Stilske Figure

January 19, 2019 | Author: Fatmir Husejni | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Stilske-figure.doc...

Description

www.maturski.org

1. Uvod

Retorika, nastala u staroj Grčkoj, obuhvata učenje o govorništvu, jeziku, proznom izražavanju i o načel načelima ima kritič kritičkog kog ocen ocenjiva jivanja nja knjiže književno vnogg dela. dela. Knjiže Književne vne vrste, vrste, stilov stilovii i načini načini kompoz kompozici icije je meusobno su se uslovljavali. !vakoj vrsti odgovarao je odreeni stil i odreeni način komponovanja, a uz to i odreene pesničke "igure. "igure.# !amu osnovu stare retorike činilo je učenje o ukrašenom govoru kao najbitnijoj književnoj osobini. Gramatički deo brinuo se, kao i danas, za ispravno pisanje, a retorika se bavila dubljom upotrebom reči i rečenica u vidu izuzetne izražajnosti. !tilske "igure su za staru retoriku apsolutna sredstva književnog izraza, a u savremenoj stilistici se dovodi u pitanje njihova apsolutnost i ona postaju relativna sredstva kojima se književni izraz koristi u ve$em broju. !tilske "igure su, zapravo, utvreni način izražavanja. %ogu se izdvojiti po tome što odstupaju od svakodnevnog načina govora. &ok se stari retoričari i poetičari nisu slagali oko samog broja stilskih "igura, pa i njihovih de"inicija, u savremenoj stilistici sve je tačno utvreno. 'rema podeli savremenih stilskih "igura izdvajamo( "igure dikcije, "igure reči )trope*, "igure konstrukcije i "igure misli. + dan danas podela stilskih "igura " igura je predmet rasprave teoretičara. &olazi do sukoba mišljenja izmeu onih po kojima je ova podela važe$i i izmeu onih koji smatraju da ona nije potpuna i da odreene "igure nemaju prava mesta u okviru datih grupa.

#

 --/01 2034 56704-13 56704-13 89-:7/;0, ?80 5ime> i  poieo u značenju značenju 5činim>, 5činim>,

5stvar 5stvaram am>. >. Hno Hnoma matop topeja eja je tvorba tvorba ili upo upotre treba ba glasov glasovnih nih sku skupo pova va ko kojim jimaa se nastoje nastoje imitira imitirati ti ili reprodukovati neki prirodni zvuci. No je transpozicija neartikulisanih krikova i buke u artikulisan govor.  primer #( „.ašto no&as tako šume jablanovi O

tako strasno, "udno/ .ašto tako šume/“ (!ovan 0u"i& !ablanovi#

 primer ( „$ cvr"i, cvr"i cvr"ak na "voru crne smr"e“ (*ladimir 1a%or 2vr"ak# 'ored ovih "igura, u "igure dikcije se mogu ubrojiti i "igure ponavljanja u stihovima. Hve "igure se zbog česte upotrebe u lirici zovu i 5lirski paralelizmi>. J njih spadaju ana"ora, epi"ora, simploka, anadiploza. 2. 1. 4. Anafora

J grčkom jeziku anap'ora znači 5nanošenje>, 5ponavljanje>. Lna"ora predstavlja ponavljanje iste reči ili grupe reči na početku više stihova ili stro"a u poeziji, odnosno više reči ili rečeničnih delova u prozi. &oprinosi snažnijem utisku i jačem doživljaju. 'osebno naglašava delove teksta koji su bitni za dalji razvoj i tok dela.  primer #( „$ nema sestre ni brata i nema oca ni majke i nema drage ni druga“ (in (in 3jevi& 4vakidašnja jadikovka#

 primer ( „+aži mi, kaži kako da te %ovem kaži mi kakvo ime da ti dam/“ (!ovan !ovanovi& .maj +aži mi, kaži# 2. 1. 5. pifora

