Taha Husein Dani

Taha Husein - Dani T Taha Husein DANI Prijevod sa arapskoga Nijaz Dizdarevic Gla vni urednik Had em Hajdarevic Recenzenti Sulejman Grozdanic Likovno oblikovanje biblioteke Selma Kukavica Reprodukcija na koricama A. ZevNouri ISBN 9958-22-0717 biblioteka LEKTIRA CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitet ska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.411.21-31 TAHA, Husayn Dani / T aha Husein ; (prijevod sa arapskog Nijaz Dizdarevic). -Sarajevo : Ljiljan, 2000. - 273 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Lektira) Prijevod djela: Al-Ayam. - Taha Huse in i njegovi Dani / Nijaz Dizdarevic: str. (251 - 273) ISBN 9958-22-071-7 I. Tah a, Husein vidi Taha, Husavn COBBIS/BIH-ID 7539718 Na osnovu Mi ljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj: 02-15-1185/00 od H.mart a 2000. godine ova knjiga je oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga na o snovu clana 19. tacka 13. stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Taha Husein DAMBROJ: \o MATURA: i A Ne sjeca se imena toga dana. Nije mu moguce ni da ga smjesti u mjesec i godinu koju mu je Allah odredio. Ne mo e cak ni da s e prisjeti koje je doba bilo. Sve mu je u sjecanju maglovito. Cini mu se daje bi lo vrijeme svitanja ili smiraja. To mu izgleda vjerovatnim, jer, sjeca se, lice mu je pomi-lovala blaga svje ina koja jo nije nestala pred sunca.nom egom. Na ao se, iza av i iz kuce, u mirnom, bla.gom, ugodnom svjetlu (iako ne poznaje tajnu svjetla i tmine) preko kojega kao da tama vec pocinje razastira-ti svoje skute. Konacno, to mu se cini, jer kada je osje.tio tu svje inu i to svjetlo, nije pri mijetio oko sebe bu.dno u urbano kretanje, nego samo ukucane koji se tek bude iz a sna ili spremaju za san. Jedino jasno, odrede.no i nedvojbeno mu je ostala u s jecanju na taj cas ogra.da od trske udaljena nekoliko kratkih koraka od kuce, ko ja se isprijecila pred njim. Sjeca se te ograde kao da ju je vidio jucer. Sjeca se da je trska u ogradi bila vi a od njegovog stasa, tako da mu je izgledalo te ko da pre.de na drugu stranu i daje bila gusta, kao slijepljena, pa nije mogao k roz nju da se provuce; najposlije, ograda se protezala na njegovu lijevu stranu u beskraj, a na de.snu do kraja ove strane svijeta. A na ovoj strani "kraj svije ta" bio je blizu. Zavr avao se kanalom koji je upo-znavao rastuci i koji je osta vio traga u njegovom ivo.tu, tacnije u njegovoj ma ti. Svega ovoga se sjeca, a s jeca se i kako je zavidio kunicima to su kao i on izlazili iz kuce, ali su mogli preskociti ogradu ili se provuci kroz trsku da bi iza nje grickali zelen, a nar ocito, toga se dobro sjeca, glavice kupusa. Pamti da je volio izaci iz kuce kada zade sunce i ljudi veceraju, pa, nasloniv i se na ogradu, zanijeti se u misli d ok ga ne prene glas pjevaca, nedaleko, s njego.ve lijeve strane. On je ljudima o kupljenim okolo kazi.vao, ugodno i cudno

zapijevajuci, dogodov tine Abu Zejda, Kalife i Dijaba!). Oni su ga cutke slu ali , izuzev kada bi, zaneseni osjecanjima ili strasnim uzbudenjem, tra ili da ponov i ne to, izazivajuci time prigovore i ne.godovanje onih koji su eljeli da se kaz ivanje nastavi. Pjevac bi tada za utio dok se buka ne smiri i nakon kra.ceg ili du eg prekida nastavljao ugodno kazivanje zapi.jevajuci jednolicno. Zatim, sjeca se da nije nijednom navecer iza ao na svoje omiljeno mjesto kod ograde a da ga nije stezala bolna tjeskobnost: znao je da ce biti ometen u slu anju pjevacevog kazivanja: sestra ce ga pozvati da ude, on ce odbiti, ona ce ga, izlazeci, vuci za odjecu: ako bi se da.lje opirao, ona bi ga uzimala u narucje kao da je slam.k a, ponijela u kucu i stavljala na pod polo iv i mu gla.vu majci na krilo. Majka se nadnosila nad njegove obnevidjele oci, otvarala Page 1

Taha Husein - Dani jedno pa drugo sipajuci u njih tekucinu koja je pekla a ni ta nije koristila. Boljelo ga je, ali se nije tu io niti plakao; bilo mu je odvrat no da bude placjivac kao njegova mala sestra. Prenosili su ga poslije toga u uga o sobice, sestra bi 1) Tri junaka epopeje koja opisuje invaziju Arapa u Sjevernu Afriku. ga povalila na hasuru prekrivenu cebetom, prebacivala preko njega drugo cebe i ostavljala ga tu nog. On je ta.da naprezao sluh kao da ce njime probiti zid da bi cuo slatke melodije koje je pjevac izvodio na slobodi pod vedrim nebom . San bi ga ophrvao. Neosjetno se budio dok su ostali spavali, oko njega su brac a i sestre glasno hrkali. Zbacio bi pokrivac u strahu i nelagodnosti, jer nije v olio da spava otkrivenog lica: vjerovao je da ce, ako otkrije lice ili bilo koji dio tijela, postati plijen je.dnog od mnogih zlih duhova to naseljavaju bud ake i prikrajke i koji, cim zasija sunce i pokrene se celjad, si.laze pod zemlju. A kada se sunce skloni u svoju peci.nu, a celjad u postelju, kada se utrnu svijec e i smire glasovi, onda oni izlaze ispod zemlje i ispune prostor kretanjem, krck anjem, aptanjem i kricima. Cesto se budio i slu ao natpjevanje pijetlova i gala. mu koko iju. Trudio se tada da razazna te razlicite gla.sove: neki su stvarno po ticali od pijetlova, dok su dru.gi bili glasovi zlih duhova koji su uzeli lik pi jetla i opo.na ali ga da bi zavarali i narugali se. Ali nije pridavao toliko zna caja niti se bojao ovih glasova, jer su do nje.ga dopirali izdaleka. Umirao je, medutim, od straha zbog drugih glasova, koje je sa velikim naporom ra.zabirao, a navirali su iz uglova sobe, tanki i slaba ni, neki slicni zvuku vrijuceg lonca, neki kretanju laganih komada pokucstva koje kao da neko pomice, a neki pucketan ju drveta ili lomljenju grane./ Ali najvi e su ga prestravljivala bica koja je z ami .ljao kako stoje na vratima sobe potpuno ih zakriliv i. Ona su vr ila najraz icitije pokrete, veoma slicne pokre.tima dervi a za vrijeme zajednickog "zikra"2 ) . Vjero-vato je da je jedina tvrdava za odbranu od svih ovih zastra ujucih pri kaza i odvratnih glasova da se zamota 2) Obred islamskih mistika. u pokrivac od glave do nogu, ne ostaviv i izmedu svog tijela i vanjskog svijeta ni najmanji pr olaz niti ijednu rupicu. Cvrsto je vjerovao da ce ga, ako ostavi i najma.nji pro cijep, kroz njega dohvatiti ruka nekog zloduha i nanijeti mu zlo. Tako je provod io noc u strahu i nemiru dok ga ne bi savladao san. Ali i tada bi on bio kratak. Budio se rano, vec u praskozorje po to je veci dio noci proveo u stra.hovima od zloduha. A kada bi do njega doprli glasovi ena koje se vracaju kucama po to su napunile cupove vodom iz kanala pjevajuci "Bo e, o, noci, bo e...", znao je da j e svanulo i da su se zlodusi sklonili u svoja podzemna stani ta. Tada bi se on p retvarao da je zao duh, govorio sam sa sobom naglas i pjevao zapamcene dijelove pjesama koje je kazivao pjevac, zadirkivao svoju bracu i sestre dok ih ne bi, je dno za drugim ra.zbudio. Nakon toga nastajali su amor, pjevanje i gala.ma, koji bi se smirivali tek kada bi ejh3) ustao iz kre.veta i zatra io ibrik da uzme abd est.4' Glasovi su se tada sti avali i smirivalo kretanje. ejh je uzimao abdest, klanjao, kazao "vird"5) , a zatim po.pio kafu i odlazio na posao. Cim bi se za n jim zatvori.la vrata, svi bi se dizali iz postelje i rastrcavali po kuci uz gala mu i igru, mije ajuci se sa svim pernatim i ce-tvorono nim stanovnicima kuce. 3) ejh - doslovno starac, starje ina, stariji; u prakticnom ivotu to je titula iz po tovanja za domacina, glavu porodice kao stoje slucaj ovdje gdje oznacava djec akovog oca. U daljem tekstu ejhom se na.zivaju i profesori Azhara. 4) Obredno pr anje muslimana pred molitvu.

5) Kazivanje pobo nih tekstova. II) Bio je ubijeden da se svijet na desnoj stran i zavr a.va kanalom od kojega ga je dijelilo nekoliko koraka... A kako i da ne b ude kada nije mogao vidjeti irinu ka.nala niti je mogao naslutiti da je ona tako neznatna da malo vje tiji djecak mo e preskociti s jedne obale na drugu. Nije m ogao zamisliti da se ivot ljudi, ivotinja i bilja nastavlja s onu stranu kanala isto onako kao i s ovu. Niti je mogao pretpostaviti da covjek mo e prega.ziti ka nal i kada je pun a da mu voda ne dopre ni do pa.zuha. Nije ni slutio da je, s v remna na vrijeme, kanal presu ivao pretvarajujci se u dugacki rov gdje su se za. bavljala djeca, tra eci po mekanom dnu uginule ribice. Ni ta od svega ovoga nije naslucivao, ali je bio sigu.ran, bez trunke sumnje, da kanal predstavlja drugi svi.jet, nezavisan od svijeta u kome on ivi. U njemu pos.toji mno tvo cudnih bic a: krokodili koji pro diru ljude; zacarane du e to ive pod vodom za bjeline dana i no.cne tmine, a kada isplivaju da bi udahnule Page 2

Taha Husein - Dani zraka, samo u casu radanja sunca i njegovog zalaska, predstav ljaju opasnost za djecu i nesrecu za mu karce i ene; duga.cke i iroke ribe koje pro deru dijete u jednom zaloga.ju kada ga dohvate, ali u cijem stomaku poneka r tva uspije da nade carobni prsten, onaj isti to ga covjek je.dva dotakne a vec m u u tren oka hitaju dvojica slugu-d inova, ispunjavajuci sve to za eli, onaj ist i prsten ko.ji je zapecatio Solomon i time potcinjavao d inove, vje.trove i drug e prirodne sile kada god bi ushtio. Koliko je djecak elio da padne u kanal ne bi li ga progutala jedna od ovih riba pa da u njenoj utrobi nade prsten. A bio mu je tako potreban... Zar nije, u najmanju ruku, elio da ga jedan od ove dvojice s lugu odnese na drugu stranu ka.nala da vidi bar neko od tamo njih cudesa! No, u isti mah, hvatao ga je strah od strahota koje ga cekaju prije nego to stigne do ove blagoslovene ribe. Uostalom, on nije mogao da istra uje obalu kanala na vecu udaljenost, jer je obala i s desne i s lijeve nje.gove strane omedena opasno cu S desne strane ivjeli su Adeuije, ljudi iz Gornjeg Egipta, u prostranoj kuci pr ed kojom su uvijek stra arila dva sna na psa i nepres.tano jalala. Ljudi su stal no pricali o njima; prolaznik se samo s krajnjim oprezom i uz te koce spa avao o d njih. A s lijeve strane nalazili su se atori beduina Saida, o cijoj se zloci, spletkama i krvolo tvu pricalo. U kucu na eg prijatelja dolazila je i ena beduin ova Kauabis, s velikim zlatnim prstenom, na nosu. Kad bi ga ponekad poljubila, n jen mu je presten zadavao bol i pla io ga. Silno je strahovao da krene desno i i zlo i se psima Adeuijevih, ali da pode lijevo i nade se pred zlim Sa-idom i enom mu Kauabis) Ipak je i u tom tijesnom, kratkom i sa svih strana omedenom svijetu nalazio toliko zabave i igre da su mu one ispunjavale cijeli dan. Ali pamcenje djeteta je cudno, bolje receno covje.kovo pamcenje je cudno kada nastoji da se p risjeti do.gadaja iz djetinjstva; neke dogadaje prika e tako jasno kao da su se netom dogodili, a druge tako temeljito izbri e kao da ih nikako nije ni bilo. Ta ko se na prijatelj sjeca plota, njive koja se iza njega prostirala, kanala gdje se zavr avao svijet, i Sa10 ida, i Kauabis i pasa Adeuija, ali uprkos naporu ne mo. e da se sjeti ta se a svim tim dogodilo. Kao daje za.spao jedne noci i, kada se probudio, nije vi e vidio ni ogradu, ni njivu, ni Saida, ni Kauabis. Namjest o ogra.de i njive, vidio je izgradene kuce i uredene ulice to si.laze od mosta n a kanalu i prote u se na kratkoj razda.ljini od sjevera ka jugu. Sjeca se mnogih ljudi i ena to su stanovali u ovim kucama, i djece kako se igraju po ovim ulica ma. Sjeca se, takoder, daje mogao slobodno da seta oba.lom kanala i desno i lije vo i da se ne pla i pasa Adeuije.vih, niti lukavosti Saida i njegove ene. I sjec a se da je svakog dana provodio sate na obali kanala, sretan i us.hicen slu ajuc i pjesme pjevaca Hasana, koje opijevaju avanture Abu-Zejda, Kalifa i Dijaba, dok je " adu-fom"6) crpao vodu da bi natopio njivu na drugoj obali kanala. Sjeca se daje, ne jednom, uspio da prede kanal na ramenima jednog od svoje brace, bez ca robnog prstena, i daje, ne jednom, i ao na ono mjesto s druge strane kanala gdje su se nalazila stabla dudova ciji je slatki plod jeo. Sjeca se da je cesto i ao nadesno oba.lom sve do uciteljeve ba te, jeo njegove jabuke i brao nanu i bosil jak. Ali je, istovremeno, bio potpuno nespo.soban da se sjeti kako se preobrazio i promijenio krajo.lik pre av i iz onog nekada njeg u ovaj novi. 6) Primitivna crpka za navodnjavanje. 11III Bio je sedmi od trinaestoro djece istog oca i peti od jedanaestero djece iste majke. Osjecao je da u tom mno tvu omladine i djece zauzima posebno mjesto, drukcije od njegove brace i sestara. Je li bio zadovolja n njime? Da li mu je to smetalo? Istina je da mu je sve bi.lo tako nejasno i neo dredeno da uistinu nije

mogao da razabere niti da o tome sudi sasvim pouzdano. Zapa ao je blagost i nje nost majke, kod ocaje nailazio nabole-civost i popustljivost, a kod brace na izv jesnu opreznot u razgovoru i ophodenju sa njim. Ali, pored ove majci.ne nje nost i i milo te, osjecao je katkada izvjestan njen nemar, a ponekad cak i grubost. A kod oca, uz boleci-vost i popustljivost, pored istog takvog nemara, s vre.mena na vrijeme i odbojnost. Obazrivost brace i sesta.ra ga je vrijedala jer je u tom e vidio sa aljenje pomije. ano sa prezirom. Ali ubrzo je razaznao uzrok svemu ov ome. Osjetio je da drugi svijet ima ono to on nema, da braca i ses.tre mogu ono to on ne mo e, poduzimaju ono to on nije kadar. Zapazio je da majka dozvoljava b raci i ses.trama ono to njemu prijeci i to ga je srdilo. Njegova srd ba uskoro s e pretvorila u cutljivu duboku tugu ka.da je cuo bracu gdje opisuju ne to to on ne poznaje. Saznao je da oni vide ono to on ne mo e da vidi. Page 3

Taha Husein - Dani 12 IV Od najranijeg doba bio je tako radozano da ga nije mogl a zaustaviti nikakva prepreka na putu da otkrije nepoznato. Cesto ga je to staja lo truda i bola. Ali jedan dogadaj ogranicio je njegovu strast za saznavanjem i ispunio mu srce stidom koji ga nije napustio ni do da.nas. Sjeo je zajedno sa oc em i bracom za veceru, dok je mati, po obicaju, nadzirala posao oko objeda, dava la uputstva slu kinji i sestrama, koje su zajedno sa njom brinule za poslu ivanj e oko stola. Jeo je kao i sav svi.jet. Ali neobja njivo mu je do la cudna misao. ta bi se desilo da uzme zalogaj objema rukama umjesto, kao obicno, jednom? ta c e ga sprijeciti da poku a? Ni ta. On, dakle, uze zalogaj objema rukama, zamoci g a u po.sudu iz koje su svi jeli i prinese ustima. Braca se zace-nu e od smijeha, majka skoro zaplaka, a otac mu rece mirnim i tu nim glasom: "Ne uzima se, moj s incicu, ta.ko zalogaj". A on? Nije znao kako je proveo noc. Od tog vremena strog o je ogranicavao svoje pokre.te sa pribrano cu, bri no cu i beskrajnom stidljivo cu. Od tog trena spoznao je da ima jaku volju. Zabranio je sam sebi razna jela i nije ih okusio sve do svoje dvade.set i pete godine. Odrekao se corbe, ri e, i onih vrsta je.la koje se jedu ka ikom, jer je znao da je nespretan u upotrebi k a ike, a mrzio je da bude povod smijehu bra13ce, placu majke ili tu nim i mirnim poukama oca. Taj dogadaj mu je pomogao da duboko shvati ane.gdotu koja se prica la o Abul' Ala' Ma'arriju.7) On je je.dnoga dana jeo med i pokapao se po odijelu a da to ni.je primijetio. Cim je do ao u ucionocu na cas, jedan ucenik mu rece: "Ucitelju, jeli ste med!" On po uri da obri e mrlju na prsima govoreci: "Tacno, prokleta bila pro drljivost". I odrekne se meda do kraja ivota. Isti taj dogada j omogucio mu je da dublje shvati je.dnu od znacajki tog pjesnika. Abul' Ala' se skrivao ka.da jede cak i od svog sluge. Hranio se u jednom podru.mu pod zemljom , a sluga je morao da sve pripremi u tom skrovi tu i da izade. Tek kada bi ostao sam, poci.njao je jesti po svojoj volji. Prica se da su jednom nje.govi ucenici razgovarali o izvrsnim alepskim lubenica.ma. Abul' Ala' se pobrine i po alje ne kog da ih kupi. Oni su svi jeli a poslu itelj je odvojio za pjesnika par.ce i st avio ga u podrum. Vjerovatno ga nije polo io na uobicajeno mjesto, a starac se u strucavao da tra i svoj dio, tako da je lubenica tu stajala dok se nije potpuno pokvarila, a pjesnik je nije ni okusio. Ove pojedinosti iz ivota Abul' Ale na pr ijatelj je duboko razumio, jer je u njima vidio sebe. Koliko je kao dijete elio da mo e sam jesti! Ali se nije usudivao da svojima saopci tu elju. Ipak, cesto, za vrijeme mjeseca posta ili u vrijeme praznika, de avalo se da jede sam ka.da b i porodica u ivala u slatki ima to se jedu ka ikom. On tada nije htio da ostane za stolom, a njegova majka, koja je patila zbog ovog odbijanja, odvajala mu je u po.sebnu zdjelu i ostavljala ga samog u posebnoj prostori.ji koju bi zakljucava la da ga niko ne gleda. 7) Veliki arapski (sirijski) pjesnik, slijep, umro 1058. poznat po svojoj pjesnickoj i sekptickoj filozofiji. Njemu je posvecena doktor. ska disertacija T. Huseina na Kairskom univerzitetu. 14 A kada je postao sam svo j gospodar, on je to cinio redovno. Poceo je tako kada je prvi put putovao u Evr o.pu. Pretvarao se da je umoran i odbijao da ide u brods.ki restoran, pa su mu j elo donosili u kabinu. Stigav i u Francusku, on zavede kao pravilo, bilo u hotel u ili u porodicnom pansionu, da mu se jelo donosi u sobu ka.ko ne bi morao da id e u zajednicku trpezariju. Tek ka.da se vjerio, ena ga je nagovorila da napusti tu kao i mnoge druge navike. Ovaj dogadaj je i inace udario dubok pecat na mno.g o ta u njegovom ivotu, postao je poslovican u poro.dici i medu poznanicima kada je prevazi ao porodicni ivotni krug i ukljucio se u dru tveni ivot. Malo je jeo, ne zbog toga to nije

bio sklon jelu, nego zato to se bo.jao da ga ne smatraju halapljivim i da mu se ne rugaju braca. U pocetku je trpio, ali se brzo navikao, tako da mu je postalo te ko da jede kao ostali svijet. Uzimao je pretjerano male zalogaje. Imao je jed nog strica kojega je to svako put ljutilo pa ga je grdio i zahtijevao da uzme ve ci zalogaj, na to su se njegova braca smijala. To je bio uzrok to je estoko zamr zio strica. Ustruca.vao se da za stolom pije, bojeci se da ne ispusti ca u ili j e ne prihvati dobro. Obrok mu je zbog toga, dokle god je sjedio za stolom, bio s uh. Tek kada bi ustajao da ope.re ruke, na cesmi bi se napio vode domile volje. Po to voda nije uvijek bila zdrava, niti je ovakav nacin uta i-vanja edi bio naj podesniji, obolio je na stomaku a da niko nije znao uzrok. Odrekao se i mnogih i gara, osim onih koje mu nisu zadavale brigu niti ga izlagale podsmijehu ili sami los.ti. Najdra e mu je bilo da sakupi komadice gvozda, odnese ih u neki kutak ku ce pa ih sla e i razla e, kuc.ka jedan o drugi Page 4

Taha Husein - Dani provodeci u tome sate; kada mu dosa.di, onda prati igru svoje brace ili vr njaka, ucestvujuci u njoj du om a ne rukom. Tako je upoznao veliki broj 15igara ne ucestvujuci nikako u njima. Ovo odricanje od igre pojacalo je n jegovu sklonost prema jednoj drugoj vrsti zabave. Zavolio je slu anje prica i le gendi. Najmi.lije mu je bilo da slu a kazivanje pjevaca ili price oce.vih i majc inih prijatelja. Tako je spoznao u itak slu a.nja. A njegov otac i jedan broj nj egovih prijatelja su izuzetno voljeli price. Po to bi obavili popodnevnu mo.litv u, sakupljali bi se kod jednog od njih koji bi im ci.tao price o borbama i zavoj evanjima, o avanturama An-tara8) i Dhahira Bajbersa9^, price o prorocima, isposn i-cima i dobrim ljudima ili knjige propovijedi o pobo- nosti i predanja iz ivota proroka Muhameda. Na pri.jatelj bi sjeo poput psa i, neprimjetan, gutao sve to je cuo i pomno pratio koji su na slu aoce ostavljale ove price. Po zalasku sunca ljudi bi odlazili da veceraju, a nakon posljednje molitve ponovo bi se sastajal i i prica.li dobar dio noci. Pjevac bi dolazio da im kazuje stiho.ve o plemenima Hilal i Zenata.10) Na prijatelj bi sjedio i slu ao u pocetku noci isto onako ka ko je slu ao pri kraju dana. ene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklo. ne. Kada se neka od njih nade sama i nema nikoga s kim bi razgovarala, vodi sama sa sobom razgovore, pjeva ako je vesela i reda tu balice ako je tu na. A sva.ka ena u Egiptu je tu na kada hoce. Zato seoske ene, kada su same, najradije spomi nju svoje alosti i mrtve uz tu balice koje se cesto zavr e istinskim suzama. Na prijatelj je bivao najsrecniji dok je slu ao svoje sestre 8) Antara - arapski pr edislamski pjesnik, junak, njegovi podvizi su poslu ili kao sadr aj velikog vite kog romana koji je popularan kao i "Hiljadu i jedna noc". 9) Dhahir Bajbers - e gipatski mamelucki sultan (1260-1277. G.), poznato po borbama protiv krsta a. 10 ) Plemena Hilal i Zenata i njihovi ratovi su okvir u kojem se odvija radnja spom enutih ciklusa junackih romana. 16 kako pjevaju i majku kada zapijeva tu balice. Pjevanje sestara nije ostavljalo traga u njegovoj du i. Nalazio je daje beznaca jno, bez dubljeg smisla. Naprotiv, alobno zapijevanje majke duboko ga jej potres alo, cesto bi ga i rasplakalo. Tako je na prijatelj zapamtio mnogo pje.sama tu b alica, mno tvo ozbiljnih i aljivih prica. A naucio je jo i ne to to nema nikakve veze sa ovim: virdove koje je kazivao njegov djed, slijepi starac, uju-tru i uv ecer. Ovog svog djeda on nije podnosio, bio mu je mrzak. Svaku zimu provodio je u kuci. Bio se prodobrio i pos.tao pobo an kada gaje na to natjerao ivot. Obavlj ao je na vrijeme svih pet molitava dnevno, a jezik mu nije prestajao da pominje Allaha. Budio se krajem noci da prouci vird zore. Zaspao bi kasno u noc, i to te k po to obavi posljednju molitvu i prouci razne virdove i moli.tve. Djecak, koji je spavao u susjednoj sobi, slu ao ga je kad kazuje i zapamtio je mnoge od njih . Seljani su voljeli misticne redove i sami obavljali zi-kir. Djecak je volio ov aj njihov obicaj, zabavljala su ga narocito mnoga kazivanja ucesnika. Nije bio n avr io ni devet godina a vec je upamtio prilicnu zbirku pjesama, tu balica, pric a, poema o plemenu Hilal i Zenata, mno.go virdova. molitava i sufijskih"^ pobo n ih kazivanja. Uza sve to, naucio je Kur'an napamet. 11) uti - sljedbenici raznih mistickih redova u islamu. 17 On ne zna ni sada kako je nuacio Kur'an napamet, ne sjeca se ni kako je poceo ni kako ga je obnovio. A spominje se mnogih zgoda i z ivota u mektebu,12) ne.ke ga

i sada zasmijavaju, a druge rastu uju. Sjeca se vremena kada je i ao u mekteb na ramenima jednog od brace, jer je kola bila daleko, a on je jo bio nejak da sam prede taj put. Ali se ne sjeca kada je poceo sam da ide. Vidi sebe kako ujutro j ednog dana sjedi pred ho-d om, a oko njega mno tvo obuce sa kojom se igra, sje.c a se koliko je zakrpa bilo na njoj. Hod a je sjedio na jednoj maloj, ni visokoj ni niskoj drvenoj klupi, postav.ljenoj na desnoj strani ulaza, tako da je svako ko ude morao proci pored njega. A hod a je bio uobicajio da cim ude u mekteb, sk ine svoj pla t, tacnije vuneni ogrtac, i smota ga tako da izgleda kao jastuk, st avi ga na desnu stranu, zatim skine sandale, ustolici se na svo.joj klupici, zap ali cigaretu i otpocne prozivanje. Hod a se nije rastajao od sandala, osim kada nije bilo drugog izlaza, vec ih je krpio i zdesna i slijeva, i odozgo i odoz.do. Kada bi se jedna sandala poderala, pozvao bi nekog ucenika, uzeo je u ruke i re kao mu: "Otici ce krped i-ji, on je tu blizu, i reci ce mu: "Porucuje ti hod a d a ova sandala treba da se zakrpi na desnoj strani. Vidi ovdje, gdje stavljam Pag e 5

Taha Husein - Dani prst." On ce odgovoriti: "Da, sta-vicu zakrpu". Ti ce mu tada reci: "Hod a ti porucuje da treba da izabere cvrstu, veoma debelu ko u i da ta. ko za ije da se ne primijeti ili da se jedva primjecuje." On ce ti odgovoriti: " Da, ucinicu to!" A ti ce jo reci: "Hod a ti jo ka e daje on tvoja mu terija odav no, pa mu nacini cijenu." I ma ta ti odgovorio, ne prihvataj cijenu vi u od pija stera.13) Da bi se vratio dok ja tre-pnem okom." Dijete bi otrcalo, a hod a bi z aboravio na njega. Kada bi se vratilo, hod a je vec bezbroj puta tre-pnuo ocima. A valja reci da je mogao da zatvori oci i da ih otvo.ri a da ne vidi ni ta ili skoro ni ta. Naime, bio je slijep, samo je jedno oko primalo slaba an tracak svj etla, koji mu je omogucavao da nazire sjenke ali ne i da ih raza.znaje. Bio je s recan zbog ovog slaba nog tracka... Za.varavao se misleci da vidi... Ali ga to n ije sprecavalo da se na putu za mekteb ili kuci oslanja na dvojicu svo.jih uceni ka. Stavio bi ruke na njihova ramena i tako su uporedo i li zauzimajuci cijelu u licu i primoravajuci prolaznike da se sklanjaju. Bio je to cudnovat prizor - to hod ino odla enje u mekteb ujutru i vracanje kuci navecer. Bio je krupan i debeo , a ogrtac gaje cinio jo krupnijim. Kao to smo vec rekli, stavljao bi ruke na ra mena svojih saputnika i sva trojica su u hodu sna no udarali nogama. Za ovaj va ni zadatak on bi izabrao najbolje dake i one sa naj.ljep im glasom, jer je volio pjesmu, a elio je i da uce.nike nauci pjevati, pa mu je ovo hodanje slu ilo za nas.tavu pjevanja... Katkada bi ga, dok je pjevao, dvojica saputnika pratila, a katkada bi samo slu ali. Cesto bi je12) Muslimanska vjerska osnovna kola. 18 13 ) Pijaster je stoti dio egipatske funte, koja je u to vrijeme imala istu vrijedn ost kao i engleska. 19dnome naredio da pjeva, dok bi ga on i drugi saputnik prat ili. Ali hod a nije samo pjevao glasom i jezikom nego i glavom i cijelim tijelom . Glavu bi cas dizao, cas spu tao, cas okretao desno, cas lijevo. Cak je i rukam a pjevao, dajuci takt prstima po prsima saputnika. Pone.kad bi mu se dopao refre n i nalazeci da korak ne odgo.vara, zastajao bi dok ga ne dopjeva. Najljep e od svega je to to je hod a smatrao da ima lijep glas! Djecak je, medutim, nalazio d a Allah nije stvorio ru niji glas, a kad god bi kazivao bo ije rijeci: "Najodvra tniji glas je revanje magarca", odmah bi se sjetio hod e kako daje takt za stiho ve iz "Burde"14) iduci u d amiju za podne.vnu molitvu ili vracajuci se kuci iz m ekteba. Na prijatelj, rekli smo vec, vidi sebe kako sjedi na zemlji i igra se ob ucom, a hod a ga proziva da kazuje poglavlje o Dobrocinitelju. Ne sjeca se, medu tim, da li je to bilo kada je prvi put pocinjao ucenje Kur'ana na.pamet ili kada je ponavljao. Cini mu se da jednom drugom prilikom vidi sebe ka.ko sjedi, ali o vaj put ne na zemlji i medu obucom, nego desno od hod e, na drugoj du oj klupi, kazujuci, na ho-d in zahtjev, odlomak iz Kur'ana: "Zar da od drugih tra. ite da dobra djela cine, a da pri tom sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite, zar se n ecete opametiti".Vjeruje da je to bilo kada je vec pro ao prvi put ucenje Kur'an a na.pamet i kada je poceo da ponavlja. Nije ni cudo to je djecak zaboravio kako je naucio Kur'an, jer gaje znao prije nego to je navr io devetu godinu ivota. J asno se, medutim, sjeca onoga dana kada je zavr io ovo ucenje. I to zato to mu j e hod a danima prije toga govorio o za.vr etku ucenja Kur'ana napamet i o tome k oliko ce se radovati njegov otac. Postavljao je uslove i tra io svoja prava. Zar on nije prije na eg prijatelja poducavao ce14) Bussirijeva poema u slavu Muhame da. 20 tvoro njegove brace, jedan je oti ao na Azhar,15) a drugi na kole. Djecak je peti!... Kakva je prava imao hod a prema porodici? Ona su se izra avala uvij ek u vidu hra.ne, pica, odjece i novca. Za ovaj zavr etak ucenja on je zahtijeva o prije svega slasnu veceru, zatim ogrtac i kaf-tan, par cipela, marokanski fes,

kapu od iste one tkani.ne od koje se prave ahmedije16' i, konacno, crvenu fun.tu . Nicim manjim od ovoga nece se zadovoljiti... A ako mu porodica ne dadne ovo, i to sve, on nece vi e da zna za nju, ni ta od nje nece primiti, prekinuce sve ve ze. U to se kleo najte im kletvama. Bio je to cetvrtak. Hod a je jo ujutro najav io da ce na prijatelj toga dana zavr i.ti Kur'an. Krajem popodneva do li su: hod a naslonjen na dvojicu ucenika i iza njega djecak, koga je vodio je.dan siroma ak iz sela. Cim su stigli do kuce, hod a sna. no odgurnu vrata i na uobicajen na cin viknu: "O, ti to zaklanja !"'7' pa se uputi ka verandi, gdje je vec bio otac , koji se upravo digao sa popodnevne molitve i po obicaju kazivao jednu od svoji h litanija. On ih doceka sa zadovoljnim osmijehom. Dok je njegov glas bio tih, d o.tle je hod in glas bio kricav. Na prijatelj je utio, a si.roma ak to gaje dove o bio je sav radostan. Otac ponu.di hod u i njegova dva Page 6

Taha Husein - Dani pratioca da sjednu, siroma ku dade srebrenjak i pozva slugu d a ga odvede i dade mu ne to da pojede. Zatim pomilova svoga sina po glavi i rece mu: "Bog te blagoslovio. Idi majci i reci joj daje hod a do ao!" 15) Azhar. d a mija u Kairu, sagradena 970-972, u njoj je poznata vjerska kola koja do na ih da na slu i kao centar teolo kog obrazo.vanja studenata iz cijelog islamskog svijet a. 16) Ahmcdija - bijeli turban koji obicno nose imami to predvode Vjernike pri molitvi. 17) "Onaj to zaklanja", jedan od epiteta Allaha: njega izgovara strani mu karac kada ulazi u kucu da bi se ene sklonile ili pokrile lice da ih on ne vi di.Majka je vec bila cula hod in glas i pripremila ono to je u ovakvim prilikama neizbje no, a to je velik i dubok vrc erbeta. Cim gaje iznijela hod i, on ga, k lo-kocuci, popi u jednom gutljaju. I njegova dva pratioca popi e po ca u erbeta. Zatim je iznesena kafa, koju hod a popi sa ocem. Hod a je navaljivao da otac is pita djecaka ne to iz naucenog Kur'ana, a ejh odgovori: "Pusti ga da se igra, jo je malen". Zatim se hod a di. e da ide, ali ga ejh zadr a rekav i: "Zajedno cem o, akobogda, obaviti vecernju molitvu". To je bio poziv na veceru. Ne mislim daj e hod a dobio od na eg prijate.lja ista drugo kao nagradu za zavr eno ucenju Kur 'ana. Ali on je poznavao porodicu vec dvadeset godina, imao je sa njom ustaljene odnose, izmedu nje i njega posto.jala je velika uzajamna ovisnost. Bio je ubije den da, ako mu je promakla ova prilika, druga nece. VI Od toga dana po to je nau cio Kur'an, na djecak postade " ejh", iako nije pre ao ni devetu godinu. Ko nauc i napamet Kur'an, on je ejh bez obzira na starost. Otac gaje zvao ejhom, a i hod a je to cinio pred rodi.teljima ili kada bi bio zadovoljan njime, ili, pak, kad a je htio da ga udobrovolji radi neke usluge. U drugim prilikama zvao gaje i ime nom, a katkad i uad18). Na e dijete- ejh bilo je niskog rasta, mr avo, blijedo, vi e-manje ru no, nije imalo ni malo ni mnogo onog ejhov-skog dostojanstva i lij epog izgleda. Roditelji su smatra-hjiajeza pohvalu i velicanje, dovoljna ova rij ec koju su dodavairhjegovom imenu vi e zbog svog ponosa i ta tine nego iz ljubaz nosti ili milo te prema njemu. U pocetku mu se svidjela ova rijec, ali je ocekiv ao neke druge znake nagrade i ohrabrenja: nadao se da ce biti izistinski ejh, da ce imati ahmediju, ogrtac i kaftan. bi.lo gaje te ko ubijediti daje suvi e mali da nosi ahme.diju i obuce kaftan. A kako gaje i bilo moguce ubijedi.ti kad je o n ejh koji je vec naucio Kur'an napamet! A kako dijete mo e biti ejh? A kako mo e neko ko je na.ucio Kur'an biti malen? Znaci, on je rtva nepravde... Zar ima ve ce nepravde nego to je oduzimanje njego18) Skraceno od ueled - dijete, pe orativ no. 23vog prava na turban, ogrtac i kaftan! Dovoljno je bilo da prode nekoliko d ana pa da mu nadimak ejh dojadi i da zamrzi da ga tako zovu. Osjecao je daje ivo t pun nepravde i la i, da covjeku cak i otac nanosi nepravdu i da oni ocinstvo n i mate.rinstvo ne mogu sacuvati oca i majku od la i, poruge i prevare. Ovo njego vo saznanje ubrzo se pretvorilo u prezir prema nazivu ejh i osjecanje da su otac i majka ta ti i oholi. Malo zatim zaboravio je sve to, kao i mnoge dru.ge stvar i.) U stVari, on nije bio stvoren da nosi tu titulu, nego da, uprkos naucenom Ku r'anu, ide u mekteb, kao stoje i i ao, zapu tenog izgleda, noseci na glavi kapic u koja se prala nedjeljno jedanput, sa cipelama na nogama ko.je su se mijenjale jednom godi nje i koje nije ostavljao dok one njega ne ostave, a kada ga napuste , i ao je bos nedjelju ili nedjeljama, dok Allah ne dozvoli nove cipe.le. To je ono to je zavredivao, jer ni njegovo znanje ni.je trajalo dugo. Da li treba samo njega kriviti za to9 Ili treba koriti i njega i hod u° Istina je da gaje hod a je. dno vrijeme zanemario i pozabavio se onima koji nisu

zavr ili Kur'an. Zanemario ga je da bi se odmorio, a i zato to nije dobio ocekiv anu nagradu. Na prijatelj je bio zadovoljan ovim zanemarivanjem pa je odlazio u mekteb i provodio dane u potpunoj bezbri nosti i bes.konacnoj igri, ocekujuci da se zavr i kolska godina i dude njegov brat azharovac iz Kaira, koji ce ga, kada se zavr i raspust, povesti u Kairo, da postane istinski ejh i ucenik Azhara. Pr oticao je tako mjesec za mjesecom, na prijatelj je odlazio u mekteb i vracao se beasposlen, ubijeden da zna napomet Kur'an. I hod a je bio zadovoljan to ga je n aucio. Sve do onog nesretnog dana... Taj danje za.ista bio nesretan; tada je prv i put djecak osjetio gorci24 Page 7

Taha Husein - Dani nu sramote, poni enja i prezira i omrznuo ivot. Vratio se tog a dana po podne iz mekteba miran i zadovoljan. Istom to je u ao na kucna vrata, pozva ga otac dodaju.ci njegovom imenu nadimak ejh. On mu pride i zate-ce ga sa dva prijatelja. Otac ga doceka veselo i ljuba.zno ga pozva da sjedne. Po to mu j e postavio nekoliko uobicajenih pitanja, zatra i da mu kazuje poglavlje O pjesni cima. Kao da je grom u njega udario, tako ga je pogodio ovaj zahtjev. Poslije ra zmi ljanja, premi ljanja i vrpoljenja, poce uobicajenim: "Uticem se Allahu od pr okletog satane" i: "U ime Boga, opceg dobrocinitelja milostivog19'", ali se nije mogao sjetiti iz poglavlja O pjesnicima nicega drugog osim da pocinje, kao i jo dva, slovima Ta, Sin, Mim.20) Poceo je da ponavlja ta tri slova jednom, pa drug i put, pa treci put, ne mogav i nastaviti dalje. Otac mu kaza prvu sljedecu rije c, ali on ni tada ne uzmo e maknuti naprijed. Tada mu otac re.ce: "Kazuj poglavl je O mravima". On se sjeti da po.glavlje O mravima pocinje sa Ta, Sin, pa poce d a po.navlja ova slova. Otac mu opet poma e, ali djecak ne mace ni sad korak napr ijed. Otac onda zatra i da kazu.je poglavlje O pricama. On se sjeti da je to tre ce, koje pocinje sa Ta, Sin, Mim. i ponovo poce da ponavlja to. Otac mu ovog put a ne poma e, nego mu rece: "Odlazi, ja sam vjerovao da si ti naucio Kur'an!" Dij ete se di e postideno i obliveno znojem. Dva oceva prijatelja po.ce e da ga prav daju stidom i mlado cu. Djecak umace ne znajuci da li da kori sebe stoje zaborav io Kur'an ili da predbacuje hod i to ga je zanemario ili, pak, ocu to ga je zane mario ili, pak, ocu to gaje ispitivao. 19) Prije pocetka kazivanja ili citanja K ur'ana. obavezno je izgo.voriti ove dvije fraze. 20) U Kur'anu postoji niz pogla vlja koja pocinju ovakvim taja.nstvenim slovima cije znacenje nije poznato. 25No bilo kako bilo, ovo vece ostalo mu je kao naj.te e u sjecanju. Nije se pojavio na veceri niti je otac za njega pitao. Majka ga je kriomice pozvala da jede sa n jom, ali on i to odbi. Konacno ga je ostavila i on je zaspao. Ali ovo odvratno v ece bilo je, u cjelini, bolje nego sutra nji dan, kada je do ao u mekteb i kada ga je ho-d a grubo zapitao: "Sta se desilo jucer? Kako se moglo dogoditi da si b io nesposoban da kazuje poglavlje O pjesnicima? Da li si zaista zaboravio? Kazuj ga meni!" Na prijatelj poce da muca: Ta, Sin, Mim... I tu se po.novi sa hod om ista prica kao jucer sa ocem. "Neka mi Bog nadoknadi dobrim" - rece hod a - "za sve ono vri.jeme koje sam na tebe potro io i trud koji sam ulo io u tvoje poduca vanje. Eto, zaboravio si Kur'an i treba da ga ponovo uci . Ali ni ja ni ti nismo krivi. Kriv je tvoj otac. Da mi je dao pravu nagradu kada si zavr io uce.nje Ku r'ana napamet, Allah bi blagoslovio tvoje pa-v mcenje, ali on mi nije dao ono to je pravo i Allah je iz.brisao Kur'an iz tvog srca." Nakon toga je poceo da ga i z pocetka poducava, stavljajuci ga u isti polo aj kao i sve one koji niti su bi. li ejhovi niti su znali Kur'an napamet. 26 VII Van svake je sumnje da je on posl ije toga naucio Kur'an napamet, temeljito i u vrlo kratkom roku. Sjeca se da se jednog dana vratio iz mekteba sa hod om. Ka.da su stigli kuci, hod a gurnu vrata , ona se otvori e, i on viknu po obicaju: "O, ti to zaklanja ". Otac se po obica ju, nalazio na verandi nakon popodnevne molitve. Cim je sjeo, hod a rece ocu: "T i si tvrdio da ti je sin za.boravio Kur'an i mene si estoko korio. Zakleo sam ti se da nije zaboraivo, nego se zbunio. Ti si me utjerivao u la i obe castio ovu moju bradu. Danas sam do ao da ispita svoga sina preda mnom i zaklinjem se: "ako se poka e da nije naucio Kur'an, obrijacu ovu svoju bra.du i bicu sramota uceni h ljudi ovog mjesta". "Polako" - odgovori otac - "za to ne ka e da je on zaborav io Kur'an i da si ga ti ponovo naucio?" Na to ce hod a: "Zaklinjem se tri puta A llahom da ga nije

zaboravio, niti sam gaja po drugi put poducio, nego sam samo slu. ao kada mi gaj e kazivao kao vodu koja tece, bez zas.toja i kolebanja". Na prijatelj je slu ao ovu raspravu i bio ubijeden da je njegov otac u pravu a da hod a la e. Ali ne re ce ni. ta ocekujuci ispit. A ispit je bio te ak i naporan. No toga dana na pri.j atelj je bio izvrstan, sjajan. Na svako pitanje odgova-rao je bez oklijevanja, k azivao tako brzo da mu je otac prigovorio: "Polako, brzanje u kazivanju Kur'ana je gre ka". Kada je zavr io ispit, otac mu rece: "Neka ti Allah pomogne, idi maj ci i reci joj da si zaista naucio Kur'an". Oti ao je majci, ali joj ni ta ne rec e, niti ga ona upita. A na hod a je toga dana izi ao iz kuce sa ogrtacem od cohe koji mu je poklonio djecakov otac. 28 VIII Page 8

Taha Husein - Dani Sjutradan se hod a pojavi u mektebu sav radostan. Pozva djeca ka dajuci mu ovaj put titulu ejha i rece mu: "Od danas zaslu uje da se naziva ej hom, jer si mi ju.cer omogucio da idem uzdignute glave, osvjetlao si mi obraz i vratio cast mojoj bradi. Tvoj otac je bio prinu.den da mi dade ogrtac. Ti si juc er kazivao Kur'an kao zlatnu nisku, bio sam na vratri od straha da ne posrne i n e pomete se. Sve dok se nije zavr io ispit, molio sam onoga koji vjecno bdije da ti dadne snagu. Danas te oslobadam ucenja. Ali hocu ne to da ti stavim u du. no st, obecaj da ce ispuniti." "Obecavam", odgovori djecak. "Daj mi svoju ruku", na stavi hod a. Pa uze dje-ciju ruku. Dijete je samo osjetilo da je u njegovoj ruci ne to cudno to nije nikada ocutjelo, iroko, pokretno, puno dlaka u kojima se gu be prsti. Hod a mu je bio sta.vio ruku na svoju bradu. "Ovo je moja brada," rece , "predajem je tebi i zahtijevam daje ne obe casti , poni.zi . Reci: ",Tako mi s vemocnog Allaha' tri puta i 'Tako mi casnog Kur'ana, necu je obe castiti'". Dije te se za-kle kako je hod a zahtijevao. Kada je zavr io zakletvu, hod a ga zapita : "Koliko u Kur'anu ima odjeljaka?" -Trideset. -Koliko dana u nedjelji radimo u mektebu? -Pet dana. 29Ako hoce da kazuje cijeli Kur'an jednom svake nedjelje, ko liko odjeljaka treba da kazuje svakog da.na? Djecak malo razmisli pa rece: - est odjeljaka. Onda se zakuni tvrdo da ce mom pomocniku kazi.vati est odjeljaka Kur 'ana svakog radnog dana i da ce to biti prvo to ce uraiti cim dode u mekteb. A k ada to zavr i , nece pogrije iti ako se zabavlja i igra pod uslovom da drugu dje cu ne pometa u ucenju... Dijete se obaveza. Hod a pozva svog pomocnika i na slic an nacin ga obaveza da ce presli avati dijete iz est odjeljaka Kur'ana svakog da na. I njemu je povje.rio svoju cast, dostojanstvo svoje brade i ugled mekte-ba u kasabi. Pomocnik prihvati taj zalog, cime se i za.vr i ovaj prizor, koji su uce nici pratili sa cudenjem. 30 IX Od toga dana dijete nije vi e u pogledu ucenja i ma.lo veze sa hod om, nego sa pomocnikom. A pomocnik je bio isto toliko neobican kao i hod a. Bio je mlad, trkljast, mr av, crn kao ugljen, od oca Sudanca i maj .ke mulatkinje. Bio je nesretan, nije mu u ivotu ni ta polazilo za rukom. Oku av ao se u svim zanimanjima, ali ni u jednom nije uspio. Otac gaje slao kod mnogih zanatlija da izuci zanat, ali bez uspjeha. Poku ao je da mu nade posao radnika u ecerani, pandura, portira ili sluge, ali ni ta nije uspjelo. Otac je bio ljut, mrzio gaje i prezirao, pretpostavljao mu je drugu bracu, koja su sva radila i za radivala. U djetinjstvu je i ao u mekteb i naucio citati i pisati i zapamtio nek oliko poglavlja iz Kur'ana, ali ih je brzo zaboravio. A kada mu je sve do.zlogrd ilo, do ao je hod i i izjadao mu se. -Dodi i budi mi pomocnik - rekao je hod a. - Ima-ce zadatak da poducava djecu citanju i pisanju, nad-zirace ih i sprecavati da prave nered, zamjenjivace me kada sam odsutan-, a ja cu ih poducavati Kur'an dok ga ne nauce napamet. Ti ce prije izlaska sunca otvarati mekteb, paziti da s e ocisti prije nego to djeca dodu. Zatvarace mekteb kada se obavi popodnevna mol itva i nositi sa sobom kljuc. Sve u svemu, bice moja desna ruka. Dobivace cetvrt inu novcanih prihoda mekteba. 31Mo e naplacivati svake nedjelje ili mjesecno. Ta ko je sklopljen sporazum izmedu ta dva covjeka. Proucili su Pristup21' i pomocni k je stupio na posao. Pomocnik je estoko mrzio i prezirao hod u, ali je laskanje m to prikrivao. Hod i

je pomocnik bio krajnje odvratan, nipoda tavao ga je, ali je to prikrivao dobrod u no c u. Pomocnik je mrzio hod u sebicnjaka, opsjenara, la- ca, koji mu je skri vao neke prihode mekteba i zadr a.vao za sebe najbolju hranu koju su donosila dj eca. Pre.zirao ga je zato to je bio slijep a pretvarao se da vidi, to je imao ru an glas a vjerovao da je lijep. to se tice hod e, njemu je pomocnik bio odvrata n zato to je bio krajnje lukav, spletkaro , i to mu je skrivao mnogo to.ga to je on morao znati, to je krao jela koja su im pri.premana za rucak, grabio najbolj e komade i, konacno, zato to se sa starijim djecacima u mektebu dogovarao i zaba vljao zaobilazeci njega; kada se zavr i popodne.vna molitva i zatvori mekteb, on i se sastaju kod dudo.va, kod mosta ili u ecerani. Najcudnije je to su oba covje ka bila iskrena i u pra.vu, ali su bili prisiljeni da saraduju uprkos mr nji i u je-danjima: jednom je bilo potrebno da osigura goli Page 9

Taha Husein - Dani ivot, a drugom je trebala pomoc za upravljanje poslovima mekt eba. Na djecak je, dakle, povjeren pomocniku. Poceo je da pred njim kazuje Kur'a n est odjeljaka svakog da.na. Ali to potraja jedva tri dana. Djecaku odmah dosa. di kazivanje, a pomocniku vec sjutradan. Treceg dana priznaju to jedan drugom i dogovore se da ce djecak kazivati u sebi u prisustvu pomocnika tih est odjelja.k a, pa ako se zbuni ili ne mogne da se sjeti neke rijeci, upitace pomocnika. Djec ak je dolazio svako jutro, poz21) Pristup, (Fatiha) - prvo poglavlje Kur'ana koj e se najce ce kazuje. 32 dravljao pomocnika, sjedao pred njega na pod i poci.nja o micati usnama, mrmljajuci kao da kazuje Kur'an. Priupitivao je pomocnika s vre mena na vrijeme za ko.ju rijec. Ovaj bi mu nekad odgovorio, a nekad se ni to ne bi potrudio. Hod a bi navratio svakog dana pred po.dne. Nakon to pozdravi i sjed ne, prva mu je briga bila da zapita djecaka: -Jesi li kazivao? -Da. -Odakle dokl e? -Na prijatelj bi odgovarao: Od poglavlja O junici do Sigurno ce naci ako je t o bila subota, od Sigurno ce naci do Ne opravdavam ako je bila nedjelja, i tako dalje - na osnovu podjele Kur'ana na est dijelova koju su izvr ili ucenjaci - na .vodeci jedan od tih dijelova kada ga hod a zapita. Ali pomocnik se nije zadovol javao ovim dogovo.rom, iako je i njega, kao i djecaka, rasteretio. Poku a.vao je da iskorsti djecakov polo aj. S vremena na vri.jeme bi ga upozoravao da ce ga p rijaviti hod i postoje primijetio da zapinje u nekim poglavljima, recimo u pogla vlju o Hudu ili O prorocima ili u poglavlju O sa-vremenicima. A po to je djecak zapinjao u cijelom Kur'anu, jer je mjesecima zanemarivao kazivanje, bo.jao se da ga hod a ispituje. Zato je bio spreman da da.de sve kako bi kupio cutanje pomoc nikove Koliko je samo hljeba, pa tete, datula donosio u d epovima i da.vao pomoc niku! Koliko mu je dao pijastera, koje je, s vremena na vrijeme, dobijao od oca i za koje je elio da kupi bombone sa nanom! Koliko puta je prevario maj.ku da bi uzeo veliki komad ecera kako bi ga, po dolas.ku u mekteb, dao pomocniku, iako j e strano udio da ga sam pojede cijelog ili bar dio. Pomocnik bi ga uzi.mao, tra io bi da mu donese vode, u koju bi potopio e.cer pa ga sna no sisao a zatim ga, skoro potpuno rasto33pljenog, pro dirao. Koliko puta se odrekao rucka koji su mu donosili od kuce i davao pomocniku, iako je bio stra no gladan! Sve to samo da pomocnik ne obavijes.ti hod u kako on zapinje u Kur'anu!... No, ta trajna poveza nost ubrzo mu obezbijedi na.klonost pomocnika, koji poce da ga smatra prijatelje m i da ga vodi sa sobom u d amiju da zajedno obave po.podnevnu molitvu poslije r ucka. Postepeno, pomocnik poce da se oslanja na njega, da se u njega pouzdava, t ra eci da poducava Kur'anu poneko dijete ili da presli- a neke od onih koji su p oceli da ga uce napamet ili da ga ponavljaju. Tu je na prijatelj tacno slijedio onaj me-tod koji je prema njemu primjenjivao pomocnik: posa.dio bi preda se djec u, naredio im da kazuju Kur'an, dok bi se on sam zabavljao razgovarajuci sa drug im mali a.nima. Kada bi zavr io razgovor, okrenuo bi se i cim bi primijetio nere d, nepa nju ili galamu, redao je prvo pri.jetnje, pa grdnje, zatim udarce i, nap okon, tu bu pomo.cniku. On, istina, nije znao bolje od svojih ucenika Kur'an nap amet, ali po to je pomocnik izabrao prema njemu ovakav nacin pona anja, morao je i on da igra ulogu istinskog pomocnika. A to njega pomocnik nije ni grdio, ni t ukao, a ni tu io hod i, za to je on placao skupu cijenu. Djeca su to razumjela i pocela su da mu isto tako skupo placaju. Ovim mitom on se namirivao za ono to j e davao pomocniku. Samo to je mito koje je on uzimao bilo drugacije, po to on ni je bio li en kod kuce nicega kao drugi, pa mu nisu bili potrebni ni hljeb, ni da tule, ni ecer, a novac nije mogao da primi. ta da cini sa novcem kada ga sam, be z necije pomoci,

nije mogao potro iti. Skrenuo bi na sebe pa nju i otkrio ta radi. Ukratko, on je bio izbirljiv i te ko gaje bilo za.dovoljiti. Ucenici su se domi ljali na razne nacine kako da ga ipak zadovolje, kupujuci mu bombone od nane, topljeni ecer, s jemenke i kikiriki. Vecim dijelom tih "ponuda" castio je pomocnika. Ali jedna po sebna vrsta mita dopadala mu se i oca.ravala ga toliko da se ohrabrivao da na na jru niji nacin zanemaruje svoju du nost: to su bile price, legende i knjige. Tak o, kada bi mu koji ucenik znao da isprica neku pricu ili kupi neku knjigu od pro davca to sa knji.gama obilazi sela u provinciji, ili da mu procita poglav.lje iz price o Zir-Salimu ili Abu Zejdu,22) bio bi sigu.ran da ce postici sve to eli njegovu naklonost, sim.patiju i prijateljstvo. Naj vje tija u tome bila je jedn a sli.jepa djevojcica, po imenu Nafisa. Nju su njeni Page 10

Taha Husein - Dani poslali u mekteb da nauci Kur'an napamet. Ona ga je zaista do .bro naucila i utvrdila. Hod aju je povjerio pomocniku, a ovaj na em prijatelju, koji prema njoj primijeni isti metod kao pomocnik prema njemu. Porodica ove dje .vojcice bila je bogata, ali skorojevicka. Otac joj je u po.cetku bio gonic maga raca, a zatim je postao imucan trgovac. Tro io je bez racuna na porodicu i osigu ravao joj neobicno obilje u ivotu. Nafisi nije nikada nedos.tajalo novaca. Pokaz ivala je najvi e spretnosti od sve djece u izabiranju mita - pamtila je najvi e prica, bila je najsposobnija da ih izmi lja, znala je najraznovrsnije vesele pje sme i tu balice, podjednako je dobro pjevala i jedne i druge. Pona ala se cudno, kao da joj je duh ne. to poremecen. Dobar dio vremena zabavljala je na eg prija telja svojim pricama, tu balicama, legendama i ra.znovrsnim mitovima. I dok je n a djecak davao i pri.mao mito, varao i bio varan, Kur'an je nestajao iz nje.govo g pamcenja - stih po stih, poglavlje po poglavlje -do onog kobnog dana... Kakvog dana! \ 22)Veoma poznate price na egipatskom selu. sa sadr ajtmii predi -slamsk e istorije, na egipatskom dijalektu, a ne na knji evnom jeziku. 35Bila je srijed a. Na prijatelj ju je proveo u zabavi i veselju. Ujutru je tvrdio hod i da je po tpuno zavr io ponavljanje Kur'ana, a zatim se predao slu anju prica i legendi, i igri do kraja dana. Iza av i iz mekteba, umjesto kuci, uputi se sa je.dnom grup om drugova u d amiju da obavi popodnevnu molitvu. A volio je da odlazi tamo, da se penje na mi.naret i pridru i mujezinu23^ u teslimu24) Oti ao je, dakle, toga dana, popeo se na minaret, pridru. io pozivu na molitvu i obavio je. Kada je hti o da se vrati kuci, vidje da je izgubio sandalu i ne mogade je naci. Sta.vio ju je pored minareta, a kada je poslije molitve htio da je uzme, neko ju je vec bio ukrao. Rastu ilo ga je to malo, ali kako je toga dana bio zadovoljan i radostan , nije se uznemirio niti je ocekivao nekakve neugodnosti. Vratio se kuci bos. A od d amije do kuce bilo je daleko. To ga, me.dutim, nije zapla ilo, mnogo puta j e i ao bez obuce. Ude u kucu, a otac ga, sjedeci kao i obicno na diva-nani, pozv a i zapita: -Gdje su ti sandale? -Zaboravio sam ih u mektebu - odgovori. 23) Ona j koji sa minareta poziva na molitvu. 24) Invokacija nakon obaveznog poziva na m olitvu 36 Otac ne rece ni ta i pusti za tren dijete da ude i ma.lo porazgovara s a majkom i bracom, da pojede komad hljeba, kao to je obicavao kada se vrati iz m ekteba, a zatim ga pozva. On urno pride. Kada se namjesti i smiri, otac mu rece: -Sta si danas ucio iz Kur'ana? -Zavr io sam cijeli Kur'an, ucio sam est poslje. dnjih dijelova. -Zna li ga i sada dobro? - upita otac. -Da. -Onda mi kazuj pogla vlje o Sabi - naredi otac. Kako je na prijatelj bio zaboravio ne samo poglav.lje O Sabi nego i sva ostala poglavlja, Allah mu ne po.ma e ni jednim slovom. -Kazu j poglavlje o Stvaraocu - rece otac. Ni tada mu Allah ne poma e ni slovca. -Tvrd io si mi - nastavi otac mirno i podrugljivo - da zna i sada Kur'an. Kazuj poglav lje Ja Sin.25) Allah mu ovoga puta poma e da se sjeti prvih stiho.va, ali ubrzo mu se jezik zaveza i usta osu i e. Uhvati ga mucna drhtavica i obli hladan znoj. ^Ustani - rece mirnim glasom ejh - i potrudi se da svaki dan zaboravi sandale. Vidim samo jedno: izgu.bio si ih kao to si izgubio Kur'an. Ali sa tvojim ho-d om imam da sredim racune. Djecak izade iz divanhane pognute glave, uzrujan, i, pos rcuci, uputi se u ostavu. U jednom uglu se nalazio panj na kojemu je njegova maj ka sjekla meso. Tu se na.lazila zbirka no eva, dugih i kratkih, te kih i lakih.

U av i u ostavu, na prijatelj krenu prema uglu gdje je panju i posegnu za sataro m. To je bio najzama niji, najo .triji i najte i od svih no eva to su se tu nala zili. Uze ga u desnu ruku i zadade sebi udarac po vratu! Kriknu i 25) Vidi fusno tu na str. 25 37-ispusti, sataru iz ruke. Majka mu dotrca, bila je blizu, ali ni je obratila na njega pa nju kada je pored nje pro ao, i nade ga kako stoji unezv jeren, dok mu krv tece iz vrata. Satara je le ala na zemlji, pored njega... Hitr o baci po.gled na ranu i isto tako brzo ustanovi da je beznacajna! Zasu ga grdnj ama i prijekorima, a potom ga dohvati za ruku, odvede u ugao kuhinje, gdje ga si lovito gurnu i ode za svojim poslom. Na prijatelj ostade na tom mjestu bez pokre ta, bez rijeci, bez placa, bez misli - kao da i ne pos.toji. Njegova braca i ses tre jurili su okoli i igrali se ne obracajuci pa nju na njega. Ni on se nije Pag e 11

Taha Husein - Dani obazirao na njih. Pribli avala se noc kada su ga pozvali ocu. Iza ao je i, postiden, posrcuci, stigao do divanhane. Otac ga ne upita ni ta, n ego ga hod a doceka pitanmjem: -Zar nisi danas meni kazivao est odjeljaka Kur'an a? -Da - odgovori on. -Zar mi nisi jucer kazivao poglavlje O Sabi? - nas.tavi ho d a. -Da - odgovori. -Pa ta ti je te danas ne mo e da ga kazuje ? - upi.ta hod a . On ni ta ne odgovori. -Kazuj poglavlje o Sabi - zatra i hod a. On ne be-knu ni slova. -Kazuj poglavlje O padanju nicice - rece otac, ali i to ostade bez uspje ha. Ovdje^otac iskali svoju srd bu, ali ne na dijete. Znaci, mali ide u mekteb n e da uci i kazuje Kur'an niti da se o njemu brine i poklanja mu pa nju, nego da se igra i zabavlja! Danas se vratio bos i tvrdio da je zaboravio sandale u mekte bu... Mislim da tvoja briga da nauci Kur'an mora biti ista kao i tvoja skrb ide li on bos ili obuven... -Kunem se - rece hod a - velikim Allahom tri puta da ga nisam zanemario ni dana. Da nisam danas iza ao 38 iz mekteba prije djece, ne bi se on vratio bos. On mi ka.zuje citav Kur'an jedanput svake nedjelje, est odjelj a.ka svakog dana, cim stignem u mekteb. -Ne vjerujem ni ta od toga - rece otac. -Neka moja ena bude pu tena tri puta26^ ako sam te ikada slagao i ako te sada la em. Ponavljam, svake nedjelje presli am ga cijeli Kur'an. -Ne vjerujem. -Zar mi sli - rece na to hod a - da mi je dra e od moje ene ono to mi ti placa svakog mj eseca? Ili mi.sli da cu za ljubav tvog novca pociniti grijeh i ivjeti sa enom ko ju sam pred tobom tri puta pusito? -To me se ne tice - uzvrati otac - ali ovo di jete od sjutra nece vi e ici u mekteb. Na to se di e i ode. Di e se i hod a i od e sumoran i alostan. A na prijatelj ostade na svome mjestu ne mi.sleci na Kur'an niti na ono to se zbilo, nego razmi lja.juci o sposobnsoti hod e da la e, o zak letvi, o trostru.kom pu tanju ene, koju je izbacio kao to baca cigare.tu kada je dopu i. Te se veceri djecak ne pojavi za stolom. Tri dana se klonio oca i objed a. Tek cetvrtog dana nade ga on u ku.hinji, gdje je volio da se skloni kraj peci . Dugo mu je govorio blago, nje no i osjecajno, dok se konacno dje.cak ne raskra vi i lice mu se ne razvedri poslije mr te.nja. Otac ga uze za ruku, posadi ga na njegovo mjesto za stolom i pokloni u posebnu pa nju za vrijeme za vri.jeme ruck a. A kada se rucak zavr io i djecak ustao da ode, njegov otac rece, okrutno se a leci, onu recenicu koju djecak nikada nece zaboraviti, jer ga je njome ismijao p red bracom. Oni su je zapamtili i kasnije mu se njome s vremena na vrijeme podsm ijavali. Rekao mu je: "Ala ti nauci Kur'ana napamet!" 26) Trostruko izgovaranje formule razvoda cini razvod konacnim. 39XI Dijete je prestalo da ide u mekteb, a hod a da dola.zi u njihovu kucu. ejh je na ao drugog ucitelja, koji je dolazio kuci svaki dan namjesto hod e, da procita po jedno poglavlje iz Kur'ana i presli a dijete - sat ili dva. Dijete je, inace, kada ode novi ucitelj, bilo slobodno da se igra i zabavlja u kuci. A kada dode kraj popodneva, dolazili su mu drugovi i prijatelji, cim izadu iz mekte-ba, da mu pricaju ta se tamo zbilo. On se time zabav.ljao, izrugujuci se njima i njihovom mektebu, hod i i pomocniku. Cinilo m u se daje sve svr eno izmedu nje.ga i mekteba i onih koji su u njemu, da se nika da vi e nece vratiti tamo, niti vidjeti ucitelja i njegovog pomo.cnika, pa je sv a ta ru no govorio o ovoj dvojici. Poceo je otkrivati njihove mane i zloce, koje je do tada krio.

