Socijalno Pravo

[email protected]

SOCIJALNO PRAVO

PRVI DIO 1.OPĆA PITANJA I OSNOVNI POJMOVI PROUČAVANJA POJMA I PREDMETA SOCIJALNOG PRAVA Socijalno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila i normi kojima se reguliše socijalno obezbjeđenje ljudi.

U subjektivnom smislu, socijalno pravo je ovlaštenje fizičkog lica – nosioca prava da od nadležnog organa zahtijeva da mu pruži određene socijalne prestacije, odnosno davanja ili činjenja kako bi otklonio ili ublažio socijalni slučaj, odnosno zadovoljio stanje socijalnepotrebe.

1

[email protected]

Obilježja socijalnog prava u subjektivnom smislu su: 1. Vezanost za ličnost i neprenosivost; 2. Nema definitivan karakter i traje dok postoji stanje socijalne potrebe; 3. Ima karakter izdržavanja, tj. obezbjeđenja sredstava za egzistenciju.

Predmet regulisanja socijalnog prava su raznovrsni socijalnopravni odnosi. Kao predmet socijalnog prava navode se kolektivni javni , a ne pojedinačni privatni oblici pomoći , osiguranje i dr. Za određene osigurane slučajeve (rizike ), zaštićene potrebe i druge zaštićene opasnosti (eventualnosti ) . Osnovna svrha socijalnog prava je osiguranje životne egzistencije čovjeka kao titulara prava , odnosno ono mu pomaže da lakše prebrodi ili ublaži stanje socijalne potrebe .

Socijalnopravni odnos je pravni odnos između određenog fizičkog lica – titulara prava i određenog organa, fonda ili drugeinstitucije.

Socijalno osiguranje se definira kao nastojanje da se načelo nacionalne solidarnosti primijeni kao skup mjera kojima je svrha da svakom pojedincu omogući postizanje slijedećih ciljeva: 1. Da sačuva zdravlje ili poboljša stanje svog zdravlja ako je ono loše; 2. Da prebrodi oskudicu sredstava za život kad je njegova sposobnost zarađivanja umanjena ili uništena; 3. Da na sebe preuzme odgovornost zasnivanja porodice, izrodi djecu i pruži i odgovarajuće uslove za vaspitanje i obrazovanje.

2 . PORIJEKLO I RAZVOJ SOCIJALNOG

OSIGURANJA

U periodu liberalizma, u kome država nije bila zainteresirana za regulisanje uslova rada i socijalne zaštite, radnici počinju osnivati društva za međusobnu uzajamnu pomoć i tako sami sebe osiguravati za slučaj nastupa nekog od socijalnih rizika(1. Rizika za slučajbolesti , 2. Rizik za slučaj nesreća na poslu , 3. Iznemoglosti i 4. Smrti ) . Ova društva su prva uvela zaštitu od socijalnih rizika kao garantirana prava za svoje članove. Izvori sredstava bili su doprinos članova idoprinos ili pomoć poslodavca i države. Svijest o potrebi organiziranijeg djelovanja u oblasti socijalnog osiguranja počela je preovladavati nakon perioda ekonomskog liberalizma. Socijalističke ideje, solidarizam Leona Bružoa i uticaj kršćanskih socijalista doprinijeli su pojavljivanju sistema tzv. “prenošenja društvenih dohodaka” i to kao socijalna osiguranja nastala u Njemačkoj od 1883.-

1

[email protected]

1889.godine; osiguranje protiv nesreće na poslu ostvareno u Engleskoj 1897, Francuskoj 1889. itd. Kejnsove ideje intervencionizma praktično su dovele do donošenja Zakona o socijalnom osiguranju (Soc ial Security Act) od 1935.godine koji sadrži odredbe o osiguranju protiv nezaposlenosti i starosnom osiguranju.

5 . RAZVOJ SOCIJALNOG OSIGURANJA NA PODRUČJU JUGOSLAVIJE, ODNOSNO BIH Na području BiH prvi oblici obaveznog socijalnog osiguranja uvedeni su na osnovu Rudarskog zakona 1881.godine. Osiguranje provodi Zemaljska bratinska blagajna, kao državna institucija sa sjedištem u Sarajevu. Godinu dana kasnije uvodi se obavezno penzijsko osiguranje za lica zaposlena na željeznici, a obavezno bolesničko osiguranje uvedeno je 1909.godine. U troškovima osiguranja učestvuju radnici sa 2/3 i poslodavci sa 1/3. U istom omjeru i učestvuju u upravljanjuosiguranjem. U Kraljevini Jugoslaviji Zakon o socijalnom osiguranju radnika donesen je 1922.godine. Bio je koncipiran na principima modernog socijalnog osiguranja , međutim poseban problem bilo je provođenje ovog zakona jer je sistem socijalnog osiguranja već nakon nekoliko godina u stvarnosti predstavljao samo jedan sugorat u odnosu na model koncipiran zakonom. Socijalno osiguranje SFRJ može se razmatrati kroz 3 perioda , odnosno faze : do 30.06.1952.godine (državno socijalno osiguranje); 1952.-1974.godine; 1974.godine do disolucije SFRJ.

5.1. Prva razvojna faza. Zakon o socijalnom osiguranju radnika , službenika i namještenika donesen je 1946, a provođenje je počelo 01.01.1947.godine. Ovim zakonom je socijalno osiguranje postalo državno. Za provođenje osiguranja osnovan je Državni zavod za socijalno osiguranje pod funkcionalnim rukovođenjem i nadzorom ministra rada FNRJ. Novi zakon donesen je 16.02.1950.godine – Zakon o socijalnom osiguranju radnika i službenika i njihovih porodica. Novi zakon znatno je proširio zaštitu u pogledu broja osiguranika, kao i u pogledu obima prava.

5.2. Druga razvojna faza , samoupravna faza u razvoju socijalnog osiguranja započela je 1952.godinedonošenjem Uredbe o osnivanju Zavoda za socijalno osiguranje i o promjenama u upravljanjusredstvima socijalnog osiguranja. Provođenje socijalnog osiguranja u cjelini povjereno jerepubličkim i sreskim zavodima socijalnog osiguranja. Organizacija i finansiranje socijalnogosiguranja je 1962.godine prilagođeno novim uslovima. Proširen je krug osiguranih lica, ali su ona podijeljena na osiguranike, članove njihovih porodica i lica osigurana za određene slučajeve pod određenim okolnostima.

1

[email protected]

Nakon donošenja Ustava 1963.godine, do 1965.godine donose se novi zakoni o socijalnom osiguranju. Radi se o osnovnim zakonima, jer je po novom Ustavu u nadležnosti Federacije ostalo samo osnovno zakonodavstvo iz socijalnog osiguranja.

5.3. Treća razvojna faza započela je donošenjem Ustava iz 1974.godine, kojim su znatno proširena prava i dužnosti republika i pokrajina. Na nivou SFRJ regulišu se samo osnovna prava radnih ljudi radi osiguranja njihove socijalne sigurnosti i solidarnosti, te uređuju i osiguravaju osnovna prava boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca.

6. SOCIJALNA POLITIKA Socijalna politika u savremenom smislu se označava kao organizirana djelatnost države, drugih subjekata političke moć i i društvenih institucija u određivanju ciljeva , načela, prioriteta, sredstava i nosilaca socijalne sigurnosti. Kao sredstva svoje socijalne politike, moderna država uspostavlja normativni sistem i odgovarajući sistem institucija sa ciljem garantiranja sigurnosti i blagostanja društva kao cjeline. Ciljevi socijalne politike prvenstveno se svode na stvaranje i reprodukciju radne snage, te povećanje produktivnosti rada. Opći politički cilj socija lne politike je očuvanje socijalnog nivoa,postojeće vlasti i poretka. Socijalna politika u okviru globalne i ekonomske politike , teži afirmaciji svojih sadržaja , koji se najćešče svode na : 1. Ljudske potrebe , 2. Radne i životne uvjete , 3. Osiguranje prilikom različitih rizika , 4. Osmišljanje socijalnih promjena i ublažavanje protuuslova , 5. Socijalne novacije , 6. Poticanje i usmjeravanje socijalnog razvoja .

6.1. Faktori socijalne politike U faktore socijalne politike uvrštavaju se ekonomski i demografski faktor, te socijal politička doktrina.

1. Ekonomski faktor. U svakom društvu obim socijalnih davanja realno je ograničen materijalnim mogućnostima društva, te se nastoji uspostaviti adekvatan odnos između makroekonomske razvojne politike i socijalne politike.

2. Demografski faktor. Savremena politika socijalnog osiguranja ovisna je prvenstveno o odnosu između aktivnog i izdržavanog dijela stanovništva. Veći broj aktivnog stanovništva logično proizvodi veće mogućnosti za socijalno staranje.

1

[email protected]

3. Socijalpoliticka doktrina u sebi sadrži: filozofsko učenje kao bazu, ciljeve koji se žele postići, te sredstva za postizanje ciljeva.

6.2. Modeli socijalne politike

6.2.1. Klasični modeli socijalne politike. Najčešće se obrađuju 2 modela socijalne politike: 1. Rezidualni model zasniva se na ideji da se pojedinac treba sam brinuti o zadovoljavanju svojih potreba, a država samo garantira ravnopravnost subjektima socijalnih odnosa.

2. Redistributivni model svojstven je savremenoj “državi blagostanja” u kojoj gražanin može računati na javnu pomoć kada se nađe u nevolji. Država je, uz uslov očuvanja suštine ekonomskih i političkih odnosa, dužna da preraspodjelom dohotka svim građanima garantuje osnovnu socijalnu sigurnost.

6.2.2. Savremeni modeli socijalne politike . U teoriji se se obrađuju 3 savremena modela i to: Moderni , liberalni model, socijalno-demokratski model i moderni konzervativni model.

Moderni liberalni model (SAD) oslonjen je na izvorni model liberalne ekonomije. Ovaj model ne poznaje sistem pomoć i u slučaju bolesti, nema programa pomoći za djecu, nema nacionalnog plana zdravstvene zaštite cjelokupnog stanovništva. Posljedica ovakvog modela je ogroman broj beskućnika koji žive ispod granice siromaštva.