 Fastala je od grčke reči epip'ora, prevedeno 5dodatak>. 'redstavlja ponavljanje reči na kraju stiha ili rečenice, supratno ana"ori. &oprinosi emocionalnom i ekspresivnom naboju čitalaca.  primer #( „5ujem u snu sanjam u snu vidim u snu“ (!ure +aštelan 6ivade i%gubljeni' ovaca#

 primer ( „+upi vojske koliko ti drago kod 4tala&a kad je tebi drago idri 4tala& kako ti je drago“ (1arodna (1arodna pesma 4mrt vojvode 7rije%de#

2. 1. !. Simploka

P

4imploka iz grčkog jezika kod nas znači 5spletanje>, 5upletanje>, 5sjedinjenje>. Hna predstalja

ujedinjenje ana"ore i epi"ore, tj. ponavljanje i na početku i na kraju stihova. Fjenom upotrebom naglašava se smisao i tema dela. naroda  primer #( „3 tamnici je glava naroda u tamnici je snaga naroda naroda u tamnici je nada naroda“ naroda“ (6a%a +osti& 4amson i 0alila#

 primer ( „0one&u ti cve&e naše krvi done&u ti nebo naše krvi“ (0ušan Mati& 0one&u ti cve&e# 2. 1. ". Anadiplo#a

 Fastala je od grčke reči anadiplosis, što znači 5udvostručenje>. 'redstavlja "iguru dikcije u kojoj se reči ponavljaju na kraju jednog i na početku idu$eg stiha. Fazivaju je još i palilogijom i smatra se da ova dva pojma nisu terminološki odvojena. Lutor teksta upotrebom ove stilske "igure u čitaocu izaziva subjektivizam. 'onavljanjem odreenog dela rečenice imamo ose$aj da smo u ve$ poznatom okruženju, a samim tim su nam junaci i "abula " abula opipljiviji.  primer #( „+ad ujutru bijel dan osvane dan osvane i ogrije sunce“ (1arodna (1arodna pesma 2ar 6a%ar i carica Milica#

 primer ( „*rati mi moje krpice moje krpice od "istoga sna“ (*asko (*asko 7opa *rati mi moje krpice# krpice #

2. 2. Figure re$i %tropi&

 Fastale su prema grčkom tropos, u značenju 5okret>. igure reči obuhvataju one stilske "igure koje stari retoričari nisu svrstavali u tadašnji sistem stilskih "igura. Hni su smatrali da se svi pesnički ukrasi mogu podeliti na dve osnovne skupine( "igure i trope. Nek znatno kasnije tropi i "igure su izjednačene. izjednačene. igure reči nastaju promenom osnovnog, uobičajenog značenja pojedinih reči . J svakodnevnom govoru nesvesno koristimo "igure reči( 5baš si lav>, 5sijalično grlo>, 5noga stola>. Fo, mi ove "igure ne ose$amo kao "igure prenesenog značenja, jer je ono vremenom postalo uobičajeno. Mremenom se, kod nekih, izgubila iz upotrebe "unkcija reči koja joj je bila primarna( 5umoran> od glagola 5umoriti> )ubiti*, 5%orava> od prideva 5mor> )tamnoplav*. Kao što vidimo, dinamičnost jezika u dijahronijskom smislu je izbrisala iz upotrebe neke reči, ali ih je preneseno značenje sačuvalo. J "igure reči spadaju( meta"ora, metonimija, personi"ikacija, sinegdoha, eu"emizam, eu"emizam, epitet, alegorija i simbol. 

 --/01 2034 56704-13 56704-13 89-:7/;0, ?80 ili, takozvane, 5neuspele meta"ore> koje služe da obeleže neki sadžaj za koji u jezičkom "ondu ne postoji izraz )ruski )r uski 5sputnik> T 5pratilac> upotrebljena je da označi veštačke satelite Uemlje*. Jpotreba meta"ora, takozvana, meta"orika je vrlo važna književna osobina jezika. &ruga &ruga pod podela ela po slično sličnosti sti izme izmeuu elemen elemenata ata meta"o meta"ore re je na( na( jednos jednostav tavnu nu i složen složenuu meta" meta"oru oru.. Vednostavna meta"ora meta"ora se zasniva na podudarnosti u jednoj tački, a složena, u više tačaka. svinja Spoklapanje u jednoj tački ) prljav*  primer#( 7rljav kao svinja



 pimer( i si moja ruža Spoklapanje u više tačaka )mirisna, )mirisna, lepa, rumena...* rumena...* 2. 2. 2. 'etonimija