Proklinjao ih je pred djecom i opisivao ih kao la ce, kradljivce i nezasito pohl epne. Pricao je o njima ru ne stvari. Nalazio je da ga te price iscjeljuju od sv ega to je od njih i umektebu do ivio. Djeca su se nasladivala. A za to i da ne r azve e jezik o dvojici ljudi kada nije ostalo vi e od jednog mjeseca do njegovog puta u Ka.iro? Jer njegov brat azharovac vraca se iz Kaira za4ne-koliko dana i kada bude zavr io raspust, pove ce ga sa sobom na Azhar, gdje ce postati slu ala c. Tamo ce se okaniti prica o ucitelju i njegovom pomocniku. 40 Zaista, bio je s retan th dana. Osjecao se u necemu nadmocan nad svojim drugovima i vr njacima. O n nije i ao kao oni u mekteb, nego mu je ucitelj dolazio na noge. Otputovace u K airo, gdje je Azhar i gdje su Seji-duna el Husein i Sejjide Zajnab27) i grobovi drugih svetih ljudi. A Kairo za njega i nije bio ni ta drugo ne.go sjedi te Azha ra i sveti te svetaca i pravednika. Page 12

Taha Husein - Dani Ali ovu kratkotrajnu srecu prekinulo je gorko razo-racenje. R azlog je bio u tome to hod a nije mogao otrpjeti ovaj prekid niti podnijeti pobj edu ejha Abdul D avada nad njim, pa je poceo slati posrednike kod ej-ha-oca. Veo ma brzo otac se odobrovolji i naredi djete.tu da sjutra ujutro ode u mekteb... T ako se, potiv svoje volje, vrati strahujuci ta ce ga snaci od hod e, koji ce ga po trcei put poducavati Kur'anu. Ali to nije bilo sve. Djeca su prenijela ucitel ju i pomocniku ono to su cu.la. Kakvi su bili casovi rucka cijele te nedjelje! K akve je sve grdnje prosuo hod a na dijete! Koliko mu je pu.ta pomocnik ponovio r ijeci, koje je dijete govorilo ka.da je mislilo da nece vi e vidjeti ovu dvojicu ! Te nedjelje djecak je naucio da obuzdava svoj jezik. Spoznao je daje ludo i gl upo vjerovati obecanjima lju.di i obavezama u koje se zaricu. Zar se nije otac z akleo da nece nikada vratiti dijete u mekteb, a on se, evo, vra.tio. I kakva je razlika izmedu ejha koji se zaklinje pa kr i zakletvu, i hod e koji se zakleo na razvod i na vje.ru znauci da la e? Pa i ova djeca koja su dolazila da sa njim z ajedno ogovaraju hod u i pomocnika i da i njega na to izazovu, a poslije sve to on ka e prenose ovoj dvojici, dodvoravajuci im se! Cak i majka, koja mu se smije i podstrekava hod u protiv njega kada ovaj dode da joj se potu i na ono to su m u ispricali. I njegova 27) Veoma poznate kairske d amije, prva posvecena proroko vom unuku, a dru"a unuci. 41braca koja ga grde i ponavljaju ono to, s vremena na v Srne, uju od hod e, da bi ga razljutili No on je sve to podnosi strplj.vo i h ladnokrvno. A za to i da se ne st^ kada izmedu njega i rastanka sa ovom djelom s re.dinom ostaje jedva mjesec dana!? 42 XII Prode, medutim, i taj mjesec i studen t sa Azhara se vratio u Kairo, a na prijatelj ostade gdje je i kako je bio, ne o tputova na Azhar, ne omota ahmediju i ne ude u ogrtac i kaftan. Bio je jo suvi e mlad. Nije bilo jednostavno da ga po alju u Kairo, a ni njegov brat nije elio d a preuzme brigu o njemu pa je savjetovao da ostane jo jednu go.dinu. Tako je i b ilo. Nikoga nije zanimalo da li je on ti.me zadovoljan ili ne. Ipak, njegov se i vot unekoliko promijenio. Brat, student Azhara, savjetovao mu je da ovu godinu p rove.de u pripremanju za Azhar i da o mu dvije knjig: jednu je trebalo da nauci cijelu napamet, a iz druge samo odredene stranice. Prva knjiga, koju obavezno tr eba cijelu nauciti, bila je Ibn Malekova "Elfijja" ("Tisucnica")28). Dru.ga je b ila zbirka tekstova. Azharovac mu je pred odlazak preporucio da pocne ucenjem na pamet "Ti-sucnice", pa kada je zavr i i bez gre ke utvrdi, da nauci iz druge knj ige tekstova koji su nosili cudne nazive, kao to su: "Dragulj", "Nebu eni biser" , 28) Elfijja ("Tisucnica") - gramatika arapskog jezika u stihu, auto.ra Ibn Mal eka (umro 1274. god.). 43"Sirad ijja"29\ "Rahabijja":i0) "Lamijja glago.la"3". O vi su nazivi u djecjoj du i stvarali utisak iz.gubljenosti i divljenja, zato to im nije znao znace.nja i to je osjecao da oni upucuju na nauku; jer, ko.nacno, o n je znao da ih je njegov brat azharovac na.ucio napamet i razumio i zato postao ucen covjek; zahvaljujuci tome, zadobio je izuzetno mjesto u du. i roditelja, b race i cijelog stanovni tva kasabe. Zar nisu svi govorili o njegovom povratku mj esec dana prije, a kada bi stigao, izlazili su pred njega veseli, obradovani i p redusretljivi? Zarjiije otac po udno upijao njegove rijeci da bi ih ponavljao

svijetu, po.nosno i sa divljenjem? Zar ga seljani nisu usrdno molili da im odr i predavanje o teologiji ili o eri-jatskom pravu? I ta bi mogla biti teologija a ta opet erijatsko pravo? Pa onda. zar ga otac nije uporno i skoro ponizno molio, pretjerujuci u obeca.njima i buduci moguce i nemoguce nade, da u petak odr i pr opovijed u d amiji.|A zatim, taj veliki dan rodenja proroka! Kakvim je sve pocas itma, obziri.ma i po tovanjem bio zasut azharovac! Kupili su mu nov kaftan, nov ogrtac, nov fes i nove "kundu-re"... Govorili su o tom prazniku danima prije neg o.li je osvanuo. A kada je konacno do ao taj dan i pri.bli io se podnevu, cijela porodica je po urila na ru.cak koji je ostao skoro netaknut. Mladi azharovac je obukao svoje novo odijelo, izabrao je za ovaj dan zeleni turban i prebacio prek o ramena ka mirski al. Majka je za to vrijeme molila Boga da ga za titi. 29) Zbi rka koja nosi naziv po imenu autora (Sirad ed din as Sid avendi - XII vijek). 30 ) Traktat o nasljednom pravu - (autor Muhamed er Rahbi - umro 1183.g.). Page 13

Taha Husein - Dani 31) Stihovana gramatika Ibn Malika u kojoj se stihovi zavr av aju sa 1. Otuda naziv. 44 Otac je tumarao radosno uzbuden. Kada se mladic uredio i dotjerao kako je elio, iza ao je. Konj gaje cekao pred vratima. Ljudi su ga p onijeli na rukama i posadili na sedlo. Narod se tiskao oko njega i zde.sna i sli jeva. Jedni su trcali pred njim a drugi za njim. Pu ke su pucale. ene su sa svih strana juju-kale kao u najvecim praznicima, a zrak je bio ispu.njen mirisom tam jana. Odjeknule su pjesme u slavu proroka i povorka je krenula sporo kao da se n jom krece i zemlja i sve kuce na njoj. Sve ovo zato stoje ovaj mladi azharovac i zabran za ovaj dan "khali-fom"32) , pa se u svecanoj povorci, kojoj je on na ce. lu, obilaze kasaba i okolna sela. A za to je ba on izabran za khalifu, a ne neki drugi mladic? Zato to je azharovac, stoje ucio "nauke" i zna napamet "Ti-sucnic u", "Dragulj" i "Nebu eni biser"! Pa za to da se i djecak ne raduje izgledima da ce i on izuciti "nauke" kao i njegov brat i da ce preci svoje drugo.ve i prijat elje nauciv i "Tisucnicu", "Dragulj" i "Nebu eni biser" Koliko je bio radostan i kocoperan kada je sjutra-dan. u subotu, do ao u mekteb noseci pod mi kom pri.mj erak "Tisucnice"! Ova knjiga uzdigla gaje za neko.liko kopalja, iako je taj prim jerak bio jedan, prljav i rdavo uvezan. Uprkos bijednom njenom izgledu i prlja.v osti, ona je vrijedjela u nejgovim ocima kao pedeset Kur'ana kakve donose njegov i drugovi. Ali "Tisucnica"... Kako da vam objasnim staje to? Dovoljno je reci da hod a ne zna iz nje ni slova! I da njegov pomocnik ne umije lijepo procitati ni prve nje.ne stihove! A "Tisucnica" je u stihovima, a u Kur'anu nema stihova. 32 ) Simbolicni predstavnik prorokovih nasljednika koji predvodi proslavu prorokovo g rodendana. 45Citajuci stih: "Rece Muhamed Ibn Malik: 'Hvalim moga gospoda Alla ha, najboljeg vlada'", on je osjecao takvu zadivljenost kakvu nije osjetio ni pr ed jednim poglavljem iz Kur'ana. 46 XIII Kako da ne bude ponesen kad je od prvog dana osje.tio da se visoko uzdigao; jer niti je hod a mogao da nadzire njegovo ucenje "Tisucnice", niti ga je mogao presli avati iz nje. Cak je i citav mekteb postao pretije.san za "Tisucnicu". Djecak je morao svakodnevno da ide u erijatsk i sud da kazuje kadiji dijelove iz "Tisu.cnice". Kadija bija e, takoder, jedan o d ucenjaka Azha-ra, veci znalac nego djecakov brat azharovac,iiako otac to nije vjerovao jer je smatrao da kadija ne mo e biti ra.van njegovom sinu. U svakom sl ucaju, bio je jedan od azharskih ucenih ljudi, a uz to erijatski kadija, sa na.g laskom na ono q i r?^ Sada je u sudu, a ne u mekte-bu. Sjedi na divanu, na kojem su prostrti tepisi i pore.dani jastuci, i sa kojim se hod in podijum ne mo e ni uporediti. Oko njega nema poderanih sandala. Na vra.tima stoje dva covjeka vr e ci du nost vratara. Svijet ih je nazivao krasnim imenom koje nije li eno velican -stvenosti: "poslanici". Zaista! Djecak je morao da ide u sud svako jutro, i kaz uje kadiji po jedno poglavlje "Tisucnice". A kako je divno kadija kazivao! Kako je punim ustima izgovarao 33) U govoru se ova dva glasa izgovaraju mek e, ali u svecanom ka.zivanju izgovaraju se sa posebnim naprezanjem. 47glas k i glas r! Ka ko mu je glas podrhtavao od uzbude.nja kada je izgovarao stih Ibn Malika: Na gov or su artikuhsani glasovi koji imaju znacenje, kao: idi pravo... Rijeci su: imen ica, glagol, zatim cestica. Pojedinacno, sve je rijec, a govor obuhvata sve. Kat kada rijec znaci govor

Kadija je uspio da ostavi dubok utisak na djecaka i da ga ispuni skromno cu kada je procitao slijedece sti.hove: (Ova poema) zslu uje odobravanje bez ustezanja I nadma uje "Tisucnicu" Ibn Muti'a.'4^ Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik , to mi namece obavezu da ga lijepo hvalim. Neka Allah obdari obilato Mene i nje ga na drugom svijetu.... Procitao je kadija ove stihove glasom koji je lomio pla c, a zatim rekao djecaku: "Ko god se ponizi pred Al-lahom, on ga uzdi e... Razum ije li ove stihove?" "Ne", odgovori djecak. "'Pisac", na to ce kadija, "neka mu se Allah smiluje, kada je poceo da stvara svoje dje.lo, uzoholio se i rekao: 'I nadma uje Tisucnicu Ibn Mut'a'. Ali kada pade noc, vidje u snu Ibn Muti'a, ko.ji ga estoko obasu prijekorima. Cim se probudio, is.pravi gre ku svoje oholosti i dodade: 'Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik". Koliko je otac bio sretan i radostan kada se u pre.dvecerje toga dana djecak Page 14

Taha Husein - Dani vratio i ispricao mu ta je cuo od kadije dok mu je kazivao pr ve stihove "Tisucni34) Autor prve ovakve "Tisucnice" (umro 1231. g.). 48 ce"! Pr ekidao je stihove rijecju "Allah, Allah", cime kod nas svijet izra ava divljenje . Ali sve ima granicu. Na eg prijatelja dr ali su radost i polet u ucenju Elfijj e dok nije zavr io poglavlje o po-dmetu. A zatim popusti. Otac gaje svaki dan u predve.cerje pitao: "Jesi li bio u sudu?" On je odgovarao: "Da!" "Koliko si nauc io stihova?" Djecak mu je kazi.vao ono to je naucio. Nakon poglavlja o podmetu, postade mu dosadno. Ucio je i odlazio u sud nevoljko i sporim korakom. Ne.kako j e stigao do apsolutnog objekta, ali dalje nije mo.gao ni korak. Nastavio je da o dlazi u sud svakog dana; kazivao je kadiji neki odjeljak "Tisucnice", ali cim bi se vratio u mekteb, zanemario bi "Tisucnicu" i prepu. tao se igri, pricama i le gendama. A kada bi do ao u predvecerje i otac ga upitao: -Jesi li i ao u sud? odgovarao je: -Da. -Koliko si stihova naucio? -Dvadeset - odgovarao je. -Iz koje g poglavlja? -Iz poglavlja o genitivnoj vezi, ili iz poglavlja o pri.djevima, il i iz poglavlja o nepravilnoj mno ini. Ako bi mu zatra io da kazuje to je naucio, on mu je kazivao dvadeset stihova iz prve dvije stotine -jedanput o promjenljiv im i nepromjenljivim rijecima, drugi put o neodredenim i odredenim rijecima, tre ci put o podmetu i priroku. Otac nije ni ta razumijevao, niti je primjecivao da ga sin vara, nego se zadovoljavao slu a.njem stihovnog govora. Imao je povjerenj e u kadiju: zacudo, otac nijedanput nije pomislio da otvori "Tisu.cnicu" i sravn i ono to djecak kazuje. Da je to ucinio bar jedanput, ponovila bi se prica sa po glavljem iz Kur'ana O pjesnicima, ili Sabi, ili stvoritelju... Ipak se jedared d jecak suocio sa tom opasno cu i, 49da se majka nije zauzela za njega, zapamtio b i oca. Imao je brata koji je pohadao laicku kolu i koji se vratio iz Kaira da pr ovede ljetnji raspust. Desilo s daje on nekoliko uzastopnih dana prisustvovao ov om svako.dnevnom ispitu. Slu ao je oca kako pita djecaka koje je poglavlje ucio i kako mu ovaj dgovara: poglavlje o ve.znicima, na primjer. A kada mu je otac tr a io da to po.novi, djecak je govorio poglavlje o vlastitom imenu ili poglavlje o povezivanju dviju recenica. Mladic je ocu-tao prvi i naredni dan. Ali kada je vidio da se to ponav.lja, sacekao je da otac ode pa rece djecaku pred maj.kom: " Ti vara oca i la e mu. Ti se u mektebu igra i uopce ne uci "Tisucnicu"..." Djeca k mu odgovori: "Ti la e ! ta te se tice? "Tisucnicu" uce azharovci, a ne daci la ickih kola! Pitaj kadiju pa ce ti reci idem li ja u sud svaki dan." Mladic ga up ita: "Koje si poglavlje na.ucio danas?" Djecak mu rece jedno. "Ali,", na to ce m ladic, "ti nisi kazvao to poglavlje ocu, nego ne to drugo. Dajder mi "Tisucnicu" da te ja ispitam"! Djecak zacuta i pokunji se. Mladic odluci da sve isprica ocu , ali majka se zauze da to ne ucini. Iz nje nosti prema njoj i sa aljenju prema bratu, ocutao je. Tako otac ne saznade. A kada je azharovac do ao i presli ao dj ecaka, odmah je uvidio istinu. Nije se rasrdio, niti prijetio, ni.ti obavijestio oca, nego je naredio djecaku da prestane ici i u mekteb i u sud. I nauci ga "Ti sucnicu" za ciglo deset dana. Ucenost u selima i gradovima unutra njosti ima sja j kakav nema ni izdaleka u prestonici i u njenim razlici.tim ucenim sredinama. U ostalom, ni ta cudno i neobi.cno, po to je to zakon ponude i potra nje koji se p ri.mjenjuje na nauku kao i na sve drugo to se prodaje i kupuje. I dok ucenjaci m ogu da kru e neprestano po Kairu a da niko, ili skoro niko, ne obrati pa nju na njih, dok uceni ljudi govore, i to mnogo i sa biranim obrti-

ma, a da se niko u Kairu osim njihovih ucenika ne os.vrne na njih - dotle mo e v idjeti ucene ljude u provin.ciji, ejhove u selima i gradovima unutra njosti kako se krecu okru eni sjajem i po tovanjem, a kada govore, svijet ih slu a sa sna n im i neodoljivim divljenjem. Na prijatelj se, pod uticajem provincijskog mentali teta, i sam divio ucenim ljudima kao to su se divili provinci.jalci. Skoro da je vjerovao da su oni stvoreni od neke izuzetno ciste zemlje, a ne one od koje je stvoren sav ostali svijet. Slu ao ih je kada govore obuzet divljenjem i zacudeno cu, koje je uzalud kasnije tra io u Kairu u prisustvu najvecih ucenjaka i najsj ajnijih ejhova. U ovoj varo ici bila su tri-cetiri ucena covjeka koja su medu so bom dijelila divljenje i ljubav naroda. Prvi je bio sekretar u vjerskom sudu, co vjek onizak, debeo, krupnog, zvonkog glasa. Kada progovori, rijeci mu na-pu u ob raze i dopiru Page 15

Taha Husein - Dani do tebe zama ne kao i njihov go.spodar, grube kao i on sam, u darajuci te svojim znace.njima kao i svojim prekidima. Ovaj ejh bio je od onih p ropalih azharovaca koji su proveli godine na Univer.zitetu ne uspjev i da dobiju zavr nu diplomu ni za pros.vjetnu ni za sudsku oblast. Zadovoljio se polo ajem se.kretara suda. Njegov brat, medutim, bio je izvrstan ka.dija, nedavno postavlj en za oblasnog sudiju. Ovaj ejh nije propu tao nijedan sastanak da se ne hvali s vojim bratom i kudi kadiju sa kojim radi. Bio je hanefit35' , a pristalice tog p ravca u kasabi bile su malobrojne, bolje reci nije ih ni bilo. Zbog toga je bio ljut i ogrocen na svoje suparnike, ostale ucene ljude koji su, pripadajuci afiit skom ili malikitskom36) pravcu, imali vi e slje35) Jedan od cetiri ortodoksna pr avca islamskog prava i obreda, na.zvan po osnivacu Abu Hanifi (umro 767. god.). 36) Druga prva pravca islamskog prava i obrednih pravila, nazvani po osnivacima: A AFEI (umro 82O.g.), Maliku (umro 795. god.). 51dbenika koji su edno pili njih ovo znanje i tra ili od njih savjete iz vjerskog prava. Zato nije propu tao nije .dnu priliku da hvali svoj hanefitski pravac i omalova a.va malekitski i afiitsk i. A ljudi u unutra njosti su luka.vi i o troumni; oni su prozreli da ejh, iz za visti i srd be, govori to govori i radi to radi, pa su ga isto.vremeno alilili i ismijavali. Posebno sna na ljubomo.ra postojala je izmedu ovog ejha i mladog az harovca, djecakovog brata. Mladi azharovac biranje svake godi.ne khalifom, to je ovog ejha dovodilo do bijesa. A ka.da je narod poceo pricati da ce mladic dr at i propovi.jed u petak, on to saznade i ne rece ni ta. Ali kada je do ao taj peta k i svijet napunio d amiju i kada je mla.dic krenuo ka propovjedaonici, di e se ovaj ejh, dode do imama i rece mu glasno i da drugi cuju: "Ovaj mla.dic je preml ad. Nikako mu ne prilici da se popne na propovjedaonicu, da dr i propovijed niti da vodi moli.tvu pred narodom medu kojim ima toliko ejhova i sta.rijih ljudi. A ko mu prepusti propovjedaonicu i moli.tvu, ja odlazim." Zatim se okrenu narodu i rece: "Oni koji ne ele da izgube nagradu za molitvu, neka me sli.jede". Ove rij eci izazva e zabunu i dovele bi do smu.tnje da se imam nije digao i sam odr ao p ropovijed i predvodio molitvu. Tako ove godine mladicu izmace cast propovjedaoni ce. On se, medutim, danima trudio da nauci napamet propovijed, pripremao se dugo za tu priliku. Vi e puta je kazivao propovijed ocu, koji je ocekivao taj cas sa najvecom eljom i ogromnom ra.do cu. Njegova bri na majka bojala se da ga neko n e urece; mladic nije cestito ni iza ao iz kuce u d amiju, a ona je vec u posudic u stavila eravicu, na koju je baca.la razne mirise, obilazeci sobu po sobu i zas tajala u svakoj nekoliko trenutaka mrmljajuci molitve. To bi potrajalo sve do po vratka sina; i njega bi sacekala iza vrata i okadila ga, mrmrljajuci neke rijeci , dok je otac, 52 ljutit, proklinjao covjeka kojem je zavist pojela srce pa je s prijecio njegova sina da odr i propovijed i predvo.di molitvu. U kasabi je posto jao jo jedan "alim"37' , afiit. Bio je imam u d amiji, gdje je propovijedao i pr edvodio molitvu. Poznat po svojoj pobo nosti i bogoboja lji-vosti, on je bio pre dmet velicanja i po tovanja koje se granicilo sa obo avanjem: tra ili su njegov blagoslov, dolazili kod njega radi iscjeljenja bolesnika i ostvarenja elja. Kao da je i on sam vidio u sebi ne to svetacko. Poslije njegove smrti godinama su ga itelji kasabe spominjali po dobru i pricali ubijedeno daje u trenutku kada su g a spu tali u grob rekao da su ga svi koji su ga pratili do posljednjeg obitavali ta mogli cuti: "Bo e, ucini da ovaj grob bude blagosloveno stani te!" Pricali s u i da su vidjeli u snu visoko mjesto koje mu je Allah dodijelio u rajskom u iva nju. Treci ejh u kasabi bio je malikitskog pravca, nije se predao nauci niti joj se profesionalno posvetio. Radio je o zemlji i trgovao njenim proizvodima. Odla zio je u d amiju da obavi pet dnevnih molitava i, s vremena na vrijeme, ostajao sa

svijetom da mu kazuje prorokove ri.jeci ili da ih poducava u vjerskom pravu na j ednostavan nacin, bez sujete i oholosti. Veoma mali broj vjernika je obracao pa nju na njega. To je ta ulema, ti ucenjaci. Ali bilo je i drugih "ucenih ljudi" r azasutih u samoj kasabi, okolnim selima i u cijelom kraju. Oni nisu ima.li ni ta manji uticaj od ovih slu benih ulema na masu naroda i vladanje njim. Takav je h ad ija-krojac, ciji je ducan skoro gledao u mekteb i za kojega se sav svijet sla gao daje tvrdica i gramzivac. Bio je povezan sa je.dnim od najvecih ejhova jedno g mistickog reda, a ni37) Ucen covjek. 53poda tavao je sve ucene ljude koji svoj e znanje crpu iz knjiga umjesto od ejhova. Smatrao je da je jedina pra.va nauka ono unutra nje saznje koje ti Page 16

Taha Husein - Dani dolazi u srce od Allaha, bez potrebe za knjigom, pa cak i bez citanja i pisanja. Takav je i onaj ejh... koji je poceo kao oslar38^ prenoseci svijetu namje taj ili robu, a potom postao trgovac pa su njegovi magarci prenosi li samo njegovu robu. Svi su ga jednoglasno optu ivali da se obogatio jeduci sir otinjski imetak i na racun slabih. Bez mjere je ponavljao i na iroko tumacio jed an isti stih Kur'ana: "Oni koji nepravedno pro diru imetak sirota samo gu.taju u svoje trbuhe vatru i sigurno ce se peci u paklu". Izbjegavao je molitvu u glavn oj d amiji po to nije po.dnosio imama i ucenjake oko njega. Vi e je volio da je obavi u nekoj maloj, beznacajnoj d amiji. Ili onaj ejh... koji nije znao ni cita ti ni posati, pa cak ni dobro kazivati Pristup, ali koji je bio pripadnik mistic kog reda adilija39-1. Okupljao je svijet na misti.cni obred i davao im savjete u vjerskim i svjetskim pi.tanjima. Nadalje, medu ove spadaju i fakihi40), koji su kazi.vali Kur'an i poducavali ljude u ucenju Kur'ana. Sami su sebe izdvajali od ostalih ucenih ljudi i nazivali se "nosiocima Allahove knjige". Zalazili su med u obicni svijet, narocito medu ene. Vecinom slijepci, mogli su da ulaze u kuce i kazuju Kur'an. ene su im pricale, tra. ile njihove savjete o postu i molitvi il i drugim svojim brigama. Ovi ljudi su posjedovali "znanje" potpuno oprecno onom ucenjaku, koje ovi crpu iz knjiga i koji su 38) Gonic magaraca. 39) Osnovao ga T uni anin adil u XIII vijeku. 40) Fakih - prvobitno poznavalac kanonskog musliman skog prava, a zatim i uopce religioznih nauka, a na kraju svako ko je pretendo-v ao na zvanje ucitelja i obican ucitelj kazivanja Kur'ana. 54 vi e-manje imali ne ku vezu sa Azharom. Njihovo "zna.nje" razlikovalo se i od kontemplativnog znanja pripa.dnika mistickih redova. Direktno su ga crpili iz Kur'ana, razumijevajuci ga kako su mogli, a ne onako kako treba. Zapravo, razumijevali su ga kao na hod a, koji je slovio kao najo troumniji, najjaci u znanju i naj.sposobniji u tumace nju. Djecak gaje upitao jednog da.na o znacenju kur'anskog stiha: "Stvorili smo vas u vi. e uzastopnih oblika". On je mirno i uvjereno odgovo.rio: "Stvorili smo vas kao volove li ene razuma".41 ^ Ili su ga razumijevali kao djecakov djed, ko ji je kao niko znao napamet Kur'an i tumacio ga s najvecom vje ti.nom. Unuk ga j e jednog dana zapitao o ovim bo jim ri.jecima: "Neki ljudi obo avaju Allaha na h arfu42), bez prave vjere; ako im se desi ne to dobro, oni su zadovo.ljni, ali ak o ih zadesi neko isku enje, potpuno se okrenu i izgube i ovaj i onaj svijet!" Ri jec harf djed je protuma.cio kao rub nekog podijuma, klupe, dodav i: Tok mu je d obro, miran je na svom mjestu, ali ako mu se dogodi neko zlo, on padne sa klupe udariv i licem o zemlju." Na djecak se mije ao sa svom tom ulemom i od svih njih sakupio mno tvo razlicitih, nesredenih i pro-tivrjecnih saznanja. To je, po mom mi ljenju, izvr ilo veliki uticaj na formiranje njegovog intelekta, koji nije b io li en zbunjenosti, neusagla ensoti pa i protivrje-cnosti. 41) Igra rijeci: at var - oblici faze, athvar - volovi. 42) Na slovu, na rijecima. 55XV A ta tek da se ka e o ejhovima dervi kih redova! Mnogobrojni i rasuti po cijelom kraju, skor o da nisu ostavljali na miru kasabu ni jednu sedmicu. Pripadali su razlicitim re dovima, podijelili su narod izmedu sebe, i pocijepali ga duboko rasplamsavajuci strast. estoka surevnjivost vladala je u cijelom kraju izmedu dvije po.rodice de rvi kih voda, od kojih je jednoj pripadao sje.ver, a drugoj jug. Ali, kako su st anovnici oblasti bili po.kretni seljakajuci se lako iz sela u selo ili iz kasabe u kasabu u okviru oblasti, de avalo se da se sljedbenici jedne porodice nasele na teritoriji koja pripada suparni.ckoj obitelji. Glave dviju porodica su, prema ustalje.nom obicaju,

obilazili okrug posjecujuci svoje sljedbe.nike i ucenike. Bo e, kakva su sve nep rijateljstva izbi.jala kada bi onaj sa svjevera si ao na jug, i obratno! Otac na eg djecaka bio je sljedbeik gospodara juga, njemu se zakleo kao i njegov otac p rije. Majka je tako.der bila sljedbenica onog sa juga, jer je njen otac bio je.d an od bliskih pristalica i branitelja gospodara juga. Nakon smrti preda njeg gos podara juga, naslijedio ga je, kao voda sekte, sin mu - had ija... Bio je vje ti ji od oca, sposobniji za spletke i niskosti, preduzimljiviji protiv suparnika, u kratko, bio je bli i od oca probitku na ovome svijetu, a dalje od vjere. 56 Otac djecakov je "si ao" na sjever i nastanio se ta.mo. Tako je i voda dervi kog red a gornjih krajeva (ju.ga) uobicajio da ga jednom godi nje posjeti. Kad bi dolazi o, nije to cinio sam ili sa manjom grupom, nego okru en mnogobrojnom Page 17

Taha Husein - Dani vojskom koja, ako nije imala stotinu ljudi, nije bila ni mnog o manja. Nije uzimao ni eljeznicu ni brodove koji su stizali Nilom, vec je cije. la bulumenta putovala na konjima sedlenicima, maz-gama i magarcima okru ujuci vo du, kroz sela i zase-oke, logorujuci i odlazeci sa pompom i razmetljivo u, slavo dobitni tamo gdje su vladali bez ostatka, izaziva.cki tamo gdje njihovi suparnic i imaju odredeni uticaj. Kucu djecakovog oca posjecivali su da bi konacili. Cim bi stigli, cijela ulica, od kanala do krajnje tacke na jugu, postala bi jedva do voljna da primi cijelu tu gomi.lu i sve njihove sedlenike, mazge i magarce. Odma h je pocinjalo klanje ovaca, prostirale su se sofre na ulici i nastajalo je besp rimjerno dranje. ejh je sjedio na di-vanhani, okru en najbli im prista ama i pri jateljima. Pred njim su stajali domacin i ukucani spremni da iz.vr e svaku njego vu elju. Poslije zavr enog objeda odlazili su ostavljajuci ga da odspava dok se ne digne da uzme abdest. Trebalo je tada vidjeti kako se ljudi utrkuju i otimaju ko ce mu politi vodu! A kada obavi to, trebalo je vidjeti kako se utrkuju i sva daju ko ce se dokopati gutljaja upotrebljene vode od ejhovog ab-desta. On je, ne obracajuci na njih pa nju, obavljao obaveznu molitvu, i to odugovlaceci, a zati m isto tako dugo, ucio dodatne litanije. Tek nakon svega toga bio je spreman da prima ljude koji su se u grupama tiska.li. Neki su mu ljubili ruku i smjerno odl azili, drugi bi s njim progovorili na cas ili nekoliko casaka, neki su opet ne t o molili. ejh je i jednima i drugima odgova.rao cudnim i nejasnim rijecima, o ci jem se znacenju i tumacenju beskonacno naglabalo. 57Jednom su mu uveli na eg dje caka. On gaje pogla.dio po glavi i izrekao ovaj stih iz bo je knjige: "I na.ucio te je to nisi znao, Allahova milost prema tebi je golema"... Od toga dana otac djecakov bio je siguran da ce mu sin postati neko. Kada bi obavili vecernju moli tvu, postavljane su so-fre i svijet bi jeo. Nakon obavljene posljednje nocne mol itve, uspostavljala bi se seansa. A "uspostavljanje seanse" znaci okupljanje lju di uokrug radi "zikira". Prisutni pocinju taj obred ponavljanjem Allahovog imena mirno sjedeci. Zatim im se glave pokrenu i gla.sovi neznatno pojacaju. Potom po kret zahvati cijeli gornji dio tijela i glasovi se jo malo povise. Konacno, drht aj prode kroz tijela i odjednom svi ustanu, kao da ih je odbacila neka opruga. e jhovi udu u krug kazuju.ci stihove Ibn Farida43) i druge iste vrste. Ovaj ejh je posebno volio da kazuje poznatu poemu u kojoj se spo.minje nocno putovanje pror oka na nebo, a pocinje sli.jedecim stihom: Iz Meke, iz stani ta slavnijeg od svi h, Prema Jerusalemu otputova jedne noci Ahmed.44^ ejhovi su kazivali ovu poemu, a svi ucesnici u kru.gu kretali su tijela u ritmu zapijevanja, saginjuci se i is .pravljajuci kao da ple u a ejhovi ih vode. Djecak nikada nece zaboraviti noc ka da je jedan ka.zivac pogrije io i zamijenio dvije rijeci poeme. ejh se razbjesni o, uskipio od srd be i dreknuo zapjenu eno to ga grlo nosi: "Pasji sinovi! Allah prokleo i va e oce.ve i djedove i pradjedove, sve do Adama! Zar hocete da uprop astite dom ovog covjeka!" Djecak ce se dovijeka sjecati kakav je dojam proi.zvel a ova srd ba na ucesnike u "zikiru" i sve ostale pri43) Omar ibn al Farid (umro 1235.g.) - egipatski misticni pjesnik. 44) Ahmed - jedno od imena Muhameda. 58 s utne. Svi su bili ubijedeni daje ta gre ka u poemi izvor nesrece kojoj nema ravn e. Otac djecakov posebno je bio potresen i zapla en. Poslije se smirio. Kada je sjutradan ejh otputovao i u porodici se raspravljalo o njemu i o dogadaju povodo m kazivanja poeme, domacin se tako nasmijao daje djecaku bilo bjelodano jasno da kod oca vjera u ovog ejha nije bila li ena sumnje i prezira... Da, sumnje i pre zira! Jer su pohlepa i krtost ejha bile tako vidne da nije mogao prevariti nikog a ko ima zdra.vog razuma i sposobnsoti za razmi ljanje.) Ali niko nije toliko es toko mrzio ejha i toliko bje.snio protiv njega kao djecakova majka. Osjecala je odbojnost prema njegovim posjetama, bio joj je

nepo.dno ljiv. Obavljala je sav posao i pripremala to treba uz suzdr ani bijes i odvratnost. Sa naporom i mukom jedva se obuzdavala da ne prasne. Jer svaka posj eta ej-hova predstavljala je teret za porodicu, koja, premda je ivjela udobno, s vakako nije plivala u bogatstvu. Takv aposjeta pro dirala je veliki dio p enice, ma.sla, meda i drugog. Domacin je morao da se zadu i ka.ko bi kupio neophodne b rave i koze. Poslije svakog svog boravka, pri odlasku, uzimao je uvijek ne to iz kuce to mu se svidjelo: jedanput je to bio tepih, drugi put ka mirski al ili ne to slicno tome. Posjete ovog ejha i njegovih pratilaca porodica je eljela, jer joj je to donosilo, omogucavalo njenim cla.novima da dignu glavu i da se istaknu medu sugradani.ma i pred takmacima. Istovremeno, izazivale su esto.ku odbojnost jer Page 18

Taha Husein - Dani su stajale mnogo i u imetku i u trudu. Bile su, jednom rijecj u, neizbje no zlo ustanovljeno obicajem i postale jedna ljudska potreba. Povezan ost porodice sa ovom kucom dervi kog re.da bila je cvrsta, ostavljajuci trajne t ragove u obliku anegdota, prica i legendi o cudima i cudotvorstvu. Dje.cakova ma jka i otac su, s posebnim u ivanjem, pricali 59sinovima o ovim legendama i dogad ajima pro lih vre.mena. Majka, na primjer, nije propu tala nijednu prili.ku a da ne isprica slijedecu pricu: "Jedanput je moj otac oti ao na hodoca ce sa nanon i ejhom Halidom, koji je vec tri puta hodocasito u pratnji oca. Ovaj put je po l a sa njim i nana. Kada su zavr ili hodoca ce i krenuli za Medinu, negdje na putu padne nana iz sedla i tako polomi leda da nije mogla hodati niti se poma.ci. Si nje morao daje nosi. To gaje toliko opteretilo te. kocama i brigama da se jednog dana po ali ejhu. Ovaj mu odgovori: -Ti tvrdi da je ona plemenitog prorokovog p orije.kla? -Svakako - odgovori. -Onda ona ide svom pretku. Kada je donese do pro .rokove d amije, ostavi je u nekom co ku i pusti je samu sa njenim pretkom, koji ce uciniti ono to ushtjedne. Receno ucinjeno. Moj otac ostavi svoju majku u je. dnom krilu d amije, rekav i joj onim tvrdim jezikom fellaha koji je u svojoj suh oci bio ispunjen ljubavlju i nje no cu: "Eto tebe i tvoga pretka, ja nemam ni ta vi. e sa vama." Ostavi je, dakle, samu i pode sa ejhom da obide prorokov grob. "I, pricao je on, tako mi Allaha, nisam po ao ni nekoliko koraka kad cuh glas ma jke kako me doziva. Okrenem se, kad ona ustala i ide. Ne htjedoh da se vratim, a li ona po uri za mnom, presti e me, dosti e ejha i ukljuci se u povorku." Otac d jecakov, opet, nije propustio ni jednu priliku da ne isprica slijedecu pricu o o vom ejhu. Pred njim je neko spomuo navod iz Gazalijeve45' knjige da niko ne mo e vidjeti proroka u snu. ejh rasrdeno rece: "Tako mi Allaha, boljem sam se od teb e nadao, o, Gazali! Ja 45) Gazali - poznati arapski filozof i teolog iz XII vije ka (umro 1111. god.). 60 sam ga vidio svojim vlastitim ocima. Jahao je mazgu." K ada mu je to isto drugi put spomuto, rekao je ne to drugacije: "Allaha mi, nisam se tome od tebe nadao, o, Gazali! Ja sam ga vidio ovim ocima kako ja e svoju ka .milu." Djecakov otac je iz ovoga izvukao zakljucak da je El Gazali pogrije io i da obican svijet mo e u snu vi.djeti proroka, a da ga dobri i pravedni mogu vid jeti i na javi. Otac je ovo dokazivao jednim navodom samoga proroka, koji je sva ki put navodio uz ovu pricu: "Ko me vidi u snu, usnio me je izistinski, jer se s otona ne mo. e pokazati u mom obliku." Tako je djecak zapamtio raznovrsne price o cudima i tajnama misticizma. Kada je htio da o tome prica svo.jim drugovima il i kolegama u koli, mogao je cuti od njih slicne price, u kojima je ovaj put juna k bio ejh sa sjevera i u koje su njegovi drugovi cvrsto vjerovali. Stanovni tvo na egipatskom selu, stari i mladi, dje.ca i ene, imalo je sopstveni duhovni ivot u kojem je bilo jednostavnosti i naivnosti, mistike i neznanja. Naj.veci uticaj na formiranje tog mentaliteta imali su dervi- ki redovi. 61XVI Uostalom, na dje cak je ubrzo ovim vrstama "zna.nja" dodao nove: magiju i talismane. Putujuci pro davci knjiga raznosili su po kasabama i selima gomile knjiga koje pru aju mo da najistinitiju sliku provincijskog du.hovnog ivota toga doba. Oni su u svoim torb ama nosili ivotopise svetih ljudi, price o vojevanjima i osvajanji.ma, pricu o m acki i mi u, razgovor u eta i broda, knjigu "Sunce najvecih tajni magije"46', pa jo jednu knjigu, ni.sam zapamtio njen

naslov, ali znam da je bila poznata pod nazivom "Knjiga Dijerbija"47). Nudili su razne mo.litvenike, price o prorokovom rodenju, zbirke misticnih pjesama, knjig e propovijedi, naputaka i predavanja, knji.ge o cudnim dogadajima, price o junac ima iz plemena Hilal i Zenata, o Antari, o Zahir Bajbersu, o Sejf ibn Zi Jezenu4 8) i, konacno, uza sve ovo, Kur'an casni. Ljudi su sve ove knjige kupovali i gut ali njihov sadr aj. Sr to.ga je formirala njihov duh kao to im se tijelo oblikov a.lo sokovima onoga to jedu i piju. 46) Narocito popularno djelo Abul-Abbasa al Bunija (umro 1225). 47) Vjerovatno je to knjiga Ahmeda ad Dajarbija (umro 1738) pod nazivom "Probe". 48) Sejf ibn Zi Jezen-junak narodngo romana koji je nastao u Egi.ptu oko XV vijeka. 62 Na em prijatelju su citali dijelove svih tih knjiga. Zapamtio je dosta toga. Ali posebno su ga zanimale dvije stvari: magija i misti ka. Nije mu bilo ni neobicno Page 19

Taha Husein - Dani ni te ko da spoji te dvije vrste znanja, po to je proti-vrjec nost koja se pojavljivala medu njima bila, u stva.ri, samo prividna. Zar svaki m istik ne tvrdi sebi i svije.tu da on vidi skrivene tajne, da pogada pro lost i b udu.cnost, i da je, cineci raznovrsna i neobicna cuda, oslo.boden robovanja prir odnim zakonima. A ta cini madi.onicar? Zar i on ne smatra da posjeduje moc pogad anja nepoznatog, sposobnost da prevazide granice prirodnih zakona, a i da ima ve ze sa svijetom du a?... Dakle, sva razlika izmedu madionicara i mistika je u tom e to je ovaj povezan sa andelima a onaj sa davolima. Ali treba da citamo Ibn Hal duna49^ i njemu slicne da bismo ut.vrdili ovakvu razliku i izvukli normalne zakl jucke, ko.ji zabranjuju magiju i odvracaju od nje, a prema misti.ci izazivaju lj ubav i nukaju ka njoj. Koliko su na djecak i njegovi drugovi bili daleko od Ibn Halduna i drugih njemu slicnih? Do ruku su im do.lazile samo knjige magije, do i vljaji pravednih i cudesa svetih. Oni su jedino to citali i to je na njih utical o. Ve.oma brzo su od citanja i zadivljenosti prelazili na opo.na anje i poku aje primjene. Mogli ste ih vidjeti kako vr e iste radnje kao dervi i ili izvode raz ne madionicar-ske vje tine. Cesto su se u njihovim glavama mije ale magija i mis tika, tako da su postojale jedna te ista stvar koja slu i olak anju ivota i prib li avanju Allahu. Tako je bilo i s na im prijateljem, koji se, s vreme.na na vri jeme, pona ao kao dervi ili se pretvarao da je madionicar, u uvjerenju da ce tak o omiliti Allahu i pos.tici najpo eljnije slasti ivota. 49) Ibn Haldun - cuveni arapski istoricar (1332-1406.g.), narocito poznat po "Uvodu u istoriju" (al Muka ddima). 63Medu pricama koje su se mno ile u rukama djece, a koje su donosili pro davci knjiga, bila je jedna, izva.dena iz "Hiljadu i jedne noci" i poznata kao p rica o Hasanu iz Basre. U njoj se kazuje o zgodama onog maga koji je pretvorio b akar u zlato; o dvorcu koji se na stubovima di e iza planine visoko u nebo i u k ojem borave sedam kceri d ina a gdje se sklonio i Hasan iz Basre. U njoj su i Ha sanovi do ivljaji i ta mu se sve dogadalo na dugom i te kom putovanju do obitava li- ta d inova. Djecaka je najvi e ispunio divljenjem onaj dio price u kojem je Hasanu za vrijeme jednog putovanja poklonjen carobni tapic to je posjedovao moc da, kada se njime udari o zemlju i ona rastvori, iz nje izade devet ljudi spremn ih da izvr e svako narede.nje vlasnika tapica. U stvari, to su bili d inovi sna ni i lagani, koji su letjeli i prelazili sve prepreke, nosili te ke terete, cupa li planine, ukratko, tvorili cudesa bez kraja i konca. Djecak je bio opsjednut o vim tapicem, koji ga je vodio u mekteb. On je bio jo vi e opsjednut ovim ta.pice m. Raspravljajuci ozbiljno, pronado e lak put da to ostvare. Na li su ga u '"Knj izi Dijerbija": treba se osamiti nakon ritualnog pranja, staviti preda se era.vi cu i ne to mirisa, a zatim ponavljati jedno od Alla-hovih imena: "O, Plemeniti, o Plemeniti", bacajuci s vremena na vrijeme pomalo mirisa na vatru. Treba nastav iti ponavljanje ovog imena i paljenje mirisa sve dok zemlja ne pocne da se okrec e, zid rastvori i pred njim se pojavi sluga-d in koji cuva to bo je ime. Od njeg a treba tra iti to se eli, i bice, bez ikakve su.mnje, izivr eno." Djecaci rije e da to sredstvo upotrijebe. Odmah su kupili razlicitih mirisa. Na djecak se osa mi na divana-ni, zakljuca za sobom vrata, stavi preda se ne to era.vice i poce n a nju bacati miris ponavljajuci: "O, Pleme64 niti, o Plemeniti!" Dugo je cekao d a se pocne vrtjeti ze.mlja, da se otvori zid i pojavi pred njim sluga-d in. Ali ni ta se ne desi. Tada se na djecak-carobnjak-mistik pretvori u arlatana. Izade iz divanane teturajuci se dr eci glavu u rukama, jedva u stanju da progovori. Nj egov drug ga saleti pitanjima: da li je sreo slugu-d i-na? Je li zatra io tapic? Djecak je odgovarao drhteci, sav naje en i stra no cvokocuci zubima, tako da je uspio da

svom prijatelju utjera strah u kosti. Tek se sa prividnim naporom smiri i poce o dgovarati iskidanim rijecima i drhtavim glasom: "Zemlja se pocela okretati tako da sam skoro pao, otvorio se zid i ja sam cuo glas koji je ispunio cijelu sobu. Na to sam se onesvijestio, a kada sam do ao sebi, brzo sam pobjegao!" Drug ga je slu ao ispunjen rado cu i divljenjem: "Smiri se," rece mu, "prepao si se pa si se od straha iz.gubio. Potra imo u knjizi ne to to ce te obezbijediti i ohrabrit i da izdr i pred d inom-slugom i tra i od nje.ga ispunjenje elja". Nastavi e tak o tra enje u spomu-toj knjizi dok ne nado e da treba obaviti molitvu od dva meta nisanja prije nego to se sjedne pred vatru i pocne ponavljanje bo jeg imena. Na junak to ucini vec sju-tradan i onda poce bacati mirise na vatru ponavljajuci za zivanje: "O, Plemeniti", ocekujuci da se zemlja za.vrti, zid rastvori i pred nji m pojavi sluga. Ni ovaj put se ni ta od toga ne desi. Ali pred svoga druga djeca k iza.de potpuno smiren i obavijesti ga da se Page 20

Taha Husein - Dani zemlja zavrtje-la, rastvorio zid i sluga stupio pred njega, s aslu ao ta eli, ali nije htio da udovolji njegovim eljama sve dok on du e ne isk u a samocu, moleci se jo vi e, paleci mirise i spominjuci Allaha. Za izvr enje o voga dao mu je rok od mjesec dana, u kojem treba sve ovo redovno da obavlja. Ako samo jednom poremeti ovaj red, mora nastaviti jo citav mjesec. Drug mu povjerav a i stade svakodnevno da ga podsjeca da obavi cijeli ritual. "Ma65dionicar" se k oristio ovom slabo cu svoga druga da bi iznudivao od njega razne te ke i dosadne usluge. Ako bi odbio ili oklijevao, na prijatelj mu je prijetio da ne.ce sjedit i pred vatrom niti ce zazivati "Plemenitog" i da nikada nece dobiti carobni tapi c. Na tu prijetnju drug bi se hitro pokoravao. Medutim, na prijatelj nije jedini naginjao magiji i mistici. Njega su na to podsticali. Prije svega njegov otacejh. Naime, otac je imao silne molbe za Allaha: imao je mnogo sinova, koje je el io da koluje i da im odgoj. A bio je siromah, nije mogao da snosi tro kove njiho vog obrazovanja. S vremena na vrijeme se zadu i.vao, a otplate duga bile su sve te e. Ponekad bi za elio da mu se poveca plata, a nekada da napreduje u slu bi i li bude premje ten s jednog posla na drugi. Sve to on je iskao od Allaha, u svoj im uobicajenim i posebnim molitvama. Najdra a molitva za ove elje bila je ona ko ju nazivaju Litanija poglavlja Ja Sin.50) Tra io je od svoga sina, junaka ove pr ipovijesti, da je obavlja za njega, zato to je dijete i zato to je slijep. Sa ov a dva svojstva, racunao je otac, djecak je bio posigurno omi.ljen i blizak Allah u. Zar Allah mo e imati srca da odbi.je slijepo dijete kada mu ne to tra i prepo rucujuci se kazivanjem Kur'ana! Litanija Ja Sina imala je vi e stepena: prvi je da se covjek povuce u samocu i kazuje ovo kur'ansko po.glavlje cetiri puta a zat im zatra i ono to eli; drugi, da u samoci kazuje to poglavlje sedam puta i popra ti ga izlaganjem svoje elje, a treci - da to isto ucini cetrde.set i jedan put i da svaki put izgovori i prizivanje: "O, prista e dobra u izabranom narodu", a z atim, prirodno, da zatra i bo ju pomoc da se ostvari odredena elja. U ovom trece m stepenu obavezno je i paljenje mirisa. 50) Jedno poglavlje Kur'ana 66 Otac je tra io najmanju litaniju za male stvari, srednju za va nije, a veliku za ono to se tice ivota cijele po.rodice. Tako, na primjer, kada je htio da nekog od sino. va prime besplatno u neku kolu, tada je bila mala. Ako je tra io od Allaha pomoc za otplatu nekog te kog du.ga, kazivala se srednja. Ali, kada je elio da bude p re.mje ten sa jednog posla na drugi, ili pri eljkivao pove.canje plate za jednu funtu pa cak i manje, tra io je ve.liku. Svaka je imala svoju cijenu: mala komad ecera ili halve, srednja pola, a velika deset pijastera. Cesto je djecak u samo ci kazivao poglavlje Ja Sin cetiri, sedam ili cetrdeset i jedan put. I, zacudo, elje su se uvijek ispunjavale. Domalo se otac potpuno uvjerio da mu je sin blago sloven, da ima posebno mjesto kod Allaha. Ali uloga magije i mistike nije se ogr anicavala isklju.civo na zadovoljenje potreba, niti na proricanje onoga to ce se tek dogoditi. Ona je, pored toga, obuhvatala ot.klanjanje neprijatnosti i odbra nu od nesrece. Djecak je mnoge stvari zaboravio, ali nikako nije mogao da ne pam ti onaj u as koji je zavladao u srcima svih stanovni.ka kasabe i okolnih sela on oga dana kada je stigla vijest da ce se uskoro pojaviti na nebu kometa i da ce u dva sa.ta po podne jednim krajem svog repa dohvatiti zemlju, da ce se ona pretv oriti u prah i pepeo koji ce raznijeti vje.trovi. ene i obican svijet jedva da s u pridavali ovome znacaj, strah bi ih zahvatio samo onda kada bi se poveo razgov or o katastrofi ili kada bi culi da se o tome ras.pravlja, mada bi odmah pristup ali redovnim dnevnim poslovima. Drugacije je bilo sa vjerskim "ucenjacima", cuva rima Kur'ana, ejhovima dervi kih redova i njiho.vim ucenicima. Oni su izistinski bili veoma uznemireni i prepla eni. Srce im se nije smirivalo u prsima, kao ni beskrajna naglabanja o tome. Jedni su tvrdili da se nesre.ca nece dogoditi, jer bi to bilo

suprotno svim poznatim okolnostima posljednjeg suda: zemlja ne mo e nestati 67pr ije nego to se pojave ivotinja, Vatra i Ded al,51) ni.ti prije nego to side Mesi ja na zemlju da je ispuni prav.dom poslije perioda punog nasilja. Drugi su nagad ali da ce se katastrofa dogoditi, ali ce uni titi samo jedan dio, a ne cijelu ze mlju. Prepirali su se tako po cijeli dan. A ka.da dode noc, sakupljali bi se nak on vecernje molitve u grupama u d amiji, ili pred kucama, ponavljajuci rijeci: " Cas nepredvideni je kucnuo iznenada, jedina odbrana od njega je Allah", i tako s ve do posljednje nocne moli.tve. I dani su prolazili, do ao je cas nesrece, a na nebu se ne pojavi kometa niti zemlju zadesi ikakvo razaranje, ni malo ni veliko . Tada se vjerski "ucenjaci", cuvari Kur'ana i dervi ke starje ine podijeli e: o ni koji su svo.je znanje crpili iz knjiga i pripadali Azharu pobjednicki su govo rili: "Zar vam nismo rekli da se ova propast ne mo e dogoditi prije pojave predv idenih okolnosti sude.nog dana? Nismo li vas pozivali da ne Page 21

Taha Husein - Dani vjerujete izmi ljo.tinama zvjezdoznanaca?" Cuvari Kur'ana su odgovarali: "Svakako! Nesreca bi nas zadesila da se Allah nije smi.lovao na doje ncad, trudne ene, na ivotinje i da nije usli ao usrdne i skru ene molitve". A mi stici su, opet, govorili: "Nikako! Propast bi zadesila svijet da vrhovni mistick i voda nije posredovao izmedu boga i ljudi otkla.njajuci od njih ovo zlo i preuz ev i njihove grijehove". Mo da ce , citaoce, zapitati: Zar nisu magija i mis.tic izam ono to je pokretalo narod da bi se za titio od hamsina?52) U nedoumici, ja bih mogao samo da ti is.pricam djecakova sjecanja. Vrijeme uoci " emm en nessima "53), kada svi odla51) Ded al - kod muslimana ono to je kod kr cana Antikrist. 5 2) Suh i vruc jugoistocni ili ju ni pustinjski vjetar u Egiptu; duva obicno posl ije proljetnje ravnodnevnice. 53) Doslovno: udisanje vazduha - proljetni praznik Egipcana, prvi dan "hamsina", pada poslije koptskog Uskrsa: praznuje se velikim narodnim 68 etnjama. ze da udahnu svje inu prvog da ka ju nog vjetra - bilo je cudno. U srcima ena, d jece i znalaca Kur'ana mije. alo se ne to radosti sa neodredenim strahom. Kada o svane petak, pretjerivali su u jelu, posebnim vrstama jela, a subotom su halaplj ivo jeli obojena jaja. Uceni ljudi su se, takoder, veoma pomno pripremali za ova j dan. Kupovali su bijele glatke arke papira koje su reza.li na sitne komadice, ispisivali na svakom "Alif Lam Mim Sad"54) pa ih savijali i punili njima d epove . Su-botom55) su obilazili kuce svojih prijatelja i privr eni-ka dijeleci ove ko madice svim clanovima porodice i za.htijevajuci od njih da progutaju po cetiri k omadica pri.je nego to dotaknu jelo i pice. Tvrdili su ljudima da ih ti progutan i papirici tite od lo ih posljedica koje dono.si ju ni vjetar - hamsin, posebno od upale ociju. Ljudi su vjerovali, gutali papirice i placali ucenim ljudima crv enim i utim jajima. Djecak nikako nije mogao od.gonetnuti staje njegov hod a rad io sa svim tim jajima sakupljenim u svijetlu subotu. Znao ih je nakupiti i po ne koliko stotina. Ali pripreme ucenjaka nisu se zaus.tavljale na tome, nego su pri bjegavali drugoj mudroliji: od istog papira rezali su dugacke, ne ba iroke, trak e i ispisivai na njima "Nasljedstvo proroka": Nasljedstvo Taha56^ bjehu dvije br ojanice i Kur'an jedna kutija za antimon, dva tepiha za molitvu, rucni mlin i ta p. Poslije ovog nabrajanja dodavali su razne molitve koje su pocinjale slijedeci m rijecima, za koje su uce.njaci tvrdili da su na sirskom jeziku: "Debi debendi, 54) Tajanstvena slova, kao i ona koja stoje na pocetku mnogih po.glavlja Kur'an a. 55) Sveta subota - posebno je slave Egipcani u isto vrijeme kada se u Jerusal imu svetkuje kr canski Uskrs. 56) Jedno od imena Muhameda; inace ovo je nabrajan je predmeta koji su, prema predanju, ostali nakon Muhameda. 69keri kerendi, seri serendi, seber serbetuna, zarobite da.leko zlo da nam ne dode, a blizo da nam n e na kodi... itd." Te papire su, zatim, zamotavali kao zapise i tali.smane pa ih dijelili po kucama enskinju i djeci, dobi.vajuci kao protuvrijednost novac, hlj eb, jela, kolace. Uvjerovali su ljude da no enje ovih zapisa i talismana odvraca zle duhove to dolaze sa hamsinskim vjetrovi.ma. ene su primale ove zapise sa pu nim povjerenjem, to im nije smetalo da se brane od demona " amm en nessima" luko m koji su sjekli i vje ale na kucna vrata i jeduci iskljucivo zeleni bob toga da na.

