Sociologija i Socijalizam - Rudi Supek

SUPEK

SOCIOLOGIJA i

SOCIJALIZAM GLEDIŠTA

RUDI SUPEK SOCIOLOGIJA I SOCIJALIZAM D ruštvena politička angažiranost na­ vela je Rudi ja Supeka da se pored naučnog rada bavi i publicistikom , pa je tako uređivao niz novina i ča­ sopisa, kao što je ilegalni list »Naš Glas« (Paris, 1941), te legalni listovi, »Naš Glas« (B uchenw ald, 1945), »No­ va Jugoslavija« (Paris, 1946— 1948) i »Bratstvp—Jedinstvo« (Paris, 1948— 1950), a uređivao je filozofsk i ča­ sopis »Pogledi« (Zagreb, 1952— 1954) i stručni časopis »Sociologija« (B eo­ grad, 1958— 1960). Izdao je niz djela iz područja filo­ zofije, estetike, psih ologije i sociolo­ gije, tako »E gzistencijalizam i deka­ dencija« (Zagreb, 1950), »Psihologi­ ja građanske lirike« (Zagreb, 1952), »Psihologija u privredi« (Beograd, 1956), »U m jetnost i psihologija« (Za­ greb, 1958), »Ispitivanje javnog m nje­ nja« (Zagreb, 1961), »Sociologija« (Zagreb, 1963), »Omladina na putu bratstva« (Beograd, 1963), »Spencer i biologizam u sociologiji« (Zagreb, 1965), »Autom atizacija i radnička klasa« (Zagreb, 1965) kao i veći broj brošura. U knjizi »Sociologija i socijalizam « bavi se veom a aktuelnim proble­ m om konstituiranja jedne m arksi­ stičke sociologije. Iako su neki sta­ vovi izneseni u više esejističk om obliku a neki na jedan sistem atičniji način, vidljiva je nam jera autora da

RUDI SUPEK / SOCIOLOGIJA I SOCIJALIZAM

BIBLIOTEKA

GLEDIŠTA

UREDNIK DRAGO

IVANIŠEVIĆ

O MO T J O S I P V A N I Š T A

RUDI

SUPEK

SOCIOLOGIJA I SOCIJALIZAM Eseji

ZNANJE ZAGREB 1 9

6

6

PREDGOVOR

Sociologija jo š uvijek trazi svo je m je s to u socija­ lističkom d r u š tv u . Istina, kao nauka ona više ne tra­ zi građanska p rava niti u pitan je dolazi shvaćanje njezina značenja za d ruštvenu spoznaju i p rim jen u u socijalističko m društvu. Ovu jazu m o že m o slo­ bodno s m a tra ti definitivno prevladanom . Danas ona sto ji p r e d je d n im drugim osnovnim prob lem o m : kakva sociologija i kakva društvena s tv a rn o s t? Za­ što je značajno p ita n je »kakva sociologija«? Odgo­ vor na to upravo je danas p r e d m e t živih diskusija, je r se u vidjelo da je, doduše, d og m a tiza m m orao od­ stu p iti sa sv o jim za b ran jivan jem sociologije kao nauke, ali nam je ipak ostavio sv o je »kukavičje ja­ je« — d o g m a tsk u koncepciju sociologije. U ovim esejim a b it će riječi i o tim d o g m a ts k im p o k u ša jim a i o polem ici s njima. B it će naznačeni i neki mogući odgovori, iako stv a ra n je jedne sociologije koja bi bila sa sv im na visini kritičke m a rksističke m isli i problem a koje p o s ta v lja socijalističko društvo, osta­ je neposredni zadatak p re d našim sociolozima. Z ašto p ita n je »kakva društvena s tv a rn o st«? Ovo pitanje, naravno, n adovezuje se na prvo, je r jedna do g m atska koncepcija i nije drugo doli jedan isto takav d o g m a ts k i ili nekritički sta v p r e m a socijalis­ tičkoj stvarnosti. Znam o da je do g m a tiza m p re tv a ­ rao društvenu misao u sre d s tv o apologetike i ideologizma — tum ačenja stv a rn o sti p r e m a željam a via dajućih a ne p re m a njezinu p r a v o m stanju. I s ti­ me treba sada prekinuti. I to nije u pitan ju kao program , ali je svak i p u t u p ita n ju kad se radi o nečijem individualnom istraživanju na o v o m p od ru ­ čju. Isto tako radi se i o p roblem u: što je važno i 7

značajno u socija lističkoj stvarnosti? Sociologija se kao nauka, koja im a go to vo nepregledno p o lje d ru š­ tvenih procesa, m ože orijentirati na važno i nevažno — tačnije, na značajnije i m a nje značajno. A što je značajno, to u v e lik o j m je ri ovisi o h isto rijsk o j situ ­ aciji k o ju d o ž iv lju je m o ili stvaram o. N ije nam bila n am jera da u o vim esejim a upozora va m o na sv e što je značajno ili važno u sa dašn je m trenutku naše historije, p a v jero ja tn o nism o uspjeli da u k a ie m o niti na ono najvažnije, a kam oli da s tv o rim o neku rang-listu problem a. Zadržali sm o se p rv e n stv e n o na dva d o sta različita p o dru čja — po interesim a i p o m e to d a m a istraživanja — i upozorili na neke p ro b le m e i stavove, k o jim a bi bilo korisno i naučno prići, a ne sa m o tako uzgred, esejistički. D jelo m i­ čno s m o nekim p ro b le m im a prišli studioznije, i tako sm o sa čitaocem načinili prve korake u oblasti nekih problem a, kako u vezi s polo žajem čo vjeka u p r o ­ izvod n ji tako i s n jego vom ulogom u kulturi. Većina ovih eseja već je bila objavljena. Ali je d ob ar dio u o v o m izdanju prerađen. N apisali sm o nove dijelove kako bism o dali te ksto v im a više pečat cjeline, a ne razm rvljenih ogleda. Time sm o im d je ­ lomično i oduzeli o bilježje eseja i dali prvi nacrt za stu dije koje bi tek trebalo napisati. To je u v je ­ tovalo izvjesnu stilističku neujednačenost, zbog koj e se ispričavam o čitaocu. Ali i ova neujednačenost do­ nekle svjed o č i o p rv im koracima naše sociologije na je d n o m pod ru čju gdje nam takvi teksto vi v jero­ jatno u sk o r o j budućnosti neće biti potrebni kao p r e d m e t poticanja pažnje i o ba vještavanja šireg kruga. N a d a jm o se da će naša sociološka literatura i razrađivanje određenih osnovnih problem a poći onako dinam ički naprijed kao što o tom e svjedoči interes za. ovu mladu nauku. RUDI SUPFK

MJESTO SOCIOLOGIJE U SOCIJALISTIČKOM DRUŠTVU

1. SOCIOLOGIJA ULAZI U SOCIJALISTIČKU STVARNOST

Na sve zakašnjele goste gleda se s izvjesnim ne­ povjerenjem . Pogotovu ako razlozi zašto ih nism o ranije pustili preko praga leže u nam a sam im a. Tako je i uvođenje sociologije u socijalističku stvarnost praćeno m nogim sum njam a, nesporazum im a i pred­ rasudam a. Sve to, dakako, otežava da jedna dugo zapostavljena nauka nađe ono m jesto u socijalisti­ čkom društvu koje joj već odavna s potpunim pra­ vom pripada. Kao što se najčešće događa, glavni izvor poteškoća nije toliko u sam oj stvari (u ovom slučaju u sociologiji!) koliko u ljudim a koji se njo­ me žele služiti: m nogi koji joj nisu dorasli, zbog dogm atske učm alosti ili naučne neobaviještenosti, žele svoje m ane prikazati kao njene nedostatke, pa se ideološka predrasuda pretvara u »nauku«, a nau­ ka u »ideološku predrasudu«. N ajviše se pri tom e poseže za p ojm ovim a »m arksističko« i »buržoasko«, a ne pokazuje se m nogo volje za logičkim ili, čak, sociološkim razlikovanjem ovih pojm ova! Istina je da je sociologija sve do godine 1956. u Sovjetskom Savezu i u zem ljam a pod njegovim utjecajem bila obilježena kao »buržoaska nauka«, što znači kao »nenaučna nauka«, pa kao takva, sasvim prirodno, zabranjena na sveučilištim a i naučnim in­ stitutim a. M eđutim , te iste godine dolazi do prijelo­ ma u odnosu na sociologiju, jer se sa sociologije skida prohibicija, osniva se sociološko društvo i so­ vjetski se sociolozi učlanjuju u M eđunarodno udru­ ženje za sociologiju te počinju istupati na svjetskim kongresim a. Ta rehabilitacija sociologije u tom pe­ ll

riodu nije iznenadna pojava, jer su takvu već doživ­ jele i neke druge zabranjene nauke, kao što su lo­ gika, ekonom etrija, kibernetika, teorija relativnosti i neke koncepcije kvantne m ehanike. No, priznanje sociologije im a za nas sasvim posebno značenje! Put društvenih nauka redovito je više posipan trnjem negoli put onih koje služe tehničkoj ili kozm ičkoj m oći. N a IV svjetskom kongresu za sociologiju u Stresi 1959. predstavnici m nogih zem alja podnijeli su refe­ rate o stanju sociologije u svojim zem ljam a. Za­ nim ljiv je referat F edosjejeva u kojem čitam o: »S obzirom na visoku društvenu m isiju suvrem ene so­ ciologije, u Sovjetskom Savezu poklonjena je velika pažnja, naročito posljedn jih godina, sociološkim izu­ čavanjim a i nastavi sociologije u nastavnim in sti­ tutim a.«1 Da se radi o stvarnoj rehabilitaciji sociologije vidi se i po tom e što se m eđu autorim a sovjetsk e sociologije navode im ena Lenjina, Varge, šišk in a , Volgina i nekih drugih koji padaju u onaj period kad sociologija nije priznavana. Znamo da su se Lenjin i Buharin jako zauzim ali za razvitak sociologije, ali je »staljinistički period« to onem ogućio. M eđutim, izvjesnu sum nju pobuđuje u referatu P. N. F edosje­ jeva činjenica da se u sociologiju ubrajaju i filo­ zofska djela kao što su Principi m arksističke f i l o z o ­ fije, H isto rijsk i m a te rijalizam ili Uloga masa i p o ­ jedinaca u historiji, i niz drugih radova sličnog ka­ raktera u izdanju Filozofskog instituta Akadem ije nauka, pa se odm ah nam eće pitanje da li ta reha­ bilitacija sociologije ne znači da je uobičajeni naziv »historijski m aterijalizam « sam o zam ijenjen nazi­ 1 P. N. Fedoseev, La sociologia nell' URSS, izašlo u zborniku Sociologia nel suo contesto sociale, Atti del IV. Congresso onih koi kojih je trajala m anje od osam dana, a 63/o im alo je naobrazbu od jedne do d vije sedm ice! Jedan od Fordovih inženjera kaže: »Velika većina ljudi koi nam dolaze nem a specijalnosti. Oni nauče zanat i nekoliko sati ili u nekoliko dana. Ako ga za to vrije m e ne nauče, nikad neće b iti ni za što.« Općenito se danas računa da u serijskoj proizvc dnji broj strogo kvalificiranih radnika (onih čija k profesionalna naobrazba trajala više godina puten školovanja) ne iznosi više od 10%. Danas nalazimc sve m anje svestranih m ehaničara u industriji. Čak i oni koji su zaduženi da vrše popravke na stroje vim a ne znaju u SAD, po nekim am eričkim statisti kama, više od 7 raznih operacija! U pogledu profesionalne naobrazbe u modernoj 4 J. Fourastié, La Civilisation de 1975, PUF, Paris 1960.

164

industriji, upozorava Friedm ann, opažam o dva su­ protna strujanja: jedno ide u sm islu sve veće »despiritualizacije« starih jedinstvenih zanata (tokar na lančanoj vrpci p ostaje se za nekoliko dana!), a druj() u sm islu istovrem ene »respiritualizacije« nekih drugih zanata, koji traže visoku tehničku sprem u, kao što su razna kontrolorska, projektantska i reailatorska zanim anja. Ali potonji tvore u lančanoj proizvodnji sve m anji broj u odnosu na m asu prvih, štaviše, postoji opasnost da se taj jaz znatno pojača sa predstojećom »trećom industrijskom revoluci­ jom«, to jest s uvođenjem elektronike, kibernetike i tranzistora, sa još većom autom atizacijom proiz­ vodnog procesa. Na sastanku »Internacionalnog udru­ ženja za socijalni progres« u M ilanu 1956. konstati­ rano je da će u pogledu raspodjele radne snage doći >do povećane potrebe specijaliziranog personala i do sm anjenja broja radnika, koji su redovito upo­ sleni u radnjam a konvencionalnog tipa«. (Iz refe­ rata Enriquesa.) Pod konvencionalnim radnjam a misli se na one koje se danas još vrše u lančanoj proizvodnji. Ti radnici »pali« bi u još niže kvalifi­ cirane poslove koje ni u strukturi suvrem ene proiz­ vodnje ili kod visoke autom atizacije proizvodnog procesa ne m ožem o izbjeći. Perspektiva nije nim alo ružičasta što se tiče potrebe za p rofesionalnom izo­ brazbom! Sam proizvodni proces dokida je u odre­ đenim granicam a i tim e sm anjuje i potrebnu stim u­ laciju kod ljudi da se p rofesionalno uzdižu. Razu­ mije se da se to m ože izbjeći sam o na dva načina: prvo, da profesionalna naobrazba pored opće nao­ brazbe primi jedan obavezan oblik školovanja; i drugo, da radnici budu stim ulirani da postignu takvu naobrazbu s obzirom na m ogu ćn osti napredovanja ]> što je m ožda važnije, s obzirom na preuzim anje odgovornosti u pogledu kolektivnog rukovođenja 165

proizvodnjom . Tu se n ep osredn o susrećem o s jed­ nom važnom fun kcijom radničkog sam oupravljanja Ispitivanja su pokazala da stručno obrazovanje radnika u svakom slučaju p ovećava njihovu vrijed­ nost kao radnika čak i onda kad su up osleni na čisto rutinskim i jed n ostavn im poslovim a, kao što je rad na m ehaniziranoj tekućoj vrpci ih na poluautomatiziranim p ostrojenjim a. N aim e, takvi radnici imaju bolji uvid u čitav proizvodni proces redovito izazi­ vaju m anje štete k oja n a staje u slijed nepažnje ili ne­ sm otrenosti. Prem a tom e, obrazovanje je korisno u proizvodnji i onda kad prelazi nivo koji zahtijeva neposredni proizvodni proces. N aravno, nije ovdje potrebno istica ti da je opća i stručna naobrazba ži­ votna potreba za radnike koji su p ostali upravljači u sistem u radničkog sam oupravljanja.

166

4. PROMJENE U PROFESIONALNOJ STRUKTURI I PROFESIONALNOJ SVIJESTI

Kad govorim o o opadanju profesionalne izobrazbe i svijesti uslijed podjele rada kakva se pojavljuje u vezi s lančanom proizvodnjom , korisno je da ukrat­ ko opišem o glavne prom jene u profesionalnoj struk­ turi radničkih kolektiva u toku razvitka m odernog mašinizma. A. Tour aine (1955)1 sm atra da m ožem o razlikovati tri faze u razvitku profesionalne strukture rada: a) fazu zanatskog rada, u kojoj prevladava zanatlijska industrijska proizvodnja, to jest zanatlijski kvalifi­ cirana radna snaga koja vrši polivalentni rad, to jest raznolike radne postupke; b ) fazu m ehanizira­ nog rada, u kojoj pravladava priučeni radnik, a u kojoj postoji centralizirana organizacija rada pom o­ ću koje se orgnizira i kontrolira rad na strogo de­ finiranim radnim m jestim a; c) fazu autom atiziranog rada, u kojoj su radnički zadaci još sam o indirektno povezani s proizvodnjom . Stara proizvodnja, zanatlijskog tipa, počiva na profesionalnoj sa m ostaln osti radnika, koji u toku procesa proizvodnje sam donosi odluke o slijedu i kvalitetu radnih postupaka. Ova autonom nost ili sam ostalnost u odlučivanju stvorila je i posebnu profesionalnu hijerarhiju u struci — šegrt, kalfa, m ajstor — tako da se profesionalna kvalifikacija neposredno ogleda u d ruštvenom položaju. Često sam m ajstor m ože da se pojavi kao sam ostalni ugo­ varač ili kao neka vrsta potpoduzetnika u odnosu 1 A. Touraine, L'évolution du travail ou vrier aux usines Renault, Paris, CNRS, 1955.

167

na tvornicu ili poduzeće u kojem radi. Zanatlijski rad obilježava, dakle, širok a profesionalna s am o stal­ nost u d onošenju odluka u toku proizvodnog pro­ cesa, velika sloboda u od nosu na poduzeće (radnik n osi svoj alat i svoje sp osob n osti sa sobom iz jednog m jesta u drugo), izrazita stručna hijerarhija (tako da je bolje govoriti o zanatu nego o profesionalnoj k valifik aciji!), otežano prelaženje iz jedn og zanata u drugi ili iz jedne vrste p osla u drugi (zanatlija koji ne nalazi posla u svojoj struci pretvara se u običnog nekvalificiranog radnika u drugoj stru ci), odsutnost određenih norm i i standarda za vršen je posla, tako da se radnik više ocjen ju je po gotovom proizvodu nego po radu koji vrši u određenom vrem enu, i, konačno, p ostojan je određene profesionalne karije­ re (prijelaz iz statu sa kalfe u statu s m ajstora) koja nije zavisna od poduzeća već od p rofesionalne ili zanatlijske organizacije. Svi ovi m om enti koji određuju zanatlijsku pri­ rodu posla dolaze u pitanje u m ehaniziranom radu i doživi ju ju duboke prom jene. M oderna m ehanizi­ rana ili autom atizirana proizvodnja počiva na pla­ niranju p roizvodnih postu p ak a, to jest na njihovu norm iranju i standardiziranju, pa se odluke o tem ­ pu i kvaliteti rada donose u centraliziranim orga­ nim a organizacije rada, a ne sa strane sam ih kvali­ ficiranih radnika. Tim e je su b je k tiv n i faktor u ne­ posrednoj proizvodnji u velikoj m jeri, ukoliko i ne sasvim kao u autom atiziranom procesu, isključen. To je i osnovni razlog nelagode ili nezadovoljstva u radu u m odernoj proizvodnji. »Ako stari sistem mo­ žem o nazvati profesionalnim (zanatskim ), novi valja definirati kao tehnički. Tehnički aparat proizvodnje nezavisan je od radnika koji ga stavljaju u funkcio­ niranje. Kad p osjetim o neku m ehaničarsku radionicu općeg tipa, nem oguće je utvrditi tačnu prirodu pro­ 168

izvoda što se ondje proizvode, sve dok ne vidim o radnike na poslu; naprotiv, kad se radi o lancu specijaliziranih strojeva ili o skupu autom atiziranih uređaja, lako je tačno utvrditi, čak i onda kad su radnici odsutni, tačnu prirodu proizvoda.«2 Serijska ili lančana proizvodnja im a za pretpo­ stavku tehnološku organizaciju (lančana traka) i ekonomsku organizaciju (proizvodnja u velikim se­ rijama). Ona je zam ijenila polivalentne ili univer­ zalne strojeve-alatljike specijaliziranim strojevim a za obradu određenih kom ada koji defiliraju pred njima na lancu. Kako ovi strojevi vrše sam o niz od­ ređenih radnja kojim a rukovodi radnik, to ovakav rad ne traži svestranu već sam o specijaliziranu vrstu posla. V idjeli sm o da se ova vrsta posla m ože brzo naučiti. Tako je visokokvalificirani radnik, koji je rukovao polivalentnim stroj evim a-alatljikam a zamijenjen specijaliziranim ili priučenim ra d n ik o m . Ova zam jena kvalificiranih radnika specijalizira nim ili priučenim a predstavlja i najznačajniju soci­ jalnu prom jenu u m ehaniziranoj proizvodnji. »Spe­ cijalizirani radnici ne predstavljaju više takav pro­ fesionalni potencijal koji bi bio osp osobljen za razli­ čitu upotrebu. Oni se definiraju istovrem eno s de­ finicijom radnih m jesta i lako se m ogu zam ijeniti. Njihova specijalizacija ne liči na specijalizaciju rad­ nika iz prerađivačke industrije gdje je vještin a (znaije), čak i kad se radilo o djelom ičnim poslovim a, bila osnovno načelo n jihova određivanja. Sposob­ nost da vrše neke m anuelne radnje nije ona koja definira specijalizirane radnike m oderne proizvod­ nje, već je to prije sposob nost da se prilagode uvje­ tima mehanizirane i serijske proizvodnje.« (Touraiae, ibid. 395.) . 2 A. Touraine, u knjizi Friedm ann-Naville, Traité de sociologie travail, I, str. 390.

1691

Analiza radnih m jesta ne polazi od izučavanja indi­ vidualnog rada radnika na određenom radnom mje­ stu, već se, naprotiv, radna m jesta u tvrđuju u odno­ s u na cjelin u proizvodnog procesa. N ajprije se utvr­ đuje tok proizvodnog p rocesa i u okviru njega ras­ pored radnih m jesta, a izučavanje ili, tačnije, obu­ čavanje radnih operacija ili postupaka dolazi kas­ nije. To je i razlog zašto ovaj tip rada dovodi do još dublje d ehum anizacije rada, pa radnik ostaje sam o »privjesak stroja«, tačnije: strojem utvrđenog radnog m jesta. »Ne m ožem o govoriti, upozorava A. Touraine, o recipročnoj prilagodbi čovjeka i rada: tehnička organizacija proizvodnje, to jest sistem •odnosa m eđu radnim m jestim a o sta je centralno na­ čelo u definiranju radnog m jesta.« (Ibid. 395.) Stoga i izučavanje položaja radnika u ovom sistem u mora polaziti prije svega od položaja pojedinih radnih m jesta u čitavu sistem u radne organizacije, a ne od odnosa radnika prem a zadatim radnim postupcima. Sociološk a analiza cjelin e radne situ acije m ora pret­ hoditi psihološkoj analizi radnih operacija. S pojavom specijaliziranih radnika u mehanizira noj proizvodnji ne iščezava kvalificirani rad i kvali­ ficirani radnik. On se sam o u svojim zadacim a po­ m iče iz lančane trake u radionice za održavanje ure đaja i za izradu alata. Staviše, u m odernoj proiz vodnji broj ovih radnika opada sam o relativno u odnosu na specijalizirane radnike, ali je on inače u porastu, a u autom atiziranoj i poluautomatiziranoj proizvodnji, gdje iščezava priučeni rad, on po­ novo dobiva na prevlasti. Tako je broj kvalificira­ nih radnika u porastu u svim m odernim poduzećima na višem tehničkom nivou, gdje se pojavljuju tehni­ čki precizniji i o sjetljiv iji poslovi, naročito u vezi s m odernim strojevim a na bazi elektronskih ure đaja. Naravno da se s pojavom autom atizacije mije

170

nja i sama priroda rada. O tom e ćem o reći nešto više u daljnjem izlaganju. No, recim o nekoliko riječi o socijalnim p osljedicam a do kojih vodi razm rvljeni rad, to jest o izolaciji koju radnik doživljuje na svo­ jem radnom m jestu, o iščezavanju integriranih rad­ nih kolektiva i odgovarajuće profesionalne svijesti.

Značaj profesionalne sv ije sti na razini radnog ko lektiva

Izvor »radosti u radu« kod zanatlije bila je sam o­ stalnost u zam išljanju svojeg proizvoda, pretvaranje te zamisli u djelo, provjeravanje učinka tog djela na tržištu, prem a tom e i v lastita odgovornost za uspjeh i neuspjeh. Takav rad sadržavao je nužno predočivanje jednog cilja, n ešto svrhovito, m ogućnost ini­ cijative, zalaganje volje, dakle izvjesnu radnu plas­ tičnost i stvaralačko zadovoljstvo. Sve je to nestalo u lančanoj proizvodnji, u uvjetim a k apitalističke ili strogo birokratsko-hijerarhijske proizvodnje. Stoga radnik, da bi im ao zadovoljstvo u radu, m ora tražiti nadoknadu za izgubljena osobna zadovoljstva na jednom širem k olektivnom planu. Ako je rad izgu­ bio, uslijed nužne pod jele zadataka, neke osobine autonomne radne aktivnosti, ako su radni zadaci po­ stali heteronom ni (podvrgnuti nekim zakonim a koje drugi izvan neposrednog proizvođača utvrđuju), on­ da je potrebno da se radnik-proizvođač uzdigne na onu razinu kolektivne svijesti koja će m u dopustiti da aktivno sudjeluje na toj višoj razini u upravlja­ nju proizvodnim procesim a. To je u suvrem enim uvjetima proizvodnje jedini način da osvoji ono što je izgubio — svijest da je on subjekt, u ovom slu­ 171

čaju istovrem eno kolektivni i individualni subjekt jednoga stvaralačkog i proizvodnog napora. Drugim riječim a, potrebno je da suvrem ena industrijska proizvodnja stvori takve proizvodne odnose u samoj tvornici da radnik m ože d oseći punu sv ijest o vlasti­ tom aktivnom sudjelovanju u životu radnog kolek­ tiva u svim njegovim bitnim proizvodnim zadacima. Zanim ljivo je da su neki psiholozi (n aročito pred­ stavnici čikaške škole, Warner, Gardner, Barnard, W hyte) došli do zaključka da je jedna od štetnih posljedica ind ustrijalizacije u k apitalističk im uvje­ tim a gubitak osjećan ja zajedničkog učestvovanja radnika u nekom poslu. N e sam o da su nestale one »sentim entalne veze« izm eđu gazde i pom oćnika iz »dobrih, starih vrem ena«, već se izgubio i osjećaj odgovornosti prem a k oličin i i kvalitetu proizvodnje, koji je p ostojao u m alim radionicam a u m anufak­ turnom periodu. R adnik se danas o sjeća sve više anonim nim , bezličnim članom proizvodnog tijela za čiji rad ne nosi nikakvu odgovornost, jer on nema više in icijativu u planiranju i organizaciji rada kao što ne učestvuju ni u riziku prodaje i podjele viška vrijednosti. Oni su već davno izgubili iluzije o lako­ ći napredovanja, o tom e kako »dobri radnici bivaju nagrađeni a loši kažnjeni«. K onkurentska i egoisti­ čna priroda buržoaskog društva ne djeluje ohrabru­ juće. Otuda pojave radne dem oralizacije. I stoga spo­ m enuti autori sasvim realistički analiziraju položaj radnika u k apitalističkoj proizvodnji i preporučuju uvođenje nekih m jera koje su po svojoj prirodi so cijalističke — na prim jer, osnivanje radničkih tvor­ ničkih kom iteta, koji bi im ali izvjesna prava u po­ gledu organizacije rada po radionicam a, odlučivanje u nagrađivanju i napredovanju radnika, i slično. Oni čak preporučuju i pretvaranje radnika u »suvlas­ nike« ili »akcionare« tvornice. (Tom pseudosocijali172

stičkom m jerom služe se neki kapitalisti kad da­ ju radnicima po neku dionicu, kao što je kod nas prije rata radio Bata.) N ije potrebno isticati, iako se ovdje radi o socijalističkim elem entim a, da se oni konkretno prim jenjuju u kapitalizm u na pater­ nalističkoj osnovi, dakle s reakcionarnim ciljevim a. Ipak je važno da konstatiram o da je i u kapitalistič­ kim poduzećima jasno uočeno značenje podizanja svijesti o zajedničkom učestvovanju u radu podu­ zeća. No, značenje neposrednog učestvovanja radnika u proizvodnji pokazala su i neka druga istraživanja o odnosima u radnim kolektivim a. Ako razm otrim o organizaciju poduzeća sa čisto tehnokrat sko-birokratskog stajališta, tada se ona ukazuje kao niz hijerarhijski određenih funkcija, koje idu od uprave i direktora, preko projektantskih i drugih ureda, raznih propisa o unutarnjem režim u, do nadglednika i predradnika, da bi završile s običnim radnikom. Taj sistem funkcija sa čisto form alnog stajališta može izgledati besprijekoran i prividno osiguravati dobro »isplanirane« proizvodne odnose u tvornici. Međutim, iza ovoga vanjskog i form alnog sistem a odnosa često se u tvornici ili u poduzeću nalazi je­ dan drugi sistem m anje vidljivih, neform alnih od­ nosa, koji se u sp ostavlja m eđu radnicim a, izm eđu radnika i predradnika ili uprave, s obzirom na nji­ hove individualne sposobnosti, stavove i shvaćanja. Ti odnosi ne m oraju uvijek doći do izražaja u vanj­ skim, form alnim odnosim a. Oni naročito ne m ogu doći do izražaja tam o gdje izm eđu uprave i radnika postoje suprotni interesi bilo iz klasnih razloga bilo zbog autoritativnog sistem a u rukovođenju proiz­ vodnjom. U takvim slučajevim a dolazi do unutrašnjih trvenja i sukoba, koji m ogu dobiti otvoren oblik, kao što je to slučaj u štrajkovim a, ili jedan više 173

prikriven oblik, koji se o čitu je u »pasivnoj rezisten­ ciji«, usporenom radu i ravn odu šnosti prem a intere­ sim a proizvodnje. Jasno je da dobra organizacija proizvodnje ne počiva sam o na ovoj vanjskoj, for­ m alnoj, prividno besprijekornoj organizaciji podu­ zeća, već u prvom redu u podudaranju ove vanjske organizacije s unutarnjom , sa stvarnim odnosim a m eđu radnicim a kao p roizvođačim a i aktivnim učes­ nicim a u životu tvorničkog kolektiva, s obzirom na njegove ekonom ske, socijaln e i kulturno-političke potrebe. K ada toga sklada nem a, ne sam o da proiz­ vodnja podbacuje, već je i čovjek sklon da ide lini­ jom najm anjeg otpora, a kuda to vodi u suvrem e­ noj serijskoj proizvodnji s obzirom na iznos rada i razvitak ljudske ličn osti, pokazuju m nogobrojna istra­ živanja m eđ uljudskih odn osa u industriji. Danas nitko više ne poriče značenje socijalnih i ideoloških u tjeca ja za proizvodnju. Tako je odmah nakon svršetka rata proizvodnja opala u SAD u velikim poduzećim a prerađivačke ind u strije od 1945. do 1946. godine za 55% (u Fordovim tvornicam a za 34%, a kod General M otorsa za 37°/o). K oji su tome bili uzroci? Analiza je pokazala da m anji dio (43%) tog gubitka otpada na vanjske u vjete proizvodnje (slaba organizacija, tešk oće sa sirovinam a, itd.), dok veći procent (57%) otpada na »sm anjeni napor rad­ nika«, jer m alokoji radnik ili nam ještenik »radi pre­ m a svojim m ogućnostim a.«3 Zbog slabljenja volje kod radnika dolazi do opadanja proizvodnosti i u zem lji, gdje je inače proizvodnost rada najveća. R azum ije se da je u ovom slučaju veći napor rad­ nika zavisio od ideoloških faktora — m obilizacije u ratu protiv fašizm a — ali m nogobrojna ispitivanja volje radnika u proizvodnom p rocesu pokazuju da 3 M. S. V iteles, Motivation and Morale in In dustry, Comp., N ew York 1953.

174

Norton

i mnogi drugi faktori igraju odlučnu ulogu. D. K a t z i H. Hyman4, ispitujući velike razlike u proizvodno­ sti nekoliko brodogradilišta za vrijem e rata, kad j e ideološka m otivacija bila općenito dobra, utvrdili su da i razni tvornički i van tvornički u vjeti rada utječu na proizvodnost, tako da »postoji jedna kru­ žna uzročna veza izm eđu m orala i proizvodnosti, pa liska proizvodnost stvara niski m oral, a niski radni moral obara proizvodnost«. Socijalni odnosi u tvor­ nici igraju ovdje veliku ulogu. Roetlisberger i D ickson (1932) u svojim poznatim eksperimentima, u tvornicam a W estern Electric Company (SAD), m ogli su ustan oviti da socijalni odnosi u radnoj grupi (p rijateljsk i nadglednik, slo­ boda razgovora, predlagan ja u pogledu novih rad­ nih uvjeta, približavanje u poslu, drugarski odnosi izvan posla, itd.) utječu na porast proizvodnje za nekih 15°/o, dok je porast kod druge grupe radnika stimulirane sam o povećanjem plaće iznosio 12%. Međutim, kad se stim uliranje boljim socijalnim odlosima i plaćom kom binira, tada je porast dose­ gnuo 30°/o. K om binacijom ovih dvaju faktora dobi­ vamo jedan dodatni učinak.5 Organizacija zdravog i intenzivnog, to jest svetranog, kolektivnog života u suvrem enoj tvornici to je veći zadatak što suvrem ena proizvodnja po svojoj organizaciji stvara utisak beznačajnosti, o sje­ ćaj pasivnosti i bezličnosti, pa prem a tom e i sklo­ nost bježanja iz tvorničkog života u prim itivni ži^t, ili, što je gore, u krčm e. »Mnogi poduzetnici«, pišu C. Reveley i W innington,6 »tvrde da njihov perso­ nal voli m onotoniju i odbija različite i odgovorne 4 D. Katz i H. H ym an, Moral in War Industries, NY 1947. 5 Ross Stagner, The Psychology of Industrial Conflicts, Viley ud Sons, New York 1956. ft C. Reveley i J. W innington, In d u stry and Democracy, London

175

zadatke. To je često istin ito i p redstavlja najgoru osudu m oderne industrije. I ovd je p o sto ji jedan laž ni krug: stalni napor konstruktora strojeva sastoj se u tom e da sm anje in telek tu alnu d jelatn ost potre bnu za rad, a to, dosljed n o, povećava društveni inerciju radnika.« Ali još više od prirode posla n inerciju u tječu birokratizirani i autoritativni i unu tarnji tvornički odnosi, koji radniku oduzim aju vo Iju za svaku in icijativu i od govorn ost u poslu. Rad nik se osjeća obesp ravljen i nem oćan da odlučuje o bilo čem u u suvrem enim gigantsk im ili m anje gi­ gantskim poduzećim a koja gutaju njegovu individu alnost i govori rezignirano: »Radite kako znate, kac već hoćete tako. Ja se neću m iješa ti u vaše poslove Svu svoju sposob nost, sve svoje am bicije tražit ću staviti u svoj privatni život.« I tako suvrem ena indu strija, u svojem k a p italističk om ili birokratskon izdanju, pogoduje procesu razdvajanja čovjeka n »javnu« i na »privatnu« egzistenciju, što je Mar osudio kao jedan od glavnih faktora dehumanizacija čovjeka u buržoaskom društvu. N ije potrebno istica ti da je jedini lijek protiv tog procesa da se radnik sam sa svojom sviješću, a t znači i sa svojim odgovornostim a i interesim a, mal sim alno uključi u rad tvorničkog kolektiva, da št) aktivn ije u čestvu je u njem u i da svoje in terese izj dnačuje sa zajedničkim a. Želim o još jednom podvuJ da su sociološka i p sihološka istraživanja u suvn m enoj industriji (bez obzira na to radi li se o рг vatno kapitalističkim poduzećim a, o nacionaliziranir državnim ili o eta tističk o-socijalističk im a) pokazal: odlučan u tjecaj dvaju faktora u proizvodnim odno sim a: prvo, potrebu svjesnog učestvovan ja radnik u proizvodnji, i drugo, potrebu usklađivanja indiv; dualnih odnosa radnika i proizvodnih faktora s o: ganizacijom rada i upravljanja poduzećem . Znača 176

ljudskog faktora« u proizvodnji postao je danas to­ liko očita stvar da nas ne začuđuje kad vidim o kako jedno krupno kapitalističko poduzeće kao Western Electric Company proklam ira urbi et orbi da »jedna ivornica ispunjava dvije osnovne funkcije: prva je ekonomske prirode i sastoji se u proizvodnji izvjesne robe; druga je socijalne prirode i zadaća joj je da osigura blagostanje radnika koji su ujedinjeni u ivornici«. Razum ije se, do ovog posljednjeg načela nije ova ugledna kom panija došla usvajanjem socija­ lističke ideologije, već naučno izučavajući neke za­ htjeve, same proizvodnje s obzirom na proizvodne odnose koji bi trebalo da vladaju u poduzećim a.

Uloga radničkih sa v je ta

Iz svega što sm o dosad rekli o odnosim a u suvre­ menoj industrijskoj proizvodnji proizlazi nedvosm i­ sleno da su određeni proizvodni odnosi istovrem eno i jedan oblik proizvodne snage. A to znači, drugim riječima, da treba organizirati proizvodne odnose u samom toku proizvodnje ju skladu sa zahtjevim a same društvene prirode čovjeka, kao što treba vo­ di tj_jmčuiia^J_o_njegovim^pnrodnim ili fizičkim m o­ gućnostim a. Tfako^smo vidjeli lia: je pitanje aktivnog učestvovanja radnika u procesu proizvodnje dikti­ rano kako potrebam a čisto ekonom ske prirode, po­ dizanjem sam e proizvodnje, tako i potrebam a soci­ jalne ilijuum ane prirode, stvaranjem pogodne ^ so c i­ jalne klime« u radnim kolektivim a. Suvremeni autori, polazeći s raznih gledišta i socialnih koncepcija, dolaze u osnovi do istog zaklju­ ča, koji ističe i G. Friedm ann: potrebno je izvršiti 12 Supek

177

hum anizaciju vnHn^tri j^kng rada ta kn da bude vala jiz ir a n u in telek tu aln om, m oraln om i so cija lnom vi du. U tom cilju kaže Friedm ann: ^ »Trebalo bi u stan oviti u svim poduzećim a i radili štim a obaveznu ^kontrolu rada sa strane psihofizio logije; "osigurati radnicim a sve sv jesn ije učeštvova пЈеГП m jeram a tehničke racionalizacije, dati im glas u pitanjim a prom aknuća, da bi bili sasvim ostfjedo čeni da se ona vrše po stvarnim zaslugam a pojedi naca; om ogućiti sve većem b roju m eđu njim a da upoznaju prirodu svojih d jelom ičnih p oslova pomoću nužnih tehničkih i naučnih spoznaja (odakle ^notre ba za osjetn im p roširivan jem p rofesion alne iiaa b r a z b ^ u j ^ d io n ic a m ^ i izvan njih); um nožiti posvu da prom jenu radnih mješta~~gdje to radnici žele a uvjeti dopuštaju; ojačati m eđu sob ni interes radnika i kolektiva, kako u poduzeću tako i van poduzeća u industriji, u društvu: tako da posao čak i ondr kad je djelom ičan p ostan e zanim ljiv u radnikovir očim a, u slijed veze koja ga ujedin ju je s kolektivom čijim se punopravnim članom o sjeća m aterijalno m oralno. To su, kao što vidim o, p erspektive koj pretpostavljaju značajne ek onom sk e i socijalne prc m jene.«7 N ije teško uyidjeti da jedino radnički kolektivi n bazi punopravnog radničkog upravljanja proizvoc njom vlastitog poduzeća, a u skladu s interesima čitava društva, m ogu ostvariti ovu hum anizaciju га da. Oni su istovrem eno tehnološke, organizacione, adm inistrativne i socijaln e prirode. Ti bi zadaci bili slijedeći: .učestvuju u pitanjim a racionalne^organiza cije^ rada (o d jeđ iv anje težine, rasporeda, kvaltffta cije i ^promjena radnih m je sta: te m pa rada7~radrtiJl 7 Kuda ide lju d sk i ra d ? — franc, izđ., str. 358.

178

pauza, radnog vrem ena, transporta na radno mjesto^itd.); ^ da učestvuju u p itanjim a nagrađivanja i„napre­ dovanja nam ještenika; I ^ j d a učestvuju u _ p ita n jim a proizvodnje u ekonomskon T T ^ o m ercija ln o m vidu: u način u_podjele dohUL akum ulacije, investicija, itd.: -Ž/cra se bave pitanjim a podizanja p ro fesio n a ln e nčTOPfažbe radnika i nam ještenika u tvorničkim

uvjetima^— ■è da se bave p itanjim a socija lnih odnosa unutar radnil^ kolektiva, m eđu radnim kolektivim a i prem a drugim društvenim organizaci j am arT ik olik o se ta pitanja odnosè~~nà~sIvararijé određene^»so cijahie klime« u sam om poduzeću. Sve te zadatke radnički sa v jeti m oraju rješavati lako^jda^pni istinski, a ne sam o form alno, stvaraju l;od radnika^proizvođača svijest o aktivnom u čestvo­ vanju u proizvodnji, u reguliranju~pfoizvodnih i so­ cijalnih odnosčT^J^rađndm kolektivu, ~te da oni kao takvi predstavljaju onu m aterijalno-socijalnu b azu na kojoj se le d in o m ože razvijаТГ kod_radnika soci­ jalistička svijest u njezinu "elem en tarn om obliku. Bez ostvarenja ovih osnovnih socijalističk ih - odnosa nema ni prijelaza na više oblike, jer bez pom irenja ličnih ^ k o lek tiv n im _in teresim a u neposrednim pro­ izvodnim zajednicam a, bez usklađivan ja interesa proizvodnih—zajednica sa čitavim društvom nem a sk1adnog razvitka so cija lističke svTîestTi . To je jedan od osnovnih preduvjeta da se »dru­ štvo ne suprotstavi kao apstrakcija pojedincu«, da se »općHhiteres« ne prikazuje kao tuđi »ličnom« ih ^pojedinačnom interesu«, te da se ne upadne u one psčudonaučne form ulacije o prirodi socijalizm a i socijalističkih odnosa koje su u stvari njegova m istiiikacija. Jer, da se opet pozovem o na jedan Marxov 179*

citat, »oslobođen je čovjeka n iie o stv a ren o dok vjek nije sp oznao i organizirao svoje sile kao dru Tv e n e s i l e i ne luči više od sebe društvenu ^silii j obliku p olitičk e sile«. D rugim riječim a, oslobođenje ruje ostvareno kad se, apelirajjuči_na n ieg o v u _ »soc jalistick u sv ijest«, radnik p r is ilj a v a da p r ih v a ti,of..■ što sm atra u dH javanjem od sv o je^diruštvene prir^ de^od^svoTîb potreba z a ln e p osred m m oblikovanjen društven ih odnosa, dakle kad se polazi u izgpdBïi socijalizm a i socija lističk e dëm ôE râcije od^ÿeba^jt! jest od ^ r ž a v n o g Interesa« ,ÿa ne od ÿem ljepfojfes: od radničkog sam oupravljanja.

180

5. RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE KAO PRED­ UVJET HUMANIZACIJE RADA

Ideja radničkog sam oupravljanja nije nova. Ona č jav lja s pojavom utop ijskog kom unizm a, stvara­ nem prvih kom u n ističkih ’ zajednica u kapitalistič­ kim zemljama, kakve nalazim o i danas rijetko po­ sijane u Francuskoj ili Engleskoj. M eđutim, ovdje se uvijek radi o izoliranim radničkim zajednicam a koje su udružile svoja sredstva za proizvodnju i nastoje proizvoditi u uvjetim a kapitalističkog trži­ šta. Naravno da radničko sam oupravljanje dobiva sasvim drugi značaj u u vjetim a socijalističke proiz­ vodnje. naročito ako p ostane ""sastavni dio Ci la va društvenog sistem a, kao _što je slučaj u Jugoslaviji. Zanimljivo je, m eđutim , s gledišta historije radnič­ kog pokreta da jçleia radničkog upravljanja, to jest ostvarenje proleterske parole: »tvornice radnicima!« nostaje prvi put stvarnost u socijalističk oj Jugosla*UL-dok^4^Jstovremeno, naročito u početku, priTiljena .s^-podozrenjenT i otvorenim odbacivanjem jod drugih socijalističkih zemaljaTAKo u radničkom samoupravljanju vidim o v lsF o b lik ostvarivanja socialističke dem okracije, to jest napuštanje državne lasti kao osnovne poluge diktature proletarijata, tada se postavlja sasvim logički pitanje: zašto se ova ide­ ja nije najprije javila u S ovjetsk om Savezu i zašto rJje došlo tamo, ako već ne do njene pune prim jene, a ono barem do pokušaja da se prim ijeni? Mi se nećemo ovdje zadržavati na odgovoru, koji bi nas apozorio da u etatističk om obliku socijalizm a stalji­ nističkog tipa do ovakve prim jene nije uopće m oglo aoći. Podsjetit ćem o radije na neke činjenice koje 181

nas upozoravaju da je ova id eja bila veom a živa odm ah nakon O ktobarske revolucije. Oni koji su čitali L enjinova d jela sjeća ju se diskusije oko »radničke opozicije« S ljapnikova što se vo­ dila u S ovjetsk om Savezu godine 1921, to je st u vri­ jem e kad se so vjetsk a vlast borila sa jo š mnogim vanjskim i unutarnjim p o tešk oćam a (dokončavanje strane in tervencije i d em obilizacije v ojsk e, borba za hljeb i novu ekon om sku politiku, porast nezadovolj­ stva u radničkim i građanskim redovim a zbog po­ teškoća u ishrani, itd .). S ljapnikov je b io predstav­ nik sindikata u CK B o ljševičk e partije, ali je iz nje­ ga izašao zbog neslaganja s partijsk om linijom pre­ ma ulozi sindikata u strukturi sov jetsk e vlasti. On je tražio za sindikate veći p olitičk i u tjecaj, tim e što bi sindikati m im o partiju neposredno predlagali svoje kandidate za sovjete. Lenjin je u tom e vidio oživljavanje »tredjunionizm a« i slab ljen je političke uloge partije. U ovaj spor izm eđu »radničke opozi­ cije« i Lenjina u m iješali su se s raznih pozicija i s različitim interesim a, Buharin i Trocki sa svojim frakcijam a tražeći opću partijsk u d isku siju o pro blem im a »industrijske dem okracije«, o »birokrat skim deform acijam a« u sovjetsk oj vlasti, o uđamištvu i uravnilovki, to jest o stim uliranju proizvodnje otklanjaju apsentizm a, o ulozi sindikata i tako dalje Ova diskusija vodila se u u vjetim a oštre frakcijske borbe, tako da je Lenjin pisao o »Krizi partije«, pa valja sve ove ok olnosti im ati na um u da bism o shva­ tili stav Lenjina prem a neposrednom uvođenju rad­ ničkih kolektiva u sovjetsku vlast. Znam o da je iz ove diskusije Lenjin izašao kao pobjednik, pa će nas zanim ati koji su ga razlozi naveli do odbaci zahtje­ ve »radničke opozicije« u sm islu neposrednijeg^učeš­ ća radnih kolektiva u sovjetsk oj vlasti. Lenjin je b io protiv učešća sindikata u rukovode182

nju proizvodnjom ili privredom , jer je vidio u tom e zapostavljanje uloge partije. »Ako sindikati, to jest 9/10 bespartijskih radnika određuje (»obavezne kan­ didature«) upravljanje industrijom , čem u onda par ti ja? I logički, i teorijski, i praktički, ovo o čem u je govorio Buharin znači rascjep partije, tačnije: prekid sindikalista s partijom.« ( Sočinenija, 32, str. 30.) Le­ njin nije sm atrao da ie većina radničke klase u tom času u Sovjetskom Savezu dorasla funkciji uprav­ ljanja industrijom . Za t u j jjogu b ila je sposobna je­ dino »avangarda, p roletarijata«. Ali je postojao i oz­ biljniji razlog s kojeg se Ljenin suprotstavio ovoj ideji: prevlast_seljaštva_u ^ em ljir odnosno ^suviše ta­ nak i beznačajan sloj proletarijata, koji je sam o pomoču jedne čvrste p olitičke avangardističke orga: nizacije m ogao održati svoju rukovodeću ulogu u zemlji. U odgovoru Buharm u Lenjin nastoji preci­ zirati prirodu sovjetske države i upozoriti na njenu specifičnost: »R adnička j^ Нгу^лга apstrakcija U stvari[mi im am o, u prvom redur radničku državu s tom karakteristikom što u zem lji ne prevladavaju rarjnirkrT, seliaćka n a se lia ; i u drugom redu, radnirkn _ d f ^ v u s birokratskom d eform acijom.« (fbid. str. 28.) Z aostalost radničke klase i brojčana prevlast seljačkih m asa stavlja nužno u pitanje odr­ žanje diktature proletarijata, i stoga je potrebno svako pitanje postavljati politički, to jest kao pita­ nje jačanja partije. »Politički pristup znači ovo: ako priđemo sindikatim a nepravilno, izgubit ćem o so­ vjetsku vlast, diktaturu proletarijata. (R askid par­ tije sa sindikatim a u uvjetim a da je partija u krivu, sigurno bi u takvoj seljačkoj zem lji kao što je Ru­ sija, oborila sovjetsku vlast.)« (Ibid. str. 62.) Stoga je zadaća_sindikata da bude škola radničke k la se_ i da pridonose iačaniu partije, a пелцепи^ slabljenju, le n jin , m eđutim , u načelu" ne odbija m ogu ćn ošF lie183

posrednog uvlačenja radnih kolektiva u vlast u dru gim u vjetim a, nakon izvjesn og ek onom skog i soci jalnog razvitka S ovjetsk og Saveza. »Tek kad se elek trifik acija raširi po čitavoj zemlji posvuda; ako to uradim o za dvad eset godina, bit ć to nečuveno brzo. To se ne m ože uraditi brzo. No tad a se m o ž e m o p o r a z g o v o r iti o to m e d a predamc prava sindikatim a, a do toga vrem ena ovo ostaje obm ana radnih ljudi. D iktatura proletarijata najsta bilnija je m eđu ljudim a, jer je ovdje povjerenje iz boreno d jelim a i stoga što je partija oštro bdjela da se ne raspline. A što to znači? Znade li već svaki radnik kako valja upravljati dr žavom ? Praktički, ljudi znaju da su to priče, da i nas m ilijuni sindikalno organiziranih radnika pro življavaju tek ono o čem u sm o govorili da su sindi kati škola kom unizm a i upravljanja. Kad oni probe rave u toj školi nekoliko godina, naučit će, no to idi sporo. Mi čak i n ep ism en ost nism o likvidirali. M znam o kako se radnici povezani sa seljacim a predr ju neproleterskim parolam a. Tko bi upravljao o I radnika? N ekoliko tisu ća na čitavu R usiju, i to j i sve. Budem o li rekli da p artija ne provodi kandidc i van je i upravlja, to će zvučati vrlo demokratični i na* tom e se m ogu čak zadobiti glasovi, ali ne za du go. S tim e b ism o izgubili diktaturu proletarijata. (Ibid. str. 40.) N isu li jasni razlozi zašto je Lenjin odbijao »in dustrijsku dem okraciju« (k oja m u se inače već kao pojam nije svidjela!): za ostalost ruskog radništva neznatan broj radnika osp osob ljen ih za upravljanje (nekoliko tisuća na stop edeset m ilijuna lju di!), utje caj seljaštva kao pretežne m ase naroda, doduše sa veznika proletarijata, ali politički drugačije usmje renog. Svaka ideja koja bi ličila na radničko samo­ 184

upravljanje činila m u se u toj situaciji utopijom koja bi ugrozila diktaturu proletarijata, diktaturu, u stvari, jedne revolucionarne elite koja je uprav­ ljanje zem ljom m orala podjednako povezivati s odgojem vlastitih političkih pristalica. Ipak, vidim o da je Lenjin dopuštao da nakon opčeg socijalnog na­ pretka zemlje i određenih prom jena i^njenoj__slrukiuri 7 Л neknÏÏkYwjër.eni]a t d v a d é ^ ^ g o dina m oguče!) uvjeti za neposredni je učešće radnika u upravljanju proizvodnjom i zem ljom dozru. ». ..O v e uslove, kao ekonomske uvjete, ne m ozem o^doista sm atrati ispu­ njenima prije nego što u sitnoj proizvodnji i privre­ di i u zem ljoradnji ostane m anji dio od polovine u naseljima i narodnom gospodarstvu.« (Ibid. str. 80.) Vidimo kako, s obzirom na ekonom ske i dem o­ grafske uvjete, Lenjin predviđa da je jedna zem lja nazrela za neposrednu dem okraciju tek onda kad baiem veći dio stanovništva radi u socijaliziranoj pri­ vredi i kad urbanizacija zahvati polovinu stanovni­ štva. To je, dakako, rečeno tako otprilike, kao per­ spektiva. Za nas je važno napom e pnti Hn Тл-.пјтп nije :spustio iz vida pniielaz diktature proletarijata na neposrednu dem okraciju i na određene oblike rad­ ničkog" sam oupravljanja, ah je to vezao uz određene MstorijsKe^ odnosno socijalno^ekohom ske uvjete. Lenjin je iakoder Ђш potpuno svjestan opasnosti_ biroiratizma i isticao potrebu b orbe p rotiv njega, .ali 2a tu borbu nije vidio drugog načina osim sam e ak­ cije partije i onih prinudnih sredstava kojim a ras­ polaže proleterska država kao takva. U toj istoj di­ skusiji on odgovara Šljapnikovu: »Završavajući svoju riječ šlja p n ik o v je rekao: 'Do­ končajmo birokratizam države i birokratizam naiodne privrede.' Ja tvrdim da je ovo dem agogija. Hi smo stavili birokratizam na dnevni red već po­ četkom jula prošle godine. U julu prošle godine, 185

poslije IX kongresa RKP, i Preobraženski je posta­ vio p itanje — nem a li u nas ispada birokratizm a. Po­ gledajm o. U augustu je Centralni k om itet prihvatio pism o Zinovjeva — b orite se s birokratizm om . U septem bru se sastala p artijska k on feren cija i to pri­ hvatila. Znači, nije Lenjin izm islio novi put, kao što kaže Trocki, već je partija rekla: 'Pojavila se nova bolest, p ogledajm o dobro.' U julu je Preobraženski postavio to pitanje, u augustu slijed i p ism o Zinov­ jeva, u septem bru — partijsk a konferencija, a u decem bru — na K ongresu so vjeta — golem i referat 0 birokratizm u. Mi sm o u Program u godine 1919. napisali da u nas im a birokratizm a. Onaj tko vam predlaže da okončam o birokratizam , taj je demagog. Ako istupaju pred vam a i govore 'dokrajčim o biro­ kraciju' — to je dem agogija. To je glupost. S^birokracijom ćem o se boriti m nogo godina, a_ tk o mjsli drugačije, taj se bavi šarlatan stvom i dem agogijom , j eTjLPbT pri?vi a cfafi ^birokratiza m Ip o treb n o j ej&xLmu. m jera, potrebna je opća pism enost, o pća kultura, o p ce_ u čestv o v a n je u radm čko-seljačkoj inspekciji.« (Ibid. str. 47.1 ~~~ Lenjin ie shvaćao opasn ost birokratizm a i _ sraatrao je da se borba protiv njega m ože v o d iti samo u skladu sa stv a r n in w n o g u c n o stim a, a prije svega s a s l varm m u čestvovan jem r ^ h i k a _ il^eljaka^u or­ ganim a d m š t vene in sp ek cije. Znamo, doduše, da je kasniji razvitak dao pravo Šljapnikovu, jer se so­ vjetsko društvo kroz čitav staljin sk i period razvijalo u sm jeru izrazitog etatističk og i birokratiziranog so­ cijalizm a. M eđutim , m ožem o slobodno pretpostavljati da bi Lenjin tražio lijeka ovakvom razvitku, pa bi vjerojatno u toku godina m noge ideje Šljapnikova 1 drugih došle na dnevni red, m ože biti i ranije nego što je to Lenjin p retpostavljao. N akon prvih dviju p etoljetki, kad je već znatno izm ijenjena struktura 186

društva i kad je »Staljinski ustav« 1936. m ogao ob­ javiti iščezavanje društvenih klasa, ovaj bi problem sigurno postao sasvim aktuelan. No, Staljin je već išao sm jerom koji je dem okratske deform acije do veo do njihova apsurda. Dogodilo se da su etatističk e koncepcije prim ile tako čvrsto tlo u Sovjetskom Savezu da je noiava radn ičkog sam oupravi j an ja u Jugoslaviji prim ij ena séT krajnjim nepovjerenjem i oštrim kritikam a~kôje su išle sve ĆtćT^optužbi zbog »revizionizm a«. Odmah nakon sm rti Staljina nije b ilo rijetko u sovjetskoj publicistici da se piše o jugoslavenskom radničkom samoupravljanju kao o »slabljenju diktature prole­ tarijata«, »prudonizmu«, »potcjenjivanju uloge rad­ ničke avangarde u izgradnji socijalizm a«, »uvođenju buržoaske konkurencije«, »lokalnim egoističnim ten­ dencijama«, a to je sve išlo protiv osnovnog »jedin­ stva socijalističke privrede«, pa su Jugoslaviju op­ tuživali ne sam o zbog »revizije m arksističko-lenjm i­ stičke doktrine« već i zbog »cijepanja internacional­ nog kom unističkog pokreta«. Što se tiče tog perioda, htjeli bism o se osvrnuti sam o na stavove sovjetskog akademika A. Rum janceva, jer je on veom a tipičan za etatističke koncepcije u socijalističk om sistem u. On je objavio članak »Socijalistička stvarnost i 'te­ orije' druga Kardelja«,1 na koji ćem o se osvrnuti. Usprkos naslovu, ne doznajem o u R um jancevljevu napisu ništa o »socijalističkoj stvarnosti«, na koju bi se zaista bilo potrebno obratiti, naučno i doku­ mentirano, ako želim o doći do nekog zaključka o koristi ili štetn osti radničkog sam oupravljanja. Rumjancev se u svojoj argum entaciji ograničava isklju1 Članak je objavljen u sovjetskom časopisu Kom unist, br. 18, 1956, kao odgovor na govor E. Kardelja održan u Narodnoj skup­ i n i 7. XII 1956. Članak su prenijeli teorijski časopisi i drugih komunističkih partija, pa on ilustrira oficijeln o m išljenje u to vrijeme u kom unističkim partijam a.