'otiče od grčke reči meton9mia, što znači zamena imena. 'rema nekim teoretičarima, smatra se da je ona samo podvrsta meta"ore, dok je drugi smatraju samostalnom "igurom. %etonimija je "igura reči gde se veza izmeu dva pojma ili predmeta ne ostvaruje na osnovu njihove suprotnosti ili sličnosti, ve$ na osnovu njihove logičke zavisnosti.  primer #( „+ome %akon leži u topu%u tragovi mu smrde ne"ovještvom“ ne"ovještvom “ (7etar 7etrovi& 1jegoš Gorski vijenac# vijenac #

 primer ( „živi od svoji' deset prstiju“  primerO( „on je seda glava“  primerP( „4rbija je ustala“  primerE( „"itam olstoja“ 2. 2. 3. (ersonifikacija

'ersoni"ikacija je posebna vrsta meta"ore u kojoj se stvarima, prirodnim pojavama, apstraktnim predmetima, biljkama ili životinjama daju ljudske osobine. Fastala je od latinske reči  persona )osoba* i -acere )činiti*.

 primer #( „6ivade su me voljele 1osile su moj glas i njim su sjekle potoke“ (!osip 7upa"i& ri ri moja brata#

 primer ( „3 dvorani kobnoj, mislima u sivim 4amo kosa tvoja još je bila živa 7a mi re"e: re"e: Miruj; 3 smrti se sniva“ (Antun Gustav Matoš 3tje'a kose#

2. 2. 4. Sinegdo)a

!inegdoha je podvrsta metonimije. &obijena je od grčkog  s9n )zajedno* i ekdek'omai )uzimam*. Hva "igura se zasniva na zamenjivanju dva pojma po količini i obimu njihovog značenja. 'ojmovi su istog roda, a uzima se( noge alatove #. deo deo za za cel celin inuu S pri prime mer( r( 5 1e bi l mogle noge dostignuti %latine svatove“ (1arodna ljubavna pesma, br . %ože se shvatiti kao podvrsta metonimije, a označava zamenjivanje zamenjivanje nekih reči, tako da se umesto reči sa neugodnom, neugodnom, nepristojnom ili opasnom konotacijom, upotrebljavaju reči prijatne konotacije, a iste denotacije( „veseo“  u značenju 5pijan>. Kod našeg naroda se koristio iz suje sujeve verja rja i reli religi gioz ozno nogg stra straha ha od po pomi minja njanj njaa imen imenaa neki nekihh bo bogo gova va,, avo avola la ) „ne"astivi“*, zmije zmije )„otrovnica“ *... Nakoe, koristi se i u svakodnevnom govoru kada se služimo izbegavanjem odreenih izraza. Nako $emo za 5prostitutku> re$i „laka žena“ ili „žena lakog morala“  poput &uči$a. 2. 2. !. pitet

Ypitet podrazumeva atribut u najširem smislu reči. Fastao je od grčke reči epit'eton, u značenju 5dodatak>, što i jeste, jer on predstavlja dodatak u imenici da bi omogu$ila stvaranje življe i  potpunije slike neke stvari, pojave ili živog bi$a. Ua razliku od atributa koji predstavlja banalne, uobičajne opise )5visoka ku$a>, 5snažna životinja>*, epitet ističe izuzetna svojstva predmeta ili osoba i odre odreene ene odnose odnose meu meu rečima rečima.. Ypitet Ypitet je česta česta stilsk stilskaa "igura "igura,, kako kako u pisano pisanoj, j, tako tako i u usmen usmenoj oj književnosti.  primer #( „.agledao se u lepu u oblu u plavooku u lakomislenu lakomisle nu beskrajnost“ beskrajnost “ (*asko (*asko 7opa 6jubav belutka# belutka #

 primer ( „0ugo u no&, u %imsku glu'u no&, Moja mati bijelo platno tka 1jen pognuti lik i prosjede prosjede njene kose Odavno je ve& ve& %ališe su%ama“ su%ama“ (0ragutin adijanovi& adijanovi& 0ugo u no&, u %imsku %imsku bijelu no&#