XVII Allah je htio da na hod a udari na nemale nevolje sa svojim ucenikom. Kao d a nije bilo dovoljno ono to se, s vremena na vrijeme, dogadalo kada je otac ispi ti.vao djecaka, niti, pak, stalne nesrece koje su poticale od djecakove upornost i da nauci "Tisucnicu" i druge tekstove uciniv i ga te kim i rdavim ucenikom koj i se uznosi nad drugovima, pa i nad hod om, uobra avaju-ci da je vec ucenjak i o dbijajuci da slu a pomocnika. Sve to nije bilo ni ta prema novoj nesreci koju ho d a nije ocekivao. Ona je bila najveca od svih dosada njih, jer je pogodila njeg ovu profesionalnost. Jednog lijepog dana u grad je doputovao covjek iz Kaira u s vojstvu inspektorsa seoskih drumova. Bio je sredovjecan, "feslija"57), govorio j e francuski i tvrdio daje zavr io kolu umjetnosti i zanata. Bio je skroman i pri vlacan pa ga svijet ubrzo zavolje. Pozivali su ga u kuce na sijela i on se uskor o sprijatelji sa djecakovim ocem. Ovaj je bio najmio hod u da mu u kuci svaki da n kazuje po jedno Page 22

Taha Husein - Dani poglavlje iz Kur'ana uz mjesecnu pla-tu od deset gro a. To je bila visoka cijena, koju su pla.cali samo ugledni ljudi. Hod a je u pocetku pok azivao 57) Donekle pogrdan naziv za one to se oblace moderno, za razliku od veci ne na egipatskom selu, koja zadr ava tradicionalni turban. 70 71simpatije prema prido lici i hvalio ga. Ali dode Rama-zan58). U nocima tog mjeseca ljudi su se s akupljali kod jednog uglednog gradanina-trgovca. Cijeli taj mjesec hod a je kod njega kazivao Kur'an. Djecak gaje pratio i katkada odmjenjivao, kazujuci umjesto njega citavo poglavlje ili dio. Dok je tako jedne noci kazivao, cuo ga je ovaj inspektor i rekao njegovom ocu: -Tvom sinu je neophodno da nauci lijepo kazivanj e Kur'ana. -Naucice kada ode u Kairo - od profesora Azhara -odgovori otac. -Ja m ogu da ga naucim citanju po Hafsi59), tako da ce, kada ode na Azhar, vec znati p ravila lijepog kaziva.nja i tako lak e savladati sedam, deset ili cetrnaest na.c ina. -Ti si, znaci znalac Kur'ana - s cudenjem upita otac. -Da, i uz to poznajem lijepo kazivanje. Da nisam zauzet svojim poslom, mogao bih da naucim tvoga si.n a svim nacinima kazivanja. Ali elio bih da mu posve.tim bar sat svakog dana da b ih ga naucio hafsinskom nacinu i osnovama lijepog kazivanja. Tako ce biti valja. no pripremljen za Azhar. -Da lije moguce - pitali su se prisutni - da jedan fe-s lija koji govori francuski zna napamet Kur'an i nacine njegovog kazivanja? Inspe ktor objasni daje on biv i ucenik Azhara, daje dosta daleko stigao u izucavanju vjerskih nauka, ali da je pre ao u laicku kolu i zavr io kolu umjetnosti i za.na ta. Na molbu prisutnih, covjek skide cipele, sjede prekrstiv i noge i kaza pogla vlje o Hudu tako savr eno kako jo nikada nisu culi. Mo e se samo zamisliti ka.kv o je divljenje i velicanje od prisutnih do ivio, ali i 58) Mjesec posta. 59) Jed an od nacina kazivanja Kur'ana. 72 kakvu je tugu i bijes izazvao kod na eg hod e . Te noci hod a je bio kao gromom o inut. Ujutru otac naredi sinu da svaki dan o dlazi kuci in-spektorovoj. Djecak se veoma obradova i odmah sve is.prica drugovi ma i djecacima u mektebu. Ta prica je to.liko povrijedila jadnog hod u daje djec aku zabranio da ikada vi e spomene inspektorovo ime u mektebu. Djecak je od tada poceo redovno odlaziti inspekto-rovoj kuci. Ovaj mu je dao da cita ud benik, tu maceci mu pravila lijepog kazivanja. Naucio ga je du inama, nazalizaciji, spu ta nju glasa, udvajanju i svemu osta.lom. Djecaku se dopala ova nauka. Pricao je o tome svojim drugovima u mektebu i obja njavao im da ho.d a ne zna dobro du ine, da nije ba vican nazalizaciji, da ne poznaje razliku izmedu du ina u rijeci i sl ovu, ni.ti izmedu nagla ene i nenagla ene du ine. Odjeci sve.ga ovoga dopirali s u do hod e, rastu ivali ga, a katka.da i dovodili do bijesa. Djecak je kod inspe ktora poceo kazivanje Kur'ana od pocetka. Naucio je mjesta zastajanja i mjesta p ove.zivanja rijeci. Poceo je opona ati inspektora u kaziva.nju i zapijevanju. Ta ko je poceo da kazuje Kur'an i u mektebu. Kada ga je otac poceo ispitivati i kad a je cuo kako na ovaj novi nacin kazuje Kur'an, bio je zadivljen i uzbuden. Nije bilo kraja hvaljenju inspektora. A ni ta nije moglo razbjesniti na eg hod u kao ta hvala. Cijela jedna godina je pro la u ucenju kod inspe.ktora. Naucio je odl ucno kazivanje po Hafsi. Poceo bi i izucavanje nacina po Ver u da nije do lo do cita.vog niza dogadaja koji su se zavr ili odlaskom djeca.ka u Kairo. Da li je d jecak rado zalazio u ovu kucu zato to se divio svom novom

nastavniku-inspektoru, ili zato stoje elio da dobro savlada Kur'an i njegovo lij epo kaziva.nje, ili, pak da bi razbjesnio hod u i nadvisio svoje dru73T gove? U prva dva mjeseca, da. Ali poslije ga je privla.cilo kuci inspektorovoj i omililo mu ne to drugo... Inspektor je imao cetrdeset, mo da i vi e godina. Djevojci ko jom se o enio jedva daje bilo esnaest. Ni.su imali djece. U velikoj kuci, pored mlade ene, bila je jo samo njena nana, koja je pre la pedesetu. Kada je djecak p oceo posjecivati ovu kucu, na njega niko osim inspektora nije obracao pa nju, ni pri dolasku ni pri odlasku. Ali kada su njegove posjete ucestale, mlada ena ga poce zapitkivati o njemu, majci, braci, kuci. Djecak je isprva odgovarao srame l jivo, a domalo sa.svim prirodno i, na kraju, sa zadovoljstvom. Tako je izmedu ml ade ene i djecaka nastala nevina ljubav, mi.la djevojackoj du i, cije se srce pr edavalo strasti. Nasu.prot tome, stara nana je bila zabrinuta, a inspektor o Pag e 23

Taha Husein - Dani svemu tome nije imao pojma. S vremenom djecak se navadi da do lazi prije ugovo.renog casa kako bi imao sat ili manje za razgovor sa mladom eno m. Ona ga je i cekivala i cim bi do ao, povela bi ga u svoju sobu. Tu bi oboje s jeli i pricali. Pri.ca se brzo pretvarala u igru... ni manje ni vi e nego igru m edu djecom. Ali kako slatku! Djecak je sve ispricao majci. Ona se smijala i rekl a djecakovoj sestri aleci mladu enu: "Ta djevojcica udata za starca ne zna nikog a niti je iko zna. Zbog do.sade ima potrebu da se igra i zabavlja". Od tada je d jecakova majka nastojala da upozna mladu enu, pozvala je kuci i cinila sve da ih ona to ce ce posjecuje. XVIII Redali su se tako djecakovi dani izmedu kuce, mekteba, suda, d amije, inspektorove kuce, razgovora ucenjaka i seansi mistika. Ni su svi bili ni ugodni, a ni gorki, bilo je i jednih i drugih. Ostatak je prolazi o pra.zno i beznacajno. Ali jednoga dana djecak je okusio is.tinski bol i od tad a spoznao da su dosada nje nevolje, na koje se tu io i zbog kojih je mrzio i sam ivot, bile beznacajne i shvatio da sudbina zna istovremeno da na.muci bolno cov jeka kao i da mu osladi i olak a ivot. Djecak je imao sestru, najmlade dijete u porodici, u cetvrtoj godini ivota, umiljatu, vedra lica,fpricljivu, zabavnu u ra zgovoru, bujne ma te, ukratko, bila je za.bava cijeloj porodici. Cesto je u osam i provodila sate u igri i zabavljanju: sjela bi naspram zida i govorila mu kao t o majka razgovara sa svojim go cama. Udahnji.vala je ivot svim igrackama koje bi uzela u ruke, pre.tvarajuci svaku u posebnu licnost. Jedna je postajala ena, dr uga mu karac, ova je bila mladic, a ona druga djevojka. Djevojcica se neprestano kretala medu svim ovim licnostima, zamecuci medu njima cas aljiv i za.bavan, ca s ljutit i srdit, a nekad miran i blag razgovor. Nije ni primjecivala da je slu a i gleda cijela porodica, prateci sa velikim u ivanjem ovu igru. Jedne godine, uoci praznika rtve, majka je vec po74 75cela pripreme za svetkovinu, sprremajuci kucu i goto-veci hljeb i razna jela. Djecakova braca su se takoder u urbano pri premala za praznik, stariji su odlazili cas krojacu, cas opet obucaru, a mladi s e zabavljali ovom gu vom u kuci. Na djecak je pratio i jedne i druge sa nekom vr stom filozofske zami ljenosti, koja mu je pos.tala navikom. Njemu nije trebalo d a ide ni krojacu ni obucaru, nije bio sklon ni da se zabavlja ovom u urba-no cu u kuci, vec se osamio iveci u svijetu ma te ispu.njenom raznim pricama i onim to je citao iz knjiga, koje je doslovno gutao. Praznik je bio sasvim blizu. Djevoj cica jednog dana pade u neku klonulost i neuobicajenu nepokretnost, na to se sko ro niko i ne osvrnu. Djeca u selima i gradovi.ma unutra njosti cesto su izlo ena ovoj vrsti nemara, na.rocito kada je porodica mnogobrojna, a domacica opte.rece na poslom. ene u tim selima i gradovima imaju ne.ku vrstu zlocinacke filozofije i isto tako zlocinackog na.zovi znanja. J3ijLte^ se tu i na ne to, a majka se ri jetko kada time pozabavi. Koje dijete se ne potu i? I poslije svega jednoga dana probudi se zdravo. A i kada se maj.ka zabrine, ona ili ne zna za ljekara ili pr ezire njegove usluge, oslanjajuci se iskljucivo na nadriljekarstvo. Tako je i na djecak izgubio oci: dobio je upalu ociju i danima bio zanemaren. Zatim su pozva li berberina, koji gaje "li.jecio" tako daje ostao potpuno slijep. Na slican nac in je i djevojcica izgubila ivot: ostala je klonula i slaba dani.ma na postelji, u jednom kutu kuce, s vremena na vrije.me bi je ponjegovale majka ili sestra da juci joj ne to je.la, za koje sam Allah zna da li je bilo dobro ili ne. A u urba nost u kuci se nastavljala, pripremali se hljeb i je.lo, cistila se divanhana i odaje za goste. Djeca su bila za.uzeta zabavljanjem i igrom, mladici

odjecom i obucom, a otac je, nakon rucka odlazio da krajem dana i pocet.kom noci sjedi sa svojim prijateljima. 76 Cetvrtog dana pred vece sve se odjednom zausta vi. Majka shvati da se stra na sjena nadvila nad kucu. Smrt do tada nije u la u nju, niti je ova nje na majka okusi.la ujed istinskog bola. Da, dok je bila za p oslom, naje.dnom zacu zlokobni vrisak djevojcice. Ostavi sve i po.hrli joj. Ali krici su se nastavljali i pojacavali. Sestre napusti e sve i pohita e djevojcici . Vriska se, medutim, nastavljala jo jace, djevojcica se uvijala i trzala na maj cinim rukama. I otac napusti svoje prijatelje i po u.ri joj, ali krici nisu pres tajali no rasli, djevojcica se stra. no tresla, lice joj se grcilo obliveno znoj em. Djeca i odrasli napusti e igru i razgovor i dodo e djevojcici. Dugi prodorni krici su se nastavljali, a cijela ova poro.dica staja e oko djevojcice, ocajna i zaprepa tena, ne znajuci ta da ucini. Tako je trajalo satima... Otac, ko.jega Page 24

Taha Husein - Dani obuze ona slabost to obicno ovlada ljudima u ova.kvim prilika ma, udalji se mrmljajuci molitve i navode iz Kur'ana, tra eci Allahovu pomoc. Ml adi, deca, tako.der zaprepa teni, poti teni, niti su mogli da zaborave svoje mal opredanje igre i price, niti su se usudivali da ih nastave. A majka je sjedila z anijemjela, gledajuci ne.tremice svoju kcerku i dajuci joj neke lijekove za koje nije ni znala ta su. A dugi krici su jacali i grcenja se nastavljala i povecava la. Ne bih nikad povjerovao da djeca koja nisu pre la ni cetiri godine ivota ima ju snagu ravnu ovoj. Do ao je cas vecere i najstarija sestra djecakova postavi s ofru. Otac i sinovi mu posjeda e. Ali, zbog neprekidnih kri.kova djevojcice, ni jedna se ruka ne ma i jela. Svi se ra-zido e i sofru raspremi e netaknutu, kao t o je bila i postavljena. Djevojcica je i dalje jaukala i previjala se, a majka, otkrivene glave, mimo svog obicaja, cas je zu.rila u nju, a cas dizala ruke prem a nebu. Ali nebeska vrata tog dana ostado e zatvorena. Sudbina je vec do.nijela neizbje nu presudu. Otac je mogao koliko hoce 77da kazuje Kur'an, a majka da pon izno moli. Cudno -niko od prisutnih nije ni pomi ljao na ljekara! Kako je odmica la noc, djetinji jauci su se smirivali, a glas joj zamirao, grcenje je slabilo. Jadnoj majci se ucini da je Allah usli ao nju i njenog mu a i da kriza prolazi. Uis.tinu, kriza je prolazila, Allah se smilovao ovoj djevoj.cici, o cemu je svje docilo zamiranje glasa i smirivanje grceva. Majci se, dok je gledajuci kcerku, u cinilo da ce usnuti, ali kada je ponovo pogleda, primijeti da mir bez pokreta i glasa cudno dugo traje. Samo se jo zapa alo veoma slaba no disanje izmedu jedva otvorenih usana. Zatim je i to prestalo. Djevojcica je prestala da ivi. Od cega je bolovala? Kako je ova bolest odnijela njen ivot? Jedino Allah zna. Sada je na stao drugi neprekidni lelek, sve glasniji, grcenja drukcija nego kod djevojcice, no isto toliko ne.prekidna i estoka. To su bili jauci majke koja se povi.jala p red tom velikom nesrecom, pred slikom smrti. Prepla eni, mladi i stariji ukucani priteko e majci. Otac je vec bio kod nje. U prevelikoj tuzi ona je izgovarala r ijeci bez smisla, plac joj je prekidao glas. Nemilosrdno se udarala po obrazima, a njen mu je stajao nijem dok su mu suze tekle. Susjedi i susjetke, cuv i lelek , dotrca- e. Otac je morao da ode da docekuje ljude. Primao je njihovo sauce cei dostojanstveno i uz samosavladiva-nje. Mlade i djeca su se razi li po kuci - jed ni, tvrda srca, su zaspali, a drugi su, ophrvani tugom, bdjeli. A jadna, tugom s kr ena majka! Naricala je, derala ko u sa lica i udarala se u prsa pred ugaslom i vec hladnom kcerkom. Za njom su to ponavljale kceri i kom inice. Tako su prove li cijelu noc. Najte i trenutak je bio kada su do li neki ljudi i ponijeli djevo jcicu tamo odakle nema povratka! Bio je to Dan rtve. I kuca je bila spremljena z a praznik. Kakav praznik i kakve rtve! Kakav tu an trenutak 78 ocevog povratka k uci u podne, nakon to je pokopao svoju kcer u zemlju!... Od toga dana kao da su ova kuca i tuga bile trajno povezane. Nije pro lo ni nekoliko mjeseci, otac izgu bi svoga ostarjelog oca. Do nekoliko mjeseci djecakova majka izgubi svoju potpun o onemocalu majku. Jedna alost je smjenjivala drugu, bol je slijedio bol, katkad o tar, katkad bla i. Sve do onog gorkog dana kakav do tada nije upoznala porodi ca, koji je njenom daljem i.votu udario neizbrisiv pecat alosti, dana koji je ob ije-lio kose oba roditelja i koji je osudio ovu majku da do kraja ivota nosi crn inu, da ne oku a nikada vi e radost, da se nikada ne nasmije a da poslije toga n e otplace, da nikada ne zaspi i ne probudi se bez prolijevanja suza, da ne okusi voce kako bi ga dala siromasima i djeci, da se ne obraduje nijednom prazniku, n iti da doceka dan radosti bez odvratnosti i odbojnosti. Bio je to 21. avgust 190 2. godine. Ljeto je te godi.ne bilo nesretno. U Egiptu je harala kolera, dosetku juci narod. Opustila je gradove i sela, uni tavajuci citave porodice. Na hod a j e povecao proizvodnju svojih za.pisa i "popisa zaostav tine proroka". kole i mek tebi su bili zatvoreni. Ljekari i misije

zdravstvene slu be razi. li su se po zemlji sa svoim instrumentima i atorima koj i su slu ili za izolaciju oboljelih. Strah je ispunio du e i usadio se u srca. i vot je postao bezvrijedan. U svakoj porodici razgovaralo se samo o nesrecama dru .gih porodica i ocekivao svoj dio nesrece. Djecakova majka je ivjela u stalnom s trahu, pitajuci se svaki dan hiljadu puta ko ce od clanova porodice biti rtva ne sre.ce. Imala je jednog sina u osamnaestoj godini, lijepog izgleda, prijatnog li ca, plemenitog i ivog duha. Bio je najplemenitiji u porodici, najo trumniji, naj nje niji, najboljeg karaktera, kao niko bio nje an prema majci, pun po tovanja p rema ocu, krajnje pa ljiv prema mla79doj braci i sestrama. Uvijek je bio veseo. Zavr io je ma.turu i upisao se na medicinski fakultet. Cekao je samo da prode lj eto kako bi otputovao za Kairo. Page 25

Taha Husein - Dani Kada je izbi.la epidemija, povezao se sa mjesnim ljekarom i p oceo da ga prati u obilascima, obja njavajuci da se tako vje. ba u struci. Tako dode 21. avgust. Mladic je do ao krajem dana, nasmije en kao obi.cno, pomilovao majku aleci se na racun njenog straha i rekao: -Danas u gradu nije bilo vi e od dvadeset slucaje.va, epidemija kao da jenjava. Ipak se potu io da osjeca mucninu . Oti ao je do oca, sjeo i po obicaju popricao sa njim, a zatim je, kao i sva.ko g dana, oti ao sa svojim drugovima na obalu kanala Ibrahimijja. Cim se spustila noc, vratio se i proveo jedan sat sa bracom u smijehu i zabavi. Te noci ubjediva o je sve ukucane da je bijeli luk najbolja predohrana protiv kolere. Sam ga je j eo i najterao svu bracu i sestre da to cine. Poku ao je da ubijedi i roditelje, ali bez uspjeha. Kuca je tiho utonula u san, spavalo je i malo i veli.ko, pa i i votinje. U ponoc ti inu ispuni neobican jauk. Svi se sletje e: otac i majka su v ec bili u nenatkrivenom hodniku zastrtom tepisima i dozivali sina po imenu. Odra slija mlade je poskakala iz postelje i po urila pre.ma mjestu odakle je dolazio glas, a djeca su, prepla e.na, trljala pospane oci, poku avajuci da razaznaju od a.kle dolazi jauk i ta znaci to neobicno kretanje. Izvor svega bio je glas mladi ca koji je povracao. On je vec sat-dva izilazio na vr cima prstiju da povraca, n astojeci da nikoga ne probudi. Ali bolest je dostigla ta.kvu estinu da se vi e n ije mogao savladivati, niti je mogao tiho povracati, tako da su roditelji culi k rkljanje koje ih je sledilo od straha, a sa njima i sve ukucane. Tako je mladic obolio a po ast na la svoj put do na. e kuce. Sada je majka saznala koje je dije te nesretna 80 rtva. Otac je te noci bio dostojan istinskog divljenja: miran i o zbiljan, iako potresen, on se savladavao. Ne. to u njegovom glasu pokazivalo je da mu je srce slo.mljeno, ali i da je, usprkos tome, cvrst i spreman da sa.vlada nesrecu. Poveo je sina u njegovu sobu, naredio da druga djeca budu odvojena, a zatim brzo iza ao da zo-vne dvojicu kom ija. Za sat se vratio sa doktorom. Za to vrijeme mladiceva majka, iako obuzeta stra.hom, sabrano i predano je njegovala sina. Cim bi po.vracanje popustilo, iza la bi na hodnik, podigla ruke i lice k n ebu i tonula u molitve, sve dok ne bi zacula za-grcavanje pri povracanju; tada b i po urila sinu, nasla.njala na svoja prsa njegovu glavu, ne prestajuci da mo.li i zakliinje. Bilo joj je nemoguce da sprijeci djecu i mlade da dodu i ispune bo lesnikovu sobu, nijemo ga posmatraju-ci dok je, cim mu prestane povracanje, milo vao majku i alio se sa malom bracom. Lijecnik, najzad dode, pre.gleda ga, propis a lijekove i ode, s tim da ce navratiti u zoru. Majka ostade u sobi svoga sina. Otac je sjeo ne.daleko od ove sobe, sleden, niti je molio niti odgovarao onima k oji su mu se obracali. Jutro je sporo svitalo. Mladic se poceo aliti na bol u no gama. Sestre odmah poce e da ih masiraju, ali mla.dicu nije bilo bolje, on je ka tkada jaukom iskazivao bol, a katkada je uspijevao da ga prikrije. Povracanje ga je umaralo, i istovremeno cijepalo srca roditelja. Nika.da porodica nije provel a takvo jutro: sumorno i sjetno, sa zloslutnim nagovje tajima. Pred kucom se sak upilo mnogo svijeta koji je do ao da tje i oca. A u kuci su se tiskale ene tje e ci mladicevu majku. Otac i majka je.dva da su na sve to obracali pa nju. Ljekar je svaki cas navracao. Mladic je tra io da telegrafski obavijeste nje.govog brat a azharovca u Kairu. Svaki cas je pitao koli.ko je sati, kao da je elio da po ur i vrijeme, kao da se 81pla io da ne umre prije nego to vidi svoga mladog bra.ta i svoga starog strica. O, nesretni casu, treci satu 21. avgusta 1902! Ljekar je bio napustio sobu bez nade da ce ga spasi.ti. Dvojici najbli ih ocevih prijatelj a povjerio je da je mladic na umoru. Oni su u li u sobu mladiceu, gdje

se nalazila i majka. Prvi put u svom ivotu ona se pred lju.dima pokazala otkrive na. Njen sin se previjao u krevetu, cas se ispravljao a onda opru ao, zatim sjed ao, pa pitao koliko je sati i opet povracao. Za to vrijeme majka je ostajala nij ema. Na tje enje dvojice prido lica, mladic je govorio: "Ni.sam bolji od proroka . Pa zar i on nije umro!" Zvao je oca poku avajuci da ga utje i, ali otac nije o dgovarao. Zatim se ponovo dizao i sjedao, bacao se nekad na pos.telju a cesto i pokraj nje. Na djecak je sve to vrijeme sjedio u jednom kutu sobe, nesretan, zap repa ten i snu. den. Cinilo mu se da ce mu srce puci od tuge. Konacno, mladic se opruzi po krevetu, nemajuci vi. e snage ni da se pokrene. Poceo je da jeci, ali je jeca.nje bilo sve slabije - kao da se udaljavao. Djecak ce pri.je zaboraviti sve nego to ce zaboraviti posljednji slabi dugi jecaj to ga je ispustio mladic prije no to ce ucu-tati zauvijek. U tom trenutku majka, Page 26

Taha Husein - Dani koju je izdalo strpljenje i popustila snaga, ustade, no jedva to se is.pravi, iznemo e. Pala bi da je nisu pridr ala ona dva covjeka. Po to s e pribrala, iza la je iz sobe, cutljiva, skoro trceci, ali nijemo sve dok nije p re la prag. Tada se iz njenih grudi izvi vapaj koji ce djecaku, kad god ga se sj eti, cijepati srce. Mladic se malo pomace, kroz ti.jelo mu prode drhtaj, nakon k oga uslijedi smrtni muk. Ona dvojica tada prido e radi posljednje pripreme, za-t vori e mu oci, pokri e lice i odo e ocu. Po to su se sje.tili da je na djecak u jednom kutu sobe, jedan od njih se vrati, povuce ga onako obeznanjenog za sobom, pa 82 ga, poput kakve stvari, gurnu medu ostali svijet. Nije pro lo ni sat vrem ena a mladic je bio spremljen za sprovod. Ljudi ga iznije e na ramenima. O, sudb ino! Tek to su stigli do kucnih vrata, prvi ko je sreo lijes bio je stari stric, onaj to ga je mladic, boreci se da odlo i smrt, elio da vidi. Od toga dana dubo ka tuga se uselila u ovu kucu. Svako iskazivanje radosti i zadovoljstva, ma koji m po.vodom, postao je grijehom kojega je trebalo da se klo.ne i mladi i djeca, s vi bez razlike. Od toga dana otac je uobicajio da nijednom ne sje.dne za rucak i li veceru a da ne spomene sina i oplace ga, katkada i citav sat. Sucelice njemu, i njegova ena se pridru ivala placu, a uokrug su sinovi i kcerke nas.tojali da utje e roditelje, ali bez uspjeha, ap bi se kona.cno, svi znai rasplakati. Od to ga dana porodica je uvela obicaj da prelazi Nil i posjecuje, s vremena na vrijem e, stani te mrtvih. Do tada ona je bila poznata kao protivnik onih koji su po.sj ecivali mrtve. No tad se zbi potpuna promjena u du i na eg djeca.ka. Spoznao je Allaha istinski i udio da mu se na ra.zne nacine pribli i - jedanput milostinjom , drugi put molitvama, a treci kazivanjem Kur'ana. Allah je svje.dok da ga nato nisu gonili ni strah, ni zabrinutost, niti, pak, udnja za ivotom, vec je djecak znao da njegov stariji brat, odgajan u laickoj koli, nije ispunjavao svo.je vjer ske obaveze. Zato je svojom pobo no cu htio da izbri e bar dio tih grijehova. Br at mu je umro u osa.mnaestoj godini, a djecak je od starijih cuo da su moli.tva i post obavezni za svakog covjeka od petnaeste go.dine. Zato je u sebi ocijenio daje njegov brat ostao du. an Allahu pune tri godine posta i molitve, pa se oba. vezao da ce svakog dana svih pet molitava obaviti dva puta: jednom za sebe a dru gi put za brata; da ce postiti 83svake godine dva mjeseca - jedan za sebe, a dru gi za brata; da to nikome od rodbine nece otkriti, bice to do.govor samo izmedu njega i Allaha; da ce nahraniti siro.maha ili onog ko je bez roditelja hranom i vocem prije nego to ga on okusi. Allah mu je svjedok da je ostao vjeran ovom zav jetu mjesecima i da ta pravila ivota nije izmijenio sve do dolaska na Azhar. Od toga dana djecak je spoznao stoje nesanica. Ko.liko je mracnih noci proveo rzami ljajuci o svom bratu ili uceci, po hiljadu puta, poglavlje O opro tenju iz Kur' ana da bi to sve poklonio svom bratu, ili je sastav.ljao stihove poput onih koje je citao iz knjige legendi, spominjuci tugu i bol za izgubljenim bratom i pazec i da ne zavr i nijednu poemu bez blagoslova za proroka, da-rujuci sevap60) za to svom umrlom bratu. Da, od toga dana djecak je upoznao stra ne snove: bolovanje nejgovog brata pojavljivalo se svake noci; to se nastavljalo godinama. Kako je r astao i pod uticajem Azhara, ti snovi su bivali rjedi. Postav i mladic, pa odras tao covjek, uprkos svim ivotnim mijenama, on je ostao vjeran svom bratu, sjecao ga se i sanjao ga bar je.danput nedjeljno. Ostala braca i sestre su o alili mlad ica, mnogi prija.telji i drugovi su ga zaboravili, pa je cak uspomena na njega s ve rjede posjecivala njegova oca. Ali dva bica ce ga se sjecati uvijek i spominj ati ga u prvi sumrak: nje.gova majka i

djecak. 60) Nagrada za dobro djelo. 84 XIX -Ovoga puta ici ce sa svojim bratom u Kairo, pos-tace slu alac i truditi se da uci . Ja se nadam da cu do. ivjeti da vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe kao az-harskog ucenjaka kako sjedi kod jedn og od stubova tog ucili ta a oko tebe tako irok krug studenata da mu se kraja ne vidi. Tako je rekao otac sinu krajem jednoga jesenjeg da.na 1902. godine. Djeca k gaje slu ao razapet izmedu nevjerice i vjerovanja. Odlucio je da prepusti vrem enu da to potvrdi ili opovrgne, jer mu je otac mnogo puta i do tada govorio slic no, a cesto mu je i brat azharovac obecavao isto, a zatim bi otputovao u Kairo o stavljaju.ci ga u kasabi da kru i izmedu kuce, mekteba, suda i si.jela starijih. Page 27

Taha Husein - Dani Uistinu, on nikako nije shvatio za to je te godine povjerova obecanju svog oca. Ali jednoga dana otac obavijesti djecaka da za koji dan putuj e. Dode jedan cetvrtak i evo na eg djecaka kako se is.tinski priprema za put. Jo ni sunce nije izi lo a on vi.dje sebe na stanici. Evo ga, konacno, kako sjedi s ku.pljenih nogu, pognute glave, zami ljen i tu an, dok ga najstariji brat kori r ijecima: "Ne poginji tako glavu i nemoj praviti tako tu no lice, sneveselice svo g brata". Cuje i oca kako ga nje no savjetuje: "Za to si se ra a85lostio? Zar ni si mu karac? Zar ne mo e da se rastane od majke? Ili bi se jo igrao? Zar ti nije dosta sve ovo dugo vrijeme koje si proveo u igri?" Sam Allah zna da nije bio tu an zbog rastanka sa majkom, niti zbog toga to nema vi e igre. Misao mu je i la onome koji pociva tamo preko Nila, sjecao se njega i svojih ma tanja o tome da c e sa oba brata biti na medicinskom fakultetu u Kairu. Razmi ljajuci o svemu tome , bio je tu an, ali nije rekao ni rijeci niti je pokazi.vao svoja osjecanja, neg o se na silu smije io. A da je pustio srcu na volju, zaplakao bi tako da bi rasp lakao sve oko sebe, i oca i bracu. Voz krenu. Prodo e sati i na prijatelj se nad e u Ka.iru medu grupom slu alaca koji su do li da pozdrave njegovog brata i da p ojedu ono to im je donio iz sela. Taj dan prode i dode petak. Djecak vidje sebe u Az-haru kako se moli, Evo ga gdje slu a propovjednika - ejha, punog i visokog glasa, dok punim ustima izgova.ra glasove r i q, u svemu drugom potpuno slican p ropo.vjedniku iz rodne kasabe. I sama propovijed je bila is.ta kao one na koje j e navikao u svojoj kasabi. Isto tako i navodene prorokove rijeci. Hvalospjev, ta koder, kao i molitva, koja nije bila ni du a ni kraca nego u njego.vom gradicu. Djecak se vrati kuci, to jest u bratovu sobu, pone to razocaran. Brat ga upita t a misli o izucavanju lijepog kazivanja Kur'ana. -To mi uopce nije potrebno. Lije po kazivanje znam dobro, a razni nacini kazivanja mi nisu potrebni - odgovori dj ecak. - Jesi li ti ucio te nacine? Zar mi ne bi bilo dovoljno da budem kao ti? P otrebno mi je zna.nje, hocu da studiram vjersko pravo, gramatiku, logi.ku i teol ogiju. -Dosta - odgovori mu brat. - Bice dovoljno da ove godine studira vjersko pravo i gramatiku. 86 Sjutradan, u subotu, djecak se probudi zorom, uze abdest, obavi molitvu ne to prije svoga brata, koji mu rece: "Sada ce poci sa mnom u tu i tu d amiju i prisus.tvovati predavanju koje nije za tebe, vec za mene. Ka.da s e cas zavr i, odve cu te u Azhar i predstaviti te je.dnom na em poznaniku, profe soru, kod koga ce uciti osnove nauke. -A koji je to kurs kojem cu prisustvovati? - upita djecak. -To je - odgovori brat smijuci se - predavanje iz vjerskog prav a, ovaj put o studiji Ibn Abidina o "Bise.ru"61 ^ - rece s neskrivenim hvalisanj em. -Ko je profesor? - upita djecak. -To je ejh... - odgovori brat. Djecak je hi ljadu i jedan put cuo ime toga profe.sora, spominjao ga je i otac hvaleci se da ga je upo.znao kada je ovaj bio oblasni kadija. Majka je tako.der spominjala to ime pricajuci daje upoznala njego.vu enu, lakomislenu i neuljudnu, koja je nasto jala da se odijeva kao gradanka, ali nije uspijevala. Otac je svaki put kada mu se sin azharovac vracao iz Kaira pitao za profesora, za njegova predavanja i bro j stu.denata koji ga slu aju. Svaki put je azharovac pricao o profesorovom polo aju u Vrhovnom sudu i o stoti.nama njegovih slu alaca. Otac bi uporno tra io od svoga sina da kazuje kao profesor. Mladic je nastojao da ga opona a. Otac se zad ivljeno i s po tovanjem smije io. Pitao bi sina: -Poznaje li te profesor? -Kako da ne - odgovorio bi mladic - ja i moji prija.telji smo najbolji

studenti, on nas najvi e cijeni. Posli61) Studija Ibn Abidina (umro 1836.) o "Bi seru", tj. Djelu pisca al-Haskafija (umro 1677.g.), koje predstavlja komentar na djelo af Ti-murta ija (umro 1587.) o hanefrtskom pravu. 87je redovnog predavanj a daje nam posebne casove kod svoje kuce, cesto rucamo zajedno da bismo kasnije nas.tavili rad na mnogim knjigama koje pi e. Mladic je nastavljao da opisuje pro fesorovu kucu, sobe za primanje i knji nice, a otac je, zadivljen, slu. ao. Posl ije je to prepricavao svojim prijateljima, hva-lisavo i ponosno. Dakle, djecak j e znao profesora i bio sretan da ide i slu a njegovo predavanje. Kako je bio rad ostan kada je pred vratima d amije skinuo obucu i pre ao preko ro-gozine, zatim po mermeru i, najposlije, po mekanim te.pisima kojima je prekrivena d amija! Kak vu je srecu osjetio kada je zauzeo mjesto u krugu na Page 28

Taha Husein - Dani ovakvom te.pihu pokraj mramornog stuba, koji je dotakao i u i vao u njegovoj glatkoci razmi ljajuci dugo o ocevim rijeci.ma: "Nadam se da cu d o ivjeti da vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe kao profesora kod jednog od stu bo-va Azhara". Dok je on razmi ljao i za elio da dotakne stubove Azhara, da vidi jesu li kao u ovoj d amiji, nas.tade medu studentima neobican amor, koji se pos tepe.no uti avao dok sasvim ne utihnu. Brat ga dotace ru.kom govoreci sni enim g lasom: Evo profesora! Djecak se tada sav pretvori u uho, spreman da slu. a. I ta cuje? Prigu en, miran ali strog glas, pun nece.ga nalik na oholost, ponositost, nazovi kako hoce , ali to je bilo ne to cudno, to se djecaku nije dopalo. Ne.ko liko trenutaka djecak nije razumio ni slova od onoga to je profesor govorio. Ali kada mu se u i naviko e na profesorov glas i na odjeke, poce da razaznaje i shv ata; kasnije mi se zaklinjao da je tu "nauku" od toga dana zamrzio. A evo ta je cuo od profesora: "Ako mu ka e eni: ti si slobodna, rastava braka je pravovaljan a, bez obzira na razlicite rijeci". Sve je to govorio pjevajucim glasom, izvijaj uci u asno, katkada i hropcuci, iako se 88 trudio da to prikrije i ucini glas sl atkim. Zavr io je ovo pjevuckanje uzrecicom koju je ponavljao cesto u toku cijel og predavanja: "Razumije , omce!" Djecak se u sebi pitao ta mu znaci ta rijec "o mce", i cim su iza li, zapita brata. Ovaj mu, smijuci se, odgovori: "Omce na pro fesorovom jeziku znaci momce". Poslije toga ga odvede u Azhar i predstavi profes oru, koji ga je cijelu tu godinu poducavao u vjerskom pravu i gramatici. 89XX Kc eri moja... ti si nevina, cista srca, dobre du e. U devetoj si godini ivota, u d obu kada se djeca dive oce.vima i majkama videci u njima najsavr eniji uzor u i. votu: opona aju ih rijecju i djelom, nastojeci da u sve.mu budu kao i oni, s pon osom pricaju o njima svojim drugovima za vrijeme igre i cini im se da su oni u s vom djetinjstvu bili onakvi kakvi su i sada - tako idealni da treba da budu najb olji primjer i uzor. Zar nije ovako kako ja velim? Zar ti ne misli da je tvoj ot ac najbolji i najplemenitiji covjek? Zar, isto tako, ne misli da je on bio najbo lje i najplemenitije dijete? Zar nisi uvjerena daje on ivio kao ti sada ili jo b olje? Zar nisi po eljela da ti sada ivi onako kako je tvoj otac ivio u svojoj os moj godini ivota? A tvoj otac, pak, cini moguce i nemoguce, trudi se i to mo e i ne mo e da bi te po tedio ivota kakav je on imao u dje.tinjstvu. Upoznao sam ga , kceri, upravo u tvom sada njem dobu ivota. Ako bih ti sada pricao ta se tada s njim de avalo, razorio bih, mnoge tvoje iluzije, razocarao bih te previ e, otvo rio bih u tvom jednostavnom srcu i dragoj du i vrata tuzi. A bio bi grijeh otvor iti ih kad si u tom lijepom ivotnom dobu. Ali ja necu da ti o tome sada i ta pri cam. Sve dok malo ne poraste i bude u 90 stanju da cita , razumije i sudi . Tada ce moci da shvati koliko te je tvoj otac duboko volio i nastojao da te ucini sr etnom i bar unekoliko uspio da te mimoidu njegovo djetinjstvo i djeca tvo. Da, k ceri! Upoznao sam tvog oca u ovom dobu i.vota. Znam da ima du u osjetljivu i bla gu; ako bih ti sada pricao o tome ta se zbivalo sa tvojim ocem, bo.jim se da bi te savladali sa aljenje i samilost i doveli te do placa. Sjecam se kako si jedno ga dana, sjedeci na ocevim koljenima, slu ala njegovu pricu o kralju Edi.pu, o k ralju koji je izlazio iz dvorca iskopanih ociju, ne znajuci kuda da krene, da bi mu pri la njegova kci An-tigona i povela ga. Sjecam se da si tada slu ala pricu u pocetku radosna, zatim si postepeno mijenjala boju i celo ti se sve vi e smra civalo. Onda si grunula u plac, milujuci i ljubeci oca, sve dok nije dotrcala ma jka i uzela te iz njegovog narucja da smiri tvoje uzbudenje. Tada je tvoja majka razumjela, tvoj otac i ja takoder, da si plakala jer si u kralju Edipu vidjela svoga oca, slije.pog, koji se ne mo e sam kretati.

Ti si, istovremeno, oplakivala i svoga oca i Edipa. Ja znam dobro da u tebi, por ed djecije elje da se igra i sklonosti ka zabavi, postoji i ne to od djecije sur ovosti. Ja se, kceri moja, bojim ako bih ti ispricao neke dogadaje iz djeca tva tvoga oca, da bi ga ti ne.milosrdno ismijavala, a ja ne volim kada dijete ismi.j ava svoga oca, ne volim da se grubo zabavlja na nje.gov racun. Ali uza sve to, u poznao sam tvoga oca i u takvim ivotnim prilikama da ti mogu o njima pricati bez bojazni da cu pobuditi u tebi tugu, ili izazvati podsmijeh i porugu. Upoznao sa m ga u trinaestoj godini ivota, kada je poslat u Kairo da slu a predavanja iz na uke na Azharu. Bio je tada djecak, pun poleta i trudoljubivosti, mr av i blijed, skromno obucen - vi e siroma no nego bogato, Page 29

Taha Husein - Dani 91skoro da su ga prezirno gledali u prljavoj abaji, sa ka.pom cija je bjelina postala crna, u ko ulji koja se, are.na od razne hrane kojom se pokapao, vidjela ispod aba-je, i u izno enim i zakrpljenim cipelama. Izgledao j e bi.jedno u tome svemu, ali ljudi bi se nasmije ili, uprkos takvom alosnom stan ju, gledajuci slijepog kako, svije.tla cela i nasmije enih jagodica, uri sa svoj im vodicem put Azhara, pa ljivo koracajuci i ne kolebajuci se u ho.du, niti poka zujuci onu smracenost koja obicno prekri.va lice slijepaca. Ma kako izgledao bij edan, smije ili su mu se i gledali ga dobrocudno kada bi na predavanju sjeo i, p retvoren sav u uho, gutao profesorovo izlaganje sa osmijehom koji nije izra avao ni gorcinu ni alost, niti sklonost da se zabavlja, dok su djecaci oko njega cin ili to do mile volje. Upoznao sam ga kako provodi dan, nedjelju, mje.sec, godinu , jeduci samo jedno jelo za jutarnji i vecer.nji obrok, ne tu eci se, bez zlovol je i bez nestrpljenja, i ne pomi ljajuci da je njegovo stanje za albu. Kada bi s amo jedan dan pojela malo toga jela koje je on tada jeo, majka bi ti, uznemirena , prinijela ca u vode i bez oklijevanja pozvala ljekara. Cesto je danima, nedjel jama pa i mjesecima, ivio samo na azharskom hljebu. Te ko onima koji od toga hlj eba ive! U njemu su nalazili svakojake ljuske, razli.cite kamencice pa i mno tvo insekata. Danima, nedje.ljama, mjesecima umakao je taj hljeb u "crni med". Ti n e zna , i bolje je da ne zna , staje "crni med".62) Tako je ivio tvoj otac, trud eci se, smije eci se ivo.tu i predavanjima, u odricanjima kojih jedva daje bio i svjestan. A kada bi se, nakon zavr etka kolske godine, vratio roditeljima i oni ga pitali kako se hrani i kako i.vi, ispredao je la i isto onako kako tebi smi lja price. 62) Vrsta veoma jeftinog pekmeza. 92 Po njegovim rijecima, ivot mu je bio blagostanje i udobnost. Nije lagao zato to je volio la , nego je sa a-ljeva o dvoje staraca i nije elio da ih rastu uje pricaju.ci o bijedi u kojoj ivi. Nij e htio, iz obzira prema bratu azharovcu, da roditelji saznaju kako ovaj prigrabi za sebe ono malo mlijeka to su ga dobivali. Takav je bio ovot tvoga oca u trina estoj godini ivota. Ako bi me zapitali kako je dospio do sada njeg sta.nja, kada njegov izgled ne izaziva sa aljenje i prezir i kada je u mogucnosti da tebi i t vome bratu obezbijedi ivot u zadovoljstvu, kako je uspio da u mnogima iza.zove z avist, mr nju i pakost, a u mnogima zadovolj.stvo, po tovanje i ohrabrenje - ako bi me pitali kako je iz onda njeg stanja do ao u ovo sada nje - ne bih mo.gao d ati odgovor! Ali postoji jedna licnost koja to mo. e, pitaj je, kazace ti. Pozna je li je? To je onaj andeo koji se uvece nagi-nje nad tvoju postelju da bi imala mirnu noc i sladak san, a ujutru se nadnosi nad tvoj krevetic da bi ti dan koji dolazi bio veseo i ispunjen rado cu. Nisi li du nik ovom andelu za spokojne noc i i bezbri ne dane?! Taj isti andeo nadnosio se nad tvoga oca i mijenjao njegovu bijedu u u ivanju, ocaj u nadu, siroma tvo u bogatstvo, mucenje u srecu i vedri nu. Dug tvoga oca prema ovom anedlu nije manji od tvoga. Ispoma ite se oboje, o, kceri, da odu ite taj dug, iako nikada necete postici vi e od malog dijela onog a to biste htjeli da mu vratite. 93Iako je proveo u Kairu vec dvije nedjelje, mo da i ne to vi e, jo se nije snalazio. Znao je samo dvije stva.ri: da je napusti o selo i do ao u prestonicu, u kojoj ce morati du e boraviti uceci i posjecujuci casove na Az-haru, i da mu je dan prolazio podijeljen u tri dijela. On je sva t ri pro ivljavao kao u magnovenju, nije jo bio u stanju da ih potpuno do ivi. Sta novao je u cudnoj kuci, do koje se dolazilo tako.der cudnim putem. Kada se vraca o iz Azhara, skretao je desno i ulazio kroz vrata otvorena danju a zatvorena noc u: poslije vecernje molitve ulazilo se kroz mali otvor na sredini vrata. Kada bi pro ao vrata, osjecao je sa svoje desne strane blagu toplinu, koja mu je milova .la desni obraz, dok je tanki dim golicao njegove noz-drve; sa

lijeve strane dopirao je cudan zvuk izazivajuci njegovu znati elju. Danima je sl u ao ovaj zvuk kada se vracao iz Azhara i jutrom i navecer. Cuje ga, ne zna ta b i moglo biti, a stidi se da nekoga upita. Tek je iz nekih razgovora zakljucio da je to klokotanje nargile koju su pu ili trgovci iz ove mahale. Pripremao ju je v lasnik kafane otkuda je dopirala ona blaga toplina i tanki dim. Po to bi u nekol iko koraka pro ao taj natkriveni vla ni prolaz, po kojem se nesigurno gazilo zbo g koli.cine vode to ju je prosipao kafed ija, izlazio je na 97otvorenu ulicu, us ku i prljavu, punu cudnih, izmije a.nih mirisa koje na prijatelj nije uspijevao da raspozna. Bili su jedva podno ljivi ujutru i u predvecerje, a u a.sni kada po odmakne dan i pripece sunce. Na prijatelj je i ao uskim sokakom. Rijetko kada je mogao ici pravo. Najce ce ga je njegov pratilac vu.kao lijevo-desno izbjegavaju ci prepreke. Tada se Page 30

Taha Husein - Dani tru.dio da se snade u novom pravcu, pipajuci zid kuce sa desn e strane ili se opiruci o onaj s lijeve. Savladav i prepreku, vracao se predanje m pravcu, hodajuci ma.lim nesigurnim koracima, dok mu je nos hvatao odvra.tne mi rise, a do u iju mu dopirali izmije ani zaglu u-juci zvuci to su navirali sa svi h strana, odozgo, odoz.do, zdesna, slijeva, mje ajuci se zatim negdje u zraku. C inilo se da su se sakupljali i lebdjeli iznad glave dje.teta kao slojevi tankih oblaka naslaganih tako da jedan drugi prekrivaju. Ova buka je uistinu predstavlj ala voema cudnu mje. avinu urnebesne svade ena, mu kih glasova koji se sa estino m nadvikuju ili prijateljski razgovaraju, treska sve njeva koje istovaraju ili u tovaraju, glasa sakad i-je63) koji zapijeva nudeci vodu, glasa kocija a koji psu .je magarca, mazgu ili konja, kripanja to kova kola; katkada je taj oblak glasov a raskidalo njakanje magara.ca ili rzanje konja. Na prijatelj je prolazio kroz s ve to, smeten, skoro izgubljen. Ali na tacno odredenom mjestu, on bi cuo kroz od krinuta vrata, sa svoje lijeve strane, zvuk izmi.je anih razgovora, i tada je z nao da ce poslije korak-dva morati skrenuti ulijevo do stepenica to ce ga odvest i do njegovog stana. Bile su to jednostavne stepenice, ni pre.vi e iroke ni prev i e uske. Stepenici su bili od kamena, ali kako se mnogo silazilo i penjalo, a n iko ih nije prao 63) Sakad ija - prodavac vode. 98 ni cisto, naslagalo se na nji ma pra ine koja je potpuno prekrivala kamen, tako da se onome ko se penje ili si la.zi cinilo da su stepenice od utabane zemlje. Djecak je Imao strast da broji s tepeni ta uvijek ka.da se bilo gdje peo ili silazio. Ali u toj kuci, za citavo v rijeme boravljenja, nije mu palo na pamet da to cini. Po to ih je dva-triput upo trijebio, odmah je upamtio da poslije nekoliko stepenika mora da skrene malo uli jevo da bi nastavio penjanje, ostavljajuci sa desne strane otvor kroz koji nece nikada proci: znao je da vodi na prvi sprat zgrade u kojoj je stanovao dugo godi na. Prolazio je, dakle, pokraj ulaza tog sprata, na ko.jem nisu stanovali studen ti, vec je slu ila radnicima ra.znih vrsta i preprodavcima kao prenoci te, a zat im nastavljao da se penje do drugog sprata. Jedva bi sti.gao dotle, a vec je osj ecao kako du evnu tjeskobu za.mjenjuje lagodnost od cistog zraka koji je mogao d u.boko udisati nakon gu enja na tim odvratnim stepeni.cama. Sa velikim zadovoljs tvom je slu ao glasove onog papagaja stoje brbljao bez prestanka, kao da tra. i da mu cijeli svijet bude svjedok koliko ga tirani e gazda Persijanac, zatvoriv i ga u mrski kavez da bi ga sjutra ili prekosjutra prodao drugom gazdi, koji ce g a zatvoriti u isto tako odvratan kavez. Kada ga se Persi.janac bude oslobodio na taj nacin i kada dobije pare, kupice mjesto njega drugu pticu, koja ce ivjeti u istoj tamnici, upucujuci drugima svoja proklinjanja, cekaju.ci sudbinu svog pre thodnika - da prelazi iz ruke u ru.ku, od kaveza do kaveza; s njom ce prelaziti tu na pje.sma koja ce zabavljati ljude. Na vrhu stepencia na eg prijatelja bi po milovao po licu svje vazduh, a papagaj ga je zvao da skrene nade.sno. Poslu ao b i i, iduci uskim hodnikom, prolazio po.red dvije sobe koje su slu ile kao prebiv ali te dvojici Persijanaca. Jedan je bio jo mlad, drugi u godinama. 99Koliko god je prvi bio gundalo, neotesan, uvucen u se.be, toliko se drugi neusiljeno i sa dobrotom ophodio sa ljudima. Na kraju je djecak stizao u svoje prebivali te. Prv a prostorija je vi e licila na predsoblje, u njemu su se na.lazile stvari potreb ne za materijalni ivot domacinstva. Iz nje se ulazilo u drugu prostoriju, veliku , ali nepravil.nog oblika, gdje su bile poredane stvari potrebne za in.telektual ni rad. Pored toga, ovo je bila i spavaca soba, i trpezarija, i salon za razgovo re i nocna sijela, i

soba za citanje i studij. Pored knjiga, tu se nalazio pribor za caj i ne to posl astica. Djecakov kutak u ovoj odaji je bio odreden i ogranicen kao i svugdje gdj e je obitavao ili cesto zalazio. Kutak se nalazio sa lijeve strane ulaza. Na kor ak-dva djecak bi do ao do prostrte hasure preko koje je bio bacen stari ali vrij edan tepih. Tu je sjedio danju i tu je spavao nocu, po to stavi jastuk da polo i glavu i pokri.vac da se u njega umota. Preko puta je bilo mjesto nje.govog brat a, ejha, malo nadignuto -prostrta hasura je bila prekrivena dobrim tepihom, prek o koga je preba.ceno cebe, a po njemu du ek od cistog pamuka, irok i dug. Sve to bilo je prekriveno dekom. Tu je sjedio brat sa svojim prijateljima. Nisu se nas lanjali na zid, kao to je to cinio djecak, vec na jastuke, pa ljivo poredane po du eku. Nocu se taj divan pretvarao u krevet gdje je spavao djecakov brat. 100 I I Page 31

Taha Husein - Dani Djecak nije znao ni ta vi e o toj sredini. Drugi od tri dijel a dana predstavljao je pravu moru, koja gaje pritis-kala na cijelom putu od maha le do Azhara. Izlazio je iz natkrivenog prolaza, toplota iz kafane zapahnula bi mu lijevi obraz, a klokot nargile dopirao bi do desnog uha. Tako bi se na ao pre d prodavnicom koja je odigrala ve.liku ulogu u njegovom ivotu. Bila je to radnja had i-Fi-ruza, koji je snabdijevao stanovnike mahale najvecim dijelom namirnica . Ujutro im je prodavao bob pirjanjen na ulju. Kod njega, kao i kod ostalih prod avaca, bio je pripremljen na razne nacine, ali ga je on izvrsno goto-vio i pretj erivao u cijeni. Prodavao ga je posnog, ili pri.premljenog na raznim vrstama ulj a, na maslu ili masla.cu. Po potrebi je dodavao sve moguce zacine koji su mamili studente da ga jedu pretjerano, pa su te ko pra.tili jutarnje casove, a na popo dnevnim spavali. Navecer je had i Firuz prodavao druge stvari - sir, masline, ml jeveni susam ili med; za imucnije imao je u radnji konzerve tunjevine ili sardin e. A kada se zanoci, po svoj prilici je nekima prodavao stvari cije se ime ne sp ominje, koje se ne jedu, o kojima se prica u po glasa i oko kojih se estoko spor i.64) 64) Afrodizijaci i droge. 101Djecak je prislu kivao ova aptanja, ponekad b i ne to i razumio, ali vecinom je to za njega ostala za.tvorena knjiga. Kada je vec pro lo djetinjstvo i djecak postao zreo, otkrio je zagonetku tih do aptavanj a - sa.znao je istinu. Tada su mu drugacije izgledale mnoge vrijednosti, mjerila mnogih sudova i pravi karakter mnogih ljudi. Had i Firuz je bio crn kao ugalj, visok, malo govor-ljiv. Uostalom, njegov govor je bio te ko razumljiv. Cu.dan je bio nacin na koji je mrmljao arapski, to je os.tavljalo nezaboravan utisak na d jecaka. Procitao je je.dnom u "Knjizi izra avanja i jasnosti"65) pricu o Zija-du i njegovom robu. Ovaj posljednji jednom htjede da ka e svom gospodaru da im je poklojen divlji magarac, ali u obje rijeci (himar i vah ) ispustio je h, to je Z ija-da razljutilo. Kada je zatra io od roba da ka e jednos.tavno "ajr" (sinonim za "himar" - magarac), rob to iz.govori "ejr" (falus), a Zijad ga brzo prekide: "Ne, ne, bolje je onda reci 'imar'"! Kada god je djecak citao ovu pricu, sjetio se Had i Firuza. Taj covjek je bio na dobrom glasu u mahali, a narocito medu stu dentima. Kada se bli io kraj mjeseca, ili kada bi stipendija kasnila, ukratko, k ada je manjka.lo para, oni su mu se obracali da bi se hranili na vere.siju ili d a pozajme nekoliko pijastera. Konacno, moglo se racunati na njegovu pomoc u rje avanju mnogih i ra.zlicitih problema. Zbog toga je za njih njegovo ime bi.lo ist o toliko slavno koliko i imena najcuevenijih pro.fesora Azhara. Had i Firuz je i grao jo jednu va nu ulogu u ivotu ovih daka. Na njegovo ime su stizala pisma sa novosti.ma o njihovim porodicama, i narocito oni mali papirici 65) "Knjiga izra avanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo je.dnog od najvecih arapskih proz nih pisaca, D ahiza (IX vijek). 102 koji se nose na po tu kada se ulazi praznih d epova a izlazi d epova punih zveketa prijatnog uhu, srcu takoder. Otuda je sva ki student neizbje no dolazio Had i Fi-ruzu da ga pozdravi ujutro i navecer i da baci brz i skri.ven pogled na mjesto* gdje su pisma ocekivala one ko.jima su up ucena. Koliko se samo puta desilo da se ne.ko od njih vrati u svoj stan dr eci u ruci kovertu svu izma cenu tragovima ulja i maslaca! Bez obzira na prljav tinu, ta koverta je imala u njihovim ocima vecu vrijednost od bilo kojeg zadatka iz k njiga prava, grama.tike ili osnova teologije. Djecak je, dakle, nailazio pored r adnje Had i Firu.za izlazeci iz natkrivenog prolaza. Nacinio bi nekoliko koraka sa svojim pratiocem, da pozdravi had i-Firzua i pita je li dobio pismo na njegov o ime: zavisno od od.govora, njegovo lice bi bilo nasmijano ili namrgodeno. Skre tao je ulijevo, koracao pravo

dugom i prenaselje.nom ulicom. Bila je to neprekidna rijeka daka i stude.nata, t rgovaca, preprodavaca, radnika, dvokolica koje su vukli magarci, konji ili mazge . Tu je vladala zaglu- ujuca buka od povika kocija a, psovki ili bijesa, upu.cen ih svima koji su im ometali prolaz, bili oni odrasli ljudi, ene ili djeca. S des ne i s lijeve strane ulice niza.li su se razni ducancici, medu kojima i one skro mne prcvarnice gdje se spremala hrana za siromahe. Otuda su se irili neprijatni mirisi, ali ipak dragi mnogim pro.laznicima, studentima, radnicima ili hamalima koji no.se teret na svojim ledima - poneki se zaustavljao i ku.povao malo hrane pro diruci je na licu mjesta ili je odnoseci kuci da bi jeo sam ili podijelio sa svojima. Neke su ti mirisi dra ili, ali su ostajali neosjetljivi; ma.mili su ih , ali kao da su bili gluhi, oci su im vidjele, nozdrve osjecale, apetit se javlj ao, ali njihove ruke su bile nemocne jer su im d epovi bili izdajnicki prazni. T akvi su prolazili nezadovoljni, srca punog Page 32

Taha Husein - Dani gorcine i 103tuge, ali ipak pomireni sa svojom sudbinom. Medu prodavnicama bilo je i takvih koje su pru ale utoci te mirnijem, spokojnijem i ti em trgovanju. Nije se govorilo, ili se govorilo malo, rijeci su padale u po.l a glasa i sa naporom su se mogle cuti, tu se govorilo ugladeno, uctivo, prijatno . Pored toga, ili ba zbog to.ga, takva trgovina se obracala bogatijim kupcima. U vecini tih radnji prodavali su se samo kafa i sapun, u nekoliko njih ecer i ri a. Djecak je prolazio sna no osjecajuci sve to. No ne bi spoznao ni ta da mu nje gov pratilac nije, s vremena na vrijeme, davao obja njenja. Nastavljao je put ca s ra.vno gazeci, cas posrcuci. Hod mu je bio siguran kada je ulica bila ravna, a posrtao bi kada su nailazile d om-be. Dolazio je do mjesta gdje je trebalo skre nuti malo ulijevo da bi u ao u tijesno sokace, krivudavo, nevjero-vatno prljavo. Zrak je tu zaudarao na trule , tako da se cinilo kako su se tu skupili najgnusn iji i najodvratniji vonjevi. S vremena na vrijeme, culi su se slabi i tanki zvuc i, koji su izra avali krajnju bijedu. Oni su poticali od koraka nekoga ko osjeca ivot samo sluhom, pa ga priziva samo kad ga cuje. Drugi glasovi su im odgova.ra li, kratki, opori, prigu eni, isprekidani, glasovi ptica koje vole tamu, dru e s e sa samocom i ru evinama. Sa njihovim kricima se mije ao klepet krila, koja bi pone.kad i okrznula uho ili obraz djecaka ispunjavajuci ga stravom. Njegova se r uka tada naglo, instinktivno diza.la, da bi za titila uho ili obraz, a srce bi j ace zakucalo. I ao je za svojim vodicem tim uskim, mracnim i kri-vudavim sokacet om penjuci se malo, a zatim spu taju.ci se niz padine, iduci pravo pa skrenuv i desno, zatim opet pravo pa lijevo. A ovi zvukovi, razliciti i odvratni, cas su g a dozivali, drugi put opet pratili, ali uvijek uznemiravali, sve do trenutka kad a bi osjetio da mu se srce smiruje, da mu je ugodnije, i tada mu je disanje 104 postajalo normalno. To je izazivalo dubok i dug uzdah koji kao daje odnosio sve one strave, bol i tugu iz du. e djecakove. Slobodno i spokojno je disao kao da j e upijao ivot zajedno sa svje im zrakom koji ga je okru ivao otkad je napustio s okacic Slijepih mi eva. Ulazio je u onu uli.cu to je pocinjala padinom, gdje su njegovi koraci bi.li nesigurni za trenutak, ali kako se ulica brzo ispravlja.la, i zemlja se pod njegovim nogama izravnavala. Cak se i osmjehivao slu ajuci taj koncert cudnih glasova, ulazeci u tu mirnu i prijatnu ulicu. Sa lijeve strane na .lazila se d amija Sejjidna Huseina, a sa desne mali du.cani. Koliko se samo put a zaustavljao ispred nekih od njih! Koliko je lijepih stvari tamo ku ao! Ljeti j e jeo socne smokve i pio smokvin sok, a zimi je u ivao u sutlija u koji gaje izn utra zagrijavao. Bio je takkoder mu terija nekih sirijskih trgovaca gdje je uzi. mao razne vrste jela, hladnog ili toplog, slatkog i sla.nog. Neocjenjiva je bila slast koju je osjecao. A, ako bi mu sada ponudili ta jela, pla io bi se da se n e razboli, cak da mu ne zaprijeti smrt. Nastavljajuci tom ulicom, dolazio je do mjesta gdje su se glasovi umno avali i postajali zaglu ni: shvatao je daje to ra skrsnica. Mogao je ici pravo, desno ili lijevo, ili se vratiti. Pratilac mu je o bja njavao raskrsnicu: "Ovdje su ce.tiri pravca. Ako krene desno, stici ce do No vog puta, pa u Mouski, pa do Zelenog praga; lijevo je ulica Dar-rassa, ali mi ce mo ici pravo ulicom Halvad i, ulicom nauke, truda i rada, toliko tijesne da bi m ogao obje stra.ne dohvatiti kada ra iri ruke. Ti ce produ iti kroz niz malih duc ana gdje se prodaju knjige, stare i nove, naj.bolje kao najgore, tampane kao i r ukopisne". Koliko je plodnih i ugodnih stanki pravio djecak u toj tijesnoj uli.c i! Nije ih nikada zaboravio, uprkos vremenu koje je 105proticalo i promjenama u njegovom ivotu. Ali on se vec uri, jer njegov pratilac mora stici u Azhar prije ne.go to predavanja pocnu. Evo ga vec sti e

do Vrata bri.jaca, skida sandale, stavlja jednu preko druge, uzima ih u ruke i u lazi sa pratiocem. Nakon nekoliko koraka pre.koracio bi malo uzdignuti prag i pr ed njim je pucalo dvori te Azhara, mirno i smireno, u kome je carlijao blagi jut arnji povjetarac. Sada je on u trecem dijelu svoga tada njeg svakodnevnog ivota. 106 III To mu je bio i najdra i njegov dio. On je ostavio i najdublji trag u nj emu. Bio mu je dra i od onoga dije.la koji je provodio u svojoj sobi osjecajuci se svirepo tudim. Jer on tu sobu, u stvari, nije ni poznavao, nije poznavao poku cstvo koje se nalazilo u njoj, osim ma.log i njemu najbli eg djelica; nije u njo j ni ivio onako kako je ivio u svojoj kuci u provinciji i njenim soba.ma i Page 33

Taha Husein - Dani sobiccima u kojima je poznavao i najmanju sitni.cu. U toj sob i on je bio odvojen od svijeta i stvari, osje.cao je tjeskobu od te kog vazduha koji je udisao ne na.lazeci ivotno zadovoljstvo, vec samo bol i tegobu. Bio mu j e dra i i od drugog dijela koji je provodio na putu izmedu stana i Azhara. Tu je bio smeten, pre.pla ene du e, kolebljiva koraka. Srcem mu je ovladava.la ona iz dajnicka i nesnosna izgubljenost koja covjeka obezvolji i dovodi do toga da zalu ta ne samo na stvar.nom putu - to mu je bilo sudeno - nego i u duhovnom pogledu. Glasovi koji su se dizali oko njega i okolni ne.mir izbezumljivali su ga. Stidi o se u sebi zbog koleblji.vog koraka i nemoci da uskladi svoj teturajuci, zbunje .ni polagani hod sa sigurnim, pravim i sna nim hodom svoga pratioca. A u ovom, t recem dijelu, nalazio je zadovoljstvo, si.gurnost, smirenost i ravnote u. Onaj l ahor koji je carli107jao u dvori tu Azhara kada je obavljao jutarnju molitvu doc ekivao mu je lice pozdravom, ispunjavajuci mu srce sigurno cu i nadom. Osjecanje koje je izazvao ovaj la.hor dodirujuci mu celo oro eno znojem zbog ustrog hoda, bilo je sasvim slicno poljupcima koje mu je s vre.mena na vrijeme davala majka, kada bi boravio kod ku.ce, kazivao joj stihove iz Kur'ana ili je zabavio pricom koju je naucio iz knjiga u mektebu, ili kada bi izlazio blijed i slaba an nakon boravka u osami, gdje je, kazu.juci litaniju Jasin, posredovao kod boga da udov olji ne.koj od mnogobrojnih potreba porodice. Ti poljupci su krijepili njegovo s rce ispunjavajuci mu du u sigurno cu, nadom i nje no cu. A ovaj povje.tarac to g a je docekivao u dvori tu Azhara budio je u njemu sve to i vracao ga zadovoljstv u nakon umora, smirenosti nakon nemira, osmijehu nakon mr tenja. Iako nije ni ta znao o Azharu, niti onom ta on obu.hvata, bilo mu je dovoljno da njegove bose n oge dota.knu tle ovog dvori ta, da ga pomiluje po licu povjeta.rac dvori ta, da osjeti Azhar oko sebe kako se jo uspa.van sprema na budenje, jo miran ili sprema n za poslo.vanje - pa da se osvijesti i dode sebi. Tada je bio sigu.ran da mu je tu domovina i rodbina, i cezavao je osje.caj tudinstva, nije vi e bilo bola. Du a mu se otvarala na sve strane, srce je gorjelo od elje da primi... Da primi, t a? Da primi ne to to ne zna, ali za cim stra.sno udi. Koliko je slu ao tu rijec i elio da sazna ta je njen smisao: nauka. Nejasno, ali sna no je naslucivao da n auka nema granice i da ljudi utro e cijeli svoj ivot kako bi usvo.jili njen veom a mali dio. I on je htio da postigne najvi. e to mo e, ma koliko to bilo neznatn o. Od svog oca- ejha i njegovih ucenih prijatelja cuo je daje nauka mo.re bez ob ala i nije to shvatio kao metaforu ili hiperbo.lu, nego kao su tu istinu. 108 Do ao je u Kairo i na Azhar sa namjerom da se ba.ci u ovo more i pije koliko mu bo g dopusti, pa makar se i ugu io u njemu. A koja bi smrt plemenitom covje.ku bila dra a od ove to dolazi od nauke, i to u trenut.ku kada je sav utonuo u nju? j S va ta sjecanja navaljivala su odjednom na njegovu mladu du u, ispunjavala je tak o daje zaboravljao i svo.ju pustu sobu i onaj izlokani i izuvijani put, cak je z a.boravljao svoju kasabu i u ivanja koja mu je pru ala. Ona su du u djecakovu uc vr civala u ubjedenju da nije grije ila niti pretjerivala kada je gorjela od elj e za Az-harom i osjecala se tjeskobno u kasabi. Djecak je nastavljao'put sa svoj im pratiocem, prela.zio dvori te i peo se na onu malu stepenicu od koje je pocin jao Azhar: tada su njegovo srce ispunjavale smjernost i skru enost, a du u uzvi enost i ponos. Usporavao je korak preko prostrtih hasura, vec pomalo istro enih, koje su otkrivale ponegdje patos to je pod njima, kao da su htjele da dozvole s topalima posjetila.ca pone to od

blagoslova doticanjem ovog svijetlog tla. Djecak je volio Azhar u ovom trenutku, kada vjernici, jo nerasanjeni, zavr e jutarnju molitvu, pa se okupe ukrug oko j ednog ili drugog stuba ocekujuci nekog profesora da im odr i predavanje iz tradi cije, komenta.ra, dogmatike ili teologije. U tom trenutku Azhar je jo bio tih, n ije se cuo onaj cudni odjek to ga je ispunjavao od izlaska sun.ca do obavljanja posljednje nocne molitve. Mogao si cuti samo price kazane apatom, mo da ponekog mla.dica kako kazuje Kur'an, tiho i ravnomjerno, ponekad si mogao proci pored ne kog ko obavlja molitvu jer ni.je stigao na zajednicku, ili je stigao ali je nast avio ne.obaveznu, dodatnu, nakon obavezne. Ovdje-ondje mogao si cuti profesora k oji pocinje svoje predavanje onim slabim glasom nalik na nekoga ko se tek probu1 09dio i obavio molitvu a nije zalo io ni ta to bi njego.vom tijelu dalo polet i snagu. Pocinjao je mirnim, bla.gim, pomalo iskidanim glasom: "U ime boga opceg d obrocinitelja milostivog; neka je hvala Allahu go.spodaru svjetova, a spas i bla goslov najplemenitijem proroku, na em gospodinu Muhamedu i njegovoj ro.dbini Pag e 34

