Stecaj

STEČAJ

1

SADRŽAJ

1. UVOD

1

2. STEČAJ

2

3. NAUČNI PRISTUP PREDVIĐANJU STEČAJA

4

4. ORGANI STEČAJNOG POSTUPKA

5

4.1. Stečajni sudija

5

4.2. Privremeni stečajni upravnik

5

4.3. Stečajni upravnik

5

4.4. Skupština povjerilaca

6

4.5. Odbor povjerilaca

6

5. STEČAJNA MASA I RASPOREĐIVANJE POVJERILACA 5.1. Izlučni i razlučni povjerioci

7 7

6. STEČAJNI RAZLOZI

8

7. FAZE STEČAJNOG POSTUPKA

9

7.1. Prethodni postupak

9

7.2. Otvaranje stečajnog postupka

10

7.3. Prijavljivanje i ispitivanje potraživanja povjerilaca

11

7.4. Konverzija dugova ili prodaja stečajnog dužnika

12

7.5. Unovčavanje imovine

12

7.6. Namirenje povjerilaca podjelom diobne mase

12

7.7. Zaključenje stečajnog postupka i upis u sudski registar

13

8. REORGANIZACIJA STEČAJNOG DUŽNIKA

13

9. POSLJEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA

13

9.1. Pravne posljedice

13

9.2. Ostale posljedice

14

10. ZAKLJUČAK

15

LITERATURA

2

1. U V O D Tržišni način privređivanja karakteriše postojanje niza poslovnih rizika s kojima su suočeni poduzetnici pri obavljanju djelatnosti. Rizik od gubitka tržišta prodaje i nabavke, valutni rizik, rizik promjene kamatnih stopa, rizik gubitka uposlenika i mnoštvo drugih poslovnih rizika, sastavni su dio života poslovnih subjekata, pri čemu se mnogi od njih nisu u stanju nositi s njima, te su prinuđeni popustiti pred konkurencijom i napustiti tržište. Prestanak poslovanja jednog poslovnog subjekta često za sobom povlači niz višestrukih posljedica, budući da je subjekt imao razvijenu mrežu poslovnih odnosa s drugim poslovnim subjektima koji su zainteresovani za njegovo poslovanje. Stoga je u interesu svakog poslovnog subjekta procjenjivati vjerovatnost stečaja poslovnih partnera u cilju odgovarajućeg upravljanja poslovnim rizicima. U tom smislu na raspolaganju im stoji niz različitih alata, među kojima značajno mjesto zauzimaju finansijski pokazatelji. Stečaj je stanje dubokog poremećaja u poslovanju dužnika. Dok se stečaj ne otvori, pravni subjekt normalno egzistira, no već u prvom trenutku poremećaja u plaćanju, dužnikove pravne radnje postaju upitne, jer su njegovi povjerioci i nakon otvaranja stečaja ovlašteni intervenirati u te pravne radnje, ako se one reflektiraju na njihova prava u stečaju. Stečaj ne znači uvijek i gašenje preduzeća. Pravovremeno pokretanje stečajnog postupka je glavni uslov da poslovni subjekat iz stečajnog postupka izađe kao pobjednik i da nastavi svoje poslovanje. Međutim, u našoj zemlji je to vrlo rijedak slučaj s obzirom na predrasude vezane za stečajni postupak, zbog čega kao rezultat imamo mnogo više poslovnih subjekata koji se gase na kraju stečajnog postupka, nego onih koji uspijevaju poboljšati stanje i nastaviti s djelatnošću.

3

2. STEČAJ “Stečaj nije smrt, nego prilika za ozdravljenje firme - Hakija Zajmović, stečajni sudija Općinskog suda u Sarajevu.”1 Nesposobnost opstanka na tržištu sastavni je dio tržišne ekonomije u kojoj opstaju samo dovoljno efikasni poslovni subjekti. “Stečaj predstavlja zakonom utvrđen postupak po kome se imovina prezaduženog poslovnog subjekta (stečajnog dužnika) povjerava posebnim od suda imenovanim organima koji unovčavaju imovinu (stečajna masa) radi skupnog namirenja njegovih povjerilaca podjelom prikupljenih sredstava.”2 Stečaj (engl. bankruptcy, njem. Konkurs) je dakle postupak koji se provodi nad imovinom dužnika radi namirenja povjerilaca. Pored namirenja povjerilaca stečajem se onemogućava dalje loše poslovanje privrednog subjekta. Stečajem se postiže kako ravnomjerno namirenje povjerilaca, tako i zaštita dužnika od povjerilaca koji na svaki način žele da se namire iz dužnikove imovine. Stečaj: •

u širem značenju predstavlja pad poslovne aktivnosti preduzeća, zbog čega se ne ostvaruju očekivani poslovni rezultati. Sa aspekta finansija, to je pad poslovne aktivnosti koji može pokrenuti kontinuitet poslovanja, a izazvan je nesolventnošću (nemogućnošću podmirivanja dospjelih obaveza u rokovima njihova dospijeća) ili situacijom negativne neto imovine preduzeća (pasiva je veća od aktive u bilansu stanja preduzeća);

•

s pravnoga aspekta, to je bitan sudski postupak nad imovinom dužnika koji je postao nesolventan (u nekim pravnim sistemima i nad imovinom dužnika koji je prezadužen). Mogu ga pokrenuti povjerioci preduzeća dužnika ili samo preduzeće dužnik. Imovina dužnika postaje stečajna masa iz koje se podmiruju dugovi stečajnim vjerovnicima.