Ua usmenu književnosti karakteristični su, takozvani, stalni epiteti. No su epiteti koji uvek stoje uz odreeni predmet ili osobu bez obzira na "abulu. %eutim, oni su više neka vrsta ukrasne karakterizacije karakterizacije koja je vezana vezana za tradicion tradicionalni alni pesnički pesnički izraz. izraz. Nako Nako $e „lice“  uvek uvek biti biti „bijelo“, „ljuba vjerna“, a „%emlja crna“.

D

'ored ovih "igura reči, takoe se mogu ubrojiti i neke "igure koje donekle pripadaju i u grupu "igura misli. +pak, osnova ovih "igura je preneseno značenje reči, tako da su svrstane u trope. Nu spadaju alegorija i simbol. 2. 2. ". Alegorija

Reč 5alegorija> dobijena je od grčkog allos )drugi* i agoreuo )govorim*. Xesto se shvata kao  produžena meta"ora. No je "igura izricanja misli pomo$u zamene pojmova i u obrnutom značenju reči. Llegorija najčeš$e nastaje ako meta"oru produžimo na celu sliku, na više stihov stihovaa ili stro"a stro"a,, odn odnos osno no radnji radnji.. Xesta Xesta je u narodn narodnim im pesma pesmama, ma, gde služi kao tajno tajno sredst sredstvo vo sporazumevanja, sporazumevanja, kao što je to slučaj u pesmi 5Ropstvo Vankovi$ !tojana> kada on kaže ženi( „*ila gnije%do tica lastavica, vila ga je %a devet godina, a jutros ga po"e da ra%vija“

Xesto se upotrebljava i u poslovičnom govoru( „ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagreje“ , „kad  na vrbi rodi grožđe“ ...

Xitava književna vrsta, basna, zasniva se na alegoriji. Zivotinje predstavljaju odreene tipove ljudi i u basni nastupaju kao nosioci njihovih osobina. Lko alegorija poprimi vid kritike i osude onog o čemu govori, onda u zavijenom i izokrenutom smislu ismeva ljudske mane i pojave u društvu. J ovom satiričnom obliku alegorije, u našoj književnosti, proslavio se Radoje &omanovi$ )5&anga>, 5Moa>*. 5Moa>*. !uština alegorije je u tome da sve pojedinosti teksta, svaki za sebe, stalno odgovaraju pravom smislu tog teksta, tj. da svaka ima svoj ekvivalent( „$mao sam od %lata jabuku pa mi jutros pade u ?ojanu, pa je žalim, prežalit prežalit ne mogu“ (1arodna (1arodna pesma .idanje 4kadra#

2. 2. *. Sim+ol

!imbol je "igura ili oznaka apstraktnih pojmova pomo$u konkretnih predmeta. J grčkom jeziku  s9mbolon  je 5znak>. Hn ima konkretnu, materijalnu oznaku, tj. reč, kojom upu$uje na sasvim odreen, lisica @ lukavs lukavstvo tvo, magara magaracc @ glupos glupost  t ,  golub @ mir ... apstr apstrakt aktan an pojam( pojam( lisica ... J književnosti, ali i u

sveukupnoj kulturi koriste se stalni simboli ili amblemi. Nako je 5krst> oznaka za 5hriš$anstvo>, 5vaga> označava 5pravdu>, a 5srp i čeki$> predstavljaju 5savez radnika i seljaka>. 'esnički simboli imaju značenje u okviru pojedinog dela ili celokupnog opusa nekog pesnika. J našoj narodnoj poeziji %iloš Hbili$ je simbol junaštva, dok je Muk Irankovi$ simbol izdajstva. !imbol često može da se proširi na celo delo, pa tako postoje pesme simboli, poput pesme Mojislava +li$a 5Grm>( C