Socijalno-demokratski model (Švedska) se u poređenju sa SAD ocjenjuje kao na jrazvijeniji i najhumaniji model socijalne politike, odnosno socijalnog osiguranja u savremenom svijetu. Primjenjuje se u skandinavskim zemljama, ali se za primjer najčešće uzima Švedska. Ovaj model praktično primjenjuje doktrinu i razvojnu strategiju UN u oblasti zaštite porodice i djece, zaštite starih osoba, društvenog položaja žene, likvidacije siromaštva itd.

Moderni konzervativni model (SR Njemacka) nalazi se negdje na sredini između 2 prethodna modela. Oživotvoren je princip osnovnog minimuma koji se ostvaruje putem socijalne pomoći.

1

[email protected]

Ovaj model obezbjeđuje zaštitu plaće, odnosno naknade umjesto plaće zaposlenim licima, ali tonije slučaj sa onima koji su van zaposlenja (udovice, samohrani roditelji, lica nezaposlena duže vremena, omladina koja se teško zapošljava).

6.4. Sredstva socijalne politike . Kao glavna sredstva u teoriji se navode: ustanove, kadrovi socijalnezaštite, administrativno organizovanje i funkcionisanje, finansiranje i zakonodavstvo socijalne zaštite – socijalno pravo.

6.5. Vidovi socijalne politike su: socijalno osiguranje, koje treba da predstavlja opći sistem društva za obezbjeđenje građana, te socijalna zaštita, koja obuhvata socijalno staranje, razne socijalne organizacije, socijalne pomoć i itd.

7. SOCIJALNA POLITIKA U BIH Polazeći od is ključive nadležnosti institucija BiH, može se zaključiti da su entiteti isključivo nadležni za oblast socijalne politike, osim pitanja izbjeglica i imigracije. Osim toga, BiH je dužnada se stara o provođenju međunarodnih obaveza, pa time i obaveza iz oblasti socijalne politike. Svaki entitet može zaključivati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama , ali samo uz pristanak Parlamentarne skupštine BiH . Ova skupština omogućava zakonom da određeni tipovi , odnosno vrste sporazuma ne zahtjevaju takav pristanak . Kako vertikalni odnosi (odnos između BiH i entiteta ) i Horizontalni odnos (odnos između samih entiteta) treba da budu u funkciji jačanja BiH .

7.1. Socijalna politika u FBiH U skladu sa ustavnim načelom da je socijalna politika u zajedničkoj nadležnosti FBiH i kantona, kantoni i federalna vlast se o tome dogovaraju na trajnoj osnovi. U cjelini posmatrano, u FBiH postoje 2 socijalne politike – federalna i kantonalna, kao i izvršavanje zakona i sprovođenje politike, što je u nadležnosti kantona. Općenito se može reći da su u ovoj oblasti u smislu ustavnihodredbi kantoni u poziciji izvršnih organa FBiH. Ukoliko zakonom nije drugačije određeno, općina u okviru svog samoupravnog djelokruga prvenstveno osigurava lokalne potrebe stanovništva u oblasti brige o djeci, obrazovanja i odgoja , rada i zapošljavanja i socijalne skrbi.

1

[email protected]

7.2. Odnos normativnih akata u oblasti socijalne politike. Socijalno zakonodavstvo u većini složenih država je u nadležnosti države jer se zbog njegovog značaja smatra potrebnom jednoobraznost u regulisanju. Negdje se ta jednoobraznost odnosi na cijelu oblast socijalnog osiguranja, a negdje je ono samo djelomično obuhvaćeno zakonodavstvom složene države.

8. POJAM SOCIJALNOG OSIGURANJA Socijalno osiguranje definiše se kao opći sistem koji je zakonom ustanovljen u vidu obaveznematerijalne zaštite i obezbjeđenja osiguranika i članova njihovih porodica u slučajevima koji su utvrđeni propisima iz oblasti socijalnog osiguranja.

9. Karakteristike pojma socijalnog osiguranja su: - Socijalno osiguranje je obavezno osiguranje. Provodi se na osnovu zakona i nije ovisno odvolje subjekata. Od toga treba razlikovati osiguranje kod osiguravajućih društava, koje seprovodi na osnovu ugovora tj. polise. - Zaštita i obezbjeđenje su prvenstveno usmjereni prema radnicima i

članovima njihovih porodica. Dakle, kao osnov ili uslov za sticanje i uživanje prava iz socijalnog osiguranja javlja se lični rad. U većini zemalja ta prava se šire i na druga lica, čime se socijalno osiguranje transformira u sistem općeg socijalnog obezbjeĎenja, odnosno u sistem socijalne sigurnosti.

SOCIJALNA SIGURNOST Socijalna sigurnost podrazumijeva sistem organiziranih pravno-ekonomskih, normativnih i institucionaliziranih socijalnih mjera i aktivnosti u kojem se obezbjeđuju: - stabilni i povoljni uslovi života i rada; - mogućnost napredovanja u životu i radu; - preventivno otklanjanje ili ublažavanje različitih uzroka i odnosa ljudskih otuđenosti, ugnjetavanja ili ugroženosti.

1

[email protected]

10. OSIGURANI RIZICI Socijalni rizici su one situacije u kojima osigurana lica mogu ostvariti određena prava iz socijalnogosiguranja. Osnovna klasifikacija osiguranih rizika je: 1. Fiziološki rizici, tj. slučajevi koji su nastali zbog bolesti, materinstva, invalidnosti, starosti, smrti; 2. Profesionalni rizici, tj. slučajevi koji su nastali zbog vršenja određenih profesija; 3. Socijalni rizici koji nastaju usljed porodicnih uslova i okolnosti; 4. Socijalni rizici nastali zbog društvene sredine (npr. rat, promjena reţima i s l); 5. Socijalni rizici nastali zbog fizicke sredine (zemljotresi, klizišta, poplave itd). Prema prikazu novijih istraživanja o rizicima u BiH (prof.V.Trninić), socijalni rizici se mogu razvrstati na: 1. Bio-psihofiziološke (bolest, trudnoća, starost, smrt itd); 2. Porodicne 3. Razni rizici (nezaposlenost, neadekvatna zaposlenost, spriječenost za rad); 4. Ucešće u znacajnim društvenim događajima (rat, revolucionarna djelatnost, organizovana i dobrovoljna društveno-korisna djelatnost itd); 5. Socijalno ekonomski (nedovoljna sredstva za izdržavanje, neposjedovanje stana itd); 6. Elementarne nepogode sa posljedicama bolesti,tje lesnog oštećenja i smrti; 7. Asocijativne pojave (alkoholizam, narkomanija, delikvencija, prostitucija, skitničenje s posljedicama bolesti).

10.1. Socijalni slučaj i socijalni rizik Socijalni slučaj je uvijek individualni slučaj pojedinca koji ga dovodi u situaciju u kojoj je došlo do pogoršanja njegovih životnih i radnih uslova ili pak postoji opasnost da će doći do takvih uslova . 1. Socijalne slučajeve materijalne prirode koji su kompleksno obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom .

1

[email protected]

2. Socijalne slučajeve koji nisu obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom , već se rješavaju davanjem tradicionalnih oblika sociajlne pomoći . 3. Socijalni slučajevi nematerijalnog značaja , koji se ne mogu podvesti pod jedan od oblika zaštite koji su navedeni pod 1. I 2. Jer se radi o specifičnim slučajevima , odnosno o ličnim krizama svih vrsta . 4. Kombinirani socijalni slučajevi u kojima se stiču elementi i materijalnog i nematerijalnog značaja . Ukoliko su socijalni slučajevi „pravno pokriveni „ tada su u pitanju osigurani rizici . RIZICI su buduća ili sadašnja stanja , koja su više ili manje negativna u smislu zadovoljavanja živptnih potreba , bez obzira na to da li su očekivani , planirani , željeni ili ne . Socijalni rizik u socijalno pravu se označava kao nepovoljni ili kao željeni događaj , ali uvijek i jedni i drugi događaji doprinose gubitku ili smanjivanju zarade , povećanju izdataka i sl.

10.2. Vrste socijalnih rizika U teoriji socijalnog prava i socijalne politike rizici koji su zaštićeni u sistemu socijalnog obezbjeđenja razvrstavaju se po raznim obavezama . Kao osnovno razvrstavanje može se navesti slijedeće : 1. Fiziološki rizici , odnosno slučajevi koji su nastali zbog : bolesti , materinstva , invalidnosti , starosti i smrti . 2. Profesionalni rizici , odnosno slučajevi koji su nastali zbog vršenja određenih profesija . 3. Socijalni slučajevi , odnosno rizici koji nastaju zbog porodičnih uslova i okolnosti . 4. Socijalni rizici , slučajevi nastali i zbog društvene sredine . 5. Socijalni rizici nastali zbog fizičke sredine . Socijalni rizici su one situacije , odnosno socijalni slučajevi – potrebe u kojima osigurana lica mogu ostvariti u određenim slučajevima utvrđena prava iz socijalnog osiguranja .

11. OSIGURANA LICA Osigurana lica se mogu podije liti na slijedeće kategorije : Osiguranici -su lica koja su osigurana po osnovu ličnog statusa. To su sva lica u radnom odnosu i lica koja su u pogledu prava iz socijalnog osiguranja izjednačena sa licima u radnom

1

[email protected]

odnosu (npr.zastupnic i u predstavničkim tijelima, izabrana lica u političkim organizacijama i udruženjima građana). Članovi porodice osiguranika -su lica koja su osigurana po osnovu rodbinskog svojstva sa osiguranikom od kojeg izvode određena prava iz socijalnog osiguranja. Lica koja su osigurana za određene slučajeve pod određenim okolnostima- su lica koja su osigurana za neke rizike, a samo ostvarivanje prava je u pravilu uslovljeno posebnim okolnostima (npr.posljedice nesreća na poslu ili profesionalne bolesti).

12. PRAVA IZ SOCIJALNOG OSIGURANJA

Prava iz socijalnog osiguranja se u teoriji dijele na osnovna, provizorna, supsidijarna i ostala. Osnovna prava - su ona koja su kao takva utvrđena temeljnim zakonom, a koja se priznaju osiguranom licu ako ispunjava propisane uslove (npr. pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava za slučaj bolesti). Provizorna prava - su sva prava koja se priznaju kao alternativa (zamjena) za neko osnovno pravo,i to sve dok se to osnovno pravo ne ostvari. Po pravilu su to jednokratna davanja. Supsidijarna prava - su prava koja se samostalno ne mogu priznati (npr. pravo na zaštitni dodatak uvijek se priznaje samo uz pravo na penziju). Ostala prava- mogu se predvidjeti zakonima i općim aktima organizacija socijalnog osiguranja.

