Tehnika Vožnje-tehnika Upravljanja

Što je to tehnika vožnje? Tehnika vožnje je način na koji upravljamo vozilom. Predstavlja naše ukupne sposobnosti upravljanja vozilom te znanje i razumijevanje temeljnih koncepata automoto svijeta, kao što su: prianjanje, ubrzanje ili akceleracija, usporenje ili deceleracija, tehnike upravljanja, tehnike kočenja, izmjena težišta vozila, … Vozeći automobil sa 50% njegovog potencijala možete (uz manji rizik) naglo kočiti, ubrzavati i skretati. Na ovakvo ponašanje možete zaboraviti ukoliko planirate voziti brzo. Grešku ćete napraviti samo jednom! Kod brze vožnje najvažnije tehnike su: nježni pokreti upravljačem, glatke i precizne izmjene stupnjeva prijenosa, izbjegavanje neželjenih prijenosa težišta vozila, jednoliko ubrzanje, te progresivno kočenje. Dakle, ključ uspjeha je u nježnim, jednolikim/progresivnim pokretima! Nagli (agresivni) pokreti se trebaju izbjegavati jer agresivna vožnja znači i rizičnija vožnja! Osim toga takvom vožnjom se brže troše potrošni dijelovi vozila te se troši znatno više goriva, a na cilj se stigne sporije od strateške (defenzivne) vožnje, ili se uopće ne stigne! U ovom članku ćemo obraditi sljedeće teme: 

Upravljanje



Kočenje i ubrzanje



Izmjenu brzina



Promjene težišta



Usklađivanje broja okretaja

 Upravljanje: 



Stariji vozači vole položaj ruku koji odgovara kazaljkama sata 10 – 2. Što je sasvim u redu za starija vozila. Kod novijih vozila, prilikom aktivacije zračnog jastuka, palci vozača u ovom položaju se nalaze direktno na udaru mehanizma zračnog jastuka. Primarno zbog ovog razloga savjetuje se položaj 9-3. Na trkačkoj stazi, položaj 9-2 daje dovoljno prostora za savladavanje prilično oštrog zavoja. Prilikom savladavanja zavoja izbjegavajte naglo uletavanje u zavoj. Činite to laganim, progresivnim pokretom upravljača na način da se težište pomakne izvan automobila progresivno. Izbjegavajte kočenje i naglo ubrzanje na početku zavoja (i tokom ako je moguće) jer su ovo najkritičnije točke, u kojima je najvjerojatnije da će doći do preupravljanja, odnosno podupravljanja vozila.

Uvod

Pravilan položaj za upravljačem vozila je veoma bitan faktor koji utječe na sigurnost u vožnji. Pravilnim položajem za upravljačem umanjujete vrijeme reakcije u opasnim

situacijama, sprječavate nastanak ozljeda koje nastanu zbog nepravilnog sjedenja (jako velik je popis ovih ozljeda), te se ugodnije voziti s vama zbog bolje kontrole (manje naglih pokreta). U ovom tekstu ćemo govoriti o: 1. Pravilan položaj za upravljačem, 2. utjecaj položaja sjedenja na sigurnost, 3. posljedice nepravilnog sjedenja.

1. Pravilan položaj za upravljačem

Pravilna pozicija sjedala:

- Sjedalo treba biti na takvoj udaljenosti da nemate mogućnost ispružiti noge do kraja. Dakle, podesite udaljenost tako da koljeno bude savijeno i nakon pritiska spojke do kraja. Objašnjenje: U slučaju opasnosti refleksno ćete se oduprijeti nogama od naslona za nogu ili od papučice kočnice i slično. Ukoliko u takvoj situaciji možete ispružiti nogu do kraja – sav udarac će se prenijeti na kukove. Uzevši u obzir da pri frontalnom sudaru od samo 50km/h prosječna osoba ima težinu preko 5000 kg, jasno je da postoji opasnost od loma kukova, a radi se “samo” o brzini od 50km/h! Nadalje, kada su noge ispružene centar mase je dalje od tijela, stoga vam je potrebno više snage i vremena da biste pomaknuli nogu. Što su noge bliže to je brzina pomicanja noge sa gasa na kočnicu veća. Također ukoliko možete ispružiti nogu, postoji i povećana opasnost da će Vam noga jednostavno skliznuti s papučice. - Naslonjač ne smije biti previše zalegnut, a pravilan (siguran) položaj je takav u kojem se ruke ne mogu ispružiti do kraja, odnosno u kojem se zglob ruke postavi na vrh volana uz blagi luk u laktu. Objašnjenje: Kao i kod ispruženih nogu, tako se i ovdje u slučaju opasnosti čovjek refleksno opire rukama o volan. Ako ruke možete skroz ispružiti sav udarac će se prenijeti na ramena

te često slijedi lom istih (ramena, kao i gotovo svaki drugi dio tijela, jednostavno ne mogu podnijeti tolika opterećenja). Nadalje, ako su ruke skroz ispružene – 30% ćete sporije zakrenuti upravljač. Ukoliko kod zanošenja vozila zakasnite samo stotinku sekunde – više nećete biti u mogućnosti povratiti kontrolu nad vozilom. (Ispružite skroz ruke ispred sebe i zakrenite u jednom smjeru što brže možete, kao da držite upravljač. Sada to isto ponovite sa rukama blizu tijela. Što primjećujete?). - Naslon za glavu mora biti podešen da podupire glavu, i da je koji centimetar iznad glave. Objašnjenje: Ukoliko iza glave nema naslona za glavu sigurno će doći do ozbiljnih ozljeda i pri benignom sudaru. Bez naslona za glavu, a ako Vas netko udari sa stražnje strane vozila, glava će trznuti unatrag što će rezultirati puknućem vratne kralježnice i pri vrlo malim brzinama. U slučaju opasnosti refleksno ćete se oduprijeti i nogama i rukama, zbog čega ćete se malo izdignuti iz sjedala, stoga je bitno da naslon za glavu bude malo iznad glave pri normalnom sjedenju.