„Munjom opaljen grm na surom proplanku stoji,  +o crn i mra"an mra"an div div $ guste travice travice splet  Gordi mu uvija stas B i gorski nestašan la'or   6eluja šaren šaren cvet 3 %ima dođe ve&, i svojom studenom rukom  7okida nakit sav i goru obnaži svu, svu,  Al mnoga %ima još sa 'ladnim vetrom vetrom &e do&i, do&i,  A on &e biti tu“

 Fa upotrebu simbola posebno su insistirali pesnici simbolizma, kao što su( !te"an %alarme, 'ol Merlen, rlen, Lleks Lleksan andar dar Lleks Lleksand androv rovič ič Ilok, Ilok, a u našoj našoj,, +vo Ln Lndri dri$, $, Vovan Vovan &uč &uči$, i$, %ilan %ilan Raki$, Raki$, !ima !ima 'andurovi$, Mladislav 'etkovi$ &is...

2. 3. Figure konstrukcije

!tari retoričari su u "igure konstrukcije ubrajali isključivo one koje nastaju posebnim rasporedom reči u rečenici ili u nekoj ve$oj celini književnog teksta. Hne su zapravo "igure rasporeda reči. ! obzirom na to da se deo gramatike koji se bavi analizom rečenice naziva sintaksom, ove "igure često nazivamo sintaksičkim "igurama. !vako odstupanje od prirodnog reda reči ostavlja poseban utisak na čitaoca [ slušaoca, tj. pojačava njegov doživljaj odreenog dela. J "igure konstrukcije spadaju( inverzija, retoričko pitanje, elipsa, asindeton i polisindeton.

2. 3. 1. ,nver#ija

invers rsio io što znači 5okretanje>, i 5skretanje>. 'od inverzijom se  Fastala je od latinske reči inve

 podrazumeva  podrazumeva obrnut red reči ili delova rečenice od gramatički najispravnijeg. Fjome se naglašava ono što se običnim redom reči ne može naglasiti.  primer #( „3 dvorani kobnoj, punoj smrti krasne 3 dvorani kobnoj, kobnoj, mislima u sivim“ (Antun (Antun Gustav Matoš Matoš 3tje'a kose#

 primer ( „+osovski junaci, %asluga je vaša )to posljednji beste 3 krvavoj stravi, +ada trulo carstvo oružja se maša, 4vaki leš je svesna žrtva, junak pravi;“ (Milan Caki& 1a Ga%imestanu#

'ostupak inverzije u književnosti je jako čest. Feki pesnici ostvaruju naglašavanje izbegavanjem očekivane inverzije. #\

2. 3. 2. -etori$ko %retorsko& pitanje

Retoričko pitanje predstavlja posebnu upotrebu upitnih rečenica bez namere da stvarno označe  pitanje. Jpitne rečenice rečenice su, zapravo, zapravo, izjavne rečenice. rečenice.  primer #( „e"e i te"e, te"e jedan slapD  )to u njem %na"i moja mala kap/“ (0obriša 2esari& 4lap# 4lap#

 primer ( „ko me poni%io k rijeci,  mene, koja sam voda/  ko mi je dao udes i%vora i uš&a/  ko mi je rekao smrt,  Meni, koja sam beskrajna/“ (*esna +rmpoti& Glas vode u rijeci# 2. 3. 3. lipsa

Ylipsa je dobijena od grčkog elleipsis, što znači 5nedostatak>, 5nedostatak>, 5izostavljanje>. Kao što nam samo  poreklo ove reči govori, govori, elipsa označava označava izostavljanje pojedine reči reči iz rečenične celine ali na takav takav način da se smisao te celine, ipak, može shvatiti. Fjome se postiže zgusnutost i snaga u izražavanju misaonih stavova ili odreene dramatične situacije. Hvaj način izražavanja se primenjuje u svakodnevnom govoru iz praktičnih razloga. Kada kažemo 5Kiša]>, 5'ožar]> iz ovih rečenica znamo da kiša pada ili je požar  obuhvatio neki objekat. Fije nam potrebno izgovaranje svih činioca rečenice da bismo shvatili smisao.  primer #( „.rno po %rno @ poga"aD kamen po kamen @ pala"a“ (1arodna i%reka#

 primer ( „*lasi odasvud, puške, noži; +onja, konja, Easo, Easo, konja;“ ($van Mažurani& Mažurani& 4mrt 4mai 4mai @age 5engi&a# 5engi&a# 2. 3. 4. Asindeton