Taha Husein - Dani i svim drugovima. Evo ta ka e pisac, neka mu se bog smiluje, a nama pomogne da se koristimo nje.govim znanjem, amin!" Studenti su slu ali ova j glas mirno i klonulo, poput mirnoce i klonulosti profesora. Koliko je puta dje cak uporedivao glas profesora kada izgovaraju gornju frazu na jutarnjem i popodn evnom casu! Glas ujutru bivao je blag, u njemu je bilo ostatka sna, a glas u pod ne bio je jak, grub, krupan, a takoder pomalo i lijen, docaravao je stomake pune onda njom azharskom hranom koja se sastojala od boba i kiselog povrca ili neceg slicnog. U jutarnjem glasu molitva za du u pisca ud benika licila je na preklin janje, a u podnevnom na napad na pis.ca koji skoro da je bio neprijateljski. Ova poredenja su zabavljala djecaka i u njemu izazivala slast i u ivanje. On je nas tavljao put sa pratiocem, peo se one dvije ste.penice od kojih pocinje trijem. T u, pored jednog od ovih blagoslovenih stubova za koji je debelim lancem bila pri vezana stolica, njegov pratilac bi ga posadio uz rije.ci: "Cekaj ovdje, slu ace predavanje iz tradicije! Kada se zavr i moje predavanje, doci cu po tebe". Njego v brat-pratilac je slu ao predavanje iz osnova islamskog prava, a profesor mu je bio ejh Radi, bog ga pomilovao! Djelo koje je tumacio ejh Radi bilo je "Knjiga obja njenja" (Kitab at Tahrir) od Kamal ibn al Himama. Djecak je slu ao sve ove rijeci i srce mu je bi.lo puno strahopo tovanja, znati elje i divljenja. Osnovi tradicije? ta bi mogla biti ta nauka? ejh Radi? Ko bi mogao biti taj ejh? Attahr ir? ta znaci ova rijec? Al Ka110 mal ibn al Himam? Kako su velicanstvena ta dva imena! Zaista, nauka je more bez obale, a pametan covjek obe-zbijedice sebi izuz etnu dobrobit ako zaroni u njega. Dje-cakovo divljenje za ovo predavanje raslo j e iz dana u dan, kada je slu ao svoga brata i njegove drugove kako se pripremaju prije nego to ce krenuti na njega: citali su neobican tekst koji je na njega os tavio prijatan utisak. Slu ajuci to, djecak je gorio od elje da bude stariji est -sedam godina kako bi mogao da razumije taj tekst, da rije i njegove zagonetke, pronikne u njegove simbole pa da se u njemu snalazi onako kako se snalaze ovi da .roviti mladici, da o njemu raspravlja sa profesorima kao to su to oni cinili. A li za sada on je prinuden da slu a bez razumijevanja. Cesto je obrtao u sebi ovu ili onu re.cenicu da bi iza nje otkrio ne to. Ali nije uspijevao. To je samo po jacavalo njegovo velicanje nauke, po tovanje ucenjaka, potcjenjivanje sebe i pri premu za trud i rad. Bila je jedna recenica koja mu, Bog mu je svjedok, nije noc ima dala da spava i koja mu je zagorcala mno.ge dane ivota. Zbog nje je zanemari o vi e casova nas.tave, koju je lako razumijevao u pocetku, pa ga je to podstica lo da ne slu a profesorovo predavanje, vec da razmi lja o onome to je cuo od tih darovitih mladica. A ta recenica, koja ga je tako zaokupila, bila je za.ista za gonetna. Doprla mu je do uha u momentu kada je bio polubudan na putu da se uspav a. Ona gaje razbu.dila, cijelu noc je probdio, a glasila je: "Istina je ru e.nje ru enja". ta znaci ova fraza? Kako se ru i ru enje? ta bi moglo biti to ru enje ? Kako ru enje mo e biti is.tina? Ova recenica se vrtjela u njegovoj glavi kao t o bunilo groznice izaziva vrtoglavicu bolesnika. To ga je pro lo tek kada se upo znao sa Kafravijevim66^ djelom 65) "Knjiga izra avanja i jasnosti" (Bajan vat-Ta bjin) je djelo je.dnog od najvecih arapskih proznih pisaca, D ahiza (IX vijek). 111o dvosmislenostima, postoje prostudirao i o njemu dis-kutovao. Tada je osjeti o daje poceo da pije iz toga mo.ra bez obala, mora nauke. Djecak je sjedio pokra j stuba igrajuci se lancem ko.jim je privezana katedra,

slu ajuci profesora kako preda.je o tradiciji. Predavanje je bilo potpuno razuml jivo, a je.dino mu se nije dopadala ta bujica imena koja su padala jedno iza dru gog, kojima su prethodile rijeci "kazivao nam je", a pojedina imena je rastavlja o predlog "od". Djecak nije razumijevao smisao radanja ovih imena niti gomilanja ovog predloga elio je da se ono preki.ne i da profesor stigne do same izreke pr orokove. A cim bi nju cuo, djecak ju je pohlepno pamtio i razumi.jevao. Nije ga interesovao profesorov komentar, jer ga je podsjecao na ono to je slu ao u kasab i od d amij-skog imama i od onoga ejha to gaje poducavao poce.tnim pojmovima isl amskog prava. I dok je profesor nastavljao svoje predavanje, Azhar se postepeno budio, kao da su ga rasanjivali glasovi svih tih ljudi to dr e predavanja i povr emena rasprava koja se zametala ne bez estine, izmedu njih i njihovih studenata. Studenti su pridolazili, glasovi postajali jaci, a amor se zgu njavao tako da s u profesori morali da podi u glas kako bi ih ucenici culi. Nerijetko su bili pri nudeni da izgovore slijedece rijeci koje su dopu tale da se predavanje Page 35

Taha Husein - Dani zavr i: "A bog najbolje zna" - jer su vec bili stigi studenti koji cekaju predavanje o islam.skom pravu drugog profesora, ili ovog istog, pa je mo.rao da zavr i jutarnje i pocne podnevno predavanje. Ta.da je dolazio djeca kov brat-pratilac, uzimao ga za ruku bez rijeci i vukao bezobzirno ka drugom mje stu, gdje gaje ostavljao kao to se ostavlja stvar, i odlazio. Djecak je shvatio da je preveden na predavanje o islamskom pravu, da ce ga saslu ati do kraja, zat im ce profesor otici, studenti se razici, a on ostati na svom 112 mjestu, ne odm icuci se dok se njegov pratilac ne vrati iz d amije Sajjidna Husseina, gdje je s lu ao predavanje iz islamskog prava profesora Bekhita, neka mu se bog smiluje. A profesor Bekhit je volio da odu i predavanje; nje.govi studenti su u ivali u ra spravljanju, tako daje svoj cas zavr avao tek kada se visoko digne sunce. Tada s e djecaku vracao pratilac, bez rijeci ga uzimao za ruku, vukao grubo i vodio ga iz Azhara kroz drugi dio njego.vog svakodnevnog ivota, putem ka kuci, prvom dije lu njegove svakodnevnice. Tu bi ga gurnuo na njegovo mjesto u sobi, na onaj star i cilim prostrt preko prodera-ne, pohabane hasure. 113IV Djecak je zauzimao svoj e mjesto na toj prostirci u jednom uglu sobe, naslanjao se rukom ili dolakticom na prozor na lijevoj strani i, ne pribrav i se, prebirao mnogobrojne utiske koji h je bio pun: utiske sa ulice, iz dvori ta Azhara, iz onoga to je cuo profesora tradicije ili od profesora islamskog prava. Prebirao je utiske i i.vio sa njima nekoliko trenutaka. Ali ne zadugo, jer ga njegov brat nije gurnuo na to mjesto d a bi se sam pri-brao ili da bi ucio, nego je odlazio da spremi rucak. Objed se r azlikovao od dana do dana, ali ne po sa-dr ini - uvijek je to bio bob na maslu i li ulju - nego po okolnostima i zgodama koje su ga pratile. Nekada je rucak prol azio u utnji, a nekada u glasnom razgovoru: utljiv - kada je djecak bio sam sa b ratom, tada su jeli brzo, u tmurnom raspolo enju, skoro da ni jedan nije govorio ni ta osim kratkih isprekidanih recenica koji.ma je djecak odgovarao bratu; gla san i govorljiv - kada su se objedu pridru ivali bratovi drugovi. Nekada ih je b ivalo po trojica, nekada cetvorica, a katkada bi dola.zio i peti, ali o njemu je bolje da sada ne govorimo. To su bili studenti koji su dolazili da tu ugodno pr o.vedu koji sat svog ivota. Potpuno su zanemarivali dje.caka, nisu mu upucivali nijednu recenicu, niti je on mo.rao ma kome da uzvraca odgovor. 114 To je djecak u upravo bilo najdra e, on je time do.bivao, jer ga je radovalo da ih slu a. Kol iko se toga naslu ao! I koliko cudnih stvari! bilo je toliko razno.vrsnosti u ra zgovorima oko tog okruglog niskog stola koji su nazivali sofra. Svi su sjedili o ko nje na zemlji, na sredini sofre je bila postavljena velika casa puna boba na maslu ili ulju, a pored nje druga velika posu.da puna ukiseljenog povrca potoplj enog u vodi koju bi ovi mladici srkali prije nego to pocnu jesti - prvo pocne je dan, a zatim posuda ide kru no drugima. Ali nikada nisu nudili djecaka. Kada bi dovoljno popili ove slane kisele vode, koja je otvarala apetit, kako se to obicn o ka e, pristupali su jelu. Na sofri su se nala.zile lepinje kupljene ili donese ne od obroka iz Azha.ra. Mladici su se takmicili ko ce pobijediti u jelu: u broj u progutanih lepinja, u velicini otkinutog zaloga.ja, u kolicni zagrabljenog bob a umocenog u maslo ili ulje ili u kolicini repe, paprike ili krastavaca kojima s u dopunjavali jela. Takmicili su se i ispunjavali sobu galamom i smije.hom, koji su se prelijevali na lijevu stranu kroz prozor i odjekivali u ulicici iza njega , a na desnu stranu

kroz vrata, odjekujuci na spratu, da bi se srucili i na donji sprat, gdje su se ene radnika svadale, razgovarale i vri.jedale. One bi tada zacutale i slu ale te bucne glasove i neujednaceni smijeh koji su im dopirali iz daleka, kao da su u slu anju nalazile slast kojoj je jedino ravno u i.vanje sa kojim su ovi mladici gutali hranu. Djecak je sjedio medu njima pognute glave i leda povijenih poput l uka. Ruka mu je pla ljivo i stidljivo i la od lepinje stavljene pred njega na so fru i case to je stajala daleko od njega na sredini sofre. Ona se su.darala sa m nogim rukama koje su se brzo spu tale, da bi se odmah ponovo pru ile i obratno, cisteci temelji.to za to vrijeme casu. Djecaku je sve to bilo cudno i 115neprija tno: nije mogao u sebi da pomiri ovo uni tava.nje boba i kiseline sa stra cu za naukom i nastavom, sa finocom, ivo cu duha i marljivo cu koje je pozna.vao kod o ve dru ine. Ovaj rucak nije uzimao mnogo vremena. Mladici.ma nije bilo potrebno vi e od cetvrt sata da se ispraz.ni casa i da na trpezi ne ostane ni ta osim rij etkih Page 36

Taha Husein - Dani mrvica i polovine lepinje pred djecakom, jer on nije mogao il i nije htio da pojede vi e od polovine. U tren oka bi neko od prisutnih podigao i iznio sofru da je ocisti, a zatim je unio i stavio cistu na njeno mjesto -vidj elo se samo gdje je pokapano maslo ili voda od kiseline. Drugi bi odlazio da nab avi ne to drvenog cumura i pripremi pribor za caj, onaj koji upotreblja.vaju Per sijanci i Rusi, zatim bi samovar napunio vo.dom i potpalio, a kada bi se razgori o, unosio bi ga i stavljao na sofru tamo gdje se i prije nalazila casa. Ca e bi poredao po rubu sofre i sam bi sjedao, oceku.juci da voda provrije. Mladici su r azgovarali tiho, klonulo: stomaci, dobro napunjeni tvrdom i tekucom hranom, vruc om i hladnom, prisiljavali su ih na takav ton razgovora. Ali ta to biva? Glasovi su postajali ti. i da bi sasvim za utjeli. Sobu je ispunio svecan muk, a onda s e zacuo sasvim slaba an i tanak zvuk, u po.cetku isprekidan, a zatim neprekidan. Prisutni mladi.ci su izgledali uzbudeni i svi su u isto vrijeme izusti.li dugim , mirnim sna nim glasom: "Allah!" Otezali su izgovaranje te rijeci tako kao da i h je neka blaga muzika to dolazi iz daleka uzbudila. A nije ni cudo. Culi su kak o voda i ti kolajuci oko lo i ta gdje je bi.la raspaljena cista i ujednacena era vica. Onaj koji je pripremao caj predao se tom poslu i srcem i okom i uhom, i ka da se i tanje vode pretvorilo u kljucanje, on je uzimao zemljani ibrik, primicao ga samovaru, otvarao slavinicu da bi u ibrik natocio dio te vrijuce 116 vode, z atim bi zatvarao slavinicu i prekidao tok vode, pokrivao ibrik poklopcem i lagan o ga drmajuci da bi vruca voda zagrijala svu posudu iznutra, a potom bi tu vodu prolio, jer caj ne smije da dode u dodir sa hladnom posudom, bila ona zemljana i li metalna, jer mu to pokvari ukus. Nakon nekoliko casaka cekanja pu tao je vodu polako, pazeci da ne napuni ibrik do vrha, opet je malo cekao pa zatim uzimao i z kutije iz.vjesnu kolicinu crvenog caja i stavljao u ibrik, koji bi zatim do vr ha napunio vodom. Konacno je, sa veli.kom nje no cu i pa njom, stavljao ibrik ne koliko ca.saka na vatru pa odmakao. Tada bi pozivao drugove da prinesu svoje ca e. To se zbivalo u mukloj ti ini. Svi su gledali i pra.tili pokrete svog druga, pazeci budno da ni u cemu ne odstupi od pravila. Kada su ca e bile nalivene i u njih stavljene male ka ike, cuo se skladan zvuk, ne bez iz.vjesne ljepote prijat ne uhu, zvuk koji je poticao od ti.hog sudaranja metala i stakla. Svi su prinosi li ca e ustima i srkali caj dugim srkutom, koji je, nasuprot udaranju ka icica u ca e, bio ru an. Nastavljali su da piju ne govoreci ni ta osim recenice koja se nije mi.jenjala i koju je neizbje no neko od njih izgovarao a drugi potvrdivali : "Evo, ovo ce ugasiti vatru boba". Prvi krug je zavr en, ca e su se po drugi pu t punile nakon to je u samovor dolivena voda koja je potro. ena. Ali ovaj put pr isutni su se zabavili samo cajem, ne brinuci se vi e o ovoj jadnoj vodi koju je vrelina vatre dovodila prvo do jecanja pa alosnog pjevucka-nja i konacno do plak anja u trenutku kada provri. Ni.ko na to nije obracao pa nju, niti se uzbudivao nje.nim pjevuckanjem ni placem. Svi su se zabavili is.kljucivo ovom drugom ca om caja - prva je bila na.mijenjena ga enju vatre boba, dok je druga bila po.svece na njima samima i njihovim osjetilima: njenu 117slast su osjecali u ustima i grl u, pa cak i u glavama, jer im se poslije druge ca e vracala razboritost, odno.sn o oni su se vracali razboritosti. Jezici su im se ra-zvezivali, usne smije ile a glasovi podizali. Sad nisu vi e govorili o jelu i picu, to su vec zaboravili, v ec su se, po to su zbrinuli brigu o svom stomaku, okrenuli drugoj, svom obrazova nju. Podsjecali su se onoga to su culi na profesorovom jutarnjem predavanju ili onom prijepodnevnom, ismijavajuci cas jednog, cas drugog. Ponavljali su primjedb e koje je neko od njih uputio prfesorima ili koje je neko drugi uputio ovom ili onom profesoru pa bi onda raspravljali o toj pri.mjedbi: jedni su je smatrali ja kom i osnovanom, a drugi povr nom i nepotrebnom. Jedan bi igrao ulogu profesora o kojem je rijec, a drugi studenta koji stav.lja primjedbu. Jedan od njih bio je sudija ove raspre.

Ponekada bi i sudija uzimao uce ce u diskusiji, vra.cajuci jednog od sagovornika temi ako se od nje uda.lji, ili dokazu koji je propustio. Onaj to sprema caj uc estvuje u svemu tome, ali istovremeno pazi na caj ne zanemarujuci ga niti zabora vljajuci; dodavao je u ibrik caj na caj i vodu na vodu. Punio je i ca e koje su bile prazne. Caj se zavr avao na trecoj ca i, jer je najmanja mjera za caj tri c a e - ne smije biti manje, a nema tete od vi ka. Djecak je bio tih i povijen na svom mjestu. Dodava.li su mu njegov dio caja u utnji. On ga je takoder pio polak o i u utnji. Primjecivao je sve to se oko njega de avalo i slu ao sve to se izgo vorilo. Razumijevao je malo, vecinu toga nije mogao da shvati. Divio se i ono.me to razumije i onome to nije poimao. Pitao se go-reci od elje - kada ce on moci da govori kao ovi mla.dici i da raspravlja kao oni. Page 37

Taha Husein - Dani Pro ao bi skoro sat dok su svi ispili svoj dio caja. Sofra ce ostati tamo gdje i jeste, sa samovarom u sredi118 ni i ca ama poredanim po njen om rubu, jer se pribli i.lo podne, kada svi treba da se razidu, da bi svaki baci o jo jedan brz pogled na podnevnu lekciju prije nego to podu da je slu aju, iako su je jo jucer pripremili. Ipak bolje je brzo ponoviti je i malo zastati kod ov e ili one nejasne i zakucite izreke. Tekst je razumljiv, a komen.tar jasan. Al B annan67) komplikuje ono to je jednos.tavno i zaplice ono to je rje ivo. Sejid D urd ani68), opet, iako pronicljiv, i u jasnim stvarima nalazio je mracne tajne. Abd el Hakim69) nekada razumije stvari, a nekada mu one izmicu. Sto se tice pred avaca, on je obican glupak koji ne zna ta govori. Do podne je pre.ostalo svega n ekoliko minuta. Po urimo zato u Azhar. Poziv mujezina na molitvu i sama molitva zateci ce nas na putu, tako da ce kada stignemo u Azhar, molitvu bi.ti zavr ena i studenti ce se poceti okupljati u krugove oko profesora. Ne kodi ako nas mimoi de zajednicka molitva, obavicemo je poslije predavanja, i to takoder zajednicki. Bolje je da se ne molimo prije predavanja, jer sama lekcija i te koce koje ona sadr i, kao i proble.mi koje treba rije iti, odvracaju misao od pobo nosti, ali kada se odr i predavanje i mi ga saslu amo, prodis-kuktujemo, rije imo se proble ma i te koca, posvetice-mo se svom du om i srcem molitvi. Evo i djecakovog brata kako ga zove istom frazom koju ponavlja godinama: "Hajdemo, gospodine!" Dje.cak se di e jo ote ao i polazi za bratom do Azhara po-srcuci. Brat ga posadi na mje sto predavanja iz grama.tike, a on odlazi na predavanje ejha Salihija u manas.ti r slijepih. 67) Al Bannan - predavao na Azharu u XIX vijeku i pisao ud benik iz retorike. 68) Sejjid al D urd ani (umro 1413.g.), filozof skolastik, poznat po k omentarima. 69)Abd el Hakim es Sijalkuti, autor teolo kih djela (umro 1650). 119 Djecak saslu a predavanje iz gramatike i razumije ga bez muke. Dosadno mu je pro fesorovo insistiranje na ponavljanju i tumacenju. Kada se predavanje za.vr i i s tudenti se razidu, djecak ostaje na svom mjes.tu dok se ne vrati njegov brat. Ov aj ga vuce bez rijeci i bez nje nosti, izvodi iz Azhara i prelazi onaj isti put kojim idu ujutro i u podne. Gurne ga na njegovo mjes.to u sobi, na onaj stari ci lim prostrt po prodrtoj, ve-hdoj hasuri. Tada se djecak priprema da se suoci sa svojim udjelom u patnji. 120 Trajna usamljenost bila je uzrok te patnje. Djecak bi se ne to prije polovine popodneva smjestio na svoju lo.gu u sobi; brat je zat im odlazio u neku drugu sobu na katu, kod nekog od drugova. Mjesto sastajanja dr u ine nije uvijek bilo u istoj so.bi, nego ujutru kod jednog, predvecer kod drug og, a ka.da noc poodmakne, kod treceg. Brat je ostavljao djeca.ka u sobi poslije popodnevnog predavanja i odlazio u onu sobu gdje ce se sastati sa svojim drugov ima. Pro.vodili su du e ili krace vrijeme u razonodi i pricanju anegdota o profe sorima i studentima. Vika i smijeh odjekivali su sna no na katu i dopirali do dj ecaka sku-trenog u svom co ku: usne su mu se smijale, ali je srce bilo tu no jer nije mogao cuti alu ili dobru pricu kao to je slu ao u podne, i jer nije mogao, kao u podne, da se pridru i bezglasnim, stidljivim osmijehom neobuz.danom gromk om smijehu ostalih. Djecak je znao da ce se dru ina okupiti oko po.podnevnog caj a kada se zasite anegdota o profesori.ma i kolegama i da ce nastaviti oko caja m iran sre.den razgovor. Ponavljace ono to smatraju potre.bnim od popodnevnih lekc ija, raspravljajuci i spore.ci se, a zatim ce pripremati lekciju za vecernji cas koji je dr ao glasoviti Imam, profesor ejh Muha121med Abduhu \ tumaceci u odred ene dane djelo "Dokazi o cudesnosti"71), a u

druge dane u nedjelji komentari uci Kur'an. U toku pripremanja za ovo predavanje oni ce razgovarati o svom profesoru Imamu i obnavljati izreke to su ih culi o n jemu ili ono to su zapamtili kao njegovo mi ljenje o drugim profesorima, ili nji hovo o njima, ili pak zapamcene odgovore koje je davao odgovarajuci na pitanja i li na primjedbe. Ti odgovori su ucutkivali oponente i izvrgavali ih podsmijehu d rugova studenata. Djecak je gorio od elje iznati elje prema svemu ovome. Vjerova tno je uz to u dubini du e osjecao po.trebu za ca om caja koja se tamo slu i, je r je i on navi.kao na caj i osjecao potrebu da pije ujutru i uvecer svo.ju mjeru . Ali sve to bilo mu je uskraceno. Ovi ljudi, ne.daleko od njega, pricaju anegdo te, diskutuju, uce i piju caj, a on ne mo e da im se pridru i ni u cemu, niti mo . e da tra i dozvolu od svoga brata da prisustvuje sjede-ljci ove mlade i i u iv a u svemu onome to predstavlja slast za um i tijelo zajedno. Ne mo e to da tra i , jer mu je najmr e da od bilo koga tra i bilo ta. A i kada Page 38

Taha Husein - Dani bi zatra io to od brata, ovaj bi ga odbio - nje no ili grubo, ali uvijek za njega bolno i neprijatno. Zato je najbolje da se savlada i da pri krije potrebu uma za znanjem, uha za slu anjem razgovora i tijela za cajem; osta ti zavucen u svoj co ak, nijem i uto.nuo u svoje misli. Ali i do toga je te ko d oci, po to je brat ostavio skroz otvorena vrata sobe, tako da do nje.ga dopiru g lasovi ljudi i njihov smijeh. Evo i udaraca 70) Muhamed Abduhu, poznati religioz ni i dru tvenopoliticki voda u Egiptu, inicijator reforme Azhara (1849-1905) - n jega ovdje T. Husein naziva Imamom. 71) "Dokazi o cudesnosti (Kurana)" (Delail u l Id az) - napisao al D u-rd ani (umro 1087), ni e se spominju neka druga njegov a djela. 122 koji dopiru do njega. Oni prigu uju ostale glasove, objavljujuci mu da spremac caja cijepa drva da podlo. i samovar. Svi ti zvuci to do njega dopir u izazivaju u njemu istovremeno elju i strah, aloste ga i iscrpljuju, ispunjavaj uci mu srce jadom i tugom. A taj jad i tuga su postajali tim veci to se on nije mogao cak ni pokrenu.ti sa svog mjesta i koraciti bar nekoliko koracaja koji bi mu omogucili da dode do vrata sobe i tu stane kako bi bio bli i tim glasovima, d a cuje ono to ti ljudi razgo.varaju. To bi bilo svakako kao stvoreno da ga razve seli i razonodi, ali on nije smio da se makne sa svoga mjes.ta ne zbog toga to n e zna put do vrata, naprotiv, dobro ga je zapamtio, mogao ga je polagano, ne ure ci se, preci, nego se stidio da ga ne iznenadi neki prolaznik i vidi kako ide po lagano kolebljiva koraka. Posebno bi ga ra alostilo da ga iznenadi brat, koji je s vremena na vrijeme navracao u sobu da uzme neku knjigu, neki predmet ili togo d hrane iz spremnice, da pojede uz caj kao u inu. Najte e bi, dakle, djecaku bil o da ga iznenadi brat kako zbunjeno i nesigurno ide i upita ga: " ta je s to.bom ? Kuda ce ?" Bilo je, mislio je, neuporedivo bolje da ostane na svome mjestu, da izbjegne te mogucnosti, da u sebi pre ivljava bolnu tugu koju osjeca, a kojoj s e pridru uje drugo, ne manje bolno, aljenje, ce nja za roditeljskom kucom u jedn om selu u provinciji. Tamo, kada bi se vratio iz mekteba i zasitio igre, uzimao bi ko.mad suha ljeba, alio se sa sestrama, pricao majci ono to je htio o dogadaj ima toga dana u mektebu. A kada bi mu i toga bilo dosta, izlazio bi iz kce zatva rajuci iza se.be vrata, i ao dok ne dotakne zid kuce to je bila pred njim, zatim bi se pridr avao njega iduci prema jugu. Na odredenom mjestu skretao bi desno, a zatim nekoliko koraka i ao pravo - i stizao do radnje ejha Muhameda Abd al Vah ida i mladeg mu brata ejha Mahmuda. Ta123mo bi posjedio razgovarajuci, pricajuci zgode ili slu a.juci ta pricaju mu terije, ljudi i ene, sretan da cuje one naiv ne seoske price, tako ljupke u svojoj raznovrsnosti, i neobicnosti, takoder. De avalo bi se da ne dode mnogo mu terija u ra.dnju. Tada bi djecak na miru razgova rao sa jednim od dvojice vlasnika radnje ili bi citali neku knjigu. No ni.je uvi jek djecak odlazio tamo. Iza av i iz kuce, sjeo bi ponekad na klupu pred kucom i u ti ini slu ao razgovor oca i njegovih prijatelja na njihovom svakodnevnom pos ijelu, izmedu popodnevne molitve i vecere, koju je navje civao mujezinov poziv n a molitvu. Ponekad, opet, djecak ne bi ni izlazio iz kuce, nego bi ostajao sa je dnim od drugova iz mekteba koji bi mu citao iz neke donesene knjige kakvu propov ijed ili ne.ku od junackih prica, sve dok ga zalazak sunca ne upo.zori daje vrij eme za veceru. Tamo djecak nije osjecao usamljenost, nije bio prinuden na nekret anje, nije po.dnosio bol gladi i li avanja i nije tako uzaludno udio za ca om ca ja. Dok mu je u du i bilo sve uzburkano ovim tu nim mislima, djecak je sjedio po tpuno nepomicno. Na tre.nutak bi ga od misli odvratio glas mujezina Bajbersove d amije i njegov poziv na popodnevnu molitvu, ali i on mu je tada bivao krajnje

mrzak. Podsjecao gaje na glas mujezina u njegovoj kasabi, koji nije bio ni ta lj ep i od ovog glasa ali mu je cesto priu tio zabavu i igru. Koli.ko se samo puta popeo sa tim mujezinom na minare, koliko li je puta zamijenio mujezina u pozivu na moli.tvu i koliko puta je zajedno sa njim ucio molitve posli.je tog poziva! U ovoj sobi, on nije volio taj glas, jer ni.je mogao da se pridru i pozivu na mol itvu, nije cak znao ni odakle glas dopire, jer nikada nije u ao u Baj-bersovu d amiju, ne zna ni put do minareta, nikada se nije peo njegovim basamacima, pa nij e znao ni jesu li 124 oni iroki ili uski, pravi ili zavijeni kao u minaretu u nj egovoj kasabi. Sve je to bila za njega nepoznanica. Nije vidio nika.kvog nacina da sazna bilo ta. Samo nepomicnost, du.ga, neprekidna nepomicnost. Kakva patnja! elja za znanjem namece te ka odricanja. Ovo mirovanje, koje se otezalo u beskon acnost, za.maralo je djecaka. Dok je Page 39

Taha Husein - Dani sjedio na svome mjestu, hva.tao ga je katkad drijeme , tako d a je morao da se opru.zi i preda snu. Od svoje majke je cuo da je popodnevni san tetan, neprijatan za tijelo i du u. Ali kako je mogao da odagna ovaj tetni san! Domalo bi se prenuo prepla. en, jer bi cuo glas koji ga zove frazom stoje godin ama odzvanjala u njegovim u ima: "Gospodine, zar spa.va ?" Prenuo bi se prepadnu t: to je do ao njegov brat da vidi staje sa njim i da mu donese veceru. Vecera j e uis.tinu bila ukusna. Sastojala se od lepinje i komada sira, onog to ga naziva ju grcki sir, ili komada tahan-halve. To je bivala njegova uobicajena vecera u t oku nedjelje. Brat bi stavljao jelo pred njega i pozdravljao ga odlaze.ci na Azh ar, gdje ce slu ati predavanje Imama. Djecak je jeo s apetitom ili bez njega, al i bi uvijek sve pojeo. Kada je bio sa bratom, radije je jeo manje. Brat o tome n ije razgovarao, niti gaje ta pitao. Ali ka.da je bio sam, pojeo bi sve, cak i ka da nije imao apeti.ta ili kada je bio bolestan, bojeci se da i ta ostane, da bra t, kada se vrati i vidi to, ne pomisli daje bolestan ili tu an. A najmr e mu je bilo da izaziva brigu i uznemi.renost kod njega. Tako je pristupao jelu. Kada bi zavr io, vracao se prinudnom mirovanju i nepomicnosti u svom co ku. Dan se pola ko zavr avao, sunce je silazilo ka zapadu, a u njegovu du u se uvlacilo osjecanj e skru ene tuge. Mujezin je pozivao na vecernju molitvu i djecak je po tome znao daje do la noc. Zami ljao je kako ga obavi125ja tama/Znao je da bi bila upaljen a svjetiljka da oda.gna ovu sve gu cu pomrcinu, da je sada u sobi neko sa ocinji m vidom, ali on je sam i, po mi ljenju onih to vi.de, nema potrebe za svjetiljko m. On je to smatrao po.gre kom, jer je nejasno razlikovao tamu i svjetlo i na.la zio u svjetiljci sudruga i razgovor, a u mraku je osje.cao pusto koja mu je, vje rovatno, dolazila od jo neo-blikovanog uma i uznemirenosti. Zacudo, nalazio je d a mrak ima zvuk to dopire do njegovih u iju, zvuk ne.prekidan, slican zujanju mu ha, ali jaci i puniji. Taj zvuk je bolno odjekivao u njegovim u ima i izazivao s trah u srcu, tako daje morao promijeniti nacin sjedenja: sku.pio bi noge, osloni v i se laktovima na koljena i sakriv- i glavu medu ruke, i prepu tao se tom zvuk u koji gaje napadao sa svih strana. Ako ga je popodnevno mirova.nje prisiljavalo na san, ovo vecernje ga je dr alo u ne.obicnom bdijenju. On bi se konacno i nav ikao na taj zvuk mraka i po.mirio se sa njim, ali je u sobi bilo drugih zvukova koji su ga veoma pla ili, zvukova razlicitih. Jer su te sobe pripadale vakufu72\ a to znaci da su bile stare-prastare, da su njihovi zidovi bili puni pukotina k oje su nastanji.vali razni insekti i sitne ivotinjice. Kada padne noc, ti insekt i i ivotinjice kao da su preuzimali nadzor nad djecakom, koji se, osamljen, skut rio u svom co ku: proizvodile su tanke glasove koji su dolazili od njiho.vog lag anog, cas br eg, cas sporijeg, kretanja, to je djecaka ispunjavalo nepojmljivim strahom. A cim bi do ao brat, sam ili sa drugovima, i upalio lampu, pres.tajali bi ti zvuci i kretanja kao da ih nije ni bilo. Zbog toga, a i zbog poneceg drugo g, djecak se nije usudivao da spomene te zvukove i kretanja. Najmanje cega se 72 ) Vakuf je neotudivo imanje poklonjeno pod odredenim uslovima vjerskim ili dobro tvornim ustanovama. 126 imao bojati, to je da ce ga, ako bilo ta spomene, sma.tr ati glupakom i da ce misliti lo e o njegovoj razbori.tosti i hrabrosti. Zato se uvlacio u sebe i krio svoj strah od insekata i ivotinjica. Mujezin vec poziva na posljednju nocnu molitvu. U djecaku je to izazivalo kratkotrajnu nadu nakon koj e je slijedio dugotrajan ocaj: zavr en je cas Imama, brat djecakov ce doci domal o, upaliti lampu, ostaviti ta nu na njeno mjesto, uzeti knjigu ili neki predmet, ili hra.ne, i tako ce za to vrijeme u sobi zavladati prisutnost, bice otjerana mrska samoca. Ali brat bi ubrzo dobacio djecaku jastuk na koji ce polo iti glavu i pokrivac u ko.ji ce se umotati da spava, nadzirace kako to djecak ra.di a zat im utrnuti lampu i otici, zatvoriv i iza sebe vra.ta i okrenuv i kljuc. Odlazio je u uvjerenju daje djeca.ka predao

snu. U stvari, ostavljao gaje u dugoj i zastra- ujucoj nesanici. Vratice se nako n dva ili vi e sati, po to je jeo i pio caja, raspravljao sa drugovima i sa njim a pripremio su.tra nje lekcije. Okrenuce kljuc u vratima, upaliti lampu misleci da je djecak utonuo u sladak i miran san, a dje.cak nije ni okusio sna, nego je, premro od straha, i ce.kivao bratovljev povratak. Tek kada se brat ispru i na p ostelji, po to je utrnuo lampu i po to je njegovo neravnomjerno ili ravnomjer.no disanje pokazalo da je zaspao, djecak bi osjetio si.gurnost i opu tanje, njegov a osjecanja su postajala smi.rena i sigurna, a misli mirne i ugodne. Tada bi nje govo bdijenje neosjetno prelazilo u okrepljujuci san. Page 40

Taha Husein - Dani 127VI Ali dva cudna zvuka naglo su ga vracala u prepla e.nu r azbudenost: jedan sna ni udari te kog tapa o ze.mlju, a drugi - ljudski glas, ni jak ni slab, koji je sa izvi.janjem i podrhtavanjem spominjao Allaha i hvalio g a, ote uci veoma dugo i cudno. U potpunoj ti ini i sve.obuhvatnom miru, ovaj lju dski glas je stalno iznova po.drhtavao, prekidan udarcima tapa o zemlju; cinio s e sna an, tako da je u mirnoj noci izazivao ne to slicno uzbuni. Postepeno se pr ibli avao dok ne bi dopro sko.ro do djecakove sobe, da bi zatim skrenuo i pomalo sla.bio i skoro prestao. Ponovo se javljao drugi put, jak i neprekinut, nakon t o je covjek koji je molio si ao ste.penicama kata i upravio sokacicem, udaljavaj uci se postepeno, dok ne bi potpuno i cezao. Djecaka je ovaj glas, ili, bolje re ceno, ova dva zvu.ka, prepao kada ih je prvi put cuo. Mucio se razmi lja.juci i tra eci otkuda potjecu, ali nije u tome uspio. Na.protiv, razbudio se i, budan i prepadnut, zavr io noc i docekao glas mujezina koji je pozivao: "Molitva je bo. lja nego san!" On gaje smirivao i vracao mu sigurnost. Djecak je ustajao veselo, a brat mu tmurno. U urbi, za nekoliko trenutaka, vec bi silazili niz stepenice i grabi.li na putu za Azhar jedan da bi slu ao predavanje iz osnova dogmatike, a drugi iz tradicije. 128 Ta dva zvuka budila su djecaka svakodnevno na po.cetku posljednje trecine noci: djecak se i dalje pla io ne znajuci njihovo porijeklo i ne usudujuci se da pita bra.ta ili nekog drugog. Tako sve do noci uoci petka. I tada su ga oni probudili kao i svake noci, i tada mu je muje.zin povratio mir i sigurnost kao i svakog jutra, ali dje.cak nije ustao veselo niti njegov brat tm urno i u urba.no, jer u zoru i ujutro petkom nema nastave, pa ni mla.di ejh ni d jecak nisu morali da prekidaju san. Ali dje-cakov san su naru ila ova dva zvuka, dok ih brat nije cuo ni ove noci, kao ni prije. Djecak je ostao u postelji u tj eskobnom mirovanju, nemocan da se pokrene, e.ljan da probudi brata. Vec je obavl jena molitva u zoru, suncano svjetlo se prosulo i njegovi zraci su prodirali sla ba no u sobu kada je djecak ponovo cuo ta dva zvu.ka, ali ovaj put uti ana, blag a: tap je lagano udarao o zemlju, a glas je blago, skoro malaksalo milovao zrak. Djecak se zacudio otkuda to da ova dva zvuka, tako gruba ba onda kada se smiri noc i svijet zaspi oceku.juci ti inu, sada postaju blaga i obzirna kada pocne dn evno poslovanje, svijet se probudi i buci je dozvolje.no da raste, uzimajuci svo j udio slobode i aktivnosti. A uza sve to on je bio prinuden da miruje, bojeci s e da ce probuditi brata ako se pokrene. Tek kada mu je sunce pocelo udarati u ce lo, ustao je i oprezno se pomjerio sa svog mjesta na drugo, zaklonjeno od sunca, i tu ostao nepokretan. I dalje mu je bilo tjeskobno, neprijatno. Brat je i da.l je bio utonuo u san i nije se budio. Odjednom je neko sna no zakucao na vrata i glasno, srdito, razbio ti inu vicuci: "Ej, vi, hajde, stoko, probudi se, dokle c ete spa.vati! Bo e, sakloni me od nevjerstva, spasi me od stran.putice! Sramota, i to su mi neki studenti! Spavaju do kraja jutra i ne obavljaju molitvu na vrij eme!" Ruka ovoga glasa kucala je na vrata, a tap udarao 129o zemlju pracen opcim smijehom. Djecakov brat se probudio na prve rijeci ove grdnje, ali je ostao nep omi.can na svom mjestu, smijuci se prigu eno, kao da mu je prijatno ono to cuje, kao da eli da se ta grdnja nasta.vi. Djecak je prepoznao i taj glas i taj tap: to je onaj is.ti glas koji gaje uznemiravao nocu, to je taj tap koji je udarao o zemlju budeci je iz njenog sna. Ko lije taj co.vjek? I taj tap? Za to ovaj smij eh koji ga prati? Brat se bio digao glasno se smijuci i po urio da otvori vrata na koja je hrupio neznanac galameci: "Zazivam Allaha protiv va eg nevjerstva! Za zivam Allaha protiv va eg grijeha! Bo e, otkloni od nas nevolju, spasi nas od pr o.kletog davola! Jeste li ljudi ili stoke! Jeste li pravovjer.ni ili nevjernici, ucite li kod svojih profesora

krijepost ili poroke!" Za njim je upala citava grupa mladica, bratovljevih drugo va, neopisivo bucna, gu eci se u smijehu. Tu dje.cak upozna ovog covjeka. Bio je to cika had i Ali. A cika had i Ali bio je starac odmakle dobi. Iako je bio pre ao sedamdesetu, sacuvao je svu svoju sna.gu, umnu i fizicku: bio je prepreden, spretan, o tro.uman, snala ljiv, srednjeg rasta, veoma ivahan, sna. ne grade, na glih pokreta, silovitog glasa koji ne po.znaje aputanje, nije mu polazilo za ruk om da tiho go.vori, uvijek je vikao. Cika had i Ali bio je svojevre.meno, kako j e djecak kasnije saznao, trgovac, roden i odrastao u Aleksandriji. Sacuvao je en ergicnost i silo.vitost, otvorenost i proniciljivost - odlike karakteristi.cne z a Aleksandrijce. Trgovao je pirincem i zato su ga nazivali Had i Ali al Razzaz.7 3* Napustio je trgovinu, odnosno trgovina je napustila njega, kada je poodma-kao u godinama. Posjedovao je jednu kucu u Kairu i od toga dobivao ne to sredstava. Iznajmio je sobu na Page 41

Taha Husein - Dani 73) Razzaz - pirincar, ri ar. 130 ovom spratu, gdje, osim nje ga i dvojice Persijanaca, o kojima ce biti rijeci na drugom mjestu ove price, st a.nuju samo studenti. Istom to se had i Ali smjestio u toj svojoj sobi u dnu spr ata lijevo od stepenica, oko njega su se poceli okupljati ovi mladi studenti. On ih je zasmijavao, a oni su mu uzvracali divljenjem. Povezivala ih je topla sim. patija, cvrsta i cista, u kojoj je pored ale bilo mjere, uzdr anosti i istinske srdacnosti. Jer starac je znao da ovi mladi ljudi vole nauku, da ula u mnogo tru da u ucenje, da ne vole da trace vrijeme na besposlice, i to je cijenio. Zato, k ada je pocinjala radna nedjelja, nije im se nametao, nije se pojavljivao u njiho voj blizini -izigledalo je kao da ih ne poznaje. Izuzetak bi bio samo onda kada bi oni do li k njemu ili kada bi tra ili da sa njima objeduje ili da im se pridr u i na caju. Ali, kada dode petak, bili su nerazdvojni, nije ih napu tao. Cekao je da odjutri, i kada bi ocijenio da su se naspavali i odmorili, izlazio je iz s voje sobe i pocinjao od najbli e sobe jednog od ovih mladica, budeci ga sa onom sili.nom i bukom koju smo vidjeli, zatim je nastavljao to is.to sa slijedecom, p racen onim prvim kojega je probu.dio, i tako stizao do sobe djecakovog brata, bu dio i nje.ga na isti nacin, dok su se mladici oko njega radovali i zabavljali; d ocekivali su svoj dan odmora vedri, nasmi.je eni ivotu kao to se i njima ivot os mjehivao. Petak je bio dan kada je starac preuzimao na sebe brigu o njihovoj hra ni i nevinoj zabavi: on im je predla.gao jelo za rucak i pripremao ga u svojoj s obi ili kod je.dnog od njih; on im je predlagao jelovnik za veceru, upucivao ih ta da cine kako bi ga pripremili, nadzirao spremanje ispravljajuci gre ke. Bio j e sa njima cijelo jutro, rastajao bi se samo da obavi molitvu u podne, opet se v racao njima da bi ih nakratko napustio za po.podnevnu molitvu, pa se opet vracao da sa njima vece131ra i poslije toga pije caj. Bio im je imam74* za vecernju mo litvu i napu tao ih tek poslije posljednje nocne mo.litve kako bi se pripremili za sutra nja predavanja. Cika had i Ali je afektirao svojom pobo no cu. Pre.nema ganje i izvje tacenost ispoljavao je na krajnje na.padan nacin. Pocinjao je onim pohodom u posljednjoj trecini svake noci - izlazio je iz svoje sobe bucno spo.m injuci Allaha i slaveci ga i pri tome udarao tapom o zemlju. Tako je stizao do d amije Sejjiduna Huseina, gdje je docekivao prvu jutarnju molitvu kazujuci "vird ", a potom se, trtoseci i mrmljajuci uz udare tapa, vracao da odahne u svojoj so bi. Svaku molitvu je obav.ljao u sobi, ali je otvarao vrata tako da ga svi stana ri ku.ce cuju kako glasno moli. Ali kada bi sa svojim mladim prijateljima jeo, p io caj ili sijelio, onda je on bio najbr i u misli, najduhovitiji u pricanju ane gdota, najdu eg je.zika, najlak e po alice. Od sviju je sa najvi e strasti iz.vr gavao ruglu ljudske mane, bio okorjeli ogovarac. Ni.je birao rijeci niti se ustr ucavao od neprikladnih izraza, bez kolebanja je pu tao da sa njegovog uvijek raz veza-nog jezika povi enim glasom teku najodvratnije, naj.prostije rijeci, one ko je imaju najru nije znacenje i iza.zivaju skaredne predstave. Mladici su ga volj eli uprkos tome, a mo da ba i zbog toga, da, voljeli su to najvi e kod njega, os vajalo ih je to to ih je on izvodio iz njihove svakodnevnice, pru ajuci im odmor od napornog studiranja. On im je otvarao vrata razonode koju ne bi mogli sami d a nadu. Oni je nisu mogli potpuno naci ni kada bi se okupili oko ovog starca sto je sipao bezbrojne brbljarije. Slu a.juci ga, smijali su se do suza, ali nikada, uz sve to, ne bi starcu ponovili ni jednu od tih skarednih rijeci ili prostacki h izraza. Kao da su gledali ne to to im se svi-

74) Onaj koji predvodi vjernike u zajednickoj molitvi. 132 da i zabavlja ih, ali samo iz daleka, pa ne dopu taju se.bi, ili im to ne dopu ta njihov odgoj, da se pribli e, po.gotovu ne da sami poku aju to. To je iznad svega otkrivalo jednu n eobicnu odliku ovih studenata, koja istovremeno izaziva divljenje i sa. aljenje. Oni su se izdvajali od vecine svojih drugova i vr njaka obuzdavanjem strasti i strogim samosavladi-vanjem. Tako su se mogli potpuno predati studiranju i izbjec i ono u to su upadali njihovi drugovi: laka u i.vanja koja su zastupljivala, sla bila volju i kvarila. Djecak je sve to slu ao, razumijevao, pamtio i pitao sam s ebe u cudu: kako je moguce pomiriti studiranje, uz sav trud koji ono iziskuje, s a ovim odu evljavanjem neobziljnostima i pohlepom za glupostima, bez mjere i suz dr avanja. Zarekao se sebi da, kada odraste i stigne dob ovih mladica koje po tu je i cijeni njihovu pamet, nece poci njihovim putem, nece se predavati jalovim r azonodama kao to oni to cine. Petak je, dakle, bio dan stomaka u ivotu ovih stu. denata i njihovog starog prijatelja. Jo od jutra su se okupljali oko obilnog, ma snog dorucka, koji se Page 42

Taha Husein - Dani sasto.jao od boba, jaja, caja i od zalihe suhih kolaca to su im slale majke, ula uci u njihovo spremanje i slanje svoja jednostavna srca i lj ubav, nje nost i milo tu koju su osjecale. Djecak se cesto sjecao sa koliko trud a je nje.gov otac zaradivao potreban novac da bi majka mogla spremiti hranu za s voja dva sina; sjecao se i truda koji je majka ulagala u to, radujuci se dok ju je spremala, uteci tu no kada ju je pakovala, placuci gorko kada ju je predavala onome ko ce je odnijeti na voz za Kairo. Koliko puta se djecak sjecao svega ovo ga, gledajuci mladice kako te kolace pro diru umacuci ih u caj - ka.ko im je sav jetovao starac - ili grizuci ih zubima a za.tim zalijevajuci cajem da bi ih lak e progutali! I dok su se smijali starcevim alama i dosjetkama, nisu se sjeca133l i oceva i njihovog truda, niti majki i njihove brige i prolivenih suza. Starac s e sa studentima dogovarao o veceri u toku druge ili trece ca e caja koji su pili poslije dorucka. Djecak je sa osjecanjem neugodnosti i stida pratio ovaj dogovo r. Kasnije, kada je odrastao, kad god bi razmi .ljao, ta uspomena je budila u nj emu sa aljenje i cude.nje. Razgovarali su i savjetovali se nadugo i na iroko oko izbora koji je bio veoma skucen. U pitanju su bila uvijek samo dva jela: ili kr ompir u cevapu sa mesom, paradajzom i lukom, ili tikva sa istim cevapom i ne to gra ka. Kada bi se slo ili oko kolicine svake namirnice koju treba kupiti i izra cunali cijenu, svaki od njih bi ulagao svoj dio, osim starca, kojega su izuzimal i od ove obaveze. Sa sakupljenim novcem jedan od njih je odla.zio u kupovinu. Po njegovom povratku, drugi je preuzi.mao brigu oko peci, gdje bi palio vatru drve nim cumu-rom. Kada bi se cumur razgovorio, pristupao je pripre.mi hrane, dok su ostali, okupljeni ili ra trkani, posma-trali, a starac mu je s vremena na vrijem e upucivao sa.vjete. Po to bi sve bilo pripremljeno, ostavljao je da se to polak o kuha na vatri. Svi su se tada okupljali oko svog prijatelja-starca ili su ucil i, a samo se kuhar, s vre mena na vrijeme, izdvajao da pogleda hranu kako se ne bi prepr ila ili pokvarila i kako bi dodao nekoliko kapi vode. Svi su udisali ug odni miris to ga je vatra izazi.vala, to jaci to se hrana vi e kuhala, i svi su u udisanju ovog mirisa nalazili slasni uvod za ukusnu veceru. Sa.svim je sigurno da nisu samo oni pripremali svoj obrok. U istoj kuci bilo je jo njihovih kolega koji su cinili is.to to i oni, udisali miris koji se irio od peci. Sigurno je, takoder, da je u kuci bilo njihovih drugova koji nisu mogli da spreme takvu vece ru. A potpuno je izvjesno da oni radnici to su stanovali na donjem spratu kuce n isu imali sredstava da se pocaste takvom hranom, za134 jedno sa svojom djecom i enom, i da su zbog toga naj.ce ce trpjeli te ke prigovore ena. U svakom slucaju, ovi siroma ni studenti i radnici do ivljavali su ove mi.rise to su ispunjavali kucu petkom, sa u ivanjem po.mije anim s tugom. Drveni cumur se veoma sporo rasp aljivao, i to je produ avalo u ivanje jednih i patnju onih drugih: jelo je bilo gotovo tek kada bi se obavila popodnevna moli.tva i kada je sunce pozvano na zal azak. Svi su se tada okupljali oko trpeze i pristupali jelu ivahno, polu alji-vo , poluozbiljno. Svako se trudio da potpuno u iva svoj dio hrane, pazeci da ga dr ugi ne preteknu i ne predu granicu na njegovu tetu, a istovremeno svaki se ustru .cavao da poka e ovaj trud i ovo zaziranje od drugih. Ali starac je bio tu. Njeg ova otvorenost ih je oslobadala da i oni budu otvoreni, a njegove ale su otkriva le ono to su se oni trudili da sakriju. On ih je sve nadzirao, on je pravedno di jelio jelo, odbijao one koji su htjeli da otmu od drugoga, kao to je inace obica vao, glasno je to objavljivao ne krijuci i ne ustrucavajuci se: jednoga je opomi njao da prijevarom eli da umjesto komada krompira uzme komad mesa, drugoga da pr etjeruje uzi.majuci vecu

kolicinu jela ili sosa, upucujuci ijednom i drugom rijeci na aljiv nacin, prihva tljiv za njih, jer ih je zasmijavao, a nije ih postidio. Za vrijeme te smije ne borbe djecak je bio stidan i pla ljiv, uznemiren i nesigurnih pokreta ruku, nije uspi.jevao da uzme svoj zalogaj i umoci ga u zdjelu, niti da ga prinese ustima. Cinilo mu se da su sve oci uperene u njega, posebno da ga iz potaje prati starc ev pogled. To ga je jo vi e zbunjivalo, tako da mu je ruka drhtala i polijevao j e sos po odijelu. On je toga bio svjestan, patio je zbog toga, ali nije uspijeva o da to izbjegne, iako, vjerovatno, odnosno sasvim sigurno, niko nije obracao pa nju na njega. A kada bi oni pokazali da mi135sle na njega, obracajuci mu se i n utkajuci ga da jede i prinoseci mu ono to sam ne mo e dohvatiti, on se jo vi e z bunjivao. Sva ta komicna borba bila je za njega izvor neugodnosti i tuge, iako j e trebalo da ga razvese.li i zasmije. Ali, ako je bio sumoran za vrijeme jela, p ostajao je veseo, raspolo en i povremeno bi se sam smijao kada bi ostao sam sa s obom, nakon stoje dru .tvo popilo cak i pre lo tamo gdje ce uciti ili sijeliti. Page 43

Taha Husein - Dani Tako su ovi mladici proveli duge godine sa starcem. Djecak je odrastao u ovom nasmijanom ivotu zahva.ljujuci starcu, uprkos svemu onome to ga je na tom putu alostilo, boljelo i tjeralo u ocaj. A onda se grupa razi la. Sva ko od ovih mladica oti. ao je svojim putem. Napustili su ovu kucu i nastanili se u udaljenim krajevima grada. Njihove posjete starcu bivale su sve rjede, dok ni su sasvim prestale; zanema.rivali su starca i konacno su ga pozaboravljali. Jedn oga dana neki iz ove grupe saznali su daje sta.rac umro. Srca su im se ra alosti la, ali tuga nije doprla do njihovih ociju niti se odra avala na njihovim licima . Jedan svjedok ih je obavijestio da je starac na umoru izgovorio kao posljednju rijec molitvu za djecakovog brata. Neka se Allah smiluje cika-had i-Aliju! Djec aku on nije bio simpatican, ali kad god bi ga se sjetio, srce mu se ispunilo sa aljenjem i nje no cu. 136 VII Na i mladici, medutim, nisu crpili svoju razonodu samo od ovog starca. Ponekada je njihova zabava imala i drugi izvor, i tada je b ila umjerena i mirna. alili su se s mjerom i zabavljali kri om kada bi su.sreli stanovnika one sobe koja se nalazila na dnu u desnoj strani, nasuprot starcevoj. Stanar sobe na de.snoj strani bio je covjek srednje dobi, bez sumnje je vec pre ao cetrdesetu, ali nije napunio pedesetu. Bio je student i iako je proveo na Az haru vi e od dvade.set godina, nije uspio da diplomira, ali nije gubio na.du da ce uspjeti. Treba reci da on nije ogranicavao svoja nastojanja niti svoj ivot na to. Istovremeno nastojeci da dobije diplomu, on je tra io i druge stva.ri koje ljudi od ivota ocekuju. Imao je enu i djecu, njima je posvecivao ljetnji raspust , ramazanske ferije i one kratke odmore koji su s vremena na vrijeme prekidali s tudiranje azharovaca. Porodica mu je i.vjela na selu blizu Kaira, tako da dolaza k i odlazak nije predstavlljao ni te ak zamor ni velik tro ak. Kao i mnogi stano vnici tog kraja i on je posjedovao jedan ili vi e malih komada zemlje. Njegov ta st je takoder imao nekoliko komada zemlje. Dakle, nije bio, kako se tada govoril o, siroma nog stanja, ali ni dobrosto.jeci. Bio je tedljiv, skoro tvrdica. 137I Njegova ljubav prema nauci bila je umjerena, elja da nauci skromna, zanimanje za studij veoma slabo, pamet i sposobnost shvatanjajo slabiji. Medutim, vje.rovao je da je inteligentan i smatrao da je rtva ne zato stoje pristupio diplomskom is pitu pa odbijen, vec zbog pristrasnosti ispitne komisije: za vi e od dvadeset go di.na koliko je utro io na Azharu nije pristupio ispitu, iako je mogao da ga pri javi poslije dvanaest godina. Ali on nije diplomirao jer je gledao Azhar kroz ta mne ili izo-blicujuce naocare. Imao je rdavo mi ljenje o studentima. Smatrao je, s pravom ili bez prava, a po svojoj prilici neopravdano, da diplome ne dobijaju sposobni i inteligentni, oni ko.ji se trude i uce, nego ili oni koji imaju srec e i mogu da zahale slucaju, ili oni koji se ulizuju te vje to i lukavo podilaze ispitivacima. Vjerovao je da mu je sreca okre.nula leda iz nepoznatog razloga i da ce pasti ako se pri.javi da pola e. Zato je bolje da i ne poku ava. Svaku azh arsku godinu pocinjao je odlukom da se pripremi za ispit. Dogovarao se sa nekoli ko drugova da sa njima prouci nekoliko knjiga koje je morao dobro znati. Ali vec nakon mjesec ili dva, zakljucivao je da mu sreca nije naklonjena: zanemarivao j e ucenje, ljen.cario i, konacno, potpuno prestajao da prati predavanja u korist neke druge razonode. Ponovo bi povjerovao da ga je izdala sreca, jer ga nije obd arila onom opsjenar.skom inteligencijom za koju imaju sklonost profesori, kao to je obdarila toga i toga njegovog prijatelja. A, u stvari, nije ni ta manje inte ligentan i sposoban da ovla.da znanjem od tog prijatelja. Kada je razgovarao sa svojim drugovima nije krio da on poznaje siguran put za

uspjeh na ispitu. Cesto je bio u isku enju da krene njime, ali on se nece nikada odreci jedne ili dviju parcela zemlje, koje bi trebalo da proda kako bi kupio d iplomu koja mu daje titulu ucenog covjeka, povecava dnevni obrok azharskog hljeb a i obezbje-duju mu na kraju mjeseca dohodak od 75 pijastera. Zbog svega ovoga c ekao je bolje dane da mu se sre.ca nasmije kako se nasmijala onom njegovom prija te.lju i zemljaku pro le godine. Ovaj je proveo studiraju.ci cak cetvrt vijeka i bio inteligentan i sposoban, zatim se iznenada odlucio da pola e ispit i ne sam o da je us.pje no polo io nego je dobio vrlo dobru ocjenu, i daje umjeo uspostav iti bolje odnose sa jednim clanom ispi.tne komisije, dobio bi odlicnu. Dakle, bo lje je da priceka kao to je to ucinio ovaj njegov prijatelj - valjda Page 44

Taha Husein - Dani ce ga sreca poslu iti. "Moji pri.jatelji", govorio je, "sve j e pitanje srece. Ucio sam kao to vi ucite i trudio se kao i vi, elim vam da imat e bo.lju srecu nego ja, iako seja sam u to ne pouzdavam i ne statirem se zbog to ga." Mladici su slu ali ovaj monolog i pamtili ga tim pri.je to je nacin na koji ga je on izgovarao zaista bio izvanredan i ostavljao je utisak. A izgovarao ga je sa nagla enom smireno cu, glasom koji je bio vi e tih ne.go podignut, nagla a vajuci svaku rijec kao daje htio da to du e i sigurnije ostane u u ima slu alaca . U govor je ubacivao mnogo anegdota i dosjetki koje je smatrao zabavnim i smije nim i sam im se dugo smijao. Njego.vi prijatelji u pocetku ne bi obratili pa nj u niti bi se smijali, ali kada bi vidjeli da se on smije, iznenadili bi se, a na njegov neprekidni smijeh i sami bi se poceli smijati. Konacno bi se svi gromogl asno kikotali. Smi.jeh mu je bio cudan i zasmijavajuci, ako se tako mo e reci. P ocinjao bi visoko, pa opet prekidao, pa bezgla.sno nastavljao. Kada bi ostajali sami, studenti su ponavljali njego.ve razgovore, podsjecali se rijeci koje je up otrebljavao, opona ali njegov smijeh i tako provodili po citav sat veselo se zab avljajuci. 138 139Jo jedna njegova osobina je izazivala divljenje mla.dica: voli o je strasno u ivanja i predavao im se. Rado je 0 tome pricao, podrobno opisujuc i svoje poduhvate, nasladujuci se time isto onoliko koliko je u ivao u sa.mim za dovoljstvima, ako ne i vi e. U ivanja kojima se odavao i o kojima je pricao mogu se smatrati i nevinim 1 gre nim. Opisivao je u ivanje u intimnostima sa svo.jom enom sa odvratnim podrobnostima. To je pricanje bilo isprekidano njegovim neobi cnim smijehom. Govo.rio je o zadovoljstvu koje osjeca kada sjedne pred trpe.zu p unu masnih jela u svom selu, ali i pred veoma skro.mnom trpezom u gradu: op irno je opisivao sve to, ubacujuci prigodne ale i dosjetke, i isprekidani smijeh koj i se uz sve te prekide ipak nastavljao. Pricao je o radosti to je osjecao kada o bilazi grad.ske ulice i ulicice ili kada stoji u zgradi udi uci svje vazduh i gl eda ta se de ava na spratu ispod njegovog. Cim bi vidio enu na ulici, ili u kakv om sokacetu ili u samoj zgradi, napadno bi je zagledao i detaljno ra cla-njavao, ukratko, ocima ju je svlacio. U ovom gre nom poslu nalazio je ni ta manje gre n o zadovoljstvo. enu nije nazivao enom, niti gospodom, niti gospodicom, niti ijed nim uobicajenim imenom. On je za enu upo.trebljavao rijec "butina". Mr ava ena n ije ga uopce za.nimala. Prava ena je ona koja je tako debela da su joj udovi nab ijeni salom i mesom. Uporedivao ju je cas sa jastukom, cas sa du ekom. Potvrdiva o je ovakav svoj izbor citatom iz poeme Ka'ab ibn Zuhajra o njegovoj dragoj Suad i.75) Vitka kada prilazi, velike zadnjice kada se okrene ledima; ni nizak ni suv i e visok, njen stas je besprijekoran. 75) Suada, lik ljubljene ene Ka'ab ibn Zu hajra iz njegove poeme "Burda". 140 Svojim prijateljima je tumacio: "Zar ne vidi te daje pjesnik spomenuo kako je njegova ljubljena vitka stasa kada se primice s amo zato da bi imao priliku da se is.pravi i da ka e kako ima veliku zadnjicu ka da se okre.ne ledima? Zatim je nastavljao pricu skarednim podro.bnostima, zacinj enu dosjetkama i alama, pu tajuci smijeh da bi ga potom zaustavio. Studenti su b ili kao opcinjeni njegovim pricama. ta mo e ostaviti veci uti.sak na mladice li ene tih zadovoljstava, i nevinih i gre. nih, od ovakvih prica! Djecak je sve slu ao sklupcan u svom co ku, obo.rene glave, kao odsutan. Ali ni jedna rijec izgov orena u tom dru tvu nije mu promakla - cak je razaznavao svaki glas prisutnih. " Kada bi ovi ljudi", govorio je sam sebi, "bili svjesni da ja sve slu am i pamtim , klo.nili bi se vodenja ovakvih razgovora u prisustvu

ne.zrelog djecaka." Ovaj covjek je proveo, otkad ga je djecak upoznao, nekoliko godina u zgradi. Za to vrijeme dogadale su mu se razne zgode i nezgode, na izgle d smije ne, ali tu. ne i bolne - kada se covjek udubi i razmisli. Bio je seljak u svim znacenjima koja ova rijec ima: ljubav prema zemlji, pohlepa za novcem i n eobican strah da ga neko ne prevari u prodaji ili davanju zemlje u najam ili u k upovini. Novac i samo novac je bio jedi.no to ga je potpuno zaokupljalo kada bi odlazio na se.lo, mislio o svojim ili sreo nekog suseljanina. Isto tako, volio j e u ivanje u punom smislu rijeci: zadovoljavao je svoje prohtjeve, tra io je ona zadovoljstva koja su na dohvat ruke i ne zahtijevaju moralnu osjetljivost, tana .na osjecanja i istancan ukus. Studiranje i ocekivanje di.plome imali su svrhu i bili jedno od sredstava da se odmori nakon iscrpljujuceg truda u sticanju novca ili zasicenosti u ivanjima. Tada se Page 45

Taha Husein - Dani vracao u zgradu, smje. tao u svoju sobu i pocinjao misliti na drugove, profe141 ore i diplomu, pricao sa prijateljima i ponekada sa nji.ma je o ili pio caj. Uza sve to, bio je veoma pobo an. Cudni napadi misticizma su ga s vremena na vrijeme izbacivali iz svih ovih uobicajenih stanja: postajao je ispo snicki suzdr ljiv, ka njavao sebe strogo do suro.vosti, muceci sam sebe odricanj em i gladu. Jednoga dana, poslije svade sa tastom, napustio je svoju enu-seljank u i po elio da nade drugu, iz samog Kaira i da se tako orodi sa gradanskom, otmj enom po.rodicom. Rastavio se od ene i pricao je prijateljima op irno o svojim na dama, opisujuci bestidno i ru no kakve su razlike izmedu ena u gradu i onih na s elu. Ali odjednom on prestade da se zanima i za novac i za e.ne, bile one iz gra da ili sa sela, odrece se u ivanja u je.lu i caju, jer je osjetio da ce ga ovog puta sreca poslu. iti ako pristupi ispitu. Treba, dakle, da se pripremi za bitku sa profesorom. Imao je pred sobom dovoljno vre.mena da mo e da se pripremi. Mor a, dakle, zanemariti prijatelje i drugove, stare i nove, i posvetiti se osnova.m a prava, stilistici, sintaksi, teologiji i drugim predme.tima iz programa. Tako i bi: pojavio se na ispitu. To je bio dan o kome se dugo pricalo. Do ao je pred ispitnu komisiju zorom, a oti ao tek s mrakom. Bilo je to iscrpljujuce i za njeg a i za komisi.ju. Smislio je veoma lukavo kako da predahne kada ga komisija dove de u kripac: kupio je gomilu lubenica i ostavio ih u blizini ispitne sale. Komis iji je, cim je u ao, ustvrdio da boluje od mokracne bolesti i zamolio da mu dopu sti da izade kada ga bolest natjera. Komisi.ja se sa alila i dala mu dozvolu. Ta ko je pocinjao da od.govara na pitanja i raspravlja sa ispitivacima, pa naglo pr ekidao odgovor ili raspravu zamoliv i da izade. Na.polju nije odlazio da obavi n u du ili smiri bolest nego ka lubenicama, da bi se rashladio, razbistrio glavu, da se, kako je govorio, povrati, a potom se vracao i nastav142 ljao odgovor ili raspravu tamo gdje je prekinuo. Tako se on natezao sa komisijom i ona sa njim sv e do kraja dana. Vratio se u sobu presretan: uspio je da polo i sa osrednjom ocj enom i postao je ucenjak. Ljeto je rasturilo njegove prijatelje. Ujesen, kada su ga ponovo sreli, vec je bio napustio sobu u zgradi i os.tvario planove o eniv i se enom iz gradske porodice. Uselio se kod nje, nedaleko od starog prebivali ta . Jednoga dana obuze ga njegov misticni ar. Odluci da se povuce neko vrijeme u j ednu d amiju i da se pro-sveti molitvi, postu i pobo nosti. On to i ucini. Prove o je u takvoj osami ne znam koliko dana, ali sigurno ne malo, jer kada je iza ao , bio je smr ao i oslabio. Po to se vratio, nova porodica ga stade grditi, a vje rovatno su ismijavali i njegovu mu kost. U njemu se tada probudi seljacka du a e ljna u ivanja i seljacki ponos. Zorom je iza ao u jednu a cinicu ili kafanu, bez racuna je gutao bob na ulju, hljeb, luk, a zatim je, da ugasi vatru obil.nog ob roka, popio velike kolicine caja. Tome to je ubacio u sebe od hrane i pica dodao je one droge o ko.jima takvi kao on govore ne imenujuci ih. Kada se sve to sleg lo, bolje reci uzburkalo u njegovoj utrobi, vratio se kuci ljutit do bjesnila. P orodica gaje docekala s ne.odobravanjem i strahom. Na koncu je poku ao da se bac i kroz prozor, ali su ga clanovi porodice zadr ali s te kom mukom. Vezali su ga, jer je jadnik poludio. Djecak nece zaboraviti onaj glas koji je dopro do njega jedne noci nakon posljednje molitve: mladi stu.denti su ga slu ali, nijemi i tu ni kao da ce im poteci suze koje sam stid zadr ava. To je bio glas tog covjeka z ahvacenog ludilom; ono mu je odvezalo jezik pa je u asno urlao. Sjutradan su ga rodaci odveli u bolnicu gdje se lijece takvi bolesnici. Tamo je ostao nedjelja.m a, a kada je iza ao, bio je potpuno izmijenjen: apu-tao je jo ti e nego prije, p okreti su mu bili spori, pres-

