Sustavna Anatomija Covjeka - Skripta Za

FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA U RIJECI Studij sestrinstva

SUSTAVNA ANATOMIJA ČOVJEKA

Filip Knezović | student 3. godine stručnog studija sestrinstva

NAPOMENA: Skripta nije pregledana ni potvrđena od nositelja kolegija – predavača te služi kao pomoćno sredstvo za pripremu ispita iz kolegija Anatomija. Skripta je sažetak udžbenika „Sustavna anatomija čovjeka“ autora Bajek S., Bobinac D., Jerković R., Malnar D. i Marić I. (Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci), uz minimalne nadopune iz navedene literature. Strukturirana je na način da obuhvati cijelo ispitno gradivo. Skripta je ispravljena i nadopunjena tekstom, tablicama, slikama i dijagramima koji su nedostajali u prethodne dvije skripte. Sretno s učenjem!  Filip Knezović student 3. godine preddiplomskog stručnog studija sestrinstva Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci U Rijeci, listopad 2015.

2

UVOD U ANATOMIJU ANATOMIJA  proučava oblik i građu odrasla, u potpunosti razvijena, organizma Anatomija je morfološka znanost. PODJELA ANATOMIJE prema metodologiji (postupku proučavanja građe):

ANATOMIJA

SUSTAVNA

Topografska

Plastična

Skeletotopija

Sintopija

Holotopija

Radiologijska

Radioizotopna

MR anatomija

Klinička (rendgenska)

proučavanje pomoću specijaliziranih uređaja

Ultazvučna

Endoskopska

Anatomija proučavana scintigrafskim i kontrastnim sredstvima

1. Sustavna (sistematska, deskriptivna) anatomija  najveća i najvažnija grana anatomije  naziva se deskriptivna zbog toga što je znanstvena metoda deskripcija (opisivanje)  cilj joj je opisati vanjski izgled, veličinu, boju, oblik, konzistenciju, unutrašnju građu (makroskopski!) organa bez obzira u kojem se dijelu tijela isti nalazi 2. Topografska („kirurška“) anatomija  proučava i opisuje međusobne odnose organa, bez obzira kojem organskom sustavu oni pripadaju (položaj organa i njegove odnose s okolnim tvorbama)  opisuje prostorni razmještaj svih organa prostora male zdjelice bez obzira kojem organskom sustavu pripada Položaj pojedinog organa u odnosu na cijelo tijelo: Skeletotopija Sintopija Holotopija

određivanje položaja u odnosu prema skeletnim elementima određivanje položaja u odnosu prema okolnim organima određivanje položaja u odnosu prema cijelom tijelu

3

3. Plastična anatomija  proučava izgled i proporcije vanjske površine tijela te odnos između pojedinih dijelova tijela u mirovanju i pokretu  posebice značajna za stomatološku protetiku, estetsku stomatologiju, plastičnu kirurgiju, medicinske sestre te likovnu umjetnost 4. Klinička (rendgenska) anatomija  proučava anatomiju pojedinih dijelova tijela na živom čovjeku pomoću specijalno konstruiranih aparata koji omogućavaju uvid u oblik, unutrašnji izgled i građu pojedinih tkiva i organa Kliničku anatomiju čine:  Radiologijska anatomija  najstarija, opće afirmirana grana kliničke anatomije  pomoću rendgenskog aparata omogućen je prikaz unutrašnjih struktura organizma  u radiologijsku anatomiju spada i CT anatomija  Radioizotopna anatomija  pomoću radioaktivnih izotopa (kao izvora elektromagnetskog zračenja) proučava morfologiju, ali i funkciju organa na temelju selektivno nakupljanja u određenim tkivima i organima  MR anatomija  prikaz struktura tijela pomoću magnetske rezonancije  temelji se na detekciji magnetskih svojstava pobuđenih jezgara vodika u različitim tkivima (ona tkiva koja imaju malo vodika slabo se ili uopće ne prikazuju, npr. koštano tkivo)  Ultrazvučna anatomija  temelji se na različitom stupnju refleksije ultrazvučnog vala na granici različitih medija u tijelu  omogućava gledanje organa u pokretu  Endoskopska anatomija  proučava unutrašnji izgled šupljih organa i tjelesnih šupljina pomoću endoskopa (koji se uvodi u tijelo kroz usta, zadnje crijevo, mokraćovod ili kroz tjelesnu stijenku)

4

TEMELJNI PLAN GRAĐE TIJELA Osnovna zasade građe čovječjeg tijela su: 1. Stupnjevitost građe tijela 2. Bilateralna (dvostrana) simetrija 3. Segmentacija (metamerija) 4. Odnos neuralnog i visceralnog kanala prema osovinskom skeletu STUPNJEVITOST GRAĐE TIJELA

Stanica

Tkivo

Organski sustav

Organ

Organizam

 STANICA (cellula)  osnovna i najmanja morfološka i funkcionalna jedinica organizma (koja se proučava u anatomiji)  svaka stanica ima staničnu membranu, jezgru i citoplazmu (u njoj uloženi organeli)  jezgra sadrži genetički materijal (DNK) koji u fazi diobe oblikuje kromosome (46 XX žene, 46 XY muškarci), dijelovi DNK su geni  sve stanice u našem tijelu nemaju istu funkciju, ali imaju isti sadržaj  znanost koja proučava stanice naziva se citologija  TKIVO  skup međusobno povezanih jednako diferenciranih stanica i njihovih derivata (to su izlučevine koje tvore međustaničnu tvar)  znanost koja proučava tkiva naziva se histologija

TKIVO Epitelno

Potporno

Mišićno

Pokrovno

Krv

Poprečnoprugasto

Žljezdano

Vezivno

Skeletno

Hrskavično

Srčano

Živčano Glatko

Neuroni Glija stanice

Koštano

5

Podjela tkiva s obzirom na vrstu stanica i međustanične tvari Vrsta tkiva Karakteristike i funkcije  izgrađuju ga gusto zbijene stanice s vrlo malo međustanične tvari  stanice su pločaste, cilindrične ili kubične  epitel se prehranjuje difuzijom iz krvnih žila iz obveznog vezivnog sloja ispod epitela EPITELNO Pokrovni  epitelno tkivo koje prekriva slobodne površine tijela i izgrađuje kožu i sluznice epitel Žljezdani  epitel koji izgrađuje žlijezde, ima sekrecijsku važnost epitel  ima obilnu međustaničnu tvar, koje proizvode same stanice  potporno tkivo na osnovi konzistencije međustanične tvari dijelimo na:  tkivo čija je međustanična tvar tekuća i u koju su uložene Krv krvne stanice, tekući dio krvi je krvna plazma  stanice, fibrociti i mekana međustanična tvar u građa: koju su uložena vlakna (npr. kolagena)  sudjeluje u izgradnji svih organa određujući im Vezivno oblik, daje im mehaničku potporu i dovodi tkivo krvne i limfne žile te živčana vlakna do svake funkcije: stanice u organu POTPORNO  povezuje organe i ispunjava šupljine nastale oštećenjem nekog drugog tkiva koje regenerira  stanice, hondrociti, čvrsta međustanična tvar Hrskavično građa: konzistencije kaučuka tkivo funkcija:  izgradnja hrskavica u tijelu (npr. zglobna)  najčvršće tkivo u organizmu (zbog toga što su kosti mineralizirane!) Koštano  stanice, osteociti i mineralizirana međustanična građa: tkivo tvar funkcija:  izgradnja kostiju Vezivno, hrskavično i koštano tkivo tvore skeletni dio lokomotornog sustava!  izgrađeno od izduljenih mišićnih stanica (sposobnost kontrakcije!) i male količine međustanične tvari oko svake mišićne stanice  u mišićnoj stanici tj. vlaknu nalaze se miofibrili (mišićna vlakanca) koje MIŠIĆNO tvore kontraktilni proteini aktin i miozin  mišićno tkivo može biti poprečnoprugasto skeletno, poprečnoprugasto srčano i glatko  najbolje diferencirano tkivo  nositelji specifične funkcije živčevlja (primanje, Živčane stanice stvaranje i provođenje živčanih podražaja) ŽIVČANO  omogućavanje gore navedene funkcije (npr. Glija stanice stvaranje mijelina koji obavija živčana vlakna)

6

 ORGAN  najmanja organizacijska i morfološka jedinica građe ljudskog tijela vidljiva golim okom (makroskopski)  organ ima stalan oblik i jasno je razgraničen prema okolini  izgrađuju ga više vrsta tkiva, a oblik i građu određuje funkcija organa

 ORGANSKI SUSTAV  skup organa kojim zajedničkim djelovanjem obavljaju određenu složenu funkciju

Organski sustav 1. 2. 3. 4. 5.

6.

7.

8.

9.

10.

Koštani sustav – Systema skeletale (skeleti) Spojevi kostiju (Veze među kostima) – Juncturae ossium (Systema articulare) Mišićni sustav – Systema musculare (musculorum) → misli se na mišiće lokomotornog sustava! Probavni sustav – Systema digestorium Dišni sustav – Systema respiratorium Sustav mokraćnih i spolnih organa – Systema urogenitale  Systema urinarium  Systema genitalia Ova dva sustava prikazuju se zajedno zbog toga što imaju isto embrionalno podrijetlo, ali i zbog muške uretre (koja ima i uropoetsku i genitalnu funkciju!) Žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem – Glandulae endocrinae (Glandulae sine ductibus – Žlijezde bez izvodnih kanalića) Žilni sustav – Systema vasorum  Systema cardiovasculare  Systema lymphoideum Živčani sustav – Systema nervosum  Systema nervosum centrale  Systema nervosum periphericum Osjetni organi – Organa sensuum Koža i svi osjetni organi – Integumentum communae et organa sensuum

Grana sustavne anatomije koja proučava organski sustav Osteologija Sindezmologija Miologija

Splanhnologija

Angiologija

Neuroanatomija (Neurologija)

Esteziologija

 ORGANIZAM – svi organski sustavi morfološki i funkcionalno čine cjelinu skladnu za život

7

BILATERALNA (DVOSTRANA) SIMETRIJA  ljudsko tijelo je, izvana gledano, simetrično  ravnina simetrije, središnja (medijana) ravnina – planum medianum dijeli tijelo na dvije polovice – desna i lijeva antimera → zato je tijelo dvostrano (bilateralno) simetrično  unutar tijela svi organski sustavi ne pokazuju dvostranu simetriju → parni organi su bilateralno simetrični (mišićni i koštani sustav), a neparni organi (jetra, želudac, slezena, srce i dr.) smješteni su nesimetrično → dvostrana simetrija nije apsolutna!  simetrija osigurava pravilnu raspodjelu tjelesne mase (težinski su desna i lijeva strana identične, bez obzira na to što bilateralna simetrija nije apsolutna)  bilateralna simetrija prisutna je kod ljudi da bi se omogućila funkcija kretanja METAMERIJA (SEGMENTACIJA)  načelo građe tijela gdje je tijelo građeno od podjednakih metamera (segmenata) koje se ponavljaju po uzdužnoj osi tijela  segmentacija dobro izražena u prsnom dijelu tijela (metameru tvore kralježak, odgovarajući par rebara, međurebreni mišići, krvne i limfne žile i međurebreni mišići) → 12 metamera, potpuna segmentiranost! ODNOS NEURALNOG I VISCERALNOG KANALA PREMA OSOVINSKOM SKELETU  od glave do donjeg dijela trupa u tijelu su oblikovana dva kanala koji su u odnosu na koštanu osovinu tijela smješteni iza i ispred iste  osovinski skelet čini niz trupova kralješaka međusobno spojenih hrskavičnim pločama  iza trupova kralješaka → neuralna cijev  dijelovi središnjeg živčanog sustava – u vertebralnom kanalu kralješnična moždina, a u lubanji mozak  ispred trupova kralješaka → visceralna cijev  visceralni kanal se dijeli u prsnu, trbušnu i zdjeličnu šupljinu u kojima se nalaze utrobni organi  iz visceralne cijevi se razvijaju dijelovi probavne cijevi  u području glave i vrata nema visceralnog kanala, ali se ispred kralješnice nalaze početni dijelovi probavnog i dišnog sustava (nosna šupljina, grkljan, usna šupljina, ždrijelo i početni dio jednjaka)

8

ORIJENTACIJA U TIJELU DIJELOVI TIJELA Glavni dijelovi tijela su:  glava (caput)  vrat (collum)  trup (truncus)  prsni koš (thorax)  trbuh (abdomen)  zdjelica (pelvis) – donji, izdvojeni, dio trbuha  parni gornji udovi (membrum superius / extremitas superior)  donji udovi (membrum inferius / extremitas inferior)

Gornji udovi (extremitas superior / membrum superius)  povezani su prsnim košem pomoću ramenog obruča  na slobodnom dijelu ruke se razlikuju:  nadlaktica (brachium)  podlaktica (antebrachium)  šaka (manus)  palac (pollex)  kažiprst (indeks)  srednji prst (digitus medius)  prstenjak (digitus anularis)  mali prst (digitus minimus)

Donji udovi (extremitas inferior / membrum inferius)  povezani sa kralješnicom pomoću zdjeličnog obruča  na slobodnom dijelu noge razlikuju se:  natkoljenica (femur)  potkoljenica (crus)  stopalo (pes)  palac (hallux)

ANATOMSKI (ORIJENTACIJSKI) POLOŽAJ TIJELA (STAV)  uspravan stav  ruke uz tijelo, a dlanovi okrenuti prema naprijed  noge su jedna uz drugu, nožni palčevi usmjereni prema naprijed  opis i orijentacija određenog elementa uvijek se izvode u odnosu prema osnovnom položaju

9

OSNOVNE ANATOMSKE RAVNINE I OSI  trodimenzionalnost tijela  duljina ili visina (gore – dolje)  širina (desno – lijevo)  debljina (naprijed – natrag) Osnovne ravnine:  Sagitalna (medijana1) ravnina (sagitus – strjelica, sagitarius - strijelac)  vertikalna ravnina koja se proteže u smjeru od sprijeda prema straga  usporedna s medijanom ravninom  u odnosu prema sagitalnoj ravnini, u jednoj antimeri razlikuje se dio koji je bliže ravnini simetrije (medijalno) te dio udaljeniji od ravnine simetrije (lateralno)  sagitalna ravnina dijeli antimeru tijela na medijalni i lateralni dio  Frontalna2 ravnina (naziva se i koronarna zbog suture coronalis)  vertikalna ravnina koja se proteže slijeva nadesno, a usporedna je s čelom (frons)  dijeli tijelo na prednji i stražnji dio  u donosu prema toj ravnini određuje se je li što ispred ili iza te ravnine – prednji (anterior) i stražnji (posterior)  Horizontalna ravnina  usporedna je s površinom vode (zato se i naziva horizontalnom)  dijeli tijelo na gornji i donji dio  u odnosu prema toj ravnini određuje se je li što iznad ili ispod te ravnine – gornji (superior) i donji (inferior) Osnovne osi:  Vertikalna (kraniokaudalna) os  odgovara duljini tijela, stoga se proteže odozgo prema dolje  vertikalna os je ujedno i uzdužna os  proteže se po najduljoj osi tijela  u odnosu prema vertikalnoj osi određuje se što je gore, odnosno dolje – gornji (superior, cranialis) i donji (inferior, caudalis)  Sagitalna (ventrodorzalna) os (venter – trbuh, dorsum – leđa)  proteže se odsprijeda prema straga  prema ovoj osi određuje se što je sprijeda, a što straga – prednji (anterior, ventralis) i stražnji (posterior, dorsalis)  Transverzalna (poprečna) os  proteže se zdesna nalijevo  promatranjem cijelog tijela u odnosu prema ovoj osi određuje se što je desno (dexter) i lijevo (sinister)  provodi li se orijentacija u jednoj antimeri, tada se određuje što je medijalno (medialis, bliže ravnini simetrije) ili lateralno (lateralis, udaljenije od ravnine simetrije) Ravnine i osi su međusobno okomite! 1 2

Postoji samo jedna medijana ravnina, a bezbroj sagitalnih Postoji bezbroj frontalnih ravnina

10

11

KONSTITUCIJA LJUDSKOG TIJELA prema Kretschmeru (1921): 1. Astenička (lepstosomna, respiratorna, aurisomna) 2. Atletska (muskulozna, fibrozna) – normalna! 3. Piknička (eurisomna, digestivna) 4. Mješovita 5. Displastična – njom se ne bavi anatomija, jer nije konstitucija

ANATOMSKO NAZIVLJE              

inferior = donji superior = gornji cranialis = gornji (za trup i glavu) caudalis = donji (za trup i glavu) anterior = prednji posterior = stražnji ventralis = prednji dorsalis = stražnji sinister = lijevi dexter = desni medialis = bliže ravnini simetrije lateralis = udaljeniji od ravnine simetrije medius = srednji medianus = u ravnini simetrije, središnji

            

intermedius = srednji, između dviju tvorbi externus = vanjski internus = unutrašnji superficialis = površinski profundus = duboki proximalis = bliži korijenu noge ili ruke distalis = udaljeniji od korijena noge ili ruke ulnaris = medijalni na ruci radialis = lateralni na ruci tibialis = medijalni na nozi fibularis = lateralni na nozi palmaris = na strani dlana plantaris = na strani tabana

12

KOŠTANI SUSTAV (Systema skeletale) OSTEOLOGIJA – anatomska disciplina koja se bavi proučavanjem koštanog sustava

Opća osteologija  AKSIJALNI (OSOVINSKI) SKELET (Skeleton axiale) – kosti koje oblikuju uzdužnu os trupa (lubanja, kralješci, rebra, prsna kost, ossa auditus – slušne koščice)  APENDIKULARNI (PRIDODANI) SKELET (Skeleton appendiculare) – kosti koje su povezane s aksijalnim skeletom (kosti ruku i nogu, kosti ramenog i zdjeličnog obruča) FUNKCIJE KOŠTANOG SUSTAVA I KOSTIJU  daju oblik, veličinu i potporu tijelu  zaštićuju utrobne organe (lubanja i kralješnica zaštićuju mozak i kralješničnu moždinu, rebra organe prsnog koša, kosti zdjeličnog obruča zdjelične organe)  omogućavaju kretnje  lokomotorni sustav  pasivni dio – sa zglobovima čine ovaj dio sustava te na taj način omogućuju kretnje pojedinih dijelova tijela  aktivni dio – mišići koji imaju pripoj (inzerciju) na kostima pomoću tetiva, skraćenjem ili kontrakcijom dovode do pomicanja kostiju  poluga!  izvor krvnih stanica  hematopoetski organ – sadrži crvenu koštanu srž u kojoj se stvaraju stanice krvi  žuta koštana srž (medulla ossium flava) – rezervoar energije  spremnici minerala (kalcija i fosfata) – kosti daju potrebnu tvrdoću, nužni za rad tjelesnih stanica, kost je mjesto pohrane kalcija, duge kosti u odraslih osoba su spremnici masti

13

GRAĐA KOSTIJU  izgrađena od koštanog tkiva koje je građeno od  tvrda međustanična mineralizirana tvar ili koštani matriks  65% anorganske tvari – HIDROKSIAPATIT  35% organske tvari – strukturni vlaknati (kolagen tipa I.) i nevlaknastih proteina (biglikan, dekorin, osteokalein, …)  stanica – OSTEOCITI, OSTEOBLASTI, OSTEOKLASTI  Osteociti – nalaze se u šupljinicama koštanog matriksa i tvore većinu stanica  Osteoblasti – stvaraju organski dio koštanog matriksa  Osteoklasti – sudjeluju u razgradnji koštanoga tkiva Koštane stanice  OSTEOCITI  zrele stanice koštanoga tkiva koje održavaju koštani matriks  ovalne spljoštene stanice s dugačkim izdancima kojima su međusobno povezane  koštano tkivo dobro prokrvljeno, ali čvrsti mineralizirani koštani matriks onemogućuje difuziju preko koje se stanice hrane  matriks sadrži mnogobrojne mikroskopske kanaliće u kojima tkivna tekućine oplahnjuje izdanke osteocita i osteocite  time je osigurano dobro prehranjivanje svake stanice  OSTEOBLASTI  koštane stanice važne u procesu stvaranja koštanog tkiva  stvaraju organski dio koštanoga matriksa, a kada se u takav matriks ulože minerali, osteoblasti postaju osteociti  osteociti i osteoblasti nemaju mogućnost diobe  nastajanje novih koštanih stanica ima izvor u koštanim prastanicama (osteoprogenitornim stanicama) → ove stanice se nalaze u dubokom sloju periosta (pokosnice)  obavija vanjsku površinu kosti, te u nježnijoj ovojnici (endostu), koja prekriva sve unutrašnje površine kosti  OSTEOKLASTI  stanice koje razgrađuju tj. resorbiraju koštano tkivo  ovaj proces teče istodobno sa procesom stvaranja koštanog tkiva (bez obzira da li se radi o rastu, cijeljenju ili trajnoj pregradnji kosti tijekom života) Međustanična tvar koštanog tkiva  izgrađena od anorganskog i organskog dijela  organski dio  najveći udio čine čvrsta kolagena vlakna tj. komponente matriksa  vlakna se nalaze u amorfnoj tvari koju tvore proteoglikani  vlaknasta struktura koštanog matriksa čini kosti čvršćima i elastičnima  anorganska komponenta  tvore je minerali uloženi u organski dio matriksa, a koji čine 60-70% težine kostiju  od minerala najzastupljeniji kalcij  kalcij i fosfor tvore kristale hidroksiapatita koji se nalaze uzduž kolagenih vlakana  minerali daju čvrstoću kostima!

14

 i anorganski i organski dio pridonose obilježjima koštanog tkiva kako bi bilo otporno na savijanje, pritisak i određeno vlačno opterećenje GRAĐA KOŠTANOG TKIVA Makroskopska građa koštanog tkiva  makroskopski razlikujemo 2 vrste koštane tvari/tkiva:  kompaktna koštana tvar (substantia compacta)  zbijeno, gusto koštano tkivo poput bjelokosti  makroskopski bez vidljivih šupljina  izgrađuje površinski sloj kostiju, a u cijelosti tvori stijenku trupa duge kosti  spužvasta koštana tvar (substantia spongiosa)  tvore je mnogobrojne međusobno povezane koštane gredice  gredice tvore stijenke bezbrojnih makroskopski vidljivih i međusobno povezanih šupljinica u kojima se nalazi koštana srž  spužvasta tvar se nalazi u kratkim i pločastim kostima, te u krajevima dugih kostiju Mikroskopska građa koštanog tkiva  i kompaktna i spongiozna tvar lamelarne građe  međustanična koštana tvar organizirana slojevito, u obliku mnogobrojnih usporednih koncentričnih listića (lamela)  bolja potporna funkcija i veća čvrstoća kostiju  između lamela se nalaze osteociti  lamele su postavljene u smjeru djelovanja tlačnih i vlačnih sila  kolagena vlakna u jednoj lameli međusobno su usporedna i pod kutom su u odnosu prema vlaknima u susjednoj lameli  posebna važnost za čvrstoću kostiju  u kompaktnoj tvari nalaze se  glavne vanjske lamele usporedne s vanjskom površinom kosti  glavne unutrašnje lamele usporedne s unutrašnjom površinom kosti  intersticijske lamele  Haversove lamele oko uzdužnih kanala u kojima se nalaze krvne žile → u ove krvne žile ulijevaju se žile iz poprečnih Volkmannovih kanala koji se otvaraju na unutrašnjoj i vanjskoj površini kosti  gredice spužvaste tvari također sadrže usporedne lamele, ali nemaju kanale sa krvnim žilama zbog toga što su u tijesnom doticaju s dobro prokrvljenom koštanom srži  nezrelo koštano tkivo nije lamelarne građe (za razliku od zrelog!)  nezrelo koštano tkivo = koštano tkivo koje se nalazi  na hvatištima tetiva  uz šavove pločastih kostiju lubanje  u ležištu zuba  prolazno nakon prijeloma kostiju  arhitektura spužvaste i kompaktne tvari odgovara silama koje djeluju na kosti i koje se prenose u određenim smjerovima  trajektorije = područja zgusnutih gredica koja se protežu u smjeru djelovanja sila tj. to su sustavi gredica koji odgovaraju crtama opterećenja, a vidljive su u spužvastoj tvari  trajektorije su vidljive na presjeku kosti i na rtg snimkama 15

OBLICI KOSTIJU Podjela kostiju s obzirom na njihov oblik: KOSTI (s obzirom na oblik)

OSNOVNI OBLICI KOSTIJU

POSEBNI OBLICI KOSTIJU

Duge kosti

Kratke kosti

Pločaste kosti

(Ossa longa)

(Ossa brevia)

(Ossa plana)

Sezamske kosti (Ossa sesamoidea)

Nepravilne kosti (Ossa irregularia)

Pneumatične kosti (Ossa pneumatica)

OSNOVNI OBLICI KOSTIJU  Duge kosti (ossa longa)  spadaju kosti udova, izuzev kostiju zapešća i zastoplja  dugačke, u obliku cijevi  omogućuje im prenošenje velikih sila uz vlastitu manju težinu, te veću otpornost prema savijanju Anatomija dugih kostiju:  trup (corpus ili diaphysis) – središnji i najveći dio kosti  stijenku korpusa duge kosti tvori kompaktna tvar, te vrlo tanki sloj spužvaste tvari prema šupljini kosti  unutar trupa se nalazi moždinska šupljina (cavitas medullaris) ispunjena koštanom srži (medulla ossium) – u odraslih žuta koštana srž (uskladištena mast), a u djece crvena koštana srž (krvotvorni organ)  crvena koštana srž nalazi se u svim kostima u novorođenčadi i djece, a u odraslih se nalazi u spongiozi kostiju trupa, te u proksimalnom kraju bedrene i nadlaktične kosti  krajevi ili epifize (extremitates ili epiphyses) – širi završni dijelovi kosti  površinski građene od tankog sloja kompaktne tvari  ispunjava ih spužvasta tvar u čijim je šupljinama koštana srž  metafize (metaphyses) – dijelovi trupa kosti u blizini epifiza  epifizna ploča (lamina epiphysialis) – valjkasta hrskavična pločica koja se tijekom rasta kosti nalazi na prijelazu iz kraja u trup kosti, a omogućuje rast kosti u duljinu  nakon završetka rasta, hrskavica se zamjenjuje koštanim tkivom

16

1 – Substantia compacta 2 – Substantia spongiosa 6 – Corpus 7 – Extremitates 8 – Cavum medullare

17

Vezivne ovojnice dugih kostiju:  POKOSNICA (PERIOSTEUM – PERIOST)  čvrsta vezivna ovojnica koja oblaže vanjsku površinu svake kosti, osim u području zglobne hrskavice  funkcije periosta:  njena uloga je prehranjivanje kosti  važna za rast i cijeljenje kosti nakon prijeloma (ima ovu ulogu jer sadrži osteoprogenitorne stanice)  bogato prokrvljen i osjetno oživčen (inerviran)  ENDOST (ENDOSTEUM)  ovojnica jednake funkcije kao i periost, ali bitno nježnije građe  prekriva sve unutrašnje površine kosti – stijenke medularne šupljine (cavum medullare), stijenke šupljinica spužvaste koštane tvari i Haversovih kanala  na proksimalnom i distalnom kraju duge kosti nalaze se zglobne plohe  prekriva ih zglobna hrskavica (cartilago articularis), uzglobljavaju se sa susjednim zglobom  Kratke kosti (Ossa brevia)  nalik kocki  nalaze se na mjestima na kojima uglavnom djeluju sile kompresije  kosti zastoplja i zapešća, trup kralješka  cijeli površinski dio kosti tvori kompaktna tvar, a cijelu unutrašnjost ispunjava spužvasta tvar (kao i na krajevima dugih kostiju)  Pločaste kosti (Ossa plana)  tanke plosnate kosti s dvjema površinama  izgrađene od triju slojeva kompaktne tvari, između kojih se nalazi sloj spužvaste tvari  funkcije pločastih kostiju:  zaštićuju sadržaj određenih tjelesnih šupljina (kosti lubanje!)  velike površine ovih kostiju polazišta mišića (lopatica!)

POSEBNI OBLICI KOSTIJU  Sezamske (sezamoidne) kosti (Ossa sesamoidea)  kratke kosti koje se nalaze u tetivama pojedinih mišića  nalik zrnu sezama  funkcija im je udaljiti tetivu od zgloba kako bi mišić učinkovitije obavljao svoju funkciju  najveća sezamska kost je iver (patella)  nalazi se u sklopu koljenog zgloba  Nepravilne kosti (Ossa irregularia)  nepravilna, neodređena oblika  tu spadaju kralješci, pojedine kosti lubanje i zdjelična kost (koja ima i obilježja pločastih kostiju)  površinu ovih kostiju izgrađuje tanki sloj kompaktne tvari, a unutrašnjost je ispunjena spužvastom tvari

18

 Pneumatične kosti (Ossa pneumatica)  njihova šupljina ispunjena zrakom, a unutrašnja površina obložena sluznicom  u šupljine ulazi zrak kroz otvore kojima su ove kosti povezane sa okruženjem  šupljine u pojedinim kostima lubanje (sitasta kost, klinasta kost, čeona kost i gornja čeljust) povezane sa nosnom šupljinom  paranazalni sinusi  pneumatični prostori u sljepoočnoj kosti pripadaju srednjem uhu i povezani su sa ždrijelom

RAST (EMBRIOLOGIJA) I RAZGRADNJA KOSTIJU OSIFIKACIJA, lat. ossificatio (OKOŠTAVANJE)  proces nastajanja koštanog tkiva  započinje u 2. mjesecu intrauterinog života Načini osifikacije: 1. Endohondralna osifikacija  iz mezenhima (posebno embrionalno vezivno tkivo iz kojeg nastaju kosti) prvo nastaje hrskavični model kosti koji se potom potpuno razgrađuje i zamjenjuje koštanim tkivom  na ovaj način nastaje većina kostiju 2. Intramembranska osifikacija  ovim načinom nastaje manji broj kostiju (pojedine pločaste kosti lubanje i ključne kosti)  u pločastim četvrtastim kostima lubanje osifikacija započinje u vezivnom tkivu u sredini buduće kosti, te se širi prema periferiji  proces najprije obuhvaća rubove kosti, a potom uglove kroz vremenom postaju vezivo → nastanak širih vezivnih tvorbi između susjednih kostiju lubanje – FONTANELE  velika fontanela – između čeonih3 i tjemenih kostiju  mala fontanela – između tjemenih kostiju i zatiljne kosti  fontanele i ostali vezivni spojevi između kostiju lubanje omogućavaju  prilagodbu lubanje novorođenčeta tijekom prolaženja kroz porođajni kanal  rast lubanje sukladno brzini rasta mozga  fontanele su palpabilne kao mekaniji dijelovi na glavi novorođenčeta, a okoštavaju tijekom prve dvije godine

3

Tijekom razvoja čeona kost je parna.

19

Specijalna osteologija KOSTI GLAVE (Ossa cranii)  međusobno spojene tvore cjelinu nazvanu lubanja (cranium)  kosti lubanje štite u gornjem i stražnjem dijelu glave mozak, a u prednjem i donjem dijelu početne dijelove dišnog i probavnog sustava, te sadržaj orbita (očnica) Podjela kostiju lubanje: 1. NEUROKRANIJ (stražnji i gornji) 2. VISCEROKRANIJ / SPLANHOKRANIJ (prednji i donji) Lubanjski svod (calvaria) – gornji dio lubanje koji se proteže iznad zamišljene ravnine koja povezuje dio čeone kosti iznad očnih šupljina, s oubočenjem na sredini ljuske zatiljne kosti Baza lubanje (basis cranii) – dio ispod lubanjskog svoda Slušne koščice (čekić, nakovanj, stremen) – unutar šupljine srednjeg uha Kosti neurokranija (neurocranium):  ČEONA KOST (OS FRONTALE) – pneumatizirana  ispod ljuske (squama frontalis) nalaze se parni čeoni sinusi (sinus frontales)  TJEMENA KOST (OS PARIETALE)  ZATILJNA KOST (OS OCCIPITALE)  KLINASTA KOST (OS SPHENOIDALE) – pneumatizirana  u trupu kosti se nalaze dva pneumatična prostora – lijevi i desni paranazalni sfenoidni sinus (sinus sphenoidalis)  SLJEPOOČNA KOST (OS TEMPORALE) – pneumatizirana  u piramidi sljepoočne kosti se nalaze pneumatizirane šupljinice uha koje su povezane sa ždrijelom Kosti viscerokranija (viscerocranium):  Parne kosti viscerokranija:  GORNJA ČELJUST (MAXILLA) – pneumatizirana  u korpusu gornje čeljusti (corpus maxillae) kao središnjem dijelu kosti, koji je pneumatični trup u obliku tetraedra, smješten ispod orbite i pobočno od nosne šupljine nalazi se maksilarni sinus (sinus maxillaris)  JAGODIČNA KOST (OS ZYGOMATICUM)  SUZNA KOST (OS LACRIMALE)  NOSNA KOST (OS NASALE)  NEPČANA KOST (OS PALATINUM)  DONJA NOSNA ŠKOLJKA (CONCHA NASI INFERIOR)  Neparne kosti viscerokranija  RAONIK / RALO (VOMER)  SITASTA KOST / REŠETNICA (OS ETHMOIDALE) – pneumatizirana  s pobočnih dijelova vodoravne pločice ove kosti vise etmoidni labirinti (labyrinthi ethmoidales) – malene međusobno povezane pneumatične šupljinice na nekoliko razina  etmoidalni sinus (sinus ethmoidalis)  DONJA ČELJUST (MANDIBULA)  JEZIČNA KOST (OS HYOIDEUM) 20

21

22

KOSTUR (SKELETON)  aksijalni, apendikularni skelet  kosti gornjeg uda (ossa membri superioris) = kosti ramenog obruča i kosti slobodnog dijela gornjeg uda (kosti ruke)  kosti donjeg uda (ossa membri inferioris) = kosti zdjeličnog obruča i kosti slobodnog dijela donjeg uda (kosti noge) KRALJEŠNICA (Columna vertebralis)  nalazi se u medijanoj ravnini u stražnjem dijelu trupa  dio aksijalnog skeleta, a povezana je sa:  kostima lubanje u njenom gornjem dijelu  rebrima u prsnome dijelu  kostima donjih udova preko lijeve i desne zdjelične kosti  izgrađuje medijani dio stražnje stijenke prsne i trbušne šupljine, te stražnju stijenku male zdjelice Anatomija kralješnice  izgrađuju je 32-33 međusobno povezana ili srasla kralješka:  7 vratnih kralješaka (vertebrae cervicales) – atlas i axis  12 prsnih kralješaka (vertebrae thoracicae)  5 slabinskih kralješaka (vertebrae lumbales)  5 križnih kralješaka (vertebrae sacrales)  3-4 trtična kralješka (vertebrae coccygeae)  vratni, prsni i slabinski se nazivaju pravim kralješcima (vertebrae verae) jer su samostalni segmenti  križni i trtični kralješci nazivaju se lažnim kralješcima (vertebrae spuriae)  5 križnih kralješaka sraslo je u cjelovitu križnu kost (os sacrum)  3-4 rudimentarna trtična kralješka sraslo je u cjelovitu trtičnu kost (os coccygis)  prema navedenim činjenicama kralješnicu oblikuje 26 međusobno povezanih koštanih segmenata  zakrivljena u sagitalnoj ravnini u obliku dvostrukog slova S 23

 unutar kralješnice nalazi se kralješnični (vertebralni) kanal (canalis vertebralis)  šupljina u kojoj je zaštićena kralješnična moždina Kralješnica u cijelosti  u odrasle osobe sastavljena od 24 samostalna kralješka, te križne i trtične kosti  kralješci povezani zglobovima i vezivnim tkivom (ligamentima) i disci intervertebrales (vezivnohrskavične pločice koje povezuju trupove susjednih kralješaka)  duljina kralješnice 60-75 cm  duljinom kralješnice proteže se canalis vertebralis  šupljina nastala uzdužnim nizanjem kralješčanih otvora (foramina vertebralia) pravih kralješaka i sakralnog kanala  u kralješničnom kanala nalazi se kralješnična moždina  preko velikog otvora (foramen magnum) vertebralni kanal povezan je s lubanjskom šupljinom, kaudalno završava otvorom (hiatus sacralis)  pobočno kroz mnoge intervertebralne otvore izlaze moždinski živci  na poprečnom presjeku kralješnični kanal u vratnom i slabinskom dijelu ima trokutasti oblik, u prsnom dijelu okruglast, u kružnom dijelu bubrežastog oblika  širina trupova kralješka (C2 – S1) se povećava, razmjerno težini koju kralješci prenose, donji dio sakruma se sužava  kralješnica promatrana s prednje strane podsjeća na kravatu Pokreti (gibanja) kralješnice u cijelosti Pokreti prema naprijed i prema natrag najizrazitiji su u vratnomu i u slabinskomu dijelu kralješnice. Ekstenzijske su kretnje osobito izrazite u vratnom području, i to iz među donjih vratnih kralješaka, iz među jedanaestoga prsnoga pa do drugoga slabinskoga kralješka, pa među donjim slabinskim kralješcima. Pokreti u stranu mogući su u vratnoj i slabinskoj kralješnici, ali je najveći opseg kretnje u prsnom dijelu kralješnice. Rotacija kralješnice moguća je u vratnom i u prsnom dijelu, te je osobito opsežna u do njem zglobu glave. Okretanje je glave uvijek udruženo s kretnjama u donjem zglobu glave i s kretnjama u vratnom, a i neznatno u prsnom dijelu kralješnice. Rotacija je moguća i u slabinskom dijelu kralješnice i iznosi oko 3 do 7 stupnjeva između dvaju kralješaka.