&obije &ob ijena na od grčke grčke reči as9ndeton  u značenju 5nepovezano>, asindeton je "igura jako slična elipsi.  Fastaje nizanjem nizanjem reči, pri čemu su veznici veznici izostavljeni. izostavljeni. Hvu "iguru prvi pominje LristotelO.  primer #( „Gvožđe, okov, konop, nože, palu, kolac, oganj gro%ni, gro%ni, ulje vrelo i sto muka“ muka“ ($van Mažurani& 4mrt 4mail @ age 5engi&a# 5engi&a#

 primer ( „Misli mlada, niko je ne "uje, slušalo je mom"e "oban"e, strijeli joj u skutu jabuku“ jabuku“ (1arodna (1arodna pesma Ov"ar Ov"ar i devojka# devojka# 2. 3. 5. (olisindeton O

 ^4-_ `7 je nastalo prema latinskom comparatio, što bi i značilo 5poreenje>. Hno predstavlja predstavlja "iguru misli kojom se neko svojstvo, stanje ili delovanje dovodi u vezu, objašnjava i čini bližim nekom  poznatom svojstvu. No je povezivanje dva pojma na osnovu sličnosti. Jporeeni pojmovi se nazivaju  poredbeni korelati, korelati, a svojstvo po kom kom se porede S poredba. J poreenju poreenju se izdvajaju izdvajaju tri člana( #. ono što se se upore uporeuj ujee S komp kompara arandu ndum m . ono sa čime čime se se pore poredi di S simile simile O. zajed zajednič nička ka oso osobin binafk afkopu opula la Jporeeni pojmovi vezuju se pomo$u reči( kao, poput, nalik na, sličan. Hve reči nazivaju se  poredbenim populama, populama, koje mogu, mogu, ali i ne moraju da postoje. postoje.  primer #( „Ajant koji brani mrtvog druga poredi se sa lavicom koja brani mlade“ (Eomer $lijada#

 primer ( Gladan sam kao vuk 'oreenje se vrši u svakodnevnom govoru, kad neku apstraktnu pojavu želimo da opišemo. Hd uspelog poreenja se traži da istakne neku novu osobinu uporeenih pojmova.

#

2. 4. 2. Antite#a

'rema grčkom antit'esis, antite antiteza za ozn označa ačava va 5supro 5suprotno tnost> st>,, 5supro 5suprotst tstavl avljan janje> je>.. 'redst 'redstavl avlja ja  posebnu vrstu komparacije koja se zasniva na suprotnosti. No je suprotstavljanje dva ili više pojmova upadljivo suprotnih osobina, npr.(  sit gladnom ne veruje Lristotel je odobrava jer smatra da poreenje  po suprotnosti je lako razmeti, naročito ako ako suprotnosti stoje stoje jedna uz drugu. drugu. 'ostoje antiteze( #. pojmova S pas i ma"ka pas . grupe grupe reči reči ili delo delova va reče rečenic nicee S ?olje dobar glas nego %latan pas snivam, snujem snove O. celi celihh reč rečen enic icaa S snove snivam,

J našoj narodnoj književnosti česta je upotreba antiteze u vidu slovenske antiteze, koja glasi(  A nije  A, nego ? , tj. postavlja se tvrdnja, koja se, potom, negira, te se onda postavlja novo, konačno rešenje.

%ožda, najpoznatiji primer slovenske antiteze, antiteze, a u okviru nje i retoričkog pitanja, jeste u narodnoj pesmi „Easinaginica“( „)ta se bjeli u gori %elenoj/  Al je snijeg, al su su labudovi/  0a je snijeg, ve& bi okopnio, labudovi ve& bi poletjeli  1it je snijeg nit su labudovi, labudovi, nego šator age EasanBage“

 primer ( „Oj punice, đevoja"ka majko;  $li si je od %lata salila/  $li si je od srebra srebra skovala/ skovala/  $li si je od sunca otela/ otela/  $li ti je ?og od srca srca dao/“  .aplaka se đevoja"ka đevoja"ka majka,  A kro% kro% su%e tužno govorila: „Mio %ete, Mili&Bbarjaktare; Mili&Bbarjaktare;  1iti sam je od %lata salila, salila,  1iti sam je od srebra srebra skovala, skovala,  1iti sam je od sunca sunca otela, *e&e mi je ?og od srca dao“ (1arodna pesma Fenidba Mili&a bajraktara# 2. 4. 3. /iper+ola

