno više. P u n o je preporučujte Bogu i nastojte održavati s velikom savršeno­ šću krepost suprotnu nedostatku koji se pokaže kod druge. T ru d ite se u tom e zato da se onoj drugoj pokaže djelom ono što m ožda riječju neće shvatiti, niti će joj koristiti, pa m akar bila kazna; a ja k o se hvata to što je d n a čini ono što vidi da drugu krasi krepošću. T o je dobar naputak; nem ojte ga zaboraviti. 8. Ah, kako li će biti dobra i istinska ljubav one sestre koja može koriš liti svima, zapostavljajući svoju korist zbog koristi drugih, napredovati u svim krepostim a i s velikom savršenošću održavati svoje Pravilo! Bolje će biti ovo prijateljstvo nego sve nježnosti koje se mogu izreći, je r se ne rabe, niti se smiju rabiti u ovoj kući, kao što su »živote moj«, »dušo moja«, »dobro moje«, niti druge slične riječi kojima je d n u nazivaju ovako, a drugu onako. Ove nježne riječi ostavite za vašega Zaručnika, je r rako p u n o trebate biti s N jime i tako nasamo, zato što ćete se svime lime trebati koristiti, budući da Njegovo Veličanstvo to dopušta. Ako su ovdje m nogo rabljene, ue raznježuju toliko G ospodina. Osim toga, nem a ni zbog čega. To je vrlo ženskasto, a ja ne bih htjela, kćeri moje, da u ičemu budete takve, niti da tako izgledate, već kao snažni muževi. Je r, ako učinite sve što možete, G ospodin će vas učiniti takvima da će preneraziti i muškarce. A kako lije to lako Njegovom Veličanstvu, budući da vas je stvorio iz ničega! 9. T akođer je dobar znak ljubavi nastojati ih oslobađati tru d a i preuzim ati ga na sebe u kućnim poslovima, a i radovati se i puno hvaliti G ospodina zbog rasla koji se vidi u njihovim krepostim a. Sve te stvari, ne računajući veliko dobro koje donose

A lu zija n a (Iva sav je ta G o s p o d n ja : M t 20,41 i 17,20. 10

U p rv o j su re d a k c iji slije d ila ova d v a d e lik a tn a p r io p ć e n ja : / tako, hoteći govoriti u onoj koja nije toliko j to lik o sa v rše n a ], zato što ne nalazim p u ta u ovoj k u ti da m i se učini kako će biti dobro da. je imamo m edu »am a; jer, ako je za dobro, kako kažem , sve se im a okrenuti svom početku, a to je ljubav koja je spom enuta. M islila sam reći p u n o o ovoj drugoj [o d r u g o j v rsti m a n je s a v rš e n e lju b av i], a budući d a je oslabila, ne čini m i se da se ovdje trpi prem a n ačinu na koji živim o; zbog toga je ostavljam kod onoga što je rečeno, je r se uzdajem u B oga m akar i ne bude sa svom savršenošću - da. u ovoj kući neće biti sklonosti da bude drugoga načina da se ljube.

sa sobom, m nogo pom ažu m iru i međusobnoj slozi, kao što to sada iz iskustva vidimo, Božjom dobrotom . N eka se Njegovo Veličanstvo udostoji to uvijek poticati, jer d a je suprotno, bilo bi strašno i vrlo teško podnositi nam a m alobrojnim a, i još razjedinjenim a. N eka toga ne dopusti Bog! 10 . Ako se m ožda neprom išljeno prepriječi koja riječ, neka se to odm ah ispravi, i m nogo se molite. A kada bi koja od tih stvari potrajala, bilo podvajanja, bilo želje da se bude nešto više ili bi bilo natruhe častoljublja (jer dok ovo pišem, čini mi se da mi se krv ledi na samu pomisao da bi ikada do toga m oglo doći, zato što uviđam d a je to osnovno zlo u samostanima), sm atrajte se izgubljenima. Pomislite i vjerujte d a ste izbacile iz kuće svoga Zaručnika i da mu valja potražiti drugu kuću zato što Ga izbacujete iz Njegove vlastite kuće. Zazivajte Njegovo Veličanstvo! Iznađite lijek! J e r ako ne liječi ispovijedanje i tako često pričešćivanje, bojte se im a li kakav Ju d a. 11 . N eka dobro pazi predstojnica, za ljubav Božju, da ne da tom u povoda, režući već same začetke, je r tu je sva šteta ili lijek11; a za onu za koju se ustanovi da unosi nered, neka se pobrine da pođe u drugi samostan, je r će vam Bog dati čime ćete je nam iriti. O dbacite od sebe tu kugu; odrežite grane kako budete mogle, a ako to ne bude dosta, iščupajte korijen. A ne budete li to mogle, neka ne izađe iz zatvora ona koja se tim e bude bavila; to je m nogo bolje negoli da sve zarazi tako neizlječiva kuga. Ah, veliko j e to zlo! Bog nas oslobodio sam ostana u koji to uđe. J a bih više voljela da u ovaj uđe vatra koja bi nas sve sažegla. Zato što mislim da ću na dragom mjestu reći nešto više o tom e - kao o stvari koja je nam a tako važna - ne duljim više ovdje12.

U p rv o j r e d a k c iji je s n a ž n o n a sta v lja la: a kada ne bude dosta s ljubavlju, veka bude s velikim kaznam a. P oglavlje je im a lo lije p z a v rš e ta k u pi'voj re d a k c iji. Evo g a: Zato Što ću n a drugovi m jestu p o n o vn o jo š raspravljati o tomer ovdje ne kažem, više, osim da više volim da se volite i ljubite, nježno i s užitkom , (m akar ljubav ne bila tako savršena kao ona koja j e spomenuta., bude li sveopća), negoli da bude i. tru n ka nesloge. N eka to ne dopusti Gospodin, za N jegovo Veličanstvo, am en.

Govori o velikom dobru koje je u odricanju od svega što je stvo reno, iznutra i izvana. 1. Sada pristupim o odricanju koje m oram o doseći, je r je u tom e sadržano sve, ako je savršeno. T u kažem d a je sve, je r ako prigrlim o samo Stvoritelja i ako nam nije ni m alo stalo do svega onoga što je stvoreno, Njegovo Veličanstvo nam ulijeva loliko kreposti da se, ako m alo-pom alo učinim o ono što je do nas, nećem o m orati mnogo boriti, zato što Gospodin pruža svoju ruku protiv nečastivoga i protiv cijeloga svijeta u našu obranu. Mislite li, sestre, d a je malo dobro potruditi se da steknem o to dobro, da se sve predam o O nom e koji je Sve, ne tražeći udjela? A budući da su u Njemu sva dobra, kako kažem, hvalimo Ga puno, sestre, što nas je okupio ovdje, gdje se ne radi ni o čemu drugom e, nego o tome. A i ne znam radi čega to govorim, je r biste sve koje sie ovdje mogle poučiti m ene. Naime, priznajem da u ovoj tako važnoj stvari ne posjedujem savršenost, kako to želim i kako znam d a j e p o treb n o 1, pa ni u svim drugim krepostim a, kao ni u ovoj o kojoj govorim. T o je lakše napisati negoli provoditi; a ni u tom e ne bih uspjela, jer katkada treba imati iskustva da bi se znalo nešto reći, pa m oram u tim krepostim a pogađati, i to obrnuto- od onoga št.o sam (rebala. 2. Sto se izvanjskoga tiče, već se vidi koliko smo ovdje odvojene od svega2. O, sestre, shvatite, za ljubav Božju, veliku milost koju je G ospodin ukazao onim a koje je doveo ovamo, i neka svaka pojedina o tom e u sebi dobro razmisli, je r j e Njegovo Veličanstvo htjelo da između vas dvanaest je d n a bude upravo vi. A znam koliko bi njih, boljih ođ m ene, rad o zauzelo ovo mjesto, a G ospodin g a je dao meni koja sam to tako malo zaslužila. Blagoslovljeni budite Vi, moj Bože, i neka Vas slavi sve što je stvoreno, je r je nem oguće odužiti se za tu veliku milost, kao i za mnoštvo drugih koje ste mi udijelili, zato što je prevelika bila i ta što ste mi dali da budem redovnica! A budući da sam bila tako ništavna, niste se uzdali u mene, Gospodine, jer tamo

... je r p riznajem u ovoj tako va žn o j stva ri da. sam najnesavršenija; ali, budući d/J- mi to zapovijedate, do ta kn u t ću neke stva.fi kojih se sjetim ... - 'I a k o u p rv o j rc đ a k c iji. U p rv o j rc đ a k c iji j e n a p is a la p u n o s p o n ta n ije i sn a ž n ije : čini se da Gospodin, hoće odvojili od svega nas koje j e doveo ovamo zato da nas N jegovo Veličanstvo s m anje teškoća dovede dovde. - 0 Stvoritelju i Gospodine moj! Kada s a v ija zavrijedila tako veliku čast? (...). N eka dade Vaša dobrota d a je ne izgubimo nosovi krivnjom . Ah, sestre m oje!...

gdje bi bilo m nogo dobrih zajedno, ne bi se bila iskazala m oja slabost do kraja m oga života, pa ste me doveli ovamo, je r nas je tako malo da se čini nem ogućim to ne prim ijetiti. O slobađate m e m nogih prigoda zato da budem pažljivija. N em a više za m ene opravdanja, G osp o d in e,ja to priznajem , pa m ije potrebnije Vaše m ilosrđe zato da mi oprostite sve što budem imala. 3. O no što nadasve od Vas tražim jest to da ona koja n a sebi prim ijeti d a nije sposobna podnijeti ono što se ovdje provodi, to kaže; im a i drugih sam ostana gdje se također služi Gospodinu. Neka ne uznem irava onih nekoliko, koje je Njegovo Veličanstvo ovdje okupilo. N a drugim mjestima postoji sloboda tješenja s rođacim a; ovdje, ako se nekim a dopusti, to je za utjehu njih samih. Ali redovnica koja bude željela viđati rođake za svoju utjehu, ako to nisu duhovne osobe, neka se sm atra nesavršenom : neka sm atra da se nije otrgnula, da nije zdrava; neće imati slobode duha, neće imati potpunoga mira; treba liječnika. Isto tako kažem, ako j e to ne mine, te ne ozdravi, đa nije za ovu kuću. 4. Najbolji lijek koji ja vidim jest taj da ih ne viđa dok ne vidi d a je slobodna, i dok to ne postigne od Gospodina, mnogo Ga moleći. Kad bude vidjela d a je takva da to prim a kao križ, neka ih samo viđa, je r tada će koristiti njim a i neće štetiti sebi3.

U p rv o j re d a k c iji j e n ag taS av ala : a li ako ih ljubi, ako j o j zadaju veliku bol njihove m uke i rado sluša o n jihovim uspjesima u svijetu, neka zn a da će sebi Štetiti, a njim a neće n i u čemu koristiti.

Koje govori o velikom dob ra koje je u izbjegavanju -rođaka za one koji su ostavili svijet i koliko istinskijih prijatelja nalaze. 1. O h, kada bismo mi redovnice shvaćale štetu koja nam dolazi od m nogog druženja s rođacim a, kako bismo bježale od njih! J a ne znam kakva je to u tjeh a koju oni pružaju (ne glede onoga što se Boga tiče, već samo za samu našu utjehu i spokoj), je r u njihovim zadovoljstvima niti možemo, niti n a n ije dopušteno uživati. Ali suosjećati s njim a u nevoljama, jest; nem a nijedne poradi koje se n e plače, a kadikad i više ođ njih samih. Zacijelo, ako se u nečem u pruža zadovoljstvo tijelu, duh to skupo plaća. O d toga ste ovdje oslobođene je r, kako je sve zajedničko, nijedna ne može prim ati zasebnoga poklona, kako je i milostinja koju daju skupna, tako je svaka oslobođena toga da im ugađa, je r zna da će ih G ospodin opskrbljivati sve zajedno. 2. Užasnuta sam štetom koju nanosi druženje s njima; ne vjerujem d a će itko u to povjerovati, osim onoga tko to iskusi, A kako je, čini se, danas zaboravljena kod Redova ova savršenost1! J a ne znam što je to što smo ostavile od svijeta, mi koje kažemo da smo ostavile sve poradi Boga, ako se ne odvajamo ođ osnovnoga, a to su rođaci. Ovo već seže dotle da redovnici sm atraju pom anjkanjem kreposti, ako ne vole svoje rođake i ako se m nogo ne druže s njim a, a to oni i kažu i navode razloge. 3. U ovoj kući, kćeri, m nogo brige za njihovo preporučivanje B o g ir, što je pravo, a u svemu ostalome odstraniti ih iz sjećanja, koliko god više m ožem o, jer je prirodno da se naša naklonost hvata njih više nego ostalih osoba. Moji su m e n ejak o voljeli, prem a onom e što su mi govorili, a i ja sam njih toliko voljela đa nisam dopuštala da m e zaborave. No, iz iskustva znam, kod m ene i kod drugih, izuzimajući roditelje (koji se samo čudom prestanu brinuti za djecu, pa je pravo đa prem a njima, kada imaju potreba za utjehom , i ako to nam a ne škodi u onom e glavnom, ne budem o strani, što se p ri odricanju može učiniti, p a i s braćom ); što se ostalih tiče, prem da sam se zatekla u neprilikam a, moji su mi rođaci u njim a najm anje pomogli. Božji sluge jesu". ... barem kod većine njih, previda ne kod svih svetaca koji su pisali, ili m nogih... (p rv a re d a k c ija ). - S lijed i a lu z ija n a e v a n đ e o s k e sav je te (L k 14,83). ... ■ n akon onoga s to je rečeno u vezi s N jegovom Crkvom (p rv a re d a k c ija ). Fray L uis j e o v ak o o b ja v io ovaj o d lo m a k : »m oji su ro đ a c i bili ti koji su m i n a jm a n je p o m o g li u n jim a , a o n i k o ji su m i u n jim a p o m o g li bili su s lu g e Božji« (sir. 55).

4. Vjerujte, sestre, budete li Mu služile kako treba, nećete naći boljih rođaka od onih koje vam Njegovo Veličanstvo pošalje. J a znam d a je tako, a nastavite li kako ste započele i budete li shvatile da, postupajući drugačije, žalostite vašega istinskoga prijatelja i Zaručnika vašega, vjerujte mi da ćete vrlo brzo steći tu slobodu i da ćete se moći pouzdati više u one koji će vas samo po rad i Boga voljeti, nego u sve vaše rođake, te da vas neće iznevjeriti, pa ćete i u onom e, u kom e ne mislite, naći braću i roditelje. Je r, kako ovi očekuju plaću od Boga, brinu se za nas, a oni koji je očekuju od nas, budući da vide da smo sirom ašne i d a im ni u čemu ne m ožem o biti od koristi, brzo se um ore. Pa iako to nije uopćeno, najčešće je sada u svijetu; jer, konačno, to je svijet. O nom e tko vam što drugo kaže, i d a je krepost to činiti, nem ojte vjerovati. Kada bih iznosila svu štetu koju to donosi, m orala bih jak o oduljiti; stoga i zato što su drugi, koji bolje znaju što govore o tom e pisali, neka bude dosta to što je rečeno. Zamišljam si, budući da sam ja toliko shvatila, prem d a sam nesavršena, što li će tek učiniti oni koji su savršeni? 5. Jasno je da je dobro sve to nagovaranje da bježimo od svijeta, što nam svjetuju sveci. Zato mi vjerujte d a ono što se, kako sam rekla4, od njega najviše o nas lijepi jesu rođaci, a i najteže se odlijepe. Zato oni koji bježe iz svojih zemalja čine dobro - ako im to vrijedi, kažem - j e r ne vjerujem d a je ono u tjelesnom bijegu, već. u tom e da se duša snažno zagrli s dobrim Isusom, našim G ospodinom , je r kako tamo nalazi sve, zaboravlja sve. Ipak je velika pom oć da se odjeljujem o od njih, dok posve ne spoznam o tu istinu, je r kasnije može biti da Bog ushtjedne, kako da bi nam dao križ u onom e u čem u smo običavali uživati, da se družim o s njima.

4 R ek la je fo u br. 2.

48

(Umori kako nije dosta odreći se onoga što je rečeno, ako se ne odričemo nas sa­ mih, te kako idu skupa ova; krepost i poniznost. lJM re k a v li.se .svijeta! l'ođaka i zatvorivši se ovdje uz uvjete koji su spom enuti, čini se da smo već učinile sve i da se više nije potrebno ni sa čime boriti. O, sestre moje, nem ojte biti sigurne i n eu sp av lju jtese, jer će vam se dogoditi kao onom e tko 11ježe posve smiren, nakon što zatvori vrata u strahu od kradljivaca, a ostavi ih u svojoj kući. Vi već znate da nem a gorega kradljivca, budući da ostajemo mi same, nego što je biti neoprezan, i to što svaka pojedina - kao u najvažnijem od svih poslova - slabo pazi da se odupre svojoj volji. Im a m nogo stvari koje oduzim aju ovu Hvriu slobodu duha da može odletjeti svome Tvorcu, a da ne bude opterećena /m iljom i olovom. 2. Snažan je lijek za to imati stalno na pam eti kakva je ispraznost sve i kako brzo završava, zato da se sklonosti odvrate od tako bezvrijednih stvari i usm jere prem a nnome što neće završiti nikada. Iako se čini d a je to slab lijek, uspijeva ojačati dušu t u vrlo sitne stvari unijeti pozornost. Čim se. osjeti sklonosL:pxema nekoj, neka se ir,rođaci od kojih se, upozoravani vas, razdvojite, već ih prigrlite, ljubite i nikada ue budite bez njih. O, najveća kreposti, gospodarice svega stvorenoga, vladarice s v i j e t a , osloboditeljice od svih zamki i m reža koje postavlja nečastivi, tako ljubljena - dušu sjaosobnom da bude kadra piti mnogo, ~kaošto staklar pravi posudu onakve veličine koja je potrebna za ono što hoće uliti u nju. U želji za njom , budući d a je od nas, nikada ne biva da nem a nedostatka. Ako pak donosi koju dobru stvar, onda je to što u tom e pom aže Gospodin. M eđutim, toliko smo neprom išljeni, kako je patnja blaga i slasna, da se nikada ne mislimo zasititi te patnje: je d em o neum jereno, potičem o tu želju koliko god ovdje možemo, pa tako kadikad i ubija. Sretne li takve smrti! Ali, m ožda bi se životom pom oglo drugim a da um ru od želje za takvom smrću. A to mislim d a čini nečastivi, je r shvaća kakvu će štetu nanijeti živeći, pa tako kuša neum jerenim pokoram a zato da se uništi zdravlje, a do toga mu nije neznatno stalo. 10 . Hoću reći da se onaj tko dođe do tako silne žeđi jak o pazi, je r će, neka bude siguran, doživjeti ovu napast, te m akar i ne um re od žeđi, u p ropastit će zdravlje i pokazat će vanjske znake, m akar i ne htjeđne, kojih se svakako treba kloniti. I'reba p rim ije tili d a u s p o r e đ u je »živu vođu« (u liv e n a k o n te m p la c ija ) s » b la tn ja v o m v o đ o m « ( r a z g o v o r ­ n a m o litv a ) - »Ovdje«: o d n o s i se n a živu v o đ u , to je s t n a k o n te m p la c iju . - U n asta v k u : »... daje ja s n iju spoznaju o svem u nego što bismo ovdje« [o d n o s n o , vise... -nego b is m o ovdje, n a zem lji] mogli im ati... Ovdje (u u liv e n o j k o n te m p la c iji) nas vodi Gospodin... O sta je n e ja s a n sm isa o . - S vetica a lu d ira n a s a m u seb e. V id jeti 2 0 . p o g l. M oga života i Relacićn I a. - U p rv o j re d a k c iji j e to iz n ije la ovako: J a znam za je d n u koja, da jo j B o g brzo nije pritekao u pom oć ovom živom vodom u izobilju, bijaše tako žedna, i tajio je rasla njezina želja da jo j bijaše sasvim ja sn o da bi bilo moguće - kada jo j se ne bi bilo pom oglo - da umre od žeđi. Blagoslovljen neka b u ik O n a j ko ji nas -poziva da idemo piti, u Svom E vanđelju ( Iv 7,37). A kako kod našega Dobra i Gospodina ne može biti ničega što ne bi bilo savršeno, kako samo n a N jega spada dati n am ovu vodu, daje onu koju trebamo. - U to le đ s k o m ru k o p is u r c č c n ic a je g la sila ov ak o : » g o to v o ju j e o đ S e b e u z im a o s v elik im u ste z a n je m « . T ri su p o s lje d n je riječi S v eličin a u to g ra f. 15 U br. 8.