187

čivo na navođenje već dobro poznatih teorija o di­ ktaturi proletarijata i o centraliziranoj privredi, u kojim »teorijama« izdvojeni citati, bez obzira na vri­ jem e i prostor u kojim a su svojevrem en o nastali, zauzim aju, po običaju, m jesto čin jenica i zaključa­ ka. No, valja reći da bi bilo i čudo kad bi iz Rum* jancevljeva članka n ešto doznali o »socijalističkoj stvarnosti«, kad je dobro poznato da su neke osnov­ ne društvene nauke, kao što su em pirička sociolo­ gija i socijalna p sih ologija ili kulturna antropologija, u Sovjetsk om Savezu tek na početku svojeg razvitka. Stoga je i članak R um janceva, kao i drugi slični proizvodi spekulativnog duha, m nogo značajniji po svojoj intenciji nego po stvarnoj analizi predm eta o kojem u se radi. Da ne b ism o zam arali čitaoca op­ širnijim citiranjem , navest ćem o sam o da se a r g u ­ m entacija R um janceya p r o tiv , radničkog ^samoupravljanja uglavnom svodi na dva argum enta: (prvo, ono znači slabljenje diktature proletarija t a ^ d f^ gb, ono je u s u p r o t n o s t is _ planiranjem jed in stv ene socijali­ stičke privrede. 15п о bi značilo^ prem a tom e, isto­ vrem eno i p olitičko i ekon om sk o slabljenje socija­ lističke izgracTnje.^ lo je suštin a argum entacije Rumjancevâ i d r u g ih nekih autora, iajgp priznaju da rad­ nički savjeti kao pojava zaslužuju izvjesnu pažnju. Mi ovdje nem am o nam jeru da se bavim o politič­ kom stranom radničkog sam oupravljanja, kao pro­ cesa socijalističk e dem okratizacije društva, nego vi­ še njegovim značenjem u hum anizaciji položaja rad­ nika u proizvodnji i u proizvodnim odnosim a, iako su oba vida u p osljednjoj konsekvenciji neodvojivi. Kao što b i r o kra t skp-e t a t is tič ke tendencije u ^rukovo­ đenju privredom znače isto v r e m e n p ^ o litič k p ijekonom sko sputavanje društvenih prava čo vjek a, tako radničko sam oupravljanje znači isto v rem eno i Ј зо јјtičko Tnékonomsko osam ostaljivan je i daljnju demo; 188

kratizaciju društvenih odnosa. R um jancev sm atra da je m kovođenjF~privredom isključivo stvar »pro­ leterske države«. Tako on kaže: »Upravljanje proiz­ vodnjom u skladu s objektivnim potrebam a razvitka materijalnog društva m ože se vršiti jedino u im e i pomoću m andata radničke klase, svih radnika, sa strane proleterske države.« Princip države je cen­ tralizacija svih društvenih fun kcija. Zato je razu­ mljivo da joj je suprotna ona teza koja postavlja te­ žište na određenu decentralizaciju tih funkcija, na jačanje društvene baze u obliku radničkih savjeta, komuna i uloge sam ih građana u cilju oslobađanja socijalističkih snaga unutar sam og društva. М апсЈе već u svpjim ranim radovim a upozoravao da je jedna od karakteristika »birokratskog m en­ taliteta« da u društvenim odnosim a ne vidi »kon­ kretnog« čovjeka već sam o »apstraktnog« čovjeka, ne čovjeka s njegovim individualnim osobinam a i interesima već sam o čoviek a s nekim form alnim i »općim« interesim a i »općom sviješću «. Običaj je birokrata da polaze u određivanju društvenih odnosa samo od »općih interesa« ili »državnih interesa«, a*ispuštaju iz vida »pojedinačne« interese i stvarne ljudske situacije, ^ а г х je, razum ije se, pokazao da takav m entalitet i dovodi jjo odvajanja »glave« od »baze«, državne hijerarhije od m asa, te da dijalek­ tika društvene organizacije m ora ići u sm islu dija­ lektičkog povezivanja općih i pojedinačnih interesa, odnosno oslobađanja društvenih i individualnih fak­ tora, kako ù političkom tako, i još više, u ekonom ­ skom životu društva. N išta nije više tuđe duhu m ark­ sizma nego stav koji R um jancev uzim a kao odlučan argument protiv radničkog sam oupravljanja: »Člano­ vi rukovodećih organa u ekonom iji po m andatu rad­ ničke klase, kao što je poznato, jesu izborni, mogu biti opozvani i dužni su polagati račune pred m asa­ 189

ma. Organi Države (!) pod kon trolom su avangarde radnika — K om unističkć“ partije — kao i sindikata i ■'cfmgih d r u štv e n ih organizacija. M aterijalni proces rada, po sam oj svojoj su štin i, traži p od vrgavan je_vol l e f i yih volji jednoga jed in og (!), opunom oćenog od socijalističk og društva i odgovornog pred njim . Io o đ g o v a ra ^ n tereiim a svih radnika7~A ‘sv jesni radnici ne m ogu a da se ne podvrgnu on om e što predstavlja opci j n te r e s ( ! ).« Dakle, prem a ovom stavu, rukovođenje ekonom i­ jom vrši se isključivo preko organa izvršne državne vlasti, koja je, doduše, odgovorna pred parlam entom , i njega radnici m ogu svake četvrte ili p ete godine da sm ijene. A ono zašto radnici stvarno glasaju na izborim a kad biraju svoje predstavnike, opet je sam o, kao što znam o, »opća linija« društvenog raz­ vitka, tako da se praktično u čestvovanje radnika, i to onih, kako ističe R um jancev, »svjesnih«, svodi na poštivan je »općeg interesa«. Kad god se susrećem o sa birokratsko-etali^tičkim koncepcijam a, koje vole u stvarim a neposrednih društvenih odnosa_ na­ stupat^ Ts argumghlijgia^»ôpcëg^ interesa« (bez obzira na to da li se on tum ači socija lističk i ili kapitalisti­ čki), onda J e zadatak m ark sista da u p ozore ^fta-dva bitna m om enta socijalističk e dem okracije: ф ) у pove zarošt~~5ruštvene svijesti šTcoHkretmm , neposrednim d ru štv enim o d n osim a, koji idu od po je d in a čn i/г_ do najop ćenitijih, od incfividualnih, grupnih do općedniš tv e m h ja čiji društveni ob liči po svojoj postepenosT:i F u sk lađ en osti (u^smTslu »direlctne dem okracije«) odgovarani Marxovu p o stu latu: »Prije svega^ treba izbjeći da se društvo ponovo kào^apsTrakcija ne učvrsti nasuprot pojedincu^« ~ ïa ïïv a apstrakcija i. d osljean o, izvor m istifik a cije jest i svaki »opći inte­ res« koji radnik ne m ože u neposrednoj društverr^f praksi provjeriti kao »svoj« ili »vlastiti« interes 190

(»Ideja se uvijek osram otila kad se lučila od inte­ resa«, Marx ) ;/b )) povezanost svijesti, odgovornosti i »idejnosti« rađmka^ ili ^neposrednih proizvođača s njihovom stvarn om ulogom u proizvodnom procesu. Mt~ ćem tr^e pozabaviti sam o ovim drugim mornentom, iako će biti vidljivo iz teksta da su ova dva momenta nerazdvojiva, te da se m eđusobno najuže uvjetuju. Sim ptom atično je da nećem o n išta naći ni o jednom ni o drugom m om entu u sovjetskoj publi­ cistici, iako se ovdje radi o osnovnim pitanjim a so­ cijalističkog hum anizm a bez kojega je i sam socija­ listički sadržaj društvenog uređenja nezam isliv.

Humanizaciju rađa kao n eposredni zadatak socija­ lističke revolucije

Radnička klasa ne bi bila faktor općega društve­ nog oslobođenja ili em ancipacije čovjeka kad s uki­ danjem klasnih su protnosti i klasne eksploatacije ne bi oslobodila čovjeka od nekih oblika »ropstva rada«, podložnosti čovjeka p od jeli rada i proizvodnim odnosima koji ga udaljuju od n jegove sam ostalnosti i punije ličnosti. Zato Marx u glosam a K ritik e G ot­ skog programa p ostaylja kao. cilj kom unističkoga društva slijedeće: »U višoj fazi kom unističkog društva^Jcad iščezne ropsko podvrgavanje pojedinca podjeli rada i zajedno"--> njom e~ suprotnost izm eđu rifëlektualnog i m anuèlnog rada, kad rad p ostane зе samo- sredstvo ža “život već prva potreba p osto­ janja, kad se u slijed razvitka p ojedinca u svim prav2£hà (!) povećaju i proizvodne snage ( !), t e _ kad ižvorf kolektivnog bogatstva izbiju u izobilju, &mo tada bit će prevladan uski horizont buržo191

askog prava i društvo će m oći n apisati na svoju za stavu: od svakog prem a njegovim sposobnostim a svakom e prem a njegovim potrebam a.« Iako Marx ukidanje p odjele“ iia intelektualni i ma nueln i rad stavlja tek u višu fazu komunističkog društva (danas bi Marx pred pojavom nevjerojatnog razvitaka proizvodnih sila d opu stio tu m ogućnost i za ranije historijsk e form a cije!), značajno je da vrlo dobro uočava n ešto što su potvrdila i suvremena psihološka istraživanja, kad se radi o radniku proiz vođaču, naim e da svest raniji razvitak ličn osti pogo duje razvitku sam ih proizvodnih snaga! Iako je po­ djela rada i,^dosljedno, sp ecijalizacija u radu jedan od preduvjeta m odernog razvitka proizvodnih sna ga, vidjelo se da proizvodnost opada kad takva po djela prekorači izvjesne granice. To važi jednake za intelektualni kao i za m anuelni rad. Pretjeran: S£eciializacija zatupljuje proizvodnu m oć čovjek: Na značaj svestranog razvitka radnika u uvjetini: proizvodnje upozorava Marx i u Kapitalu, gdje go vori o tom e da nauka i tehnika neprestano revoir cioniraju tehničku osnovu proizvodnje, a s time funkcije radnika kao i sam u organizaciju rada. Ne dok se u kapitalističkim u vjetim a ove prom jene vršt stihijski, potrebno je priznati »m nogostranost rac nika« kao opći zakon proizvodnje i njoj prilagodit organizaciju proizvodnje. »Ali dok se m ijenjanje ra da, kaže Marx, ostvaruje sam o kao nadm oćni pri rodni zakon i sa slijepim razornim djelovanjem ne k og prirodnog zakona koji svuda udara na zapreke sam a krupna industrija svojim katastrofam a čini pi tanjem života ili sm rti da se m ijenjanje rada, a otuc što je m oguća veća m nogostranost radnika, prizn: kao opći zakon društvene proizvodnje i da se odnos prilagode njegovom norm alnom ostvarivanju. On: čini pitanjem života ili sm rti da se čudovišni fakat

192

bijednog radnog stanovništva, koje se drži u rezervi, raspoloživo za prom jenljive eksploatacione potrebe kapitala, zam ijeni apsolutnom raspoloživošcu čovje­ ka za prom jenljive zahtjeve rada; da se djelim ična individua, koja je nosilac sam o jedne djelim ične društvene funkcije, zam ijeni svestrano razvijenom individuom, za koju su različne društvene funkcije načini djelatnosti koji se sukcesivno sm jenjuju.« (Sv. I, str. 352, Kultura, 1958.) Marx ovdje, prije svega, im a u vidu potrebno ško­ lovanje koje će radnika načiniti sposobnijim da vrši različite poslove u vezi s prom jenam a u radu. Im a u vidu i određene službe profesionalne orijentacije i selekcije^ Ali je za naš problem m om entano važnija Магхоva jri i sac^da_ »djelom ičnog radnika« — radnika koji vrši samo djelom ične parcijalne p oslove u proizvod­ nji — treba zam ijeniti »punorazvijenim pojedin­ cem«, koji vrši sam , aktivno, u »jaznim_J sukcesTvriTm oblicim a« (što znači različite radove u različito vrijeme), svoje društvene fu nk cije. Marx ističe da je čovjeku u društvenom radu nem oguće u j e d n o m jedinorrT vidu njegove djelatn osti, n aročito u indu­ strijskoj proizvodnji, doći do p otpunosti i cjelovi­ tosti? On~tčT m ože postići sukcesivnim - radovim a. N je­ gova djelatnost ne sm ije biti ograničena sam o na njegov tokarski sto, već se m ora proširiti na rad u račfioniĆI, tvorničkoj upravi, sindikalnoj dvorani, u kulturnom zabavištu ili sportskom društvu, da i ne govorimo o raznim političk im organizacijama! N ije potrebno isticati da se tu radi o neposrednim za­ dacima pred kojim a stoji radnička klasa, a koje mora rješavati kako u kapitalizm u (koliko joj on to dopušta) tako i u socijalizm u, gdje im a punu m o­ gućnost da to ostvari vodeći računa o u vjetim a eko­ nomskog razvitka, to jest o m aterijalnim snagam a 13 Supek

193

kojim a raspolaže u d atom h isto rijsk o m momentu gam a k ojim a raspolaže u d atom h isto rijsk om mo H um anizacija rada n ije zadatak određene e tape so c ija listič k e iz g r a d n je društva, već je to neposredni zadatak socija lističk e revolucije. A hum anizacija гг da ne sa sto ji se sam o _ц~ stvaranju "povoljnih obj ek tivnih fizičkih u vjeta rada, već isto vrem eno, i još više, u ostvarivanju^ su b jek tivn ih u v iefa rad a, tj. čovječn ih odnosa, koji ja č aju svakodnevno i neposred no so cijalističk u sv ijest radnika. N o, to n ije same pitan je h um an ostî ili so cija lističk e svijesti, već je to i pitanje sam ih proizvodnih snaga jednoga socija lističk og društva. Pa ako buržoaski teoretičari nisu koji put nacistu s u logom socija lističk ih odnosa, on su savršeno n acistu sa značajem neposrednog uče stvovanja radnika u proizvodnji, odn osn o s utjeca jem sam e sv ijesti o u čestvovan ju na proizvodnos rada. P otonji problem p ostao je važan naročito velikoj serijskoj ind ustrijsk oj proizvodnji, pa je i pitanje radničkih savjeta i uopće radničkog same upravljanja, sa gled išta proizvodn osti rada, akutnii u socijalističk im zem ljam a s razvijenom serijskom proizvodnjom nego, eventualno, kod nas.

194

0.

PSIHOLOŠKE I SOCIJALNE POSLJEDICE AUTO­ MATIZACIJE

Odnos čovjeka i rada. — Već je H egel predvidio ja bi stroj m ogao potpuno zam ijeniti čovjeka u pro­ cesu rada. U P rincipim a filozofije p rava (1821) kaže: Apstrakcija proizvodnje čini rad sve više m eha­ ničkim pa je m oguće da na kraju čovjek bude iz njega sasvim isključen i zam ijenjen strojem .« Ova izjava, stara više od jednog stoljeća, postala je danas banalna istina. Vidjeli sm o u N avilleovoj shem i da u au tom atiziranoiruradu stroj preuzim a na sebe jedan ili više ladnih postupaka koje je ranije vršio čovjek, tak o, da čovjek doslovno biva isk ljučen iz proizvodnog procesa i staje pokraj njega, to jestfra d n u proizvodiu~TunkćIju zam jenju je fkontrolnom funkcijom . Stroj sađa~vrši radneToperacije'^ia jedan autonom an način, sto znači da ritam i oblik tih operacija nije podlo­ žan mehanici ljudskog pokreta i ritm a. Stroj nije više alat koji usavršava ljudske pokrete, snagom , preciznošću i brzinom , već je to sasvim nova vanj­ ska sredina na koju se čovjek m ora na nov način prilagoditi. V idjeli sm o da m u je u toku m ehanizi­ ranog rada sam m aterijal, čije je osobine prije majstor-zanatlija veom a dobro poznavao, p ostao n ešto strano i otuđeno, a sada m u to p ostaje i sam alat loji se pretvorio u autom atizam . Stroj n ije .v iš e posrednik između čojvjeka i_ prirode koju čovjek pre­ rađuje, već je stroj sam p ostao jed n a nova sredina üje mu posredovanje s prirodom ostaje nep oznato (ukoliko nije tehničar-konstruktor). Napredak nauke i teh n ologije načinio je proizvod­ 13*

195

ne zadatke autonom nim a, pa čovjek sam o povreme­ no intervenira u njihov tok, čim e je izgubljena po­ četna cjelo v ito st rada. Ona je bila izgubljena već uslijed »rasparčanog rada« u lančanoj proizvodnji, ali sada čovjek više ni p om oću stroja-alata ne djeluje na prirodu, tako da je izgubljen sm isao radne geste kao neposrednog dodira s prirodom . S toga stroj kao nova tehnička sredina nam eće čovjeku nove radne postupke koji se više ne oblik uju u skladu s ljud­ skim funkcijam a, već prem a funkcijam a stroja, pa se i rad čovjeka pojavlju je sam o kao intervencija unutar pojedinih faza proizvodnog procesa. Čovjek kao p sih ofiziološk i organizam s urođenim dispozicijam a za vršen je određenog rada ili napora, još se više degradira u ovom e radu, budući da jcs m anje u njem u u čestvu je kao cjelovit organizam N orm alni fizički rad pretp ostavlja izvjesno harmo nično djelovanje ek steroceptivn ih o sjetila (oko ii uho) u zajednici sa proprioceptivnim osjetilim a (mi šiona ili tonička o sje tljiv o st), tako da jedan vanjski osjet ili signal u vjetuje napinjanje čitava organizmi i učestvovanje čitava organizm a u određenim pokre tim a, čim e se pokreti i o sjeti ulančavaju u neku vrsti: »kinetičke m elodije« (W allon). Rad na automatizira nim uređajim a, u kidanjem m išićnog napora i kont; nuiranih radnih pokreta, počiva pretežno na ekste roceptivnoj aktivnosti, a proprioceptivna regulacija tek povrem eno intervenira u vršenju diskontinuira nih pokreta. Radnik je p r is ilje n c ije lo vrijem e рга titi signalne ~pTeđaTeT^~aIi^adno~~mtervenirar~samo u određenm m om en tim a, tako da, na prim jer, u tojoi o sâm satnog radnog vrem ena ne radi efektivno više očT~40 m inuta! Jasno daaovaj rad predstavlja velike rasterećenie za^ m išićni ^арогГаП^ on predstavlja te j ^ e o p te r e ć e n je za živčani sistem , jer T ađnik m ora biti budan i onda^lćađ^Tfe~ radiT le r diskontinuirani

196

oblik rada sprečava autom atizaciju radnih pokreta i oslobađanje pažnje, što se n astojalo postići još u ’inčanoj proizvodnji. Rad je postao više perceptivan primanje svjetlosnih ifi zvučnih signala), a istovre­ meno sve više apstraktan ili pojm ovni, jer se svodi na stalno predočivanje toka proizvodnje i onoga što ч ga moglo porem etiti. Radnik se u ovom e radu, ako prividno lakšem i v išeT intejektualnorh. osjeća još više zavisan o d stroja. »U staroi tvornici mi sm o kontrolirali strojeve, a sada oni kontroliraju n as«, izjavljuju radnici. Ipak valja dodati da puna auto­ matizacija dopušta da sam stroj javlja svaki zastoj ili poremetnju, i čak zaustavlja tok proizvodnje dok se ne ukloni sm etnja, čim e je odgovornost za svaku štetu kod operatora um anjena, pa je i sam rad po­ stao mnogo lagodniji. Tako u ovom e radu m ozak intervenira sam o povrem eno, a m išići gotovo nikako. Hoće li nova tehnologija stvoriti tip radnika-asteničnog punoglavca?! ^__ Centralno m jesto u proizvodnji dobiva ^signal ili informacija; čijim se izučavanjem danas m nogo bave libernetičari. Za čovjeka, kao sto rekosm o, ovo zna­ či značajnu prom jenu u psih ofiziologiji rada, jer .ksteroceptivna djelatn ost (prim anje signala) za­ mjenjuju proprioceptivnu (autom atizacija radnih ge­ sta), pa pažnja dolazi u prvi p lan . Ova vrsta rada ne Dolaže toliko na zanatsko isku stvo koliko na svje­ žinu i budnost^ refleksa, pa je vrijedn ost m lađih rad­ nika veća od starijih. B udući d a u ovom poslu više nisu toliko važni bitni elem enti ranije kvalifikacije radnika: znanje, iskustvo, "vještina, odgovornost u frolzvodnji i u odnosu s rad nicim a^ rizik od ob olje­ nja ili nesreća, to se za utvrđivanje radne vrijedno­ sti moraju uvesti ne k i^ n ig i ičriteriji. ~ — *TJ-*vezi šT* radom u autom atiziranim uređajim a Ombredane i Faverge (1955) predložili su ocjenu 197

kvalifikacije na bazi teorije in fo rm a c ija . Prem a ovoj teoriji p rofesionaln i se nivo radnika definira pola­ zeći od signala — prim arnih ili sekundarnih — koje radnik m ora prim iti ili od a sla ti b ilo u obliku nekog rada na stroju bilo u obliku jed n og sim boliziranog saopćenja (rad na elek tron sk im m ozgovim a). Težina posla ocjen jivala bi se prem a kvalitetu poruka (si­ stem signala ili kod ek sa), prem a težini njihova ko­ diranja ili dekodiranja, kao i s obzirom na brzinu kojom je potrebno izvršiti ove postupke. Prem a to­ me, niz .utvrđ en ih p o stupaka sim boličn og karaktera utvrđuje radnu" kvalifik aciju čovjek a7 a nejviše_jijeg o v o s k đ lo v anje ili analiza radnog m iesta, u zetog a p slraH n o bez obziraT na konkretnog radnika. Kvali­ fikacija se sve m anje određuje stečen im znanjem , a sve^ v iše" o 3 ređ en o m u logom ili fun k cijom unutar jed noga strogo teh nološk i definiranog sistem a. ^ K valifik acija sve više m jerï u logu pojedinca u tehničkom i ljudskom sistem u proizvodnje. Dok je u (zan atlijsk oj) fazi A sačinjavala p rofesionalni po­ tencijal koji se nikada nije potpuno upotrebljavao u jednom konkretnom zadatku, ona u (m ehanizira­ noj) fazi B kod kvalificiranih radnika postaje izvje­ sna razina znanja, a ne više profesionalna sposo­ bnost, a kod specijaliziranih radnika određeni radni iznos, to jest sadašnja aktivnost, izm jerena jedino u proizvodnim pojm ovim a. K onačno, u (automatizi ranoj) fazi C ona p o staje profesionalna uloga,_ to jest jedna skupina djelatn osti definiranih pomoću njihova m jesta u proizvodnom toku, koja kao takva pretpostavlja izvjesne p sih ološk e karakteristike.« (Touraine, 1955.) Budući da ovaj rad zavisi više od određenih psihom otoričkih ili fizioloških osobina radnika, od nje­ gova tem peram enta ili karaktera, nego od njegove profesionalne izobrazbe, to nužno utjecaj profesio­ 198

nalnog obrazovanja na položaj u radu p ostaje m anji ili neznatniji. Kako je takav rad, i kod najraznovrs­ nije proizvodnje s obzirom na proizvode, u osnovi uvijek jedan i isti ili jednolik, to ne p o sto ji m oguć­ nost nekog napredovanja u njem u na osnovu steče­ nog iskustva ili znanja. Radnik u njem u ne vidi mogućnost napredovanja, pa se ova važna crta rad­ ničke karijere (sv ijesti o određenom profesionalnom napredovanju) ovdje izgubila ili je barem u išče­ zavanju. Doduše, p ostoji m ogućnost radikalnog sko­ ka iz položaja operatora u položaj polivalentnog kvalificiranog radnika ako radnik p rom ijen i1"radno mjesto, to jest prijeđe iz pogona za proizvodnju u pogon za održavanje uređaja u kojem u se radi na visokom zanatlijskom nivou. Ne sam o da radnik nem a u ovoj situaciji percep­ ciju profesionalnog napredovanja, jer ne vidi na koji način posao dopušta stjecanje znanja i preuzi­ manje većih odgovornosti, već se_dob, ili radni s taž, pokazuje kao negativan fa k to r, jer iskustvo nije taксГ važno kao brzina reflek sa . Radnik s godinam a rada postaje slabije prilagođen vrsti posla, a tim e i' manje produktivan, J p a b i m orao dobivati m anju plaću! Međutim, socijalni razlozi, kao što ćem o vidje­ ti, počinju pretezati u nagrađivanju radnika, a ne čisto profesionalni razlozi. Odnos pre m a zanim anju i radnoj zajednici. — Tedna od pozitivnih p osljedica automatizacije__s_£>bzirom na položaj čovjeka u zanim anju jest ukidanje one tradicionalne p od jele na tjelesn i i um ni rad, Ш na »plave bluze« i »bijele ovratnike«. V idjeli sm o da* rad uz autom atizirane uređaje ukida m išićni na­ por, što kao takvo još ne m ora značiti naročiti na­ predak, jer će uvijek b iti ljudskih tem peram enata kojima će potreba za m išićn im naporom biti sasta­ vni dio rada. Rad uz autom atizaciju ne razlikuje se 199

od rada na pisaćem stroju ili na telegrafsk im uređa­ jim a, i radnik, doista, nem a priliku da »zaprlja prste«. Ovaj je rad isto toliko tjelesn i koliko i umni, budući da je dom inantna fun kcija u njem u pažnja i nešto brzih refleksa. Tako ova v rsta rada ukida an­ tagonizm e izm eđu m anuelnog i adm inistrativnog osoblja, a sam im tim stvara veću m ïëgriranost rad­ ni каПГТШпбпГ^оТеТШ^тт: " —M eđutim , рогеЗ^ ove pozitivne crte valja naglasiti odm ah da autom atizirani rad ne ukida jaz izm eđu v isokokvalificiranih i nekvalificiranih ili priučenih radnika. Doduše, jedna od bitnih prom jena u auto­ m atizaciji jest iščezavanje onog n esretnog sloja spe­ cijaliziranih radnika koji tvore glavnu m asu u me­ haniziranom radu. U lančanoj proizvodnji odnos kva­ lificiranih prem a specijaliziranim ili nekvalificiranim radnicim a bio je jedan napram a deset, to jest samo 10% kvalificirane radne snage bilo je d ovoljn o za odr­ žavanje norm alne proizvodnje. U autom atiziranoj proizvodnji ovaj se odnos o sjetljiv o m ijenja. Spe­ cijalizirani radnici iščezavaju, a raste kadar inženjera i^ iso k o s p e c ija liz iranih radnika^ čiia se kvalifikacija pnbfizava_rangu pogonskih inženjera. Pored toga se operatori, iako predstavljaju priučenu radnu snagu, stvaraju na osnovu stroge selekcije, tako đa i njihov izbor predstavlja prom aknuće u 'p rb fesijî. 'Mà taf~nacin stvara^ se jo š_ x iie ^ jâ z nekvalificiranoj radnoj snazi koja u m anjem broju^osfaje^sadržana u struk tu rij^ d ne--snage_za razne pom oćne i nekvali­ ficirane poslove. Pitanje njihove sudbine^ dakako, pitanje je općeg stava prem a školovanju i položaju radne snage. Tako nalazim o u autom atiziranim po­ duzećim a jednu ^ehhicku e littP sa sta v lje n o od inže­ njera, tehničara i visok o k v a lificiranih radnika, i jeđarTveći ili m anji broj, već p r im a vrsti poduzeća, radne snage. Kad je poznata francu 200

ska tvornica autom obila Renault prešla sa m ehani­ zirane proizvodnje kola »Fregatte« na automatizianu (u najvećem dijelu) proizvodnju kola »Dauphine«, struktura se radne snage na konstrukciji cilindarskih uređaja prom ijenila na slijedeći način: Fregatte

Dauphine

Elektromehaničara Mehaničara Adjustera Priučenih radnika

3 6 15 120

6 12 12 20

Ukupno

144

50

Vidimo da su prom jene u strukturi radne snage goleme, i da je osnovna tendencija povećanje visokokvalificirane radne snage i iščezavanje priučenih ili specijaliziranih radnika. Istovrem eno vidim o da se i broj radne snage o sjetljivo j m a n iio . Tendencija ie, dakle, u autom atizaciji: m anje radne snage, ali riše kvalificirane! Ovu tendenciju progresivnog sm a­ njenja žive radne snage, odnosno njena udjela u proizvodnji na račun prošloga ili društveno-apstraktiog rada u obliku nauke i njene prim jene isticao 'е Marx kao jedan od zakona razvitka kapitalističke roizvodnje. Naravno, Qyg^su prom jene u strukturi radne snage povezane s p r e m je š ta n jem radne snage u poduzeću, Vo prem ještanje ne ide tako Iako, jer stvara izvjene probleme. Čovjek je uvijek sprem an da prihvati promjenu radnog m jesta ako je takva prom jena po­ dana ša,_j^Qj^ io n a ln im prom aknućem , ali joj daiejDtgpr_a.ko je vezana sa profesionalnim nazadovajest padanjem na m anje vrijedni posao, a 1(L se događa s jednim dijelom sp ecijaliziranih radп^ а- Njim a i ne preostaje drugo nego prihvaćanje bbije kvalificiranog posla ili traženje sličnog posla unekom drugom poduzeću, ukoliko nisu izloženi ne­ 201'

zaposlenosti. Upravo s ovim glob aln im sm anjenjem radne snage danas se počin je, kao p ersp ek tiva, po­ stavljati p itanje takozvane tehnološke neza posle• nosti — n em ogu ćn osti zap ošljavanja suviška radne 'snage ko'pjTau to m a tiza ciia svakog dana o slob ađa Naravno, nesuvrem enim u v jetim a p o sto ji za to jedan lijek, naim e, skraćenje radnog"^vremenaT ali i ono im a svoje granice u jednom proizvodnom sistemu. U kap italističk om to su p rije svega ekonom ske, a u socijalističk om će se vjerojatn o p ojaviti neke psiho­ loške ili socijaln e granice. Spom enili sm o da se u m jesto specijaliziranog rad nika sada p ojavlju je visokok valificirani radnik i tehničarski kadar. M eđutim , ovoga visokokvalifici­ ranog, radnika, ne _ualazimo toliko u sam oj radionici za izradbu ili preradbu proizvoda koliko u radioni čam a za o d ržavanje strojeva ili za izradu alata. Вго ovih radnika u m odernim tvornicam a n ije u opada nju, nego je u porastu. N jihov rad, s obzirom na sve kom pliciranije uređaje, traži v iši stručni ili tehničk nivo^znanja. Sam a kontrola funkcioniranja strojev traži vrlo razvijena tehnička znanja, koja se sastoj u čitanju proizvodnih program a izraženih u brojka ma, sim bolim a, crtežim a, riječim a i tako dalje. 1 tom pogledu m ožem o slobodno govoriti o izvjesne revalorizaciji zanatskog obrazovanja. OperatoriJ&j neposredno kontroliraju^ rad autom atiziranih stroie va^ m oraju im ati polivalentan naobrazbu i m oraju pc sjedovati sp osob n ost d a sh vate cjelin u proizvodnog procesa. Na taj~n acm dolazi do prevladavanja- one raspârcânosti zanim anja koja je toliko otuđivala rac nika uz tekuću vrpcu. Pored visokokvalificiranih radnika pojavljuj e ^ bixuni__tehničarski kadar k o ji radi zajedno s inžt n jerskiin, kadrom na zadacim a programiranja,~ niranja, kontrole proizvodnje ili kvaliteta i drugh 202

zadacim a. Ovo osob lje u m odernim tvornicam a do­ seže i 30% dd ukupnog osoblja! N aročito tehnički kadar m ože biti brojčano jak u onim slučajevim a kad je proizvodnja povezana s kontrolom i poprav­ cima proizvedenih strojeva na sam om terenu, kao što je slučaj u proizvodnji uredskih autom atiziranih strojeva za računanje, klasiranje, itd. Tehnički je kadar u ovom slučaju obavezan da vrši povrem enu inspekciju na terenu i da uklanja eventualne kva­ rove. Ovaj tip tehničkog kadra predstavlja novi tip samostalnog zanatlijeA_jpremda strogo specijaliziranog za o dređene -poslove. On svoje poslove vrši sasvim sam ostalno i bez neposrednog nadzora nadre­ đenih u proizvodnji. Postoji jedna bitna prom jena u profesionalnom položaju radnika u au tom atiziranoj proizvod nji: to je veća I n te griranost radnika u sa m proizvodni proces, j i time i jj^ sa m radni ko lektiv. Veća integrira­ nost u sam proizvodni proces vidi se u^ iščezavanju oci jalne hijerarhije (poslovođ a i šefova pogona) kao neposrednih rukovodilaca~~~pošIom7 jer sada sam stroj rukovodi p o slom radnika, to jest njegov je posao unaprijed određen čvrsto prem a jednoj tehno­ loškoj shem i proizvodnje koja je unaprijed izrađena u uredu za ^ o g r a m im n je 'J d a k le . od^ jednog njem u dalekog i m anje-više anonim nog autoriteta. Ako prom atram o "razvitak socijalne hijerarhije u rukovođenju neposrednom proizvodnjom , onda ćem o vidjeti da u zanatskoj proizvodnji radnik neposrednq_materijalno zavisi od poslodavca koji ga u n aj­ mljuje, ali je daleko sam ostaln iji u odlukam a u l oku same proizvodnje ili izrade neke rob e. Radnik sam cdređuje ritam , način i k oličinu svojeg rada, pa se stoga pojavljuje poslovođa, kao predstavnik autori­ teta ili vlasti poslod avca, da Tri vršio pritisak na radnika da brže proizvodi. V idjeli sm o da se u meha203

nizira.p^j p m iyvodnji ovai odnos bitno m ijenja, jer “radnik ne m ože sam određivati tem po svojeg rada, -njppnii n a m e tn u t općim k olek tivnim temp n m sa m e tekuće v rp ce. Zato se i uloga predradnika ili poslovođ e izm ijen ila. On više nije prisiljen požu rivati radnika, ali je, naprotiv, obavezan da ga zàmijenTjkad tren utaka napusti svoje radno m je s tc ^ T a k o se u m jesto predradnika pojavio pom agač u radu (utility-m an) koji m ože za­ m ijeniti niz radnika na raznim radnim m jestim a, pa predstavlja jednu vrstu polivalen tn og radnika, iako u novom sm islu, budući da radi sam o veći broj ina­ če djelom ičnih radnih operacija. N o, ovdje je zna­ čajno da se na m jestu jednoga živog autoriteta poja­ vljuje jedan bezlični i nepoznati, jer su radni nalozi utvrđeni tehničkom organizacijom rada. Tako je je­ dan socijalni i adm inistrativni autoritet u proizvod nji zam ijenio jedan drugi više tehnički ili tehnokratski, koji u sebi uklju ču je veću centralizaciju i koordinaciju proizvodnih funkcija. R azum ije se, to je dovelo do sm anjenja m ogućnosti »komandiranja< u proizvodnji, a tim e i do ograničenja slobodnih ljudskih odluka. Tehnološka organizacija proizvod nje sve je više ograničavala polje slobodnih ljudskih odluka, a ovo ograničavanja došlo je do maksimuma s autom atizacijom . Тдко se »donošenje odluka« i »nošenje odgovor nosti« u proizvodnji p ostep en o pom icalo jftTema vrhu proizvodne organizacije. M eđutim , M. Crozier upo­ zorava da velika vrijed nost sam ih uređaja, krupne investicije, a i sam rizik na tržištu, n astoje u takvu radnom kolektivu prebaciti odgovornost prem a vrhu. prem a m enadžerim a kako bi »više instancije« snosile odgovornost u uvjetim a oštre konkurencije za mo­ guće neuspjehe. N em a sum nje da ova tendencija preb acivan^ ^nHanvrvmnct; prem a vrhovim a ide no 204

uštrb inicijative i »slobodnog odlučivanja« pojedinaca. Visoki tehnološki nivo proizvodnje, naučni značaj* radne organizacije, visoka vrijednost investiranih sredstava za proizvodnju, povezanost radnih funkcija — sve to rađa veću integriranost radnika i u sam radni kolektiv. S. M allet (N ova radnička klasa, Paris 1963) upozorava da su se m eđuljudski odnosi u automatiziranom poduzeću osjetljiv o izm ijenili u uspo­ redbi s m ehaniziranom proizvodnjom . U mehaniziIano j proizvodnji radni se kolektiv m ože usporediti s pješadijskim bataljonom kojem u je na čelu strogi kdmahdanC~čiji autoritet od ovih izoliranih p ojedi­ naca stvara čvrstu cjelin u . N aprotiv, radni kolektiv ii jednoj autom atiziranoi tvornici prije _liči sadiï jednoga velikog aviona, gdje su funkcije stro­ fo TaspodTTeljene, ali svaki osjeća Ha z a visi od dru­ goga T^da^zâjedno snose zajedničku odgovornost za ušpjeTT u zadatku! U p otonjem slučaju, naravno, hije:arhijškr~odftosi nisu toliko naglašeni i p ostoji veći osjećaj solidarnosti m eđu pojedinim proizvodnim grupama u radnom kolektivu. Tako su i odnosi izneđu inženjera i tehničara ili sefo v a postrojenja i radnika m nogo^bolji^L -često _puta.-doïazi inicijativa od prvih za j o b o l j š anje,_-položaja radnika. Ovo je uvjetovano većom privrženošću tehničkog kadra sa­ moj organizaciji posla i proizvodnji, pa je koji put dobra organizacija p osla radnicim a važnija od visi­ ne plaće. Zanim ljivo j e da radnicjLkoji su u m ehani­ ziranoj proizvodnji jedino polagali na visinu plaće, l6ja^ če~ im izvan rada om ogu ćiti da s e b i j pribave moralnu ili životnu od štetu od zatupljujućeg posla, sada^počinju istica ti značaj dobre organizacije proiffiodnje, i rada ‘Se" ponos zbog" učestvovan ja u ta-

^voj^ptzvodnji

—------

S. Mallet navodi da su inženjeri u nekim francu­ skim autom atiziranim tvornicam a odbili da se učla­ 205

ne u svoje p rofesion aln o udruženje inženjera i tra­ žili da stvore p oseb nu sek ciju u velikoj sindikalnoj organizaciji CGT. Oni su, doduše, d ošli u sukob sa sindikaln im rukovodstvom , i njihova je sek cija bila raspuštena, ali se sličn o dogodilo i s radnicim a u tim istim tvornicam a, jer su odbijali da na inženjere i tehničare gledaju kao na »buržoaziju« ili »radničku aristokraciju«, to je st kao na saveznike poslodavaca. Očito se radi o tom e da pojava autom atizacije iza­ ziva p rom jene u stavovim a radnih kolek tiva i stavlja sindikalni pokret pred neke nove problem e, a ovi se ne m ogu u sp ješn o riješiti starom taktikom klasne borbe koja iz redova radničke klase isključu je tehni­ čki kadar. Tehnički kadar svjestan je da se proizvodnja na visokom teh nološkom nivou ne m ože u sp ješn o ostva­ riti pom oću tradicionalnih sredstava čisto vanjske discipline, već da je za to potrebna dobrovoljna dis­ ciplina, to je st zad ovoljstvo radnika na radnim mje­ stim a, pa je to razlog zašto su skloni da pružaju podršku radničkim zahtjevim a. Isto tako radnici, sa svoje strane, o sjećaju da rukuju veom a skupim ure daj im a i složenom naučnom organizacijom , pa njeno dobro funkcioniranje počin ju sm atrati pitanjem svoje profesionalne časti. R adnik koji je u lančanoj proizvodnji bio sasvim ravnodušan prem a proizvod nj i, sada se uz nju o sjeća lično vezan, a to pridonosi solidarnosti radnog k olektiva i vezanosti uza samo poduzeće. Tako se rađa jedna nova vrsta sindikaiizma, koji bi se m ogao nazvati »upravljačkim sindikalizm om «. Ovaj, za razliku od klasičnog sindikalizma. ne vodi sam o računa o povećanju radničkih nadnica već podjednako i o zahtjevim a radnika za usavrša­ vanjem proizvodnje i za upravljanje proizvodnjom Razum ije se, radničko sam oupravljanje za klasični sindikalizam nije značilo ništa, a za ovaj sindikaii 206

zam ono nešto počinje značiti, pa socijalistički po­ kret mora uzeti u obzir i ove nove težnje radničke klase u autom atiziranoj proizvodnji. To ne znači da radnička klasa u k apitalističkim zem ljam a nem a uopče sm isla za radničko sam oupravljanje, već sa­ mo da to radnici u autom atiziranim poduzećim a osjećaju kao dio svojih neposrednih zahtjeva, jer se protive da jednom prvenstveno naučnom i tehnološ­ kom organizacijom proizvodnje rukovodi netko tko je izvan sam og radnog kolektiva. N eki sm atraju da ra­ dnici idući za upravljačkim zahtjevim a izražavaju >tehnokratske težnje«, čim e bi se udaljavali od klasi­ čne klasne borbe koja polazi od pauperizacije i zah­ tjeva za povišenjem plaća. M eđutim , nem a sum nje da suvremeni razvitak proizvodnje, a s tim e i sam polo­ žaj radničke klase, ide nužno u pravcu povezivanja ladničkih zahtjeva za b o ljim živ o to m sa za h tje v im a :a upravljanjem poduzećim a. M jere nacionalizacije koje se danas provode u k apitalističkim zem ljam a ;ao i opasnost etatističk ih tendencija ovakve zahtje­ ve u punoj m jeri opravdava. Promjene u p la tn o m sistem u. — Razvitak platnog sistema, sagledan historijski, prošao je kroz tri fazer i prvoj, u divljačko vrijem e prvobitne akum ulacije kapitala, plaće su se određivale po zakonu ponude i potražnje na tržištu radne snage, često ispod onog minimuma koji je potreban za reprodukciju radne ^age; u drugoj, pod utjecajem organiziranog rad­ ničkog pokreta i početka socijalnog zakonodavstva, plaće se određuju po kriteriju životnog m inim um a, h bi zadovoljile bitne potrebe čovjeka, to jest pri­ stojan život radniku i njegovoj porodici (to je faza velikih socioloških anketa o budžetim a radničkih porodica — Le Play); u trećoj fazi, koja odgovara suvremenim u vjetim a proizvodnje, nalazim o m ini­ mum koji se određuje kolektivnim ugovorim a ili 207

socijalizacijom društvenih usluga (zdravstvo, škole vanje, pom oć obiteljim a, penzije, plaćeni godišnji odm or, itd .), tako da pored d irektnog dijela plaće indirektni dio plaće sačinjava veći ili m an ji udio već prem a društvenom sistem u radnih odnosa. I velikoj industriji zanatlijsk og tipa, pored zakonskog m inim um a nalazim o i poseban sistem nagrađivanja u vezi s p roizvodnošću rada. Cilj je suvrem enog si stem a nagrađivanja (on oga koji je danas dominan tan naročito u k ap italističk im zem ljam a) da se plat nim sistem om postign e povećanje proizvodnje ili po većanje p otrošnje, budući da se radnici i namjeste nici na tržištu p ojavljuju kao sve značajniji faktor potrošnje. »Stari odnos izm eđu plaće i rada shvaće nog kod robe u stup io je sada m jesto jednom novon odnosu (zapravo dvostru kom ) izm eđu plaće, bitni! potreba života i proizvodnosti« (Sim oncini, 1956). R azvitak plaća slijed io je, zapravo, jedan protivi rječan tok. S jedne strane, nadnice su se sve viš’ individualizirale, to jest sve su tačn ije h tjeli odredi:i udio ličnog zalaganja na poslu, stru čn osti radnik njegove odgovornosti, radnog staža, itd., po priličn složenu sistem u ocjen jivanja ili bodovanja. No, ; druge strane, nadnice su se sve više socijaliziral to jest sve je više rastao udio »indirektne plaće« obliku raznih socijaln ih davanja od poduzeća. R zum ljivo je da radnici n asto je povećati ovaj »soci­ jalno garantirani dio«, dok poduzetnici n astoje pove ćati »individualni dio« plaća, kao izraz proizvoda stim ulacije, pa taj sistem danas nalazim o u Francu skoj ili SAD u 40% slučajeva. S istem bonifikacii ili nagrada (prem ija) prim jen ju je se u socijali> tičkim zem ljam a (u SSSR-u ili kod nas). M eđutim , nas zanim a što se događa sa sistemom plaća u daljnjem teh n ološkom razvitku. Jasno je c u serijskoj proizvodnji, gdje je ritam rada kole* 208

tivno utvrđen, ne m ože biti individualnog nagrađi­ vanja, već u najboljem slučaju kolektivne nagrade, ednako podijeljene na sve članove kolektiva. Ovo je još izrazitije u autom atiziranoj proizvodnji, gdje su proizvodnja i norm e program irani po sam im strojevima, a zadaci kontrole, nadgledanja i održaanje strojeva nem aju nikakve veze s proizvodnjom kao takvom s obzirom na količinu proizvoda. Udio čovjeka stoji u negativnoj korelaciji s količinom i savršenošću proizvodnje, jer je on sveden sam o na pripremu proizvodnje, program iranje u naučnim la­ boratorijima i povrem ene interven cije u toku sam e proizvodnje. Tako plaće ne stoje ni u kakvoj raz­ mjeri s individualnim radom , već su izraz proizvod ne moći i tržišne ekspanzije čitava poduzeća. Plaće dobivaju nužno oblik m jesečnih nagrada, što v iše, oblik nadnice ili najam nog rada gubi se, i plaća do­ biva, barem izvanjski, oblik »nagrade« ili »honorara« kao u intelektualnim ili liberalnim zvanjim a. Dakle, iu pogledu sistem a nagrađivanja autom atizacija ukida klasičnu podjelu na m anuelni i intelektualni rad. želim o upozoriti da je ovakvu evoluciju platnog sistema i udjela individualnog rada u proizvodnji predvidio Marx prije gotovo stotin u godina, kao što je, uostalom , predvidio i doba pune autom atizacije. Marx ne sam o da im a u vidu punu autom atizaciju proizvodnje, već jasno upozorava da »krađa tuđega radnog vremena«, pa ni radno vrijem e uopće ne može biti više osnova društvenog bogatstva. Pa ?dje je ta osnova? »Višak rada m ase, kaže on izri­ čito, prestao je biti uvjet za razvitak bogatstva, isto ako kao nerad nekolicine u vjet za razvitak općih moći ljudske glave.« (N a crti, str. 593.) Marx pretpo­ stavlja ukidanje proizvodnje na bazi viška vrijedno­ sti, kao i osjetljivo sm an jenje »nužnog rada društva jedan m inim um koji odgovara tada um jetničkom , 14 Supek

209

znanstvenom , itd. obrazovanju pojed in aca pomoću za njih oslob ođenog vrem ena i stvorenih sredstava.« ( Ib id .) U kidanje ek sp loatacije lju dsk e radne snage i Ј2 Ј ^ЛЛ z a p l j e n a proizvodnom jiTori_tehrnkp i nauke, im a za p o s ljedicu izravnavanje dohodaka H i sužavanje platne lepeze. M asovna _p roizvod n ja, s druge strane, nam eće određivanje plaća, ne na bazi radnog vrem ena .p o jedinaca, nego na bazi proizvodne moći, odnosno potrošnje m oći jednog društva. Ova ^ituacîjà m ijenja p sihologiju ljudi koji stoje u radnihi odnosim a, jer oni ne traže u plaći više toliko ekvivalenat za svoj rad koliko pra v o učestvova nja na društvenim dobrim a. Tako tehnički napredak mije­ nja u osnovi ne sam o najam ne radne odnose već i funkciju plaća. U svakom slučaju treba im ati na um u da će platna p olitik a u b udućnosti zavisiti od niza društvenih faktora, koji će im ati m nogo veći značaj nego neposredni rad pojedinaca. To su otvo­ reni problem i, ali m i im idem o naglo u susret. Sama definicija plaća, odn osn o društvene raspodjele, za­ visit će opet od konkretnog društvenog sistem a i određene društvene p olitike, prvenstveno socijalnog i kulturnog značaja. Autom atizacija, dakle, postep eno ukida najamni ob lik ^ jada koji se zasnivao na slobodnom ugovoru izm eđu posk>da\4^ X j ^adnika, i na određenoj veličini ličnog radnog učinka U au tom atiziranoj proizvodnji nem oguće je m jeriti lični radni učinak, pa čak i bri idm ^ lo_jest^ p ojedinih pogona, jer su sve faze pro^ vodnje zavisne jedna^ od druge. Pitanje plaće po­ s t a v l j a l e stoga Jkao pra v o u čestvo van ja u raspodjeli općeg prihada. Radnik v iše ne traži određeni ekvivalenat za svoj lični rad, nego određeni udio u općoj raspodjeli prihoda. N eki autori sm atraju da se i ova raspodjela sve češće vrši ne toliko po kriteriji­ m a privređivanja pojedinaca koliko p re m a njihovu

f

210

ličnom statusu, to jest prem a njihovu načinu potro­ šnje. Tako određeni društveni status (inženjera ili direktora) p ostaje izvor određenih - privilegija ili novčanih nagrada k o je "nemaju" ništa zajedničko s njihovom stvarnom vrijednošću rada. (N aville, 1962.) Ovo postaje svakog dana s v e više slučaj uslijed m a­ sovne proizvodnje i sve većeg udjela sam e tehnike i nauke u proizvodnji. Odnos izm eđu proizvođačkih i neproizvođačkih funkcija sve se više m ijenja u ko­ rist »neproizvođačkih«. N a prim jer, u SAD u kem ij­ skoj industriji broj je »neproduktivnih radnika« u stalnom porastu u odnosu na »produktivne radnike« ipod »neproduktivnima« m isli se na one osobe koje su zaposlene u službam a planiranja, program iranja, investiranja, itd.), pa je odnos izm eđu njih 1947. bio 1 prema 3, a u 1954. već i 1 prem a 2. Istovrem eno sve veći broj radnika prelazi na m je­ sečnu plaću, pa S. M allet navodi da u francuskim automatiziranim poduzećim a on iznosi najveći broj namještenika, dok sam o m anji broj od neko 30% astaju nadničari, a to je uglavnom nekvalificirana ili niskokvalifidrana radna snaga.

