Sportski Život Letećeg Martina

 

Dubravko Jelačić-Bužimski, Sportski život letećeg Martina  

„Sportski život letećeg Martina“ fantastični je roman, s elementima kriminalističkog romana, za djecu i mladež hrvatskog pisca Dubravka Jelačića-Bužimskog. Jelačić-Bužimski dječja srca osvaja ciklusom romana „Sportski život letećeg Martina“, „Balkanska mafija“ i „Martin protiv KGB i CIA“ u čije je središte postavljen, naizgled običan, prosječan osmaš, dječa dječakk Martin kojeg krasi jedna neobična nadnaravna sposobnost letenja. S jedne strane, Jelačićev -Bužimskovo djelo možemo smatrati fantastičnim romanom r omanom jer je u njegovo žarište postavljen običan, tipičan gradski dječak koji pohađa osmi razred, a krasi ga element fantastičnosti, to jest nadnaravna sposobnost letenja. Dok, s druge strane, roman ima i karakteristike, to jest elemente

kriminalističkog romana koji se mogu iščitati u nizu kriminalnih djela kao što su napad huligana na Martina, djedov osvetnički plan, Lobijev tajni život, Dabijeve mućke, ali u opisu, to jest izboru tamnih likova kao što su Dabo, Lobo i Gabo. Roman počiva na dvanaes dvanaestt kratkih linearno ukomponiranih poglavlja u kojima doznajemo o nesretnom djetinjstvu, to jest odrastanju

dječaka Martina bez roditelja, tek uz potporu djeda, bivšeg brodskog kuhara, i papagaja Falstafa, na zagrebačkoj Trešnjevci. Također, doznajemo da Martin ima zelenooku djevojku Veroniku, učenicu osmog razreda u susjednoj školi, koja na nagovor majke pohađa sate violine. Kroz nekoliko sljedećih poglavlja saznajemo da je Martinova tajna letenja otkrivena zahvaljujući dječaku i masnom Dabi, koji je ujedno i predstavnik DCFK -a. -a. Upravo u tom trenutku započinju sve Martinove nevolje, od jedinica j edinica u školi, napada huligana, djedove osvete, Veronikina odlaska na studij u Beč, ubojstva Falstafa i sudjelovanja na Svjetskom atletskom skupu. Na kraju romana, Martin ostaje potpuno sam, djeda je privela policija jer je prebio Gabu, direktora DCFK-a,

Veronika se nalazi u Beču, a papagaj je mrtav, i odlučuje sudjelovati na Svjetskom atletskom skupu. Dječak je toliko visoko skočio da je iza sebe, tek u prašini, ostavio mnoštvo iznenađenih gledatelja, djelatnike DCFK-a, Zagreb, Trešnjevku i Sljeme. Likovi Jelačićeva-Bužimskova romana koriste riječi iz hrvatskog standardnog jezika uz pokoji lokalizam koji je karakterističan za zagrebačko podneblje. A sama radnja djela odvija se u suvremeno doba na  prostoru današnjeg grada Zagreba, na relaciji Trešnjevka-Gornji gradmaksimirski stadion. Među detaljnim opisima vidljive su naznake mjesta na kojima se odvija većina javnog života: trgovina, sportski objekti, škola, kino, muzeji i kazalište. Osnovna poruka ovog romana može se sročiti u jednoj rečenici: „Nije sport sve što vidimo!“. Autor nam zapravo želi poručiti da ono što vidimo oko sebe zapravo ne izgleda i nije tako, već da je riječ o prividu, a istina je puno gorja.

vrsta djela: Jelačićev fantastični roman je roman za djecu i mladež koji je prvenstveno namijenjen zabavi. zabavi. U žarište romana, to jest u središte života naizgled ob običnog ičnog dječaka Martina  postavljen je natprirodni element, sposobnost letenja koja cjelokupnu radnju djela čini uzbudljivijom. m jesto

radnje: Radnja svih dvanaest poglavlja Jelačićeva-Bužimskova romana odvija se u suvremenom Zagrebu, na relaciji Trešnjevka-Gornji grad-maksimirski stadion. Među detaljnim govina, sportski opisima vidljive su naznake mjesta na kojima se odvija većina javnog života: tr govina, objekti, škola, kino, muzeji i kazalište. vrijeme radnje: Radnja Jelačićeva-Bužimskova romana ostvaruje se u suvremenom dobu i na suvremenom, zagrebačkom podneblju.  tema: Životni put suvremeno suvremenogg gradskog dječaka Martina koji se izdvaja svo jom nadnaravnom moći letenja. 