U teoriji i praksi, stečaj se sprovodi poštovanjem određenih načela od kojih su najvažnija: •

načelo jednakosti - svi povjerioci su jednaki prilikom namirenja iz stečajne mase (sa izuzetkom izlučnih i razlučnih povjerilaca);

•

načelo univerzalnosti - u stečajnu masu ulazi sva imovina dužnika;

•

načelo unovčenja imovine - vrši je stečajni upravnik na javnoj prodaji;

1

http://www.lrcbh.com/download/LRCb2b-5.pdf Simić dr Milić, Trifković dr Miloš, Poslovno pravo - osnove prava i obligacija, privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1999 2

4

•

načelo ograničenja - ograničenje dužnikovih aktivnosti u pogledu raspolaganja imovinom;

•

načelo atrakcije – odnosi se na nadležnost suda koji se ovim principom proglašava nadležnim u pojedinim slučajevima kada obično nema nadležnost, a slučaj je usko u vezi sa stečajem za kog je sud nadležan.

Postupak se pokreće pismenim zahtjevom stečajnog dužnika ili bilo kojeg povjerioca koji ima pravni interes. Postupak stečaja se može pokrenuti nad svim privrednopravnim subjektima sa pravnim subjektivitetom, nad dužnikom pojedincem ili javnim preduzećem, a ne može se pokrenuti nad društveno-političkom organizacijom ili fondom finansiranim iz budžeta. Razlozi za pokretanje stečajnog postupka su nesolventnost ili očekivana nesolventnost. Nesolventnost nastaje onda kada subjekt nije u stanju da izvršava svoje prispjele obaveze u kontinuitetu od 60 dana. Očekivana nesolventnost je procjena da subjekt neće biti u mogućnosti da izvršava svoje obaveze u narednom periodu i u tom slučaju pravo na zahtjev za pokretanje stečaja ima samo dužnik. Nadležan sud za stečaj je sud koji je nadležan u mjestu u kojem subjekt ima sjedište. Stečaj je prilika za oporavak preduzeća, ali samo onda kada je stečajni postupak pokrenut na vrijeme. U protivnom, niko od uključenih u stečajni postupak, ma koliko stručni bili, ne može spriječiti gašenje firme koje slijedi. Razlog zakašnjelih pokretanja stečajnog procesa u našoj zemlji jesu predrasude o pojmu ‘’stečaj’’ koji se ravna sa ljagom koja se teško skida, dok za odgovorne u firmama predstavlja njihov vlastiti neuspjeh. S druge strane, poslovni partneri gube povjerenje u firmu koja je pod stečajem i ne žele više s njom poslovati. Pokazatelj ishoda ovakvih mentalnih barijera predstavlja podatak Općinskog suda u Sarajevu da “od sto firmi sa pokrenutim stečajnim procesom, samo jedna nastavi svoje poslovanje.”3 Posebno značajnu štetu u toku stečaja trpe radnici, upravo zbog toga što se stečajni postupci kasno pokreću, a većina radnika ostaje bez posla. Pravovremeno reagovanje i pokretanje stečajnog postupka zahtjeva stručne i pronicljive ekonomske i pravne savjetnike, te hrabrost članova uprave preduzeća. Savjetnici vrše analize na osnovu kojih procjenjuju kada će doći vrijeme u kojem preduzeće neće biti u stanju da uredno izmiruje svoje obaveze i obavještavaju članove uprave o rezultatima. Hrabrost uprave preduzeća se ogleda u tom momentu, kada trebaju prihvatiti sugestiju svojih stručnih savjetnika.

3

Podatak preuzet sa: http://www.lrcbh.com/download/LRCb2b-5.pdf

5

3. NAUČNI PRISTUP PREDVIĐANJU STEČAJA Predviđanje stečaja staro je koliko i tržišni način privređivanja, ali se tek afirmacijom ekonomije kao društvene nauke, te razvojem statističkih i matematičkih metoda, ovoj problematici pristupilo sa naučnog aspekta. U tom smislu razvijena je široka lepeza različitih modela za predviđanje stečaja, te se često postavlja pitanje kojeg od njih odabrati u datom slučaju. Da bi odgovorili na to pitanje, neophodno je izložiti naučni pristup predviđanju stečaja i u okviru njega usredotočiti se na odgovarajuće statističke i matematičke metode.