Pravilno rukovanje upravljačem:

- Obje ruke uvijek kada je moguće trebaju biti na upravljaču. - Pravilan položaj ruku odgovara kazaljkama sata: 9-3 h (slika desno). - Tijekom okretanja upravljača ruke ne smiju udarati o koljena. Ovo se obično ispravi podešavanjem upravljača, a ako se nema takva mogućnost treba podesiti visinu sjedala. - Prilikom nailaska na zavoj, obavezna je korekcija kako bi se zavoj savladao bez isprepletanja ruku, odnosno bez potrebe za puštanjem upravljača s jednom rukom.

2. Utjecaj položaja sjedenja na sigurnost

Već smo naveli opasne posljedice koje nastaju kao rezultat nepravilnog sjedenja za upravljačem automobila. Ovdje ćemo ih samo nabrojati: 1. Povećan rizik od ozljeda i pri benignim sudarima, 2. 30% više vremena potrebno za rekaciju nakon uočene opasnosti, 3. Gubitak kontrole uslijed nepravilnog sjedenja.

3. Ozljede koje nastaju nepravilnim sjedenjem

Ozljede kukova su često posljedica sudara, a nastaju uslijed nepravilnog sjedenja. Ove ozlijede spadaju u teške tjelesne ozlijede, a oporavak o istih je dugotrajan i rijetko potpun. Starenjem ove ozlijede se vraćaju u obliku boli i smanjenju pokretljivosti. Velik broj osoba koje su pretrpjele ove ozljede kažu da bol nikada ne prestane, sve do zamjene kukova umjetnima! Ukoliko doživite ovakvu nesreću obavezno se konzultirajte sa liječnikom o mogućim implikacijama, te eventualnoj operaciji nakon određenog vremena (ukoliko oporavak ne bude zadovoljavajući). Nakon konzultacije proučite vaše zdravstveno osiguranje, po potrebi uplaćujte dodatno osiguranje kako se nebiste morali brinuti o troškovima operativnog zahvata ili dodatnog liječenja.

Ozlijede vrata su česta vrsta ozljeda u automobilskim nesrećama. Najčešće ozljede su deformacija (neck strain) koja nastaje uslijed naglog trzaja glave, ozljeda zatiljnog živca (Cervical Radiculopathy / pinched nerve) što za posljedicu ima slabost u

rukama i mišićima, bol u vratu uslijed ozlijede vratnog diska (Herniated Disc) što rezultira ispuštanjem kemikalije koja nadražuje živac te na taj način uzrokuje bol, itd..

Ozljede lica, mogu nastati od gotovo bilo čega – udarac u upravljač, kontrolnu ploču, staklo, itd.. Ovakve ozlijede su uglavnom rezultat ne korištenja sigurnosnog pojasa!

Nadam se da ćete ozbiljno shvatiti stvari koje ste naučili iz ovog članka, one će Vam pomoći da izbjegnete teže ozlijede pri relativno bezazlenim brzinama. Ono što sada trebate napraviti je podesiti vaše vozilo prema uputama iz ovog članka i tako ostati sjediti 15 dana. Nakon tog perioda prilagodbe izgledat će Vam da oduvijek tako sjedite, bit će Vam sasvim svejedno, a bit ćete puno sigurniji! Kočenje i ubrzanje:

Kočiti možete puno brže nego li ubrzavati, stoga su sile kočenja mnogo veće te je veća i mogućnost gubitka kontrole nad vozilom. Kočiti treba “glatko”, nikako ne “sjesti” na kočnicu, dakle tajna je u progresivnom kočenju. Time se izbjegava neželjena promjena težišta koja uzrokuje nestabilnost vozila. Ubrzavati treba jednako tako, progresivnim doziranjem gasa. Pretjerano doziranje gasa će rezultirati proklizavanjem pogonskih kotača, a to znači i sporiji start! U ovom članku ćemo upoznati osnovne i napredne tehnike kočenja. Kako bi bolje razumjeli te tehnike, te proces kočenja općenito, prvo ćemo obraditi teoriju kočenja. Sile kočenja su mnogo veće od sila ubrzanja (akceleracije), stoga se na kočenje treba obratiti posebna pozornost. Iako ovo zvuči trivijalno, mnogi vozači na to ne misle!

Kočenje i zaustavljanje vozila Zaustavljanje vozila se sastoji od dva dijela – 1)reakcije, te 2)kočenja. Zaustavni put se dakle odnosi na put koji prođe od trenutka opažanja opasnosti do potpunog zaustavljanja vozila. Put reakcije je duljina koju vozilo prevali od trenutka opažanja opasnosti do početka kočenja vozilom. Ovisi o vremenu reagiranja vozača te o brzini kretanja vozila. Put kočenja je duljina koju vozilo prevali od početka izvođenja radnje kočenja, pa do potpunog zaustavljanja vozila. Ovisi o stanju kolnika i pneumatika vozila, brzini, te o vrsti kočnica (ali i o tehnici kočenja).

Put reakcije nije zanemariv kao što se na prvu može učiniti! Pogledajte sljedeće podatke koji pokazuju koliki put pređete vozilom prije nego li uopće stignete reagirati (prosječno vrijeme reakcije je 1 sekunda): 

pri brzini od 50 km/h za 1s se prevali put od: 14 metara



pri brzini od 70 km/h za 1s se prevali put od: 20 metara



pri brzini od 90 km/h za 1s se prevali put od: 25 metara



pri brzini od 110 km/h za 1s se prevali put od: 31 metar



pri brzini od 130 km/h za 1s se prevali put od: 37 metara

Kočenje nije samo “sjedanje” (pritisak) na kočnicu i zaustavljanje vozila. Dobro kočenje je uvijek kompromis između kontrole vozila, te stvarnog usporenja vozila. Naime, povećanjem sile kočenja gubi se (ili umanjuje) sposobnost upravljanja, dok se slabijim kočenjem produljuje put kočenja. Kompromis je ovdje jako bitan. Najbrže usporenje vozila se ostvaruje kočenjem koje je na granici blokiranja kotača.