211

7. AUTOMATIZACIJA, TEHNOKRACIJA I BIROKRACIJA

Trebalo bi početi pisati h istoriju nanovo: kakfl^’e ljudska ruka p ostala neljudska? Kad je čovjek šlju­ nak zam ijenio željeznim čekićem bio je to velik napredak: stezao je čvrsto odrvenjelim prstima držak i hranio željeznu glavu snagom svojih mišića do iscrpljenja. Jednog je dana zam ijenio snagu svo­ jih m išića parom i parni je čekić udarao snagom pred kojom je osta o zadivljen, zadivljen i podređen N jegova snaga nije v iše b ila izvor samopouzdanja ali je zato u lijevao sve v iše čekiću tačnost svojih pokreta i sm išljen o st svojih zam isli, a čekić ga ј< brzo i u tom e pretekao. Tada je pronašao način kake će čekić prepu stiti v la stito m e radu, kako će sam ispravljati krive udare, koji su bili sve rjeđi, i slu čajne kvarove, koje ga je naučio da sam ispravlja Sve je više ulijevao svoju m isao u njega i zavidic mu na tačn osti s kojom ju je izvršavao i obilate ga nadm ašivao. Sve se v iše u njega zanosio svojin m islim a i stvaranjem , gotovo se pitao nije li mu i ovom času »udahnuo svoju dušu«, i sve je teže pra vio razliku izm eđu njega i sebe, sve dok ga jednoga dana robot nije čvrsto stegnuo svojom željeznom rukom . I niz pitanja b ljesn u o je u njegovu mozgu Tko je taj robot? Tko je taj izvan njega? Je li to sam o njegov v lastiti lik ili tko drugi? N ije li on sam postao netko drugi? Trebalo je vratiti se istim pu tem unatrag, da bi odgovorio na ovo pitanje U prvom redu, po čem u se ovaj novi račundžija razlikuje od njega?

212

»Kalkulatori (elektronski m ozgovi) znaju: a) učiti ono što im donosim o; b) odm ah prim ljene üpute primijeniti; c) čitati brojke i odm ah ih se dosjećati; d) Tbrajati, odbijati, m nožiti, dijeliti i brojke zapkruživati; e) potražiti brojke u tabelam a; t) razm a­ trati jedan r e z u tr sti pogoditi izbor; g) ponoviTT duge re9o\ejjvg^operacije; h ) n ap isatT jed an odgovor; i) provieriti_tačnost svojeg odgovora; j) pogoditi kad je jedan problem riješen i prijeći na drugi; k) odrediti većinu vlastitih uputa; 1) raditi bez nadzora. Naprotiv, oni ne znaju: a) ^intuitivno m isliti: b ) postavljati plodne hipoteze i iz njih izvlačiti zaklju­ čke; c) sve svoje^ upute utvrditi; d) prihvaćati i tu­ mačiti složene situacije, koje su im strane.«*"' Ro_boti su, prem a tom e, uvijek potpunom a u poslu i pri sebi, oni ne m ogu niti znaju da budu izvan svojeg "posla TTzvan sebe sam ih . Om ne znaju sta­ viti sebe same pod znak pitanja. N edavno su Fran­ cuzi diskutirali o pojm u intelektualca i došli do za­ ključka da intelektualac im a sp osobn ost da negira ono što drugi tvrde. Ali to nije privilegija sam o inte­ lektualaca, po tom u se čovjek razlikuje od robota. Ima, naravno, u čovjeku i nekih drugih sposob­ nosti, pored ovih čisto operativno-scijentističkih, i na njima ćem o se odm ah zadržati. On ih danas po­ novo otkriva na nov način i drugim očim a, prignje­ čen svojim vlastitim tvorevinam a. Otkriva ih vršcima svojih elektronskih prstiju, kad dira kozm os i osjeća se kao Gulliver, a otkriva ih kad u m ilijardi Pčkića negdje pronalazi i svoj vla stiti broj i o sjeća se sićušan u m asovnoj proizvodnji kao Liliputanac. Živimo u doba sve m asovnije proizvodnje. Pri­ mjena nuklearnih energetskih izvora, jednostavne 1 U. Огг and Partners, Electronics and Everym an, London 1955.

213

transform acije energije p om oću tranzistora i savi šene kontrole p oslova p om oću elektronike otvar; neograničene perspektive ovakve proizvodnje. Ljud ska radna snaga p o sta je sve bezn ačajn iji faktor, čovjek koji je dugo vrem ena bio h o m o ad ditu s ne t i i r a e *postaje sve više h om o a d d itu s maehinae. 0 tom e govore i neke druge pojave. Čovjeka nas toj ime m aksim alno prilagoditi^ zahtjevim a m ašin ske proiz vodnje, kako bi se ona što Jakše odvijala. Potrošnje, se^ tak ođ er_regulira -izučavanjem tržišta, i organizi ra reklam om i p u b licitetom — stvaraju se vještačke po_trebe."N e s a m o ljudski rad, лгег i njegova potre šnja, k ao' i čitav život, stegnut je gu stom mrežoir. birokratskih m jera^jÇoyj.ek je supcen sa četiri veliki birokratske sile: (/^ r p k r a c ija ~ proizvodnje, (am erički sin d ik a ti* ^ v la d e if^drmijeT Ôve birokrr ci je rade zajedno i sfo je sa svojom m režom propis u interakciji s m asovnim čovjekom , koji je sprema* da s njim a surađuje, kaže From m , sam o ako mu s dade iluzija da su n jegove odluke slobodne i da i on »zaista« onaj koji im govori što valja raditi, p osljedn je vrijem e Sauvy govori i o »međunarodne !, birokraciji«. To bi bila peta sila. Marx je napisao izvanredno lucidne retke o meT I talitetu birokracije, i bilo bi jo š uvijek vrijedno nail njim a razm išljati, iz njih p ovlačiti razne zaključka! Ali je zanim ljivije da tfio r a j^ r o k r a tia n a počinje sve* v iše da m uči ona društva gdje je m asovna -potrošni- * d o stigla već zavidnu v isinu. S o cija listička društva 1 njoj j ^Lviše razm išliatT lčad s e oslobode svo je »ek^ nom ske za o sta lo sti«, i kad s e p r e s tanu takmičitT c naJnapređmjTm k ap italističk im zem ljam a. Tu Јпк m o u vidu prvenstveno Sovjetsk i Savez. U Arden H ouseu u N ew Yorku, gdje se u maj 1958. okupio veći broj sociologa i antropologa i Amerike i drugih kontinenata, m oglo se čuti mnog^

214

ičnih riječi na račun nevolja kojim a rađa m asovna roizvodnja, iako su glavna tem a bili am erički sindiati, koji se, po općem m išljenju, dovoljno ne bave pćedruštvenim problem im a, situacijom am eričkog idnika kao potrošača i građanina. E. From m , psihonalitičar i socijalistički hum anist, idući za Marxom, ao je intonaciju ovom skupu. »Birokracija nije naprosto adm inistracija«, izlaže romm. »U svakom razvijenom društvu im am a^poebu 7д jid n ijnis tracij om stvari, i potrebno nam je izvjesnoj m jeri rukovoditi ljudim a. Ono što ja lislim pod birokracijom jest adm inistriranje ljudiГа kao da su om_styaxii_ ili, da navedem Магха, odositi se prema Tjudim a kao objektim a. Ovaj je stav /ojstven svakoj birokraciji. Problem birokracije, ako ga ja zam išljam , nije pitanje okrutnog ili čoječnog postupanja s ljudim a. Kad m i m islim o o ušima, uvijek podvlačim o da oni postupaju okru10 s ljudima. Ali o tom e se ovdje ne radi. N adalje, roblem se ne odnosi sam o na birokraciju — kao da i birokracija nam eće i ljudi su protiv volje prisieni da joj se podvrgavaju. Tgjrpk^rjja jp ndnn stignuto, tada v la stiti dom brzo dosadi. Muškar: odlaze u klubove, a žene se pretjerano bave svoji t sinovim a, koji odlaze u život sa »fam ilijarnim ко' pleksim a«, kao opterećene ili »poluiake« individu — unaprijed osuđene da postanu plijen birokrat: T ako sto je stvari u građanskom društvu, ali bi: kratizam ne rađa boljim posljedicam a ni u soci ulističkom društvu. U nekim vidovim a još ih pogcr šava, ako je vjerovati zadovoljstvu i prospérité* crkvenih predstavnika. N eizvjesn ost pred sutrašnjicom , strah od atomsk bom be i m eđunarodnih kom plikacija pojačava be pom oćnost čovjeka, koji, dok je un osio u životu* konkurenciju svoje nagone za stjecanjem , još im ogao vjerovati da je u posjed u »svoje prirode dok m u danas postaje sve više jasno da je njegov: sudbina u tuđim rukam a, da je postao nečija stva Rađa se jedna nelagoda, što se širi, rastvara optirc 218

stičke snage, skeptički nagriza m lade sile, odrvenjuje zrele m ozgove, i dok je prije stopedeset godi­ na malaise du siècle značio sudar neodređene ljud­ ske egzistencije s jednom otvorenom , beskrajnom i nesagledanom historijom , danas se ona rađa iz gra­ nica na koje se čovjek na svakom koraku spotiče i koje ne može prekoračiti. »Mit sputnika« i m eđupla­ netarnih letova sam o potvrđuje ovu nelagodu. Do­ duše, ne dopušta se danas nigdje da postoji neka kriza ili nelagoda. Optim izam je još uvijek svagdje oficijelna doktrina. Danas se n elagoda u svijetu na­ ziva neuro zo m . »Nas su obrazovali da se ne osjeća­ mo nesretni, jer osjećati se nesretan znači da nism o uspjeli. Ali se dopušta da se osjećam o neurotični. Tada idete liječniku i kažete da patite od besanice ili da »imate neki problem «. Vi im ate kola, im ate ženu, imate djecu, im ate kuću — vi im ate jedan problem. N aš^način m išljen ja i osjećan ja stavio je svoje težište ne na » b lt f « već na »imati«. Mi јт дш о mnogo — ali r x ^ j m o m alo. Ovaj stav vodi dëtëtîz^ mu7 iako m ože fcitP nesvještan«, zaključuje From m . Kakvim socijalnim p osljedicam a prijeti autom a­ tizacija? Američki je parlam enat u toku 1955. održao sasta­ nak o problem im a autom atizacije na kojem u su učestvovali industrijalci, predstavnici sindikata, čla­ novi vlade i naučni eksperti. Ono što je karakteri­ stično za »tehnološki duh« našeg vrem ena je st čiijemcâ da nijedan delegat nije odbacio autom ati­ zaciju. Svi su se""izjasnili njoj u prilog. N eki su samo istakli da društvo m ora poduzeti nužne m jere protiv otpuštanja radnika i za zaštitu radne snage. »Bilo bi očito pogrešno svesti autom atizaciju na obični produžetak m ehanizacije. N em a sum nje, mi se nalazimo na pragu jednoga indu strijskog doba 219

čiji značaj ne m ožem o p redvidjeti, a ni posljedice koje p ovlači za sobom . . . Mi sigurno jo š n ism o oci­ jenili sve p osljed ice ove nove te h n o lo g ije . . . N e zna­ m o koji će b iti njezin konačni rezultat; ali je sigur no pogrešno očekivati prosto proširenje istih rezulta­ ta koji su oduvijek ob ilježavali am eričku ekonomiju.« (R eport, str. 3. i d alje.) Kao jedna od posljedica ističe se dalje da sadašn ji priliv od 750.000 novih radnika god išn je ubuduće sigurno neće lako naći upošljenja. N a osnovu raznih k onferen cija koje su održane posljed njih godina Fr. P ollock navodi da u pogledu ekonom skih i socijalnih p osljed ica u vođenja auto­ m atizacija treba računati n aročito sa slijedećima: »Među istaknutim o p a sn ostim a zabilježim o tehno­ lo šk u b e sp o slic u , povećanu o sje tljiv o st za ekonom sk t krize^ nužnost da prilagoHTmo" tržište sp o sobnost i proizvodnje koja je p o stala m nogo m anje elastična i Г, prem a tom e, n užnost da što više u kinem o slobodi i izbora ^ iiL -p o tr o ša ča . Zabilježim o također jnoguć ! n apetosti izm eđu au tom atiziranih i neautom atizira j nih sektora^ koje će biti prouzročene nejednakošću i j dužini radnog vrem ena i u iznosu plaća. Konačne j autom a tska^ proizvodn[a2~m nogo je osjetljivija iu i štrajkove, budući da odbijanje da se radi, m a ~ L i I jednom m alom sektoru- 'proizvodnje, um rtvljuje či- i tavu tvornicu. »(L'A utom atisation, str. 65.) Razni autori istak li su prom jene u načinu uprav ljanja i u sam om tipu upravljača, upravljač: bit Le-Zâvisni m nogo više nego prije od svojih teh n ičkih suradnika. N a p lanovim a proizvodnje radi: I će čitava^ekipa visokokvalificiranih stručnjaka, kojih će posao biti olakšan zahvaljujući kalkulatorima »Prosio je vrijem e kad^su~~šjajne ideje dolazile u vašoj kupaonici!« IJjirayljacj ćfe m orati biti v iše kva lificirani. »Nama jtx potreban novi tip direktora, koj 220

ima ujedno svojstva računovođe, m atem atičara, uče­ njaka i rukovodioca proizvodnjom , i koji pokazuje u poslovima specijalna znanja s obzirom na svoju ulogu.« (Op. cit. str. 67.) U pogledu rentabilnosti jedan njem ački autor na­ godi ove prednosti autom atizacije: »1) Sm anjenje troškova zahvaljujući uštedi na n^rcnnain_j vprnj uezayisnosti prem a »pedanteriji« is lm š m h is k u p ih specijalista; ~ 2) bolja i ujednačena proizvodnja s u šted om si­ rovina i energij e ; 3) povećanje proizvodnje za iste trošk ove: 4) sm anjenje investiranog kapitala zahvaljujući boljem korištenju u ređaja; 5) 150većana___sigunKi£t— protiv—radnih. nesreća.« Op. . Ttr7~7E) Oni koji u pitanjim a progresa čovječanstva im aju u vidu samo razvitak proizvodnih snaga i povećanje rentabilnosti proizvodnje, ne m ogu a da ne aplaudi­ raju autom atizaciji. Ali oni koji im aju u vidu čovjela kao proizvođača, ne m ogu se oteti čuvstvu brige. Razmotrimo pobliže neke od socijalnih posljedica automatizacije! U našoj historiji sve dosad tehnologija je diktirala način ljudskog rada i proizvodnje, ona је^шшек udarala pečat n jegovoj ak tivnosti i duhu. Čovjek je mora~57 radi sam oodržanja, da joj se pokorava. Ta­ to je p op rim ao njene crte^ črte~stroia Danas nam se (ine naivnima ovi HeineovT^reci, napisani još 1835: »Savršenost strojeva koje vidim o ovdje (u En­ gleskoj) svagdje u upotrebi i koji vrše toliko ljud­ skih zadataka, im ala je za m ene n ešto uznemiravap ć e . . . Krutost, tačnost, baždarenost i preciznost divota u Engleza izazivali su kod m ene m anje straha; ј-г kao što se strojevi u E ngleskoj p redstavljaju kao liudi, ljudi tam o liče na strojeve. Đa, drvo, željezo, 221

bakar izgleda da su tam o p risvojili ljud sk i duh, dok se čovjek, lišen života, poput neke prazne sablasti, bavi sitn im poslovim a, sasvim m a h in a ln o ...« Ka­ kvi bi danas bili H eineovi o sjećaji pred strojevim a »koji m isle u m jesto čovjeka« i pred ljudim a koji se trude da im što više liče po tačn osti i organizaciji života! Jedna od socijalnih op asn osti leži u o sjetljivom skraćenju radnog vrem ena i stv aranju dokolice^Lli »slobodnog vrem ena«, kojem u m o d em a sociologija posvećuje sve višejp a žn je. (Č ovjeku koji danas radi 40 sati na sedm icu i spava 8 sati na dan p reostaje godišnje za dokolicu 3.744 sata, što u trideset go­ dina zrelog života, od 30 do 60 godina, daje ukupno 112.320 sati ili oko 13 godina života. Sta znači ovaj broj n ajbolje ćem o shvatiti ako znam o da je pro­ sječni ljudski vijek još, početkom 17. stoljeća izno­ sio 30 godina života, a p očetkom 19 stoljeća oko 40 godina.) N eke ankete pokazuju da čovjek sm a­ tra svojim »radnim m inim um om « pet do šest sati rada na dan, i to društvenog rada u norm alnim uvjetim a proizvodnje. Šta će značiti još veće skra­ ćenje radnog vrem ena, m i još ne znam o, iako se o tom e vrlo skeptički izražava From m . M i^sm o sve do novijeg vrem ena govori 1i o_ »dokanim Jklasama«, ali ćem o doskora govoriti o »dokonim m asam a«, jer velika opasnost leži u tom e što »tehnologija sve v iše prevladava u um ijeću kako ćem o u šted jeti vrijem e, ali ona nas još ne uči kako ćem o ga inteli­ gentno upotrijebiti.« (СГ boule, l i m e fo r Living, N ew УогкГ 1955.) Spom enim o sam o uzgred da se prem a am eričkim statistik am a u 1956. trošilo u go­ dini oko 32 m ilijarde dolara za proizvode i usluge na tržištu razonode, to jest dva puta više nego za autom obile i polovinu onoga što se trošilo za ishranu! 222

Neki autori sm atraju da će autom atizacija stvoriti jeđarTnovi sloj »radničke aristokracije«: radna sna­ ga' u autom atizaciji odlikovat će se brzim shvaćanjem i živom inteligencijom ; oni će većinu vrem ena malo r a d iti/a li ^ce~~mbrati ^brzo djelovati kad inter­ vencija Fiude potrebna. Razum ije se, autom atizirana proizvodnja ukida proizvodnju »po TmmaTTii« ih_ po individualnom radnom učinku, pa će radnici ove vrste im atr~tendenciju da se grupiraju ~iT vise uče­ stvuju u problem im a proizvodnje. Zajedno s većim značajem visokokvalificirane rad­ ne snage porasti će u autom atiziranoi proizvodnji i uloga i značaj inženjera, jer se autom atizirana pro­ izvodnja lako prilagôcFava novim tipovim a proizvo­ da, a planiranje proizvodnje postaje elastičnije i di­ nam ičnije. Lakše će se prelaziti s jednog tipa pro­ izvodnje na drugi. Mnogi autori na Zapadu upo­ zoravaju da će to izazvati opasnost tehnokratizma, jer će se širiti m isao draga inženjerim a: ovladati prLrodonTTlM âcrâfi ljudim a. Fr. P ollock’ sm atra da će .autom atizacija produbiti jaz kojj__odvaja m anjinu visokospecijaliziranih struč njaka i gom ilu ili »masu« nekvalificiranih ili polu­ kvalificiranih koji obavljaju jed n ostavne poslove. Na_vrhu profesionalne piram ide stvorit ce še jedan uzak slo j inženjera, m enedžera, specijaliziranih rad­ nika, a kontrola tržišta pogodovat će da ovaj_ slo j primi oblik^jedne autoritativne hijerarhije. »Na vrhu ove socijalne piram ide, kaže P o l lo c k ^ aći ćem o eko­ nom ski »vrhovni štab«, sastavljen осГ pravih^gospodara strojeva j lju di. Ova grupa, relativno uska, sa svojom »tjelesnom gardom«, jedina će biti sposobna da obuhvati cjelinu ekonom skih i tehničkih pojava i da donese sve odluke koje se tiču ekonom ske' poli­ tike. Zahvaljujući elektronskim m ozgovim a, oni će posjedovati sva obavještenja o ekonom skim poja­ 22?.

vam a, o m ogućnostim a prim jene i o troškovim a slo­ ženih projekata. Sam o na ovoj osnovi m oći će dono­ siti opće odluke s optim alnom sigurnošću. Budući da se sve m ože izračunati, takav vladajući društveni sloj zauzet će, prirodno, vladarsko stajališfeTTćoje voli rukovati ljudskim m asam a. B liska je opasn ost da se približe preziranju jedne m ase bez sposob n osti rasuđivanja, na koju će lako utjecati m odernom tehnikom propagande, a koja će osim toga biti dobro raspoložena, budući da učestvuje u potrošnji jednog toka robe u stalnom porastu«. (Str. 189.) Ma kako se ovo realističko prikazivanje buduće proizvodnje i ljudskih odnosa u noj činilo nabijeno cinizm om , u etatističk oj ili m onopoliziranoj proiz­ vodnji to već postaje žalosna stvarnost. Udruženje britanskih tehničara u jednom izvještaju (1956) ovako crta »doba autom atizacije«: »R azvita k .a u to m a tiza cije pojačat će je n d e n c iiu k vlasti m onopola. S obzirom na povećani volum en proizvodnih jedinica, kojem u će služiti sve m anji broj radne snage, poduzetnik će raspolagati ogromnom m oći. Ali gdje će biti protuteža u jednom podu­ zeću cije' osoblje, već jako sm anjeno, ne pripada ni jednom sindikatu? Čak ako je i pojam industrijske dem okracije vrlo neodređen, njegovo bitno obilježje ostaje činjenica da je opozicija protiv direkcije sa autoritativnim tendencijam a m oguća u poduzeću. Ako sindikati ne uspiju svladati hijerarhiju automatizacijer sv i_ oblici ekonom ske d em ok ra cije" H LIgir žrtve autom atizacije.« Za razliku od k a p ita lističk ih .zem a lja , gdje se na p osljed ice^ aijto m a tiza cije^ leda prilično pesirnistlciu, u soćIjaTIst^čkim zem ^am a stav je optim ističan. Kao osnovnf^ razlog navocfiTse da je u »socijalističkom 224

društvenom poretku uspostavljeno dalekosežno sla ganje izm eđu društvenih proizvodnih odnosa i stanja proizvodnih^jm aga^lako.. da su tm đbentći^zainteresirani na brzom proširenju m aterijalno-tehničke baze privrede.«1 Ovo m išljenje dijele i sovjetski autori. Tako čarihov (1956, cit. prem a Tom m u) kaže da će autom atizacija u socijalističkom društvu biti p rvenstveno provedena u onim proizvodnim granama koje iziskuju teške radove ili sii_ jtetne po zdravlje trud­ benika. Tako je u kom binatu željezne industrije u M agnitogorsku izvrešna autom atizacija pogona bez trzavica, iako je iziskivala u 24 sata i do 5.000 pre­ m ještaja radne snage. Poznata je činjenica da tem po osposobljavanja visokokvalificiranih radnika, kao i stvaranje inže­ njerskih kadrova, ide u SSSR-u posljednjih godina mnogo brže i u većim razm jerim a nego u SAD ili Vel. Britaniji, i o ovoj pojavi štam pa je dosta pisala. Parola j e dana: »Tko više učenjaka izobrazv taj osvaja budućnost!« Inače se autori u istočnim zem ljam a ograđuju od pojm a »druge industrijske revolucije« kad je riječ o pojavi autom atizacije, jer se pojm om »industrijske revolucije«, kažu oni, želi prikriti T p o tisn u ti u poza­ dinu pojam »društvene revolucije.« N aročito~prigovaraju što su taj pojam u svojili predstavnici soci­ jalne dem okracije u zapadnim zem ljam a, koji bi na taj način željeli izigrati jasne pojm ove u društvenoj revoluciji. Ovi prigovori na račun socijalne dem o­ kracije u osnovi su tačni, ali oni nikako ne um anjuju društveni značaj onih prom jena do kojih će dovesti autom atizacija. Zanim ljivo je da kod Tom m a i so­ vjetskih autora ne nalazim o nikakvih aluzija na soci­ jalne problem e koje će autom atizacija, prije ili ka­ 1 A. Tomm, Mechanisierung, Aiitomatisierung und Arbeitsproduktivitat, Akademie Verlag, Berlin 1958.

15 Supek

225

snije, nužno postaviti na dnevni red. Pogotovu ne nalazim o n išta u vezi s radničkim sam oupravljanjem i stvaranjem radne zajednice u novim tehnološkim uvjetim a. N o, to nas ne m ora suviše začuditi, jer u ovim zem ljam a još uvijek prevladavaju etatističke koncepcije u pogledu radnih odnosa. Očito je da će autom atizacija zaoštriti sve nave­ dene problem e. S ocijalističk o društvo im at će jedino prednost u tom e da će m oći p ristu piti njihovu rje­ šavanju na jedan plan sk iji način, ali nikako privile­ giju da ih izbjegne. Bez obzira na to da li autom a­ tizacija _pr£dstavlj a sam o j edan oblik »industrijske evolucije« ili »indu strijske revolucije«, ona ce pred nas postaviti neke problem e k ojim a ćem o- m orati jfrići na nov način,~o k ojem u se danas j o š dovoljno ne razm išlja, iako ga m nogT već vide te se negdje za njegovo rješavanje već poduzim aju konkretne mjereTNaša^je^žemlja u tonTsm i^iu načinila već osjetan korak naprijed. Doskora će se susresti s drugima, ali vjerojatno u povoljnijoj situaciji nego m noge zem lje, u kapitalističkom i u socijalističk om svijetu. Automatizacija, kao i »era blagostanja« proizvest ć ^ v e f ik e p r o m je n e , u _ lju d sk o j p sihologiji. N egdje ih već nazirem o. P sihologija radnika u SAD približuje se psihologiji srednje klase. Radnik je postao u velikoj }пјеп potrošač, jer dvije trećine svoje zarade trôsT na razna dobra ili na životni standard, dok je prije najveći dio zarade trošio n a ^ b n avTjah jF svoje radn e'snage. “Građansko llr u štv o tjera ga u privatni životr»R adnik danas im a isti privatni i otuđeni stav o sebi. Radnik danas ne sanja o tom e kako bi postao predsjednik General M otorsa ili n ešto slično. Ali nova kola, nova kuća, novi televizor^ veći^ hladnjak — tb~su njegovi snovTTTo su njegova uvjerenja, to su njegove nadeTOn je uhvaćen u m režu birokracija; 226

on je otuđeni m asovni čovjek, vođen u istom smjeru lJuđske~_autom atizacije kao i čitavo društvo. KoJT j e ’šm isao rada danas? pita se Fromm. Općeprihvačeni cilj našeg društvenog napora jest .pove­ ćanje proizvodnje i potrošnje. To je postalo aksiom: Što je dobro za proizvodnju, dobro je i zaLradnika Ovaj novT âksïom potaknuo je izučavanje onoga što se zove »ljudski odnosi«, »industrijska psihologija«, »upravljanje ljudima« i slično. N etko je otkrio: kad je radnik sretniji, proizvodi više, a budući da je cilj dâ proizvodim o više, zaključak je u svakom slučaju —^ učiniti ga sretnijim . Tada iskrsava pitanje: šta možemo uraditi ~da bi ga učinili sretnijim ? Pretpo­ stavka je, po načelu, da sve stvari koje odgovoraju našoj ideologiji — učestvovanje, dem okracija u radnim odnosim a — stvaraju veću usp ješn ost i produktivnost rada.« A šta ako nije tako? Šta ako između dem okratskih odnosa i m aksim alne efika* snosti u proizvodnji postoji protivurječnost? Teore tičari industrijske proizvodnje stvorili su »ljudski problem u industriji«, oni su uveli »ljudski faktor u proizvodnju«, oni su na taj način načinili čovjeka predm etom industrije. A što ako je problem obrnut, ako valja govoriti o problem u proizvodnje u čovje­ čanstvu, o pitanjim a industrije i podjele rada u ljud­ skoj zajednici? Izem eđu ovih dviju form ulacija leži jaz, pristup je sasvim suprotan, p itanje p ostaje filo­ zofsko i ono nam eće problem ljudskih vrednota. Pred ovim se pitanjem upravo danas nalazim o. Govoriti o »ljudskom faktoru« sa stajališta »po­ treba naše proizvodnje« znači pretvarati čovjeka u predmet, otuđivati ga. Govoriti o proizvodnji sa~stajđtfšta ljudske proizvodnje, sa s ta jališta ljudskih poTlreBa7~zndiči u prvom redu staviti čitavu dosada­ šnju proizvodnju pod kritiku, Ispočetka preispitati proizvodne sitïïàcijëTT to bez^čisto etičkih ili utopi­

stičkih am bicija. N aprosto s gledišta jednoga zdra­ vog d ru štva i jednoga zd ra vo g živ o ta čovjeka kao proizvođača. Zasluga je autom atizacije i m asovne proizvodnje da je ovaj problem p ostavila na dnevni red ne na jedan u topističko-spekulativan način, već vrlo konkretan. Mi ga v iše ne m ožem o izbjeći. Pri­ siljen i sm o da m ijen jam o našu perspektivu o pro­ duktivnosti čovjeka i o njegovu značenju za pro­ izvodnju. Danas se s one strane oceana sve više čuju glasovi: čo v je k m ora p restati da bude potrošač i m ora po­ st a t i p r o i z v o d n o j ^ Pored From m a, Friedm anna, m ogli b ism o navesti i m noge druge. Znamo već i to k ako ćem o do toga doći: i^dintegracijom u ^čovjeku sv ih _ b itn ih proizvodnih funkcija: plani­ ranja, proizvođenja, k ontroliranja, u p ravljanja, raspolaganja proizvodom . Kako se m ože izvršiti ova rèdintegracija? From m kaže: »Jedina naša alternativa da se obranim o od opasno§Ti robotjzm a je st Huma­ n istic ko ""zajednič a r s tv o . . . Prom jene u vlasništvu treba Jzvršiti u onom o p segu u којепГ^е~То nužno da bi se stvorila radna zajednica, i da bi se spriječilo dcTTežnja za profitom - skrene proizvodnju u štetnom pravcu .7! ČovjekaT valja u s postaviti u društvu s njegovim najvišim pravim a — nikada da bude sredstvo, nikada jedna stvar Koju će upotreb ljavati dru­ gi sam .« Mi već odavno poznajem o ove m isli iz M arxovih djela, ali ih je dobro danas čuti iz u sta čovjeka koji kritički gleda na situaciju čovjeka-proizvođača u najrazvijenijoj industrijskoj zem lji kao što su SAD. From m iz razum ljivih razloga ne govori o program u ostvarivanja ove situacije, ali je sasvim jasno da je riječ o sam oupravljanju radnika.

228

8. K. MARX I DOBA AUTOMATIZACIJE

Nije pretjerano reći da je K. Marx u pogledu raz­ vitka kapitalizm a vidio m nogo dalje nego što je to iznio u svojem kapitalnom djelu kritike kapitalizm a Kapitalu. Ovo nam potvrđuju m noge njegove anti­ cipacije o razvitku kapitalizm a koje nalazim o raz­ bacane u njegovim rukopisim a. Zašto ove njegove ideje nisu našle m jesto u Kapitalu? Razlozi su po­ znati: prvo, K apital je djelo nedovršeno, jer je bilo planirano u 6 svezaka, i drugo, K apital nije sam o naučno djelo već je to ideološka i politička osnova za akciju proletarijata u konkretnim uvjetim a kapi­ talizma u 19. stoljeću. N jegov je autor nam jerno iz­ bjegavao sve one idejç koje bi ovom e djelu dale m a­ nje razum ljiv i više utopijski karakter. Zato se ne čudim o što u nekim drugim rukopisim a nalazim o ideje i analize koje dodiruju tek jednu višu fazu razvitka kapitalizm a, a koje nas dovode u vezu s najakutnijim problem im a kapitalizm a 20. stoljeća, kao što je, na prim jer, pitanje m asovne proizvodnje i potrošnje i pojave »društva izobilja« za koje neki vjeruju da opovrgava Marxova predviđanja. Kad govorim o o problem im a kapitalizm a 20. sto­ ljeća, potrebno je upozoriti na osnovi m etodološki stav kojim Marx prilazi izučavanju kapitalizm a kao drujtv e n o g sistem a. Za taj ^ tav naročito su značajna dva mom enta: 1. dijalektTčki pristup sam om sistem u, to ješTTiočavanje njegovih h istorijskih pozitivnih i negativnih strana, dakle onih kojim a priprem a novo đnJsTvo i ujedno onih kojim a sebe osuđuje na prop astr Z. ograđivanje od jednostranog ekonom izm a i podređivanje ekonom ske problem atike široj druš229

tvenoj ili sociološk oj problem atici, Za ilustraciju prvog sFava navodim o slijedeće M arxovo upozorenje: »U jed nostavn om pojm u kapitala m oraju b iti sadrža­ ne po sebi i njegove civilizirajuće tendencije, a ne da se one pojavljuju, kao u dosad ašn jim ekonom ija­ ma, sam o kao vanjske posljedice.«1 Ako uzm em o kap italistički sistem u _cjelin i, onda d ijalektičko jdTvaćanje cjeline ili k ategorije totali­ teta zahtijeva da se u toj cjelin i ne uočava s a m o t n o štp_je_ n eg a tiv n o već i ono” što je pozitivno;- pa se Marx ogradu je od svake vulgarne i jednostrane kritik e_k a p ita lističk o g sistem a, jer takva kritika nije sposobna da shvati što Jtreba od tog sistem a preu­ zeti, a što prevladati, odnosno dokinuti. U vezi s drugim stavom , koji pokazuje da je Marx uvijek sm atrao ekonom iju sam o dijelom jednoga šireg~ sistem a kojem u ona o staje podređena, navo­ dim o ovu m isao: »Mi im am o sada (u kritici poli­ tičke ekonom ije, R S) posla sam o sa neposrednim proizvodnim procesom . No, prom atram o li građan­ sko društvo u njegovoj cjelini i veličini, tada se po­ javljuje uvijek (!) Van rvYu lta t društvenog proizvodnog p r o c e s a sam o društvo, ti. čovjek sa_svojim društvemrrT odnosim a.« (Ibid., str. 600.) Kao što u "osnovi екоЋТш^кЈћ od nosa stoje društveni odnosi, širf no svoioi prirodi, tako se i kao rezultat ekonom ­ skih odnosa p ojavljuje samo~~đruštvo, za čiju su proizvodnju^ ili ^održanje ekonom ski odnosi sam o sredstvo. " ~ T)a bi se dokraja m ogao shvatiti sm isao određenih ekonom skih odnosa, potrebno ih je uvijek prom atrati sa šireg društvenog ili sociološkog gledišta. U kojoj je m jeri to neophodno, vidjeli sm o već u problem im a hum anizacije rada, a o ovom e govori nam i problem 1 К. Marx, Die Grunđrisse d er Kr itik der politischen Oekonomie, Dietz Verlag, Berlin 1953, str. 317.

230

hum anizacije potrošnje, na koji je i Marx upozorio prije pojave »društva izobilja«. Ono što je m alo poznato, čak i u redovim a ljudi koji inače dobro poznaju Marxova djela, jest činje­ nica da je i sam Marx već predvidio doba autom ati­ zacije. i to \ Г vrijem e kad se o njoj još nije ni sa­ njalo, te da je anticipirao neke njene posljedice. Marx je predvidio da će sam razvitak industrije ići ТГ smferu^ sve većeg skraćenja radnog vrem ena, uslijed toga što će strojevi — »od ljudske ruke stvo­ reni o r g a n M ^ — o slobad atT lz proiz­ vodnje nužni rad čovjeka. Strojevi će to m oći ne naprosto kvantitativnim um nožavanjem m ehaničke energije, već usavršavanjem sam og tehnološkog pro ce sa proizvodnje. Ovaj će izm ijeniti ulogu čovjeka u proizvodnji tako da će~ga od »radne snage«, odnosno od radnog m eđučlana izm eđu prirode i pro­ izvoda, pretvoriti u 1шц£го1рга, nadziratelja proizvodnog procesa, a ulogu »radne snage«- preuzet će sam prirodni proces. Razum ije së7 ovakva situacija pretpostavlja golem razvitak nauke i tehnike kakav dolazi do izražaja u epohi autom atizacije. Marx uje­ dno pokazuje (a to je sociološki i politički "veoma važno) da se tim e m ijenja i sam a osnova društvenog bogatstva, koje više ne počiva na eksploataciji lju d sk e^ ad n e snage! »Ali u onoj m jeri, u kojoj se razvija velika indu­ strija, p ostaje stvaranje pravoga bogatstva m anje zavisno od radnog vrem ena i kvantum a prim jenjenog rada koliko od m oći činilaca koje stavljam o u po­ kret za vrijem e radnog vrem ena, a koji i sam i — njihova pow erful effectiven ess — ne stoje ni u ka­ kvom odnosu s neposrednim radnim vrem enom , što ga staje (k ošta) njihova proizvodnja, već su više zavisni od općeg stanja nauke i napretka tehnolo­ gije, ili od prim jene ove nauke na proizvodnju. (Raz­ 231

voj ove nauke, a naročito prirodne nauke, i s njom e svih ostalih, stoji i sam u vezi sa razvitkom m aterijal­ ne proizvodnje.) N a prim jer, agrikultura p ostaje pro­ sta prim jena nauke o razm jeni tvari, o tom e kako se najkorisnije njom e upravlja u interesu čitava dru­ štva. Stvarno bogatstvo m nogo se v iše očituje — a to otkriva velika industrija — u golem oj nerazm jeri izm eđu prim ijenjenog radnog vrem ena i njegovog proizvoda, a isto tako u k valitativnom nerazm jeru izm eđu na čistu apstrakciju svedenog rada i m oći proizvodnog p rocesa koji prvi nadgleda. (Ono što važi za m ašineriju važi također i za kom binaciju ljudskih d jela tn o sti i razvoj ljudskog saobraćaja.) N ije više radnik onaj koji izm ijenjeni prirodni pre­ dm et postavlja kao m eđučlan izm eđu objekta i se­ be, već je to prirodni proces, koji pretvara u indus­ trijski (proces), um eće ga kao sredstvo izm eđu sebe i anorganske prirode kojom je ovladao. On istupa pored proizvodnog procesa u m jesto da bude njegov glavni činilac. U ovoj preobrazbi nije više niti nepo­ sredni rad, što ga čovjek sam vrši, niti vrijem e koliko on radi, već prisvajanje njegove v lastite opće proiz­ vodne m oći, njegovo razum ijevanje prirode i vladanje istom pom oću njegova postojan ja kao društvenog bića — jednom riječju, razvitak društvenog poje­ dinca, što se pojavljuje kao veliki stup-nosač proiz­ vodnje i bogatstva. K ra đa tuđeg radnog vremena, na čem u počiva sadašnje bogatstvo, izgleda bijedno na­ suprot ovog nanovo razvijenog, a koje stvara sama velika industrija. Čim je rad u neposrednom obliku prestao biti izvor bogatstva, prestaje i m ora prestati rad da bude njegova m jera i stoga prom etna vrije­ dnost (m jera) upotrebne vrijednosti. Višak radne mase prestao je biti uvjet za razvitak općeg~ bogatstvzrrkaO ^to je prestao biti i n e ra d ^nekolicinejz^ razvitak općih m oći ljudske glave. Tim e se slam a pro­ 232

izvodnja koja počiva na prom etnoj vrijednosti i ne­ posredna m aterijalna proizvodnja sam o uzgred za­ država oblik oskudice i protivurječnosti. (Dolazi do) slobodnog razvitka p ojedinaca, i stoga se ne sm anju­ je nužno radno vrijem e u prilog radnog vrem ena upo­ trebi jenog za V išak vrijednosti, već dolazi uopće do sm anjenja nužnog rada društva do jednog minimuma, koji uvjetuje za sve slobodno- vrijem e i stvorena sredstva u cilju um jetničke, naučne, itd. izobrazbe pojedmaca.e pojavljuju izrazite ten dencije državne interven­ cije u ekonom skim i socijalnim pitanjim a. Pojava iržavnog intervencionizm a, čiji je najznačajniji eoretičar u zapadnim zem ljam a K eynes, dobiva Irastičan oblik u fašističk im zem ljam a. N aravno, u Potonjem slučaju radilo se o krajnjoj kontroli nuarnjeg tržišta radi im perijalističke ekspanzije. Međutim, uloga države sve v iše jača, kako u eko­ nomskom tako i u socijaln om pogledu. M eđu naj­ 249

značajnijim ek on om sk im pravim a nalazim o u tom periodu pra v o na rad i na upošljenje. Ovo pravo prati, naravno, p ra v o na e k o n o m sk o udruživanje, na sindikalno udruživanje, pa sindikaln e organizacije istupaju kao p redstavnici kolektivnih interesa rad­ nika ili kao n osioci kolektivnih ugovora rada, koji isključuju upotrebu »rezervne arm ije besposlenih«, kao štrajkbreherske vojsk e, čim e se liberalni kapita­ lizam služio kao »prirodnim pravom « na slobodno ugovaranje rada! R azum ije se, jačanje sindikata i njihove socijalno-ekonom ske uloge u od nosim a zapo­ šljavanja i obrane radnih prava rodilo je i opasnost sindikalnog birokratizm a, naročito tam o gdje rad­ nička klasa nije dovoljno p olitičk i organizirana a sindikati su m asovni i ekonom ski m oćni, kao što je slučaj u SAD. Ono što je naročito ojačalo ulogu države, a što ji bila neposredna p osljed ica ekonom skih kriza i eko nom skog in tervencionizm a države, kao i zadovolja van ja socijalnih zahtjeva sam ih radnika, bila je n; cionalizacija nekih društveno veom a važnih i ključ nih privrednih sektora ili grana. Tim e je moderni država definitivno dokinula jedno od »najsvetiji1! prirodnih prava« — pravo na v lasn ištvo nad srec stvim a za proizvodnju. Država je opravdavala ove m jere općedruštvenim interesim a, naročito u vezi > golem im izdacim a za narodnu obranu, kao i potre bom ravnoteže u odnosim a nutarnjeg i vanjskog tržišta, na čem u je o sob ito bio zainteresiran finar cijski kapital. U m jeram a nacionalizacije treba vi­ djeti sa sociološkog gledišta jednu zanim ljivu koinci denciju inače suprotnih i protivurječnih interesa naim e financijskog kapitala i socijalističk ih zahtjev: širokih radnih slojeva društva! Kao jednu značajnu m jeru institucion alizacije ne kih društvenih funkcija valja u prvom redu sporne 250

nuti razvitak socijalnog osiguranja, koje je iz privat­ nih ruku u većini država prešlo u društvene ili državne ruke, s obzirom na popunjavanje fondova socijalnog osiguranja putem oporezovanja građana. Socijalno osiguranje vrši se u raznim vidovim a — protiv nesreća u radu, bolesti, starosti, saobraćajnih nesreća, prirodnih nepogoda, b esposlen osti, i tako dalje. Kao jedan oblik socijalnog osiguranja valja uzeti i pom oć koju država daje porodici na djecu, dakle takozvani »dječji doplatak«, koji je u skladu s izvjesnom politikom nataliteta ili naprosto pom a­ ganja m nogočlanih porodica. D ruštvo, odnosno drža­ va preuzela je danas u većini naprednih zem alja i financiranje školovanja, u prvom redu osnovnog školovanja, koje je p ostalo b esplatno i obavezno. Su­ vremeni građanin p ostao je u velikoj m jeri društve­ ni osiguranik, pa se čak m ože postaviti pitanje ne znači li danas biti građanin u prvom redu biti »soci­ jalni osiguranik«. Sve u svemu, kad razm otrim o ulogu m oderne države u životu pojedinca, m ožem o lako utvrditi da je mnoge funkcije koje je nekoć vršila sam a poro­ dica — osiguranje posla, održavanje zdravlja, školo­ vanje, briga za starost — preuzela država. Tom e m o­ žemo dodati da ona danas sve više preuzim a i brigu za odmor i razonodu građana. K apitalistička privre­ da u svojoj početnoj fazi razvila je zadružne oblike života i zajedničarstvo članova koje je još p ostojalo u zanatlijskoj i seljačkoj porodici, i b acilo ih na milost i nem ilost kapitalističkog tržišta radne sna­ ge. Razvijeni kapitalizam i m oderna država zaštitili su u većoj m jeri porodice i pojedince, ali na takav način da su još više »atom izirali« ili izolirali članove porodice, koji sada v iše nem aju što da traže u njoj, jer su u društvu u »svakom pogledu osigurani«. To je zaoštrilo suvrem enu krizu porodice. Pojedinac je 251

dobio m nogo veću sigu rn ost u pogledu osiguranja i zadovoljenja svojih »prim arnih potreba« (radna spo­ sobnost, stan, hrana), ali je p ostao u m nogo većoj m jeri zavisan od države i društvenih organizacija na in stitucion aln oj razini, to je st pred organizacija­ m a u kojim a se p oja v lju je kao jedinica jedne manje-više beskrajne m ase. On je tim e izgubio u velikoj m jeri onu sam ou vjeren ost i sam ostaln ost u odluči­ vanju, ali i d ruštvenu odgovorn ost k oju je posjedo­ vao prije. Ideološk i i p o litičk i u tjeca ji koji idu u sm jeru naglašavanja eta tističk ih i birokratskih shva­ ćanja jo š više potkrep ljuju ovu zavisn ost i nesam o­ stalnost p ojedinca u društvu. N em a sum nje, ovakva je koncentracija m nogih za život neophodnih funk­ cija u državnim rukam a dovela do velike koncen traci je m oći u raznim državnim adm inistracijam a pa to sam o po sebi p redstavlja izvor birokratizm a etatizm a. Vrhunac rušen ja raznih nekoć autonomnih društvenih funkcija čovjeka — u privrednom , soci jalnom i političk om pogledu — predstavlja centre lizirana etatističk a privreda (u kapitalističkoj i soci jalističkoj varijanti) i kao takva nužno najveći stu panj srozavanja individualne m oći pojedinca, nje gove slobode djelovanja i ličnog dostojan stva. Stog, nije čudo da se danas najviše čuje povika i kritik: na račun birokratizm a i etatizm a kao »stranih sila* nad čovjekom , te se sve više čuju glasovi i poduži m aju m jere u sm islu izvjesne decentralizacije i de m okratizacije društvenog života. U ovom smislu govori se i o pretjeranoj institucionalizaciji, čim e se upozorava da bi neke društvene funkcije morale ostati organski dio sam e društvene zajednice ljudi i njihove neprestane m eđusobne brige jednih za dru ge. Zašto je tako? U suvrem enoj sociologiji p o ja m zajednice postao je prava opsesija. Marx kao i m nogi drugi sociolozi 252

građanskog društva (da spom enem sam o Tonniesa s poznatim djelom D ruštvo i zajednica) upozoravali su da kapitalističko društvo djeluje na razvijanje društvene zajednice putem konkurencije, stvaranjem prometnih vrijednosti, um nožavanjem društvenih funkcija i njihovom sve većom institucionalizacijom , a u najnovije vrijem e s obzirom na porast uloge birokratizma, koji je p ostao jedna od vodećih i om i­ ljenih tema zapadnih sociologa. Stoga se sve više pojavljuju težnje i koncepcije da se i u okvirim a kapitalističkog društva pokuša ostvariti ljudska zajednica. IM se naprosto ukazivanjem na potrebu takve zajednice vrši im anentna kritika k apitalistič­ kog društva, čim e se bave naročito socijalni antro­ polozi (Fromm, W hite, M oreno i m nogi drugi). Ta­ ko, na primjer, Elton Мауо, k o ji inače nem a nika­ kvu namjeru da revolucionira kapitalističko dru­ štvo, dolazi u svojem izučavanju »ljudskih odnosa u proizvodnji« do zaključka da cilj proizvodnje nije profit ili što veća proizvodnost, već zadovoljstvo radnika, a to zadovoljstvo on veže uz p ojam proiz­ vodne zajednice. Stvaranje proizvodne zajednice po­ stala je om iljena tem a m eđu suvrem enim industrij­ skim psiholozim a i sociolozim a, i ona se javlja kao reakcija na negativne p osljed ice pretjerane centra­ lizacije proizvodnje, naglašene hijerarhije u proiz­ vodnim odnosim a, upornog istican ja čisto form alne organizacije nasuprot organskoj ili prim arnoj zajed­ nici, vulgam oekonom ističkog naglašavanja čisto materijalnih stim ulansa u radu, čiji značaj postaje sve manje odlučan. Z anim ljivo je da se psiholozi i sociolozi u ovim pitanjim a sukobljavaju s ekonom i­ stima, kojim a centralizirani način planiranja često puta izgleda kao ideal, jer m ogu u neku ruku s jedne jedine »kom andne ploče« upravljati čitavim proizvodnim procesom . S gled išta ekonom e tri je cen­ 253

tralizirani m odeli izgledaju jed n ostavn iji i ekonom i­ čniji, i zan im ljivo je kako se am erički i sovjetski ek on om isti u ovom pogledu slažu! N o, ono što izgleda jednostavno i »ekonom ično« s ekonom etrijskog gle dišta, ne m ora to uopće biti, kad se uzm e u obzir »ljudski faktor«, to je st način kako čovjek kao pro izvođač u čestv u je u proizvodnom procesu. I psiho tehnika je nekada, u doba tajlorizm a, sm atrala da je krajnja p od jela rada i relativna zatupljenost radnika preduvjet bo lje proizvodnje, ali ju je kas niji razvitak dem antirao. Čovjek sa svojim potreba m a p ostaje sve značajniji faktor društvenih odnosa. Zato se ekonom etri ozbiljn o bave i konstruiranjem takozvanih »decentraliziranih m odela« proizvodnje. N jihova je stvar da u takvim m od elim a osiguraju harm oniju proizvodnih procesa, a stvar je sociolog i psihologa da osiguraju harm oniju ili ravnoteži sam ih ljudi u proizvodnji. Zašto se danas toliko govori u industrijskoj psihi ^ logiji i so ciologiji o »radničkom učestvovanju«, kc 1 je riječ i o kapitalističkom sistem u? N aprosto zat: što se vid jelo da p ren ošenje svih proizvodnih funi: ci ja ili zadataka na ograničena tijela sp ecijalista r đa kod radnika n ezainteresiranost za vla stiti posa» a to znači opadanje m otivacije i proizvodnje. Prem; tom e, da bi se radnik m otivirao, potrebno m u je ptf novo dod ijeliti one njegove »prirodne funkcije« reb tivnog planiranja, kontroliranja, organizacije posk uspostavljan ja »dobrih ljudskih odnosa« u k olektiu itd. Institu cionalizacija svih bitnih funkcija proii vodnje (svejed no da li u rukam a »menedžera« i»socijalističkih direktora«) rađa ne sam o ravnodu? nost već i gore pojave, kao što je potreba za bruta nim rasterećenjim a od zatup ljen osti stvorene ra dom. Osim toga, ona degradira čovjeka, jer mu odi zima m ogućnost za in icijativu i odgovornost u p 254

slu. Stvaraju se ljudi s um anjenom građanskom vrijednošću. Ili uzm im o jedan prim jer iz pedagoške prakse. Naši odgajatelji m ogli su ičesto puta sa žalošću utvrditi da se djeca odgajana u dom ovim a na p ot­ punoj brizi staratelja i zajednice, kad pođu kasnije u život, slabo snalaze i često krenu krivim putem . Ona su izgubila izvjesnu sp osobn ost adaptacije, jer nisu navikla da već od ranog djetinjstva dijele od­ govornosti za svoj život sa sebi bliskim osobam a. Djeca se uče društvenosti u ob iteljskim i školskim ili drugarskim zajednicam a, onako kao što se odrasli uče u proizvodnim i kom unalnim zajednicam a. Pre­ tjerana institucionalizacija raznih vidova odgojne uloge društva u m nogim je državam a (sa inače vrlo naprednim zakonodavstvom , gdje je prebačeno sve na brigu države) izazvala pojave »huliganstva«, »frajerstva«, »teddy-boysa« i sličnih, dakle om ladine koja ne nalazi u neposrednoj društvenoj sredini, iz raznih razloga, onakav društveni život koji će joj pom oći da prirodno evoluira u svojoj društvenoj integraciji. Ne samo priroda već ni društvena svijest čovjeka ne »pravi skokove«: ona traži takve oblike društvene zajednice koji će joj d opu stiti da se progresivno širi od užih prema najširim a. D ruštvena struktura mora dopuštati da se u njoj razvijaju oblici društvene zajednice na jedan dinam ički i dijalektički način. Obitelj, da bi bila obitelj i zadovoljila neke bitne potrebe razvitka djeteta, m ora zadržati neke svoje osnovne društvene funkcije; proizvodna zajednica, da bi bila zaista proizvodna zajednica i zadovoljila neke bitne potrebe čovjeka kao proizvođača, mora omogućiti da čovjek u njoj vrši sve bitne funkcije proizvodnje; društvena zajednica, da bi to zaista bila, mora čovjeku-građaninu, pored vitalne sigur­ nosti, dopustiti da u njoj m ože razviti svoju inicija255

liv u i stvaralačke sp osob n osti, da u njoj m ože poka­ zivati svoje društvene od govornosti i brigu o dru­ gom čovjeku. Čovjek je, doduše, po svojoj društve­ nosti »idealni to talitet društva«, to jest sve društvene funkcije pristu pačn e su njegovoj sv ijesti, ali je on istovrem en o i konkretno biće, koje m ora doći do svojeg »idealnog totaliteta« konkretnim putem , to jest preko raznih oblika neposredne društvene zajed­ nice. N ekada su prirodne sile — oluje, poplave, potresi, požari, zaraze — p redstavljale glavni izvor čovječje nesigurnosti, osjeća n ja nem oći i podređenosti. Da­ nas su ovu ulogu preuzele v la stite tvorevine čovjeka — tehnika (n aročito ratna tehnika) i država sa svo­ jim golem im b irokratskim aparatom . Čovjek se da­ nas nalazi zaista pod vlašću jedne nepregledne mre ze ureda, tako da izm eđu građanina i društva postoji jedna neprobojna adm in istrativna zavjesa, pa se čovjek u njem u osjeća često puta kao optuženi u K afkinu Procesu, koji se uzaludno bori sa silama koje ga optužuju, a k ojim a ne m ože sagledati po­ rijek lo i nam jere, pa ni neki jasno razum ski kauzal­ ni odnos sa v lastitom situacijom . Što znači vlast raznih ureda, adm inistracija, bi roa, javnih službi, intelektualn ih profesija nad ne posrednim proizvođačem u suvrem enom društvu, n ajrječitije pokazuju sta tistik e o prom jeni struk­ ture pučanstva u p osljed n jih stotinu godina. Tako nam statistik a za SAD pokazuje da je om jer za se­ ljaštvo — radništvo — čin ovništvo i liberalne pro­ fesije u godini 1850. bio (u p ostocim a): 64,8 — 17,t — 17,6, a u 1950. bio je (zaokruženo): 14 — 31 — V idim o nevjerojatan porast takozvanih »tercijarnih zanim anja« (činovnika i intelektualaca) nasuprot seljacim a i radnicim a. Prem a statističkim ocje