143J tao je da se smije i kod svakoga koga je sretao izazivao je cudno osjecanje straha i sa aljenja. Pro li su dani ispunjeni raznim dogadajima. Mladi prijatel ji su izgubili iz vida ovog covjeka, svako je na. ao svoj put u ivotu. Rijetko s u ga sretali, zatim nika.ko. Ponekad bi ne to culi o njemu, pa i to presahnu. Je .dnoga dana saznali su daje umro. Vijest je na trenutak rastu ila prijatelje, al i oci nisu prolile nijednu suzu, li.ca su se samo malo uozbiljila i sve se zavr ilo stihom iz Kur'ana koji uvijek izgovorimo kada neko umre: "Pripadamo Allahu i njemu se vracamo". I 144 VIII Page 46

Taha Husein - Dani Druga soba u ovoj zgradi, nalijevo kada se penje uz stepenice , bila je takoder izvor zabave i razonode ovih mladih ljudi. U njoj je stanovao mladic, malo stariji od ostalih studenata, u svakom slucaju do ao je na Azhar pr ije njih, ali je bio iz istog pokoljenja i iz istog stale a. Imao je piskav glas - dovoljno je bilo da ga cuje pa da se nasmije . Bio je ogranicene pameti, tako da mu je veoma malo znanja ostajalo u glavi; bio je tup, tako da nije shvatao i najjednostavnija znacenja onoga stoje ci.tao u raznim ud benicima. A ipak je bi o veoma samou.vjeren, bezgranicno sujetan: bio je iskreno ubijeden da ima iste s posobnosti kao i prijatelji sa kojima je ivio i prisustvovao velikom dijelu nast ave. Zajedno su slu ali predavanja iz prava, retorike i kurs Imama, ali nije ba urio na predavanja iz osnova prava. Trebalo je ustati zorom, a on je cijenio svo j odmor i ljubomorno bdio nad njim. Ponekada bi se pri.dru io drugovima u zajedn ickom ucenju, ali je i to uce ce bilo posebne vrste i nije imalo veze sa redovni m predavanjima niti sa ud benicima iz kojih su profesori predavali. Naime, ovi m ladici su bili krajnje nezadovoljni ud benicima Azhara. U tome su bili pod utica jem suda 145njihovog profesora Imama. Kada su slu ali njegova predavanja ili kad a su ga posjecivali kod kuce, on im je navodio naslove znacajnih knjiga o gramat ici, retorici, teologiji ili knji evnosti, koje su profesori Azhara mrzi.li jer ih nisu poznavali, a vjerovatno je njihova mr nja bila jo veca zato to ih je Ima m preporucivao i hvalio. Pored toga, medu istaknutim profesorima bilo je supar.n ika Imama koji su nastojali da ga opona aju pa su upucivali studente na druge vr ijedne knjige, po kojima se nije predavalo na Azharu, jer ih vecina profesora ni .je poznavala. Cim bi mladici culi naslov neke od ovih knjiga, po urili bi daje kupe, ako imaju mogucnosti za to, ali najce ce su to cinili pod cijenu velikih o dricanja. Ako bi im to bilo nemoguce, pozajmljivali su ih iz knji. nice Azhara, brzo ih pregledali i dogovorili se da ih ci.taju zajednicki kako bi ih bolje raz umjeli. Na to ih je podsticala iskrena privr enost Imamu i ne manje iskrena te n ja da nauce i obavijeste se. Po svoj prilici, uz ovakve osjecaje, odredenu ulogu igrala je i mladalacka ambicija: ponosili su se to su studenti Imama, profesora Bekhita, Abu Khatua i Radija, bila su im puna usta hvalisanja da su njihovi naj bli i i najista.knutiji studenti. Nisu se zadovoljavali samo prisustvo.vanjem pr edavanjima ovih profesora nego su ih posje.civali kod kuce, cesto ucestvovali u raspravama i pri.sustvovali posebnim predavanjima cetvrtom poslije po.dnevne i n ocne molitve. Nije im bilo mrsko da o ovo.me znaju njihove kolege i da pricaju k ako oni medu so.bom citaju ovu ili onu knjigu, iz ove ili one nauke. Ta.ko su za dobili istaknuto mjesto medu kolegama, cijeli Azhar je znao da su oni najbolji s tudenti, dostojni sjaj.ne buducnosti. Bilo je zato prirodno da osrednji studen.t i tra e njihovo dru tvo, da steknu prednost dru eci se sa njima. Dovoljno je bil o za isticanje vec i to to ljudi znaju da su prisni prijatelji sa ovom grupom ml adica. 146 Medutim, oni su time nalazili mogucnost da dospiju do poznatih profes ora i uticajnih ucenjaka. Ovaj mladic je upravo pripadao takvim osrednjim studen tima i dru io se sa ovom grupom da bi njegove kolege mislile kako je i on jedan od tih talentovanih studenata i da bi preko ove veze mogao da sa njima zajedno p osjecuje Imama ili ejha Bekhita. Samoljublju mladih studenata je godilo da podst i-cu ovu vrstu svojih kolega da tra e ovakav put vlasti.tog isticanja; lako su p rihvatali parazite u nauci kakvi su bili ovi slabi i osrednji studenti. To im je davalo priliku da se siti nasmiju kada ostanu sami i pocnu na.brajati neznanje, gluposti i grube gre ke

tih slucajnih "prijatelja". Ovaj njihov prijatelj vidio ih je, vjerovatno, na ne .kim predavanjima, zatim im se sve vi e pribli avao dok ih nije upoznao i poceo posjecivati. Po to mu se svidje.la i kuca u kojoj stanuju i njihovi susjedi na s pratu, iznajmio je i on sobu u istoj kuci. Tako je postao clan grupe, zajedno sa njima i ao na predavanja, pio caj, i ao u posjete profesorima, ukratko, ucestvo vao je dije.lom u njihovoj slavi. Ali Allah mu nije podario nimalo sposobnosti d a im bude ravan u znanju i umu, a ni u ja.snom izra avanju. On je, izgleda, bio iroke ruke i imao vi e novaca, ili, bolje receno, zahvaljujuci krtosti prema seb i, mo.gao je pred njima da se poka e bogat i da obilato tro i. Kada bi naslutio da im je potreban novac za kupovinu neke knjige ili vracanje hitnog duga ili zad ovoljenje ne.ke druge hitne potrebe, nudio im je novac irokogrudo i kao dobar dr ugar. Prijatelji su mu to priznavali i bili mu zahvalni, ali nisu mogli preci pr eko njegovog ne.znanja pa im se dogadalo da se ne mogu savladati ne.go su se pre d njim izrugivali njegovoj gluposti; na te Page 47

Taha Husein - Dani gluposti odgovarali su grubim i nemilosrdnim nipoda147 tavanj em. Ali on je i to primao sa zadovoljtvom, doce.kivao nasmije en. Ne vjerujem da su ikada na njego.vom licu vidjeli srd bu, uprkos svem ismijavanju i pot-cjenji vanju. Vrhunac ale na njegov racun izazivalo je njegovo poznavanje metrike, odno sno totalno nezna.nje, a to je isto. Citao je sa njima, na primjer, ud benik gra matike i cim naidu na stih kao primjer, a u gramati-kama je bezbroj primjera, on je bio najbr i da ka e ko.jem metru pripada i uvijek je to bio "basit", nikada ne.ki drugi metar. A stih je mogao biti u metru "tavil" ili "vafir"76) ili nekom drugom, svejedno, za njega je uvi.jek bio "basit". Najcudnije je to to se on ni je zadovoljavao time da obznani kako je to "basit", nego bi se po urio da stih p odijeli na stope tog metra, bez obzira na stvarnu sto.pu. Tako je prekidao ucenj e dru ine koju bi zahvatao neobuzdani smijeh. To je postala stalna zabava njego. vih drugova: kad god bi nai li na stih, pretvarali su se da su nemocni da ka u k oji je njegov metar, ocekujuci da ih on obavijesti kako je to "basit", a onda bi ga na.tjerali da ga ra clani na stope, jer oni to ne umiju. To njegovo ra clanj avanje bilo je praceno smijehom i ala.ma na njegov racun, to je on docekivao sa bla enim zadovoljnim osmijehom, bez uvrede i ljutnje. Ovaj mladic proveo je duge godine zajedno sa svo.jim prijateljima a da ni on njih ni oni njega nikada ni.s u uvrijedili. I kao da je, konacno, osjetio da se ne mo e sa njima utkrivati, po ceo je izostajati sa preda.vanja pod raznim izgovorima, nije vi e ucestvovao u c itanju nego se zadovoljavao uce ce na zajednickim objedima ili na caju povremeno , ali u posjetama ugle.dnim profesorima uvijek. 76) Basit (prostrani), tavil (du gi), vafir (obilni) - nazivi metrickih stopa. Kako je na djecak u meduvremenu na predovao u uzrastu, a takoder i u nauci, ovaj mladic je poceo da pre.ma njemu is poljava naklonost i izvjesno po tovanje. Po.nudio mu je da zajedno citaju knjige i radije se dru io sa njim nego sa svojim vr njacima i kolegama. Jedno vrije.me djecak je to prihvatao i proucavao sa njim ud benike tradicije, logike, teologi je i slicno, ali bez velike koristi. Uz to djecak nije bio sklon ismijavanju i a li, nije to umio niti elio. Konacno ga se, pod raznim izgovorima, oslobodio i na staviio da radi sam, kako je i navikao. Tako je mladic napustio ucenje, odnosno ucenje je napustilo njega. Ostao je, ipak, upisan na Azharu kao student, ucestvu juci sa ostalima samo u dru tvenom i.votu. A ivot ove grupe mladica se ne to pob olj ao, za.hvaljujuci prije svega njihovoj inteligenciji, trudu i na.darenosti, kao i sklonosti Imama prema njima i dru e.nju sa njim. Tako su se poceli dru iti sa nekim studen.tima Azhara iz bogatih porodica i posjecivati ih. Mla.dic je i ao u te posjete sa njima i primao njihove posje.te, njegov dru tveni ivot, zajed no sa drugima, do iv.ljavao je uspon. Mladici nisu obracali pa nju na to, ni.su o tome medu sobom govorili niti se hvalili svojim posjetama odlicnim kucama i si jelima u njima; to su smatrali prirodnim i obicnim. On je, medutim, smatrao to s lavnim i u ivao u tome. Njegova sujeta je bila po.tpuno zadovoljena, a povremeno je to koristio i za ma.terijalnu dobit. Pricao je o tome i onom ko hoce da cu.j e i onom ko nece. Prolazili su dani i studenti su se razi li, svaki je kre.nuo s vojim putem. Ali ovaj ih covjek nije zaboravljao niti je dopu tao da ga oni zabo rave. Ako nije mogao da ih slijedi u nauci, mogao je u ponecem drugom to ispunja va ivot: posjecivao ih je iako oni njega nisu, i susretao se sa njima kod nekog od njihovih bogatih i uglednih prijatelja. 148 149Imam77) je napustio Azhar u po znatoj politickoj afe.ri. Ovaj covjek se tada na ao u procjepu: istovreme je bio povezan sa Imamom i njegovim prista ama, a i

sa neprijateljima Imama i njegovim prista ama. Azhar se uskome ao, u to kome anj e uvukla se politika, univer.zitet se podijelio na dva neprijateljska tabora. Na covo se pridru io trajkacima, a istovremeno otkrivao proti.vnicima trajka tajne trajkaca. Jednoga dana - kakvog dana! otkrilo se da je on bio u vezi sa policij om. To je bio konacan prekid izmedu njega i njegovih prijatelja, a kuce koje su ga primale odjednom se zatvori e. Izgu.biv i sve prijatelje, zavukao se u svoju sobu u zgradi. Niko nije za njim alio. Okanio se te nje za diplomom Azhara i tro io svoj beznacajni ivot usamljeno i bije.dno, te ko podnoseci svoj pad i mucno zaradujuci sva.kodnevni hljeb. Jednoga dana saznalo se daje umro. Da li je umro od neke bolesti? Ili od jada? Ili od neima tine? Na vijest o njegovoj smrti, nje govi nekada nji prijatelji nisu osjeti.li ni tugu ni aljenje. Ogranicili su se n a to da ka u stih iz Kur'ana koji uvijek kazujemo kada cujemo za neciju smrt: "M i pripadamo Allahu i Page 48

Taha Husein - Dani njemu se vracamo!" 77) Muhamed Abduhu (Imam), protjeran sa Az hara marta 1905. 150 Kuca je bila prazna, ili gotovo prazna, kada je dje.cak tam o do ao prvi put: njeni itelji se jo nisu bili vratili sa raspusta za vrijeme po sta. Djecak je kasnije saznao da studenti Azhara nisu urili da se vrate u Ka.iro poslije toga raspusta. U to vrijeme pocinjala je az-harska godina. Studenti i u cenjaci kao da su osjecali iz.vjesnu tegobu i ulagali napor da se rastanu sa por odi.com i zavicajem; oni bi produljili raspust dan-dva, ili nekoliko dana, a pon ekad bi ga produljili citavu nedje.lju dana, pa cak i vi e. Zbog toga nisu imali nikakvih neprilika. Azhar je tada pro ivljavao svoje posljednje sretne dane - p ravila nisu odredivala broj radnih dana i dana odmora ni za profesore ni za stud ente; nije bilo pravila koja su obavezivala profesore i studente da se strogo ba ve ucenjem svakog dana, u svako vrijeme. Stvar je bila laka i prosta: savjet ejh ova odredivao je kraj raspusta i pocetak rada, a profesori su bili slobo.dni, mo gli su poceti kada su eljeli ili kada su mogli. Studenti su bili slobodni, odlaz ili su na predavanja ka.da su htjeli ili kada su im to okolnosti dopu tale. Sve je to bilo lako i jednostavno, zasnovano vi e na dobroj volji i elji no na odred enoj tacnosti i obave.znom redu. Time je lak e bilo razlikovati ljude ozbiljne i radine od ljudi lijenih i beznacajnih. Na taj nacin stu151denti su stremili nau ci iz ljubavi i poriva ka njoj, a ne iz pokoravanja naredbama ili zbog straha od kazni. Profesori i studenti u ivali su u ovoj prijatnoj iroko-grudoj slobodi sa mjerom. Dvije prve nedjelje nakon pocetka predavanja bile su isto onoliko nedje lje iroke slobode koliko i nedjelje prijateljstva, poznanstva i uva. avanja. Stu denti su stizali iz svojih krajeva bez urbe. Po dolasku, oni bi posjecivali jeda n drugog, izra avaju.ci uzajamno po tovanje, a zatim su i li na casove, tako.der bez urbe. Profesori su pristizali iz svojih zavicaja, polagano i s oklijevanjem . Po to bi do li, uredili bi svo.je kuce za dugi boravak, a zatim se uzajamno po sjeciva.li pozdrava i prijateljstva radi. Zatim bi poceli predava.nja, bez urbe i naprezanja. Ipak su mnogi profesori i studenti pretpostavljali nauku svojim po rodicama i za.vicaju, te su neki ostajali u Kairu i za vrijeme raspusta, priprem ajuci se kod kuce, ili na samom Azharu, ili u drugim d amijama. Bilo je i takvih koji su urili da se vrate u Kairo kad god bi im se ukazala mogucnost i do.pusti le okolnosti da pohadaju neka posebna slobodna predavanja prije no to pocnu zaje dnicka, redovna. Otuda je kuca bila prazna ili skoro prazna kada je djecak do ao s bratom. ivio je u njoj samo cika-had i Ali, dvojica bratovih drugova i ona dv a Persijanca. Ipak, djecak jo nije uspio cestito ni da se smjesti a vec su pocel i, iz dana u dan, da pristi u njeni itelji - poje.dinacno i u grupama, jutrom i vecerom. Kuca se pola.ko punila pokretom i djelatno cu, u njoj stado e da se jav ljaju glasovi zdesna i slijeva i poce da dobija izgled sasvim prenaseljenog mjes ta. Stvarno je bila prepuna. Neke sobe su bile nabijene studentima do nevjerovatnih razmjera - ponekad je u takvoj jednoj sobi ivjelo dvadeset studenata. Kako su sjedili? Kako ucili? Kako su spavali? Sva je ta pitanja djecak postavljao seb i, ali nije mogao naci odgovora. On je samo znao da se za sobu placalo sva.kog m jeseca do dvadeset pet pijastera, ponekad su spu. tali na dvadeset, tako da je s tudent ivio za jedan

pi-jaster mjesecno. To daje sliku o stanju velikih grupa studenata iz unu.tra nj osti koji su dolazili u Kairo da izucavaju nauku i religiju na Azharu. Oni su st icali znanja iz oblasti nauke i religije onoliko koliko su mogli, ali su zajedno sa tim sticali razne tjelesne, moralne, a takoder i umne bolesti. Soba pored dj ecakove, desno, bila je tokom prve nedje.lje prazna: s te strane djecak nije cuo ni zvuk ni pokret. Zatim se zavr ila ta nedjelja i nastupila je druga, soba nij e bila zauzeta i sa njene strane nije dopirao ni pokret ni zvuk. Studenti su poc eli da se raspituju o ejhu to je ivio u njoj prije posta: ta se dogodilo s njim? Jedni drugima su govorili da se on, mo da, preselio na drugo mjesto. No jedne n oci, u petak, djecak se probudi od glasa cika-had i Alija to se razlegao u nocno j ti ini, i od lupkanja njegovog tapa po zemlji. On poce da misli kao to je obic no mislio ocekujuci mujezinov glas, ona.ko kako ga je i cekivao uvijek. U mislim a je izgovorio poziv na molitvu s mujezinom, kako je obicno cinio. Glas se preki de i djecak poce u mislima da prati vjerni.ke u d amiji dok se okupljaju za moli tvu - jedni u urba.no, cilo, drugi te ko - lijeno. Odjednom se cudan visoki glas razle e iza zida za ledima djecakovim, sti e do nje.govih u iju i izazva u cije lom tijelu drhtavicu, to mu prostruja od glave do pete. Djecak nikada nece Page 49

Taha Husein - Dani zabora.viti taj glas niti ce ga se moci sjetiti a da se ne na smije, cak i onda kad ozbiljnost suzdr a osmijeh na njegovim usnama. Bio je to c udan glas, koji je prvo ispunio dje.caka strahom, a zatim izazvao u njemu glasan smijeh, od kojega se nije mogao uzdr ati ma koliko strahovao da ce razbuditi br ata. "Al-Al. Al. Allah-Allah-Allah. Al-Al. Allah ve. Allah ve. Allah je velik!" 152 153Tako je glas dopirao do djecaka. Nije razumio poce.tak, nije razumio pona vljanja, ali je razumio kraj. No glas se nije zaustavio pri zavr etku velicanja Allaha, i poceo je ponovo poslije toga jo jednom i drugi put, dok se na kraju ni je zaustavio te zvuci velicanja zauze- e svoja mjesta u ustima onoga koji ih je izgovarao, u zraku, u u ima djecakovim i u njemu samom. Glas iza zida poslije to ga nastavi da kazuje Pristup i djecak shvati daje to glas covjeka koji obavja mo litvu. Glas je nastavljao da kazuje "Pristup" dok ne dode do rijeci Allaha svevi enjeg: "Tebi se klanjamo i od tebe pomoc tra imo". On se zaustavi na zvuku "sin " i ne mogade da krene dalje. I opet stade da velica na isti nacin kao i prvi pu t: A1-A1-A1. Allah-Al-Al-Al." Tu djecak nije mogao vi e da se suzdr i i stade da se smije glasno, ne.prekidno. Brat mu se probudi upla en i upita djecaka to je s njim, ali djecak ne mogade cak ni da odgovori. No bratu njegovom nije ni bio p otreban odgovor: on je sam cuo glas za zidom i takoder stao da se smije, pri.gu eno. Zatim tihim glasom rece djecaku: "Ti e! To je na susjed, taj i taj ejh, vra tio se i obavlja jutarnju mo.litvu, on je afeit." Brat opet utonu u utnju i mir, prizivajuci san. Dje.cak se uzdr ao i stao da prati ejhov glas iza zida, dok ov aj s te kim naporom nije okoncao molitvu. Ipak se jedno pitanje ucvrstilo u djec akovoj du i: za to se taj ejh-pafeit toliko muci i zlopati s tom molitvom. Uju.t ro, ohrabriv i se, on upita svoga brata i saznade od nje.ga da je ejh malo porem ecen. "On hoce da postigne cilj molitve: da preda svoje srce, du u i misao Allah u kada pristupa molitvi i dok je obavlja. A kada osjeti da on ponavlja i vraca s e odakle je poceo, i prekida moli.tvu kako bi je opet poceo, onda znaj daje osje tio neka.kvu smetnju iz ovoga na eg svijeta, koja ga odvraca od potpunog predava nja u spominjanju Allaha." 154 Taj je ejh bio savr eno tih - njegov se glas goto vo nije cuo, kao to se nisu culi ni njegovi pokreti, izuzev kada je obavljao jut arnju molitvu. Djecaku su bili po.trebni dani dok se nije navikao na taj glas to liko da ga je mogao slu ati bez smijeha i bez sa aljevanja njego.vog vlasnika, k ojeg je sustiglo "zlo davola-napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od d inova i od ljudi". Poslije mnogih godina u djecakovoj du i od toga ejha nije os talo ni ta do sjecanje na njegov glas i sje.canje na dva dogadaja - jednome je o n prisustvovao sam, a o drugome su mu drugi pripovijedali. Prvi se zbio kada je djecak vec poodrastao i uznapredovao u studijama, kada je poceo slu ati predavan ja iz retorike. Jednom je oti ao na ejhov cas i slu ao kako ovaj tuma.ci poznatu recenicu iz "Skracivanja";78' "Svaka rijec sa susjednom ima odredeno mjesto". K oliko lije rijeci ka.zano o ovoj recenici i u "Kratkom" i u "Opse nom" i u "Najo p irnijem"79'. U tumacenjima sama recenica je potpuno jasna, nema u njoj nicega nerazumljivog niti nejasnog. ejh, kao i ostali profesori Azhara, nastojao je da tumaci tu recenicu saop tavajuci sve to je o njoj receno u mnogim tumacenjima, t rudeci se do iznemo.glosti. Glas bi mu promukao, snaga oslabjela i celo se obliv alo znojem. Na a nauka je, kao to zna , veoma te ka; razvijaju je samo jaki, a n jih je malo. I djecak stade da raspravlja sa profesorom o nekim stvarima koje je ovaj rekao, kao to je to obicno cinio sa svim svojim profesorima. Ali ejh mu od govori tako da ga to ucuta i ispuni mu srce i gnjevom, i prezrenjem, i stidom is tovremeno. Profesor je rekao djecaku: "Os78) "Skracivanje" (Talhis) - djelo iz o blasti retorike Muhameda ibn Abdarrahmana

al Kazvinija (umro 1338). 79) "Kratak" (al Muhtasar), "Opse an" (al Mutavval), " Najop irni.ji" (al Atval) -komentari al Kazvinijevog "Skracivanja". 155tavi to, sinko, ti to ne razumije dobro; ti razumije onu ljusku kojoj dolazi prije podne, a niti si ti stvoren za sr , niti je ona tvorena za tebe". ejh se nasmijao, uce .nici su se na silu zasmijali, a djecak se sramio da usta.ne i ode sa casa prije svr etka. Ostao je ogorcen i oti. ao tek zajedno sa ostalim studentima. "Ljuska " o ko.joj je natuknuo ejh, a kojoj je mladic odlazio prije po.dne, bili su caso vi iz knji evnosti i posebno knjiga "Sa.vr enstvo jezika"80) al Mubarrada. Od to ga je vremena ejh pao u ocima djecakovim i postao mu mrzak, iako ga je ranije vo lio i cijenio. ejh je postao jedna od te.ma za alu kojima se djecak zabavljao sa svojim vr nja.cima prije podne do casa "ljuske" i u podne, poslije ca.sa "ljusk e". Drugi dogadaj sa Page 50

Taha Husein - Dani profesorom izazvao je u djetetu samo jo veci podsmijeh i vi e ala na njegov racun. Zbijao ih je zajedno sa svojim vr njacima i za.bavljao se sastavljanjem stihova o njemu. Uza sve to to je prica bila jednostavna i u njoj nije bilo niceg cu.dnog, ipak su se mladici slatko smijali, jer ta je lak e od s mijeha mladih? ejh je imao sina cije se sposobnosti nisu dale pri.mijeniti i ni ta na njemu nije ukazivalo da je stvoren za nauku. Ali, on je ipak bio student. ivio je sa ocem u njegovoj sobi, tiho kao otac, utljivo kao otac, dobrosu.sjedsk i kao otac. Jednom, danju ili nocu, njegovog oca posjeti e prijatelji. On zamoli sina za kafu i kroz neko.liko trenutaka kafa bi ponudena. ejhovi se lati e olji -ca kao i uvijek udno. Oni proguta e ili, tacnije receno, usrknu e dugi gutljaj sa otegnutim zvukom. Ali jedva su potegli prvi skrut, grlo ga o tro odbi. Svi se zaka -lja e i stado e da pljuju izoblicenih lica, nastojeci da 80) Knjiga "Savr enstvo jezika" (al Kjamil filluga) - rad iz oblasti gramatike sa mnogobrojnim k nji evnim primjerima cuvenog ara.pskog filologa al Mubarrada (umro 898). 156 osl obode grlo od onoga to je u njega dospjelo. Kafa i pljuvacka poteko e im na brad e i grudi, dok su ka lj ali u grcevima. A sve se to zbilo stoga to nisu popili p ra.vu kafu, vec kafu od burmuta. Mladic je pogrije io i umjesto kutije s kafom u zeo kutiju sa burmutom. Djecakov do ivljaj sa ejhom na casu retorike imao je svo jih posljedica. Od ovoga profesora pre ao je dru.gome, koji mu je bio susjed u k uci - njegova soba bila je pored sobe poremecenog ejha; bio je afeit kao i ovaj, ali ne i poremecen, vec poznat kao veoma tih i stalo en, dobra srca i krt u gov oru. Djecak je cuo nje.gov glas samo onda kada bi mu uputio pozdrav, njemu ili n ekom drugom prolazniku. Kada je napustio casove prvoga profesora, sjutradan je p o ao na predavanje ovog drugog. On je dr ao casove pod kupolom d ami.je Muhmed b eka Abuz Zahaba81'. Djecak je poznavao tu d amiju izvanredno dobro. Slu ao je pr edavanja iz gramatike i logike na svim mjestima i u svim njenim co kovima. Dogad ale su se tu razne stvari, kojih cemo se mo da dotaci u ovoj prici. Tako vracaju ci se oko podne sa casa "ljuske", dije.te dode i pope se stepenicama na koje je bilo naviklo. Zatim skide sandale, prode izmedu dvije grupe ucenika koje je odav no poznavao, prekoraci preko praga ispod kupole i sjede u profesorovu grupu. Nij e dugo cekao. Profesor pride, po obicaju spokojno, izrece hvalu Alla-hu, prizva bo ji blagoslov na proroka i poce da kazuje rijeci autora koje su se odnosile na neodredenost po-dmeta, opisujuci sve do sitnica. Zatim nastavi dok ne dode do m jesta gdje autor navodi kao primjer jedan stih iz Kur'ana: "A i malo naklonosti Allahove vece je od svega toga". On poce da ra clanjuje, zajedno sa auto81) Muha med bek Abuz Zahab - mamelucki vladalac Egipta (kraj XVIII v.). 157rom, komentat orom, glosatorom, sastavljacem napo.mena, uzroke neodredenosti podmeta, to jest rijeci "na.klonost" na nacin koji se djetetu nije svidio i dojmio ga se lo e. Di jete nije moglo da ocuti i stade da raspravlja sa profesorom. No tek to je pocel o, ejh prekide nje.gove rijeci i kaza svojim tihim, mirnim glasom: " uti, sinko! Neka te Allah prosvijetli i oprosti ti, a nas za ti.ti od tvojega zla i zla teb i slicnih. Boj se Allaha, ne mi.je aj se u na e predavanje, da nam ne pokvari na uk. Idi kuci, onoj ljusci opasnoj, pogubnoj, kojoj se upucu.je svako jutro". Uce nici se usiljeno nasmija e, dijete se namrgodi, a profesor nastavi svoje kazivan je i tumacenje tihim, za.dovoljnim i spokojnim glasom. Dijete ostade ogorceno do k se studenti nisu razi li i izide s njima uzbudeno i ojadeno. On se odrekao cas ova retorike i do kraja godi.ne je, izlazeci sa casa "ljuske", kada bi do lo pod ne, i ao u biblioteku pored Bab al Halka i ostajao tamo sve dok ne bi nastupilo vrijeme njenog zatvaranja pred sam zalazak sunca. Je li slucajna saglasnost oba profesora da odbiju di.jete od njihovih predavanja' ili je to bilo smi ljeno? Di .jete to nije znalo. Uostalom,

spominjanje ove dvije anegdote znaci preticanje dogadaja. To je digresija i najb olje je da se vratimo kuci i onima koji su u njoj bi.li i onome stoje tamo bilo kada je do ao djecak, tek po.cinjuci da "tra i nauku". 158 U desnom uglu kuce na lazila se soba u kojoj je ivje.la jedna porodica. Djecak nije mogao nikako sazna ti ka.ko je ona dospjela tu i kako se nastanila tamo gdje su je sa obiju strana okru ivali nauka i studenti. Trebalo je da se naseli na donjem spratu, medu njeg ovim stanarima -trgovcima i radnicima. No ona se ipak popela tamo gdje su bili n auka, studenti i profesori, i ostala je medu svim tim, nikome ne nanoseci zlo i ni od koga ne trpeci zlo; prijateljstvo ili poznanstvo je nisu vezivali ni s kim . Page 51

Taha Husein - Dani Ona je bila tuda u toj kuci, kao to je bila tuda i u Kairu. D ijalekt kojimje govorila ukazivao je na to da se spustila iz Gornjeg Egipta, cak sa krajnjeg juga. Mo. da ju je upravo usamljenost nagnala da se popne na drugi sprat kuce a ne zadr i se na prvom. Jer svi stana.ri drugog sprata bili su tudin ci: ejh iz Aleksandrije, dva Persijanca, studenti i profesori i pristigli iz raz nih krajeva Egipta. Nije bilo te ko, znaci, da takva jedna porodica tudinaca sta nuje medu tudincima. A na prvom spratu kuce - svi radnici i preprodavci koji su tu stano.vali bili su itelji Kaira ili ljudi koji vec odavno ive u njemu, tako d a su postali njegovi pravi stanovnici, usvojili su njegov jezik i obicaje. Ta se porodica sastojala od dva clana: ena vec u go.dinama, pre la je bila ezdesetu, kojoj je bilo te ko a mo159T da i nemoguce da savlada jezik Kaira i usvoji njego ve obicaje, i njenog sina mladica koji je pre ao dvadesetu ali jo nije stigao do tridesete. On je tokom vremena uspio da prilagodi svoj jezik kairskom dijalektu , a sebe obicajima njegovih stanovnika. Majka ni ta nije radila, to i prilici ta kvima kao to je ona kad napuste Gornji Egipat i nasele se u nekakvoj sobi u grad u poput Kaira. Ona ni ta nije radila da bi zaradila za ivot, ali po.sao je bio p odijeljen izmedu nje i sina veoma pravicno. Mladic je morao da posluje na ulici citavog dana i da se pod noc vrati sa hranom, a majka se brinula o sobi i o prip remanju hrane za sina i sebe. Mladic je bio putujuci prodavac; spremao je u svo. joj sobi ono to ce iznositi za prodaju. Pocinjao je da radi u zoru, a kada bi ju tro odmaklo i dan se pribli io podnevu, on je izlazio na ulicu sa onim to je spr emio i pocinjao da nudi svoju robu, prelazeci s mjesta na mjesto i lutajuci ulic ama i ulicicama kud su ga noge nosile. Ponekad bi i ao daleko, ponekad blizu, al i nika.da se ne bi vratio ne prodav i sve to je ponio. Zimi je nosio onu vrstu h alve to su je zvali "djevojacka pre.da"; ljeti je nosio drugu vrstu slatki a koj i su nekada nazivali "d elati", nekada "dondurma".82' Mladic je pripremao i jedn u i drugu vrstu slatki a uz veselu i radosnu pjesmu; mada se nekada samo pretva. rao da je veseo i radostan i da mu je do pjesme. Kada bi napravio svoje proizvod e, pronosio ih je pored na ih soba mirno, uteci, pa ljivo. Tek kada bi zamakao n a stepenice i spustio se na ulicu, razlijegao bi se njegov glas sa ugodnom, nje nom pjesmom, kojom je hvalio hranu to ju je nosio i pozivao kupce - djecu i ene. Mladic kao daje dozvoljavao sebi da pjeva u svojoj so.bi, ali ne i kada je prol azio pored soba uva enih i ozbi82) "D elati" (talijanski), "dondurma" (turski) sladoled. 160 ljnih ljudi - studenata i naucnika. Kada bi si ao na za.jednicki put, on je dopu tao sebi sve to i ostali prodav-ci, velicajuci pjesmom svoju hra nu i nudeci je ljudima. Kao da je osjecao da nije lijepo pjevati noseci halvu i nuditi je pred tim sobama, po to su njihovi itelji ozbi.ljni ljudi, ne misle o h alvi i ne ude za njome, nego ra.zmi ljaju o nauci i samo ih to veseli. Po svoj p rilici, mladic je grije io u toj pretpostavci: medu stanovnici.ma ove kuce nesum njivo je bilo takvih koji su voljeli njegovo pjevanje i gajili strast prema "dje vojackoj pre.di" ili "dondurmi". Oni bi se radovali da zastane kod njih i da prv i kupe njegovu robu. No oni to, ipak, nisu cinili: ponekad ih je zadr avao stid, a jo ce ce oskudi.ca u novcu. Jednom prestade mladicevo pjevanje, prestado e zv uci pribora kojim je pripremao slatki e. Umjesto to.ga zacu se drugacije pjevanj e i drugi zvuci. Poce e ne.ke ene da dolaze u sobu, prvo uz viku i smijeh, zatim sa radosnim jujukanjem i pjesmom, udarajuci u dobo. e, tako da je to postalo ne snosno za ucenjake i studen.te. Ali djecaka je to uzbudilo i on je osjetio da mu je du. a

preplavljena vedrim veseljem. On se uz zvuke tih dobo a, uz te povike i pjesme, sjetio svoga sela. Sve je to beskrajno volio, nalazio u tome zadovoljstvo i nasl adu, ni ta manje no to ih je osjecao slu ajuci svoje profesore kako popijevaju i zla. uci nauku na predavanjima, iako su se kategorije tog zadovoljstva i naslade veoma razlikovale. Zatim se glasovima ena u neko doba dana pridru i- e glasovi nosaca, koji su poceli da se penju kucnim stu.bi tem i zakrcili sve prolaze onim to su nosili u sobu, uz viku i grdnju, cas ozbiljno, cas u ali. ene su doce.kiv ale njih i stvari lupajuci u dobo , jujukajuci i zapoci.njuci pjesmu. Mo da se n eka ena medu stanarima do.njega sprata radovala slu ajuci i gledajuci ta se doga da: 161ona se sjecala svoje svadbe ili se u mislima pripremala za enidbu svoga s ina ili udaju svoje kceri kada dode taj dan. I tako bi se ona pridru ila jujukan ju onih gore, a dogadalo se i da prihvati pjesmu ena odozgo, premda ih ne poznaj e i ne prijateljuje uopce sa njima. Ali radost se silno iri, kao to se i tuga Pa ge 52

Taha Husein - Dani brzo rasprostire. A medu Egipcanima najbr e se iri ova zaraza ! I evo dode najveci dan - cetvrtak, po to su se nau.cnici i studenti dosta nagn javili zbog tog uzbudenja, koje je najrevnosnije medu njima nagnalo da napuste i svoje sobe i cijelu kucu: oti li su da tra e mir neopho.dan za rad kod svojih p rijatelja ili u d amijama. Do ao je, dakle, cetvrtak, uzbudenje je raslo, pre lo uobicaje.ne granice i prenijelo se iz kuce na citavu ulicu. Podi.gnut je ator, muzika je svirala od poslijepodnevnih sa.ti, poceli su da sti u ljudi iz drugih cetvrti, radovali su se, jeli, cestitali jedan drugome i slu ali pjevanje. A dje cak je sjedio na podu pored svoga prozora i ni ta mu od svega toga nije promaklo . Zaboravio je i nauku, i naucnike, i Azhar, i ljude na Azharu; zaboravio je hra .nu i caj i sav utonuo u tu muziku, koju je u Kairu cuo prvi put, kao to bi uton uo u svojoj kasabi u raznovrsne pjesme - narodne na pocetku noci i pjesme profes ional.nog svijeta po to bi odmakla noc. Brat i njegovi prijatelji toga dana napu sti e kucu "bjekstvom nelijepim". No on se sam nije pokrenuo sa svojega mjesta d ok nije nastupila noc; cica had i Ali vec je uskoro trebalo da izade iz svoje so be, sijekuci nocnu tminu svojim glasom, lupkajuci tapom o ze.mlju. No on to ne u cini, a i da je ucinio, njegov glas ni-ko ne bi cuo, njegov tap niko ne bi primi jetio. Ta kako se i moglo naci mjesto njegovom glasu i tapu u toj ne.prekidnoj b uci to je otjerala san cijeloj cetvrti? Grom.ka buka uzdizdala se dugo i nepreki dno; jujukanja su ga okru ivala i, ako se tako mo e reci, plesala oko nje162 ga. Radost i bucno veselje plesali su oko bola i muke: mladica su uveli mladi. Zati m nastupi noc, tiho, laga.no, ozbiljno, i svojom irokom rukom to je nosila ta.mu poce da obuhvata stvari i bica. Svjetiljke se pogasi- e, glasovi umuknu e; san se bli io oprezno, kao lopov, i stiskao u svoje narucje stanovnike citave cetvrt i, sa izuzetkom djecaka, koji se nije micao od svoga prozo.ra, ne prestajuci da razmi lja o toj dugoj, neprekidnoj patnji oko koje ple e iroka uzbudujuca radost . Djecak se prenuo tek kad je do njega dopro izbliza glas, navje- tavajuci da se noc zavr ila i da je "molitva bolja nego san". "Molitva je bolja nego san!" Ta djecak tu noc ni.je ni spavao. Ustao je, uzeo abdest i, kada je mujezin zavr io svoj ezan, obavio je jutarnju molitvu. Zatim se umotao u cebe, ispru io na svome starom cilimu i za.veo se u san. Probudio se tek onda kada je jutro dobro podma klo, a cica had i Ali se vratio lupajuci o tro na vrata uz svoj poznati poklik: "Ej, vi, ej, vi!" 163XI Opis kuce i slikanje sredine u kojoj je djecak ivio na p ocetku svog poznanstva s Kairom bice nepotpuni ako se ne spomenu lica koja su bo ravila u kuci a kao da nisu pripadala njenim iteljima, i druga koja su se po.jav ljivala u kuci, s vremena na vrijeme, a kao da su bi.la njeni stalni stanari. Me du onima dalekim to su bo.ravili u njoj bio je i ejh poodmakle dobi, koji je vec pre ao pedesetu a jo uvijek je studirao, trudeci se pre.ma svojim mogucnostima, boreci se za diplomu i po.dnoseci radi nje sve to je bilo u njegovoj moci. Svak i put kada bi pristupao diplomskom ispitu, padao je i bi.vao ocajan, ali nije od ustajao. Tijelom je bio u kuci, a du om daleko. Bilo gaje stid da se vrati u svo j grad bez diplome i ostao je u Kairu, tamo gdje je boravio kada je studirao, oz biljno uceci. On je izdaleka rukovodio poslovima svoje porodice koja je ivjela u unutra njos.ti. Odlazio je k njoj cetvrtkom uvece, a vracao se subo.tom ujutru. Imao je ne to imetka, tako da je mogao ugodno da ivi. U poredenju sa drugim stu dentima, i.vio je kao to ive bogata i u provinciji. Svoju sobu je namjestio odab ranim pokucstvom i boravio u njoj i ujutru i uvece, napu tajuci je veoma rijetko . Trudio se da ljudi misle kako cita i izucava, da je usvojio nauku, ovladao svi m knjigama, i da nema potrebe da ide na 164 predavanja i slu a profesora. A da m u je sreca i la na ruku i da je bio miljenik

sudbine, on bi bio isti takav profesor kao i oni, dr ao bi predavanja i studenti bi mu dolazili. Vecinu profesora je poznavao jo dok su bili studenti, slu ao je zajedno sa njima profesora al Imba-bija, posjecivao je s njima profesora al A m unija, ali je sreca njima bila vjerna a njega je prevarila. Oni su pos.tali prof esori, a on je ostao na po puta - izmedu polo a.ja studenta i profesora. Ipak, o n se kitio vecinom pro.fesorskih "vrlina": ne slu a sa svojim mladim prijatelji. ma predavanja i ne cita s njima nikakve knjige; srece ih s vremena na vrijeme, p omalo oholo, pone to snisho-dljivo; prisustvuje njihovom objedu i caju, poziva i h k sebi na objed i caj. Razgovara s njiima mirnim glasom, izgovarajuci pojedine glasove dostojanstveno i va no, ali ne prica s njima o nauci, vec o naucnicima, ru eci vecinu a hvaleci nekolicinu; preuvelicava pokudu a umjeren je u pohvali; razgovara s njima o imanju i upravljanju njime, o svom polo aju medu stanovnici ma okruga i visokom polo aju medu stanovnicima Page 53

Taha Husein - Dani provin.cije. Prica o svojoj braci, koja se brinu o oranju i s jetvi, o izvanredno darovitom bratu, koji ima mnogo sposo.bnosti a malo srece: A llah mu nije pomogao da dobije svjedocanstvo osnovne kole, iako je vec u dvadese toj godini ivota. Ne zato to je bio neradan i glup, vec za.to to ga sreca nije h tjela i to mu je prkosila. Porodica je rije ila da se bori sa srecom, a ejh je o dlucio da je pobijedi za svoga brata i da se preko tog mladica sam podigne iz an onimnosti do velike slave i visokog cina. Odlucio je da ga smjesti u vojnu akade miju i da napra.vi od njega oficira-heroja, cije rame nece biti ukra eno jednom vec dvjema ili mnogim zvjezdicama. Sreca se, ipak, pokazala jacom od ejha i njeg ove porodice. Mladica nisu primili na akademiju, jer se nje.gov izgled nije dopa o komisiji. ejh se ljutio na srecu, 165ali je cvrsto odlucio da ude u borbu sa n jom. On prica o svemu tome, cas sa prekidima, cas povezano. Njego.vu pricu naru ava klokotanje nargila koje mu donosi vlasnik kafane na pocetku dana i kada osvo ji noc. Po.nekad ih sam priprema, ponekad mu ih priprema mali sluga. Sve je to o stavljalo jak dojam na studente, izazi.vajuci u njima izvjesno po tovanje prema njegovom bogatstvu, pomije ano sa prezirom prema njegovom neznanju i alama na ra cun njegove gluposti. Djecak nece zaboraviti slucaj kada je taj bogati ejh jedno m htio da se oslobodi dijela svog namje taja i da kupi ljep i, kvalitetniji. Sta rije ponudio studentima, ali su svi izbjegli kupovinu osim djecakovog brata. On je kupio ormar, koji je imao dva dijela to su stajala jedan na drugom. Donji je imao dvoja cvrsta vrata ca. Gornji je bio namijenjen bratovoj odjeci, a donji kn jigama bez poveza ili onima to nisu lijepo izgledale. Jedan dio bio je odreden z a ukusnu hranu koju je djecakov brat sakri.vao za sebe. U gornjem dijelu donjeg ormara bile su dvije fioke koje je brat odredio za neke svoje hartije i novac to ga je dobijao pocetkom mjeseca. Novac je stavljao u jednu fioku i uzimao otuda svakoga dana iz.vjesnu sumu, a oba kljuca je krio u svome d epu. Gor.nji dio ima o je dvoja staklena vrata ca i bio je namije.njen knjigama u povezu, ciji je izg led izazivao radost u du i i zadovoljstvo. ejh-prodavac je dr ao do svog or.mara i cjenkao se. Uspio je da izvuce jednu funtu, jer je ormar bio od orahovog drve ta; zato ga je brat i ku.pio. Kupovina je, medutim, navukla na ejha-mladica i nj egovog brata te ko breme. Tu sumu trebalo je platiti u ratama i odvajati novac o d oskudnog mjesecnog iz.dr avanja to je stizalo sa sela. Osim toga, trebalo je k upovati i knjige, povezivati ih i razmje tati tako da se iza stakla vidi njihov hrbat ukra en imenom djecako.vog brata. Sve se to odvajalo od mjesecnog izdr ava 166 nja, prinudujuci obojicu da ekonomi u u ishrani. Ipak, mjesecno izdr avanje nije moglo da podnese taj teret pa zato poce e da uzimaju novac na zajam, rijetk o je bilo novca u fioci, i ucesta e molbe ocu da poveca iz.dr avanje ili da s vr emena na vrijeme ne to doda. Ipak je kupovina toga ormara uljep ala ivot djeca.k ov i izazvala u njegovoj du i mnogo radosti i zado.voljstva. Djecakov brat je do tada imao dugacak, dubok sanduk koji je djecak znao iz djetinjstva, kada je maj ka u njemu cuvala svoje haljine, narocito one skupe. Po.klopac na sanduku bio je malo ispupcen; otvarao se i pokazivao dubinu koju je djecak smatrao ogromnom; o na je otkrivala dva tajna sanducica, gdje je mati cuva.la svoj nakit, kada ga je imala. Onda je jednom djecak potra io sanduk tamo gdje je uvijek stajao i nije ga na. ao. On se cesto igrao sa svojim sestrama oko sanduka, sjedeci na njemu po dvijenih nogu, dok su sestre sjedi.le pred njim na zemlji, isto podavijenih nogu ; on im je pricao price i slu ao njihove. Djecak nije na ao sanduk zato to su ga bili odnije.li na Nil i utovarili na brod za Kairo. Tamo gaje prihva.tio brat i stavljao u njega svoju odjecu i

knjige za koje nije bilo drugdje mjesta. Djecak je bolno tu io za san.dukom. Mor ao je sad da sjedi podvijenih nogu na ze.mlji umjesto na sanduku dok je pricao s estrama i slu. ao njihove price. Kada se djecak preselio u Kairo, imao je veliku elju da dodirne sanduk, da posjedi na njemu i pogladi svojom malenom rukom njeg ovo glat.ko drvo. No sanduk je bio daleko od mjesta gdje je on sjedio: stavili s u ga u ugao sobe i djecaku nije bilo ba lako i zgodno da dode do njega. Ali kada su kupili or.mar i kada su se bratova odjeca i knjige preselile tamo, znacaj sa nduka se smanjio: on je pre ao sa svoga mjes.ta u sobi na manje primjetno mjesto u prolazu, lijevo od ulaza. Djecaku su rekli: "Stavi u taj sanduk svoju odje167 cu i knjige, kada bude poceo da ih kupuje ". Od tog vremena djecak je napustio s voje mjesto na kojem je sjedio danju u sobi; sramio se da sjedne na sanduk da mu se ne bi smijali, no ipak bi sjeo pored njega kod praga, Page 54

Taha Husein - Dani prisloniv i se ledima uza zid, a rukom se osla.njajuci na san duk. Vrebao je trenutak, ako mu pode za rukom, da ustane, sjedne na sanduk i pog ladi ga. Pone.kad bi dizao poklopac, prelazio rukom po jednoj i dru.goj pregradi , ali ni ta u njima nije nalazio. Katkad se nadnosio nad svojom malobrojnom odje com bacenom na dno sanduka, prevrtao je, u ivajuci u tome, kao daje ne to posjed ovao i na ao za to tajno skrovi te koje ni s kim ne dijeli. Ali dani su prolazil i, jedni su druge slije.dili, i taj se sanduk napunio knjigama. I drugi jedan co vjek je boravio u kuci, dalek od nje, tud medu njenim iteljima, iako gaje s neki ma od stu.denata vezivala bliskost, a cvrsto prijateljstvo povezi.valo ih je sve . Bio je veoma kratkovid i mogao je da vi.di samo ne to iz najneposrednije blizi ne. Bio je visok rastom, odavno je bio student na Azharu i dugo je ivio u toj ku ci. Trudio se koliko je mogao da studira, a na.uka se trudila, koliko god je mog la, da pobjegne od nje.ga. On je bio tudinac ne samo medu studentima vec i medu knjigama koje su ispunjavale njegovu sobu. Pri.sustvovao je predavanjima i slu a o prfesore, a kad je iz.gubio nadu u sve to, zasio je u svoju sobu i gotovo ni.j e izlazio iz nje, ako se ne racuna poneka posjeta radi razgovora nekom prijatelj u u kuci. Njegovi drugovi su bili zauzeti studiranjem i predavanjima te je prest ao cak i njih da posjecuje. No on je ipak imao dobro srce i bo.gatu du u: prijat no je vodio razgovor, bio je veoma vje.ran, brz u pru anju pomoci svojim drugovi ma i spre.man da priceka kada je njima bilo te ko da vrate dug. Oni su ga se sje cali zato to su ga voljeli: posjeciva.li su ga zato to ih je veselio razgovor sa njim i nalaziI li su zadovoljstvo u tome dru enju. On se nikako nije mogao odlu citi da napusti Kairo ili da ode iz ove kuce, iako je izgubio nadu i u nauku i u to da ce steci diplo.mu. Ostajao je tamo gdje je bio i otud rukovodio svo.jim p oslovima, a mo da su za to vrijeme njegovim po.slovima upravljali drugi. On nije bio ni student ni felah, vec ne to izmedu toga dvoga. Kako su ga cesto posje.ci vali rodaci i suseljani! Donosili su mu razne ponude iz unutra njosti i on je ur no pozivao svoje drugove da uzmu u tome uce ca ili je hitao i odnosio im to u so bu. Studenti su sve vrijeme boravka u kuci spominjali toga prijatelja sa ljubavl ju i pohvalama. Zatim su se razi li i svaki je oti ao svojim putem. Vijesti o nj emu nisu vi e stizale, ali su oni nastavili da ga spominju uvijek s po.hvalom. B io je jo jedan stanovnik ove kuce, ali on nije ivio u odredenoj sobi i nije se z austavljao na odredenom mjestu; sresti ga nije bilo lako i razgovarati s njim ni je bilo prosto. Mladi su govorili o njemu s vremena na vrijeme, kri om, urno, ap atom, za kojim je slijedio brz, lak smijeh, prekidan uzdr avanjem i stidom. Taj je stanar posjecivao druge, ali njega nisu posje.civali. On nije dolazio sam, ve c uvijek sa nekim dru.gim. On nije navracao danju ili u predvecerje, nije po.sje civao kada je svijet budan, vec samo usred noci, za dubokog sna. Posjeta je njeg ova bila slatka u pocetku, a gorka po svojim posljedicama. Za one kojima je bila namijenje.na bila je to te ka mora. Cesto ih je uznemiravala i uvi.jek tetila n jihovoj nauci i njihovom tijelu, izla uci ih povremeno bolesti, veoma cesto kija vici, narocito zimi. Tog posjetioca su mladi zvali Abu Tartur.83* On nije 83) Ab u Tartur - "otac Tartura", covjek sa kapuljacom koja se sta.vlja na glavu kao zn ak srama, na primjer prestupnika. 168 169bio niko drugi nego davo koji se javlja o u gluho doba jednom od njih kada utone u san. Kada bi on oti ao, mladic se bud io upla en, te ko di uci, osjecajuci sebe gre nikom i prestupnikom. On bi cekao da se zora pri.bli i, skakao sa postelje hitro i pla ljivo, nastojeci da se to p rije ocisti, kako bi

stigao na jutarnje predavanje. Ljeti je jo stvar bila jednostavna i sno ljiva: t a mo e biti lak e i prijatnije za mladica nego da se zagnjuri pod hladnu vodu u bazenu neke d amije ili da izlije na svo.je tijelo izvjesnu kolicinu hladne vode koja ce ocistiti citavo tijelo i zadovoljiti uslove kupanja, kako obave.zuju kn jige islamskog obrednog prava. Ali te ko je, ve.oma te ko i mucno, veoma mucno a ko Abu Tartur op-sjedne mladica u neku zimsku noc. Mladic tada nema vremena da u grije vodu, nema vremena, a cesto ni novca, da ode u neko javno kupatilo. Dosta je od Abu Tartura to mladicu oduzima vrijeme, da mu uzme i no.vac - to je suvi e . A treba ici i na Azhar i slu ati predavanje - mladic tu mora biti cist du om i tijelom podjednako. Zato je prinuden da kod kuce brzo polije tijelo hladnom vod om pa tek potom ode na Azhar. Jo je bolje ako se mladic zagnjuri u neki vodoskok kod d amije: to ga staje samo hladnoce i drhtavice. A kod kuce vodu treba placa ti. Nju treba tro iti samo za pice, sa izuzetkom krajnje nu. de. Page 55

Taha Husein - Dani Treba, ipak, i nu du navici na tednju. Abu Tartur je bio uporan u svojim posjetama mladi.cima. On kao da je ostajao na vrhu kucnog stepeni ta, krijuci se tamo u uglu, gdje se ne mo e cuti dok studen. ti uce ili citaju knjige. Kada su se studenti odvajali od svoje nauke ili svojih knjiga i obracali se onome ejhu stoje ivio pri kraju sprata lijevo, ili onome c ovjeku to je ivio pri kraju sprata desno, Abu Tartur bi iskocio, ulazio k njima u sobu, tako da ga nisu vidjeli, nisu cu.li niti osjecali, a onda je kromice i a o i skakao na rame170 na ovoga ejha ili covjeka ili ga obuhvatao i pocinjao da p rica njegovim glasom i jezikom sa tim mladicima, budeci u njihovoj du i i glavi one zabranjene misli od kojih su ih knjige branile. A kada bi se rastali sa ejho m ili onim covjekom, lijegali u postelju i tonuli u san, Abu Tartur je birao med u njima svoju rtvu i usmjeravao na nju svoju zabranjenu, gre nu posjetu. Ponekad se Abu Tartur krio u svome kutu na vrhu stepeni ta, pa kada bi se neka djevojka pela sa donjeg sprata na gornji da nekome od studenata odnese rublje, oprano i cisto, ili da uzme od nekog studenta rublje da ga opere i ocisti, Abu Tartur bi joj se prikljucio i i ao naporedo s njom tako da ga nisu vidjeli, nisu culi niti osjecali. Ali tek to bi ona u la nekome od studenata, Abu Tartur se pretvarao u pogled koji je padao iz ociju te djevojke, ili rijec to bi je izgovarao njen je zik, ili osmijeh koji bi se ocrtao na njenim usnama, ili pokret vezan za neki od njenih udova. Potom bi djevojka odlazila a s njom i nevidljivi Abu Tartur, koje ga nisu culi niti osjetili. Ali on je ipak mla.dicu vec zakazao sastanak kada no c sve pokrije i njega svlada san. Ponekad je Abu Tartur ispoljavao veliku vje ti nu i dostizao najvi u granicu lukavosti i smicali.ca. Nije se opterecivao penjan jem na vrh stepeni ta, vec bi se prokrao na donji sprat i pomije ao sa enama, ko je su se povremeno svadale a povremeno smijale. One su razgovarale visokim glaso vima, dajuci im, od slucaja do slucaja, razlicitu intonaciju. Abu Tartur se pret varao u nje ni element koji se razlivao u jednom od tih glasova ili u jednom od tih pokreta. I taj glas i taj pokret penjali su se sa Abu Tarturom, a mo da se o n pe.njao i sam sa tim glasom i tim pokretom do mladica na gornjem spratu i odma h se udaljavao, ubaciv i mu u du u tajno zlo i zakazav i sastanak kada noc sve p okri.je i njega obuzme san. 171Eto kako ivot ovih studenata i u kuci i na Azharu nije bio samo cistota i samo nauka. I ivot djecakov medu njima nije bio sama ci stota i sama nauka. Njima se nametao Abu Tartur i donosio im slatko-gorko mu.cen je. Ono to je djecak cuo u njihovim pricama nago.nilo ga je na razmi ljanja. 172 XII U tu je kucu djecak do ao i u toj je sredini ivio. Treba znati da nauka o i votu i ivotnim zbivanjima, o ivim ljudima i njihovim obicajima koju je ovdje spo .znao nije bila ni ta manje znacajna od one to ju je ot.krio u azharskoj sredini o pravu, gramatici, logici i do.gmatici. U toj kuci djecak nije proveo ni dva-t ri dana a brat gaje vec predao profesoru koji je stekao diplomu upra.vo toga lje ta. Trebalo je da pocne predavanja i prvi put u ivotu sjedne kao profesor pred s tudente-pocetnike. Pribli io se cetrdesetoj. Bio je poznat po svojoj nadare.nost i i cuven po svojim sposobnostima. Borio se sa su.dbinom i pobijedio je, iako je smatrao da njegova po.bjeda nad sudbinom nije u otpunosti odgovarala njego.vom pravu na uspjeh: dobio je diplomu drugog stepena i to je smatrao pobjedom, ali n ije stigao do diplome prvog stepena, i to je smatrao nepravdom. Njegove su se sp osobnosti

ogranicavale na nauku. Kada bi pre ao na svakodnevni ivot, bio je bli i naivnost i nego bilo cemu drugom. Medu njegovim prijateljima, studentima i naucnicima bil o je pooznato da voli izvjesna materi.jalna zadovoljstva, da se odaje njima. Tom e gaje vukao njegov temperament, a ne porod ili uobicajena pokva-renost. Mnogo j e jeo - bilo je poznato da gine za me173som i da se ne mo e odreci da ga prekomj erno jede ni jedan jedini dan. To bi ga stajalo velikog napora. Osim toga, glas mu je bio neobican - klokotav, ne.prirodan, rezak, kao daje sjekao glasove. Jeda n se zvuk pri tome slagao na druge, a usne su se otvarale pri iz.govaranju rijec i vi e no to je trebalo. Sabesjednik ga nije mogao slu ati a da se ne nasmije; n ije mogao nas.taviti razgovor s njima a da ne pocne podr avati tro.most njegova glasa, njegovu iskidanost i iroko otvara.nje usta. Cim je dobio diplomu, odmah j e posegao za znaci.ma raspoznavanja naucnika, nabavio ih i urno, prevre-meno, ob ukao ogrtac. Naucnici su se tako oblacili tek po to bi pro ao podu i period nako n dobijanja diplo.me, kada bi njihova vrijednost i zasluge u nauci posta.le i ma terijalni ivot im bio lak i. Page 56

Taha Husein - Dani No, na je prijatelj pohitao ogrtacu, obukao ga i iza.zvao smi jeh i prijatelja-studenata i svojih profesora. Smijeh i ale na njegov racun rasl i su jo vi e s toga to je oblacio ogrtac a i ao "bosonog", ako se tako mo e reci , to jest u sandalama. Nije nosio carape - ili zato to ih nije imao, ili to nije htio da ih upotrebljava. Kada se kretao ulicom, i ao je te kim korakom i sporo, eleci da mu pojava odaje naucnicku ozbiljnost i velicinu na.uke. A kada bi prek oracio prag Azhara, sva njegova va. nost je i cezavala, sporost bi ga napu tala i on bi po.ceo da skakuce. Djecak bi poznao njegove noge prije nego to mu je cuo glas. Prvi put je do ao na mjesto gdje se odr avala nastava poskakujuci, kako j e navikao da hoda, spota-kao se o djecaka i zamalo nije pao. Njegove gole noge, sa grubom popucalom ko om, dotakle su djecakove ru.ke. Zatim je poro ao, sjeo i prvi put se prislonio ledima na onaj stub o kojem je dugo ma tao kako ce se nasl o.niti kao profesor. Kao i drugi njegovi vr njaci u to vrijeme, on se ve.oma ogr adivao od azharskih nauka i estoko negodo.vao protiv sistema nastave. Poucavanja profesora-Ima-ma stigla su do njegova srca i izvr ila na njega utjecaj, mada ne sasvim dubok. On nije bio cisti novator, ali ni.je bio ni cisti konzervativac, vec ne to izmedu toga dvoga. To je bilo dovoljno da ga profesori gledaju isko.sa i posmatraju sa izvjesnim podozrenjem i nadmeno -cu. Cim je poceo svoje prvo pr edavanje iz islamskog prava, on je obavijestio studente da im nece predavati po knjizi "Stepenice srece" iz djela "Svjetlost obja nje-nja",84) to su profesori b ili uobicajili na pocetku, vec ce ih uciti islamskom pravu, bez odredene knjige, u op.segu "Stepenica srece". Oni, znaci, treba da slu aju i razumiju, a takode i da prave neophodne bilje ke. Za.tim je poceo cas koji je bio sadr ajan i zanim ljiv. Istim metodom je pristupao casovima gramatike: nije preda.vao ucenicima ko mentare al Kafravija i nije ih ucio da kazuju na devet nacina recenicu: "U ime A llaha, milos.tivog, samilostnog" i njene fleksije. On ih je dobro pri.premio za gramatiku, dao im je definicije rijeci govora, imena, glagola, cestica. Cas je n jegov bio lak, jednos.tavan i koristan. Djecaka upita e za vrijeme poslijepodnev nog caja staje cuo od svoga ucitelja iz islamskog prava i grama.tike, i kad on p onovi bratu i njegovim drugovima ono to je slu ao, dru tvo pohvali profesora i n jegov metod i odobri njegov sistem obucavanja. Djecak je poceo da posjecuje dva takva casa, ne iduci na druge, tokom ne.koliko dana - ne sjeca se tacno koliko. No on se stalno 84) "Stepenice srece" (Meraki al falah) - putokaz (uputi) za isl a.msko pravo, sastavio ih profesor Azhara u XVII vijeku al urunbu-lali kao izbor iz svog obimnijeg djela "Svjetlost obja njenja" (Nur al idah). 174 175pitao kad a ce ga primiti na Azhar i unijeti u spisak nje.govih studenata. Jer tih dana on je bio samo djecak ko.ji redovno slu a dva casa iz obavezne nastave. Slu a jo i cas tradicije, koji se dr ao poslije jutarnje molitve, sa.mo zato to ceka da nj egov brat izide sa casa osnova islamskog prava i da dode vrijeme za cas prava. I dode taj "znameniti dan", kada poslije casa islam.skog prava reko e djecaku da treba da ode na ispit iz poznavanja Kur'ana, to ce biti priprema za njegov pri.j em na Azhar. Nisu mu to ranije saopcili i on se nije bio pripremio za ispit. Da su mu rekli, kazivao bi Kur'an u sebi jednom ili dvared do tog dana. Nije mislio o kazi.vanju Kur'ana otkako je do ao u Kairo. Kada mu reko. e da ce ga kroz sat ispitivati, srce poce da mu lupa od straha, i on pohita ka ispitnom mjestu u od jeljenju za slijepe, pun straha i veoma uzbuden. No jo se nije bio ni pribli no ispitivacima a strah i ceznu, srce mu se ispuni patnjom i bolom, a u njemu se pr obudi e nepri.jatna sjecanja koja nikada nije uspio zaboraviti. Dok je cekao da se dva ispitivaca oslobode ucenika koji je bio pred njima, najednom

cu kako ga jedan od njih zove re.cenicom koja gaje te ko pogodila: "Pridi, slije pce!" I da ga brat nije uhvatio za lakat, podigao bez ika.kva obzira i bez rijec i priveo ispitivacima, on ne bi po.vjerovao da je ovaj poziv bio upucen njemu. N avikao je u svojoj porodici na veliku obzirnost prema sebi, na to da se u njegov om prisustvu izbjegava spominjanje njegove nesrece. On je to cijenio, iako nikad a nije za.boravljao svoju nesrecu, niti je ikada mogao da je udalji izmisli. No on ipak sjede pred ispitivace koji zatra i e da kazuje poglavlje "Pecina". Tek t o je ka.zao nekoliko prvih stihova, a oni zatra i e da kazuje poglavlje "Pauk". I tu, tek to je izrekao nekoliko prvih stihova, jedan od ispitivaca rece: "Idi, slijepce, Allah ti je pomogao". 176 Djecak se u asnuo od takvog ispita koji ne p ru a ni.kakvu sliku niti daje dokaze o pamecnju. On je oceki.vao da ce ga, u naj manju ruku, komisija ispitivati Page 57