Tehnike kočenja Napomena: Tehnike kočenja isprobavajte i vježbajte na poligonu (stazi) ili na mjestu gdje ne ugrožavate druge! Tehnike kočenja? Pa koliko komplicirano može biti pritisnuti kočnicu i zakočiti? Kao što smo već rekli, dobra tehnika kočenja je kompromis između mogućnosti upravljanja vozilom tijekom kočenja, i duljine zaustavnog puta vozila. Obraditi ćemo nekoliko tehnika kočenja:

1. Kočenje uz pomoć ABS-a 2. Kočenje blokiranjem kotača 3. Ritmično kočenje 4. Rubno kočenje (treshold braking) – napredna tehnika Na slici je prikazan zaustavni put za svaku pojedinu tehniku u idealnim uvjetima prianjanja.

Ne postoji “Najbolja” tehnika kočenja, tehnika kočenja ovisi isključivo o situaciji i uvjetima u kojima se nalazite. Iako neke od ovih tehnika Vas neće najbrže zaustaviti, ne znači da nisu korisne u određenim situacijama. Kod kočenja nije bitan samo zaustavni put, već i mogućnost upravljanja vozilom, a to neće biti moguće ukoliko blokirate kotače! Također, sve tehnike u kojima se spominje blokiranje kotača važe za vozila bez ABS-a.

1. Kočenje uz pomoć ABS-a Kada se govori o kočenju u svakodnevnoj vožnji – ABS (Anti-lock braking system) je najvažniji elektronički sustav u modernim vozilima. ABS sustav sprječava blokiranje kotača, povećavajući time stabilnost i kontrolu nad vozilom. O tome kako ABS radi, gdje je koristan, a gdje ga valja isključiti, pogledajte u detaljno obrađenoj temi ABS – sustav protiv blokiranja kotača.

ABS je reaktivan sustav, što znači da se aktivira kada kada dođe do blokiranja kotača. Ovdje važi ona stara izreka: “bolje spriječiti nego liječiti” – nemojte da Vam uđe u naviku naglo kočiti i aktivirati ABS. Ako se sustav aktivira zadržite postojan i relativno snažan pritisak na papučicu kočnice. Nikako ne “pumpajte” kočnicu jer time poništavate pozitivne učinke ABS-a. Ako ste na stazi, bolja tehnika od ove je rubno kočenje, o kojoj će biti riječi nešto kasnije.

2. Kočenje blokiranjem kotača Ova tehnika Vas neće brzo usporiti kao npr. rubno kočenje. Ali postoje i uvjeti gdje je ova tehnika jako korisna. Vozeći po snijegu ABS Vas neće najbrže zaustaviti, ali Vam omogućuje upravljanje (skretanje) vozilom. Tehnikom blokiranja kotača ćete se najefikasnije zaustaviti na mekim ili čak skliskim površinama, kao što su snijeg ili šljunak. Blokiranjem kotača na snijegu, ispred pneumatika se “gomila” sloj snijega koji pomaže pri kočenju. Također je bitno napomenuti da ovom tehnikom gubite mogućnost upravljanja vozilom, stoga je potrebno pažljivo balansiranje između kočenja i upravljanja pri većim brzinama. To nas dovodi do sljedeće tehnike..

3. Ritmično kočenje Ovakva tehnika kočenja se koristi na površinama sa slabom mogućnosti prianjanja, kao što su mokra i zaleđena cesta. Primjenom ove tehnike zapravo se balansira između kočenja (usporavanja vozila) i upravljanja. Naime, prilikom kočenja na ovakvoj površini kotači će se vrlo brzo blokirati usporavajući vozilo, ali ste izgubili mogućnost upravljanja vozilom. Popuštanjem kočnice kotači se odblokiraju, te ponovno imate mogućnost upravljanja vozilom koju koristite za održavanje željenog smjera kretanja. Ova tehnika se ne smije koristiti na površinama koje omogućuju dobro prianjanje pneumatika. Primjenom ove tehnike u takvim uvjetima će rezultirati naglim izmjenama težišta vozila što će vrlo vjerojatno poremetiti njegovu stabilnost, pogotovo prilikom savladavanja zavoja.

4. Rubno kočenje Rubno kočenje je tehnika koja koristi sve mogućnosti vašeg vozila za najbrže moguće zaustavljanje na asfaltu. Tehnika se temelji na takvom kočenju koje je na samoj granici blokiranja kotača. U praksi je jako teško odrediti ovu granicu zbog raznih faktora koji su u igri, kao npr. vrsta i stanje kolnika, vrsta i stanje pneumatika, temperatura kočnica.. I najboljim vozačima se dogodi da ponekad blokiraju kotače. Bitno je ne paničariti u takvoj situaciji već lagano popustiti kočnicu, a zatim pokušati ponovno sa neznatno manjim pritiskom na kočnicu.

Kočenje u nepovoljnim uvjetima Pod nepovoljnim uvjetima se misli na takve uvjete u kojima je smanjena mogućnost prianjanja pneumatika, kao što su snijeg i led. U takvim uvjetima se može imati koristi kočenjem tehnikom blokiranja kotača. Studija Američkog instituta za sigurnost cestovnog prometa (NHTSA) potvrđuje da ova, i slične tehnike skraćuju zaustavni put za do 22% u odnosu na kočenje ABS-om. Mijenjanje brzina:

Kod mijenjanja brzina bitno je izbjegavati nagle promjene težišta vozila. Primjer mijenjanja u nižu brzinu: vozite u trećoj brzini do oko 3500 okretaja. Prebacite u drugu i otpustite spojku umjereno brzo. Osjetit će se nagla promjena težišta automobila ka naprijed. U ekstremnim situacijama (npr. nepovoljni vremenski uvjeti) može doći i do blokiranja pogonskih kotača. Kako bi izbjegli neželjenu promjenu težišta (nestabilnost) koristite tehniku usklađivanja broja okretaja, o kojoj će biti riječi malo poslije. Nikada ne mijenjajte brzinu unutar zavoja. Prije zavoja se pripremite kako biste uspješno prošli kroz isti, te ostvarili željeno ubrzanje na izlasku. Uvod

Tehnika promjene stupnja prijenosa, iako se čini trivijalna, zahtjeva određenu vještinu. Izmjena brzina se koristi u dva slučaja – prilikom ubrzanja, te prilikom usporenja vozila. Promjena brzine u drugom slučaju (usporenje) je dosta često nepoznanica za vozače. Ukratko o mjenjaču (getribi)

Sklop mjenjača (getriba) je dizajniran tako da svaki stupanja prijenosa (brzina) ima određeni efektivni raspon (power band), u kojem je motor u stanju prenijeti najveću snagu kotačima. Sa slike desno možemo vidjeti kako svaki stupanj prijenosa ima svoj efektivni raspon. Sklopovi mjenjača su dizajnirani tako da svakom izmjenom brzine broj okretaja motora bude na početku efektivnog raspona, pružajući na taj način maksimalno ubrzanje sve do najveće brzine vozila.