24

Anatomija zavoja kralješnice  zavoji kralješnice u sagitalnoj ravnini  izmjena zavoja s konkavitetom prema natrag, sa zavojima s konkavitetom prema naprijed  vratni, slabinski dio – konkavitet prema natrag  cervikalna i lumbalna lordoza  prsni, križni dio – konkavitet prema naprijed  torakalna i sakralna kifoza  ovakav oblik kralješnice joj omogućuje ravnomjernije raspoređivanje sila koje djeluju na nju  u frontalnoj ravnini može postojati fiziološki zavoj u prsnome dijelu s konveksitetom udesno

ANATOMIJA PRAVIH KRALJEŠAKA – zajednička obilježja: 1. Trup kralješka (Corpus vertebrae)  prednji, veći dio kralješka uglavnom valjkasta oblika  iregularna kost, najmasivniji dio kosti  izgrađen od spongiozne koštane tvari, s tankim slojem kompaktne tvari na površini  završne plohe susjednih kralješaka međusobno spojene vezivnohrskavičnim (međukralješčanim) pločicama ili diskovima (disci intervertebrales)  oblik trupa se razlikuje prema određenoj skupini kralješaka 2. Luk kralješka (Arcus vertebrae)  konkavna strana luka, zajedno sa stražnjom površinom trupa kralješka, omeđuje okrugli foramen vertebrale  tvore canalis vertebralis  između dva korijen luka (pediculus arcus) susjednih kralješaka nastaje pobočni otvor (foramen intervertebrale) kroz koji moždinski živac napušta kralješničnu moždinu 3. Nastavci kralješaka (Proccesus)  pomoću njih se međusobno uzglobljuju dva susjedna kralješka  zato zglobni nastavak ima zglobnu plohu (facies articularis superior ili inferior)  nastavci su:  gornji i donji zglobni nastavak (proccesus articulares superiores et inferiores)  poprečni nastavci (processus transversi)  trnasti nastavak (processus spinosus)

25

Atlas (glavonoša)  prvi vratni kralješak  nosi lubanju pomoću zglobova kojima je spojen sa zatiljnom kosti Axis (epsitropheus, obrtač) – drugi vratni kralješak

26

KOSTI PRSNOG KOŠA

REBRA (COSTAE)  duge plosnate savijene kosti  povezuju kralješnicu i prsnu kost s kojom se spajaju preko rebrenih hrskavica  12 pari rebara (gornja i donja su kratka, srednja su dugačka)

Dijelovi rebra:  Glava rebra (caput costae) – stražnji, deblji dio rebra koji se uzglobljava se s trupom kralješka  na njoj se nalazi zglobna ploha (facies articularis capitis costae)  za spajanje sa 2 susjedna kralješka  Vrat rebra (collum costae) – kratki stanjeni dio, nastavlja se na glavu rebra prema natrag i lateralno  Kvržica (tuberculum costae) – nalazi se na prijelazu iz vrata u trup sa zglobnom plohom (facies articularis tuberculi costae) za uzglobljavanje sa poprečnim nastavkom kralješka  Trup rebra (corpus costae) – najdulji dio rebra

27

 na prednji kraj rebra nastavlja se rebrena hrskavica kojom je rebro povezano sa prsnom kosti, izravno ili neizravno, pa na temelju toga postoje:  Prava rebra (costae verae) – prvih 7 pari rebara koje je povezano sa prsnom kosti preko rebrenih hrskavnica  Lažna rebra (costae spuriae) – sljedeća 3 para koja se svojim hrskavicama povezuju sa hrskavicama rebara iznad sebe  oblikuju rebrene lukove  Lebdeća rebra (costae fluctuantes) – zadnja 2 para rebara koji nisu u doticaju s prsnom kosti, već završavaju slobodno u mišićnoj stijenci

28

PRSNA KOST (STERNUM)  plosnata kost u frontalnoj ravnini  nalazi se na prednjoj stijenci prsnog koša Anatomija prsne kosti:  Držak prsne kosti (manubrium sterni) – gornji širi dio  Trup prsne kosti (corpus sterni) – dulji uži dio  Mačoliki nastavak (processus xiphoideus) – završni dio nepravilna oblika

29

KOSTI RAMENOG OBRUČA (Cingulum pectorale / Cingulum membri superioris)  pomoću kostiju ramenog obruča, kosti ruke povezane su s kostima aksijalnog skeleta Kosti ramenog obruča su:  LOPATICA (scapula) (2)  KLJUČNA KOST (clavicula) (2) KLJUČNA KOST (clavicula)  duga kost koja se proteže od prsne kosti lateralno i prema natrag do lopatice  medijalni kraj ove kosti nosi zglobnu plohu (facies articularis sternalis) za uzglobljavanje sa sternumom  lateralni kraj ove kosti nosi zglobnu plohu (facies articularis acromalis) za uzglobljavanje sa akromijonom lopatice

LOPATICA (scapula)  pločasta kost trokutasta oblika  nalazi se u gornjem dijelu leđa i povezuje klavikulu sa nadlaktičnom kosti  acromion (slobodni završetak spine scapulae) nosi zglobnu plohu za spajanje sa klavikulom  ugao (angulus lateralis) lateralnog kosog ruba skapule sadrži zglobnu plohu za uzglobljavanje sa nadlaktičnom kosti  ova ploha je konkavna i nalik je obrisu kruške, cavitas glenoidalis

30

31

KOSTI RUKE Kost nadlaktice je: nadlaktična kost Kosti podlaktice su: lakatna kost, palčana kost Kosti šake: zapešćajne, pešćajne, kosti prstiju NADLAKTIČNA KOST (HUMERUS)  cjevasta kost, najdulja kost gornjeg uda  na proksimalnom kraju humerusa ističe se glava humerusa (caput humeri) koja je zglobna ploha u obliku dijela pune kugle za uzglobljavanje sa skapulom, a okrenuta je prema gore i medijalno  uz rub ove plohe nalazi se vrat humerusa (collum anatomicum)  os glave i vrata zatvara s trupom kut od 130°, otvoren medijalno  druga ploha, trochlea humeri, u obliku poprečno položena punog valjka uzglobljava se sa lakatnom kosti (ulna)

32

KOSTI PODLAKTICE (OSSA ANTEBRACHII)  medijalno se u podlaktici nalazi lakatna kost (ulna), a lateralno palčana kost (radius) koje su u takvom položaju kada je sama ruka u orijentacijskom položaju  ulna je malo dulja od radijusa, a između njih se nalazi međukoštani prostor (spatium interoseum antebrachii) Lakatna kost (ulna) – duga kost  na proksimalnom dijelu lakatne kosti nalazi se zglobna ploha (incisura trochlearis) poput dijela poprečno položena šupljeg valjka, koja se uzglobljava sa trohlejom humerusa  distalni kraj ulne na lateralnoj strani ima zglobnu plohu u obliku dijela uzdužno postavljena niskoga valjka (circumferentia articularis) za uzglobljavanje sa radijusom

22 – corpus 23 – olecranon 24 – incisura trochlearis 25 – processus coronoideus 26 – incisura radialis 27 – tuberositas ulnae 28 – crista supinatoria 29 – margo interosseus 30 – facies anterior 31 – margo anterior 32 – facies medialis 33 – facies posterior 34 – margo posterior 35 – foramen nutritium 36 – caput ulnae 37 – circumferentia articularis 38 – processus styloideus ulnae

33

Palčana kost (radius) – duga kost  proksimalni kraj glave radijusa (caput radii) je uzdužno postavljen puni niski valjak čiji se plašt (circumferentia articularis) uzglobljava s ulnom  gornja baza valjka (fovea articularis) konkavna je i uzglobljava se s kapitulumom humerusa  distalni kraj palčane kosti koji ima oblik krnje četverostrane piramide čija baza tvori zglobnu plohu (facies articularis carpalis) za uzglobljavanje sa nizom zapešćajnih kostiju

1 – corpus radii 2 – caput radii 3 – fovea articularis 4 – circumferentia articularis 5 – collum radii 6 – tuberositas radii 7 – margo medialis (interosseus) 8 – facies anterior 9 – margo anterior 10 – facies lateralis 11 – margo posterior 12 – facies posterior 13 – tuberositas pronatoria 14 – procerssus styloideus 15 – incisura ulnaris 16 – facies articularis carpalis 17, 18, 19 i 20 – žlijebovi 21 – tuberculum dorsale

34

KOSTI ŠAKE (OSSA MANUS) U kosti šake spadaju:  zapešćajne kosti (ossa carpi)  pešćajne kosti (ossa metacarpi)  kosti prstiju šake (ossa digitorum manus, phalanges) Zapešćajne kosti  nalaze se u korijenu šake  u obliku su dvaju poprečno položenih nizova s po četirima kostima  rijetko je slučaj da se u središnjem dijelu pojavi središnja kost (os centrale) Proksimalni niz zapešćajnih kostiju (radijalno prema ulnarnom): 1. Čunasta kost (os scaphoideum) 2. Polumjesečasta kost (os lunatum) 3. Trokutasta kost (os triquetrum) 4. Graškasta kost (os pisiforme) Distalni niz zapešćajnih kostiju: 1. Trapezna kost (os trapezium) 2. Trapezoidna kost (os trapezoideum) 3. Glavičasta kost (os capitatum) 4. Kukasta kost (os hamatum) Pešćajne kosti – ima ih 5, iako su malene pripadaju skupini dugih kostiju Kosti prstiju šake – članci prstiju (po tri u svakom prstu), pripadaju dugim kostima  proksimalni kraj falange je baza (basis phalangis) koja nosi zglobnu plohu u obliku dvodijelne jamice  na proksimalnoj falangi zglobna ploha je u obliku dijela šuplje kugle  distalni kraj ima oblik poprečno položena punoga valjka s brazdom vodiljom (trochlea phalangis)

35

36

Suodnos između kostiju podlaktice i kostiju šake

1 – radius 2 – ulna 3 – metakarpalne kosti

Proksimalni niz A – Čunasta kost B – Polumjesečasta kost C – Trokutasta kost D – Graškasta kost

Distalni niz E – Trapezna kost F – Trapezoidna kost G – Glavičasta kost H – Kukasta kost 37

KOSTI ZDJELIČNOG OBRUČA (Cingulum pelvicum / Cingulum membri inferioris)  pomoću ovih kostiju je skelet noge povezan sa aksijalnim skeletom Kosti zdjeličnog obruča su:  dvije zdjelične kosti (ossa coxae)  križna kost (os sacrum)  trtična kost (os coccygis) ZDJELIČNA KOST (OS COXAE)  nepravilna kost, ima obilježja i pločastih kostiju  zaštićuje zdjelične organe  do razdoblja puberteta sastoji se od triju kostiju odvojenih hrskavicom, a potom postaje koštanom cjelinom:  BOČNA (CRIJEVNA) KOST (Os illium) – u gornjem dijelu  SJEDNA KOST (Os ischii) – dorzalni i kaudalni dio zdjelične kosti  STIDNA KOST (Os pubis) – ventralni i kaudalni dio  trupovi ovih kostiju sastaju se u sjedini zdjelične kosti, gdje se s vanjske strane nalazi acetabulum čiji periferni dio (facies lunata) služi za uzglobljavanje sa bedrenom kosti Bočna kost (Os illium)  svojim trupom (corpus ossis ilium) tvori gornji dio acetabuluma  medijalno i iza ilijačne jame (fossa iliaca) nalazi se zglobna ploha za sacrum (facies auricularis) Stidna kost (Os pubis)  trupovi i grane stidne i sjedne kosti oblikuju veliki otvor (foramen obturatum) zatvoren membranom s koje polaze mišići  na prijelazu gornje stidne kosti u donju, s medijalne strane nalazi se ploha (facies symphisialis) → povezana s jednakom takvom plohom na kosti u suprotnoj antimeri pomoću vezivnohrskavične pločice  oblikuje spoj koji se naziva preponska simfiza (symphisis pubica) KRIŽNA KOST (OS SACRUM)  izgrađuje je 5 koštano sraslih križnih kralješaka  kost trokutasta oblika spljoštena na ventrodorzalno  poput ubačena klina, nalazi se između stražnjih dijelova zdjeličnih kostiju, s kojim tvori zdjelični obruč  prednja površina sakruma tvori stražnju stijenku male zdjelice  naziva se facies pelvica  četiri otvora na površinama kroz koje iz kralješničnog kanala izlaze grane moždinskih živaca  na pobočnim stranama nalazi se po jedna zglobna ploha (facies auricularis) za uzglobljavanje sa zdjeličnom kosti  gornji dio sakruma širi je i masivniji, jer sudjeluje u prijenosu težine

38

TRTIČNA KOST (OS COCCYGIS)  zamjetno manja od križne kosti  trokutasta oblika s vrhom usmjerenim prema dolje koji je ujedno kaudalni završetak kralješnice  tvore je 3-4 sraštena rudimentarna kralješka

Skelet zdjelice 1 – Os sacrum 2 – Os ilium 3 – Os ischii 4 – Os pubis 5 – Simfiza 6 – Acetabulum zdjelične kosti 7 – Foramen obturatum 8 – Os coccygis

39

KOSTI NOGE Kost natkoljenice: natkoljenična kost Kosti potkoljenice: goljenična kost, lisna kost Kosti stopala: kosti zastoplja, kosti sredostoplja, kosti prstiju U oblikovanju koljenog zgloba sudjeluje iver (patella). NATKOLJENIČNA (BEDRENA) KOST (FEMUR, OS FEMORIS)  najteža i najveća cjevasta kost u tijelu  dijeli se na:  corpus femoris koji sadrži tri plohe: facies anterior, facies lateralis i facies medialis  collum femoris  extremitas proximalis et distalis  collum femoris i corpus femoris zatvaraju kolodijafizni kut  najveći dio proksimalnog kraja tvori glava bedrene kosti (caput femoris) koja oblikuje 2/3 pune kugle i uzglobljava se sa acetabulumom  kondili femura objedinjeni su u zglobnu plohu za patellu (facies patellaris)  na donjoj i stražnjoj strani površine kondila nalaze se zglobne plohe za spajanje sa goljeničnom kosti  plohe su konveksne u sagitalnom smjeru i nalik su poprečno položenim punim valjcima

Najvažniji dijelovi prikazani na slici, su:

femura,

1 – corpus femoris 2 – collum femoris 3 – facies anterior 4 – facies lateralis 5 – facies medialis 12 – caput femoris 14 – linea intertrochanterica 17 – trochanter major 18 – fossa trochanterica 19 – trochanter minor 20 – condylus medialis 21 – condylus lateralis 22 – facies patellaris 25 – facies poplitea

40

IVER (PATELLA)  sezamska kost koja se nalazi u tetivi četveroglavog mišića bedra, ispred koljena  stražnja površina ivera zglobna je ploha za uzglobljavanje sa femurom

KOSTI POTKOLJENICE (OSSA CRURIS)  medijalno se nalazi goljenična kost, a lateralno i malo straga lisna kost Goljenična kost (Tibia)  proksimalni kraj tibije zadebljan je u obliku dva kondila koji na gornjoj strani tvore konkavne zglobne plohe za koljeni zglob (facies articulares superiores)  lateralno i straga na proksimalnom kraju nalazi se zglobna ploha za lisnu kost  distalni kraj koji je u obliku krnje četverostrane piramide čija je baza okrenuta prema stopalo tvori konkavnu zglobnu plohu (facies articulares inferior) za uzglobljavanje sa gležanjskom kosti → u obliku dijela poprečno položenog šupljeg valjka  na lateralnoj površini medijalnog gležnja nalazi se sagitalna zglobna ravnina za uzglobljavanje sa gležanjskom kosti  na lateralnoj površini distalnog kraja nalazi se hrapavost za pripajanje ligamenata kojima se goljenična i lisna kost spajaju

Najvažniji dijelovi prikazani na slici, su:

tibije,

1 – corpus tibiae 2 – condylus medialis 3 – condylus lateralis 9 – facies articularis fibularis s njom se uzglobljuje caput fibulae 11 – tuberositas tibiae 19 – malleolus medialis 20 – sulcus malleolaris 21 – incisura fibularis na nju se sindesmotički veže fibula

41

Lisna kost (Fibula)  lateralna kost potkoljenice  proksimalni kraj, glava (caput fibulae) nosi ravnu zglobnu plohu za tibiju  na medijalnoj površini maleola nalazi se ravna sagitalna zglobna ploha za gležanjsku kost

Najvažniji dijelovi fibule, prikazani na slici, su: 1 – caput fibulae 2 – facies articularis capitis 3 – apex capitis 4 – corpus fibulae 14 – facies articularis malleoli lateralis

42

KOSTI STOPALA (OSSA PEDIS)  kosti zastoplja (tarsus) čine:  proksimalno tarzalne kosti (ossa tarsi)  distalno kosti sredostoplja (ossa metatarsi)  kosti nožnih prstiju (ossa digitorum pedis) – članci (phalanges)  kosti stopala su duge kosti, a oblikuju dva svoda – uzdužni i poprečni (konveksitet prema gore-dorzalno) KOSTI ZASTOPLJA (OSSA TARSI) (7) 1. Medijalni niz tarsusa:  gležanjska kost (talus) – spaja se s potkoljenicom  čunasta kost (os naviculare) – nalazi se ispred gležanjske kosti  klinaste kosti (os cuneiforme mediale, intermedium et laterale) 2. Lateralni niz tarsusa:  petna kost (calcaneus) – lateralno do gležanjske kosti  kockasta kost (os cuboideum) – ispred petne kosti 3. Proksimalni niz: gležanjska kost, petna kost i čunasta kost 4. Distalni niz: klinaste kosti, kocakasta kost Gležanjska kost (talus)  kao najviše smještena kost stopala uzglobljava se sa kostima potkoljenice  na gornjoj strani trupa nalazi se zglobno tijelo poprečno položena punoga valjka (trochlea tali)  nosi tri plohe za uzglobljavanje sa tibijom i fibulom  gornja ploha tvori dio plašta valjka, a dvije pobočne plohe su dijelovi baza valjka  glava talusa (caput tali) se sa prednjom konveksnom zglobnom plohom veže za navikularnu kost  s donje strane trupa, vrata i glave nalazi se po jedna zglobna ploha za petnu kost Petna kost (calcaneus)  najveća tarzalna kost, oblikom podsjeća na kvadar  s gornje strane petne kosti nalaze se tri zglobne plohe za gležanjsku kost, a sprijeda se nalazi zglobna ploha za kockastu kost Čunasta kost (os naviculare)  na stražnjoj površini nosi zglobnu plohu za glavu gležanjske kosti  prednja površina podijeljena je na tri plohe za spajanje sa klinastim kostima Kockasta kost (os cuboideum)  straga je povezana s petnom kosti  sprijeda s četvrtom i petom metatarzalnom kosti  medijalno povezana s lateralnom klinastom kosti Klinaste kosti (Ossa cuneiformia)  nalaze se ispod navikularne kosti

43

KOSTI SREDOSTOPLJA – METATARZALNE KOSTI (OSSA METATARSI)  pripadaju dugim kostima  ove kosti se proksimalno uzglobljuju s odgovarajućim kostima tarzusa, a distalno s proksimalnim falangama prstiju KOSTI NOŽNIH PRSTIJU (OSSA DIGITORUM PEDIS)  pripadaju dugim kostima  ima ih po 3 u svakom prstu, izuzev palca gdje se nalaze 2 kosti  baza falanga (basis phalangis) nosi zglobnu plohu u obliku dvodijelne jamice, na proksimalnoj falangi ta je ploha oblika dijela šuplje kugle

44

SINDEZMOLOGIJA SINDEZMOLOGIJA  dio sustavne anatomije koji proučava spojeve među kostima (juncturae ossium, systema articulare)

Opća sindezmologija Podjela spojeva među kostima prema kontinuitetu tkiva: 1. SINARTROZE  spojevi među kostima gdje postoji kontinuitet (cjelovitost) tkiva koji spaja dva koštana elementa 2. DIARTROZE  spojevi među kostima gdje je kontinuitet prekinut šupljinom u sredini spoja SINARTROZE (SYNARTHROSES)  kontinuirani spoj između dviju kosti koji je ostvaren vezivnim, hrskavičnim i koštanim tkivom Sinartroza može biti:  SINDEZMOZA (syndesmosis)  spoj ostvaren čvrstim kolagenim vezivnim tkivom  sindezmoze mogu biti:  ligamenti (ligamentum) – povezani distalni dijelovi tibije i fibule  međukoštane opne (membrane) (membrana interossea) – između potkoljeničnih ili podlaktičnih kostiju  šavovi (sutturae) – povezuju rubove susjednih kostiju glave  suttura serrata – zupčasti šav  suttura squamosa – ljuskasti šav  suttura plana – ravni šav  gomphosis – spoj između zubnog korijena i okolne koštane stijenke  žuti ligamenti (ligamenta flava) – međusobno povezuju lukove kralješaka, a veze su građene od elastičnog vezivnog tkiva  sutturae ne dopuštaju pomicanje između susjednih kostiju, dok to u manjoj mjeri omogućavaju membrane i žuti ligamenti

VRSTE ŠAVOVA

SUTURA SERATTA

SUTURA SQUAMOSA

SUTURA PLANA

 SINHONDROZA (synchodrosis)  spoj dvaju koštanih elemenata hrskavičnim tkivom  najčešće su prisutne gdje djeluju tlačne i vlačne sile

45

 sinhondroze mogu biti:  prolazne (tranzitorne) – spojevi oblika valjkaste pločice koji su privremeni, jer nakon završena rasta bivaju zamijenjeni koštanim tkivom  nalaze se između epifize i dijafize dugih kostiju, a izgrađeni su od hijaline hrskavice  epifizna (metafizna) pločica rasta (lamina epiphysialis) – nepomična hrskavična pločica koja omogućuje rast kostiju u duljinu  trajne (permanentne) – spojevi građeni od vezivne hrskavice, a dopuštaju minimalne pomake susjednih elemenata  disci intervertebrales  rebrene hrskavice (cartilago costae)  symphisis pubica – spoj lijeve i desne stidne kosti  SINOSTOZA (synostosis)  kontinuirani koštani spoj koji spaja ili dvije kosti, ili dijelove jedne kosti, koju su prethodno bili odvojeni hrskavičnim tkivom  nadomještaju sutture između lubanjskih kostiju i epifiznu hrskavicu (čime rast kosti time biva završen)

DIARTROZE (DIARTHROSES)  nazivaju se zglobovima (articulationes) ili sinovijalnim spojevima (juncturae synoviales)  obilježava ih prekid kontinuiteta spojnoga tkiva u dubini, s održavanjem cjelovitosti na vanjskom dijelu spoja u obliku vezivne zglobne čahure koja obavija spoj, a dva koštana elementa se dodiruju  u svim zglobovima nalazi se HIJALINA HRSKAVICA (koja onemogućava trenje, vrlo je osjetljiva jer nema vlastitih krvnih žila, pa je prehranjuje sinovijalna tekućina)

ANATOMIJA ZGLOBOVA Obvezni elementi zgloba su (3):  zglobna ploha (facies articularis)  površina kosti koja se uzglobljava s odgovarajućom površinom duge kosti i prekrivne je slojem hijaline hrskavice  valjaju se jedno po druga, pa moraju biti kongruentne  većinom je jedna ploha konkavna, a druga konveksna  zglobna čahura (capsula articularis)  u potpunosti zatvara zglob  sastoji se od:  vanjskog vezivnog čvrstog sloja (membrana fibrosa) – povezuje zglobna tijela, pripaja se uz kost na konkavnom tijelu uz rub zglobne plohe, a na konveksnom tijelu ima inzerciju (pripoj) malo dalje od ruba plohe  unutrašnji sloj – tanka sinovijalna opna (membrana synovialis) – započinje uz rub konkavne zglobne plohe, a završava uz rub konveksne oblažući sve unutar zgloba

46



ova opna izlučuje i apsorbira zglobnu (sinovijalnu) tekućinu koja podmazuje plohe omogućujući im pomicanje i prehranjuje zglobnu hrskavicu

 zglobna šupljina (cavitas articularis)  nalazi se između zglobnih ploha  u potpunosti zatvorena zglobnom čahurom, a ispunjena sinovijalnom tekućinom  negativni tlak u zglobnoj šupljini omogućuje trajno prianjanje zglobnih ploha Dodatni (neobvezni, fakultativni) dijelovi zglobova:  vezivnohrskavične okrugle zglobne pločice (disci articulares) i hrskavični polumjeseci (menisci articulares) – povećavaju kongruitet zglobne površine, smanjuju i raspoređuju sile koje djeluju na kost, raspršuju sinovijalnu tekućinu, konveksnim rubovima spojeni sa zglobnom čahurom  disci se nalaze u čeljusnom zglobu, a menisci u koljenom zglobu  ligamenti – pojačavaju zglobnu čahuru, osiguravaju stabilnost zgloba čime omogućuju da glavica bude u čašici  zglobna usna (labrum articulare) – vezivnohrskavični prsten koji povećava konkavitet zglobnu plohu (zglob ramena, zglob kuka)  sluzne vrećice (bursae synovialis) – masni jastučići ispunjeni sinovijalnom tekućinom koji onemogućuju trenje između tetive i kosti  zglobni mišići (musculi articulares) – mišićna vlakna obližnjih mišića koja se vežu za zglobnu čahuru, te tijekom pokreta sprječavaju njeno uklještenje

DIJELOVI ZGLOBA: 1 – zglobno tijelo 2 – capsula articularis 3 – cavitas articularis 6 – hijalina hrskavica 7 – sinovijalna membrana 8 – fibrozna opna 9 – sinovijalni nabori

47

PODJELA ZGLOBOVA  prema spajanju koštanih elemenata  jednostavni zglob (articulatio simplex) – spajanje dva koštana elementa (zglob kuka)  složeni zglob (articulatio composita) – u jednoj zglobnoj čahuri uzglobljava se više kostiju (zglobovi zapešća, zastoplja)  kombinirani zglob – kosti se uzglobljavaju na dvama mjestima i kretnja se izvodi oko zajedničke osi istodobno u obama zglobovima (palčana i lakatna kost)  prema obliku zglobnih ploha: 1. Kuglasti zglob (a. spheroidea)  zglob u kojem je konveksno zglobno tijelo u obliku dijela kugle, a konkavno u obliku dijela šuplje kugle  zglob sa 3 osi – prema sagitalnoj (addukcija, abdukcija), prema vertikalno (rotacija), prema poprečnoj (fleksije – ante, retro)  rameni zglob i zglob kuka 2. Jajoliki zglob (a. ellipsoidea)  konveksno tijelo u obliku dijela elipsoida, a konkavno u obliku dijela šupljeg elipsoida  zglob sa 2 osi – sve kretnje osim rotacije su moguće  ručni zglob 3. Sedlasti zglob (a. sellaris)  zglobne površine poput sedla, svaka ima i konkavitet i konveksitet  omogućene sve kretnje osim rotacije  zglob između prve kosti pešća i trapezne kosti 4. Kutni zglob (ginglymus)  konveksno zglobno tijelo u obliku plašta valjka položenog poprečno u odnosu prema uzdužnoj osi kosti  konkavno zglobno tijelo – dio plašta šupljeg valjka, poprečno položenog  moguće su fleksija i ekstenzija  zglobovi između članaka prstiju, humeroulnarni zglob 5. Obrtni zglob (a. trochoidea)  konveksno zglobno tijelo ima oblik valjka, usporednog s uzdužnom osi kosti  konkavno zglobno tijelo dio je šupljeg valjka  omogućena je samo rotacija  zglobovi između ulne i radijusa, zglob između zuba atlasa i axisa 6. Ravni zglob (a. plana)  ravne plohe između kojih je omogućeno klizanje  zglobovi između vratnih kralješaka 7. Amphiartrosis – ravni zglobovi s okolnim jakim ligamentima koji dopuštaju minimalne pomake, to su sakroilijačni zglobovi i pojedini zapešćajni zglobovi

48

49

KRETNJE U ZGLOBOVIMA  Angularne (kutne) kretnje  Fleksija (pregibanje) – smanjenje kuta između dvaju susjednih dijelova tijela  Antefleksija  Retrofleksija – moguće ju je izvesti samo u postotku od 13%  Ekstenzija (opružanje) – povećanje kuta između dvaju dijelova tijela  Abdukcija (odmicanje) – odmicanje dijela tijela od trupa (lateralno)  Addukcija (primicanje) – primicanje dijela tijela trupu (medijalno)  Cirkumdukcija (kruženje) – kruženje u kuglastim zglobovima  antefleksija + abdukcija + retrofleksija (+ supinacija) + ekstenzija  Rotacija (obrtanje)  Supinacija (inverzija) – rotacija prema van (lateralno od tijela)  Pronacija (everzija) – rotacija prema unutra (medijalno) Moguće kretnje u određenim zglobovima

Vrsta zgloba Kuglasti (sferoidni) Jajoliki (elipsoidni) Sedlasti Kutni (ginglimus) Obrtni (trohoidni) Ravni Amfiartroze

Pokreti SVI SVE, osim ROTACIJE FLEKSIJA, EKSTENZIJA ROTACIJA klizanje minimalni pomaci

KRETNJE U ZGLOBOVIMA S OBZIROM NA OSI I RAVNINE Os pokreta je zamišljeni pravac koji prolazi sredinom zgloba (u kojem se vrši pokret), a okomit je na ravninu u kojoj se vrši pokret. Stoga imamo i tri osnovne osi pokreta:  u sagitalnoj osi  čeona ravnina pokreta

50

 u transverzalnoj osi  sagitalna ravnina pokreta

51

 u longitudinalnoj osi  poprečna ravnina pokreta

52

 pokreti u kosoj osi

 pokreti u čeljusnom zglobu

53

Specijalna sindezmologija  RAMENI ZGLOB (ARTICULATIO HUMERI) – sferoidni zglob  uzglobljavaju se konkavna ploha lopatice (cavitas glenoidalis) s glavom nadlaktične kosti  konkavno zglobno tijelo povećano je zglobnom vezivnohrskavičnom usnom (labrum glenoidale)  anatomska čahura humerusa je obilata i omogućuje kretnje širokog opsega  omogućene sve kretnje  srednji položaj je djelomična antefleksija i abdukcija  LAKATNI ZGLOB (ARTICULATIO CUBITI) – složeni zglob (composita)  a. humeroulnaris (kutni zglob) – konveksna zglobna ploha na humerusu (trochlea humeri) i konkavna ploha na ulni (incisura trochlearis), omogućene su jedino fleksija i ekstenzija  a. radioulnaris proximalis (trihoidni zglob) – konkavna incisura radialis ulne i konveksna circumferentia articularis glave radijusa, omogućena je rotacija  a. humeroradialis (prema obliku sferoidni, ali ovaj dio ne dopušta addukciju i abdukciju – kutni zglob) – konveksna glavica humerusa i jamica na glavi radijusa, omogućene: fleksija, ekstenzija, rotacija  RUČNI ZGLOB (ARTICULATIO RADIOCARPALIS) – elipsoidni zglob  spoj šake i podlaktice  konkavno tijelo je palčana kost (facies articularis carpalis) te zglobni disk distalnog radioulnarnog zgloba  konveksno tijelo jesu zglobne plohe čunaste, polumjesečaste i trokutaste kosti zapešća  omogućene kretnje fleksije (palmarne i dorzalne), abdukcije (šake, radijalna, ulnarna), cirkumdukcije  MEDIOKARPALNI ZGLOB (ARTICULATIO MEDIOCARPEA) – složeni zglob  nalazi se između proksimalnog i distalnog niza kostiju zapešća  zglobna crta između tih nizova nalikuje poprečno položenom slovu S  unutar ovoga zgloba uzglobljava se sedam kostiju (izuzev uzglobljavanja graškaste i trokutaste kosti)  kretnje se u zglobu vrše istodobno s kretnjama u radiokarpalnom zglobu (funkcionalna cjelina s istim)  u istoj zglobnoj čahuri uzglobljavaju se pobočne površine kostiju distalnog i proksimalnog niza (interkarpalni zglobovi)  zglobna čahura pojačana sa mnogo kratkih ligamenata na palmarnoj i dorzalnoj strani zgloba i u dubini  na palmarnoj i ulnarnoj strani nalaze se izbočenja koja su povezana vezivnom trakom → zajedno sa kostima karpusa zatvara canalis carpi (kroz njega prema šaci prolaze tetive mišića podlaktice i n. medianus)

54

 ZGLOB KUKA (ARTICULATIO COXAE) – kuglasti zglob  povezuje se zdjelična kost i bedrena kost  konveksna ploha je glava bedrene kosti (u obliku dijela pune kugle)  konkavna ploha je facies lunata acetabuluma, a povećana je kružnom usnom (labrum acetabulare)  omogućene sve kretnje, ali manjeg opsega  srednji položaj je djelomična antefleksija, abdukcija i vanjska rotacija  KOLJENI ZGLOB (ARTICULATIO GENUS) – trohoginglimus  tri kosti unutar zajedničke zglobne čahure – bedrena kost, goljenična kosti i iver  složeni zglob  na donjem i stražnjem dijelu kondila bedrene kosti nalaze se zglobne plohe za goljeničnu kost, a nalik su dijelu poprečno položena valjka – kutni zglob  konkavitet je goljenična kost, a konveksitet je femur  zglobna ploha na stražnjoj strani ivera uzglobljuje se sa zglobnom plohom (facies patellaris) na prednjem dijelu distalnog kraja femura  omogućene kretnje fleksije i ekstenzije  srednji položaj koljenog zgloba je djelomična fleksija  GORNJI NOŽNI ZGLOB (ARTICULATIO TALOCRURALIS) – ginglimus  povezuju se goljenična, lisna i gležanjska kost → složeni zglob  konkavno tijelo nalika poprečno položenom valjku tvore dvije plohe tibije (facies articularis inferior, facies articularis malleoli medialis) te fibula sa svojom plohom (facies articularis malleoli lateralis)  konveksno zglobno tijelo tvori poprečno položen valjak (trochlea tali) koga tibija i fibula obuhvaćaju poput kliješta  kretnje koje su omogućene su dorzalna fleksija i ekstenzija

55

Zglob

Vrsta zgloba

Konveksna površina

RAMENI ZGLOB (A. HUMERI)

SFEROIDNI (KUGLASTI)

Glava nadlaktične kosti

LAKATNI ZGLOB (A. CUBITI)

SLOŽENI kutni

- Humeroulnarni zglob

KUTNI

- Radioulnarni proksimalni zglob

TRIHOIDNI (OBRTNI)

- Humeroradijalni zglob

SFEROIDNI (prema obliku), KUTNI ZGLOB (funkcionalno-nije omogućena addukcija i abdukcija)

RUČNI ZGLOB (A. RADIOCARPALIS)

ELIPSOIDNI (JAJOLIKI)

ZGLOB KUKA (A. COXAE)

KUGLASTI

KOLJENI ZGLOB (A. GENUS)

GORNJI NOŽNI ZGLOB (A. TALOCRURALIS)

TROHOGINGLIMUS (obilježja i kutnog i obrtnog zloba!)