Kadikad će malo koristiti naša umješnost, je r nećem o moći prikriti sve što se zaželi; no, budim o oprezni kada nastupe tako snažni porivi ove želje, zato d a joj jo š i mi ne pridonesem o, već blago presijecimo nit drugom pobudom , je r će se m ožda kadikad dogoditi da naša narav djeluje onoliko, koliko i ljubav, je r ima onih osoba koje bilo kakvu stvar, m akar i loša bila, žele s velikim žarom. T e ne vjerujem da će biti previše trapljene, je r trapljenje koristi svemu. Čini se d a je besmislica obuzdati tako dobru stvar; pa ipak nije; jer, ja ne kažem da se odstrani želja, već da se obuzda, te će se m ožda nekom drugom zaslužiti isto toliko. 11. Želim reći još nešto zato da budem jasnija: javi se velika želja, kakvu je imao sveti Pavao11', da se već bude s Bogom i lišen ovoga zatvora. Neće biti p o treb n o tek malo trapljenja da se obuzda takva muka, koja m ora da je po sebi jak o slatka, a p otpuno se neće moći. Ali kada se uvidi da toliko pritišće da se gotovo gubi svijest (kao što sam vidjela, nem a tom e davno, kod je d n e osobe, po naravi1' nagle, ali odlučne da skrši svoju volju - čini mi se da ju je već izgubila, je r je zaokupljena drugim stvarima - hoću reći na trenutak, zato što sam vidjela d a je gotovo izbezum ­ ljena od velike m uke i truda koji je uložila zato da je prikrije), kažem da u tako pretjeranom slučaju, m akar to bilo od duha Božjega, sm atram poniznošću bojati se, jer ne trebam o misliti da posjedujem o toliko ljubavi, pa da nas dovede u tako veliku nevolju. 1 2 .1 kažem da neću držati tako lošim (ako može - velim - je r svaki p u t m ožda neće moći) da prom ijeni želju, misleći da će, ako poživi, više služiti Bogu i da će možda prosvijetliti neku dušu koja se trebala izgubiti, te da će, služeći više, zaslužiti po čemu će moći više uživati Boga, a neka se boji kako je neznatno služila. T o su dobre utjehe za tako velik trud, a ublažit će svoju bol i steći će mnogo; je r da bi se služilo sam om e G ospodinu hoće se ovdje proboraviti i proživjeti sa svojom m ukom . T o je kao tješiti onoga koji podnosi veliku m uku i tešku bol, govoreći m u da ima strpljenja i da se pred a u ruke Božje, te neka na njem u ispuni Svoju volju, je r je predati se njim a najsigurnije u svemu. 13. A ako je nečastivi na neki način potpom ogao tako veliku želju, što bi bilo moguće, kako pripovijeda Kasijan - mislim - o jednom pustinjaku vrlo stroga života, kojegaje nagovorio da se baci u bunar, je r da će prije vidjeti Boga, ja svakako vjerujem da sasvim sigurno nije služio s poniznošću, ni dobro; je r vjeran je G ospo­ d in 18 i ne bi dopustilo Njegovo Veličanstvo da se zaslijepi u tako očitoj stvari. Ali je jasno, kada bi želja bila od Boga da m u ne bi naškodila; donosi sa sobom svjetlost, razboritost i um jerenost. T o je jasno, samo što taj protivnik, naš neprijatelj, otkud

U sp . H l 1,23. A ne p o naravi, b ijaše n a p is a la : n e jc m o ž d a p r e c rta la s a m a -Spisateljica. - O n a s a m a je u to fecfsk o m r u k o p is u p r e c rta la u m e ta k : »Č ini m i sc d a j e to već iz g u b ila , je r je z a o k u p lje n a d r u g im s tv a rim a « . A lu d ira n a s a m u sebe. 1 K o r 10,13. - R ad i sc o u s a m lje n ik u i Ie ro n u , čiju p ro š lo s t p re p r ič a v a K asija n u C onferenda U , 5. p o g l. (PI 4 9 ,5 3 0 ). - ( ) ljubavi s v e le 'ie re z ije p re m a K a sija n o v irn k n jig a m a sv jed o či M ari a d c B au fisfa u: P ro c e so R e m is o ria l (Avila, 1610). » O p o n a š a ju ć i s p o m e n u to g a o ca sv e to g a D o m in ik a , bila je v elik i o b o ž a v a te lj Colaciones o d K asija n a i O c a o d P u stin je , p a joj je, k a d a je o va o č ito v a te ljic a b ila s n jo m e , sv eta M ajka z a p o v ije d a la s v ak o g a d a n a d a p r o č ita d v a ili tri živ o ta o n ih sv eta ca, z a to što o n a n ije im a la k a d a z b o g ra z lo ž n ih i sv e tih d u ž n o s ti, tc joj ih o v a o č ito v a te ljic a n a v e č e r p r e p r ič a v a , i la k o jc čin ila« (B. M. C ., t. 19, str. 5 0 1).

god može, nastoji naškoditi19, a budući, da on nije neoprezan, nemojmo biti ni mi. T o je važna pojedinost za m nogo stvari, kao što je skraćivanje, vrem ena molitve, koliko g o d slatka bila, kad_s£_primijeti da s ^ sc ^ jjiy u -ije le s n e snage ili da se šteti glavi. U svemu je vrlo potrebiteTražbobiost. 14. Zašto sam, što mislite, kćeri, htjela objasniti svrhu i pokazati nagradu prije bitke, rekavši vam kakvo dobro donosi sa sobom to da se stigne piti s toga nebeskog izvora žive vode? - Zato da se ne oneraspoložite zbog truda i prep rek a kojih ima na putu, te d a idete h rabro i d a se ne um orite. J e r - kako sam rekla20 - može biti, nakon što stignete, da vam ne treba nego spustiti se da pijete n a izvoru, te d a ostavite sve i izgubile ovo dobro, misleći da nećete imati snage da stignete do njega i da niste za to. 15. Znajte da G ospodin poziva sve. Budući d a je sama Istina, ne treba sumnjati. Da ovaj poziv nije sveopći, ne bi nas Gospodin pozivao sve, a čak i da poziva sve, ne bi rekao: Ja ću vam d a tip itr'. Mogao bi reći: »dođite svi je r, napokon, nećete izgubiti ništa, a dat ću piti onim a kojima budem htio«. Ali kako je rekao bez toga uvjeta »svi«, držim za sigurno da svima onim a, koji ne posustanu n a putu, neće uzm anjkati ove žive vode. N eka nam Gospodin, koji je obećava, dade milost d a je tražim o onako kako je treba tražiti, po Njegovom Veličanstvu.

19 A luzija n a bib lijsk i te k st iz 1 Pt 5 ,8 , koji j e S v elica č itala u k a rm e lić a n s k o m P rav ilu . - U p rv o j re d a k c iji z a v ršav a la je o v ak o : budući da on [d av ao ] nije neoprezan, nem ojm o bili n i mi. To je va žn a pojedinost za mnogo stvari, je r je kadikad od velike potrebe da ne zaboravimo na. njega. U 2. p o g l. 21 Iv 7 ,3 7 . O vaj se te k st n e ja v lja u Bibliji u o b lik u u k o je m g a j e S v elica n a v e la . Č in i se d a j e to k o m b in a c ija Iv 7 ,3 7 i M( 1 1,20, s tim e šio jc saču v ala m isa o p rv o g a i g ra m a tič k u fo rm u d r u g o g a . U sp . Exclam ationes, IX . 1.

Govori kako po različitim stazama nikada ne uzm anjka utjehe na p u tu molitve, te svjetlije sestrama da se njihovi razgovori uvijek odnose na to. 1. Čini se da sam u prethodnom poglavlju vi proturječju s onim što sam bila rekla; je r, kada sam tješila one koje nisu stizale dovde1, rekla sam da Gospodin ima različite putove po kojima idu k Njem u, kao što ima puno stanova2. To, eto, o p et kažem; je r, čim je Njegovo Veličanstvo vidjelo našu slabost, pobrinulo se za to kako Njem u dolikuje; ali nije rekao: »po ovom putu neka dođu jedni, a po ovom drugi«; dapače, tako je veliko bilo Njegovo m ilosrđe da nikom e nije zabranio da se potrudi da dođe piti na ovaj izvor života. Blagoslovljen neka bude u vijeke! S koliko bi tek razloga to zabranio meni! 2. Budući da m eni nije zapovjedio da ga napustim kada sam započela ići po njem u, niti učinio da m e bace u ponor, posve je sigurno da ga nikom e neće oduzeti, dapače nas javno poziva n a sav glas:i. Ali, budući d a je tako dobar, ne prisiljava nas, već štoviše na m nogo načina daje piti onim a koji ga hoće slijediti, zato da nitko ne bude neutješen ili da ne um re od žeđi. J e r iz ovoga bogatog izvora nastaju potoci, je d n i veliki, a drugi maleni, a kadikad i lokvice za djecu, je r im je to dosta, a d a je više, prestrašili bi se kada bi vidjeli puno vode; to su oni koji su na počecima. Prem a tome, nem ojte se bojati, sestre, da ćete um rijeti od žeđi na ovome putu; nikada ne uzm anjka vode za utjehu do te m jere, da se ne bi moglo podnijeti. A budući d a je to tako, prihvatite moj savjet i nem ojte zastati na putu, nego se borite kao oni jaki dok ne um rete u traženju, je r niste ovdje ni za što drugo nego da se borite. A budete li uvijek išle s tom odlučnošću, da ćete prije um rijeti negoli odustati od toga da stignete do kraja puta, ako vas G ospodin bude vodio s ponešto žeđi u ovome životu, u onom e koji je zavijeke dat će vam piti u svem izobilju i bez straha d a će vam to uskratiti. Dao Gospodin, da Mu ne zakažemo mi, amen*1. 1 U 17. p o g l., br. 2. 2 U sp . Iv 14,2. A lu zija n a Iz r 1,20... i n a Iv 7 ,37. '

U p rv o j rc đ a k c iji j c o v ak o b io iz n ija n s ira n ovaj v a ž a n o d lo m a k : A budete li u vijek iSle s tom odlučnošću da ćete prije umrijeti, negoli odustati od toga da stignete do ovoga izvora, ako vas vodi Gospodin, a da se ne dođe do njega, u drugom e će vam je dati u svem izobilju; p it ćete bez straha da će vam vašom, krivn jo m u zm anjkati. Dao B o g da. ne uzvianjka Njegova milosrđa.

3. Sada, da se započne ovaj put, koji je sp o m e n u t1, tako da se ne pogriješi već na početku, porazgovorim o malo o tom e kako treba započeti to putovanje, je r to je najvažnije, hoću reći d a je sve važno poradi svega. N e kažem da onaj tko ne bude imao odlučnosti, o kojoj ću ovdje govoriti, odustane od toga da ga započne, je r će ga G ospodin usavršavati; pa i kada ne bi učinio ništa više osim d a napravi je d an korak, toliko kreposti ima u sebi da se ne treba bojati đa će izgubiti i da m u to neće biti jako dobro plaćeno. T o je - recim o - kao kada netko im a oprosnu krunicu'’, p a ako je je d a n p u t izmoli dobiva, a ako pak više puta, više; ali ako nikada ne dođe do nje, nego je drži u škrinji, bilo bi bolje d a je nema. Prem a tome, m akar kasnije ne bude išao po istom putu, ono malo što bude prošao po njem u, prosvijetlit će ga d a ide dobro po drugim a, a ako pak bude prošao više, prosvijetlit će ga više. Konačno, neka drži za sigurno da m u ni za što neće naškoditi to što ga započne, m akar ga i napustio, je r dobro nikada ne škodi. Zbog toga sve one osobe koje se budu ophodile s vama, kćeri, bude li odlučnosti i prijateljstva, nastojte ih osloboditi straha da započnu s takvim dobrom ; i, za ljubav Božju, neka vaše ophođenje uvijek bude usm jereno nekom dobru onih s kojima budete razgovarale, je r vaša molitva m ora biti n a korist duša. A budući d a to uvijek m orate tražiti od Boga, loše bi bilo, sestre, ne nastojati to na sve načine. 4. Ako hoćete biti dobar rođak, ovo je istinsko prijateljstvo, a ako pak dobra prijateljica, shvatite da toga ne može biti, osim po ovome putu. N eka istina bude u vašim srcima, kao što m ora biti u vašoj misli, pa ćete ja sn o vidjeti ljubav koju smo dužne gajiti p rem a bližnjima. Nije više vrijeme, sestre, za dječju igru, je r ova svjetska prijateljstva i nisu ništa drugo, pa m akar bila dobra, pa neka ne bude m edu vama takva razgovora kao »da li m e volite?«, »ne volite me«, ni s rođacima, ni bilo s kime, ne b ude li utem eljen na nekoj visokoj svrsi i koristi one duše. Je r, može se dogoditi, zato da bi vaš roćlak ili brat ili pak slična osoba poslušali od vas neku istinu i prihvatili je, da ih m orate privoljeti takvim razgovorim a i dokazima ljubavi koji uvijek gode osjećajnosti; tako će se dogoditi d a će više držati do dobre riječi - j e r tako je zovu - i da će više djelovati nego m noge o Bogu, da bi se ove utisnule kasnije. Prem a tome, ako se ide s nam jerom da se prikoristi, ne branim ih. Ali, ako nije za to, ne m ogu donijeti nikakve koristi i moći će nanijeti štetu, a da vi to i ne prim ijetite. Zna se da ste redovnice i da je vaše baviti se molitvom. Neka vam se ne nam etne: »ne želim đa m e sm atraju dobrom«, je r je od zajedničke štete ili koristi ono što na nam a vide. A veliko je zlo za one koje su toliko obvezne, kao što su redovnice, ne govoriti nego o Bogu, osim ako im se prikrivanje u takvom slučaju učini dobrim , ukoliko to katkada ne bi bilo za veće dobro. T o je vaše ophođenje i govor. O naj tko bi se htio s vama ophoditi neka nauči vaš govor, a ako ne, čuvajte se da vi n e naličite njegov; bit će to pakao. 5. Budu li vas smatrali neuljudnim a, malo je važno; ako pak licem jernim a, još manje. Postići ćete tim e da vas neće viđati osim onaj tko se bude sporazumijevao

O vaj p u t koji je spomenut: p u t m o lilv c , je d in i o k o je m u k n jig a g o v o ri, m e d u m n o g im a n a k o je a lu d ir a u br. I . O prosna kru n ic a : vrsi k ru n ic e k o ja j e slu žila za b ro je n je , k o lik o se p u ta i/m o lilo p r o p is a n e m o lilv c .

tim jezikom . Je r, ne putuje čovjek koji ne zna arapski', niti uživa u tom e da govoi i puno s onim tko ne zna drugoga jezika. Tako vas neće zamarati, niti vam naškodili, jer ne bi bila m ala šteta početi govoriti novim jezikom i sve bi vam vrijeme otišlo u to. A ne m ožete znati kao ja, kako je to veliko zlo za dušu, zato što sam to iskusila, [er d a bi se znalo je d an , zaboravi se drugi, a to je stalno nespokojstvo, od kojega na sve načine m orate bježati; je r ono što je vrlo prikladno za taj p u t o kojem u smo počele govoriti, jesu m ir i spokojnost u duši. 6. Ako one koje se budu ophodile s vama htjednu naučiti vaš jezik, budući da nije na vama da poučavate, m ožete reći kakva se bogatstva dobivaju, ako ga se nauči; i nem ojte u tom e posustati, nego ustrajte s m ilosrđem , ljubavlju i molitvom da joj prikoristi zato da, shvativši veliki dobitak, pođe potražiti učitelja koji će je poučiti; ne bi bila m ala milost koju bi vam Gospođin udijelio time što biste potakle neku dušu na to dobro. Ali kakve li se stvari javljaju kada se počne govoriti o tom putu, čak i onom e tko je tako loše išao njim e, kao što sam ja! Dao Gospodin, sestre, da vam to znadem reći bolje nego što sam učinila, am en8.

7 A ra p ski: n a t u c a n jc a r a p s k o g je z ik a ; isk riv lje n i n e ra z u m ljiv je z ik (u sp . M o j život, 14. p o g l., br. 8, b ilješk a). - Vaše ophođenje i govor (br. 4), ovaj je zik: to su izrazi k o jim a o z n a č u je sv o jstv e n i p r e p o z n a tljiv n a č in koji k a r a k te riz ira (ra z )g o v o r o n o g a tk o živi živ o to m m o litv e . 8

P rv a re d a k c ija je z a v rša v a la d ru g a č ije ; Koda bik barem j a m ogla pisati s p u n o ru ku , zato đa ne zaboravljaju je d n e umjesto drugih.

Govori koliko je važno s velikom odlučnošću držati se molitve i ne obazirati se na neugodnosti koje podmeće nečastivi. 1. N em ojte se prestrašiti, kćeri, toga što je p otreb n o gledati na p u n o stvari zato da se započne ovo božansko putovanje, koje je glavni put. za nebo. Idući po njemu stječe se veliko blago i nije čudno što, po našem mišljenju, m nogo stoji. Doći će vrijeme kada ćete shvatiti kakva je sitnica sve za tako veliku vrijednost . 2. Sada, dakle, vraćajući se onim a koji hoće ići po njem u i ne stati do k raja1, a to znači stići piti od ove vode života, te kako m oraju započeti, kažem d a je od velike važnosti, i to sve2, velika i jako čvrsta odlučnost, da se ne stane, dok se ne dođe do nje, m a što bilo da bilo, m a što se dogodilo, mučilo se koliko m u drago, neka m rm lja tko hoće, m akar ne došla tamo, m akar um rla na putu ili ne im ala hrabrosti za napore koji su na njem u, pa m akar potonuo svijet, kao što se više p u ta dogodi da nam se kaže: »ima opasnosti«, »ona se ovuda izgubila«, »onaj se prevario«, »onaj pak, koji je puno molio, pao je«, »škode krepostima«, »nije to za ženske, je r se m ogu umisliti«, »bit će bolje da pletu«, »nisu im potrebne te profinjenosti«, »dosta im je Očenaš i Zdravomarija«. 3. T o i ja kažem, sestre. I još kako im je to dosta! Uvijek je jako dobro da temeffite-^vašu molitvu na molitvama .izgovorenima takvim..ustima kakva su G ospo­ dinova. U tom e imaju pravo, je r da naša slabost nije već tako ja d n a i naša pobožnost SE onilaka, ne bi bila potrebna slaganja drugih molitava, niti bi bile p otreb n e druge knjige. T ako mi se, eto, učinilo sada (jer, kako kažem ’, govorim o dušam a koje se ne m ogu sabrati u drugim otajstvima, za što im je, čini se, potrebna um ješnost, a ima i nekih tako dom išljatih duhova koje ništa ne zadovoljava), p a ću ovdje navesti neka načela, sredstva i svrhe molitve, prem da se na uzvišenim stvarima neću zadržavati'1. A knjiga vam neće moći oduzeti, je r ako ste marljive, i ako im ate poniznosti, nije vam potrebno ništa drugo. 1 Sada, dakle, vraćajući se n a p r e d m e t: p o č e la j e o lo m e g o v o rili u 19. p o g l. bi'. 1-2. 1 U p rv o j re d a k c iji j c o v d je b ila u m e t n u t a j e d n a za n im ljiv a lite r a r n a r e fe re n c a : » v až n o sti... sve« i, p r e m d a s a m u n e k o j k n jiz i p ro č ita la ko liko j e dobro s lije d iti o v a j p r i n c i p - p a ča k i n e k o lik o n jih - č in i m i se d a se n e g u b i 7iišta tim e što se to o vd je k a že...