Mijenjanje brzine prilikom ubrzanja

Tijekom ubrzanja vozila potrebno je pravilno mijenjati stupanj prijenosa kako ne bismo nepotrebno opterećivali motor, te kako ne bismo bespotrebno trošili gorivo i time zagađivali okoliš (i bacali novac). Kada se tijekom ubrzanja mijenja stupanj prijenosa nije potrebno ubaciti prvo u neutralnu brzinu (ler) niti dodavati “među-gas”. Moderni sklopovi mjenjača (getriba) su vrlo precizne izrade i nema potrebe za takvim tehnikama, najbolje je izmjenu brzine napraviti jednolikim pokretom. Za ekonomičnu vožnju brzine se tijekom ubrzanja mijenjaju na oko 2000 okretaja (rpm) za dizel motore, odnosno na oko 2500-3000 (rpm) za benzinske motore. Ovakvom izmjenom stupnjeva prijenosa postiže se značajna ušteda goriva.

Mijenjanje brzine tijekom usporenja (kočenja)

Ukoliko ne mijenjate brzine pravilno tijekom usporenja vrlo vjerojatno ćete oštetiti sklopove mjenjača (getriba). Ovo vjerojatno i ne primjećujete jer ste okupirani kočenjem i prometom oko Vas, ali postoji način na koji se sami možete uvjeriti koliko je ovo štetno za Vaš automobil: - Ubrzajte do 80km/h tako da vozite u petom stupnju prijenosa. Kočite (bez promjene brzine) do 40km/h. Otpustite kočnicu. Što primjećujete? Često će Vam se dogoditi, pogotovo tijekom vožnje po gradu, da morate skroz zaustaviti vozilo (npr. zbog semafora). Ukoliko nemate običaj mijenjati brzine tijekom kočenja, onda Vam je jasno koliko opterećenje podnosi getriba – sve dok ne pritisnete spojku.

Promjena brzine tijekom usporenja može biti zahtjevna i uzrokovati nagle izmjene težišta vozila koje rezultiraju neudobnom vožnjom za Vaše suputnike, te naglim “udarima” na sklop mjenjača. Uz malo vježbe ovakva promjena (smanjenje) stupnja prijenosa se može izvesti potpuno “bezbolno” bez najmanjeg trzaja – pomoću tehnike usklađivanja broja okretaja.

Uvod

Tehnika promjene stupnja prijenosa, iako se čini trivijalna, zahtjeva određenu vještinu. Izmjena brzina se koristi u dva slučaja – prilikom ubrzanja, te prilikom usporenja vozila. Promjena brzine u drugom slučaju (usporenje) je dosta često nepoznanica za vozače. Ukratko o mjenjaču (getribi)

Sklop mjenjača (getriba) je dizajniran tako da svaki stupanja prijenosa (brzina) ima određeni efektivni raspon (power band), u kojem je motor u stanju prenijeti najveću snagu kotačima. Sa slike desno možemo vidjeti kako svaki stupanj prijenosa ima svoj efektivni raspon. Sklopovi mjenjača su dizajnirani tako da svakom izmjenom brzine broj okretaja motora bude na početku efektivnog raspona, pružajući na taj način maksimalno ubrzanje sve do najveće brzine vozila.

Mijenjanje brzine prilikom ubrzanja

Tijekom ubrzanja vozila potrebno je pravilno mijenjati stupanj prijenosa kako ne bismo nepotrebno opterećivali motor, te kako ne bismo bespotrebno trošili gorivo i time zagađivali okoliš (i bacali novac). Kada se tijekom ubrzanja mijenja stupanj prijenosa nije potrebno ubaciti prvo u neutralnu brzinu (ler) niti dodavati “među-gas”. Moderni sklopovi mjenjača (getriba) su vrlo precizne izrade i nema potrebe za takvim tehnikama, najbolje je izmjenu brzine napraviti jednolikim pokretom.

Za ekonomičnu vožnju brzine se tijekom ubrzanja mijenjaju na oko 2000 okretaja (rpm) za dizel motore, odnosno na oko 2500-3000 (rpm) za benzinske motore. Ovakvom izmjenom stupnjeva prijenosa postiže se značajna ušteda goriva.

Mijenjanje brzine tijekom usporenja (kočenja)

Ukoliko ne mijenjate brzine pravilno tijekom usporenja vrlo vjerojatno ćete oštetiti sklopove mjenjača (getriba). Ovo vjerojatno i ne primjećujete jer ste okupirani kočenjem i prometom oko Vas, ali postoji način na koji se sami možete uvjeriti koliko je ovo štetno za Vaš automobil: - Ubrzajte do 80km/h tako da vozite u petom stupnju prijenosa. Kočite (bez promjene brzine) do 40km/h. Otpustite kočnicu. Što primjećujete? Često će Vam se dogoditi, pogotovo tijekom vožnje po gradu, da morate skroz zaustaviti vozilo (npr. zbog semafora). Ukoliko nemate običaj mijenjati brzine tijekom kočenja, onda Vam je jasno koliko opterećenje podnosi getriba – sve dok ne pritisnete spojku.