256

nama A. Sauvyja ( Birok racija, 1956), sam o vojska činovnika, ne računajući u nju vojsku i činovništvo po seoskim općinam a, narasla je za posljednjih sto­ tinu godina u Francuskoj za preko pet puta, a sli­ čno stoji i u drugim zapadnim zem ljam a. N aročito posljednjih godina vidim o jak porast činovničkog i namješteničkog osoblja. Tako se u industriji elek­ tričnih m aterijala u SAD od 1947. do 1955. broj rad­ nika povećao za 14%, a broj nam ještenika za 40%. U poznatoj tvornici autom obila Peugeot (Francuska) od 1939. do 1955. broj radnika povećao se za 4%, broj nam ještenika za 18%, a broj inženjera za 190°/o! Posljednja brojka jasno pokazuje sve veći zna­ čaj visokokvalificiranih kadrova u industrijskoj proizvodnji, što će se naročito p ojačati s pojavom automatizacije. A. Sauvy upozorava da porast činov­ nika u okviru privrednih u stanova ne izaziva značaj­ ne društvene protivurječnosti. K vantitativni porast činovnika odrazio se na njihovu m aterijalnom polo­ žaju, jer su se njihove plaće stalno sm anjivale u posljednjih stotinu godina, pa su u nekim najraz­ vijenijim industrijskim zem ljam a (čeh oslovačk a, švedska) pale ispod razine visokokvalificiranih radnika. Autori koji su izučavali pojavu birokracije pro­ našli su da ona pokazuje tendenciju da se m noži po nekim svojim unutarnjim zakonim a. Tako je lon­ donski časopis E c o n o m ist u hum orističkom tonu opisao da se nadleštva um nožavaju po »Parkinsonovu zakonu«. Na čelu nekog ureda nalazi se u početku sama osoba A, koja im a previše posla. N a osnovu iednog logičnog postupka ona se nalazi doskora na čelu nadleštva od 7 osoba. Da li su te osobe bez posla? N ipošto, jer one zadaju jedna drugoj toliko Posla da na kraju direktor im a više posla nego što je imao na početku! Ne p ostoji sam o tendencija da 17 Supek

257

se šire i m nože nad leštva već i da traju i žive i ond kad više nem aju nikakva posla, kad je njihova stva na funkcija već odum rla. Jedan n a m ješten ik pošl jednom je rekao: »Posao bi p osta o norm alan ka bi uklon ili publiku.« Čovjek koji gleda na nadleštv izvana im a želju da un ese u njih sjekiru, toliko m izgledaju parazitska i suvišna, ali kad prodre u nj hov labirint, sve m u izgleda vrlo logično i na »svojei m jestu«. Jednog dana u nekom poduzeću otišao j nekud, iz nepoznatih razloga, generalni sekretar, ko je obavljao velik p osao i svi su pred njim drhtal N a pitanje: »Tko će ga zam ijeniti?« koje je netk postavio nakon n ek olik o dana, od govoreno je: »N p ostavlja se p itan je zam jene«, i posao se nastavi kao da se n išta n ije dogodilo. Ovaj prim jer pokazuj kako je teško m jeriti »efikasnost« i »produktivnost većine birok ratskih tvorevina. N e sam o da birokracija p osta je brojčana snaga m odernom društvu, već to ona p o sta je m nogo vis po svojem h ije ra rh ijsk o m u re đ e n ju , kao i po j< dnom posebn om m en talitetu koji proizlazi iz njen društvene organizacije, a koji se m en talitet običn< naziva b iro k ra tizm o m . B irokracija uvodi nasupro nekadanjoj organskoj organizaciji društva, gdje s pojedinci stoj ali u v iše ličnim i individualiziranin odnosim a, jednu form alnu i form alističk u organize ciju, gdje se lične i individualne crte gube i sv< ostaje podređeno više apstraktnim , funkcionalnin principim a i jednoj shem atskoj hijerarhiji, koj: upravo zbog svo je ap straktnosti i b ezličn osti popri m a neke neorganske, form alne i gotovo natprirodni crte. Marx je upozoravao na opasn ost birokratizm; dok je on bio još sam o em brionalna pojava, neupo redivo slabija od suvrem ene n jen e razvijenosti ш političkom , socijaln om i vojn om području. Ono što obilježava birokratski duh u javnim po

258

»lovima jest u prvom redu form alizam — postupanje ; ljudima kao s brojkam a ili stvarim a; zatim pra­ gmatizam — podvrgavanje sveg društvenog kretaija samo najbližim i neposrednim praktičkim zada:ima ne vodeći računa o drugim potrebam a čovje­ ka; zatim, u vezi s pragm atizm om , izvjesni makijaelizam — shvaćanje da je sve dobro što služi potizanju određenog cilja. Marx ovako crta birokrat,ki mentalitet: »Budući da birokracija čini svoje »formalne« cijeve svojim sadržajem , to ona dolazi svagdje u su:ob sa »stvarnim« c ilje v im a . . . Birokracija je krug z kojeg ne m ože nitko iskočiti. N jena hijerarhija je lijerarhij'ti znanja. Vrh povjerava nižim krugovim a ivid u pojedinačno, dok niži krugovi vjeruju da vrh ma uvid u općenito, i tako se naizm jenično varau. . . Opći duh birokracije je tajna, m isterija koja e prema unutra održava pom oću hijerarhije, a prena van pom oću korporacije (kao posebna kasta, vS). Stoga birokraciji izgleda objavljeni državni duh li državne nam jere kao izdaja njena m isterija. Zato e autoritet načelo njena znanja, a obožavanje auoriteta njen m o r a l . . . Država p o sto ji još jedino kao azličiti kancelarijski duhovi, čiji je skelet podlož­ nost i pasivna p oslu šn ost. S tv a rn a znanost čini joj e besadržajna, kao što joj se i život čini m rtav, jer oj zamišljeno (im aginarno) znanje i im aginarni žiot važe kao suština. Stoga birokrat m ora postupati ezuitski sa stvarnom državom , bio taj jezuitizam vjestan ili nesvjestan.« (K. Marx, K ritik der Hegelchen Staatsphilosophie, str. 78-79, izd. Kroner, 1932.) Vidimo ovdje neke tipične crte birokratskog duha: klonost ka form alizm u, dakle postu p an je s ljudim a ао sa stvarima; pa slijepo podvrgavanje društvenoj mjerarhiji, uvjerenje da šefovi vide uvijek dalje i iše od drugih koji ne zauzim aju jednak položaj na 259'

društvenoj ljestvici; sk lo n o st tajn o v ito sti, m isteri oznosti, šaputanju, »sluhizm u«, obožavanju autori teta, pod ložn osti i p a siv n o sti i, konačno, jezuitsk odnos prem a stvarnosti, izvjesn a d voličn ost u sve m u što se radi i u svim ljud skim odnosim a. Marx nadalje upozorava kako ovaj birokratsk duh vodi do izopačavanja kritičke svijesti i istinitog odnosa prem a stvarnosti. Tako, na prim jer, više niže in stan cije stalno se m eđusobno obmanjuju »oni na vrhu« m isle da »niži krugovi« im aju uvid i pojedinačno, to jest da im saopćavaju stvarne poda tke, daju realno stan je stvari »na terenu«, a »niži krugovi« opet vjeru ju da »vrh« m ože i s takvim po đacim a d on ijeti pravilne odluke, budući da im a uvid u opće, u opći sm isao kretanja ili u »generalnu lin: ju«. Tako se birokrati u ovoj »igri na slijepo«, u dr van ju izvještaja (k oji su v iše sračunati na to da si svide šefovim a nego da iznesu stvarno stan je) i davanju direktiva, svjesno ili n esvjesno, p ostepen1 udaljuju od dru štvene stvarn osti i dolaze, konačn i protiv v la stite volje sa njom u sukob, u lažan oc nos prem a ljudim a. I tako se stalno govori o uspj^ sim a i onda kad p osto je neu sp jesi, ističe se oduše ljenje i kad već p o sto ji nepovjerenje i razočaranj. te se vjeruje u svem oć propagande kad je nezadi> voljstvo prevršilo svaku m jeru, pa ako, konačno. : izbije neka pobuna, kao što se dogodilo u Madžar skoj za vrijem e režim a R akossyja, tada su za to od govorni na prvom m jestu »agenti neprijatelja«, je se nitko nije sjetio da je tehnika »birokratske bu dnosti« sam o jedno sredstvo uspavljivanja društva Form alizam buržoaskih ideologa najjasnije se oči­ tuje u isticanju form alne strane buržoaske dem: kracije i u potpunom previđanju da je ovaj nje' form alizam uz njenu stvarnu sadržinu — ekonom sk 260

konkurenciju i razm jenu na bazi prom etnih vrije­ dnosti — doveo do potpunog rastvaranja svake dru­ štvene zajednice. U pućujući svoje kritike prem a dru­ štvenom »totalitarizm u«, oni previđaju da je »tota­ litarizam«, naročito u fa šističk im varijantam a, pred­ stavljao desperatni i m istificirani pokušaj buržoazi­ je da ponovno u spostavi razbijenu društvenu zajed­ nicu, i to vraćajući je ideološki unazad, na m istiku »narodnog duha«, a ne unaprijed, na proizvodnu za­ jednicu socijalističkog društva. N eki zapadni socio­ lozi, kritizirajući »totalitarizam « sa pogrešnih pozi­ cija, potpuno gube iz vida onaj problem koji njihove kolege u istoj situaciji i, uglavnom , u istim m isao­ nim okvirima stalno ističu — potrebu da se ponovno dođe do istinske ljudske zajednice, koju je m oderni kapitalizam potpuno razorio. Z anim ljivo je da i tako ozbiljan naučni radnik kao što je poznati sociolog R. S. Angell, koji je inače bio zadužen u UNESCO-u da radi na zbližavanju naroda, upada u istu po­ grešku: »Totalitarna društva, piše on, funkcioniraju u skladu s onim što je nazvano slu šateljsk i način in­ terakcije, za razliku od »javnog načina«; naim e, nje­ govi članovi pasivni su prim aoci rukovođenja što dolazi iz centralnog izvora koji se služi silom i pro­ pagandom. Budući da su članovi pasivni, u tjecaji ne mogu prodirati iz prim arnih (!) grupa da bi posta­ vili standarde socijalnog života i držali centralnu moć u šahu.« Angell zna vrlo dobro da to nije slučaj ni u SAD, čija privreda traži standardizirane ukuse i reakcije publike, kao što to lijepo objašnjava From m u pret­ hodnom poglavlju, ali on nastavlja: »Postoji bogat materijal o iskustvu N jem ačke pod H itlerom , ali mi na Zapadu m alo znam o što se događa u SSSR-u ili n komunističkoj Kini, zasad glavnim totalitarističkim 261

društvim a. B ilo bi v iše nego zanim ljivo uspoređivat m oralne p rocese u d em okratičkim i totalitarnim ti povim a, ali m orat ćem o p očekati dok učen jaci budi im ali m ogu ćn osti da analiziraju totalitarne moralni sistem e.« Ono što Angell prigovara S ov jetsk o m Savezu, i stvari je cen tralističk i način rukovođenja društvenim poslovim a, k oji ne d aju da dođu slobod no do izra žaja osnovne ili, kako on kaže, »primarne« zajednici ljudi. Pod »prim am im « (C ooley) m isli na organsk: povezane, neposredni je, dublje, istin sk e ljudske za jednice, koje je već T onnies su protstavio društvu kao takvom e. M eđutim , am erički sociolozi upravo doka­ zuju da se suvrem eni čovjek u građanskom društvu ne m ože o slo n iti na tak ve zajednice u svojoj ekc nom skoj i socijalnoj akciji, jer religiozne zajednic koje m u svojim bezbrojnim sek tam a pružaju koir penzaciju za stvarnu društvenu u sam ljen ost sam) potvrđuju od su tn ost stvarnih d ruštvenih zajednicr. D ruštva u kojim a svu v last drže »prom etne vrije« nosti«, karteli, trustovi, koncerni za »punjenje mo; gova, stokatne adm inistracije, već je o d a m o stvi* rilo kod B abitta »kom pleks Liliputanca« usprkc; svem razm etanju državnih predstavnika am eričkor atom skom silom ! Ono što prvo udara svakom vjeku u oči u ovoj građanskoj civilizaciji, koja sebe s pozicija državne birokracije naziva »slobođnin svijetom «, jest velik broj sjajn ih naučnih glava i nji­ hova totalna društvena nem oć. Kad najbolji umov pate od društvene nem oći, kako tek sto ji s prosjec nima! Birokratska p ritješn jen ost čovjeka i odsutnom prave ljudske zajednice ogleda se neposredno u osj: ćanju samoće, koje suvrem eni ljudi ispovijedaju ш prkos gustoći stanovanja i guranju po zakrčenir putovim a i m agistralam a m odernih m etropola. Tč 262

ma usam ljenosti i sam oće prati građanskog čovjeka već od rom antike, od K ierkegaarda, Stirnera, Nietzschea, sve do suvrem enih egzis tenci jalista, Sartrea, Heideggera, Jaspersa. Osjećaj sam oće, ništavila ili napuštenosti sam o svjedoči o prikovanosti građan­ skog čovjeka na njegovu »privatnu egzistenciju«, o nemoći da u ekonom skom i socijalnom životu ostva­ ri pravu ljudsku zajednicu. N e shvaćajući pravi ko­ rijen vlastite sam oće, on se iscrpljivao u pitanjim a ljudskog dodira. U T oulousi je godine 1956. održan filozofski kongres, kojem u je glavna tem a bila »čo­ vjek i njegov bližnji«; tu je Jankelevitch pogodio opće raspoloženje riječim a: »Moderni čovjek otkriva da je izgubljen u neizm jernosti beskonačnog svem i­ ra, gdje njegova sam oća ne nailazi na jeku.« Jedan od bestsellera am eričke sociologije nosi simptomatičan naslov »Usam ljena gomila« (The Lonely Crowd), knjiga u kojoj D. R iesm an iznosi položaj čovjeka u suvrem enom am eričkom društvu. Pod utjecajem m asovne proizvodnje i potrošnje čovjek je tamo sve m anje zaokupljen proizvodnjom robe, a sve više njenom potrošnjom . Publicitet na koji se u SAD godišnje troši preko 5 m ilijardi dolara, a to je više od svih zajm ova što ih SAD daju drugim zemljama, i borba za društveni status ili ugled, koji se tamo m jeri kupovinom najnovijih tipova auto­ mobila, televizora i drugih proizvoda, potiče poje­ dince na trošenje. Moral rasipanja i trošenja poti­ snuo je onaj puritanski m oral liberalističke buržoazije u fazi uspona, kojim je propovijedala štednju i strogost u životu. H om o faber sve se više pretvara u homo delectans! Kričave reklam e, film , kabarei, pornografska literatura sve v iše uzim aju m aha na tržištu ljudske razonode. D okolica je postala jedan °d glavnih problem a m odernog doba. H isterija luk­ suza, trošenja i frivolnih razonoda uz lake uspjehe 263

i pub licitet potpuno je razorila one stroge navike što ih je Max W eber p ripisao početnom kap italističkom duhu. Situ acija se bitno izm ijenila. D. R iesm an žali što je n estala ona unutrašnja čvrstoća ljudi iz pionirske epohe am eričkog kapita­ lizm a, i što se danas ljudi sve više bave »ljudskim faktorom «. Ljudi su p ostali suviše o sjetljiv i na tu­ đe m išljen je i, prem a tom e, izloženi stalnoj neprila­ gođen osti (što se dosad sm atralo privilegijem inte­ lektualaca). Ono čega se suvrem eni Am erikanac, prem a R iesm anu, »najviše plaši kao neuspjeha u am eričkom društvu jest naročito sam oća. A sam oća je zastrašujuća, jer ne p osto ji nitko, nikakva grupa, nikakav razlog koji bi je odobravao.« Strah od sa­ m oće dovodi do »tiranije bespom oćnih«, kaže R ies­ man, to jest do udruživanja pojedinaca sa sindikaliziranim učiteljim a, liberalcim a, crncim a, ženama, Židovim a, intelektualcim a i tako dalje, iako bi bilo bolje za A m erikanca da se vrati svojem individualiz­ mu, onom zdravom egoizm u iz liberalističke epohe, to jest »pojačanam privatnom životu«. Ovo propo­ vijedan je individualizm a s pozicija džeklondonovskih junaka i »usam ljenih revolveraša«, kojim žele uzdi­ ći »jakog pojedinca« iznad hum anistički raspoložene m ase, nije n išta novo za evropskog intelektualca, koji se s tim tem am a već m nogo puta susretao, ali ono ostavlja dubok utisak na zbunjenog Amerikan­ ca, koji ne zna kuda su takve propovijedi odvele, re­ cim o, kod O. Spenglera, čiji su se revolveraši pret­ vorili u E ichm ane. E konom ija m asovne proizvodnje i m asovne po­ trošnje sa stvaranjem v ještačk ih potre b a pokazuje da je danas neophodno u ispitivanju m odernog dru­ štva ekonom sku i političku analizu pevezanu sa so­ ciološk om i psihološkom . Jasno je da društvo s ma­ sovnom proizvodnjom stvara posebna sredstva utje­ 264

canja na pojedinca kako bi pod pritiskom »socijal­ nog ugleda« ili »m asovne sugestije« kupovao odre­ đene proizvode iako mu oni nisu neophodno potreb­ ni. N ajveći neprijatelji suvrem ene civilizacije s ma­ sovnom proizvodnjom i m asovnom potrošnjom je­ su stoici koji su propovijedali odricanje od potreba i rom antici koji su propovijedali sa J. J. Rousseauom »povratak prirodi«, š t o bi se dogodilo s m odernom kozm etičkom industrijom , na prim jer, kad bi ljudi i posebno žene poslušali ovaj savjet »povratka pri­ rodi« u svojem vanjskom izgledu!? Vezanje društvenog ugleda čovjeka uz kupovanje određene robe jedna je socijalna pojava, a usm jera­ vanje psihologije i socijalnih odnosa građana na ovu pojavu predstavlja jedan čitav društveni sistem . Obratnu pojavu predstavljaju pokušaji nivelizacije potreba prisilnim izjednačavanjem statusa pojedinih građana, a to je sada dom inantna tendencija u Kini. U jednom i u drugom slučaju iskorišćuju se m oćne sile socijalnog osjećanja kod čovjeka da bi se on privezao za jedan njem u uglavnom tuđ sistem za­ dovoljavanja prirodnih potreba. No, ovdje sociološka analiza pojava kao što je konstatiranje m asovne proizvodnje, prom jena potrošač kog morala, stvaranje vještačkih potreba putem pu­ bliciteta, stvaranje osjetljivosti za socijalni status, itd. — ne zadovoljava. Ovdje prelazim o na jedan novi plan, to jest na antropološku analizu, da upo­ trijebim o jedan pojam drag Marxu. Radi se o pro­ blem u »ljudskih potreba«. Postavlja se pitanje: kakve su posljedice stvaranja vještačkih potreba i pretjeranog naglašavanja soci­ jalnog statusa u jednom takm ičarskom društvu za sam og čovjeka i njegovu bio-psihološku ravnotežu? I na ovo su nam pitanje am erički autori već odgo­ vorili: dolazi do pojava m asovnih neuroza, do pojava 265

socijalne neadaptiranosti čovjeka, do brojnih nape­ tosti u čovjeku i u društvu. D ruštvo na ovu pojavu reagira, naravno, u prvom redu putem institucional­ nih sredstava, dakle ostaju ći na sociološk om planu, naim e stvaranjem potrebne zdravstvene službe ili m entalno-higijenskih servisa. Ono reagira i na drugi način: povećavanjem vandruštvenih nap etosti (reci­ m o politikom »hladnog rata«) nastoji da kom penzira i priguši unutardruštvene napetosti, a to je m etoda koju su poznavali već antički političari! Kod prisil­ nog sm anjivanja ljudskih potreba, što je suprotno od njihova vještačk og podizanja, dolazi također u kon­ kretnim u vjetim a do porasta unutargrupnih nape­ tosti, pa nam to objašnjava izvjesnu »agresivnu poli­ tiku«, naročito prem a raznim »revizionističkim opa­ snostim a« u SSSR-u u staljin ističk om periodu, kao uostalom i sada u Kini. U jednom i u drugom slučaju potrebna je inter­ vencija represivnih sredstava kojim a raspolaže dr­ žava. P osljedica je održavanje jedne prisilne ravno­ teže u čovjeku, koja je vrlo labilna i lako m ože po­ pustiti kad ne bi p ostojao pritisak »društvenog au­ toriteta«. V idim o kako izvjesna proizvodna i potro­ šačka situ acija u suvrem enim uvjetim a dovodi do podvojavanja čovjeka na državnu i privatnu sferu, i kako se intervencija jedne oblasti upotrebljava da bi se održala ravnoteža u drugoj, i to jedino zbog niza društvenih neriješenih problem a. Potreba za sociološkom analizom ove situacije, a nadopunjena antropološkom , nije neki čisto teorij­ ski problem . Ona je i od političko-praktičkog znače­ nja. Kad D. R iesm an u knjizi Usamljena gomila piše o neizlječivoj društvenoj usam ljenosti am eričkog čovjeka, koji inače živi m eđu neboderim a i gom i­ lam a ljudi i potrošne robe, onda se radi o jednom vidu krize građanske dem okracije, dem okracije koja 266

voli istupati agresivno u im e svojih »sloboda«, ali koja ne m ože sakriti da nije uspjela riješiti neke osnovne problem e ljudske društvene egzistencije. Upozoravamo na ovu činjenicu stoga što se buržoaska dem okracija ne m ože napadati, s m arksističkog gledišta, sa čisto »formalno-pravne« strane, to jest da se ide za njenim »usavršavanjem«, jer je ona kao »politička demokracija« zaista i najsavršenija. Radi se o nečem drugom, naim e o njenu prevladavanju i ukidanju, upravo zbog toga što njena »politička sa­ vršenost« ne rješava osnovne društvene potrebe čo­ vjeka, što ona predstavlja njihovo otuđenje, a otU' đenje ovdje nije neki filozofski pojam , već konkret­ na pojava m asovnih neuroza i neravnoteža. Razu­ m ije se da am erički čovjek, koji im a najviši dru­ štveni standard, neće biti osjetljiv na kritiku njegove dem okracije ako se služim o zastarjelim ekonom skim argum entim a o »gladi potlačenih« ili o »krizi proiz­ vodnih sila« i slično. On će biti m nogo osjetljiviji ako upozorim o na m noge vidove njegove vlastite društvenosti. Jezgra ove krize leži u tom e što su država i razne organizacije stvorile jednu m režu propisa, pravila i mjera kojim a rukovode izoliranim pojedincim a, od kojih stvaraju »standardiziranu konzum entsku m a­ su« a da oni nem aju nikakve m ogućnosti za stvarnu društvenu akciju i stvaranje istinske društvene za­ jednice. Pretjerana institucionalizacija kao i razni oblici etatizm a vode do ovakve situacije. G. Lukacs je na račun ove krize građanina u građanskom dru­ štvu, a to važi i za svako etatističko društvo, prim i­ jetio: »Ono što je bilo uzrok iščezavanja građanina (citoyen) u Zapadnoj Evropi, ili njegove preobrazbe u apstraktnu karikaturu, to je javni život u kojem se m asam a ne pruža nikakva m ogućnost za konti­ nuiranu akciju (!), i u kojem se veza izm eđu bitnih 267

vidova v la stito g života i problem a javnog života m o­ že u sp ostaviti sam o na zaobilazan (!) način, pom oću korupcije. Ova preobrazba ljudi, od kojih se sastoje m ase, u »privatne ljude«, što se odigralo u starim form alnim dem okracijam a, paralizira ljude i rađa jedan tip čovjeka, jedan m en talitet i jedan m oral protivan svakoj istinskoj i živoj dem okraciji.« (1947, Ženeva.) Ovdje je Lukacs taknuo u najživlju strunu suvre­ m enog hum anizm a, u buržoaskoj i socijalističkoj varijanti, jer se i u jednom i u drugom slučaju radi o tom e da se otk lon i ona nem oć i korupcija koju ra­ đaju etatističk e pregrade izm eđu pojedinaca i dru­ štva. A ktuelnost ovog problem a jest i jedan od glav­ nih razloga što se na j originalni je glave m eđu m ar­ k sistim a nisu m ogle pom iriti s jednom antihum anističk om praksom , te su ih politički birokrati pro­ glasili za antim arksiste, ne za života Staljina, već u p oststa ljin ističk o m periodu. R iječ nije sam o o »ju­ goslavenskim revizionistim a« već i o poznatim filo­ zofim a E. Blochu, H. Lefebvreu, i sam om G. Lukacsu. Jasno je da etatizirani socijalizam nije u m oguć­ n osti da skuje efikasno oružje za kritiku kapitali­ stičkog sistem a; on se m ože u najboljem slučaju s njim e utrkivati u sađenju kukuruza, proizvodnji če­ lika i slanju ljudi u kozm os! Kad am erički ideolozi nastupaju politički agresi­ vno u im e svoje dem okracije i životnog standarda, onda ih je teško tući ako upotrijebim o sam o njihove argum ente više političke i ekonom ske prirode. Treba ići dublje, u kritiku sam og socijalnog sistem a s ljud­ skim odnosim a i zadovoljavanjem ljudskih potreba. Postoji jaka kriza društvenih odnosa i oblika dru­ štvene organizacije danas u jednom kapitalističkom društvu s m asovnom proizvodnjom . To je nova po­ java, koja traži i novi pristup. P ojavljuje se čitav 268

niz problem a sa sociološkog i antropološkog vida. Spom enuli sm o da u zapadnoj sociološkoj literaturi postoji prava opsjednutost pojm om »zajednice«, a to znači da je kriza najrazvijenijih građanskih druš­ tava m nogo izraziti ja na socijalnom nego na poli­ tičkom ili na ekonom skom planu, iako su ovi nje­ govi nosioci. Prema tom e, neophodno je danas u kritici građanskog društva koristiti se argum enti­ ma koji zadiru u sam u prirodu društvenog života i m eđuljudskih odnosa kao i u položaj ljudske lič­ nosti. Da li mi to možem o? Dok društva pod vlašću etatizacije i birokratizacije nisu u m ogućnosti da provedu takvu kritiku, društvo koje je u svojoj or­ ganizaciji društvenog života političke i ekonom ske m otive podvrglo socijalnim , društvenim , hum ani­ stičkim potrebam a, koje izgrađuje jedan sistem druš­ tvene zajednice na bazi radničkog sam oupravljanja i komuna, im a punu m ogućnost da nastupi dosljedno u suvrem enoj kritici i najrazvijenijih oblika kapi­ talističkog društva.

269

10. SUDBINA PROIZVOĐAČKE ZAJEDNICE

Polazeći sa veom a različitih id eološk ih i političkih pozicija, i rukovodeći se često puta ne sam o različi­ tim već i suprotnim interesim a, suvrem ena društve­ na m isao p onovo je otkrila »proizvođačku zajedni­ cu«. I, što je paradoksalno, ne u u vjetim a socijalističkojutopističkih razm išljanja o »ujedinjavanju« i »oslobađanju« proletera, kao što je to bio slučaj polovinom prošlog vijeka, nego reagirajući na neke problem e u uvjetim a visokorazvijene proizvodne teh­ nike, u kapitalizm u ili socijalizm u. U kapitalizm u, s obzirom na veći razvoj društvenih znanosti, čak m nogo v iše nego u socijalizm u, m ada je u pitanju jedna izrazito socijalističk a tem a. Problem »proizvođačke zajednice« pojavio se u tri različita vida ili sm jera istraživanja: a) jedan je pretežno sociološk i ili socijalno-psihološki, a pred­ stavljen je u otkriću »ljudskog faktora« ili »među­ ljudskih odnosa« u radnim kolektivim a od strane Harvardske škole (M ayo, R oethslisberger, Dickson, H om ans, W. F. W hyte); b) drugi je pretežno eko­ nom istički ili privredno-organizacioni, da ne kažem o »menadžerski«, a javlja se u vezi s koncentracijom poduzeća, s pitanjim a centralizacije ili decentraliza­ cije poduzeća, s problem im a in icijative i konkuren­ cije, s m ehanizm im a odlučivanja u poduzeću koji su orijentirani podjednako k integraciji pojedinih funkcija kao i kolektivnoj odgovornosti na proiz­ vodnom , organizacionom i kom ercijalnom planu (D rucker); c) treći je pretežno političke prirode, a u vezi je s problem im a radničkog učestvovanja u rukovođenju proizvodnjom ili s problem im a radni­ 270

čkog sam oupravljanja kao baze neposredne dem o­ kracije. Zanim ljivo je da su se prva dva sm jera istraživa­ nja i razm išljanja o proizvođačkoj zajednici razvila naročito u kapitalističkim zem ljam a (koji put čak neposredno inspirirani braniteljim a kapitalističkog poretka!), dok su bili potpuno zanem areni u socija­ lističkim zem ljam a. U stvari, politička orijentacija na ovaj problem iskrsla je u Jugoslaviji kao dio jedne opće kritike socijalističkog etatizm a, a ne kao posljedica bavljenja problem im a »hum anizacije ra­ da«. Ako priđem o problem u proizvodne zajednice s gle­ dišta hum anizacije rada, koja danas stoji u središtu m nogih razm išljanja i praktičkih nastojanja, i to ne samo m arksističkih već i nem arksističkih autora, onda se kao osnovni problem postavlja pitanje: Šta uopće znači pojam zajednice i, posebno, proizvodne zajednice? Da li sam pojam zajednice im a određenu ulogu u hum anizaciji rada i kakvu? Koji je, dakle, sm isao i značaj zajednice ljudi u proizvodnji, koja je uloga i doseg ove zajednice? Potrebno je stoga prije svega nešto pobliže reći o sam om pojm u zajed­ nice, onako kako se on pojavljuje u procesim a ljud­ ske proizvodnje ili rada. Mi ćem o se u ovom rasprav­ ljanju zadržati prvenstveno na m arksističkom shva­ ćanju značenja proizvodne zajednice i uloge zajedni­ ce u hum anizaciji rada i ljudske egzistencije uopće. Dobro je poznato da je za Магха kategorija zajed­ nice socijalno-antropološka kategorija. Za razliku od kontraktualističkih teorija, zajednica nije poslje­ dica sam o čina (ekonom skog, političkog) udruživa­ nja ljudi. Čovjek nije za Магха zoon politikon kao za Aristotela, jer se čovjek rađa u zajednici ili on postoji kao biće zajednice već prije svakog historij­ skog razvitka, dakle na jedan prirodan način. Čo­ 271

vjek kao društven o b iće pojavlju je se na pragu svoje ljudske h istorije kao biće zajednice. Ova prim itivna zajednica jo š je sasvim hom ogena, nediferencirana, prakom unistička, s kolektivnim vlasn ištvom i kolek­ tivnom akcijom spram prirode, tako da je ona direk­ tni posrednik izm eđu pojedinaca u proizvodnji život­ nih sredstava i vlastitog života. Ona je kao takva i prva proizvodna snaga čovjeka. Pojedinac se nalazi u organskom ili prirodnom jed in stvu sa svojom za­ jednicom i s prirodom ili zem ljom , kao vanjskim u vjetim a života. »Prvobitni u v je ti p ro izv o d n je (ili, što je isto, reprodukcija sve većeg broja ljudi pom o­ ću prirodnog procesa oba spola; jer ova reproduk­ cija, iako s jedne strane izgleda kao prisvajanje objekta pom oću subjekta, na drugoj se pojavljuje kao oblikovanje, podvrgavanje objekta pod jedan subjektivni cilj; njihova preobrazba u rezultate, u sadržatelje subjektivne djelatn osti) ne m ogu biti prvobitno i sam i p roizvedeni — biti rezultat proiz­ vodnje. Jedinstvo živih i djelatnih ljudi s prirodnim , anorganskim uvjetim a njihove razm jene tvari s pri­ rodom , i stoga njihova prisvajanja prirode — ne tra­ ži objašn jenje i nije rezultat jednog h istorijskog procesa, već o dvajan je izm eđu anorganskih uvjeta ljudskog postojan ja i ovog djelatnog postojanja, odvajanje koje je potpuno postavljen o tek u odnosu kapitala i najam nog rađa.« (P otcrtao K. M arx.)1 Ova i je stav značajan, jer pokazuje da Marx sm a­ tra čitavu ljudsku historiju kao proces raspadanja ljudske zajednice, a ovaj proces dolazi do svojeg završetka ili kulm inicije u sam om kapitalizm u, u najam nom radu. On izričito kaže da se »čovjek usam ­ ljuje tek kroz historijsk i proces« (ibid.) i odmah upozorava koji je glavni uzrok ovog rastvaranja 1 К. Marx, Griindrisse der Kritik D ietz V., Berlin 1953, str. 388—389.

272

der

Poîitischeti

Okonotnie,

zajednice: »Sama razm jena glavno je sredstvo ovog usam ljivanja. Ona čini zajednicu horde suvišnom i rastvara je.« (Ibid. str. 396.) Razm jena nije sam o rastvorila društvenu zajed­ nicu, već joj je nam etnula vrijednosti koje predsta­ vljaju također pad u nazoru čovjeka na svijet, u onom e što on sm atra vrijednim ili nevrijednim , što sm atra sm islom ili ciljem svoga života. Dakle, deka­ dencija ljudske zajednice, prem a Marxu, istovetna je s dekadencijom ljudske civilizacije. »Tako stari nazor na svijet gdje se čovjek m akar i u nekom ograničenom nacionalnom , religijskom , političkom određenju, pojavljuje uvijek kao svrha proizvodnje, izgleda vrlo uzvišen u usporedbi s m odernim svije­ tom, gdje se proizvodnja javlja kao svrha čovjeka, a bogatstvo kao cilj proizvodnje.« (Ibid. str. 387.) Očito je da rastvaranje zajednice, uslijed razm jene i robno novčane proizvodnje, koja počinje prožim ati sve oblasti društvenog života, znači ne sam o usam ­ ljivanje već i dehum aniziranje čovjeka. Znamo da je razm jena uvjetovana podjelom rada, a da je po­ djela rada uvjetovala kako razm jenu tako i privatno vlasništvo, pa dosljedno i nastanak društvenih klasa i države. N ije potrebno da se zadržavam o na Mar­ xovu tum ačenju otuđenja čovjeka kroz antagonisti­ čke klasne i sam e proizvodne odnose. Želimo ovdje upozoriti da pojam zajednice u Магха, kad se govori o položaju čovjeka u suvrem enoj proizvodnji, sadrža­ va nužno dvije perspektive: a) podjela rada i raz­ m jena koja je uvjetovala rastvaranje ljudske zajed­ nice i generičkog bića čovjeka; b) podjela rada koja je uvjetovala rasparčavanje sam og rada i specijaliza­ ciju radnih operacija, dakle degradaciju čovjeka kao proizvođača ili radnika. Problem s kojim se susrećem o u suvrem enoj filo­ zofiji i sociologiji proizvodnje najčešće se postavlja 18 Supek

273

na slijed eći način: Da li ostvarivanje proizvođačke zajednice (kao jedne socijalno-psihološke ili socijalno-antropološke potrebe čovjeka) m ože kom penzira­ ti štetn e p osljed ice pretjerane p odjele rada koja je čovjeku-proizvođaču n am etnuta tehnološkim karak­ terom suvrem ene proizvodnje? Da li usam ljivanje ili otuđivanje čovjeka u radnom procesu, na radnom m jestu, m ožem o kom penzirati uvođenjem ili uspo­ stavljanjem radne zajednice ili jednoga određenog oblika društvene, zajedničarske egzisten cije čovjeka u oblasti proizvodnje? Ovaj su problem postavili kako sam i kapitalisti (harvardska škola i m oderni kap italisti od kom pa­ nije E dison-Bell do B at'e) tako i m arksisti, iako s različitim razlozim a i perspektivom . Znam o da su kapitalisti ovaj problem postavili iz razloga sam e proizvodnosti rada, jer su utvrdili da čovjek bolje proizvodi kao »biće zajednice« nego kao usam ljeni pojedinac. Marx je, doduše, ovaj odnos postavio na jedan dijalektički način, jer je rekao da je sam o je­ dinstvo zajednice »prva velika proizvodna snaga«, ali je ujedno rekao da je i »rastvaranje zajednice razvi­ tak ljudskih proizvodnih snaga«. N aim e, podjela ra­ da do izvjesne granice pokazuje se kao pogodna za povećanje proizvodnih snaga čovjeka (ne sam o kao organizacije proizvodnje v e ć i ,kao specijalizacije ljudskih sp osob n osti), ali nakon dane granice pretje­ rana podjela rada ili pretjerana sp ecijalizacija rađa suprotne rezultate — sm anjuje proizvodnu m oć čo­ vjeka. Suvrem ena industrijska psihologija i sociologija suprotstavila je štetnim posljedicam a pretjerane po­ djele rada, naročito u uvjetim a m ehanizirane serij­ ske proizvodnje (»razm rvljenog rada«, G. Fried­ m ann ), niz m jera koje idu istovrem eno za tim da uspostave čovjeka kao »totalnog čovjeka«, tačnije 274

kao svestranijeg čovjeka — s rotacijom radnih m je­ sta, s proširenjem radnih operacija ili poslova (job en­ largem ent), s proširenom profesionalnom naobraz­ bom, a i da kom penziraju ove posljedice izvjesnom »socijalizacijom radnih m jesta« koja ide od prostog omogućavanja neposrednijih ličnih dodira između radnika za vrijem e rada na radnim m jestim a (ukla­ njanje raznih zaklona i povećanje vidljivosti preko čitave trake, Rupp), stvaranje ekipa koje se bolje ra­ zumijevaju, sve do preuzim anja raznih funkcija u donošenju odluka u vezi s organizacijom proizvod­ nje, napredovanjem pojedinaca i slično. U potonjem slučaju radnik se pojavljuje kao član jedne radne zajednice u kojoj se on ograničava više sam o na izvođačke funkcije nego počinje preuzim ati i rukovodilačke. Razum ije se da ovo proširenje funkcija ide u kapitalističkim poduzećim a sam o do izvjesne granice, te da se ono potpuno ostvaruje sam o u uvje­ tima radničkog sam oupravljanja. Ono što je ovdje bitno za problem e što ih razm atram o jest da se pre­ tjeranoj podjeli rada radnik suprotstavlja ne sam o proširenjem čisto radnih operacija nego i prošire­ njem društvenih funkcija koje ga definiraju kao biće proizvodne zajednice. Tek ovaj drugi vid proširenja radnikove uloge u proizvodnji sm atra se jednim od preduvjeta razotuđenja u radu, budući da uzroci otuđenja ne leže sam o u oblicim a »rasparčanog ra­ da« već podjednako u dihotom iji upravljačkih i izvršilačkih funkcija do kojih su doveli najam ni od­ nosi u kapitalizm u. Marx je im ao u vidu i jedan i drugi način razotu­ đenja. Prvi u vezi s proširenjem radnih uloga, s obzirom na radnika kao na »svestranog čovjeka«, dobro je poznat; kad u prvom svesku Kapitala traži da se »djelim ični pojedinac, koji je nosilac sam o jedne djelim ične društvene funkcije, zam ijeni sve­

18*

275

strano razvijenim pojedincem , za kojeg su različite društvene fu nkcije načini d jelatn osti koje on naiz­ m jen ično vrši«, tako da se »što veća m nogostranost radnika prizna kao opći zakon društvene proizvod­ nje i da se odnosi prilagode njegovom norm alnom ostvarenju« (str. 398-399). Iz ovog stava m ogli bism o zaključiti da Marx im a sam o kriterij čovjekove sve­ stran osti kao faktor razotuđenja u slijed pretjerane podjele rada. M eđutim , u njega nalazim o i stavove koji govore očito o tom e da on uzim a i sam u zajed­ nicu — ono društveno jed instvo koje je razvitak po­ djele rada potpuno rastvorio. On to iskazuje veom a jasn o i odlučno: »Pretvaranje ličnih m oći (odn osa) u predm etne m oći u slijed podjele rada ne m ožem o ponovo doki­ nuti na taj način da sebi izbijem o opću predodžbu 0 tom e iz glave, već sam o tako da pojedinci ponovo sebi podrede ove stvarne sile i ukinu podjelu rada. Ali, to nije m oguće bez zajednice. Tek u zajednici s drugim a svaki pojedinac dobiva sredstva da svestra­ no razvije svoje sklonosti, dakle tek u zajednici po­ staje m oguća lična sloboda«. (Iz N je m a č k e ideolo­ gije, Rani radovi, str. 398.) Ova ista zajednica, koja je bila rastvorena uslijed podjele rada i univerzalne razm jene dobara, mora biti suprotstavljena ovom procesu razm jene, pa se ona javlja kao zajednica koja dokida ne sam o jedno­ stranu upotrebu radne snage već prije svega upo­ trebu radne snage kao robe, kao čiste radne snage, što je bilo m oguće sam o u jednom sistem u u kojem je radna snaga svedena na kvantum rada, na novac 1 robu. Kad je, dakle, riječ o radnoj ili proizvodnoj zajednici, onda se radi prije svega o tom e da se otuđenje radne snage dokine u odnosu prem a sred­ stvim a rada i u odnosu na upravljačke funkcije, dakle kao slobodno udruživanje ljudi-proizvođača, 276

koji ponovo raspolažu kako svojim radnim sposobno­ stim a tako i sredstvim a za proizvodnju. Mi se nećem o zadržavati na ovoj kod nas već do­ bro poznatoj postavki da radna zajednica nije sam o jedna psihološka tvorevina m anje ili veće ljudske solidarnosti, već realna zajednica na zajedničkom po­ sjedovanju sredstava za proizvodnju, što je ona bila i u svojem prapočetku. Radi li se doista o nekom vraćanju na početni oblik proizvodne zajednice, bez obzira na razvitak sam e tehnologije? Prije nego što odgovorim o na ovo pitanje, m ora­ mo upozoriti da se stanje m oderne tehnologije i or­ ganizacije proizvodnje, naročito u najrazvijenijem obliku autom atske proizvodnje, suprotstavlja težnji i nam jeri da se dokine kako jednostranost radnika tako i dihotom ija izm eđu upravljačkih i izvršilačkih funkcija. Iako autom atizacija dokida onaj najbjedniji tip specijaliziranog radnika i zam jenjuje ga strojem , ona ne dokida jaz izm eđu nekvalificirane i visokokvalificirane radne snage, a isto tako ona ne dokida planiranje i organizaciju proizvodnih odluka izvan radnih m jesta, to jest u uredim a za planira­ nje proizvodnje. Potonji dobivaju, naprotiv, još više na značaju, a to znači drugim riječim a da se inicija­ tiva radnika u poslu i dalje sm anjuje, da je prostor za donošenje ličnih odluka još više sm anjen. S dru­ ge strane, autom atizirana poduzeća dopuštaju veću integraciju radne snage sam o u proizvodnu zajed­ nicu, jer traže veću odgovornost i suradnju od sva­ kog pojedinca (razvija se više tim ski duh, kao što pokazuju suvrem eni istraživači autom atizacije!). Prema tom e, i u uvjetim a najrazvijenije autom atizirane proizvodnje zanatsku degradaciju radnika m oram o kom penzirati drugim funkcijam a koje leže izvan procesa neposredne proizvodnje. To su upravo funkcije u vezi s rukovođenjem pro­ 277’

izvodnjom , s proizvodnom politikom , odlukam a o in vesticijam a, socijaln im službam a i tako dalje — sve one funkcije koje se odnose na proizvodnu poli tiku i raspolaganje p ostignu tom dobiti. Upravo u tim funkcijam a m ože čovjek kao član zajednice da dođe do punog izražaja, šta v iše , ovdje lične odluke m ogu d oista doći do izražaja, pa se tako značaj indi­ vidualnih funkcija u proizvodnom kolektivu pom iče iz ob lasti čiste proizvodnje u ob last raspodjele i pro­ izvodne p olitik e (ek onom sk e i so cija ln e!). Ostaje, dakako, otvoreno pitanje u kojoj m jeri ovakvo pro­ širen je funkcija m ože kom penzirati lišen ost incija tive i lične ak tivnosti u toku sam e proizvodnje. (N e­ ka istraživanja pokazuju da radnik prim arno svoje zadovoljstvo u radu doživi ju je u vezi s m ogućnošću inicijative u sam oj organizaciji proizvodnje, dakle u sam om toku proizvodnje i ličnog rada. Sovjetski autori, naprotiv, izjavljuju da negativne posljedice tejlorizm a, to jest m ehaničke podjele rada, mogu b iti u sp ješn o kom penzirane sam om činjenicom da tvornice pripadaju socijalističkoj ili radničkoj drža­ vi! Vidi G. Friedm ann, R a zm rv lje n i rad.) Problem otuđenja rada .uslijed tehnološke podjele rada u ovim konkretnim uvjetim a postavlja se, pre­ ma tom e, kao pitanje kom penzacije onih oblika otu­ đenja koji su neizbježni na osnovu proširenja proiz­ vodnih funkcija (rotacija radnih m jesta, proširenje poslova, preuzim anje upravljačkih funkcija) koje, s jedne strane, idu u pravcu čovjekove svestranosti, a s druge strane u sm jeru usp ostavljan ja proizvodne zajednice. N eki sm atraju da ovi oblici kom penziranja zn ače i zbiljsko dokidanje, jer lični djelom ični rad p ostaje beznačajan s obzirom na druge radove ili zaduženja, pa radnici sam i m ogu tvrditi da rad za njih ne predstavlja više nikakvu psihološku tegobu (to je bio slučaj sa sovjetskim stahanovizm om kao

278

jednom vrstom socijalističkog tejlorizm a!). č in je ­ nica je da svako proširenje funkcija, pa i svaki kolektivni zanos m ože potpuno na psihološkom planu kom penzirati negativne pojave vezane uz podjelu ili vršenje nekog rada, ali je isto tako činjenica da ovakve kom penzacije im aju vrem enski ograničeno djelovanje, naim e da ona funkcija koja je dom inan­ tna ili trajnija ponovo izbija u središte svijesti i do­ življaja. Zato se i čuje često puta kako spom enute m jere predstavljaju sam o povrem ene palijative, ali ne i definitivna rješenja. Gdje je, dakle, definitivno rješenje? Definitivno rješenje leži sam o u »slobodnom vre­ menu« koje ne podliježe nužnom društvenom radu već stoji sasvim na slobodnom raspolaganju poje­ dinaca. Marx je, kao što sm o im ali prilike već prije upozoriti, predvidio autom atizaciju proizvodnog pro­ cesa do one tačke gdje stroj postaje posrednik izm e­ đu prirode i čovjeka, a čovjek »staje pokraj njega« da bi ga nadgledao (vidi Grundrisse der K ritik der politischen Okonomie). Time, dakako, ne iščezava bez traga »društveno nužno vrijem e«, ali stoga Marx ističe da se bitno m ijenja odnos izm eđu rada i ne-rada, i nam a se čini najprirodnije da se sam pro­ blem otuđenja rada sagleda u ovim unutarnjim ili dijalektičkim prom jenam a ovih dviju kategorija od kojih jedna pretpostavlja drugu. »Radno vrijem e, piše Marx, ostaje uvijek, pa i onda kad se prom etna vrijednost ukine, supstan­ cija koja stvara bogatstvo i m jera troškova što ih iziskuje njegova proizvodnja. Ali slobodno vrijem e, kojim se raspolaže dijelom za uživanje proizvoda, dijelom za slobodno djelovanje, evo pravog bogatstva: a ovo vrijem e nije, kao rad, određeno prinudom ne­ ke vanjske svrhe koja m ora biti ispunjena, čije ispu­ njenje je prirodna nužnost ili društvena dužnost, već 279

kako se hoće. R azum ije se po sebi, da sam o radno vrijem e u slijed toga što će b iti ograničeno na nor­ m alnu m jeru, zatim što se više ne radi za nekog dru­ gog nego za sam oga sebe, zajedno sa ukidanjem društvenih su protnosti izm eđu gospodara i slugu itd., kao d oista društveni rad, najzad kao osnovica slobodnog vrem ena, dobij a sasvim drugačiji slobod­ niji karakter i da radno vrijem e nekog čovjeka koji je ujedno čovjek sa slobodnim vrem enom m ora im ati m nogo viši kvalitet nego radno vrijem e radne životinje.« (T eorije o višku vrijednosti, III, Kultura, Beograd 1956, str. 271.) Odnos Магха prem a radu i slobodnom vrem enu jest dvojak: 1) Jednom je za Магха slobodno vrijem e, kojim raspolaže pojedinac da bi uživao u društvenim pro­ izvodim a ili da bi se razvijao, što znači bavio se kreativnim djelatnostim a, a ne naprosto rekreativnim a, čista antiteza koja isklju ču je svaki oblik rada kao prisilne djelatn osti. 2) Drugi put je radno vrijem e, društveno nužno, ali svedeno na pravu m jeru, povezano sa slobodnim vrem enom , i s obzirom na to da čovjek raspolaže slobodnim vrem enom ono dobiva drugi kvalitet, čak »sasvim drugačiji karakter, m nogo slobodniji«. Ovdje Marx odnos rada i ne-rada prom atra kao jedno dija­ lektičko jedinstvo, i treba reći da je to onaj odnos koji se nam a nam eće danas u analizi konkretne rad­ ne situacije čovjeka-proizvođača. Mi ćem o se stoga zadržati na ovom e drugom slučaju, pogotovu što je on neposredno vezan s ulogom i funkcijom proiz­ vodne zajednice. V idjet ćem o u konačnim razm atra­ njim a da je ovaj odnos rada i ne-rada (slobodnog vrem ena) bitno vezan uz proizvodnu zajednicu, dok je prvi oblik slobodnog vrem ena kao konačnog pre­ vladavanja svakog oblika »društveno nužnog rada« u 280

vezi sa svestranim razvitkom pojedinaca i predsta­ vlja nužno transcendiranje proizvodne zajednice. Doista, suvrem ena sociologija pokazala nam je da­ še odnos takozvanog slobodnog vrem ena m ora pro­ m atrati u svojoj organskoj i društvenoj vezi s rad­ nim vrem enom . Tako G. Friedmann, sasvim oprav­ dano m isli da treba govoriti o »ne-radnom« ili »van-radnom vremenu«, a ne o »slobodnom vremenu«, jer je to ne-radno vrijem e redovito ispunjeno raznim društvenim obavezam a (pa i honorarnim radom ), tako da ne m ože biti riječi o vrem enu koje stoji pot­ puno na raspolaganju pojednicu za njegovo slobo­ dno uživanje. Za nas je, m eđutim , važno da utvrdim o da se u toku razvitka m oderne proizvodnje odnos rada i ne­ kada kvalitativno m ijenja, a to postaje naročito evi­ dentno s pojavom autom atizacije. Ne sam o da se gubi teški m išićni rad, već se skraćuje nužno i radno vrijem e i stvaraju uvjeti za stjecanje više naobrazbe putem redovnog i drugog školovanja. Dok je »slo­ bodno vrijeme« za radnika uz m ehaniziranu tekuću traku značilo prvenstveno rasterećivan je pom oću brutalnih sredstava (alkohol, tuče, prostitutke), do­ tle čisti i visokotehnički rad u autom atskim radio­ nicama stvara sklonosti prem a raznim vrstam a »hobbyja« koji znače povratak zanatlijskoj djelatnosti ili drugim više um jetničkim aktivnostim a. No, nas n e zanima ova psiho-sociološka veza izm eđu vrste po­ sla i načina odm aranja. Više nas zanim aju neki dru­ gi procesi koji su u vezi s preuzim anjem funkcija u proizvodnoj zajednici. Proširenje proizvodnih funkcija na upravljačke funkcije u velikoj je m jeri uvjetovano, kao što po­ kazuju ankete, naobrazbom i slobodnim vrem enom radnika. Sve veće oslobađanje vrem ena izvan nepo srednog proizvodnog odnosa om ogućava prije svega 28 f

•efikasnije u čestvovan je radnika u sistem u radničkog sam oupravljanja. N ed ovoljn ost učestvovan ja u rad­ ničkom sam oupravljanju danas je prvenstveno uvje­ tovana p om anjkanjem vrem ena (za naobrazbu, izu­ čavanje m aterijala, zbiljsk i in teres). Prem a tom e, že­ lim o ovdje naglasiti da proširenje proizvodnih funk­ cija na planu upravljačkih funkcija zavisi od dijalek­ tičkog odnosa rada i ne-rada, od odnosa nužnog radnog vrem ena u proizvodnji i od slobodnog vre­ m ena izvan rada, i kad sm o rekli dijalektičkog, onda im am o upravo u vidu kvalitativne prom jene toga odn osa u sm islu povećanja kulture sam og radnika, nam ještenika i uopće radnog čovjeka, člana proiz­ vodne zajednice. Tek u ovom horizontu m ožem o odgovoriti i na prije postavljen o pitanje: Kako stoji s funkcijam a upravljanja u jednom autom atiziranom poduzeću, gdje se proizvodnja planira u projektantsk im ure­ dima? Im ajući u vidu zbiljsko oslobađanje slobod­ nog vrem ena, jedino rješenje za ovo nužno ograni­ čavanje u organizaciji proizvodnje m ože biti prošire­ nje u pravljačkih funkcija od njihove integracije sa živ o tn o m za jed n icom (kom unom , n a seljem ). Im am o, dakle, u vidu integraciju proizvodne zajed­ nice sa životnom zajednicom . Što m islim o pod tom integracijom ? Naravno, ne jedno potpuno stapanje. To bi bilo i nem oguće, i kao takvo vraćanje na uto­ pijski kom unizam i falansterije. R iječ je naprosto o proširenju onih funkcija proizvodne zajednice gdje se ona pojavljuje kao invenstitor i organizator odre­ đenih društvenih funkcija — socijalne, prosvjetne, kulturne prirode. Na prim jer, izgradnja stam benih naselja, škola, uređenje dječjih vrtića, biblioteka, potpom aganje sportskih društava i tako dalje. Sve to nije nikakvo otkriće i sve se to već događa. Važno je da shvatim o — i ovo želim o potcrtati — da ovo '282

proširenje proizvodnih funkcija na društvene funk­ cije u životnoj zajednici u koju je proizvodni kolek­ tiv uklopljen služi bivstveno i prije svega učvršće­ nju i afirm aciji sam e proizvodne zajednice. Ono se pojavljuje kao kom penzacija a gubitak onih funkcija (organizacija proizvodnje) koje su prije im ale bitni značaj za stvaranje proizvodne zajednice kao zajed­ nice, to jest za integraciju radnika u radni kolektiv na bazi ravnopravnosti, na tem elju njegove m oguć­ nosti donošenja odluka i uzim anja inicijativa. Da­ kle, ono što mi u ovom proširenju funkcija proizvod­ ne zajednice im am o u vidu jest stvaranje novih m ogućnosti za učestvovanje i inicijativu radnika i proizvođača u proizvodnoj zajednici onoliko koliko je to potrebno da bi takva zajednica m ogla živjeti i disati kao zajednica! Sve ove m jere i m ogućnosti proširenja funkcija m oraju se rukovoditi ne jednom apstraktnom shem om , već konkretnim izučavanjem onih kolektivnih sila koje djeluju u sm islu povezi­ vanja jedne proizvodne zajednice. A te su sile opet različite s obzirom na stupanj tehnološkog razvitka poduzeća, njegove unutarnje organizacije, kao i s obzirom na ekološke i kulturne faktore u kojim a takva zajednica živi. No, na ovim posljednjim ele­ mentim a, iako se o njim a m ora voditi računa u jed­ nom istraživanju, nećem o se zadržavati. Ovdje se sada m ože postaviti pitanje: Ne znači li ovakvo proširenje funkcija jedne proizvodne zajed­ nice izvan njega funkcionalno-proizvodnog kruga, kao i njeno integriranje u životnu zajednicu, u neku ruku prom jenu sam e prirode proizvodne zajednice (s obzirom na društvenu podjelu rada!) pa tim e i prevladavanje ili poništavanje proizvodne zajednice u im e jedne zajednice koja je sada m ješovitog tipa: istovrem eno proizvodna i životna? Može biti da u ovom slučaju prisustvujem o prvom koraku ka išče­ 283

zavanju proizvodne zajednice u njenu klasičnom ob­ liku. Ali to nas ne m ora iznenaditi, jer preobrazba prirode proizvodne zajednice nužno i neizbježno pra­ ti proces i prom jene sam og proizvodnog rada, kao društvenog rada. Budući da se uloga čovjeka m ije­ nja u sam om proizvodnom radu, nem a sum nje da se ona m ora m ijen jati i u proizvodnoj zajednici kao takvoj. N aša je briga da ovaj razvitak ne prepu­ stim o stihiji, već da u njega interveniram o s odre­ đenim kriterijam a: im ajući u vidu ljudsku zajednicu i svestranu čovjekovu ličnost. I s ovim p osljed n jim pojm om , naim e razvitkom svestrane ljudske ličnosti, h tjeli bism o završiti ovo razm atranje o sudbini proizvodne zajednice. Kod nas se gdjegdje p ojavlju ju m išljenja koja u radni­ čkom sam oupravljanju vide posljedn ju riječ socija­ lističke dem okracije. M islim o da nije potrebno na­ kon svega izloženoga upozoriti da se sadržaj socija­ lističke dem okracije m ijenja nužno s prom jenam a u sam oj proizvodnoj zajednici, a po svoj prilici isto toliko i, m ožda, još m nogo više s onim druš­ tvenim odnosim a koji se razvijaju u slobodnom vre­ menu, gdje će ličn osti d jelovati i ponašati se prem a nekim zahtjevim a slobodnog i svestranog razvitka. Mi sm o u p osljedn je vrijem e kod nas m ogli čuti u odnosu na ulogu radničkog sam oupravljanja izrazito furijerističke i nem arksističke stavove, na prim jer, kad se isticalo da se kod nas »društveno m njenje stvara na razini ili u okviru društvenog ili radničkog sam oupravljanja«, pa se iz toga izvlačio zaključak da nam nisu potrebni institu ti za ispitivanje javnog m njenja. To bi značilo da se kod nas društvo pretvo­ rilo u jedan sistem atom a ili m olekula, gdje svaka m isli i odlučuje po vlastitim kriterijim a i m jerilim a. No, mi znam o da je Marx bio n ajoštriji protivnik svakog lokalizm a i svakog zatvaranja čovjeka u 284

određene društvene granice. Za njega je razvitak nužno išao ka univerzalnijoj svijesti čovjeka, k izjed­ načavanju pojedinca sa čitavim čovječanstvom ! Evo jednog nedvosm islenog Marxova stava u tom smislu: »Ali, u stvari, ako zanem arim o ograničeni buržoaski oblik, što je bogatstvo drugo ako ne u univerzalnoj razmjeni rođena univerzalnost potreba, sposobnosti, užitaka, proizvodnih snaga itd. pojedinaca? Puni raz­ vitak ljudske vlasti nad prirodom , kao i nad tako­ zvanom prirodom , kao i nad vlastitom prirodom? Apsolutno razrađivanje vlastitih stvaralačkih dispo­ zicija, bez druge pretpostavke osim prethodnog hi­ storijskog razvitka, što ovaj totalitet razvitka, tj. razvitka svih ljudskih sposobnosti kao takvih, ne m jerenih na jednom prethodno danom m jerilu, čini svojim vlastitim ciljem?« (Grundrisse, str. 387.) Već je kapitalizam ili buržoasko društvo razvilo univerzalnu razm jenu stvari ili svjetsko tržište, a time ujedno i jednu svjetsku ili kozm opolitsku kul­ turu onoliko koliko kultura zavisi od takve razm je­ ne. Socijalizam treba da joj dade sam o pravi sadr­ žaj s obzirom na razotuđenje ličnosti koje Marx vidi u njenoj svestranoj razvijenosti i u njenoj potpunoj autonom nosti, jer svoje sposobnosti ne razvija na jednom »prethodno danom mjerilu« koje bi joj na­ m etalo društvo ili zajednica. Oslobođeni čovjek pri­ pada po svojim ciljevim a i kulturi čitavu čovječan­ stvu, a ne jednoj ograničenoj zajednici ili naciji, i zato je njena pretpostavka sam o historijski razvitak uzet u cjelini, kao osm išljavanje vlastite egzisten­ cije pom oću racionalno sažetog historijskog iskustva. U tom je sm islu kom unistička ličnost jedna vrsta kulturne ontogeneze kao skraćene rekapitulacije svjetske historije! Dim enzija u kojoj se razvija oslo­ bođena ili hum anistička ličnost jest svjetskohisto285

rijska, a nip ošto nacionalna, etnička, zajedničarska i bilo kakva druga sociološk a dim enzija, jer ličnost po svojoj univerzalnosti nužno transcendira granice koje joj postavlja, čak i onda kad će joj uvijek na­ novo postavljati, jedna određena društvena proizvo­ đačka ili neproizvođačka zajednica, osim one ideal­ ne zajednice hum anum a — čovjeka kao potrebe dru­ gih ljudi.

286

LIČNOST I KULTURA

1. LIČNOST I MASKA

Ništa čovjeku ne izgleda prirodnije i određenije nego što je postojanje njegova vlastitoga »ja« i vlas­ tite »ličnosti«. Iz svoga »ja« izvlači »slobodnu volju« i »slobodu savjesti«, na kojim a sam osvjesno izgra­ đuje pojam svoje »ličnosti«. Pa ipak, kritičko socio­ loško ispitivanje pojm a ličnosti pokazuje nam kako je on, zapravo, kasni i krhki proizvod jednoga dugog povijesnog razvitka, kako se on postepeno rađao iz sklopa društvenih odnosa, stjecao svoje prve obrise diferencijacijom sam e društvene strukture, precizi­ rao se kroz pravne i m oralne institucije, da bi se konačno uzdigao do filozofske apstrakcije, pa i do kulta ove apstrakcije, koji u rom antičnoj filozofiji Fichtea i Schellinga ne sm atra vlastito »ja« sam o posljednjim razlogom sebe sam e već i čitava vanj­ skog svijeta. Iako više ne podliježem o rom antičkoj hipertrofiji ličnosti, općenito sm o skloni, iz socijalnih i m oral­ nih razloga, braniti autonom nost ličnosti, njena neotuđiva prava, njen razvojni i vrijednosni sm i­ sao: kao jedinstva unutarnjeg, duševnog, i vanj­ skog, društvenog života; kao sklada individualnih i društvenih potreba; kao podudaran je intim nih stre­ m ljenja »bića za sebe« i deklarativnih stavova »bića po sebi«, da se izrazim o term inologijom koja opet postaje moderna. Ali kako jedinstvo pretpostavlja protivurječnost, to pred nam a odm ah iskrsava pita­ nje istinitosti, stvarnosti, autentičnosti jedne lično­ sti, pitanje da li je ovaj čovjek, zaista, takva ličnost ili sam o jedan njezin privid, jedna maska. I ovo pi­ tanje ne ostaje za nas sam o stvar jedne m oralne di19 Supek

289

lem e. Ono pokreće u nam a neke dublje sile, kroz koje kao da govore vjekovni sukobi izm eđu ličnosti kao m aske i negacije ove m aske, i rađa onu razdraž­ ljivu potrebu za skidanjem m aski, za razgolićavanjem zam askiranog pojedinca — potrebu koja je postala gotovo stil u m odernoj filozofiji, književno­ sti, psihologiji, pa i u politici. Lik, ponašanje, govor, vrednovanje čovjeka kod kojega to n ije p retposta­ vljeno u skladu s n jegovom nutrinom , s njegovom intim nošću, dobilo je za nas izazovni značaj i pobu­ đuje neke destruktivne porive prem a ovom privid­ nom liku čovjeka. Ali tako nije bilo uvijek u ljud­ skom društvu! O tom e nam rječito govori i geneza pojm a ličnosti. Riječ ličnost (latinsk i persona, grčki pro so p o n ) znači kod starih H elena i Latina »maska«, zapravo »zam askirani čovjek«. K asnije se sm isao riječi m ije­ nja, tako da kod Terencija poprim a sm isao »lica u kom ediji« i »tipa«, a kod Cicerona znači također »ulogu« u sm islu »igrati izvjesnu ulogu« (u izrazu perso n a m alicuius agere ili gerere). Radi se najprije o ulozi na pozornici, ali se ovaj sm isao prenosi i na ulogu u životu u sm islu »izvršiti izvjesnu funkciju u životu«, »zam ijeniti jednu drugu osobu«. N ajstariji sm isao riječi proso po n susreće se kod H om era u sm islu »lice« i »ono što odrazuje«; prvo­ bitni sm isao je također »maska«, a zatim poprim a značenje »uloge«, »lica« u kom ediji, »čela armije«, »prilike« ili »pojave«, »slike«. I, konačno, »čovjeka, ličnosti uopće«. N alazim o, dakle, analogan razvitak kao i u latinskom .1 Postavlja se pitanje: odakle pojm u ličnosti u sta­ rim tekstovim a značenje »maske«? Što se tiče personae, poznato je da je kod Etruš1 S. Schlossm ann, Persona und »prosopon« ini R e d it urni ini christlichen Dogma, F estschrift. Kiel 1906.

290

čana bilo jako razvijeno nošenje m aske, i za samu riječ sm atra se da je etruščanskog porijekla. Etruščanska civilizacija bila je civilizacija m aski. Etruščani su nosili m aske svojih praotaca, koje nalazim o u velikom broju u arheološkim iskapanjim a u drve­ nom i terakotskom obliku, dok se voštane, naravno, nisu sačuvale. Sigurno je da su Etruščani živjeli u plem enskom društvenom uređenju, te da su maske na klanskim svečanostim a pokazivale pripadnost čovjeka određenom klanu. N a klanskim svečanosti­ ma m aska je pokazivala kojem u klanu pojedinac pripada i koje m jesto zauzima u totem u. Svaki je klan predstavljao sasvim određeni dio totem ske ži­ votinje i nosio osobine toga dijela, a te bi se osobine prenosile s oca na sina, pa štaviše i na onog poje­ dinca koji je ubio jednog člana klana i prisvojio u njemu njegovo m jesto. K asnije je pripadanje odre­ đenom klanu ili obitelji bilo povezano i s naročitim privilegijam a, tako da s prijelazom na aristokratsko uređenje vidim o pored kulta predaka, čije m aske patricijske obitelji Rim ljana drže u halam a obitelj­ skih kuća, čuvaju i privilegije koje proizlaze iz poro­ dične pripadnosti. Poznato je da je rim ski senat bio sastavljen od izvjesnog broja patres, koji u stvari predstavljaju personae, to jest slike svojih predaka. Persona u ovom slučaju znači i »duh« m rtvoga pret­ ka, spiritualizirani kontinuitet obitelji, čiji je poje­ dinac sam o slučajni član, povrem eni nosilac. Zaostajanje staroga sm isla i nastajanje novoga sm isla riječi ličnost očituje se do Rim ljana u dvo­ strukoj upotrebi personae: u prvom slučaju ličnost znači: um jetno lice, m asku i uloge kom edije ili tra­ gedije, hipokriziju, lopovštinu, dakle nešto što je zaista strano pravom e »ja«; u drugom slučaju, ona znači: stvarnu vezu s rodbinskom linijom , lična pra­ va, pravu prirodu pojedinca. Građanin im a pravo 19*

291

na ličn ost, dok je rob iz n je isključen. (S ervu s non hab et p e rs o n a m — rob nem a ličn osti, što znači da nem a svojeg tijela, pretke, im e — cognom en — koje pokazuje vezu s precim a, m aterijalna dobra.) Kad su stari Germani, po uzoru na R im ljane, p isali svoje pravo, razlikovali su izm eđu slobodnjaka, Leibeigene, koji su p osjed ovali svoje tijelo (i tim e svoju »radnu snagu«), i robova, koji nisu bili vlasn ici svojega tije­ la, ali su im već u duhu kršćanstva priznavali pravo na dušu!2 N em a sum nje, odlučnu ulogu u preobrazbi pojm a ličn osti odigrao je prijelaz iz klanske organizacije ple­ m ena, gensa, gdje m aska služi identifik aciji s odre­ đenim položajem p ojedinca u totem u, k antiknoj oligarhiji, gdje se ova m aska pretvara u kult pre­ daka i čisto o b iteljsk ih božanstava, i gdje persona znači sasvim određene društvene privilegije. Isti je značaj im ao prijelaz od antikne oligarhije ka dem o­ kratizaciji kako na realnom društvenom , ekonom ­ skom i p olitičkom planu tako i na ideološkom planu, naročito u religiji i filozofiji. Ovaj proces pretvorbe odigravao se za p ovlašćene društvene slojeve prven­ stveno na filozofskom , a za potlačene robove na reli­ gioznom području. Što je duh dem okracije dublje prodirao u narodne slojeve i potlačene m ase tražile da čovjek bude jed­ nak čovjeku, to je i lik božanstva poprim ao sve individualnije crte i odnos prem a njem u postajao sve ličniji. To se naročito lijepo vidi u preobrazbi grčkih m is te r ija . Orfeja sm atraju reform atorom re­ ligijsk og kulta upravo po tom e što je njegovom orgijastičkom , bahantskom obliku dao jedan više spiritualizirani oblik. U m jesto barbarskog brisanja indi­ vidualn osti pom oću opojnih droga, približavanja po­ 2 М. M auss, Une catégorie de l'esprit humain: La notion de personne, celle de »m o i« (Sociologie et Anthropologie, Paris 19501.

.292

jedinca životinjskom i biljnom svijetu, od njega se počinje tražiti više produhovljeni odnos prema bo­ žanstvu, što se postiže čistoćom i duhovnom eksta­ zom.3 Sam o božanstvo se individualizira, gubi totem ističko obilježje i dobiva izrazitija m oralna i soci­ jalna obilježja. Tako se bog robova naziva Isodaités, što znači »onaj koji daje jednake dijelove«. I sam mitos se preobrazuje u tom sm islu, pa tako D ionisos Zagreus sim bolički prikazuje razdiran je i uskrsavanje ličnosti, njegovu kaznu i ponovno vraćanje jedinstvu. Taj »trpeći bog« izražava nadu da će i robovi nakon kazne, to jest robovske egzistencije, koja znači da nem aju pravo na ličnost, uskrsnuti, to jest dobiti jednom pravo na ličnu egzistenciju. Na filozofskom planu, a to znači m eđu ljudim a koji su u to vrijem e uživali daleko veća individualna prava u društvu, u prvom redu pravo na intelektu­ alni život, ovaj je proces otišao m nogo dalje. Odlu­ čnu su ulogu odigrali stoici. »Od stoika su ljudi na­ učili da kažu ja«, bilježi L. B runschw icq.4 Kod stoika se ličnost obogaćuje pojm om svijesti, koja kod sta­ rijih stoika još nosi sam o sm isao »svjedoka«, ortaka, dok kod kasnijih stoika prim a sm isao »svijesti o dobru i zlu« ( sineidesis), dakle jedan određeni m o­ ralni sm isao. Moral je kod stoika izrazito voluntaristički i personalistički, a posljedica je onog procesa koji se u R im skom carstvu odigrao izm eđu 2. vijeka pr. Krista do 4. vijeka poslije Krista. Rim je bio sve to vrijem e prava košnica naroda i rasa s raznim vjerovanjim a, religijam a, m oralnim običajim a, filo­ zofijama, itd. K lasne su se suprotnosti u Rimu sve više zaoštravale, te su djelovale na to nevjerojatno šaroliko m noštvo raznih vjerovanja i pogleda na svi3 J. E. Harrison, Prolegomena to the S tu dy of Greek Religion, Cambridge 1922. 4 L. Brunschwicq. Le orogrès de la conscience dans la philo­ sophie occidentale, Paris 1927, I, str. 79.

293

jet u sm islu njihove in ternacionalizacije, kao n asto­ janje da se istakne ono što je zajedničko svim tim raznorodnim težnjam a kao neka sinteza i narodnih i klasnih interesa, pa se u tim protivurječjim a istak­ nula ljudska ličn ost u m oralnom i pravnom sm islu.5 Kod ove id eološk e d iferencijacije ne valja, naravno, zaboraviti i onu pravilnu m isao D urkheim a da je individualizacija čovjeka p osljed ica društvene po­ djele rada, i sve veće sp ecijalizacije čovjeka u tom radu, kao ni činjenicu da se Rim razvio kao tipična trgovačka i im p erijalistička sila, koja je m orala tra­ žiti i na planu ideja neka opća ili kozm opolitska rješenja. To nam potvrđuje i činjenica što m oralni pojm ovi oko ličnosti, koja dobiva svojstva svjesno­ sti, nezavisnosti, autonom nosti, slobode, odgovorno­ sti, nisu o stali sasvim apstraktni, već su dobrim dije­ lom u tjecali i na pravne odnose a kao osnov prom je­ ne treba pretpostaviti ekonom ski i politički razvitak. Svaka nacija koja je ekspanzivna i želi vojnički i ekonom ski asim ilirati druge nacije ili etničke i ple­ m enske grupe, m ora zastupati ideje i norm e koje lom e organsku povezanost pojedinaca s njihovom izvornom grupom , a to se n ajbolje m ože pom oću isticanja nekih općih ideala i m oralnih principa na bazi individualne slobode i personalne odgovornosti. Antikni individualizam i progres u shvaćanju auto­ nom nosti ličn osti im a svoju osnovu u rim skom vojno-ekonom skom ekspanzionizm u. Pojam ličn osti pojavljuje se kod stoika u dva sm i­ sla, koji su se dobrim dijelom sačuvali i do danas; u prvom slučaju, ličn ost se izjednačuje s pravom, golom prirodom čovjeka, bez m aske, u njegovoj intim nosti, čovjeka onakva kakva ga vidim o kad ga gledam o »iznutra«; a u drugom slučaju ona znači nešto um jetno, vanjsku pojavu ili lice kakvim nam 5 B a n h o fer , E t h i k d e r St oa,

294

1894.

se ono ukazuje kad ga prom atram o »izvana«. Tako kod Epikteta susrećem o ovaj potonji sm isao, kad kaže, kao što navodi Marko Aurelije, svojim učeni­ cima »vajaj svoju m asku«, ispi tu j svoje »lice«, svoj »tip«, svoj »karakter«, a to odgovara našem ispitiva­ nju savjesti. Grčke m isterije, kao i druge religije onog doba, kao i sam a grčka filozofija, naročito idealistička, po­ kazuju tendenciju da priznaju ljudim a jednaka pra­ va, ali istovrem eno i da ih pom ire s nerazrješivim klasnim suprotnostim a, pa se takvo kom prom isno rješenje odražava u isticanju »duše« (racionalne du­ še za razliku od anim alne i vegetativne, kao što uči Aristotel), koja je besm rtna i neposredno participirana na božanskoj prirodi ili supstanciji. Duša oba­ vezuje čovjeka na m oralno ponašanje, i njom on otkriva u sebi sam om e princip što upravlja njego­ vom sudbinom , i za koji u sebi sam om e snosi odgo­ vornost kao pred sam im božanstvom . R azličite reli­ gije u početku kršćanske ere propovijedaju bratstvo i pravednost, ali istovrem eno i čistoću, suzdržljivost, strogost, vjernost ugovoru. (Do koje m jere božan­ stvo poprim a izrazito socijalni značaj pokazuje i kult Mitre, koji je bio veom a proširen u Rim skom im pe­ riju, a Mitra znači u jeziku zend »ugovor«, te pred­ stavlja personifikaciju jednoga čisto m oralnog i dru­ štvenog p ojm a.)6 Religija nije, doduše, uspjela čovjeku izboriti lič­ nost, personu, to jest ona društvena prava koja je čovjek im ao u Rim u kao persona, ali m u je izborila »dušu«, kao najvredniji dio ličnosti, po kojem u su svi ljudi jednaki, a koji je kao dio božanske prirode čovjeka m oralno obavezivao one koji su im ali dru­ štvena prava da raspolažu tijelom robova. Duša, pre6 Meillet, Le dieu indoiranien Mitra, Journal asiatique, 1907.

295

ш а tom e, n ije bila drugo doli proizvod spiritualizacije »maske« p om oću koje se čovjek klana, a dobrim d ijelom i oligarh ijsk e društvene organizacije, ne­ posredno, čulno izjednačavao s božanstvom , spiritualizacije koja je im ala kao svoj korelat i veću apstrak tn ost i o p ćen itost božanstva, kako bi dopustila individualno sudjelovan je na njem u neograničenog broja pojedinaca, kao neposredniji i ličniji odnos s božanstvom p osred stvom individualne »duše«. Da će »duša« p oslu žiti tom e da se »zam askiraju«, prikriju i opravdaju nečovječni, klasni odnosi m eđu ljudim a, o tom e nije potrebno potan je govoriti nakon poznate Feuerbachove i M arxove kritike. Zadržim o se još m alo na u tjecaju koji je religija izvršila u form iranju pojm a ljudske ličnosti! S kršćanstvom pojam ličn osti dobiva svoju m eta­ fizičku osnovu, koja će se nužno odraziti i u m oder­ noj filozofiji i p sihologiji. Pojam m oralne ličnosti, kako su je definirali stoici, već je proširen u čitavu R im skom carstvu, i on se p rim jenjuje u sm islu personae, čovjeka nadarena posebnim pravim a, tako da se on prenosi i na sasvim fiktivna lica: korpora­ cije, religiozne ustanove, itd. Npr. universitas je ličnost sastavljen a od ličnosti, ali kao grad, kao Rim, to je ujedno stvar, jedno jedin stvo ili suština. U ovom sm islu tum ači von C arolsfeld poslanicu Galaćanim a, 3, 28: »Nem a tu Židova ni Grka, nem a roba ni gospodara, nem a m uškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno (eis) u Isu su Kristu.«7 K ršćanstvo je postavilo p itanje jedinstva ličnosti zajedno sa jedin stvom crkve i jed in stvom boga. Mno­ ge rasprave, naročito one u vezi s T rojstvom i fizi­ čkom prirodom K rista, došle su do zaključka da po­ stoji: unitas in tres p ersonas — una persona in duas 7 М. Person.

296

L.

I.

von

Carolsfeld, Die Geschichte

der

Juristischen

naturaš, jedinstvo u tri osobe i jedna osoba u d vije prirode. Dva m om enta izgledaju značajna u kršćan­ skom poim anju ličnosti: a) ličnost kao jed in stvo> suprotnosti: supstancije i m odusa, duše i tijela, svije­ sti i čina; i b) dinamički, dramatički, gotovo dija­ lektički oblik njena postojanja. Dok je kod stoika ličnost odraz statičke harm onije kozm osa, dotle kod sv. Augustina poprim a pokretni, dinam ički oblik što ga je Hegel definirao u »nesretnoj svijesti«, koja se, puna tjeskobe, probija kroz haotičan i ograničen svijet do svijesti o vlastitoj veličini. (»Pa ipak, ne ra­ di se ovdje«, kaže sv. Augustin, »o nebu, ni o dim en­ zijama zvijezda, ni o m jeri m ora i kopna, ni o pod­ zem lju pakla, nego o nama sam im a, koje ne m ožem o shvatiti; suviše visoki, suviše m oćni za nas same, prelazimo uske granice naše nauke, ne m ožem o za­ vladati sobom , a ipak nism o izvan nas samih.« — De Anima et eius origine, L, IV, k., 6, 8.) Tisuću je godina vladalo kršćansko poim anje lič­ nosti: ljudski svijet jest svijet osoba, autonom nih subjekata, nezavisnih od svijeta predm eta, čija bit­ na osobina nije proizvodnja ili zam išljanje ovoga svijeta, već naročito »duševni« ili »duhovni život« koji se očituje u vjerovanju, u odnosu čovjeka s jednim »onostranim« »natprirodnim« ili »božan­ skim« principom . K ršćanski personalizam , koji voli isticati ljudsku ličnost kao središte svoje brige, za­ pravo podređuje ličnost bezličnom principu, »maski raspetoga boga« što se u vlastitoj m aski degradirao da bi se približio ljudim a, oduzim a joj jedinstvo i sam ostalnost, razbija je na dvije supstancije, bes­ mrtnu dušu i prolazno tijelo, i na dva načina p osto­ janja, zem aljski i zagrobni život. Moderna filozofija, dalje od R enesanse, postepeno je laicizirala pojam duše izjednačujući je sa svi­ ješću, racionalnom i spoznajnom djelatnošću čo­ 297'

vjeka, iako n ije u svojem idealističk om obliku pre­ brodila jaz izm eđu »m isaone stvari«, res cogitans, i »protegnute stvari«, res extensa. D avši duši kao bit­ no svojstvo sam u svjesnu, spoznajnu aktivnost, ona je uzdignula čovjekovu ličn ost do razine božanstva, kako bi u tom p oložaju zam ijenila sam o božanstvo. Tako, na prim jer, Leibnitz razlikuje izm eđu »duša«, koje su »živa zrcala ili slike svijeta stvorova«, i »du­ hova«, koji su »slike sam og božanstva ili Tvorca prirode, sposobni da spoznaju sistem prirode«. Naš je um takav »duh« i u svojoj spoznajnoj djelatnosti izjednačuje se sa božanstvom , božanskim bićem ili m onadom . K ritična filozofija potisn ut će u pozadinu pitanje su p stan oijaln osti duše — m lada buržoazija će protiv religije nastupati u tom pitanju m aterija­ lističk i ili agnostički (H um e, K ant) — te će katego­ rija svijesti, odnosno jed in stva svijesti, »ja« istisnuti pojam duše. D uša će se izjednačiti sa sviješću, a svijet sa »ja«. Kant, učenik pietista, Sw edenborga i Tetensa, p ostavit će pitanje da li je »ja«, Das Ich, zaista jedna kategorija, aprioristička doduše, ali ipak sam o jedna kategorija našeg načina posto­ janja? (Znam o da je H um e u tom pravcu otišao još jedan korak dalje, pa je u duhu engleskog em pi­ rizm a rastvorio »dušu« u niz »stanja svijesti« ili »percepcija«.) N a K antovo pitanje F ichte će odgo­ voriti potvrdno i načiniti od kategorije »ja« osnovu teorijske, spoznajne, i etičke, praktičke djelatnosti, tem elj čistog razuma, dok će H egel izvući iz njega onu čudesnu, dijalektičku paukovsku m režu m isao­ nih određenja, kojom će obaviti čitav svijet. »Od tog vrem ena«, ističe M. M auss, »revolucija duševnosti je izvršena, svaki od nas im a svoje »ja«, odjek D eklaracije o pravim a čovjeka, koja je pret­ hodila K antu i Fichteu.« Iako je građanska revolucija, zahvaljujući nauč298

nom napretku i prividnoj univerzalnosti osnovnih ljudskih prava (slobode, jednakosti, sigurnosti i vlasništva!), otkrila u aktivističk om poim anju svi­ jesti onaj princip koji će stvarno dovesti do je­ dinstva ljudske ličnosti, ona ovo jedinstvo još nije ostvarila — i to iz prostog razloga što su osnovna dem okratska prava ostala čisto form alna, i u sebi protivurječna, i što čovjek u građanskom društvu nije ostvario jedinstvo svojeg društvenog i indivi­ dualnog bića. Ljudska ličnost ostala je u građan­ skom društvu »podvostručena« na javnu ili držav­ ničku svijest, koja idealizira građanska prava, i na »privatnu« ili sitnovlasničku svijest, koja zastupa svoja egoistična i eksploatatorska prava. Stoga nje­ zin racionalizam ostaje čisto form alistički, samo je­ dan instrum ent ili »niz racionalnih sposobnosti«, dok njezin način postojanja ostaje »privatni«, m is­ tički povučeni sa snovim a o »izgubljenoj Gospođi duši«, ili pobunjeni, sa ciničkim razobličavanjem tuđe i vlastite hipokrizije o vlastitoj autentičnosti, koja ostaje prikovana uz razdrtu i »nesretnu svi­ jest«. Buržoaski individualizam , kao djelo »pobu­ njenog čovjeka« (C am us), dokazuje da je jedinstvo ličnosti nem oguće ostvariti u društvu gdje postoje klasni antagonizmi, privatno vlasništvo na eksploatatorskoj osnovi, gdje su sve vrijednosti podređene »prometnim vrijednostim a«, gdje je konkretni ljud­ ski interes ostao vezan uz »univerzalno i apstraktno božanstvo« — novac! Ostvarenje ličnosti ostaje i nadalje stvar socija­ lističke revolucije, predm et ljudske akcije, koja ima za cilj da ukloni »posrednika izm eđu slobode jed­ nog čovjeka i slobode drugog čovjeka« te da »spo­ zna i organizira svoje sile kao društvene sile i ne luči više od sebe društvenu silu u obliku političke sile« (Marx). 299

Ovdje leži ključ za razum ijevanje psihologije »čov­ jeka prijelaznog doba«, čovjeka koji se već nalazi na putu ostvarenja socijalizm a, i koji se još služi po­ litičkom silom da bi svladao zapreke i neprijatelje koji m u se sup rotstavljaju na ovom e putu. Da li je­ dan čovjek stupa iskreno putem napretka ili nosi sam o m asku napređnosti, vidjet će se n ajbolje po tom e da li »društvenu silu« sm atra kao silu vlasti­ tog ličnog oslob ođenja i ostvarenja svoje ličnosti, a »političku silu«, neizbježnu u suvrem enim uvjetim a razvitka, sm atra sam o sredstvom prve. Ili, naprotiv, vidi u potonjoj oblik svoje lične afirm acije, m akar i putem jednog nečovječnog ljudskog odnosa, da li se još s njom e izjednačuje u onom birokratskom , fetišističk om , jezu itsk om obliku što ga je opisao Marx, a koji daje čovjeku izgled ne sam o duboke ne­ iskrenosti i hipokrizije već i stalne društvene opas­ n osti na putu k ostvarenju autentične ljudske ličnosti.

300

2. O

DVOSTRUKOSTI

BURŽOASKOG

ČOVJEKA

Dvoličnost, podvojenost, razdrtost građanskog čo­ vjeka proizlazi iz dvostrukosti njegove društvene eg­ zistencije. On je javno i svečano istaknuo svoja »pri­ rodna« ljudska prava: Slobodu, Jednakost, Bratstvo, dok je istovrem eno u zakonu pored njih uklesao i četvrto svoje, isto tako »prirodno« pravo: V lasništvo. Zašto je potonje na javnim m jestim a, nad trijemovim a službenih zgrada, prešutio? N ije li već naslući­ vao da će ovo potonje predstavljati pravi ključ za ra­ zum ijevanje prvih, ali i njihovu stvarnu negaciju? Dok se kroz prva čula svečana i idilična zvonjava bazelskih zvona: »Svi su ljudi sada braća«, u posljednjoj se zam jećivalo pritajeno zavijanje vuka: homo homini lupus. N jegovo idealiziranje u oblasti države i pra­ va sam o je nevješto prekrivalo njegov m aterijalni egoizam u oblasti ekonom ije. To je osnovna dvostru­ kost u životu građanskog čovjeka. I korijen svih ostalih. Oličenje svojih »privatnih prava« našao je u buržoaskoj dem okraciji i državi, koja se nam etnula od­ mah kao garant njegova privatnog vlasništva i kao posrednik »društvenog ugovora«, kao posrednik iz­ među slobode jednog i drugog čovjeka. Ona je bila ujedno izraz njegovih društvenih težnji i zaštitnik, »viša sila« u određivanju njegovih privatnih apetita. Otuda idealizacija i fetišizacija države. »Savršena politička država je po svojoj suštini generički život (G attungsleben) čovjeka u suprotnosti sa njegovim m aterijalnim životom« (M arx). Politički život izgle­ dao je kao stvarna društvena em ancipacija čovjeka: jednakost pred zakonim a, opće pravo glasa, sloboda 301

govora, sloboda savjesti, itd., dok je m aterijalni ži­ vot značio: privatno v lasn ištvo nad sredstvim a za proizvodnju (prem a tom e i nad sredstvim a za pro­ izvodnju »javnog m njenja«), pravo eksp loatacije (i tuđe slobode sa v jesti), konkurenciju (i m eđu rad­ nom snagom , a ne sam o m eđu k ap italistim a), ogor­ čenu borbu za održanje (sa kolonijalizm om i im pe­ rijalizm om , sa beskonačnim nizom ratova). Stoga se država, kao id ealizirani društveni život, uzim a kao apstrakcija, ali se isto tako apstrahira stvarni pri­ vatni i ekonom ski život od društvenoga. »Tamo gdje je politička država postigla svoju pravu oblikovanost, čovjek vodi, ne sam o u svojim m islim a, u svi­ jesti, nego i u stvarnosti, u životu, jedan nebeski i jedan zem aljsk i život, život u p o litič k o j zajednici, u kojoj se o sjeća kao društveno biće (G em eim vesen), i život u građ a n sk o m društvu, u kojem djeluje kao priv re d n i čovjek, prom atra druge ljude kao sred­ stvo, i sebe sam oga srozava na sredstvo i p ostaje igračka stranih sila.« (Marx, O žid o v sk o m pitanju.) R obovanje stranim silam a očituje se kod kapita­ lista, i uopće kod građanskog čovjeka, u fetišizm u robe i novca, tržišta i slobodne konkurencije, a s im perijalizm om postaje nacionalna ili rasna supe­ riornost, vjerovanje u različite »civilizatorske m i­ sije« m eđu privredno zaostalim narodim a. Idealizacija države pokazuje da buržoaski čovjek nije našao pravi oblik društvenosti, da ga je buržoaska dem okracija s k apitalističkim sistem om još više izolirala, da mu je njegovo društveno biće osta­ lo strano i tuđe kao i u religiji, pa stoga buržoaska dem okracija i ne ukida religiju, nego joj sam o daje punu slobodu djelovanja na »privatnom planu«. Buržoaska dem okracija nije sm anjila stvarnu usam ­ ljenost, egoističnost, »apsurdnost« i »prokletstvo« individualne egzistencije, pa tako ni sve tendencije 302

da se idealizacijom, mistikom , sim bolizacijom p r o ­ nađe spiritualni ekvivalent izgubljenog i razdrtog; društvenog postojanja, što v iše, buržoaska demokra­ cija još je više pogodovala razvitku nedruštvenih tendencija i povećanju stvarne usam ljenosti čo­ vjeka, tako te se m ože reći da je »savršenstvom idea­ lizma države u isti m ah ostvareno i savršenstvo m a­ terijalizm a građanskog društva« (M arx). Na žalost, ovu usam ljenost nije uspio prevladati niti čovjek u etatiziranom i birokratiziranom »so­ cijalizm u prijelazne epohe«, gdje država nije sam o ostala isključivi posrednik izm eđu slobode jednog i drugog čovjeka, već je ona tu svoju posredničku ulogu nevjerojatno proširila, oduzim ajući građaninu onu m aterijalnu osnovicu u privatnom vlasništvu. Preuzimajući u svoje ruke sva sredstva ekonom skog i socijalnog života, država je u etatiziranom socija­ lizmu svela individuu na predm et prezira, podm ećući svakom trzaju za osam ostaljenjem grijeh »buržoa­ skog individualizm a«, pretvarajući čovjeka u ime »masa« u potpunu neuglednost i bescjenje, tako da se ovaj pojedinac zavukao još dublje u svoj »pri­ vatni život« bez m ogućnosti bilo kakve m aterijalne društvene akcije, ali zato izložen punoj slobodi spiritualizacije ove svoje nem oći u religiji, čija snaga počinje nakon prvih udara socijalističke revolucije da ponovo raste. U ovakvoj situaciji nije bilo teško da se uspostava i svevlast i »kult oficijelne ličnosti« kao negacija poštivanja istinske ljudske ličnosti.. Bilo bi protiv m eđusobne povezanosti raznih vi­ dova društvene i individualne egzistencije čovjeka kad se osnovna dvostrukost buržoaskog čovjeka ne bi očitovala i u drugim oblastim a života i m išljenja. Sklonost idealizaciji na državnom planu i grubom m aterijalizm u na privatnoekonom skom planu ogle­ da se u filozofiji kao suprotnost između subjektiv­ 303'

nog ili apsolutnog idealizm a (naročito u romantičkim filozo fija m a ) i ograničenog em pirizm a, koji se drži neposrednih činjenica ili iskustava (pozitivizam i em piriokriticizam ); u m oralu kao autonom nost etič­ ke svijesti (K antov »kategorički im perativ«) i etičkog relativizm a i nihilizm a (od N ietzschea do suvrem enih egzisten cijalista); u estetici i u m jetn osti kao su­ protnost izm eđu tendencioznosti — podvrgavanja estetsk o g doživljaja društvu ili »ideji« — i larpur­ lartizm a (iracionalni korijen stvaranja, »besplatni čin« Wilde, Gide, itd.). D vostrukost dolazi do izra­ žaja i u sam om stilu života građanina: kao dvostruki m oral u braku (antagonizam »Helene« i »Gretchen«, ljubavnice i supruge; jedan m oral za m uškarce, a drugi za žene^ au toritativn osti i poltronstva (u poro­ dici i u društvu ), asketizm a i raskalašenosti, d osto­ janstva i proračunatosti (profesionalni varalice, kad su inteligentni, najbolje znaju u tjeloviti stil »suvere­ nog gospodstva« k ojem u teži buržuj, i kadri su po­ stići na njih ogrom an utjecaj — razni Staviski, Montesi i drugi). Ove se protivurječnosti prepliću u njem u i daju mu pečat nesigurnosti, koja lako pretegne u jednu ili drugu krajnost. (N ije li kancelar R auschning uočio, kako su inače razum ni i inteligentni ljudi pa­ dali pod »fascinirajuću sugestivnost« H itlera, i to jedino zbog toga što je ovaj paranoik posjedovao onu sam ouvjerenost i sigurnost u svoje poglede koju njem ački intelektualci kao i m nogi drugi sa svojim buržoaskim i nacionalnim kom pleksim a nisu m ogli im ati.) Suština ove nesigurnosti leži, zapravo, u tom e što on vara svoju društvenost pom oću svojih privatnih, sebičnih interesa, a isto tako i ispraznost svojeg »privatnog života« u im e svojih društvenih obaveza, ostajući i u jednom i drugom vidu po­ lovičan, rastrgan, ljudski krnj, bez m ogućnosti da 304

nađe sm irenje u jednoj ili drugoj oblasti života. Takvu situaciju dobro obilježuje i ono uporno na­ stojanje egzistencijalističke filozofije da razriješi protivurječnost čovjekova »bića po sebi«, kakvo je ono u odnosim a zavisnosti sa drugim ljudima, i čo­ vjekova »bića za sebe«, kakvo je ono sam o u sebi i za sebe, oslobođeno svih društvenih odnosa, briga i spona. I, razumije se, ova filozofija ne može naći drugo rješenje za ovu historijsko-društvenu situaciju osim da postepeno oslobađa čovjeka od svih stvar­ nih društvenih veza, da ga stavi pred ništavilo kao posljednji sm isao postojanja, da ga liši vanjskog svijeta kao bitnog dijela egzistencije, i tako svede na »krajnje sirom aštvo postojanja« (M arx). Ali nije buržoazija obično tako »duhovno« ili filo­ zofski raspoložena, pa joj nedjeljne svete m ise bolje prijaju nakon sedm ičnog uspješnog poslovanja ili, još bolje, nakon subotnjeg orgijanja. Stoga se kod nie spiritualizam stalno m iješa s vulgarnim m ateri­ jalizm om , racionalizm om s iracionalizm om , kult pro­ vidnosti s kultom nagonskog sljepila. Njezin glavni napor ide u životu za tim da bi držala ove suprotne tendencije podvojene, te da bi se znala, na pravom m jestu i u pravo vrijem e, predavati jednim a ili dru­ gima, da ne bi kvarila uživanje jednih na račun drugih, i stoga je njezina životna filozofija u suštini oportunistička, vezana uz »dvostruko knjigovodstvo«. Marx je dobro uočio ovu osnovnu dispoziciju buržo­ azije, a čitav razvitak buržoaskog društva je potvr­ đuje. Govoreći o Proudhonu on kaže da je »sitni buržuj, kao i historičar Raumer, sastavljen od ’s jedne strane’ i od ’s druge stra ne '. Takav je u svojim eko­ nom skim interesim a, pa je stoga takav i u svojoj politici, u svojim shvaćanjim a religije, prirode i um ­ jetnosti. Takav je u moralu, takav je u everything (svačem u). On je živo protivurječje.« 20 Supek

305

B ilo bi naivno pretpostaviti da građanski čovjek, kad je intelektualno aktivan i kritičan prem a svojoj egzistenciji, nije pokušao da se oslobodi ove protivu­ rječnosti. Bez takvih pokušaja ne bi bilo niti u topij­ skog niti naučnog socijalizm a! M eđutim , postoji jedan pokušaj razrješavanja ove protivurječnosti naprosto odbacivanjem svake iluzije, svake vezanosti i odgovornosti prem a d ruštvenom vidu postojanja — to je burzo ask i individualizam . On nije jednostavan i prošao je u svojem razvitku kroz razne oblike od Stirnerova kulta »Jedinoga« do Cam usova »Pobu­ njenog čovjeka«, ali m u je zajednička osnova povla­ čenje čovjeka na pozicije »privatne egzistencije«, a ne pom irenje »privatne« i »društvene svijesti« i načina postojanja! Buržoaski individualizam oslanja se u početku na liberalizam. Osnovna je teza liberalizm a: uloga je države da bude sam o garant individualnih prava i sloboda građana, od kojih je osnovno pravo vlasni­ štva i, prem a tom e, slobodne, privatne in icijative u trgovini, proizvodnji, eksploataciji. Država nem a pravo da ograničuje ovu privatnu djelatnost (»Lais­ sez passer, laissez faire«!), jer su realni, kao što je rekao već Bentham , »samo individualni interesi«, a javni je interes »apstraktni pojam , on predstavlja sam o m asu individualnih interesa ...« Da bi obranio neograničenost privatne inicijative, slobodu konku­ rencije i eksp loatacije radne snage, liberalizam je m orao optim istički tum ačiti kapitalizam kao »pri­ rodni poredak« koji i pored sukoba interesa uvijek vodi ravnoteži i daje najbolje rezultate za napredak u društvenom životu, i to upravo zbog toga što daje slobodne ruke ličnoj inicijativi. Iako su zaoštrenost klasne borbe i ekonom ske krize znatno suzbile u kas­ nijem razvoju liberalističku koncepciju nem iješanja 306

države u ekonom iju, liberalizam se još uvijek pojav­ ljuje u optim ističkoj obrani buržoaske dem okracije. Polazeći od čisto individualnog interesa, kao re­ alnog i konkretnog, građanin je osjećao i uviđao da je »javni interes« suprotan njegovoj slobodi, bilo da ga steže u slobodnoj utakm ici proizvodnje, bilo da mu nam eće poreze, vojsku, ratove i druge zah­ tjeve, koji su mu se činili suvišni. Stoga je on vrlo rano, na liniji svojeg privatnog interesa, počeo zau­ zimati negativan stav prem a oličenju društvenog in­ teresa — državi, i prema društvu uopće. Negativni stav prem a državi i društvu, to jest prema političkoj i socijalno-m oralnoj form i društvenog postojanja, ti­ pičan je za buržoaski individualizam . Kritiku druš­ tva i države ne provodi sa stajališta društvenih sila (klasnih odnosa), već sa svojeg privatnog gledišta. On se pri tom e sam o služi onom slobodom što m u je daje liberalizam i vodi je do krajnjih konsekvencija, do apsurda. On, u stvari, ni u jednom času ne poriče taj liberalistički poredak (»poredak slobodne lije u slobodnom kokošinjcu«), pa prema tom e ne nalazi ni pravi put u kritici društvenih i ljudskih odnosa. Prvi stav građanskog individualizm a jest izraz pasivnog odnosa prem a društvenom životu i stva­ ranje vlastitog, intim nog, nezavisnog ličnog života. To je već odavno izrekao Montaigne: »Mi ostali, što uglavnom živim o privatnim životom , valja da u na­ šoj unutrašnjosti uspostavim o jednog g a z d u . . . Treba da rezerviramo sebi neku stražnju kom oricu, posvem a našu, posvem a iskrenu, gdje ćem o usposta­ viti pravu slobodu, naše glavno boravište i sam oću . . . Najveća je stvar na svijetu znati biti kod kuće (kod sebe).« Ova stražnja kom orica, koja kod m alograđa­ nina znači »Moja kućica, m oja slobodica«, kod gra­ đanskog individualista znači »slobodu savjesti«, slo­ 20*

307

bodu ocjene i vrednovanja pored i iznad stvarnih društvenih odnosa, bez obzira na realizaciju tih ocje­ na ili vrednota, znači u p osljednjoj konsekvenciji »um irenje vla stite savjesti« ili »pranje ruku nad ne­ popravljivom ljudskom glupošću«. N aravno, argum en­ te građanskog individualista teško je pobijati, jer je »ljudska glu post dobro isto tako dobro raspodije­ ljeno kao i ljudski razum«, ali je ona kao kultura gra­ đanskog pasivizm a prešutni saveznik nasilnika i eks­ ploatatora u društvu od kojeg sm o se ogradili. K rajnji oblik građanskog individualizm a predstav­ ljen je u anarhoindividualizm u. Prvi njegovi teoreti­ čari još su opijeni sp osobn ošću individua da se uzjednači s ekon om sk om sam ostalnošću i da negira društvo kao političku, pa prem a tom e i kao m oralnu kategoriju. Oni velikodušno osnovna »prirodna prava« i društvena svojstva — vlasništvo, pravo, sloboda, itd. — prenose na sve pojedince bez razlike, koji u društvenu razm jenu ulaze kao slobodni pregovarači ili kupci i p ostaju jedine realnosti. D estut de Tracy i M. Stirner dokazuju da su vlasništvo, individualnost i ličn ost nešto identično, istovetno, što n astoje utvr­ diti vrlo jed nostavn im gram atičkim operacijam a: lična zam jenica »ja« sadrži uvijek i posvojnu zam jenicu »moje«, tako da povezivanjem i igrom riječi kao što su Mein i M einung (m oje i m n jen je) ili Eigentum i Eigenheit (vlasn ištvo i svojstvo) dolaze do nepobit­ nog zaključka da je vlasn ištvo bitna osobina m išlje­ nja i individualnosti, pa kao takvo od nje neotuđivo. Za prve teoretičare anarhizm a društvo i pojedi­ nac nepom irljive su kategorije, ali društvo sm atraju još apstrakcijom u tom sm islu što dopuštaju svakom čovjeku da se uzdigne do pijedestala »Jedinoga«, do sasvim sam ostalne i slobodne ličnosti (K rapotkin i Bakunjin će to braniti u im e »uzajamne pomoći« i 308

altruizma u ljudim a). No, već polovicom 19. vijeka ovaj anarhoindividualizam postaje realističniji, po­ činje uviđati da položaj Jedinoga m ogu postići samo neki pojedinci, izvjesna društvena elita, ekonom ska, filozofska, etička ili estetska, i to sam o na račun os­ talih, protiv društvene m ase ili krda, dakle parazitirajući na zaostalijem dijelu društva. Taj nesocijalni i aristokratski oblik anarhoindividualizm a pos­ taje popularan N ietzscheovom teorijom o »natčovjeku«, tako da nakon njega prisustvujem o očitoj krizi dem okratske osnove građanskog individualizma. Drugi stav je građanskog individualizm a, prem a tome, pesim istički odnos prem a d ru štvu , aristo­ kratski prezir prem a nižoj biološkoj vrijednosti ljudske m ase (um jesto racionalističkih kriterija u prosuđivanju vrijednosti čovjeka sa Schopenhauerom i Nietzscheom krče sebi put iracionalistički kriteriji). Društvo kao takvo nije više oblik ljudskog ujedinja­ vanja, jedna form alno pravna ili politička kategorija, već je ono konkretna ljudska zajednica, koja se bori za održanje po logici »slijepe volje« (Schopenhauer), »nagona za moći« (N ietzsch e), »životnog elana« (Bergson) i slično. Ljudska grupa, upravo zato što je grupa i što ne m ože a da to ne bude, ostaje na jed­ nom nižem stupnju postojanja i rasuđivanja, pa svako uzdizanje i oslobađanje ljudske individualnosti može ići sam o oslobađanjem od veza sa ljudskom masom i uzdizanjem na ovo biološko krdo, kao što podvlači M. Scheler. Tipično je u ovoj novijoj fazi građanskog indivi­ dualizma, koja odgovara pojačanim društvenim , od­ nosno klasnim antagonizm im a i im perijalističkoj ekspanziji, suprotstavljanje pojedinca i društva na jednom »prirodnom« ili biološkom planu, što pred­ stavlja degradaciju prvobitno idealizirane »prirode« i »prirodnih prava čovjeka«. Tako Max Scheler tu­ 309

m ači tri osnovne etape psihološkog razvitka čovjeka: nagon — afektivno stapanje — duh, pom oću biološke trijade: životinja — sta d o ili grupna životinja — čov­ jek. »To znači, kaže Scheler, da životinja razvijajući se u pravcu čovjeka p o staje »grupna«. Ali čovjek se to više približuje životinji što je više član jedne gom ile, a p ostaje to više čovjek što njegova duhovna individ ualn ost dolazi jače do iz r a ž a ja . . . Svaka tendencija apsolutnoj »masi« (krajnji pojam ) sadrža­ va u sebi tend en ciju ka heroizaciji, ali istovrem eno i tendenciju zaglupljivanju pojedinaca kao duhovne osob e s njenim »individualnim idealom.« Duhovno oslob ađ anje pojedinca na taj bi se način razvijalo sam o u sup rotnosti sa kretanjem društva, u protivu rječnosti s ljudskom m asom , čak i u supro­ tn osti s onim vrijedn ostim a za koje je m asa neop­ hodna, kao što je heroizam ! N em a sum nje, ovakvo je rasuđivanje laskavo, u današnjim revolucionarnim vrem enim a, za filistarsko uho, kojem u duhovne vred­ note šapće dem on straha i tjeskobe, i da se ono rađa iz historijsk e perspektivnosti. Ne kaže li Sartre, s pravom , za građanskog intelektualca da je »ispao iz historije«, i ne sam o da je ispao iz nje nego više i ne pokušava da u nju ponovo uđe! Jedini izlaz u ovakvu položaju o staje priznanje svoje iskonske nem oći i b e sp o m o ć n o sti u oblikova­ nju v lastite sudbine, odnosno priznanje »viših sila« (u birokratsko-ateističkoj varijanti) ili boga. Poto­ njim stavom poslužio se Jaspers — prije pojave atom ­ ske bom be! — da bi pobio m arksistički zahtjev za aktivnim angažiranjem u klasnoj borbi. K. Jaspers ovako pokušava objasniti nem ir koji vlada u »evropskim duhovima«: »Sloboda drži Evro­ pe jca u nem iru i agitaciji. Jer on želi slobodu, a isto­ vrem eno zna da je nema: čim povjeruje da je čvrsto drži, ona je već iz g u b lje n a . . . N e živim o u vječnosti 310

savršenog sklada između duša, već u vremenu, to jest prisiljeni da se stalno m ijenjam o. Stoga se sadržaj slobode otkriva posredstvom dvi­ ju osnovnih evropskih pojava. To su: 2ivot između dva suprotna pola; Život na krajnjim granicam a . . . Evropa, rekli smo, znači potrebu za slobodom , hi­ storiju u pravom sm islu, izvor univerzalne znanosti. To znači da u principu ne m ože znati za konac. Jer sloboda, historija, znanost ne dostižu nikada svoj cilj. Zato Evropa nem a konca, i zbog toga ono što može biti u dubini nas samih, treba uvijek nanovo očitovati.« Sloboda je ovdje zam išljena kao trajna agitacija, uznem irenost, djelatnost koja ne dostiže svoj cilj, koja ga, štoviše, ne m ože niti sagledati. Ona traži uvijek »novo«, »dalje«, »drugačije«, »originalno«, »moderno«, ali svi ti m om enti nipošto ne vode do prom jene sam e suštine ove nesretne situacije u ko­ joj se nalazi »evropski čovjek«. Stoga on ostaje larpurlartist akcije, cilj djelovanja ostaje izvan njegova dosega, i zato se buržoaski individualist slaže sa so­ cijaldem okratskim reform istom koji kaže: »Pokret je sve, cilj je ništa.« Skeptičan odnos prema cilju izražava duboko ne­ povjerenje u društvene sile što vode stvarnom oslo­ bođenju, nepovjerenje u radničku klasu, pa što sa­ držaj stvarne em ancipacije postaje historijski neposredniji, to i njegov odnos prema stvarnoj akciji postaje neodređeniji, isprazniji, form alniji, apstrakt­ niji i, konačno, spiritualniji, prebacujući sm isao slo­ bode u »natprirodno«. Time osuđuje pojedinca, konkretnog čovjeka na stvarnu nemoć. Taj form a­ lizam (ograničeni funkcionalizam ili instrumentalizam) očituje se podjednako u filozofiji kao i u etici i estetici suvrem enog čovjeka.