^ A lu d ira n a 19. p o g l., br. 2. 4 U p rv o j re d a k c iji je stajalo : ... uzvišene stvari samo ću dotaknuti, je r - kako kažem - već sam o njim a pisala [m isli i ta k n jig u M o j život}; i neće vam moći oduzeti knjigu-, p a da. va m ne ostane tako dobra knjig a ... ~ O v a

4. Mene su uvijek oduševljavale i više su m e privlačile riječi Evanđelja:’ nego vrlo dobro sastavljene knjige; posebice, ako pisac nije bio provjeren, nisam ih imala volje čitati. Priklonivši se, dakle, ovom Učitelju mudrosti, m ožda će mi ukazati na neku misao koja će vas zadovoljiti. N e kažem da ću dati tum ačenje ovih božanskih molitava0 (jer se to ne bih usudila, i m nogo ih je već napisano; a da ih i nem a, bila bi to besmislica), već na razmišljanje o riječima Očenaša. Naime, katkad se uz m nogo knjiga, čini se, kod nas gubi pobožnost u onom e, u čemu nam ju je tako važno imati, a jasn o je da sam učitelj zavoli učenika, kada ga u nečem u poučava i uživa ako m u se svidi ono u čem u ga poučava, te m u pom aže da to nauči, pa će tako učiniti i ovaj nebeski Učitelj s nama. 5. Zbog toga se nim alo nem ojte obzirati na zastrašivanja koja vam budu podm etali7, niti na opasnosti koje vam budu opisivali. Šaljivo bi bilo kada bih željela ići, bez opasnosti, putom na kojem ima toliko lopova, te steći veliko blago. Je r, svijet je tako dobar da će vam dopustiti da ga uzm ete u miru; ne, nego će za je d a n novčić dobitka odlučiti ne spavati noćima i uznemirivat, će vam dušu i tijelo. Prem a tome, kada ga budete išle osvajati - ili krasti, kako Gospodin kaže da ga siloviti osvajaju3 - i to po glavnoj cesti i po sigurnom putu, po kojem u je išao naš Kralj i po kojem su išli svi Njegovi izabranici i sveci, pa kada vam kažu da ima toliko opasnosti i kada vam ulijevaju toliko strahova oni koji idu osvajati to dobio po bespuću, po njihovu nahođenju, kakve li su opasnosti koje će proći? 6. Ah, kćeri moje, neusporedivo m nogo veće, samo što ih ne shvaćaju dok se ne suoče s pravom opasnosti, kada im nem a tko pružiti ruku, i kad posve izgube vodu, a d a je ne popiju ni malo ni puno, ni iz lokve ni iz potoka. Pa već i same vidite, kako će se provesti bez kapi vode po p utu na kojem u ima toliko onih s kojim a se treba boriti. Ja sn o je da će, po svoj prilici, um rijeti od žeđi. Je r, htjele mi to ili ne, kćeri moje, svi idem o prem a tom izvoru, iako n a različite načine. Vjerujte mi, dakle, i neka vas nitko ne p revari, pokazujući v a m ..neki Hmgi put. • isitn puta molitve. f7.]~Ta~šacla ne kažem da bude misaona ili usm ena za sve; za vas kažem d a je potrebno ije d n o i drugo. T o je služba redovnika. O noga tko vam kaže d a je to opasnost, držite pravom opasnošću redovnika. O noga tko vam kaže d a je to opasnost, držite pravom opasnošću i bježite od njega. Nem ojte to zaboraviti; a m ožda vam je i potreban taj savjet. O pasnost je nem ati poniznosti i drugih kreposti, ali put molitve da bude p ut opasnosti, takvo nešto ne dao Bog nikada. Cini se da je nečastivi smislio ulijevati takve strahove, i bio je tako vješt d aje, kako se čini, neke koji su posjedovali molitvu zaveo da padnu.

p o s lje d n ja re č e n ic a a lu d ira n a n a jn o v iju z a b ra n u k n jig a n a p u č k o m jezik u (» In d e k s z a b ra n je n ih k n jig a ...« in k v iz ito ra F. do V aldesa, 1559), šio jc S vctici n a n ije lo ta k o d u b o k u b o l (u sp . M o j život, 20. p o g l. br. 5). ... koje su proizišle iz onih presvetih usta. onako kako ih je govorio, s lije d ilo j c u p rv o j re d a k c iji. (l O vih božanskih m olitava: O č e n a š i Z d ra v o m a rija , je r je n a p o č e tk u b ila n a u m ila k o m c n iir a ti o b a d v ije , izostavivši k a s n ije ovu d ru g u . - S lje d e ć a rc č c n ic a : a da ih i nema. ( d r u g ih n a p is a n ih d je la ) bila bi to besmislica, (d a ih p iš e m ja)«. ‘ Podmetao: n a p is a la j e iz ra s tre s e n o s n .

8 Mt I 1,12.

8. A pogledajte samo koliko je sljepilo ovoga svijeta, te ne gledaju n a tisuće onih koji su pali u krivovjerje i u m noga zla, ne posjedujući molitvu, nego razbibrigom , pa ako je nečastivi m eđu m nogim a od njih, zato da bolje obavi svoj posao, naveo da p ad n u neki koji su posjedovali molitvu, uspio je pak nekim a uliti toliko straha u pogledu kreposti. O ni koji uzimaju takvu zaštitu zato da se spase9, neka se čuvaju, jer bježe od dobra, zato da se oslobode od zla. N ikada tako zle izmišljotine nisam vidjela: dobro se vidi d a je od nečastivoga. Ah, G ospodine moj, zauzm ite se za Vas! G ledajte da shvaćaju naopako Vaše riječi. N em ojte dopuštati sličnih slabosti kod vaših sluga10. 9. Jm a j e d n o veliko dobro, a to je_da čete uvijek sresti n ek o g a. tko će vam pom oći. J e r istinski-sluga-Božii. kojemu ie NjegovoV elicanstvo prosvijetlilo put, posjeduje tojda-m u uxadnLSttabo\dm a ioš.više ražte id ia jd a -n e .su stan e . Jasno mu je o tk u d a će nečastivi zadati udarac, pa mu izmiče i razbija m u glavu. Više g a 11zaboli to, nego što ga vesele sva d ruga zadovoljstva koja m u drugi pružaju. Kada za nekoga nem ira, nekoga razdora koji je posijao - pa se čini da sve vodi za sobom napola slijepe zato što se krije ispod velike revnosti - uzdigne Bog nekoga tko će im otvoriti oči i reći neka paze je li im zamaglio put da ga ne vide, kolika lije Božja veličina da kadikad može više sam o je d a n čovjek ili dva, koji kažu istinu, nego m nogo njih skupa! Ponovno m alo-pom aio otkrivaju put; Bog im daje hrabrost. Ako kažu d a ima opasnosti u molitvi, pobrine se da se shvati koliko je dobra molitva, ako ne riječima, onda djelom; ako kažu da nisu dobre česte pričesti, tada im pristupa češće. Tako, kada se nađu je d a n ili dvojica koji bez straha slijede ono što je najbolje, G ospodin ponovno dobiva ono što je bilo izgubljeno. 10 . T ako se, sestre, otresite tih strahova; nikada se nem ojte obazirati u takvim stvarima na mišljenje svjetine. Pazite, je r nisu to vrem ena da se vjeruje svima, već sa m ^ ^ m m ć ^ o jii_kako vidite, nasl[edujrrKHštovlIvot. Nastojte imati čistu savjest i poniznost, te prezirati sve stvari ovoga svijeta Tcvrsto vjerovati u ono što je od Svete M a jiiC rk v e , p a |e posve sigurno da idete po dobrom putu. O trešlte se - kako sam rekla'- - strahova tam o gdje ne treba strahovati. Ako vam ih tkogod bude ulijevao, s poniznošću m u pokažite put. Recite da im ate Pravilo koje vam nalaže da m olite bez prestanka - je r nam tako nalaže - i d a ga m orate obđržavati13. Ako vam kažu da to bude usm eno, raščistite da li m oraju biti razum i srce u onom e što govorite. O dgovore li vam potvrdno - je r dru g o i neće moći vidjet ćete da će priznati da svakako m orate posjedovati m isaonu molitvu, pa čak i kontem placiju, ako vam je ondje Bog dade.

J O ni koji...: o n i koji b je že o d m o litv e d a iz b je g n u n je z in e o p a s n o s ti... !0 Činile dobro, kćeri, je r neće vam oduzeti Očenaš i Zdravom ariju. T ak o j e s lije d ilo u p rv o j re d a k c iji, a lu d ira ju ć i p o n o v n o n a in kvizicijsku z a b ra n u (u sp . bilješku u z br. 3), ali se o v o g a p u ta alu zija n ije d o p a la je d n o m e o d c e n z o ra koji j u j e p r e c r ta o u a u to g ra fu iz F.scoriala i d o d a o n a ru b u : » Č in i se d a k u d i in k v iz ito re koji b r a n e k n jig e o m olitvi«. O v a r u b n a g lo sa b ila j e p r e c r t a n a la k o r e v n o d a d o s a d a n ije d e š if r ir a n a . 11 Više ga: n e č a stiv o g a .

12 U br. 5. Ll V id je ti te k st P ravila u 4. p o g l. bilj. 3.

U kojem obrazlaže što je misaona molitva. 1. Znajte, kćeri, da se ne radi o tome, da bude molitva m isaona ili ne, da se drži usta zatvorena. Ako, d ok govorim^_potguno shvaćam i vidim_da_xa 2£oyaram s Bogom, usredotočena više na tojie g o ha riječi koje izgovaram, istodobnoje molitva i misaona i usmena. No. ako vam kažu da razgovarate s Bogom dok m olite Očenaš, a mislite na svijet, tu ne kažem ništa. Ali ako ćete razgovarati onako, kako.dolikuje razgovarati s tako velikini Gospodinom.'ćTobro je da_pQgledate s kime razgovarate i tko ste vi, zato da.barem uljudno, razgovarate. Jer, kako kralja m ožete osloviti Visočanstvo, ili pak znati način ophođenja kada se govori s kojim velikašem, ako dobro ne znate kakav položaj zauzima i kakav j e vaš položaj? J e r u skladu s time m ora se iskazati poštovanje, i prem a običaju, pa i to m orate znati; u protivnom će vas otpraviti kao neotesanca1i nećete obaviti ništa. Pa što je to, G ospodine moj? Što je to, moj Vladaru? Kako se to može trpjeti? Kralj ste, Bože moj, bez kraja, je r kraljevstvo koje im ate nije Vam iznajmljeno. Kada se u Vjerovanju kaže: »Vaše kraljevstvo nema kraja«, to mi gotovo uvijek čini posebno zadovoljstvo. Hvalim Vas, G ospodine, i blagoslivljam na vijeke. N apokon, Vaše će kraljevstvo trajati na vijeke. Prem a tome Vi, G ospodine, nem ojte nikada dopustiti da se sm atra dostatnim da onaj tko pođe razgovarati s Vama, čini to samo ustima. 2. Što je to, vi kršćani, koji kažete da nije potrebna m isaona molitva? Jeste li pri sebi?" Zaista mislim da niste pri sebi, pa biste htjeli da se svi izbezumimo. Niti znate koja je m isaona molitva, niti kako se m ora moliti usmena, niti pak što je kontem ­ placija, je r da to znate ne biste sje d n e strane osuđivali ono što hvalite s druge. 3. J a ću uvijek stavljati m isaonu molitvu uz usm enu, kada se god toga sjetim, zato da vas se ne prestraši, kćeri; je r ja znam na što spad n u 3 te stvari zato što sam prešla stanovit n apor u tome, pa ne bih htjela da vas itko uznemirava, jer je štetno U p rv o j re d a k c iji se g o v o ri, u n a s ta v k u , o je d n o j z g o d i koja se d o g o d ila S v e titi za n je z in a b o ra v k a u p a la č i D. L u ise d e la C e rd a (u sp . M o j život, 34. p o g l.): J o š ćete se više, ako to dobro ne znate, trebati raspitati, p a čak i odgonetavati što trebate reći. M en i se to dogodilo je danput. N isam bila n a vikla razgovarati s gospodom, a trebala sam zbog neke potrebe razgovarati s jednom koju j e trebalo oslovljavati s »gospodstvo«, a tako su m i to i objasnili. A ja , kako sam neotesana, i nisam to običavala, kada sam došla tam o, nisam to dobro pogađala. Sjetila sam j o j se reći o čemu se radi i preokrenuti to na smijeh, p a da se složi d a je zovem »milosti« i. tako sam činila. P rv a re d a k c ija j e n asta v lja la: H tjela bik vikati i svađati se - kakva već jesam potrebna, m isaona m olitva. N a što sp a d n u : g d je zav ršav aju .

5

onim a koji k a žu da nije

ići sa strahom po tom putu. Jako je važno da shvatite da ste na dobrom putu, je r ako se nekom putniku kaže d a je zalutao i d a je skrenuo s puta, prisiljava ga se da ide od jed n o g a kraja do drugoga, pa koliko prođe, tražeći kuda m ora ići, zamori se, potroši vrijeme i stigne kasnije. T ko može reći d a je loše, ako počnem o moliti Časoslov ili krunicu, prom isli li s kime će se razgovarati i tko je onaj tko govori, zato da vidi kako će Mu se obraćati? Ja vam kažem, kćeri, kada bi se dobro učinilo sve što treba učiniti, zato da se shvati ove dvije točke, p rije n eg o počnete s usm enom m olitvom koju ćete izgovarati, dobro hi se učinilo da J irovedete~purio vrem en a u m isaoiTOt-’TOJ' je r ne m ožem o doći razgovarati s kraljevićem onako nem arno kao s kakvim seljakom ili kao s nekom jadnicom , kakve smo mi, je r kako god govorili s nam a, dobro j e -1, 4. Pravo je, budući da m e ovaj Kralj iz poniznosti, ako stoga što sam neotesana ne znam razgovarati s Njime, ne prestaje zbog toga slušati, niti priječi d a dođem k Njemu, da m e ne izbacuju van ni Njegovi čuvari; je r anđeli koji su tam o dobro znaju stajalište njihova Kralja, kojem u se više sviđa neotesanost jed n o g a poniznog pastirčića, kod kojega vidi da bi govorio kada bi više znao, bolje od onih koji su vrlo pam etni i obrazovani, koliko god otm jena um ovanja iskazivali, ako nem aju poniz­ nosti"’. Prem a tome, zato što j e O n d o b ar ne smijem o mi biti neuljudni; m akar zato da Mu se zahvali što podnosi sm rad, pristajući d a je uz N jega netko kao ja , dobro je da uznastojim o spoznati Njegovu čistoću i tko je On. Istina je d a se to spozna čim Mu se priđe, kao što biva s ovdašnjom gospodom za koje, čim kažu tko im je bio otac, te iznos im etka i naslov, ne treba znati više. J e r ovdje se ne vodi računa o osobama zato da im se iskaže čast, koliko god to zaslužile, već o posjedim a. 5. Ah, ja d n i svijete! Puno hvalite Boga, kćeri, što ste napustile tako bezvrijednu stvar gdje se ne gleda na to što imaju u sebi, nego na to što imaju njihovi zakupci i podanici, a ako njih nestane, odm ah nestane i njihovo štovanje. T o je zgodna stvar da se proveselite kada sve im adnete kakvu rekreaciju, je r je lijepa razbibriga spoznati kako slijepo trate vrijeme oni od ovoga svijeta. 6. O vladaru naš, vrhovna vlasti, najveća dobroto, sama m udrosti, bez početka, bez kraja, bez granica u Vašim djelima: beskrajna su i ne m ogu se spoznati; pučina bez dna puna čudesa, ljepota koja sadrži u sebi sve ljepote, sam a jakosti! Ah, Bože mili! Kada bih ovdje im ala skupljenu svu m udrost i rječitost sm rtnika da znam dobro iskazati - kako se ovdje može znati, je r u ovom slučaju sve je ne znati ništa neku od m nogih stvari koju m ožem o prom atrati zato da spoznam o nešto od toga tko je ovaj G ospodin i naše Dobro. 7. Da, dođite do toga da razmislite i shvatite, dok stižete, s kim e ćete razgovarati ili s kime razgovarate. U tisuću naših života nećem o uspjeti shvatiti kako ovaj G ospodin zavređuje da se postupa s Njime, je r p red Njim d rh te anđeli. N ad svime vlada, sve može; kod Njega htjeti znači djelovati. Dakle, razložno će biti, kćeri, da se nastojim o radovati ovim raskošim a što ih posjeduje naš Zaručnik i d a shvatimo s

U prv o j redakciji: ...p rije nego počnete s usmenom molitvom ~ to jest moliti Časoslov ili krunicu - provedite p u n o sati u misaonoj. D a, je r ne smijemo doći razgovarati s princom kao s ka k vim seljačićem ili kao s kakvom ja d n ico m kao mi, je r i nije važno da li nas oslovljavaju s ti ili s Vi. U p rv o j re d a k c iji j e n a p is a la : vile M u sc sviđaju ove neotesanosti... negoli vrlo dotjerane »teulogije«, ako u z njih nem a poniznosti.

kime smo vjenčane, te kakav će biti naš život. Ah, Bože mili! Pa ovdje, kada se koja udaje, ponajprije sazna s kime, tko je i što ima; a mi, već zaručene, p red svadbu, jer nas m ora odvesti svojoj kući, budući da ovdje ne brane takve namisli onim a koje su zaručene s ljudim a0, zašto da nam a b rane da nastojim o saznati tko je taj čovjek i tko je njegov otac, kakva je zemlja kam o m e im a odvesti i koja su d obra što m i ih obećava dati, kakvo je njegovo držanje, kako ću ga moći najbolje razveseliti, u čemu ću m u ugoditi i razmisliti kako ću svoje držanje uskladiti s njegovim? Je r, ako koja žena ima biti dobra supruga, ne upozoravaju j e nego da se brine o tome, m akar njezin suprug bio vrlo neugledan. [8. j Pa, Zam čniče moj, zar u svemu m oraju m anje držati do Vas, nego do ljudi? Ako se njim a to čini dobrim , neka Vam ostave Vaše zaručnice, koje m oraju provesti život s Vama. Istina je d a je taj život dobar. Ako je neki zaručnik tako ljubom oran da želi da se njegova zaručnica ne druži ni s kim, baš bi lijepo bilo da ne misli na to kako da m u pruži to zadovoljstvo i na razlog koji ima da to podnese i da se ne želi dražiti s drugim , je r u njem u ima sve što može poželjeti? T o je m isaona molitva, kćeri moje, shvatiti te istine. Ako pak hoćete prihvatiti ovo i moliti usm eno, neka vam je na sreću! N em ojte mi razgovarati s Bogom i misliti na d ruge stvari, je r to znači ne shvaćati što je m isaona molitva. Mislim da je to razjašnjeno. Dao G ospodin da to znadem o provoditi, am en7.

F rav L uis j e u s v o m iz d a n ju (str. 332) s m a tr a o p o tr e b n im d o p u n iti izv o rn ik , p re p ra v lja ju ć i p rv u re č c n ic u : »Pa o v d je , k a d a sc k o ja u d a je p o n a jp r ije s a z n a s k im e ... m i, v eć z a ru č e n e ... da. ne mislim o na. našega Z aručnika? - N je g o v a su se p re p r a v k a d rž a li g o to v o svi n a k la d n ic i, u n a to č to m e s t o j e p o s v e su v išan . M ože se u s p o r e d iti s p rv o m re d a k c ijo m : J e r ovdje, ako netko stupa, u brak, ponajprije sazna, tko je i ka ka v je i što ima. Mi. smo zaručene, a i sve d,uše krštenjem. Prije svadbe, i p rije nego što nas odvede Svojoj kući, Z a ru čnik - budući da ovdje takve nam isli s ljudim a ne brane - zašto da nam a brane da m i saznam o Iko je taj čovjek? - Z a is p ra v n o ra z u m ije v a n je te k sta sv. T e rc z ije tre b a v o d iti r a č u n a o n je z in o j lek sičk o j p r e c i­ zn o s ti i o ta d a š n je m ž e n iđ b c n o m o b ič aju : » zaru čen i« i »zaručnici« bijaše d v o je k o je se je d n o d r u g o m e o b e ć a lo , n a k o n » za m k a« i p rije »svadbe« ili ž e n id b e , n a k o n č e g a su p o s ta ja li » v jenčani«. J o š p rije »svadbe«, p o s to ja o j e o b r e d p o k o je m u j e » z a ru č n ik « v o d io z a ru č n ic u sv o jo j kući z a to d a s e u p o tp u n e »o g ledi«. P rv a re d a k c ija je z a v ršav a la ovako: N eka vas nitko ne zaplaši tim strahovim a. H va lite B oga koji je m oćan i izn a d svih. i kojega vam ne m ogu oduzeti. Dapače, ona koja ne bude mogla m oliti usmeno s ovom p ažnjom , neka zn a da ne čini ono Što je obvezna, i da to je st - ako hoće m oliti savršeno - te nastojati to sinm svojim snaga, ma, uz p rije tn ju da ne Čini ono Što je d užna zaručnica tako velikoga Kralja. - M olite Ga, sestre, da m i udijeli m ilost da to Činim onako kako vam a savjetujem , je r m i p u n o nedostaje. Neka. provid i to Njegovo Veliča,nstvo kakvo O no jest.