Promjena brzine tijekom usporenja može biti zahtjevna i uzrokovati nagle izmjene težišta vozila koje rezultiraju neudobnom vožnjom za Vaše suputnike, te naglim “udarima” na sklop mjenjača. Uz malo vježbe ovakva promjena (smanjenje) stupnja prijenosa se može izvesti potpuno “bezbolno” bez najmanjeg trzaja – pomoću tehnike usklađivanja broja okretaja. Težište automobila:

Promjena težišta automobila je često nepoželjna i treba je izbjegavati zbog toga što remeti stabilnost samog vozila, te time povećava mogućnost gubitka kontrole. Iznimno je bitno izbjegavati nagle pokrete upravljača, pogotovo kod velikih brzina. Promjenu težišta automobila možete iskoristiti i u svoju korist. Prilazeći zavoju podignite nogu s gasa tako da se lagano osjeti prijenos težišta naprijed. Ovo će vjerojatno povećati prianjanje prednjih kotača, omogućiti bolje savladavanje zavoja, te smanjiti mogućnost podupravljanja. Prilikom upravljanja automobilom može doći do poprečne, ili aksijalne promjene centra mase vozila. Poprečne promjene težišta vozila (centar mase) su rezultat okretanja upravljača (skretanja), a aksijalne promjene težišta vozila su rezultat ubrzanja ili usporenja vozila.

Sile koje djeluju prilikom skretanja

Prilikom skretanja na vozilo djeluju centripetalna (Fcp) i centrifugalna (Fcf) sila. Te dvije sile moraju biti u ravnoteži. Ukoliko je centrifugalna sila veća, u zavoj ste nažalost uletjeli prebrzo, a to rezultira zanošenjem vozila. U slučaju kao na slici, prijenos težišta vozila je u smjeru centrifugalne sile (suprotna strana zavoja). Kako bi vozilo zadržalo stabilnost, a kako bi najbolje iskoristili sposobnosti prianjanja Vašeg vozila, iznimno je važno savladati tehnike upravljanja do savršenstva. Glatki, nježni i progresivni pokreti upravljača rezultiraju boljom kontrolom nad vozilom, te smanjuju neželjene prijenose težište vozila, koji vrlo lako mogu poremetiti stabilnost vozila u zavoju, čak i pri relativno malim brzinama.

Prijenos težišta vozila uslijed akceleracije

Prilikom akceleracije, težište (centar mase) vozila se premjesti straga. Na taj način se poboljša sposobnost prianjanja stražnjih kotača, što je korisno kod vozila s pogonom na stražnjim kotačima, smanjujući tako mogućnost proklizavanja stražnjih kotača npr. prilikom starta. Svakako pogledajte i detaljno obrađenu temu – prianjanje. Mana ovakvog prijenosa težišta vozila je što može uzrokovati podupravljanje vozilom. Naime, prilikom doziranja gasa unutar zavoja težište vozila se pomakne unatrag, time se smanjuje mogućnosti prianjanja prednjih pneumatika, što na kraju može dovesti do podupravljanja.

Prijenos težišta vozila uslijed deceleracije (usporavanja ili kočenja)

Ovakav prijenos težišta unutar vozila je vrlo opasan. Automobili mogu puno brže i jače kočiti negoli ubrzavati, stoga su i sile kočenja neusporedivo veće, pa valja biti posebno oprezan. Prijenos težišta prilikom deceleracije se može iskoristiti za ispravljanje podupravljanja. Prilikom deceleracije vozila, očituje se prijenos težišta unaprijed povećavajući na taj način sposobnost prianjanja prednjih pneumatika. Ovo se može iskoristiti ako u zavoj uđete prebrzo te osjetite podupravljanje, tada smanjite doziranje gasa kako bi izazvali prijenos težišta vozila prema naprijed. Ako ste već pustili gas, možete pokušati laganim pritiskom na kočnicu samo kako bi osjetili taj prijenos težišta. Mana kod ovog prijenosa težišta vozila je smanjenje sposobnosti prianjanja stražnjih pneumatika. Uslijed takvog kočenja prvo bi se blokirali upravo stražnji kotači, stoga svi automobili na stražnjim kotačima imaju manje kočnice. Bez obzira na to, naglo kočenje se treba izbjegavati, pogotovo unutar zavoja jer je tada velika mogućnost preupravljanja vozilom. Podupravljanje, za razliku od preupravljanja, rezultira proklizavanjem prednjih kotača automobila. Prilikom podupravljanja vozilom potreban je širi luk kako bi se savladao zavoj, a postoji i velika opasnost od izletavanja iz zavoja. Ipak, podupravljanje se smatra “stabilnim” stanjem vozila, za razliku od zanošenja stražnjeg dijela vozila.

Objašnjenje slike: 1. Zakretanje upravljača

2. Točka (vrh, apex) zavoja kroz koju želimo proći (prateći idealnu putanju savladavanja zavoja) 3. Kao rezultat podupravljanja vozilom radimo preveliki luk.

Faktori koji utječu na podupravljanje Najčešći uzroci podupravljanja su ubrzanje ili kočenje unutar zavoja, prebrz ulazak u zavoj, te lošiji uvjeti prianjanja (mokar, zaleđen i općenito sklizak kolnik). Slično kao i kod preupravljanja, i kod podupravljanja vozilom postoje aktivni i pasivni uzroci podupravljanja. Aktivni uzroci su rezultat upravljanja vozilom, dok su pasivni rezultat svojstava i konfiguracije vozila. Aktivni uzroci podupravljanja: 

Ubrzanje i kočenje u zavoju



Nagli pokreti upravljačem



Promjena težišta automobila



Brzina ulaska u zavoj

Pasivni uzroci podupravljanja: 

Vrsta i tlak pneumatika



Raspodjela težine vozila (neravnoteža)



Postavke ovjesa



Postavke vozila

Prepoznavanje (simptomi) podupravljanja Prilikom podupravljanja vozila javlja se osjećaj kao da je upravljač lakši, a zatim vjerojatno slijedi škripanje prednjih pneumatika. Vozilo “hvata” putanju prema vanjskoj (suprotnoj) strani zavoja.

Ispravljanje podupravljanja vozilom Prva najbolja stvar nakon što osjetite podupravljanje je zaustaviti prijenos sile na kotače, a to se postiže upotrebom spojke (potom po mogućnosti ubaciti u neutralnu brzinu). Vozila sa automatik mjenjačem će automatski odvojiti vučnu silu ukoliko naglo maknete nogu s gasa (upravo zbog ovakve opasnosti). U isto vrijeme lagano popustite okret upravljača. Ovo će vam gotovo sigurno vratiti kontrolu nad vozilom. Kada popustite okret upravljača, te pritisnete spojku osjetit ćete jak trzaj koji će Vas “katapultirati” u smjeru u kojem su okrenuti kotači (unutarnja strana zavoja), a to je upravo ono što želimo. Ovo je rezultat povratka sile prianjanja između pneumatika i podloge, a trzaj je jači što su kotači zakrenutiji od smjera klizanja! To je sve što trebate znati kako biste sigurno povratili kontrolu nad vozilom. Postoje određene situacije gdje se kontrola može povratiti i na nešto drugačiji način, a kako bi se na takav (najbolji i najsigurniji) način ispravilo podupravljanje, važno je znati uzrok! Prema tome ćemo savjete za povratak kontrole nad vozilom podijeliti u nekoliko karakterističnih slučajeva: 

Ubrzanje i kočenje u zavoju - Kod vozila za pogonom na prednje kotače, u zavoju, prilikom ubrzavanja, svi zahtjevi za prianjanje su na prednjim kotačima. Ukoliko sile prianjanja kotača koristite za ubrzanje, manje Vam ih je dostupno za upravljanje, i obrnuto. Stoga, ovakvu situaciju je moguće vrlo lako ispraviti smanjenjem snage ili smanjenjem intenziteta upravljanja (pokreta upravljačem). Smanjenjem snage (gasa) je najprihvatljivije u ovakvoj situaciji, dobra stvar je što se time dobije i prijenos težišta vozila prema naprijed, a potom je dovoljna i najmanja korekcija upravljačem kako bi se vratili u normalu. - Kod vozila sa pogonom na stražnje kotače, prednji kotači su otporniji na podupravljanje. Ovo je rezultat toga što se za prijenos snage (pogon) koriste stražnji kotači, a za upravljanje prednji, stoga su sile prianjanja podijeljene. Ako relativno brzo prilazite zavoju upravljajući ovakvim vozilom, vrlo vjerojatno je da ćete ipak izazvati proklizavanje stražnjih kotača (preupravljanje). Prilikom kočenja u zavoju značajno se koriste mogućnosti prianjanja Vašeg vozila, a sve to uslijed prijenosa težišta vozila unaprijed. I najobičniji pokret upravljača, u ovoj situaciji, može rezultirati podupravljanjem. Ako se to pak dogodi, odustanite od savladavanja zavoja, najbolje šanse imate ako kočite po pravocrtnoj liniji. Ipak, ako se nalazite pri sredini zavoja – kočenje po ravnoj crti i ne zvuči baš kao pametna ideja, bolja strategija je lagano popuštanje kočnice što će poboljšati adhezijske sile (prianjanje) koje možete iskoristiti za upravljanje, te tako uspješno savladati zavoj.



Prebrz ulazak u zavoj Ako u zavoj ulazite prebrzo, sami tražite nevolju. Ako se uslijed takvog ulaska u zavoj dogodi podupravljanje, u ozbiljnim ste problemima. Ipak, nije sve izgubljeno. Zadnja mogućnost je lagani dodir kočnice.. Da, već ste pomislili: “pa kako kočnica, to će samo povećati zahtjeve ionako opterećenih guma!?” To je točno, ali svakako ste već izvan kontrole nad vozilom, a

laganim dodirom na kočnicu moguće je da će se dogodit prijenos težišta vozila unaprijed, što će rezultirati malim (umjetnim) povećanjem mogućnosti prianjanja vaših pneumatika. Ovo ipak nije garantirano. Uostalom, pravilo je da se u zavoj ulazi manjom brzinom, a na izlazu se koristi svom snagom! 

Uvjeti slabijeg prianjanja Ako vozite brzo i uletite u zavoj te primjetite slabije prianjanje uslijed vode, leda, ili motornog ulja, vrijeme je da se pomolite i pomislite na to koliko ste do sada bili sretni u životu. Ako pak ni do sada niste bili posebno sretni – ne brinite, jer Vas to neće još dugo zabrinjavati. U ovakvim uvjetima valja biti krajnje oprezan i prilagoditi brzinu!

Jednostavne preinake koje smanjuju šansu podupravljanja Općenito, smanjiti mogućnost podupravljanja možete upravljajući laganim (nježnim) pokretima upravljačem, ne ulaziti brzo u zavoje niti naglo ubrzavati pri izlasku iz istih, te izbjegavanjem kočenja u zavoju. Konkretne preinake: 

omekšajte prednje opruge,



smanjite tlak u prednjim pneumaticima,



koristite “mekše” prednje pneumatike,



povećajte silu/pritisak na prednji dio vozila (ako ne utječe negativno na aerodinamičnost).

Preupravljanje je stanje u kojem stražnji kraj vozila nije pod kontrolom. Ovakvo stanje vozila nije česta pojava, daleko češće se dogodi podupravljanje vozilom. Preupravljanje je karakteristično za vozila sa pogonom na stražnjim kotačima. Preupravljanje je rezultat postizanja maksimalnih sila prianjanja (trenje / adhezijske sile između pneumatika i podloge) koje mogu ostvariti stražnji pneumatici. U ovom članku ćemo saznati što uzrokuje preupravljanje u kojim situacijama je velika mogućnost preupravljanja, te kako pravilno reagirati i kako ispraviti zanošenje stražnjeg kraja vozila.

Faktori koji utječu na preupravljanje Postoji mnogo uzroka preupravljanja vozila. Podijeliti ćemo ih na aktivne (nastaju upravljanjem) i pasivne (postoje kao rezultat određenih svojstava vozila) uzroke.

Aktivni uzroci preupravljanja su: 

Promjena težišta vozila (prebrz ulazak u zavoj)



Doziranje gasa (nagla ubrzanja u zavoju, prerano ili agresivno doziranje gasa – odnosi se uglavnom na vozila sa stražnjim pogonskim kotačima)



Kočenje (unutar ili tijekom savladavanja zavoja)



Upravljanje (pogrešni pokreti upravljačem)



Prestanak doziranja gasa u zavoju

Pasivni uzroci preupravljanja su: 

Raspodjela težine (bilo kakav oblik neravnoteže vozila)



Ovjes i šasija vozila



Tip, materijal i tlak pneumatika



Postavke motora/vozila

Prepoznavanje (simptomi) preupravljanja vozilom Vrlo malo je vjerojatno da ćete doći u situaciju preupravljanja, tj. proklizavanja stražnjih kotača. Takvo što se događa pri većim brzinama gdje se vozilom upravlja na samim granicama sposobnosti prianjanja vozila, ili u nepovoljnim uvjetima na kolniku (snijeg, led, ulje, itd.). Preupravljanje se dogodilo ukoliko stražnji dio vozila postane nestabilan, tada se osjeti kao da je stražnji dio vozila odjednom “lakši”. Ovo će rezultirati okretanjem vozila prema unutarnjem rubu zavoja.

Ispravljanje preupravljanja vozilom (povratak kontrole) Bez obzira kako je došlo do preupravljanja uvijek se mora primijeniti “counter steering” tehnika ili tehnika suprotnog okreta upravljača (okretanje upravljača u smjeru zanošenja). Kod određenih situacija mogu se poduzeti i dodatne mjere, ali u tom je slučaju jako bitno poznavati (uzeti u obzir) uzrok preupravljanja vozila. Counter steering tehnika Najbitnije je okrenuti kotače upravo ovoliko koliko je to prikazano na sljedećoj slici. Ukoliko se okrenu premalo velika je mogućnost nekontroliranog okretanja vozila. Okrenete li ih previše, automobil će se “pre-ispraviti” što će rezultirati zanošenjem u suprotnu stranu.

Ovom se tehnikom može ovladati relativno brzo uz pravilnu vježbu. Ova tehnika mora postati instinkt ukoliko vozite automobil sa pogonom na stražnjim kotačima!

Ispravan pokret upravljača je nužan neposredno nakon preupravljanja, u suprotnom vozilo će vjerojatno doći u položaj gdje ga je teško kontrolirati. Također je jako bitno, jednom kada se automobil počne vraćati u željenu putanju, popustiti (vratiti) upravljač u prvobitan položaj. Ukoliko se to ne napravi, imat će se preupravljanje u suprotnome smjeru.

Kako bismo izbjegli ili smanjili mogućnost preupravljanja u određenim situacijama obratite pažnju na sljedeće karakteristične slučajeve: 1. Prebrz ulazak u zavoj Prebrzim ulaskom u zavoj namjerno izazivate nevolju. Preupravljanjem nećete najbrže savladati zavoj, ali u svakom slučaju je ovo jedan od zabavnijih načina savladavanja zavoja (ako se zabavljate na stazi, naravno). Ako ste u zavoj ušli prebrzo, svaka korekcija putanje treba biti iznimno nježna, kao i promjena u doziranju gasa. Ako ste na stazi, u početku zavoj pokušajte savladati takvom brzinom s kojom ste sigurni da neće remetiti stabilnost vozila i ugroziti prianjanje. Nakon toga, kako dobijate na iskustvu, svaki sljedeći put postupno povećavajte brzinu. Ne budite nepromišljeni, ne precjenjujte vlastite sposobnosti. Upravo zbog ovoga većina nesreća (izletavanja sa staze) se dogodi u prvih nekoliko krugova, ili u prvih nekoliko mjeseci vozačkog staža!

2. Ubrzanje unutar zavoja (prerano ili previše agresivno)

Remećenje prianjanja na stražnjim kotačima je karakteristično za snažnija vozila, stoga ako Vam se to dogodi budite malo nježniji i manje agresivni prilikom doziranja gasa. Proklizavanjem (šlajfanjem) stražnjih kotača snaga motora se ne prenosi na cestu, stoga to nije korisno u nikojem pogledu. Kako biste ovo ispravili dovoljno je lagano popustiti papučicu gasa.

3. Kočenje u zavoju Intuitivno je jasno da kočenje u zavoju nije baš najpametnija ideja. Zapravo, kočenje u zavoju se izbjegava u gotovo svim situacijama. Čak i ukoliko ispred Vas izleti divlja životinja, bolje je zaobići “prepreku”, negoli naglo kočiti. Ako se pak koči u zavoju, onda to treba biti izrazito kontrolirano i progresivno. Ukoliko takvim kočenjem uzrokujete preupravljaje, najbolji način da se to ispravi je nježno ali brzo (progresivno) popuštanje kočnice.

4. Prestanak doziranja gasa u zavoju U ekstremnim slučajevima, a vjerojatnije kod sportskih automobila sa prednjim pogonom, preupravljanje se može dogoditi uslijed naglog prestanka doziranja gasa. Naime, prilikom prestanka doziranja gasa dolazi do promjene težišta vozila prema naprijed. Time se poveća prianjanje prednjih kotača, a istovremeno smanji prianjanje stražnjih kotača, što može dovesti do njihovog proklizavanja. Kod automobila na prednji pogon često se ovakvo preupravljanje može ispraviti ponovnim doziranjem gasa.