13. GRANE OPĆEG SISTEMA SOCIJALNOG OSIGURANJA Socijalnim osiguranjem obezbjeđena je :

1

[email protected]

1) Zdravstvena zaštita i to kako preventivne prirode tako i kurativne prirode do koje dolazi ukoliko se zdravlje ošteti . 2) Naknada umjesto plaće – u slučaju bolesti , trudnoća i porođaja . 3) Invalidnina – u slučaju djelimičnog gubitka radne sposobnosti . 4) Invalidska penzija – u slučaju potpunog gubitka radne sposobnosti . 5) Upućivanje na drugi posao i prekvalifikaciju . 6) Lična penzija – u slučaju ispunjavanja određenog vremena provedenog na radu , a za neke vrste penzija traži se i dodatni uslov- određivanja broja godina života . 7) Porodična penzija – u slučaju smrti osiguranika . Kao najvažnije se navode slijedeće grane socijalnog osiguranja: a) Zdravstveno osiguranje – karakterizira je kako kurativna zaštita (liječenje), kao i preventivna zaštita zdravlja, koja je kontinuiranog karaktera; b) Penzijsko osiguranje spada u grupu dugoročnih osiguranja , zajedno sa invalidskim osiguranjem. Odnosi se na 2 osigurana rizika: starost i smrt. c) Invalidsko osiguranje je grana socijalnog osiguranja kojom se pod određenim uslovima radnicima priznaju socijalna davanja u slučaju nastupa rizika invalidnosti, tjelesnog oštećenja i neposredne opasnosti od invalidnosti. Prema krugu osiguranih lica, najviše osiguranih lica obuhvata zdravstveno osiguranje, a zatim invalidsko osiguranje, jer su pored radnika za određene slučajeve i pod određenim okolnostima osigurana i druga lica (npr.učesnici u raznim društveno korisnim akcijama, lica na izdržavanjukazne zatvora itd). Prema obuhvatnosti rizika osiguranja, osiguranje se može posmatrati kao potpuno, nepotpuno i prošireno. Potpunim osiguranjem osigurana su lica za sve rizike, osim rizika smrti. Nepotpuno osiguranje je osiguranje za tačno određene rizike i bez obzira na određene potrebe, prava iz ovog osiguranja mogu se ostvariti ako su ispunjeni uslovi za neke rizike. Prošireno osiguranje bazira se na načelu dobrovoljnosti, za razliku od prethodna 2 koja se provode po načelu obaveznosti.

14. IZVORI SOCIJALNOG PRAVA Dijele se na državne propise, opće akte subjekata socij. osiguranja, međunarodne izvore, sudsku praksu.

1

[email protected]

Državni propisi kao izvori se dijele na ustav, zakone i podzakonske akte. Autonomno pravo čine norme koje ne nameću državni organi, već drugi društveni subjekti. Za socijalno pravo posebno značajno je djelovanje subjekata koji provode socijalno osiguranje. Radi se o raznim kasama, zavodima, fondovima i sličnim institucijama koje se javlja ju kao oblici organizovanja u pojedinim granama socijalnog osiguranja.

Međunarodni izvori socijalnog prava su bilateralni i multilateralni ugovori. Da bi predstavljali izvor prava, trebaju biti ratificirani od strane nadležnog organa. Samo po osnovu sukcesije, BiH je prihvatila 66 konvencija Međunarodne organizacije rada. U Aneksu I Ustava BiH navedeni su sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BiH. BiH se posebno obavezala na primjenu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Konvencija br.102 o minimalnoj normi socijalnog obezbjeđenja jedna je od najobimnijih i osnovnih konvencija MOR. Ratificirana je od strane bivše SFRJ 1954.g, a sukcesijom preuzeta kao zakon BiH. Konvencija ima 87 č lanova, a sadrži dijelove koji se odnose na zdravstvenu zaštitu, naknadu za slučaj bolesti, davanja za slučaj nezaposlenosti, starosti, invalidnosti, materinstva, nesreće na poslu i profesionalnog oboljenja, zatim porodičnu potporu te davanja članovima porodice za slučaj smrti hranitelja porodice.

Evropska socijalna povelja spada u 4 najvaţnija dokumenta Vijeća Evrope. Ostala 3 su Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda , Evropska konvencija za zaštitu od torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupka ili kažnjavanja, te Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina. Osnovni cilj Evropske socijalne povelje je da progresivno unaprijedi standard života u Evropi i da podstiče socijalno blagostanje ljudi. U prvom dijelu povelje navedeno je 19 prava i principa, među kojima i prava sa područavanja socijalnog prava (pravo na socijalno osiguranje, pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, na korištenje socijalnim službama itd). Ova prava su razrađena u drugom dijelu povelje.

Običajno pravo kao izvor prava ima supsidijarni karakter. Ono nastaje kad država počinje primjenjivati sankcije za neizvršavanje običajnog pravila ponašanja.

Sudska praksa. U kontinentalnoj Evropi sudske presude nemaju karakter izvora prava jer sudovi sude na osnovu zakona, a ne na osnovu sudskih presuda. Ali i u ovim sistemima dolazi do stvaranja općih pravila koja se nazivaju sudska praksa. Ovu praksu karakterizira postojanje čitavog niza sudskih presuda za istovjetne slučajeve, a ne jedna, kao u precedentnom pravu. Sudska praksa formalno nije izvor prava, ali je faktički vrlo slična izvoru prava jer se sudovi po pravilu pridržavaju sudske prakse kao da je ona zaista izvor prava.

16. NAČELA SOCIJALNOG PRAVA

1

[email protected]

16.1 Opća načela socijalnog prava 16.1.1. Načelo obaveznosti i dobrovoljnosti. Načelo obaveznosti ogledava se u činjenici da lice koje je pravnim propisima označeno kao osiguranik ne može dobrovoljno odlučiti da li će biti so ijalno osigurano ili ne. Načelo dobrovoljnosti nije u suprotnosti, već u uskoj korelaciji sa načelomobaveznosti. Ono se javlja u 2 vida: 1. Lica koja su već obuhvaćena socijalnim osiguranjem mogu na osnovu načela dobrovoljnosti sama odlučiti da plaćanjem posebnih doprinosa osiguraju veći obim prava od onog koji je garantiran po načelu obaveznosti; 2. Lica koja nisu obuhvaćena obaveznim osiguranjem se po osnovu načela dobrovoljnosti mogu osigurati na osnovu plaćanja posebnih doprinosa.

16.1.2. Načelo uzajamnosti i solidarnosti . Ovo načelo se svodi na mogućnost utvrđivanja visine potrebnih sredstava za ostvarivanje pojedinih prava, s tim što unaprijed svi osiguranic i pristaju da pod određenim uslovima pojedini osiguranici mogu ta prava koristiti bez obzira na svoje ulaganje (npr.korištenje prava iz osiguranja neposredno po zasnivanju radnog odnosa), odnosno po isteku određenog vremena (npr.ostvarivanje prava na starosnu penziju).

16.1.3. Načelo jedinstvenosti . Prava iz socijalnog osiguranja koja su utvrđena zakonom ili ugovorima zasnovanim na zakonu, jedinstvena su za sve osiguranike iste kategorije.

16.1.4. Načelo demokratičnosti i participacije osiguranika u upravljanju. Osiguranici su udruživali sredstva u okviru odgovarajućih fondova , zajednica i drugih oblika organiziranja obrazovanih po teritorijalnom principu . Međutim , ovaj princip treba i dalje zadržati ali sa izvjenim modifikacijama .

16.1.5. Načelo zakonitosti . Zakonitost u radu subjekata koji primjenjuju pravna pravila u ovoj oblasti nužno je postizati istim mjerilima, odnosno sredstvima kao i u državnoj upravi. Potrebno je rigoroznije postaviti sistem upravnog nadzora, a čini se osnovanim i pitanje potrebe osnivanja posebnih sudova socijalnog osiguranja , što je praksa više evropskih zemalja.

16.1.6. Načelo neotuđivosti i nezastarjelosti . Prava iz socijalnog osiguranja karakterizira nemogućnost otuđivanja , jer su u pitanju strogo lična prava i nezastarjelosti koja je određena pravnim propis ima.

16.2. Posebna načela socijalnog prava 1

[email protected]

16.2.1. Načelo međuovisnosti prava o radnom doprinosu osiguranika . Primjenom ovog načela, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se ako je ispunjen uvjet propisanog penzijskog staža. Visina primanja se određuje u procentu od osnovice koja se utvrđuje na osnovu plaće ostvarene u određenom periodu. Sam procenat između ostalog zavis i i od dužine penzijskog staža.

16.2.2. Načelo prevencije . U zdravstvenom osiguranju ono se provodi mjerama preventivne zdravstvene zaštite (vakcinisanja, sistematski pregledi itd). Načelo prevencije posebno se ogleda u pravu ljekara da utvrdi potrebu premještaja radnika na drugo radno mjesto nakon dužeg zaposljenja na poslovima štetnim po zdravlje, kao i u institutu povećanog (beneficiranog) staža osiguranja.

17. ORGANIZACIJA I FINANSIRANJE SOCIJALNOG OSIGURANJA 17.1. Organiziranje sistema socijalnog osiguranja U teoriji je zapaženo da postoje 2 osnovna oblika organiziranja sistema socijalnog osiguranja : 1. Preko organa državne uprave, odnosno posebnog organa – najčešće je to ministarstvo za poslove socijalnog osiguranja ili socijalnog staranja; 2. Preko posebno organiziranih institucija na bazi manje ili veće autonomije , a koje se nalaze pod nadzorom države. U FBiH, od 01.01.1994.godine poslove republičkih fondova i Zavoda za zapošljavanje BiH preuzela su odgovarajuća ministarstva i nadležni općinski organi uprave i to: 1. Ministarstvo za izbjeglice i socijalnu politiku preuzelo je poslove Republičkog fonda za socijalnu i dječju zaštitu, Društvenog fonda PIO BiH i Zavoda za zapošljavanje BiH; 2. Ministarstvo zdravlja poslove Republičkog fonda za zdravstvenu zaštitu; 3. Općinski organ nadležan za poslove socijalne i dječje zaštite preuzeo je poslove općinskog fonda za socijalnu i dječju zaštitu.