Govori o tome koliko je važno da se ne vraća natrag onaj tko je krenuo putem molitve, te ponovno govori o tome koliko je važno da to bude sa čvrstom odlukom. 1. Kažem da je ja k o važno započeti sa čvrstom odlukom iz toliko razloga d a bih vrlo oduljila, kada bih ih navodila. Samo dva ili tri, sesti'e, želim vam reći'. Je d a n je da nije pravo da O n o m g jio iijia m je toliko dao, i n eprekidno nam daje, ne dam (^est53a3tQ le~hoćeniQ jxdlučiti, a j o j e j i g ^ a l o J Jaznje (zacijelo ne T3ez kofištiTveć uz tako velike dobiti), ne dađJVIu to bez sustezanja, n eg o k ao o n aj... tko posudi n e k u stvar, da bi je ponovno uzeo. T o se m eni ne crni clati, već naprotiv ~oštavTjal?Snovito neraspoloženje kod onoga kom e je neka stvar posuđena, kada m u je se ponovno uzme, posebice ako je treba i već ju je sm atrao svojom, ili pak ako su prijatelji, i onom e kom e ju je posudio duguje m nogo stvari, danih bez ikakve dobiti. S pravom će m u se učiniti d a je to škrtost ijak o malo ljubavi, zato što n ije d n u svoju stvarčicu ne želi ostaviti u njegovu vlasništvu, m akar u znak ljubavi. 2. Kakva je to zaručnica.koja^nakon što je prim ila-m nogo vrijednoga nakita od ^voga zaručnika, njem u ne d a x ak n ije d a n p rsten , ne_sbQgj^gas^JxyedBQS.d^jfiJ'.._ je io n a f a ^ F h je g o v o, već kao, zalog da će biti njegova sve dok ne um re? Pa zar o nda ^1žMuzuj«fmanje od toga ovaj Gospodin, te da se rugam o s Njime, dajući i uzimajući natrag sitnicu koju m u damo? N aprotiv, ono m alo vrem ena koje m u odlučim o dati, od onolikoga koliko trošim o na sebe same i na onoga tko nam na tom e neće zahvaliti, budući d a _Mu_taj časak hoćem o dati, dajm o Mu_ga slobodne, misli i^ _ nezaokrnjl]CT7M?mg[nrštvanma rš a ^ d a Mu ga nikada više nećcm " i » S i ^ t r a g r n n 5o ^ p otešRo^a koje nas poradi .togainaflu. ni zbog protivština, niti ' z b o ^ r ie k ^ vecUa to vrijeme sm atram nečim što više nije m oje i d a mislim' da ga s pravom od m ene može zatražiti natrag, kada Mu ga posvema n e budem htjela dati. 3. Nazivam to posvema, je r se n e podrazum ijeva to što se izostavi koji dan, ili nekoliko dana, zbog opravdanih poslova ili pak zbog neke nelagodnosti, da to već znači uzeti Mu. N akana neka bude čvrsta, je r moj Bog nije nim alo osjetljiv; ne gleda na sitnice. T ako će vam imati na čem u zahvaliti. T o znači nešto dati. O stalo je dobro za onoga tko nije darežljiv, već tako škrt d a nem a srca d a dade, p a je već puno to

1 Reći će tri: br. 1. 4. 5. - U p rv o j re d a k c iji j e n a v e la ra z lo g n je z in e k ra tk o ć e : U d rugim s u knjigama, n avedem .

što posudi. Konačno, neka učini barem nešto, je r sve uzima u obzir ovaj naš Gospodin; sve prihvaća p rem a našem htijenju. Kod obračuna s nam a nije nim alo sitničav, već velikodušan. Koliko god velik bio iznos, malo Mu je do toga da ga oprosti. Kada nas plaća, tako je pažljiv, da se ne trebate bojati da ne bi nagradio to što samo je d a n p u t podignem o oči, misleći na Njega. 4. Drugi je razlog2 taj što nečastiv_i,nema toliko mogućnosti za napastovanje. Jako se boji odlučnih duša, je r je već iskusio da m u nanose veliku štetu, i štogod on 'u3ešT z a to d a im naškodi, ide u korist njim a i drugim a, a on ostaje na gibitku. A budući da mi ne smijemo biti nesm otreni, niti se pouzdati u to, je r im am o posla s izdajicama, a one koji su pripravni ne usuđuje se toliko napadati, je r je velika kukavica; ali ka^a hi prim ijetio nm pi-m inst. nanio bi veliku štetu . A a k o sp o z n a jd a , je netkoji&pb&toja-n^te__da.xiije_ča:sLu dobru i vrlo odlučan d a ustraje, r^ ć e jm i dati mira_tii_sp©k©ja; ulijevat će mu strahove i nanositi neugodnosti, J to nikada ne. prestaje. Ja to jakodcSroTmjTmTz Iskustva, p a sam zato to i znala reći, i kažem da nitko ne zna koliko je to važno. 5. Sljedeća je stvar - koja je s ovim u uskoj svezi - da se bori s više srčanosti. Već zna, m akar što se dogodilo, da se ne smije vratiti natrag . 1 o j e kao kada je u boju netko tko zna da nm, ako ga pobijede, aećc |.».N[rdii- U z B ožju pomoć, d o d a la j c S v etica v la s to ru č n o u to le đ s k o m ru k o p is u . 7 U n a s ta v k u j e p is a lo u p rv o j re d a k c iji: To je p u t za. nebo; kažem za nebo, je r lamo su smješteni u Kraljevoj palači, nisu na zemlji, i sigurniji od p u n o prigoda. - U d ru g o ) re d a k c iji r a / r a d ila jc o v e p o jm o v e u br. (i, 7 i8. 8 O vi: o n i koji se zn a ju s a b ra ti. 9 U zdižu se kao u igri, iz ra z koji j e p o ta k a o n a n e o b ič n a tu m a č e n ja . S am p o seb i zn a či đ o n io č i se d o b iv e n o g a (u ig ri) i p re s ta ti ig ra li. O v o m a te r ija ln o z n a č e n je čin i se d a j e iz n u đ e n o d v je m a s lje d e ć im a lu z ija m a : »ustali u p ra v o v rijem e « i » n e b o ja ti s e p ro tiv n ik a « . D o k tr in a r n o , p r e n e s e n o , h o ć e reći d a s a b ra n o s t, s a m a p o seb i, čini d u š u g o s p o d a ric o m zb iv an ja, p o tič e , »uzdiže« je. » U z d ig n u ti« o v d je n e m a m istič n o z n a č e n je z b o g k o n te k sta . - U č e n i re d a k to r, ili p a k p re p isiv a č to le d s k o g r u k o p is a , p r e in a č io j e re č e n ic u o vako: »čini sc d a se d u š a u z d iž e s vatrom-, već v id i d a p r ip a d a N je g o v im s tv a rim a « . S v elica n ije p rim ije tila iz m je n u i p r e p u s tila se n av e sti isp ra v lja n ju v la stito g a te k sta : » [v atra k o ju već] o s je ć a u seb i o d s v jetsk ih stvari«. - M e đ u tim , u r u k o p is u iz M a d rid a je isp rav ila »vatra« (šp . » iu e g o « ) u »i«ra« (šp . »juego«).

tijelo traži svoje pravo, ne shvaćajući da samo sebi odnibljuje glavu tim e što se ne priznaje pobijeđenim ) i ukoliko se provodi nekoliko dana, i uložimo taj napor, jasn o će se vidjeti dobit i shvatit ćete, čim počnete moliti, da dolaze pčele na košnicu i ulaze u nju praviti m ed, a da se mi za to ne brinem o. J e r G ospodin je htio da u naknadu za vrijeme koje Mu je dano duša i volja imaju tu vlast, te d a je , samo tim e što dade znak da se hoće sabrati, poslušaju osjećaji i povuku se u nju. Pa m akar kasnije ponovno izađu, velika je stvar što su se već bili predali, je r izlaze kao zarobljenici i podanici, i ne čine zlo koje bi ranije bili mogli činiti. A kad volja opet zove, dolaze brže, sve dok nakon m nogo takvih ulaza Gospodin hoće da posvema ostanu u savršenoj kontemplaciji. 8. N eka se jako dobro shvati ovo što je rečeno, p rem d a se čini nejasno; shvatit će onaj tko to bude htio provoditi. Tako, eto, putuju m orem 10. A budući da nam je tako važno n e ići polako, porazgovorim o malo o tom e kako ćemo se naviknuti na tako d o b ar način n ap re d o ­ vanja; sigurniji su od m nogih nepogoda; brže se prim a vatra božanske ljubavi, je r samo što m alo potpuhne razum om , budući da su tako blizu samoj vatri, s m alom iskricom koja se dotakne, sve će se zapaliti. Kako nem a sm etnje izvana, d u šaje sama sa svojim Bogom: to je dobra sprem a da upozna sebe". 9 . Računajmo, dakle, da ie u nam a palača n eizm jernog bogatstva; cnela građevina!5d~drigbga kamCTmC'ore^^ takvonTG oipodinu, i da vi jD ridonosIfrT tom edaJD uH irta^^ zgrade takve ~3je)rcg£rk35^štole~čista duIaTj5xIn5IE^ a što su ove veće, jače blista-kam enje,.. ^ t e d a je u toj palači ovaj veliki Kralj, koji je sm atrao shodnim da b u d e vaš Otac, i da _ j T raT pnjejTOftirp fe v ^ 10 . Ovo će se u početku doim ati smjelo - hoću reći ovo umišljanje da se to pojašnjava - a može biti da će m nogo prikoristiti, posebice vama. J e r kako mi žene nismo naobražene, sve je ovo potrebno da uistinu shvatimo da postoji i druga stvar u nam a, neusporedivo dragocjenija od onoga što vidim o izvana; nem ojm o si umišljati da smo prazne u nutrini. A dao Bog da budu samo žene te koje su ovako neupućene; je r sm atram nem ogućim , kada bismo se potrudile misliti da im am o takvoga gosta u nam a, da bismo se odavale stvarima ovoga svijeta, zato što bism o uvidjele kako su niske prem a onim a koje posjedujem o iznutra. Pa što d rag o radi zvijer, čim ugleda ono što se dopada njezinu pogledu, nego utažuje svoju glad plijenom . Da, je r razlika m ora postojati izm eđu njih i nas. 11 . Smijat, ćete mi se, možda, i reći d a je to posve jasno, a im at ćete i pravo; je r m eni je to bilo m utno neko vrijeme. Jasno sam shvaćala da imam dušu; ali koliko vrijedi ta duša, i tko je u njoj - kada si ne bih bila prekrivala oči ispraznostim a života, p a da to vidim - nisam shvaćala. Jer, po m om e mišljenju, da sam shvaćala, kao što sada shvaćam, da u ovu m ajušnu palaču moje duše stane tako veliki Kralj, ne bih Ga bila toliko puta ostavljala samoga; češće bih bila s N jime i više bih se bila trudila da

Tako, eto, p u tu ju m orem : a lu z ija n a p o č e ta k br. 8, m isleći n a o n e koji »se z n a ju sab rati« . Is to se ta k o m o g lo p ro č ita ti u z n a č e n ju zapaliti se, p r e m a fray L u isu i v eć in i izd av ača . (D o d v o ja k o g a tu m a č e n ja z a cije lo je đ o š io u s lije d g rafičk e slič n o sti š p a n jo ls k ih g la g o la »encendci'.sc« i » e n te n d e rs e « .) O p r e d je lju je m o sc, m e đ u tim , za s p o z n a se b e za to s t o j e v je ro ja tn ije d a j e p r o č ita n o iz a u to g r a f a i za to š to se p o k la p a s p rv o m re d a k c ijo m . U ovoj d o d a je : J a bih htjela da ja k o dobro shvatite ovaj način moljenja, koje sc - kako kažem - zove sabranost.

n e budem tako prljava. Ali, kakve li divne stvari da se Onaj koji bi p rep u n io tisuću i više svjetova svojom veličinom zatvara u nešto tako sitno1'! 1 zaista, budući d a je Gospodar, donosi sa sobom slobodu i, budući da nas ljubi, prilagođava se nam a. 12 . Kada neka duša započinje, zato da se ne uznemiri, videći d a j e tako m ala da bi imala u sebi nešto tako veliko, ne razotkriva jo j se, dok je m alo-pom alo ne uvećava, prem a tom e koliko je potrebno za ono što im a smjestiti u nju. Zbog toga kažem da donosi sa sobom slobodu, je r ima moć da učini velikom ovu p alaču nj_Sve se sastoji u tom e da Mu se predam o kao nešto što je N jegovo, sa svom odlučnošću,

^ ^l^iT o m o g uam o dainozeT I^avatniroduzimati, k a o o d n e č ^ Veličanstvo ima to p ravoj n e n ^ g a o đ n c a t^ ^ d a OrTnece'prisiijavalllTastrvfllju, uzima o n o lto M iTdajeino, aJT nedaie Sebe u p otpunosti, dok Mu mi sebe ne dam o u p o tp unosti... T o je sigurna stvar, a zato što j e toliko važna podsjećam vas na to toliko puta. Niti djeluje u duši, kao kada je sasvim Njegova, niti znam kako bi djelovao; prijatelj je posvem ašnjega sklada. Je r, ako palaču ispunim o svjetinom i tričarijam a, kam o će stati Gospodin sa svojom pratnjom ? Mnogo čini ako m akar malo bude u onom metežu. 13. Mislite li, kćeri, da dolazi sam? Zar ne vidite da kaže Njegov Sin: koji jesi nanebesima? Pa takvoga Kralja, zacijelo, ne puštaju samoga Njegovi dvoijanici, nego su s Njime, moleći Ga za nas na našu korist, je r su puni milosrđa. N em ojte misliti da je kao ovdje, gdje se, ako koji gospodar ili poglavar biva nekom e naklonjen poradi nekih nakana, ili zato što to hoće, odm ah pojave zavisti i to đa biva om ražen onaj jadnik, a da nije napravio ništa.

1 Tako je htio stati u utrobu N jegove Presvete M ajke, stoji, k lo m e , u p rv o j red ak c iji. ,3 J e d a n o d c e n z o ra j e p r e c r ta o - j a m a č n o sa s ta n o v itim n e p o v je r e n je m p r o f e s io n a ln o g a te o lo g a - cijelu ovu lije p u d ig re siju u B o /jo j n e iz m je rn o s ti i N jeg o v o j n a z o č n o sti u d u š i (o d »Ali, kakve li divn e stvari... d o palaču«). 14 Čak i ovdje su n a vi teški gosti u ku ć i kada ivi ne vioževio reći da. odu. (Iz p i'v e rc d a k c ije ).

N astavlja s navođenjem sredstava za stjecanje ove molitve sabranosti. Govori koliko nam malo mora biti stalo da budemo povlaštene od strane poglavara. 1. Bježite, kćeri, za ljubav Božju, od toga da vam b ude stalo do tih naklonosti; n eka svaka posebice nastoji činiti ono što m ora, jer ako jo j poglavar ne ...'da .priznanje, može biti sigurna d a će joj to platiirTođatipnznanie"~Gospodin._ D a j e r nismo ovamo došle tražiti nagiadH-j-i-avome životu. Misao uvrieF prem a onom e što jiTtrajnoTXnal)TO ovdašnje nim alo se ne osvrćimo, je r ni onoliko, koliko se živi, ne traje. J e r danas je dobar s jednom , a sutra, ako vidi koju krepost više kod vas, bit će bolji s vama, a ako ne, to je m alo važno. Ne dajte m jesta takvim mislima, je r kadikad započnu s malim i m ogu vas jako uznem iriti, već ih zaustavite tim e da nije ovdje vaše kraljevstvo i tim e kako svemu brzo dođe kraj. 2. No, čak i to je bezvrijedan lijek i ne baš savršen. Najbolje je da to potraje, a vi da budete zapostavljene i skršene, te da to hoćete biti poradi G ospodina koji je s vama. U prite oči u sebe i pogledajte se iznutra, kako je rečen o 1; naći ćete vašega Učitelja, koji vas neće iznevjeriti; dapače, što m anje izvanjske utjehe, ve& Lfevam . radost pru žiti. J a k o j e m ilostiv, pa one koji su ožalošćeni i zapostavljenu nikada_ne iz n e \^ a ije ,^ k o š e ~ u z 3 a jrP u Njega. 'T ako kaže i David d a je s onim a koji su l)zatoScenr7Tli to vjerujete, ili ne; ako to vjerujete, poradi čega se ubijate? 3. Ah, G ospodjne moj, da Vas uistinu poznajem o, ne bi nam nim alojri d o če g a bilo stalo, zato štd> m nogo dajete onima koji se "doista uzđajiTljTVas! Vjerujte, prijateljice, je r velika je stvar shvatiti da je ovo istina, zato da se vidi da su sve ovdašnje naklonosti laž, kada m akar malo odvlače dušu da ne bude sabrana. Ali, Bože mili, tko bi vam to objasnio! J a ne, zasigurno; znam da, p rem d a bih trebala bolje od ikoga, ne uspijevam to shvatiti onako kako treba shvatiti. 4. Vraćajući se, dakle, na ono o čemu sam govorila3, htjela b ih znati iskazati kako se ovo sveto društvo nalazi s našim pratiocem , Svecem nad svecima, ne om etajući samoću koju ona i njezin Zaručnik uživaju, kada ova duša u sebi hoće ! Kako je rečeno u 2 8 . p o g l , br. 2. P salm i 9 0 ,1 5 i 3 3 ,1 9 . - U p rv o j re d a k c iji j c n a v o d b io d v o s tru k : tako kaže D a vid »da nikada, nije vidio napuštena pra ved n ika [3 6 ,2 5 ] i drugi p u t »d a je Gospodin s ožalošćenima« [3 4 ,1 9 ]. N a s ta v lja s te m o m iz 2 8 . p o g l., br. 2 i 1 1 -1 3 .

unići u ovaj raj sa svojim Bogom i zatvara za sobom vrata svemu svijetu. Kažem »hoće«, je r shvatite da to nije vrhunaravna-1 stvar, već je u našem htijenju i ono što mi m ožem o učiniti, uz pom oć Božju, je r se bez Njega ne može ništa, niti m ožem o sami od sebe imati dobre misli. J e r to nije šutnja moći, već njihovo zatvaranje u samu dušu. 5. Ovo se stječe na m nogo načina, kako je napisano u nekim knjigam a ’, s time da se m oram o osloboditi svega, zato da u nutrini stignem o do Boga, p a čak i u sa m im 'p o šlo v im ^ ^ M akar trajala samo trenutak, ta pom isao da im am iTsebi društvo, od velike je koristi. Konačno, navikavati se uživati u tom e cla~ nije potrebno biti glasan, d a b i s e razgovaralo s Njime, je r Njegovo Veličanstvo će dati osjetiti kada je tu. 6. N a taj ćemo način vrlo sm ireno moliti usmeno, a to znači osloboditi se napora; je r, nakon što malo vrem ena budem o sami sebe prisiljavali da budem o blizu ovome Gospodinu, razum jet će nas po znakovima, tako da će nas, ako smo trebali više puta izgovoriti Očenaš, razum jeti odjednom . Vrlo je sklon oslobađati nas napora. Makar Mu to kroz je d a n sat ne kažemo više od je d an p u t, dosta jc d a_ shvatimo da sm o s Njime, kao i ono što Ga molimo, te volju da nam to d ad e i kako je rado s nam a; nije prijatelj toga da sebi razbijamo~lpavn-gevemfr1vrcnm 7. G ospodin neka pouči one koje to ne znaju, je r za sebe vam priznajem da nikada nisam znala što znači moliti sa zadovoljstvom, dok mi G ospodin nije pokazao ovaj način, a uvijek sam nalazila toliko koristi od toga običaja povlačenja u sebe, p a m e je to navelo da toliko oduljim. Zaključujem tim e da se onaj tko to bude htio postići - je r je, kako kažem, u našim rukam a - ne smije zamoriti, navikavajući se na ono sto je rečeno', zato što to znači m alo-pom alo zagospodariti samim sobom, ne gubeći se uzaludno, nego pridobiti sebe za sebe, što znači okoristiti se svojim osjetilima za ono unutarnje. Bude li govorio, neka se nastoji sjetiti da O noga s kime govori im a u sam om e sebi; 1

.Na ru b u a u to g r a f a p iše: » Vrhunaravno zn a či o n o što n ije d a n o n a š e m r a z u m u s r e d o v n im B ožjim m ilo stim a« . N a t r a j u b ilješke s to je in icijali: »f. D. B.«, šio bi o d g o v a ra lo »lray D o m in g o B an cs« , ali su o n i, z a p ra v o , n e u s p je la sm ic alica. B ilješk a n e p r ip a d a sla v n o m e d o m in ik a n c u . M o g u ća a lu z ija n a B. d c L a rc d o , Uspon n a g o r u Ston, P. I. p o g l , 10 i 2 2 . - U p rv o j je r e d a k c iji o p š ir n o r a z r a d ila ovu m isa o : napisano je u nekim knjigam a [ .. /k o je p išu o misaonoj m o litvi K ako ja ne g ovorim nego o tome kako treba m oliti nsm enu da b u d i dobro moljena, nem a poradi čega govoriti toliko, jer, ono šio je d in o hoću je st to da gledam o i budemo uz Onoga s kim e razgovaram o, a da. M u ne budemo okrenuti leđima, što m i se ne čini niša drugo nego razgovarati s Bogom i misliti na tisuću ispraznosti. A sve zlo dolazi otuda što se u istin u -ne shvaća d a je blizu, već G ase zamišlja daleko. I jo š kako daleko, ako Ga idemo tražiti na nebo! Pa za r je Vaše lice, Gospodine, zato da g a ne gledamo, bivajući nam tako blizu! N e čini li se da nas ljudi čuju kada govorim o, iako ne vidim o da. nas gledaju, i zatvaram o li oči zato da- ne vidim o da nas gledate? K ako da saznam o da li ste ču li mio što vam govorim o? Sam o sam ovo htjela dati n a znanje: zato da se naviknem o na to da s lakoćom osposobljavamo razum da shvaća što govori i s kime govori da j e potrebno sabrati ova vanjska osjetila u nam a sam im a i da im (kuno čime će se baviti; je r tako im am o nebo u sebi, budući d a je N jegov Gospodar u njem u. A u to g ra f iz E sco riala n astav lja: Zbog toga, sestre, m ljubav Gospodnju, narviknite se -moliti s ovom sabranošću Očenaš i vidjet ćete dobitak za kratko vrijeme. J e r to je način m oljenja koji lako bizo -na.vikava da duša ne biva izgubljena i m oći razuzdane, kako će va m vrijem e reći; samo vas molim da to iskušate, m akar va m zada stanovit -napor, je r zadaje g a sve što nije uobičajeno. N o, j a va m jam čim da će vam uskoro biti velika, utjeha to što ćele shvatiti da ćete bez zam aranja, tražeći gdje j e ovaj Sveli Otac kojega vwlite, n aći Ga u sam im a sebi.