Preupravljanje kod različitih konfiguracija vozila Vozila sa pogonom na stražnje kotače: Kod pogona na stražnje kotače uglavnom se ima stabilnije i bolje izbalansirano vozilo. Prianjanje i sile koje sudjeluju kod prianjanja (adhezijske sile) su raspoređene između prednjih i stražnjih kotača. Prednji kotači koriste sile prianjanja za upravljanje, dok stražnji kotači ih koriste za pogon (ubrzanje). Vozila sa pogonom na stražnjim kotačima su sklonija preupravljanju! Vozila sa pogonom na stražnjim kotačima i motorom sprijeda imaju: - veliku mogućnost proklizavanja (preupravljanje) prilikom brzog ulaska u zavoj, - veliku mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja,

- umjerenu mogućnost preupravljanja prilikom kočenja, - umjerenu mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa. Vozila sa pogonom na stražnjim kotačima i motorom straga imaju: - veliku mogućnost proklizavanja (preupravljanje) prilikom brzog ulaska u zavoj, - umjerenu mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja, - veliku mogućnost preupravljanja prilikom kočenja, - veliku mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa. Vozila sa pogonom na prednjim kotačima (motor sprijeda) imaju: - veliku mogućnost podupravljanja (puno više nego li preupravljanja) prilikom brzog ulaska u zavoj, - zanemarivu mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja, - veliku mogućnost preupravljanja prilikom kočenja, - veliku mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa. Vozila sa pogonom na sva četiri kotača imaju: - umjerenu mogućnost preupravljanja prilikom brzog ulaska u zavoj, - umjerenu/veliku mogućnost preupravljanja prilikom naglog ubrzanja ili usporavanja, - umjrenu mogućnost preupravljanja prilikom kočenja, - umjerenu mogućnost preupravljanja prestankom doziranja gasa. Napomena: ukoliko niste sigurni kako upravljati vozilom sa pogonom na sva četiri kotača, upravljajte kao da vozite vozilo sa stražnjim pogonom (nećete puno pogriješiti). Ova vozila su najopasnija (pogotovo za početnike) jer daju lažan osjećaj sigurnosti, nema se “osjećaja” tako da se teže osjeti svaka nepravilnost (podupravljanje, preupravljenje, itd.). Nadalje, ova vozila imaju veoma dobro ubrzanje u svim uvjetima, ali ne zaboravite da imaju iste (ne)mogućnosti kočenja kao i ostala vozila.

Jednostavne preinake koje smanjuju šansu preupravljanja Ako imate npr. trkački automobil sa kojim često dođete u situaciju preupravljanja, postoje jednostavne preinake koje mogu pridonijeti smanjenju proklizavanja stražnjeg dijela: 1. omekšajte stražnje opruge, 2. smanjite tlak u stražnjim pneumaticima, 3. koristite “mekše” stražnje pneumatike, 4. povećajte silu/pritisak na stražnji dio vozila (ako ne utječe negativno na aerodinamičnost).

Prijanjanje

Prianjanje je rezultat djelovanja adhezijskih sila i sile trenja. Te sile se javljaju između kontaktne površine pneumatika vozila i površine po kojoj se vozilo kreće. Prianjanje (trenje) omogućuje vozilu da ubrzava, usporava i skreće. Bitno je znati da prianjanje nije konstantna veličina već ovisi o mnogo faktora. Sposobnost prianjanja vozila uvelike ovisi i o težini koja djeluje na kotače. Povećanjem težine povećaje se i sila trenja, i obratno.

Kada se govori o kontaktnoj površini, važno je uočiti da je ona relativno mala (slika lijevo). Imajte na umu da ta mala površina ima ograničene sposobnosti prianjanja. Sile koje djeluju na tom malom dijelu pneumatika (adhezijske sile) su ujedno i limit Vašeg vozila! Na kontaktnoj površini pneumatika djeluju poprečne (bočne) i aksijalne (uzdužne) sile. Poprečne sile na kotač djeluju prilikom skretanja, dok aksijalne sile djeluju prilikom ubrzanja, odnosno usporenja vozila. Poanta je sljedeća: ako koristite svo dostupno prianjanje za kočenje (aksijalne sile), nemate ih dovoljno za upravljanje, i obrnuto. Izbjegavajte kočenje ili doziranje gasa u zavoju jer je tada najveća opasnost od podupravljanja vozila.

Sile prianjanja

Ako ste početnik na cesti ili početnik na stazi, najbolji način za ovladavanje ovim silama i stjecanje iskustva je vježbajući odvojeno situacije koje rezultiraju velikim poprečnim, te odvojeno situacije koje rezultiraju velikim aksijalnim silama na pneumaticima. Tako prilikom intenzivnog kočenja smanjite na najmanju moguću mjeru okretanje upravljača, i obrnuto (nemojte naglo kočiti prilikom skretanja). Ovo će smanjiti zahtjeve koji se stavljaju na pneumatike, te osigurati dovoljnu količinu dostupnih sila prianjanja.

Profesionalni vozači na stazi često kombiniraju ove sile, najčešće kod tehnike kočenja tijekom savladavanja zavoja (trail braking). Kod ove tehnike, veliki se zahtjevi postavljaju na pneumatike, te je veoma važno voziti “glatko” (nježno) pri većim brzinama. I najmanja nagla korekcija upravljača ili nespretna promjena brzine može uzrokovati gubitak prianjanja. Dobri vozači znaju balansirati ove dvije sile (sile kočenja i upravljanja).

Povećanje sposobnosti prianjanja vozila

Dramatična povećanja ili smanjenja prianjanja ima upravo tehnika vožnje, tj. pokreti upravljačem, doziranje gasa, kočenje, i slično.. Najbrži vozači su često upravo oni koji imaju najbolju tehniku (glatkoću) upravljanja vozilom. Sposobnost prianjanja na vašem vozilu možete lako povećati i koristeći sportske gume koje se rade od mekših materijala (specijalna guma). Bitno je napomenuti da se takve gume troše brže od običnih. Prianjanje se može povećati i postavljanjem npr. spojlera, koji povećavaju aerodinamični pritisak na vozilo pri većim brzinama. Kod postavljanja takvih spojlera (ne ukrasnih) valja provjeriti da li Vaše vozilo to može podnijeti, te treba li pojačati neke ključne dijelove karoserije.

Prianjanje u (ne)povoljnim uvjetima na kolniku

Bitno je zapamtiti da pneumatici čine samo 50% jednadžbe kada je riječ o prianjanju. Ostalih 50% odlazi na površinu po kojoj se krećete. Velika je razlika u sposobnosti prianjanja vozila kod suhog i kod vlažnog vremena. Prianjanje ovisi i o vrsti asfalta. Stoga svoju vožnju uvijek prilagodite stanju i vrsti kolnika, te vremenskim (ne)prilikama.