 

ideja djela: „Snovi su sve što nam

ostaje na kraju dana!“ 

kompozicija djela: Roman se sastoji od dvanaest kratkih poglavlja čija se kompozicija zasniva na nizanju uzbudljivih događaja oko nadnaravnih sposobnosti gradskog dječa ka Martina. Na samom koncu djela vidljiva je uzlazno- silazna putanja same radnje koja svoj vrhunac dostiže u trenutku kada Martin poleti u visinu, a u njegovoj sjeni ostaje začuđena masa. 1. uvod: Otkriven je Martinov talent, sposobnost letenja. 2. zaplet:

Masni Dabo želi da Martin nastupi za DCFK na Svjetskom atletskom skupu. 

3. vrhunac:  Nakon atletskom skupu.

mnogobrojnih spletki, dječak Martin pristaje sudjelovati na Svjetskom

4. rasplet: Martin, nakon prva dva bezuspješna pokušaja, skoči i odleti među  oblake. 5. završetak:  Dječak maksimirski stadion.

iza sebe u sjeni ostavlja mnogobrojne gledatelje, Zagreb, Trešnjevku i

 jezik i stil djela: Jelačić-Bužimski svoj roman ispisuje na hrvatskom standardnim jezikom.  Njegovi likovi progovaraju standardnim jezikom uz primjesu administrativnog i zznanstvenog nanstvenog vokabulara.

kratki sadržaj: Martin je učenik osmog razred koji živi bez roditelja na zagrebačkoj Trešnjevci s djedom i  papagajem Falstafom, kojeg su pokupili pokupili kad je pijan ispao iz autobusa jedne engleske engleske glum glumačke družine, a potom su ga izliječili i naučili nekoliko nekoliko rečenica na naše našem m jeziku. „Mogao je imati između četrnaest četrnaest i šesnaest godina i djelovao je nježno, ali žilavo. Kosa Kosa mu je bila dugačka, dugačka,  prekrivala vrat i jedan smeđi pramen, kao sjena, padao mu je  preko čela. Nosio je laganu crvenkastu majicu i traperice, a na nogama bijele tenisice.“ Martin je imao i djevojku Veroniku, koja je, također, pohađala pohađala osmi razred susjedne, osnovne osnovne škole. Martinova djevojka stanju stanjuje je na Gornjem gradu, uči svirati violinu, a to umijeće imala je prilike pokazati tijekom nekoliko  javnih nastupa. „Kada se Martin odlijepio od zemlje, izgledalo je kao da ga neka nevidljiva sila nosi kroz zrak. Njegovo vitko tijelo se propelo, pramen što mu je visio nad čelom, zavijorio je kao zastava. Činilo se kao da je propustila neka napeta opruga u njegovim bijelim tenisicama i  Nevjerojatnu izbacila ga sposobnost onamo kamo normalno nikako moglo Martinovu skaka skakanja nja u visljudsko i u daljtijelo otkrioneje bi jedan dječak kojipoletjeti.“ je potom tu tajnu otkrio Dabi, lokalnom debelom službeniku Državnog centra centra za fizičku (tjelesnu) kulturu, koji je imao za zadaću pronaći športski talent. „Male su mu zlobne oči sijevnule. Na okrugloj glavi, s kratko  podšišanom kosom, te su oči bile skrivene duboko u salu i boja im se nije vidjela. Kružnica njegova lica bila je obrubljena bradom kakvu su imali grčki filozofi, ali se na njemu doimala kao ružna dlakava krpa nategnut od uha do uha.“ Jednom prilikom, dječak je Dabu doveo u šumu kraj potoka, gdje je Martin često dolazio dolazio sa svojim papagaje papagajem m da se zajedno igraju na svježem zraku. Krišom su promatrali kako se Martin igra s papagajem, preskače bez teškoća neku granu na visini od dva i pol metra i potok širine devet metara. U pravo u tom trenutku  počele su Martinove nevolje. Dabo, debeli službenik DCFK -a, njegov šef Lobo i direktor samog DCFK-a, mračni Gobo, trljaju ruke jer će njihova ustanova pokazati okolici i svijetu fenomenalnog svjetskog rekordera. Kako bi nevolja bila još veća, uskoro je u Zagrebu  