311

S toga na Lukacsev prigovor da se izvjesni intelek­ tualci osuđuju na nem oć p ovlačeći se sve više u svoj privatni život ili lični interes, Jaspers odgovara: »Ja poznajem svoju nem oć, ali ja sebe na nju ne osuđujem . O sjetio sam se pogođen onom rečenicom (L ukacsevom ), jer m islim da je nepotrebno vjero­ vati kako je put u budućnost k nekoj svjetskoj vla­ di na dnevnom redu, pa da se u to ne m oram o više m ij e š a t i. . . Treba da postan em o autentični, da se vratim o k sebi, da započnem o, filozofsk i i spiritualno sa sobom , pom oću sebe i oko sebe, u stvarim a koje zavise od nas; u tom e nitko nije nem oćan. Re­ čeno nam je da valja stvarnost u skladiti s riječim a, a to je upravo povratak autentičnosti. To je naš spiritualni problem . Pogrešno je reći da se ne m ožem o sp asiti pom oću Cjeline, koja izm iče našoj akciji. Kad se radi o Cjelini, m i sm o nem oćni. G. Lukacs isto tako kao i ja.« (Iz disku sije u 2enevi 1947.) Ono prem a čem u se Jaspers osjeća nem oćan, a što naziva »Cjelinom« i »svime«, jest, zapravo, njegovo društveno biće, onaj »objektivni duh« u H egelovu sm islu, koji on kao fenom enolog poriče, kao što poriče i h istorijsk i determ inizam , jer je ovaj za nje­ ga kao religiozna čovjeka, u božjim rukama. Među­ tim , tam o gdje se građanin osjeća potpuno nem o­ ćan, m arksist se o sjeća m oćan, i to s jednoga jedinog razloga: što kroz ličnu akciju nalazi način da se uklopi u društvenu akciju, da izm ijeni »Cjelinu«, to jest ljudsko društvo, kao polugu i m edium svojeg ličnog oslobođenja. Građanski individualizam ostaje pocijepan u osje­ ćanju slobode i lične m oći; u pogledu svoje spiritualne ili apstraktne prirode, on se osjeća svem oćan, a u odnosu na sebe kao »konkretnu univerzalnost«, to jest kao društveno i individualno biće, pati od kro­ nične nem oći, pa se skeptioki prepušta djelovanju 312

»slijepih« ili »viših« sila. Stoga nalazim o i u najradi­ kalnijim oblicim a buržoaskog individualizm a često puta mutan ali siguran tem elj m isticizm u — tenden­ ciju utapanja svoje ličnosti u jednoj višoj nadindividualnoj sili. Iz historije građanske m isli dobro su nam poznate takve konverzije, i stoga nas ne tre­ ba začuditi kad vidim o kako neki krajnji individua­ listi lako podliježu m etam orfozi iz individualizm a u isto tako krajnji etatizam ili totalitarizam . (Gideov slučaj u odnosu na fašističku okupaciju, Sartreovo »poskliznuće« u odnosu na kom inform izam ili Malrauxova »revolucionarnost« u službi de Gaullea, kao i slučajevi m nogih m alograđanskih »suputnika« socija­ lističke revolucije.) Psihologija m alograđanina koji oscilira između krajnjeg nekonform izm a i krajnjeg konform izm a, došla je često puta posljednjih dece­ nija do izražaja, bilo da se radi o m alograđanskim m asam a u nacističkoj Njem ačkoj ili o konverziji nadrealista Salvadora Dalija. Na istom je susretu u Ženevi Marcel Raymond do­ bro uočio ovu m alograđansku am bivalentnost kad je, govoreći o uzrocim a dekadencije, istakao »atomizaciju« ljudske svijesti i njenu sve veću osamu, onu dosadnu osam u što čovjeku postaje nepodnosiva. »I ja vjerujem , kaže on, da se neka velika iskušenja našeg vrem ena objašnjavaju tako što čovjek želi na svaki način izbjeći ovoj samoći; takvo je i iskušenje sa totalitarnom Državom, kao i iskušenje s aktivno­ šću bez konca, bez cilja, aktivizam kao cilj.« Upravo je u tom e stvar! Bilo da aktivizam bez određenog neposrednog cilja kao stil života ističe re­ ligiozni egzistencijalizam , kao što čini Jaspers, ili bez konačnog cilja, kao što čini ateistički Sartreov egzistencijalizam , ili socijalistički revizionizam, na prim jer kod B em steina i de Mana, ili neki naš jugoslovenski »radikalni socijalist«, uzrok je uvijek isti:

313'

nevjerovanje da izm ijenjeni oblik i sm isao vanjskih društvenih odnosa m ože dati pojedincu onu svijest koja će om ogućiti razvitak njegove lične društvene prirode i dati vanjskim društvenim odnosim a onaj ljudski sadržaj bez kojih oni ostaju sam o form e, pravno-političke apstrakcije od konkretnog čovjeka. A takvo n epovjerenje bilo bi opravdano sam o onda kad ti društveni oblici ni u socijalizm u ne bi bili takvi da čovjeku dopuste da neposredno kontrolira, provjerava i ob ogaćuje svoj udio u m eđuljudskim odnosim a, da njegova svijest i lična odgovornost slobodno prolaze kroza sve stupnjeve društvenog »za­ konodavca« i »podanika«, društvenog »rukovodioca« i »izvršioca«. Kod čovjeka buržoaski podvojenog na »privatnu« i »javnu« funkciju, na sebični i državotvorni interes, na liberala i etatista, na nekonform ista i »totalita­ rista«, na individualističkog rebela i kolektivističkog autoritativca, na revoltiranog filistra i n acionalistič­ kog »fiihrera«, na neizlječivog p esim ista i o p tim isti­ čkog frazera, na sentim entalnog rom antika i ciničkog naturalista — nalazim o one tipične o scilacije (ili »dovstruki kolosijek«) od afirm acije pojedinca kao jedine k on kretn osti, uz apstrakciju njegove druš­ tvene prirode, do afirm acije d ruštvenosti i države kao jedine konkretnosti, uz apstrakciju stvarnog po­ jedinca i njegove ličnosti, jer on poznaje sam o »jed­ nu stranu« ili »drugu stranu«, i ne zna kako bi ih približio i pom irio. Ovakva p odvojenost prouzročila je evoluciju m a­ lograđanske inteligencije ka nacionalnom m isticiz­ mu, fašizm u, »totalitarističkom iskušenju«, kao što kaže Raym ond. M eđutim , ona p ostoji kao psihološka osnovica, iako ulazi u jedan drugi sociološki i ideo­ loški okvir, i za iskušenja sa staljinističk im »totali­ tarizm om «. I u njem u, začudo, m nogi dojučerašnji .314

malograđanski »rebeli« i nekom form isti nalazili su inspiraciju za i te kako »državotvorno« i autoritativ­ no istupanje. Takvi »suputnici« socijalističke revo­ lucije toliko se uživljuju i saživljuju s nekim državno-birokratskim postupcim a da izazivaju prirodnu odbojnost kod istinskih socijalista i revolucionara, koji u oružju klasne vladavine vide sam o povrem e­ no sredstvo za ostvarenje besklasnog društva, dakle nečeg sasvim suprotnog od onoga u čem u se m alo­ građanin osjeća »kao riba u vodi«. Ono što je svoj­ stveno malograđaninu dolazi do izražaja i kod one vrste »socijalista« koja, pored prirodnog nepovjere­ nja u »društvene sile« ili pak »slijepog povjerenja« u njih, pokazuje izrazitu nem oć da shvati stvarnu ulogu društvenih odnosa u oblikovanju individualne svijesti, a ovi idu u socijalizm u u sm islu isključenja kako individualizm a tako i etatizm a, jednako lične usam ljenosti kao i državničke nam etnutosti. Taj »so­ cijalizirani« građanski individualist ne lom i se na »socijalizmu«, već se slam a na radničkom sam o­ upravljanju.

315

3. LIČNOST I SOCIJALISTIČKI HUMANIZAM

M ožem o na različite načine d efinirati hum anizam , ali u biti uvijek se radi o p rocesu o sa m o sta lje n ja čovjeka kao individualnog i društvenog bića. Osa­ m ostaljen je na intelektualnom planu zovem o sam o sviješću (istovrem en o kao pouzdanje u v lastitu spo­ znajnu m oć, jer »znanje je m oć«, rekao je Bacon, ali i kao »spoznaja sebe« u sokratovskom sm islu ), na voljn om planu zovem o ga slo b o d o m (su glasnošću nam jere i čin a), na čuvstvenom iskrenošću (podudarnošću brige za sebe i brige za drugoga), na druš­ tvenom nezavisnošću (od su tn ošću sukoba izm eđu individualne i kolektivne v o lje). M eđutim , svi ti stavovi pom oću kojih i kroz koje pojedinac dolazi do sam osvijesti, sam o su apstrakcije konkretnih od­ nosa, apstrakcija od one sveukupnosti aktuelnih, prošlih i budućih društvenih odnosa, koji nam jedini dopuštaju da zaključim o kakva je stvarna sadržina jedne ljudske sam osv ijesti i do koje je m jere ona razvijena u određenim u vjetim a društvenog razvit­ ka. H um anistička svijest, u ostalom kao i svaka dru­ ga svijest, upravo se rađa u protivstavu prem a stvar­ nim okolnostim a života, u potcrtavanju one strane ljudske prirode koja prva dopušta uzdizanje »ideal­ ne« ljudske prirode nad stvarnom prirodom . N ije stoga čudo da ova hum anistička svijest od stoika i kršćana, preko renesansnog »uomo universale« do buržoaskog »prirodnog čovjeka« znači postepeno osva­ janje ljudske prirode idući od njene spirtualne i m etafizičke projekcije u nadstvarnost (»Svi su ljudi braća u K ristu«) do racionalističkog (»Razum je dobro jednako raspodijeljeno m eđu ljudim a«, Des316

cartes) i »prirodnog« izjednačavanja (»Svi su ljudi rođeni jednaki, zašto ih nalazim o u društvu podre­ đene?« J. J. R ousseau) zahvaljujući postepenom osvajanju njene vanjske stvarnosti, s napretkom nauke, a i nutarnje stvarnosti, sa socijalizm om i kri­ tikom društveno-historijskih uvjeta postojanja. Osnovna je teza hum anizm a ona Protagorina: čo­ vjek je m jera sviju stvari. Ali je čovjek kao mjera, i to sam o kao m oguća m jera svih stvari, prošao kroza sve one deform acije koje nije m oglo izbjeći jedno subjektivno m jerilo. Iako je hum anizam po­ stavio u središte svojeg interesa konkretnog čovjeka, Čovjeka-Prometeja koji je oduzeo bogovim a vatru spoznaje, on traži ljudsku ličnost jednom u onom što joj je najudaljenije, u spiritualnoj personi (Mai­ ne de Biran: »Dva pola svake nauke: ličnost—ja od kojega sve polazi, Ličnost—Bog gdje sve završava«), drugi put u onom što joj je m aterijalno najbliže, u tjelesnoj i prirodnoj egzistenciji, koja je sam o »zr­ calo« kozm osa ili m ikrokozam ili fiziološko klup­ ko nagona — erosa i thanatosa (ljubavi i sm rti — Freud), ili se pak ograđuje od m ističke projekcije u natprirodno i spiritualno, i naturalističke projekcije u tjelesno, zadržavajući jednu neodređenu usam ljenu svijest o »izgubljenosti« i »otuđenosti« svoje nepo­ sredne opstojnosti (sa egzistencijalistim a). N ije ovdje toliko važna ona Pascalova tjeskoba i pitanje da li to ljudsko m jerilo stalno i nužno oscilira između beskončano velikog i beskonačno malog, da li je čovjek u općem procesu ništica ili beskonačnost, koliko je važno vidjeti osnovu ovog m jerila u datoj historijskoj epohi — poziv upućen čovjeku da bude čovjek. Ako hum anizam u svim svojim varijantam a tvrdo vjeruje da sudbina čovjeka zavisi od spoznaje takva m jerila u određivanju svoje ljudskosti i ličnosti, u sagledanju svih društvenih uvjeta koji ga otuđuju od njegove 317

čovječn osti, onda je razum ljivo da socijalistički hu­ m anizam im a pred n ost pred svim a ostalim a u tom e što daje čovjeku oružje naučne analize načina i uvjeta ili historije njegova nastajanja. U tom sm islu socija­ lističk i hum anizam , okrenut prošlosti, nije drugo doli prosto naučni humanizam. N aučnost socijalističk og hum anizm a ne leži u to­ m e što bi pokazivao pravi ideal ili pravi put, to jest otkrivao jednu vrednotu ili sistem vrednota, kako će čovjek sebe ostvariti kao istinsku slobodnu i sa­ m ostalnu ličnost, već što u prvom redu objašnjava zašto čovjek, pritisnut nečovječnim uvjetim a života, nije dosad u tom e uspio, zašto je tražio takav ideal ili vrednote u »natprirodnoj« ili m etafizičkoj oblasti, a ne u sam oj stvarnosti, zašto je nem oć sam oostvarenja postajala u raznim oblicim a i nem oć sam ospoznaje. Težište ovog hum anizm a ne leži na tlapnji, već na kritici, ne na uzdahu ka boljem u, već na objek­ tivnoj analizi gorega, ne na utjehi neodređenim bu­ dućim , već prodornim sagledanjem prošloga; ovaj hum anizam plod je jednoga dugog historijskog raz­ vitka i spoznaje njegove nutarnje dijalektike, sp o ­ znaje koja je dovo ljn a sam o iz jednog razloga: što je čovjek u tom kretanju i pokušajim a sam oostvarenja bio prisutan uvijek kao čitav čovjek i kao či­ tavo čovječanstvo, što se nalazio sučeljen uvijek s pitanjem svoje pune m ogućnosti ili nemogućnosti, što su pitanja koja je već dosad postavljao i na koja je već dosad odgovarao dovoljna da nam pokažu što zapravo on znači, barem kao polazna tačka, kao po­ četno ish odište svojih ljudskih m ogućnosti. Čovjek na sadašnjoj tački svoje ljudske historije stvarno nije toliko »ispao iz nje« da ne bi bio sposoban, osla­ njajući se na nju, da ukaže na put svojeg daljnjeg hoda, na put svojeg punog ostvarenja. B esputnost je sam o stav i poza buržoaskog intelektualca koji ne 318

želi provesti kritiku svojeg razvitka i prošlosti. Besputnost je jedna vrsta slabog pam ćenja, sistem atske amnezije pred odgovornošću svojeg nastanka, jer je čovjek spoznajno odgovoran u prvom redu za uvjete svojeg nastanka ili nastajanja u toku m nogih vjeko­ va, kao što je voljno (etički i estetski) prvenstveno odgovoran za ono što mora od sebe načiniti. Marksizam je stvorio m etodu ispitivanja društve­ nih zakona, kao što je građanski racionalizam stvo­ rio m etodu ispitivanja prirodnih zakona. On je tim e isključio čisto spekulativni odnos prema ljudskoj prirodi, koji je tako duboko prožeo čitavu buržoasku misao, kako u njezinu usponu s rom antičkim idealiz­ mom tako i u njenoj dekadenciji sa postrom antičkim iracionalizm om i voluntarizm om . U tom je pa­ du i njen hum anizam sve više gubio utopističko, a poprimao izrazito antihum anističko, skepticističko i anim alističko obilježje (od N ietzscheova »natčovjeka« do Spenglerova »čovjeka-zvijeri«). N aučnost m arksističkog shvaćanja hum anizm a ogleda se bivstveno u razrješenju suprotnosti između humanizma, čovjeka kao duhovnog i vrednosnog bića, i naturalizma, čovjeka kao prirodnog i nagonskog bića; su­ protnost koja se kom plicira činjenicom što čovjek postoji istovrem eno kao pojedinac i kao društvo, kao individua i kao generičko biće. (Tako je ljudska grupa ili ono što je generičko u čovjeku kod građan­ skih m islilaca najčešće sam o nešto »prirodno« kao masa, krdo, m noštvo kod Nietzschea, Schelera, Jaspersa, i ne prima nikad vid »idealnog totaliteta« ljudskog postojanja kao kod Marxa.) Marx je geni­ jalno sagledao ovu protivurječnost i pokušao naći za nju rješenje, pa je upozoravao da je »čitava histo­ rija društva sam o dio prirodne historije čovjeka«, da je ona »nastajanje prirode čovjekom«, te da će, u posljednoj konsekvenciji, ova protivurječnost biti 319

u kom unizm u razriješena, jer će hum anizam značiti naturalizam , a naturalizam hum anizam . N e radi se ovdje nipošto, i to ne valja sm etnuti s um a, o nekom vizionarstvu, jer je Marx prezirao svaku zanesenost bez naučne podloge, već u prvom redu o jednom m e to d o lo š k o m postulatu, o sam om m etodičkom zah­ tjevu koji nam valja prim ijeniti u pitanju hum ani­ zma. H u m an izam se ne m o že u te m e ljiti ni čisto psiho-sociološki, ni čisto biološki, je r se on ne iscrp­ ljuje ni u d ru štv e n im o dn osim a č o v je k a ni u njego­ vim p rir o d n im dispozicijam a, već je on u osnovi izra stan je čov je k a kro z jednu i drugu ob last do sebe samoga. Stoga ličnost odražava u s v o jo j kritičkoj, naučnoj i r e tr o sp e k tiv n o j sv ije s ti ono što je već bila, sa m o zato da bi mogla što slobodnije izraziti ono što će biti, ono što još nigdje ne po sto ji, što je sam o m ogućnost, m og u ćn ost njene privilegirane lične egzi­ stencije. Kao što poznavanje zakona društvenog razvitka predstavlja preduvjet za pravilnu društvenu praksu, tako poznavanje prirodnog razvitka čovjeka pred­ stavlja sredstvo za provjeravanje društvene prakse na čovjekovoj prirodi, na ljudskom doživljaju. A je li to uopće važno, m ogao bi netko prim ijetiti; nije li dovoljno utvrditi da izvjesn i društveni odnosi ne odgovaraju idealu jed nak osti ili ravnopravnosti? No, na ovaj prigovor m ogli bism o odgovoriti onako kako su već odgovorili m nogi građanski individualisti: odakle vi znate da društveni odnosi jednakosti ili ravnopravnosti bolje odgovaraju ljudskoj prirodi nego odnosi n ejednakosti i neravnopravnosti, i tko vam daje pravo da sm atrate odnose nejednakosti m anje prirodnim a? Odgovoriti m ožem o na ovo sa­ svim em pirijski: p ostoji stvarni pokret potlačenih i obespravljenih protiv nejednakih i neravnopravnih odnosa, kao što p ostoji i stvarni pokušaj da se oni 320

uslijed nem ogućnosti aktivnog pokreta pretvore u spiritualnu utjehu i viziju jednakosti u religijama. I, zaista, m nogi se zadovoljavaju ovim odgovorom. On je, doduše, em pirijski tačan, ali ipak nije sa­ svim naučan, jer ostaje na području sociologijskog empirizma i nastoji ljudsko zbivanje u njem u iscrpsti. On, i pored svoje prividne tačnosti, osirom ašuje naučnu argum entaciju i ideološku sadržinu socija­ lizma. što v iše, takav čisto sociologistički stav može postati dvosjekli mač u rukama državnika: određeni društveni odnosi m ogu biti prikazani, po čisto druš­ tvenim m jerilim a, kao »savršeni«, iako oni mogu ići za osirom ašenjem a ne obogaćenjem ljudske lič­ nosti. I to u im e jednakosti i u im e ravnopravnosti, kao što je već odavno upozorio Marx, kad je riječ o »nivelizatorskom komunizmu«! Nivelizatorski kom u­ nizam nije sam o jedna opasnost: on je u nekim ze­ m ljam a već postao žalosna stvarnost. Očito je da se u im e jednoga čisto društvenog ide­ ala ljudske jednakosti i ravnopravnosti, kad se ovaj ideal shvaća čisto pragm atistički, kao što su to do­ voljno drastično pokazali kom inform istički procesi i naročito slučaj Lasla Raj ka, može dovesti do total­ ne degradacije i negacije ljudske ličnosti. Što je ide­ al viši, degradacija m ože biti dublja! To nam obilno pokazuje povijest religijskog kao i ovog modernog, političkog m isticizm a! Stoga se provjeravanje svakog društvenog sistem a ne m ože vršiti sam o po prirodi njegova ustava i ustanove, već po prirodi njegove konkretne ljudske sadržine, to jest po ostvarenju konkretne ljudske ličnosti. Danas, kad su tehničke, vojne, adm inistrativne i političke sile u svjetskim razm jerim a svele čovjeka na quantité négligeable, to sve više postaje jedino m jerilo ljudske ili hum anistič­ ke sadržine jednog društva. Stvarna osnova socijalističkog hum anizm a (kao i 21 Supek

321

»kom unističkog m orala«) ne leži u »idealnim« druš­ tvenim (ek onom skim , pravnim , p o litičk im ) odnosi­ m a, već u oličenju (u p erson ifik aciji) tih odnosa; ne u savršenstvu ideala, već u njegovu osa m ostalje­ n ju (su b jek tiv iza ciji) u konkretnoj ljudskoj ličnosti (»konkretnom univerzalnom biću«). Dakle, u pri­ svajanju takvih od nosa i takva ideala od svjesnog pojedinca, da bi p o sta li njegovom drugom prirodom . Kao što je to jed ino m oguće kroz stvarnu društvenu akciju (klasnu, p artijsk u ), tako je to jedino m oguće stvarnim društvenim p ostojan jem (u zajednici pro­ izvodnoj, d ru štven oj, stvaralačkoj) i 9tvaranjem istin ­ skih društvenih p otreba u ljudskoj ličnosti, sam osvje­ snoj i sam ostalnoj. L ičnost i društvo u svim fazam a dosadan j eg h istorijsk og razvitka na različite su se načine uvjetovali, i jedno je ovoj d ijalek tici p ostalo jasno: stavljan je težišta sam o na društvene odnose dovodi do b esciljn o sti i ispraznosti društvenog kreta­ nja (do fetišizm a ciljev a ), a stavljan je težišta sam o na lično sam oostvaren je do stagniranja, um rtvijenosti, autokon tem placije i suvišn osti stvarnog društve­ nog i svakog p ostojan ja ličnosti. N a k ojim se prem izam a ostvaruje ljudska ličnost prem a naučnom ili so cijalističk om hum anizm u? — L ičnost m ožem o odrediti jedino pom oću svih onih a ktivnih odnosa što ih pojedinac održava s pri­ rodom i ljudskim društvom , a ne izolirano od tih odnosa ili u odnosu na jed no »više biće«, suštinu ili boga, što je sam o projekcija i apstrakcija od stvar­ nog bića. Marx u 6. tezi o Feuerbachu ističe: »Ali ljudska suština nije apstrakcija, koja živi unutar po­ jedinih individua. U svojoj stvarnosti ona je sveu­ kupnost društvenih odnosa.« — Svaki pojed in ac predstavlja jednu jed instvenu realnost, budući da po svojem položaju u prirodi, društvu i historiji sačinjava posebnu rezultantu sve­ 322

ukupnih odnosa sa spom enutom stvarnošću. Značaj historijske kom ponente je odlučujući, jer se značaj pojedinih faktora i uvjeta m ože sagledati sam o kroz njihov m eđusobni razvitak. (»Feuerbach, koji ne ula­ zi u ovu stvarnu suštinu, prisiljen je stoga: 1. da apstrahira od historijskog razvitka i da utvrdi reli­ giozna čuvstva po sebi i pretpostavi apstraktnog, izo­ liranog ljudskog individua; 2. suština mora biti stoga shvaćena sam o kao »vrsta«, kao unutarnja, nijem a općenitost, koja prirodno veže m noge pojedince.« Nastavak gornje teze.) — Individualnost nije sam o rezultanta sadašnjih odnosa, već sinteza, sadašnjih i prošlih, pa je stoga potrebno zahvatiti ove odnose u njihovoj genezi, po­ rijeklu i u razvojnim tendencijam a. Pogrešno je tra­ žiti suštinu ili osnovu ljudske prirode u nekoj aprior­ noj ili neprom jenljivoj »prirodi«, jer se čovjekova priroda i njegova suština ostvaruje kroz historijski razvitak, stvaralačkim radom sam og čovjeka. Stoga »za socijalističke ljude čitava takozvana sv je tsk a hi­ storija nije drugo doli stvaranje čovjeka pom oću čo­ vječjeg rada, nastajanje prirode u čovjeku, te on ima neoboriv dokaz o svojem rođenju: pom oću sebe samog kroz proces vlastitog nastajanja« (M arx). — Individualnost u sm islu H egelove »konkretne uni­ verzalnosti« posjeduje svijest, koja je izvor novog obogaćenja ličnosti: ako je individualnost rezultanta navedenih odnosa, ličnost je svijest o tim odnosim a. Graditi vlastitu ličnost znači postajati svjestan ovih odnosa, svjestan ukoliko su oni »maska« vlastite in­ dividualnosti, »podvojenost« vlastitog bića, da bi kri­ tičkim odnosom prem a »maski« i »podvojenosti« do­ šao do vlastite autentičnosti. Ostvarenje potpune ljudske ličnosti nije teorijska već praktička zadaća, jer se sam o djelujući na objektivne društvene sile kao i na subjektivne vlastite m ogućnosti može ostva323

riti »bogati i sve sm islen i ili dub oko sm isleni čov­ jek kao v la stita stvarnost«, a to znači na jedan praktičan način, p om oću praktičke energije čovjeka: filozofija osta je im anentna životu, a život filozofiji. — Ličnost kao »konkretna univerzalnost« nije sa­ m o prividno već i stv arn o p ro tiv u rje č n o biće, i m o­ že da se ostvari sam o na protivurječan način. Osnov­ n a p rotivurječn ost ljudske ličn osti leži u njenu vla­ s tito m biću ili načinu postojanja: protivurječnost društvenog i individualnog načina postojanja, ali ne m anje i u prirodi njene svijesti, jer je ličnost nužno lik, oblik, struktura i organizacija, n ešto zaokruženo i zatvoreno u sebi, a svijest je prelaženje i napušta­ nje svakog lika i granice. »Čovjek, iako je on jedan po se b n i individuum , te ga upravo njegova poseb­ n ost čini individuu m om i stvarnim individualnim društvenim bićem , istovrem eno je i totalitet, idealni totalitet, subjektivno p ostojan je zam išljenog i čuvstvovanog društva po sebi, iako je on u stvarnosti p risu ta n istovrem eno i kao predodžba i ljudski duh društvenog p ostojan ja i kao totaln ost ljudskog ži­ v o tn o g izražavanja. M išljenje i postojan je su razlučeni ali ujedno i jed in stv o jednog sa drugim.« (M arx.) — O građujući se od apriorističkog shvaćanja ljud­ ske prirode, ili kao »idealne suštine« ili »prvobitne prirode«, hum anizam nužno pravi razliku izm eđu dru štven og bića (»être social«) i po d ru štve n og bića (»être socialisé«) čovjeka, izm eđu njegovih prirod­ nih društvenih težnja i potreba i načina kako se one u konkretnom društvu ostvaruju. Protivurječ­ nost koja p ostoji izm eđu društvenog bića čovjeka i načina njegova podruštvenja, koje m ože stojati u suprotnosti sa njegovom društvenom prirodom , pri­ kazana je u M arxovoj teoriji otuđenja. O stvarujući svoju prirodu u društvu, čovjek m ože svoje društve­ .324

ne težnje i sposobnosti ili m oći, svoje društvene tvo­ revine, otuđiti od sebe, uzim ati ih kao sebi strane ili »više sile« (što se događa u religiji, etatizmu, feti­ šizmu robe itd.). Korijen ovog procesa otuđenja leži u sam om historijskom razvitku, u podjeli na manu* elni i intelektualni rad, u stvaranju privatnog vlas­ ništva, klasnih odnosa i robno-novčanih odnosa na prom etnim vrijednostim a, koji znače istovrem eno opredmećenje društvenih sila čovjeka, ali i njihovo otuđenje — podvrgavanje ličnosti pod njihovu ne­ čovječnu i bezličnu vlast. Stoga »komunizam, kao stvarno ukidanje privatnog vlasništva — to jest alije­ nacije čovjeka — znači stvarno prisvajanje ljudskog bića po čovjeku i za čovjeka« (M arx). — Dokaz protivurječnosti čovjeka kao društvenog bića i načina njegove socijalizacije ili podruštvenja nalazim o u pokušajim a idealizacije ili m istifikacije konkretnog društvenog postojanja, što ne znači dru­ go doli nastojanje da se pom iri jedna duboka i opravdana težnja s jednim nedoličnim i nečovječ­ nim oblikom društvenog postojanja. Tako čovjek u feudalizm u idealizira svoje društveno biće u obliku boga ili religioznog m isticizm a, dok se u buržoaskom društvu ovaj m isticizam laicizira u obliku »religije čovječanstva« (J. J. Rousseau, Comte, rom antici, soci­ jalistički utopisti), odnosno u kultu form alne dem o­ kracije (J. St. Mill, Masaryk i drugi) ili, čak, njene latentne negacije — nagonske, dionizijske, rasne, vladarske prirode čovjeka, čiji cilj nije više geneza čovječnog čovjeka, već njegova poligeneza u obliku genijalnog, estetskog, spiritualnog, herojskog ili ka­ kva drugog funkcionalno-rekorderski razvijenog čov­ jeka. Prema tome, kritika ideologije svakog društva sadržava ova dva elem enta: ideologija kao obrana vladajućih društvenih (nečovječnih) odnosa i ideolo­ gija kao pokušaj prevladavanja (m ističnog, idealizi­ 325

ranog, idealnog) istih odnosa u subjektivnoj svije­ sti. Ovo valja im ati u vidu pri isp itivanju odnosa ličn osti i ideologije. — Sa g led išta p ozitivističk e sociologije ili p ra g m a ­ tičkog vid a »društvene svijesti« n ije važno da li neki oblik društvene sv ijesti čini čovjeka nagonski, m i­ saono ili čuvstveno sirom a šn ijim , ukoliko on na taj način p o sta je društveno efikasniji, korisniji, ako bo­ lje odgovara određenim društvenim funkcijam a, ulo­ gam a i zadacim a. N jegova biopsihološka p rirod a sa ličnog ili individualnog gled išta ostaje ovoj društve­ noj p oziciji ravnodušna. D rugačije stoji kad gledam o na ličn ost sa hum a nističko g stajališta: tada se vrijed­ nost društvenih odnosa ocjenjuje s obzirom na obo­ gaćenje i u savršen je ljudske ličn osti, tada je m jerilo društvenog uređenja stvaranje slobodnih i svestra­ nih ličn osti. S ovjetsk i pragm atizam još nije evolui­ rao do ovog hum an ističk og gledišta, pa se on kreće još uvijek u okvirim a buržoaske ideologije na po­ dručju ljudske ličnosti. — Dok je ukidanje društvenih odnosa što vode otuđenju ličn osti stvar sam ih društvenih sila (klasa, političkih partija, društvenih grupa), d otle je har­ monična izgradnja ličnosti kao jedin stva individual­ nog i kolektivnog oblika p ostojan ja s tv a r sva ko g p o­ jedinca i njegova odgojnog ili prim jernog djelova­ nja na drugoga. Š to se društveni odnosi više približuju hum anističkom idealu, to više društvene nor­ m e dobivaju ob ilježje individualnih norm i, a p oliti­ čko djelovanje oblik kulturnog djelovanja, jer drža­ va p restaje b iti posrednik izm eđu ljudi, a politička sila oblik otuđene društvenosti. Sloboda, kao osnovni idejni pokretač i kriterij ostvarenja ličnosti, očitu je se kao racionalna, razum­ ska ili razborita su glasnost izm eđu društvene svije­ sti čovjeka u njenoj univerzalnosti (spoznaja sve­ 326

ukupnosti društvenih odnosa s obzirom na istinsku ravnopravnost m eđu ljudim a) i društvene svijesti u njenoj posebnosti, konkretnoj ili individualnoj pri­ rodi (spoznaja najprirodnijeg zadovoljavanja vlas­ titih individualnih i društvenih potreba). Slobodni je čin onaj koji nas kao ličnost ne ponizuje, i koji nas kao poniženu, obavezanu, um anjenu individual­ nost ne izručuje društveno prisilnim odnosim a, da­ kle neprirodnim a i zavisnim a. Do slobodnog djelo­ vanja dolazim o sam o svjesnim podvrgavanjem onim objektivnim i nam etnutim društvenim odnosim a koji znače preduvjet za ostvarenje istinskih hum anih i prirodnih odnosa m eđu ljudim a, koji vode komunističkom e društvu. Na putu ovom e cilju ostaje zada­ tak m arksista da provjerava na svakom koraku histo­ rijskog razvitka nužne i moguće obaveze društva prem a pojedincu i pojedinca prem a društvu, jer sloboda nije apstraktni ideal, već konkretni proces »individualizacije« društva i »podruštvljenja« indi­ vidualnosti.

4. ČOVJEK BEZ DRUŠTVENOG MJERILA

Govoriti o čovjeku kao »totalnoj društvenoj činje­ nici« (M arx, M auss, G urvitch) znači uvijek govoriti o odn osim a p ojedinca i društva. Ako razm atram o razvitak lju dske ličnosti, tada se ovaj odnos pojav­ ljuje u toku h istorije kao progresivna socijalizacija pojed in ca i progresivna individualizacija društva. Pod so cijalizacijom ne m islim o prvenstveno na či­ njenicu da čovjek p o staje sve društveniji, s obzirom na svoje društvene potrebe ili svoju u k ljučenost u društvenu zajednicu (jer je to m ogao b iti m nogo više u starijim društvim a!), nego da sve više dobro­ voljno prihvaća razne društvene norm e ponašanja, koje p o staju sve složenije (zbog sve veće diferen­ cijacije dru štva), a koje m ogu ići i protiv njegove društven osti (valja razlikovati čovjeka kao društveno biće i čovjeka kao podruštveno ili socijalizirano bi­ će!). Pod individualizacijom društva m islim o da se društveni odnosi u svojim norm am a i oblicim a sve više prilagođavaju potrebam a pojedinca i njegova lič­ nog razvitka, što predstavlja progresivnu hum anizaci­ ju društva i prirode. To je i razlog zašto razvitak lič­ nosti ne m ožem o shvatiti prosto sa gledišta indivi­ dualne psihologije, nego m oram o vidjeti kako se ovaj razvitak očituje u raznim društvenim stanjim a, sistem im a ili ustanovam a, to jest kako se on kao dio ljudskih težnja objektivira u društvu, kakav do­ biva značaj u zajedničkom životu i na koji način određuje razvitak djeteta. Stoga nalazim o nasuprot ličnom trajanju, koje je u stalnom kretanju, u doži­ vljajim a i strem ljenjim a, određenu društvenu struk­ turu kao nešto kruto i fiksirano. Ovo ističem o zato 328

što nam se čini da analiza ljudske ličnosti, na planu konkretnog historijskog trajanja, mora slijediti obratan postupak: potrebno je prevesti individualizirane strukture ili »socijalni karakter« u konkretna histo­ rijska kretanja ili zbivanja, lična ili društvena, kao što je potrebno i lične ili kolektivne crte prevesti u odnose među pojedincim a ili društvenim grupama. Potrebno je, dakle, prevesti ono što je već oblikova­ no, uspostavljeno, personalizirano, u ono što je ne­ kad pojedinca oblikovalo, uspostavljalo, individuali­ ziralo ili personaliziralo. Vidjeli sm o već jedan takav proces: prije nego što je čovjek počeo nositi »psiho­ lošku masku« ili prikrivati svoje unutarnje pobude, nosio je stvarnu m asku i bio društveno obavezan da ima druge i sakrivene nam jere koje drugima nisu sm jele biti pristupačne. Čitava je tajna ovog pristupa u ovom e da znadem o jedan stav ili ličnu crtu pre­ tvoriti u ono iz čega se on rodio, naim e u odnos m e­ đu pojedincim a i shvatiti ono što je u društvu obavezalo pojedince da se na izvjestan način ponašaju i da poprim e određene crte. Međutim, valja im ati na um u da se ovakva ana­ liza vrši na raznim razinama lične egzistencije, koje imaju različito značenje i ulogu u ličnom životu, što uostalom i odgovara složenosti historijske temporalnosti ili društvenog determ inizm a. Pokušajm o to po­ bliže objasniti! Razvitak ličnosti na najvišoj razini historijskog razvitka pokorava se dvostrukom kretanju: s jedne strane, on slijedi liniju progresivne individualizacije ličnosti (pretvaranje društvenih norm i u lične nor­ me ponašanja), a s druge strane on ide linijom sve veće univerzalnosti ličnosti (ličnost se izjednačuje s jednom univerzalnom kulturom koja obuhvaća sve ljude). O ovom posljednjem kretanju već sm o nešto rekli kad sm o govorili o tom e kako univerzalna raz329'

Hijena na ekon om skom planu stvara univerzalne po­ trebe i sp osob n osti na ličnom planu. Zašto sm o ovaj razvitak ličn osti stavili na n ajviši plan? Očito je da on izražava n ajop ćen itiji sm isao razvoja ličnosti, jer on pogađa sve ljude koji slijed e razvitak opće kul­ ture, bez obzira na razlike po nacionaln ostim a ili društvenim klasam a, odnosno u filozofskim ili reli­ gijskim vjerovanjim a. Iako proces individualizacije i univerzalizacije teče istovrem eno pa se oni m eđusobno i uvjetuju, ipak p o sto ji m eđu njim a i izvjesna protivurječnost: indi­ vidualizacija op ćen ito produbljuje čovjeka, usm jera­ va ga prem a vlastitoj unutarnjosti ili ličnim krite­ rijim a; naprotiv, univerzalizacija ga okreće više prem a van jskim poticajim a i doživljajim a, prem a onom što je više eksteriorizirano ili površno, što je više podložno vanjskim kriterijim a. Stoga individuali­ zacija v iše ističe k ontinuitet lične egzistencije, dok univerzalizacija više ističe diskontinu itet. Potonja d oista zahtijeva da čovjek ostane otvoren prem a ži­ votu, prem a društvu i drugom e, prem a civilizaciji i njenim dostignućim a, prem a stalnom toku novih idejnih ili senzornih podražaja, što sve m ože prido­ nijeti diskon tin u itetu ličnosti. Ovu filozofiju otvore­ n osti prem a životnim u tiscim a i diskontinu iteta u ponašanju kao »stila života« nalazim o naročito poet­ ski izraženu u G ideovim Z e m a ljsk im hranama! N a jednoj drugoj razini, koja je m anje općenita ili konkretni ja, razvitak ličnosti odvija se prven­ stveno u vezi sa društvenim pokretim a sam im a po sebi suprotnim a i protivurječnim a. Radi se upravo o onoj razini gdje ličnost neposredno učestvuje u borbi društvenih klasa, ideološk im suprotnostim a, klasnoj diferen cijaciji kulturnih vrijednosti, gdje se, dak le, ličn ost očitu je kao pripadnik određene druš­ tvene klase, njena društvenog položaja, uloge i druš­ .330

tvenih vrijednosti. To je upravo razina na kojoj su društvene suprotnosti najvidnije, najživlje i najdina­ mičnije, i stoga sm atram o da se na ovoj razini najneposrednije oblikuje »društveni karakter« ličnosti. Na ovoj razini dolazi najviše na vidjelo društvena angažiranost ili nezainteresiranost, uključivanje ili distanciranje, podvrgavanje ili izražavanje slobodne volje ličnosti. Na ovoj razini najbolje se uočava do koje su m jere društvo i ličnost dva totaliteta dijalek­ tički uvjetovana i suprotstavljena, na svaki način koekstenzivna. Na ovoj razini također najviše dolazi do izraza po­ java otuđivanja čovjeka u društvenim odnosim a, jer upravo na ovom nivou on je pozvan da pruža do­ kaze svoje slobodne volje i kritičkog m išljenja. To je i razlog da na ovoj razini društvene strukture i odnosi postaju pretpostavljeni predm et društvene kritike, jer se sm atra sasvim opravdano da ovdje kritika m ože utjecati na pojedinca da m ijenja odno­ se i ustanove. M eđusobna uvjetovanost ljudske slo­ bode i neslobode, društvene zavisnosti i nezavisno­ sti, idejne m istifikacije i kritičnosti toliko je ovdje m eđusobno zavisna da je ova razina najneposredniji medij historijske akcije čovjeka — medij suprotstav­ ljanja čovjeka sa vlastitim otuđenim tvorevinama. Nem am o nam jeru da navodim o sve oblike otuđi­ vanja ličnosti u društvenim odnosim a i ustanovam a (što je uvjetovano naročito društvenom podjelom rada i raspadanjem ljudske zajednice), već ćem o se zadovoljiti tvrdnjom da se napor ličnosti za vlasti­ tom integralnošću ovdje izjednačuje s naporom za njenom društvenom i ljudskom redintegracijom . Tu ćemo susresti pobunjenog čovjeka (nestrpljivog zbog podvojenosti ili m istifikacije ljudskog bića u njem u sam om e) i revolucionarnog čovjeka (koji to stanje nastoji prevladati pom oću prom jena u društvenoj 331

strukturi). N ećem o govoriti ni o raznim oblicim a uspjeha ili neusp jeh a ove pobune, ni o antinom ija­ m a revolucionarne egzisten cije. Z adovoljit ćem o se sam o k o n statacijom da ovdje nalazim o ličn ost kao »buržujskog čovjeka« ili »proleterskog čovjeka«, te da se ispravnost čovjek a ovdje m jeri sa sposobno­ šću da se izjednači sa suprotnim društvenim silam a i da djelu je u sm islu njihova progresivnog razrje­ šenja. D ijalektika otuđen ja i »nesretne svijesti« pra­ vi je rječnik ličn osti na ovom planu h istorijsk e uvje­ tovanosti. Želim o u pozoriti na jo š jedan dublji nivo, ujedno i m nogo konkretniji i pojedinačniji, u strukturi lič­ nosti, to jest na bio-psihološku strukturu ličnosti. Ovim strukturam a naročito se bave razne karakte­ rologije i tipologije, koje ih nastoje neutralizirati u odnosu na h istorijsk o i društveno zbivanje, pa ih i izučavaju v iše pod statičk im ili individualno-genetičkim vidom . Ovdje se su srećem o s procesim a prim arne socijali­ zacije pojedinca, to jest s izjednačavanjim a i suprot­ stavljan jim a sa početnom društvenom sredinom — obitelji, prim arnim grupam a — sa sukobim a između biološk ih tendencija i potreba i društvenih utjecaja, sa složenim interakcijam a izm eđu svjesnih tenden­ cija i nesvjesn ih ili polusvjesnih. Na ovoj razini dje­ lovala je naročito psihoanaliza ili dinam ička psiho logija protiv nekih suviše statičkih i ukrućenih biologističk ih koncepcija na području tipologije ili ka­ rakterologije. Ova nam je psih ologija često puta veom a usp ješn o pokazala na koji način valja ono što se u ličnosti predstavlja kao »crta« ili »osobina« pre­ tvoriti u »stav«, »odnos« ili »konkretni doživljaj«, to jest na koji način valja ono što se u ličn osti prika­ zuje kao fiksirano i ukrućeno prevoditi u odnošajno i događajno. Tako nam je ova psih ologija pom ogla 332

da povezujem o ono što je »površno« s onim što je »dubinsko« u jednoj ličnosti, da objasnim o ono što je »dvojako« ili »dvolično«, da shvatim o složene m e­ hanizme krive ili lažne svijesti, »autoritativnih« ili »dogmatskih« m entaliteta i ličnosti, i tako dalje. Zašto sm o upozorili na ove tri razine društvenih i historijskih uvjeta u oblikovanju ličnosti? Ako uzm em o u obzir djelovanje društvenog deter­ minizma odnosno lične slobode, tada je već iz nave­ denog očito da čovjek raspolaže sa m nogo više slo­ bode u svojem djelovanju na drugoj razini nego na prvoj (najširi društveni razvitak) ili na trećoj (u tje­ caj bioloških dispozicija na form iranje potreba). Jasno je, prema tom e, da upravo na ovoj drugoj razini, gdje se sukobljuju društveno-klasne i ideolo­ ške tendencije, pojedinac mora pružiti dokaze o svo­ joj ličnoj slobodi, o svojim odlukama, sudovima, ocjenam a — ukratko, upravo na ovoj razini on uspostavlja svoje mjerilo o društvenim ili međuindividualnim odnosim a. Društveno m jerilo ovdje je ne­ m inovno i njegovo vlastito m jerilo, i obratno. Tu se susrećem o s pobunjenim ili revolucionar­ nim čovjekom , dakle čovjekom slobodnim par ехеllence. Ovaj čovjek, više nego bilo koji drugi, sm a­ tra se pozvanim da određuje razlog i m jeru ljudske slobode (njegov »idealni tip« je heroj), ali on ujed­ no sebe pretvara i u sredstvo ostvarivanja ideala, to jest članom kolektivne akcije i nove ljudske zajed­ nice. Mjera njegove slobode data mu je, dakle, una­ prijed, uslijed društvenog stanja od kojega se valja osloboditi kao i idealom jednog budućeg stanja koje tek treba dostići. N jegovo pristajanje uz slobodu nužno je uvjetovano prirodom sam e društvene akcije, podvrgavanjem konkretnoj borbi, nasuprotstavljenim društvenim snagama, i ostvarenje je njegove ličnosti to više projicirano u budućnost što se ona 333

više izjednačuje s pokretom i sadašnjom borbom . Sasvim je o čito da m u protivurječno stanje društva (p od vojen ost lju dske zajednice predstavlja ujedno zdvojn ost n jegova ljud sk og b ića) nam eće jedno v a n js k o m je rilo lične slo b o d e , k o je prethodi njego­ voj slučajnoj egzisten ciji, budući da je predodređeno sam im histo rijsk im kretanjem . U tom sm islu služeći stvari revolucionarne klase, on služi također svojoj ličnoj slobodi. K lasa i ličnost, iako dva različita to­ taliteta, dijalek tičk i se pokrivaju i prožim aju. N as, m eđutim , zanim a jedno sasvim drugo pita­ nje: koliko će u društvenom razvitku ova situacija trajati? U kojem će se m om entu ovo m jerilo, što m u je dato revolucijom kao izvanjsko, interiorizirati, p o sta ti njegovo v la stito m jerilo? Drugim rije­ čim a, u kojem će času njegovo djelovan je prestati da bude podložno jed n om unaprijed datom društve­ nom m jerilu? Odgovor na ovo pitan je potražit ćem o u jednoj M arxovoj m isli koju sm o već prije djelom ično na­ veli, a gdje se p ostavlja pitan je šta znači »bogat­ stvo« i »bogata ličnost«. Marx razm išlja o prirodi »pravog bogatstva« do kojeg će dovesti razvitak pro­ izvodnih snaga: »Ali u stvari, ako apstrahiram o od njegova ograni­ čenog građanskog oblika, što je b ogatstvo drugo ako ne u univerzalnoj razm jeni proizvedena univer­ zalnost potreba, sposob nosti, užitka, proizvodnih snaga itd. pojedinaca? Puni razvitak ljudske vlada­ vine nad prirodnim silam a, to jest isto tako nad takozvanom prirodom kao i nad vlastitom prirodom ? A psolutno razrađivanje v lastitih stvaralačkih dispo­ zicija bez druge pretpostavke osim prethodnog h isto­ rijskog razvitka koji čini ovaj totalitet razvitka, tj. razvitak svih ljudskih snaga kao takvih, ne izm jere­ nih na jednom p re th o dn o d a to m m jerilu, svojom 334

samosvrhom? gdje se on ne reproducira u svojoj: određenosti (B estim m theit) već proizvodi svoj tota­ litet? Ne traži da ostane već nešto postalo, nego je u apsolutnom kretanju postajanja?« (N acrti, str. 387—388, potcrtao K. Marx.) Ova Marxova m isao izgleda nam veom a značajna, jer se odnosi na neke bitne m om ente razvitka kul­ ture i položaja ličnosti u socijalističkom društvu. Ona je značajnija to više jer nije izrečena u nekim »apstraktno-humanističkim« razm išljanjim a nego u okviru njegovih ekonom skih studija i u okviru raz­ vitka proizvodnih snaga kao takvih. Prvo, ostvarenje ljudskog totaliteta postavljeno je ovdje na najširu historijsku razinu, to jest na razinu univerzalizacije potreba, sposobnosti i užitka poje­ dinaca (Marx ne govori o bogatstvu društva ili kla­ se već izričito individua!). Vidjeli sm o da ova razina nije povezana s onim društvenim protivurječnostim a koje se neposredno izražavaju u klasnoj borbi, ali potonja uvjetuje ne toliko sam proces univerzaliza­ cije koliko njezin hum anistički sadržaj. Zato Marx upozorava da je potrebno oteti bogatstvu »njegov ograničeni građanski oblik«. Ali kad sm o oduzeli ovaj ograničeni buržoaski oblik, tada se ovaj pro­ ces univerzalizacija odvija u svojem čistom i oprav­ danom obliku, pa je stvarni nosilac bogatstva poje­ dinaca kao univerzalnih bića. Očito je da Marx kao cilj historijskog razvitka ličnosti im a uvijek pred očim a onaj klasični i renesansni ideal — uom o univer­ sale. Uostalom , ovaj ideal i leži u osnovi prometejskog humanizma koji je čista antiteza prem a svim m ističkim koncepcijam a što idu za osirom ašenjem ličnosti u im e nekog spiritualnog ideala! Drugo, u skladu je također s prom etejskim hum a­ nizm om da se poim anje ličnosti ne ograničuje na jedan zauvijek dati totalitet ljudske ličnosti, pred­