7

U 28. p o g l., br. 7.

bude li slušao, neka se sjeti da m ora slušati O noga koji m u govori posve izbliza. Konačno, neka im a na pam eti da može ako hoće, ne odvajati se nikada od tako dobroga društva i neka požali, ako je na dulje vrijeme ostavio samoga svoga Oca kojega treba. Ako bude mogao, m nogo puta na dan, a ako ne, neka bude malo. Bude li to običavao, steći će dobit prije ili kasnije. N akon što m u to G ospodin dade, ne bi to zamijenio ni za kakvo blago. 8. T a ništa se ne nauči bez barem malo truda, za ljubav Božju, sestre, pa sm a ita jte d o b ro upotrijebljenim trud koji u to uložite, a ako ga uložite, ja_znam da_ čete za TO3mu~3angT3Tnu3žda~t~^ tomeTusgjetLjiz pom o ć Božjtt^ G ledajte kako m alo v rem enaza tako vehEiT3oEiO>u3ućTda to znači p ostaviudobar temelj za slučaj da vas G ospodin htjedne uzdignuti do tako velikih stvari, s tim e da nađe u vama pripravnost, nalazeći vas blizu Sebe. N eka se udostoji Njegovo Veličanstvo ne dopustiti da se lišimo Njegove nazočnosti, am en8.

8 N a m je s tu o v o g a za k lju č k a (br. 7 -8 ) p iv a re d a k c ija j e im a la k r a ta k z a v rš e ta k : A možda sve vi ta znate, ali će doći neka koja to neće znati; zato, neka vam ne bude teško što sam to ovdje rekla. - Sada shvatim o, dakle, kako prednjači na š dobri Učitelj i počinje m oliti Svoga Svetoga Oca, i što moli, je r je dobro da to shvatimo.

Govori o tome koliko j e važno znati što se traži ti molitvi. - Raspravlja o ovim riječima Očenaša: Sanctificetur nom en tuum , adveniat regnum tuum . - Prim jenjuje ih na m olitvu smirenosti i počinje j e objašnjavati'. 1. Tko je taj, koliko god nerazum an bio, koji, kada štogod traži od neke uvažene osobe, nije razmislio kako će je moliti, zato da joj ugodi i da ne ispadne neugodan, te što je treba moliti i za što mu je potrebno ono što m u treba dati, posebice ako traži vrijednu stvar, kako nas uči tražiti naš dobri Isus? Stvar mi se čini spom ena vrijednom . Zar niste mogli, G ospodine moj, zaključiti je d n o m riječju i reći: »dajte nam Oče, ono što nam priliči«?, je r ne čini mi se d a je O nom e koji tako dobro sve shvaća, trebalo više. 2. O M udrosti vječna! Za Vas i za Vašega Oca dostatno je to bilo je r ste Ga tako molili u vrtu; pokazali ste Vašu volju i strah, ali ste se prepustili Njegovoj2. No, Vi znate nas, G ospodine moj, i da nism o tako predani volji Vašega Oca, kao što ste bili Vi, te d a je bilo potrebno tražiti značajne stvari zato da zastanemo i pogledam o da lije za nas dobro ono što tražimo, pa ako nije, da to ne tražimo. Jer, kakvi već jesm o, ako nam se da ono što hoćem o s ovom slobodnom voljom koju imamo, nećem o prim iti ono što nam Gospodin b ude dao; je r, m akar to bilo najbolje, kako n e vidim o odm ah novac u ruci, mislimo da nikada nećem o biti bogati. 3. Ah, Bože mili, što li to uspavljuje vjeru i u je d n o i u drugo, d a n e uspijevam o shvatiti ni da ćemo sigurno dobiti kaznu, niti da ćemo sigurno dobiti nagradu. Zato je dobro, kćeri, da razum ijete ono što m olite u Očenašu da Mu, ako vam Vječni O tac bude dao, ne odbijete to na oči i jak o dobro razmislite da lije to za vas dobro, pa ako nije, nem ojte to tražiti3, već molite da vas Njegovo Veličanstvo prosvijetli zato što smo slijepi i gadi nam se jesti jela koja nam imaju dati život, za razliku od onih koja nas odvode u smrt; i još kako neizbježnu i vječnu smrt! 4. Pa kaže dobri Isus da govorimo ove riječi, kojima molimo d a dođe m eđu nas takvo kraljevstvo: Sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvojel 1 S v elica j e svoj la tin sk i n a p is a la o vako: sanlificetur nom en tu u m adveniad ren u u n [reunun] tu m i. 2 M t 2 6 ,3 9 . 3 N ego pazite da m ora biti u skladu s voljom Božjom , kako se violi u ovoj molitvi, d o d a la je S v ctica n a r u b u , u to le đ s k o m ru k o p is u . 4 M t 6 ,9 - 1 0 .

Sada vidite, kćeri, kako je velika m udrost našega Učitelja. J a mislim ovdje na ono, i dobro je da to. shvatimo, što tražimo ti ovome kraljevstvu. Ali, budući da je NjegovoVeličaristvo vidjelo da nismo mogli ni svetiti, ni hvaliti, ni veličati, ni slaviti ovo sveto im e Vječnoga Oca, ono malo, malo koliko mi m ožemo, onako kako je pravo to činiti, ukoliko nam Njegovo Veličanstvo ne bi bilo pom oglo dajući nam ovdje svoje kraljevstvo, dobri Isus je to uvrstio je d n o pokraj drugoga. Zato da znamo, kćeri, što tražimo, i koliko n a n ije važno zbog toga dodijavati i činiti sve što budem o mogle da ugodim o O nom e koji nam to im a dati, želim vam ovdje reći ono što mislim. Ako vas ne zadovoljim, vi imajte drugačija mišljenja, je r će nam dopuštenje dati naš Učitelj, ukoliko se u svemu podvrgnem o onom e čega se pridržava Crkva, a tako i ja činim ovdje0. 5. Eto, dakle, velikog dobra koje se meni čini d a je u kraljevstvu nebeskom, uz_ ninogo^dHtgilr, to je st da više ne računam o ni sa cime ovozem aljskim L _većj5a,„„ spokojnošću i sla-vrcveteThvale G ospodina i blagoslivljaju N jegov o lm eT n e!fn |e9 aT n rn Ttko. Svi Ga, 'Tlube T i r s S neTjavTničim osini tim e d a GaTjuEITTne'm ože Ga prestati TjuSItTžato štoTJa^poznaTeTT a k o b ^ m o Ga i mi ovdje ljflM trpT em g a j e j a k p ''~5avreeTiorniilJak c u 3 fi£ ^ ^ ljubiHbism o Ga znatno drugačije nego što Ga ljubimo, kada bismo Ga poznavali. 6. Čini se da ću reći da m oram o biti anđeli, pa da izrečemo ovu molbu, i da bismo dobro molili usm eno. Svakako bi to htio naš božanski Učitelj, budući da nam je zapovjedio da tako uzvišenu molbu izričemo, i posve sigurno nam ne kaže da tražimo nem oguće stvari. Jer, bilo bi moguće, uz Božju naklonost, da do toga dođe neka duša bačena u ovo progonstvo, prem da ne onako savršeno kao one koje su izišle iz ove tamnice, zato što smo na m om i ne idem o tim putem . Ali ima trenutaka kada ih G ospođin, zato štoja^m o m e-O cljM d M jaid o v o d i u_neko_sgoKo}stvo moći i sm irenost duše čim e im, kao znakovima, jasn o daje-na-znanje-kakav miris im a'ono ~~sto_se daje o n i m a 'l ^ eTIpfjjociln vodi u svoje kraljevstvo. O ni pak kojim a se daje ovdje, koliko Ga molimo, daje se kao zalog kako b fp o njem u imali veliku n adu da će trajno uživati ono što im se ovdje daje na gutljaje. 7. Kada ne biste rekle da govorim o kontemplaciji, dobro bi ovdje došlo, kod ove molbe, progovoriti malo o začinjanju čiste kontem placije koju, oni koji je posjeduju, nazivaju molitvom sm irenosti. Ali, kako kažem da govorim o usmenoj molitvi, onl3irteTlćoto ne zna učinit će se da ne ide je d n o s drugim , a ja znam da ide. O prostite mi što to hoću reći, je r znam d a m nogo osoba koje, d o k jn o le usm eno kako je već rečeno7 - mjdigrijeJSjjsp^iixjicLdujKik^ tentem jjriSije, a da one i ne P rva re d a k c ija j c b ila s p o n ta n ija i bliskija: ...podvrgnem o onome čega se drži C rkva, kao što j a uvijek činim (pa vam čak n i ovo neću dati čitati dok to ne vide osobe koje to budu shvatile); barem, ako to ne bude [ p o g o đ e n o ] nije zlonam jerno, nego zato što ne zn a m vise. - Z a n im ljiv o j e p rim ije tili d a jc i o v o g a p u ta , k o d re v id ir a n ja te k sta , S v etica d o d a la s p o š to v a n je m : »sveta rimska C rkva«. R ekla j c to u 25. p o g l , br. 1. Zbog toga toliko naglašavam , sestre, da dobro molite usm ene molitve (p rv a re d a k c ija ). - Is to ta k o , o d lo m a k koji slijed i b io j e k o n k r e tn iji u p rv o j rc d a k c iji: ta j c o s o b a b ila redovnica; m o le ć i O č e n a š u čast G o s p o d n je g a p ro lije v a n ja k rv i zadržala bi se dva ili tri sata; bila je već stara i bijaše utrošila svoj život ja k o dobro i redovnički.

mjyujcake). Poznajem je d n u osobu8 koja nikako nije m ogla moliti nego usm enu molitvu, a držeći se nje imala je sve; a ako nije molila, toliko bi jo j lutala m isao da to nije m ogla podnositi. No, da nam je barem svima takva misaona molitva! Kod nekih O čenaša koje bi molila kadikad kao naknadu 2 a krv koju je G ospodin prolio, ostala bi - i jo š uz neke molitve - po nekoliko sati. Došla je je d a n p u t k m eni vrlo neraspoložena zato što nije m ogla imati druge misaone molitve, niti je m ogla kontem plirati, nego je samo mogla moliti usmeno. Pitala sam je što moli i vidjela sam d a je , držeći se Očenaša, posjedovala čistu kontem placiju i da ju je G ospodin uzdizao da je združuje sa Sobom u sjedinjenju; a dobro se vidjelo po njezinim djelim a da prim a tako veliku milost, je r je jak o dobro utrošila svoj život. Hvalila sam G ospodina i bila sam joj zavidna na njezinoj usmenoj molitvi. Ako je to istina - kao što jest - nem ojte misliti, vi koji ste protivnici onih koji su kontem plativni, da ste lišeni toga da i vi to budete, ako usm ene molitve molite onako kako ih valja moliti, imajući čistu savjest.

8 U p rv o j re d a k c iji j a završila: Tako da ću tojoS m orati reći. T ko ne bude htio to čuti, neka ide dalje.

31. PO G LAV LJE Koje nastavlja o istom predmetu. - Izlaže sto je molitva smirenosti. - N avodi nekoliko naputaka za one koji je posjeduju. - Od velikog je značenja. 1. Dakle, jo š želim, sestre, razglabati - onako kako sam o tom e čula govoriti ili pak kako m ije to G ospodin htio dati na znanje, m ožda zato d a vam to kažem - ovu molitvu sm irenosti u kojoj Gospodin počinje, kako sam rek la1, davati n a znanje, kako mi se čini, da čuje našu molbu, te već počinje »davati nam Svoje kraljevstvo ovdje«, zato da Ga u istinu hvalimo i svetimo Njegovo ime i trudim o se da to čine svi. 2. T o je vrhunaravna stvar, i mi" je ne m ožem o doseći koliko god se trsili; je r, radi se o dovođenju duše do m ira ili, bolje reći, dovodi je G ospodin svojom nazočnošću, kao što je učinio s pravednim Šimunom, zato što se sve moći smiraju. D uša shvaća, na način sasvim tuđ shvaćanju izvanjskim osjetijima, da je već p o sve blizu svoga Roga, da će zam alo sa sjedinjen|enrpoštaH Jedno s Njime. Nije to zato što Ga vidi tjelesnim ^očK nlT ^C ^ tako,"ruje h i pravečlnik Simun V iđloliegosiroto slarooD jetešce; je r po onom e u što je bilo povijeno, i po malo ljudi koji su išli s njim e u pratnji, prije bi bio m ogao zaključiti da je dijete sirom aha, negoli d a je Sin Oca N ebeskoga3. No, to mu je dalo na znanje samo Djetešce. T ako to shvaća i duša ovdje, prem da ne s onom jasnoćom ; je r čak ni ona ne shvaća kako to shvaća, osim što vidi d a je u kraljevstvu ili barem pokraj Kralja koji joj ga ima dati, te se čini d a j e i sama duša u takvoj poniznosti da Ga se to čak ni moliti ne usuđuje. T o je p o p u t neke unutarnje i izvanjske obam rlosti, p a se izvanjski čovjek (hoću reći »tijelo«, da m e bolje shvatite)4 ne bi htio pom aknuti nego se, p o p u t onoga tko je došao gotovo do kraja svoga putovanja, odm ara zato da bi mogao opet bolje hodati, je r mu se tada udvostručuju snage za to. 1 U 3 0 . p o g l., br. 6. - N a k ra ju b ro ja , p rv a re d a k c ija j c n a s ta v lja la :... i uzn a sto jim da Ga hvale drugi., prem da zato što sam o tome već pisala na, drugom mjestu - kako sam rekla - neću biti opširna, u objašnjavanju, reći ću nešto. ~ N a a u to g r a f u jc je d a n c e n z o r p rib ilje ž io : » n ašo m s p o so b n o šć u « . - S lijed i a lu z ija n a » n u n c d im itis« (I.k 2 ,29). 3 Z n a tn o n je ž n ije i p la s tič n ije p is a la j e u p rv o j red ak c iji: ... prije bi. Ga bio mogao sm atrati proštenarčićem, djetetom sirom ašnih roditelja... - Proštenjarćić'. m a li h o d o č a s n ik koji id e n a h o d o č a š ć e s » h o d o č a sn ič k im š ta p o m i h o d o č a sn ič k o m h aljin o m « . 1 Z a g ra d e su o b u h v a ć a le u p rv o j re d a k c iji j e d n u p re d iv n u te re z ija n s k u iro n iju : kažem tijelo, je r će doći neka bezazlena koja neće z?ia,ti što je nutrina, a što vanjština.

3. Osjeća se vrlo velik užitak u tijelu i veliko zadovoljstvo u d u ši’. T oliko j e , vesela^-Sanjinilirag što jel5IIzu izvora, jer je čak i ne~piiuci, n ap ojena; ne čini joj se 'da im a joiltogaoželjeti; m oći su sm irene, pa se ne bi htjele p o k re n u ti'č in fs e 'd a jofT sve sm eta da liubi; ipak^MsTrtoliko izguE lienerieFnaogTrmiiTi pokraj kojega se nalaze, jjrsiToTjadvrie sIotiogneT^oIiaiF ovH jezatočenica. p a akojoj nešto m ože biti teško zato što je to tako, onda je to što vidi da će opet bid slobodna. Razum ne bi htio spoznati više od je d n e stvari, niti bi se pam ćenje htjelo baviti s više stvari; vide d a je ovdje samo je d n a potrebna, a sve druge zbunjuju. Ne bi htjele da se tijelo miče, je r im se čini da će izgubiti onaj mir, te se zbog toga ne usuđuju pom aknuti. Teško im je govoriti; dok izgovore »Očenaš« jedan p u t, proći će im cijeli sat. T ako su blizu da se vide, da se sporazumijevaju znakovima. Nalaze se u palači uza svoga Kralja i vide da im počinje davati ovdje »svoje kraljevstvo«; ne čini im se da su na svijetu, niti bi ga htjele vidjeti i čuti, osim svoga Boga. Ništa im nije teško, niti im se čini da će im biti. Konačno, sa zadovoljstvom i s užitkom koje imaju u sebi, koliko to traje, toliko su opijene i zadivljene, da se i ne prisjećaju što da se još poželi, nego bi rado rekle sa svetim Petrom: Gospodine, napravimo ovdje tri, sjenice1-’. 4. Kadikad u ovoj molitvi smirenosti G ospodin udjeljuje i drugu milost, što je dosta teško shvatiti ako se nem a veliko iskustvo; ali ako ima kakvo, odm ah ćete shvatiti, ona koja ga bude imala, i jako ćete se utješiti kada shvatite što je to. A mislim đa često puta G ospodin udjeljuje ovu milost skupa s ovom drugom . Kada je ova sm irenost velika i dugovrem ena čini mi se, ukoliko volja ne bi uz nešto bila vezana, da n e bi m ogla ustrajati u tom m ini. Jer, dogodi se da p ro đ e dan ili dva što im am o to zadovoljstvo i da ga nismo svjesni - hoću reći oni koji ga imaju - i uistinu vide da nisu svi u onom e što čine, već da im nedostaje ono najbolje, a to je volja, koja je, po m om mišljenju, sjedinjena sa svojim Bogom i pušta slobodne ostale moći zato d a se posvete stvarima Njegova služenja; a tada imaju za to m nogo više sposobnosti; no, za bavljenje stvarima od ovoga svijeta nesposobne su i kadikad nekako zbunjene. 5. Velika je to milost, kom e je Gospodin udijeli, je r su združeni djelatni i kontem plativni život. U svemu tada služe skupa G ospodinu, je r onda im je volja na svom djelu, ne znajući kako djeluje, i u svojoj kontemplaciji. D ruge dvije moći služe u onom e u čem u i Marta, tako da su ona i M arija skupa. Znam je d n u osobu koju je G ospodin dovodio dovde m nogo puta, a nije si to znala objasniti, p a je o tom e pitala jed n o g velikog kontem plativca', i rekao joj je da je to vrlo moguće, je r se to i njem u događalo. Zato mislim, budući da je duša zadovoljna u ovoj molitvi smirenosti, da m ora što je moguće trajnije biti sjedinjena moć volje s O nim koji je jed in o može zadovoljiti. 6. Čini mi se da će ovdje biti dobro dati nekoliko uputa za one od vas, sestre, koje je G ospodin doveo do toga samom Njegovom dobrotom , je r znam da ih ima nekoliko.