17.2 Finansiranje socijalnog osiguranja Postoje 3 osnovna oblika finansiranja socijalnog osiguranja: budžetskim sistemom, sistemom kapitalnog pokrića i samofinansiranjem.

1

[email protected]

Budžetski način finansiranja socijalnog osiguranja postoji u slučaju ako je budžet ili fond ovisan od uplata i raspoređivanja doprinosa za socijalno osiguranje.

Sistem kapitalnog pokrića postoji u slučaju kad se sredstva osiguravaju iz uplaćenih doprinosa i ostvarenih kamata, u iznosu koji je dovoljan za uspostavu ravnoteže između akumuliranih sredstava i obaveza po osnovu potraživanja osiguranih lica. Ovaj sistem se po svojoj prirodi ostvaruje van budžetskih institucija, odnosno preko neovisnih (samostalnih) fondova, kasa, udruženja i sl. Institucije sistema kapitalnog pokrića jednim dijelom svog poslovanja ulaze u ukupan finansijski sistem države, a ne samo u javne finansije. Zbog toga u tom dijelu ove institucije spadaju u finansijske organizacije , zajedno sa bankama, osiguravajućim društvima i drugim finansijs kim organizacijama , čije je ukupno poslovanje i organiziranje pod posebnom kontrolom države.

Samofinansiranje se javlja u slučaju kad se prava osiguranih lica ostvaruju isključivo na osnovu uplate doprinosa iz plaća osiguranika i iz sredstava poslodavačkih subjekata. Ovaj sistem se ostvaruje preko institucija kao i sistem kapitalnog pokrića, s tim što u sistemu samofinansiranja više dolazi do izražaja načelo samoupravnosti iz kojeg proizilazi pravo na samoorganiziranje.

DRUGI DIO

1

[email protected]

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA Zdravstveno osiguranje je sistem u kome građani ulaganjem sredstava na načelima uzajamnosti i solidarnosti osiguravaju zdravstvenu zaštitu i druge oblike osiguranja na način koji je utvrđen zakonom i drugim propisima. Ostvaruje se u okviru kantona. I ovo pravo razvrstava se na materijalno i procesno . Materijalno zdravstveno osiguranje je skup pravnih pravila kojima se utvrđuju prava , obaveze i odgovornosti , uslovi , socijalne prestacije , odnosno davanja i dr. U zdravstvenom osiguranju kao posebnoj grani socijalnog osiguranja . Procesno zdravstveno osiguranje je dio prava zdravstvenog osiguranja kojima se uređuje postupak , rokovi i organi za reguliranje , realizaciju i zaštitu prava , obaveza i odgovornosti subjekata koji uspostavljaju pravne odnose u ovoj grani socijalnog osiguranja .

Zdravstvena zaštita građana je skup mjera, aktivnosti i postupaka na unapređenju prava na život,očuvanju i poboljšanju zdravlja ljudi. Te mjere poduzimaju društvene zajednice (FBiH, kantoni,općine), zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, preduzeća i druga pravna lica i građani.

Pravo zdravstvenog socijalnog osiguranja je skup pravnih pravila i propisa kojima se regulišu odnosi iz zdravstvenog socijalnog osiguranja.

1.PRINCIPI ZDRAVSTVENOG SOCIJALNOG OSIGURANJA Osnovni je cilj postizanje principjelne , dosljedne i objektivne primjene normi zdravstvenog osiguranja u najbrojnim socijalnopravnim odnosima subjekata zdravstvenog osiguranja .

1

[email protected]

Osnovni principi zdravstvenog socijalnog osiguranja jesu : 1. Načelo obaveznosti ; 2. Načelo solidarnosti ; 3. Načelo uzajamnosti ; 1)

Načelo obaveznosti – dolazi do izražaja u obaveznom zdravstvenom osiguranju za

razliku od dobrovoljnog dopunskog i privatnog osiguranja koji funkcioniraju prema načelima tržišta , odnosno prema načelu ugovorne slobode i načelu imovinskog cenzusa , a izuzetno prema načelu obaveznosti . 2) Načelo solidarnosti – bazira se na osnovu ulaganja u odgovarajući fond zdravstvenog osiguranja , u pristajanju svih ulagača (osiguranika ) na obezbjeđenju potrebne zdravstvene zaštite koja je predviđena osiguranjem pod jednakim uslovima . 3) Načelo uzajamnosti – očituje se u pravima na naknade i pomoć . Načelo solidarnosti i uzajamnosti zavisi od veličine rizične zajednice , ako je veći broj osiguranika koji uplaćuju doprinose , sva osigurana lica su u povoljnijem položaju u odnosu na drugu rizičnu zajednicu koja ima manje osiguranika odnosno koje je ekonomski slabija . Decidno je propisano da se sredstva federalnog fonda solidarnosti koriste namjenski i to : Za osiguranje jednakih uvjeta sprovođenja obaveznog zdravstvenog osiguranja u svim kantonima . Prioritetne federalne programe zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti koje se pružaju osiguranim licima na teritoriji FBiH .

2.Vrste zdravstvenog osiguranja Određene grupacije ljudi udružuju se obavezno ili dobrovoljno i na osnovu sukcesivnog i kontinuiranog uplaćivanja određene sume novca u zajedničku kasu , obezbjeđuju kako sebi tako i članovima svoje pokriće plaćanja zdravstvenih troškova za zdravstvene rizike . Ova udruženja imaju različite organizacione, sadržajne i finansijske modalitete . Najćešče se zdravstveno osiguranje razvrstava na : 1. Obavezno zdravstveno osiguranje . 2. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje . 3. Privatno zdravstveno osiguranje .

2.1.Obavezno zdravstveno osiguranje Kao kriteriji uspotavljanja ovog osiguranja najćešče se navode : - Zdravstveni rizici vezani za cjelokupnu populaciju . - Uslovi rada za pojedine djelatnosti i grane privrede . - Uslovi životne sredine . - Materijalne sposobnosti pojedinca da sami zaštite svoje zdravlje .

1

[email protected]

U obaveznom osiguranju zakonom je utvrđeno poslodavaca , radnika , kao i pojedinca – korisnika usluga zdravstvene zaštite ukoliko želi rasteretiti svoju administraciju . Država povjerava stručne poslove upravljanja sredstvima obaveznog osiguranja posebnim institucijama , fondovima ili kasama nad kojim nadzor vrši nadležno ministarstvo .

2.2.Dobrovoljno zdravstveno osiguranje Zakonom se omogućuje osnivanje osiguravajućih društava koja se na načelu dobrovoljnosti uspostavljaju na nekom od principa zajedništva . Kod ovog osiguranja važe načela koja prate dopunsko , odnosno privatno osiguranje . Organ upravljanja je skupština osiguranika , a sredstvima osiguranja operativno upravljaju i o njima odlučuju upravni ili izvršni odbori , koje imenuje skupština osiguranika i koji su njoj odgovorni . Za organiziranje i funkcionisanje institucija ovog osiguranja vrijedi načelo slobodnog uređivanja , ali ne i protivno ustavu i zakonu . Kod osiguranika važi načelo ravnopravnosti prilikom uspostavljanja specifičnih socijalno pravnih odnosa u ovom osiguranju .

2.3.

Privatno zdravstveno osiguranje

Pojedinci , grupa lica , polazeći od načela ugovorne slobode i načela obligacionog prava ulažu vlastiti kapital u psnivanje institucija osiguranja . Nadležni organ privatnih osiguravajućih institucija utvrđju programe osiguranja posebno vrstu i obim zdravstvenog rizika koji se osigurava pravila osiguranja unutrašnje organizacije institucija u skladu sa zakonom . Svaki građanin , kao i pravna lica pod uslovima utvrđenim pravilima osiguranja mogu se ulagati u ovo osiguranje .

3 Oblici zdravstvenog osiguranja u BiH Zdravstveno osiguranje obuhvata: obavezno, prošireno i dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje imaju osiguranici i članovi njihovih porodica. Obaveznim zdravstvenim osiguranjem se obezbjeđuje pravo na korištenje zdravstvene zaštite, novčanu naknadu i razne pomoći . Sredstva za ovo osiguranje obezbjeđuju se doprinosima od kojih se obavezno obrazuju fondovi pri zavodima zdravstvenog osiguranja kantona. Prošire no zdravstveno osiguranje je fakultativne prirode. Može ga uvesti kanton radi osiguranja prava koja nisu obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem. Sredstva se osiguravaju dodatnim doprinosima, u skladu sa propisima kantona. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje takođe je fakultativno. Mogu ga osigurati građani za one vidove zdravstvene zaštite i prava koja se ne osiguravaju obaveznim i proširenim zdravstvenim osiguranjem. Sredstva obezbjeđuju građani lično, na način koji sami odaberu.

1

[email protected]

4.PRAVNI ODNOSI ZDRAVSTVENOG SOCIJALNOG OSIGURANJA Opći uslovi za nastanak socijalnopravnog odnosa, pa time i pravnog odnosa socijalnog i zdravstvenog osiguranja su: 1. Postojanje pravnog osnova; 2. Postojanje stanja socijalne potrebe, odnosno nastupanje socijalnog slučaja (rizika) pokrivenog pravnim osnovom; 3. Izjava , odnosno zahtjev lica kojim se traži određena socijalna prestacija od nadlenog organa. Navedeni uslovi su kumulativne prirode. Osim navedenih općih uslova, postoje i posebni uslovi koje također treba ispuniti jedna osoba lično da bi se mogla uvrstiti u krug osiguranih osoba (ispunjenje određenog imovinskog cenzusa, navršen određeni broj godina života ili radnog staža itd).

4.1. Postojanje pravnog osnova zdravstvenog socijalnog osiguranja kao uslov za sticanje prava. Zakonom je izričito predviđeno da prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja mogu ostvariti samo ona lica za koja se utvrdi da imaju svojstvo osiguranih lica. To svojstvo utvrđuju kantonalni zavodi osiguranja, a zainteresirano lice to dokazuje posjedovanjem posebne isprave.