GINGLIMUS (KUTNI)

Konkavna površina

Kretnje koje su u zglobu omogućene

Lopatica (cavitas glenoidalis)

sve

sastoji se od: Trochlea humeri (humerus) Circumferentia articularis glave radijusa

Glavica humerusa

Zglobne plohe čunaste, polumjesečaste i trokutaste kosti zapešća Glava bedrene kosti Donji i stražnji dio kondila bedrene kosti / Prednji dio distalnog kraja femura

Trochlea tali

Incisura trochlearis (ulna)

fleksija, ekstenzija

Incisura radialis ulne

rotacija

Jamica na glavi radijusa

fleksija, ekstenzija, rotacija

Palčana kost (facies articularis carpalis) i zglobni disk distalnog radioulnarnog zgloba Facies lunata acetabuluma

Palmarna i dorzalna fleksija, abdukcija šake, radijalna i ulnarna abdukcija, cirkumdukcija Sve kretnje, ali manjeg opsega

Goljenična kost / Facies patellaris (iver)

fleksija, ekstenzija

2 plohe tibije (facies articularis inferior, facies articularis malleoli medialis) i 1 ploha fibule (facies articularis malleoli lateralis)

Dorzalna fleksija, ekstenzija

56

MIOLOGIJA Mišićni sustav (systema musculare) obuhvaća ukupno 752 mišića koji zajedno čine oko 40% tjelesne težine. Mišići imaju sposobnost kontrakcije i pri tome se izvode pokreti, proizvode toplinu te na koncu imaju i posturalnu ulogu (u održavanju uspravnog stava tijela). Funkcionalno tkivo mišića je mišićno tkivo. Osnova mišićnog tkiva su mišićne stanice koje se tijekom embrionalnog razvitka razvijaju iz mezoderma, odnosno iz mezenhimatskih stanica.

Opća miologija Diferencijacija MIŠIĆNOG TKIVA prema morfološkim i fiziološkim osobitostima:

Glatko mišićje

Poprečnoprugasto mišićje

Srčano mišićje

1. GLATKO MIŠIĆNO TKIVO  izgrađeno od izduljenih vretenastih stanica koje ne pokazuju poprečnu ispruganost  izgrađuje slojeve u stijenkama šupljih utrobnih organa, krvnih i limfnih žila, izolirane mišiće u oku i kožne mišiće  NE izgrađuje lokomotorni aparat  kontrakcija je sporija, pod utjecajem ANS-a 57

2. POPREČNOPRUGASTO MIŠIĆNO TKIVO a) Poprečnoprugasto SKELETNO mišićno tkivo  izgrađeno od dugačkih cilindričnih stanica → MIŠIĆNA VLAKNA ↓ citoplazma = SARKOPLAZMA stanična membrana = SARKOLEMA  stanice su građene od mnogobrojnih jezgara → nalaze se ispod sarkoleme  u središnjem dijelu su MIOFIBRILI (mišićna vlakanca) – protežu se cijelom duljinom vlakna  vlakna pokazuju optičku pojavu POPREČNE ISPRUGANOSTI ↓ nastaje zbog građe miofibrila i odnosa kontraktilnih bjelančevina – tanke AKTINSKE i debele MIOZINSKE niti  kontrakcija ovih mišića brža i snažnija, pod utjecajem naše volje b) Poprečnoprugasto SRČANO mišićno tkivo  izgrađuje SRČANI MIŠIĆ  izgrađuju ga mišićne stanice koje se granaju te se ograncima vežu za susjedne zglobove  spojni sklopovi ili prijelazne ploče  optička pojava poprečne ispruganosti  kontrakcija snažna, ritmična i nije pod utjecajem naše volje Razlika između poprečnoprugaste muskulature SKELETNO mišićno tkivo

Morfološka razlika

 međusobno sve stanice odvojene, između vlakana nema veze, paralelne su, nemaju kontakt, impuls se dovodi do svakog vlakna posebno

Funkcionalna  pod utjecajem naše volje razlika

SRČANO mišićno tkivo  DISCI INTERCALARES – spojevi između stanica koje čine SINCICIJ zbog toga što od nastanka impulsa u 1 ms se isti mora proširiti cijelim miokardom  nema živčanih stanica pa se impuls širi mišićnim stanicama  pod utjecajem ANS-a

58

ANATOMIJA SKELETNIH MIŠIĆA  aktivni dio lokomotornog sustava  funkcionalni dio je MIŠIĆNA STANICA  skraćivanje (kontrakcija) i relaksacija ↓ Funkcije kontrakcije:  STATIČKA – svojom napetošću održava stav; fiksacija zglobova u položaj  DINAMIČKA – pokret Osnovna građa mišića:  TRBUH (venter)  središnji dio mišića  izgrađuju ga usporedna mišićna vlakna koja se protežu između dviju tetiva  svako vlakno na obama krajevima vezano uz tetivu  VEZIVNI DIJELOVI  TETIVE (tendo) (2)  periferni dio kojim se mišić veže za kost  na mjestu pripoja uraštaju u PERIOST  ostvarivanje čvrste veze između kosti i mišića  izgrađena od usporednih kolagenih vlakana  čvrsta, savitljiva, nerastezljiva  ČAHURA MIŠIĆA (fascia)  čine je vezivne strukture  povlači se u dubinu mišića jer su mišićne stanice veoma aktivne  krv mora dospjeti u svako mišićno vlakno Pripoji (inzercije) mišića:  POLAZIŠTE (origo) – proksimalna inzercija, a naziva se fiksna točka (punctum fixum)  HVATIŠTE (insertio) – distalna inzercija, a naziva se mobilna točka (punctum mobile)  mogu se zamijeniti, ovisno o funkciji  obično se u širem smislu insertio naziva svaki pripoj mišića uz kost

59

MOTORIČKA PLOČA (MIŠIĆNO-ŽIVČANI SPOJ)  nalazi se u sredini mišićnog vlakna  SINAPSA između membrane mišićnog vlakna i završetka živčanog vlakna ↓ između se nalazi sinaptička pukotina u koju se izlučuje ACETILKOLIN ↓ prenošenje podražaja sa živčanog na mišićno vlakno ↓ živčani impuls izaziva AKCIJSKI POTENCIJAL i depolarizaciju mišićnih vlakana ↓ skraćenje mišićnog trbuha približavanje hvatišta polazištu ← KONTAKCIJA (  funkcija mišića!) ↓     

IZOTONIČKA – dovodi do promjene duljine mišića (skraćenje) IZOMETRIČKA – povećanje tonusa mišića, ali se ne mijenja njegova duljina KONCENTRIČNA – dovodi do skraćivanja mišića EKSCENTRIČNA – mišić se izduljuje TONUS MIŠIĆA – uvijek prisutna kontrakcija mišića kod osoba koje su pri svijesti

MOTORNA JEDINICA = sva mišićna vlakna koja inervira jedna živčana stanica  živčani impuls pokreće pokreće kontrakciju svih vlakana jedne motorne jedinice  snaga mišića razmjerna broju aktiviranih motornih jedinica KRETNJE MIŠIĆA:  AGONISTI – započinju kretnju, glavni mišići određene kontrakcije  SINERGISTI – izvode isti pokret, pomažu agonistima  ANTAGONISTI – pokret suprotan pokretima agonista  FIKSATORI – osiguravaju da jedna od dviju inzercija agonista bude punktum fiksum  određen smjer kretnje

60

OBLICI I GRAĐA MIŠIĆA PREMA TRBUHU 1. M. fusiformis (vretenasti) – izduljeni trbuh stanjen na krajevima i duge tetive 2. M. biceps – mišić koji polazi sa dvije glave 3. M. triceps – mišić koji polazi sa tri dijela 4. M. quadriceps – mišić koji ima četiri glave 5. M. biventer – ima dva trbuha između kojih su tetive (dvije se vežu za kost, jedna je između koja se veže za ostale strukture) 6. M. tetracaudatus – ima četiri distalne tetive i jedno polazište ODNOS TETIVE I TRBUHA MIŠIĆA  PERASTI MIŠIĆI (M. pennatus)  M. unipennatus – mišićna vlakna samo s jedne strane tetive  M. bipennatus – mišićna vlakna s obje strane tetiva  M. multipennatus  M. orbicularis – oko izvodnih kanalića mokraćnog i probavnog sustava  M. quadratus – snažni mišićni snopovi  M. planus – oblik tanke ploče, tvore ga usporedna vlakna, početak i završetak mišića završavaju u aponeurozama  M. rectus – na pripojištima imaju kratke završetke  M. sphincter – tvore ga mišićna vlakna koja zatvaraju krug, nema tetivu i ne veže se za kost, nego su vlakna usporedna s površinom i tvore obruč oko tjelesnih otvora  Mm. dilatatori – proširuju otvore

61

62

Specijalna miologija  PODJELA MIŠIĆA MIŠIĆI GLAVE (MUSCULI CAPITIS)  MIMIČNI (KOŽNI) MIŠIĆI  ŽVAČNI (MASTIKATORNI) MIŠIĆI  M. temporalis  M. masseter  M. pterygoideus medialis  M. pterygoideus lateralis  iz skupine suprahioidnih mišića  M. digastricus  M. mylohyoideus  M. geniohyoideus  VANJSKI MIŠIĆI OČNE JABUČICE  MIŠIĆI SREDNJEG UHA  MIŠIĆI JEZIKA  MIŠIĆI MEKOG NEPCA I ŽDRIJELA MIŠIĆI VRATA (MUSCULI COLLI)  MIŠIĆI PREDNJE STRANE VRATA  M. digastricus  M. mylohyoideus  M. stylohyoideus  M. geniohyoideus  Mišići mekog nepca  Mišići ždrijela (kružni)  DUBOKI mišići prednje strane vrata  M. longus colli  M. longus capitis  M. rectus capitis anterior  MIŠIĆI LATERALNE STRANE VRATA  M. sternocleidomastoideus  Skalenski mišići  MIŠIĆI LEĐA I STRAŽNJE STRANE VRATA (MUSCULI DORSI)  SPINOTRANSVERZALNI MIŠIĆI  M. splenius  M. erector spinae  TRANSVERZOSPINALNI MIŠIĆI  M. semispinalis  M. multifudus  Mm. rotatores  Mm. interspinales  Mm. transverzarii  SUBOKCIPITALNI MIŠIĆI VRATA

63

MIŠIĆI PRSNOG KOŠA (MUSCULI THORACIS)  Mm. intercostales externi et interni  Diaphragma (ošit) MIŠIĆI TRBUHA (MUSCULI ABDOMINIS)  MIŠIĆI ANTEROLATERALNE STIJENKE  M. rectus abdominis  M. obliquus externus abdominis  M. obliquus internus abdominis  M. transversus abdominis  MIŠIĆI STRAŽNJE STIJENKE  M. quadratus lumborum  M. psoas major  MIŠIĆI DNA MALE ZDJELICE  DIAPHRAGMA PELVIS  M. levator ani  M. coccygeus  DIAPHRAGMA UROGENITALE  M. transversus perinei profundus  M. transversus perinei superficialis  M. bulbospongiosus  M. ischiocavernosus MIŠIĆI GORNJEG UDA (MUSCULI MEMBRI SUPERIORIS)  MIŠIĆI RAMENOG OBRUČA  M. trapezius  M. pectoralis minor  M. serratus anterior  M. levator scapulae  M. rhomboideus  MIŠIĆI RAMENOG ZGLOBA  M. pectoralis major  M. latissimus dorsi  M. subscapularis  M. deltoideus  M. supraspinatus  M. infraspinatus  M. teres minor  M. teres major  M. coracobrachialis  MIŠIĆI NADLAKTICE  M. biceps brachii  M. brachialis  M. triceps brachii  MIŠIĆI PODLAKTICE  Mišići prednje skupine podlaktice  Mišići lateralne i stražnje strane podlaktice

64

MIŠIĆI DONJEG UDA (MUSCULI MEMBRI INFERIORIS)  MIŠIĆI ZDJELICE  UNUTARNJI MIŠIĆI ZDJELICE  VANJSKI MIŠIĆI ZDJELICE  M. gluteus maximus  M. gluteus medius et minimus  M. quadratus femoris  MIŠIĆI NATKOLJENICE  MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE NATKOLJENICE  M. quadriceps femoris  MIŠIĆI STRAŽNJE SKUPINE NATKOLJENICE  M. semitendinosus  M. semimebranosus  M. biceps femoris  MIŠIĆI MEDIJALNE SKUPINE NATKOLJENICE  MIŠIĆI POTKOLJENICE  MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE POTKOLJENICE  MIŠIĆI LATERALNE SKUPINE POTKOLJENICE  MIŠIĆI STRAŽNJE SKUPINE POTKOLJENICE  MIŠIĆI STOPALA

65

 TEMELJNE KARAKTERISTIKE MIŠIĆA (bitnih za pripremu ispita)  M. sternocleidomastoideus  mišić koji se može palpirati na lateralnoj strani vrata  polazište na manubrium sterni i na medijalnoj strani klavikule  hvatište na mastoidnom nastavku sljepoočne kosti i na zatiljnoj kosti  kontrakcijom pregiba glavu, pomoćni inspiratorni mišić  Diaphragma (ošit) o oblikuje donju stijenku prsne šupljine o okrugli pločasti mišić u obliku kupole o inspiratorni mišić (tijekom kontrakcije spušta se u aponeurozni dio mišića, povećava se vertikalni promjer prsne šupljine) o inervira je n. phrenicus (plexus cervicalis)  M. trapezius – najveći mišić ramenog obruča, kontrakcija cijelog mišića povlači rame prema natrag  M. pectoralis minor – polazi sa 3./5. rebra, a hvata se za skapulu, protrakcija i depresija ramena  M. pectoralis major – ima veliko polazište (klavikula, sternum, 2./6. rebro), adukcija, pronacija i antefleksija ruke  M. latissimus dorsi – polazište sa trnastog nastavka Th6-Th12 i fascie thoracolumbalis; retrofleksija, adukcija i pronacija ruke  M. deltoideus – polazište sa klavikule, akromiona i skapule; abdukcija, antefleksija, pronacija, retrofleksija i supinacija ruke  M. biceps brachii – fleksija i supinacija podlaktice  M. triceps brachii – ekstenzija podlaktice  M. gluteus maximus – polazište je stražnja strana bočne kosti, sakruma i trtične kosti, a hvatište je na femuru i tractusu iliotibialisu; vrši ekstenziju i supinaciju natkoljenice i ekstenziju potkoljenice  M. quadratus femoris – supinacija potkoljenice  M. quadriceps femoris – sastoji se od 4 mišića, vrši fleksiju natkoljenice i ekstenziju potkoljenice  M. biceps femoris – vrši ekstenziju natkoljenice, fleksiju i supinaciju potkoljenice

66

PODSJETNIK IZ OSTEOLOGIJE 1/3 Duge kosti (ossa longa)  kosti udova, izuzev kostiju zapešća i zastoplja Kratke kosti (ossa brevia)  kosti zastoplja i zapešća, trup kralješka Pločaste kosti (ossa plana)  kosti lubanje, lopatica Sezamske kosti (ossa sesamoidea)  patella Nepravilne kosti (ossa irregularia)  kralješci, pojedine kosti lubanje, zdjelična kost (ima obilježja i pločastih kostiju!) Pneumatične kosti (ossa pneumatica)  sitasta kost, klinasta kost, čeona kost, gornja čeljust  paranazalni sinusi  sljepoočna kost  srednje uho povezano sa ždrijelom Rebra (costae)  duge plosnate kosti Trup kralješka (corpus vertebrae)  nepravilna kost Prsna kost (sternum)  plosnata kost Zdjelična kost (os coxae)  nepravilna kost Bedrena kost (femur)  cjevasta kost Iver (patella)  sezamska kost Kosti sredostoplja (metatarzalne kosti, ossa metatarsi)  duge kosti Kosti nožnih prstiju (ossa digitorum pedis)  duge kosti Ključna kost (clavicula)  duga kost Lopatica (scapula)  pločasta kost Lakatna kost (ulna)  duga kost Palčana kost (radius)  duga kost Pešćajne kosti  duge kosti Kosti prstiju šake  duge kosti KOSTI GLAVE  Kosti neurokranija  Čeona kost (os frontale)  Tjemena kost (os parietale)  Zatiljna kost (os occipitale)  Klinasta kost (os sphenoidale)  Sljepoočna kost (os temporale)  Kosti viscerokranija  Parne kosti viscerokranija  Gornja čeljust (maxilla)  Jagodina kost (os zygomaticum)  Suzna kost (os lacrimale)  Nosna kost (os nasale)  Nepčana kost (os palatinum)  Donja nosna školjka (Concha nasali inferior)

67

PODSJETNIK IZ OSTEOLOGIJE 2/3  Neparne kosti viscerokranija  Raonik (vomer)  Sitasta kost / rešetnica (os ethmoidale)  Donja čeljust (mandibula)  Jezična kost (os hyoideum) PNEUMATIZIRANE KOSTI  Čeona kost (os frontale)  Klinasta kost (os spheonidale)  Sljepoočna kost (os temporale)  Gornja čeljust (maxilla)  Sitasta kost / rešetnica (os ethmoidale) KRALJEŠCI  7 vratnih kralješaka (vertebrae cervicales)  12 prsnih kralješaka (vertebrae thoracicae)  5 slabinskih kralješaka (vertebrae lumbales)  5 križnih kralješaka (vertebrae sacrales) → sraslo u os sacrum (križnu kost)  3-4 trtična kralješka (vertebrae coccygeae) → sraslo u os coccygis

ZAVOJI KRALJEŠNICE U SAGITALNOJ RAVNINI  vratni dio kralješnice (konkavitet natrag) → cervikalna lordoza  prsni dio kralješnice (konkavitet naprijed) → torakalna kifoza  slabinski dio kralješnice (konkavitet natrag) → lumbalna lordoza  križni dio kralješnice (konkavitet naprijed) → sakralna kifoza

68

PODSJETNIK IZ OSTEOLOGIJE Popis kostiju važnih za pripremu ispita 3/3  REBRA (COSTAE)  GLAVA REBRA (CAPUT COSTAE)  VRAT REBRA (COLLUM COSTAE)  KVRŽICA (TUBERCULUM COSTAE)  TRUP REBRA (CORPUS COSTAE)  PRSNA KOST (STERNUM)  DRŽAK PRSNE KOSTI (MANUBRIUM STERNI)  TRUP PRSNE KOSTI (CORPUS STERNI)  MAČOLIKI NASTAVAK (PROCESSUS XIPHOIDEUS)  KRIŽNA KOST (OS SACRUM)  TRTIČNA KOST (OS COCCYGIS)  KOSTI GLAVE (OSSA CRANII)  KOSTI RAMENOG OBRUČA (CINGULUM PECTORALE)  LOPATICA (SCAPULA)  KLJUČNA KOST (CLAVICULA)  NADLAKTIČNA KOST (HUMERUS)  KOSTI PODLAKTICE (OSSA ANTEBRACHII)  LAKATNA KOST (ULNA)  PALČANA KOST (RADIUS)  KOSTI ŠAKE (OSSA MANUS)  ZAPEŠĆAJNE KOSTI (OSSA CARPI)  PEŠĆAJNE KOSTI (OSSA METACARPI)  KOSTI PRSTIJU ŠAKE (OSSA DIGITORUM MANUS, PHALANGES)  KOSTI ZDJELIČNOG OBRUČA (CINGULUM PELVICUM)  ZDJELIČNA KOST (OS COXAE)  BOČNA (CRIJEVNA) KOST (OS ILLIUM)  SJEDNA KOST (OS ISCHII)  STIDNA KOST (OS PUBIS)  NATKOLJENIČNA (BEDRENA) KOST (FEMUR)  IVER (PATELLA)  KOSTI POTKOLJENICE (OSSA CRURIS)  GOLJENIČNA KOST (TIBIA)  LISNA KOST (FIBULA)  KOSTI STOPALA (OSSA PEDIS)  KOSTI ZASTOPLJA (TARSUS)  TARZALNE KOSTI (OSSA TARSI)  GLEŽANJSKA KOST (TALUS)  ČUNASTA KOST (OS NAVICULARE)  KLINASTE KOSTI (OSSA CUNEIFORMIA)  PETNA KOST (CALCANEUS)  KOCKASTA KOST (OS CUBOIDEUM)  KOSTI SREDOSTOPLJA (OSSA METATARSI)  KOSTI NOŽNIH PRSTIJU (OSSA DIGITORUM PEDIS) – ČLANCI (PHALANGES)

69

PODSJETNIK IZ SINDEZMOLOGIJE 1/1        

KUGLASTI ZGLOB (a. spheroidea)  rameni zglob, zglob kuka JAJOLIKI ZGLOB (a. ellipsoidea)  ručni zglob SEDLASTI ZGLOB (a. sellaris)  zglob između prve kosti pešća i trapezne kosti KUTNI ZGLOB (ginglymus)  humeroulnarni zglob OBRTNI ZGLOB (a. trochoidea)  zglobovi između ulne i radijusa TROHOGINGLIMUS  koljeni zglob RAVNI ZGLOB (a. plana)  zglobovi između vratnih kralješaka AMPHIARTROSIS  sakroilijačni zglobovi, pojedini zapešćajni zglobovi

ANATOMSKI BITNI ZGLOBOVI:  RAMENI ZGLOB (articulatio humeri)  sferoidni zglob  LAKATNI ZGLOB (articulatio cubiti)  trihoidni zglob  RUČNI ZGLOB (articulatio radiocarpalis)  elipsoidni zglob  MEDIOKARPALNI ZGLOB (articulatio mediocarpalis)  ZGLOB KUKA (articulatio coxae)  kuglasti zglob  KOLJENI ZGLOB (articulatio genus) – trohoginglimus  GORNJI NOŽNI (SKOČNI) ZGLOB (articulatio talocruralis) – ginglimus KRETNJE U ZGLOBOVIMA:  ANGULARNE KRETNJE  FLEKSIJA (PREGIBANJE) – ANTEFLEKSIJA, RETROFLEKSIJA  EKSTENZIJA (OPRUŽANJE)  ABDUKCIJA (ODMICANJE) – od trupa (LATERALNO)  ADDUKCIJA (PRIMICANJE) – MEDIJALNO  CIRKUMDUKCIJA (KRUŽENJE) = antefleksija + abdukcija + retrofleksija (+ supinacija) + ekstenzija  U KUGLASTIM ZGLOBOVIMA  ROTACIJA  SUPINACIJA (INVERZIJA) – PREMA VAN (LATERALNO OD TIJELA)  PRONACIJA (EVERZIJA) – PREMA UNUTRA (MEDIJALNO)

70

PODSJETNIK IZ MIOLOGIJE 1/3 OPĆI DIO 752 MIŠIĆA  SYSTEMA MUSCULARE (40% tjelesne težine, sposobnost kontrakcije omogućava pokrete; proizvodnja topline; posturalna uloga) SKELETNO MIŠIĆJE  aktivni dio lokomotornog sustava, funkcionalni dio je mišićna stanica koja ima sposobnost kontrakcije (statička i dinamička uloga) i relaksacije MIŠIĆNO TKIVO  u embrionalnom razdoblju se razvija iz mezoderma  podjela prema morfološkim i fiziološkim osobitostima  glatko mišićje – nema poprečne ispruganosti, igrađuje stijenke šupljih organa i žila, ne sudjeluje u izgradnji lokomotornog sustava, sporija kontrakcija  poprečnoprugasto skeletno – mišićna vlakana pokazuju poprečnu ispruganost (građa miofibrila te odnos aktinskih i miozinskih niti!), kontrakcija brža (pod utjecajem naše volje)  poprečnoprugasto srčano – srčani mišić, DISCI INTERCALARES, snažna i ritmična kontrakcija (nije pod utjecajem naše volje) DIJELOVI MIŠIĆA: trbuh (venter), vezivni dijelovi (2× tendo, fascia) i pripoji (polazište i hvatište  punctum fixum i punctum mobile) NEUROMUSKULARNA SINAPSA  acetilkolin – prijenos podražaja sa živčanog na mišićno vlakno – AKCIJSKI POTENCIJAL i depolaziracija  KONTRAKCIJE (izotonička, izometrička, koncentrična, ekscentrična, tonus mišića) MOTORNA JEDINICA = sva mišićna vlakna koja inervira jedna živčana stanica KRETNJE MIŠIĆA  agonisti, sinergisti, antagonisti i fiksatori

71

PODSJETNIK IZ MIOLOGIJE 2/3 SPECIJALNI DIO MIŠIĆI GLAVE (MUSCULI CAPITIS)  MIMIČNI (KOŽNI) MIŠIĆI  ŽVAČNI (MASTIKATORNI) MIŠIĆI  VANJSKI MIŠIĆI OČNE JABUČICE  MIŠIĆI SREDNJEG UHA  MIŠIĆI JEZIKA  MIŠIĆI MEKOG NEPCA I ŽDRIJELA MIŠIĆI VRATA (MUSCULI COLLI)  MIŠIĆI PREDNJE STRANE VRATA  MIŠIĆI LATERALNE STRANE VRATA  M. sternocleidomastoideus  MIŠIĆI LEĐA I STRAŽNJE STRANE VRATA (MUSCULI DORSI)  SPINOTRANSVERZALNI MIŠIĆI  TRANSVERZOSPINALNI MIŠIĆI  SUBOKCIPITALNI MIŠIĆI VRATA MIŠIĆI PRSNOG KOŠA (MUSCULI THORACIS)  Mm. intercostales externi et interni  Diaphragma (ošit) MIŠIĆI TRBUHA (MUSCULI ABDOMINIS)  MIŠIĆI ANTEROLATERALNE STIJENKE  MIŠIĆI STRAŽNJE STIJENKE  MIŠIĆI DNA MALE ZDJELICE  DIAPHRAGMA PELVIS  DIAPHRAGMA UROGENITALE MIŠIĆI GORNJEG UDA (MUSCULI MEMBRI SUPERIORIS)  MIŠIĆI RAMENOG OBRUČA  M. trapezius  M. pectoralis minor  MIŠIĆI RAMENOG ZGLOBA  M. pectoralis major  M. latissimus dorsi  M. deltoideus  MIŠIĆI NADLAKTICE  M. biceps brachii  M. triceps brachii

72

PODSJETNIK IZ MIOLOGIJE 3/3  MIŠIĆI PODLAKTICE  Mišići prednje skupine podlaktice  Mišići lateralne i stražnje strane podlaktice MIŠIĆI DONJEG UDA (MUSCULI MEMBRI INFERIORIS)  MIŠIĆI ZDJELICE  UNUTARNJI MIŠIĆI ZDJELICE  VANJSKI MIŠIĆI ZDJELICE  M. gluteus maximus  M. quadratus femoris  MIŠIĆI NATKOLJENICE  MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE NATKOLJENICE  M. quadriceps femoris  MIŠIĆI STRAŽNJE SKUPINE NATKOLJENICE  M. biceps femoris  MIŠIĆI MEDIJALNE SKUPINE NATKOLJENICE  MIŠIĆI POTKOLJENICE  MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE POTKOLJENICE  MIŠIĆI LATERALNE SKUPINE POTKOLJENICE  MIŠIĆI STRAŽNJE SKUPINE POTKOLJENICE  MIŠIĆI STOPALA Mišići koji su naznačeni crvenom bojom važno je naučiti za ispit (njihove karakteristike!)