N a ru b u a u to g ra f a iz E sc o ria la je d a n o d c e n z o ra je n a p isa o : » b o ža n sk i o b ja šn ja v a o v u m o litv u s m ir e ­ n o sti... [ o s ta lo je p r e c r ta n o i nečitljivo]«. 6 M l 17,4. U to le d s k o m ru k o p is u S v etica j e p rib ilje ž ila : a to je bio P Francisco, iz D ružbe Isusove, koji bijaše vojvoda o d Gandie, i znao je to dobro iz iskustva. - B io j c to sveti F ra n jo B o rg ia, a o s o b a k o ja se s n jim e p o s a v jc io v a la s a m a S vetica. - J e d a n j e k o re k to r p r e c r ta o p o s lje d n ji d io r u b n e a u to g ra fs k e p rib ilje ž b e .

P rvaje, čim dozive to zadovoljstvo, a ne znaju kako im je došlo, da barem uvide da ga one same ne m ogu doseći. Javi im se ova napast: učini im se da će ga moći sačuvati, pa ne bi ni predahnuti htjele, a to je ludost; je r kako god n e m ožem o učiniti da ne svanjiva, isto tako ne možemo učiniti da ne zanoćuje; to više nije naš posao, jer je stvar vrhunaravna i takva d a je mi ne možemo steći. N ajbolje ćemo sačuvati ovu milost tako da ja sn o shvatimo da joj ne možemo ni dodavati ni oduzimati, nego samo prim iti je kao najnedostojniji d a je zavrijedimo, s pregršti zahvala, i to ne s m nogo riječi, već podizanjem očiju skupa s carinikom 8. 7. P o b ro j e pobrinuti se za veću samoću zato da se^d ad ejn iestg G g sp o d in u i dopusti Njegovom Veličanstvu da djeluje kao u nečem u šio j e Njegovo; k tom e još pokoja~riječTs vrem ena na vrijeme, blagaTkacTda netko p u h n e u svijeću kada vidi da se gasi, kako bi se ponovno rasplamsala; ali ako gori, može je samo ugasiti, po m om mišljenju. Kažem neka dah bude blag, zato da se nižući m nogo riječi s razum om ne zaposjedne volja. 8. O bratite osobitu pažnju, prijateljice, na naputak koji vam sada hoću dati, je r će vam se m nogo puta dogoditi da se nećete moći poslužiti ovim dvjema m oćim a9. Jer, događa se đa d uša bude vrlo sm irena i da je razum tako rastrojejojđa-se_čini da n ijellnfcgovcn i G i a o ^ ^ događa,jB a S u J F ta k o u č jn T S m ie u svojoj, nego u tuđS prnoT H ^ S i O d i traži d ru g a p re b ivališta gdje će boraviti, zato što m u ovo ne~go3I7~jerslabo p o znaje stalnost. M o z 9 aje tak o sam o s mojim razum om , a drugi neTnSraju biti takvi. GovomrTosebi, je r više puta poželim um rijeti zato što ne mogu naći lijeka toj nestalnosti razum a. Drugi put pak se čini da je smješta u svojojUkući i da prati volju pa kada se sve n~ilut^rš!azm onda i e _to slavlje/To je p o p u t dvoje vjenčam hT E dašeljube: je d a n hoće što i onaj drugi; ali ak o je netko loš muž, odm ah se vidi tjeskoba koju je izazvao kod svoje žene. Tako, eto, neka se volja, kada bude u takvoj smirenosti, ne obzire na razum više nego na kakvog lu đ ak a11’, je r ako ga hoće privesti sebi, svakako se m ora pom učiti i ponešto uznem iriti. A u takvom stanju molitve sve će značiti naprezati se i ne stjecati više, već izgubiti ono što joj Gospodin daje bez ikakva njezina truda. 9 . O bratite pažnju na ovu usporedbu, je r mi se čini d a je vrlo p rik lad n a11. Duša je p oput djeteta koje jo š uvijek siše na-majčinim.grudim a i o n a mu, a d a ono ne miče 8 L k 18,13. y O ve druge dvije moći su ra z u m i p a m ć e n je . Već ih je je d a n p u t s p o m e n u la o v im u o p ć e n im iz n iz o in u o v o m e isto m p o g la v lju (br. 5), n a s u p ro t volji (br. H i 4), je d in o j k o ja u lazi u s ta n je s m ire n o s ti. - R a zu m tako rastrojen, o č e m u ć e u s k o ro g o v o rili, o b u h v a ć a n e ja s n o » razu m i im a g in a c iju « . Z a p ra v o , u to le đ s k o m ru k o p is u , s a m a je S vetica n a p is a la iz n a d riječi »razum «: ili im aginacija. (V id jeti s lje d e ć u b ilješk u ). 10 U p rv o j re d a k c iji S v ctica j e p o d v u k la ovaj savjet: i neka se ovo dobro zapam ti je r je važno. - U z to je, d o k j c o b a v lja la k o n a č n o d o tje r iv a n je te k sta u to le đ s k o m ru k o p is u , o riječi » razu m « n a p isa la : ili misao ili iviaghiacija, je r n e m a m Štoje . - O v o oklijeva n je iz m e đ u ra z u m a , m isli i im a g in a c ije n a v e lo ju je n a slič n u p rib ilje ž b u n a p o č e tk u o v o g a b ro ja : biti razum , »ili mimo«, tako rastrojen (to le d s k i r u k o p is ), (c m a lo d a lje (br. 10): ono što je uznem iruje je razum »ili im aginacija«, o p e t d o d a je S p is a te ljic a u to le đ s k o m ru k o p is u . 11 D o k az u ž itk a kojim j e sv eta T c rczija n a p is a la ovu p o z n a tu » u s p o re d b u « d a ljn ja su d o tje r iv a n ja k o jim a ju j e p o d v rg la . U p rv o j re d a k c iji j e n a p isa la : I paziti ja k o na o vu usporedbu, koju m ije u d a hnuo Gospodin dok sam bila u ovoj m olitvi i fin o m i se uklapa. - U n a š e m te k stu (2. re d a k c ija ) o p š ir n o ju je r a z r a d ila , ali is p u š ta ju ć i a lu z iju n a b o ž a n sk o p o d r ije tlo u s p o re d b e . - U k o n a č n o j rcclakciji (to le d s k i r u k o p is ) tekst j c is p a o ovak o : Obratite p a žn ju na ovu usporedbu, je r mi se čini p rikladnom [S v ctica p r e c r ta v a »jako«] i da to objašnjava. - U ru k o p is u iz S a la m a n k e im a tra g o v a d r u g ih đ o r a đ a b a isto g a o d lo m k a . - je d a n o d c e n z o ra j c p r im ije tio n a ru b u a u to g ra la iz V allađoliđa: »Po ovc>j se u s p o r e d b i m o ž e s h v a titi k ak o jc

ustm ia.jjbiizgava m lijeko_u-usta-da nm vigodi. T ako je i ovdje, gdje bez n ap rezan ja razum a volja ljubi, i^ o s p o d in hoće da shvati, i ne mislećjnaTto, ćfiT je s Njime, i "sam o^ut^rnilijeko koi?TorNiegovo~Ven^^ i d a se naslađuje onom . rniHno m ^ ^ da joj Gospodin udjeljujeTtu m ilosti da u živ ajto sejiasjađiije _s Njime; ali neka ne zaželi spoznati kako se naslađuje i sto je to čime se naslađuje, vpTru^EaT adiržanem ariseb^ uz nju n^ge~propuitIti d asjT poBnne. za ono što joj odgovara. J e r ako stupT irborbu s razOTTSmT^atxrATnHi d ad e udio vodeći ga sa sobom, ne m ože sve; neizbježivo će ispustiti mlijeko iz usta, p a gubi onu božansku hranu. 10 . U tom e se ova molitva razlikuje od one u kojoj je cijela duša sjedinjena s Bogom 12; je r tada ne obavlja čak ni samo gutanje one nam irnice, nego joj je, da ona i ne zna kako, Bog ubrizgava. Čini se da ovdje hoće da se malko potrudi, p rem d a s toliko p red ah a da to gotovo i ne osjeća. O no što je uznem iruje je st razum , što ne čini kada se radi o sjedinjenju svih triju moći, zato što ih obuzdava O naj koji ih je stvorio, je r ih s nasladom , koju im daje, zaokuplja sve, a da i ne znaju kako, niti to mogu shvatiti. N a taj način, kako kažem, čim osjeti kod sebe ovu molitvu, koja je sm ireno i veliko zadovoljstvo volje, a da ne zna točno odrediti od čega je, p rem d a se jasno razabire da je sasvim drugačije od ovdašnjih zadovoljstava i da ne bi bilo dosta ovladati svijetom, sa svim njegovim zadovoljstvima, zato da duša osjeti u sebi to zadovoljstvo koje je u nutrini volje - je r m eni se čini da drag e životne radosti uživa vanjski dio volje, kao njenu koru, recimo. Jer, kada uvidi d a je na tako visokom stupnju molitve (koja je, kako sam već rek la11, posve jasno vrhunaravna), ako razum - ili misao, da budem jasnija - p o đ e za dragim besmislicama ovoga svijeta, neka m u se smije i neka ga pusti kao budalu, te neka bude u svojoj smirenosti zato što će doći i otići. J e r ovdje je gospodar i moćnik volja; ona će ga privesti sebi, a da se vi ne brinete. A ako ga hoće privesti na silu, gubi snagu koju im a protiv njega, a koja dolazi otuda što je d e i prim a onu božansku nam irnicu, pa n ije d a n ni d rugi neće dobiti ništa, već će oboje izgubiti. Kaže se da onaj koji hoće odjednom zahvatiti mnogo, gubi sve; tako mi se čini da će biti i ovdje. Iskustvo će pomoći da se to shvati, je r onaj koji ga ne bude imao, neće me začuditi što će mu se učiniti vrlo nejasnim i nepotrebnim . No, već sam reklaIJ, koliko god ga malo bude imao, da će to shvatiti i moći će se time okoristiti, te će hvaliti G ospodina zato što se udostojao d a se to ovdje uspjelo reći. 11. Sada, dakle, zaključimo time, kako se čini, kada bude duša uvedena u ovu molitvu, da joj je Vječni Otac uslišio njezinu molbu da joj ovdje d ad e Svoje kraljevstvo. Ah, sretne li molbe, je r njom e tražim o toliko dobro da to i ne shvaćamo! Sretnog li načina moljenja! Radi toga želim, sestre, da pazimo kako m olim o ovu

m o g u ć e lju b iti, a đ a sc n o .shvaća koliko sc lju b i, ni što .se ljubi, što j e te šk o sh v atiti« . i_ S m isa o je : u tome se razlikuje ova m olitva smirenosti od m olitve sjedinjenja. - P rv a re d a k c ija d o d a je : Koja bude im ala ovu m olitvu ja sn o će shvatiti ono Što govorim , ako to pažljivo razm otri, nakon što ovo pročita, i neka zn a d a je važno! A ko ne, čini se d a je to arapski. 13 R ek la j e to u br. 6. - T re b a jo š je d n o m p rim ije titi (u sp . b ilješk u uz br. 8) p o ja š n je n je »ili m isa o , d a b u d e m jasnija«, č e g a n ije b ilo u p rv o j re d a k c iji. 14 R ek la j e to u br. 4. - Z a n im ljiv a j e in a čica iz p rv e re d a k c ije : Iskustvo će dati da se to shvati, je r j e velika potreba zato da se shvati, a da na vi se to ne kaže; a da se to učini i shvati nakon što se pročita, potrebno %aje malo.

molitvu O čenaša i sve ostale usm ene molitve. J e r kada Bog udijeli svoju m ilost1’, m oram o se otresti briga za stvari od ovoga svijeta, zato što će, kada stigne njegov Gospodar, sve izbaciti van. Ne kažem da će svi oni, koji je budu stekli, biti otrgnuti od svega što je od ovoga svijeta; htjela bih da shvate što im nedostaje, te da se ponize i uznastoje se odricati svega, je r će inače ostati ovdje. A duši kojoj G ospodin daje takve zaloge, znakje d a je hoće za uzvišene stvari, i ne bude li to njezinom krivnjom, vrlo će uznapredovati. Ali ako vidi da se okreće zemlji, dok je vodi u kraljevstvo nebesko, ne samo što joj neće razotkriti tajne koje su u Njegovu kraljevstvu, već će se rijetko događati da će joj udjeljivati tu milost, i nakratko. 12 . Može pak biti da se ja varam u tome, ali vidim i znam da to tako ide, i uvjerena sam da zbog toga nem a m nogo više duhovnih osoba. Jer, kako u svom služenju ne postupaju u skladu s ovom milosti, time što se ponovno ne pripravljaju d a je prim e, već čupaju iz ruku G ospodnjih volju koju već sm atra Svojom i skreću je niskim stvarima. O n ide tražiti one koji će ga ljubiti zato da ih više obdari, prem da ne oduzim a ono što je već dao, kada se živi sa čistom savješću. Ali im a osoba, i ja sam bila je d n a od njih, koje G ospođin raznježuje, daje im sveta nadahnuća i prosvjetljuje ih u tom e što je sve i, konačno, daje im ovo kraljevstvo i dovodi ih do ove molitve smirenosti, a oni se grade gluhima. Je r, toliko su sklone govorenju i izgovaranju mnoštva usm enih molitava na brzinu, p o p u t onoga tko završi svoju zadaću, budući đa se sm atraju dužnim a moliti ih svakoga dana da, iako im daje kako kažem - u ruke Svoje kraljevstvo, ne prihvaćaju ga, nego misle da svojim moljenjem čine bolje, a rastresuju selG. 13 . T o nem ojte činiti, sestre, već: pazite kada vam G ospodin udijeli tu milost. Shvatite da gubite veliko blago i da m nogo više činiteJednom riječju iz O čenaša s vrem ena na vrijeme, n ego-da ga izmčilite m nogo p u ta n a brzinu. Vrlo je blizu Onaj ~kčyega m olite i neće vas prečuti. Vjerujte d a je u tom e istinsko hvaljenje i svećenje Njegova imena, je r već sada, kao dio Njegove kuće, slavite G ospodina i hvalite Ga s više oduševljenja i želje, te se čini da Mu više ne m ožete prestati služiti17.

|J ... B og udijeli ovu milost, d a o j e o tis n u li fray Luis d c I .e ć n (str. 185). lb Rastresuju se, to jesi u d a lju ju sc o d m o litv e sm ire n o sti. 17 P rva re d a k c ija j e za v ršav a la u v je rav aju ć i: tako vas upozoravam da budete ja k o n a oprezu, je r jc ja k o , ja k o važno.

Koje govori o ovim riječima Očenaša: Fiat voluntas tua sicut in coelo ei in terra, te kako mnogo čini onaj koji govori ove riječi sa svom odlučnošću i kako m u to dobro plaća Gospodin 1. Sada, kada nas je naš dobri Učitelj molio i naučio moliti tako vrijednu stvar, koja obuhvaća u sebi sve stvari što ih ovdje m ožemo poželjeti, i kada nam je ukazao tako veliku milost, kao što je učiniti nas Svojom braćom, pogledajm o što hoće da dam o Njegovu Ocu, što Mu nudi za nas i što od nas traži, je r je pravo da Mu nečim uzvratimo na tako velikoj milosti. O, dobri Isuse! Ta, isto tako, ne dajete malo s naše strane, kao što tražite malo za nas, bez obzira na to što je to po sebi sitnica prem a tom e kom e se duguje i za tako velikoga G ospodina; ali nas, zacijelo, G ospodine moj, ne ostavljate bez ičega, a dajem o sve što možemo, ako to dajem o onako kako govorimo, hoću reći. 2 . Neka se vrši volja tvoja; a kako se vrši na nebu, tako neka se vrši i na zemlji2. D obro ste učinili, dobri naš Učitelju, što ste uputili p reth o d n u molbu, zato da m ožem o ispuniti ono što dajete um jesto nas, je r zaista, Gospodine, kada ne bi bilo tako, čini mi se nem ogućim . Ali, budući da Vaš Otac čini to što Ga m olite da nam dade ovdje Svoje kraljevstvo, ja znam da ćemo pokazati da ste istiniti, dajući ono što dajete za nas; je r kada zemlja postane nebo, bit će moguće da se u m eni izvrši Vaša volja. Ali bez toga, te na tako bijednoj i tako neplodnoj zemlji kao što je moja, ja ne znam, G ospodine, kako bi to bilo moguće. Velika je stvar to što Vi nudite. 3. Kada o tom e razmišljam, oduševljavam se onim osobama koje se ne usuđuju tražiti tegobe od Gospodina, zato što misle d a je to povod da im ih dade o d m ah 3. Ne govorim o onim a koji to propuštaju iz poniznosti, zato što im se čini d a ih neće biti kadri podnijeti, prem da sm atram da će im Onaj, koji im daje ljubav da traže tako oporo sredstvo d a je iskažu, dati je i đa ih podnesu. Htjela bih upitati one koji ih ne traže od straha da će im se odm ah datiJ, što kažu kada mole G ospodina da ispuni Svoju volju na njima; ili pak to govore zato da kažu što i svi ostali, a ne zato 1 Fiad voluntas tu a sicudy?i celo e ty n terra, n a p is a la j e S vetica. 2 M l 6 ,10. 3 A naišla sam n a neke tako plašljive koji čak n i bez ovoga utočišta poniznosti nem aju srca moliti Ga za njih- [te g o b e] j e r misle da će ivi ih odm ak dati. T a k o p rv a re d a k c ija . 1 F ray L uis d e L c ć n (str. 188) j c o v a k o u r e d io ovaj o d lo m a k : » H tje la b ih p ita ti o n e koji o d s tr a h a d a će ini se o d m a h d a ti, n e m o le za n jih , š to li to kažu, k a d a p 2*ose G o s p o d in a d a isp u n i sv o ju v o lju n a n jim a« .

da to učine. To, sestre, ne bi bilo dobro. Shvatite d a je ovdje, čini se, dobri Isus naš izaslanik i d a je htio posredovati između nas i Svoga Oca, a što Ga nije m alo stajalo; i ne bi bilo pravo da ne učinimo ono što nudi u naše ime, ili pak nem ojm o to govoriti. 4. Sada želim poći drugim putem . Gledajte, kćeri: to se m ora ispuniti, htjele mi to ili ne, i m ora se ispuniti Njegova volja na nebu i na zemlji. Vjerujte mi, prihvatite m oje mišljenje i n ap ravite od obveze krepost. Ah, G ospodine moj, kako je veliki dar za m ene to štoTiiite dopustili đa~šeTTtakoTcukavnom htijenju, kakvo je moje, ispuni Vaša volja! Blagoslovljeni budite u vijeke, i neka Vas hvale sve stvari. N eka bude slavljeno Vaše ime u vijeke. D obra bih ja bila, G ospodine, kada bi u mojim rukam a bilo ispunjavanje ili neispunjavanje Vaše volje! Sada Vam svoju volju slobodno predajem , prem da u vrijeme kada nije oslobođena interesa; budući da sam već iskusila i da imam veliko iskustvo u tome koja je tu "Sobit, slobodno prepuštam svoju volju Vašoj. Ah, prijateljice, kako je velika dobit ovdje, ili pak kako veliki gubitak u ovome što nudim o, ako ne ispunim o ono što kažem o G ospodinu u Očenašu. 5. Prije nego što vam kažem što se dobiva, želim vam reći kako m nogo nudite, zato da se kasnije ne pozivate na obm anu i kažete da to niste shvatile. N eka ne bude kao kod nekih redovnica d a samo obećavamo, a kako to ne ispunjavamo, postoji ovaj u tok da se kaže, kako se nije shvatilo ono sto se obećalo. A to može biti, je r reći da ćemo prepustiti našu volju drugoj, čini se jak o lako dok se, kada se iskusi, shvati d a je to najteža stvar što se može učiniti, ako se ispunjava kako je treba ispunjavati. No, ne postupaju poglavari s nam a strogo svaki put kada vide da smo slabi; kadikad sa slabima i s jak im a postupaju na isti način. Ovdje nije tako, je r G ospodin zna što svaki pojedini može, a na onom e koji vidi d a je jak, ne prestaje vršiti Svoju vo lju ’. 6. Želim vas, dakle, upozoriti i podsjetiti što je Njegova volja. Ne bojte se d a je u tom e da vam dade bogatstva ili užitke, ili pak časti i sve ovdašnje stvari; n ejju h i. vas tako m alo i puno drži dcuonogajsto Mu dajete, te vam to hoće dobro platiti^pa još za ovQga^ iv o ta rH o c e teTpvigjm~Kak?rse~'ponaša 'p re m a onim a kojj^Mu-tO-zajstinu kažu? - Pitajte to N jegovoga slavnoga Š in ak o ji Mu je to je k a o za vxij.em e molitve u Vrtu 1’. Budući d a je bilo rečeno s odlučnošcu-L sa svom voljom, pogledajte da li ie tc T ^ o b rć T isp u n ^ m ukeJ_pa£n]e, u j re d e T p roganjanja. dok Mu se^jiapokon. nije ugasio život sa .smrću ns^kriŽLL_ ~ 7. Dakle, tu vidite, kćeri. sixxjeuiacLQname-kftjega je najvišHjiihio. po čem u se vidi kakva je Kjjegova volja. T o s tu jia kle, Njegovi darova n a ovomćTsvijetu. Daje j^rem irTOTreteliEćrnaiTju koje ljubi više, daje vtše~ovih SarovaTITcmlmakoje ljubTlnarrjerm anjeTTS prem a srčanosti koju vidi kod svakoga pojedinoga i prem a ljubavi kojom taj ljubi Nje govo Veličanstvo. Vidjet će da može punctp re trp je " *"