#O

iperbola je nastala od grčke reči '9perbole, što znači 5preterivanje>. Hna predstavlja "iguru  preuveličavanja  preuveličavanja radi naglašavanja naglašavanja odreenog emocionalnog emocionalnog stava prema predmetima, pojavama ili radnjama. Xesto se sre$e u svakodnevnom svakodnevnom govoru( „rekla „rekla sam ti 'iljadu puta“ , „polude&u od te buke“ ... !matra se jednom od osnovnih sredstava izražavanja a"ektivnosti u jeziku. J književnosti se koristi kao element patosa, svečanog tona i sl. Nakoe, Nakoe, smatramo je delom komike, groteske i sl.  primer #( „0r%neš li dalje, "u&eš gromove  kako tišinu %emlje slobodne  grmljavinom strašnom kidaju“ (ura !akši& Otadžbina#

 primer ( „$mao sam glas kao vjetar, ruke kao 'ridineH“ (!osip 7upa"i& ri ri moja brata# 2. 4. 4. 0itota

 6itotes na grčkom jeziku znači 5ublažavanje>, 5umanjivanje>. &akle, litota predstavlja stilsku

"iguru suprotnu hiperboli. Hna umanjuje tako što pravi izraz zamenjuje slabijim i to negativnim i suprotnim. Razlikuje se od eu"emizma po tome što se izraz samo prividno oslabljuje, a ustvari se ide za  pojačavanjem.  pojačavanjem. Xesta je u svakodnevnom svakodnevnom govoru( „nije loše (dobro je#“ , „otišli ste malo predaleko (teško ste pogrešili#“ pogrešili#“ 2. 4. 5. radacija

 Fastala je od latinskog  gradatio )stupnjevanje*. 'osebnim izborom reči, slika i misli, ona izaziva  jačanje ili slabljenje od početne početne misli. 'ošto je u pitanju stepenovano stepenovano jačanje ili slabnjenje reči naziva se  još i klimaksom )prema grčkom klimaks S vrhunac,stepenice* vrhunac,stepenice* ili antiklimaksom )ukoliko je nizanje od  jačeg ka slabijem*. slabijem*.  artije,  primer #( „)to je nebo, da je list artije, što je gora, da su kalemovi kalemovi što je more, more, da je crn muređep, pa da pišem tri godine dana, dana, ne bi' moji ispisala jada“ (1arodna (1arodna pesma 6jubavni rastanak#

 primer ( „1ađite me,   vežite me spalite moje sje&anje %akopajte moje sunce u je%gro je%gro najtamnije najtamnije korijenja korijenja otvorite moje moje dlanove od soli i odu%mite odu%mite mi taj lik 

#P

koji i šljunak pretvara u ljubav“ ($rena *rkljan *rkljan 5arolija %aborava# %aborava #

Različiti načini gradacije u pesništvu se često primenjuju sa skoro istom svrhom kao poreenje i hiperbola. 2. 4. !. ,ronija

+ronija je "igura misli koja rečima daje, duhovitim načinom, suprotno značenje od onog koje one u osnovi imaju. J grčkom jeziku eironeia znači 5pretvaranje>, pa ironija, samim tim, pretvara reč ili  pojam u njenu suprotnost i dovodi je u nesklad sa kontektstom. Vavlja se u svakodnevnom svakodnevnom govoru, od dobro$udne šale do zajedljivog sarkazma. +ronija može predstavljati i nečiji životni stav. J govoru se ironija označava naročitom intonacijom, a u pisanju ponekad znacima navoda. 'oznavanje konteksta u okviru kog se ironija javlja je ujedno i preduslov za razumevanje ironije.  primer #( „6ijepo li ova sablja "ita, divno li nas danas danas ra%govori; ra%govori; Amanati, đe nau"i nau"i tako jesu li te u Mljetke šiljali/“ šiljali/“ (7etar 7etrovi& 7etrovi& 1jegoš Gorski Gorski vijenac#