Taha Husein - Dani ma.kar onako kako ga je ispitivao otac. Ipak - oti ao je za.d ovoljan uspjehom, ljut na ispitivace i s prezirom pre.ma ispitu. Nije jo bio ni izi ao iz odjeljenja za slijepe, a brat skrenu sa njim u neki ugao gdje naido e na je.dnog slu itelja ili, kako su ih zvali na jeziku tog vreme.na, "nadzornika" . Ovaj ga uhvati za desni lakat i zave.za mu oko ake narukvicu od konca, ucvrsti v i krajeve komadicem olova sa igom i rece: "Idi, i cestitam ti"! Djecak nije ra zumio znacenje te cudne narukvice, no brat mu rece da ce ona ostati oko njegove ake cije.le nedjelje, dok ga ne pregleda lijecnik koji ce ispitati njegovo zdrav lje, odrediti uzrast i pelcovati ga protiv boginja. Djecak bi bio spreman da se raduje toj novoj naru.kvici, koja je pokazivala daje kandidat za primanje na Azh ar, da je pro ao prvi prijelaz - da mu misli nisu bi.le obuzete time kako ga je ispitivac pozvao i otpustio. Proveo je nedjelju dana onako kako je obicno provod io dane, budeci se od glasa cice had i Alija, i odlazeci na Azhar zorom. Onda se vracao poslije casa islamskog prava, zatim je odlazio na Azhar u podne, da bi s e vra.tio poslije casa gramatike, zatim je ostajao da sjedi na svome mjestu i sp ava tu, pa opet sjutradan i ao na Az.har kada bi cuo poziv mujezina daje "Molitv a bolja ne.go san". Do ao je dan lijecnickog pregleda, djecak je do ao pomalo st repeci da ga doktor ne pozove onako kako gaje pozvao ispitivac. Ali doktor ga ne pozva, jer on nikoga nije pozivao, vec ga brat o tro gurnu prema lijecniku. Ova j ga uhvati za lakat, povuce na ruci nekoliko crta i rece: "Petnaest!" Cijela st var se time zavr ila. Djecak je bio primljen kao student na Azhar. On nije bio u zras177ta koji je doktor rekao i koji je bio potreban za pravi.lan upis, bio je tek u trinaestoj godini ivota. Skide narukvicu s ruke i vrati se u svojoj sobi. U du i mu ostade mucno-prijatna sumnja u pouzdanost ispitiva.ca i pravednost dok tora. 178 XIII Taj je ivot bio te ak i za djecaka i za njegova brata. Djecaku se cinilo da je nauka koju su mu nudili nedo.voljna, udno je nastojao da prisustvu je vecem broju ca.sova i slu a vi e predmeta nego to je slu ao. Osamlje-nost u s obi nakon casa gramatike te ko mu je padala, bi.la mu je nepodno ljiva. elio je da ima mogucnost da se krece vi e no to se kretao, da govori vi e no to je go.vo rio. A njegovom bratu, opet, te ko je padalo to je morao da vodi djecaka u Azhar i natrag - ujutro i nave.cer. Te ko mu je bilo da ostavlja djecaka veci dio vre .mena samog, ali nije mogao drugacije da postupi: bilo mu je nemoguce, a nije od govaralo ni njegovom ivotu ni ucenju, da ostavlja drugove, napu ta predavanja i stalno ostaje u sobi sa djecakom i zabavlja ga. Djecak nikome nije govorio o tom e ta mu je na du. i, a ni brat nije njemu govorio ta mu je na du i. Vje.ro vatno je ipak ponekad razgovarao o tome sa svojim prijateljima. Ova te koca se krajnj e zao trila jednom nocu i razrije ila s eposlije toga mada djecak ni ta nije rek ao svome bratu niti je brat ne to rekao njemu. Citavo dru tvo bilo je jednom poz vano da provede vece kod prijatelja-Sirijca, koji nije ivio u toj kuci ni.ti u t oj cetvrti. Dru tvo je prihvatilo poziv i dan je pro. ao kao to obicno prolaze d ani. Dru tvo je oti lo na 179cas profesora-Imama, a zatim se vratilo poslije vec er.nje molitve, da bi svako ostavio teret koji je nosio - tor.be i hartije. Brat pripremi djecaka za spavanje, kako je to cinio svake noci, i pode ugasiv i lamp u, kao to je radio sva.ke veceri. No on nije stigao ni do vrata a djecaka savla. da takva tuga da bri nu u plac, mada se iz sve snage trudio da se suzdr i. Vjero vanto je plac dospio do mla.dicevih u iju. No to ipak nije promijenilo njegovu o dluku i nije ga odvratilo od vecernje posjete. On za.tvori vrata i ode svojim pu tem. Djecak se do sita ispla-ka, a onda mu se postepeno vrati mir. Ponovi se uob ica.jena prica koja se dogadala svake noci, i prepusti se snu tek

kada se brat vrati. No, sjutradan, posle casa islam.skog prava i poslije dorucka , brat mu ponudi nekoliko vrsta halve koje mu je usput kupio, vracajuci se sinoc kuci. Djecak shvati svoga brata, i brat njega, iako nije.dan ni ta nije rekao. Prode dan, a za njim i drugi. Brat dobi pismo od ha-d i-Firuza, otvori ga i pogl eda, zatim rece bratu, staviv- i mu ruku na rame i glasom punim suosjecanja i tu ge: "Od sjutra nece biti sam u sobi. Doci ce sin tvoje tet.ke da studira, u njem u ce naci druga i prijatelja." 180 XIV Taj tetkin sin bio mu je drug iz djetinjs tva, bio mu je prijatelj kojega je veoma volio. On je cesto "silazio" iz svoga g rada u gornjem dijelu okruga da Page 58

Taha Husein - Dani posjeti dje.caka i provodio sa njim citav mjesec, pa i vi e m jeseci, zajedno su i li u kolu i igrali se; zajedno su odlazili i u d amiju da b i se molili, a zatim se navecer vracali ku.ci, citali price i bajke ili provodil i vrijeme u raznim za.bavama, odlazili da se etaju pored dudova na obali al Ibra himijevog kanala. Cesto su jedan drugome kaziva.li razna ma tanja i snove, cesto se kleli da ce zajedno otici u Kairo i zajedno uciti na Azharu. Cesto je krajem ljeta sin njegove tetke silazio iz svo.ga grada u gornji dio okruga. Mati mu je davala novac, pripremala zalihu hrane i obecavala mu da ce poci sa sinom svoje tetke u Kairo, da zajedno uce. No on je di.jelio sa svojim prijateljem s pocetka i cekivanje, zatim gnjev, a onda tugu i suze, zato stoje porodica ili, tacni-je , brat djecakov smatrao da jo nije do lo vrijeme za njihov odlazak u Kairo. Zati m su se rastali i prijatelj se vratio svojoj majci, ojaden i tu an. Nije nimalo cudno to je ova vijest veoma obrado.vala djecaka. Nije cudno to je djecak proveo vece za.dovoljan, radostan, misleci samo o sutra njem danu. Nastupila je noc i ispunila sobu tamom. No ove noci 181djecak nije cuo ni glasove mraka, ni razgovo re. Sigur.no je da su se insekti u sobi zabavljali kao to su cinili svake noci, no djecak nije cuo njihove zvuke niti im osjecao pokrete. Citavu noc djecak prov ede bez sna. Ali ova je nesa.nica bila radosna i vesela. Po urivao je vrijeme i ljutio se sporosti dolaska zore. Oti ao je na cas tradicije, slu. ao je glas pro fesorov, koji je nakako zapijevao tekst i imena prenosilaca, no nije obracao pa nju na njega i ni. ta ga nije razumio. Poslije toga prede na cas islamskog prava . Slu ao ga je, jer je to bilo neizbje no. Brat gaje povjerio profesoru i ovaj m u je postavljao pitanja i spo.rio se sa njim, natjerivao ga da slu a i shvaca. Z atim se, ujutro, djecak vrati u sobu - proveo je vrijeme cas spo.kojno, cas sav uzbuden. Spokojno spolja: najte e mu je padala strepnja da ce brat ili drugovi o tkriti da se ne to u njegovom dr anju promijenilo, malo ili mnogo. U se.bi je bi o uzbuden, po urivao je vrijeme, ljutio se na sporost sumraka, kada voz treba da stigne na kairsku stanicu. Mujezin na kraju krajeva pozva na predvecernju molit vu, te izmedu djecaka i sina njegove tetke ostade samo kratak vremenski razmak, dok kola produ prostor izmedu stanice i ove cetvrti, krecuci se kroz Kapiju ri.j eke, zatim kapiju a Sarija, i, najzad, kroz kapiju gdje ce skrenuti njihovoj kuc i izmedu kafanskog dima i klo-kotanja nargila. I, evo, dvije noge koracaju po ku cnom podu, djecak ih bez ikakvog kolebanja raspoznaje. Sin njegove tetke se poja vljuje i pozdravlja ga uz smijeh. Zatim se uz smijeh grle. I, evo, kocija dolazi za njim, noseci za obojicu ponude. Bez svake sumnje, veceras ce biti mrsna vece ra, svi ce drugovi biti pozvani, a dva djeca.ka ce ostati sami sa sobom i svojim razgovorima tek onda kad ostali odu da slu aju cas profesora-imama. 182 Nesumnj ivo, od tog vremena se djecakov ivot u potpunosti izmijenio. Napustila ga je usa mljenost, tako daje s vremenom poceo daje pri eljkuje. Njegovo uce.nje postajalo je sve slo enije, postepeno je cak pocelo da ga pritiska. 183XV Najmanja promje na u njegovom svakodnevnom i.votu bilo je to to je napustio mjesto u sobi gdje j e sje.dio - na starom tepihu, prostrtom preko tro ne hasure u raspadanju. Sada j e znao za njega sasmo kada bi sjedao za roucak ili veceru i kada bi se vracao na svoj le aj u podmakloj noci. Citav dan, ili veci dio dana, provodio je u Azharu i u okolnim d amijama, kuda je i ao na predavanja. Kada bi se vratio kuci, u so bu je ulazio sa.mo da bi se oslobodio svoje abaje, a zatim je opet izla.zio iz n je, da bi sjeo sa svojim prijateljem na uski pus.teni tepih

to gaje prostirao pred vratima, zauzimajuci tako veliki dio hodnika, pa je ostaj alo mjesta samo za jednog ili dva prolaznika. Tu su se djecaci zabavljali, pomal o razgovorom, a vi e citanjem. Imali su vremena da posmatraju ta se dogada na do njem spratu - kretanje i razgovore: jedan je slu ao, drugi gledao i obja njavao svome prijatelju ono to ovaj ne vidi. Tako je djecak upoznao kucu vi e no to ju je do ta.da poznavao, spoznao je okolnosti pod kojima su ivje.li njeni stanari b olje no to ih je znao, slu ao je njihove razgovore vi e no to ih je slu ao ranij e. Poslije prigu. enog ivljenja, ivot mu je postao dru tveniji. Ali nje.gov kori sni, plodotvorni ivot, otkako mu je stigao pri184 jatelj, nije prolazio u sobi n iti u kuci, vec u samom Az.haru. Djecak se oslobodio jutarnjeg casa i ostajao je u sobi dok se ne bi pribli io cas islamskog prava. Tako je sa svojim prijatelje m svakodnevno u ivao u glasu Page 59

Taha Husein - Dani pore.mecenog ejha kada je ovaj obavljao molitvu, dok je ranij e u ivao u tome glasu samo petkom, jednom ne.djeljno. Kada bi do lo vrijeme da s e ide na predavanja, odlazio je sa svojim prijateljem na Azhar, prolazeci istim putem kojim je i ao sa bratom. Hodali su sada tim putem, pricajuci cas ozbiljno, cas aljivo. Pone.kad bi, umjesto u prljavu ulicu Slijepih mi eva, skre.nuli u c istu ulicu Han D afara i uvijek izlazili na uli.cu Sejjidina Huseina. Cudno, no otkako mu je do ao prijatelj, djecak je stekao naviku da uvijek kada pro.de pore d d amije Sejjidina Huseina, ude u nju i kazu.je "Pristup". Prijatelj ga je navi kao na to i on je za.dr ao tu naviku. Porastao je, izmijenile su se okolnos.ti n jegova ivota, ali on se ne sjeca da je ikad pro ao pored te d amije a da ne kazu je u sebi uzvi eno po.glavlje Kur'ana. Brat djecakov odvajao je za njega i njego vog prija.telja veoma malu sumu novca za dorucak, s tim da po.slije casa islamsk og prava uzimaju iz rivakaS5) hanefita njegovo sljedovanje, koje se sastojalo od cetiri lepinje. Dvije bi pojeli za dorucak, a dvije sacuvali za veceru. Iako je suma koja im je davana u novcu bila mala i ja.dna, nije prelazila jedan pijaste r dnevno, oni su znali da se doviju i u tede te sami sebe pocaste nekom ukusnom hranom i picem koje bi po eljeli. ta im je smetalo da se ujutro dignu zajedno sa pticama? Po to bi pro li 85) Rivak -jedno od 26 odjeljenja ili sekcija na Azhar u. Studenti su se upisivali u odredeni rivak, zavisno od toga kojoj su sekti pri pa.dali, ili prema mjestu rodenja. 185kroz uska vrata ca na zatvorenoj kapiji i krenuli ka Az-haru, zaustavili bi se kod prodavca balile.86^ Uzeli bi, svaki, iz vjesnu kolicinu tog jela koje su ne.obicno voljeli, jer su ga mnogo jeli u kasab i, i stavljali na njega puno ecera, koji bi se pomije ao sa tvrdim zrnevljem pot opljenim u vrelu vodu. Trebalo ga je sa.mo progugatiti - i to bi otjeralo ostatk e sna, ireci u ti.jelu energiju i izazivajuci u ustima i u elucu nasladu koju su oni veoma cijenili. To ih je temeljito priprema.lo za cas islamskog prava: slu ali su profesorove rijeci podjednako puna eluca i glave. Za to da ne svrate, kad a se nadu u ulici Sejjidina Hu-seina, nekom prodavcu i sjednu na usko drveno sje dalo preko kojeg je nekad prebacena uska hasura, a ponekad ni to? Sjedi te je, s vakako, bilo meko, jer je sjedenje na njemu bilo praceno i cekivanjem zadovoljst va koje su obojica voljeli i cijenili zadovoljstva od ukuhanih smo.kava to su se prodavale u maloj posudi; oni bi ih udno progutali, zatim bi ispili u jednom gu tljaju tecnost, a on.da polagano i mirno jeli suho gro de to bi ostalo na dnu. Z a to da ne kupe novcem odredenim za veceru, pri po.vratku sa predvecernjeg casa, harisu87^ ili basbusu88) i pru e sebi nevino zadovoljstvo jednom od ovih dviju vrsta slatki a. To im nece pokvariti apetit za veceru. Dorucak je bio veoma jedn ostavan - trebalo je samo posjetiti jednoga od onih prodavaca to su nudili mladi bob, ponijeti dvije lepinje i dati prodavcu dva i po mi.lima.89) Za pola milima bi kupili vezu-dvije poriluka, a prodavac bi im dao veliku duboku posudu punu c orbe u kojoj su plivala zrna boba, po cemu bi prelio malo 86) Balila - slatko je lo od kuhanog kukuruza ili p enice. 87) Harisa - slatko jelo od bra na i masla. 88) Basbusa - kolaci od oraha. 89) Hiljaditi dio egipatske funte. 186 masla. Oni su umakali svoj hljeb u corbu i lovili, ako se ikako moglo, zrna boba i istovre meno grizli poriluk to ga je lijeva ruka prinosila ustima. Ne bi

uspjeli da do.krajce lepinju i poriluk, a vec bi do li do granice sitos-ti, toli ko bi se napunili da im se cinilo da ce prsnuti. No u posudi je jo uvijek bilo c orbe, a djecaka je bilo stid da prihvati prijedlog svog prijatelja i ispije je. Ovaj mu se smijao, dizao posudu, ispijao corbu i vracao prodav.cu cist sud. Tako su, znaci, doruckovali ne potro iv i vi e od tri milima, a bili su u prednosti jer su se nahranili prije predavanja. Sada je trebao samo da udu u Azhar, da za. dovolje svoj um po to su zadovoljili tijelo. Djecak je na sve moguce nacine nast ojao da nastavi ucenje islam.skog prava i gramatike kod svoga profesora-konzerva -tivca. Nastojao je to, sjedne strane, iz poslu nosti pre.ma bratu, a s druge iz sopstvenog zadovoljstva. No on je isto tako veoma elio da slu a ne samo toga profeso.ra vec da se oku a i u drugim granama nauke. To mu je polazilo za rukom bez truda i napora zahvaljujuci caso.vima koji su se odr avali ujutro, po to bi studenti doru.ckovali. Dva su prijatelja odlucila da posjecuju al Ke-fravijev ko mentar, koji je izlagan svakoga dana ujutro -predavao ga je novi profesor, nov i star istovremeno. Nov je bio u zvanju profesora, a star Page 60

Taha Husein - Dani po vezi sa Azha-rom. Njegove su godine podmakle, a studiranje se ote-glo dok konacno nije dobio diplomu. Poceo je, kako su to cinili njemu sl icni, izlaganjem al Kafravijevog ko.mentara. Djecak je slu ao od svoga prvog pro fesora i od brata i njegovih prijatelja mnogo ala o al Kafravi-jevom komentaru i mnogo negodovanja protiv njega. To gaje podsticalo i zanimalo. Cim je do ao na prvi cas i odslu ao devet nacina kazivanja "U ime Allaha milos.tivog, samilosnog " sa njihovim fleksijama, bio je odu. evljen tom naukom i vezao se za nju veoma intenzi187vno. I tako je sa svojim prijateljem poceo pomno da prati ove casove g ramatike, ne prestajuci i dalje ivo da slu a i svoj stari cas. Smatrao je da na starom casu gra.matiku uci, a da se na novom njome zabavlja. I stvarno se zabavl jao: zabavljala gaje ta neprekidna fleksija ko.ju je komentator tako uporno prim jenjivao na tekst, a narocito ga je zabavljao profesor koji je kazivao tekst i k omentar, obja njavao ono to je kazivao, glasom ne-vjerovatnim, stvarno smije nim . On nije kazivao, vec je pjevao. Njegovo se pjevanje nije podizalo iz grudi, ve c se spu talo iz glave. Glas mu je sjedinjavao dva supro.tna svojstva: bio je pr igu en i mukao, i istovremeno otegnut i irok. Osim toga, profesor je bio iz Gorn jeg Egipta, zapra.vo, tacnije receno, iz najudaljenijih krajeva Gornjeg Egipta; sacuvao je svoj provincijalni dijalekat, ne izmi-jeniv i ga nimalo ni u govoru, ni u kazivanju, ni u pje.vanju. Uz to, profesor se odlikvao grubom prirodom: kaz ivao je o tro, ispitivao studente i odgovarao im o .tro. Brzo bi planuo - cim bi ga ne to upitali, poceo bi da se svada, a ako bi onaj to je pitao insistirao, t e ko bi pro ao bez udarca nogom ako je bio blizu, ili udar.ca sandaom - ako je s jedio daleko. A sandale profeso.rove bile su grube kao i njegov glas, debele kao njego.va odjeca - on nije nosio abaju, vec ogrtac od grubog sukna. Sandale su b ile grube i debele, a donovi skroz potkovani cavlima. To je bilo opravdano za sa ndale, jer je pouzdanije titilo od habanja. Ali zamislite ucenika kome su cavli ovih sandala dospijevali na lice ili otvo.rene dijelove tijela! Stoga su se stud enti pla ili da postavljaju pitanja profesoru, prepu tajuci mu da kazuje, koment ari e, do.kazuje i pjeva. Na taj nacin ejh nije gubio sopstveno vrijeme, ni vrij eme svojih studenata. Pocinjao je kol.sku godinu al Kafravijevim komentarom, a p rije no to 188 bi se ona pribli ila kraju, on bi vec zavr io komentar ejha Halid a.90) Tako bi studenti u toku jedne kolske godine prouci.li dvije knjige, dok bi d rugi, s drugim profesorom, pro.ucili samo jednu, ili dok bi onaj profesor nova tor-kon-zervativac sa svojim malobrojnim ucenicima pro ao sa.mo prve glave grama tike. Sve je ovo imalo uticaja na gramaticki ivot djeca-kov, ako se mo e tako re ci. On je proveo ljetnji raspust i vratio se u Kairo, ali vi e nije vidio svoga profesora konzervativca-novatora, vec je po ao putem drugih az-harovaca i poceo da posjecuje, iz islamskog prava, at Taijev komentar Riznica9]\ a iz gramatike a l Attarove glose na komentar "Azharijje".92) No bolje da ne ubrza.vamo dogadaje i da ostanemo sa na im prijateljem na prvoj godini. On se, znaci, oslobodio juta rnjih predavanja i pre ao na prijepodnevna, poslije kojih se vracao u svoju sobu i citao sa prijateljem, ili pak ucio za su.tra nja predavanja, kao to su radili ozbiljni studen.ti, a ponekad listao razne knjige koje je razumijevao ili nije razumijevao. Kada bi se sunce spustilo ka zalasku, dva prijatelja bi pristupila veceri, radosno ili nezadovoljno, to je za.visilo od kolicine novca koja bi im o stala. Ako nisu imali vi e od pola pijastera, dijelili su ga na dvije polo90) Ri jec je o komentaru "Ad urumija" ejha Halida al Azharija (umro 1499). 91) "Riznic a tananosti" (Kanz ad-dakaik) an Nesefija (umro 1310) - djelo iz kanonskog prava hanifitskog pravca. Autor komentara to.ga djela at-Tai ivio je u Egiptu u XVIII vijeku.

92) "Azharijja", tj. azharski uvod u izucavanje arapskog jezika -djelo spomutog ejha Halida al Azharija; glose na komentar samo.ga autora napisao je al Attar, p rofesor i rektor Azhara pocetkom XIX vijeka. 189vine - za jednu bi kupili malo k olaca od sezama, a za drugu grckog sira, i prisutpili veceri rasko noj, uku.snoj . Na jedan komad lepinje stavili bi komadic sira i komadic kolaca i nalazili u t om neobicnom spoju iz.vrstan ukus. Ako bi zbog balile i smokava potro ili suvi e novca i ako bi im ostalo samo cetvrt pijastera, kupili bi za os.tatak malo seza movog kolaca, prelivali ga malo crnim ili bijelim medom, koji su dobijali iz sel a, a onda pris.tupali veceri, iako ne rasko noj, ali ne ni rdavoj. Ako bi balila , ili smokve, ili jedno i drugo proguta.le njihov novac i ako im ni ta ne bi ost alo, i to ne bi bi.la nesreca. Oni bi sacuvali svoje lepinje, a u Page 61

Taha Husein - Dani sobi su se uvijek nalazile dvije zdjele - u jednoj crni, a u drugoj bijeli med. Oni ce uzeti malo toga meda, umakati u nje.ga svoje lepinje, i to ce im nadomjestiti rasko halve, sira i sezama. Ponekad bi cak i u takvoj os kudici dozvoljavali se.bi izvjesnu rasko . Prvu lepinju bi podijelili i umakali u crni med, a drugu u bijeli. Sunce pocinje da se uri ka zalasku, mujezin tek to nije izi ao na svoj minaret. Prijatelji, znaci, treba da u.re na Azhar. Oni odl aze na predavanja poslije vecernje molitve, kako to rade i stariji studenti. Pri sustvuju casu logike na kojem se predaje djelo "Stepenice"93) al Ahdarija. Istin e radi treba reci da oni prisustvuju tome predavanju kod profesora koji je sam s ebe smatrao ucenjakom, iako mu Azhar nije priznao to zvanje. Vrijeme je prolazil o, njegova upornost za posti.zanjem diplome se pojacavala, no on nije uspio da s e izbori i da je dobije. Ali on nije ni ocajavao zbog toga 93) "Velicanstvene st epenice ka logici" (as-Sullam al-muraunak fi-al-mantik) traktat iz oblasti logik e u stihovima autora iz XVI vije.ka al Ahdarija. 190 niti se zadovoljavao odluko m ispitivaca i pocinjao je da se nate e s njima, s jedne strane, i da ih nervira , s dru.ge. Natezao se prisustvujuci casovima, izlazeci na ispit, i nervirao ih kada bi poslije vecernje molitve sjedao po.red jednog od stubova sa grupom uceni ka oko sebe, pre.dajuci im logiku kao to su to cinili ugledni ucenjaci. A predav anja iz logike dr ali su samo ugledni ucenjaci. U stvari, taj student- ejh nije se isticao u nauci niti je bio dobar predavac. Njegovo neznanje i nesposo.bnost bili su jasni cak i ovim studentima-pocetnicima. Osim toga, on je bio iz granicn ih dijelova Gornjeg Egipta i sacuvao je svoj dijalekat, kojim je govorio jo prij e stupanja u al Azhar, ne izmijeniv i ga nimalo, ni u citanju ni u razgovoru. Is tina je, na kraju krajeva, i to da se on lako ljutio i bio veoma plah. Ali on ip ak nije grdio ucenike niti ih je tukao, ili se, pak, nije usudivao da ih grdi il i tuce, jer to pristaje samo pravome i istinskom ucenjaku koji je do.bio diplomu i zajedno s njom i dozvolu da grdi i tuce ucenike. Sve je to bilo tacno i sve s u to dva prijatelja slu ala od starijih studenata, no to im nije smetalo da idu na predavanja i budu revnosni, kako bi mogli sami sebi da ka u da uce logiku i d a odlaze na Azhar poslije vecer.nje molitve i vracaju se nakon posljednje molitv e, kao to to cine stariji istaknuti studenti. Kako je brzo pro la ova godina! Ka ko su se brzo za.vr ila predavanja iz islamskog prava i gramatike! Kako su se br zo studenti morali rastati, a zatim otici tamo gdje ce provesti ljeto u svojoj p orodici, u gradovima i selima! Kako je djecak udio za raspustom i izgarao od ce nje za kasabom! Ali raspust je do ao i njemu se javi elja da odusta.ne od puta i ostane u Kairu. Da li je bio iskren u tome? Da li je hinio? Bio je iskren i ist ovremeno je hinio. 191Bio je iskren zato to je zavolio Kairo, vezao se za njega, i bilo mu je te ko da se rastane s njim. Osim to.ga, seljenje je uvijek mrzio. A evo za to je hinio: nje.gov brat je provodio znatan dio raspusta u Kairu, cemu je porodica pridavala veliku va nost, smatrajuci ga cu.dom zalaganja i revnosti . A on je elio da se pona a kao brat i da o njemu misle kao to su mislili o brat u. Me.dutim, kolebanje mu ni u cemu nije pomoglo, i evo ga kako se vozi sa svoji m prijateljem na taljigama; tu je i odjeca, zavijena u dvije bale. Stigli su na stanicu. Ku.pili su im dvije karte, da li im, zatim ih smjestili u pre.pun vagon trece klase. Voz je krenuo, pro lo je malo vremena, jo nije bio stigao ni do pr ve ili druge stanice poslije Kaira, a dva prijatelja zaboravi e svoj Azhar, svoj Kairo i svoju ku.cu. Oni su se sada sjecali samo jednoga - kasabe, u i.vanja i zadovoljstava koja ih tamo ocekuju. 192 XVI

Vecernju molitvu ukucani su vec bili obavili kad su dva djecaka si la s voza. Na stanici nikoga nisu na li. To ih je malo rastu ilo, ali su nekako stigli do kuc e, gdje je sve teklo uobicajenim tokom, na svakida nji nacin. Porodica je vec od avno bila zavr ila veceru, doma.cin je obavio svoju molitvu i izi ao da, po obic aju, po.sjedi sa prijateljima nedaleko od kuce. Djeca su bila po.spana i mlada s estra ih je, jedno za drugim, odnosila u krevet. Djecakova majka je legla da se odmori na puste.noj prostirci pod otvorenim nebom. San ju je cas hvatao, cas nap u tao. Oko njene kcerke su se, pak, svi okupili, da porazgovaraju, po obicaju, k ao svake noci, dok do.macin ne zavr i svoj kratki vecernji rzagovor i ne vrati s e kuci da cijela porodica pode na spavanje. Kucu je obavio mir i ti ina, prekida ni samo lajanjem pasa i do.zivanjem pijetlova u dvori tu i po cijelom selu. Page 62

Taha Husein - Dani Kada su dva djecaka u la, porodica je bila iznenade.na jer ni je bila obavije tena o njihovom povratku. Nisu im pripremili posebnu veceru, nit i su ih pricekali sa uobicajenom vecerom, nikoga nisu poslali da ih doce.ka kad sidu s voza. Tako propado e djecakova nadanja kojima je bio ispunjen, vjerujuci da ce ga docekati kao to su doceki.vali njegovog brata- ejha - s rado cu, slavlj em i veli193kim pripremama. Naravno, njegova majka ustade i po.ljubi ga, ustado e sestre, zagrli e ga i ponudi e mu, za.jedno s prijateljem, veceru poput onih k akve su imali u Kairu. Pride otac, pru i sinu ruku daje poljubi, a zatim upita z a njegovog brata u Kairu. Onda se cijela porodi.ca vrati u svoje postelje, djeca k le e na svoje staro mjesto, prikriv i u grudima mnogo jada i isto tako mnogo i znevjerenih nada. Poslije toga poce ivot u selu da tece onako kako je tekao prij e no to je djecak po ao u Kairo da studira na Azharu. Kao da nije ni odlazio u K airo, kao da nije sje.dio pred naucnicima, izucavao islamsko pravo, grama.tiku, logiku i tradiciju. I, eto, sad mora, kao i ranije, da docekuje hod u s pozdravo m i po tovanjem, da mu lju.bi ruku kao to je to cinio ranije, da slu a njegove p ra.zne op irne govore kao to ih je slu ao ranije. Eto, mo.ra, s vremena na vrije me, da ide u mekteb da mu prode vrijeme. A ucenici ga docekuju kao i ranije, got ovo kao da nisu ni primijetili daje bio odsutan i skoro da ga ne pitaju ta je vi dio i cuo u Kairu, a da su ga pitali, on bi im mnogo ta ispricao. Ponajgore je b ilo to to niko od stanovnika sela ni.je do ao u kucu da pozdravi djecaka- ejha p oslije cije.le kolske godine odsustvovanja. Tek bi mu poneki co.vjek u prolazu d obacio nezainteresovano, usputno pita.nje: "A, to si ti? Vratio si se iz Kaira? Kako si?" Zatim bi mu postavio drugo pitanje, znacajnim tonom, podi. uci glas: " A kako je tvoj brat- ejh?" I tako se u djecakovoj du i ucvrstilo uvjerenje da je on ostao - kao to je bio i prije putovanja u Kairo - ne.va an, beznacajnog polo aja, koji nije zaslu ivao ni pa nju i interesovanje. To je bolno vrijedalo njeg ovu ta tinu, koja je bila veoma jaka. Postao je jo cutljiviji, i povukao se jo v i e u sebe. No nije proveo ni nekoliko dana sa porodicom i stano194 vnicima sela a mi ljenje ljudi o njemu se promijeni. Obra-ti e pa nju na njega ne sa simpati jama i prijateljski, vec da bi ga napadali i vrijedali. Ponovo je podnosio od st anovni.ka sela ono isto neprijateljstvo koje je prije danima trpio. Ali ovog put a on to nije mogao da otrpi. Poceo je da osuduje obicaje, da odbacuje ono to je opceprimljeno, i da se buni protiv onih koji su tra ili slijepu poslu. nost. U p ocetku je bio iskren, a kada osjeti neodobra.vanje, odbojnost i otpor, on poce p retjerivati, postade tvrdoglav, rudeci se da pod svaku cijenu bude origina.lan. Slu ao je kako hod a prica njegovoj majci neke svoje price o nauci i religiji, s laveci cuvare Kur'ana i nosioce knjige Allahove. On mu izrazi svoje neslaga.nje, suprotstavi se iznesenim tvrdnjama i bez ustruca.vanja rece: "To su prazne pric e". Hod a se naljuti i iz.grdi ga. Ustvrdio je i kako je djecak u Kairu naucio s a.mo opacine i izgubio svoj dobar odgoj. Majka se, takoder, naljuti, viknu na nj ega i izvini se hod i. Sve to ona isprica ocu kada se vratio kuci. Po to je obav io vecernju molitvu i sjeo za veceru, otac odma.hnu glavom i kratko se nasmija, iskazujuci prezir pre.ma citavoj prici i podsmjehujuci se hod i. On nije vo.lio hod u i nije ga alio. Da se cijela stvar zaustavila na tome, stanje bi se sredil o. Medutim na prijatelj je cuo kako njegov otac cita "Vodice dobara"94* kao to j e uvijek cinio po to bi zavr kio jutarnju ili predvecernju molitvu. On samo sleg nu ramenima, odmahnu glavom i nasmija se, a za.tim rece svojoj braci: "Kazivanje

'Vodica' je besposli.ca od koje nema nikakve koristi". Njegova mlada bra.ca i se stre ga ne razumjedo e i ne obrati e na to pa nju, 94) "Vodic dobara" (Dalail al hajrat) - skraceni naziv popularnog zbornika molitava posvecenih Muhamedu; napi sao ga je al Gazuli (umro 1465), misticki pisac, ivio u Sjevernoj Africi. 195ali starija sestra se o tro obrecnu na njega podigav i glas. Otac- ejh to cu, ali n e prekinu citanje vec nastavi do kraja. Tada se obrati djecaku mirno, sa smije k om, i upita ta je on odmahnuo glavom, kratko se nasmija i rece svome sinu s prez irom: " ta tebi to smeta? Jesu li to naucio na Azharu?" Djecak se naljuti i odgo vori ocu: "Da, naucio sam na Azharu da je mnogo toga to ti ci.ta u toj knjizi za branjeno i tetno, a ne korisno. Covjek ne treba da se obraca prorocima ili sveci ma za posredo.vanje izmedu njega i Allaha - to je vid Page 63

Taha Husein - Dani neznabo tva". Tu se otac vec silno naljuti, ali uzdr a svoj g njev i ogranici se na osmijeh. Samo rece: " uti, Allah ti odre.zao jezik. Da nis i vi e nikada ponovio te rijeci. Kunem ti se, ako to bud e cinio zadr acu te u s elu, ispisacu te sa Azhara i nacinicu te fakihom,95) da kazuje Kur'an na podu ji ma i po kucama". Zatim ode, i cijela se po.rodica okupljena oko djecaka zasmija. Ali ta je zgoda, uprkos njenom surovom podsmijehu, samo pojacala djecakovu tvrd oglavost i upornost. Otac je nakon nekoliko casova zaboravio na nju. Kada je do ao na veceru, okru en kao i obicno sinovi.ma i kcerima, on poce da ispituje djec aka o starijem bratu, ta radi u Kairu, kakve knjige cita, kod koga pro.fesora od lazi. Otac je u ivao postavljajuci ta pitanja i slu ajuci odgovore. On ih je pos tavljao i svome stari.jem sinu kada bi ovaj dolazio u selo; u pocetku bi mu mlad ic odgovarao nevoljko, a kada bi se pitanja ponav.ljala, mladic je izbjegavao oc a i krtario u odgovorima. Otac nije otvoreno iznosio svoje neodobravanje zbog to ga, ali gaje to boljelo pa se alio na njega eni kada su ostajali nasamo. 95) Fak ih - poznavalac islamskog prava, ovdje to znaci kazivac Ku-r'ana u egipatskoj pr ovinciji; najce ce su to slijepci koji zaraduju za ivot kazujuci Kur'an u raznim prilikama. 196 Djecak je, naprotiv, bio tedar i poslu an, nije izi-bjegavao oca i nije se klonio odgovora. Nije mu bilo dosadno, ma kolio se pitanja ponavljala i ma kakav bio njihov sadr aj. Otud je otac volio da mu postavlja pita.nja i u ivao je u razgovoru sa njim za vrijeme vecere i rucka. Mo da je poslije pricao s vojim prijateljima po.ne to od toga - o tome kako djecakov brat posjecuje profes ora-Imama i profesora Bakhita, o tome kako se raspravlja sa svojim profesorima z a vrijeme predava.nja, dovodeci ih u nezgodan polo aj, kako mu oni od.govaraju o tro, uz grdnju, a povremeno i udarcima. Djecak je osjecao da otac u iva u tim r azgovorima, da je veoma zadovoljan njima: stoga je dodavao, pre.uvelicavao i izm i ljao ono cega nije bilo, i trudio se da to upamti kako bi ispricao bratu kada se vrati u Kairo. Otac je bio sretan i zadovoljan zbog svega toga, i nastojao je da se razgovor obnavlja. Kada bi porodica sjela za veceru, i otac ponovio pitan ja o starijem sinu, ta radi u Kairu, koje knjige cita, djecak bi rekao, luka.vo i zlonamjerno, kako posjecuje grobove svetih, a dan provodi u citanju »Vodica dobar a«. Nije stigao ni da izgovori sve to a cijela se porodica grohotom zasmijala, tako da se mali ani zamalo ne udavi e hranom to im je bila u ustima. Samo otac je pr vi poceo da se smije i smijao se jace od svih. Tako je djecakova kritika oca zbo g citanja »Vodi.ca« i molitava postala tema za zabavu i ale porodice iz godine u godin u. Najcudnije je bilo to to je takva kritika stvarno smetala ocu, vrijedala njeg a samo i mnoge nasljedne obicaje i vjerovanja. Ali bez obzira na to, otac je iza zivao i podstrekavao sina na takvu kritiku, u ivajuci na neki nacin u svojoj muc i. Ali, bi.lo kako bilo, djecakovi neobicni stavovi ubrzo izado- e iz kruga poro dice i dospje e do ocevog kruga pri.jatelja, zatim, do ducana ejha Muhameda Abd Vahi197T da, do d amije, gdje je ejh Muhamed Abu Ahmed, starje ina fakiha u grad u, ucio Kur'anu djecake i mla.dice, molio se i s ljudima tokom nedjelje i poucav ao ih povremeno religiji, i tamo gdje je ejh Atija, jedan od trgovaca to su stud irali na Azharu nekoliko godi.na a zatim se vratili u unutra njost i poceli da s e ba.ve svjetovnim poslovima ne udaljujuci se ni od reli.gijskih: on je ponekada sjedio s ljudima poslije pre-dvecernje molitve, savjetovao ih i

poucavao, a pone.kad im i kazivao pone to iz predanja. Neobicnost dje-cakova dos pije i do erijatskog suda, za to cu sudija, a i onaj ejh koji je bio sekretar su dijin i koji je sma.trao da bolje od njega poznaje zakon vi e se razumi.ju u rel igiju i ima vi e prava na du nost sudije, samo to nije dobio onaj papiric koji d aje zvanje »naucni.ka« i kojim je uslovljeno imenovanje na du nost su.dije, iako se do toga sti e manje radom i trudom a vi. e srecom i laskanjem. Culi su svi ti ljud i za djecakove neobicne izjave: ka.ko on odbacuje mnogo ta to su oni prihvatili, kako se podsmijeva cudima svetaca, kako smatra zabranjenim obracanje njima i pr orocima za posredovanje kod Alla-ha. Govorili su jedan drugom: ovaj djecak je sk renuo s pravog puta i skrece i druge; oti ao je u Kairo, naslu ao se tetnih iska za ejha Muhameda Abduhua, njegovih iskvarenih i tetnih misli, a onda se s njima vratio u svoj grad da ljude dovodi u zabludu. Neki od njih su dolazili ocu dok j e sjedio sa svojim prijateljima nedaleko od kuce, i molili ga da im poka. e tog osobenog, cudnog sina. Otac je ustajao Page 64

Taha Husein - Dani mirno, sa osmijehom, ulazio u kucu, gledao sina zauzetog igro m ili razgovorom sa sestrama, uzimao ga pa ljivo za ruku i vodio tamo gdje je sj edio. Poslije pozdrava prido lih, on bi ga posadio da sjedi, a onda bi neko od p rispjelih zapodijevao sa njim razgovor, s pocetka mirno. to bi se razgovor vi e odu io, mir je nestajao, i mjesto toga je pocinjao o tar spor, cesto bi djecakov sabesjednik odlazio gnjevan, zbunjen, moleci od Allaha opro taj za veliki grije h i spas od prokletog davola. Otac i njegovi prijatelji nisu ucili na Azharu i n isu se udubljivali u religiju. Oni su bili zadovoljni tim spo.rovima, svidali su im se. Radovali su se posmatrajuci borbu izmedu nedoraslog djecaka i sijedih ej hova. Otac djecakov je bio najzadovoljniji i najradosniji. Iako nikad nije vjero vao da je obracanje svecima i pro.rocima zabranjeno i nikada nije htio da se pom iri sa tim da su sveci nemocni da cine cuda, ne sla uci se nikada sa sinovljevim rijecima o tome, on je volio da gleda ka.ko sin razgovara i kako se spori, pobj edujuci sabesje-dnike i protivnike. Do kraja je bio na strani svoga sina. Slu ao je i pamtio ta su govorili ljudi, ponekad i izmi .ljajuci, o tom cudnom djecaku . Zatim, u podne ili uve-ce, on se vracao i ponavljao sve to svojoj eni, ponekad zadovoljan, ponekad ljutit. Tako se djecak osvetio za samoga sebe, izi ao iz sv oje usamljenosti i zaposlio ljude u selu i gradu razgo.vorima i razmi ljanjima o sebi; i u porodici se izmije.nilo njegovo mjesto - idejno mjesto, ako se mo e t ako reci. Otac ga nije vi e potcjenjivao, majka i sestre nisu okretale glavu od njega, veza izmedu njih nije se zasni.vala samo na suosjecanju i sa aljenju vec na necem za djecaka vecem i znacajnijem. Nestala je i ona prijetnja koju je djec ak cuo na po.cetku raspusta - da ce ostati u selu, da ce biti iskljucen sa Azhar a i da ce postati fakih to ce kazivati Kur'an na podu jima i po kucama. Dokaz za to dobio je jednoga jutra kada su ustali on i cijela porodica sa svitanjem. Dje cak vidi sebe u narucju majke, koja ga ljubi dok joj se niz lice slivaju cutljiv e suze. Zatim vidi sebe na sta.nici sa svojim prijateljem; otac ga pa ljivo smje ta u 198 199vagon, zatim mu pru a ruku daje poljubi i odlazi, mo.leci Allaha da mu pomogne. Djecak vidi sebe kako se zabavlja s prijateljem za vrijeme puta, za tim vidi kako izlazi iz voza na stani.ci u Kairu. Evo, brat ga docekuje uz osmij eh, zatim zove nosaca da odnese njegov neznatni licni prtljag i puno hrane. Pro av i kroz stanicna vrata, on poziva taljige, tovari na njih zalihe i smje ta dje cakova pri.jatelja, zatim poziva fijaker, smje ta pa ljivo u njega svoga brata, sjeda desno od njega i daje kocija u ku.cnu adresu. 200 XVII I tako je djecak po ceo da posjecuje svoje casove u Az-haru i drugim d amijama. Prilje no je proucav ao islamsko pravo, gramatiku, logiku. Dobro je ovladao fankalom,96) u kojoj su s e takmicili istaknuti studenti Azhara, prista e starog metoda. Ovaj su metod ism ijavali ekstremni nova-tori, dok ga umjereni reformisti nisu izbjegavali. Tako j e on izucavao at Taijev komentar »Riznice« ujutro, »Azha-rijju« u podne, a komentar as Se da al D urd anija na Isagud ija«97) uvece. Prvi cas se odr avao u Azharu, dru.gi u d amiji Muhamed beka Abuz Zahaba, a treci - u d amiji ejha al Adavija, kod pro fesora-potomka samoga ejha al Adavija. Ponekad je odlazio i na jutarnje casove, gdje se citala Ibn Hi amova knjiga »Kapljica rose«,98) nastojeci da to prije dobro pro uci gramatiku, da

zavr i knjige za pocetnike i dode do Ibn Akilovih99) komentara 96) Fankala - sis tem dokazivanja prilikom vodenja sholasticke ra.sprave - rijec nastala od sintag me fa in qila, tj. "ako neko ka e da..." 97) "Isagud i" - al Abharijeva (umro 12 67) obrada Porfirijevog "Uvoda" u Aristotelovu "Logiku"; "Isagud i" je slu io ka o osnovni prirucnik iz logike u muslimanskoj vi oj duhovnoj koli. 98) "Kapljica rose" (Katr an-nada) - Ibn Hi amov (umro 1360) tra.ktat o arapskoj gramatici. 99 ) Ibn Akil - egipatski filolog XIV vijeka (umro 1367). "Tisucni-ca" (Elfijja) -s tihovana gramatika napisana u XII vijeku. 201"Tisucnice". Ipak, nije bio osobito marljiv na tom kursu jer je smatrao profesora neznalicom, a, osim toga, u fan-k ali profesora Abd al Mad ida a azilija o "Azharijji" i u glosama al Attara, nala zio je ono to ga je zadovoljavalo i to mu je bilo dovoljno. A ovi casovi na temu Azharijje ostavili su na njega ne.izbrisiv dojam. Tu se stvarno ucila "fankala" . U pocetku je profesor dugo govorio i jalovo raspravljao o autorovim rijecima: "A rijecca qad ukazuje daje slijedeca rijec gla.gol". Na Page 65

Taha Husein - Dani prijatelj je dobro upamtio primjedbe i odgovo.re to su se ras plamsavali oko te nevine recenice. On je zamorio svoga profesora raspravljajuci i sporeci, tako da ovaj iznenada zacuta usred diskusije, a zatim rece mekim glas om, koji na prijatelj nikada nece zaboraviti. Kad god ga se sjeti, nasmije se i raznje i: "Allah ce presuditi izme.du nas dvojice na Sudnji dan!" Rekao je to gl asom punim zlovolje i dosade, ali ta.koder sa izvjesnom simpatijom i sucuti. Dok az za to bio je trenutak kada je zavr io cas i kada je djecak pri. ao da mu polj ubi ruku, kao to su studenti obicno ci.nili; stavio je ruku na djecakovo rame i rekao mu mir.no, s ljubavlju: "Ustraj, uspjece ". Djecak se vratio kuci, veseo z bog tih rijeci i blago.slova, i ispricao to svome bratu. Brat je sacekao uobi.ca jeno vrijeme caja, i kada se svi okupi e, on rece a.ljivo djecaku: »Objasni nam rec enicu - »A rijecca qad ukazuje da je slijedeca rijec glagol". Djecak je prvo odbija o iz stida, ali dru tvo navali na njega, i on poce da izla e ono to je slu ao, u svojio i govorio. Svi oku.pljeni su uteci slu ali, i kada djecak zavr i, ustade onaj covjek stoje ocekivao diplomu i poljubi ga u celo uz ri.jeci: »Prizivam na teb e za titu ivoga, Samopostojecg, koji nikada ne spava."100' 100) To su neka od mn ogih imena za Boga. 202 Citavo dru tvo prasnu u smijeh, a djecak utonu u sa.moza dovoljstvo. Od tada poce da misli kako je postao istaknuti daroviti student. To mi ljenje o sebi je uc.vrstio kada su drugovi s kojima je posjecivao casove gram atike poceli da ga zaustavljaju poslije casova ili mu prilazili prije predavanja , da bi ga ne to pitali, raz.govarali s njim, predlagali mu da zajedno uce od po .dneva. Taj mu se prijedlog dopao pa umjesto da ode na cas o "Kapljici",101) on poce da cita zajedno sa kolega.ma i da komentari e. On ih je preticao u komentar u i prije svega originalno cu. Oni mu se nisu suprotstavlja.li, vec su ga slu al i i podredivali se. To je pojacavalo njegovu uobra enost; cinilo mu se da postaj e profesor. ivot se njegov nastavljao te godine jednolicno, ni.ceg novog nije bi lo u njemu, osim onog to je djecak saznavao prilje no studirajuci i to je bio uo bra en ka.da je bio medu drugovima, a ponovo skroman kada se nalazio medu odrasl im studentima u kuci. Saznao je i mnogo stvari o profesorima i studentima na Azh aru slu ajuci svoje drugove i bratove prijatelje. Ni ta u tim pricama nije moglo da pobolj a njegovo mi ljenje o jednima ili drugima. Ono je postajalo sve lo ij e to je vrijeme vi e odmicalo. Slu ao je s vreme.na na vrijeme pohvalu sposobnos ti ili darovitosti ovog ili onog profesora -manjeg ili veceg naucnika. No on je uvijek slu ao i predbacivanja zbog raznih vrsta ne.dostataka koji su se ticali m orala ili nacina ivota, ili pak same profesije naucnika: oni su budili njegovoj du. i veliku srd bu, prezir i razocaranje. Niko nije bio po teden tih prebacivan ja. Jedan pro.fesor je bio veoma zavidan prema svojim drugovima i vr njacima, bi o je lukav i spletkario je protiv njih. Oce.kivao ih je sa osmijehom, a tek to b i se rastali, govo101) "Kapljica rose" - vidi napomenu na str. 156. 203rio je o njima najgore i radio protiv njih na najru niji nacin. Drugi profesor je bio mla kog vjerskog osjecanja, ispoljavao je pobo nost dok je bio na Azharu ili medu dr ugovima, a kad bi ostao sam sa sobom ili sa svojim davolima, tonuo je u veliki g rijeh. Ovi kuditelji su ponekad cak navodili imena davola kojima se profesor obr acao nasamo i koji su ucestvova.li s njima u grijehu. Stariji studenti su prical i za ovog ili onog profesora da se posebno pa ljivo odnosi prema nekom mladicu, baca na njega neobicne poglede, ne mo e mirno da sjedi na stolici kada se taj ml adic

nala.zi medu njegovim slu aocima. Sramocenje u odsustvu onoga u kome najrasprost ranjeniji i najgnusniji Studenti su pamtili ka.ko je jedan rektoru Azhara ili mu ftiji. Oni su se govori i spletke bili su poroci profesora o kojima se govorilo. profesor dost avljao svog bliskog prijatelja pricali daje rektor bio "uho" za spletkare, a da je muftija bio iznad toga i nije se osvrtao na njihove dostave, vec ih je doc ekivao es.tokim, o trim ukorom. Stariji studenti su pricali anegdotu o nekim ist aknu.tim profesorima cija su imena naveli. Ti su profesori, kazivali su studenti , primijetili da su pretjerali u ogo.varanju onih koji nisu prisutni, i u asnuli se toga sje-tiv i se rijeci Allahovih: "O, vjernici klonite se mnogih sumnjicen ja, neka sumnjicenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i sami lostan je". Dogovo.ri e se da se uzdr e od toga velikog grijeha i daje onaj ko g a pocini du an da uplati svojim drugovima dvade.set pijastera. Page 66

Taha Husein - Dani Uzdr avali su se jedva jedan dan jer im je bilo ao da plate k aznu. Pricali su tako, kad pored njih prode ne204 ki kolega, pozdravi ih i ode s vojim putem. Tek to je oti ao a jedan od njih izvadi srebrnu dvadeseticu, dade j e svojim drugovima i poce da ogovara tog kolegu. A prica ucenika, i starijih i m ladih, o neznanju nji.hovih profesora, koji su cinili razne vrste smije nih gre aka, ponekad u razumijevanju, ponekad u kaziva.nju, bilo je bezbroj. Stoga je na prijatelj bio lo eg mi .ljenja podjednako o ucenjacima i studentima. On je smat rao da je najvece dobro da bude marljiv, da se tru.di i stekne stoje moguce vi e znanja, ne vodeci racuna o izvoru iz kojih se ono pilo. To mi ljenje je postalo gore kada je docekao trecu godinu ivota na Azharu i poceo da tra i profesora iz islamskog prava, da bi proucio komentar "Riznice"102) mule Miskina. Uputili su ga na poznatog profesora ve.like slave i uglednog polo aja u sudstvu. Po ao je k njemu i sjeo u njegovu grupu. Ali nije pro lo ni nekoli.ko minuta a on se osjet i veoma nelagodno i shvati da mora ulo iti krajnji napor da savlada smijeh, jer je pro.fesor, neka mu se Allah smiluje, imao neobicnu po ta-palicu, kako su govo rili azharovci. On nije mogao pro.citati ni jednu recenicu iz knjige ili je rast umaciti a da dvaput ne ka e recenicu: "rece, rece, onda rece - ta?", ponavljajuc i je nekoliko puta u kratkom vremenskom razmaku. Na prijatelj ga je slu ao i ula gao krajnji na.por da se ne nasmije i ne ucini ne to neprijatno. Na prijatelj se mogao uzdr ati, ali nije uspio da iz.dr i na profesorovim predavanjima vi e od tri dana, jer nije na ao u njima ni ta korisno, vec samo te koce. Iz njih nije i zvukao ni ta, samo je s mukom zadr avao smijeh i izlagao sebe naporu koji nije m ogao podnijeti. Poceo je da tra i drugog profesora koji govori o toj 102) Koment ar mule Miskina na an Nasefijev "Kanz" (Riznica) na.pisan je polovinom XVI vijek a. 205knjizi, ali je nailazio samo na razlicite uzrecice koje su ga nagonile da se smije i muci muku kako bi se uz.dr ao, to ga je katkada sprecavalo da prati p redavanje. Medutim, rekli su mu da medu knjigama iz islamskog prava "Riznica" ni je va na, a da jedan drugi ugledni profesor, cije su ime naveli, predaje o "Knji zi bise-ra"i03) j (ja je bolje da ide na njegova predavanja: to je jedan od najs posobnijih naucnika i uglednih sudija. Na prijatelj se posavjetova sa bratom i b ratovim prijateljima. Oni ga nisu odvracali, naprotiv, podstakli su ga i preporu cili ejhu. Dijete je, na prvim casovi.ma, bilo zadovoljno svojim profesorom: on nije imao nikakvih posebnih uzrecica - ni recenica, ni rijeci, ni zvukova. Nije se kolebao u izlaganju i komentaru; njegova inteligencija bila je ocita, vladanj e islamskim pravom jasno, a vje tina u vladanju materijom nije podlijegala sumnj i. Profesor je bio elegantan i otmjen. Imao je lijep glas, isticao se svojim kre tnjama, pona anjem prema studentima i razgovorom s njima. Bio je poznat kao nova tor - ne u nauci, ne u mi ljenjima, vec u nacinu ivota. Stariji studenti su govo rili da on, po to odr i cas ujutro, odlazi u sud i tamo sudi, zatim ide kuci, je .de i spava. Kada nastupi vece, izlazi sa svojim vr nja.cima i odlazi tamo kuda naucnici ne treba da idu, slu. a pjesme, koje naucnici ne bi trebalo da slu aju, pre.daje se u ivanjima kojima vjernici ne bi trebalo da se predaju. Studenti su povodom njega spominjali "Hi.ljadu i jednu noc". Dijete se cudilo jer je znalo da je "Hiljadu i jedna noc" naslov knjige koju je mnogo citao i u tome citanju n alazio zadovoljstvo i korist. No oni su spominjali to 103) "Knjiga biesera" (Dii rar al hukkam) - popularni uputi iz osno.va prava mule

Husrava (umro 1480). 206 ime kao naziv mjesta gdje se slu a pjesma, gdje se za.b avlja i tra e izvjesna zadovoljstva. Djecak je slu ao sve te price o svome profe soru, ali im nije vjerovao i nije na njih obracao pa nju. Me.dutim, iako je prov eo sa profesorom jedva nekoliko nedjelja, on je osjetio da je ovaj nedovoljno pr ipre.mljen za casove, da pravi propuste u tumacenju tek.sta i da je nezadovoljan to mu studenti postavljaju pitanja. Osjetio je cak i vi e od toga: jednom ga je molio da mu objasni ne to to je govorio, ali je kao odgovor dobio samo grdnju. A ovaj profesor je bio poznat po tome to se do tada trudio vi e od svih os.talih da ne vrijeda studente. Kada djecak rece bratu i njegovim prijateljima staje za pazio kod profesora, oni osudi e taj njegov postupak i bilo im je ao; do anu e j edan drugom da nauka i Page 67

Taha Husein - Dani bdi.jenje u "Hiljadu i jednoj noci" ne idu zajedno. Pokazalo se da djecak ima vi e srece u gramatici no u islamskom pravu. On je slu ao "Kapl jicu" i "Zlatne iskre"103a) kod ejha Abdullaha Diraza, neka mu se Al-lah smiluje , i na ao je u profesorovoj duhovitosti, nje.govom prijatnom glasu, vladanju gra matikom i vje tini u vje banju s ucenicima o slo enim pitanjima jo vi e povoda d a voli gramatiku. Medutim, njegov uspjeh u gramatici je brzo pro ao kada je poce la nastava u novoj godini. Dijete je slu alo komentar Ibn Akila kod profesora Ab dallaha Diraza. U pola kolske godine, dok su profesor i studenti savlada.vali gr adivo i bili zadovoljni svojim radom, profesoru sti e ukaz o premje taju na alek sandrijski institut. On se protivio tome koliko je mogao, protivili su se i stu. denti koliko su mogli, ali savjet Azhara ne poslu a ni 103a) "Zlatne iskre" (Suz iir az-zazab - drugi Ibn Hi amov gramati.cki traktat). 207njega ni njih. Morao j e da se povinuje naredbi. Dijete nece zaboraviti dan kada su se ucenici opra tal i od pro.fesora: on je iskreno plakao, plakali su i oni, i pratili ga placuc i d o vrata d amije. Onda je na mjesto ovoga profesora bio postavljen drugi, slijep, poznat po znatnim sposobnostima, ocigle.dnoj i izuzetnoj obdarenosti. Kada bi g a spominjali, i oni koji su govorili i oni to su slu ali uvijek su ga hva.lili z bog tih svojstava. Ovaj profesor se pojavio i poceo svoja predavanja od onog mje sta gdje se zaustavio profesor Abdallah Di-raz. Grupa profesora Abdallaha Diraza bila je velika i zauzimala je gotovo cijeli prostor pod kupolom d ami.je Muhame d beka Abu Zahaba. Kada ga je smijenio ovaj novi profesor, grupa se jo vi e pove cala, tako da je mjesto postalo tijesno. Profesor je odr ao prvo predavanje i uc enici su bili zadovoljni. No oni u njemu nisu na li skromnost staro.ga ucitelja i njegov prijatni glas. Zatim je odr ao drugo i trece predavanje, i ucenicima se nisu dopali njegovo samozadovoljstvo, ushicenost samim sobom, uvjere.nost u ono to je govorio, i velika razdra ljivost kada bi ga prekinula. Tek to je poceo ce tvrto predavanje, dogodi se na. em prijatelju s njim zgoda koja dijete konacno o dvra.ti od gramatike. Profesor je komentarisao rijeci Taab-bata arrana:l04) I ja se vratili s te kom mukom u pleme Falim. Iz koliko sam se slicnih prilika izvuk ao dok je neciji zvi duk najavljivao opasnost mog prisustva. Do av i do rijeci " zvi duk", on rece: "Arapi su, ka.da bi neko zapao u nevolju ili ga stigla nesrec a, stavlja104) Taabbata arran - preislamski pjesnik (VI vijek), vitez-razbo-jnik . 208 li prste u usta, duvali kroz njih i tako se proizvodio pro.doran 'zvi duk' ". Dijete rece profesoru: "A u tom slucaju, na to se odnosi zamjenica u recenici 'dok je neciji zvi duk'". Profesor odgovori: "Odnosi se na pleme Fahm, glupa.ce !" Dijete rece: "Po to se on vratio u pleme Fahm, stih se ne mo e razumjeti takv im tumacenjem" Profesor odgovori: "Nije ti dovoljno to si glup, vec si i bezobra .zan" Dijete se usprotivi: "Ali to ne obja njava na to se zamjenica odnosi" Prof esor pocuta za trenutak, a onda rece: "Odlazite, ja ne mogu da predajem dok je m edu vama ovaj bezobraznik". Profesor se podi e, ustade i djecak, studenti bi bil i spremni da se bace na njega ali su ga odbranili drugo.vi iz Gornjeg Egipta. Od branili su ga na taj nacin to su ga okru ili i zaprijetili protivnicima svojim s andalama. A ko se od azharovaca nije u to vrijeme pla io sandala stanovnika Gorn jeg Egipta? I djecak se vi e ne vrati na casove gramatike; ne sa.mo to, poslije toga dijete nije vi e nikada posjecivalo nastavu gramatike. Sjutradan je po ao n a predavanje koje je dr ao profesor iz provincije A arkije.105) On je izlagao ko mentar al A munija, ali ne odslu a ni taj cas. Profesor poce da izla e i komenta ri e;

djecak ga upita ne to, ejh ga ne ubijedi svojim odgovorom. On ponovi pitanje, pr ofesor se naljuti i naredi da se udalji. Neki drugovi se zauze e za njega, nasto jeci da smek a-ju profesora. Gnjev ejhov se pojaca, i on odbi da nas.tavi cas do k ne ode to dijete a sa njim i njegovi drugo.vi. Njima ne preostade ni ta drugo no da se udalje, jer su na njih bile uperene arkijske sandale. A arkijske sandal e nisu bile ni ta manje ozbiljne nego sandale 105) A akrija (bukv. "istocna") egipatska provincija u istocnom dijelu delte Nila. 209Gornjeg Egipta. Sjutradan dijete pode sa svojim drugo.vima u drugu grupu, gdje se govorilo o komentarima a l A munija.106) Izlagao je poznati profesor, isto iz A arkije, ali djecak u toj grupi nije ostao vi e od pet mi.nuta. Cuo je neobicnu uzrecicu, koju je profesor ponav.ljao uvijek kada bi prelazio s Page 68

Taha Husein - Dani jedne recenice na drugu: "Ubroj to u moj grad". Dijete se nas mija, nasmija e se njegovi prijatelji i odo e. Dijete i njegov prijatelj odlu-ci e da uce gramatiku sami, i to prema prvobitnim izvorima, citajuci az Zamah arij ev "Al Mufassal"107^ a onda Sibavejhovu108) "Knjigu". No to je druga prica. Nije bio ni u logici sretniji nego u islamskom pravu i gramatici. Veoma je zavolio l ogiku kada je slu ao as Sejidov komentar "Isagud ija" kod onog mladog pro.fesora - pro le godine. A ove godine, za ucenike sre.dnje dobi pojavio se jedan od ugl ednih predstavnika Azhara, jedan od njegovih prvaka u logici i filozofiji. Bio j e poznat medu starijim studentima po onim spo-ljnim sposobnostima koje varaju a ne donose korist; bio je poznat po elokvenciji koja zadivljuje sluh ali ne dopir e do uma. Pricalo se kako cesto ka e: "Allah mi.lostivi mije dao da mogu govorit i dva sata a da niko ni. ta ne razumije od mojih rijeci i da ja sam ni ta ne ra. zumijem". On je smatrao to odlikom i dikom. No stu.dent koji je cijenio samoga s ebe morao je da posjedi pred njim i da ga slu a. On bi sjeo pred ucenike posli.j e vecernje molitve da im izla e al Habisijev komentar 106) Al A muni - profesor Azhara u XIX vijeku; njegov komentar "Tisucnice" slu io je kao ud benik iz gramt ike. 107) Al Mufasal - po jasnoci i sa etosti izlaganja jedna od najboljih grama tika arapskog jezika; pripada peru velikog filologa XII vijeka az Zamah arija. 1 08) Sibavejh - osnivac arapskog gramatickog sistema ( ivio u VI-II vijeku); njeg ov glavni rad iz po tovanja se nazivao jednostavno "Knjiga" (Al Kitab). 210 "Uvo da u logiku".109) Na prijatelj je oti ao k njemu i slu ao ga dva casa. Njegova g rupa je stvarno bila veli.ka, bilo je tijesno pod svodom d amije Muhamed beka. D ijete je do lo prije vecernje molitve i sjede to je mo.glo bli e profesorovoj st olici. Profesor je imao gromo.glasan glas i potpuno je sacuvao dijalekt Gornjeg Egip.ta. Bio je veoma energican i mnogo je gestikulirao. Ka.da bi ga neki studen t ne to upitao, odgovarao mu je iro.nicno, a ako bi ovaj insistirao, planuo bi i pocinjao raz-dra eno da vice: » uti, nevaljalce, uti, svinjo!" - na.gla avajuci gl as "ha" koliko god je vi e mogao. I lo je sve normalno dok nisu zavr ili odjelja k o pojmovima. Kada su stigli do drugog dijela o dokazi.ma, djetetu se dogodi ne sreca zbog koje je moralo sju.tradan da izabere mjesto podalje od profesora. Iz dana u dan se sve vi e pomjerao, dok nije do ao do vrata i jednom nocu izi ao kr oz njih da se vi e nikad ne vrati. Djecak je do ivio nezgodu za koju je i sam kr iv i koje se nikada nije mogao sjetiti a da se ne pocne smi.jati iz sveg glasa i da ne nasmije brata i sve njegove drugove. Profesor je sjedio na svojoj stolici , poceo je izlagati i rekao: "Drugi odjeljak o dokazima", tvrdo iz.govarajuci "k af',"0) krupnije "sad" i produ ujuci umjereno "alife" i "ja". Onda ponovi te ist e rijeci, tvrdo izgovarajuci "kaf', krupnije "sad" i produ ujuci "alif' i "ja" u rijeci "drugi", ali nije rekao: "O dokazi.ma", vec: "O cemu?" Niko mu ne odgovo ri. Tada on ponovi za sebe i rece: "O dokazima". Zatim opet po.novi tu istu rece nicu na isti nacin i dode do rijeci "O 109) "Uvod u logiku" (Tahzfb al mantik) djelo naucnika Sa' da-ddina at Taftazanija, koji je ivio na Timurovovom dvoru u Sa-markandu i umro 1390; autor komentara al Habisi ivio je.u XVII vijeku. 110) Kaf, sad, ja, alif - nazivi slova arapskog alfabeta. 211cemu?" Kada mu niko opet ne odgovori, on udari dije.te po celu rukom iz sve snage, dodajuci: "Odgovaraj. te, ovce, odgovaraj, stoko, odgovarajte, svinje!" izgo.varajuci pri tom zvuke "g ajn" i "ha" krajnje svecano, koliko god su mu to usta dozvoljavala, i svi ucenic i od-govori e: "O dokazima". Djecak je bio na mukama: sve ga je to tjeralo na sm ijeh, ali se savladivao bojeci se da ce se nasmijati profesoru u lice. S druge s trane, udarci to ih je

dobijao po celu s vremena na vrijeme bili su bolni. Konacno djecak se okani tih predavanja i kod toga profesora ni.je oti ao u logici dalje od glave o sudovima. Pre ao je s tih predavanja u toku kolske godine i odlucio da posjecuje predavan ja iz dogmatike, koje je dr ao novi profesor to je nedavno dobio diplomu uce.nja ka. Djecakovi prijatelji - stariji studenti - govorili su o profesorovoj velikoj eleganciji, osrednjim sposobnos.tima, prijatnom glasu, lijepom izlaganju; govor ili su da njegovo izlaganje obmanjuje one koji razgovaraju s njim ili ga slu aju , jer ako ga dublje analizirate, ni ta u njemu necete naci. Izlagao je komentar "Bisera" koji je napisao ad Dardira.'''' Dijete je slu alo njegov cas; dopao mu se glas, izlaganje, elegancija, ocekivao je da ce mu se isto tako dopasti njegov a nauka i njegova fankala. Medutim, profesor je prestao da dr i casove, jer su g a premjestili iz Kaira i uputili u jedno udaljeno mjesto, gdje je bio pos.tavlje n za sudiju. Djetetu nije bilo sudeno da Page 69

Taha Husein - Dani upozna nje.govo znanje i zakljuci ne to o njemu osim to da je bio prefinjen, elegantan, prijatna glasa i govora. I tako, u su tini, djetetu p ropade godina, skoro da nije naucio ni ta novo osim onoga stoje citao u knjiga11 1) Ad Dardir - profesor Azhara u XVIII vijeku (umro 1786); nje.gov "Biser" (al H an'da) iz dogmatike komentarisao je on sam i nje.govi ucenici. 212 ma i slu ao o d starijih studenata kada bi oni citali knji.ge i diskutovali. Kada se vratio na Azhar slijedece godine, do ao je te ka srca, neodlucan, izgubljen, ne znajuci k ako da postupi: nije mogao da ostane u selu, a i ta da radi ta.mo? Ali nije imao koristi ni od boravka u Kairu i odla. enja na predavanja. Te godine poceo je da izucava knji evnost. Ali za pricu o tome potreban je poseban trenutak, koji jo nije do ao, nije mu do lo vrijeme, ka.ko ka e Busejna tje eci se to nije vidjela D emila.112) 112) D emil - arapski pjesnik VII vijeka, poznat po svojim lirskim pjesmama posvecenim voljenoj Busejni, s kojom nije mogao da se o eni. 213XVIII U stvari, s pocetka izucavanje knji evnosti nije dje.caka odvratilo od azharskih nauka. Mislio je da ce biti u stanju da pomiri u sebi oba ova vida znanja: ta o n ni.je poslan u Kairo i upisan na Azhar da bi postao knji. evnik koji pi e stih ove i prozu. Poslanje u Kairo i upi.san na Azhar kako bi i ao cisto azharskim pu tem, polo. io ispite, dobio diplomu i naslonio leda na jedan od stubova u staroj d amiji. Ucenici ce sjesti oko njega i slu ace cas iz islamskog prava, ili iz g ramatike, ili iz je.dnog i drugog. Tako je ma tao njegov otac, i o tome je govor io u porodici sa izvjesnom nadom i divljenjem prema tom izuzetnom cudnom sinu. T ako je htio njegov brat, tako je elio on sam. A i ta bi mogao eljeti osim toga, kad je sam ivot obavezao slicne njemu, li ene vida a pune elje da ive podno ljiv im ivotom - na jedno od dvo-ga: ili da uce na Azharu dok ne dobiju diplomu i obe -zbijede ivot za cetiri pijastera dnevno i sumom koja se dobija krajem svakog mj eseca - najvi e sedamdeset pet pijastera poslije treceg stepena, sto poslije dru gog ste-pena i sto pedeset nakon prvog - ili da trguju Kur'anom, citaju ga na po du jima i po kucama, kao to je prijetio otac ponekad. Znaci, mladic je morao ici azharskim putem dok ne 214 postigne cilj. Taj se put granao u dva pravca kada b i ucenik zavr io tri ili cetiri godine na Azharu. Jedan je pravac bio naucni, to jest sastojao se u posjecivanju predavanja i savladavanju pojedinih stepena nau ke. Njime je mladic i i ao. Uputio se tim putem odu evlje.no, zatim mu je energi ja oslabjela, onda je poceo da se javlja prezir, da bi se na kraju potpuno odbio razocarav. i se u svoje profesore i stekav i lo e mi ljenje o ejho-vima. Drugi put bio je cisto prakticne prirode i dijelio se na tri etape: upis, odredeni sta i kandidatura za di.plomu. Etapa upisa je ona kojom svaki student pocinje svoj azharski ivot po to bi bio unesen u spiskove Az-hara. Morao se upisati i u jednu od sekcija; na prija.telj, kao i njegov brat, upisao se u ul-fa nijsku113) se.k ciju. Sta , drugu etapu, posti e student kada provede na Azharu nekoliko godina. Trebalo je napisati molbu koju bi student dostavljao ejhu sekcije, izlo iv i u njoj koliko je godina proveo na Azharu i kojim je predava.njima prisustvovao. O tacnosti onoga stoje bilo napisa.no svjedocila su dva njegova profesora. On je m olio ejha sekcije da ukljuci njegovo ime medu imena sta. ista. A kada bi se oslo bodilo mjesto medu stipendisti.ma, on je stizao do trece etape, dobijajuci sljed ovanje od dvije, tri ili cetiri lepinje, vec prema bogatstvu poje.dinih sekcija. Na prijatelj je morao da stigne do stepena sta iste; napisao je molbu, zavr iv i je u to vrijeme veoma po.pularnom recenicom: "Neka vas Allah ucini utoci tem z a one to mole".