1a. Ekonomska ili finansijska teorija (prethodna istraživanja) 1b. Formulacija teorijskog modela za predviđanje 2. Prikupljanje podataka 3. Odabir odgovarajuće metode procjene 4. Da li je model statistički prikladan? NE Reformulacija modela

DA 5. Tumačenje modela 6. Upotreba za analizu

Slika 1: Naučni pristup predviđanju stečaja Izvor: Brooks, C.; Introductory econometrics for finance

Naučno utemeljen pristup predviđanju stečaja započinje formulacijom teorijskog modela na osnovu dostignutih teorijskih spoznaja iz ekonomske i finansijske teorije (koraci 1a. i 1b.). Nastoje se zapravo utvrditi varijable i njihov uticaj na vjerovatnost nastanka uslova za stečaj. Idući korak sastoji se u prikupljanju podataka relevantnih za razvoj modela, koji se najčešće sastoje od informacija o otvaranju stečaja, računovodstvenih podataka, obilježja poslovnih subjekata i ostalih podataka koji se u pojedinom slučaju smatraju neophodnim. U trećem koraku potrebno je odabrati metodu procjene prikladnu za model predložen u prvom koraku. Odabir odgovarajuće metode najviše ovisi o formulaciji teorijskog modela, tj. teorijskog okvira za predviđanje stečaja. 6

Četvrti korak obuhvata statističku procjenu, odnosno vrednovanje modela u smislu njegove prikladnosti u okviru čega se izračunavaju odgovarajući parametri. Ukoliko model nije statistički prikladan za predviđanje bankrota, pristupa se reformulaciji modela (korak 1a. i 1b.), prikupljanju dodatnih podataka (korak 2.) ili se odabira neka druga, prikladnija metoda procjene (korak 3.). Ocjena skladnosti empirijskog modela i teorijskih postavki čini posljednju provjeru modela prije same upotrebe za potrebe analize (korak 6.). Ukoliko model prođe posljednji test, spreman je za praktičnu upotrebu.

4. ORGANI STEČAJNOG POSTUPKA

4.1. Stečajni sudija Stečajem rukovodi stečajni sudija kao sudija pojedinac. On preduzima zakonom predviđene aktivnosti i nadzire rad stečajnog upravnika.

4.2. Privremeni stečajni upravnik Imajući za cilj poboljšanje stanja datog preuzeća, stečajni sudija imenuje privremenog upravnika. Njegovi osnovni zadaci su osiguranje imovine dužnika kod osiguravajućeg društva, ispitivanje da li će imovina dužnika pokriti troškove postupka i da li postoje razlozi za otvaranje stečajnog postupka, te obavještavanje sudije o tome u roku od 30 dana. Privremeni stečajni upravnik procjenjuje da li se poslovanje dužnika može nastaviti, izmiruje dugovanja koje je napravio, on sam ili dužnik uz njegovu saglasnost, plaća dospjele i nesporne obaveze zaposlenicima, a nije obavezan platiti fiskalne doprinose državi nastale u toku prethodnog postupka.

4.3. Stečajni upravnik Stečajnog upravnika imenuje stečajni sudija rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. Stečajni upravnik je fizičko lice koje je položilo stručni ispit i ima određeno iskustvo. Lica koja ne mogu obavljati ovu funkciju su lica koja se moraju izuzeti po zakonu, srodnici stečajnog sudije, lica koja duguju povjeriocima ili su članovi društva pod stečajem ili njegovi zastupnici, povjerioci, zaposlenici kod stečajnog dužnika. Mnogobrojna su prava stečajnog upravnika, među kojima su: stupanje u posjed imovine stečajnog dužnika, 7

upravljanje, unovčavanje imovine dužnika, izuzeće pokretnih stvari i dokumentacije dužnika i njihovo čuvanje, popis povjerilaca, vođenje poslovnih knjiga. Među najvažnijim obavezama stečajnog upravnika je osiguranje imovine stečajnog dužnika kod odgovarajuće osiguravajuće kuće.

4.4. Skupština povjerilaca Skupština, po otvaranju stečaja, može izabrati novog stečajnog upravnika i time zamjeniti privremenog upravnika, a sudija mora imenovati lice koje je skupština izabrala. Skupštinu povjerilaca čine svi povjerioci bez obzira na visinu potraživanja, a skupštinom rukovodi stečajni sudija. On saziva prvu skupštinu rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. Pravo glasa imaju svi povjerioci koji su na vrijeme prijavili svoja potraživanja i oni kojima ista nisu osporena od privremenog stečajnog upravnika. Povjerioci nižih isplatnih redova nemaju pravo glasa. Skupština donosi odluke većinom glasova, s tim da ta većina mora sadržavati glasove povjerilaca čija ukupna potraživanja prelaze 50% ukupnih potraživanja.

4.5. Odbor povjerilaca Odbor povjerilaca se bira iz kruga povjerilaca i bira ga skupština. U odboru moraju biti zastupljeni sve strukture povjerilaca, i to kako povjerioci sa velikim tražbinama, tako i povjerioci sa malim tražbinama, predstavnici zaposlenih i razlučni povjerioci. Pored povjerilaca u odboru mogu biti i stručna lica. Odbor je sastavljen od neparnog broja članova kojih ne smije biti više od sedam. Na prvoj sjednici se bira predsjednik. Stečajni sudija i upravnik mogu prisustvovati sjednicama odbora, ali bez prava glasa. Odluke se donose većinom glasova. Zadaci odbora su: vršenje kontrole rada nad stečajnim upravnikom, traženje izvještaja o radu od istog, davanje saglasnosti za važnije pravne radnje istom. Ovaj organ nije obavezan.

8

5. STEČAJNA MASA I RASPOREĐIVANJE POVJERILACA Stečajnu masu predstavlja cjelokupna imovina (pokretna i nepokretna) dužnika, te prava i potraživanja dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, kao i imovina koju dužnik stekne tijekom postupka. Ovo je tzv. faktična stečajna masa. Kako bi od cjelokupne imovine dužnika u vrijeme otvaranja stečaja nastala stečajna masa u užem smislu, potrebno je iz stečajne mase izlučiti onu imovinu koja nije vlasništvo stečajnog dužnika, nego se u stečajnoj masi samo zatekla. Zatim, potrebno je u stečajnu masu vratiti određenu imovinu koja je različitim nedopuštenim pravnim radnjama izašla iz stečajne mase prije otvaranja stečaja. Za razliku od opće stečajne mase, koja služi za namirenje troškova stečajnog postupka i stečajnih povjerilaca, posebna stečajna masa služi za namirenje razlučnih vjerovnika. Isplate u toku stečaja se vrše prema isplatnim redovima u zavisnosti od njihovih potraživanja. U prvi red spadaju troškovi stečajnog postupka, kao što su plaća stečajnog upravnika, materijalni troškovi nastali u toku stečaja (računi za struju, telefon i druge komunalne usluge), a koje je uzrokovao stečajni upravnik ili dužnik uz njegovu saglasnost. Opći isplatni red čine povjerioci koji imaju osnovan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. U niže isplatne redove spadaju povjerioci koja svoja potraživanja imaju u vidu kamata koje teku od otvaranja stečajnog postupka na potraživanja povjerilaca, troškove nastale u toku stečajnog postupka, potraživanja na osnovu novčanih i prekršajnih kazni ili nastale izvršenjem krivičnih djela, potraživanja na osnovu neke besplatne obaveze, potraživanja koja se odnose na vraćanje zajma. U okviru stečajnog postupka svaka od četiri kategorije povjerilaca (izlučni, razlučni, stečajni povjerioci, te povjerioci stečajne mase), koji se u njemu mogu pojaviti, imaju isti interes: zaštitu prava na ostvarenje svojih potraživanja. Međutim, u okviru tog interesa, svaka od ovih kategorija ima različit zakonom utvrđen način njegovog ostvarenja, te položaj sa kojeg on djeluje.

5.1. Izlučni i razlučni povjerioci Izlučni povjerilac ima najprivilegovaniji položaj: potraživanja koja takav povjerilac ima odnosi se na tačno određenu stvar koja ne pripada stečajnom dužniku, ta se stvar kao takva mora “izlučiti” iz stečajne mase, te mu je predati na njegov zahtjev. Dakle, imovina

9

izlučnog povjerioca nije dio stečajne mase i ostali povjerioci ne mogu na nju računati u namirenju svojih potraživanja od stečajnog dužnika. Naime, ti dijelovi imovine stečajnog dužnika njemu u stvari ne pripadaju, ali se po nekom osnovu nalaze kod dužnika na korištenju. Novac ne spada u ovu kategoriju već samo oni predmeti koji su u sklopu stvarnog prava. U ovu vrstu stvari spadaju pokretne ili nepokretne stvari koje nisu vlasništvo dužnika već trećih lica koja su izlučni povjerioci i mogu tražiti njihovo vraćanje. Stvar koja je predmet izlučnog namirenja se ne može tražiti u prethodnom postupku već najranije poslije izvještajnog ročišta, a ako je stvar neophodna za nastavak poslovanja dužnika, upravnik može tražiti odgodu izlučnog namirenja za 90 dana, a po odobrenju stečajnog sudije za još 90 dana. Ovi povjerioci imaju prioritetno pravo namirenja svojih potraživanja i to odvojenog namirenja iz predmeta razlučnog prava. Položaj razlučnih povjerilaca je drugačiji od položaja izlučnih povjerilaca, iako je on još uvijek privilegovan u odnosu na onaj koji imaju stečajni povjerioci. Razlučni povjerioci jesu povjerioci koji za svoja potraživanja prema stečajnom dužniku imaju realna osiguranja (založno pravo, zemljišni dug, fiducija, pravo retencije). Naime, ako su neka potraživanja povjerilaca, prije otvaranja stečaja bila obezbjeđena zalogom ili pravom zadržavanja, ta se potraživanja mogu namiriti nezavisno od stečaja iz zaloga ili prava zadržavanja. Uslov je da su ova prava blagovremeno stečena, što znači minimum 60 dana prije otvaranja stečaja, a s ciljem sprječavanja iskorištavanja lošeg poslovanja subjekta. U ove povjerioce spadaju: hipotekarni povjerioci, povjerioci zemljišnog duga, založni povjerioci, povjerioci sa prenesenim pravom od strane dužnika radi obezbjeđenja i povjerioci kojima pripada pravo zadržavanja.

6. STEČAJNI RAZLOZI Razlozi za stečaj se značajno razlikuju od zemlje do zemlje i mogu se podijeliti u dvije glavne skupine: unutrašnji i vanjski, koje su međusobno povezane. Tako vanjski razvoji događaja u pravilu ubrzavaju unutrašnje probleme. Unutrašnji problemi glavni su razlog raspada preduzeća, a te su poteškoće obično rezultat lošeg upravljanja ili preuzimanja prevelikih rizika. Dva glavna unutrašnja faktora koja vode preduzeće u stečaj su prekomjerna zaduženost i neuspješnost razvitka efikasne strategije za postojeću konkurentnost na tržištu. Dužnik je nesposoban za plaćanje ako ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele obaveze. Smatra se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako ima 10

evidentirane nepodmirene obaveze kod banke koja za njega obavlja poslove platnog prometa u razdoblju dužem od 60 dana. Nadalje, smatra se da je dužnik prezadužen ako njegova imovina ne pokriva postojeće obaveze. Vanjski faktori, obično u obliku promjena tržišnih prilika, su razlog koji doprinosi raspadu mnogih preduzeća. Smanjena potražnja na tržištu za proizvodima nekog preduzeća, a povećanje ulaznih troškova i ograničen pristup kreditima, vodi do nesposobnosti preduzeća da izmiruje svoje obaveze. Takođe, važan vanjski faktor, aktuelan u zadnje vrijeme, je recesija, koja je potaknula mnoge stečajeve.

7. FAZE STEČAJNOG POSTUPKA “Slijedeći zakonsku logiku i sistematizaciju, postoje sljedeće faze: 1. Prethodni postupak 2. Otvaranje stečajnog postupka 3. Prijavljivanje i ispitivanje potraživanja 4. Konverzija dugova ili prodaja stečajnog dužnika 5. Unovčavanje imovine 6. Namirenje povjerilaca podjelom diobne mase 7. Zaključenje stečajnog postupka i upis u sudski registar”4

7.1. Prethodni postupak Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka stečajnom sudu mogu podnijeti: a) povjerioci – koji su tada u obavezi da predujme troškove istog u roku od 15 dana i b) dužnik - kojeg stečajni sudija može osloboditi plaćanja predujma, ako dokaže da nije u mogućnosti snositi troškove prethodnog postupka. Na osnovu primljenog prijedloga stečajni sudija bez odlaganja utvrđuje da li postoji jedan od razloga za stečaj (nesolventnost ili nastupajuća nesolventnost) i da li je prijedlog pravno osnovan i podnesen od ovlaštenog lica. On može donijeti sljedeće mjere: odrediti zabranu raspolaganja pojedinačnim imovinskim vrijednostima, usloviti raspolaganje imovinom saglasnošću stečajnog suda, odrediti privremenu zabranu primanja pošte, odrediti 4

Simić dr Milic, Trifković dr Miloš, Poslovno pravo - osnove prava i obligacija, privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1999

11

privremenog stečajnog upravnika, privremeno obustaviti sva ili samo neka prinudna izvršenja nad imovinom dužnika i sl.

7.2. Otvaranje stečajnog postupka Stečajni sudija zakazuje ročiste radi utvrđivanja postojanja uslova za otvaranje druge faze tj. za otvaranje stečajnog postupka. Na ročište se pozivaju predlagač, dužnik, privremeni upravnik i vještak (ako je potreban). Odluku o otvaranju postupka sudija donosi u roku od tri dana od održavanja ročišta. Ako imovina dužnika ne može pokriti troškove postupka, sudija može otvoriti postupak u slučaju da povjerilac predujmi iznos dovoljan za postupak. Sudija može i bez ispitivanja osnova za pokretanje postupka otvoriti postupak, ako je prijedlog podnio likvidacioni upravnik ili povjerilac koji ima izvršno rješenje o naplati potraživanja koje nije mogao ostvariti u roku od 60 dana. Ako udovolji zahtjevu predlagača, sudija imenuje stečajnog upravnika. Zatim se pozivaju povjerioci da preduzmu sljedeće radnje: da prijave sva svoja potraživanja, da predlože način obezbjeđenja svojih potraživanja ili da kažu koja potraživanja i na koji način su već obezbjeđena. To moraju uraditi u roku od 30 dana od dostavljanja rješenja o otvaranju postupka ili od objavljivanja istog. U rješenju se obavezno navodi firma i sjedište poslovnog subjekta, te ime, prezima i adresa stečajnog upravnika kao i dan, mjesec, godina i sat otvaranja stečajnog postupka. Rješenje se javno objavljuje na oglasnoj ploči suda i u službenom glasniku, a original se dostavlja predlagaču, stečajnom dužniku, instituciji koja vodi poslove platnog prometa i nadležnom tužilaštvu, dok se kopija dostavlja povjeriocima. “Danom otvaranja stečajnog postupka: 1. prestaju prava poslovodnog organa (direktora, uprave), zastupnika (prokuratora, generalnih i pojedinačnih) i organa upravljanja (nadzornog odbora, skupštine, ulagača) i u te funkcije uvodi stečajni upravnik; 2. prestaju radni odnosi zaposlenih radnika stečajnog dužnika, osim onih koje zadrži stečajni upravnik; 3. obrazuje se stečajna masa koju čini cjelokupna imovina stečajnog dužnika, osim posebne stečajne mase (imovina na kojoj je stečeno razlučno pravo); 4. gase se računi dužnika i prava lica ovlaštenih na raspolaganje imovinom sa računa, otvara se novi račun na koji se prenose novčana sredstva sa ugašenih računa; 5. u firmu dužnika dodaje se oznaka “u stečaju”;

12

6. potraživanja povjerilaca prema stečajnom dužniku koja nisu dospjela smatraju se dospjelim; 7. povremena davanja, novčana i nenovčana, pretvaraju se u jednokratna novčana potraživanja; 8. prestaju teći kamate na potraživanja koja se izmiruju iz stečajne mase; 9. prekida se zastarjelost potraživanja od dužnika (danom prijavljivanja potraživanja), a zastarjelost potraživanja stečajnog dužnika po osnovu njegovih potraživanja stečajnog dužnika po osnovu njegovih potraživanja ne teče godinu dana od dana otvaranja stečaja; 10. ne može se protiv stečajnog dužnika dopustiti individualna mjera obezbjeđenja, niti individualnog prinudnog izvršenja; 11. vrši se prinudna kompenzacija dužnikovih potraživanja sa potraživanjima povjerilaca, osim u slučajevima izričito zakonom predviđenih; 12. za izvršenje dvostrano teretnih ugovora zaključenih prije otvaranja stečajnog postupka važe specijalna pravila predviđena u članu 72. ZSL; 13. prestaju nalozi stečajnog dužnika koji se odnose na imovinu koja čini stečajnu masu; 14. prestaju ponude učinjene dužniku ili ponude koje je dužnik učinio trećim licima, ako nisu prihvaćene do dana otvaranja stečajnog postupka; 15. prodavac ili komisionar mogu zahtjevati da se roba isporučena stečajnom dužniku vrati, ako dužnik nije u cjelosti platio cijenu, a robu dužnik nije preuzeo do dana otvaranja stečaja (pravo na potragu).”5

7.3. Prijavljivanje i ispitivanje potraživanja povjerilaca Svi povjerioci sudu svoja potraživanja prijavljuju pismeno. U prijavi se mora naznačiti: firma povjerioca i sjedište, pravni osnov i iznos potraživanja, kao i broj žiro računa. Sva potraživanja se unose u tabelu i objavljuju se u prostorijama suda u roku od 30 dana od otvaranja stečaja, a minimalno 8 dana od održavanja rasprave o ispitivanju potraživanja. Ispitivanje potraživanja vrši stečajni sudija na posebnom ročištu koje se održava 30 dana po otvaranju stečajnog postupka. Mogu se održavati i posebna ročišta za povjerioce koji nisu na vrijeme prijavili svoja potraživanja, i to u narednih 15 dana pod uslovom da oni polože predujam za troškove takvih ročišta. Na ročištu se upravnik mora izjasniti o svim potraživanjima, da li ih priznaje u cjelosti ili djelimično, ili ih odbacuje. Te prigovore mogu davati i ostali povjerioci u pogledu potraživanja drugih povjerilaca, ali to ne utiče na odluku 5

Simić dr Milić, Trifković dr Miloš, Poslovno pravo - osnove prava i obligacija, privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1999

13

sudije da ih prizna. Nesporna potraživanja se unose u tabelu i objavljuju se, što ima dejstvo pravosnažne presude sa mogućnošću prinudnog izvršenja. Nezadovoljni se upućuju na parnice koje se po načelu atrakcije raspravljaju pred sudom bez obzira na nadležnost.

7.4. Konverzija dugova ili prodaja stečajnog dužnika “Na osnovu procjene i plana konverzije dugova, prethodno pribavljenje saglasnosti povjerilaca i mišljenja stečajnog upravnika će odlučiti: a) da se izvrši pretvaranje potraživanja u trajne uloge ili b) da se dužnik kao pravno lice proda. Prodaja dužnika se ne može obaviti dok se prethodno povjerioci ne izjasne o konverziji dugova. Prodja se, inače, obavlja javnom dražbom ili neposrednom pogodbom. Sredstva koja se dobiju prodajom dužnika ulaze u stečajnu masu. Prodaja na ovakav način dužnika ne utiče na prava razlučnih i izlučnih povjerilaca.”6

7.5. Unovčavanje imovine Na ispitnom ročištu upravnik mora podnijeti izvještaj o tome da li postoji mogućnost da subjekt nastavi sa radom ili postoji mogućnost za eventualnu reorganizaciju stečajnog dužnika. Na osnovu tog izvještaja skupština odlučuje o nastavku rada subjekta i o načinu unovčavanja imovine. Nakon toga stečajni upravnik bez odlaganja unovčava imovinu na taj način tako da nekretnine unovčava javnom prodajom ili nagodbom, a pokretne licitacijom ili neposrednom pogodbom. Upravnik mora tražiti odobrenje odbora povjerilaca za sljedeće radnje: raspolaganje subjektom ili nekim njegovim organizacijskim dijelom, uzimanje zajma kojim bi prilično opteretio subjekta, te upuštanje u sporove visoke vrijednosti. Ako upravnik bez saglasnosti odbora ipak uradi neku od navedenih radnji, to će proizvoditi pravno dejstvo, a upravnik će snositi rizik namirenja štete.

7.6. Namirenje povjerilaca podjelom diobne mase Namirenje počinje tek po održavanju ročišta za ispitivanje potraživanja. Stečajni upravnik sačinjava diobni popis koji se daje na uvid učesnicima, a na koji oni mogu stavljati prigovore. Prije glavne diobe stečajne mase, održava se ročište za glavnu diobu na koje dolaze upravnik i povjerioci. Na tom ročištu se prijedlog diobe može mijenjati i dopunjavati. Ako nema prijedloga za izmjene, sudija daje saglasnost na prijedlog glavne diobe. Nakon 6

Simić dr Milić, Trifković dr Miloš, Poslovno pravo - osnove prava i obligacija, privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1999

14

toga upravnik vrši diobu isplata po iznosima i isplatnim redovima. Na ovom ročištu upravnik podnosi i završni račun.

7.7. Zaključenje stečajnog postupka i upis u sudski registar Nakon diobe stečajne mase, stečajni upravnik izvještava vijeće da su svi poslovi vezani za stečaj obavljeni. Stečajno vijeće donosi rješenje o zaključivanju postupka što se objavljuje u “Službenim novinama Federacije BiH”. Po rješenju o zaključenom stečajnom postupku, stečajni dužnik se briše iz registra i prestaje da postoji, odnosno, u slučaju obustavljanja stečajnog postupka, dolazi do brisanja oznake “u stečaju”.

8. REORGANIZACIJA STEČAJNOG DUŽNIKA Reorganizacija stečajnog dužnika ustvari znači nastavak poslovanja subjekta kojem je prijetilo gašenje i isključuje unovčavanje i diobu imovine, već subjekat nastavlja sa poslovanjem. Reorganizacija je moguća od otvaranja stečajnog postupka, pa sve do završetka ročišta za glavnu diobu stečajne mase. Prije otvaranja stečaja, plan za reorganizaciju može podnijeti dužnik zajedno sa prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka, a poslije otvaranja to mogu uraditi stečajni upravnik i stečajni dužnik. Plan za reorganizaciju sastoji se iz dva dijela: pripremne osnove i osnove za sprovođenje plana. O njemu se glasa odvojeno po grupama sa pravom glasa. Poslije prihvatanja plana od strane stečajnih povjerilaca i stečajnog dužnika, o njemu se izjašnjava stečajni sud, pa ga ili prihvata ili odbacuje.

9. POSLJEDICE OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKA

9.1. Pravne posljedice Otvaranje stečajnog postupka proizvodi čitav niz pravnih posljedica. U statusnom smislu, najznačajnija je posljedica što ovlaštenja tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja. Za dužnika pojedinca otvaranje stečajnog postupka ima za posljedicu što njegovo pravo na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu prelazi na stečajnog upravitelja. Stečaj suspendira sva upravljačka i osnivačka prava.

15

U slučaju da se po završnoj diobi mogu u punom iznosu namiriti potraživanja svih stečajnih povjerilaca, preostali iznos se predaje svakoj osobi koja ima udjele u dužniku, i to po pravilima likvidacije izvan stečaja. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju sa danom objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka koji je istaknut na oglasnoj ploči suda. Rješenje o zaključenju stečajnog postupka dostavlja se nadležnim registrima radi brisanja subjekta nad kojim je proveden stečajni postupak.

9.2. Ostale posljedice Nerijetko, dužnici prestaju sa obavljanjem djelatnosti i prije donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Ako stečajni dužnik nije prestao s obavljanjem djelatnosti, njegovi povjerioci, na izvještajnom ročištu ili bilo kojem kasnijem ročištu, odlučuju o nastavku (prestanku) poslovanja dužnika. U vremenu od postanka stečajnog dužnika, pa do njegovog prestanka, odnosno od započinjanja djelatnosti do prestanka obavljanja te djelatnosti, kod stečajnih dužnika nastaje veliki broj najrazličitijih isprava. Stečajni je dužnik bio (ili je i dalje, sve do zaključenja stečajnog postupka) poslodavac. Samo su iz tog pravnog odnosa nastale brojne isprave (npr. lični dosijei, matične knjige, obrasci M-4, isplatne liste itd.). Pojedini stečajni dužnici su tokom svog postojanja imali sklopljene ugovore o radu i sa nekoliko desetina hiljada uposlenika. Neka od prava iz radnog odnosa prelaze i na nasljednike bivših uposlenika. Kako stečaj najčešće ima za posljedicu prestanak dužnika, odnosno prestanak obavljanja djelatnosti trgovca pojedinca ili obrtnika, isprave nastale od osnivanja odnosno započinjanja obavljanja djelatnosti, pa sve do prestanka postojanja i obavljanja djelatnosti, zahtjevaju čuvanje. Posebno, jer se neke od isprava još dugi niz godina odnose na brojne subjekte koji su sa stečajnim dužnikom bili u pravnim odnosima.

10. Z A K LJ U Č A K 16

Dinamični tržišni uslovi dovode do eliminacije nedovoljno efikasnih poslovnih subjekata. Stoga je u teorijskim raspravama, ali i praksi već niz godina naglasak stavljen na vrijednosti varijabli kojima je moguće predvidjeti stečaj. Naučni pristup predviđanju stečaja doveo je do razvoja niza modela izvedenih korištenjem statističkih i matematičkih metoda, a njihov izračun se temelji na podacima iz finansijskih izvještaja. Stečaj se često posmatra kao smrt poslovnog subjekta, te se kao takav nastoji izbjeći po svaku cijenu. Stečaj je stanje u koje može doći određeno preduzeće, a karakterišu ga finansijske poteškoće, kao i sukobi na više nivoa: između uposlenika i uprave stečajnog dužnika, između dužnika i povjerilaca, između povjerilaca međusobno (jer nastoje ispuniti svoja potraživanja u što je moguće većoj proporciji), a može se reći i između svih navedenih međusobno. Posljedice ovakvih sukoba moraju biti nezadovoljavajuće za pojedine subjekte, jer je jasno kako interesi svih njih ne mogu biti zadovoljeni. Ipak, stečajni proces nije uvijek konfliktan proces. U mnoštvu suprotstavljenih interesa, teško je razabrati da je moguće iznaći rješenje na zadovoljstvo većine. Do završetka stečajnog postupka sa sretnim ishodom dovodi faza reorganizacije stečajnog dužnika, koja je moguća od otvaranja stečajnog postupka do završetka ročišta za glavnu diobu stečajne mase, odnosno prije samo raspodjele imovine stečajnog dužnika. Ako se stečajni postupak pokrene na vrijeme, na sugestiju stručnih savjetnika, tada se stečajni postupak vodi sa ciljem ozdravljenja preduzeća, i takav poslovni subjekat ima velike šanse za poboljšanje trenutnog stanja i nastavak svog poslovanja. U protivnom, sa krajem stečajnog postupka, nakon podjele imovine stečajnog dužnika, poslovni subjekat prestaje da postoji i briše se iz registra.

LITERATURA 17

1.

Simić dr Milić, Trifković dr Miloš (1999) Poslovno pravo - osnove prava i obligacija, privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultet, Sarajevo

2. Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2009/1031/hr/1/EF091031HR.pdf 3. Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske http://hrcak.srce.hr/21495 4.

http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Djelokrug-Suda/Stecaj/Strucni-clanci/Zastitaarhivskog-gradiva-subjekata-nad-kojima-je-proveden-stecajni-postupak/Stecajnipostupak-opcenito

5. Brooks, C., (2002), Introductory econometrics for finance, Cambridge University Press. 6. LRC Kreditni biro http://www.lrcbh.com/download/LRCb2b-5.pdf

18