73

ŽILNI SUSTAV (Systema vasorum) Systema vasorum

Krvožilni (kardiovaskularni) sustav

Srce

Krvne žile

Limfni sustav

Organi limfnog sustava (thymus, slezena, tonzile)

Limfne žile Limfni čvorovi

Opća angiologija  cjelovita i kontinuirana mreža vena, arterija i kapilara kroz koju kola krv koju pumpa srce, kao mišićna pumpa našeg organizma Podjela krvnih žila s obzirom na njihovu primarnu funkciju:  arterije i arteriole  vode krv od srca prema stanicama  vene i venule  vode krv od stanica natrag u srce  kapilare  u bliskom su suodnosu sa stanicama i omogućavaju prijenos hranjivih tvari iz krvi u stanice  u kapilare krv dovode arteriole, a odvode venule GRAĐA STIJENKE KRVNIH ŽILA 1. Tunica intima (tunica interna)  sloj endotelnih stanica koje oblažu unutrašnju površinu krvnih žila  ispod endotela nalazi se sloj rahloga vezivnog tkiva 2. Tunica media (mišićnica)  srednji sloj, izgrađuju ga koncentrični slojevi glatkih mišićnih stanica  između stanica se nalaze elastična i kolagena vlakna 3. Tunica adventitia (tunica externa)  vanjski sloj – sloj vezivnog tkiva  povezuje krvne žile s okolnim tkivom kroz koje prolazi 74

ANATOMIJA KRVNIH ŽILA I GRAĐA NJIHOVE STIJENKE

ARTERIJE (KUCAVICE)  krvne žile koje vode krv od srca  na periferiji se granaju na arteriole koje vode krv u kapilare  ima dobro razvijena sva tri sloja stijenke (stijenka arterije deblja od venskih)  aorta – najveća arterija, proteže se kroz prsnu i trbušnu šupljinu, neparna krvna žila velikog promjera i debele stijenke Podjela arterija prema građi tunike medije:  elastične arterije  izgrađuju je elastične lamele između kojih se nalaze glatka mišićna vlakna  mišićne arterije (više ih je u tijelu)  u srednjem sloju prevladavaju mišićne stanice  arteriole  arterije najtanjih stijenki (0,5 mm) Princip grananja arterija:  kolateralne grane  izlaze pobočno uzduž debla arterija, protežu se do organa kojeg irigiraju  kolateralne grane se dijele s obzirom na područje irigacije na:  parijetalne grane  prehranjuju stijenke tjelesnih šupljina  visceralne grane  prehranjuju organe  terminalne grane – završne grane Arterijske anastomoze  u organu se arterije granaju na sve manje ogranke koji međusobno anastomoziraju – oblikuju spojnicu  anastomoze osiguravaju cjelovitu opskrbu organa krvlju i funkcionalno su vrlo važne  end-arterije (krajnje arterije) ne anastomoziraju 75

VENE (DOVODNICE)  krvne žile koje vraćaju krv u srce  pričuvne žile – u svakom trenutku se u venama zadržava 70% ukupnog volumena krvi  vene mogu biti velike, srednje i venule  izrazito tankih stijenki u odnosu na praćenu arteriju  najrazvijeniji vanjski sloj (tunica adventitia)  srednji sloj (tunica media) sadrži tanke slojeve mišićnih stanice (nedovoljno za aktivno potiskivanje krvi prema srcu)  protjecaj krvi kroz vene osigurava kontrakcija okolnog skeletnog mišićja  imaju zaliske u obliku polumjesečastih listića, a koji predstavljaju duplikaturu unutrašnjeg sloja (tunica intima)  zalisci se pružaju u lumen žile, u smjeru struje krvi  između zalistaka i stijenke nalazi se prostor u obliku džepa koji se otvara prema srcu  u velikim venama i venama mozga, te venama određenih organa, nema zalistaka  vene se s obzirom na smjer krvi opisuju od periferije prema srcu (obrnuto od arterija)  vene imaju pritoke i korjenove (ako se spajaju dvije ili više vena) Podjela vena prema smještaju:  duboke vene  prate arterije, nalaz se između mišića, u pravilu jednu arteriju prati jedna vena, izuzev u udovima (1 arteriju prate 2 vene!)  površinske vene  nalaze se u potkožnom sloju, njihova tamnija boja se prosijava kroz kožu te se može pratiti njihov tok Venule  ako su promjera 0,2 – 1 mm, primaju krv iz kapilarne mreže organa  odvode krv iz kapilarne mreže

76

KAPILARE  tanke krvne žile koje spajaju arterijski i venski dio krvotoka  stijenku im gradi sloj endotelnih stanica  oblikuju mrežu oko stanica u međustaničnom prostoru  stijenka kapilare je propusna, te se na toj razini obavlja ukupna izmjena tvari između tkiva i krvi  količinu međustanične tekućine regulira tlak u kapilarama (veći dio se vraća u kapilare, a dio se kao venska krv vraća u krv)

Krvožilni sustav (Systema cardiovasculare) SRCE (cor, cordis)  glavni, središnji organ KVS  veličine šake, težine oko 300 g  prima krv iz cijelog organizma, te nakon oksigenacije u plućima pumpa krv po tijelu Smještaj:  u središnjem dijelu prsne šupljine, u prednjem medijastinumu, asimetrično smješteno  2/3 srca se nalaze u lijevoj antimeri tijela  situm viscerum inversus – u 5% populacije srce na drugoj strani thoraxa

77

Vanjski izgled srca:  ima oblik stošca iskošen u odnosu na prema svim trima ravninama  na srcu se razlikuju baza i vrh srca  baza srca (basis cordis) – širi dio srca, usmjeren prema gore, udesno i natrag  tu se nalaze tri velike krvne žile koje zajedno oblikuju krunu srca (corona cordis), zdesna nalijevo:  vena cava superior  truncus pulmonalis  aorta  vrh srca (apex cordis) – prema dolje, ulijevo i naprijed  uzdužna os srca (axis cordis) spaja sredinu baze i vrh – proteže se ukoso odozgo, udesno i straga te dolje, ulijevo i naprijed  srce ima površine  prednja površina srca (facies sternocostalis)  stražnja površina srca (facies diaphragmatica)  rubovi srca  desni rub srca (margo dexter) – oštar  lijevi rub srca (margo sinister) – zaobljen, predstavlja treću površinu srca (facies pulmonalis)  na vanjskoj površini srca granicu između atrija i ventrikula tvori kružna brazda / krunasti žlijeb (sulcus coronarius)  u nju uložene krvne žile srca 78

 na stražnjoj strani u brazdi se nalazi sinus coronarius – u njega se ulijeva vene hranidbenog krvotoka srca  od kružne brazde prema vrhu srca, po prednjoj i stražnjoj strani srca, u razini interventrikularne pregrade protežu se brazde u kojima se nalaze krvne žile srca:  sulcus interventricularis anterior  sulcus interventricularis posterior Unutarnja anatomija srca  šupljina srca podijeljena na DESNU i LIJEVU PRETKLIJETKU (atrium cordis dextrum et sinistrum) i na DESNU i LIJEVU KLIJETKU (ventriculus cordis dexter et sinister)  srčana pregrada (septum cordis) razdvaja desnu od lijeve strane srca  septum interatriale  dio pregrade između obaju atrija  septum interventriculare  dio pregrade između obaju ventrikula  pretklijetke zauzimaju širi dio srca uz bazu  klijetke zauzimaju donji uži dio srca uz vrh  vrh srca pripada lijevoj klijetki

79

Stijenke srca 1. Epikard (epicardium) – vanjski sloj stijenke srca  visceralni list perikarda  površina epikarda je glatka, sjajna, vlažna 2. Miokard / mišićnica (myocardium) – srednji sloj  izgrađuje ga srčano mišićno tkivo  radna srčana muskulatura  mišićna vlakna raspoređena u slojevima, pa prema tome razlikujemo debljinu stijenke atrija i ventrikula  miokard i stijenka atrija tanja od stijenke ventrikula  miokard ventrikula dobro razvijen, jače lijevog ventrikula jer on pumpa krv u veliki optok gdje je tlak najveći, a desni ventrikul u plućni (mali) optok  izbočenja miokarda u području ventrikula – papilarni mišići (mm. papillares)  imaju oblik stošca koji se bazom nastavlja u miokard stijenke, a vrh usmjeren u šupljinu ventrikula  s vrha mišića polaze tetivice (chordae tendineae) – pripajaju se uz površinu srčanog zaliska na AV ušću  skelet srca na bazi ventrikula – tvore ga 4 vezivna prstena – 2 prstena okružuju AV ušće, a 2 aortalno ušće i ušće truncusa pulmonalisa  na prstenovima inzercija mišićnih vlakana miokarda atrija i ventrikula – u potpunosti razdvajaju ta dva miokarda 3. Endokard (endocardium) – unutrašnji sloj stijenke srca  odgovara endotelu krvnih žila  površina endokarda može biti glatka i ravna ili izbočena u obliku gredica (trabeculae carneae)  stijenke atrija – veći dio ima glatku i ravnu površinu, a manji izražene gredice na stijenci  stijenke ventrikula

80

 u uzlaznom dijelu – nalaze se trabekule  ublažavaju udar struje krvi koja se tijekom sistole atrija naglo prelije u ventrikul i usmjerava prema vrhu srca  u izlaznom dijelu – stijenka glatka i ravna  olakšava protjecaj krvi u smjeru od vrha prema bazi ventrikula, gdje se nalazi arterijsko ušće  u razini srčanih ušća endokard se izbočuje i tvori duplikature  cuspis – u obliku listića, oblikuju zaliske (valva) na AV i arterijskim ušćima  ima dvije površine – prema atriju glatka, a prema ventrikulu neravna površina (hvatište tetivica papilarnih mišića)  ima dva ruba – inzercijski rub i slobodan konveksni rub  valvula semilunaris (polumjesečasti zalisci) – u obliku lastavičjeg gnijezda  konkavna površina – okrenuta prema stijenci krvne žile, zatvara sa krvnom žilom sinus (džep)  konveksna površina – okrenuta prema šupljini ventrikula  rubovi – inzercijski i slobodni (na sredini ima zadebljanje poput čvorića, na krajevima je tanji) ANATOMIJA SRČANIH ŠUPLJINA I FIZIOLOGIJA SRČANOG RADA

Venska krv ↓ periferija tijela DESNI ATRIJ ↓ DESNI VENTRIKUL ↓ PLUĆA (mali optok)

Arterijska krv ↓ iz pluća LIJEVI ATRIJ ↓ LIJEVI VENTRIKUL ↓ AORTA (veliki optok)

81

DESNA PRETKLIJETKA (Atrium cordis dextrum)  u nju se ulijevaju GORNJA ŠUPLJA VENA (vena cava superior) – s gornje strane DONJA ŠUPLJA VENA (vena cava inferior) – s donje strane  ispred ušća donje šuplje vene ulijeva se SINUS CORONARIUS  GŠV dovodi krv iz glave, vrata, ruku i prsne šupljine  DŠV dovodi krv iz trbušne šupljine sa zdjelicom i iz nogu  koronarni sinus dovodi krv iz vena nutritivnog optoka srca  stijenka DA je glatka i ravna, osim u prednjem dijelu (DESNA AURIKULA) → na njenoj stijenci se nalaze MIŠIĆNI GREBENI (trabeculae carneae)  na medijalnoj stijenci (septum interatriale) nalazi se FOSSA OVALIS (ovalno udubljenje) → ostatak fetalnog otvora između obaju atrija DA u sistoli ↓ između je desno AV ušće - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE DEXTRUM DV ↓ njegov zalistak naziva se VALVA ATRIOVENTRICULARIS DEXTRA / VALVA TRICUSPIDALIS ↓ oblikuju ga tri kuspisa (listića) - anterior - posterior - septalis

82

LIJEVA PRETKLIJETKA (Atrium cordis sinistrum) ↓ ulijevaju se 4 VENAE PULMONALES ↓ po 2 vene DOVODE ARTERIJSKU KRV iz svakog pluća  najdulji promjer stijenke je POPREČAN što odgovara smjeru plućnih vena  stijenka glatka i ravna, osim u prednjem dijelu – LIJEVA AURIKULA na čijoj se stijenci nalaze trabekule LA ↓ između je lijevo AV ušće - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE SINISTRUM LV ↓ zalistak lijevog AV ušća naziva se VALVA ATRIOVENTRICULARIS SINISTRA / VALVA BICUSPIDALIS/MITRALIS ↓ oblikuju ga dva kuspisa - anterior - posterior

DESNA KLIJETKA (Ventriculus cordis dexter)  oblik trostrane piramide (baza prema atriju, vrh prema apeksu)  poprečni presjek je trokutast  medijalna stijenka je septum interventriculare ↓ izgrađuje ju miokard lijevog ventrikula čija je stijenka zadebljala ↓ izbočuje se u šupljinu DV  na bazi DV dva ušća:  OSTIUM ATRIOVENTRICULARE DEXTRUM – desno  dio ventrikula ispod ovog ušća je ULAZNI (tu krv dolazi iz atrija) → na njenoj stijenci trabekule  OSTIUM TRUNCI PULMONALIS – lijevo  dio ventrikula ispod ušća trunkusa pulmonalisa je IZLAZNI → krv otječe u truncus pulmonalis, pa je stijenka na ovom dijelu glatka  u DV tri papilarna mišića (najrazvijeniji m. papillares anterior) ↓  izlazi iz prednje stijenke ventrikula  tanke tetivice chordae tendinae odlaze u prednji i stražnji kuspis trikuspidalnog zaliska

83

DV u sistoli ↓ desno ARTERIJSKO ušće (OSTIUM TRUNCI PULMONALIS) ↓ PLUĆNA zalistak D art. ušća oblikuju 3 semilunarna zaliska ARTERIJA (valvula semilunaris) (truncus pulmonalis)

LIJEVA KLIJETKA (Ventriculus cordis sinister)  oblik stošca (baza okrenuta prema atriju, a vrh podudaran s apeksom srca)  poprečni presjek okrugao  miokard LV je debeo i stijenka je deblja od stijenke DV  medijalnu stijenku oblikuje septum interventriculare (većim dijelom ga tvori muskulatura LV pa je septum zadebljan)  manji dio koji ne sadrži mišićna vlakanca nalazi se prema interatrijalnom septumu (PARS MEMBRANACEA)  na bazi LV nalaze se 2 ušća:  OSTIUM ATRIOVENTRICULARE SINISTRUM – lijevo  OSTIUM AORTAE – desno  ulazni dio šupljine sadrži trabekule, a izlazni je glatkih stijenki  u LV izražena 2 papilarna mišića (m. papillaris anterior et posterior) ↓ s njih odlaze CHORDAE TENDINAE ↓ na prednji i stražnji kuspis bikuspidalnog zaliska LV u sistoli ↓ LIJEVO arterijsko ušće (OSTIUM AORTAE) ↓ AORTA zalistak L art. ušća (VALVA AORTAE) – oblikuju ga 3 semilunarna zaliska

84

FIZIOLOGIJA ZATVARANJA SRČANIH UŠĆA  zalisci zatvaraju ušća u određenim faza srčane akcije  DIJASTOLA  faza relaksacija miokarda, punjenje šupljine krvlju  SISTOLA  faza kontrakcije miokarda, pražnjenje šupljina Ako je ATRIJ u DIJASTOLI, VENTRIKUL je u SISTOLI  VALVA TRICUSPIDALIS i VALVA BICUSPIDALIS na AV ušćima ZATVORENE  VALVA TRUNCI PULMONALIS i VALVA AORTAE na arterijskim ušćima OTVORENE  VENTRIKUL SE PRAZNI Ako je ATRIJ u SISTOLI, VENTRIKUL je u DIJASTOLI  VALVA TRICUSPIDALIS i VALVA BICUSPIDALIS OTVORENE  VALVA TRUNCI PULMONALIS i VALVA AORTAE ZATVORENE  VENTRIKUL se PUNI KRVLJU Zatvaranje AV ušća → poluautomatski  događa se tijekom SISTOLE VENTRIKULA ↓ krv se potiskuje od VRHA prema BAZI VENTRIKULA ↓ nalaze se srčana ušća  tlak krvi potisne kuspise na razini AV ušća, koji se na slobodnim krajevima priljube jedan uz drugog  u tom trenutku zategnu se KORDE TENDINE, budući da su papilarni mišići kontrahirani i skraćeni i prije kontrakcije ↓ ostalih dijelova miokarda ventrikula sprječavaju izvrtanje zalistaka prema atriju i održavaju ušće zatvorenim ↓  krv može otjecati u odgovarajuću arteriju  onemogućava da se krv vraća u atrij Zatvaranje arterijskih ušća → zatvaraju se automatski (nije potrebna aktivnost papilarnih mišića)  događa se tijekom DIJASTOLE VENTRIKULA  tijekom SISTOLE VENTRIKULA tlak krvi OTVARA arterijsko ušće  struja krvi iz ventrikula ispražnjuje sinuse SEMILUNARNIH ZALISTAKA ↓ priljubljuju se uz stijenku krvnih žila ↓ pri tome se zalisci maksimalno udalje od stijenke, a slobodni rubovi priljube se jedan uz drugi ↓ UŠĆE SE ZATVORI ↓ sprječava vraćanje krvi u ventrikul 85

SINTOPIJA srca  kada se govori o sintopiji srca, misli se o njegovom suodnosu sa ostalim organima  srce se nalazi u DONJEM DIJELU PREDNJEG MEDIJASTINUMA Facies sternocostalis  prednja konveksna površina srca  u suodnosu s prednjom stijenkom prsne šupljine  periferni dijelovi u suodnosu sa medijastinalnom pleurom i plućima  središnji dio u izravnom suodnosu sa sternumom i rebrima Facies diaphragmatica  stražnja ravna površina  u suodnosu sa ošitom  iza lijeve pretklijetke nalazi se jednjak  desni rub srca u suodnosu je sa medijastinalnom površinom desnog pluća Facies pulmonalis  u suodnosu sa medijastinalnom površinom lijevog pluća  ostavlja duboko utisnuće (impressio cardiaca)  apex cordis nalazi se na ošitu, te je u doticaju s prednjom stijenkom prsišta

OSRČJE (PERICARDIUM)  serozna ovojnica koja obavija srce i početne dijelove velikih krvnih žila  2 sloja:  PERICARDIUM FIBROSUM (vanjski fibrozni sloj)  vezivna vreća u kojoj se nalaze srce i serozna ovojnica srca  srastao uz stijenke prsne šupljine  održavanje stalnog položaja srca  PERICARDIUM SEROSUM (serozna ovojnica)  izgrađuju ga 2 lista:  LAMINA PARIETALIS (vanjski)  prirastao uz perikard  prelazi u visceralni list uza stijenku velikih krvnih žila  LAMINA VISCERALIS (unutrašnji)  čvrsto srastao s površinom srca  tvori epikard  između njih se nalazi kapilarna šupljina (cavitas pericardiaca)  sadrži malu količinu serozne tekućine koju izlučuje serozna ovojnica  serozna tekućina vlaži površine, što onemogućuje klizanje jedne površine po drugoj  gibanje srca bez trenja tijekom sistole

86

MALI I VELIKI SRČANI OPTOK

VELIKI (SISTEMSKI) OPTOK  AORTA  V. CAVA SUPERIOR  V. CAVA INFERIOR

MALI (PLUĆNI) OPTOK – funkcionalni plućni optok  TRUNCUS PULMONALIS (A. PULMONALIS DEXTRA ET SINISTRA)  VENAE PULMONALES

Srce → arterija (art. krv) ↓ ORGANI ↓ kapilarna mreža ↓ Vena (venska krv) ↓ srce

Srce → arteria pulmonalis ↓ venska krv PLUĆA ↓ kapilarna mreža u stijenci alevola ↓ vena pulmonalis ↓ arterijska krv srce

87

88

PROVODNO SRČANO MIŠIĆJE  stvara i provodi živčane podražaje odgovorne za ritmičku srčanu kontrakciju – prvo se kontrahiraju oba atrija, a zatim oba ventrikula Provodno srčano mišićje sastoji se od: 1. Sinuatrijskog dijela 2. Atrioventrikularnog dijela Sinuatrijski dio  tvori ga SA čvor (nodus sinuatrialis)  nalazi se u stijenci desnog atrija  predvodnik rada srca  u čvoru se stvaraju, 60-80 ×/min. ( ~ 72 ×/min.), impulsi za kontrakciju radne muskulature  impulsi se iz SA čvora prvo šire kroz stijenku desnog i lijevog atrija čime nastaje sistola atrija  nakon toga se impuls prenosi u ventrikule preko AV čvora Atriventrikularni dio  endogeni impulsi srca  oblikuje ga:  atrioventrikularni (AV) čvor (nodus atrioventricularis) – nalazi se u razini desnoga AV ušća (55-60 ×/min., prema dolje frekvencija sve manja)  Hissov snopić (fasciculus atrioventricularis)  jedina veza miokarda atrija s miokardom ventrikula  polazi neposredno od AV ušća  usmjeren dolje, proteže se kroz membranozni dio interventrikularne pregrade  na gornjem kraju mišićnog dijela interventrikularne pregrade dijeli se na 2 kraka (crus dextrum et crus sinistrum) – protežu se kroz interventrikularnu pregradu do vrha srca  razgranjenje u stijenci ventrikula  PURKINJEOVA vlakna  živčani impuls najprije dovodi do kontrakcije papilarnih mišića, a zatim do kontrakcije ostalih dijelova radne muskulature ventrikula  kontrakcija miokarda započinje u području vrha srca i širi se prema bazi ventrikula

89

HRANIDBENI KRVOTOK SRCA  tvore ga desna i lijeva srčana arterija (a. coronaria dextra et sinistra) i vene srca (sinus coronarius)  koronarne arterije izlaze iz početnog dijela uzlazne aorte, iz sinusa polumjesečastih listova aortalnog zaliska Arterije srca (→ one su end-arterije i ne anastomoziraju!)  A. coronaria sinistra  izlazi iz lijevog sinusa aortalnog ušća  proteže se kroz sinus coronarius ulijevo  prehranjuje lijevi atrij i lijevi ventrikul, prednji dio septuma i prednju stijenku desnog ventrikula  A. coronaria dextra  izlazi iz desnog sinusa aortalnog ušća  proteže se kroz sinus coronarius udesno  prehranjuje desni atrij i desni ventrikul, stražnji dio septuma i stražnju stijenku lijevog ventrikula

90

Vene srca (Venae cordis)  ulijevaju se u sinus coronarius koja se nalazi u stražnjem dijelu koronarne brazde  sinus coronarius ulijeva se u desnu pretklijetku  vene koje se ulijevaju u koronarni sinus prate arterije, ali nemaju jednake nazive  postoje i srčane vene koje se direktno ulijevaju u desni atrij i ventrikul

91

ARTERIJE (ARTERIAE) PLUĆNA ARTERIJA (TRUNCUS PULMONALIS)  arterija MALOG OPTOKA koja ODVODI VENSKU KRV iz DESNE KLIJETKE  usmjerena prema gore  dijeli se na 2 grane:  ARTERIA PULMONALIS DEXTRA svaka od njih odlazi u HILUS  ARTERIA PULMONALIS SINISTRA odgovarajućeg pluća ↓ dio funkcionalnog u plućima grane: optoka pluća  LOBARNE ↓  SEGMENTNE dovodi vensku krv iz  LOBULARNE srca u pluća gdje se ↓ oksigenira nastavljaju se u kapilarnu mrežu u stijenci aleveola

AORTA  najveća arterija u tijelu, ELASTIČNA  započinje u LIJEVOM VENTRIKULU, proteže s kroz prsnu i trbušnu šupljinu do 4. slabinskog kralješka

Bifurkacija aorte:  UZLAZNA AORTA (aorta ascedens)  LUK AORTE (arcus aortae)  SILAZNA AORTA (aorta descedens)  PRSNA AORTA (aorta thoracica)  TRBUŠNA AORTA (aorta abdominalis)

UZLAZNA AORTA (AORTA ASCEDENS)  na ovom mjestu je aorta proširena (bulbus aortae ascedens) jer krv direktno ulazi pod velikim tlakom  započinje od aortalnog ušća lijevog ventrikula i proteže se prema gore  kolateralne grane su ARTERIA CORONARIA DEXTRA et SINISTRA ↓ ↓ stražnja, desna prednja, lijeva

92

  

 

LUK AORTE (ARCUS AORTAE) nastavlja se na ascedentni dio aorte, proteže se natrag i lijevo završava na lijevoj strani (u razini 4. prsnog kralješka) sa konveksiteta izlaze (od proksimalnog prema distalnom):  TRUNCUS BRACHIOCEPHALICUS (BRAHIOCEFALIČNO STABLO)  ARTERIA CAROTIS COMMUNIS SINISTRA  ARTERIA SUBCLAVIA SINISTRA grane prehranjuju glavu, vrat, gornje udove i stijenke prsne šupljine sa konkaviteta izlazi DUCTUS BOTALI (nakon rođenja obliterira)

Brahiocefalično stablo (truncus brachiocephalicus)  kratkog debla, proteže se prema gore i udesno  dijeli se na ARTERIA CAROTIS COMMUNIS DEXTRA ARTERIA SUBCLAVIA DEXTRA    

Zajednička koronarna arterija (arteria carotis communis) proteže se uzlazno i simetrično lateralnom stranom vrata, lateralno od dušnika i grkljana A. carotis communis dextra → grana brahiocefaličnog stabla A. carotis communis sinistra → izravni ogranak luka aorte u razini gornjeg ruba grkljana grana se na VANJSKU i UNUTARNJU KAROTIDNU ARTERIJU (A. carotis externa et interna  Vanjska karotidna arterija (arteria carotis externa) – kolateralne grane su  prednje kolateralne grane  A. thyroidea superior  A. lingualis  A. facialis  medijalna grana – A. pharyngea ascedens  stražnje grane  A. maxillaris  A. temporalis superficialis

93

 Unutarnja karotidna arterija (arteria carotis interna)  kolateralna grana je A. ophtalmica  terminalne grane  A. cerebri anterior  A. cerebri media Potključna arterija (arteria subclavia)  proteže se lateralno donjim dijelom vrata, prolazi ispod klavikule i iznad prvog rebra te dolazi u pazušni prostor, gdje mijenja ime u A. axillaris  puls ove arterije palpira se iznad ključne kosti  kolateralne grane su:  A. vertebralis – prehranjuje kralješnicu, kralješničnu i produženu moždinu i mali mozak  A. basillaris – prehranjuje stražnju trećinu velikog mozga, mali mozak, pons i unutrašnje uho  A. cerebri posterior – Willisov arterijski prsten  Truncus thyrocervicalis – prehranjuje štitnu i doštitne žlijezde, grkljan, dušnik, jednjak i mišiće vrata  A. thoracica interna – daje segmente – interkostalne arterije → prehranjuju stijenku prsne šupljine Pazušna arterija (arteria axillaris)  nastavak potključne arterije  prehranjuje područje ramena i mišiće lateralnog zida prsnog koša  A. brachialis – nastavak pazušne arterije  proteže se prednjom stranom podlaktice  palpira se na prednjoj strani kubitalne jame  u lakatnoj jami dijeli se na a. radialis i a. ulnaris SILAZNA AORTA (AORTA DESCEDENS)  nastavak luka aorte  proteže se ispred kralješnice, kroz prsnu i trbušnu šupljinu i završava u razini 4. slabinskog kralješka  dijeli se na:  PRSNU AORTU (AORTA THORACICA)  TRBUŠNU AORTU (AORTA ABDOMINALIS) PRSNA AORTA (aorta thoracica) proteže se od 4. do 12. prsnog kralješka nalazi se u stražnjem sredoprsju u razini 12. prsnog kralješka prolazi kroz otvor u ošitu (hiatus aorticus) parijetalne grane – prehranjivanje stijenke prsišta  aa. intercostales posteriores – prehranjuje međurebrene mišiće, ostale mišiće prsne stijenke, prsni dio kralješnice, mliječnu žlijezdu  visceralne grane – za organe  rr. brochiales – pluća i pleura  rr. oesophagi – jednjak    

94

TRBUŠNA AORTA (aorta abdominalis)  nalazi se retroperitonealno, ispred kralješnice  završno se grana na A. ILLIACA COMMUNIS DEXTRA et SINISTRA → za organe zdjelice i donje ekstremitete  parijetalne grane  a. phrenica inferior  aa. lumbales  visceralne grane  parne visceralne grane  a. suprarenalis media – za nadbubrežnu žlijezdu  a. renalis – za bubreg  a. testicularis ili a. ovarica  neparne visceralne grane  truncus coeliacus – izlazi na prednjoj strani aorte  a. hepatica communis (a. hepatica propria, a. gastroduodenalis)  a. gastrica sinistra – daje ogranke za abdominalni dio jednjaka (rr. oesophagi)  a. lienalis  a. mesenterica superior – prehranjuje gušteraču, tanko crijevo, crvuljak, slijepo crijevo, uzlazno i poprečno debelo crijevo  a. mesenterica inferior – prehranjuje dio debelog crijeva do gornjeg dijela rektuma Zajednička ilijačna arterija (a. illiaca communis)  nema kolateralnih grana  dijeli se na:  unutrašnju ilijačnu arteriju (a. iliaca interna)  vanjsku ilijačnu arteriju (a. iliaca externa) Bedrena arterija (a. femoralis)  glavna arterija donjih udova  prehranjuje prednju i stražnju skupinu natkoljeničnih mišića te daje grane za vrat femura i zglob kuka  a. poplitea  izravni nastavak femoralne arterije  grana se na dvije tibijalne arterije – a. tibialis anterior et posterior

95

VENSKO STABLO – VENE (VENAE) PLUĆNE VENE (VENAE PULMONALES)  odvode oksigeniranu krv iz pluća u srce  sastavni dio malog (plućnog) krvotoka  po 2 vene iz svakog pluća dovode ARTERIJSKU KRV u LIJEVI ATRIJ  žile FUNKCIONALNOG PLUĆNOG OPTOKA GORNJA ŠUPLJA VENA (VENA CAVA SUPERIOR)  žila VELIKOG OPTOKA  nastaje spajanjem desne i lijeve brahiocefalične vene  ulijeva se u desni atrij  dovodi krv iz glave vrata, obiju ruku i prsne šupljine  jedini pritok je vena azygos (dovodi krv iz stijenke i organa prsišta) Brahiocefalična vena (dexter, sinister)  nastaje spajanjem v. jugularis interne i v. subclavie iza sternoklavikularnog zgloba  nalaze se u gornjem ↓ prednjem dijelu tvore venski kut (angulus venosus) – na lijevoj strani medijastinuma se ulijeva torakalni limfni vod, a na desnoj ductus lymphaticus dexter Unutrašnja jugularna vena (v. jugularis interna)  dovodi ukupnu vensku krv iz mozga, moždanih ovojnica i očne jabučice  ne može kolabirati jer je srasla uz vratnu fasciju, pa je njen lumen uvijek otvoren Potključna vena (v. subclavia)  nastavak v. axillaris  iza sternoklavikularnog zgloba spaja se s v. jugularis internom  odvodi krv iz gornjih udova, te iz manjeg dijela vrata POVRŠINSKE VENE GORNJEG UDA  protežu se u potkožnom sloju, a to su:  v. basilica  v. cephalica u području kubitalne jame povezuje ih VENA MEDIANA CUBITI ↓ iz nje se vrši venepunkcija i u nju se primjenjuje i.v. infuzija SUSTAV VENE AZYGOS  vene koje sakupljaju vensku krv iz stijenke i organa prsne šupljine (izuzev srca)  v. azygos nastaje spajanjem desne v. lumbalis ascedens i 12. međurebrene istostrane vene  ulijeva se kao jedini pritok u GŠV  v. hemiazygos – ulijeva se u razini 9. prsnog kralješka (nakon što skrene medijalno i na desnu stranu) u v. azygos  povezuje sustav GORNJE i DONJE ŠUPLJE VENE → anastomoza, a bitna i kao KOLATERALNI krvotok 96

DONJA ŠUPLJA VENA (VENA CAVA INFERIOR)  krvna žila VELIKOG optoka  nastaje spajanjem desne i lijeve zajedničke ilijačne arterije  iznad ošita se ulijeva u desni atrij  sakuplja krv iz nogu, male zdjelice i trbušne šupljine Parni parijetalni pritoci v. phrenica inferior vv. lumbales

Visceralni pritoci  Parni v. suprarenalis v. renalis v. testicularis  Neparni vv. hepaticae ↓ SUSTAV VENE PORTE (V. PORTAE HEPATIS)  nastaje iza glave gušterače spajanjem vena koje odgovaraju neparnim visceralnim granama abdominalne aorte    

Korijeni portalne vene: v. lienalis v. mesenterica superior v. mesenterica inferior – ulijeva se u v. lienalis v. gastrica sinistra – ulijeva se u deblo vene porte

PRITOCI dovode krv iz kapilarne mreže želuca, slezene, gušterače, tankog i debelog crijeva  v. portae hepatis u jetru ulazi na HILUSU (PORTA HEPATIS)  grana se do kapilara koje se nalaze između hepatocita  krv koju ona dovodi je venska i sadrži apsorbirane tvari iz crijeva i elemente nastale razgradnjom eritrocita u slezeni ↓ preradnja krvi u hepatocitima ↓ skupljaju SABIRNE VENE ↓ ulijevaju se u jetrene vene (vv. hepaticae) ↓ napuštaju jetru u sagitalnoj brazdi DŠV ↓ kao neparni pritoci ulijevaju se u DŠV

97

Portalna cirkulacija  krvotok u kojem krv protječe kroz kapilarne mreže u dvama različitim organima, a između njih krv vodi portalna vena  osigurava da se venska krv iz neparnih organa peritonealne šupljine dovede u jetru (preko v. portae hepatis) pa tek onda u žile velikog optoka krvi tj. u DŠV Kolateralni optoci v. portae:  vv. oesophageae – iz prsnog dijela jednjaka, ulijevaju se u sustav v. azygos, a iz trbušnog dijela u vene želuca  v. rectalis superior et inferior – iz gornjeg dijela rektuma ↓ ↓ odvodi krv odvodi krv u unutrašnju ilijačnu venu kroz donju mezenterijalnu venu u v. portae ZAJEDNIČKA ILIJAČNA VENA (v. iliaca communis)  nastaje ispred sakroilijačnog zgloba spajanjem unutrašnje i vanjske ilijačne vene ↓ ↓ dovodi dovodi krv iz krv iz noge stijenke i organa male zdjelice  desna i lijeva ilijačna vena tvore korijene donje šuplje vene    

Vanjska ilijačna vena (v. iliaca externa) izravni nastavak bedrene vene (v. femoralis) u razini ingvinalnog ligamenta v. femoralis vv. tibialis posteriores et anteriores v. poplitea

POVRŠINSKE VENE DONJEG UDA  v. saphena magna – najdulja vena u tijelu, ulijeva se u v. femoralis  v. saphena parva – ulijeva se u v. popliteu

98

Limfni sustav (Systema lymphoideum) LIMFNE ŽILE (VASA LYMPHATICA)  limfne žile odvode međustaničnu tekućinu i vraćaju je u krvnu cirkulaciju, a započinju mrežom limfnih kapilara  ne nalaze se samo u organima CNS-a, očnoj jabučici, unutrašnjem uhu, koštanoj srži i hrskavici  stijenka građena kao i kod vena, ali je puno tanja i nema jasnog razgraničenja između slojeva stijenke  imaju parne zaliske čiji su rubovi usmjereni prema srcu, te tako usmjeravaju protok limfe  za protok limfe također bitna i kontrakcija okolnog skeletnog mišićja, te glatkog mišićja stijenke organa Limfne kapilare  krajnje cjevčice koje započinju slijepim krajem, a oblikuju mrežu u međustaničnim prostorima većine tkiva  građene poput krvnih kapilara, ali tekućina kroz limfne kapilare može proći kroz isključivo u jednom smjeru – u limfnu kapilaru  limfne kapilare u crijevnim resicama tankog crijeva prihvaćaju apsorbiranu mast, te je odvode iz probavnog sustava LIMFA (LYMPHA)  bistra i bezbojna tekućina koja se nalazi u limfnim žilama  nastaje resorpcijom dijela međustanične tekućine  od staničnih elemenata u njoj se nalaze samo limfociti  tijekom probave, limfa koja dolazi iz crijeva sadrži resorbiranu mast, pa je bjelkaste boje  protječe kroz limfne kapilare, žile, čvorove i velike limfne vodove koji limfu vraćaju u vensku cirkulaciju  teče prema srcu, gdje se u blizini istog ulijeva u velike vene

VELIKI LIMFNI VODOVI  prihvaćaju limfu iz cijelog tijela  ulijevaju se u desni i lijevi VENOZNI KUT (angulus venosus) kojeg oblikuju v. jugularis i v. subclavia Prsni limfni vod (DUCTUS THORACICUS)  najveći limfni vod u tijelu  započinje proširenjem (cysterna chyli) gdje se ulijeva  TRUNCUS INTESTINALIS – limfa iz celijačnih limfnih čvorova (neparni organi trbušne šupljine)  TRUNCUS LUMBALIS DEXTER ET SINISTER – limfa iz nogu, zdjelice i parnih organa trbušne šupljine  u krajnji dio duktusa ulijevaju se limfni vodovi iz glave, vrata, lijeve ruke i lijevog dijela prsišta

99

Desni limfni vod (DUCTUS LYMPHATICUS DEXTER)  glavni limfni vod desne strane tijela  nastaje u blizini desnog venskog kuta u koji se ulijeva LIMFNI ČVOROVI (NODI LYMPHOIDEI)  organi kroz koje protječe limfa  u tijelu raspoređeni uzduž toka limfnih žila  prolaskom kroz limfni čvor limfa se filtrira prije nego što se vrati u vensku cirkulaciju Anatomija limfnog čvora:  vezivna čahura (capsula) – nalazi se na površini, u dubinu se protežu vezivne pregrade (trabekule)  kora (cortex) – periferni dio čvora, tu se nalaze nakupine limfocita koji oblikuju čvoriće (NODULI LYMPHOIDEI)  srž (medulla)

 Aferentne limfne žile – probijaju vezivnu čahuru te dovode limfu  Eferentne limfne žile – izlaze na hilusu limfnog čvora i odvode limfu iz njega REGIONALNI LIMFNI ČVOROVI – nakupine gdje protječe limfa iz pojedinih dijelova tijela

100

Nodi lymphoidei

Anatomski smještaj

Aferentne limfne žile

Eferentne limfne žile tvore

Capitis et colli

područje glave i vrata

limfa teče kroz duboke limfne čvorove raspoređene uzduž v. jugularis interne

truncus jugularis

limfa dolazi u limfne čvorove u pazušnoj jami (nodi axillares)

truncus subclavius

Nodi tracheobronchialis dovode limfu iz pluća, bronha, dušnika, gornjeg dijela jednjaka, donjeg dijela grkljana i štitne žlijezde

truncus brochomediastinalis

Membri superioris

gornji ud

Thoracis

prsna šupljina

Abdominis

trbušna šupljina

Nodi iliaci

uzduž ilijačnih k.ž.

Nodi lumbales Nodi coeliacus

oko truncusa coeliacusa

Abominalni limfni čvorovi mogu biti: → parijetalni (na trbušnoj stijenci) → visceralni (uz organe probavnog sustava) na njih se nastavljaju nodi lumbales dextri et sinistri koji s obiju strana uzlazno prate aortu i v. cavu inferior primaju limfu iz nogu, zdjelice i donjeg dijela trbušnih stijenku, usmjeravaju limfu u lmbalne limfne čvorove primaju limfu iz stražnje trbušne stijenke i parnih trbušnih organa primaju limfu iz neparnih trbušnih organa

truncus lumbalis dexter et sinister Truncus intestinalis ↓ limfa iz ova dva zadnja truncusa ide u ductus thoracicus

Membri inferioris

donji ud

vode limfu do ingvinalnih limfnih čvorova (nodi inguinalis)

vode limfu u ilijačne limfne čvorove

101

Raspodjela limfnih čvorova

102

OPĆA SPLANHNOLOGIJA (VISCEROLOGIJA) SPLANHNOLOGIJA (viscerologija, od lat. viscera = utroba)  grana sustavne anatomije koja se bavi proučavanjem općih zakonitosti građe utrobnih organa – šupljih i parenhimatoznih organa te seroznih membrana (opni) U utrobne organe spadaju organi: 1. Dišnog sustava (systema respiratorium) 2. Probavnog sustava (systema digestorium) 3. Mokraćno – spolnog sustava (systema urogenitale) 4. Žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem (glandulae sine ductibus) Utrobni organi mogu biti: 1. Šuplji organi – cjevasti ili mjehurasti (vrećasti) 2. Žljezdani (parenhimatozni) organi

ANATOMIJA UTROBNIH ORGANA Anatomija ŠUPLJIH organa Stijenka šupljih organa građena od 3 sloja:  SLUZNICA (tunica mucosa) – unutrašnji sloj stijenke organa  može imati različitu debljinu, ovisno o tome kojim je epitelom prekrivena (ovisno o funkciji organa), a kroz koji prosijavaju krvne žile  površina sluznice može biti ravna i glatka ili neravna (radi nabora različitih oblika) 3 sloja sluznice:  lamina epithelialis mucosae – sloj epitela čija vrsta ovisi o funkciji organa tj. vrsta epitela je određena funkcijom organa  lamina propria mucosae – vezivni sloj sluznice ispod epitela  sadrži mrežu krvnih i limfnih kapilara i živčanih vlakana za prehranjivanje i inervaciju epitela  nalaze se žlijezde čiji sekret vlaži površinu epitela i limfatično tkivo u obliku pojedinačnih čvorića ili nakupina čvorića  lamina muscularis mucosae – sastoji se od glatkih mišićnih vlakana  ovog sloja nema u sluznicama svih organa  ovaj sloj omogućuje pomičnost sluznice u odnosu prema mišićnici, pri čemu površina sluznice dobiva karakterističan izgled  MIŠIĆNI SLOJ / MIŠIĆNICA (tunica muscularis)  u unutrašnjem sloju vlakna položena kružno (stratum circulare) – omogućavaju kontrakciju vlakana čime se sužava šupljina cjevastog organa i dolazi do peristaltike  u vanjskom sloju vlakna se protežu uzdužno (stratum longitudinale)  ove glatke mišićne stanice nemaju poprečne pruge, ali su prisutni aktin i miozin, pa se vlakna izolirano kontrahiraju  kontrakcije su pod utjecajem ANS-a (simpatikus ubrzava peristaltiku, a parasimpatikus usporava)

103

 funkcije mišićnice:  PERISTALTIKA – valovito gibanje stijenke cjevastog organa koji za funkciju ima „tjeranje“ sadržaja u jednom smjeru  PERISTOLA – kontrakcija glatke muskulature do one veličine kolika je veličina sadržaja koji se nalazi u šupljem organu  VANJSKI SLOJ / VEZIVNI ili SEROZNI (tunica serosa ili tunica adventitia)  Tunica serosa  čini je sloj pločastih stanica, a obavija organe sa slobodnom površinom smještene u seroznoj šupljini  istodobno je to i visceralni list serozne ovojnice  površina organa glatka i vlažna što onemogućuje trenje između dvaju susjednih organa  Tunica adventitia  površni sloj veziva kojim su organi povezani s okolnim tvorbama, bogato je masnim stanicama  nalazi se kod organa koji nemaju slobodnu površinu i koji nisu obavijeni seroznom ovojnicom  SUBSLOJEVI  SUBMUKOZNI SLOJ (tela submucosa)  sloj koji sluznicu povezuje sa mišićnicom, a izgrađen je od rijetkog veziva  omogućuje gibanje sluznice u odnosu prema mišićnom sloju, sadrži veće ogranke krvnih i limfnih žila, žlijezde te limfne čvoriće  u stijenci organa probavnog sustava u ovom subsloju se nalazi autonomni živčani splet (plexus submucosus)  SUPSEROZNI SLOJ (tela subserosa)  povezuje mišićnicu sa vanjskim slojem  izgrađen od vezivnog tkiva  ovaj sloj nije nužno prisutan u svim unutarnjim organima Anatomija PARENHIMATOZNIH organa  kompaktni organi tvrdo elastične konzistencije  u parenhimatozne organe spadaju jetra, slezena, bubrezi, pluća, testisi, ovariji, doušne žlijezde, gušterača, nadbubrežne žlijezde, … Osnovni dijelovi parenhimatoznih organa:  PARENHIM (parenchyma)  funkcionalno tkivo organa, a nalazi se između šupljinica strome  izgrađen od epitelnih stanica karakterističnih za njegovu funkciju tj. za različitu parenhimatoznu tvorbu  epitelne stanice u žljezdanom epitelu oblikuju mjehuriće ili cjevaste tvorbe, ovisno o kvaliteti sekreta koga izlučuju  parehnim jetre izgrađuju hepatociti, bubrega nefroni, a pluća alveole  STROMA (stroma)  ukupno vezivno tkivo koje oblikuje potporu organa, te mu daje oblik i čvrstoću  građena je od:  vezivna čahura (capsula fibrosa / tunica fibrosa) – gradi ju vezivna ovojnica na površini organa 104

 vezivne pregrade – raspoređuje unutrašnjost parenhima na manje dijelove – režnjevi (lobus), režnjići (lobulus) i segmenti  razlika između režnjeva i režnjića je ta što režnjeva uvijek ima u istom obliku i broju, a broj i oblik režnjića nije stalan  u vezivu strome nalaze se krvne i limfne žile te živčana vlakna (dolaze do svake stanice parehnima)

ANATOMIJA SEROZNIH MEMBRANA (OPNI) Funkcija: obavijanje organa u tjelesnoj šupljini i povezivanje sa stijenkom te šupljine Serozne opne su:  PERIKARD  PLEURA  PERITONEUM Građa serozne opne:  Vanjski (parijetalni) list (lamina parietalis)  prekriva serozne membrane, tj. oblaže unutrašnju površinu stijenki tjelesne šupljine  Unutrašnji (visceralni) list (lamina visceralis)  oblaže vanjsku slobodnu površinu organa koji se nalazi u toj šupljini  izgrađuje vanjski sloj organa, naziva se i tunica serosa  Mezenterij (mesenterium)  duplikatura serozne membrane koju tvore dva sloja iste  slojevi se razdvajaju na mjestu prijelaza duplikature u parijetalni, odnosno visceralni list  povezuje parijetalni list na stijenci šupljine i visceralni list na površini organa  određuje položaj organa u šupljini  sadrži krvne i limfne žile, živce i druge tvorbe koje u taj organ ulaze i iz njega izlaze  Serozna šupljina  kapilarna pukotina između parijetalnog i visceralnog lista serozne opne  ispunjena malom količinom serozne tekućine  seroznu tekućinu, kao derivat krvne plazme, neprekidno izlučuje i resorbira sama serozna membrana  površine listova i duplikatura glatke, sjajne i vlažne  u seroznoj šupljini nema zraka, pa negativni tlak održava površine tih listova međusobno priljubljenim  tijekom pokretanja organa u šupljini, površine tih listova klize jedna po drugoj Serozne šupljine pripadajućih opni:  pleuralna šupljina (cavitas pleuralis) – u njoj se nalazi pluće  perikardijalna šupljina (cavitas pericardiaca) – u njoj se nalazi srce  peritonealna šupljina (cavitas peritonealis) – organi probavnog sustava

105

TJELESNE ŠUPLJINE  u gornjem dijelu trupa nalazi se PRSNA (GRUDNA, TORAKALNA) ŠUPLJINA (CAVUM THORACIS / CAVITAS THORACIS)  u donjem dijelu trupa nalazi se TRBUŠNA (ABDOMINALNA) ŠUPLJINA (CAVUM ABDOMINIS / CAVITAS ABDOMINALIS) s malom zdjelicom  granicu između te dvije šupljine oblikuje mišićna ploča – diaphragma (ošit) PRSNA ŠUPLJINA (cavum thoracis / cavitas thoracis)  sprijeda je omeđuje prsna kost, pobočno rebra s rebrenim hrskavicama, a straga prsni dio kralješnice  u gornjem dijelu je uža, pa se preko gornjeg otvora (apertura thoracis superior) nastavlja u regiju vrata  u donjem dijelu je šira, pa njen donji otvor (apertura thoracis inferior) u potpunosti zatvara dijafragma  u lateralnim dijelovima prsne šupljine nalaze se desno i lijevo pluće – svako pluće obavija pleura, pa se pluće nalazi u odgovarajućoj pleuralnoj šupljini  pleuralne šupljine nisu u međusobnoj vezi, a između istih nalazi se središnji dio prsne šupljine – sredoprsje (mediastinum) Sredoprsje (medijastinum)  središnji prostor u prsnoj šupljini  nalazi se između desnog i lijevog pluća, odnosno između pleura koje obavijaju svako pluće  granica je sprijeda ventralna stijenka prsnog koša, a straga kralješnica  ispunjen rijetkim vezivnim i masnim tkivom, organima, krvnim žilama, živcima i limfnim čvorovima  traheja, bronhi i plućni hilus (u frontalnoj ravnini) dijele sredoprsje na prednji i stražnji dio Stražnje sredoprsje

Prednje sredoprsje       

srce s perikardom n. phrenicus aorta ascedens i arcus aortae v. cava superior truncus pulmonalis desne i lijeve vv. pulmonales timus

   

jednjak aorta thoracica desni i lijevi n. vagus desni i lijevi truncus sympathicus  v. azygos, v. hemiazygos, v. hemiazygos acessoria  ductus thoracicus

106

TRBUŠNA ŠUPLJINA (cavum abdominis / cavitas abdominalis)  podijeljena na:  trbušnu šupljinu u užem smislu (gornji veći dio)  zdjeličnu šupljinu (manji donji dio)  stijenke trbušne šupljine tvore:  sprijeda i pobočno meka trbušna stijenka (3 pločasta i 1 ravni mišić)  straga lumbalni dio kralješnice i mišići stražnje trbušne stijenke  gore dijafragma  dolje se nastavlja u malu zdjelicu čiji donji otvor u cijelosti zatvaraju mišići dna male zdjelice (mišići perineuma) Potrbušnica (peritoneum)  serozna opna koja oblaže stijenke i organ trbušne šupljine  razlikujemo dva lista peritoneuma:  parijetalni list (peritoneum parietale) – oblaže unutrašnju površinu stijenki trbušne šupljine  visceralni list (peritoneum viscerale) – oblaže vanjsku površinu peritonealnih organa  mezenterij (ligament, omentum)  duplikatura peritoneuma koja povezuje parijetalni i visceralni list, ili povezuje međusobno dva organa u peritonealnoj šupljini  najvažniji mezenteriji su:  mala trbušna marama (omentum minus) – spaja jetru s malom krivinom želuca i gornjim dijelom duodenuma  velika trbušna marama (omentum majus) – proteže se s velike krivine želuca prema dolje, do simfize  mezenterij tankog crijeva (mesenterium)  mezenterij debelog crijeva (mesocolon) Peritonealna šupljina (cavitas peritonealis)  kapilarna pukotina između parijetalnog i visceralnog lista peritoneuma  zauzima najveći dio prostora trbušne šupljine  velika trbušna marama (omentum majus) dijeli peritonealnu šupljinu na:  spatium supraomentale – prostor iznad omentuma  spatium infraomentale – prostor ispod omentuma Smještaj intraperitonealnih organa u odnosu na omentum majus Supraomentalno Infraomentalno trbušni dio jednjaka jejunum želudac ileum gornji dio dvanaesnika cekum slezena kolon jetra žučni mjehur Rektum se nalazi u prostoru male zdjelice, ispod peritonealne šupljine.

107

Podjela trbušne šupljine Trbušna šupljina se s obzirom na peritoneum dijeli na:  peritonealnu šupljinu (cavitas peritonealis) – veći prostor unutar parijetalnog peritoneuma  izvanperitonealni prostor (spatium extraperitoneale) – uski prostor koji se nalazi između stijenki trbušne šupljine i parijetalnog peritoneuma, na mjestima je parijetalni list srastao sa trbušnom šupljinom Podjela ekstraperitonealnog prostora:  spatium praeperitoneale – između meke trbušne stijenke i parijetalnog peritoneuma, ispod razine pupka  spatium subperitoneale – ispod parijetalnog peritoneuma, u području male zdjelice  spatium retroperitoneale – između stražnje trbušne stijenke i parijetalnog peritoneuma (organi koji se nalaze retroperitonealno imaju tuniku adventiciju!)

Regije trbuha Određenje vanjske granice trbuha:  prema prsnom košu određena je ksifoidnim nastavkom i lijevim i desnim rebrenim lukom  prema zdjelici određuju gornji rub simfize, preponska sveza (lig. inguinale) i bočni greben (crista iliaca) Prostor trbuha u odnosu na vanjsku granicu  nastavlja se do razine 5. rebra (odgovara razini projekcije kupole dijafragme)  nastavlja se u veliku zdjelicu unutar krila bočne kosti (desna i lijeva bočna jama pripadaju trbuhu u užem smislu)  donji dio trbušne šupljine nastavlja se u prostor male zdjelice, koja je dio trbušne šupljine u širem smislu Klinička podjela trbuha na regije  na prednjoj strani trupa povučene linije koje prostor trbušne šupljine dijele na regije  vodoravne crte prolaze najnižim točkama rebrenih lukova i kroz najviše točke bočnih grebena  svako područje dodatno podijeljeno na tri regije pomoću okomitih crta – spajanje najniže točke rebrenog luka sa kvržicom na preponskoj kosti  prema tome područja trbuha su:  EPIGASTRIJ (epigastrium)  MEZOGASTRIJ (mesogastrium)  HIPOGASTRIJ (hypogastrium)

108

SPECIJALNA SPLANHNOLOGIJA U specijalnu splanhnologiju se ubrajaju:  Dišni (respiratorni) sustav  Probavni (digestivni) sustav  Mokraćno – spolni (urogenitalni / uropoetski) sustav  Žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem (Endokrine žlijezde)

DIŠNI SUSTAV (Systema / apparatus respiratorium) Dijelovi RESPIRATORNOG sustava: 1) PROVODNI DIŠNI PUTOVI  nos (nasus) – vanjski nos (nasus externus), nosna šupljina (cavitas nasi)  paranazalni sinusi (sinus paranasales)  ždrijelo (pharynx)  grkljan (larynx)  dušnik (trachea), dušnice (bronchi) 2) SREDIŠNJI ORGAN – pluća (pulmones, pulmo dexter et pulmo sinister) 3) MIŠIĆI PRSNOG KOŠA I OŠIT (ne spadaju u dišni sustav, ali omogućavaju disanje)

109

Osnovne karakteristike dišnog sustava  započinje vanjskim nosom koji usmjerava zrak u nosne šupljine (povezane s paranazalnim sinusima)  zrak ulazi u ždrijelo (križanje dišnog i probavnog sustava)  grkljan  dovođenje atmosferskog zraka u pluća i izmjena plinova između zraka i krvi (vanjsko disanje)  ritmično prozračivanje pluća uz izmjenu plinova O2 i CO2 između krvi i zraka (vanjsko disanje)  TKIVNO disanje – izmjena istih plinova između tkiva i krvi  proces izmjene plinova isključivo se događa u alveolama, a put zraka od nosa do alveola može se zamisliti kao cijev s jedinom svrhom prijenosa udahnuta zraka  epitel sluznice respiratornog trakta je višeredni cilindrični epitel s trepetljikama i mnogobrojnim žlijezdama koje izlučuju sluz ANATOMSKE ODREDNICE DIŠNOG SUSTAVA NOS (nasus)  ulaz u dišni sustav su vanjski nos i nosna šupljina ↓ FUNKCIONALNA VAŽNOST zbog specifične građe omogućuju zagrijavanje, vlaženje i čišćenje udahnutog zraka da bi takav ušao u donje dišne putove  u nosnoj šupljini osjetilo njuha – ključan vodoravan položaj nosnica ↓ struja udahnuta zraka usmjerava se uzlazno, u njušno područje sluznice nosne šupljine  proizvodnja glasa (fonacija)  određenje oblika vanjskog nosa i stijenke nosnih šupljina  hrskavična osnova – stvaranje vanjskog nosa  koštana osnova – zatvara desnu i lijevu nosnu šupljinu VANJSKI NOS (nasus externus)  oblika trostrane piramide čija je baza pripojena uz lice  slobodne bočne površine nosa sastaju se u bridu koji se naziva hrptom nosa (dorsum nasi)  preko nosnog korijena (radix nasi) hrbat nosa prelazi u čelo  na donjem kraju nalazi se vrh nosa (apex nasi) koji odgovara vrhu piramide  na donjoj (najmanjoj) površini vanjskog nosa nalaze se otvori – nosnice (nares)  podlogu vanjskog nosa tvore kosti lica  izgled vanjskog nosa određuju hrskavice (cartilagines nasi) – skelet nosa tvori šest hrkavica  cartilago septi nasi – izgradnja nosne pregrade  cartilago nasi lateralis – parna trokutasta, osnova lateralne stijenke hrpta  cartilago alaris major – parna potkovičasta, podloga za vršak nosa  koštanu podlogu izgrađuju nosne kosti i čeoni nastavci gornje čeljusti

110

NOSNA ŠUPLJINA (cavitas nasi)  parna šupljina koja se proteže od nosnice do hoana (stražnjeg otvora) ↓ komunikacija sa ždrijelom  prednji dio se nalazi u vanjskom nosu  stražnji dio omeđen je kostima viscerokranija  uzak i visok prostor  u gornjem dijelu medijalno od orbite  u donjem dijelu medijalno od maksilarnog sinusa  poprečno stiješnjena  krov nosne šupljine je žlijeb otvoren prema dolje  najveću površinu imaju lateralna i medijalna stijenka, a ostale su stijenke uske  desnu od lijeve šupljine odvaja tanka medijanosagitalna koštano-hrskavična pregrada (septum nasi) Anatomska podjela nosne šupljine:  predvorje nosne šupljine (vestibulum nasi)  nosna šupljina u užem smislu (cavitas nasi proprium) ↓ u njoj se nalaze NOSNE ŠKOLJKE – tanke savijene koštane pločice s inzercijom na lateralnoj strani, koje strše u nosnu šupljinu  gornja (concha nasi superior)  srednja (concha nasi media)  donja (concha nasi inferior) ↓ ispod svake se nalazi istoimeni NOSNI HODNIK  meatus nasi superior – najmanji  meatus nasi medius – najprostraniji  meatus nasi inferior – najdulji  zajednički nosni hodnik (meatus nasi communis) – nalazi se između nosnih školjki i nosne pregrade, cjelovito se proteže od krova do donje stijenke nosne šupljine  nazofaringealni hodnik (meatus nasopharyngeus) – široki prostor između stražnjih rubova nosnih školjki i ždrijela  sferoetmoidni džep (recessus sphenoethmoidalis) – prostor između gornje nosne školjke i krova nosne šupljine  u sferoetmoidni džep, gornji i srednji nosni hodnik otvaraju se paranazalni sinusi  u donji nosni hodnik otvara se nazolakrimalni kanal koji provodi suze Sluznice nosne šupljine  REGIO OLFACTORIA – zauzima gornju nosnu školjku, gornji nosni hodnik, odgovarajući nasuprotni dio nosne pregrade  osjetilo njuha (organum olfactorium)  REGIO RESPIRATORIA – u donjem i većem dijelu nosne šupljine  sluznica prekrivena višerednim cilindričnim epitelom s trepetljikama  vrlo dobro kapilarno prokrvljena i sadrži glandulae nasales ↓ omogućava pročišćavanje, zagrijavanje i vlaženje zraka

111

Paranazalne šupljine (sinus paranasales)  parne šupljine u kostima glave  ispunjeni zrakom, a stijenka prekrivena sluznicom  nalaze se neposredno uz nosnu šupljinu s kojom su povezani:  sinus maxillaris – u gornjoj čeljusti  sinus frontalis – u čeonoj kosti  sinus sphenoidalis – u klinastoj kosti  cellulae ethmoidales – u rešetnici (prednje i stražnje)  najčešće nesimetrično razvijeni  stijenke vrlo tanke, mogu imati i otvore ili dehiscencije  povezani s nosnom šupljinom  lokalizacija paranazalnih sinusa:  u gornji nosni hodnik – stražnje etmoidne ćelije  u srednji nosni hodnik – prednje etmoidne ćelije, frontalni i maksilarni sinus  u sfenoetmoidni džep iznad gornje nosne školjke – sfenoidni sinus ŽDRIJELO (pharynx) – opisano u probavnom sustavu! GRKLJAN (larynx)  šuplji organ koji provodi zrak (dišni organ) i sudjeluje u proizvodnji glasa (fonatorni organ)  nalazi se na vratu, ispod jezične kosti s kojom je povezan ligamentima i mišićima  funkcionalno se nalazi između ždrijela i dušnika  pokretni organ – prati pokretanje jezične kosti prilikom govora i gutanja Hrskavice grkljana (cartilagines laryngis) 1. Štitna hrskavica (cartilago thyroidea)  neparna hrskavica koju oblikuju dvije četverokutne ploče  prema naprijed se spaja pod pravim kutom – Adamova jabučica (prominentia laryngea)  donji rogovi omogućuju uzglobljavanje sa prstenastom hrskavicom 2. Prstenasta hrskavica (cartilago cricoidea)  neparna hrskavica u obliku prstena  u grkljanu najkaudalnije  na gornjem rubu ploče zglobne površine za vokalne hrskavice  na vanjskoj površini zglobne površine za donje rogove štitne hrskavice 3. Vokalna hrskavica (cartilago arytenoidea)  parna hrskavica u obliku uspravne trostrane piramide  nalazi se na gornjem bridu lamine prstenaste hrskavice  donji dio nosi konkavnu zglobnu površinu za doticaj s prstenastom hrskavicom 4. Epiglotična hrskavica (cartilago epiglottica)  neparna hrskavica pločasta oblika  ima funkciju poklopca koji tijekom gutanja zatvara ulaz u grkljan

112

Šupljina grkljana  započinje na hipofarinksu otvorom koji je ulaz u grkljan (aditus laryngis)  proteže se do visine C6 gdje se nastavlja u dušnik  na frontalnom presjeku CAVITAS LARYNGIS ima oblik pješčana sata – najduže mjesto je procijep među glasiljkama (rima glottidis) – od procijepa širenje šupljine prema gore i dolje  šupljina grkljana podijeljena u 3 kata:  gornji kat / predvorje (vestibulum laryngis)  povezan sa ždrijelom preko aditusa laryngisa  gornji i srednji kat razgraničeni dvama sagitalnim naborima iznad glasiljki (plicae vocales)  prema dolje se sužava i proteže do procjepa između vestibularnih nabora (rima vestibuli)  srednji kat (glottis)  dio šupljine koji se nalazi između vestibularnih i vokalnih nabora ↓ ↓ s gornjim katom s donjim katom povezan preko povezan preko rima vestibuli rima glottidis  vokalni nabor / glasiljka (plica vocalis) – nabor sluznice koga oblikuju desni i lijevi ligamentum vocale i m. vocalis (lateralno od ligamenta)  rima glottidis – procijep između dviju glasiljki i vokalnih hrskavica  glasiljke omeđuju prednji dio procjepa  stražnji dio nalazi se između obiju vokalnih hrskavica  donji kat (cavitas infraglottica) – najniži dio šupljine grkljana Mišići grkljana  respiratorni – oni su abduktori glasiljki jer šire procijep između glasiljki (m. posticus), nakon što omoguće prolazak zraka tijekom disanja  fonatorni – aduktori ili tenzori glasiljki, djelovanjem ovih mišića sužava se procijep između glasiljki pri čemu mijenjaju svoju napetost, širinu i duljinu Topografija grkljana  u srednjoj regiji vrata  proteže se od C4 do C6  ispred se nalaze infrahioidni mišići  bočno režnjevi štitne žlijezde  iza hipofarinks DUŠNIK (trachea) 12 cm  cjevasti hrskavično-membranozni organ koji se izravno nastavlja na grkljan  osigurava ulazak zraka u pluća  u razini Th4 dijeli se na bifurkaciji traheje na dva glavna bronha (dušnice)  bronchus principalis dexter et sinister  šupljina dušnika i bronha uvijek otvorena za prolaz zraka  u stijenci se nalazi 16 – 20 potkovičastih hrskavica (cartilagines tracheales)  sprijeda i pobočno stijenka zaobljena, a straga ravna (stražnja stijenka izgrađena od mekih tkiva – pars membranaceus)

113

Desni i lijevi glavni bronh  vode od bifurkacije traheje do hilusa pluća  jedini bronhi koji ne ulaze u plućno tkivo – ekstrapulmonalni bronhi  morfološki i funkcionalno nalik dušniku  imaju hrskavice uložene u elastičnu i vezivnu osnovu stijenke (stražnja stijenka građena od glatkog mišićnog tkiva)  bronhi se razlikuju prema položaju, duljini i širini  desni glavni bronh  širi i kraći od LB, prema dolje se usmjerava strmo, nastavlja smjer dušnika  lijevi glavni bronh  uži i dulji, usmjeren prema dolje, vodoravnije Građa dušnika i glavnog bronha  vanjski sloj (tunica adventitia) – vezivno tkivo kojim je dušnik povezan s okolnim organima  srednji sloj (tunica fibroelastica) – vezivno tkivo + elastična vlakna, sadrži potkovičaste hrskavice izgrađene od hijalinog hrskavičnog tkiva, u stražnjoj stijenci dušnika glatka  unutrašnji sloj (tunica mucosa) – sluznica koja na površini ima višredni cilindrični epitel, u vezivnom sloju se nalaze žlijezde (glandulae tracheales) Topografija dušnika  holotopija  vratni, prsni dio dušnika  skeletotopija  od C6 do Th 4./5.  sintopija  razlikuje se prema holotopskoj podjeli  vratni  ispred isthumsa thymusa, lateralno režnjevi timusa  prsni  ispred sternum, trunkus brahiocefalikus, a. carotis communis sinistra  straga  u suodnosu sa jednjakom PLUĆA (pulmones)  parni parenhimatozni organ, nalaze se u pobočnim dijelovima prsne šupljine  između pulmo dexter i pulmo sinister nalazi se medijastinum  svako pluće obavijeno pleurom koja omogućuje da površina pluća bude glatka, sjajna, vlažna  tijekom disanja se u njima obavlja izmjena plinova između krvi i zraka (u krv ulazi O2, a iz krvi izlazi CO2)

114

Makroskopski izgled pluća  nalikuje polovici uzdužno položenog stošca  baza pluća (basis pulmonis) – donji širi dio  vrh pluća (apex pulmonis) – gornji širi dio  površine pluća (facies pulmones)  donja (bazalna) – facies diaphragmatica – konkavna, u suodnosu sa ošitom  konveksna – facies costalis – odgovara bočnim stijenkama prsne šupljine  medijastinalna – facies mediastinalis – usmjerena medijalno, naslanja se na organe medijastinuma  hilus pulmonis – tu plućni korijen (radix pulmonis) ulazi u pluća  na sredini medijastinalne površine pluća – mjesto gdje u pluća ulaze i izlaze glavni bronhi, pulmonalna arterija, bronhijalne grane nutritivnog plućnog optoka, pulmonalne vene, živci i limfne žile  rubovi pluća  donji rub (margo inferior) – razdvaja kostalnu i dijafragmalnu površinu  stražnji rub (margo posterior) – zaobljen, nije jasno izražen (kostalna površina lagano prelazi u medijastinalnu)  prednji rub (margo anterior) – oštar, razdvaja dvije gore navedene površine, spušta se od vrha do baze pluća  na lijevom pluću na ovom rubu postoji duboki urez (incisura cardiaca plumonis sinistri) – oblikuje ga srce Razlike među plućima  desno pluće kraće i šire  lijevo pluće dulje i uže  na površini pluća nalaze se duboke pukotine koje od površine organa sežu do hilusa ↓ brazde svako pluće dijele na LOBUSE ↓ pluća imaju LOBARNI SUSTAV  DESNO PLUĆE – 3 lobusa o lobus superior o lobus inferior o lobus medius pulmonis dextri Lobus superior i lobus medius odvaja fissura horizontalis pulmonis dextri  LIJEVO PLUĆE – 2 lobusa o lobus superior pulmonis sinistri o lobus inferior pulmonis sinistri ↓ odvaja ih fissura obliqua (u desnom pluću odvaja donji režanj od ostalih)

115

116

117

Mikroskopski izgled pluća  parenhimatozni organ čiji parenhim grade plućne alveole  stupnjevitost građe pluća: LOBUSI (režnjevi) ↓ SEGMENTI ↓ LOBULUSI (režnjići) ↓ ACINUSI  podjela plućnog tkiva odgovara grananju glavnog bronha → tako nastaje bronhalno stablo (arbor bronchialis)  BRONHI 1. REDA (bronchi principales) – ulaze u režnjeve  BRONHI 2. REDA (lobarni bronhi) – ulaze u režnjeve  BRONHI 3. REDA (segmentni bronhi) – ulaze u segmente  BRONHI 4. REDA (lobularni bronhi) – zrak dovode u lobuluse  BRONHIOLI (bronchioli terminales) – respiratorni  PLUĆNI ACINUS – dio pluća koji nastaje grananjem terminalnog bronhiola  u njihovoj se stijenci nalaze alveole  na kraju se nalazi alveolarni kanalić (ductus alveolaris)  kanalić se dijeli u dvije alveolarne vrećice (sacculli alveolares) njihova stijenka građena od alveola

118

Građa bronha i bronhiola  ogranci bronhalnog stabla manji od 1 mm (bronhioli) ne sadrže hrskavice i žljezdice za razliku od ogranaka većih od 1 mm Topografija pluća  vrh pluća se projicira na prednjoj stijenci prsnog koša 2-3 cm iznad klavikule  prednja granica odgovara prednjem rubu koji se od vrha pluća spušta do 6. rebra (tu se prednja granica nastavlja u donju)  donja granica određuje se na 6. interkostalnom prostoru, 8. rebru i 10. prsnom kralješku  na pacijentu se granica određuje perkusijom 119

PLUĆNI OPTOCI  FUNKCIONALNI OPTOK PLUĆA  dovodi se venska krv iz srca u pluća gdje se zasićuje kisikom (oksigenira), kao arterijska se vraća u srce  venska krv dolazi preko a. pulmonalis dextrae et sinistrae  arterijska krv se u srce vraća preko vv. pulmonales (iz svakog pluća po 2)  NUTRITIVNI OPTOK PLUĆA  njime se prehranjuje plućno tkivo  u plućni parenhim dovodi se arterijska krv izravnim granama prsne aorte (rr. bronchiales)  venska krv se odvodi bronhijalnim venama iz D pluća u v. azygos, a iz L pluća u v. hemiazygos POREBRICA S POPLUĆNICOM (PLEURA)  serozna membrana koja pripada plućima i sastoji se od 2 lista:  POREBRICA (pleura parietalis)  oblaže stijenke prsne šupljine s unutrašnje strane  POPLUĆNICA (pleura visceralis)  oblaže pluće cijelom površinom, izuzev hilusa  povezani duplikaturom serozne membrane (mesopneumonium) – na medijastinalnoj površini po frontalnoj ravnini → u gornjem dijelu se nalazi PLUĆNI KORIJEN  površina im je glatka, sjajna, vlažna → neometano klize jedan po drugom  između njih se nalazi PLEURALNA ŠUPLJINA (cavitas pleuralis) – kapilarni procjep u kojem vlada negativni tlak koji međusobno priljubljuje listove pleure  u pleuralnoj šupljini se nalaze RECESUSI – rezervni prostori ili džepovi koji nisu ispunjeni plućima, a koje pluće djelomično ispunjava samo kod dugog inspirija

MEHANIKA DISANJA  disanje – izmjena plinova između zraka i krvi → da bi O2 ušao, a CO2 izašao, zrak se u plućima mora obnavljati  atmosferski zrak ulazi u pluća kroz dišne kanale zahvaljujući negativnom tlaku koji se stvara u alveolama  respirij = inspirij (aktivni proces) + ekspirij (pasivni proces) Inspirij (udisaj)  šire se cavitas thoracis i volumen pluća  rebra se dižu, a time se prsište povećava u transverzalnom i sagitalnom promjeru  povećava se epigastrični kut  za inspirij su potrebni mm. scaleni i/ili mm. intercostales externi  kontrakcija ošita vodi do  spuštanja tetivnog središta (centrum tendinum)  izravnavanje kupole ošita  proširenje prsišta prema kaudalno  kod udisaja se zaravnjuje recessus costodiaphragmaticus te pluća ulaze u odgovarajući prostor

120

Ekspirij (izdisaj)  ponovno smanjenje cavitas thoracis i volumen pluća  pri mirnom disanju elastični prsni koš se pasivno vraća u početni položaj  transverzalni i sagitalni promjer se smanjuju, što posljedično dovodi do smanjenja epigastričnog kuta  izdisaj pomaže kontrakcija mm. intercostales interni  kupole ošita se podižu  smanjuje se donji dio prsne šupljine  pojačani izdisaj moguć je pomoću trbušne preše, u čemu sudjeluju mm. transversi abdominis Temeljne vrste disanje  PRSNO (KOSTALNO) DISANJE  omogućeno djelovanjem vanjskih i unutarnjih interkostalnih mišića i uz sudjelovanje pomoćnih respiracijskih mišića  TRBUŠNO (ABDOMINALNO, DIJAFRAGMALNO) DISANJE  omogućeno je djelovanjem ritmičkih kontrakcija ošita uz usklađeno djelovanje mišića trbušne preše, elastičnosti plućnog tkiva i uspravljanja kralješnice  dojenčad zbog vodoravnog položaja rebara pretežno dišu trbušno, kao i stariji odrasli, kod kojih je došlo do gubitka elastičnosti stijenke prsnog koša Djelovanje respiracijskih mišića Mišić mm. intercostales externi mm. intercostales interni – interosalni dio mm. intercostales interni – interhondralni dio mm. intercostales intimi mm. subcostales mm. transversus thoracis mm. levatores costarum diaphragma

Djelovanje u respiriju inspirator ekspirator inspirator ekspirator ekspirator ekspirator inspirator inspirator

PREDUVJETI ZA FIZIOLOŠKO DISANJE:  normalna pluća  negativan tlak u cavumu pleurae  rad respiracijskih mišića i pomoćne respiratorne muskulature

121

PROBAVNI SUSTAV (Systema digestorium) DIJELOVI PROBAVNOG SUSTAVA:  GORNJI DIO PROBAVNOG SUSTAVA  USNA ŠUPLJINA (cavitas oris)  ŽDRIJELO (pharynx)  JEDNJAK (oesophagus)  SREDIŠNJI DIO PROBAVNOG SUSTAVA  ŽELUDAC (gaster, ventriculus)  DONJI DIO PROBAVNOG SUSTAVA  TANKO CRIJEVO (intestinum tenue)  DEBELO CRIJEVO (intestinum crassum)  ORGANI PRIDODANI PROBAVNOM TRAKTU  JETRA (hepar)  GUŠTERAČA (pancreas)  ŽLIJEZDE SLINOVNICE (glandulae orales)  ŽUČNI MJEHUR (vesica fellea) OSOBITOSTI PROBAVNOG TRAKTA  probavna cijev građena poput šupljeg organa, duljine oko 9 metara  s obzirom na funkciju gornji i donji dio probavne cijevi sadrže različite epitele sluznice  gornji dio – provodi sadržaj, sluznica do jednjaka građena od čvrstog višeslojnog pločastog epitela  donji dio – sadržaj se razgrađuje i resorbira, sluznica građena od nježnog žljezdanog epitela, odnosno cilindričnog epitela USNA ŠUPLJINA (CAVITAS ORIS)  početni dio probavnog sustava  proteže se od usnica do ždrijela  podijeljena na:  predvorje usne šupljine (vestibulum oris)  usnu šupljinu u užem smislu (cavitas oris propria) Predvorje usne šupljine (vestibulum oris)  prostor u obliku potkove, koji se nalazi s vanjske strane zubnih lukova  zubne lukove oblikuju zubi s odgovarajućim dijelovima gornje i donje čeljusti, te gingiva koja ih prekriva  sprijeda, vanjsku stijenku predvorja oblikuju usnice (labia oris), a pobočno obrazi (buccae)  predvorje usne šupljine povezano s usnom šupljinom u užem smislu pomoću pukotina između zuba (tremata) i retrodentalnim prostorom (nalazi se između zadnjeg kutnja i čeljusne grane)  na sluznici obraza, u razini 2. gornjeg kutnjaka, nalazi se izbočenje sluznice (papilla ductus parotidei)  tu se otvara izvodni kanal doušne žlijezde  Usnice (labria oris) – labrium superius et labrium inferius  oblikuju prednju stijenku predvorja usne šupljine  gornja i donja usnica omeđuju prednji otvor usne šupljine (rima oris)  osnovu usnica, od sprijeda prema straga, izgrađuju koža, m. orbucilaris oris i sluznica 122

 usnice su crvene boje zbog tanke kože ruba usnice, prisutnosti slabo oroženog epitela i dobre prokrvljenosti  Obrazi (buccae) – tvore pobočne stijenke vanjskog zida predvorja usne šupljine  osnovu čini koža, mimični mišić obraza (m. buccinator) i sluznica  M. buccinator – drži obraz priljubljen uza zubne lukove i sprječava da se sluznica obraza zagrize tijekom žvakanja Usna šupljina u užem smislu (Cavitas oris propria)  omeđena sprijeda i pobočno zubnim lukovima  gornju stijenku oblikuje tvrdo nepce (palatum durum) i meko nepce (palatum molle)  odvajaju usnu šupljinu od nosne i gornjeg dijela ždrijela  dno usne šupljine je mišićna ploča (diaphragma oris) – izgrađuju je mišići  iznad dijafragme se nalazi jezik (izbočuje se u usnu šupljinu i time tvori njen sadržaj)  prema natrag seže do stražnjeg otvora – ždrijelni tjesnac (isthmus faucium)  povezivanje usne šupljine sa ždrijelom, a omeđen je slobodnim rubom mekog nepca, nepčanim lukovima i korijenom jezika  Tvrdo nepce (palatum durum) – tvori prednje 2/3 krova usne šupljine  koštanu osnovu čine nepčani nastavak gornje čeljusti i nepčana kost  Meko nepce (palatum molle) – tvori stražnju 1/3 krova usne šupljine  vezivno-mišićna ploča s dvjema površinama i stražnjim slobodnim rubom  na sredini ruba  nepčana resica (uvula)  pobočno od resice sa svake strane po 2 nepčana luka  prednji nepčani luk (arcus palatoglossus) – spušta se prema jeziku  stražnji nepčani luk (arcus palatopharyngeus) – prema ždrijelu  između nepčanih lukova se nalazi jama (sinus tonsillaris) s nepčanim krajnikom (tonsilla palatina)  tijekom gutanja mišići nepca podižu i napinju meko nepce, te zatvaraju nosni dio ždrijal, kako u njega ne bi ušla hrana  Dijafragma oris – mišićna ploča koja tvori dno usne šupljine Nepčani krajnik (Tonsilla palatina)  parni limfatični organ oblika i veličine badema  nalazi se između nepčanih lukova u sinusu tonsillarisu čiji donji dio ispunjava Zubi (dentes)  usađeni u zubne jamice alveolarnih nastavaka gornje čeljusti i alveolarnog dijela donje čeljusti  oblikuju dva luka:  gornji luk (arcus dentalis superior)  donji luk (arcus dentalis inferior)  dvije denticije – prvo 20 netrajnih (mliječnih) zuba (dentes decidui), a zatim 32 trajna (dentes permanentes) Podjela zubiju prema obliku i funkciji: 1. sjekutići (dentes incisivi) 2. očnjaci (dentes canini) 3. pretkutnjaci (dentes premolares) 4. kutnjaci (dentes molares)

Formule polovica zubala I2, C1, P2, M3 Trajno zubalo I2, C1, P2, M3 I2, C1, M2 Mliječno zubalo I2, C1, M2

123

 izbijanje mliječnih zuba započinje u 7. mjesecu života, a završava tijekom prvih dviju godina života  mliječni zubi zamjenjuju se trajnim između 7. i 12. godine Dijelovi zuba:  korijen zuba (radix dentis)  dio zuba usađen u zubnu jamicu  njime zub učvršćen u čeljusti pomoću vezivnog tkiva  vrh korijena (apex radicis dentis)  većina zuba ima samo jedan korijen, izuzev  donji kutnjaci i prvi gornji pretkutnjak – 2 korijena  gornji kutnjaci – 3 korijena  treći gornji kutnjak može imati i više od 3 korijena  vrat zuba (cervix dentis)  suženi dio zuba, prijelaz korijena u krunu  kruna zuba (corona dentis)  slobodni dio zuba koji strši u usnu šupljinu  na zubnoj kruni kutnjaka i pretkutnjaka od 5 ploha najvažnija zagrizna – usmjerena prema zubima nasuprotne čeljusti  na pretkutnjacima dvije kvržice  na kutnjacima četiri kvržice  na sjekutićima i očnjacima umjesto zagrizne plohe postoji oštar rub  šupljina u unutrašnjosti zuba (cavitas dentis) – široka u području krune i vrata, sužena u korijenu, nastavlja se u kanal (canalis radicis dentis)  kanal završava na vrhu korijena (otvor kroz koji ulaze krvne žile i živci)  šupljina zuba je ispunjena pulpom dentis Građa zuba  DENTIN (dentinum) – čvrsti koštani dio zuba, omeđuje zubnu šupljinu  CEMENT (cementum) – prekriva dentin u razini korijena zuba  CAKLINA (enamelum) – prekriva zub u području krune, to je najtvrđa i najotpornija tvar u našem organizmu Fiksacija zuba  u alveolu zub učvršćuju alveolarna pokosnica (periodontium) i sluznica (gingiva)  periodont – kolageni tračci koji kao Scharpeyeva fibrozna vlakna izlaze iz stijenke alveole, zrakasto se protežu do korijena, te završavaju u cementu  gomphosis – vezivni spoj zubnog korijena i stijenke alveole  gingiva – debela sluznica čvrsto srasla uz kost, prekriva alveolarne dijelove gornje i donje čeljusti i vrat zuba

124

Jezik (lingua)  vrlo pokretljiv mišićni organ koji pomaže tijekom govora, žvakanja i gutanja  ima receptore za okus Dijelovi jezika:  korijen (radix linguae) → granični žlijeb (sulcus terminalis) – granica između korijena i trupa, nalazi se na gornjoj strani jezika, u obliku slova V okrenuta prema naprijed  trup (corpus linguae)  vrh (apex linguae) → središnji žlijeb (sulcus medianus) – od graničnog žlijeba prema vrhu  jezik prekriven sluznicom morfološke i funkcionalne specifičnosti  ispred graničnog žlijeba, na gornjoj površini  izdanci (papillae linguales) – končaste, gljivaste, listaste, opšančane papile  papile sadrže okusne pupoljke (calculi gustatorii) – iza graničnog žlijeba nema papila, već se nalazi pojedinačni okusni pupoljci Mišići jezika – izgrađuju cijelu masu jezika, parni su, inervira ih n. hypoglossus  Vanjski mišići jezika – svojom kontrakcijom mijenjaju položaj jezika  m. genioglossus – dolazi od donje čeljusti  m. hypoglossus – dolazi od jezične kosti  m. styloglossus – dolazi od šiljastog nastavka sljepoočne kosti  Unutrašnji mišići jezika – započinju i završavaju u jeziku, svojom kontrakcijom mijenjaju oblik jezika  m. longitudinalis superior et inferior – uzdužni sustav  m. verticalis linguae – okomiti sustav  m. transversus linguae – poprečni sustav Žlijezde usne šupljine (glandulae oris)  slinovnice koje stvaraju i izlučuju slinu (saliva) u usnu šupljinu  slina (sluz + serozna tekućina) vlaži sluznicu usne šupljine i oblaže zalogaj  velike žlijezde slinovnice – izlučuju slinu ovisno o potrebi  male žlijezde slinovnice – neprekidno izlučuju slinu Velike žlijezde slinovnice:  DOUŠNA ŽLIJEZDA (glandula parotidea) – najveća slinovnica  nalazi se u stražnjem dijelu lica, ispred uške i ispod nje  složena alveolarna žlijezda koja izlučuje serozni sekret  PODČELJUSNA ŽLIJEZDA (glandula submandibularis)  seromukozna žlijezda koja se nalazi ispod dijafragme oris u podčeljusnoj regiji  PODJEZIČNA ŽLIJEZDA (glandula sublingualis) – najmanja slinovnica  nalazi se iznad dijafragme oris, pretežito mukozna    

Male žlijezde slinovnice – nalaze se u podsluznici glandulae labiales – usana glandulae buccales – obraza glandulae palatinae – nepca glandulae linguales – jezika 125

ŽDRIJELO (PHARYNX)  zajednički organ dišnog i probavnog sustava  proteže se od baze lubanje do C6  služi za prolazak hrane i zraka te kao rezonator govora  šuplji organ postavljeno okomito iza nosne šupljine, usne šupljine i grkljana, a ispred kralješnice Podjela šupljine ždrijela: 1. nosni dio (epipharynx) 2. usni dio (mesopharynx) 3. grkljanski dio (hypopharynx) Nosni dio ždrijela (epifarinks)  proteže se od baze lubanje do mekog nepca  preko hoana povezan sa nosnom šupljinom  na lateralnoj stijenci se nalazi otvor slušne cijevi (ostium pharyngeum tubae auditivae)  na svodu ždrijela nalazi se ždrijelna tonzila (tonsilla pharyngealis) „treći krajnik“ Usni dio ždrijela (mezofarinks)  najširi dio ždrijela  proteže se od mekog nepca do epiglotisa  preko ždrijelnog tjesnaca (isthmus faucium) povezan sa usnom šupljinom  kroz ovaj dio prolaze zrak i hrana Grkljanski dio ždrijela (hipofarinks)  proteže se od epiglotisa do donjeg kraja grkljana  preko auditus laryngis povezan s grkljanom  prema dolje se nastavlja u jednjak Komunikacijski otvori ždrijela u prednjoj stijenci:  CHOANAE – komunikacija sa nosnom šupljinom  ISTHMUS FAUCIUM – usna šupljina  ADITUS LARYNGIS – grkljan  OSTIUM PHARYNGEUM TUBAE AUDITIVAE – srednje uho  OTVOR PRIJELAZA ŽDRIJELA U JEDNJAK Građa ždrijela  tunika adventicija – nastavak fascije koja prekriva mišić obraza te učvršćuje položaj  tunika muskularis – poprečnoprugasto mišićje u dva sloja (cirkularni, longitudinalni)  kružni mišići ždrijela (konstriktori) – m. constrictor pharyngis superior, medius et inferior  kontrakcijom sužavaju ždrijelo, omogućuju gutanje  uzdužni mišići (m. stylopharyngeus, m. palatopharyngeus, m. salpingopharyngeus) – spuštaju se od baze lubanje, kontrakcijom podižu ždrijelo tijekom gutanja

126

JEDNJAK (OESOPHAGUS)  šuplji cjevasti organ duljine cca. 25 cm  nalazi se ispred kralješnice, a iza dušnika i srca  proteže se od C6 do Th10 / Th11 Dijelovi jednjaka:  vratni dio (pars cervicalis) – nalazi se u vratu  prsni dio (pars thoracalis) – spušta se kroz stražnji dio medijastinuma  trbušni dio (pars abdominalis) – nastavlja se iz prsnog dijela kroz otvor u ošitu, završava u želucu Najvažnije suženje jednjaka je ono kroz ošit – na tom se mjestu jednjak tijekom udisaja u potpunosti stisne, te zalogaj ne može prolaziti tijekom izdisaja. Građa jednjaka:  unutrašnji sloj – stijenka jednjaka  tunika muskularis – vanjski uzdužni mišićni sloj, unutrašnji kružni sloj  gornji dio jednjaka – poprečnoprugasto mišićje  donji dio jednjaka – glatko mišićno tkivo  tunika adventicija izvana (nije slobodan organ!)

ŽELUDAC (GASTER)  nalazi se u trbušnoj šupljini  epigastrična i lijeva hipohondrijačna regija  prošireni vrećasti organ  izvana, izgledom podsjeća na okomito postavljenu udicu ili slovo J Dijelovi želuca  cardia – ulazak jednjaka u želudac  trup (corpus gastricum) – središnji, najveći dio  svod (fundus gastricus) – iznad korpusa  završni dio želuca (pars pylorica)  početni dio pars pilorike je predvorje (antrum pyloricum)  kanal (canalis pyloricus) – završava na pilorusu  pylorus – nastavak želuca u dvanaesnik, ima pravi mišićni zatvarač (m. sphincter pylori)  stijenke želuca – prednja (paries anterior) i stražnja (paries posterior)  rubovi (krivine) želuca  desni rub – mala krivina želuca (curvatura minor) – konkavna  lijevi rub – velika krivina želuca (curvatura major) – konveksna

127

128

Građa želuca  sluznica želuca (tunika mukoza) – mnogobrojni nabor sa više vrsta žlijezda  tunika muskularis – vanjski uzdužni, srednji kružni sloj glatkog mišićja te unutrašnji sloj kosih mišićnih vlakana (fibrae oblique)  tunika seroza – izvana, dio potrbušnice (visceralni peritoneum), prekriva prednju i stražnju stranu želuca, a na krivinama se nastavlja u mezenterije želuca  s male krivine želuca polazi omentum minus  s velike krivine želuca polazi omentum majus Topografija želuca  nalazi se u peritonealnoj šupljini  proteže se od visine Th11 (lokalizirana kardija) do 1. slabinskog kralješka (pilorus)  prednja stijenka želuca u suodnosu sa lijevim režnjem jetre (facies hepatica) i ošitom (facies diaphragmatica)  u donjem dijelu u doticaju s mekom trbušnom stijenkom (facies libera)  može se napipati kroz meku trbušnu stijenku  stražnja stijenka je u suodnosu sa slezenom, lijevim bubregom i nadbubrežnom žlijezdom, gušteračom, poprečnim debelim crijevom i njegovim mezenterijem

TANKO CRIJEVO (INTESTINUM TENUE)  cjevasti šuplji organ prosječne duljine 6 m (4,6 – 9 m)  započinje u PILORUSU, a završava UŠĆEM U DEBELO CRIJEVO (OSTIUM ILEALE)  3 dijela:  DVANAESNIK (DUODENUM)  TAŠTO CRIJEVO (JEJUNUM)  VITO CRIJEVO (ILEUM)

Duodenum (dvanaesnik / dvanaesterac)  početni dio tankog crijeva duljine cca. 25 cm (12 palaca)  savijen u obliku slova C ili potkove (konkavitet ulijevo  nalazi se glava gušterače)  ispred kralješnice (L1 – L3) Dijelovi duodenuma:  pars superior (bulbus duodeni) – vodoravan, početni dio  pars descedens – silazni dio, prema dolje  pars inferior (pars horizontalis) – donji vodoravni dio  pars ascedens – uzlazni dio, prema gore i ulijevo Položaj duodenuma

129

Na sluznici pars descedensa nalazi se IZBOČENJE (PAPILLA DUODENI MAJOR / PAPILLA VATERI)  tu se otvara proširenje (AMPULA HEPATOPANCREATICA) ↓ nastaje spajanjem DUCTUSA CHOLEDOCUSA i DUCTUSA PANCREATICUSA MAJOR  lijevo od ravnine simetrije nalazi se FLEXURA DUODENOJEJUNALIS (tu duodenum prelazi u jejunum) Tašto i vito crijevo (Jejunum et ileum)  stijenka jejunuma deblja, ileuma tanja  svojim ušćem (OSTIUM ILEALE) ileum završava u slijepom crijevu  duljina jejunuma i ileuma je otprilike 6 m  gornje 2/5 – jejunum  donje 3/5 – ileum  vijuge tankog crijeva nalaze se u središnjem dijelu peritonealne šupljine, a uokolo se nalaze dijelovi debelog crijeva  jejunum i ileum imaju mezenterij  slobodni dijelovi TC  mezenterij TC sadrži krvne žile i živce za tanko crijevo 130

Građa tankog crijeva:  tunika mukoza, muskularis (unutrašnji kružni i vanjski uzdužni sloj) i seroza ↓ ↓ ↓ (visceralni peritoneum)  u većem dijelu duodenuma i cijelog jejunuma uočavaju se KRUŽNI NABORI (PLICAE CIRCULARES)  površina prekrivena CRIJEVNIM RESICAMA (VILLI INTESTINALES)  u lamini propriji nalaze se SOLITARNI LIMFNI ČVOROVI  u ILEUMU se nalaze NODULI LYMPHOIDEI AGGREGATI (PEYEROVE PLOČICE) DEBELO CRIJEVO (INTESTINUM CRASSUM) (1,5 – 1,8 m)  završni dio probavne cijevi koji se proteže od ilealnog ušća do anusa  3 dijela debelog crijeva:  SLIJEPO CRIJEVO S CRVULJKOM (CAECUM ET APENDIX VERMIFORMIS)  SITO CRIJEVO (COLON)  RAVNO CRIJEVO (RECTUM)  na površini se (izuzev rektuma) nalaze:  uzdužne trake (taeniae coli)  vrećasta proširenje (haustrae coli)  poprečne brazde (incisurae semilunares) – nalaze se između haustra Slijepo crijevo (Caecum)  početni dio DC koji se nalazi u desnoj ilijačnoj jami  na medijalnoj površini se nalazi OSTIUM ILEALE ↓ omeđuju ga dva nabora sluznice koji oblikuju zalistak ↓ onemogućava vraćanje sadržaja u tanko crijevo

Crvuljak (Apendix vermiformis) (9 cm)  polazi s dna slijepog crijeva  početak mu se projicira na prednjoj trbušnoj stijenci, u MacBurneyovoj topografskoj točci Sito crijevo (colon) – od cekuma do rektuma  uzlazni kolon (colon ascedens) – desni zavoj (flexura coli dextri)  poprečni kolon (colon transversum) – slobodan, ima mezenterij  silazni kolon (colon descedens)  sigmoidni kolon (colon sigmoideum) Ravno crijevo (rectum)  završni dio probavnog sustava  nastavlja se na sigmu u razini S3 131

 nalazi se u maloj zdjelici ispred križne i trtične kosti  završava čmarom (anus)  ima 2 zavoja:  flexura sacralis (kružni zavoj) – konkavitet prema naprijed  flexura perinealis – prolazi kroz mišićno dno male zdjelice ↓ iznad se nalazi PROŠIRENJE REKTUMA (AMPULA RECTI)

132

Građa DC  tunika mukoza  cekum i kolon – poprečne semilunarne plike  rektum – transverzalni nabori  analni kanal – columnae anales (uzdužni nabori) → njihovu podlogu izgrađuju spletovi vena  kolumne se spajaju sa poprečnim naborima i tvore hemoroidnu zonu ↓ ispod nje se sluznica anusa nastavlja u kožu  u lamini propriji limfni čvorovi (najviše ih je u crvuljku)  tunika muskularis – vanjski uzdužni i unutarnji kružni sloj (raspoređeni podjednako)  tunika seroza (visceralni peritoneum) – nema je tamo gdje su dijelovi DC srasli uz stražnju trbušnu stijenku

JETRA (HEPAR)  najveća žlijezda probavnog sustava  glavne funkcije su:  stvaranje i izlučivanje žuči  preradnja krvi koja sadrži resorbirane tvari iz probavnog sustava  parenhimatozni organ mekanoelastične konzistencije  nalazi se u desnoj hipohondrijačnoj regiji, epigastričnoj regiji i djelomično u lijevoj hipohondrijačnoj regiji Površine jetre:  gornja (konveksna)  u suodnosu sa ošitom (FACIES DIAPHRAGMATICA)  manjim dijelovima srasla uz ošit, a veći dio prekriven seroznom ovojnicom  donja  usmjerena prema natrag i nadolje  u suodnosu sa mnogobrojnim trbušnim organima – FACIES VISCERALIS  gornja i donja površina prelaze jedna u drugu na DONJEM RUBU JETRE (margo inferior) HILUS JETRE se naziva PORTA HEPATIS  u jetru ulaze JETRENA ARTERIJA i PORTALNA VENA  iz jetre izlaze DUCTUS HEPATICUS DEXTER et SINISTER (žučni kanali) 4 režnja jetre:  na gornjoj površini LOBUS HEPATIS DEXTER et SINISTER (desni je veći!)  na donjoj površini LOBUS QUADRATUS i LOBUS CAUDATUS

133

Građa jetre  parenhimatozni organ izgrađen od parenhima kojeg tvore hepatociti i vezivna stroma ↓ tvori je na površini capsula fibrosa ↓ od nje u dubinu odlaze vezivne pregrade koje jetru dijele na LOBULE HEPATIS (režnjiće) ↓  ima oblik šestostrane prizme  oblikuje gredice hepatocita koje se zrakasto šire do središnjeg dijela režnjića ↓ v. centralis → među hepatocitima se nalaze kapilare koje povode krv u smjeru centralne vene

134

Jetreni optoci  FUNKCIONALNI – V. PORTAE HEPATIS – dovodi krv iz probave i slezene  NUTRITIVNI – JETRENA ARTERIJA ↓ obje žile u jetru ulaze u PORTI HEPATIS ↓ grananje u jetri → dolazi do hepatocita i centralnih vena ↓ krv sabirne vene ↓ ulijevaju se u vv. hepaticae ↓ napuštaju jetru i ulijevaju se u venu cavu inferior 135

ŽUČNI MJEHUR (VESICA FELLEA)  služi za POHRANU ŽUČI  nalazi se na donjoj površini jetre  na vratu ž. mjehura nastavlja se IZVODNI KANAL (ductus cysticus)  tunika seroza!  glatko mišićje osigurava kontrakcije žučnog mjehura

136

GUŠTERAČA (PANCREAS) – složena alveolarna žlijezda sa endokrinom i egzokrinom funkcijom Dijelovi pankreasa:  glava (caput pancreatis) – nalazi se na konkavitetu duodenuma, desno od ravnine simetrije  trup (corpus pancreatis) – proteže se prema lijevo po stražnjoj trbušnoj stijenci, prolazi ispod L1 i L2 kralješka  rep (cauda pancreatis) – dolazi do hilusa slezene

137

Egzokrini pankreas  acinusi koji izlučuju probavne enzime  izvodni kanali ductusa pancreaticusa major i ductusa choledocusa se spajaju ↓ proširenje – ampula hepatopancreatica ↓ otvara se na izbočenju sluznice duodenuma (papilla duodeni major) Endokrini pankreas  izgrađen od otočića žljezdanog tkiva (Langerhansovi otočići)  stanice – glukagon  stanice – inzulin i amilin  stanice – somatostatini   stanice - ghrelin  PP stanice – pankreasni polipeptid

138

MOKRAĆNI SUSTAV(Systema urinarium) Mokraćnom sustavu pripadaju:

Bubreg (ren, nephros) Mokraćovod (ureter) Mokraćni mjehur (vesica urinaria)

Mokraćna cijev (urethra)

BUBREG (ren, nephros)  retroperitonealni parenhimatozni organ  2 površine  prednja (facies anterior) – izbočena, u doticaju s organima  stražnja (facies posterior) – ravna  2 pola / kraja: extremitas superiot et extremitas inferior  2 ruba:  konveksni – margo lateralis  konkavan – margo medialis  HILUM RENALE  na medijalnoj strani (rubu) bubrega (ulaz arterije, izlaz mokraćovoda, vena i limfnih žila)  ulaz u SINUS RENALIS – mjesto početka sustava odvodnih kanala

139

Anatomija bubrega  na površini se nalazi capsula fibrosa (vezivna kolagena vlakna)  na uzdužnom presjeku razlikujemo:  SRŽ (MEDULLA RENALIS)  sastoji se od pyramides renales →oblika trokuta, uzdužno isprugane  baza usmjerena prema vanjskoj površini bubrega  zaobljeni vrhovi (papillae renales) – strše u sinus ↓ na njima se nalaze sitni otvori SABIRNIH KANALIĆA (foramina papillaria)  kroz njih mokraća otječe u odvodni sustav  KORA (CORTEX RENALIS)  nalazi se periferno od piramida, ispod vezivne ovojnice bubrega  u obliku stupića (columnae renales) proteže se između piramida do sinusa  LOBUS RENALIS – piramida s okolnom korom  zrnate građe jer sadrži Malphigijeva bubrežna tjelešca

140

Mikroskopska građa bubrega  NEPHRON  MALPHIGIJEVO TJELEŠCE  GLOMERUL – klupko krvnih kapilara okruženo Bowmannovom čahurom  BOWMANNOVA (GLOMERULARNA) ČAHURA – slijepi početak BUBREŽNOG KANALIĆA (tubula)  BUBREŽNI KANALIĆ (tubul)  PROKSIMALNI ZAVIJENI KANALIĆ  HENLEOVA PETLJA  DISTALNI ZAVIJENI KANALIĆ → kod više nefrona otvaraju se u sabirne kanaliće ↓ prolaze kroz srž, a otvaraju se na vrhu  VRHOVE piramida okružuju MALI VRČEVI (calices renales minores) ↓ spajaju se u VELIKE VRČEVE (calices renales majores) ↓ otvaraju se u BUBREŽNU ZDJELICU (pelvis renalis) ↓ mokraća mokraćovodom preko hilusa napušta bubreg ↓ DIO ODVODNOG SUSTAVA → nalaze se u SINUSU RENALISU

141

142

Sintopija bubrega  sintopski odnosi STRAŽNJE površine za lijevi i desni bubreg jednaki  u suodnosu sa 12. rebrom, ošitom, mišićima trbušnog zida i ograncima lumbalnog živčanog spleta  na gornjem polu bubrega se nalazi nadbubrežna žlijezda  sintopski odnosi PREDNJE površine desnog i lijevog bubrega različiti  DESNI BUBREG  prednjom površinom sa dvanaesnikom (facies duodenalis) jetrom (facies hepatica) d. crijevom (facies colomesocolica)  LIJEVI BUBREG  prednjom površinom sa želucem (facies gastrica) slezenom (facies lienalis) gušteračom (facies pancreatica) d. crijevom (facies colomesocolica) MOKRAĆOVOD (URETER) (2)  šuplji retroperitonealni organ, tanka cijev duljine 27 – 30 cm  spaja PELVIS RENALIS i VESICU URINARIU  dijelovi:  pars abdominalis – dulji dio, prelazi kroz retroperitonealni prostor trbušne šupljine  pars pelvica – kraći dio, spušta se u zdjelicu  dio započinje u području sakroilijačnog zgloba ↓ polazi ispod peritoneuma niz lateralne strane male zdjelice → sa stražnje donje strane uzlazi u MOKRAĆNI MJEHUR  otvaraju se u MOKRAĆNI MJEHUR na ušću – OSTIUM URETERIS  suženja uretera: PRVO – na mjestu gdje se ureter nastavlja u bubrežnu zdjelicu DRUGO – na sredini gdje ureter križa a. iliacu TREĆE – u donjem dijelu uretera gdje isti ulazi u mokraćni mjehur Građa mokraćovoda  tunica adventitia – vezivo na površini uretera  tunica muscularis – glatko mišićje → peristaltika!  uzdužna vlakna – vanjski, unutrašnji sloj  kružna vlakna – srednji sloj  tunica mucosa – sluznica prekrivena mnogoslojnim prijelaznim epitelom (karakterističnim za mokraćne putove) MOKRAĆNI MJEHUR (VESICA URINARIA)  spremnik za mokraću koji se nalazi u maloj zdjelici, iza simfize preponskih kostiju  dijelovi mm:  baza (fundus vesicae) – donji stražnji dio  trup (corpus vesicae) – srednji dio  vrh (apex vesicae) – prednji dio

143

 površine mokraćnog mjehura:  prednja (facies symphisialis) – usmjerena prema simfizi  stražnja (facies intestinalis) – dorzokranijalno, u suodnosu sa crijevima i uterusom  zapremnina je 200 – 400 mL  može mijenjati volumen zahvaljujući jakom mišićnom sloju i posebnom epitelu  na sluznici se nalazi TROKUTASTO POLJE (trigonum vesicae) koji je omeđen:  ostium ureteris – ušćem obaju mokraćovoda  ostium urethrae internum – ušćem mokraćne cijevi ↓ na lateralnim vrhovima ulaze URETERI na trećem, usmjerenom prema dolje, vrhu ulazi URETRA Građa mokraćnog mjehura:  tunica mucosa (sluznica)  prijelazni epitel koji se prilagođava promjenama volumena m. mjehura  posvuda nabranost sluznice, izuzev u području tigonuma vezike ↓ prisutna kada je mjehur prazan  tunica muscularis – dobro razvijena, glatko mišićje  vanjski uzdužni sloj  srednji kružni sloj  unutrašnji sloj – snopići vlakana koji tvore mrežu M. DETRUSOR VESICAE – pražnjenje m.m.  vanjski sloj stijenke (može biti i SEROZA i ADVENTICIJA)  s gornje i stražnje strane – TUNIKA SEROZA  s donje i prednje strane – TUNIKA ADVENTICIJA Topografija mokraćnog mjehura  u muškarca se nalazi između simfize i rektuma  u žena se nalazi između simfize, uterusa i vagine  kada je MM prazan nalazi se ISPRED PERITONEUMA i IZA SIMFIZE  kada je MM pun širi se prema gore i ulazi u SPATIUM PEPREITONEALE (prednja površina – meka trbušna stijenka, stražnja površina – simfiza) Površine mokraćnog mjehura  PREDNJA – i u M i u Ž u doticaju sa simfizom  DNO – usmjereno prema dolje i natrag  u Ž u suodnosu sa vratom maternice i rodnicom  u M u suodnosu sa prostatom, sjemenim mjehurićima, krajnjim dijelovima sjemenovoda  STRAŽNJA  u Ž u doticaju s crijevnim vijugama TC i trupom maternice  u M u doticaju s vijugama TC i kolon sigmoideumom  POBOČNI DIJELOVI – i u M i u Ž se nalaze na mišićnom dnu zdjelice (na dijafragmi pelvis)

144

MOKRAĆNA CIJEV (URETHRA)  odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura  URETHRA FEMININA  kratka cijev duljine 3 – 4 cm  na dnu MM započinje ostiumom urethrae internum  završava u predvorju rodnice – ostium urethrae externum  URETHRA MASCULINA  cijev duljine 15 – 20 cm  započinje ostiumom urethrae internum na dnu MM  završava na glansu penisa ostiumom urethrae externum Anatomija uretre maskuline:  početni dio (pars intramuralis) – između zidova MM  pars prostatica – dio koji prolazi kroz prostatu  pars membranacea – dio koji prolazi kroz dijafragmu urogenitale  pars spongiosa – dio koji se nalazi na vanjskom spolovilu  zavoji

STRAŽNJI / SUBPUBIČNI PREDNJI / PREPUBIČNI

 3 suženja uretre:  VANJSKO ušće  UNUTARNJE ušće  SUŽENJE DIJELA URETRE KOJI PROLAZI KROZ UROGENITALNU MEMBRANU Građa stijenke uretre:  SLUZNICA  u prostatičnom dijelu – prijelazni epitel  u membranoznom i spongioznom dijelu – mnogoslojni cilindrični epitel  u Ž početni dio uretre – mnogoslojni prijelazni epitel  u M početni dio uretre – mnogoslojni pločasti epitel  i u M i u Ž sluznica uzdignuta u mnogobrojne uzdužne nabore  MIŠIĆNI SLOJ  unutrašnji uzdužni sloj  vanjski kružni sloj

145

SPOLNI SUSTAV (Systema genitale) Muški spolni sustav (Systema genitale masculinum) UNUTRAŠNJI MUŠKI SPOLNI ORGANI (Organa genitalia masculina interna) 1. SJEMENIK (testis)  stvaranje muških spolnih hormona i spermija 2. NADSJEMENIK (epididymis)  dozrijevanje spermija 3. SJEMENOVOD (ductus deferens) 4. EJAKULACIJSKI VOD (ductus ejaculatorius) 5. SJEMENSKI MJEHURIĆ (vesicula seminalis) 6. PREDSTOJNA ŽLIJEZDA (prostata) 7. BULBOURETRALNA ŽLIJEZDA (glandula bulbourethralis) Sjemenik (testis)  oblik spljoštena elipsoida  nalazi se u kožnoj vrećici – mošnje (scrotum)  parenhimatozni organ  između zavijenih kanalića (tubuli seminiferi concorti) gdje se stvaraju spermiji, nalazi se intersticijsko vezivno tkivo u kojem su Leydigove stanice (stvaraju testosteron) Nadsjemenik (epididymis)  svojim konkavitetom obuhvaća sjemenik s gornje i stražnje strane  u njima dolazi do završnog sazrijevanja spermija  dijelovi su caput, corpus i cauda epididymidis  u razini gornjeg pola se nastavlja sjemenovod Sjemenovod (ductus deferens)  cjevasti organ duljine 50 cm  započinje od repa nadsjemenika, proteže se uzlazno iza sjemenika, potom u sklopu sjemenske vrpce prolazi kroz preponski kanal  sjemenska vrpca (funiculus spermaticus) = sjemenovod + krvne žile i živci za sjemenik  završni dio pri dnu mokraćnog mjehura križa ureter i proširuje se u obliku ampule (ampulla ductus deferentis)  ampula sjemenovoda i izvodni kanal sjemenskog mjehurića spajaju se u DUCTUS EJACULATORIUS – otvara se u stražnjoj stijenci prostatičnog dijela m. cijevi Sjemeni mjehurić (vesicula seminalis)  žlijezda koja se nalazi lateralno od završnog dijela sjemenovoda, između mokraćnog mjehura i rektuma Ejakulacijski vod (ductus ejaculatorius)  cjevasti organ duljine 2,5 cm  prolazi kroz prostatu i završava na stražnjoj stijenci mokraćne cijevi

146

Predstojna žlijezda (prostata)  neparni organ građen od žljezdanog i mišićnog tkiva  oblika i veličine kestena (zbog toga se često predstojna žlijezda naziva i kestenjača)  vrhom okrenutim prema dolje  kroz nju prolazi POČETNI DIO MOKRAĆNE CIJEVI i OBA EJAKULACIJSKA VODA  2 režnja – lobi prostatae dexter et sinister  srednji režanj (lobus medius) – između ejakulacijskih vodova i mokraćne cijevi  žljezdano tkivo građeno od alveolarno-tubularnih prostatičnih žlijezda  otvaraju se u MOKRAĆNU CIJEV Bulbouretralna žlijezda (glandula bulbourethralis)  nalazi se uza stražnju stranu membranoznog dijela mokraćne cijevi  veličine graška  izvodni kanal se otvara u mokraćnoj cijevi na korijenu penisa  sekret neutralizira kiselost mokraće VANJSKI MUŠKI SPOLNI ORGANI (Organa genitalia masculina externa) Spolni ud (penis)  muški kopulacijski organ na kojem se razlikuju:  korijen (radix penis) – stražnji dio  trup (corpus penis) – prednji slobodni dio  glavić (glans penis) – na njemu se nalazi otvor mokraćne cijevi – ostium urethrae externum  izgrađuju ga tri erektilna tijela  2 šupljikasta (corpora cavernosa penis)  1 spužvasto (corpora spongiosum penis)  u spongioznom tijelu se nalazi URETHRA MASCULINA (mokraćna cijev)  kavernozna tijela ispunjava posebno erektilno tkivo koji izgrađuje kaverne korporum kavernozum  prošireni krvožilni prostori ↓ tijekom erekcije u kavernozna tijela nahrupljuje krv  spongiozna tijela tkđ. imaju šupljinice, ali znatno manje  distalno od ruba glansa, kožni omotač penisa nastavlja se slobodno pokretnim kožnim podvostručenjem – preputium penis MOŠNJE (scrotum)  kožna vreća podijeljena septumom scroti na dva dijela  u njima se nalaze testisi, epididimisi, početni dio duktusa deferensa  koža tanja, jače pigmentirana, potkožje obiluje glatkim mišićjem  potkožno tkivo (tunica dartos) – refleksno se skuplja i opušta

147

Ženski spolni sustav (Systema genitale femininum) UNUTARNJI ŽENSKI SPOLNI ORGANI (Organa genitalia feminina interna)  nalaze se u zdjelici između mokraćnog mjehura i rektuma  u unutarnje ženske spolne organe spadaju: 1. JAJNICI (ovarii) 2. JAJOVODI (tubae uterinae) 3. MATERNICA (uterus) 4. RODNICA (vagina) Jajnik (ovarium)  ženska spolna žlijezda  parni parenhimatozni organ oblika i veličine badema  u njemu se razvijaju ženske spolne stanice i stvaraju ženski spolni hormoni  nalazi se u jami (fossa ovarica), uz bočnu stijenku male zdjelice  peritonealni organ, njegovu površinu prekriva tunika seroza  2 površine:  vanjska lateralna  unutarnja medijalna  2 kraja:  gornji kraj (extremitas tubaria) – okrenut prema slobodnom kraju jajovoda  donji kraj (extremitas uterina) – preko lig. ovarii proprium povezan s rubom uterusa Građa jajnika  prekriven kubičnim, zametnim epitelom  neposredno ispod epitela se nalazi čvrsta vezivna čahura (tunica albuginea)  građa  kora (cortex ovarii) – ispod čahure  sadrži folikule (folliculi ovarici vesiculosi)  srž (medulla ovarii) – središnji dio

Jajovod (tuba uterina, salpinx)  parni cjevasti organ duljine 14 – 16 cm  peritonealni organ (tunika seroza)  smješten uz gornji rub široke maternične sveze (lig. latum uteri) → mezosalpinks  uloga mu je prihvatiti jajnu stanicu i provesti je u šupljinu maternice Dijelovi jajovoda:  infundibulum tubae uterinae  na njegovom završnom slobodnom dijelu nalaze se fimbriae tubae uterinae  završava abdominalnim otvorom jajovoda (ostium abdominale tubae uterinae) ↓ izravno se otvara u peritonealnu šupljinu  ampulla tubae uterinae  isthmus tubae uterinae  pars uterina tubae 148

Maternica (uterus)  neparni šuplji organ duljine 7,5 cm, širine 5 cm  između MM i rektuma  ima oblik obrnuto postavljene kruške čiji je vrh usmjeren prema dolje Dijelovi maternice:  trup (corpus uteri) – gornji, širi dio usmjeren prema zdjeličnoj šupljini  njegov gornji masivni dio oblikuje dno (fundus uteri) ↓ na mjestu spajanja sa lateralnim rubovima maternice nalaze se ROGOVI ↓ mjesto na kojem jajovodi ulaze u uterus  suženje (isthmus uteri)  vrat (cervix uteri) – donji, uži dio  podijeljen na:  iznadvaginalni dio (portio supravaginalis cervicis)  vaginalni dio (portio vaginalis cervicis uteri) Šupljina maternice (cavitas uteri)  trokutasta oblika  nastavlja se u maternični kanal (canalis cervicis uteri) ↓ materničnim ušćem (ostium uteri) se otvara u vaginu Sintopija maternice:  trup maternice u doticaju sa stražnjom stijenkom MM  stražnja stijenka maternice u doticaju s vijugama ileuma i sigmoidnog kolona Građa maternice  MYOMETRIUM (mišićnica) – glatko mišićje, najrazvijeniji sloj stijenke  PERIMETRIUM – stijenku maternice izvana tvori peritoneum  ENDOMETRIUM – sluznica Položaj maternice  u odnosu prema rodnici maternica savijena prema naprijed – ANTEVERSIO UTERI  tijelo i vrat maternice zatvaraju tupi kut otvoren prema naprijed – ANTEFLEXIO UTERI Fiksacijski aparat uterusa = parne sveze maternice:  ŠIROKA MATERNIČNA SVEZA (lig. latum uteri)  peritonealna duplikatura koja spaja lateralne rubove maternice sa stijenkama male zdjelice  u frontalnoj ravnini, u gornjem slobodnom rubu sadrži jajovod  gornji dio – mezenterij tube uterine – mezosalpinks  donji dio – mezenterij uterusa - mezometrij  OBLA SVEZA MATERNICE (lig. teres uteri) 149

 SAKROUTERINA SVEZA (lig. sacrouterinum) – od lateralnih stijenki uterusa do križne kosti Rodnica (vagina)  neparni cjevasti organ duljine 10 cm  proteže se ukoso prema dolje i prema naprijed, prolazi kroz mišićno dno male zdjelice Dijelovi rodnice  ostium vaginae – na ovom mjestu završava vagina  nalazi se između malih usana u predvorju vagine (vestibulum vaginae), iza vanjskog otvora mokraćne cijevi  djelomično ga zatvara hymen (tanka kožna duplikatura)  svod (fornix vaginae) – gornji dio rodnice koji obuhvaća donji dio vrata maternice Građa stijenke rodnice  tunika mukoza – u gornjem dijelu glatka, u donjim dvjema trećinama ima poprečne nabore  tunika muskularis  tunika adventicija Sintopija rodnice  prednja stijenka u suodnosu sa mokraćnim mjehurom  stražnja stijenka u suodnosu sa rektumom VANJSKI ŽENSKI SPOLNI ORGANI (Organa genitalia feminina externa)  nazivaju se STIDNICA (vulva / pudendum femininum)  u vanjske ženske spolne organe spadaju: 1. STIDNI BREŽULJAK (mons pubis) 2. VELIKE STIDNE USNE (labia majora pudendi)  dva kožna nabora izdignuta jače razvijenim potkožnim masnim tkivom  omeđuju stidnu pukotinu (rima pudendi) – spajaju se prednjim i stražnjim krajevima  stidne dlake (pubes) prekrivaju vanjsku stranu velikih usana i brijeg stidne kosti 3. MALE STIDNE USNE (labia minora pudendi)  dva kožna nabora, tanja, bez masnog tkiva  prekrivene velikim stidnim usnama  omeđuju vestibulum vaginae  u prednjem dijelu predvorja vagine nalazi se ostium uretre externum, a iza njega ostium vaginae 4. DRAŽICA (clitoris)  erektilni organ, analog penisu  iznad vestibuluma vagine, pričvršćena uz donji rub preponske simfize 5. PARNO EREKTILNO TIJELO (bulbus vestibuli vaginae)  analog spužvastom tijelu penisa  nalazi se lateralno od vestibuluma vagine

150

6. VELIKE VESTIBULARNE ŽLIJEZDE (glandulae vestibulares majores)  odgovaraju bulbouretralnim žlijezdama muškaraca  izvodni kanalići se otvaraju u predvorje vagine između otvora rodnice i malih usana  tijekom snošaja proizvode sekret i vlaže predvorje vagine PERINEALNA REGIJA (regio perinealis)  područje trupa ispod mišića dna male zdjelice  prostor u obliku romba  omeđen bočno bedrima, sprijeda simfizom, straga trtičnom kosti  linija koja spaja sjedne kvrge dijeli perinealnu regiju na:  regio analis (stražnja regija) – anus  regio urogenitalis (prednja) – vanjski spolni organi, a u žena i otvor mokraćne cijevi  MEĐICA (perineum) – područje između vanjskog spolovila i anusa

151

ŽLIJEZDE S UNUTRAŠNJIM IZLUČIVANJEM (Glandulae endocrinae / Glandulae sine ductibus) Podjela žlijezda s obzirom na postojanje izvodnih kanala: 1. EGZOKRINE (s vanjskim izlučivanjem)  nastaju urastanjem epitela unutrašnjih ili vanjskih površina u dubinu  povezane s površinom odvodnim kanalom kroz koji protječe sekret 2. ENDOKRINE (s unutrašnjim izlučivanjem)  razvijaju se iz epitela, ali nemaju odvodni kanal koji ih povezuju s površinom  izgrađene od epitelnih žljezdanih stanica u obliku nakupina ↓ ↓ njima krv dovodi među nakupinama tvari nužne za stvaranje se nalazi gusta hormona kapilarna mreža ↓ raznošenje hormona do ciljnih stanica  njih inervira ANS, s kojim žlijezde čine funkcionalnu cjelinu  vegetativni sustav  humoralna regulacija!  ima ih 12 (+ placenta u trudnoći), a nalaze se po cijelom tijelu (izuzev udova) Endokrine žlijezde su: 1. hipofiza (hypophisis / glandula pituitaria) – neparna 2. epifiza (corpus pineale) – neparna 3. štitna žlijezda (glandula thyroidea) – neparna 4. epitelna tjelešca / doštitne žlijezde (glandulae parathyroideae) – 4 žljezdice 5. nadbubrežna žlijezda (glandula suprarenalis) – parna 6. gušterača (pancreas) – neparna 7. jajnik (ovarium) – parna 8. sjemenik (testis) – parna HIPOFIZA (HYPOPHISIS)  neparna endokrina žlijezda na bazi mozga, funkcionalno i anatomski povezana sa hipotalamusom  nalazi se u sredini lubanjske baze u fossi hypophisialis na turskom sedlu (sella turcica) klinaste kosti  dijelovi hipofize (s obzirom na smještaj i vanjski izgled):  trup (intraselarni dio)  nalazi se ispod dure mater, u jami turskog sedla  oblikuju ga lobus distalis i lobus intermedius adenohipofize i lobus nervosus neurohipofize  držak (ekstraselarni dio)  prolazi kroz maleni otvor u sredini ovojnice, povezuje hipofizu s hipotalamusom  oblikuju ga infundibulum neurohipofize i pars tuberalis adenohipofize

152

 funkcionalni dijelovi hipofize  ADENOHIPOFIZA (lobus anterior)  pars distalis, tuberalis et intermedia – različitog embrionalnog podrijetla, epitelna osnova (acidofilne, bazofilne i kromofobne stanice)  ima dobro razvijenu kapilarnu mrežu – portalni krvotok – optok hormona u arterijsku mrežu  NEUROHIPOFIZA (lobus posterior)  čine ga derivati neurocita i živčana vlakna stanica jezgara koji se nalaze u hipotalamusu  infundibulum (pedunculus hipofize) – izgrađuje veći dio drška hipofize, funkcionalno povezuje hipotalamus s lobusom nervosusom neurohipofize  hipofiza izlučuje hormone kojima usklađuje rad drugih endokrinih žlijezda, a hipotalamus upravlja radom hipofize Izlučivanje hormona

Adenohipofiza  hormon rasta  adenokortikotropni hormon  prolaktin  tireotropni hormon  luteinizacijski hormon  folikulostimulirajući hormon

Neurohipofiza

 antidiuretski hormon  oksitocin

EPIFIZA (corpus pineale / glandula pinealis)  povezana s međumozgom tankim tračcima (dio diencephalona, na mezencefalonu)  u dobi od 7 godina počinje atrofirati  u funkciji do puberteta (regulacija cirkadijurnih ritmova – spolni i ritam noć – dan) ↓ smatra se da hormoni ove žlijezde reguliraju razvoj spolnih organa  nakon puberteta ima funkciju u regulaciji ciklusa budnost – spavanje ŠTITASTA ŽLIJEZDA (glandula thyroidea)  neparna endokrina žlijezda na prednjoj strani vrata, naslonjena na dušnik i grkljan (obuhvaća ih poput potkove)  crvenosmeđe boje, građena od epitelnog tkiva sa endokrinom funkcijom  sadrži 2 režnja – lobus dexter et sinister  povezani su središnjim uskim dijelom žlijezde (isthmus glandulae thyroideae)  oblika slova H (zbog jače razvijenih pobočnih dijelova i tankog središnjeg dijela)

153

 na površini ima dvije ovojnice  vanjska – pomoću nje se čvrsto pripaja uz dušnik i grkljan, a s prednje strane rahlo povezana s okolnim tvorbama  unutrašnja (capsula fibrosa) – tanka vezivna čahura koja priliježe uz parenhim, u dubini oblikuje vezivne pregrade  parenhim se dijeli na režnjiće → štitnjača ima lobarni i lobularni sustav  parenhimatozni organ  parenhim – posebno žljezdano tkivo u obliku folikula  folikuli – stijenka građena od jednog sloja stanica  u njima se nalazi bjelančevinasta viskozna tekućina – koloid  koloid sadrži hormone trijod-tironin i tiroksin  stroma – vezivno tkivo koje nalazimo na površini žlijezde i u obliku vezivnih pregrada koje ulaze u dubinu parenhima  izlučuje T3, T4 i kalcitonin EPITELNA TJELEŠCA / DOŠTITNE ŽLIJEZDE (glandulae parathyroideae)  četiri tjelešca (varirati mogu od dvije do šest)  žućkastosmeđe boje  nalaze se na stražnjoj površini režnjeva štitnjače, između vanjske i unutrašnje ovojnice  razlikujemo gornja i donja epitelna tjelešca  izlučuju paratireoidni hormon PRSNA ŽLIJEZDA (thymus)  limfno-epitelni organ koji se nalazi u medijastinumu ispred aorte, a iza sternuma  veličina je individualna, nakon spolnog sazrijevanja dolazi do involucije timusa  u odraslih osoba parenhim timusa potpuno zamijenjen masnim tkivom (corpus thymicum)  građa timusa:  režnjevi – lobus dexter et sinister  oblikovani od mnogobrojnih režnjića (lobarna i lobularna građa)  vezivna ovojnica – obavija površinu timusa  u njoj sazrijevaju T limfociti NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE (glandulae suprarenalis)  parni endokrini organ koji se poput kape naslanja na gornji pol bubrega  nalazi se u retroperitonealnom prostoru, između gornjeg pola bubrega i ošita  odijeljena od bubrega tankim slojem masnog tkiva, a zajedno s bubregom obavijena masnom čahurom  nadbubrežne žlijezde su žute boje  različita oblika – desna trokutasta, lijeva polumjesečasta  tri površine – facies anterior, posterior (na njoj se nalazi hilus) et renalis (u suodnosu sa gornjim polom bubrega)

154

Funkcionalni dijelovi nadbubrežne žlijezde  vanjski dio – ovojnica  unutrašnji dio  srž (medulla) – izlučuje adrenalin i noradrenalin  kora (cortex) – izlučuje 30-ak hormona, koji se dijele u sljedeće skupine:  mineralokortiokoidi – aldosteron (regulacija Na i K u tjelesnim tekućinama)  glukokortikoidi – kortizol (regulacija metabolizma hranjivih tvari)  spolni hormoni – testosteron, estrogen, progesteron GUŠTERAČA (pancreas)  endokrino tkivo prožima poglavito trup i rep gušterače  sastoji se od dobro prokrvljenih Langerhansovih otočića Inzulin  djeluje na metabolizam šećera, masti i bjelančevina  smanjuje vrijednost glukoze u krvi Glukagon  povećava koncentraciju glukoze u krvi

155

NEUROANATOMIJA (NEUROLOGIJA) ŽIVČANI SUSTAV (Systema nervosum) Opća neuroanatomija OSNOVNE FUNKCIJE ŽIVČANOG SUSTAVA 1. Ostvaruje kontakt organizma i okoline 2. Kontrolira (koordinira) rad svih organskih sustava 3. Omogućuje više intelektualne funkcije PODJELA ŽIVČANOG SUSTAVA

ŽIVČANI SUSTAV

Anatomska podjela

Funkcionalna podjela

Središnji živčani sustav

Mozak

Leđna moždina

Periferni živčani sustav

Živci

Cerebrospinalni živčani sustav

Autonomni živčani sustav

Gangliji

ANATOMSKA (MORFOLOŠKA) PODJELA ŽIVČANOG SUSTAVA:  SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV (Systema nervosum centrale)  MOZAK (encephalon)  LEĐNA MOŽDINA (medulla spinalis)  PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV (Systema nervosum periphericum)  ŽIVCI (nervi) – nn. spinales, nn. craniales  GANGLIJI – male nakupine tj. čvorići građeni od sive tvari, lokalizirani izvan CNS-a FUNKCIONALNA (FIZIOLOGIJSKA) PODJELA ŽIVČANOG SUSTAVA  CEREBROSPINALNI (SOMATIČKI) – povezuje organizam sa vanjskim svijetom, pod utjecajem je naše volje  AUTONOMNI (VEGETATIVNI) – odgovoran za kontrolu rada vitalno važnih organa, nije pod utjecajem naše volje

156

ŽIVČANO TKIVO  najdiferenciranije tkivo u našem organizmu, nema međustanične tvari  sastoji se od:  ŽIVČANIH STANICA  NEUROGLIJA ŽIVČANA STANICA (ganglijska stanica, neurocit, neuron)  funkcionalne stanice ŽS  PERIKARION – trup (tijelo) stanice u kojem se nalaze jezgra i citoplazma  AKSON / NEURIT (živčano vlakno) – dugačak izdanak  vodi impuls celulifugalno (eferentno)  vođenje podražaja od trupa jedne živčane stanice prema drugoj živčanoj stanici ili prema perifernim živčanim dijelovima  DENDRITI – kraći i razgranatiji izdanci od aksona  vode impuls celulipetalno (aferentno)  primaju podražaje susjednih stanica i usmjeravaju ih prema trupu živčane stanice Morfološka podjela živčanih stanica temeljena na broju izdanaka:  UNIPOLARNE – imaju samo akson (prisutne u embrionalnom razvoju)  BIPOLARNE – imaju dva izdanka (1 akson, 1 dendrit)  svaka živčana stanica je minimalno bipolarna!  PSEUDOUNIPOLARNE – mnogobrojne, imaju izdanak u obliku slova T (jedan izdanak ima funkciju dendrita, a jedan aksona), nalaze se u osjetnim ganglijima  MULTIPOLARNE – više dendrita i 1 akson, tvore najveći broj neurona Fiziološka podjela živčanih stanica  AFERENTNE (OSJETNE) – sposobnost prihvaćanja i prenošenja podražaja s periferije tijela u CNS – nespecifični osjeti (dodir, tlak, temperatura, bol) i specifični podražaji (vid, sluh, njuh, okus, ravnoteža)  EFERENTNE  MOTORIČKE – slanje podražaja iz CNS-a do periferno smještenih organa (poprečnoprugasti mišići)  AUTONOMNE – slanje podražaja na periferiju za oživčenje ili inervaciju srčanog mišića, glatkog mišićja, krvnih žila, žlijezda  INTERNEURONI – nalaze se isključivo u CNS-u, povezuju aferentne i eferentne neurone Funkcije živčane stanice:  PODRAŽLJIVOST – mogućnost pobude aktivnosti  PROVODLJIVOST – mogućnost prenošenja impulsa, a omogućena je postojanjem sinapsi  podražljivost i provodljivost su svojstva zbog kojih se živčane stanice razlikuju od ostalih somatskih stanica SINAPSE – morfološki i funkcionalni spojevi između neurona, ili između neurona i periferno smještenih organa (mišići, žlijezde)  impuls se prenosi pomoću neurotransmitora koji se izlučuje na presinaptičkom neuronu, koji se preko sinaptičke pukotine prenosi na postsinaptički neuron čime impuls biva prenesen

157

Živčane stanice i živčana vlakna u CNS-u grade:  SIVA TVAR (SUBSTANTIA GRISEA)  tvore ju trupovi živčanih stanica, dendriti, početni dijelovi aksona, potporne stanice i gusta kapilarna mreža  BIJELA TVAR (SUBSTANTIA ALBA) – izgrađuju je aksoni (živčana vlakna)  RETIKULARNA TVAR – miješanje sive i bijele tvari  GELATINOZNA TVAR – karakteriziraju je mjehurasti trupovi neurona U PNS-u grade sljedeće tvorbe:  GANGLIJ – nakupina trupova živčanih stanica (izvan CNS-a) i početnih dijelova živčanih vlakana  izvan CNS-a se trupovi živčanih stanica nalaze jedino u gangliju  ŽIVAC – izgrađuju ga isključivo živčana vlakna (dugački aksoni živčanih stanica)  Središnja živčana vlakna  Bijela živčana vlakna  imaju ovojnicu građenu od mijelina  mijelinska ovojnica = izolator, sprječava gubitak električnih signala na putu do sinapse, brzina provođenja impulsa ovisi o debljini ove ovojnice (što je deblja provođenje impulsa je brže)  Siva živčana vlakna – nemijelinizirana vlakna  Periferna živčana vlakna  svako vlakno koje napusti CNS dobiva Schwannovu ovojnicu, a ono koje ulazi u CNS gubi istu  Schwannovu stanicu ovojnicu tvore Schwannove stanice koje se uzduž aksona nastavljaju jedna na drugu  ako je vlakno mijelinizirano onda se Schwannova ovojnica nalazi površnije od mijelinske ↓ prema tome se periferna živčana vlakna dijele na:  Bijela vlakna sa mijelinskom i Schwannovom ovojnicom  Siva vlakna sa Schwannovom ovojnicom  organizacija živaca – u snopove  površina živca – EPINEURIJ (vezivno tkivo)  ovojnica - PERINEURIJ Funkcionalna podjela živčanih vlakana:  AFERENTNA (OSJETNA) – prijenos podražaja od periferije do CNS-a  EFERENTNA  motorna koja pripadaju CNS-u – prijenos podražaja do poprečnoprugastih mišića  motorna koja pripadaju ANS-u – prijenos do srčanog ili glatkih mišića u stijenci šupljih organa  sekretorna koja pripadaju ANS-u – inervacija žlijezda

158

NEUROGLIJA (neuroglijalne stanice, glija stanice)  potporne stanice ŽS  ASTROCITI – zvjezdolike stanice s mnogobrojnim izdancima koji se zrakasto šire na sve strane, obavijaju stijenke kapilara, izgrađuju membranu odgovornu za prepreku između krvi i živčanog tkiva  OLIGODENDROCITI – male stanice s malo izdanaka, omotavaju se oko aksona i dendrita, stvaraju mijelin i tvore mijelinsku ovojnicu  MIKROGLIJE („čistači CNS-a“) – makrofagi ŽS, sposobnost fagocitoze i gibanja  EPENDIMSKE STANICE – kubične stanice koje obavijaju šupljine moždanih komora i kralješnične moždine

EMBRIOLOGIJA CENTRALNOG NERVNOG SISTEMA  nastaje iz ektoderma (vanjskog/leđnog zametnog listića)  na stražnjoj stani embrija  zadebljanje ektoderma – NEURALNA PLOČA  zadebljanje rubova neuralne ploče, uzdižu se i nastaje NEURALNI ŽLIJEB  kada se rubovi žlijeba dotaknu nastaje NEURALNA CIJEV (osnova iz koje će se razviti svi dijelovi CNS-a)  kranijalni dio biti će osnova za mozak, a kaudalni dio za leđnu moždinu  mjesec dana nakon začeća kranijalni dio se dijeli na tri primarna mjehurića:  prosencephalon  mesencephalon  rhombencephalon  iz ta tri listića se sekundarno razvije pet listića iz kojih se onda razvijaju dijelovi mozga:  iz prosenephalona – krajnji mozak i međumozak  mesencephalon – ostaje nepromijenjen, zadržava oblik cijevi  iz rhombocephalona se razvijaju:  metencephalon – iz njega pons i mali mozak  myelencephalon – iz njega produljena moždina  šupljina neuralne cijevi će se izdiferencirati u sustav komora u području mozga (svakom mjehuriću pripada određena komora)  u području kralješnične moždine šupljina ostaje u obliku cijevi  razvija se središnji kanal (canalis centralis) Pregled embrionalnog razvoja CNS-a Telencephalon Prosencephalon Mozak (encephalon)

Diencephalon

Mesencephalon Rhombencephalon

Mesencephalon Metencephalon Myelencephalon

Kralješnična moždina (medulla spinalis)

hemisphera cerebri telencephalon medium rhinencephalon thalamus hypothalamus subthalamus epithalamus metathalamus cerebellum pons medulla oblongata

ventriculus lateralis (pobočna komora)

III. komora (ventriculus tertius) aqueductus cerebri IV. komora (ventriculus quartus) canalis centralis (središnji kanal)

159

Središnji živčani sustav (Systema nervosum centrale)  MOZAK (encephalon)  VELIKI MOZAK (cerebrum)  KRAJNJI MOZAK (telencephalon)  MEĐUMOZAK (diencephalon)  MALI MOZAK (cerebellum)  MOŽDANO DEBLO (truncus cerebri)  PRODULJENA MOŽDINA (medulla oblongata)  MOST (pons)  SREDNJI MOZAK (mesencephalon)  KRALJEŠNIČNA MOŽDINA (medulla spinalis)

MOZAK (encephalon) MOŽDANO DEBLO (truncus cerebri)  dio mozga koji se nastavlja na MEDULLU SPINALIS (kralješničnu moždinu)  BIJELA TVAR NA POVRŠINI, SIVA U DUBINI ↓ nije cjelovita, mnogobrojne nakupine (jezgre)  nadzire važne životne funkcije → disanje, rad srca, gutanje, upravljanje stanjem budnost – spavanje Produljena moždina (medulla oblongata)  naziva se još i bulbus medulae spinalis jer je njezin rostralni nastavak  kao nastavak LM tvori brazde i snopove  FISSURA MEDIANA ANTERIOR (središnja brazda) na prednjoj površini s kralješnične moždine se nastavlja pod istim imenom  desno i lijevo valjkasta izbočenja BIJELE tvari – PYRAMIS (izgrađuju ga vlakna MOTORNOG, PIRAMIDNOG Puta) ↓ cjelovitost ove brazde na granici prema LM prekida DECUSSATIO PYRAMIDUM (križanje motornog piramidnog puta) ↓ lateralno od piramide – parno izbočenje – OLIVA (prednja ↓ površina) njegovu podlogu tvori istoimena motorna jezgra (nucleus olivaris) ↓ dorzalna površina → jednake brazde kao na kralješničnoj moždini  na presjeku:  BAZALNI DIO – u njemu se nalazi nucleus olivaris i vlakna motornog, piramidnog puta  DORZALNI DIO (tegmentum) – nalaze se jezgre posljednja 4 moždana živca  nn. IX, X, XI – izlaze LATERALNO od olive  nn. XII – izlazi između PIRAMIDE i OLIVE

160

 rostralno se nastavlja na PONS ↓ izdvajanje parnih snopova vlakana prema MALOM MOZGU ↓ SPOJNI KRACI (pedunculus cerebellaris inferior) ↓ spaja MEDULLU OBLONGATU sa MALIM MOZGOM

Most (pons)  središnji dio moždanog deblka  BIJELA TVAR IZVANA, SIVA TVAR IZNUTRA  nalazi se:  ROSTRALNO od MEDULLE OBLONGATE  KAUDALNO od SREDNJEG MOZGA (mesencephalona)  lateralno se sužava i prelazi u SREDNJE KRAKOVE (pedunculus cerebellaris medius) ↓ sadrže vlakna koja povezuju MOST i MALI MOZAK  bazalna površina mosta u sredini ima duboku i široku brazdu (SULCUS BASILARIS) koja nastaje zbog bočnih uzdignuća zbog ventralnog prolaska motoričkih putova  kroz sulcus basilaris prolazi a. basilaris!  presjek mosta:  VENTRALNI (BAZALNI) dio (pars basilaris) – kroz njega prolaze motorni, piramidni putovi  DORZALNI dio (pars dorsalis pontis / tegmentum) – sadrži jezgre moždanih živaca (nn. V, VI, VII, VIII) → izlaze iz fosse postpontine Srednji mozak (mesencephalon)  najrostralniji dio moždanog debla  nalazi se između MOSTA i MEĐUMOZGA  tijekom razvija najmanje se promijenio → šupljina ostala u obliku cijevi – aqueductus cerebri  presjek srednjeg mozga:  BAZALNI DIO – izbočen u obliku parnih snopova živčanih vlakana – MOŽDANI KRACI (crura cerebri)  TEGMENTUM  nalazi se iza moždanih komora  u njemu su jezgre nn. III i IV  uz jezgre tih živaca nalazi se CRVENKASTA OKRUGLA MOTORNA JEZGRA (nucleus ruber)  granicu između tegmentuma i moždanih krakova izgrađuje SIVA TVAR (substantia nigra) ↓ upravlja mišićnim tonusom i mišićnim aktivnostima

161

 TECTUM / LAMINA TECTI  dio iza akveduktusa cerebri  na njegovoj površini se ističu 4 KUGLASTA IZBOČENJA (COLLICULI SUPERIORES ET INFERIORES)  gornji kolikuli – refleksni vidni put  donji kolikuli – refleksni slušni put MALI MOZAK (cerebellum)  nalazi se u stražnjoj lubanjskoj jami, iza moždanog debla, ispod stražnjeg dijela velikog mozga  površine malog mozga:  2 SIMETRIČNE POLUTKE (HEMISPHERIA CEREBELLUM)  SREDIŠNJI NEPARNI DIO (VERMIS CEREBELLI)  na gornjoj strani između njih nema jasne granice  na BAZALNOJ površini polutke razdvaja DUBOKI SAGITALNI PROCJEP (vallecula cerebelli)  građa malog mozga:  SIVA TVAR  nalazi se na površini mozga koja tvori KORU MALOG MOZGA (CORTEX CEREBELLI) ↓ Na njoj se nalaze BRAZDE i VIJUGE (gyri et sulci cerebelli)  uske i usporedne  preko vermisa prelaze s jedne hemisfere na drugu  BIJELA TVAR (corpus medullare)  nalazi se u dubini hemisfera  izdižu se pločice bijele tvari (laminae albae)  unutar bijele mase nalaze se sive mase:  NUCLEUS DENTATUS  EMBOLIFORMIS  GLOBOSUS  FASTIGIUM  sagitalni presjek kroz vermis – arbor vitae Krakovi malog mozga  tri parna snopa izgrađena od živčanih vlakana pomoću kojih je povezan s moždanim deblom  krakovi su: povezuje MM sa  DONJI KRAK (peduncullus cerebellaris inferior) - produljena moždina  SREDNJI KRAK (p. cerebellaris medius) - most  GORNJI KRAK (p. cerebellaris superior) - srednji mozak Funkcije MM:  regulacija ravnoteže  usklađivanje mišićnog tonusa i fine motorike = KOORDINACIJA POKRETA

162

VELIKI MOZAK (cerebrum) Međumozak (diencephalon)  nalazi se između MOŽDANOG DEBLA i KRAJNJEG MOZGA  dijelovi su:  THALAMUS – desni i lijevi  velika parna siva tvorba jajolika oblika, koja izgrađuje POBOČNE STIJENKE TREĆE KOMORE  ima 4 površine  gornja i medijalna – slobodne  donja i lateralna – srasle s okolnim tvorbama  stražnji pol (pulvinar thalami) zadebljan  SIVA TVAR podijeljena je u 4 jezgre povezane motornim i osjetnim područjima u kori velikog mozga  pločice bijele tvari!  najveći SUBKORTIKALNI OSJETNI CENTAR (prolaz svih SENZIBILNIH putova)  sjedište LIMBIČKOG SUSTAVA, dio EKSTRAPIRAMIDNOG sustava  SUBTHALAMUS – ispod talamusa  METATHALAMUS  pripadaju mu 2 para KUGLASTIH IZBOČENJA (corpus geniculatium mediale et laterale) ↓ nalaze se ispod i lateralno od pulvinara talamusa izbočenja su uključena u refleksne vidne i slušne putove (centri!)  EPITHALAMUS  gornji i stražnji dio međumozga  tvori ga EPIFIZA  HIPOTHALAMUS  nalazi se na BAZALNOJ površini mozga  tvori dno III. Komore  izgrađuju ga:  corpora mamilllaria – dva polukuglasta izbočenja, nalaze se najkaudalnije  tuber cinereum – nalazi se ispred korpore mamilarije, a nastavlja se na infundibulum hipofize  chiasma opticum – nalazi se ispred tubera cinereuma, križanje vidnih živaca  sadrži SIVE MASE koje kontroliraju VEGETATIVNE funkcije (glad, žeđ, spolni nagon) Krajnji mozak (telencephalon)  najveći, najsloženiji i najrazvijeniji dio mozga  oblikuju ga:  neparni središnji dio (telencephalon medium)  parne polutke (hemispherium dextrum et sinistrum)

163

Središnji telencefalon  izgrađuju ga poprečno položena vlakna koja međusobno povezuju obje polutke velikog mozga = KOMISURNA VLAKNA ↓ Najvažnije je CORPUS CALLOSUM  nalazi se u dnu duboke brazde (fissura longitudinalis cerebri) ↓ razdvaja desnu i lijevu polutku mozga  vlakna koja ga grade povezuju jednake točke D i L polutke mozga Moždana polutka (hemisfera)  3 površine:  facies convexa – dorzolateralni, odgovara lubanjskom krovu  facies basialis – dolje, u doticaju s bazom lubanje  facies medialis – prema nasuprotnoj hemisferi  površina im je SIVA tvar → KORA VELIKOG MOZGA (cortex cerebri)  na cortexu se razlikuju brazde i vijuge (sulci et gyri cerebri) Svaka hemisfera mozga podijeljena je u 5 režnjeva: 1. ČEONI REŽANJ (lobus frontalis) 2. TJEMENI REŽANJ (lobus parietalis) 3. SLJEPOOČNI REŽANJ (lobus temporalis) 4. ZATILJNI REŽANJ (lobus occipitalis) 5. OTOK (insula)  preko SULCUS CENTRALIS odvojeni su ČEONI i TJEMENI režanj  preko SULCUS LATERALIS odvojeni SLJEPOOČNI do ČEONOG i TJEMENOG Čeoni režanj  ispred centralnog sulkusa nalazi se precentralna vijuga (gyrus precentralis)  primarno MOTORNO područje → polazak impulsa za SKELETNU muskulaturu  ispred precentralne vijuge → ASOCIJATIVNO MOTORNO PODRUČJE (usklađuje djelovanje mišića)  na bazalnoj površini ovog režnja nalazi se NJUŠNI MOZAK (rhinencephalon)  prednji dio – bulbus olfactorius (duguljasto zadebljanje)  tractus olfactorius  stražnji dio – trigonum olfactorium (proširenje) Tjemeni režanj  nalazi se iza središnje brazde ↓ postcentralna vijuga (gyrus postcentralis) – prva analiza osjetnih podražaja i svjesnost istih

164

 iza postcentralne vijuge → brazde i vijuge koje predstavljaju ASOCIJATIVNO PODRUČJE za objedinjavanje i shvaćanje podražaja, pamćenje Sljepoočni režanj  primarno asocijativno slušno područje  gyrus parahypocampalis – funkcionalno limbički sustav i njušni put Zatiljni režanj  iza tjemenog i sljepoočnog režnja  na medijalnoj površini u sulcusu calcarinusu → u kori VIDNO područje  asocijativno područje – sinteza vidnog podražaja i prepoznavanje predmeta Otok  u dubini lateralne brazde  prekrivaju ga čeoni, sljepoočni i tjemeni režanj  u dubini polutki nalaze se BAZALNI GANGLIJI (jezgre) ↓ Najveće jezgre su:  NUCLEUS CAUDATUS  NUCLEUS LENTIFORMIS ↓ sudjeluju u usklađivanju motoričkih funkcija

KOMORNI SUSTAV MOZGA (ventriculi encephali)  razvijaju se iz neuralne cijevi, šupljine mjehurića  komore su:  2 LATERALNE KOMORE – u polutkama krajnjeg mozga  III. KOMORA – pripada međumozgu  IV. KOMORA – pripada ponsu, produljenoj moždini, malom mozgu  lateralne komore i III. komora povezane preko foramen interventriculare  III. i IV. komora povezane preko akveduktusa cerebri (u mezencefalonu) Lateralna komora  pars centralis – pripada tjemenom režnju  cornu anterius – pripada čeonom režnju  cornu posterius – pripada zatiljnom režnju  cornu inferius – pripada sljepoočnom režnju

165

III. komora  nalazi se u sagitalnoj ravnini, stiješnjena između talamusa  stijenke  gornja – sloj ependimskih stanica (lamina tectoria)  stražnja – epitalamus  donja – hipotalamus  prednja – dijelovi srednjeg telencefalona IV. komora  tvore je šupljine između MEZENCEFALONA i MIJELENCEFALONA  nalazi se  iza MOSTA i OBLONGATE  ispred CEREBELLUMA  sredinom fosse rhomboidee se u poprečnom smjeru protežu VLAKNA SLUŠNOG PUTA (striae medullares)  granica između ponsa i oblongate  krov IV. komore = mali mozak  nastavlja se prema dolje u canalis centralis medulle spinalis  iz IV. komore likvor otječe u SUBARAHNOIDNI PROSTOR preko 3 otvora:  apertura mediana  aperturae laterales LEĐNA MOŽDINA (medulla spinalis)  od C1 do L2, od L2 do sakruma nema nervnih elemenata – filum terminale  cauda equina – ispunjava ostatak kralješničnog kanala  zadebljanja na mjestima gdje moždinski živci napuštaju moždinu za inervaciju ruku i nogu  intumestentia cervicalis – vratno zadebljanje  intumestentia lumbosacralis – slabinsko zadebljanje  SIVA TVAR IZNUTRA, BIJELA IZVANA  prednji rog (cornu anterius) – MOTORNE živčane stanice  stražnji rog (cornu posterius) – OSJETNE živčane stanice  SIVA TVAR – autonomne živčane stanice  SUBSTANTIA INTERMEDIA CENTRALIS – povezuje desnu i lijevu antimeru – prednji i stražnji rog  BIJELA TVAR – podijeljena na funiculuse (anterior, lateralis, posterior)

ZAŠTITA CNS-a  CEREBROSPINALNI LIKVOR  ispunjava komore, centralni kanal u kralješničnoj moždini, subarahnoidalni prostor  bistra bezbojna tekućina, sadrži vrlo malo bjelančevina  mehanička zaštita CNS-a

166

Fiziološki optjecaj likvora ↓ izlučuje ga PLEXUS CHORIOIDEUS  vezivo mekih moždanih ovojnica bogato krvnim žilama  priraslo uz laminu tectoriu u stijenci komore – u obliku resica  permanentno se izlučuje u lateralnim komorama ↓ interventrikularni otvori III. komora ↓ akveduktus cerebri IV. komora ↓ canalis centralis medule spinalis ↓ medijalni, lateralni otvori subarahnoidalni prostor ↓ Konveksna površina mozga ↓ arahnoidna zrnata izbočenja venska krv sagitalnog sinusa dure mater  OVOJNICE MOZGA I LM (meninges)  VANJSKA TVRDA MENINGA (dura mater encephali)  MEKE OVOJNICE – tanke ovojnice, ispod dure  PAUČINASTA (arachnoidea)  NJEŽNA OVOJNICA (pia mater encephali) Dura mater encephali  nalazi se u lubanjskoj šupljini  sastoji se od 2 lista  periostni list  vanjski list koji prekriva unutrašnjost kostiju lubanje i sudjeluje u izgradnji periosta  u području lubanjskog svoda rahlo prirastao, u bazi lubanje čvrsto srastao  meningealni list  unutrašnji sloj obložen mezotelom  u doticaju s mekim moždanim ovojnicama  na mjestima se izbočuje, pa nastaju slobodni listovi:  falx cerebri – razdvaja polutke velikog mozga  falx cerebelli – razdvaja polutke malog mozga  tentorium cerebelli – između zatiljnih dijelova velikog i malog mozga  diaphragma sellae – zatvara fossu hypophiseos

167

 nastavlja se u kralješnični kanal i seže do 2./3. križnog kralješka – dura mater spinalis → na tom mjestu dva lista nisu međusobno srasla – EPIDURALNI PROSTOR  periostni list – oblaže stijenke kralješničkog kanala  meningealni list – tvrda ovojnica kralješnične moždine  u lubanji gdje 2 lista nisu srasla ↓ SINUS DURAE MATRIS  vode vensku krv  stijenke obložene endotelom, nema zalistaka  prikupljaju krv i likvor iz mozga i moždanih ovojnica  topografski ih dijelimo na:  gornju skupinu – dovode krv iz gornjih i dubokih dijelova mozga  donju skupinu – dovode krv iz bazalnih dijelova mozga i orbite  sinusi obje skupine odvode krv u venu jugularis internu  SUBDURALNI PROSTOR – kapilarni procjep između DURE i ARAHNOIDEJE Paučinasta ovojnica (arachnoidea)  tvori zrnata izbočenja (granulationes arachnoideae)  utiskuju se u DURU u području stijenke gornjeg sagitalnog sinusa  propuštaju likvor iz SUBARAHNOIDNOG prostora u VENSKU KRV SINUSA  premošćuje brazde ne ulazeći u njih Pia mater encephali  prati površinu mozga, uvlačeći se u brazde i neravnine površine mozga  SUBARAHNOIDALNI PROSTOR – između PIE i ARAHNOIDEJE  sadrži velike krvne žile  ispunjen likvorom  vezivni tračci kojim se spajaju gore navedene ovojnice  najširi dijelovi odgovaraju udubinama mozga – cisterne  povezan s IV. komorom:  parnim otvorima – aperturae laterales ventriculi quarti  neparnim otvorom – apertura mediana

168

1– dura mater 2 – arachnoidea 3 – pia mater 13 – cavum subarachnoidale 15 – granulationes arachnoidales 19 – lubanjska pokosnica

Putovi živčanog sustava PUTOVI  snopovi živčanih vlakana određenog smjera i istovrsne funkcije koji na svom putu povezuju sinapsom određeni broj neurona VRSTE PUTOVA:  ASOCIJATIVNI  započinju i završavaju u istoj antimeri SŽS  povezuju različite centre  najkraći asocijativni put – fibrae arcuate (povezuju susjedne dijelove kore)  najdulji asocijativni put – fasciculus longitudinales medialis (povezivanje motoričkih jezgri moždanih živaca)  KOMISURNI  nalaze se u corpus callosumu  spajaju simetrične neurone (tj. iste centre) desne i lijeve antimere (polutke)

169

 PROJEKCIJSKI – povezuju CNS i periferiju  osjetni (aferentni) – podražaj od periferije prema gyrusu postcentralisu  motorni (eferentni) – podražaj od kore mozga prema periferiji  piramidni putovi voljne motorike  ekstrapiramidni putovi naučene motorike  parni putovi, uvijek se križaju u razini moždanog debla ili kralješnične moždine  vlakna projekcijskih putova na periferiju odlaze u sklopu moždanih / moždinskih živaca REFLEKSNI LUK  osnovna organizacijska jedinica u ŽS  može biti:  monosinaptički (jednostavan, izravan)  polisinaptički (složeni, neizravan) Dijelovi jednostavnog RL:  aferentni dio  osjetna pseudounipolarna stanica u spinalnom gangliju  vlakno živčane stanice odvodi podražaj s periferije do CNS-a  eferentni dio  motorna stanica prednjeg roga kralješnične moždine  vlakno motoričke živčane stanice odvodi podražaj do ciljnog organa Jednostavni RL – patelarni refleks Složeni RL – refleks trbušne stijenke Nesvjesni RL – podražaj dolazi do LM ili moždanog debla Svjesni RL – podražaj dolazi do cortexa cerebri

Periferni živčani sustav (Systema nervosum periphericum) PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV izgrađen je od:  ŽIVACA – izgrađeni od živčanih vlakana koja povezuju mozak i leđnu moždinu sa svim dijelovima tijela  Aferentna vlakna – dovode podražaj s receptora (sa periferije prema CNS-u)  Eferentna vlakna – odvode podražaj s receptora (iz CNS-a prema periferiji)  GANGLIJA – jedine tvorbe izvan CNS-a, u kojima se nalaze trupovi neurocita  Osjetni gangliji – izgrađuju ih pseudounipolarne stanice čija vlakna tvore osjetna vlakna u živcima  Simpatički i parasimpatički gangliji – izgrađuju ih trupovi drugih neurona eferentnog puta, i u njima su sinapse  Ganglijska vlakna s obzirom na određeni ganglij mogu biti:  Preganglijska vlakna – ulaze u ganglij i dovode podražaj  Postganglijska vlakna – izlaze iz ganglija i odvode podražaj do ciljnog organa (efektora)

170

PODJELA ŽIVACA PERIFERNOG ŽIVČEVLJA:  MOŽDANI ŽIVCI (nn. craniales) – 12 pari  MOŽDINSKI ŽIVCI (nn. spinales) – 31 par MOŽDANI ŽIVCI (NERVI CRANIALES – nn. craniales)  izlaze iz mozga na njegovoj bazi, parni su (12 na svakoj strani)  mogu sadržavati jednu ili više vrsta živčanih vlakana (ako sadrže više nazivaju se mješovitim)  u moždanim živcima nalaze se motorna, osjetna i parasimpatička vlakna NN. olfactorii (nn. I) – osjetni živci  njušni podražaji iz olfaktorne regije nosne šupljine prevode u mozak N. opticus (n. II) – osjetni živac  provodi vidni podražaj iz vidnog dijela mrežnice – vidni živac N. oculomotorius (n. III) – mješoviti živac (motorna i parasimpatička vlakna)  motorna vlakna inerviraju sve mišiće oka (izuzev gornjeg kosog mišića i lateralnog ravnog mišića) N. trochlearis (n. IV) – motorni živac  inervira gornji kosi mišić oka  jedini živac koji izlazi s dorzalne strane mozga N. trigeminus (n. V) – mješoviti živac (osjetna i motorna živčana vlakna) – najdeblji!  senzibilna vlakna – inervacija kože i sluznice glave  motorička vlakna – inervacija mastikatorne muskulature  na prednjoj strani ganglija živac daje svoje tri grane  N. ophtalmicus – najmedijalnija grana, osjetni živac  N. maxillaris – osjetni živac  N. mandibularis – najlateralnija grana, mješoviti živac (osjetna, motorička) N. abducens (n. VI) – motorni živac  inervira lateralni ravni mišić (m. rectus lateralis) N. facialis (n. VII) – mješoviti živac (motorna, okusna i parasimpatička vlakna)  motornim vlaknima inervira mimične mišiće glave i vrata  okusna vlakna inerviraju okusne pupoljke u gljivastim papilama na jeziku  parasimpatički inervira sve žlijezde glave (izuzev parotidne) N. statoacusticus / N. vestibulocochlearis (n. VIII) – osjetni živac  provodi slušni podražaj, te podražaj ravnoteže iz membranoznog labirinta unutrašnjeg uha N. glossopharyngeus (n. IX) – mješoviti živac (motorna, osjetna, okusna i parasimpatička)  motorička vlakna – inervacija mišića ždrijela i mekog nepca  senzibilna vlakna – inervacija sluznice ždrijela i jezika  parasimpatička vlakna – inervacija doušne žlijezde 171

N. vagus (n. X) – mješoviti živac (motorna, osjetna, okusna i parasimpatička vlakna)  najdulji moždani živac s najvećim područjem inervacije  motorička i senzibilna vlakna – mišići i sluznica ždrijela i grkljana  parasimpatička vlakna – glatko mišićje, žlijezde i krvne žile SVIH organa prsne i trbušne šupljine do lijevog pregiba debelog crijeva N. accessorius (n. XI) – motorni živac  inervira m. sternocleidomastoideus i m. trapezius N. hypoglossus (n. XII) – motorni živac  inervira vanjske i unutrašnje mišiće jezika

OSJETNI ŽIVCI – I., II., VIII. MOTORNI ŽIVCI – III., IV., VI., XI., XII. MJEŠOVITI ŽIVCI – V., VII., IX., X. Autonomna parasimpatička vlakna sadrže: III., VII., IX., X.

MOŽDINSKI ŽIVCI (NERVI SPINALES – nn. spinales)  parni mješoviti živci koji izlaze iz kralješnične moždine njenom cijelom duljinom (31 moždinski živac) Dijele se na:  8 vratnih živaca (nn. cervicales) (C)  12 prsnih živaca (nn. thoracici) (Th)  5 slabinskih živaca (nn. lumbales) (L)  5 križnih živaca (nn. sacrales) (S)  1 trtični živac (n. coccygeus) (Co) Moždinski živac kralješničnu moždinu ne napušta kao jedinstveni snop vlakana, već pomoću dvaju korijenova.  PREDNJI KORIJEN (radix ventralis) – eferentna (autonomna i motorna) vlakna  STRAŽNJI KORIJEN (radix dorsalis) – aferentna (osjetna vlakna)  u sklopu ovog korijena nalazi se osjetni ganglij (ganglion spinale) Moždinski je živac kratak. Iz leđne moždine izlazi kroz foramen intervertebrale i dijeli se na:  ramus ventrales (anterior) – inervacija kože i mišića pobočne i prednje strane trupa, te ruke i noge  ramus dorsales (posterior) – usmjeravaju se na leđnu stranu tijela, inervacija dubokih mišića leđa, koža leđa (od tjemena do trtične kosti)  ramus meningeus – vraća se u kralješnični kanal, inervira ovojnice kralješnične moždine  ramus communicans – povezuje moždinski živac s odgovarajućim ganglijem trunkusa simpatikusa, sadrži simpatička vlakna koja izlaze iz središta u moždini (lateralni rog)

172

Prednje grane moždinskih živaca se povezuju i oblikuju živčane spletove (plexuse): 1. PLEXUS CERVICALIS (C1 – C4) 2. PLEXUS BRACHIALIS (C5 – Th1) 3. PLEXUS LUMBALIS (Th12 – L4) 4. PLEXUS SACRALIS (L5 – Co) Jedino grane prsnih moždinskih živaca ne oblikuju splet, već ostaju samostalnim granama (nn. intercostales) – protežu se između rebara, osjetno inerviraju segment kože i odgovarajuće interkostalne mišiće.

173

OSJETNI ORGANI (Organa sensuum) Oko (oculus) – organum visus OČNA JABUČICA (bulbus oculi)  parni organ vida koji se nalazi u orbiti  oblik šuplje kugle spljoštene dorzoventralno  izgrađuju je:  očne ovojnice  leća  staklasto tijelo  očne sobice i očna vodica Ovojnice očnih jabučica:  vanjska očna ovojnica (tunica fibrosa bulbi)  bjeloočnica (sclera)  rožnica (cornea)  srednja očna ovojnica (tunica vasculosa bulbi)  žilnica (choroidea)  zrakasto tijelo (corpus ciliare)  šarenica (iris)  unutarnja očna ovojnica (tunica interna bulbi) Vanjska očna ovojnica  u stražnjem dijelu je tvori bjeloočnica (sclera)  najveći dio vanjske očne ovojnice  izgrađena od vezivnog tkiva, čvrsta, neprozirna  na vanjskoj površini se primaju ravni i kosi mišići koji pokreću jabučicu  u blizini stražnjeg pola, kroz nju prolazi vidni živac  s unutrašnje strane prednjeg ruba se nalazi sinus venosus sclerae, Schlemmov kanal (u njega otječe očna vodica iz prednje očne sobice)  u prednjem dijelu je tvori rožnica (cornea)  prednji, prozirni (jer nema krvnih žila!) dio vanjske očne ovojnice  sastoji se od 2 površine:  prednja površina – u suodnosu sa vanjskim svijetom  stražnja površina – u suodnosu s očnom vodicom prednje očne sobice  dobro inervirana (sadrži niz nemijeliniziranih živčanih vlakana) Srednja očna ovojnica  sadrži krvne žile, žive i 3 glatka mišića  od straga prema sprijeda sadrži tri dijela:  žilnica (choroidea)  zrakasto tijelo (corpus ciliare)  šarenica (iris)

174

Žilnica (choroidea)  najveći, stražnji dio srednje očne ovojnice  proteže se do ore serrate (mrežnica)  od ore serrate prema naprijed, na žilnicu se nastavlja zrakasto tijelo  s vanjske strane elastičnim tračcima povezana sa bjeloočnicom (pomična u odnosu na nju)  s unutrašnje strane povezana sa vidnim dijelom mrežnice  sadrži krvne žile i spletove kapilara za prehranu očne jabučice Zrakasto tijelo (corpus ciliare)  središnji dio srednje očne ovojnice  proteže se od prijelaza rožnice u bjeloočnicu prema natrag do ore serrate  sprijeda se na njega nastavlja šarenica (iris)  s unutrašnje strane u odnosu sa slijepim dijelom mrežnice  sastoji se od 2 dijela  vanjski dio o prema bjeloočnici tvori m. ciliaris o mišićna vlakna se protežu od sprijeda s unutrašnje strane prednjeg kraja bjeloočnice prema straga, pripajajući se uz prednji kraj žilnice o kontakcijom povlače žilnicu prema naprijed  omogućuju leće na akomodaciju oka  unutrašnji dio o izgrađuje ga  stražnji tanji dio (orbiculus ciliaris)  prednji dio (corona ciliaris) od kojeg se nastavlja iris  ima nabore (processus ciliares) koji izlučuju očnu vodicu u stražnju očnu sobicu  u naborima se nalazi gusta kapilarna mreža  s nabora polaze tanka vlakna (fibrae zonulares) – povezuje zrakasto tijelo i leću Šarenica (iris)  prednji, pigmentirani dio srednje očne ovojnice  u obliku ploče postavljene u frontalnoj ravnini ispred leće  u sredini ima okrugli otvor – zjenica (pupilla)  prednja strana – u suodnosu sa prednjom očnom sobicom  stražnja strana – u suodnosu sa lećom i stražnjom očnom sobicom  rubovi šarenice  unutrašnji slobodni (margo pupillaris) – omeđuje zjenicu o uz ovaj rub nalazi se m. sphincter pupillae – suzuje zjenicu, inerviraju ga parasimpatička vlakna n. III o m. dilatator pupillae – proteže se od sfinktera pupile do cilijarnog ruba, širi zjenicu  vanjski (margo ciliaris) – povezuje šarenicu i zrakasto tijelo 175

 u stromi šarenice se nalaze pigmentne stanice  stroma je neprozirna ↓ zrake svjetlosti ne prolaze kroz šarenicu, samo kroz zjenicu   



Unutrašnja očna ovojnica – tvori je mrežnica (retina) vanjska površina – u suodnosu sa žilnicom, zrakastim tijelom i šarenicom unutrašnja površina – u suodnosu sa staklastim tijelom i stražnjom očnom sobicom ima 2 sloja:  vanjski (stratum pigmentosum) – izgrađuju ga stanice koje sadrže pigment  čvrsto srastao sa srednjom očnom ovojnicom  unutrašnji (stratum nervosum) – izgrađuju ga osjetne vidne stanice dijelovi mrežnice  vidni dio (pars optica retinae)  stražnji dio koji seže prema naprijed do ore serrate  s vanjske strane u suodnosu sa žilnicom  mrežnicu u užem smislu izgrađuju vanjski pigmentni i unutarnji živčani sloj  stratum nervosum građen od više slojeva živčanih stanica (stanice sa štapićima i čunjićima – receptori, bipolarne, multipolarne) → oblikuju vidni živac  lateralnije se nalazi žuta pjega (macula lutea)  u sredini jamica (fovea centralis) – sadrži jedino čunjiće  medijalnije se nalazi slijepa pjega (macula caeca) – vidni živac napušta očnu jabučicu (discus n. optici / papilla) OČNA POZADINA  slijepi dio (pars caeca retinae) - prednji dio  sastoji se jedino od pigmentnog sloja  čvrsto je srastao s unutrašnjom površinom zrakastog tijela i šarenice

DIOPTRIČKI APARAT OKA – sadržaj očne jabučice: Leća (lens)  postavljena u frontalnoj ravnini iza središnjeg dijela šarenice, iza zjenice, ispred staklastog tijela  fibrae zonulares – niti koje povezuju leću sa zrakastim tijelom  bikonveksna leća koja lomi zrake svjetlosti, te ih usmjerava na mrežnicu – na foveu centralis  promjenom zakrivljenosti leće omogućuje se odgovarajući lom svjetlosti tijekom gledanja (na daljinu i blizinu)

176

Akomodacija oka – prilagodba oka za gledanje na blizinu cilijarni mišić povlači žilnicu prema naprijed ↓ skraćenje mišića ↓ opuštanje fibre zonulares → smanjenje napetosti leće koja se izbočuje ↓ konveksitet leće povećan ↓ gledanje na blizinu

Staklasto tijelo (corpus vitreum)  prozirna želatinozna tvorba  ispunjava prostor između leće i unutrašnje površine vidnog dijela mrežnice  svojim tlakom pritišće i priljubljuje stratum nervosum mrežnice uz pigmentni sloj Očne sobice (camerae bulbi)  prednja očna sobica (camera bulbi anterior) – polukuglasta oblika, omeđena rožnicom, šarenicom i zjenicom  stražnja očna sobica (camera bulbi posterior) – kružni kanal koji prati rub leće, omeđena šarenicom, staklastim i zrakastim tijelom     

Očna vodica (humor aquosus) derivat krvi, bistra tekućina koja ispunjava prednju i stražnju očnu sobicu održava stalni intraokularni tlak u stražnju sobicu je izlučuju cilijarni nastavci zrakastog tijela očna vodica otječe kroz pukotinu između šarenice i leće u prednju očnu sobicu iz prednje očne sobice, u području iridokornealnog kuta, kroz Schlemmov kanal otječe u vene oka

POMOĆNI ORGANI OKA  VANJSKI MIŠIĆI OČNE JABUČICE (musculi externi bulbi oculi)  4 prava mišića – m. rectus superior, m. rectus inferior, m. rectus medialis, m. rectus lateralis  2 kosa mišića – m. obliquus bulbi superior, m. obliquus bulbi inferior  OBRVA (supercilium)  VJEĐE (palpebra) – izgrađuju je 4 sloja  koža  m. orbicularis oculi  tarsus i septum orbitale – vezivna osnova vjeđe  tunica conjuctiva – sluznica koja obavija unutarnju površinu vjeđe i prednju površinu bjeloočnice do ruba rožnice  SUZNI SUSTAV (apparatus lacrimalis)  suzna žlijezda (glandula lacrimalis) – izlučuje suze u gornji dio konjuktivalne vrećice  suzni kanali – odvode suze u nosnu šupljinu 177

Uho (auris) VANJSKO UHO (AURIS EXTERNA) Uška (auricula)  izgrađena od elastične hrskavice u obliku školjke, obložena kožom  usmjerava zvuk u vanjski slušni hodnik  resica (lobus auricuale) – donji kraj uške – ne sadrži hrskavicu, slobodan Zvukovod (meatus acusticus externus)  lateralni dio – izgrađuje ga hrskavična osnova (nastavak hrskavice uha)  medijalni dio – koštana osnova  stijenka vanjskog uha obložena kožom u kojoj se nalaze dlačice i žlijezde lojnice (izlučuju cerumen)  koža čvrsto srasla s perihondrijem i periostom  na medijalnom kraju – bunjić (membrana tympani)  odvaja vanjsko i srednje uho, a uložen je u sulcus tympanicus (koštana brazda)

SREDNJE UHO (AURIS MEDIA)  sustav šupljina ispunjenih zrakom  sastoji se od:  bubnjišta (cavitas tympani) – središnji dio  slušne cijevi (tuba auditiva) – povezuje ždrijelo i bubnjište  mastoidnih šupljinica (cellulae mastoideae) – pneumatični prostori u mastoidnom nastavku sljepoočne kosti Bubnjište (cavitas tympani)  šupljina u kojoj se nalaze slušne košćice  šest površina (najveće su medijalna i lateralna)  lateralna stijenka (pars membranaceus) – tvori je bubnjić  medijalna stijenka (pars labyrinthicus) – tvori je koštani zid prema unutrašnjem uhu     

Bubnjić (membrana tympanica) postavljen u sagitalnoj ravnini držak čekića je srastao s bubnjićem i daje mu izgled plitka lijevka najjače uvučena točka bubnjića – umbo membranae tympanicae dijelovi bubnjića  gornji dio (pars flaccida) – nije napet  donji dio (pars tensa) – veći dio, jače napet s vanjske strane ga izgrađuje koža, a s unutrašnje sluznica bubnjišta

Stijenke i komunikacije bubnjišta:  Medijalna stijenka bubnjišta  ovalni otvor (fenestra vestibuli) – povezuje srednje uho sa predvorjem unutrašnjeg  okrugli otvor (fenestra cochleae) – povezuje srednje uho sa pužnicom  izbočenje bazalnog zavoja pužnice (promontorium) 178

 Stražnja stijenka bubnjišta (paries mastoideus)  preko otvora (aditus ad antrum mastoideum) – povezuje bubnjište i mastoidne šupljinice  Prednja stijenka bubnjišta (paries caroticus)  u njoj se otvara slušna tuba koja povezuje srednje uho s nosnim dijelom ždrijela  otvara se tijekom gutanja ili zijevanja  ulazak zraka u bubnjište i mastoidne šupljinice  Gornja stijenka bubnjišta (paries tegmentalis)  Donja stijenka bubnjišta (paries jugularis) – odvaja bubnjište od v. jugularis interne Slušne koščice – nalaze se u bunjištu  čekić (malleus) – na dva mjesta srastao uz bubnjić, na stražnjoj strani glave čekića se nalazi zglobna ploha za uzglobljavanje sa trupom nakovnja  nakovanj (incus) – na donjem kraju dugog nastavka sadrži zglobnu plohu za uzglobljavanje sa stremenom  stremen (stapes) – uzglobljava se s nakovnjem UNUTRAŠNJE UHO (AURIS INTERNA)  tu se nalaze osjetilo za njuh i ravnotežu  složeni sustav šupljina:  stijenke unutrašnjeg uha – labyrinthus osseus  unutarnji dio – labyrinthus membranaceus, ispunjen endolimfom  prostor između koštanog i membranoznog labirinta ispunjen perilimfom Koštani i membranozni labirint  koštani labirint izgrađuju polukružni kanali, predvorje i pužnica  sintopija  lateralna stijenka – u suodnosu s bubnjištem  medijalna stijenka – u suodnosu sa dnom unutrašnjeg slušnog hodnika Pužnica (cochlea)  ima oblik stošca čiji središnji dio izgrađuje koštana supstancija modiolus cochleae  oko nje se spiralno zavija kanal  oblik puževe kućice  dijelovi kohleje:  basis cochleae – izlaze vlakna slušnog živca  cupula cochleale (vrh)  koštana pregrada (lamina spiralis osseae) – nepotpuno dijeli spiralni kanal pužnice  scala vestibuli – povezana s vestibulumom  scala tympani – sa membranom timpani  ductus cochlearis – nalazi se unutar spiralnog kanala, membranozni dio pužnice  membrana vestibularis – odvaja ga od skale vestibuli  membrana basilaris – tu se nalazi Cortijev organ  stria vascularis – izlučuje endolimfu

179

Predvorje (vestibulum) – središnji dio koštanog labirinta  na medijalnom zidu se nalaze dijelovi membranoznog labirinta – sakul i utrikul  na njima se nalaze osjetne površine za osjet ravnoteže (macula sacculi i macula utriculi)  kroz sve prostore membranoznog labirinta protječe endolimfa Polukružni kanali (canalis semicircularis anterior, posterior et inferior)  otvaraju se u vestibulum  unutar kanala se nalazi membranozni dio labirinta ispunjen endolimfom  u proširenim dijelovima membranoznog dijela nalaze se osjetne površine (cristae ampullares) – receptori za osjet ravnoteže PERILIMFATIČNI PROSTORI – između koštanog i membranoznog dijela  u pužnici – skala vestibuli i skala timpani  u vestibulu – prostor uz lateralnu stijenku  u polukružnim kanalima – prostor oko membranoznih polukružnih vodova (jer nisu srasli sa koštanom stijenkom)

180

LITERATURA 1. Agur M. R., A., Dalley F., A. (2013.): Grant's Atlas of Anatomy (13. izdanje). Lippincott, Philadelphia 2. Bajek, S., Bobinac, D., Jerković, R., Malnar, D., Marić, I. (2007.): Sustavna anatomija čovjeka. Digital point, Rijeka 3. Bobinac, D., Dujmović, M. (2007.): Osnove anatomije (drugo nadopunjeno izdanje). Glosa, Rijeka 4. Drake L., R., Vogl Wayne, A., Mitchell W. M., A. (2010.): Gray's Anatomy for Students (2. izdanje). Churchill Livingstone, Philadelphia 5. Guyton, A. C., Hall, J.E. (2006): Medicinska fiziologija. Medicinska naklada, Zagreb 6. Keros, P., Pećina, M. (2007.): Funkcijska anatomija lokomotornog sustava. Ljevak, Zagreb 7. Mađarević, T., Tudor., A. (2014.): Funkcionalna anatomija (nastavni tekstovi). Skijaško učilište Sky Academy, Zagreb 8. Platzer, W. (2011.): Priručni anatomski atlas – 1. svezak: Sustav organa za pokretanje. Medicinska naklada, Zagreb 9. Platzer, W. (2011.): Priručni anatomski atlas – 3. svezak: Živčani sustav i osjetila. Medicinska naklada, Zagreb 10. Sobotta, J. (2002.): Karte za učenje anatomije 1 – Kosti, sveze i zglobovi. Slap, Jastrebarsko 11. Šentija, D., Rakovac., M.: Funkcionalna anatomija (nastavni tekstovi). Kineziološki fakultet u Zagrebu, Zagreb 12. http://sharepoint.zvu.hr/katedre/301/Nastavni%20matrijali/Forms/AllItems.aspx?Root Folder=%2fkatedre%2f301%2fNastavni%20matrijali%2fAnatomija&FolderCTID=& View=%7b57890874-5F46-4F34-9E4A-ED3895BD3A37%7d (pristup 28. rujna 2015.)

181