 primer ( „?io si glavni kad si polagano kora"ao sa deset kinoBkarata u džepu“ džepu“ (.vonimir Majdak Irajerski Irajerski nokturno# nokturno# 2. 4. ". (aradoks

 paradokson označava ono što je neočekivano. 'redstavlja "iguru u 'aradoks na grčkom jeziku  paradokson

kojoj se izriče neka misao koja je naizgled protivrečna ili suprotna opštem mišljenju. 'otiče još iz antičkog doba kao termin sudskog govora, kad je predmet protivrečan pravnom ose$aju, kad se sumnja u  pravo stranke.  primer #( „.nam da ništa ne %nam“ (4okrat#  primer ( „!a volim sve što se kre&e, jer sve što se kre&e kre&e kre&e se po %akonima mirovanja mirovanja i smrti“ (?ranko (?ranko Miljkovi& 6jubav poe%ije# poe%ije# 2. 4. *. Oksimoron

moros )lud*, pa bi doslovni prevod bio Hksi Hk simo moro ronn je do dobi bije jenn od grčk grčkog og oks9s )ošt )oštaar* i mor

5oštroumna ludost>. 'redstavlja termin antičke retorike kojim se označava povezivanje dva pojma upadljivo suprotnih značenja( „živi leš“, „javna tajna“, „re"ita tišina“ ... No je posebna vrsta antiteze, odnosno paradoksa. +nteresantan je naziv romana Mladana &esnice „.imsko letovanje“ .

#E

3. aklju$ak 

Kao što smo ve$ rekli, učenje o stilskim "igurama potiče iz starogrčke retorike. J osnovi njenog učenja bila je ideja o opšteprihva$enom dobrom stilu, kojeg su se držali tadašnji pesnici. J antici svaki stil je diktirao upotrebu odreenih stilskih "igura. %eusobno se nisu mešali i postojala je jasna granica izmeu niskog, srednjeg i visokog stila, a delo se rangiralo na osnovu upotrebljenih "igura. &anas stilske "igure predstavljaju jedan bitniji "aktor analize samog dela. Kruta gramatička pravila i slobodu pesništva  povezuju baš one, prostiru$i se čvrstim korenima i sa jedne i sa druge strane. Fjihova lepota leži u  posebnosti i različitosti različitosti od svakodnevnog govora, govora, kao i od turobnog prepričavanja. prepričavanja. Hse$amo ih kao živo telo koje na svojim ple$ima nosi celokupnu usmenu i pisanu književnost sa gramatičkim pravilima i njihovim istupanjima. 'oput naučenog sabiranja i pisanja, sa prvim recitacijama nesvesno smo ih prihvatili. Hd 5J svetu  postoji jedno carstvo>, carstvo>, preko narodnih pesama pesama i 5Gorskog vijenca> vijenca> prošli smo kroz sve stilske "igure. "igure. !a novim delima dolaze novi primeri kako u književnosti, tako i u stvarnom životu.

#

P. iteratura( #. %ili %ilivo vojj !ol !olaar „eorija književnosti“ , kolska knjiga, Uagreb #CD#. . Udenko Udenko kreb kreb [ Ln Lnte te !tama !tama$$ „3vod u književnost“ , Globus, Uagreb O. Rene Rene Me Melek [ Hstin Hstin Mo Moren „eorija književnosti“ , Jtopija, Ieograd \\P. P. &ragiša &ragiša Zivkovi$ Zivkovi$ 5Neorija 5Neorija književ književnosti nosti>, >, !vjetlost, !vjetlost, !arajevo !arajevo #CE. #CE. E. Lristotel Lristotel 5H pesnič pesničkoj koj umetnos umetnosti>, ti>, Kultura, Kultura, Ieogra Ieogradd #CEE. #CEE.

www.maturski.org

#W

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF