Srbi za vrijeme urote Zrinjskoga i Frankopana Aleksa Ivic

DR. ALEKSA IVIĆ: SRBI ZA VRIJEME UROTE ZRINJSKOGA I FRANKOPANA Naprezanje, da sačuva pravoslavnu vjeru od unije i nastojanje, da pribavi poštovanje privilegijama, dobivenim pii dolasku iz Turske, to dvoje karakteriSe život srpskog naroda u Hrvatskoj i Slavoniji tokom XVII. vijeka. Izmedju mnogih bumih trenutaka, koje su hrvatsko-slavonski Srbi proživjeli zajedno sa svojom jerarhijom, iznosim dogadjaje oko urote grofa Petra Zrinjskog i drugova. Kao Hrvati, ispili su i Srbi u to vrijeme mnogu gorku čašu. Ako doživljaji srpski i ne stoje u neposrednoj svezi s urotom Zrinjskoga, ipak doprinose poznavanju onih okolnosti, pod kojima je urota počela i radi kojih je nesrećno ispala. Oktobra 1661. godine umre srpski episkop u Slavoniji Sava Stanislavić. Odmah poslije njegove smrti izadje arhimandrit lepavinski Simeon Kordić pred austiijskog vrhovnog zapovjednika slavonskog Leslije-a, pokaza mu preporuku od mnogih vojvoda srpskih i izjavi, da Srbi njega hoće za svog episkopa. General Leslije javi to ratnom savjetu, koji zaključi novembra t. g., da Kordića odmah potvrdi na episkopatsko mjesto, dok se nije umijeSao pećski patrijarka. No nabrzo se pokaže, da narod nije naklonjen Kordiću, nego da jedni žele za episkopa djurskog kaludjera Gavrila Mijakića, 1 a drugi opet nekog komoranskog arhimandrita Maksimilijana. Kordića nije htio niko i ona preporuka srpskih vojvoda bila je neistinita.2 Kordić se obrati i direktno na cara s molbom, da ga postavi za episkopa. Izvještaji, Sto su stigli o drugoj dvojici kandidata, koje je i narod htio, naime o komoranskom arhimandritu Maksimilijanu i o gjurskom kaludjeru Gavrilu Mijakiću, bili su vrlo povoljni. Obojica su bili čestiti i pobožni ljudi, te i sam ratni savjet iznese mišljenje, da bi najbolje bilo postaviti Mijakića za episkopa. Videći nesporazum u srpskom narodu odluči car, da za ovaj mah ostavi na strani popunjenje episkopske stolice, ali naloži svojim krajiškim zapovjednicima, da razaberu, zaSto narod ne će Kordića, nego traži tog kaludjera gjurskog i da to nije možda utjecaj patrijarkin? Od nekog vremena imali su kaludjeri u Lepavini i Marči, manastirima srpskim, mjesečnu potporu 30 for. od dižave. Biskup zagrebački Petretić upotrebi priliku, dok je prazna srpska episkopska stolica, te predloži caru, da se oduzme ova potpora sve dotle, dok Srbi ne priznadu uniju sa katoličkom vjerom. Ujedno je tražio, da se za srpskog episkopa postavi samo onaj, koji najprije izjavi, da će izvesti sjedinjenje svoje crkve s rimskom. Car zapita u ovoj stvari za savjet sla­ vonskog vrhovnog zapovjednika generala Leslije-a. Isti odgovori, da ne može nikako preporučiti predlog biskupov, jer