4.2. Nastupanje socijalnog slučaja (rizika) kao uslova postanka prava. Zakonom o zdravstvenom osiguranju određeni su slučajevi koji su pokriveni pravnim osnovom. Za osiguranike i članove njihovih porodica ti slučajevi su: zdravstvena zaštita i naknada putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite. Osiguranic ima još pripada i pravo na naknadu plaće.

4.3. Zahtjev pogođenog lica osiguranim slučajem.

1

[email protected]

Zahtjev za ostvarivanje prava je treći opći uslov za nastanak pravnog odnosa. Prava iz socijalnopravnih odnosa po pravilu nastaju sa momentom podnošenja izjave odnosno zahtjeva – od prvog dana narednog mjeseca.

5.ELEMENTI PRAVNIH ODNOSA ZDRAVSTVENOG SOCIJALNOG OSIGURANJA Elemeti socijalnopravnih odnosa uopće, pa time i pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja su: subjekti pravnih odnosa, prava i obaveze iz pravnih odnosa, te objekat odnosno socijalne prestacije iz pravnog odnosa.

Subjekti pravnog odnosa socijalnog zdravstvenog osiguranja To su: osigurana lica, te zavodi i drugi subjekti.

Osigurana lica su osiguranici i članovi njihovih porodica, te druga lica osigurana u određenim okolnostima.

Osiguranici su lica koja su osigurana po osnovu svog ličnog svojstva, po pravilu obaveznim a izuzetno proširenim i dobrovoljnim osiguranjem. To su: - lica u radnom odnosu sa domaćim poslodavcem, pripadnic i VF i MUP -a; - lica u radnom odnosu sa stranim poslodavcem na teritoriji FBiH ili u inostranstvu ako nemaju osiguranje inozemnog nosioca; - lica izabrana ili imenovana na stalne dužnosti u organima vlasti FBiH ili kantona ako za taj radprimaju plaću; - vlasnici privatnih preduzeća; - zemljoradnici; - korisnici penzija i invalidnina; - nezaposlena lica prijavljena Zavodu za zapošljavanje u zakonskim rokovima; - lica upućena na školovanje u zemlji ili inostranstvu od strane pravnog lica; - vrhunski sportisti ako nisu osigurani po drugom osnovu.

2. Članovi porodice osiguranika su:

1

[email protected]

- supružnik (bračni i vanbračni). Ako je u trenutku smrti bračnog druga bio stariji od 40 godina (žena), odnos no 55 godina (muškarac), ispunjava uvjete za obavezno zdravstveno osiguranje. U suprotnom (mlađi od granice), osiguran je dok je prijavljen Zavodu za zapošljavanje i ako je ta prijava uslijedila 90 dana nakon smrti bračnog druga. Pod određenim uslovima pravo na obavezno zdravstveno osiguranje imaju i razvedeni bračni drugovi.

- djeca (sva djeca koju je osiguranik izdržavao-bračna, vanbračna, pastorčad, usvojena i sl.). Djeca su zdravstveno osigurana do 15.godine ili do okončanja redovnog školovanja, a najduže do 26.godine. Dijete koje u međuvremenu postane potpuno nesposobno za rad ima pravo na zdravstveno osiguranje tokom trajanja nesposobnosti.

- roditelji (usvojitelji) osiguranika koje je osiguranik izdržavao; - unuci, braća, dedo i nana ako ih osiguranik izdržava ako su nesposobni za samostalan život i rad i ako nemaju sredstava za izdržavanje.

3.Druga lica osigurana u određenim

okolnostima razvrstana su u više grupa. Prvu grupu čine : - učesnici u javnim radovima na teritoriji FBiH; - pripadnici civilne zaštite ili službe osmatranja i obavještavanja (obveznic i za vrijeme trajanja službe); - članovi operativnih sastava dobrovoljnih vatrogasnih jedinica.

Drugu grupu čine učenici i redovni studenti, te članovi njihovih porodica, ako nisu osigurani po drugom osnovu.

Treća grupa obuhvata lica sa prebivalištem na teritoriji FBiH, koja su osigurana pod određenim zakonskim uvjetima. Posebnu grupu čine lica koja imaju pravo na zdravstvenu zaštitu zbog povrede na radu i oboljenja od profesionalne bolesti. (učenici i studenti na praktičnom radu, hendikepirana djeca, lica koja učestvuju u akcijama spasavanja, sportisti, treneri, organizatori sportskih aktivnosti itd).

Zavodi i drugi subjekti. Na nivou kantona se obavezno osnivaju Zavodi zdravstvenog osiguranja, a na nivou FBiH osnovan je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH. Kantonalni

1

[email protected]

zavodi i Federalni zavod su samostalne organizacije sa svojstvom pravnog lica. Njihova prava, obaveze i odgovornosti utvrđene su Zakonom o zdravstvenom osiguranju i njihovim statutima.

Kantonalni zavod provodi politiku razvoja i unapređenja zdravstvene zaštite, planira i prikuplja novčana sredstva obaveznog zdravstvenog osiguranja, obavlja poslove u vezi sa ostvarivanjem prava osiguranih lica, brine se o zakonitom i blagovremenom ostvarivanju ovih prava, te pruža stručnu pomoć osiguranim licima u ostvarivanju njihovih prava i zaštiti interesa.

Federalni zavod osiguranja i reosiguranja obavlja brojne poslove informativno-analitičkog karaktera, kao i poslove obaveznog zdravstvenog osiguranja. Materiju zdravstvenog reosiguranja utvrđuje Parlament FBiH (rizike koji se obavezno reosiguravaju, uvjete, iznos premije, naknade, postupak ostvarivanja itd).

5.2. Prava i obaveze iz pravnog odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja Prema zakonskim odredbama , pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja imaju : 1. Osiguranici , i to : - Pravo na zdravstvenu zaštitu. - Pravo na naknadu plaće . - Pravo na naknadu putnih troškova uveli sa korištenjem zdravstvene zaštite . 2. Članovi porpdice osiguranika i to : - Pravo na zdravstvenu zaštitu - Pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite . Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja imaju osiguranici i članovi njihovih porodica. Članovi porodica imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i naknadu putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite, a osiguranici uz ova 2 prava imaju i pravo naknade plaće.

5.2.1. Pravo na zdravstvenu zaštitu . Zdravstvena zaštita koja se obezbjeđuje Zakonom o zdravstvenom osiguranju obuhvata: hitnu medicinsku pomoć, liječenje, zdravstvenu zaštitu u trudnoći i materinstvu, zaštitu djece, redovnih učenika i studenata, zaštitu građana iznad 65 godina života pod zakonskim uslovima (visina prihoda), te službu prikupljanja krvi. Provodi se kao primarna, specijalističko-konsultativna i bolnička, a po standardima i normativima zdravstvene zaštite i po Pravilniku o načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja koji donosi federalni ministar zdravlja. Zdravstvena zaštita pruža se samo u onim ustanovama sa kojima je kantonalni zavod osiguranja zaključio ugovor. Ostale zdravstvene ustanove mogu od kantonalnog zavoda naplatiti samo

1

[email protected]

troškove vezane za medicinsku pomoć koja je osiguranim licima pružena u hitnim slučajevima. Osim navedenog, osigurana lica imaju pravo i na: - korištenje ortopedskih i drugih pomagala; - stomatološko-protetičku pomoć i nadomjestke - korištenje lijekova sa liste lijekova koji se osiguranicima mogu propisati na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja. Obim ovih prava utvrđuje se kantonalnim propisima. Posebnim propis ima utvrđuju se uslovi i način prava osiguranog lica na liječenje u inostranstvu. Ove propise donosi federalni ministar zdravlja.

5.2.2.Pravo na naknadu plaće. Ovo pravo ostvaruju zaposlenici kod domaćih i stranih poslodavaca na teritoriji FBiH, pripadnic i VF BiH uključujući i lica na odsluženju vojnog roka, te radnici MUP –a ako su: 1. privremeno spriječeni da rade zbog bolesti, povrede ili su smješteni u zdravstvenoj ustanovi; 2. privremeno spriječeni da rade zbog medicinskog tretmana koji se ne može obaviti izvan radnog vremena; 3. izolovani kao kliconoše, ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini; 4. određeni za pratioca bolesnika upućenog na liječenje ili ljekarski pregled; 5. određeni da njeguju oboljelog supružnika ili dijete, pod zakonom propisanim uslovima. Spriječenost zbog privremene nesposobnosti za rad traje do ponovne uspostave radne sposobnosti ili dok se od strane nadležnog organa ne utvrdi invalidnost.

Ako osiguraniku za vrijeme privremene spriječenosti za rad prestane radni odnos, pripada mu naknada plaće najviše 30 dana po prestanku radnog odnosa. Izuzetno, osiguranik kome je prestaoradni odnos ima pravo na naknadu sve do ponovne uspostave radne sposobnosti, odnosno konačneocjene radne sposobnosti ili invalidnosti na duže od 12 mjeseci, pod uslovom da je privremena spriječenost za rad uzrokovana povredom na radu ili oboljenjem od profesionalne bolesti. Osnovica za utvrđ ivanje naknade plaće je plaća isplaćena osiguraniku u prethodnom mjesecu, iliprosječna plaća na nivou kantona (ako osiguranik nije ostvario plaću u prethodnom mjesecu). Ako osiguranik prima naknadu duže od 3 mjeseca neprekidno, osnovica se valorizira u skladu sa porastom plaća, ako je taj porast veći od 5%.

Osiguraniku ne pripada, odnosno obustavlja se isplata naknade za vrijeme privremene nesposobnosti ako: 1. svjesno prouzrokuje privremenu nesposobnost za rad;

1

[email protected]

2. namjerno sprečava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje; 3. prima plaću ili obavlja drugu djelatnost; 4. bez opravdanog razloga se ne odazove na poziv za ljekarski pregled; 5. ako ljekar ili kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja utvrdi da se ne pridržava uputa za liječenje ili bez dozvole ljekara otputuje iz mjesta prebivališta; 6. ako se u roku od 3 dana od početka bolesti ne javni na ljekarski pregled izabranom doktoru medicine primarne zdravstvene zaštite (nadležni ljekar).