Dva profesora su posvjedocila da u molbi govori punu istinu. On ode profesoru ku ci; predade mu molbu, poljubi ga u ruku i udalji se. Cekao je, dugo je cekao, 11 3) Ova sekcija u Azharu dobila je naziv po naselju Fa n u Go.rnjem Egiptu. 215al i nikada nije postao stipendista (treca etapa) u toj se.kciji. Ali njegovo napre dovanje do etape sta a zadovo.ljavalo je njegovog oca, usta su bila puna hvalisa nja. U toku tog dugog i cekivanja, iz Azhara je oti ao profesor-Imam u vezi sa o nim poznatim dogadajem po.slije cuvenog govora hedivaI14) pred nekim naucnici.ma . Mladic je mislio da ce profesorovi ucenici - a njih je bilo mnogo, svako vece bi prepunili abasovsku se.kciju - preduzeti ne to i dati hedivu na znanje da se az.harska omladina promijenila, da ce oni braniti svoga profesora i da su spremn i da za to rtvuju ne samo svo.je vrijeme vec i svoju du u. Page 70

Taha Husein - Dani Profesor je ipak napustio Azhar i pre ao na du nost muftije.1 I5) Studenti su ga malo o alili, progovorili ko.ju s tugom, malobrojni su posjet ili profesora u njegovoj kuci u Ajn amsu,u6) a vecina mu je okrenula leda, i cij ela stvar se na tome zavr ila. Du a mladiceva se ispunila tugom i gnjevom, on je na osnovu toga stekao isto tako lo e mi ljenje o studentima kao to je vec imao o profesorima; a on nije poznavao profesora-Ima.ma niti mu je bio pretpostavljen . Uskoro poslije toga profesor-Imam umre, i to uzbu.di cijeli Egipat. Azharska s redina se najmanje od svih u Egiptu potresla zbog tog krupnog dogadaja. Profesor o.vi daci su tugovali, mo da je nekolicina prolila nekoli.ko suza, ali poslije l jeta dodo e na predavanje kao da profesor nije umro ili kao da ga nije ni bilo. Samo su ga izabrani njegovi ucenici spominjali po dobru s vreme.na na vrijeme. 1 14) Hedfv - titula vladalaca Egipta do 1914. Hediv Abbas odr ao je govor protiv modernista Azhara krajem 1914. 115) Muftija - najstariji vjerski funkcioner u ob lasti i regionu koji daje autenticna rje enja-tumacenja iz islamskog prava. 116) Ajn ams - predgrade Kaira. 216 Tako mladic s o trim bolom dode prvi put u svome mladom ivotu do saznanja da su razni znaci po tova.nja i uva avanja koji se uka zuju velikim ljudima, razli.citi oblici laskanja i ulagivanja - bezvrijedne stva ri bez dubine i koristi, kao i da se ljudska vjernost u vecini slucajeva gubi u beskorisnim rijecima. Lo e mi ljenje koje je mladic imao o ljudima jo vi. e je p ojacalo to to je vidio kako se neke grupe koris.te profesorovom smrcu da bi trgo vale njegovim ime.nom, izvukle neku korist iz svojih odnosa sa njim; ti ljudi su zasipali listove i casopise panegiricima Imamu u stihu ili prozi. Jo jedan osje caj je pojacavao mladicevu elju da se udalji od Azhara, njegovih profesora i stu denata. Uvi.dio je da oni koji su profesora iskreno oplakivali i ali.li za njim iz sveg srca nisu bili ono to su nosili turba.ne, vec oni sa fesovima. On osjeti u du i skriveni poriv da se pribli i ovima sa fesovima, da uspostavi neku ve.zu sa njima. Ali ko bi mu u tome pomogao? Ta on je sli.jepi mladic kome je suden a zharski ivot, i on ne nala.zi izlaza iz njega. Profesor-Imam je bio ejh sekcije hanefita. Kada je oti ao iz Azhara i iz ivota, njegov nasljednik na du. nosti mu ftije naslijedio ga je takoder i u sekciji. Sin novog muftije bio je profesor na eg prijatelja, koji je kod njega slu ao u djetinjstvu komentar "Isagud e" as Se jjida al D urd anija iz logike; on je, umjesto oca, ru.kovodio poslovima sekcije . Mladica nagovori e da se upi e u sekciju hanifita kao sta ista, jer je u njoj bilo je.dnostavnije dobiti sljedovanje i ono je bilo vece po bro.ju lepinja nego u drugim sekcijama. Upisivanje u sekci.ju hanifita u vrijeme profesora-Imama ni je bilo lako ni prosto - bio je neophodan ispit. Novi muftija je sacu.vao taj ob icaj. Njegov sinje za one koji su eljeli da se upi u organizovao ispit u doba go dine koje je za to bi217lo odredeno. Na em prijatelju su govorili: "Za to se ti ne bi upisao u tu sekciju? Tvoj brat se u nju upisao kao i njegovi daroviti prij atelji - u vrijeme profesora-Ima-ma. Oni dobijaju sljedovanje - po cetiri lepinj e svakog dana". I tako mu njegov brat i prijatelji to nahvali e i podstako e ga. Jedne veceri posla e ga na ispit sa pi.smom ispitivacu. Kada mladica uvedo e is pitivacu, ovaj ga pozdravi, uze pismo, pogleda ga, a onda posta.vi pitanje. Mlad ic odgovori ne zna da li tacno ili ne, tek ispitivac mu rece: "Idi, veleuceni!" On ode zadovo.ljan. Nije pro lo mnogo vremena i mladic bi udostojen dviju lepinj a svakodnevno. Kolicina hljeba u sobi se povecala, a porodica u unutra njosti se veselila. Medutim, mladic ne dobi samo te dvije lepinje. Za.jedno s njima dado e mu u sekciji i ormar, koji je za nje.ga bio va niji od lepinja. Mogao je, kada bi

stigao u Az-har ujutro, da stavi tu sandale i obje ili jednu lepinju, a zatim da tokom dana bude slobodan, ne brinuci o njima; inace je ulagao toliko napora da sacuva te sandale od otimaca i kradljivaca. A kako su se u Azharu cesto kra-le s andale! Kako su cesto na azharske zidove u dvori tu lijepili papirice gdje su vl asnici objavljivali kako su im nestale sandale i da ce onaj ko ih nade i vrati v lasniku na tom i tom mjestu ili toj i toj sekciji dobiti nagradu i priznanje, a da ce onoga ko ih nepravedno zadr i za se.be stici bo ja kazna iskljucenja iz ov og svetog mjesta. Mladic je, dakle, bio sretan zbog svog ormara i svo.jih lepinj a, ali nije bio zadovoljan znanjem koje je sti-cao i predavanjima koja je si ao. On je primoravao se.be da ujutru slu a predavanje iz dogmatike profesora Radija , neka mu se Allah smiluje, koji je tumacio "Knjigu smjerova",117-1 prije podne cas iz islamskog Page 71

Taha Husein - Dani 117) "Knjiga smjerova "(Makasid attalibin) - at Taftazanijev ud be.nik iz dogmatike. 218 prava profesora Bakhita, koji je tumacio knjigu "Nap u.tak",1 18\ a u podne cas iz govorni tva profesora Abd al Hakama Ata, koji je t umacio Taftazanijev komentar. Cas iz islamskog prava zabavljao je mladica zato t o je volio da slu a profesorovo pjevanje, kada mu studenti nisu smetali da pjeva , ili njegove estoke duhovitosti i azharske suptilnosti kada su studenti prekida li njegovo pjevanje i pocinjali da raspravljaju o necem to je on ci.tao i govori o. Ponekad je profesor kazivao svojim stu.dentima svoje stihove, kada je bio ved rog raspolo enja i oran za recitovanje. Mladic je zapamtio jedan stih i nije zab oravio profesorov glas, kako gaje pjevao ljulajuci se: Calma je njegova povrh gl ave kao konac koji povezuje tovar slame na kamili. Mladic je naveo ovaj stih svo me bratu i prijateljima. Oni se nasmija e i sjeti e se profesorovih stihova te p o.ce e da ih recituju. Mladic navede kao dopunu ovome stihu drugi, koji nije bio manje originalan i duhovit. To je pocetak poeme kojom je profesor, neka mu se A llah smiluje, oplakao smrt jednog naucnika: Kakav znacajan dogadaj poslije tvoje srmti, o, proroce! Izgubismo takvog imama kao stoje imam al Magribi. Svi Egipca ni su, mnogo godina, navodili drugi stih ovog profesora; duhoviti ljudi ga nisu zaboravili pa je on bio popularan kao poslovica: Mi smo i sa princevima, i s Vaj dom, i s ministrima u slozi to nalazi potvrdu u srcu. "9^ 118) "Naputak" (al-Hid aja) - djelo al Marginanija (umro 1917) iz kanonskog prava. 119) Vafd - "Delegac ija" predvodena Saad Zaglulom, koja je 1921. oti la u London da zahtijeva nezavi snost Egipta. Vafd je postao na.jznacajnija politicka partija Egipta. Nakon Nase rove revolucije 1952, kada je igrala izrazito reakcionarnu ulogu, bila je zabran jena. Navedeni stih se odnosi na dvadesete godine, kada je vafd istupao protiv " princeva i ministara". 219Mladic je zapodijevao sa profesorom ponekada isu-vi e duge diskusije. Jednom se raspra tako otegla daje cas mnogo prema io svoje vrije me i studenti sa svih strana d amije al Huseina poce e da vicu na profesora: "Do sta, nestace boba!" Profesor im na to odgovori ugo.dno pjevajuci: "Ne, kunem se Allahom, necemo ustati dok se ne ubijedi ova budala". "Budala" je morao da preki ne, tim prije to je i sam bio zainteresovan da uhvati bob dok ga jo ima. Cas gov orni tva je bio va an za mladica, ali ne za.to to je tamo sticao znanje. Vec je odavno presu ila mladiceva nada da ce steci znanje na predavanjima u Azharu. On je odlazio da bi izvr io du nost, ubio vri.jeme i da bi se razonodio. Cas govorn i tva bio je za njega va an zato to je tu nalazio razonodu, i zato to je profeso r, neka mu Allah osvje i lice, bio covjek i.roke du e, blage naravi, odan u svoj im predavanjima i nauci i studentima, a i stoga to je ulagao veliki trud i pokla njao znatnu pa nju da objasni smisao. Kada bi bio iscrpljen tim naporom, on je o lak avao sebi izgo.varajuci s vremena na vrijeme slijedecu recenicu stu.dentima, na prijatnom, zabavnom dijalektu Minje: "R'zumjeli, gospodo?" Kada bi pro lo po la casa, on bi osjetio sa aljenje prema sebi i studentima, i prekidao izlaganje i komen.tar, nekoliko trenutaka utio, bez ijedne rijeci, bacao se na burmut, nab ijao ga koliko je god mogao u nos, mir.no, stalo eno, bez urbe. Studenti bi se k oristili tim prekidom da ugase vatru boba i poriluka to je gorjela u njihovim st omacima ca. om pica, koje su prodavci pronosili za vrijeme preda.vanja, mameci i h tihim lakim zveckanjem o staklo, to je donosilo do u iju lak, fini zvuk.

Jednom se mladic odmarao sa svojim drugovima za vrijeme te utnje; profesor se bi o bacio na svoj burmut, 220 studenti na svoj napitak, kad se najednom pojavi nad .zornik i tiho pozva mladica i dva njegova druga u re.ktorovu sobu. No vrijeme z a tu pricu jo nije do lo, iako ljudi vec odavno znaju za taj dogadaj. Mladic i d va njegova pri.jatelja odo e s casa i vi e se ne vrati e na njega. Otprilike u t o vrijeme bio je na prijatelj umije an u jedan incident u kojem se do kraja anga ovao. On je u njemu okoncao svaku nadu da ce postici bilo kakav us.pjeh na Azha ru. Dvor se razgnjevio na jednog od najuglednijih pro.fesora Azhara i zabranio m u da Page 72

Taha Husein - Dani dr i predavanja. Ljudi su u toj zabrani vidjeli nepravdu prem a profesoru i na.srtaj na prava Azhara; medutim, ni ta nisu ucinili: az-harovci su se najiv e od svih odlikovali mlako cu i po-korno cu. Medutim, jedan od mladi cevih prijatelja - kasnije je on postao poznat po svojim istupanjima koje ljudi ve.oma hvale - pride mu jednom i rece: "Zar ne vidi ka.kva je nepravda i uvreda nanesena na em profesoru". Mladic odgovori: "Naravno! I te kakva uvreda i ne.pra vda!" Njegov prijatelj nastavi: "Hoce li ucestvova.ti u protestu protiv te nepra vde?" - "Na koji nacin?" -upita mladic. Prijatelj odgovori: "Okupicemo grupu na ih drugova profesorovih studenata, otici cemo do njega i zamoliti ga da nam i da lje dr i predavanja kod svoje kuce. Ako pristane, imacemo koristi od predava.nja a i objavicemo to u novinama. Tada ce oni to vrije.daju Azhar vidjeti da medu a zharovcima ima takvih ko.ji ne prihvataju uvrede i ne pokoravaju im se." "Sla. e m se" - rece mladic. Grupa studenata se okupila, oti la profesoru kao to su misl ili, on je prihvatio njihovu molbu i oni su to objavili u novinama. Objavili su da ce im profesor izla.gati "Stepenice nauka" iz logike i "Priznato kao vjero221 dostojno"120^ iz Osnova po jedan cas nedjeljno iz sva.ke od ove dvije knjige. Pr ofesor je poceo predavanja kod kuce; broj uceni.ka se povecao kada se za ovo ra culo. Mlade je bila zadovoljna sobom i svojom smjelo cu, a mladicu se vratilo ma lo nade. Medutim jednog dana on poce da raspravlja sa pro.fesorom o necem o cemu je ovaj govorio. Kada se spor odlu io, profesor se naljuti i rece mladicu ironi cno i nervozno: » uti, slijepce! Ti ni ta ne razumije ". Mla.dic se naljuti i odgov ori profesoru srdito: "Uvreda ni.kada nije bila dokaz daje ne to istina niti je satrla la ". Profesor zanijemi za trenutak, zanijemi e i ucenici. Zatim im profe sor rece: "Idite, za danas je dosta". Mladic poslije toga vi e nije dolazio na p rofesorove casove i ne zna kasnije sudbinu tih predavanja. Tako se mladic vrati svome razocarenju u Azhar. Ostala mu je jedino nada u predavanja iz knji evnosti , o cemu je kucnuo cas da se prica, po to je to ostavilo duboke tragove u mladic evom ivotu. 120) "Stepenice nauka" (Sullam al ulum) i "Priznato kao vjerodo.stoj no" (Musallam as-subiit) - djela indijskog naucnika al Biharija (umro 1708). 222 XIX Tek to je djecak stigao u Kairo i smjestio se, odmah je poceo da slu a o kn ji evnosti i knji evnici.ma kao ranije o nauci i ucenjacima. Slu ao je razgo.vor e starijih studenata o knji evnosti, kada su pricali o profesoru a inkitiju, nek a mu se Allah smiluje, i o tome kako ga je profesor-Imam titio i veoma po to.vao . To tude ime izazvalo je cudan utisak u djecako-voj du i; sve je izgledalo jo c udnije zato stoje slu ao razne neobicne stvari o profesoru, o njegovoj ekscen.tr icnosti i o mi ljenjima zbog kojih su mu se jedni smijali a drugi se ljutili. Ti su stariji studenti pricali kako nikad nisu vi.djeli nikog slicnog a inkitiju t o se tice upoznava.nja jezika i preno enju napamet tradicije s nizom izvornika i samim tekstom. Pricali su o njegovoj plahovitosti, o trini, o tome kako bi zaca s planuo i razgnjevio se, i o slobodi jezika u izgovaranju ne.mogucih rijeci. Na vodili su ga kao primjer estine Sjeveroafrikanaca. Spominjali su da je boravio u Medini, putovao u Carigrad i posjetio paniju; po.nekad bi recitovali njegove pj esme o tim putovanji.ma. Govorili su da ima biblioteku punu rukopisa i knjiga ta mpanih u Egiptu i Evropi, ali da se ne za.dovoljava njome, vec provodi veliki di o vremena u 223nacionalnoj biblioteci, citajuci ili prepisujuci. Spo.minjali su uz smijeh cuvenu aferu o kojoj se toliko pricalo, i koja mu je nanijela mnogo zl a i muke:

je.dnom je rekao da se (ime) Omar mo e deklinirati i da nije nepromjenljivo. Dje cak je slu ao pricu o Omaru i sprva ni ta nije razumio, no ubrzo je shvatio, veo ma je jasno, jer je uznapredovao u gramatici i naucio da rijeci mogu imati punu i nepotpunu fleksiju, a da imenice mogu biti nepromjenljive i potpuno ili djelim icno promjen.ljive. Mladici su se sjetili profesorovih rasprava sa je.dnim broje m azharskih ucenjaka o deklinaciji imena Omar ili odsustvu pune deklinacije. Oni su pricali uz smijeh kako su se jednom ucenjaci okupili na skupu u Azharu, pred sjedavao je rektor, i zahtijevali od as ankitija da im obrazlo i svoje mi ljenje o deklinaci.ji imena Omar. Profesor na svom brzom magrepskom dijalektu rece: "N ecu vam izlagati svoje mi ljenje dok ne sjednete preda me kao to sjede ucenici p red pro.fesorom". ejhovi su se kolebali, Page 73

Taha Husein - Dani medutim, jedan od njih, lukav, vje t, podi e se sa svoga mjes ta, pride a ankitiju blizu i sjede pred njim na zemlju prekrstiv. i noge. Tada p rofesor poce da izla e svoje mi ljenje i rece: "Al Halil citira"121) O, ti to pr ekorijeva Omara, te govori o njemu ono to ne zna . ejh koji je sjedio na mjestu ucenika rece svojim lukavim tihim glasom: "Vidio sam jucer al Halila, i on mi je kazao stih sa drugacijim pade om". Profe.sor a inkiti mu ne dade da zavr i cita t i nervozno prekide recitovanje rijecima: "La e , la e , al Halil je umro prije mnogo vijekova, kako si mogao sres.ti mrtva covjeka." I on zatra i poslije toga da kole121) Al Halil - najveci arapski filolog VIII vijeka. 224 ge posvjedoce s vjesnu la svoga druga i njegovo neznanje iz gramatike i metrike. Ljudi se nasmij a e i skup se razide ne rije iv i pitanje je li ime Omar li eno pune deklinacije , kako ka e gramatika, ili se pak mijenja, kako ka e ovaj cudni profesor. Djecak je slu ao ove rijeci, pamtio ih, nalazio zadovoljstvo u onome to je razumio i c udio se onome to nije razumio. Profesor je govorio nekim studentima o poemama po znatim pod imenom muallaka.!22) Djecakov brat je s nekim svojim prijateljima slu ao ova predavanja cet.vrtkom ili petkom svake nedjelje. Oni su pripremali taj c as kao i sve ostale; tako djecak i cu prvi put: Stanite, placimo ovdje na rubu p je cane zaravni, bila je moja draga i njen ator davni. '^ Kako su brzo ti starij i studenti napustili ova pre.davanja u kojima nisu u ivali! Medutim, brat djeca. kov se trudio da zapamti muallake. Zapamtio je ovu muallaku Imruulkajsa i onu Ta rafe.124) Zahvaljujuci njegovom recitovanju, izgovaranom krupnim glasom, djecak je slu ajuci pamtio. Brat je ubrzo ukljucio u ovo ucenje napamet i djecaka. Medu tim, nije oti ao dalje od te dvije muallake, vec se vratio drugim az-harskim stu dijama. No i ove dvije muallake ostado e u djecakovoj du i, on ih je zapamtio, i ako ih je razu.mio samo malo. Studenti su pricali o drugim predavanjima na Azha. ru koja su azharovce trebala nauciti stilistici. Njih je vodio profesor Sirijac, blizak profesoru-Imamu. Stu122) Muallaka - poeme, remek-djela staroarapske prei slamske po.ezije. 123) "Stannite, placimo..." - pocetak muallake poznatog preisl a-mskog pjesnika Imruulkajsa (VI vijek). (Prijevod Sulejmana Gro-zdanica - Stara arapska poezija, izdanje "Svjetlosti", Sarajevo 1971.) 124) Tarafa - preislamsk i pjesnik (umro 569. g. n. e.) 225denti su odlazili njemu, kupovali sveske i pis ali radove 0 temama koje im je zadavao. No ipak ga ubrzo napus-ti e, kao to su n apustili predavanja as inkitija. Je.dnom djecakov brat dode sa makamamaI25) al H ariri-ja 126) TjLj0 je neke citajuci ih glasno, a djecak ih je pamtio uteci. Ond a su zajedno ucili, kao ranije mual-lake. Nastavili su tako dok nisu naucili des et makama. Medutim, brat je to ubrzo napustio da bi se posvetio osnovama tradici je, islamskom pravu i dogmatici, kao to je bio napustio muallake i casove stilis tike. Drugi put brat je donio debelu knjigu koja se zvala "Put rjecitosti",127) u kojoj su se nalazile propovijedi imama Alije, to ih je komentarisao sam ejh Mu hamed Abduhu. Poceo je da uci propovijedi, a zajedno sa njim 1 djecak. Zatim je zanemario i tu knjigu, kao i druge; ali djecak je naucio bar dio tih propovijedi . Isto je tako brat postupio sa makamama Bedi az ze-man al Hamadanija.128) Nikad a djecak nece zaboraviti kasidu Abu Firasa:129) Ja vidim da su tvoje suze neposl u ne i da si strpljiv, Zar ni ljubav ne mo e da a te potcini svome zakonu. Jedno m je njegov brat do ao sa ovom poemom 125) Makama - anr srednjovjekovne arapske knji evnosti, neveli.ka prica o podvalama vje tog i dosjetljivog skitnice, napis ana rimo.vanom prozom.

126) Al Hariri (1054-1122) - autor makama blistavih po stilu i ve.rbalnoj instru mentaciji, koje zauzimaju pocasno mjesto u naslijedu klasicne arapske knji evnos ti. 127) "Put rjecitosti" (Nahd al balaga) - zbornik izreka i propovije.di koje se pripisuju Muhamedovom stricevicu khalifu Aliji (656-661); sastavljen sredinom XI vijeka. To je zbirka koja sadr i veoma lijepe uzorke retorike. 128) Badi az zaman al Homadani - osnivac makama (umro 1007. g.) 129) Abu Firaz - arapski pjes nik X vijeka, poznat po svojim elegi-jama, koje je napisao u vizantijskom zarobl jeni tvu. tampanom u ta tim ili tahmisu.130) Ta tir ili tahmis sa.cinio je jedan azharovac. Brat poce da cita poemu, no ubrzo odbaci i ta tir i tahmis azharovca i poce da uci originalnu poemu zajedno sa bratom. Page 74

Taha Husein - Dani Djecak pamti ovu poemu zato to je nai ao u sredi.ni stih koji mu je divno zvucao: Ja sam beduin, a rod moj sjedilacki, jer za mene je, ljublj ena, boravi te u kome tebe nema - pustinja. ejh - mladic je citao, naucio i natj erao svoga brata da nauci u ovakvom obliku: ...Zato stoje za me boravi te gospod e -pustinja bez stanovnika}^ Djecak je razmi ljao o smislu toga stiha i cudio se kako to da se rijec "gospoda" javlja u poeziji. Kada je odrastao i naucio vi e, procitao je stih kako treba i shvatio ga. Saznao je takode da se rijec "gospoda " mo. e naci u pjesmama novih abbasidskih pjesnika132'po.djednako kao i u njihov oj prozi. Tako je na prijatelj stupio u vezu sa knji evno cu, ovako ispreturano i nesistematicno. U njemu su se sku130) Ta tir (bukv. "dijeljenje na polovine") - pjesma koja se dobija kao rezultat vje tackog spajanja nekih poznatih stihova: svakom polustihu dodaje se drugi koji korespondira s njim u rimi i razvija njeg ovu temu. Tahmis (bukv. "upetostrucenje") - rezultat analogne obrade pozna.te po eme, kada se polustihu dodaju jo cetiri polustiha sa istom ri.mom te se tako dob ije strofa od pet stihova. Ijedan i drugi nacin pravljenja stihova karakteristic ni su za period dekadencije srednjovjekovne arapske poezije. 131) Razlika u smis lu dobija se premje tanjem slova "alif" s kraja jedne rijeci na pocetak potonje, uslijed cega se negacija "lastu" pre.tvara u rijec "gospoda" ("as-sitt"). 132) Pjesnike abbasidske epohe (VIII-IX vijek) nazivali su "no.vim" za razliku od sta roarapskih preisiamskih pjesnika. 227pili komadici te smjese u stihovima i prozi , bez dubljeg i cjelovitog proucavanja jer je mogao da pamti samo ono to je zahv aljujuci slucaju cuo u mimohodu, kada je za to bilo mogucnosti, da bi zatim nast avio svoje stu.dije i fankale.133) Jednom, pocetkom kolske godine, ovi mladici p o-hrli e sa ogromnim odu evljenjem na nova predavanja to ce se odr avati prije p odne; odr avace se u abbasov-skoj sekciji, predavace knji evnost profesor Sejjid al Marsafi. Tumacio je zbirku "Hamasa".134) Mladici su bi.li odu evljeni predav anjima kada su ih culi i, prije no to su se vratili u sobe, kupili su zbirku i c vrsto odlucili da idu na predavanja i pa ljivo ih slu aju a cijelu zbirku na.uce napamet. Djecakov brat, po svom davna njem obica.ju, po urio je i kupio at Tibr izijev komentar "Hamase", svoj ormar, iako ga je samo s vremena na vrijeme otva. rao. Djecakov brat je poceo da uci "Hamasu" i tjerao je i svoga brata da uci; po nekad mu je citao odlomke iz at Ta-brizijevog komentara. Citao ih je pribli no t ako kao i knjige iz islamskog prava i osnova prava, nastojeci da ih razumije kao to je razumio i one knjige. Djecak je osjecao da tu knjigu ne treba citati na t aj nacin, kao to je ne treba ni razumjeti na taj nacin. Brat i njegovi prijatelj i smatrali su zbirku "Hamasa" osno.vnim tekstom, a knjigu at Tibrizija komentaro m i alili su to niko nije napisao na taj komentar glose. Oni su cesto pricali o razgovorima ejha al Marsafija s njima, o njegovim alama na njihov racun i ironic nim primjedba.ma o njihovim profesorima i azharskim knjigama. Pricali su to ismi javajuci ga i diveci mu se istovreme.no; nastavljali su, uprkos njegovim kritika ma, svoja ces133) Vidi, napomenu na str. . 134) Hamasa - hrabrost; zbirka "Hamas a" je cuvena antologija ko.ja pocinje poemama o vojnickoj hrabrosti; sastavio ju je u IX vije.ku Abu Temmam. Tabrizijev komentar je iz X vijeka. 228 to azharska zanimanja ne popu tajuci i ne zaostajuci.

Na prijatelj je slu ao njihove price i veselio im se od sveg srca; imao je nesav ladljivu elju da posjecuje ta predavanja. Medutim, mladici su ubrzo prestali da ih slu aju, kao to su odustajali i od drugih casova knji e.vnosti; oni ova preda vanja nisu smatrali ozbiljnim jer nisu pripadala osnovnim granama na Azharu, vec do.punskim -jednim od onih kojima je rukovodio profe-sor-Imam a koje su zvali " casovi iz 'novih nauka'"; tu su spadale geografija, matematika, knji evnost. I, naj.zad, zato to su smatrali da im se profesor al Marsafi pretjerano ruga i tjer a egu s njima do hiperbole. Profesor je imao rdavo mi ljenje o njima i smatrao i h je nepripremljenim za ovu oblast koja zahtijeva ukus i ne podnosi fankalu; oni su, pak, mislili lo e o njemu, smatrali ga nesolidnim u pravoj nauci, osporaval i su stvarnu vrijednost njegovih znanja. On je, po njihovom mi ljenju, samo znal ac stihova koje Page 75

Taha Husein - Dani recituje, govora koje dr i, duhovitosti koje znanju da nasmij u, ali posli.je njih ni ta ne ostaje. Uza sve to, eljeli su da prisustvuju tim p redavanji.ma zato stoje profesor bio Imamov ticenik, zato stoje bio blizak Imamu , i koristio svaku priliku da u njegovu cast sastavi poemu, koju mu je predavao a onda dikti.rao studentima. Natjerao ih je da neke nauce napamet, kao obrazac l ijepih, znacajnih stihova. Oni su je sma.trali lijepom i znacajnom zato to je bi la posvecena profesoru-Imamu. Nastojali su, zato, svim silama da vrijedno pohada .ju ova predavanja, ali nisu mogli da izdr e i oti li su, vratili se svome caju, u kojem su bez hitnje u ivali pri.je podne. Za na eg prijatelja time se okoncal o spomi.njanje knji evnosti u tom dru tvu. Ipak je zapamtio do.bar dio zbirke "H amasa". A onda se najednom pronio glas da ce ejh al Marsafi odvojiti dva dana u nedjelji 229za izlaganje o gramatici. Govorice o knjizi "Al Mufas-sal" pisca Zam ah arija.135> Na prijatelj pohrli na ta no.va predavanja. Samo to je jednom ili dvared cuo pro.fesora, on ga je zavolio i vezao se za njega, i poceo da pohada c asove knji evnosti u dane kada su se odr ava.li. Od tog vremena se nije odvajao od profesora. Djecak je imao dobro pamcenje; cim bi cuo od pro.fesora neki izraz , on bi ga upamtio, svako njegovo mi .ljenje razumijevao, a tumacenje cuvao u sj ecanju. Ces.to bi na ao stih i u njemu neki izraz cije je obja njenje profesor v ec ranije bio dao, ili bi se spominjao dogadaj o kome je profesor pricao na pret hodnim predavanjima; na bi prijatelj odmah ponovio profesoru sve to je za.pamtio - i dogadaje, i obja njenja, i mi ljenja koja je shvatio, i misli, kritiku auto ra "Hamase" i njegovih ko.mentatora, ispravke verzije koju je dao Abu Temmam, do punu odlomaka koje je zabilje io ovaj pisac. I profesor je zavolio djecaka, veza o se za njega, nje.mu se obracao za vrijeme predavanja, pozivao ga sebi poslije nastave i i ao s njim do kapije Azhara, a onda ga zvao da ga prati jedan dio put a. Jednom mu je pre.dlo io da produ i s njim dok nisu svi, i profesor i ovaj nje gov student i drugi studenti stigli do jedne kafane i tamo sjeli. To je bilo prv o mladicevo poznanstvo s ka-fanama. Dru tvo se zadr alo od podnevne molitve do m ujezinovog poziva na predvecernju molitvu. Mladic se vratio sa te sjedeljke sret an, zadovoljan, probudene nade, pun poleta. Po to bi zavr io predavanje iz knji evnosti, profesor je vodio sa svojim studentima samo razgovore o Azha-ru, njegov im profesorima i lo im metodama ucenja. Bio je veoma o tar kada se doticao te te me. Kritika je bila britka, a kudenje profesora i njegovih kolega uisti135) Vidi primjedbu pod brojem 107 na str. 210. 230 nu bolno. No on je ipak bio omiljen m edu svojim uce.nicima; najjaci i najdublji utisak ostavio je na na ega mladica. Malo-pomalo mladic je poceo da pretpostavlja ova predavanja svim ostalim, a dvoj icu profesoru bliskih studenata je izdvajao zbog posebnih simpatija koje je gaji o prema njima, a i zbog vremena to su provodili zajedno. Sastajali bi se jo ujtr o i slu ali profesora, za.tim bi i li u Nacionalnu biblioteku i citali staru knj i ev.nost, onda se vracali u Azhar poslije podneva i sjedali u prolaz izmedu upr ave Azhara i abbasovske sekcije, pricajuci o svome profesoru, o onome to su cita li u bi.blioteci, podsmijevajuci se drugim profesorima, kao i onima to su ulazil i i izlazili. Poslije vecernje molitve odlazili su u abbasovsku sekciju i slu al i cas profesora Bakhita, koji je predavao komentar Kur'ana umjesto profesora-Ima ma nakon njegove smrti. Medutim, mladici nisu slu ali Bakhita kao drugi studenti . Oni su to cinili da bi mu se smijali i zapamti.li njegove gre ke. A bilo ih je mnogo, narocito kad bi se latio jezika i knji evnosti. Oni su se izrugivali gre . kama i prepricavali ih sjutradan profesoru al Marsafi-ju, kako bi mu dali nov materijal za grdnju profesora i svojih kolega. Ti mladici su se gu ili u atmosfe ri Azhara, koju su predavanja profesora Bakhita

cinila jo te om. A njiho.ve su du e te ile slobodi: profesor Marsafi i njegova p redavanja skidali su sa njih lance i okove. Ja ne znam ni ta to bi tako podstica lo du u, naroci.to du u u razvoju, prema slobodi, cak i sa povremenim pretjeriva njima, kao to je podstice knji evnost uopce, i knji evnost koja se izucava onako kako ju je izlagao profesor al Marsafi svojim studentima kada im je ko-mentaris ao "Hamasu" ili, poslije toga, "Savr enstvo u jeziku"! Prvo, to je slobodna krit ika samog pjesnika, 231drugo - prenosioca, a zatim komentatora, a nakon je.dnih i drugih - raznih gramaticara. Zatim to je provje.ra ukusa i njegovo vje banje u tvrdivanjem lijepih mjes.ta u stihovima i prozi, u opcem sadr aju i u detaljima, u metru, Page 76

Taha Husein - Dani ritmu, polo aju rijeci medu njoj slicnima. Za.tim eksperiment alna provjera novoga ukusa u sredini gdje su se odr avala predavanja, i poredenj e grubosti azharskog ukusa sa istancanim ukusom starih vremena, poredenje slabos ti azharskog uma i prodornosti uma starih vremena. Sve je to vodilo kidanju azha rskih oko.va uopce, i, u mnogim slucajevima, pobuni protiv pro.fesora i njihovog ucenja, njihovog ukusa, nacina ivo.ta, razgovora. Mora se priznati da je bilo i pretjerivanja i udaljavanja od istine. Stoga se oko profesora, nakon prvih caso va kada je bilo mnogo slu alaca zadr ala samo nevelika grupa, u kojoj su se pose bno izdvojila ova trojica to su cinila malo jezgro. Price o njima su se pro iril e po Azharu. Njihovo mi ljenje su poceli da oslu kuju studenti i pro.fesori, nar ocito njihovu kritiku Azhara, njihovu pobunu protiv oko talih tradicija, i one p ogrdne stihove o pro.fesorima i studentima. I azharovci poce ce da mrze tu grupu i da je se pla e. Marsafi nije bio samo profesor vec takoder i knji e.vnik. To znaci daje nastojao da se pona a dostojanstve.no kao naucnik kada se susretao s ljudima ili kada je sjedao da predaje na Azharu. A kada bi ostajao sam sa svojim prijateljima i bliskima, on je ivio kao to ive knji evnici. Razgovarao je potpu no slobodno o svakom covjeku i o svakoj temi. Svojim bliskima je navodio sti.hov e starih pisaca, njihovu prozu, biografije, na osno.vu kojih se moglo zakljuciti da su oni bili isto tako slo.bodni kao on, da su govorili o svakoj stvari i o s vakom covjeku, neuvijajuci i ne libeci se, kao to se i on izra. avao. Najjednost avnije i najlak e za ucenike bilo je da podu putem svoga profesora, narocito ako ga vole i po. tuju, ako vide u njemu uzor u pona anju, neprijatnos.ti, zadovolj enju malim, uzdr avanju od onoga to ne prilici ucenjacima, uzdizanju nad onim u to su upada.li mnogi profesori Azhara - nad raznim dostavama, spletkama, intriga ma, u te nji da se pribli e glavarima i nosiocima vlasti. Profesorovi studenti s u osjecali u njemu sve to svim svojim cutilima: ivjeli su u svemu tome kada bi g a posje.civali u stanu, polusru enom, starom, u prljavom sokace-tu pored Rjecnih vrata, koje se zvalo sokace ar Rakraki. Tamo je, na kraju tog sokaceta, ivio pr ofesor u prljavoj i ru evnoj kuci; kada biste u li na vrata, na li biste se u us kom memljivom prolazu otkuda je dopirao odvratan vonj. Tu nije bilo niceg osim d rvene klupe, uske, duge, gole, prislonjene uza zid s kojeg se osipala zemlja. Pr ofesor je silazio svojim studentima i sjedao s nji.ma na tu neudobnu klupu. Medu tim, on je sjedao sa za.dovoljstvom, mirno, slu ao ih s osmijehom, vodio raz.gov or na najdelikatniji, najprijatniji, najjasniji i najne-usiljeniji nacin. Poneka d kad bi studenti do li, on je bio zauzet i pozivao ih je u svoju sobu. Oni su s e peli ru e-vnim stepenicama i ulazili u predsoblje obasjano sun.cem u kojem nij e bilo niceg. Kada bi do li do njegove sobe, u li bi povijenome profesoru; sjedi o je na zemlji; oko njega je bilo nekoliko desetina knjiga, gdje je tra. io odlo mak neke pjesme koju je htio da dopuni, ili stih to gaje nastojao da protumaci, ili izraz koji je elio da precizira, ili pricu o kojoj je bio rad da provjeri mi lje.nje. Desno od njega stajao je pribor za kafu. Kada bi oni u li, on nije ust ajao, vec ih je docekivao srdacno, radosno, zatim bi ih pozvao da sjednu gdje im a mogu, a jednoga bi zamolio da skuha kafu i da im svima do.nese. Zatim bi prica o sa njima nekoliko trenutaka a on232 233da ih molio da uzmu uce ca u traganju i proucavanju kojim je bio obuzet. Mladic i jedan njegov drug nece zaboraviti kak o su jednom posjetili profesora po zavr etku predvecemje molitve. Kada su se pop eli, zatekli su ga kako sjedi na niskom madracu u predsoblju. Pored njega je sje dila oronula ena, tako zgrbljena da joj je glava gotovo do.ticala zemlju, a prof esor ju je hranio vlastitim

rukama. Kada je ugledao svoje studente, on ih ljubazno pozdra.vi i zamoli ih da ga malo pricekaju u njegovoj sobi. Po.slije izvjesnog vremena je do ao i rekao s mijuci se za.dovoljno: "Davao sam veceru svojoj majci". Ovaj je profesor izvan k uce bio primjer solidnosti, skromnosti, du evnog mira, cvrstine srca i ciste sav jes.ti. Mogao je slu iti kao obrazac bogata i imucna covje.ka; ko je razgovarao s njim, osjecao je pred sobom co.vjeka kojeg sudbina ne pritiska, koji ivi sigur no, zado.voljno i spokojno. Ali studenti i ljudi njemu bliski znali su veoma do. bro da je on imao veoma malo sredstava za ivot, da je bio medu najsiroma nijima, da se citavu nedjelju ili ne.koliko nedjelja hrani samo hljebom to ga dobija ka o sljedovanje, umacuci ga samo malo u so. No bez obzi.ra na to, on je pru ao svo me sinu izvanredno vaspita-nje, a druge sinove, koji su studirali na Azharu, veo ma je savjesno pazio. Kcerku je izuzetno mazio. Sve je to radio od svoje oskudne place, ne vece od tri i po funde. Imao je diplomu prvog stepena i za to je dobi jao funtu i po. Page 77

Taha Husein - Dani Profesor-Imam mu je povjerio nastavu knji e.vnosti, i za to j e dobijao dvije funte. Ustezao se da pri.mi placu na pocetku mjeseca, bilo mu je neprijatno da se smije a sa ucenjacima to su salijetali blagajnika da dobiju pl acu. On bi dao svoj pecat jednom od bliskih studenata kako bi ovaj umjesto njega podigao taj osku.dni novac prije podne i predao mu ga poslije podne. Tako je iv io ovaj profesor, studenti su to gledali i dijelili taj ivot sa njim, ivot sirom a an, slobodan, izu.zetan. Nasuprot tome, oni su, slu ajuci o drugim profe.sorim a i posmatrajuci ih, bivali ispunjeni gnjevom i mr njom, prezrenjem i nipoda tav anjem. Nema niceg cudnog u tome to su se odu evljavali svojim profeso.rom, nasto jali da podr avaju njegov nacin ivota, nje.govo ucenje, njegov prezir prema azha rovcima i njego.vu pobunu protiv njihovih oko talih tradicija. Za sve to vrijeme studentima se profesor samo je.dnom nije dopao, i to kada je iznevjerio Imama, u vri.jeme preuzimanja Azhara od rektora a irbinija. Mar-safi je sastavio poemu slaveci novog rektora. On je bio njegov ucenik i volio ga je; a a irbini je bio dostojan ljubavi i odu evljenja. Marsafi je odrecitovao svojim studentima poemu koju je nazvao osmom muallakom, podr avajuci Tarafinu poemu. Kada je zavr io rec itova-nje i studenti se okupili oko njega, on nastavi pohvale svome profesoru, i zricuci malu zamjerku na racun pro-fesora-Imama. Jedan od ucenika mu se prijatel jski su.protstavi, a on se rastu i i postidi moleci Allaha da mu oprosti grijeh. Tako su se ucenici uputili smjerom na koji ih je pod-sticala ljubav prema profe soru i te nja da ga slijede. Oni su i li u krajnost i u odnosu na same sebe i u odno.su na njega. Nisu se zadovoljavali alama na racun pro.fesora i studenata; p oceli su otvoreno da citaju klasicna djela i uznosili ih u odnosu na azharska. C itali su.Siba-vejhovu "Knjigu" ali "Al Mufassal" o gramatici, o re.torici obje k njige Abd al Kahira al D urd anja, citali su antologiju pjesnika. Nisu su ustruc avali pri izboru diva-na, cak su povremeno javno recitovali na Azharu staru erot sku poeziju. I sami su pisali poeziju podr avajuci stare pjesnike i recitovali i h jedan drugome kada bi se na li. Ostali studenti su ih gledali poprijeko, i pro goni234 235li ih. Ponekad su im dolazili mladi studenti, slu ali i razgovarali s njima, htjeli su da od njih nauce poeziju i knji evnost. To je ljutilo starije studente, pojacalo ner.vozu i zavjeru protiv njih. Jednom je na prijatelj sa jed nim od dvojice svojih drugova pripremao cas iz knjige "Savr enstvo u jezi.ku". N ai li su na slijedecu recenicu kod al Mubarida: "Medu razlozima s kojih dogmatic i smatraju al Had a-d a136) nevjernikom jesu njegove rijeci kada je jednom prili kom vidio ljude kako obilaze oko prorokova gro.ba i njegove propovjedaonice: 'Id u oko istrulelih kos.tiju i drveta'. "Na prijatelj nije smatrao da u al Had a-d ovim rijecima ima dovoljno osnova da se on progla.si nevjernikom, te je rekao: " Al Had ad se ogrije io o uctivosti i lo e se izrazio, ali nije nevjernik". To su cu.li neki ucenici i osudili ga, i to je pocelo kolati u az-harskoj sredini. Je dnom, dok su tri na a mladica bila na predavanju profesora Abd al Hakama Ata, iz nenadno ih pozva e u rektorovu kancelariju. Po li su cutke, ne shvatajuci ni. ta . Kada su u li rektoru Hassuni, nisu ga zatekli sa.mog. Oko njega su se nalazili clanovi savjeta Azhara -ugledni ucenjaci. Medu njima su bili profesori Bakhit, Muhammed Hasanejn al Adavi, Radi i drugi. Rektor ih doceka strogo, onda naredi R idvanu, starje ini nadzor.nika, da pozove studente koji su se nalazili kod njega . Grupa studenata je pri la i rektor upita ta imaju da ka. u. Istupi jedan i opt u i ove mladice da su nevjernici zbog rijeci o al Had ad u, a zatim isprica jo m no tvo drugih neobicnih stvari. r Taj je ucenik stvarno bio vje t. Nabrojao je m noge prigovore koje su ovi mladici

upucivali profesorima Bakhitu, Muhammedu Hasanejnu, Radi i ar Rafiji. Svi su oni bili prisutni i slu ali vlastitim u ima sudove stu.denata o sebi. Drugi su ucen ici potvrdili istinitost sve.ga to je student rekao. Upitali su trojicu mladica je li to tacno. Oni ni ta ne opovrgo e. Rektor Azhara ih ne udostoji ni rijeci, vec naredi o tro Ridvanu da izbri e imena ove trojice studenata iz Azhara. On ne eli takva naklapanja na Univerzitetu. Zatim ih o tro otpusti. Izi. li su prepla eni, ruke su im visile, nisu znali ta da ra.de i kako to da saopce svojim porod icama. Ali stvar se nije zavr ila na tome i nije se ogranici.la na poglede stude nata, njihov podsmijeh i zluradost. Poslije vecernje molitve do li su da docekaj u al Marsa-fija i slu aju njegov cas iz "Savr enstva u jeziku". Pro.fesor je do ao, Page 78

Taha Husein - Dani docekao gaje Ridvan i saopcio uctivo i meko da je rektor ukin uo casove iz "Savr enstva" i da ga ocekuje sjutra u svojoj kancelariji. Profesor ode tu an, s njim podo e tri njegova uceni.ka, zbunjeni, prestra eni. Profesor ih je tje io bez obzi.ra na sve, a kada su bili na putu, predlo i e da odu pro.f esoru Bakhitu, poku aju da ga zadobiju i zamole da posreduje kod rektora. Marsaf i im rece: "Nemojte to raditi, ni ta time necete postici". Oni ipak odo e, bez o bzira na to, u kucu profesora Bakhita. Kada su ih uve.li k njemu, on ih je prepo znao i docekao smije eci se, a onda lijeno zatra io da mu iznesu svoju odbranu, koju saslu a a onda rece sa krajnjom svesvjedno cu: "Pa vi izucavate al Mubarrad ovo 'Savr enstvo' a on je bio mu'tazilit137) i izucavanje njegove knjige je grij eh". Ta136) Al Had ad (umro 714. g.) - poznati vojskovoda i dr avnik za virjeme khalifa iz dinastije Umajjada, poznat po svojim odlucnim akcijama i o trim izjav ama. Mnogi su ga poslije smrti smatrali "je-retikom" , bio je i proklinjan. 137) Mu'taziliti (racionalisti) - s gledi ta kasnijeg dogmatskog isla.ma, ravno pojm u "jeretik"; al Mubarrad i citav niz videnih naucni.ka bili su mu'taziliti. 236 237da mladici zaboravi e da su do li da tra e bla i postu.pak i stado e da raspr avljaju sa profesorom, tako da su ga naljutili. Oti li su ostaviv i ga punog gnj eva. Bili su razocarani. Ali i pored toga su ga ismijavali, ponavlja.juci neke n jegove rijeci, i rasta e se uz dogovor da sa.kriju dogadaj od svojih porodica, " da bi Allah dao da se ispuni ono to je sudeno". Sjutradan susreto e al Marsafija , i on im saopci da mu je rektor zabranio da predaje po knjizi "Savr en.stvo" i nalo io da umjesto toga izla e "Zadovoljavajuci razum"138* Ibn Hi ama, istovreme no zatra iv i da se iz abbasovske sekcije premjesti uz jedan stub u Azharu. Zati m profesor poce da se ruga rektoru i da tvrdi svojim studentima kako ovaj nije s tvoren za nauku ili rektorat vec za to da prodaje pekmez u Sirjakosu.139* Po to je izgubio zube, "s" je izgovarao kao "th"; govo.rio je na kairskom dijalektu i "k" je pretvarao u "c", pro.du ujuci ono "o" izmedu "k" i "s". Govorio je apatom , i studenti nikada nece zaboraviti recenicu kojom su i-gosali profesora Hassunu , neka mu se Allah smiluje, na.zvav i ga "prodavcem pekmeza u Sirja'othu." Ali t aj je "prodavac iz Sirjakosa" bio jak i pametan, ulijevao je strah i bio odlucan u akciji. Pla ili su ga se svi profesori, pa i sam al Marsafi. Al Marsafi je po ceo da tumaci knjigu "Zadovoljavajuci" i studenti predo e na nju mirno. Njih nij e zanimalo toliko po kojoj ce knjizi on predavati. Za njih je bilo znacajno da o n pre.daje, da ga oni slu aju i razgovaraju s njim nakon pre.davanja. Ali kad je mladic htio da mu se ne to ka e, ovaj ga blago u utka, rekav i: "Ne, ne! Moram zaradivati kruh!" Mladic se ne sjeca da se, otkako je upoznao Azhar, tako rastu io kao kad je cuo novu recenicu od svoga profesora. Oti li su, oni i dvojica nje govih dru.gova, srca punih duboke tuge. Medutim, oni se nisu pomirili sa rektoro vom ka.znom i razmi ljali su o putu kojim treba poci da bi ot.klonili nepravdu. Jedan je pretpostavljao mir, rastao se sa dvojicom svojih prijatelja i izabrao j e predavanja u d amiji al Muajjada, po strani od neprijatelja i prijate.lja, dok se bura ne sti a. Drugi je cijelu stvar ispricao ocu, i otac je poceo istiha da radi na tome da sredi stvar za svoga sina. Na se mladic, medutim, nije rastajao sa svojim priajteljem, niti je htio da se ukloni od neprija.telja i prijatelja; sa svojim drugom se sretao svaki dan, i oni su opet sjedili na svome mjestu izm edu abbasov.ske sekcije i uprave, cineci i dalje ono na to su bili na.vikli - is mijavali su studente i profesore. Na prijatelj nije morao da prica bratu o ovom do.gadaju: stvar je stigla do njega nepoznatim putem. Brat ga nije grdio i korio , vec mu je samo rekao: "Radi ka.ko hoce ! Sam ce po njeti plodove tih besposlic a pa ce vidjeti kako su

gorki". Ali mladic nije znao ni za oprez ni za lak i put; on nikome nije odlazio , nikome se nije obracao za posredovanje kod rektora. Umjesto toga napisao je o tar clanak u kome se oborio na cijeli Azhar i na rektora Azhara posebno, zahtije vajuci slobo.du mi ljenja. ta gaje moglo zadr ati od toga kad su se vec bile poj avile novine "Al D arida"I40) i kad je nji.hov urednik svaki dan pozivao na slob odu mi ljenja. Zato se na prijatelj odluci da pode sa svojim clan.kom uredniku " Al D aride". Ovaj ga doceka veoma li138) "Zadovoljavajuci razum" (Mugni al labib ) Ibn Hi ama -ud benik gramatike. 139) Mjesta ce blizu Kaira gdje ljudi iz Gornj eg Egipta prodaju melasu od ecerne trske. Page 79

Taha Husein - Dani 140) "Al D arida" (bukv. "novine") - organ liberalne "Narodne pa.rtije". U vrijeme o kojem je rijec (1907. g.) ove su novine tek poce.le da i zlaze i odigrale su progresivnu ulogu. Urednik je bio Lufti es Sajed Pa a, rekto r Kairskog univerziteta, pisac i politicar. 238 239jepo, s velikom pa njom i bla gonaklono cu. On proci.ta clanak i predade ga smijuci se nekom drugu koji je sje dio zajedno s njim. Ovaj baci pogled na clanak a on.da rece gnjevno: "Da te vec nisu kaznili zbog tvog pos.tupka, samo bi ovaj clanak bio dovoljan da to ucine". Mladic je htio da se suprotstavi ovome covjeku, ali ure.dnik "Al D aride" mu re ce blago: "S tobom govori Ha-san bek Sabri, inspektor novih nauka na Azharu" - a onda dodade: » eli li da grdi rektora i napada Azhar, ili da ti ukinu kaznu?" Mlad ic odgovori: "Naravno da elim da mi ukinu kaznu, ali elim i da se koristim svo.j im pravom na slobodu". Urednik "Al D aride" tada re.ce: "Onda prepusti to meni i idi mirno kuci". Mladic je oti ao i ubrzo otkrio, a zajedno sa njim i oba njego va prijatelja, da ih rektor nije kaznio niti je iz.brisao njihova imena iz spisk ova Azhara. Htio je samo da ih upla i i ni ta vi e. Od toga vremena mladic je us postavio vezu sa ure.dnikom "Al D aride" i poceo da ga posjecuje, tako da je do lo vrijeme kada mu je i ao svaki dan. U kancelariji urednika "Al D aride" mladic je na. ao ono o cemu je davno ma tao: mogucnost da se po.ve e sa dru tvom fesli ja141) jer mu je dru tvo calmi bi.lo dojadilo. U ao je u dru tvo feslija, ali on o najvi e po polo aju i najbogatije. On je sam pak bio siroma an, srednjeg stanj a kada se nalazio u svojoj porodici, a ve.oma lo eg kada je boravio u Kairu. To mu je dalo po.voda da se zamisli o ogromnoj razlici izmedu bogata a koji ive u r asko i i siromaha u krajnjoj bijedi. 141) Sinonim za moderniste nasuprot konzerv ativcima sa calmom. 240 XX I mladicevo tjeskobno osjecanje u Azharu, medu njegov im iteljima, sred ivota u Kairu samo se poja.cavalo, gu io se u onome to ne voli , daleko od orfo-ga za cim mu je udjela du a, izgaralo srce. Kada bi sad stigao u Kairo pocetkom kolske godine, jo se ne bi cestito ni smjestio a vec je mislio kad ce doci kraj godine, moleci se za to usrdno i neprestano. Sam Allah zna kako je bio sretan i zadovoljan kada bi se javili prvi znaci ljeta, kada bi se svi k rajevi cetvrti gdje je stanovao ispunjavali onim odvratnim mirisima to ih je iza zivala suncana ega, zasitiv i tako vazduh da se te ko i odvratno disalo. Tada ni je mogao slu ati ni jednog profesora, ni najednom casu u podne ili na.vecer a da mu se san ne prikrade u glavu i ne pocne tako jako daje klima da bi se ucenici stali da okrecu i bude ga - ozbiljno ili uz alu. Blisko ljeto ispunjavalo mu je grudi zadovolj.stvom i rado cu, jer je najavljivalo raspust, povra.tak u selo i odmor od Azhara i azharovaca. On je volio raspust ne samo zbog toga i ne samo za to to bi tad bio sa porodicom, to bi u ivao u ljepotama ivota kojih je bio li en u Kairu. On je volio raspust i zbog neceg drugog, to je za njega bilo va nije i to je jace na njega djelovalo no sve to. Raspust je 241za njegov um i njegovo s rce bio va niji nego cijela kolska godina. Raspust mu je omogucavao da se okrene samome sebi i da razmi lja - a kako je mnogo razmi ljao! -omogucavao mu je da b ude sa svojom bracom i da cita - a kako je mnogo citao, kako je raznoliko i kori sno bi.lo to citanje! Mladi ove porodice vracali su se iz svojih kola pu.nih kof era knjiga koje nisu imale veze sa redovnom nastavom a koje nisu uspijevali da p rocitaju tokom go.dine. Te su knjige bile raznovrsne - i ozbiljne, i zaba.vne: m edu njima je bilo originalnih djela i prijevoda, i starih i novih. Mladi bi prov eli nekoliko dana u krugu porodice ne radeci ni ta i ubrzo bi im dosadila ta isp raznost i ljencarenje, pa bi se latili svojih knjiga, ne odvajajuci se od njih p o citav dan i dio noci. Otac njihov, ejh, volio je kod

njih to. Ponekad bi bio nezadovoljan i grdio ih kada bi uzimali narodne bajke i zadubljivali se u "Hiljadu i jednu noc" ili u legende o Antari i Sejf ibn Zu Jez enu. Medutim, oni su u ivali u tim knjigama, bila poro.dica zadovoljna ili ne. U njima su nalazili dvostruko vece zadovoljstvo nego u ud benicima. Citali su ono to je preveo Fethi Zaglul sa francusko, to je prevodio as Sibai142) sa englesko g, zatim clanke D urd i Zej.dan143) u "Polumjesecu"144* i romane koje je on izda 142) Fathi Zaglul i as Sabai - egipatski novinari i prevodioci s kra.ja XIX i po cetka XX vijeka. 143) D urd i Zejdan (1861-1914) - osnivac istorijskog romana u savremenoj Page 80