započinjao Svjetski atletski kup na kojemu će nastupiti najbolji svjetski atletičari, a DCFK nije imao nijednog športaša koji bi mogao mjeriti sa svjetskim atletskim zvijezdama. Djelatnici

 

DCFK-a trljali su ruke računajući na veliki društveni ugled, no oni nisu znali da Martin može

skakati samo u posebnim okolnostima, odnosno kada ga obuzme posebni osjećaj koji ne može nikome pojasniti, a ni samome sebi. Masni Dabo dolazi k Martinovoj kući kako bi ga nagovorio da dođe na testiranje u DCFK, gdje stručnjaci provjeriti njegove sposobnosti. Dječak je osjetio Dabinu lošu narav i počeo oklijevati, ali na kraju ipak pristane na djedov nagovor. Martin odlazi u DCFK i uvjerava se da ga intuicija nije ni ovoga puta izdala. Stručnjaci i masni Dabo odvode na maksimirsk i stadion gdje njegov pokušaj preskakanja letvice na visini svjetskog rekorda  „Martin je tog jutra neslavno završava. j utra došao z Državni centar kulturu. se doduše ponudio da ga prati, ali je Martin rekaosam da nema potrebe, sjeozanafizičku tramvaj i neštoDjed poslije osam sati bio već na širokim kamenim stubama što vode do glavnog ulaza.“ Taj nemili događaj razljuti Dabu koji pomisli da ga je Martin prevario. On mu potom prijeti, psuje ga i opali mu  pljusku uz niz prijetnji da će dječak zapamtiti ovaj dan   kada mu se pokušao narugati. „-Čuj, Martine, nije vrijeme za filozofiranje. Vrijeme je novac, a mi ga nemamo na bacanje. Drug