5.2.3. Pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite obuhvata: 1. naknadu za troškove prevoza; 2.

naknadu za troškove ishrane i smještaja za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu. Pod troškovima u smislu Zakona podrazumijevaju se troškovi koji se odnose na prijevoz kolima hitne pomoći. Propise o visini, kriterijima i načinu korištenja naknade donosi nadležni organ kantonalnog zavoda za osiguranje. Pravo na naknadu putnih troškova pripada osiguraniku i za pratioca, ako je po ocjeni ljekara pratilac prijeko potreban za vrijeme putovanja. Posebno je predviđeno da osiguranici imaju pravo na naknadu za pogrebne troškove. Provedbene propise o tome donos i nadležni organ kantonalnog zavoda osiguranja.

5.3. Objekti pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja To su raznovrsne socijalne prestacije: davanja - npr. davanje u novcu, davanje određenih stvari, proteza i sl, ili činjenja (usluge) – bolnička njega, liječenje i s l.

6.FINANSIRANJE ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA Finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja vrši se iz 5 grupa izvora i to: 1. Doprinosi; 2. Naknade za zdravstvenu zaštitu radnika zaposlenih u inozemstvu, inozemnih penzionera i članova njihovih porodica; 3. Sredstva budžeta kantona odnosno općine; 4. Sredstva ličnog učešća osiguranih lica u pokriću troškova zdravstvene zaštite ; 5. Prihodi od donacija , pomoći, taksi, kamata, dividendi i drugih prihoda. Sredstva koja se ostvare iz navedenih izvora se moraju voditi i evidentirati odvojeno.

7.2. Osnovica i način obračunavanja doprinosa određuju se propisima kantonalne skupštine na prijedlog kantonalnog zavoda osiguranja, osim doprinosa radnika u radnom odnosu i dopirnosa na prihod lica koja obavlja ju djelatnost ličnim radom.

1

[email protected]

7.3. Obveznici uplate doprinosa . Zakonom je predviđen vrlo širok krug obveznika. To su: 1. Preduzeća i druga pravna i fizička lica koja obavljaju privrednu i vanprivrednu djelatnost – za radnike, volontere i sl; 2. Zavod za PIO – za korisnike penzija i drugih prava po osnovu PIO; 3. Zavod za zapošljavanje – za privremeno nezaposlena lica; 4. Zavod za socijalnu zaštitu – za lica koja primaju stalnu novčanu pomoć i lica smještena u ustanovama socija lne zaštite; 5. Nosioci investicija javnih radova – za lica na javnim i drugim radovima; 6. Lica zaposlena u inostranstvu – za članove svojih porodica koji nisu osigurani po drugom osnovu; 7. Nadležni organ uprave – za pripadnike VF i MUP-a; 8. Nadležni organ uprave kantona – za učenike i studente; 9. Nadležni organ uprave kantona odnos no općine – za socija lno ugrožena lica, invalide, korisnike porodične invalidnine, pripadnike VF i MUP -a, CZ, dobrovoljnih vatrogasnih društava i sl; 10. Davalac stipendije za strane državljane ili apatride koji se školuju u FBiH; 11. Zemljoradnik – za sebe i članove porodičnog domaćinstva; 12. Autorske agencije, udruženja građana, sportski savezi i sl. – za učesnike u priredbama. Ostala lica sama uplaćuju doprinos na osnovu obračuna kantona lnog zavoda osiguranja. Obvezniku doprinosa koji nije uplatio doprinos obustavlja se pruţanje zdravstvene zaštite, osim hitne medicinske pomoći. Izmirenjem obaveza pravo korištenja zdravstvene zaštite se ponovno uspostavlja.

7.4. Sredstva budžeta Iz budžeta kantona, odnosno općine obezbjeđuju se sredstva za: 1. pokriće povećanih troškova zdravstvene zaštite usljed većeg odstupanja od planiranih sredstava; 2. pokriće troškova zdravstvene zaštite lica starijih od 65 godina izvan nivoa obaveznog zdravstvenog osiguranja; 3. pokriće troškova naknade plaće licima izoliranim kao kliconoše ili izoliranim zbog pojave zaraze u njihovoj okolini, odnosono licima određenim za pratioce ili njegu oboljelog supružnika ili djeteta; 4. pokriće troškova zdravstvene zaštite lica čije je prebivalište nepoznato; 5. razvoj naučno-istraživačke djelatnosti, statistička istraživanja u oblasti zdravstva.

7.5. Lično učešće osiguranih lica

1

[email protected]

Sredstva ličnog učešća osiguranih lica u pokrivanju troškova zdravstvene zaštite mogu se utvrditi za određene vidove korištenja zdravstvene zaštite i to na osnovu propisa koje donos i skupština kantona na prijedlog kantonalnog zavoda osiguranja.

7.6. Načelo solidarnosti i reosiguranja u sistemu finansiranja zdravstvenog osiguranja Svi zavodi socijalnog osiguranja za obavezno osiguranje organiziraju i provode reosiguranje u okviru FBiH. Parlament FBiH utvrđuje rizike koji se obavezno reosiguravaju i uslove pod kojima se priznaju, kao i iznose premija, naknade koje se osiguravaju u slučaju nastupanja reosiguranog rizika i postupak za ostvarivanje tih naknada. Obavezno se reosiguravaju rizici koji nastaju usljed elementarnih nepogoda i epidemije širih razmjera. Od sredstava ostvarenih premijama za reosiguranje, Federalni zavod osiguranja i reosiguranja obavezno obrazuje fond zdravstvenog osiguranja za FBiH. Ovaj zavod je dužan da nakon usvajanja završnog računa Fonda izvrši povrat premije kantonalnim zavodima osiguranja, zavisno od procentualnog učešća u reosiguranju.

8. Zdravstvena zaštia građana – skup mjera , aktivnosti i postupaka na unapređenju prava na život , očuvanje i poboljšanje zdravlja ljudi , koje preduzimaju odgovarajuće političko teritorijalne zajednice , zdravstvene ustanove , zdravstveni radnici , preduzeća , odnosno dionička društva , druga pravna lica i građani .

Zdravstvena djelanost – je djelatnost od posebnog interesa za sve političko – teritorijalne zajednice u BiH . Kao takva , ona se uvrštavaju u javne službe jer ispunjavaju dvije osnovne pretpostavke za to – (1) djelatnost koja je prema svojoj prirodi takva da je prijeko potrebna za zadovoljavanje općih društvenih potreba , (2) kao takva regulirana pravnom normom čime se izdvaja kao posebna javna služba , odnosno tako dobija poseban društveni tretman .

8.1. OSNIVANJE I RAD ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA 1

[email protected]

Zdravstvena zaštita građana FBiH provodi se na više načela:

Načelo sveobuhvatnosti treba osigurati obuhvatnost svih građana FBiH odgovarajuć im mjerama zdravstvene zaštite.

Načelo kontinuiranosti postiže se odgovarajućom ukupnom organizacijom zdravstva, posebno na nivou primarne zdravstvene zaštite koja treba građanima pružiti neprekidnu zdravstvenu zaštitu.

Načelo dostupnosti ostvaruje se adekvatnim rasporedom zdravstvenih ustanova i radnika na području FBiH.

Načelo cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite osigurava se putem slobodnog izbora ljekara i stomatologa.

Načelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvojem posebnih specijaliziranih dostignuća i znanja, kao i njihovom praktičnom primjenom.

8.2. Tipovi organizacije zdravstva u svijetu Kao tipovi odnosno sistemi organizacije zdravstva u svijetu navode se : 1. Poduzetniko –permisivni sistem (sad). 2. Sistem univerzalne zaštite (v.Britanija , Norveška ) 3. Sistemi koji su orjentisani prema blagostanju (njemačka , japan , Kanada). Težnja je da niko u svaremenoj državi ne ostane bez osnovne zdravstvene zaštite putem odgovarajućih instituicija zdravstvenog osiguranja na osnovu uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje i drugih izvora . Osnovna jamstva nalaze svoju garanciju u obaveznom zdravstvenom osiguranju .

8.3. Osnivanje zdravstvenih ustanova Kao osnivači zdravstvenih ustanova mogu se pojaviti: FBiH, kanton ili više kantona, općina, te domaća i strana fizička i pravna lica. Zdravstvene ustanove bolničke zdravstvene zaštite osnivaju se u skladu s mrežom zdravstvene djelatnosti na području FBiH, koju utvrđuju Parlament FBiH na prijedlog ministra zdravlja. Zdravstvene ustanove primarne zaštite osnivaju se u skladu sa mrežom zdravstvene djelatnosti koju donosi skupština kantona na prijedlog nadležnog ministra. Izričito je predviđeno da djelatnosti zavoda javnog zdravstva, hitna medicinska pomoć, djelatnost presađivanja organa izuzev autotransplantacije , vještačka oplodnja (heterodomacija), patologija, sudska medicina i mrtvozoračka djelatnost ne mogu biti predmet privatne praksa.

8.4. Vrste zdravstvenih ustanova

1

[email protected]

Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite su dom zdravlja , područna ambulanta i ustanova za zdravstvenu njegu u kuć i.

Zdravstvene ustanove specijalisticko-konsultativne i bolnicke zaštite su: poliklinike, bolnice, lječilišta, zavod, zdravstvene ustanove u kojima se izvodi nastava.

Apoteke se osnivaju za određeno područje koje odredi kanton, odnosno općina, a u skladu sa mrežom zdravstvene djelatnosti.

Federalni zavodi su: Zavod za javno zdravstvo FBiH, Zavod za kontrolu lijekova FBiH i Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH.

Kantonalni zavodi su: kantonalni zavod za transfuzijsku medicinu, zavod za javno zdravstvo kantona, kantonalni zavod za medicinu rada i kantonalni zavod za sportsku medicinu.

8.5. Provođenje zdravstvene zaštite Slijedi da se zdravstvena zaštita stanovništva provodi jedinstvenom sistemu zdravstvene djelatnosti primjenom mjera primarne specijalističko – konzilijarne i bolničko-zdravstvene zaštite . Podjela poslova između primarne , specijalističko konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite obavlja se ovisno od obima poslova i zadataka , same složenosti medicinskih postupaka specijaliziranosti samih medicinskih zaposlenika i opreme , a sve uskladu s planom i programom mjera zdravstvene zaštite na odgovarajućem teritorijalnom nivou .