Taha Husein - Dani egipatskoj i uopce arapskoj knji evnosti, cuveni pisac i publ icista. 144) "Polumjesec" (al Hilal) - dru tveno-politicki i knji evni caso.pis; osnovao gaje 1892. D urd i Zejdan; odigrao je veliku prosvje.titeljsku ulogu. 2 42 vao, njegove knjige iz oblasti istorije kni evnosti i kul.ture, zatim ono to je Sarruf145) objavljivao u "Izbo.ru"146) a ejh Ra id Rida u "Svjetioniku".147' Na raspustu su procitali knjigu Kasima Amina148' i mnogo djela profesora ejha Mu hameda Abduhua. Citali su i mnoge romane koji su prevodeni za zabavu citalaca; o du evljavali su se njima, jer su tu nalazili slike iz ivota drugacijeg od onog k oji im je bio po.znat u njihovim selima i gradovima. Sve ih je to nago.nilo da n astave citanje, tako da su prelazili mjeru i u odnosu na same sebe a ponekad i u odnosu na svoju porodicu. Cim bi u novinama ili casopisima nai li na neki novi ili stari, njima nepoznat, naslov knjige, odmah bi pisali izdavacu da im to po a lje. Kroz neko.liko dana stigla bi po tom knjiga ili knjige, i to pouze.cem, tak o da je porodica bila prinudena da uplati vri.jednost, bilo joj to pravo ili ne. Na prijatelj je volio raspust zato to je mogao slo.bodno da razmi lja o svojim prijateljima iz daleka. Pi.sao im je i pisali su mu. Nalazio je za to du evnu sn a.gu i imao zadovoljstvo koje nije osjecao kada je bio sa njima u Kairu i razgov arao izbliza. Osim toga, on je vo.lio raspust zato to je pored mladog nara taja u porodi.ci susretao i drugu mlade - onu iz sredine feslija. Me.du njima je bilo takvih koji su pohadali kole drugog stepena ili vi e kole i dolazili, kao i on, da se odmore 145) Jakub Sarruf (1852-1927) - ugledni novinar i pisac, autor niz a popularnonaucnih clanaka i knjiga. 146) "Izbor" (al Miiktataf) - najstariji eg ipatski casopis, osnovao ga je 8O-tih godina XIX vijeka Jakub arruf. 147) Ra id Rida (1865-1935) - ucenik i sljedbenik Muhammeda Abda, znacajan javni radnik, ur ednik casopisa "Svjetionik" (al Ma-nar) - organa pristalica postepene reforme is lama. 148) Kasim Amin (1865-1908) - egipatski publicist, vatreni prista.lica osl obadanja ena. 243u svojoj porodici u unutra njosti. Kada bi se na li i raz.govar ali, i za njih je to bilo zadovoljstvo i korist kao i za njega. On ih je pitao t a uce, oni su to isto pitali nje.ga. Ponekad su mu citali neke svoje knjige, a p onekad je on citao s njima ne to iz klasicne knji evnosti. Ali jedan raspust mu se u pocetku nije svidio. U porodici je do lo do promjena, i ona se preselila iz grada u kojem je djecak odrastao, prvo u gornji dio provincije. Tamo su proveli godinu-dvije, a zatim se preselili u udaljeni dio Gornjeg Egipta, gdje su ostal i dugo godina. Na prijatelj je mnogo tugovao za svojom starom kasabom, veoma se mucio u novim mjestima koja nije poznavao, gdje nije mogao poci ni desno ni li.j evo. Na kraju se pomirio sa gradom u udaljenom dije.lu Gornjeg Egipta, tako da s e veoma navikao na njega. On je postao za njega drugi zavicaj, iako mu je prva p o.sjeta pricinjavala neprijatnosti i bila mu te ka. Oti ao je tamo sa porodicom svome ocu- ejhu, koji je bio sam da zapocne posao. Kada je sve sredio i smjestio se, pozvao je porodicu da i ona prede. To se poklopilo s ljetnjim raspustom, i porodica je povela i mladica. Sjeli su u voz u ponoc i stigli u mjesto u ceti.ri ujutro. Grad je bio nov, i voz je stajao samo jedan mi.nut. Porodica je bila ve lika, bilo je ena i djece, a zaje.dno s njima glomazan veliki prtljag. Vode puta bili su stariji sinovi. Dok se voz pribli avao stanici, stariji su se prihvatil i ena, djece i prtljaga, primakav i sve to bli e vratima vagona, a kada se vlak zaustavio, izbaci.li su sve brzo na

zemlju a sami poiskakali otraga. Voz je krenuo, ni ta nisu u njemu zaboravili os im svoga slijepog brata. Mladic se prepla io kada je shvatio daje ostao sam, nem ocan da bilo ta preduzme. Medutim, neki putnici su vidjeli njegovu bespomocnost i izgubljenost, sa ali-li se i poceli da ga smiruju. Kada se voz zaustavio na 24 4 prvoj slijedecoj stanici, oni su ga iskrcali i povjerili upravniku telegrafa a sami se vratili u svoj vlak. Kasnije je mladic saznao da je porodica bila stigl a do svoje kuce u novome gradu, i la po stanu, razgleda.la sobe i sobicke, raspa kivala se i razmje tala stvari. Za.tim je do ao otac, razgovarao sa oba sina i o bje kceri. Nekoje slucajno spomenuo mladica, po to je pro lo dosta vremena otkak o je porodica stigla. Kada otac cu mladicevo ime, on se prepade, upla i se i maj ka, Page 81

Taha Husein - Dani upla. i e se i braca, a mladi jurnu e na stanicu do telegrafa . Jo nisu bili ni stigli a vec je prispjela vijest da im se brat nalazi na susje dnoj stanici, da ocekuje nekog da ga vrati kuci. Posla e covjeka po njega, i on ga vrati kao drugog jahaca na ledima mazge; mazga je i la cas mir.no, cas brzo, izazivajuci u mladicevom srcu uzbudenje za uzbudenjem i strah sa strahom. Nikada nece zaboraviti kako je sjedio kod upravni.ka telegrafa. Bio je to mladi covjek , iv, vedar, raspolo. en za alu. Skupilo se tu cijelo dru tvo stanicnih slu. ben ika; kad su vidjeli mladica, s pocetka nisu shvati.li, a kad su saznali u cemu j e stvar, ispoljili su prema njemu pa nju i sucut. Videci slijepoga ejha, nisu su .mnjali da lijepo kazuje Kur'an ili lijepo pjeva. I poce e da ga mole da im ne t o otpjeva. On se za.klinjao da ne umije da pjeva, i oni ga zamoli e da im kazuje ne to iz Kur'ana. Medutim, on se kleo da ne zna ni to, ali oni ga nisu pu tali i htjeli su po svaku cijenu da ga cuju. Tako je mladic morao da kazuje Kur'an, s av zbu.njen, pun straha i stida, utucen ivotom, proklinjuci svoje dane. Glas mu zape u grlu, suze poteko e niz obraze, ljudi se sa ali e i pusti e ga na miru, u stvari ostavi e ga sasvim samog ili skoro samog dok nije do. ao covjek to je tr ebalo da ga vrati porodici. Ovaj je dogadaj nanio mladicu patnju, ali, uza sve 2 45to, nije izazvao u njemu mr nju prema novom gradu i nije ga nagnao da ga vi e ne posjecuje. Zavolio ga je, du a je uvijek stremila njemu kad se pribli avalo l jeto, iako je tamo vrucina bila jaka, skoro nepodno ljiva. I stanje medu iteljim a kuce u Kairu veoma se izmi.jenilo. Dva starija studenta su dobila diplomu; dru gi, medu njima i mladicev brat, stupili su na Pravni fakul.tet cim se osnovao. S mladicem se rastao i sin njegove tetke, koji mu je pomagao da podnese usamljeno st u Azharu i kod kuce; on je stupio na Pedago ku akade.miju. Mladic je vidio da ce se opet vratiti u osamljenost, surovu, neprijatnu, koja gaje tako dugo mucil a u pocet.ku studija. A sada je njegov polo aj postao jo te i i su.roviji: niko za njega nece imati vremena kada se vrati u Kairo poslije ljeta. Brat ce mu poci na Pravni fakultet, tetkin sin - na Pedago ku akademiju. » ta ce raditi sam u onoj kuci? Koja korist od odlaska u Kairo? On je pos.tigao ne to u nauci, ne ba malo . Kako ce iskoristiti di.plomu ako je cak i dobije, a prirodnije je misliti da j e nece ni dobiti? Da bi se stekla diploma, mora se ulo i.ti mnogo truda, a on to sam ne mo e". - Tako je govo.rio njegov brat porodici jednog ljetnog dana pri k raju raspusta. Otac je mislio da ne to odgovori, ali sin ga prekide tim uni tava jucim argumentima. Mladiceva majka nije na la rijeci i samo je uteci lila obilne suze. Mladic ustade i pode spoticuci se da bi ostao sam sa so.bom u jednome od onih sobicaka. utio je skamenjen, ne misleci ni o cemu. Do la je noc, te ka, dug a; mladic je iskusio te ku patnju. Ujutro ni ta nije rekao, niti je ko to njemu re.kao; proveo je jedan te ak, dug dan. Zatim mu navecer pride otac, pogladi ga po glavi, poljubi i rece: "Poci ce u Kairo, i imace posebnog slugu". Tad mladic bri nu u plac i mati se rasplaka zajedno s njim. Do ao je dan odlaska; mladi su stigli na voz, i mla.dic je bio s njima. Rodaci novoga sluge zakazali su po.rodi ci sastanak na stanici. Svi su bili tu, voz je stigao, ali sluga nije do ao. Mla di su sjeli u vlak, voz je po ao, a mladic ostao na stanici. Otac se vratio s nj im kuci; obojica su tu no utjeli. Navecer dode sluga, i mladicu se vrati e rados t i ve.selje. Nakon dva dana pode on sa svojim malim crnim slu cetom u Kairo i o dnese svome bratu hranu i ponude. Stigao je u Kairo i stanovao zajedno sa maleni m crnim slugom. Ovaj je i ao sa njim na predavanja u Az-har pripremao mu dorucak , citao mu u slobodno vrije.me svojim nepravilnim jezikom punim gre aka. Upravo tada je osnovan Kairski univerzitet149* i na prijatelj odmah ode tamo i upisa se . I poce da odlazi sa svojim malim crnim slugom na predavanja u Azhar pri.je pod ne, a navecer na Univerzitet. Osjeti ponovo volju za ivot. U ao je u

profesorsku sredinu, koja se nije mogla porediti sa onom na Azharu. Univerzitet je bio daleko od kuce; bili su daleko i Pravni fakultet i Peda.go ka akademija. Za sve njih nije vi e tamo valjalo i oni se preseli e u novu kucu u ulici Sikomo ra. I tako mladic otpoce ivot koji nije imao nikakve veze sa starim ivotom, ako ne racuna to da je jednom ili dvaput nedjeljno i ao na Azhar, daje ponekad susre .tao svoje prijatelje-azharovce kada bi ovi svratili na Univerzitet, i da je s v remena na vrijeme posjecivao profesora al Marsafija. U stvari, mladic je pokidao vezu sa Azharom u svo.joj du i u duboko u srcu. No on se ipak nalazio na nje149 ) Projekat Egipatskog univerziteta postojao je jo 1905, ali nje.govo Page 82

Taha Husein - Dani otvaranje odlagale su engleske kolonijalne vlasti; najzad je otvoren u Kairu 1908. pod pritiskom upornih zahtjeva egipatskog javnog mnijenja. 246 247r govim spiskovima i nije saopcio ocu o svojoj konacnoj odluci, pla eci se da ce se rastu iti i razocarati. On ni ta nije znao o Univerzitetu i uopce ni je o njemu razmi ljao. Mladic se ipak vratio sa bracom u svoj grad na lje-tnji r aspust. Jednom su tako citali kad naide po tar sa pismom za njegovog brata od ne kog prijatelja. Ovaj procita pismo i zatim ga ponovi svome mladom bratu. Grdno s u bili iznenadeni. Mladic je proveo na Azharu osam godina. Azhar je do ivio razn e reforme. Kada je nastupilo to ljeto, upi.sanim studentima je bilo dozvoljeno d a povecaju za.konski rok svoga prebivanja na Azharu ako mogu da doka u da su uci li na njemu ili drugim vjerskim usta.novama prije onog uzrasta s kojim im je bio dozvoljen zakonski upis, to jest prije petnaeste godine, da bi ubrzali mogucnos t izlaska na ispit i sticanje diplome. Ova olak ica je bila objavljena za vrijem e raspusta. Bratov prijatelj je po urio i napisao rektoratu molbu u mladicevo im e: u molbi je bilo receno daje ucio na Az.haru dvije godine prije uzrasta u kome zakon odobrava upis. Ovu je molbu predao dvojici uglednih profesora koje mladic nikada nije vidio i koji mladica nikada ni.su vidjeli; mladic nije slu ao njiho va predavanja, i oni ga nisu mogli znati. Ali su oni procitali, a onda i pos.vje docili, da mladic govori samo istinu. I cega u tome ima stra nog? Koliko je ucen ika dolazilo njima! I na koji bi nacin oni mogli poznavati sve svoje bezbrojne u cenike. Tako mladic saznade ne to to nije ni sanjao - daje proveo na Azharu dese t godina, iako je, u stvari, probo.ravio samo osam, i da mu do diplome preostaje jo sve.ga dvije godine. On, znaci, treba da obnovi vezu sa Az-harom koja se pre kinula ili se skoro prekinula. On, zna.ci, treba da studira na dva univerziteta: Azharskom uni.verzitetu, kako se Azhar tada zvao, i Egipatskom. Neka ivi ovaj s mije ani ivot, gdje svako vuce na svoju stra.nu - stari al Azhar u staroj cetvrt i izmedu al Batinija i Kafr at Tammaina, i novi univerzitet u onoj lijepoj cet.v rti u ulici Kasr al Nil. Ostavimo tu mladog covjeka u borbi izmedu starog i novo g. I ko zna, mo da cemo se vratiti drugi put! * * * Sada ti, sine moj, napu ta d omovinu, grad i dom, rastaje se sa svojom porodicom i prijateljima; preci ce mor e tako mlad, u potrazi za naukom u pari koj osamljenosti. Dozvoli mi da ti preda m ovu pripovijest, mo da ce s vremena na vrijeme naci u njoj predah, umoran od p redavanja, pritisnut te kocama u grckom i latinskom. Vidjece jedan tebi nepoznat oblik ivota u Egiptu, sje-tice se covjeka koji je dugo tra io odmor u tvojoj bl is.kosti i koji je dugo nalazio u tvojoj ozbiljnosti i alama nasladu s kojom se ne mo e porediti ni jedan u itak i korist s kojom se ne mo e uporediti ni jedna dobit. 248 249TAHA HUSEIN I NJEGOVI "DANI" Sedam godina prije rodenja Taha Husei na (1889-1973), Englezi su, 1982, okupirali Egipat skr iv i Ara-bijevu revolucij u.]) Taha Husein ce posvetiti svoj ivot sudbonosnoj borbi koju ce narednih decen ija voditi nje.gova zemlja za oslobodenje. ezdeset godina njegovog stvarala tva bice pro eto anga manom u dru tvenim borbama isto koliko i knji evnim radom. On ce se ve.oma rano suprotstaviti svijetu tradicionalizma i zaosta1) Jedan od osno vnih ciljeva ove revolucije bio je otpor prema sve ve.cem uticaju stranaca u zem lji. Nakon engleske okupacije Egipat se na. ao u izuzetnom polo aju: imao je unu tra nju autonomiju, bio u okvi.ru Otomanske dr ave a

stvarno podvrgnut britanskom kolonijalizmu. To je presjeklo postepeni hod Egipta (tokom citavog XIX vijeka, od vremena Muhameda Alija) ka emancipaciji od strano g (otomanskog) okupatora, usporilo znatno razvoj industrije, a poljoprivredu, ve c oslo.bodenu klasicnog feudalizma, usmjerilo u pravcu monokulture pamu.ka, kao i sirovine za britansku tekstilnu industriju. I ono malo industri.je to je bilo stvoreno - ecerane (jedna se spominje u Danima) - bilo je uglavnom u rukama stra naca. I pored znacajnih realizacija u navo.dnjavanju, eljeznickim i vodenim komu nikacijama (Suecki kanal), stanje u zemlji, koje i Taha opisuje u Danima, bilo j e obilje eno za.ostalo cu i demografskim rastom uz male mogucnosti zapo ljavanja . Preovladujuca grana privredivanja, poljoprivrede, zasnivala se na slo.bodi fel aha, koji je sve vi e bio zakupac zemlje velikih vlasnika, sa Page 83

Taha Husein - Dani opterecenijima i zakupa i poreza. Raslojavanje sela i pauperi zacija ka-rakterisace cijeli slijedeci period od na ih dana.losti, i citavo njeg ovo bogato i raznovrsno djelo, knji e.vno, knji evno-istorijsko i knji evno-teor ijsko, bice pro eto ovim osnovnim usmjerenjem. Taha je objavio romane: Dani, Zov karavana, Stablo bijede, Eclib, Izgu.bljena ljubav, Pacenici na zemlji, Snovi e herzade, za.tim dvije studije o klasicnom pjesniku al Ma'arriju (X-XI vijek), ob imnu studiju o najvecem arapskom pjesni.ku al Mutanabbiju (X vijek), kriticku st udiju O doislam-skoj poeziji, znacajno djelo-manifest Buducnost kulture Egipta, trilogiju o prvim danima islama Na margini..,, Dva starca, oko dvadesetak tomova sjecanja i putopi.snih zapisa, vi e knji evno-teorijskih studija (Spor i kri.ti ka, Kritika i reforma, O poeziji i prozi), vi e zbirki cla.naka i eseja na kultu rno-socijalne teme, koje je objavlji.vao u casopisima i novinama. Preveo je i iz dao sabrana djela starogrcke dramske knji evnosti, Aristotelovu Po.litiku i mnog a djela iz francuske knji evnosti. Vi e nje.govih djela prevedeno je na strane j ezike. Izjednacenost Tahinog dru tvenog anga mana i po.liticke borbe sa knji evn im radom je potpuna, a pro e-tost biografije sa djelom je apsolutna. Oni se zbil ja ne mogu odvojiti. Sudbina u cetvrtoj godini oslijepjelog djecaka iz ka.sabe n a obali Nila u Gornjem Egiptu, ju no od Kaira, cija je ivotna putanja bila predv idena jo u djetinjstvu (»slijepi kazivac Kur'ana po kucama i na podu jima") zadivil a je ne samo rodni grad na citav Egipat i svijet. Jer on ce, nakon pohadanja mek teba u kasabi, nastavi.ti studij na cuvenom u cijelom islamskom svijetu vjer.sko m univerzitetu al Azharu, izucavajuci tradicionalnu sholasticku "nauku", steci c e na njemu diplomu, a ka.da 1908. u Kairu bude osnovan Egipatski univerzitet, ml adom slijepom azharovcu koji ce slucajno tamo dos.pjeti, otvorice se, zajedno s naucnim metodom i kriti.kom izvora, "beskrajni i velicanstveni svijet literature ". 252 1 i: On ce se upisati na Egipatski univerzitet, cija je nasta.va osnovana na evropskim metodama, i 1914. doktori.rati tezom o slijepom arapskom pjesniku XI vijek al Ma'arriju. Njegova obdarenost ce biti zapa ena, posla-ce ga u Pariz, gdje ce na Sorboni 1917. odbraniti diser.taciju o arapskom istoricaru-sociologu Ibn Haldunu, da bi se nakon dvije godine vratio u Kairo kao profesor is-torije na Egipatskom univerzitetu. Val oslobodilackog pokreta koji je zahvatio Egipat p oslije prvog svjetskog rata (1919.), koji ce postici iz.vjesne rezultate 1922, p renio se, zahvaljujuci Tahi Hu-seinu, na Univerzitet na kome je predavao. Ovaj p oce.tak politicke borbe na razmedi dviju epoha koju ozna.cava stalno, mucno, pos tepeno, rtvama placeno unu.tra nje i spoljnje oslobadanje, obilje ilo je i usmje rilo Tahu za cijeli ivot. Od tada pa sve do poznih godina, Taha je u i i estokih sporova ne samo u intelektual.nom i knji evnom nego i dru tvenom i politickom i .votu zemlje. ivot ovoga pisca sadr i svu dramatiku tih zbivanja. Godine 1928. j e biran za dekana Filozofskog fakulteta i isti dan prisiljen na ostavku. Nekolik o godi.na kasnije opet je dekan, pa zatim smijenjen i uklonjen sa Univerziteta, da bi 1942. postao rektor novoosnova.nog Aleksandrijskog univerziteta, sa koga c e otici na.kon dvije godine, ovaj put definitivno. Glavni protivnik Tahin bio je kraljevski dvor, u kome je vidio prepreku za demokratski i progresivni rast Egi pta. Po njegovim rijecima, sjutradan, nakon to je, u svojstvu ministra prosvjete , polo io zakletvu pred kraljem (1950. godi.ne), proglasio je besplatno osnovno i srednje obrazova.nje, smatrajuci to svojim odgovorom na nepravde koje je njemu i narodu nanio dvor. A kada bude htio da uve.de i besplatno

visoko kolsko obrazovanje, kralj ce to bijesno odbiti optu iv i ga za namjeru da "u zemlju uvede komunizam". 253 Politickim uvjerenjima Tahinim, njegovim ivim, anga ovanim odnosom prema egipatskoj sada njosti i buducnosti, bice pro eto cita vo njegovo djelo, a prije svega njegova razmi ljanja i studije o egipatskoj pro. losti i kulturnom naslijedu. On ce stalno tragati za kul.turnim i nacionalnim i dentitetom, za njegovim uteme.ljenjem i pretpostavkama. Tragace po antici sopstv enog i drugih naroda, u kasnijim arapskoislamskim periodi.ma, u najnovijem vreme nu, istra ivace staje trajno, ta efemerno, tra eci odgovor na zahtjeve modernog vre.mena uz kulturnu i nacionalnu samosvojnost bez kse.nofobije, podvrgnuce nesm iljenom kritickom sudu pre.drasude, sljepilo mnogih, stajace katkad osamljen pre d estokom reakcijom konzervativaca i dogmata, koje je uznemiravala njegova hrabr a, metodicna sumnja u us.taljene vrijednosti. Nije taj put bio uvijek prav, Page 84

Taha Husein - Dani bez za.bluda. Optu ivali su ga za zapadnja tvo, jer je i sam pred zaostalo cu dugo gajio iluziju u nala enje rje enja u grcko-rimskoj i iz nj e proizi loj zapadnoevrpskoj, prije svega francuskoj civilizaciji i kulturi (iz specifi.cnih razloga: studiranje na Sorboni i enidbi sa Fran.cuskinjom, koja mu je "poklonila svjetlost poslije mra.ka, prijateljevanje poslije usamljeni tva i srecu poslije patnje"). Spoznaja o zabludi bila je mucna, a uslovila su je dva i storijska momenta. Prvi - slom Francuske 1940, koji je Taha shvatio kao opadanje evropske a ne samo francuske kulture, izazvano fa istickim antikul-turnim razar anjem du e i dobara i neotporno cu Fran.cuske prema tom naletu. Drugi - triparti tna agresija na Egipat 1956, kada je Taha, u znak protesta, vratio Fran.cuskoj s va odlikovanja. On ce u svojim posljednjim djelima naci ravnote u, upucujuci sun arodnicima upo.zorenje na dvije opasnosti po egipatski duh: prva je u prijetnji da evropska kultura odvrati Egipcane od njiho.vih izvori ta, to ce Taha proprati ti opomenom da iz te 254 kulture treba uzeti sve ono to je vrijedno, "ali ne gub i.ti sopstveni identitet"; druga opasnost le i u jednostra.nosti; ne treba se, p o njemu, vezati samo za jednu evropsku kulturu, nego otvoriti vrata svim kultura ma i njihovoj razlicitosti: "tako necemo biti ni apsorbovani ni pokoreni". (Slic no saznanje bilo je karakteristicno za mnoge ucenike Zapada u decenijama kolonij alnog ugnjetavanja u zemljama koje su vodile narodnooslo-bodilacku antikolonijal nu revoluciju.) Stvarala tvo Tahe Huseina izuzetno je obilje eno is.tra ivanjem pro losti, posebno arapskoislamske. Sva djela ove provenijencije pro eta su auto rovim neobicno borbenim i nekonformistickim duhom. Prvo djelo ove vrste, O doisl amskoj poeziji-, gdje se postavlja zahtjev za "metodicnom sumnjom" u odnosu na s tara djela i dovodi u pitanje vecina, uz tvrdnju da je tzv. doislam-ska poezija nastala mahom nakon pojave islama i da je slu ila borbi pojedinih arapskih pleme na, odnosno nji.hovih glavara, i njihovim zahtjevima za sopstvenim udjelom u vla sti nove imperije koja se nalazila u punoj ekspanziji. Do kraja njegova ivota ni su se smirili na.padi zbog tog djela, jer je bila ogromna snaga onih ko.ji mu ni su mogli oprostiti ne samo sve ono to je bilo suprotno ustaljenom mi ljenju nego i cinjenicu da je.dan Arapin-musliman dovodi u pitanje dogmu i pove.zanost Kur' anu i doislamske poezije. Cak i kada je umro, nakon vi e decenija od izlaska stu dije O doi.slamskoj poeziji (1972), rektor Azhara nece doci na sprovod jednog od najvecih ljudi novije egipatske kul.ture, knji evnika poznatog u cijelom svijet u. Ovdje moramo dati obja njenje o Tahinom odnosu prema Kur'anu i islamu. U prvo j knjizi Dana skoro cet.vrtina cjelokupnog teksta je posvecena tradicionalnom po stupku ucenja Kur'ana napamet i obezvredivanju ovog sistema. ivo, satiricno oboj enje scena u kojima 255 rT se slikaju muke djecaka izlo enog ovom obesmi lje-nom metodu daje narativnu napregnutost Danima ali i s tim kod Tahe uvijek povezano otvoreno izlaganje in.telektualnog i moralnog stanovi ta. U protestu i prko.snom nastojanju da demistifikuje Kur'an, Taha mu su.protstavlja kao osvje enje cak s uhoparni tekst rimova.ne gramatike Tisucnice. I u drugim djelima iz perioda do 1 945. citatima iz Kur'ana se daje direktan ili posre.dan satirican prizvuk. Ali t ada nastaje prelom u Tahi-nom odnosu prema Kur'anu. Kako utvrduje an Berk, od ov e godine Kur'an postaje za njega izvor meditaci.ja i Taha svoja socijalna i poli ticka ubjedenja eksplici.ra pozivanjem na ovaj tekst i cesto ga navodi u esejist i-cko-teorijskim razmatranjima. On o ivljava iz istorije islama ono to ga cini v jerom gladnih i poni enih. U Tahinoj interpretaciji to dobiva snagu protesta, za htje.va za pravdom i jednako cu, za demokratijom proroka Muhameda i prvih khalif a. (Nehotice se namece pore-denje sa slicnim interpretacijama islama

u to vrijeme, ali u dubokoj tajnosti - Naserovih Slobodnih oficira i slicnih pok reta u drugim arapskim i islamskim zemlja.ma.) Taha se estoko bori protiv teokra tskih shvatanja i klerikalizma oficijelnog islama. Na jednom mjestu on ka e: "Ku r'an je, ponovimo to, umjesto da donese glo.balnu i razradenu politicku organiza ciju, jednostavno naredio jednakost, dobrocinstvo, irinu prema bli nji.ma i zabr anio niskost, rdave postupke i nepravdu. On je ljudima ostavio inicijativu u okv iru ovih smjernica." Dakle, ne transcendentalno, vec eticko u islamu, i, uz to, zahtjev za odgovorno cu. Ovim su duhom pro eta sva njegova djela iz tog perioda, i upravo njih prihvata-ju mlade generacije a odbijaju konzervativni krugovi. Et icke vrijednosti su za Tahu primarne i kada go.vori o klasicima arapske knji evn osti. Sa ogromnim uva avanjem i divljenjem pisao je o svom alter egu Page 85

Taha Husein - Dani Ma'arriju, identifikujuci se sa ovim slijepim pjesni.kom XI v ijeka, ali ne samo zbog njegovog djela koje je izvanredno poznavao i kreativno r a clanjivao vec i zbog pjesnikovog moralnog integriteta kome je davao primat. Me dutim, prema najvecem arapskom pjesniku klasike al Mutanabbiju znao je biti nepr avedan, i to samo zbog toga to je mijenjao ubjedenja kako je mi.jenjao mecene. U sporenju oko starog i novog, u borbi protiv starog, on je pisao: "Jer on {raspr a izmedu starog i novog - N.D.) ce se nastaviti u arapskoj kao to se nastavljala i u drugim knji evnostima, kao to je trajala i u samoj staroj arap.skoj knji ev nosti. Ona ce imati iste posljedice kao to ih je imala uvijek i svugdje: novo ce pobijediti staro, i to novo, postajuci staro, uci ce u istu raspru sa novim koj e ce u svoje vrijeme trijumfovati. Tako ce biti uvi.jek, sve dotle dok arapski j ezik i knji evnost budu ucestvovali u ivotu..." Tahino traganje za identitetom p rolazice kroz razne faze. O nekim oblicima tog nastojanja bice govora pri.likom analize Dana. Medutim, pri kraju ovog cijelo i-votnog napora, uoblicice se preci zno i kristalnio cisto, sadr aj "egipatskog duha": prvo, stari, faraonski Egipat ; drugo, Arapi i islam; trece, strani uticaji koji su djelovali i koji ce uvijek djelovati: kontakti Egipta sa Istokom i Zapadom - sa Grcima, Rimljanima, Jevrej ima, Fenicanima u anticko doba; Arapima, Turcima, krsta ima u srednjem vijeku; s a Evropom i Latinskom Amerikom u novo doba. Na toj osnovi, cini se, Taha povezuj e pro lost i bu.ducnost, umjetnicko stvaranje i dru tvenu akciju, licno sa nacio nalnim i opceljudskim, uvijek uklanjajuci zido.ve koji dijele i zaustavljaju a n alazeci odrednice op257 JfT stanka kulture i civilizacije u dijalektickom odnosu opceg i posebnog. Kada se zna ona druga vrsta identi.teta ogranicenog na arapsk oislamski period shvacen kao sistem neprikosnovenih istina, ustajalosti, kocenja , okretanja pro losti, konzervativnog oko tavanja i ogra.nicenosti, i kada se im a na umu njegova snaga, onda postaje jasno kako je mucno Taha dolazio do svoje i s.tine i na kakvu je estoku bitku morao biti spreman. On je tu bitku vojevao cij elog ivota, na razlicite nacine i raznim sredstvima, imajuci uvijek pred sobom i vot mladih kao njen osnovni smisao i buducnsot kao jedini cilj. Pi uci mnogo i r aznovrsno (gotovo svakih godinu-dvije izlazila bi jedna Tahina knjiga), on je uv ijek, pri.je uskoliterarnih, stilistickih i anrovskih pobuda, imao prosvjetitelj ske, uz neodoljivu potrebu da savjetuje, od.gaja, vodi. Otuda potice i specificn ost njegovog djela: ono ne podlije e uobicajenoj klasifikaciji (stoga treba uslo vno shvatiti anrovsku podjelu datu na pocetku), to se prije svega odnsoi na roma ne. To je hibridna for.ma, za koju autor nagla ava da je sacinjena od realnih do gadaja i daje uce ce izmi ljenog minimalno. Ali za.to veliki dio ovoga tiva cine Tahini komentari, digresi.je i esejisticke partije. Ovakav Tahin prosede se ne mo. e uklopiti u klasicna shvatanja o romanesknoj formi, ali se veoma pribli ava novijoj teoriji i praksi romana i cini ovu prozu neocekivano modernom. Tako, na pri.mjer, Pacenici na zemlji (zabranjeni u Egiptu upravo zbog svog dokumentarno g karaktera i vjerodostojnost i izdati u Bejrutu) predstavljaju zbir istinitih p rica o ljud.skim sudbinama pracenih ivim autorovim razmi lja.njima i obja njenji ma. Slicno je sa Stablom bijede, ko.je je pisao, kako ka e, izmedu citanja jedne zbirke pro-rokovih izreka i Marksovih djela. Sve je ovo proisteklo iz uvijek pr isutnog i nagla enog nastojanja da se stvar.nosti da komentar, tumacenje, direkt no ili posredno, to 258 ce, kao specifican Tahin odnos prema stvarnosti i tek.st u, biti detaljnije razmatrano prilikom analize Dana. Osim toga, ovako shvacena u loga autora i

romanopisca proistice iz Tahine uvijek primarne kulturne pobude i iz shvatanja i storije, iz te nje da tra i zajednicke vrije.dnosti u islamskoj tradiciji i mode rnoj misli, da spoji islam i progresivnu dru tvenu teoriju, kao i to da na.ciona lni identitet izrazi kroz borbu za napredak i pro.tiv svake strane opresije. Ova karakteristika djela i stava Tahe Huseina zajednicka je i mnogim intelektu.alci ma i umjetnicima u islamskom sivjetu, narocito poslije 1947. Taha nikada nije bi o li en ovih osnovnih premisa, pa tako cak i Snovi eherzade, najma tovi.tije nje govo djelo, predstavljaju estoku kritiku mo.narha i monarhije. Medutim, socijaln i Tahin anga man i njegove prosvje.titeljske preokupacije nikada nisu i le na te tu tananosti njegove eksplikacije, njegovog izuzetnog i svojevrsnog senzibilitet a, bogatih reminiscencija i vanredne erudicije. Njegov Page 86

Taha Husein - Dani stil predstavlja najvi i domet u arapskoj modernoj knji evnos ti. Sasvim osoben, on je istovremeno arhaican i moderan. Taha je svojim djelom d okazivao, i to ne bez borbe, da se klasicni arapski jezik kroz istoriju razvijao , kao i knji evnost, prilagodavajuci se potrebama vremena, i da je sposoban da o dgovori i najsavremenijim jezickim i narativnim zahtjevima. Taha se suprotstavlj ao te njama da se klasicni arapski jezik proglasi ne ivotnim, mo da ga pretjeran o i nerealno braneci od svakog prodora vernaku-larnih dijalekata ili njihovih na truha. On je argumentovao svoj stav prijevodima velikih antickih i evropskih pis aca na klasicni jezik, koji je stvaralacki prilagodavao moder.nim potrebama. Upr avo ove vrijednosti njegovog djela bi.tno su odredile veliki uticaj koji je Taha imao na genera.cije stvaralaca, predvodeci pokret preporoda egipatske, arapske knji evnosti i kulture. Djelo Buducnost kulture 259 V II llil i U(1938/1943) pra vi je manifest te egipatske modernosti. Posljednje godine ivota Taha Husein je p roveo u po-vucenost i utnji. Bio je osporavan ne samo od konzer-vativaca nego i od mladih stvaralaca. Optu ivali su ga, u ime socijalistickog realizma, da ne sl u i revoluciji.2* Bez sumnje nepravedno, jer cijelog ivota nije drugo radio do p ripremao revoluciju i ucestvovao u njoj. Ako je imao zabluda, uvijek je nalazio hrabrosti da ih ispravlja. Ako se pred kraj ivota i umorio, ostao je veliki, svo j i do kra.ja predan opredjeljenjima. Na kraju, 31. oktobra 1973, smrt je poravn ala sve racune. 2) Taha im je odgovorio: "Stari istoricari arapske knji evnosti shva.tili su bolje nego mnogi na i sada nji pisci istinski odnos revoluci.je i k nji evnosti. Oni su priznavali da revolucija, ma kako bila iro.ka, i ma kako bio dubok njen uticaj na sudbinu licnosti i dru tva, ne mijenja odjednom knji evnos t. Ona joj utiskuje samo jednu laku infleksiju, koja vi e pripada umjetnom nego spontanom otvaranju bez napora i te koca, egzistencijalnim realnostima. Ima i dr ugih vidova odnosa revolucije i knji evnosti kojih nisu svje.sni na i u urbani k nji evnici. To su knji evna djela, da podsjeti.mo, koja pripremaju revoluciju i izazivaju odu evljenje du a, cine.ci omrznutim neke nacine ivota koje ljudi vole i predla uci u pri.vlacnom svjetlu nove ideale za koje su mladi izuzetno prijem civi. Ako katkada umjetnost uspije tako da udahne revolucionarni duh i da krci p ut promjeni individualnog i kolektivnog ivota, ona se ipak ne mijenja naglo. Ona nastavlja da se koleba, kao i u pro losti, izmedu staroga koje je sru eno i nov oga koje se izgraduje. Tek ka.da se revolucionarni poredak ustali i postane sama priroda genera.cija koje stasaju - kako je u modi da se ka e - onda se rada tak va autenticna umjetnost koja se mo e pridru iti revoluciji." 260 U jednom razgov oru Taha Husein je, na pitanje pro.fesora Dessukija da li su Dani roman ili auto biografija, odgovorio: "Dani nisu roman nego moj ivotopis. Ali to isto tako nije , kako neki tvrde, prva autobiografija u arap.skoj knji evnosti. Ibn Haldun je, recimo, napisao svo.ju. Ovom prilikom napominjem da sam i prvi i drugi dio Dana napisao u Evropi i da sam izdiktirao oba di.jela u slicnim prilikama. Prvi dio s am izdiktirao na.kon izlaska moje knjige O doislamskoj poeziji i nakon svih te k oca koje je ona izazvala. Zatekao sam se ta.da u Evropi i otud pratio sve to se dogadalo u vezi sa ovom knjigom. Veoma sam mucno pre ivljavao sve te dogadaje i elio sam da od njih pobjegnem - diktira.juci prvi dio Dana. Drugi dio je, pak, v ezan za dogadaje 1938, kada je Muhamed Mahmud, tada nji predsjednik partije libe .ralnih konstitucionalista, nahu kao studente Pravnog fakutleta protiv mene. Oni su provalili u moj kabinet na Filozofskom fakultetu i

uni tili namje taj. Bolno me se dojmio taj dogadaj pa sam pribjegao, nalazeci se opet u Evropi, diktiranju drugog dijela Dana, kako bih zabo.ravio te nevolje. S jecam se, takoder, da sam prvi dio iz.diktirao za est, a drugi za devet dana. Pr vi dio sam 261T objavljivao u casopisu 'Hilal' pa ga onda izdao kao knjigu. Tom prilikom mi je profesor 'Ibadt savjetovao da to ne cinim, jer ono to je objavlje no u casopisu ne zaslu uje da bude knjiga. A ovaj dio Dana do ivio je oko 40 izd anja i preveden je na skoro sve svjetske jezi.ke, cak i na hebrejski, u vrijeme kad Jevreji jo nisu imali veceg znacaja u Palestini." Ovo svjedocanstvo, dato u sumrak autorovog ivo.ta, otkriva dvije bitne karakteristike Dana, naime njiho.ve dvije osnovne komponente, koje, uostalom, na dru.gaciji nacin karakteri u i ost ala njegova beletristicka djela: Page 87

Taha Husein - Dani dokumentarnost i literarnost. O prvoj autor je go.vorio ekspl icitno, o drugoj u nagovje taju. On polazi od svjedocece strane djela kao primar ne, i, uz tvrdnju daje to ivotopis, prihvata suprotstavljanje cinjenicnog litera rnom. Medutim on je, kao to se vidi na kraju na.voda, svjestan knji evne dimenzi je teksta jer pristupa njegovom izdavanju uprkos negativnoj ocjeni prijatelja ko jem je mnogo vjerovao i cijenio ga kao intelektualca humanistu. Ovo danas u svij etu poznato djelo memoarskog an.ra izreklo je jedno izuzetno pamcenje - slijepog knji e.vnika, o cijem ce primanju realnosti i slo enoj prirodi memorisanja kasn ije biti rijeci. Ono bilje i sve - od naj.sitnijih ivotnih pojedinosti do saznat ih tekstualnih da-ta, trajno smje tenih u pretince pamcenja. Zato ce i An-dre Zi d, nakon susreta sa Tahom, u predgovoru francus.kom izdanju, reci "Sa njime se c ovjek seta u ba ti zna.nja i cudi se to ga ne mo e zateci neobavije tenog ni u c emu: i autori na stranim jezicima su mu postali bliski, a njegova memorija je up ravo cudesna." Dani su podje.dnako svjeodcanstvo o unutra njem, prije svega duho .vnom sazrijevanju i pamcenju toga zrijenja, o pamcenju tekstualnih usvajanja, k omentara i nacina razmi ljanja -koliko i svjedocenje egzaktno: Dani su svjedocan stvo o 262 autorovom djetinjstvu i djeca tvu, ucenju, saznavanju, i to takve pre ciznosti da i najsitnije pojedinosti - imena, dogadaji, knjige, bolesti, zablude , intimna zbivanja -predstavljaju minuciozno uspostavljanje tada njeg nje.govog iskustva. Jedno od najsna nijih svjedocenja i li.terarno najuspje nijih pasa a D ana sekvenca o brato.voj smrti, recimo - ima duboku podlogu u do ivljaju malenog a Tahe. On ce 20 godina poslije objavljivanja prve knjige Dana, na vijest o epid emiji kolere u Egiptu 1947, reci: "Tu koleru ja sam vidio kako hara kada mi je b ilo desetak godina i ona je izvr ila na moje srce i ci.tav moj ivot najveci, naj dublji, najstra niji uticaj. Dje.ca, kada dozive ne to tako duboko i stra no, ne mogu se osloboditi nikada, ma koliko bio dug njihov ivot." Da.ni su, osim toga, i objektivno svjedocenje o jednom i.votnom putu, sredini i istorijskom trenutku , oni su re.alisticna prica o slijepom djecaku kome se postepeno razdanjuje, o s poznavanju svijeta kroz bolne ozljede i sukobe, o cudesnoj snazi volje u nejakom e bicu, o ne.mirenju sa zaostalo cu (jednom od najsna nijih autoro.vih impulsa, mo da upravo zato to je ona odnijela Ta-hi vid), nemirenju sa neznanjem, glupo c u, sebicno cu i arlatanstvom. To je gotovo prica-bajka o samosavla-divanju, o ne vjerovatnoj snazi duha koji bije bitke sa za.tecenim i ne posustaje u pobuni. Sv eopcoj pobuni: pro.tiv vjerske zatucanosti i onih koji je podr avaju i njegu.ju, od hod e u mektebu do dervi kih ejhova i profeso.ra na Azharu, kao i protiv oko talog tradicionalizma i intelektualne zacahurenosti. Ima simbolike u toj davido vskoj borbi maju noga djecarca da nadvlada svoju nesrecu, svoju te ku prikra-cen ost, svoju egzistencijalnu premisu - sljepilo do bo.la intenzivnim, nevjerovatno upornim tra enjem i pro.nala enjem intelektualnog vida i zrijenja. U Danima Tah a spominje najvoljenijeg klasicnog pjesnika Abul 263 i'Aba al Ma'aarija, cije je stihove rado i cesto navodio: Tako ja sebe vidim: u mojim zatvorima U moja tri zatvora I ne pitaj odakle je ta bolna vijest: Jer, izgubio sam svoje oci, jer mo ram biti u kuci A moja du a zarobljena je u bijednome tijelu Vjerovatno je u ovo m poetskom izricanju Taha vi.dio i svoje trostruke tamnicke zidove - zid sljepil a, sti.jenu onda nje provincijalne egipatske sredine i bedem azharskog oko talog , sterilnog tradicionalizma. Citav Tahin ivot i nije bio drugo do savladavanje o vih pre.preka i probijanje zidova putem preispitivanja, razot.krivanja, izvrgava nja ruglu, transponovanja borbe pro.tiv mraka, sveprisutne u Danima, "u sve slo enije nas.tojanje koje uvijek

obuhvata napor dana protiv noci, slobode protiv prepreka." ( an Berk) No o ovome je vec bilo dovoljno rijeci. Podatak koji Taha navodi u razgovoru sa profeso.ro m Dessukijem - o okolnostima u kojima je diktirao ovu memoarsku gradu (1927. i 1 938.) osvjetljuje soci.jalnu dimenziju Dana, kojom se ni pisac ni djelo ne is.cr pljuju ali koja ih oboje intenzivno obilje ava. Bar is.to toliko koliko i litera rna dimenzija u najcistijem vidu. Nalazeci se 1927. i 1938. u centru spominjanog spore.nja i napada zbog kritickog odnosa prema naslijedu i podnoseci mnogo ta z bog svog intelektualnog i dru .tvenog anga ovanja, Taha, po sopstvenom navodu, b je. i u pisanje memoara. Nesumnjivo da taj momenat i uslovljenost moralne i inte lektualne pobude odreduju i samo djelo - prije svega izborom iz obilja do ivljen og i zapamcenog a isto toliko i nagla avanjem pojedinih, upravo tih a ne drugih, zbivanja. Napadi pod cijim se udarom Taha na ao u cetvrtoj i petoj deceniji ivo ta pripadaju istim onim snagama s kojima se sukobljavao kao djecak, Page 88

Taha Husein - Dani borba je bila ista, otpor isti. Kao daje u tekim danima kada mu je egzistencija bila ugro ena po.ku ao da nade snagu na vrelu ivota, onu koju je u dje.tinjstvu i djeca tvu posjedovao i koja mu je pomogla, u uslovima "slab osti prirode ali snage volje" (Ma'arri), da dozove sjecanje na te e ku nje ne bi li izdr ao sam i podsjetio druge. No ova utilitarna zasnovanost Dana, koja je n esumnjiva i kojoj je pisac, sasvim razumljivo, sklon da da prevelik znacaj, ne m o e umanjiti druge di.menzije djela. Jer, uza sve to, Dani su vi e no obicno svj edocenje i bilje enje do ivljenog. Oni su literatura u u em znacenju te rijeci. Prvo stoga to je Taha spoljni svijet filtrirao kroz perceptivnu moc svog prikrac enog individualiteta pa ga time neminovno dogradivao te ta.ko oduzimao tekstu at ribut cistog svjedocanstva a pri.davao svojstva kreativnog. Drugo, djelomicno us lijed ovoga a dijelom zahvaljujuci obrazovanju i tradiciji, zapravo u nacinu kak o se duhovno formirao, Taha je u Danima u osnovi tumacio svijet oko sebe. Stoga bismo ovu knjigu mogli nazvati svojevrsnim hermeneutickim svjedocanstvom, ako mo emo tako reci, naravno ukoli.ko prvi dio ove sintagme prihvatimo u pro irenijem znacenju. Tahin ivot je, kao ivot mladog covjeka koji je sti-cao obrazovanje u islamskoj tradiciji, bio najjace obi.lje en tumacenjem tekstova. Citavo njegovo duhovno usmjerenje bilo je okrenuto hermeneutickim naucnim nastojanjima. Autor n am, kao jedan od najjacih unu.tra njih do ivljaja, bilje i trenutak kada je prvi put osjetio prekomjerno uzbudenje cuv i jednu recenicu. Recenica je glasila: "I stina je ru enje ru enja", a zbog nje nije mogao zaspati cijele noci. Njenom raz umijeva.nju i mogucnim tumacenjima, sav uzdrhtao pred nemo.gucno cu da u nju pro dre, okrenuo se sa uzbudenjem ravnim nemiru izazvanom najjacim osjecajnim ili cu l.nim podsticajem. I kasnije, svladavajuci "znanje", "na265uku", otkrivajuci zap ravo, velike arapske mislioce i ko.mentatore, njegovom se duhu najprivlacnijom c ini upravo ova, hermeneuticka, strana znanja i saznavanja. Citava njegova duhovn a djelatnost okrenuta je od naj.mladih dana samosvojnom razumijevanju, neprihvat a-nju kanona, otporu prema ustaljenom i ustajalom. On od djetinjstva zacudujuce slobodno ulazi u raspre sa autoritetima, od autoriteta kasabe do autoriteta Azha ra. To su verbalni dvoboji upravo oko tumacenja, ne samo iz racionalnih razloga, da bi se provjerilo, vec i iz unu.tra nje potrebe i osjetljivosti za mnogobrojn e varijetete znacenja. Stoga bi se moglo reci da je ovakav Tahin po strukturi he rmenuticki duh bio usmjeren ne samo pro.vjeri apstraktnih tekstualnih data vec i tumacenju ma.terijalnoga i duhovnoga svijeta u kojem je ivio, ili ko.ji je ivio pored njega a od kojeg ga je dijelila pregrada nevidenja. Svijet je do njega do pirao u redukovanom obliku i on ga je morao, da bi ga razumio i podnio, do.gradi vati nekom vrstom intelektualne ma te koja je pri.padala kreativnosti podjednako koliko i racionalnoj sferi. Time su uslovljeni, cini se, i nacin Tahinog pripo. vijedanja i njegov kvalitet. Ispisujuci sopstvenu biogra.fiju a time i dio biogr afije svoje zemlje, Taha je morao pristupiti ovom kreativnom tumacenju, u stvari komen.taru svijeta. Nakon prve faze, u kojoj je nepotpune po.datke o njemu, nap orom duha i cutila koja mu nisu bi.la uskracena, razvijao rzaumijevajuci i tra e ci im skri.vena tumacenja, smje tajuci ih u svoje "rivake" - do la je druga, kad a je trebalo izlo iti ono to se oblikovalo tokom ovog procesa. Izlo iti tako da se sam proces pri-krije i da nam se sugeri e kako se saopcava samo ono to je sni mljeno. to je, u ovom slucaju, najdalje od is.tine. Zato se Tahino pripovijedanj e podjednako mo e nazvati tumacenjem koliko i knji evnim oblikovanjem. Buduci na tlu realnosti, nikada se ne udaljavajuci od nje, cak je izuzetno po tujuci (sto je cesto nagla avao), Taha se istovremeno bavio sazdavanjem te stvarnosti, i to kroz proces tumacenja i zakljucivanja. Za njega re.alisticko slikanje nije isto to i za pisca koji vidi. Ovo.me je

vizuelni do ivljaj pocetni impuls i osnovni pod-sticaj koji mo e biti ogranicen na ogoljeno preslikava.nje. Taha je ovog impulsa li en, njemu je nedostupan vizu elni do ivljaj svijeta, koji je u memoarskoj gradi nesumnjivo primaran. Njegovoj duhovnoj koncentraci.ji, ma ti i sposobnosti za dogradnju preostalo je da in.te nzivnim unutra njim radom dodu do onoga to je vi-decem covjeku dato. No zahvalju juci svojim izuzetnim sposobnostima, Taha je u ovaj proces unosio svu svoju obda renost i nemale moci. Reprodukovanje ovoga unu.tra njeg dogadanja za Tahu opet n ije isto to i za druge pisce. Za njega je ovaj cin slo eniji. Njime se svladava slijedeci, vi i stepen ovoga procesa. Nakon duhovnoga rada, kojeg, najvjerovatni je, i nije bio svjestan, on ula. e racionalan napor da nam predstavi gradu kao d a je vidi, ali sad na nov nacin. Pred nama se otkrivaju dva sasvim specificna na cina tumacenja. Jedan - introver-tan i ne-racionalan, ili bar ne direktno racion alan, i dru.gi kojim se poku ava da sistematizuje haoticno pri.mljeni svijet u s udu o njemu i zakljucak o sebi. Sto se mo e postici samo Page 89

Taha Husein - Dani djelomicno, po samoj prirodi stvari. Jer, u konacnom rezultat u, za razliku od sistematicnos.ti i hronolo ko-reproduktivne strukture koju memo ar.ska djela obicno imaju, ova je proza u izvjesnom smi.slu difuzna, to joj daje svojevrsnu privlacnost i jedan neuobicajen, ali cisto literaran kvalitet. Ali u tisku lite-rarnosti svakako najvi e doprinosi obasjanost ovoga tiva unutra njom svjetlo cu pi cevom, koja i u pojedi.nostima i u cjelini otkriva vrijeme i dru t vo, a najvi e autora samog. Nacin na koji je ona bacena neobican je: iako nam se cini da ljude, okolnosti i situacije osvjetlja266 267va u totalu, u konacnom re zultatu slika koju sticemo je veoma precizna. Mo e se ciniti cudnim to, tra eci po-redenje, govorimo o svjetlosti kada elimo da iznesemo utisak o kazivanju covj eka za kojeg je ona bila nepo.znanica, koji "ne poznaje tajne svjetla i tmine". Ali je, vjerovatno, upravo otud, iz te prikracenosti, i moglo ni-ci tako veliko unutra nje zracenje kadro da osmisli ne samo citav jedan ivot vec i jedno vrijem e i jednu sre.dinu. I skloni smo uvjerenju da upravo ta svjetlost naj.vi e i dop rinosi zracenju ovoga teksta i danas, nakon pola vijeka. Sve je ovo rezultat vel ike unutra nje koncentracije i sna nog individualiteta, zdru enih sa jednom izuz e.tnom osjetljivo cu. Za Tahu prije mo emo reci da je svladavao ivot nego da ga je ivio, trpeci ga kao ope.kotine na ko i i kao prijetnju bez obzira na to to je po.bijedio ogranicenja i stigao dokle i neugro en covjek najvi e mo e stici. Ne sumnjivo da je najveci dio ove prekomjerne senzibilnosti uslovljen slijepo cu. N o ne.mali dio pripada i drugacijem odgoju i drugim va ecim normama nego to su na e, bar sada nje. Zastra enost njegovog nevideceg djetinjstva, hipertrofirani zv uci njegove usamljenosti, o ivljavanje fantasticnog svijeta bajki i predanja nes umnjivo poticu iz prve okolnosti. Tome uzrocniku pripadaju i kasnije patnje zbog nepo-micnosti, pritiskujuci "zamor od nepokretnosti", kao i "zvuk mraka" koji g aje "napadao sa svih strana", a pri.je svega njegovo tako cesto spominjano osjec anje "tjes-kobnosti". No neki oblici te osjetljivosti uslovljeni su sigurno odgo jem i mentalitetom. Ponekad je mali anovo reago-vanje pojacano do nerazumljivost i. Sjetimo se reakcije nakon oceve opomene za stolom to jede objema ruka.ma. Jed na jedina oceva recenica: "Ne uzima se, moj sinko, tako zalogaj", nije ga natjer ala samo na plac vec 268 i na izbjegavanje zajednickih objeda i odbijanje nekih vrsta hrane sve do 25. godine ivota. Ili, pak, kada pred ocem nije znao Kur'an n apamet, postidenost je bila to.lika da je oti ao u ostavu, posjekao se satarom, povla.cio se danima od objeda i dru tva a "cijeli ivot pamti recenicu kojom gaje otac ismijao: 'Ala ti nauci Kur'an napamet!'" Ova se jaka osjetljivost vjerovat no zasniva na razli.citom shvatanju ljudskih odnosa i drugacijim komuni.kacijama no to su na e. Ljubav Arapa za rijec, i te-drost kada je treba upotrijebiti va ila je, izgleda, za sve oblike saopcavanja izuzev onih koji su se doticali emo.c ija i izra avanja medusobnih odnosa. Tu se izgovaralo veoma malo rijeci i one su , kako se nama cini, imale ne.primjereno dejstvo. Otud je krto izrecen ocev prij ekor, i to "tu nim glasom", mogao izazvati slicne posljedice. Sastavni dio ovakv oga odgoja i normi dru tvenog pona. anja je i velika uzdr anost i krtost u ispol javanju osje.canja i htijenja u bilo kom vidu. Stoga Tahine reakcije i komentari pru aju zanimljivu sliku o takvom jednom poimanju ljudskih komunikacija. Mali i zreliji Taha ni.je prikrivao samo svoj bol i tugu, vec podjednako i svo.ju rado st, te nje i elje, nakane i pobude. Malome mu je bilo "odvratno da bude placljiv ac", ali nije podnosio sa. aljenje prema sebi. Odbacio je sve ono to bi ga moglo izlo iti podsmijehu ili samilosti - to je za njega isto -jer koliko izbjegava i spoljavanje sopstvenih emocija, ni.su mu bliske ni tude. Do te mjere nije elio d a drugi ot.kriju njegova osjecanja da se pla io da neko slucajno ne primijeti

kako se raduje i eljno i cekuje svoga rodaka, bojao se da ode na drugi kraj sobe ne bi li cuo razgovo.re i raspre studenata u susjednoj - iz straha da ga neko n e iznenadi i uoci njegovo interesovanje. "Prikrivao je potrebu uma za znanjem, u ha za slu anjem i tijela za ca.jem." Iz ove samomucilacke uzdr anosti nikao je, me269dutim, i jedan narativni kvalitet njegove memoarske proze: mirnoca i uzdr a nost pripovijedanja, svedenost -ali ne verbalna, vec do ivljajna i dogadajna, u cemu, vjerovatno, podjednako sudjeluju autorovi autonomni psihicki mehanizmi i o ni uneseni odgojem i tradicijom. Otuda proistice, cini nam se, i nescenicnost nj egovog proznog kazivanja. Svakako nije slucajno to su u Da.nima Page 90

Taha Husein - Dani scenski koncipirana samo dva-tri dogadaja - ona koja su autor a najvecma uzbudila i emotivno ga anga o-vala. To su opisi sestrine i bratove sm rti, dogadaj u vo.zu i - na jedan posredan, poluapstraktan-poluslikovit, u svako m slucaju veoma razuden i briljantno "okoli eci" nacin - "posjeta" Abu Tartura. Tahina naracija spada svakako u jedno od najzani.mljivijih podrucja u krugu o ko jem govorimo. I ona je uslovljena subjektivnim i objektivnim. Subjektivnim -jer je autorova vezanost za rijec i pripovijedanje poja.cana odsustvom vida. Njegovo odricanje od uce ca u djecijoj igri, koju je samo slu ao ("slu ao du om"), za.p ravo nemogucnost da u njoj ucestvuje, razvila je, po.red patnji, "sklonost... pr ema slu anju prica i legendi". On bilje i svoje rano "spoznavanje u itka slu anj a", koje mu je donosilo najintenzivnije do ivljaje njegova ivota. Slu anjem je u poznavao ljude, okolnosti, na.uku. Slu anje je u njemu razvijalo emocije, slu an jem je upoznao moc i ulogu rijeci. U devetoj godini vec je znao "prilicnu zbirku pjesama, prica, tu balica, poema i raznih pobo nih kazivanja". Znatno kasnije, u svom zrelom dobu, on u jednom putopisu bilje i: "Ja osjecam cudno u ivanje kad a slu am te glasove. Ponekad se moja uobrazilja trudi da ih uskladi i stvori muz iku, silovitu ili blagu. Oni imaju tajnovitu moc da me pomije aju sa sobom. I ev o me kao dijela Prirode koja se iznova uskladuje u mojoj uobrazilji..." Ovo osje canje muzike govora prenosio je Taha u 270 svoje pripovijedanje, to predstavlja jednu od najzna.cajnijih i najhitnijih njegovih vrijednosti, ali koju je, na alo st, na svim jezicima, prijevodom najte e docarati, ma koliko on dobar bio. Odnos prema zvucnim valerima govora u ovom po.dneblju le i, medutim, u jednom opcem f enomenu - ve.likoj osjetljivosti arapskog svijeta za to kako neko go.vori, izgov ara, prica. Pisac ce nam reci da su ljudi, dok slu aju kazivanje pjevaca, "zanes eni osjecanjima ili stvarnim uzbudenjem", a da " ene u selima Egipta ne vole cut anje i nisu mu sklone". Iznosice cesto razne zgode sa Azhara koje treba da ilust ruju koliko su stu.denti obracali pa nju na govor, izlaganje i artikulaciju. Jo od najstarijih vremena arapski nomadi su ivje.li sa rijecju i njenom muzikom. Ri jec je jedina bila po. tedena promjena koje vrijeme i nacin ivota namecu stvarim a u nepreglednom prostoru pustinje. Rijec je je.dina preostajala ljudima bez sta ni ta i bez mogucnosti da djelaju u prostoru. Poezija koju su pamtili i kaziva.l i, njen ritam i struktura stihova, stvarana je u ritmu nji.hova ivota. Svako slo vo, svaka rijec, rima, stih, rece.nica, pored smisla nosili su i muziku, koja se lako pam.ti i u njoj u iva, koja se skandira u ritmu disanja. U arapskom jeziku i najmanja promjena vokala mijenja smisao, pa je i osjetljivost na svaki glas i zuzetna. To, po prirodi stvari, pojacava osjetljivost za zvuk i zvucnost kazivan ja te mu se daje znacaj koji u drugim jezicima ne postoji, stvarajuci istovremen o od svakog slu aoca licnost senzibilnu na dejstvo rijeci i glasa. Potvrdu za ov o naci cemo u mnogim epizodama o kojima nam se u Danima prica, gdje je okosnica zbivanja i uzrocnik burnih reakcija okoline nacin na koji je neko izgovarao poje dini glas ili rijec. Kazivaci, arapski aedi, pamtili su i pjevajuci pricali naro dne romane i poeme tokom cijele arapske pro los271ti, imajuci u svome narodu osj etljive slu aoce. Takav jedan slu alac bio je i djecak Taha, jo osjetljiviji jer je sluhom nadomje cavao odsustvo vida. Prve stranice Dana Taha je napisao usvaj ajuci u prozi strukturu doi-slamske elegije. Taj pocetak an Berk naziva cak osmo m muallakom (sedam pjesama doislamskih poeta nazivaju se tim imenom, koje je sin onim za remek-dje-lo). Omamljenosti rijecju i kod prethodnika i kod Tahe, kod nj ega narocito, poseban intenzitet dao je

Kur'an, izuzetno knji evno djelo i pisani spomenik, koji se ne cita kao prozni t ekst nego se kazuje po razradenim pra.vilima umjetnickog kazivanja na vi e nacin a, o kojima se u Danima govori. I tu je sjedinjena lijepa slika, elip.ticna ili razlo ena, sa muzikom, sa specificnim naci.nom zapijevanja. Zato je Kur'an Tahin drug ako ne u drugom a ono u lingvistickom, stilistickom i muzickom smislu. Sto ljecima sve je kod Arapa prolazilo kroz govor, redovno ritmican i slikovit, kroz slu anje i, uprkos pe.riodima razvijene pismenosti, kroz pamcenje teksta uz pom oc muzike rijeci. Na tome je zasnovana i pedago.gija o kojoj nam Taha prica, ali kojoj se on izruguje, jer je dovedena do besmisla ponavljanjima i nelogicnosti. ma jalovog memorisanja. U tom odbacivanju ostaje ne.taknuto njegovo divljenje i vjernost klasicnom jeziku, o cemu smo vec govorili, koji je Taha isto tako uporn o branio otkrivajuci njegove ljepote sebi i drugima, skla.dajuci sam i pronalaze ci sklad u djelima velikih klasi.cnih pjesnika. U ovako njegovanom po tovanju pr edanja i slu a.nja, u sredini opcinjenoj Page 91

Taha Husein - Dani kazivanjima, covjek koji je za.snovao saznanja o svijetu i is toriji i samo mi ljenje na sluhu, o cemu navedeni Tahin iskaz o tajnovitoj moci muzike govora najbolje svjedoci, kome pisana rijec ni.je bila dostupna, morao je u svome izra avanju ispolji272 ti odlike koje su rezultat ove okolnosti. Takav govor no.si mane i prednosti usmenog izra avanja a, prije svega, mogucnost njego vog dvostrukog primanja - u trenutku slu anja i nakon preispitivanja. Otuda proi sticu i neke karakteristike i na izgled protivrjecna svojstva Tahine naracije. O na nije strogo redoslijedna ali je konsekuti.vna. Nije suvi e slikovita ali je i va. Nije scenicna ali je upecatljiva. Nije situaciona ali je ritmicna. Nije refl e.ksivna ali je zasnovana na mudrosti. Nije ivahna ali je intenzivno ivotna. Nij e izrazito "stilisticka" ali je u ukupnosti svojoj lijepo kazana. Nije leksicki bujna ali je ljeporeka. Ne bje i od zamornih ponavljanja ali pos.ti e daje pamti mo. Jer je gola istina i u njoj veoma je.dnostavna. Taha je Dane govorio a ne pi sao. Svijet koji je u nje.ga u ao slu anjem izi ao je govorom. Pristupacan samo sluhu i u jednom i u drugom slucaju. A mi ga citamo. U tome je jedna od te koca za prevodioca ali i mogu.cnost za nerazumijevanje citaoca. No svladavanje i je.d noga i drugoga predstavlja dio zadovoljstva koje Tahi-na proza pru a, tako da mu i citalac i prevodilac ostaju zahvalni za jedno saznanje i jedno obogacenje. Ni jaz Dizidarevic 273Taha Husein DANI (roman) Sa arapskoga preveo Nijaz Dizdarevic Napomena izdavaca Prvo izdanje romana Dani Taha Huseina u prijevo.du Nijaza Diz darevica tampano je u izdanju "Svjetlosti" i drugih udru enih izdavaca sa onda n jega jugoslavenskog prostora 1979. godine (Biblioteka "Cijeli svijet"). U ovome izdanju po tovali smo izricitu elju porodice preminuloga orijentaliste Nijaza Di zdarevica da se zadr i autenticni prevodiocev jezik. Intervenirali smo samo u on im slucajevima gdje nam se cinilo da se radi o ocitoj tamparskoj oma ci. 274 Izd avacka kuca Ljiljan Za izdavaca Mensur Brdar Lektor amija Andrijic Korektor Rami za Petak Tehnicko uredenje i DTP Sanin Grabonjic tamparija BEMUST, Sarajevo Tira 2000 primjeraka ©Copvright by porodica Nijaza Dizdarevica Sarajevo 2000. Page 92