Lobo i ja smo ovdje da nam pokažeš svoje sposobnosti. Mi znamo da su nevjerojatne, pazi, znamo, osvjedočili smo se i zato nemoj o tezati.“ Nakon proživljenog stresa, dječak odlazi k Veroniki, u čijem se obiteljskom ozračju stana opušta, a potom otkriva svoju tajnu, kao i ona njemu svoje.  Naime, Veronika Veronika uo uopće pće nije voljela svirati violinu, a kamoli ići u glazbenu glazbenu školu. školu.  No, morala je  jer je njezina majka bila vrlo ambiciozna, ali neostvaren neostvarenaa žena. „-Dosta mi je. Mučim se već dva sata. Htio bih te čuti. Što sviraš? Jednu sonatu od Mozarta. Ma, hajde!-on se iskreno zadivi.-Već dugo sviraš? Od sedme godine. On fućne od iznenađenja.“ Martin je -a na djevojci ispričao o neugodnom iskustvu s masnim Dabom, ljudima iz DCFK -a maksimirskom stadionu. Nekoliko dana nakon okršaja s Dabom, odlazi s Veronikom i  papagajem u šumu i opet skače nezamislivo viso visoko ko i daleko. daleko. „ Onda podiže ruku u visinu oč očiju iju i lagano je njiše lijevo-desno. Kao da dirigira. Kos je zastao na trenutak. Izgledalo je da se uplašio. Ubrzo zaklima glavicom kao da su mu dali znak da promijeni ritam. Dječak je dirigirao, diri girao, a kos je poput izvježbanog koncertnog majstora zazviždao.“ Djevojčica je bila oduševljena i ispunjena ponosom. No, dječak, ptica i djevojčica ni ovoga puta nisu bili sami, tajno su ih  promatrali Dabo, Lobo Lobo i Gobo kkoji oji su sada bili uvjereni da ih Martin želi preva prevariti, riti, odnosno da ne želi namjerno nastupiti za njih. Jedne   večeri, dvojica su razbojnika, nasilnika presrela Martina i počela ga mlatiti, no u zadnji trenutak pojavio se njegov djeda, nekoć brodski kuhar, koji je isprebijao obojicu. „Srednjeg je rasta, ali čvrst, s rukama koje su bile prošarane ispupčenim plavim žilama i svijetlih očiju koje su odudarale od izborana i potamnjela lica…“ Zahvaljujući spretnošću, masni Dabo je uspiodanagovoriti ravnatelja Martinove ostali DCFK-jezičnoj ovci četvoricu lakovjernijih nastavnika neposlušnog dječaka što češćeškole, p itaju.a Tako je Martin u kratkom roku zaradio četiri negativne ocjene. Školska godina bližila se kraju, a Martinu je prijetila opasnost pada razreda. Djed i Martin su dobro znali čije je to maslo bilo,  pa je djed odlučio skovati osvetnički plan. Nakon male istrage o DCFK-u, djed je svakog od trojice službenika sredio na poseban način. Masnog je Dabu osramotio pred milijunskim gledateljstvom, koji je nagon toga promijenio u potpunosti fizički izgled. Lobija je, koji je inače  potkradao svoju ustanovu te tim no vcem kupovao dolare, koje je umjesto na bankovni račun stavljao u čarape, opljačkao na takav način da je papagaja Falsfata istrenirao da mu ukrade čarapu punu dolara i istrese iznad parka krcatog šetačima. Lobi je od tog trenutka postao još mračniji i čudniji. Unatoč djedovim kaznama, Lobo i Dabo nastavljaju s pritiskom na Martina.  Njih dvojica uspjeli su nagovoriti Veronikinu mamu da pošalje svoju kćer u Beč na studij violine kod čuvenog profesora, a ta je odvojenost Martinu jako teško pala. Ravnatelj škol e obećao je Martinu da će negativne ocjene biti ispravljene ako nastupi na Svjetskom atletskom kupu. Martin opet odlazi s Dabo Dabom m i stručnjacima na maks maksimirski imirski stadion gdje ga je doče dočekala kala i

 

umjetni prikaz šumice u kojoj je postizao zadivljujuće rezultate, n o i ovoga puta sve pada u vodu. Članovi DCFK -a i Dabo bili su uvjereni da ih dječak vuče za nos. Njihov pritisak na Martina doživljava vrhunac u trenutku kada su njegova djeda zaskočili, svezali u kuću, sve  porazbijali i ubili njihov papagaja Falstafa. Djed se naravno i ovoga puta osvetio tako ta ko da je

isprebijao direktora Gobu i uništio mu do temelja ured. Policija ga je zatvorila, a Martin je ostao  potpuno sam. Sav očajan, dječak je pristao nastupiti na Svjetskom atletskom kupu. Odlazi u hotel gdje se druži s najvećim športašima svijeta, koji za njega misle da se tamo t amo našao slučajno.  Na sam dan ve velikog likogizveo natjeca natjecanja, uža užasno snojebojao i nastup jeizazvao započeo započeoburu katastrofalno. katastrofalno. Prvih nekoliko skokova je nja, vrlo Martin očajno se tako da kod gledatelja smijeha. Treći,  posljednji pokušaj bio je samo čudo! Martin je tako visoko skočio da je preletio preletio stadion, Zagreb,  pa čak i Sljeme i od odletio letio je negdje prema najvišim oblacima. „Prije nego nego je cijelim cijelim tijelom uletio u ogromni cumulonimbus i nestao s vidika, zadovoljno se još jednom sjetio svoje neuspravljene  jedinice iz zemljopisa.“ zemljopisa.“  likovi: Martin, djeda, papagaj Falstaf, dječak, masni Dabo, Lobo, Gobo, Veronika, Veronikina mama, policija, ravnatelj, profesori, čuveni profesor violine u Beču, svjetski atletičari,   stručnjaci, djelatnici DCFK --aa Analiza glavnih likova:

1. Martin je prosječan dječak, nije loš učenik osmog razred osnovne škole, u školi se ni po čemu ne izdvaja od ostale djece. Čvrstog je karaktera, a životni uzor mu je djed koji svojim primjerom

 pokazuje da se kroz život treba probijati poštenim radom i da su poštenje, prijateljstvo i skromnost osnovne ljuske vrline. Martin ima nadnaravne sposobnosti koje sam ne zna objasniti.

2. Djed je Martinov hranitelj i odgajatelj i glavni životni oslonac. Bio je kuha i preko dvadeset godina proveo je na trgovačkom bordu ploveći po svim svjetskim morima te je bio naviknut na svakojake opasnosti i grubosti.

3. Veronika je Martinova vršnjakinja koja ide u osmi razred susjedne škole. Dugonoga je i ima i ma zelene oči. Osjetljiva je kao i većina većina djevojčica pa Martin mora paziti na svoje ponašanje. ponašanje. Kad  je Martin stekao njezino povjerenje otkrila mu je da ne voli ni violinu violi nu ni glazbenu školu, ali zbog ambiciozne majke koja u životu nije uspjela ništa postići, uporno vježb a kako bi jednog dana postala priznata svjetska glazbenica.

4. Dabo je predstavnik mračne mreže grada, to jest moćne državne institucije u kojoj su okupljeni mahom nepošteni ljudi koji potkradaju društvo, nesposobni su na svom položaju, gramzljivi su, egoistični i prevrtljivi. Dabo je debeo čovjek, jako se znoji, lakom je na svako  bolje jelo. 5. Lobo i Gabo su, također, poput Dabe negativci. Lobo je lopov koji potkrada instituciju u kojoj zarađuje za život i novac namijenjen unapre unapređenju đenju športa prisvaja se bi. Gobo, direktor DCFK-a, mračan je tip, čovjek niska rasta i kratke kose. Ne voli ljude, a pogotovo Dabu, čije mutne poslovne zna kao vodu piti, ali ih ne prijavljuje nadležnima, već čuva kao as u rukavu kako bi ga mogao ucjenjivati.

(+5) ideje za vođenje dnevnika lektire: 1. napravi igru „Pogodi tko sam!“ 2. izradi od kartona ili hamer- papira  papira  papagajem

prikaz šumice u kojoj se Martin često igrao sa svojim

 

3. istraži nebo nad svojim zavičajem, a potom izradi dnevnik oblaka 4. prisjeti se bajke o Petru Panu, a potom izradi tablicu u kojoj ćeš analizirati oba dječaka, Petra Pana i letećeg Martina 

Bilješka o piscu:  Zagrebački pisac Dubravko Jelačić-Bužimski rođen je 1948. godine. Pored književnog rada, među kojim se izdvajaju naslovi njegovih pripov ijetki, drama, Tv-scenarija i romana, JelačićBužimski okušao se i na daskama koje život znače, točnije rečeno jedan je od suosnivača glumačke družine „Histrion“. Dječja srca osvojio je nizom romana u čije je središte postavljen dječak Martin kojeg krase iznimne sposobnosti. sposobnosti. Od ostalih djela, svakako, treba spomenuti dramske tekstove o hrvatskim književnicima „Sjene“, romane za djecu dj ecu i mladež „Sportski život letećeg Martina“, „Balkanska mafija“ i „Martin protiv KGB i CIA“ te pripovijetke „Okus mesa“ i „Surove kazališne priče“.