8.6. Prava i dužnosti građana u ostvarivanju zdravstvene zaštiti Entitetskim zakonima o zdravstvenoj zaštiti . Posebno se navodi da građani trebaju sudjelovati u svim zdravstveno preventivnim djelatnostima koje provode nadležne institucije u mjestima življenja i rada ,a koje su usmjerene na unapređenju i čuvanje zdravlja i sprječavanja bolesti . Prava i dužnosti građana u ostvarivanju zdravstvene zaštite su : a.Pravo na pristupačnu zdravstvenu uslugu standardnog kvaliteta . b. pravo na naknadu štete koja mu se nanese pružanjem odgovarajće zdravstvene zaštite . c.pravo na slobodan izbor porodičnog ljekara d.pravo na hitnu i neodložnu medicinsku pomoć . e. pravo na izbor između više mogućih oblika medicinske intervencije f.pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja. Zdravstveni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacienata .

8.7. Privatna zdravstvena djelatnost

1

[email protected]

Privatnu praksu može samostalno obavljati zdravstveni radnik sa visokom stručnom spremom ako ispuni zakonom utvrđene uslove. Privatnu zdravstvenu praksu odobrava kantonalni organ nadleţan za zdravstvo. Zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu zdravstvenu djelatnost mogu imati samo jednu ordinaciju, laboratoriju ili apoteku.

8.8. Nadzor nad zdravstvenim ustanovama Oblici nadzora su unutrašnji nadzor i zdravstveno-inspekcijski nadzor.

Unutrašnji nadzor se obavezno provodi nad stručnim radom pojedinih organ izacijskih jedinica i zdravstvenih radnika. Po pravilu ga obavljaju šefovi organizacijskih jedinica, jer se radi o radnicima sa dugogodišnjim iskustvom.

Zdravstveno inspekcijski nadzor je poseban vid upravnog nadzora koji obavlja zdravstvena inspekcija sa federalnog ili kantonalnog nivoa. Kantonalni inspektori obavljaju poslove zdravstvene inspekcije u ustanovama osnovanim za potrebe kantona, a federalni u ustanovama osnovanim za potrebe FBiH.

9. ZDRAVSTVENO OSIGURANJE I WHO I ILO Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) osnovana je 1946.godine. Ima status ustanove UN. Njen cilj je zaštita zdravlja i unapređenje zdravstvenog stanja svih ljudi u svijetu. Zadaci, rad i organizacija WHO sadržani su u ustavu WHO iz 1948.godine. Međunarodna organizacija rada (ILO) donije la je više konvencija iz oblasti zdravstvenog osiguranja koje predstavljaju značajne izvore međunarodnog prava.

MOR- donijela je više konvencija iz oblasti zdravstvenog osiguranja , koje predstavljaju značajne izvore međunarodnog prava iz ove oblasti . U oblasti općeg društvenog osihguranja značajne su sljedeće konvencije MOR : kon.br.23- o osnivanju za slučaj bolesti industriskih i trgovačkih radnika i domaće posluge itd.

TREĆI DIO

1

[email protected]

PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE POJAM, PREDMET I OSNOVI STICANJA PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA U objektivnom smislu, penzijsko i invalidsko osiguranje definira se kao skup pravnih pravilakojima se određuju prava, obaveze i odnos i osiguranih lica obuhvaćenih tom granom socijalnog osiguranja. Društveni odnosi koje reguliše pravo penzijskog i invalidskog osiguranja su odnosi socijalne zaštite za sluča j starosti, smrti i invalidnosti, kao i drugi slučajevi pokriveni u smislu važećih zakona.

2, Modeli penzijsko invalidskog osiguranja u svijetu Modeli penzijsko invalidskog osiguranja u svijetu su i održavanju društvenoekonomske uslove u pojedinim državama . Zapaženo je da se najćešče radi o javnim općeobrazovnim penzijskim sistemima i privatnim penzijskim sistemima sa veoma različitim modelima i podsistemima . Osnovna im je karakteristika da je predviđeno opće obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje različitog domena . U teoriji socijalnog prava navodi se da u državama zapada postoje dva tipa penzijsko – invalidskog osiguranja , i to: a) Evropski – kontinentalni tip javnog sistema . b) Anglosaksonski tip penzijskog osiguranja A) Evropski – kontinentalni tip penzijskog sistema je tip osiguranja koji je karakterističan kako po organizaciji koja je , u pravilu , odvojene od državne , vlasti , tako i po većem ili manjem stepenu autonomije u pogledu unutrašnjeg organiziranja i upravljanja . Bliže karakteristike ovog sistema su : 1. Finansira se doprinosima zaposlenih i poslodavaca po načelu 50:50% i zajednički s njima upravljaju . 2. Kao organi upravljanja javljaju se skupštine , razni odbori i druga tijela po načelu samouprave . 3. Organizacione jedinice za provođenje osiguranja su zavodi ili posebno blagajna na čelu sa direktorom ; B) Anglosaksonski tip je specifičan sistem penzijsko – invalidskog osiguranja . On se javlja kao dio javne uprave , s tim što se različito organizira . Organizacijski može biti uspostavljen na centralnom ili lokalnom nivou ili pak kao integralni dio jedinica centralne ili lokalne uprave . Kao posebna karakteristika ovog sistema navodi se da

1

[email protected]

osiguranjem upravljaju državni službenici . Penzije su , u pravilu , niske i jednake , ali postoji mogućnost i dopunskih penzija .

3, Osnovne karakteristike reformi penzijskoinvalidskog osiguranja . U literaturi socijalnog prava evropske države se razvrstavaju u četiri grupacije i to: 1. Skandinavske zemlje ( švedska , Finska i danska ) , čije penzijske sisteme karakterizira kasna dob za penzionisanje , ranije penzionisanje povlači za sobom znatno manje penzije. 2. Zemlje kontinentalne Evrope (d,b,a,bel,hl,ch,) s izričito visokim doprinosima i visokom nivou primanja – priutna je tendencije reformi . 3. Zemlje južne Evrope (i, gr, š,por) u kojima se godine za odlazak u penziju povissuju , ali istovremeno dolazi i do pooštrovanja uslova za sticanje prava na penziju . 4. Velika britanija – dalje je karakteriziraju relativno niske i jednake penzije . s tim da se u penzijskom sistemu razvija i dodatni stepen u vidu dopunskih penzija . U glavna obilježja reformi u navedenim državama uvrštava se : starija dob za penzionisanje , veća fleksibilnost za godine penzionissanja i protežiranje potpunog penzionisanja , veće razdoblje plaćanja doprinosa i slobodnije kombiniranje penzije s dohotkom od rada , strožiji uslovi za ranije penzionisanje . U Bih je još uvijek na sceni jednostepeni sistem penzijsko-invalidskog osiguranja , u kojem su , istina , izvršena sužavanja i prava i davanja po raznim osnovama , može se zaključiti da nam predstoji dalje reformisanje penzijsko-invalidskog sistema. U Bih je još uvijek na sceni javno , odnosno obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje , koje je detaljno uređeno entitetskim zakonskom regulativom koja će biti predmet razmatranja . U rs predviđeno je i dobrovoljno osiguranje . Lica koja su se bavila nekom poljoprivrednom djelatnošću kao jednim ili glavnim zanimanjem , mogu se dobrovoljno osigurati na penzijsko invalidsko osiguranje pod uslovom da su : 1. Na dan podnošenja zahtjeva za prijem na osiguranje imala navršenih najmanje 15 godina; 2. Zdravstveno sposobna ; 3. Sa prebivalištem na teritoriji RS.

4. PRINCIPI PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA Konvencija MOR-a broj 102 ima poseban značaj za penzijsko i invalidsko osiguranje. Ona postavlja osnove određene politike u c ilju postizanja usklađenog razvoja svih grana socijalnog osiguranja u skladu sa ekonomskim mogućnostima zemalja i ekonomskim položajem zaštićenihlica.

4.1. Princip solidarnosti.

1

[email protected]

Iz principa solidarnosti slijedi obaveza zaštite lica sa najnižim primanjima, istovremeno vodeći računa o ekonomskoj situaciji zemlje i kategoriji zaštićenih lica. Doprinos za osiguranje koji plaćaju zaštićena lica u radnom odnosu ne može biti veći od 50% ukupnog iznosa sredstava namijenjenih za zaštitu lica iz radnog odnosa i članova njihovih porodica. Kod nas princip solidarnosti proizilazi iz ustavnih dokumenata prema kojima se pravo na socijalno osiguranje obezbjeđuje obaveznim osiguranjem na načelima uzajamnosti i solidarnosti.

4.2. Opća odgovornost države u sprovođenju PIO. Upravljanje socijalnim osiguranjem treba da se odvija preko drţavnih organa, dok se autonomiji subjekata osiguranja daje ograničen i supsidijaran značaj.

4.3. Obuhvaćenost kruga zaštićenih lica. Krug zaštićenih lica treba obuhvatiti propisane kategorije radnika i članova njihovih porodica, s tim da ta obuhvatnost čini najmanje 50% ukupnog brojazaposlenih lica. Ovaj zahtjev konvencije ispoštovan je u našem sistemu. 4.4.

Određeni kvalifikacioni period uplate doprinosa , odnosno određena dužina staža osiguranja predstavlja uslov za ostvarivanje prava na starosnu, invalidsku i porodičnu penziju. Isto važi i u našem sistemu.

4.5. Obezbjeđenje prava žalbe. Zaštita prava osiguranih lica i korisnika penzije obezbjeđena su na način predviđen propisima o upravnom postupku i zakonima o PIO, kao lex specialis propisima. 4.6.

Obustava davanja . Potpuna obustava davanja predviđena je kad

uživalac prava “obavlja izvjesnu djelatnost uz naknadu”. Do djelimične obustave može doći ako zarada uživaoca prava, ili njegova imovina, ili obje zajedno, prelaze propisani iznos. Prema Konvenciji br.102, obustava davanja može se vršiti i u slučaju da se zainteresirano lice ne nalazi na teritoriji zemlje članice, kao i u slučaju da se zainteresirano lice izdržava iz javnih fondova ili o trošku neke ustanove ili službe socijalnog obezbjeđenja. Obustava davanja, odnosno ograničenja stečenih prava u našem sistemu se može vršiti samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim zakonom. Penzije stranih državljana koji su se iselili sa ciljem stalnog boravka u inostranstvu isplaćuju se pod uslovom da sa državom u koju je lice iselilo postoji međunarodni ugovor i da ta država priznaje takvo pravo našim državljanima. Našim državljanima penzije se isplaćuju u inostranstvu ako takva obaveza postoji po međunarodnom ugovoru. Ako takve obaveze nema, nosilac osiguranja može odrediti isplatu, ako iz porodičnih i zdravstvenih razloga naš državljanin odlazi na stalni boravak u inostranstvo.