335

od ređ en nekim apsolutnim ili idealnim načelim a, nego je jedan totalitet u p ostojanju, to talitet koji nije n ešto postalo, već je u stalnom p ostojanju, koji, dakle, sam određuje svoj totalitet postojanja. M arxov hum an ističk i aktivizam ovdje je jasno istak­ nut! On se sastoji u razvitku »svih stvaralačkih dis­ pozicija« ličnosti, koje p retpostavljaju vladavinu čovjek a nad prirodnim silam a izvan njega i u njemu. Kako se radi o v lasti nad prirodom koju je čovjek svojom akcijom već preobrazio, to je on naziva »takozvanom prirodom «. Sjećam o se da je Marx u ranijim spisim a govorio u tom sm islu o pom irenju hum anizm a i naturalizm a! Treće, posljedn ja kon statacija koju ovdje želim o način iti čini nam se naročito važna. Im am o u vidu onu jedinu riječ koju je Marx p otcrtao u ovom pa­ susu. Radi se o tom e da čovjek m ora razviti sve svoje sp osob n osti i stvaralačke dispozicije, što p o­ staje kao ostvaren je njegova totaliteta »samosvrha« njegove egzistencije ili im anentni cilj njegova p osto­ janja. M eđutim , ova sam osvrha ili ovaj cilj u kojem se ostvaruje njegov totalitet ne m ože biti zadat jed­ nim »p reth o dn o d a tim m jerilom «, što znači da se ovaj totalitet »ne reproducira u svojoj određenosti«, to jest po jednom već izvana definiranom m jerilu, nego, naprotiv, »proizvodi svoju totalnost«. Drugim riječim a, to talitet ličnosti izraz je njegove stvaralač­ k e spontanosti, i upravo ova stvaralačka spontanost isključuje neku već datu određenost ili definiranu cjelovitost, jer inače ne bi bila po svojoj prirodi stvaralačka, budući da se predodređenost i stvarala­ štvo isključuje. Ali ne sam o da se oni isključuju, n ego prom etejski hum anizam znači i vrhunsku afir­ m aciju principa individuationisa — čovjek se mora stvaralački očitovati kao originalna i sam osvojna Individualnost, a predodređen on m ože biti sam o »tip«, 336

»model«, »opći ideal«, a nikako takva originalna cje­ lovitost ili totalitet! Marx se, dakako, ne bavi pobliže idejam a na koji bi se način ostvarivala takva oslobođena ličnost, ali upozorava sam o na neke uvjete: »U građanskoj ekonom iji — i proizvodnim odnosi­ ma koji joj odgovaraju — izgleda ovo potpuno raz­ rađivanje čovječje nutrine kao potpuno ispražnjen je, ovo univerzalno opredm ećivanje kao totalno otuđe­ nje i obaran je svih jednostranih ciljeva kao žrtvova­ nje vlastitog cilja za jedan čisto izvanjski cilj. Stoga izgleda stari djetinji svijet kao viši. Pored toga on je to u svem u gdje se traži zatvoreni lik, oblik i dato ograničenje. On je zadovoljavanje na jednom ogra­ ničenom stajalištu; dok nas m oderni ostavlja nezadovoljenim a ili, tam o gdje izgleda zadovoljan, ostaje prost.« (Ibid. str. 388.) U kapitalističkim proizvodnim odnosim a razrađi­ vanje ljudskih sposobnosti u sm islu njihove univerzalizacije dovodi do »ispražnjenja ljudske nutrine«, jer je to kultura okrenuta sam o vanjskim podra­ žajima, ugodam a i potrošnji, dok se čovjek iznutra ne izgrađuje, jer nije našao svoj vlastiti cilj. Takva suvrem enog čovjeka bez vlastitog unutarnjeg cilja u kapitalističkom društvu veom a je uspješno opisao D. Riesm ann u djelu Usamljena gomila, gdje on ne­ zavisno od Marxovih ideja upravo potvrđuje ovu njegovu m isao. On također utvrđuje da je stari svijet izgledao u svem u viši prem a ovom e suvrem enom čovjeku koji je izgubio »nutarnju busolu«. Marx ta­ kođer u skladu sa klasicističkom estetikom sm atra da je stari svijet bio viši svagdje gdje se tražio go­ tov ili zatvoreni lik i oblik, jer je ovaj suvrem eni čovjek izložen potpunom raspršenju i rasparčavanju ili specijalizaciji, tako da se suvrem eno visokocivilizirano društvo pretežno sastoji od ljudskih frag­ 22 Su p ek

337

m enata a ne od gotovih ličn osti. Upravo ova rasparčanost i n ed ovršen ost rađa jedno stalno čuvstvo ne­ zadovoljstva, i u takvu stanju m ogu se o sjećati za­ dovoljne sam o one najniže ili »proste prirode« koje se u otu đ en osti i raspršenosti dobro osjećaju. Suvre­ m ena literatura puna je op isa ove ljud sk e otu đ en o­ sti, tjeskobe, izgubljenosti, b esp om oćn osti koja pro­ izlazi iz izgub ljenosti ličn osti u svijetu punom sen­ zacija bez sm isla. M eđutim , želim o upozoriti na jednu drugu konsekvenciju koja proizlazi iz ove M arxove dijagnoze pravog lju d sk og bogatstva ili oslob ođene ličnosti! Radi se o pitanju: u kojim se u vjetim a m ože ostva­ rivati ličn ost bez prethodno datih društvenih m je­ rila? V idjeli sm o da je to u klasnom društvu nem o­ guće. Tek kad se čovjek našao u društvu iz kojega su odstran jeni buržoaski proizvodni odnosi, u kojem više ne p o sto je klasni antagonizm i i ne vlada zakon sebične konkurencije, dakle kad se čovjek našao u b esk lasn om društvu, i kad su uklonjeni osnovni u vjeti čovjekova otuđivanja u slijed društvene podjele rada, m ožem o govoriti o razvitku ličn osti bez pret­ hodno datog društvenog m jerila ili društvene odre­ đenosti. To ne znači da se ličn ost počinje razvijati bez određenih h istorijsk ih pretpostavki, jer je upravo sav prethodni historijsk i razvitak pretpostavka po­ jave takve ličnosti, ali sam i društveni antagonizm i ne m ogu više nam etati jedan grupni ili klasni krite­ rij kao osnovno društveno m jerilo u ostvarivanju vlastite ličn osti ili određenih kulturnih vrijednosti. L ičnost se ostvaruje po vlastitom cilju i u sp osta­ vljaju ći v lastite vrijednosti. Ali to nije usam ljena ličnost, već ličn ost kojoj je »drugi čovjek najviša potreba«, dakle visok o hum anizirana ličnost. Ovdje se m ože p ostaviti pitanje: da li se ovaj to­ talitet ličn osti ne ostvaruje kao sinteza čitava druš­ 338

tvenog ili historijskog razvitka čovjeka, to jest kao neka personifikacija H egelova »objektivnog duha«? Očito je da je takva racionalistička spekulacija stra­ na Marxu, jer Marx ne sm atra da je čovjek čisto racionalno ili idealno biće, već konkretni individuum, sa tijelom i duhom, sa strastim a i idejam a, i koji u sebi svaki sam za sebe nosi svoju sudbinu i svoj život, to jest svoj totalitet. Pojedinac ne proizvodi neki opći ili svjetskohistorijski totalitet, već »svoj totalitet«, i koji kao ta­ kav ne m ože odgovarati jednom već postalom , m a­ kar kako idealnom totalitetu, već sam o takvom e koji je u »apsolutnom kretanju postajanja«, dakle sam odeterm inacije. Iracionalno i racionalno, nužno i slučajno, naslijeđeno i stečeno, dato i stvoreno uvijek nanovo daju, kad je riječ o pojedincu, jednu novu i originalnu ličnost. Sam o zato nam tuđa lič­ nost i m ože biti potreba i postati predm et naše ljubavi i privlačnosti. Identične ličnosti, ukoliko se ne bi mrzile već zbog sličnosti, nužno bi bile ravno­ dušne jedna drugoj! Ključ za shvaćanje ovakve ličnosti ne leži u ideal­ noj interpretaciji svjetske historije, iako je ona ko­ lijevka za nju, već u jednoj posebnoj filozofiji živo­ ta koja bi se bavila prem isam a ostvarivanja kon­ kretne ličnosti kao svestrano razvijenog i obogaće­ nog individualiteta. Takva filozofija života m orala bi postati osnova kom unističke etike i komunis'.ičke estetike. Takva filozofija još nije napisana, pa čak ni u osnovnim crtam a koncipirana. Ali ona stoji pred nam a kao neodložni zadatak. Njena glavna te ­ ma postaje: čovjek bez društvenog mjerila, čovjek koji mora odrediti sam svoje m jerilo, u skladu sa svojim očovječenim potrebam a. Sada razum ijem o da se radi o jednom čovjeku čije m jerilo nije dato unaprijed u socijalnoj organiza­ 339

ciji u kojoj živi, budući da je sm ješten na jednu m no­ go širu i univerzalnu razinu h istorije čitava čovječan­ stva. što v iše , ni ova m u h istorija ne nam eće neko zadato ili idealno m jerilo, već m u sam o otvara jedno beskrajn o p olje s m ogućn ostim a ostvarivanja auten­ tičnog ličnog totaliteta. Ali ni ovaj to ta litet ne pred­ stavlja jedn u konkretnu sliku ili m ogućnost u datom e m om en tu lju dsk e h istorije, već se nalazi u stalnom prevazilaženju svih m ogućih oblika. Ako je čovjek p risiljen da prihvati jedno m jerilo, to se do­ gađa po jednoj čisto nutarnjoj i autonom noj dija­ lektici, p om oću koje se lični doživljaji oblikuju i povezuju u lične strukture, tam o gdje je kontinuitet ponašan ja nužan i neizbježan da čovjek ne bi po­ stao »prost« ili nečovječan. Još jedn o pitanje: u kojem času naše so cijalisti­ čke h istorije valja očekivati pojavu ove ličnosti? Naš bi odgovor bio: ona se javlja istovrem eno s iščeza­ vanjem buržoaskog društva, kao i sa dezalijenacijom buržoaskog i proletersk og čovjeka. Ova dva procesa odvijaju se u raznim pravcim a i u raznim oblasti­ m a društvenog života s nejednakom brzinom , što znači da će nam etn uto društveno m jerilo iščezavati u raznim društvenim područjim a s različitom brzi­ nom: negdje će ići brže a negdje sporije. Ipak, ovaj proces počinje sa sam om so cijalističk om revolucijom .

340

5. SLOBODA I POLIDETERMINIZAM KULTURE

U KRITICI

Kultura je vjerojatno jedno od najosjetljivijih po­ dručja društvene kritike. N igdje se tako brzo ne otkriva neprim jerenost, da, čak apsurdnost, nekih teorijskih pretpostavki i m etodskih postupaka kao na ovom području, nigdje tako brzo sam a stvarala­ čka djelatnost ljudi ne pobija pogrešne prem ise i zaključke, ali nigdje se istovrem eno ne m ože nanije­ ti takva šteta ljudskim kreativnim m ogućnostim a nego kad se u kulturnoj politici pom oću društvene prisile nam eće neka dogm atska teorija. Stoga ćem o se ukratko zadržati na nekim vidovim a kritike kul­ ture u suvrem enom m arksizm u i upozoriti kako je pogrešna upotreba nekih spoznajnih kategorija do­ vela do sasvim krivih teorijskih zaključaka. Na po­ dručju kulture najviše dolazi do izražaja stvaralačka priroda čovjeka i način čovjekova učestvovanja u društvenom životu, odnos kolektivnog elana i indi­ vidualnih stvaralačkih potencija, postavljanje odre­ đenih društvenih okvira stvaralaštvu i individualna sposobnost savladavanja ličnih i društvenih granica — sve u službi jednog te istog ideala. Tako se uprava u kulturnoj oblasti na najvidniji način zaoštrava, danas kao i nekoć, protivurječnost društva i poje­ dinca, kolektivne svijesti i individualne svijesti, kon­ kretnog totaliteta koji predstavlja društvo i ideal­ nog totaliteta što ga predstavlja pojedinac. Sa p o jm o m totaliteta naišli sm o na prvu katego­ riju koja je izvor određenih ne jasnoća i jednostra­ nih prim jena u društvenoj kritici, pa ćem o se prije svega na njoj zadržati. 341

Radi se o tom e da se kategorija to taliteta u druš­ tvenim naukam a, posebno u sociologiji, im ajući u vidu sam pojam društva kao takvoga, uzim a jednom u sm islu on tološko g realizm a a drugi put u sm islu o n to lo šk og nom inalizm a. Jednom je društvo neka viša, organska, zatvorena i pojedin cu u svakom po­ gledu nadređena cjelina, a drugi put je ono sam o slučajni skup, zainteresirani agregat ili m jesto djelo­ vanja (suradnje, konkurencije, borbe) individualnih volja i interesa. I jed n o i drugo shvaćanje duboko je prodrlo u m isao građanskog društva, u njegovu filozo fiju i sociologiju. D ok je k lasičn i liberalizam (S m ith , H obbes, B entham ) o stao na razini nom ina­ lizm a, d o tle je rom antička filozofija tum ačila druš­ tvo i narod u duhu on tološk og realizm a, pa se takvo shvaćanje prenijelo od H egela i Schellinga preko teoretičara »narodne duše« (Lazarus i Steinth al) i organ icističk og pozitivizm a (C om te, Spencer, D urkheim ) do najnovijih totalitarističk ih doktrina, u fašističk oj ili staljin ističk oj varijanti. Zadržat ćem o se, m eđutim , sam o na nekim teori­ jam a u području kulture i, posebno, m arksističke prim jene kategorije to taliteta u tum ačenju kulture i kulturne p olitike. Ovdje nalazim o tri istaknuta shvaćanja u sm islu on to lo šk og realizma, to jest pot­ punog podređivanja stvaralačkog pojedinca društve­ n om totalitetu: 1) Prvo shvaćanje pripada poznatoj teoriji odraza koja, analogno odražavanju »objektivne stvarnosti« u subjektu, uzim a da je kulturna nadgradnja sam o odraz m aterijalne baze društva, pri čem u se i čitava »društvena stvarnost« m ože uzeti kao nešto realnije i vrijednosno prim arnije, a kulturno stvaranje tek kao m anje ili više prilagođen odraz sam e stvarnosti. Ova teorija usp ostavlja platon ističk u idealizaciju »objektivno postojećeg« i ontološku m anjevrijednost 342

kulture ili um jetnosti koja tu stvarnost sam o odra­ žava, da ne kažem o im itira. U m jetnost nužno za­ ostaje za stvarnošću, a najbolji kom plim ent koji m o­ že zaslužiti jeste da je uspjela »što vjernije« ili »što tipični je« prenijeti društvenu stvarnost u vlastiti iz­ raz. Na taj način kulturno stvaranje, kao i čitava oblast estetskog, postaju u ontološkom pogledu samo epifenom en m aterijalne stvarnosti. U okviru historijske dinam ike m aterijalna društve­ na baza postaje ne sam o nešto objektivno već i uzročno, a kulturna nadgradnja nešto subjektivno i posljedično. Kako m aterijalna baza im a svoj socijal­ ni i politički korelat u vladajućoj klasi, to je i kul­ tura uvijek duhovni izraz jedne klase. Kad se m ije­ nja baza, m ijenja se i nadgradnja; kad nestaje baza, iščezava i nadgradnja, tako da kultura zadržava obilježje epifenom ena, čak i onda kad se iz poštova­ nja prem a dijalektici govori o povratnom djelova­ nju nadgradnje na bazu. U m etodološkom pogledu važno je ovdje im ati u vidu da su baza i nadgradnja korelati iste historijske cjeline, tako da kulturna nadgradnja ostaje zatvorena u okviru date baze i ne može je ni na kakav način transcendirati, to jest prenositi se u svojem vrijednosnom značenju u jednu drugu historijsku epohu. Ovakvo shvaćanje cjeline ili totaliteta jedne histo­ rijske situacije dovodi do toga da se u teoriji kul­ ture, prvo, traže klasni korelati ili »socijalni ekviva­ lenti« za pojedine kulturne sadržaje ili um jetničke stilove, i drugo, da se prom jene u kulturnom stva­ ranju nastoje objasniti isključivo prom jenam a u samoj društvenoj bazi. 2) Drugi prim jer pogrešne prim jene kategorije to­ taliteta predstavlja teorija o progresivnom i deka­ dentnom razvitku društva kao historijske cjeline. Ova je teorija, zapravo, sam o podvarijanta prve, jer 343

u odnos baze i nadgradnje u n osi p ojm ove progre­ sivnog i dekadentnog razvitka pojedinih faza. Jedno­ stranom prim jenom shem e baza-nadgradnja u obla­ sti kulture, ona p olitičk u i socijaln u dekadenciju jednog društva projicira i u kulturno stvaralaštvo. Ova teorija, doduše, brzo pada u neke poteškoće, jer ne m ože o b jasn iti zašto se često najvrednija kul­ turna ostvarenja zbivaju u dekadentnim epoham a, kao što je aten sk o doba nakon Perikla, rim sko na­ kon Cezara, srednjovjekovno nakon Dantea, a da ne spom in jem o građansko društvo čija se dekadencija počinje računati s pojavom im presionizm a! Ova je teorija stvorila jo š jednu potešk oću više, jer je pored h istorijsk og kriterija o progresu i deka­ denciji uvela i jedan čisto gn oseološki kriterij. N a­ im e, prem a teoriji odraza, progresivno je ono što je više objek tivno ili realističko, dok je dekadentno on o odražavanje k oje je više subjektivno, to jest sub jek tiv ističk o ili ek spresionističk o. Tako je nužno — jer je gn oseološk i kriterij trajan i neprom jenjiv — realizam progresivan, a im presionizam ili ekspre­ sionizam , kao izrazi su bjektivističk og stava prem a realnosti, dekadentan ili, čak, reakcionaran! Teore­ tičari socijalističk og realizm a, od Lukacsa do Timofejeva, iz nerazum ljivih razloga brkaju ovdje h isto­ rijsku dinam iku sa spoznaj no-teorijskim postula­ tim a koji inače važe sam o za naučnu spoznaju! Tako za njih već postaje rebus činjenica da se revolucio­ narna buržoazija izrazila jednom izrazito subjektivističkom um jetn ošću , a revolucionarni proletarijat >za vrijem e Oktobra isto tako subjektivističkom u m jetnošću kao što je ekspresionizam M ajakovskoga, Piscatora, M eyerholda i m nogih drugih! Očito je da »kulturna nadgradnja« nikako ne p oštu je neke osnovne principe teorije odraza, jer kako bi se m o­ glo objasn iti da se buržoazija u svojoj progresivnoj 344

fazi izražava rom antičko-subjektivistički, a tek se u prvoj ozbiljnijoj društvenoj krizi, poslije 1848, po­ javljuje realizam kao znak krize, a tim e i početka opadanja. Kako se uzim a da dekadencija počinje odmah na­ kon realističke epohe u slikarstvu i književnosti, to jest s pojavom im presionizm a i naturalizma, to bi iz toga slijedilo da sa trajanjem ove dekadencije (evo, već jedno čitavo stoljeće!) svaka daljnja kul­ turna tvorevina predstavlja korak dublje u dekaden­ ciji. Ekspresionizam je dekadentniji od im presio­ nizma, nadrealizam od ekspresionizm a, a nefigurativna ili apstraktna um jetnost krajnji je oblik deka­ dencije. Što duže dekadencija traje, to su pad vrijed­ nosti i dehum anizacija dublji, pa su novije kulturne tekovine građanskog društva uvijek m anje prihvat­ ljivije od starih koje se pretvaraju u »klasike«. Tako ova teorija u odnosu na kulturnu baštinu vodi u tradicionalizam, do prihvaćanja sam o starih i za­ starjelih kulturnih vrijednosti. Takva orijentacija u odnosu na kulturnu baštinu u socijalističkom dru­ štvu nužno »ide uvijek protiv struje i protiv vre­ mena« i svježe snage pretvara u star-male. Spom enuli sm o kako i ova teorija dolazi do niza poteškoća u tum ačenju kulturne dinam ike i često puta do apsurdnih zaključaka. I sam e pristalice ove teorije često sebi protivuriječe. Tako Lukacs smatra da je građanska u m jetnost bila progresivna sam o u svojoj najranijoj fazi, u flam anskim pejzažim a na primjer, a već s rom antizm om (bez obzira što je značio: »Francusku revoluciju u poetskom izdanju«!) pada u dekadenciju. Naprotiv, m nogo je češče shva­ ćanje, koje dijele Plehanov, H ausenstein i Hamann, da dekadencija počinje s im presionizm om , jer s nji­ me »sitna buržoazija dostiže svoju kulm inacionu tačku«. Plehanov je ipak upozorio na radosno obi345

Iježje ove u m jetn o sti i sm atrao da ona pripada, s obzirom na svoju h ed onističku bezbrižnost, budu­ ćem društvu. To je ponukalo sovjetsk og teoretičara M acu da p o su m n ja u im presionizam kao dekadent­ n u u m jetn o st, te da njezin p očetak pripiše ekspre­ sionizm u koji »izobličuje vanjski svijet«. Ovdje se, kao što sm o vidjeli, postavlja pitanje: kako se Okto­ barska revolucija m ogla o d jeti u ruho ekspresioni­ zma? (O dgovor je jednostavan: krik, povik, parola, direktiva uvijek su ek sp resion ističk i sažeti kao i sa­ m a akcija, jer je u toku akcije naracija nem oguća. A li ovako jed n ostavan p sih ološk i razlog socijalističk i realisti ne prihvaćaju.) B ilo je, doduše, i nekih no­ v ijih p oku šaja da se sam o nefigurativna u m jetnost uzm e kao prava dekadentna u m jetn ost. Ovo m išlje­ n je izrazio je jed nom so vjetsk i kritičar Lifšic, ali iz­ gled a da ono danas stječe m noge pristalice, m ada jo š n ije p ostalo »službeno«. 3) Treći prim jer pogrešne prim jene kategorije to­ ta liteta u ob lasti kulture predstavlja teorija reifika­ cije. Iako je ona m nogo suptilnija od prethodnih, pa je p ostala privlačna za m noge suvrem ene m arksi­ ste, jer n esum n jivo sadrži dio istine, i n jena je slaba stran a h istorijsk i relativizam , uvjetovan zatvaranjem kulturne h istorijsk e situacije u granice određenog totaliteta. Kao i prethodne teorije, i teorija reifikacije sta­ v lja težište na bazu, to jest na ekonom ske odnose ili načine proizvodnje u kap italističkom društvu. Znam o da pojam reifikacije kod Lukacsa znači ono što Marx naziva »fetišizm om robe«, to je st da se v rijed n ost jedne robe gleda kao njeno objektivno, predm etno svojstvo, a da se u njoj ne vidi odre­ đ en i društveni odnos koji stvara vrijednost. Do reifi­ kacije dolazi tako što se konkretni, individualni rad pretvara u apstraktni, društveno nužni rad koji je 346

samo apstrakcija iz prvoga, a koji znači ujedno svo­ đenje jednoga originalnog kvalitativnog jedinstva na jedan kvantitativni kontinuum koji se određuje vrijednošću ili cijenom , pa se proces reifikacije sa­ stoji bivstveno u pretvaranju kvalitativnih odnosa u kvantitativne veličine. Uzrok je reifikacije, naravno, i čitav skup popratnih pojava koje prate najamni rad, kao svođenje radnika na golu radnu snagu, odvajanje proizvođača od proizvoda i sredstava za proizvodnju, određivanje vrijednosti ili cijene robe stihijom tržišnih kapitalističkih odnosa, koji se uka­ zuju kao sila izvan čovjeka i iznad njegove volje, i, konačno, čitava robno-novčana i tehničko-utilitarna nadgradnja kapitalističke ekonom ije, naročito u nje­ nu liberalističkom ili pred-etatističkom obliku. Budući da proces reifikacije u obliku stvaranja prom etnih vrijednosti predstavlja bazu građanskog društva, to se on nužno generalizira ili odrazu je i u njegovoj nadgradnji, u znanosti, filozofiji, pravu, moralu i um jetnosti. Kao što kapitalistički način proizvodnje im a tendenciju da se širi i postepeno da prisvoji sva područja društvene proizvodnje, tako i svijest, kao odraz ovoga procesa, postepeno prožima sve oblasti. Nakon Магха, naročito su Max Weber, Gyorgy Lukacs i u najnovije vrijem e Erich Fromm i Lucien Goldman ukazivali da je robno-novčana proizvodnja ne sam o oblik ekonom ije građanskog društva već i njegova »duša«, tako da korisnost, pro­ fit, novac, kvantifikacija, racionalizam i instrumentalizam prožim aju sve oblasti društvenog života i m iš­ ljenja, pa je racionalizam s naukom u tom istom krugu postao neprijatelj hum anizm a, a instrumentalizam s tehnikom glavni izvor čovjekova otuđenja. Isto tako m asovna proizvodnja uvjetuje m asovnu potrošnju, te putem publiciteta i lažnog socijalnog prestiža predstavlja glavni izvor stvaranja neljud­ 347

skih ili »vještačkih potreba«, na što je naročito upo­ zorio E. From m , koji, doduše, ne uzim a reifikaciju kao jed ini ili osn ovni proces građanskog društva, već uvodi i dim enziju ljudske ličnosti. U stvari, u teoriji reifikacije prim jena kategorije totaliteta u društvenoj kritici građanskog društva ne prelazi u p ogledu b itnog determ inizm a društvenih pojava zavisn ost nadgradnje od baze, to jest društve­ nog to ta liteta od jedn og univerzalnog procesa koji se ovd je zove reifikacija. Polazi se od h istorijski zatvorenog sistem a (građansko d ru štvo), pa se n je­ gova analiza svodi na jednu vrstu fen om en ološkog redukcionizm a, svođenje prividnih p ojava na osnovni i bitn i p roces kretanja. N eki determ inizam , koji bi transcendirao ovu poseb nu h istorijsk u situaciju, nije uzet u obzir n iti kao prethodni niz niti kao budući niz. N a koji bi način valjalo korigirati ove teorije? Prvo, društveni, ekonom ski, klasni, kulturni, h isto­ rijski totalitarizam i, dosljedno, relativizam , p o tr e b ­ no je tran scen d ira ti u dva sm je ra : individualnom ili personalnom i u svjetsk oh istorijsk om . U prvom slučaju kategoriju društvenog totaliteta valja tum a­ čiti u odnosu na »totalne društvene činjenice« (Marx, M auss, G urw itch). P odsjećam o sam o na slijedeću M arxovu definiciju: »Stoga, koliko god čovjek bio po seb an individuum , a njegova p oseb n ost upravo ga čini individuum om i stvarnim individualnim bićem zajednice, on je isto toliko to ta lite t, idealni totali­ tet, subjektivno p o stojan je zam išljenog i doživljenog društva za sebe, kao što u stvarn osti p osto ji u isti m ah kao percepcija i stvarni duh društvenog po­ stojanja i kao totalitet čovječjeg ispoljavanja živo­ ta.« (K. Marx, D er historische M aterialism us, I, str. 298, Ed. A. K roner Verlag, Leipzig 1932.) Očito je da Marx im a u vidu da su i društvo i 348

ličnost »totalne društvene činjenice«, to jest da se polazeći od jednoga drugom e, i obratno, m ože obu­ hvatiti čitava društvena stvarnost. Ova recipročnost perspektiva počiva, m eđutim , na jednom dijalekti­ čkom odnosu koji daje punu sam ostalnost ličnosti u sm islu sposobnosti izjednačavanja sa bilo kojom drugom ličnošću u društvu (što čini iluzornim da se um jetnost jednog um jetnika svodi na njegovo klasno porijeklo), da se izjednačuje i sa čitavim društvom kao cjelinom (što znači da m ože transcendirati u svijesti svoj uži, klasni ili grupni interes), i, konač­ no, da kao »idealni totalitet društva« može trans­ cendirati sadašnje društveno stanje, to jest antici­ pirati buduće i, štoviše, kao »totalitet čovječjeg ispoljavanja života« on m ože takvu anticipaciju vršiti ne sam o u ime negacije postojećeg već u ime čita­ vog historijskog iskustva čovječanstva. Pozitivistički organicizam ne sam o da nije kadar shvatiti ulogu ličnosti u kulturnom stvaranju, već je njem u genije sasvim zatvorena enigma, pa tako i sam Lukacs naivno objašnjava nadživl javan je genijalnih djela sam o selekcijom sa strane vladajuće klase onoga iz prošlosti što odgovara njenim m om entanim intere­ sima! Velika kulturna djela žive preko svih historij­ skih i klasnih pregrada sam o zato što su ih stvorile velike ili genijalne ličnosti, to jest takvi individuali­ zirani društveni totaliteti koji su u jednom ličnom stvaralačkom činu obuhvatili m aksim um »čovječjeg totaliteta«, to jest svih onih prošlih ljudskih iskus­ tava, sadašnjih stanja i budućih nada kojim a teže svi pojedinci, iako ih ne vide na isti način. Klasna i historijska ograničenost koja pogađa svaku stvara­ lačku ličnost, pa i najgenijalniju, ne pogađa kulturnu i ljudsku vrijednost velikog diela, jer ono upravo nosi u sebi stalni napor individuum a da kao »idealni totalitet društva« prožme i izrazi bitne vidove ljud­ 349

ske egzisten cije kroz prostorno i vrem ensko traja­ nje. Izlazište je uvijek ograničeno, ali je doseg općeljudski, jer čovjek stvaralac prerasta uvijek sebe kroz svoje djelo, i ne sam o sebe već i ono konkretno čovječan stvo k oje predstavlja. Drugim riječim a: pojedinac upravo kao pojedinac predstavlja jednu određenu determ inantu kulturnog stvaranja koju valja priključiti i uklop iti u analizu kulture jedn og društva. N a prim jer, sa gled išta uni­ verzalnog procesa reifik acije sasvim je nerazum ljivo zašto je rom antizam ignorirao procese reifikacije, dok ih realizam koji dolazi nakon njega (sa Balzacom ) nije ignorirao. Da li je to sam o zbog toga što je rom antizam bio »reakcionarniji« ili m anje pro­ gresivan od realizm a, ili su pak rom antici, kao ljudi, bili m anje progresivni od realista (na prim jer, V. H ugo contra H. B alzac)? Odgovor na ovo p itanje pokazuje da je sam o po­ stavljan je pitanja pogrešno. R om antizam nem a po­ trebu da izražava reifikaciju, jer je njegov zadatak bio da izrazi ono što je b ilo bitno nakon građanske revolucije: novo shvaćanje i nova ekspanzija ljud­ ske ličnosti, prom etejsk e i autonom ne. Ova lična, sentim entaln a ekspanzija jednoga velikog osjećaja pokazala se vrlo brzo iluzornom , kad je bila suprot­ stavljen a društvenoj stvarnosti. Ali ona zbog toga nije n išta izgubila na svojoj ljudskoj, općečovječanskoj i kulturnoj vrijednosti. S jetim o se da je Rom ain Rolland p očeo ratovati za socijalizam pom oću Beethovena, i to nije bila m ala stvar! N i Marx nije drugačije p ostu p io sa Fidijom ili Shakespeareom , m ada m u se društvena organizacija u kojoj su ovi geniji živjeli nije n ip ošto svidjela! R om antizam je bio najadekvatniji izraz buržoaske revolucije, ali istovrem eno i oslobađanje jedne ve­ like o sjeća jn o sti i novog osjećan ja vlastite individu­ 350

alnosti. Stoga ovo oslobađanje ostaje autentično, i onda kad se u očim a sam ih rom antika pokazuje kao iluzija u odnosu na društvenu stvarnost, budući da je osjećajna ekspanzija i proširenje doživljaja vlas­ tite individualnosti definitivna kulturna tekovina, koja ne gubi ništa na vrijednosti čak i onda kad se stvaralački iscrpljuje u razočaranju, m elankoliji, samopreziru i negaciji. Javila se ovdje jedna nova dim enzija ljudske osjećajnosti koja se ni u kojem slučaju ne m ože svesti na neki klasni ili sociološki ekvivalenat! Obavezni smo, dakle, pratiti sudbinu ljudskog stvaranja podjednako u dim enziji klasne borbe kao i u dim enziji ljudske ličnosti, na razini ljudske društvenosti kao i na razini oslobađanja ličnosti. Drugo, shem u baza-nadgradnja, odnosno historij­ ski relativizam kulturne pojave transcendiraju u smjeru svjetsk e historije, pod čim e razum ijevam o jedno kontinuirano gibanje, sa svim svojim nutar­ njim protivurječnostim a, kroz dosadašnje historijske* epohe. Ovakvo gibanje pretpostavlja se kao sasvim prirodno kad je riječ o napredovanju nauke ili teh­ nike. Kod potonjih se smatra sasvim razumljivim i neizbježnim da se nova otkrića nadovezuju na stara, pa se, štaviše, nova otkrića sve više um noža­ vaju, tako da opća krivulja pronalazaka ili spoznaja pokazuje jedan eksponencijalni oblik, to jest kri­ vulju s pozitivnim ubrzanjem. Pozitivistički organi­ cizam, kao i historijski relativizam , ili teorija pro­ cvata i pada kultura kao svojevrsnih svjetova, nisu sposobne da uvedu u svoj način gledam ja ovakvu vrstu progresivnog kretanja sa stalnim usponom . Znamo da se estetičari odupiru pojm u napretka u um jetnosti. No, oni ovdje im aju u vidu sam o savr­ šenost određenih oblika ili savršenost sam og estet­ skog doživljaja, tako da se doista ne m ože reći da 35*

je estetsk i izraz sve od n eolitsk ih spilja do klasične •Grčke, i od klasičn e Grčke do suvrem enog m oderniz­ m a, s obzirom na »lijepo« i »savršeno« napredovao. No, ako n ism o estetsk i napredovali, to jo š nikako ne znači da n ism o stalno napredovali u sa m o m stv a ra ­ nju, u otkrivanju stvaralačkih m ogućnosti, u analizi izražajnih sredstava i u otkrivanju raznih zakona oblikovanja m rtve m aterije! Ne bi bilo teško poka­ zati da je čovjek u u m jetn o sti isto tako stalno na­ predovao kao i u tehnici, kojoj neki tako m istički su p rotstavljaju sam u u m jetn o st zaboravljajući da je neod vojiva od um ijeća. N aivna u m jetn ost, kao i igra, estetsk i je često puta nepogrešiva, ali ona je kao i naivni realizam zarobljena do kraja sam im predm etom koji još nije postao predm et kritičke reflek sije, i sav je zagnjuren u jedan sinkretički m agijsko-m itološki sv ijet. Tek s Grcim a počinje se ljepota otkrivati kao poseban predm et doživljaja, a tim e i kao poseban predm et ljudskog stvaranja. Ta­ da se otkrivaju zakoni proporcija, sim etrija i ritm a. A nije li R enesansa prvi put otkrila zakone perspek­ tive, kao što je barok otkrio svjetlo i sjenu kao m e­ dij spiritualnog p o stojan ja predm eta lišenog krute mase?! A što da kažem o za otkriće da »valja slikati ne predm et već učinak koji on o stavlja na nas« s im presionizm om , kubizm om i apstraktnom u m jet­ nošću! Pom nija analiza pokazala bi nam da kroz či­ tav ovaj razvitak evropske um jetn osti stalno p ri­ su s tv u je m o stv a rn im otk rić im a u ob lasti ljudskog izražavanja i oblikovanja predm eta, pa su se ta ot­ krića sa novijim vrem enom sve više um nožavala (p om islim o sam o na suvrem enu »prim ijenjenu um jetnost«!), tako da bi i ovdje lako b ilo iskon­ struirati onu eksponencijalnu krivulju koju su socio­ lozi našli u oblasti nauke i tehnike. N em a sum nje, cikličke pojave kulturnog poleta i 352

zastoja, progresivnog elana i dekadencije, predsta­ vljaju samo poseban ritam unutar jednog općeniti­ jeg i univerzalnijeg kretanja, pa je očito da sm isao jedne pojave ne m ožem o iscrpsti ako je jednostavno stavim o u okvir progresa i dekadencije, već je neop­ hodno tum ačiti je i u okviru općeg historijskog kre­ tanja, dakle na razini svjetske historije. Tako, na prim jer sa sim bolizm om i im presionizm om doista počinje faza dekadencije u građanskoj um jetnosti s obzirom na prethodnu ideo-afektivnu ekspanziju hum anosti, ali je ne m anje sigurno da sa tom istom fazom počinje i jedan od najplodnijih perioda kul­ turnog i um jetničkog stvaranja s obzirom na otkrića, na otkrivanje novih mogućnosti, s obzirom na stal­ no obogaćivanje ljudske osjetljivosti i m ašte. A raz­ vitak ljudskih m ogućnosti, razvitak sve raznovrs­ nijih i svestranijih ljudskih sposobnosti osnovni je zakon historijskog razvitka (Marx). Treće, historijska zatvorenost ili relativizam spo­ menutih teorija nije sposobna da objasni jednu ve­ oma značajnu pojavu u kulturnom kretanju. Riječ je o višestrukoj složenosti historijskog determinizma, što vodi do toga da se neka ciklička kretanja unutar iste historijske epohe iscrpljuju, a neka druga ci­ klička kretanja nadilaze istu epohu. Postoji, dakle, ciklička kretanja unutar jedne historijske epohe ili endogena ciklička kretanja, i ciklička kretanja iznad date historijske epohe ili egzogena odnosno transciklička kretanja. Za potonje imamo, u prvom redu, prim jer u već navedenom slučaju svjetskohistorijskog kretanja, kao stalno otkrivanje i produbljivanje ljudskih izražajnih m ogućnosti, u slučaju da ovakvo kretanje m ožem o definirati kao stalno napredovanje u određenom smjeru. Međutim, uzet ćem o jedan na­ ma bliži i sasvim razum ljivi prim jer za ilustraciju ove pojave. 23 Su pek

353

Mi sm o u Psihologiji građanske lirike1 prikazali jedno cik ličko kretanje k oje počinje s rom antizm om a završava s nadrealizm om . Isti ideo-afektivni sta­ vovi koji su u rom antizm u doveli do ekspanzije sim p atije prem a hum anosti i kozm osu, doveli su u sim bolizm u do stagnacije, a u nadrealizm u do ra­ dikalne negacije. D alje se nije m oglo, i stoga autori koji su dub lje razm išljali o tom e kretanju oprav­ dano sm atraju nad realiste »posljednjim rom anti­ cima«! Pokušaj da se letrizam , kao im itiranje aps­ traktne u m jetn o sti, prikaže kao »korak dalje«, pred­ stavlja sam o jednu vrstu intelektualnog debiliteta, jer je zabunom tehniku zam ijenio sa hum anošću, afirm iranom ili negiranom . Doduše, s im presionizm om započinje jedan novi ciklus kulturnog kre­ tanja. Činjenica je da im presionizam nosi u sebi od­ ređeni »tehnološki interes«, kako tem atski (lok om o­ tive, kolodvor Saint Lazare, E iffelov toranj) tako i proceduralno (analiza spektara, kom plem entarnih boja, zrnaste fuzije boja, itd.), a slično vidim o i u poeziji kod R. Ghila i P. Valéryja. Razvija se iz­ vjesn i konstruktivizam i instrum entalizam . Ova će tendencija d alje od im presionizm a pratiti m odernu um jetn o st u svim rodovim a u m jetničk og izraza sve do suvrem ene apstraktne ili konkretne u m jetnosti, elektronske m uzike i letrizm a u poeziji. Dok je ovaj »tehnološki interes« u početku više podređen nekim hum anističkim preokupacijam a, sa vrem enom se sve više osam o sta lju je i p ostaje u novije vrijem e u nekim sm jerovim a dom inantan. No, on će s oslonom na konkretni prostor (u arhitekturi i korisnim predm etim a) dobiti svoju realnu osnovicu i oslob o­ diti se rom antičarskih i m etafizičkih strem ljenja. Iako je nadrealizm u vrem enski najbliže apstrakt­ 1 R. Supek, Psihologija građan ske lirike, Zagreb 1952, ed. Matica hrvatska.

354

na um jetnost, psihološki ona mu je neizm jerno da­ leka, neuporedivo dalje od rom antizm a u najranijoj fazi, naročito onog rom antizm a u njegovoj »noćnoj«, »halucinantnoj« ili »grotesknoj« varijanti! To samo potvrđuje diskontinuitet i zatvaranje ciklusa kad imamo u vidu razvitak rom antičarske kom ponente, a kontinuitet i otvorenost kad im am o u vidu »tehno­ lošku komponentu« moderne um jetnosti. Nije li sada jasno da jedan ciklus u um jetnosti već svršava u sa­ mom građanskom društvu, koje se nužno dalje na­ stavlja sa svojim tehnološkim i kulturnim m ogućno­ stima, dok se »tehnološki ciklus« u um jetnosti, koji crpe svoju inspiraciju iz nauke i tehnike, nužno na­ stavlja preko svih granica klasnog sastava društva, pa je otpor socijalističkog realizma u nekim zem lja­ ma prem a apstraktnoj um jetnosti isto tako bespred­ metan kao i uzaludan, te će završiti kao slični stavovi prema suvremenoj arhitekturi, urbanizmu ili kibernetici. Iz ovog prim jera izvlačim o zaključak da se u ok­ viru iste historijske epohe javljaju sm jerovi i vred­ note koje su višeznačne ili višesmislene, kao i sve organske tvorevine, jer dok jedno shvaćanje ili stil­ ski oblik umire, drugi se već rađa i prisutan je da bi nastavio put svoje vlastite i drugačije sudbine. Četvrto, naprijed spom enute teorije nisu sposobne objasniti ulogu nesvjesnoga u um jetničkom stvara­ nju, naročito u pogledu stilističkih prom jena u ko­ jim a je utjecaj jedne vrste kolektivno nesvjesnog od naročitog značaja. (Psihoanaliza je uspjela objas­ niti utjecaje nesvjesnog sam o u odnosu na sadržaj ili tem atiku um jetničkog djela, ali ne i u odnosu na stilske prom jene!) Radi se o tom e da nesvjesno u stvaranju nije sam o jedna složena funkcija pos­ redovanja doživljaja (s obzirom na sim bolizaciju, projekciju ili dram atizaciju određenih sadržaja), već 23*

355

da ono u tječe neposredno i na sam u funkcionalnu stru k tu r u doživljaja. Ako želim o obraniti tezu da razvitak um jetničke o sjetljiv o sti od rom antizm a do nadrealizm a pred­ stavlja jedan zatvoreni ciklus, koji se iscrpljuje i razrješava u svojim vlastitim prem isam a, tada m o­ ram o voditi računa o n u ta rn jo j dinam ici ovog raz­ vitka. Ova dinam ika ne pretp ostavlja sam o pro­ m jenu određenih doživljajnih sadržaja več i određene funkcionalne prom jene u stvaralačkoj m ašti u ko­ joj n esvjesn o igra bitnu ulogu kao posrednik. Tako sm o, na prim jer, naveli da rom antizam predstavlja određenu ekspanziju sim p atije na ljudskom i koz­ m ičkom planu. Isto tako poznato nam je da sim bolizam i im presionizam znače povlačenje ove afektivne ekspanzije (zbog jednoga općeg ili kolektiv­ nog raspoloženja u sm islu rezignacije), pa se p os­ tavlja pitanje: kakav značaj i p osljed ice im a ovo p ovlačenje afektivne ekspanzije? U pogledu funkcionalnih prom jena m ožem o u sim ­ bolizm u prom atrati dva istovrem ena procesa: prvo, povlačenje hum anističk e ekspanzije i prenošenje ove ekspanzivnosti na plan lijepog, nezainteresiranog i form aliziranog (stoga sim bolisti sebe zovu »njegova­ teljim a form e«, »stilistim a« ili »bestrastvenim a«); drugo, jačanje ili o sa m o sta ljiv a n je senzorne ili sen­ zualne ko m p o n e n te stvaralačke im aginacije. Ideo-afektivna ekspanzija, koja se u rom antizm u odigrala na planu hum anizm a, sada se u sim bolizm u i impresionizm u pom akla na razinu senzualnih odnosa pre­ ma prirodi i stvarim a. Fr. H ebbel opravdano je rekao da ova senzualna ekspanzija počiva na jednoj vrsti »pasivne ljubavi«, na ironičkom ili m anihejskom stavu prem a stvarn osti koji su tako dram atički i tačno opisali B audelaire i N ietzsche. Prem ještanje hum anističke ekspanzije na plan senzualnosti odi356

grava se nesvjesno, a uvjetovano je mnogo više jed­ nim općim raspoloženjem epohe nego racionalnim rasuđivanjem stvaraoca. A ipak ova prom jena pred­ stavlja ključ u razum ijevanju bitnih prom jena u um jetničkom izrazu, jer povlačenje hum anističke ekspanzije rađa niz drugih karakterističnih prom ­ jena u osjetljivosti, kao što su intim izam i čuvstvo prisutnosti, čuvstvena am bivalentnost, senzorna pla­ stičnost i tendencija sinestezijam a, hiperintelektualizam u stvaralačkom postupku i, konačno, okretanje prošlosti u njenu naivnom i djetinjem obliku. Ova m etam orfoza osjetljivosti uvjetovala je i adekvatne promjene u um jetničkom stilu, tako da postoji od­ ređena zavisnost izm eđu strukturalnih prom jena u senzibilnosti i um jetničkog izraza. Sličnu m etam or­ fozu m ogli bism o pokazati u prijelazu iz sim bolizm a u nadrealizam. Peto, ako je tačno da se u istoj historijskoj epohi, unutar iste socijalno-ekonom ske form acije ili u is­ tome klasnom e društvu, neka ciklička kretanja za­ vršavaju a druga ga nadilaze, tada iz te pojave sli­ jedi važni m etodološki princip: neke se p ro tiv u ­ rječnosti u okviru istog društvenog sistem a u toku vremena razrješavaju a neke druge nastaju. Neke su­ protnosti prelaze u proste različnosti (uslijed zakona progresivne diferencijacije društva i kulture), a neke različnosti postaju nove suprotnosti. Drugim rije­ čima, pogrešno je služiti se u tum ačenju kulture jednoobraznim suprotnostim a (m aterijalizam — ide­ alizam, objektivizam — subjektivizam , progresivno — reakcionarno, itd.), već je neophodno svaku utvrđenu suprotnost ili protivurječnost pratiti u njenu razvoju i vidjeti da li se ona u toku vremena, u istom dru­ štvenom sistem u, razrješava ili ne. Već je Marx utvr­ dio za ekonom ski razvitak da se neke protivurječ­ nosti unutar kapitalizm a razrješavaju, pa treba oče­

357

kivati da je to u kulturnoj oblasti, kao sam ostalnijoj i sa većim k o eficijen tom individualnih faktora, još češći slučaj. Tako se ovdje susrećem o s jednom posebn om d ijalek tik om koja kontradikcije pretvara u kontrarnosti, a kontrarnosti u kontradikcije. Poku­ šajm o i ovo ilu strirati prim jerom ! Danas se u nekim socijalističk im zem ljam a vodi veom a žestok a kam panja protiv apstraktne u m jet­ n osti kao »najradikalnijeg« ili posljednjeg, dakle i n ajizvitop erenijeg izraza buržoaske dek adencije u um jetn osti. Pri tom e se uzim aju u obzir sam o neke sp iritu alističk e spekulacije ranog K andinskoga, Maleviča ili M ondrijana, a ne uzim a se u obzir stvarni kontek st i funkcija ove u m jetn o sti naročito s po­ javom w eim arsk og B auhausa i analizom m odernog shvaćanja prostora i pikturalne m aterije. N e uzim a se u obzir u ovim kritikam a ni to da apstraktna um ­ jetn o st protestira protiv ove zloupotrebe u im e svoje konk retnosti. Pravi razlog ovakva p ostupka leži u to­ m e što se ne uviđa da je jedna kontradiktorna kul­ turna situacija — pokušaj bijega iz konkretnog svi­ jeta — do živ je la sv o ju preobrazbu, i protiv vlasti­ tih iskon sk ih nam jera, tim e što se u k lopila u kon­ kretni svijet i njegove ek ološk e (urban ističk e) prob­ lem e. Tako je apstraktna u m jetn ost prestala biti ne­ gacija bilo kakva svijeta — buržoaskog, socijalis­ tičkog ili bilo kojega drugog zam išljenog — jer se na osnovu suvrem enog prostornog i pikturalnog kon­ cepta uklopila u najrealniji m ogući svijet, to jest postala klasno p o tp u n o neutralna, tako da se njom e m ogu podjednako baviti k atolici i protestanti, kao i socija listi i kom unisti. Ona je, i protiv volje svojih inicijatora, postala sam o »jedna m eđ u drugima«, pa najin teligen tn iji njeni teoretičari ne brane njenu isk lju čivost u im e »napretka«, već je sam o ističu kao jednu m ogućnost m eđu ostalim a. 358

Šesto, moderna kritika kulture nije još općenito stekla naviku da značenje ili sm isao kulturnih do­ bara prom atra sa stanovišta njihove stvarne funkcije u odnosu na čovjeka. Obično se uzim aju u obzir apstraktno-iestetski, ideoiloško-u-tilitarni ili ekonom sko-komercijalni kriteriji. Kako ovi im aju podužu tra­ diciju u našoj civilizaciji, to ih je i lakše odrediti. Problem stvarnih ljudskih potreba i određivanje vri­ jednosti kulturnih dobara u odnosu na ljudske po­ trebe još je otvoren problem, iako suvrem ena soci­ jalna i psihološka antropologija počinju sve više za­ dirati u njega, prvenstveno s kritikom suvremene industrijske i kapitalističke civilizacije u njenim ekstrem nim kom ercijalnim i urbanističkim oblicim a. Ono što sm o dosad naveli kao prigovore navede­ nim teorijam a, upozorava nas da je determ inizam kulturnih pojava daleko složeniji nego što se čini na prvi pogled ili kao što to proizlazi iz površnih ana­ liza. Veoma uopćeno m ožem o reći da činjenice koje govore o raznim ritm ovim a i uvjetim a vrem enskih nizova upozoravaju na tri osnovna sistem a u deter­ m inizm u kulturnih pojava. Općenito uzim am o danas da su ova tri sistem a: a) društvo u svojoj strukturiranosti; b) ličnost kao posebno individualizirani i univerzalni sistem funkcija i potreba; c) same kul­ turne oblasti sa svojim specifičnim zakonim a raz­ vitka (nauka, filozofija, tehnika, jezik, um jetnost, itd.). Ne postoji danas spor među istraživačim a kul­ ture s obzirom na postojanje ovih triju specifičnih faktora kulturnog razvitka. Spor nastaje kad poku­ šamo pobliže odrediti značaj i m eđusobne odnose pojedinih sistem a. I u ovom se slučaju naša istra­ živanja nalaze na početku, ali je jasno da njihovo postojanje i djelovanje iziskuje jedno polideterminističko tumačenje kulturnog razvitka. Sedm o, дко je tačno da postoje razni ciklusi i rit­ 359

m ovi h isto rijsk o g događaja, te ako iz toga proizlazi da spom enuta tri sistem a traže jedno polideterm in ističk o tum ačenje, tada se postavlja zadatak: kako tačnije utvrd iti m e to d e kulturnog istraživanja i kul­ turne kritike. Iako nam prostor ne dopušta da uđem o u ovaj problem , spom enut ćem o da isk lju čuje svako jed n ostran o i uprošćeno tretiranje kulturnih pojava. On isto tako isključu je vu lgarn om aterijalističko ogra­ ničavanje na shem u baza-nadgradnja, kao i organ icistiok o p o zitivističk o zatvaranje u jedan isklju­ čivi tok progresa i dekadencije, kao i fen om enološki redukcionizam na jedan univerzalan bazični proces kao što je reifikacija. Na koji bi način trebalo pristupiti analizi kultur­ nih pojava? N em a sum nje, ona u prvom redu traži fen om en ološk o sagledavanje totaliteta ili sveukupne povezanosti pojave u datoj k u ltu m oh istorijsk oj si­ tuaciji. F en om enološka prim jena kategorije totali­ teta s n astojan jem da pom oću nje razlikujem o bitno od nebitnoga, dubinsko od površnoga, tem eljno od sporednoga, predstavlja, prirodno, p rv i korak u is­ traživanju. No, ovakvo panoram sko sagledavanje ne­ će biti dovoljno onog časa kad se upitam o za sm i­ sao neke pojave s obzirom na njeno vrem ensko tra­ janje. Tada iskrsava problem složenosti njena de­ term inizm a, a dublje će proučavanje iza fenom enološke sta tičn o sti sve više otkrivati neke genetičke vidove koje m ožem o zahvatiti jedino pom oću funk­ c io n a ln o s t rukturalne analize. Kao što se u toku vrem ena m ijenjala struktura kulturne situacije, tako se nužno m ijenja i funkcija pojedinih pojava, a tim e i njihov značaj u životu društva i pojedinaca. U ko­ jem se sm jeru m ijenjaju funkcije i sm isao, odnosno vrijednosti pojedinih pojava, to se m ože odrediti sam o h isto rijsk o k o m p a ra tiv n im praćenjem razvoja društva i kulture. Ovo su, dakle, već tri različita m e­ 360

todička stajališta koja se kao takva nužno ne isklju­ čuju, već se prije nadopunjuju. Savladavanje ovih metodičkih gledišta traži, m eđutim , veom a široko i produbljeno poznavanje stvarnog društvenog i kul­ turnog zbivanja. Kritičarska i m etodička jednostra­ nost redovito je posljedica nedovoljnog poznavanja kulturnih područja, njihove zavisnosti od konkret­ nih društvenih situacija i njihove uključenosti u opće tokove historijskog kretanja. Površnost s ko­ jom se tako često susrećem o u ovom području u sva­ kodnevnoj kritici, pa i u ozbiljnijim raspravama, pos­ ljedica su nedovoljnog izučavanja kulturne materije, ali ne m anje i pom anjkanje dijalektičkog duha koji podjednako počiva na jednoj sveobuhvatnoj intuiciji kao i logičkom razrađivanju m etodičkih postupaka.