U m je sto o v o g a p o s lje d n je g o d lo m k a s ta ja lo j c u p rv o j red ak c iji: N eka ne bude kao neke redovnice koje samo obećavaju i, kako ne ispunjavaju ništa, kažu da nisu shvatile ono što su obećale, kada su polagale zavjete. Tako j a mislim, je r lako je govoriti, a teško provoditi u djelo; a ako su mislile da je d n o nije važnije od drugoga, zacijelo nisu shvatile. D ajte to n a znanje onim a koje budu ovdje polagale zavjete dugom kušnjom , neka ne misle da će biti samo riječi, nego i djela. Tako želim da shvatite s kim e imate posla - kako se kaže - i što za vas n u d i dobri Isus Ocu i što M u dajete vi, kada kažete da se v iš i N jegova volja n a vam a, da to nije ništa drugo. b Mt 2 6 ,3 9 .

ti za Njega onaj tko Ga bude puno ljubio, a onai koii bude malo, malo. J a sm atram ^ "3S^iii|ei2CđaŽšili5a&J?osiu veliki ili mali križ, mjera ljubavi. Prem a tome, sestre, ako GaJjj,ibiX£jiastojt£da ne budu samo udvorne riječi koje govorite tako velikom G ospodinu, već se potrudite da p o d n e sete onožL oijjegovo VeličanstvoTpude htjelo, fer, a.ko drugačije dajete svoju volju, to znači pokazati prsten, p o n u d iti g a j moliti da se p rimi, a kadaTpruTi r u k l ^ ga natrag, zato da ga dobro spz'emite. 8. Nisu te šale za O noga s kojim su ih toliko zbivali zbog nas. Sve da i nem a ničega drugoga, nije pravo da se narugam o toliko puta, je r nije rijetko da Mu to kažemo u Očenašu. Predajm o M u već je d a n p u t posvema p rsten koji Mu toliko puta pokušavamo dati; istina je da nam ne'cEjFfmnTratFcIOvlu ga dam o'. O ni od ovoga svijeta učinit će puno ako su uistinu odlučni da to ispune. Vi pak, kćeri Jzgovarajući riječi i vršeći djela, kako se čini da uistinu radim o mi redovnici; je r kadikad ne samo ~sto Mu pokušavamo 3aH~prsten7već Mu ga “stavljamo iia ruku i ponovno M u ga u zim am aN aled n o m smo darelljivi7a~zatim 3 « 7 s lu tir d a bi na stanovit način bilo bolje~čla~smo se suždržafilTdavannL 9 . Jer, sve što sam svjetovala u ovoj knjizi usm jereno je tom e da se potpuno p redam o Stvoritelju i prepustim o našu volju Njegovoj, te se odreknem o stvorova, pa ćete zacijelo shvatiti koliko je to važno, i ne govorim vile o tome. N oTrećTćuradi čega uvrštava ovdje naš dobri Učitelj spom enute riječi, kao Onaj koji zna kako ćem o puno dobiti, budem o li tu uslugu učinili Njegovom Vječnom Ocu; je r tako postiže­ m o da za vrlo kratko vrijeme stižemo do kraja puta i pijemo živu vodu s izvora koji je spom enut8. Je r, ne dam o li našu volju u potpunosti G ospodinu, zato da postupa u svemu što se nas tiče u skladu s Njegovom voljom, nikada neće dopustiti da pijem o iz njega. T o je savršena kontemplacija, o čemu ste me molile da pišem. [ 10 .] A u tom e - kako sam već napisala9 - mi s naše strane ne pridonosim o ništa, niti činimo, niti koristimo, niti je potrebno išta (jer sve ostalo sm eta i priječi) da se kaže fiat voluntas tua: neka se ispunjava, G ospodine, na m eni Vaša volja n a sve načine i prilike koje Vi, Gospoclmerfrfldete htjeli. Ako~hoćete uz napore, đajtel m snage, rneka~7Io~đSr " alco^JaETiTproganjanja, bolesti, uvrede i oskudijevanja, tu la m ; neću okrenutflice’, O čelm gjTTirti^ olčrenennegaTBučrući da ]e Vaš Sin u ime svih nas p redao ovu moju voljuT nijepravo da zakažem s moje strane, v e č ln n id i]e litF V a su lm l5 šr d a jn T jia te Vaše kraljevstvo, zato da ja to m ogu TiSnlH Tler’ie O rv to _ m p h o 7 T raspolažite~ia m nom kao s om m volji. 11 . Ah, sestre moje, kakvu snagu ima taj dar! Ne može, ako je s onakvom odlučnošću s kakvom m ora biti, a da ne dovede Svemogućega da bude je d n o s našom kukavnošću, da nas preobrazi u Sebe i da sjedini Stvoritelja sa stvorom. U p rv o j re d a k c iji j c b io ja s a n s m is a o o v e p o s lje d n je re č e n ic e , s lirsk im izljev o m koji jc slije d io : 0 Bože mili, kako li nas, čini se, dobri Isus p ozna! J e r nije rekao n a početku da damo o vu volju Gospodinu dok ne budemo dobro plaćeni za o vu sitn u službu, za onoga tko shvaća kako j e velika dobit koju Gospodin hoće da u istoj službi steknemo, je r nam jo š u ovome životu počinje plaćati, kako ću sada reći... 8 U 19. p o g l.

luži, a m nogo puta i izniorena-tim e što vidTčia je podložna tcm EnTne p n ffianM, neugo^ -T fn o stm ian ^ koje donosi to što je u zatvoru ovoga tijela, je r b iju je la jjlatilL*neštčTođl3noga što duRujeTX vH oJ^luH iTsto^e muči; je r, svfTcfaTnapravi ono što "JeT teT ijeršU D niožet^^ mi koji - kako kažem - nem am o što dati ako ne prim am o, osim da upoznam o sebe i ono što možemo, to je st dati našu volju, i to učiniti u cijelosti? Sve ostalo sm eta duši koju je G ospodin dovde doveo i donosi štetu, a ne korist, je r samo je poniznost ta koja nešto može, i to n e stečena razum om , nego jasnom istinom koju spozna u jednom trenutku, što tijekom dugo vrem ena nije mogla postići, umujući o tom e koliko smo kukavni i koliko j e velik B og". 14. Dajem vam je d an savjet: nem ojte pomišljati d a ćete stići dovde vašom snagom, ili pak umješnošću, je r je to uzaludno; štoviše, ako ste pobožne, postat ćete hladne već, je r je poniznost ta koja dokrajčuje sve, jednostavno i ponizno recite: fiat voluntas trn.

Sjedinio sa sam im Sobom. U p rv o j re d a k c iji j c n a p isa la : pretvorio u Sebe. J e d a n o d c e n z o r a j e p r e c r ta o laj izraz, z b o g to g a što je te o lo š k i p r e s m io n , i za m ije n io gćt iz m e đ u re d a k a d r u g im , koji j c S v elica p rih v a lila u d r u g o j re d a k c iji. U p rv o j r e d a k c iji j e u m je s to o v o g a p o s lje d n je g p a ra g r a fa stajalo : j e r - kako sam rekla - već j e napisano na drugovi m jestu ka k va j e ova m olitva i sto tada duša viora raditi, te opširno razjašnjene stvari o tome što duša ovdje osjeća i u čemu se prepoznaje d a je Bog, p a savio dotičem ove stvari o m olitvi zato da v a m dam da shvatite kako morate m oliti o vu m olitvu Očenaš. D ajem vam samo je d a n savjet....

U kojem govori o velikoj potrebi koju imamo da nam Gospodin dade ono što moli­ mo ovim riječima, Očenaša: Panem nostrum quotidianum da nobis hodie'. 1. Shvaćajući dobri Isus, dakle - kako sam rekla2 - kako teška stvar bijaše to što nudi za nas, znajući našu slabost i da često pokazujem o da ne znam o kakva je volja G ospodnja - kako smo slabi, a On tako milostiv - i da je bio potreban lijek, vidio je da nam nikako ne pogoduje da prestane davati nam ono što nam je dano, je r je u tom e sva naša dobit1. Vidio je d a je to teško ispunjavati, je r ako se kaže nekom e tko je razm ažen i bogat d a je Božja volja da se p otrudi smanjiti svoj obrok, zato da drugi, koji u m iru od gladi, barem kruha jed u , izvući će tisuću razloga da to ne shvati, nego onako kako njem u odgovara; ako se kaže nekom lajavcu da je Božja volja ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe, ne može ga se privoljeti strpljivosti, niti ima dostatnog obrazloženja da to shvati; ako se kaže nekom redovniku, koji je navikao n a slobodu i udobnost, d a je dužan voditi računa o tom e da daje prim jer i da gleda d a nisu sam o riječi te kojih se m ora držati kada izgovara ovu riječ, već da se na to zakleo i to obećao, te d a je Božja volja da ispunjava svoje zavjete i neka pazi jer, ako izaziva sablazan, radi osobito protiv njih, sve da ih uopće ne krši; da je obećao siromaštvo i neka ga obdržava bez izmotavanja, d a j e to ono što G ospodin hoće, nem a lijeka čak ni da se sada od nekih to zahtijeva. Sto bi učinio, kada G ospodin ne bi činio najviše s lijekom koji je dao? Bilo bi vrlo vrlo, m alo onih koji bi održali ovu riječ, koju je za nas rekao O cu:fiat voluntas tua. Kada je, dakle, dobri Isus uvidio potrebu, potražio je divan lijek kojim je pokazao do vrhunca ljubav kojom nas ljubi4, pa je u Svoje ime i u ime Svoje braće izmolio ovu molbu: Kruh naš svagdašnji daj nam danas, Gospodine. ' »Panem nostrum cotidiano da nobis odie«, n a p is a la j c S vetica. K ako sam rekla: b ila je lo te m a p r e th o d n o g a p o g la v lja . 3 O v aj o p š ir a n u v o d , ta k o te re z ija n s k i i la k o n e p o k o riv svim z a k o n im a in te r p u n k c ije , p re p r a v ila j e S p is a te ljic a d u g im p re c rta v a n je m i s n o v im iz ra z im a , k a d a j c p r ip r e m a la k o n a č a n tek st (to le d s k i ru k o p is ): Shvaćajući, dakle, dobri Isus, kako je teško ovo što n u d i za nas, zn a ju ći n a šu bijedu - je r p u n o puta. pokazujem o da ne shvaćam o kakva j e volja Gospodnja, kako smo slabi - i d a je bilo potrebno »zato da se to 'ispuni, violi m nas Vječnoga Oca tako nenadm ašiv lijek kao što j e ovaj svakidanji kru,h Presvetoga Sakram enta, koji daje sn a g u i jakost«. ~ R e č e n ic a m e d u n a v o d n ic im a S v ctičin j c a u to g ra f. N jo m e j e fo r m u lir a la , o d n aslo v a p o g la v lja , svoju e u h a ris tijs k u e g z e g e z u » p a te r n o s tru m -a « . - Fray Luis d e L e o n j e u r e d io o v aj o d lo m a k p o sv o jem (str. 196). 4 A lu zija n a u s ta n o v lje n je e u h a ris tije , Iv 13,1.

Shvatimo, sestre, za ljubav Božju, to što moli naš dobri Učitelj, je r nam je od životne važnosti ne prijeći na brzu rak u preko toga, i jako m alo držite do onoga što ste dale zato što ćete toliko primiti. 2. Meni se pak čini - poštujući drago, bolje mišljenje - d a je dobri Isus, vidjevši što bijaše dao za nas, te koliko nam j e važno to davati, te veliku poteškoću koja j e 11 tom e bila - kako je rečeno5 - zato što smo takvi i toliko skloni niskim stvarima, te s tako malo ljubavi i srčanosti, da je bilo potrebno vidjeti Njegovu, zato d a se probudim o, i ne je d an p u t, već svakoga dana, pa se ovdje trebao odlučiti da ostane s nam a. A kako je stvar bila tako teška, i ođ tolike važnosti, htio je da to dođe iz rak u Vječnoga Oca. Je r, iako su jedno, i znao je da bi ono što bi O n učinio na zemlji, Bog učinio na nebu, te bi to sm atrao dobrim , je r Njegova volja i volja Njegova O ca je d n o su, tolikaje bila poniznost dobroga Isusa6 d a je na neki način htio tražiti dopuštenje, zato što je znao da Ga Otac ljubi i uživa u Njemu. Dobro je znao da više traži u tom e nego što je tražio u ostalome, je r je već znao za sm rt koju će m u zadati i za uvrede i pogrde koje će podnijeti. 3. Pa koji bi otac, Gospodine, nakon što bi nam bio dao svoga sina, i takvoga sina, tako izmučena, htio pristati da bude m eđu nam a svakoga d an a zato da pati? Zacijelo n ije d a n G ospodine, osim Vašega. Dobro znate koga molite. O, Bože mili, kako li velike Sinovljeve ljubavi i kako li velike ljubavi Očeve! Čak me i ne zapanjuje toliko dobri Isus, je r je pošto je bio rekao fiat voluntas tua, m orao to ispuniti, kakav jest. Da, zato što nije kao mi! A kako zna d a je ispunjava tim e što nas ljubi kao Sebe, tražio je kako da izvrši tu zapovijed što potpunije, m akar to bilo na Njegov teret. Ali Vi, Vječni Oče, kako ste na to pristali? Zašto svakoga dana hoćete vidjeti u tako kukavnim rukam a Vašega Sina? Budući da ste je d a n p u t htjeli da tako bude i pristali na to, vidjeli ste kako su Ga izmučili. Kako može Vaše m ilosrđe, svakoga dana, gledati kako Mu nanose uvrede? A koliko li ih, zacijelo, danas nanose ovom Presvetom Sakramentu! U koliko li Ga Njem u neprijateljskih raku m ora gledati Otac! Koliko li nepoštivanja od ovih krivovjeraca! 4. O Vječni Gospodine! Kako ste uslišali takvu molbu? Kako ste se s time složili? N emojte gledati na Njegovu ljubav je r će, pod izlikom da u potpunosti ispunjava Vašu volju i da to radi za nas, dopuštati se razdirati svakoga dana. N a Vama je da gledate, G ospodine moj, budući da se Vašemu Sinu ništa ne može prepriječiti7, zašto svako naše dobro m ora ići na Njegov teret? Zar zato što na sve šuti i ne zna zagovarati sebe, nego nas? Pa zar ne m ora biti netko tko će zagovarati ovo preljubljeno Janje?8 U 32. p o g la v lju . *’ Z b o g te o lo š k o g s k ru p u la , već s p o m e n u ti c e n z o r p rib ilje ž io j c n a ru b u a u to g ra fa : » p o o n o m e š to je b io k a o čovjek«. 7 Isti s k ru p u lo z n i c e n z o r p o đ v r g a o j c s tro g o m p r o b ir u ov;tj o d lo m a k , p re c rta v a ju ć i i rta đ o p is u ju ć i n a r u b a u to g ra fa : »N e g le d a jte , S estre, ljubav vašega zaručnika koji će, u n a k n a d u za p o tp u n o v r š e n je Očeve volje i d a to u č in i za n a s, d o p u s titi sv ak o g a d a n a d a G a k o m a d a ju . Vaše bijaše g le d a ti, V je č n iO č e , za V ašega S ina. N e m a stv a ri koja bi priječila...« - K urzivna slova o d g o v a ra ju d o d a c im a te o lo g a c e n z o r a i d a ju sliku te o lo š k o g a čistu n stv a i k o n v e n c io n a liz m a s k o jim a se su k o b ilo p r o s to d u š n o i čisto te re z ija n sko m išlje n je . U p rv o j re d a k c iji S v etica j e za lazila u d irljiv m o n o lo g ili u s rd n o m o lje n je O ca: »D ajte m i dopuštenje, Gospodine, da govorim ja , budući da ste Ga htjeli pustiti u našoj vlasti, i da Vas usrdno molim, je r Vas je u istin u poslušao i s tolikom ljubavlju n a m se predao...«

G ledala sam kako li u ovoj jedinoj molbi opetuje riječi, je r najprije kaže i moli da Mu date ovaj kruh svakoga dana, pa opet kaže dajte navi ga danas, Gospodine. I to podastire Svome Ocu. T o je kao da Mu se kaže da nam G aje je d an p u t dao zato da um re za nas, te d a je već naš, da nam Ga opet ne uzme, dok se ne skonča svijet; da Ga pusti da služi svaki dan. T o neka vam raznježi srce, kćeri moje, zato da ljubite Vašega Zaručnika, je r nem a sužnja koji će dragovoljno reći d a to jest, a čini se da se dobri Isus diči time. 5. Oh, Vječni Oče! Kako puno vrijedi ova poniznost! Kojim li blagom kupuje­ m o Vašega Sina? Prodati Ga, već znam o d a je dosta trideset denara9, ali nem a te cijene koja bi bila dostatna da Ga se kupi! Budući da ovdje postaje je d n o s nam a time što uzima našu narav i kao G ospodar svoje volje daje to na znanje Svome Ocu, d a je Njegova, da nam je može dati, pa tako kaže: kruh naš. N e pravi razlike izm eđu Sebe i nas, ali je pravim o mi između nas i Njega, zato da se ne bismo dali svakoga dana za Njegovo Veličanstvo10.

A lu zija n a M l 2 8 ,1 5 . U to le đ s k o m ru k o p is u S vetica j e z a v rš n u re č c n ic u p re p ra v ila ovak o : »... nem ojm o j c p ra v iti i ni, je r ako združim o našu m olitvu j N jegovom , vrijedit će više pred Bogom da postignemo ono što budemo m olili«.

N astavlja o istom predmetu. - Jako dobro dolazi nakon što se primi, Presveti Sakrament. 1. Eto, u ovoj molbi svagdašnji čini se da znači za uvijek. Razmišljam o tom e zašto je, nakon što je rekao G ospodin: svagdašnji ponovno rekao: daj nam ga danas, Gospodine1. Biti naš svakoga d ana m eni se čini zato što Ga tu posjedujem o n a zemlji, a jjo sje d ovat ćem ^T?aT niO iebarako~^dobrćrofco ristm ^ ne ostaje s nam a poradi d ru g o ga već da nam pomaže, da nas bodri i podržava u ispunjavanju ove volje, za koju smo rekli da se ispunjava na nam a. ~^€TKecTd(masčm i mršećRTznači za je d a n dan, što znači d ok b u d e potrajao ovaj_.„ svijet, ništa više. basjedancErTrATza one"nesretnike,Tćoji sekažnjavaju, koji Ga neće UživaTTna onom e drugom , nije Njegova krivnja2 ako se puste pobijediti, je r ih O n ne prestaje bodriti do kraja bitke. Neće se imati čime opravdavati, niti se tužiti na Oca zato što im G a je uzeo u najpresudnije vrijeme. Stoga Mu i kaže Njegov Sin, budući da to nije nego za je d a n dan, da Mu dopusti prijeći m eđu služinčad. Pošto nam Ga je Njegovo Veličanstvo već dalo i poslalo na svijet samom Njegovom voljom, O n nas ne želi ostaviti nezaštićene Svojom vlastitom voljom, već želi ostati ovdje, s nam a, na radost Njegovih prijatelja i žalost Njegovih n ep rijatelja’. T a ne 1 U p rv o j rc d a k c iji jc n a p is a la m n o g o o p š irn ije : ... moli Svoga Oca da n a m Ga ostavi »svagdašnjeg«. Č ini se da to znaci »zauvijek«, je r dok sam ovo pisala, željela sam znati zastoje, na ko n Štojc Gospodin rekao »svagdašnji«, ponovno rekao »danas«. H oću vam reći moju glupost, i ako to bude neka i ostane takvom , je r j e velika što se j a upuštam u to. A li, budući da- već polako shvaćam o Što tražimo, promislimo dobro što je zato da - kako sam rekla. - to shvatim o onako kako j e pravo i na tom zahvalim o Onome koji nas t.o s toliko pa žn je uči. Prema tome, biti n a š »svakoga dana« meni. se čini... N ije Gospodinova krivnja, p r e p r a v io je fray Luis d e L c o n a p iv o m iz d a n ju (str. 2 0 2 ). - U p rv o j rc d a k c iji b ijaše d iv n o d o p u n ila o v aj k o n c e p t... za. one nesretnike koji se im a ju kazniti, one koji Ga neće uživa ti u onom drugom fiiv o tu j, zato da učine sve ono čime se kao onim. što je njihovo m ogu okoristiti i da bude s njim a ovo »danas« ovoga života, jačajući ih. A ko sc puste pobijediti, nije N jegovom krivnjom . A zato da Mu. to odobri Otac, podsjeća Ga d a je to samo je d a n dan... - J e d a n c e n z o r j c o k a r a k te r iz ir a o k a o p r e m a lo te o lo š k im iz raz » p o d sje ć a G a«, p a g a je S v etica z a m ije n ila s » p o d a s tire Mu«. 3 J e d a n c e n z o r j e p re c rta o : ... i žalost N jegovih neprijatelja. - U p rv o j re d a k c iji b ijaše n a p is a la : jed n o g a će dana sve biti ovakvi loši postupci da se dolazi k N je m u nedostojno. N eka gleda da j e obvezan (jer je za. nas ponudio tako veliku stvar, kao Što j e prepuštanje ?iaše volje N jegovoj) pom agati nam kako go d bude mogao, zato Što ne traži više nego »danas«, sada iznova. J e r time što nam je dao ovaj presveti kru h »zauvijek«, sigurno g a imamo, i je r nam je dao, a da Ga nism o m olili ovo jelo i m anu čovječanstva. - .Sam a S velica, ili p a k je d a n o d c e n z o ra , p r e c rta la j e je d a n u m e ta k , u b aciv ši u o v u p o s lje d n ju re č e n ic u : [ im a m o g a], i je r n a m Ga jc dao, a da. Ga nism o molili!

moli više nego za danas, sada iznova; j e r .time što nam j e dao ovaj presveti kruh jzauvjjek, Njegovo W luansivo nan: jc' da!;* - kako sam rekla - ovo jelo i marni Covještva, koju nalazim o kada hoćemo, pa ako to nije našom krivnjom, nećem o um rijeti o đ g l a đ i z ^ l t o 'c F đ j u l a Z ^ J ^ Ž 'E ugF E tieiabiagovatirnaći ii Presvetom Sakram enta .svaku sl;iiTonislEo^ k a đ a S ž iBo, imajući sliku neke osobe koju jak o volimo, pa kad bi nas ta ista osoba došla posjetiti, prestali razgovarati s njom e i vodili cijeli razgovor sa slikom? Znate li kaćfajeTo jako d o b fo T u č e m u ja vrlo uživam? Kada je ta ista osoba odsutna, ili nam pak hoće priopćiti d a je vrlo neraspoložena, veliki je užitak gledati sliku onoga koga tako razložito ljubim o11’. N a koju god stranu uperim o oči, htjela b ih je vidjeti. Na čemu boljem ili pogledu ugodnijem se m ožemo zadržati nego na O nom e koji nas toliko ljubi i na O nom e koji sadrži u Sebi sva dobra? N esretnih li ovih heretika koji su izgubili ovu utjehu, uz m noge druge, svojom krivnjom. 12 . Ali, nakon što prim ite G ospodina, budući da im ate p red sobom samu osobu, nastojteczatvonti tjelesne oči i otvoniTo a llu s e , te g led atfu svoje srce. J e r ja "vam kažem T iopet to k ažem i m nogo puta~bih to htjela reći, akoTxJTJucfete činile svaki put kada se pričestite (i nastojte imati takvu savjest da varrTlxidFclopnSTeno" često u živ atio v o d o 5 ro )l!a neće dolaziti tako prem šen - kako sam rek la1' - d a se

11 Z b o g te o lo š k o g s k r u p u la Cray Luis jc p r e p r a v io o v u re č e n ic u u p rv o tn o m iz d a n ju : » p o d o n im p rilik a m a k ru h a ...« (str. 207). u A lu zija n a Isusov o d g o v o r J a k o v u i Iv an u (M t 2 0 ,2 7 ). Ll U p rv o j re d a k c iji s lije d ilo je d a lje : B udile v i rado s N jm w . Shvatite da je to vrijem e od velike k o m li za dušu. i vrijem e kada dobri Isus ja k o hoće da budete u N jeg o vu društvu. J a k o vodite računa, sestre, da g a ne gubile. H 1 o v d je je S v etica iz o stav ila j e d a n lijep i o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : N e kažem da ne molile (zato da. me ne hvatate m riječ i kažete da govorim o kontemplaciji, osim ako vas Gospodin ne dovede do nje), nego a ko budete molile Očenaš da shvatite kako ste u istin u s O nim koji. vas g a je naučio, te da M u zbog loga ljubite noge i molile Ga da vam pom ogne m olili i da ne otiđe od vas. N a ru b u a u to g r a f a iz E sc o ria la n a p is a la je S p isate ljica: »usporedba«. 1(1 U p rv o j r e d a k c iji j e b ila e k s p lid tn ija : Kada. ta ista osoba bude odsutna, veliki je u žitak gledati koju sliku naše Gospe ili kojega sveca prem a kome gajim o pobožnost - a jo š više Kristovu sliku - te nešto što ja k o pobuđuje i. nešto Čemu bi svaki čas htjela da s v m e oči. 17 R ek la je lo u br: 5. i 10.

na nm o go načina ne bi razotkrio prem a tom e knliko-Ga želimo vidjetK_ajo]iko Ga možete željeti, da vam sepotgou^xazoiJuije.^ 13. Ali ako se ne obzirem o na N jega nego, čim Ga prim im o, odlazim o od Njega tražiti đnigeTnize stvanTlto Mu je činiti? M ora li nas na silu privesti da vidim o đ a ~ n an T i^ jjćg ja ^ az atiT T Je , jer nlsrlljalllo b T o ^ ^ Njem u, kada se svima otvoreno pokazao i kadaT ffi~ jejS s^ bilo je m alo.oniliJx4Lsu_M u [«.vjerovali l’rn n n tnme. veliko m ilosrđe nam iskazuje Njegovo Veličanstvo svima, je r hoće da shvatimo d a je O n taj koji je u Presvetom Sakram entu. M eđutim, da Ga vide otvoreno, te iskazati svoj sjaj i dati svoje blago neće nego onim a za koje vidi da Gažele, je r ti su Njegovi istinski prijatelji. J e r j_a v a ^ k a ž e n i_ d a ^ n a jjk o ji£ bude takav i ne uspije Ga tako p rimiti, nakon što učini ono sto je c>dJiejga, nikajda_neka ~ t? a l^ u z n e im f a ^ se razotkrije. TajTTe^JTčasa d a ispuni ono štonalaže ^G rkviTkada odlazi od N jegove kuće i nastoTrt^TođEa Z i^ ^ dakle, zTSokupljen drugim posEvim a, zanim anjim a i b rig a m a o đ ovoga svijeta, čini se da najbrže što može hita, đa mu ne zauzme kuću Njegov Gospodar.

Dovršava započeti predmet zazivom Vječnome Octi. 1. Toliko sam oduljila s ovim, iako sam govorila kod molitve sabranosti o tom e kako nam je jako važno da u đem o u sebe nasamo s Bo r o m ^ ž n šio Tein. shirolrJuT važnog i ondaTkaBa~se ne Budete prfest3e7feeiTT a budete slušale misu, m ožete se. p ričestiti duhovno, što ie vrlo korisno, te se isto tako zatim sabrati u sebi, zato što se _na taj način jako u5iEm e~T[ubav ovciga G ospodinaT jer ako se pripravim o n a ~ p ružan je, nikada ne propušta d av a tln in lT elnsrm nogo načina, a da ne shvaćamo2. T o znači doći do vatre, a da se, m akar ona bila velika, slabo možete ogrijati, ako se okrenete i skrivate ruke, prem da daje više topline, nego kada biste bile negdje gdje nem a vatre. Međutim, sasvim je druga stvar ako želimo doći k Njem u, je r ako je duša pripravna - hoću reći, da bude željna osloboditi se hladnoće - te ga tamo zadrži na trenutak, tijekom m nogih sati sačuva toplinu. 2 . Shvatite., dakle, sestre, ako se u početku ne bu d ete osjećale dobro (što se može zbiti, je r će nečastivi u vas izazivati stezanje srca i tjeskobu, je r pozna veliku štetu koja m u odavde dolazi), da će vam davati na znanje da nalazite više pobožnosti u drugini stvarima, a ovdje niinieT Ne propuštajte to; ovdje će iskušati G ospodin .k o liko Ga ljubiteTSjetite se da im a malo duša koiečeT?apIaiIt:i i slijedid u tegobama. J V ^ p ;r B Q jp s u r p o ra d i Nfega^ jeFce~vahi NjegovoVeličanstvo to plaHHTXsfeHFe^ 'se', isto tako, koliKoce biti“om h osoba koje ne samo što neće htjeti biti s Njime, nego će Ga grubo odbacivati od sebe. Nešto, dakle, m oram o pretrpjeti zato da vidi da Ga želimo vidjeti. A budući da podnosi i podnijet će sve to zato da nađe samo jed n u dušu koja će Ga prim iti i zadržati u sebi s ljubavlju, neka to bude vaša duša; je r ne bude li nijedne, s pravom ne bi pristao Vječni Otac da ostane s nam a. A takav je prijatelj prijatelja i takav gospodar slugu, budući da vidi volju svoga dobroga Sina, da Ga ne želi om etati u tako divnom djelu, kojim tako dostojno iskazuje ljubav kojom ljubi svoga O ca3. 1 O vaj u m e ta k n e d o s ta je u rcclakciji iz V allacloliđa. D o d a la g a j e S v etica v la stito m r u k o m u to le đ s k o m r u k o p is u . riTiy L uis d c L eon jc o v ak o u r e d io re č c n ic u : nikada ne propušta dava li n a p u n o načina, koje n e shvaćamo (str. 2 1 1 ). U p rv o j rcclakciji j c s lijed ilo : potraživši tako divno iznašašće da. pokaže koliko nas ljubi i da n a m pom ogne da. prebrodimo nase tegobe.

3. Dakle, Oče sveti koji jeste na nebesim a, budući da to hoćete i prihvaćate, i jasno je da se niste mogli usprotiviti ničem u što je za nas dobro, m ora biti netko kako sam rekla na početku'1- tko će zagovarati Vašega Sina, je r se O n nikada nije zauzeo za Sebe. Budimo mi te, sestre, prem da je to neskrom no, budući da smo takve kakve jesm o. Ali, uzdajući se u to što nam nalaže G ospodin da molimo, i stigavši do ove poslušnosti, u ime dobroga Isusa m olim o Njegovo Veličanstvo, budući da Mu nije preostalo ništa što ne bi bio učinio, ukazavši grešniđm a tako veliko m ilosrđe kao što je ovo, da se udobrosđvi Njegovo m ilosrđe i da se udostoji iznaći lijek da ne bude toliko zlostavljan. A budući d a je Vaš sveti Sin dao tako dobro sredstvo da Ga u žrtvi m ožemo prinositi puno puta, neka tako dragocjen d a r zavrijedi da se n e širi tako veliko zlo i nepoštivanja, što se vrše na mjestima gdje se nalazio ovaj Presveti Sakram ent, m eđu ovim luterancim a, gdje su porušene crkve, izgubljeni toliki svećenici, oduzeti sakram enti’’. 4. Pa što je to, moj G ospodine i moj Bože! Ili uništite svijet ili iznađite lijeka protiv tako velikih zala, je r nem a srca koje bi to podnijelo, čak ni naše koji sm o tako ništavni. Molim Vas, Vječni Oče., da Vi to više ne podnosite; zaustavite tu vatru G ospodine, je r možete, ako hoćete. Sjetite se d a je još na svijetu Vaš Sin; zbog Njegove pokornosti neka prestanu tako ružne, tako odvratne i tako prljave stvari. Po Svojoj ljepoti i čistoći ne zaslužuje biti u kući gdje im a sličnih stvari. N em ojte to učiniti zbog nas, Gospodine, je r to ne zavrjeđujemo; učinite to zbog Vašega Sina. A moliti Vas da ne bude s nam a, ne usuđujem o se to od Vas tražiti. Sto bi bilo od nas? J e r ako Vas nešto umilostivi, onda je to što ovdje im am o takav zalog. Nekakav lijek, dakle, m ora postojati, G ospodine moj, i neka ga pruži Vaše Veličanstvo. 5. O moj Bože! Kada bih Vas m ogla m nogo salijetati i m nogo Vam služiti, zato da Vas m ogu moliti tako veliku milost u naknadu za moje služenje, budući da nikada ne ostavljate bez naknade! Ali nisam to učinila, Gospodine; dapače, m ožda sam ja ta koja Vas je ojadila, pa zbog mojih grijeha dolaze tolika zla. Pa što m ije činiti. Stvoritelju moj, nego prikazati Vam ovaj presveti Kruh, p rem d a ste nam Ga dali da Vam Ga ponovno dam o, i da Vas molim da mi po zaslugama Vašega Sina udijelite tu milost, je r ju je na toliko strana zaslužio? Dajte, G ospodine, dajte da se već je d n o m smiri ovo more! N eka ne plovi uvijek po takvoj oluji ova lađa Crkve, i spasite nas, Gospodine, je r ginem o6.

A ludira na »zaziv« iz 3. pogl., br. 8 -1 0 . - S ljed eći rečenica (jer se On nikadu nije zauzeo za. Sebe) bila jc p re c rta n a u au to grafu , p o svoj prilici o d nekoga cenzora. U prvoj redakciji bijaše napisala jo š izraženije: jer, čini se da Ga ponovno hoće otjerati s ovoga svijeta, nakon što su M u oduzeti hramovi, izgubljeni toliki svećenici, oskvrnute tolike crkve, čak i među kršćanima, da kadikad idu još i dalje u namjeri da Ga vrijeđaju umjesto da M u se klanjaju. Aluzija na Mt 8 ,2 5-2 6 .

Koje govori o ovim riječima Očenaša: Dimitte nobis debita nostra. 1. Videći, dakle, naš dobri Učitelj da n a n ije s ovim nebeskim jelom sve Iako, ako nije našom krivnjom, i da m ožem o ispunjavati jako dobro ono što smo rekli Ocu da se ispunja na nam a Njegova volja, sada Mu kaže da nam oprosti naše dugove, budući da i mi opraštam o. Tako, nastavljajući u molitvi koju nas uči, govori ove riječi: I otpusti nam, Gospodine, duge naše, kako ih mi otpuštamo dužnicima našima'. 2. Gledajmo, sestre, da ne kaže »kako ćemo opraštati« zato da shvatimo da onaj koji moli tako veliki dar, kao što je prethodmTTEKojFpredao svoju volju Božjoj volji. da ovo već m ora biti učinjeno, pa kaže: kako ih mi opraštamo. Prem a tom e, onaj tko uistinu b u d e re k a o G ospodinu ove riječi: fiat voluntas tua, sve je to m orao n rin jfj_,

EarenisvoionTogiukSmT T u vidite kako li su se sveci radovali uvred am a i proganjanjim a, zato što su imali što prikazati Gospodinu, kadaTu G alnoIflirSK nTće učiniti takva jadnica kakva sam jaTFoja je~tako m a lo treb a la oprastatITa toliko joj treba oprostiti? O toj stvari, sestre, fclobro razmislimo, je r tako velika stvar, i tako važna, kao što je to da nam naš G ospodin oprosti naše grijehe, koji su zavrijedih vječni oganj, da n am"še~oj5rosirza~r3fe7Sxlnuj t ^ ^ to T to ^ ra š ta m o 7 ^T o31ogaT adatako~ inalo m ogu pružiti da ćete rm7~Gospodme, bez naplate~oprostitr. Ovdje lijepo pristaje Vaše milosrđe. Blagoslovljeni budite Vi koji m e tako ja d n u podnosite, je r ću tim e što Vaš Sin kaže u im e svih, budući da sam takva i bez ikakva imutka, biti oproštena toga.

‘ Mi 6 ,1 2 . U p rv o j rc d a k c iji ovaj j c o d lo m a k b io o p š irn iji i o so b n iji: ... da nam se oprosti za talco jadnu stvar kao što je to da mi opraštamo stvari koje nisu ni uvrede niti išta. Jer, što se može reći i kakva se uvreda može nanijeti nekoj kakva sam ja , koja zavrijedi da me nečastivi stalno muče, time što loše postupaju sa mnom na ovome svijetu ? Je r to je i pravo. Konačno, Gospodine moj, zbog toga Vam i nemam što dati, pa da Vas molim da mi. oprostite moje dugove. Nelia m i oprosti Vaš Sin, je r m i nitko nije nanio nepravdu, pa tako nisam imala što oprostiti zbog Vas, ako ne primate moju želju, Gospodine. Jer meni se čini da bih ja bilo što oprostila zato da mi Vi oprostite, ili zato da ispunim Vašu volju, bez uvjeta. Međutim, ne znam što bih učinila na djelu, kada. bi me okrivili bez krivnje. Jer sada se osjećam toliko krivom pred Vašim očima, a da su svi zanijemili, premda oni koji ne znaju kakva sam, kao što to Vi znate, misle da me vrijeđaju. - Iz o s ta v lja n je o v o g a lije p o g a o d lo m k a u d r u g o j rc d a k c iji u s lije d ilo j e n a p o s tu p a k j e d n o g a o d c e n z o ra , koji g a j e cije lo g a p r e c r ia o u e s k o rija ls k o m r u k o p is u i p rib ilje ž io n a ru b u : »N isu p r a v e u v re d e i n e p r a v d e s a m o o n e ko je n a m sc n a n o s e , m a k a r i n ajv eći g re š n ic i m i b ili; ali tr e b a ih o p r o s titi z a to d a O n n a m a o p ro s ti.« - Is ta j e s u d b in a za p a la ovaj o d lo m a k i u d r u g o j red ak c iji. J e d a n j e c e n z o r p re c r ta o o d »O toj stvari« d o » o p ro š te n a toga« (br. 3).

3. No, G ospodine moj, im a li još nekih osoba koje mi prave društvo i koje nisu to shvatile? Ako ih ima, u Vaše ime ih molim da se na to podsjete i da se n e obziru n a nekakve stvarčice koje se naziva uvredam a, je r čini se da gradim o kuće od slamčica, kaočT]eca, s ovrnipitanjem časti. Ah, Boze mili, kada bismo barem shvatile, sestre, što je čast i što znači izgubiti čast! Sada ne govorim o nam a, je r bi bilo veliko zlo kada to već ne bism o bile shvatile, nego o sebi iz onoga vrem ena, kada sam se dičila čašću, a da nisam znala što je ; povodila sam se za d ru g im a1. Alt, zbog kakvih sam se stvari vrijeđala, a kojih se sada stidim! A nisam, ipak, bila ocfonih koje su na to m n o g o p o lig ale. No, n is a m m a n la ^ a ^ n o liajbitnije, jer n isam gledala. niti m arila j a čast koja sadrži neluTkorist, žT tčT jeljn^oia koristi duši. A kako lije lijepo rekao onaj tko reče da čast i korist ne m ogu biti skupa, p rem d a ne znam da lije to rekao u svezi s ovim. A to je u doslovnom smislu, je r korist duše i to što svijet naziva čast nikada ne m ože stajati skupa. N evjerojatno je kako je svijet naopačke. Blagoslovljen bio G ospodin koji nas je izvukao iz njega'1. 4. iile đ a jte ipak, sestre, da nečastivi nije zaboravio na nas; i on izmišlja svoje.časti u sam ostanim ajjiostavlja svoje zakone g olćojima se p en je i spušta ujiosUaan.-.. . ^MBTaTkacTn