361

6. DRUŠTVENI KORIJENI NACIONALIZMA

O bnovljene d isk u sije o društvenom položaju na­ cija, nacionalnih kultura i o nacionalizm im a, upozo­ ravaju nas da je korisno obratiti pažnju na korijen ili p orijek lo takvih društvenih pojava, ne zato da bi se m im oišlo u njim a ono što je novo i posebno s obzirom na aktuelnu h istorijsk u situaciju, nego da bi se izbjegle neke pogrešne distin kcije i alternative, i neki pogrešni zaključci. Prevelika zauzetost aktueln ošću ili aktualnim vidom jednog problem a, često zaboravlja da postavi pitanje: odakle dolazi jedna pojava i kamo, zapravo, ona vodi? Poznato je da se nacija i nacionalizam javljaju sa građanskom revolucijom , te da odm ah predstavljaju Izvjesne protivu rječnosti u sebi. Tako se nacija ob­ likuje kao pravo svakog građanina da aktivno u čest­ vu je u p olitičk om i državnom životu zem lje, ali istovrem en o građanska klasa kao nosilac ove revolu­ cije prisvaja sebi pravo na ek sp loataciju radničke klase. Tako se nacionalizam javlja kao pravo naroda na sam oodređenje, ali istovrem eno nacionalizam re­ dovito izrasta u im perijalizam — u pravo na tlačenje drugih nacija. U toj nacionalističkoj ekspanzivnosti buržoazija redovito uspijeva predobiti za svoje ci­ ljeve i najšire slojeve društva, pa i sam u radničku klasu, kao što pokazuje posljedn je isk ustvo s tali­ janskim i n jem ačkim fašizm om . A ovo upozorava da nacionalizam im a neke dublje korijene u društvenoj sv ijesti čovjeka, i da je potrebno ove korijene objas­ niti i razobličiti. K oji je korijen nacionalizm a? E tn ocen triza m — odgovara suvrem ena sociologija. E tnocentrizam je 362

riječ srodna egocentrizmu, a ima i srodno značenje, jer etnocentrizam ne znači sam o da se pojedinac iz­ jednačuje s interesim a i načinom m išljenja svoje društvene grupe ili naroda, već da je i nesposoban da se uživi i da shvaća interese i način m išljenja drugih socijalnih grupacija ili naroda. Otuda, da­ kako, proizlaze različite predrasude na račun drugih naroda, nepovjerenje prema tuđim i stranim lju­ dima, pa i mržnja, kad se pojedinac osjeća, kao pri­ padnik jednog naroda, zapostavljen ili ugrožen. I što se više pojedinac kao član društvene grupe ili za­ jednice osjeća ugrožen izvana, to je više spreman da se izjednačuje sa svojom grupom, da se bori za nje­ ne interese i da žrtvuje, konačno, i svoj život za nju. Ovakvo ponašanje postoji otkad postoji i ljudsko društvo, od najstarijih, prethistorijskih vremena. Kao i nacionalizam, kao i fažizam, tako je i etno­ centrizam uvijek jedan konkretan oblik društvenog ponašanja, svojstven određenoj organizaciji društva i stupnju razvitka društvene organizacije, pa ga va­ lja i uzim ati ne samo kao jednu apstraktnu tenden­ ciju ljudskog ponašanja nego i kao konkretni ob­ lik društvenog života. Na koji bi način trebalo, dakle, ispitivati takvu pojavu? Na koji način pri­ stupiti njenu ispitivanju? Na žalost, ne postoji dosad nijedna tem eljitija m arksistička studija koja se bavi nacionalizmom, kao što ne postoji ni o fašizm u, iako je s njim e ko­ munizam vodio borbu na život i smrt. Postoje, doduše, vrijedni prilozi ovom problem u od m arksi­ stički orijentiranih socijalnih psihologa, Th. Adorna o »Autoritativnoj ličnosti«, i od E. Fromma »Bijeg od slobode«, koji se bave nekim vidovim a nacionali­ stičkog i fašističkog, odnosno fanatiziranog m enta­ liteta. U marksizm u je prevladala jedna vulgarnoekonom istioka i političko pragm atistička orijentacija, 363

koja je n esp osobn a da produbi bilo koju složeniju društvenu pojavu. Ovoj orijentaciji stran je Marxov a n tro p o lo šk i p r is tu p u isp itivanju takvih pojava, pa i kod nas susrećem o neke nadrisociologe koji se javno ograđuju od socijaln e an tropologije i socijalne psihologije, bez kojih je zaista nem oguće ući u pri­ rodu nacionalizm a i fašizm a. Ono što daje naročitu m oć etnocentrizm u, a što su neki stariji autori nazivali »grupnim nagonom« (Spencer, Me. Dougall, T rotter), jest osjećaj ili vje­ rovanje pojed in ca da je nekako organski vezan sa svojim p lem enom ili narodom na osnovu »srodstva po krvi« ili u slijed zajedničkog p osjed ovan ja jednog dijela zem lje, svoje »rodne grude«, tako da mu po­ jedin ci koji negiraju takve veze izgledaju kao »izda­ jice«, »renegati« ili »iskorijenjeni«. V jerovanja o or­ ganskoj povezan osti pojedinca sa svojom društve­ nom grupom sežu u prethistoriju ljudskog društva. Ona dolazi prije svakog društvenog razvitka koji po­ čiva na proizvodnji sredstava za život i preobrazbi prirodne sredine. »Prim itivna plem enska zajednica, kaže Marx, ili ako h oćem o horda — zajednica po krvi, govoru, obi­ čajim a, itd. — prva je pretpostavka prisvajanju o b ­ jektivn ih u v je ta njihova ž iv o ta ...« (Str. 376.) »Pr­ v o b itn i u v je ti p ro izv o d n je (ili, što je isto, reproduk­ cija sve većeg broja ljudi pom oću prirodnog procesa oba spola . . . ) ne m ogu biti prvobitno i sam i proiz­ vedeni — biti rezultat proizvodnje. Jedinstvu živih i djelatnih ljudi sa prirodnim , neorganskim uvjetim a razm jene tvari sa prirodom , i stoga njihovog pris­ vajanja prirode — nije potrebno objašnjen je i nije rezultat h istorijsk og procesa (!), već je ono potreb­ no o d va ja n ju izm eđu ovih anorganskih u vjeta života ljudskog postojanja i onog djelatnog postojanja, od­ vajanja koje je potpuno izvršeno tek u odnosu iz* 364

m eđu kapitala i najam nog rada.« (Str. 289, potcr­ tao Marx. Svi citati koje ćem o navoditi jesu od »sta­ roga« ili »zreloga« Магха, pisca prve verzije Kapitala!) Jedinstvo ljudske zajednice, i doživljaj ovoga je­ dinstva ne treba objašnjenja, jer prethode proiz­ vodnji životnih sredstava i podjeli rada, zasnovanoj na ovoj proizvodnji sredstava za život, pa se »kao prva velika proizvodna snaga javlja zajedničko biće (Gem einwesen) samo«, i doživljaj ovoga jedinstva, jer je prim itivnim , plem enskim ili prakomunističkim zajednicama, ovo »jedinstvo stvarni vlasnik (zem lje) i stvarna pretpostavka zajedničkog vlasniš­ tva« (377). Tako postaje jasno, zašto se pojedinac osjeća »organski« ili »prirodno« vezan uza svoju društvenu zajednicu i uza zem lju koju ona obitava ili posjeduje. Proizvodnja zajedničkog života jest stoga nužna pretpostavka zajedničkog posjedovanja zem lje i zajedničke proizvodnje sredstava za život, koja se proizvodnja kasnije sve više razvija i dife­ rencira, pa tako djeluje i na raslojavanje prim itivne zajednice. Važno je ovdje napom enuti da su Staljin i njegovi sljedbenici izvršili reviziju Marxova i Engelsova učenja, kao što je istaknuo nedavno jedan disku­ tant u Sovjetskom Savezu, jer su iz reprodukcije društva izbacili »proizvodnju života«, a zadržali samo »proizvodnju sredstava za život i proizvodnju«. Time su zakrčili put antropološkom ispitivanju društve­ nog razvitka! Primitivna zajednica osjeća teritoriju koju obitava kao dio svojeg zajedničkog bića. Poznato je iz etnolo­ ških i antropoloških istraživanja da plem ena obli­ kuju svoj životni prostor prema svojoj klanskoj orga­ nizaciji, tako da socijalna organizacija plemena daje pečat shvaćanju prostora i geografskim obilje­ 365

žjim a. Ona određuju prem a njoj i svoju teritorijal­ nu granicu. »Jedina pregrada koju zajedničko biće m ože naći, kaže Marx, u odnosu prem a prirodnim uvjetim a proizvodnje kao vla s titim a — zem lji (ako isp u stim o iz vida sjedilačk e narode), jest jedno drugo z aje dn ič k o biće (p lem e) koje shvaća ili pro­ m atra kao svoje anorgansko tijelo. R a t je stoga je­ dan od prvobitnih radova svakog ovog prim itivnog zajedničkog bića, kako radi potvrđivanja v lasn ištva tako i radi njegovog stjecanja.« (Str. 391) Svako prodiranje u v la stiti teritorij p rim itivna za­ jednica doživljava kao ugrožavanje svojeg zajednič­ kog bića, čak i onda ako je ovo prodiranje slučajno i nije izazvano željom za pljačkom . Plem e je odm ah alarm irano i sprem no na obranu. Osjećaj teritori­ jalne ograđenosti društvene grupe nalazim o i kod životinja. Tako se urlikalci (m ajm u ni p rim ati), koji žive također u klanovim a od 20 do 50 jedinica, pod vodstvom jednoga jakog m užjaka, odm ah stavljaju u obranu i n astoje zastrašujućim krikovim a, pravim »vokalnim bom bardiranjem «, protjerati uljeze, neki drugi klan urlikalaca, pa se kod njih kolektivna agre­ sivn ost i ograničava na ovu vrstu »hladnog ratova­ nja«, i ne prelazi u fizičku agresivnost koja je svoj­ stvena ljudskim plem enim a. P rim itivne reflekse ove teritorijalne povezanosti vidim o u suvrem enom društvu u izvjesnoj n etrp eljivosti prem a svim a »pridošlicam a«, »uljezima«, »dotepencim a«, »tuđincima« i »strancim a« koji se dosele na teritorij jedne druš­ tvene zajednice. Ljudi im aju prim itivni osjećaj da pripadnike jedne teritorijalne grupe sm atraju »svo­ jima« ili »našima«, a sve nove doseljen ike »stranim elem entim a«, prem a kojim a pokazuju kroz izvjesno vrijem e na više-m anje otvoren način svoje nepod­ n ošen je ili »ksenofobiju«. Tek kad su pridošlice pro­ šli kroz određeni socijaln i ili vrem enski staž, poči­ 366

nju ih sm atrati pravim članovim a društvene zajed­ nice. Ljudi su, prem a tom e, skloni da pokazuju iz­ vjesnu solidarnost u svojim unutargrupnim odno­ sima, a izvjesnu netrpeljivost i agresivnost u svo­ jim vangrupnim odnosim a. Možemo reći da se upravo pom oću ove vangrupne netrpeljivosti i agresivnosti nastoji izazvati unutargrupna solidarnost, pa se tom tehnikom »učvršćiva­ nja narodnih redova« m nogo služe nacionalisti, i ne samo nacionalisti. No, m nogo jače utječe na doživljaj jedinstva vje­ rovanje da su pripadnici jednog plem ena ili naroda »krvno povezani«, da su istog porijekla i da pripa­ daju nekoj zajedničkoj etničkoj supstanciji, bez ob­ zira na to da li se ona dade antropološki i historij­ ski pobliže odrediti ili ne. Poznato je da svi evrop­ ski narodi predstavljaju izrazitu m ješavinu najrazličitijih etničkih grupa iz prethistorijskog, antičkog, srednjovjekovnog i novijeg doba, koje su se selile i ukrštavale, tako da se u pogledu »krvnog srodstva« ili »čiste narodne krvi« može govoriti jedino o jed­ nom koktelu raznorodnih krvi! Naravno, kad takva etnička ili plem enska krv ne bi bila čista fikcija! Međutim, vjerovanje u neko krvno ili supstancijalno jedinstvo ima kod prim itivnih naroda veom a istaknut značaj. Na takvu vjerovanju zasniva se totem izam — vjerovanje da svi članovi jednog ple­ mena učestvuju na zajedničkoj natprirodnoj »mani«, jednoj natprirodnoj tvari koja ih povezuje, ujedi­ njuje, snaži i brani od raznih opasnosti i neizvjes­ nosti. Ovaj se princip jedinstva zatim opredm ećuje u sim bolu neke svete životinje, nekog svetog pred­ meta, pa posvećenog despota, monarha ili »nadahnutog narodnog vođe«. Ta se supstancija naziva u novije doba »narodnim duhom« (V olksgeist), »na­ rodnom dušom« (V olksseele) ili naprosto narodnim 367

ili kolektivnim »organizm om «. Rat ne znači kod pri­ m itivnih plem ena sam o težnju za pljačkom več i n astojan je da se pridobije i prisvoji »mana« drugog plem ena, koju njegovi članovi n ose u sebi. K anibali­ zam nije n astao iz nekih prehram beno-industrijskih razloga, nego iz težnja da se jedenjem protivnika p risvoji i asim ilira i njegova »mana« i tako postane jači i m oćniji. K asnije je ova m ana više spiritualizirana, pa se ljudske žrtve neprijatelja pridonose vlas­ titim bogovim a. Poznato je da su A steci stalno ra­ tovali, kako bi svojem B ogu sunca pridonosili kao žrtve ljudska srca, a godine 1486, kad je u Huiztilop och tliju bio p osvećen veliki hram, izvršen je m asakr nad 70.000 robova, pripadnika tuđih plem ena. R eligija i rat usko su povezani, i religija je uvijek b lagoslivljala oružje ratnika, kako bi ih što bolje služilo u ub ijanju njihovih n eprijatelja, a u pri­ rodi etničke i n acionalističk e agresivnosti ostalo je ono vjerovanje da ti se treba »napiti neprijateljske krvi« kako bi bio m oćan i nepovrediv. Činjenica da su u sta še i četnici klali, a ne strijeljali svoje žrtve, da su se pred klanje sa njim a slikali, im a m anje ve­ ze sa sad ističkim ekshibicionizm om nego s nekim pri­ m itivnim obredim a anim ističkog i kanibalističkog karaktera. N ije čudo što u svim ideologijam a nacionalista na­ lazim o dvije riječi koje sažim aju njihove vrednote: »krv i tlo« (B lut und B oden), te da je zloguki pro­ rok »Propasti Zapada« i veliki ideolog n acionalsoci­ jalizm a, O. Spengler, definirao nacion aliste kao viši tip čovjeka, koji je zapravo »čovjek-zvijer«, a ne »čovjek-biljožder«, to jest pacifist! Ovdje se susrećem o s jednim veom a važnim te­ orijskim pitanjem : je li čovjek-pojedinac bezuvjetno podložan etnocentrizm u, je li on sam o eksponent »narodne duše«, kao što m isle Lazarus i Steinthal, ili 368

»kolektivne svijesti«, kao što m isli Durkheim, je li on samo jedna stanica plem enskog ili narodnog orga­ nizma, kao što m isle svi organicisti? Na ovo pitanje suvrem ena nauka odgovara ne­ gativno. Već je jedan đak Durkheimov, Huvelin, po­ kazao da se mag u arhaičnim društvim a pojavljuje kao pojedinac koji nastoji, pom oću naročitih postu­ paka, da plem ensku manu podvrgne svojoj individu­ alnoj volji. I religija je uvijek osuđivala »crnu ma­ giju«, a u crnoj m agiji ima svoje porijeklo i suvre­ mena nauka, kao djelo dem onijakalne prirode poje­ dinca koji se želi uzdići iznad zakona grupe. Antik­ na filozofija ima isti korijen, jer je Sokrat morao po­ piti otrov od bunike samo zato što je naučavao da čovjek mora poći od spoznaje sebe i od vlastitog eti­ čkog zakona, čim e je došao u sukob s naučavanjem m isterija koje pojedinca podvrgavaju višoj, nadindividualnoj volji. Nauka u svojim počecim a, u liko­ vima Giordana Bruna, Galileja, Descartesa, dolazi u sukob s religijom upravo zato što ističe autonom ­ nost ljudskog razuma, koje je »dobro raspodijeljeno među sve ljude« sa višim društvenim i religioznim autoritetim a. A sudbina društvenih nauka nije se mnogo izm ijenila sve do današnjih dana! Ipak je či­ njenica da se napredak u ljudskoj svijesti i u kulturi odvija u znaku odvajanja čovjeka od etnocentri­ zma, u socijalnom i religioznom obliku, od druš­ tvenih m itova i bogova. Marx upozorava da se organska vezanost pojedin­ ca uz zajednicu održava ne sam o u prim itivnim plem enim a, već podjednako i u robovlasničkom i u feudalnom društvu, i tek s pojavom građanskog društva ili kapitalizm a počinje rastvaranje ove or­ ganske ili prim itivne vezanosti čovjeka uz društvo. Organska povezanost čovjeka s društvom odgovara i ograničenom razvitku proizvodnih snaga. »Razvitak 24 Supek

369

proizvodnih snaga njih (prvobitn e oblike) rastvara i njihovo je rastvaranje i sam o razvitak ljudskih proizvodnih snaga« (396)! Dakle, u nerazvijenim ob licim a proizvodnje zajedničko je biće jedna proiz­ vodna snaga, a u razvijenoj proizvodnji rastvaranje ovog b ića p osta je također jedna proizvodna snaga. Ovdje je Marx veom a duboko ušao u p sih ologiju gra­ đanskog čovjeka, kojega kap italističk a proizvodnja u sam lju je, izdvaja iz svake »prirodne« ili »organske zajednice«, ali je ovo usam ljivanje ili izdvajanje vanredan poticaj za takva p ojedinca da up otrijebi sve svoje energije, društvene am bicije, radne sposob­ n osti, ta čn ost i p reciznost stroja u v la stito m radu, kako bi se društven o probio i afirm irao, i na taj na­ čin o slo b o d io čuvstva u sam ljen o sti i zapostavljeno­ sti, i onog nejasn og ču vstva krivnje sa kojim se budi suvrem eni čovjek koji je izgubio svoju isk onsku za­ jednicu i vjeru je da će je pronaći u p ro fesiji i proiz­ vodnji korisnih stvari ili gom ilanju novaca — općeg sim bola društvene m oći! K ap italističk a proizvodnja, u kojoj se radnik po­ javlju je kao slobodni prodavač svoje radne snage, a novac kao univerzalno sredstvo da se stekne pravo na svaki društveni užitak, razara prirodnu zajedni­ cu, ali jak o razvija proizvodne sp osob n osti čovjeka. Pored svojeg negativnog vida, ona p o sjed u je i svoj pozitivni značaj, jer je tend encija kapitala »sveopći razvitak proizvodnih snaga — bogatstva uopće — kao baze, ujed no univerzalnosti saobraćaja, i stoga svjetsk o tržište kao baza. Baza kao m ogu ćn ost uni­ verzalnog razvitka p ojedinca (!), i stvarni razvitak pojed in aca na ovoj osnovi kao stalno dokidanje nje­ nih gram ca, uk olik o je te granice svjestan, i ne važi kao sv e ta granica. U niverzalnost pojedinaca, ne sa­ m o zam išljen a ili uobražena, već univerzalnost nje­ govih realnih i idejnih odnosa.« (N acrti, 440) 370

Kapitalizam ruši etničke granice, jer ostvaruje univerzalnost saobraćaja i svjetsko tržište. On raz­ vija univerzalne sposobnosti u pojedincim a i stvara u osnovi jednu zajedničku kulturu, čija je osnova ne­ ograničeni razvitak proizvodnih snaga čovjeka. Važno je da Marx ima ovdje u vidu da se pojedinac tako­ đer univerzalizira, to jest definitivno odvaja od sva­ kog etnocentrizm a. U tom sm islu Marx vidi i pozi­ tivno djelovanje kapitala i građanskog društva. Ali to znači da se nacionalizam u građanskom društvu pojavljuje samo kao reakcionarna ideologija, kao mi­ stifikacija stvarnih procesa koji se odvijaju u kapi­ talističkom društvu, i zato se buržoazija služi na­ cionalizm om kao jednim oblikom idejne regresije ili »ideološke reakcije« samo tada kad je politički i so­ cijalni uvjeti prisile da m obilizira široke m ase u ime nekih primitivnih, atavističkih, polusvjesnih poriva, kao i u ime svega onoga nezadovoljstva koje se skup­ lja kod zaostalih i naprednih članova društva u ve­ zi sa rastvaranjem stvarne društvene zajednice. Ob­ manjujući ljude jednom idealiziranom prošlošću, kad su ljudi bili organski povezani u zajednici, ona im predočuje sliku budućnosti kakva je u stvari nem o­ guća, i koja traži sasvim drugo rješenje. Koje je to drugo rješenje? Socijalistička zajedni­ ca ljudi, slobodno udruženih, gdje je »slobodni ra­ zvitak svakoga pojedinca postao preduvjet slobodnog razvitka za sve«. To je zajednica koja počiva na stvarnom obogaćivanju pojedinca, to jest takva obo­ gaćivanja koje ne počiva na ograničavanju ličnih sposobnosti u ime nekih vanjskih, etničkih, religij­ skih i drugih nadindividualnih ograničenja. Pisac Kapitala unaprijed je osudio sve one etnocentričke i staljinističke koncepcije koje pom oću fik­ tivnih granica nastoje ograničiti univerzalnost po­ treba pojedinca. Znamo da one u ime »državnog ili 24*

371

narodnog ili klasnog organizm a« n astoje sputati nje­ gove stvaralačke snage, a u im e b irokratskih autori­ teta poku šavaju m u nam etnuti jedno »prethodno m jerilo«, koje se kao m asovno m jerilo suprotstavlja ljudskoj ličn o sti zaboravljajući pri tom e da je svaki čovjek »idealni to ta litet društva« (M arx), to jest nužno pozvan da m isli, da bude odgovoran i stvara u granicam a čitavog društva, jer je svaka »masa« u vijek skup ljudskih ličnosti! A danas se od govorn ost svakog čovjeka proteže na granice čitava čovječanstva, pa prem a tom e i m isao svakog pojedinca treba u čiti da m isli u granicam a čitava lju dsk og roda, jer unutarnji antagonizm i i vještačke granice m eđu ljudim a prijete u n išten ju svih ljudi. Kao što je nekada rat bio p rv i oblik proizvod­ nje i prva potvrda etničke grupe, danas je on sa­ svim sigurno p o s lje d n ji oblik proizvodnje čovječan­ stva i negacija n jegova totalnog postojan ja, a ne sa­ m o nekih granica u njem u. B iološka nužda opstanka danas goni čovjeka da u svojoj društvenoj svijesti prekorači usk e granice etnocentrizm a i da se unese u život i problem e svih naroda i svih svojih suvre­ m enika. Danas o etnocentrizm u i nacionalizm u m oram o m isliti sasvim drugačije nego dosada, im ajući na um u da proces čovjekova uspravljanja još uvijek nije dovršen i da m u stalno p rijeti pad u anim alno stanje. Još se uvijek čovjek rađa kao životinja, a um ire kao čovjek, ili sam o kao p olučovjek, a koji put i kao zvijer, kao svi sadašnji, p rošli i budući E ichm anni koji su svoju ljudsku odgovornost pre­ nijeli na »više faktore«. U čeći danas čovjek a ljud sk om govoru i načelim a ljudskog ponašanja, upoznat ćem o ga obavezno i s anim alnim porijeklom njegove plem enske ili etničke agresivnosti, ksenofob ije, šovinizm a i rasizm a, nje­ 372

gova nepovjerenja i m ržnje prem a drugim narodima. Podjednako ćem o ga upozoriti na sklonost ljudske grupe da se dade zavesti osvajanjim a, pljačkom i dominacijom nad drugim narodim a, kao i da se za­ tvara, ravnodušno i sebično, u granice svojeg naro­ da, svojeg »rodnog tla i grude«, u prividne granice svoje »nacionalne krvi« ili »nacionalne kulture«. Upućujući ga na spoznaju svoje okoline i vanj­ skoga svijeta, kao ljudskoga svijeta, hrabrit ćem o ga da prekorači svaku granicu, jer nem a svetih gra­ nica, nem a ih u čovjekovu svijetu kao što ih nem a ni u pravoj ljubavi. Stoga njegov princip života ne­ će biti »ljubav prem a bližnjemu«, već »ljubav pre­ ma dalekom e i najudaljenijem u«. On će prirodno mrziti sve one koji postavljaju granice ljudskom napretku i solidarnosti. Stoga će suzbijati i razara­ ti sva ograničenja i ograničenosti, sve m itove i m is­ tike, koje postavlja fizički ili spiritualizirani etno­ centrizam, m itove krvi i zem lje, m itove porijekla i sudbine posebnih naroda, m itove »narodnog duha« i »narodne duše«, »viših« i »nižih« naroda i rasa, mi­ tove nacionalnih kultura, govora i pisam a, m itove »bog-i-naroda«, naroda-bogonosaca i popova-narodonosaca, m itova o povezanosti religije i naroda, naroda i ratova, osveta i posveta, žrtava i krvoprolića, svih onih m istika i m itova sublim iranih anim alnih poriva koji su ljude pretvarali u »podanike«, »griješnike«, »žrtve« i »krvoloke«. »Ja im am dvije dom ovine: jednu u kojoj sam se rodio, drugu koju sam zavolio«, rekao je veliki pjes­ nik Goethe, a nakon njega m nogi kulturni stvaraoci i politički borci. U stvari, svaki čovjek im a dvije do­ movine, iako je ona koju je zavolio najčešće ona u kojoj se rodio — zavolio da bi joj dao dostojno m je­ sto među drugim narodim a, oplem enio je vrijed­ nostim a kojim a teže svi progresivni ljudi, oni koji 373.

im aju dom ovinu i oni koji je jo š nem aju. N o, danas više nego ikada, n jegova druga dom ovina m ora biti čitav a ova planeta, čitav lju dsk i rod, jer je ukidanje suprotn osti i n ep rija teljstv a m eđu narodim a i blo­ kovim a p o sta lo pitan je života i sm rti svih ljudi bez razlike. Ljudi su u praskozorje naše civilizacije po­ d igli oružje zbog života i sam oodržanja, iz istih razloga oni ga danas m oraju zakopati i zaboraviti na rat i id eo lo šk e ekvivalente rata. O dgovornost su­ vrem en og čovjeka, svakog čovjeka, danas seže do krajnjih granica čovječanstva, kao što je nekada sezala do granica njegova plem ena ili naroda, iz istih razloga sam oodržanja i napredovanja. Stoga je duž­ n ost svakog čovjeka, bez obzira na koju se narod­ nu skupinu ili društveni sistem pozivao, da suzbija sve one tend en cije koje znače ograničavanje ove svi­ je sti o zajedničkoj odgovornosti svih ljudi, koje vode u b ilo koji oblik lokalizm a, provincijalizm a, naciona­ lizm a, šovinizm a, blokovsku zatvorenost, sve što pred stavlja idejno, kulturno i m oralno sužavanje ljudsk og horizonta. N ikakav bijeg u zavjetrinu rodne d olin e ili planine, nikakav bijeg u m etafizičku izo­ liranost ili u kozm ički prostor ne m ogu osloboditi čovjek a ove odgovornosti! S toga se patriotizam su­ vrem en og čovjek a m jeri podjednako Zaratustrinom opom enom : »Braćo m oja, o sta jte vjerni zem lji!« kao i M arxovim pozivom da izgradim o ljudsku zajedni­ cu u kojoj će »nacionalne razlike i suprotnosti sve v iše i v iše iščezavati«. Ova opom ena i poziv nije za sutra ili daleku budućnost, nego goruće pitanje sa­ d ašn jice.

374

7. O HISTORIJSKO-IDEJNIM OSNOVAMA SOCIJA­ LISTIČKE KULTURE

Kad je riječ o socijalističkoj kulturi, susrećem o obično dva sasvim suprotna stava: a) jedan ideali­ stički stav — ali se radi o jednom finitističkom ili dokončanom idealizm u — koji uzim a da je socija­ listička kultura dana ili zadana kao niz vrednota već definiranih u program im a i ustanovam a socija­ lističke revolucije, pa to valja sam o prevesti u djelo, čim e se kultura, um jesto u jedan stvaralački napor, pretvara u »kulturnu pedagogiju«; b) jedan mehanistički stav, i to epifenom enalni m ehanicizam, koji sm atra da će se kultura razvijati paralelno ili, tačni­ je, rasti na samoj socijalističkoj m aterijalnoj osnovi ili ekonom sko-soci jalnom podneblju, i to nužno, spontano, nem inovno, bez neke posebne stvaralačke intervencije čovjeka ili njegove kulturne odgovor­ nosti. Ova dva stava, koliko god izgledali prividno suprotni, zapravo se nadopunjuju ili proizlaze iz istoga pogrešnog, otuđenog, nedijalektičkog odnosa prema kulturi kao takvoj. Prvim stavom naivno se pretpostavlja da je soci­ jalistička kultura kao »ideal« ili sistem vrednota već utvrđena, kao sistem neki izgrađena ili kao program uspostavljena, tako da se čitava zadaća sastoji u tom e da odgovorni činioci, »kulturni i prosvjetni radnici«, ovu kulturu, još idealno zam išljenu ali ide­ ološki definiranu, »pretvore u stvarni život«, »pre­ nesu među ljude«, »ostvare pom oću učenja ljudi« i slično, tako da se kultura svodi na jedan široki pro­ gram društvenoprosvjetiteljske djelatnosti, i u su­ štini se ni po čem u ne razlikuje od akcije opismenji375

van ja, od stvaranja »higijenskih navika« ili »kul­ turnog usluživanja«. To je kultura koja je postala »masovna akcija« određenih društvenih ustanova, i koja je lišena svojih stvaralačkih briga, kako u po­ gledu svojeg sadržaja — sam ih vrednota — tako i njihova ostvarenja. Zapravo, kultura se ovdje izjed­ načuje sa svojim objektivnim , m aterijalnim , društve­ nim u vjetim a »kulturnog života«, pa bi se ovakvo vulgarnom aterijalističko shvaćanje kulture m oglo pri­ hvatiti kad bi kultura zaista p ostojala kao jedan već gotovi i savršeni sistem sm isla, značenja i vri­ jednosti, čije idealno postojan je valja sam o prenijeti u jedan opredm ećeni ili m aterijalni oblik postojanja. V idim o kako se idealizam i vulgarni m aterijalizam u ovom slučaju lijepo nadopunjuju, kako tvore jed­ nu vrstu pasivne koegzistencije — gotovo po uzoru na religiju i socijalizam u birokratiziranoj državnoj praksi! Ako je socijalističk a kultura, doista, jedan već gotovi i zatvoreni sistem vrednota i značenja, ako ona za svaku oblast ljudskog života i istraživanja im a već jednu gotovu shem u ili teoriju, jednu vrstu »kanona«, kao što je, recim o, socijalistički realizam za književnost jedina »istinska socijalističk a književ­ nost«, onda se pitanje kulturnog stvaralaštva svodi na prevođenje »kanona u djelo«, onako kako je to b ilo stoljećim a u Srednjem vijeku, i onda sasvim nekom petentni skolastici ili ideolozi m ogu biti naj­ kom petentniji u ocjeni ili vrednovanju ljudskog stva­ ralaštva, onda je već ozloglašeni »ždanovizam« nor­ m alna i nužna društvena praksa. Ono što je bitno za ovu situaciju jest pretvaranje subjekta u pasivni, kon­ tem plativni subjekt, a predm eta, objekta, u idealizi­ rani, norm irani, uzvišeni uzorak: subjekt ga m ože sam o više ili m anje »odraziti«, »prevesti«, »opredme­ titi«, ali ga ne m ože ni oblikovati, ni stvarati, ni m i­ 376

jenjati. Takvim gledanjem vraćam o se, stvarno, na pozicije predhegelijanskog i predm arksističkog nedijalektičkog shvaćanja odnosa subjekta i objekta. U stvari, s takvim gledanjem odm ah sm o osuđeni na nem oć, kao, uostalom , i s teorijom »spontanog odražavanja kulture« paralelno s m aterijalnom pre­ obrazbom društva, jer nas takav stav prisiljava bilo da uzim am o, kao gotovo i savršeno, ono što još ta­ kvo nije, bilo da čekam o, prem a »teoriji distanci je«, da se ono u jednom budućem času sam o pojavi. U jednom i u drugom slučaju zatvoreni sm o u jedan krug kretanja kojim ne vladam o, kao štakori u h isto­ rijskom labirintu, i prepušteni »višim silama«. De­ gradacija čovjeka — stvaraoca i nosioca svih kultur­ nih vrijednosti — ovdje je očita. Međutim, osnovna slabost jednog i drugog od na­ vedenih stavova u tom e je što ukidaju bitnu funkci­ ju kulturnog razm išljanja, spoznavanja i stvaranja — kritiku. U prvom slučaju, nalazim o se u jednom »zatvorenom sistem u« i ponašam o se kao »gotovani« sa superiornim osjećajem da sm o već dostigli jednu razinu kulturnog razvitka za kojom drugi tek m ogu da čeznu, i jedino se od vrem ena do vrem ena ljuti­ mo: kako to da ova naša privilegirana situacija n ije plodnija! U drugom slučaju, ponašam o se kao »prirepaši« koji pasivno čekaju da »m aterijalni uvjeti« stvore neke otpatke od kojih će se m oći »praviti i kultura«, pa kako je teško ocijen iti da li su ti otpaci ili viškovi dovoljni za njeno pojavljivanje, ne preostaje nam drugo nego da strpljivo čekam o ili »zazi­ vamo duha svetoga« da se što prije pojavi i nam iri našu duhovnu žeđ! Rekli sm o da se takvim stavovim a ukida ono što je preduvjet svake kulture u rađanju, svakog druš­ tva u preobrazbi, naim e kritika. Doduše, protiv kri­ tike nitko nem a ništa, jer je ona kritika postojećega,

377

a u ovom slučaju kritika postojećeg znači ukaziva­ nje na ostatke prošloga, kako bi oni što prije iščezli, i posp ješivan je zam etaka budućeg, onog što se rađa, kako bi se ono što prije m oglo razviti. Iako je uloga kritike sasvim jasna, p oteškoće se odm ah javljaju kad valja pobliže odrediti sam pojam »postojećeg«, s obzirom na ono što je u njem u udio prošlosti, koja m ora iščeznuti, i budućnosti, koja se m ora roditi. I ovdje ulazim o odm ah u osnovni problem socijalistič­ ke kulture i rađanju: ona m ora biti spoznaja p o s to je ­ ćeg zbog kritike p o s to je ć e g , a kritika p o sto jeć e g m o ­ ra sadržavati jednu o dređenu h isto rijsk u s v ije st u k o jo j se zna što p r ip ada prošlosti a što budućnosti. M eđutim , određivati u kulturnom životu ono što je »prošlo« i ono što je »buduće«, znači nužno određivati sm isao ili značenje pojava, utvrđivati granice njihova trajanja i njihove m eđusobne povezanosti, pa je tako svaka kritika nužno povezana sa spoznajam a, a spo­ znaja dobiva jedan kritički oblik. Iz toga slijedi nužno da spoznaja i kritika m oraju zahtijevati da problem kulture prom atram o kao jedan o tvoreni sistem , čak i onda kad bi se u krajnjoj liniji m oglo dokazati da o n to nije. Problem socijalističke kulture m ože se p ostaviti kao pitanje spoznaje i stvaralačke ljudske djelat­ nosti sam o onda ako postavim o početni zahtjev da je ona nešto otvoreno, da je ona jedna historijska ili razvojna tvorevina, te da i unošenje sm isla ili zna­ čenja u nju m ože biti rezultat sam o jedne historijske i razvojne djelatnosti, a gdje ova historija i razvitak n isu unaprijed određeni, jer dobivaju svoj posebni i nepredvidivi značaj, uzeti u cjelini, sa svakom eta­ p o m razvitka. No, pokušajm o nešto konkretni je iz­ raziti što sm atram o pod otvorenim i kritičkim pri­ stupom ispitivanju problem a socijalističk e kulture? Zadovoljit ćem o se ovaj put sam o tim e da ocrtam o

378

neke zahtjeve u tom pogledu, ne ulazeći na ovom m jestu u sistem atsko izlaganje. Kad pristupam o kritičkom ispitivanju bilo koje kulturne tvorevine — um jetnosti, filozofije, običaja, prava, itd. — prvi spoznajni zahtjev s kojim se susrećem o jest zahtjev đereifikacije ili obespredmećenja. Što znači ovaj zahtjev? Kulturnu stvarnost m ožem o prom atrati ili ispisi­ vati u obliku kulturnih stvari ili kulturnih doživljaja. Kulturna »stvar« postoji u obliku knjige, film a, za­ pisa, dokum enta, slike, kipa, itd., i m i sm o u m o­ gućnosti da s kulturnim činjenicam a postupam o, po Durkheim ovom zahtjevu, »kao sa stvarim a«, ako se želim o baviti »naukom činjenica«. N ije potrebno ove činjenice svesti na »psihičke doživljaje«, jer »pravo postoji u zakonicim a, kretanja svakodnevnog života odražavaju se u statističk im brojevim a, u trenucim a historije, m oda u odjeći, ukusi u um jetničkim d j e l i ma . . . prem a tom e, da bi se one vidjele u svom aspektu stvari, nije nužno izopačiti ih služeći se oštroum nošću« (Pravila sociološk e m etod e). U izvje­ snoj m jeri m i doista m ožem o u spješno postupati s kulturnim pojavam a »kao sa stvarim a«, i m i to doista činim o, čak i onda kad ih prom atram o kao doživljaje. Na prim jer, kad uspoređujem o broj ob­ javljenih djela iz područja hum anističkih nauka s brojem djela objavljenih iz tehničkih ili prirodoznanstvenih nauka, postupam o s tim pojavam a kao s pred­ m etim a, i nas ne zanim a kako ih doživi ju jem o, već kako se one p rosto kvantitativno odnose u jednom vrem enskom periodu. N aravno da im dajem o u tak­ vim predm etnim odnosim a jedno tum ačenje ili značenje, a to činim o tako da ih uključujem o u je­ dan širi niz činjenica. Durkheim sm atra da sm o ove stvari ili pojave dovoljno objasnili ako sm o ih doveli u jedan određeni odnos s pojavam a koje su im pret­ 379

hodile. R ecim o, povećanje izdvajanja tehnoloških publikacija s razvitkom industrije ili prom jenom društvenog sistem a. S jetim o se sam o navedenih po­ dataka u vezi sa S ovjetskim Savezom , gdje sm o za­ ključili da je ind ustrijsk i razvitak podjednako kao i sam društveni sistem sa svojim tendencijam a ne­ gativno u tjecao na razvitak društvenih nauka, a po­ zitivno na razvitak prirodnih i tehničkih nauka. Me­ đutim , da li je ovakvo ob jašn jen je potpuno i zado­ voljavajuće? Za jedan ograničeni kauzalni niz, m ogli bism o reći da jest, ali za jednu produbljenu analizu, m ožem o odm ah dodati da nije, i da nije nim alo si­ gurno da bi socijalističk i sistem nužno m orao dje­ lovati u sm islu ograničavanja razvitka h um anistič­ kih publikacija. P ostoje i drugi razlozi, dodat ćem o. Ali tada ove razloge valja potražiti, tako da se ovaj nalaz uklopi u neka druga daljnja istraživanja druš­ tvenog kretanja i uspostave neke sm islene ili zna­ čajne veze m eđu njim a. Zadovoljim o se zasad sam o konstatacijom da je m oguće ispitivati kulturne po­ jave kao stvari, kao »objektivne predm ete«, te da ih m ožem o klasificirati po nekim objektivnim obilje­ žjim a, utvrditi neke kvantitativne razlike m eđu njim a i doći do nekih zanim ljivih zaključaka. Ali ovakva analiza, ma koliko bila zanim ljiva i stroga, još je daleko od toga da zahvati kulturne pojave u njihovoj složenosti i dubini! Tu se odm ah nadovezuje poznati prigovor Durkheim ovu objektivizm u ili, tačnije, »objektalizmu« (zahvaćanju pojava kao da su stvari ili predm eti, s vanj­ ske strane), naim e da traženje svestranijih i tačnijih veza m eđu pojavam a, znači voditi računa o njihovoj višestrukoj povezanosti, a ne sam o o »kauzalnim ni­ zovima«, te da je u tom cilju potrebno m etodu »ob­ jašnjavanja« proširiti m etodom »razumijevanja« — drugim riječim a, preobraziti kulturne p re d m e te u 380

kulturne doživljaje. Da bism o, doista, znali što znači jedna hum anistička publikacija u socijalističkom društvu, potrebno je najprije doživjeti je, kao što je potrebno doživjeti i to što znači jedna tehnička publikacija. Sam doživljaj upozorit će nas da se je­ dna i druga odvijaju u m alo različitim uvjetim a, da im aju nešto drugačiji »ljudski značaj« u odnosu na njihov cilj, na nam jenu, na nam jere sam og stvara­ oca, jer nam »doživljaj dopušta da jedan kulturni sadržaj dovedem o u vezu s njegovom nam jerom , od­ nosno s n a m jero m nosioca tog sadržaja. M eđutim, ovdje m ožem o sa gledišta ispitivanja sam ih doživ­ ljaja postaviti jednu ogradu: cilj je doživljaja da nam što vjernije opiše sam sadržaj doživljaja, i da na taj način om ogući što bolje njegovo razum ije­ vanje s obzirom na sam sadržaj, a tim e i njegovu klasifikaciju. Ovakav fenom enološki zahtjev prisilja­ va nas zapravo da se i nadalje krećem o u okviru »stvar-doživljaj«, koji se m eđusobno usko uvjetuju kao što je pokazala introspektivna psihologija, pa konačni rezultat u ovom e slučaju m ože biti sam o jed­ na vrsta fenom enološke klasifikacije, odnosno odre­ đene tipologije, a slično biva i u slučaju pozitivistič­ kih klasifikacija i tipologija kad doživljaje tretiram o sam o kao »stvari«. Radi se o tom e da u analizi jedne kulturne pojave m oram o na sam par »stvar — doživljaj«, koji nas još ne izvodi iz »objektalnog kruga« ispitivanja, po­ staviti određene zahtjeve, zahtjeve kojim a nužno prerastam o okvire kako p ozitivističkog tako i fenom enološkog objektivizm a ili objektalizm a. O čem u se radi? Kulturnim predm etim a i pojavam a m oram o prići pod k u tom kulturnog stvaranja, dakle ne prosto kao »datostima« ili »činjenicam a« nego kao ljudskim ak­ tivnostim a i tvorevinam a. »Subjekt-objekt relaciju«, 381

da se poslužim o jednim već poznatim term inom iz m arksističke gnoseologije, m oram o staviti u odre­ đene historijsk e i genetičke uvjete ili okvire njezina ostvarivanja. Im am o u vidu nekoliko spoznajnih po­ stupaka: a) Sam u kulturnu pojavu, kao predm et našeg is­ traživanja, uzet ćem o u duhu 1. Marxove teze o Feuerbachu, ne kao nešto pasivno dato, ne prosto kao predm et ili datost, već »kao praktičku, kao ljudsku-osjetilnu djelatnost«. Ovoj stav uključuje u ~šebi jedan vrlo važan m etod ološk i stav, naim e da kultur­ ne pojave ne gledam o kao n ešto već nađeno ili stvo­ reno, nego upravo kao p o ja ve ljudskog stvaranja, ljudska ostvarenja, dakle kroz č o v je k a kao stva ra ­ oca sa svim njegovim složenim načinom odnošenja prem a svojoj tvorevini i sa svim njegovim složenim uvjetim a n astajanja jedne stvaralačke tvorevine. b) Ljudska praktička ili osjetilna djelatnost ne odvija se u fiktivnom ili zrakopraznom prostoru, već u p rostoru napućenu predm etim a i stvarim a, koje su već obrađene ili preobrazene čovjekom . Svi­ jet prem a kojem u se čovjek odnosi čovjekov je svi­ jet, to jest svijet ispunjen značenjim a koje mu čov­ jek pripisuje; stvari u svijetu prem a kojim a se čovjek odnosi jesu, dakle, stvari koje je već čovjek obradio, koje p o stoje kao njegova opredm ećena dje­ latnost, i stoga se pojavljuju kao »materijal« za sva­ ku novu etapu ili fazu njegove praktičko-stvaralačke djelatnosti. c) čo v jek ovo stvaranje ne počinje nikada ех nihilo, iako počinje kao negacija postojećeg, jer je ono nužno nastavak praktičke djelatnosti čovjeka sa dugom historijom , gdje m u polazna tačka nije po­ znata, kao što m u i h istorijski stečeno odnošenje ili poim anje predm eta ostaje tajna. Odnos subjekta i objekta uvjetovan je već određenim stupnjem histo­ 382

rijskog razvitka, to jest stupnjem preobražene pri­ rode i odgovarajućeg odnosa prem a njoj. U N je­ m ačk oj ideologiji Marx podvlači ovaj odnos subjek­ ta i ljudski opredm ećene prirode kad kaže da u po­ vijesti »nalazimo na svakom stupnju jedan m aterijal­ ni rezultat, jednu sum u proizvodnih sila, jedan hi­ storijski stvoreni odnos prem a prirodi i prem a poje­ dincim a m eđusobno, što ga svaka generacija prenosi od svojih prethodnika, jednu klasu proizvodnih sila, kapitala i okolnosti, koje će doduše od novih gene­ racija biti izm ijenjene, ali im, s druge strane, tako­ đer propisuju vlastite životne uvjete i nam eću im određeni razvitak i posebno obilježje, tako da okol­ nosti isto toliko prave ljude, koliko i ljudi prave okolnosti.« d) Iako ljudska historija nem a sagledanog početka niti uočenog konca, ipak se ona odvija u fazam a ili epoham a, om eđenim radikalnim ili revolucionarnim prijelazim a iz jednog stanja u drugo, tako da pored razvojnog niza m ožem o govoriti isto toliko i o raz­ vojnim karikam a. Ova činjenica dopušta nam da sagledam o društveni i kulturni razvitak u totalitetu. to jest da pojedine razvojne nizove m ožem o staviti u određene razvojne kritike ili epohe ili »društveno-ekonom ske form acije«. K ategorija totaliteta im a u prvom redu takvu spoznajnu vrijednost što dopu­ šta sagledanje jedne društvene ili kulturne struk­ ture, a sruktura ne znači n išta drugo nego da postoje pojave ili pojavni nizovi koji se kreću ili m ijenjaju brže ili sporije, m anje ili v iše zavisno od drugih, sa m anje ili više specifičnim obilježjim a, ali koje sve m ožem o dovesti u vezu s je d n o m fundam entalnom h istorijsk om situacijom . Što je, prem a tom e, značio početni zahtjev za derefikacijom ili obespredm ećenjem jedne kulturne po­ jave? 383.

On naprosto znači da jednu kulturnu pojavu, od­ nosno »stvar