1

[email protected]

5.PRAVNI ODNOSI PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA Tri već spomenuta opća uslova za nastanak socijalnopravnih odnosa vaţe i za pravne odnose PIO. 5.1.

Postojanje pravnog osnova penzijskog, odnosno invalidskog osiguranja . Pitanje svojstva osiguranih lica reguliše se zakonom, što znači da je time regulisano i pitanje postojanja pravnog osnova PIO.

Osigurana lica klasificiraju se na više grupa prema svojstvima, radu koji obavljaju, vrsti radnog odnosa, trajanju radnog vremena i drugim kriterijima.

5.2. Nastupanje osiguranog slučaja (rizika) kao uslova postanka prava iz PIO. Izričito je predviđeno da se prava iz PIO stiču za slučaj starosti, invalidnosti i smrti.

5.2.1. Starost i smrt. Osiguranici nakon određenih godina penzijskog staža,odnosno nakon utvrđenih godina života i godina penzijskog staža mogu ostvariti pravo na starosnu penziju. Konkretne granice godina starosti i staža određuju se u svakoj pojedinoj zemlji. Poslije smrti, članovi porodice osiguranika mogu ostvariti pravo na porodičnu penziju ako ispune propisane uslove. 5.2.2.

Invalidnost postoji kad osiguranik na bilo koji način postane potpuno

nesposoban za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen, a nesposobnost je posljedica takve promjene u zdravstvenom stanju koja se ne može otkloniti liječenjem ili mjerama rehabilitacije. Prema ovoj definiciji, bitni elementi invalidnosti su: - da postoji potpuna nesposobnost ili promjena radne sposobnosti; - da je do nesposobnosti ili promjene sposobnosti došlo usljed trajnih promjena zdravstvenog stanja koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije; - da zbog takve promjene zdravstvenog stanja osiguranik ne može obavljati poslove svog radnog mjesta. Invalid rada u smislu Zakona o PIO je osiguranik koji po osnovu invalidnosti ostvaruje prava iz PIO. U I kategoriju invalidnosti spadaju osiguranici kod kojih nastane gubitak radne sposobnosti, a u II kategoriju os iguranic i sa promijenjenom radnom sposobnošću.

5.2.3.

Fizička onesposobljenost

Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o penzijsko invalidskom osiguranju iz 2001.god. Utvrđeno je novo pravo iz ovog osiguranja – pravo na novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost . Uvjeti za ostvarivanje prava na novčanu naknadu na osnovu ovog rizika su : 1. Da je fizička onesposobljenost nasatla kao posljedica radom . 2. Da ta onesposobljenost nije manja od 30 % .

1

[email protected]

5.3. Izjava lica pogođenog osiguranim slučajem kao uslov postanka pravnih odnosa i prava iz PIO. Ova izjava , odnosno zahtjev, je treći opć i uvjet za postanak socijalnih prava. Zahtjevom se inicira pokretanje postupka za utvrđivanje osiguranog slučaja.

6. ELEMENTI PRAVNIH ODNOSA PENZIJSKOG I INVALIDSKOG SOCIJALNOG OSIGURANJA Elementi pravnog odnosa penzijskog i invalidskog osiguranjua , kao i u drugim granama socijalnog osiguranja su : 1. Subjekti pravnih odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja . 2. Prava i obaveze iz pravnog odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja . 3. Objekti , odnosno socijalne presatacije iz pravnog odnosa , penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja .

6.1. Subjekti pravnih odnosa PIO To su su osigurana lica i nosioci os iguranja (zavodi i druge organizacije, te pos lodavački subjekti)

Osigurana lica dijele se na 2 velike grupe: osiguranici i osigurana lica u užem smislu. Osiguranici se dije le na vše podgrupa: 1. Lica u radnom odnosu i s njima izjednačena lica; 2. Državljani FBiH kod stranih poslodavaca; 3. Strani državljani i lica bez drţavljanstva zaposleni na teritoriji FBiH kod stranih poslodavaca; 4. Lica koja obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost i druga lica koja nisu u radnom odnosu; Posebnu grupu osiguranika predstavlja ju zemljoradnici i članovi njihovih domaćinstava.

Osigurana lica u užem smislu su lica koja su bila osiguranic i prve, druge i treće podgrupe. Ona ostvaruju pravo iz PIO po prestanku radnog odnosa i to: 1. Dok primaju novčanu naknadu za vrijeme čekanja na zaposlenje ili prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju; 2. Privremeno nezaposlena lica koja su prijavljena nadležnoj ustanovi za zapošljavanje FBiH ako je odluka o prestanku njihovog radnog odnosa donesena usljed prestanka (ukidanja) preduzeća, pod uvjetom da su prije prestanka radnog odnosa bili osigurani neprekidno najmanje 10 mjeseci ili sa prekidima 12 u posljednjih 18 mjeseci. Ovo osiguranje traje najviše

1

[email protected]

1 godinu u svakom pojedinom slučaju prestanka radnog odnosa, a najviše 3 godine u toku ukupnog radnog vijeka zaposlenika. Prava iz PIO osigurava ju se svakom građaninu u slučaju gubitka radne sposobnosti, a pravo na porodičnu penziju članovima njegove porodice u slučaju smrti, ako je gubitak radne sposobnosti odnosno smrt posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti nastale za vrijeme rada, volonterskog rada, praktičnog rada tokom školovanja, prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije, obavljanja javnih radova, učešća na organiziranim sportskim takmičenjimaizdržavanja kazne zatvora itd. Državljani FBiH koji nisu obuhvaćeni obaveznim PIO mogu sebi i članovima svoje porodice dobrovoljnim osiguranjem osigurati prava iz PIO. To se odnosi i na državljane FBiH zaposlene u državi sa kojom nije zaključen međunarodni ugovor. Dobrovoljno se može osigurati lice koje je navršilo 15 godina života i koje ima opću zdravstvenu sposobnost. Lica koja se nalaze na redovnom školovanju ili odsluženju vojnog roka se ne mogu osigurati dobrovoljnim osiguranjem. Lica koja su se dobrovoljno osigurala, kao i lica kojima je prestalo svojstvo osiguranika, ne mogu ostvariti pravo po osnovu promijenjene radne sposobnosti.

Nosioci penizjskog i invalidskog socijalnog osiguranja su dosad bili Fond PIO i Fond MIO (mirovinsko-invalidsko osiguranje iz Mostara).

6.2.Prava i obaveze iz pravnog odnosa penzijskog i invalidskog socijalnog osiguranja Osnovna prava iz PIO su: 1. pravo na starosnu penziju – za slučaj starosti; 2. pravo na invalidsku penziju – za slučaj invalidnosti; 3. pravo na porodičnu penziju – za slučaj smrti os iguranika; 4. pravo osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću, tj. inva lida II kategorije.

6.2.1. Pravo na starosnu penziju osiguranik stiče kad navrši 65 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža, ili kad navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine starosti. Temporalni izuzetak postoji do 31.12.2005.godine. Do tada se pravo na starosnu penziju može steći sa: 55-30 (žene) i 60-35 (muškarci).

6.2.2. Pravo na invalidsku penziju imaju osiguranic i kod kojih je utvrđena I kategorija invalidnosti pod uslovima: - ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesiona lnom bolešću, bez obzira na dužinu penzijskog staža; - ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, ako je invalid imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje 1/3 perioda od navršenih 20 godina života do dana nastanka invalidnosti. Osiguranik kod kojeg je utvrđena I kategorija invalidnosti do navršene 30.godine života, stiče pravo na invalidsku penziju ako je invalidnost uzrokovana povredom na radu ili bolešću, pod

1

[email protected]

uslovom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje 1/3 radnog vijeka, ali najmanje 1 godinu osiguranja. Za osiguranike koji su bili na redovnom školovanju i takvim školovanjem stekli viš u ili visoku školsku spremu, radni vijek se računa od 23 (za VŠS), odnosno 25.godine života (za VSS).

6.2.3. Pravo na porodicnu penziju. Članovi porodice stiču pravo na porodičnu penziju ako je umrli osiguranik ispunjavao jedan od slijedeć ih uvjeta: - ispunio uvjete za starosnu penziju; - po osnovu ostvarenog staţa stekao uvjete za invalidsku penziju; - bio korisnik starosne ili invalidske penzije. Pravo na porodičnu penziju mogu ostvariti bračni drug i djeca (roĎena, usvojena, izdrţavana). Ako je smrt nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti, članovi proodice osiguranika stiču pravo na porodičnu penziju bez obzira na dužinu penzijskog staža osiguranika. Udovica stiče pravo na porodičnu penziju ako je : - do smrti bračnog druga navršila 45 godina života; - do smrti bračnog druga ili u roku od 1 godine od dana smrti bračnog druga postala potpuno nesposobna za privređivanje; - nakon smrti bračnog druga ostalo 1 ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a udovica vrši roditeljske dužnosti prema djeci. Ako tokom trajanja prava po tom osnovu udovica navrši 45 godina ţivota, pravo zadrţava trajno, ako postane nesposobna za privrđivanje, pravo na penziju zadžţava dok traje ta nesposobnost. Ista prava ima i udovac, s tim što je umjesto 45 starosna granica 60 godina. Udovica ima pravo na penziju i kad je dijete osiguranika rođeno 300 dana nakon njegove smrti, s tim što joj ovo pravo pripada od dana smrti osiguranika. Dijete stiče pravo na porodičnu penziju od smrti osiguranika i može to pravo koristiti do navršenih 15 godina života ili do završetka redovnog školovanja, a najkasnije do 26.godine života. Redovnim školovanjem ne smatra se ako dijete nastavi školovanje u školi istog ranga kao ona koju je već završilo. Ako dijete u međuvremenu postane potpuno nesposobn o za samostalan život i rad, ima pravo na porodičnu penziju za sve vrijeme dok traje takva nesposobnost. Dijete koje je prije smrti osiguranika bilo potpuno i trajno nesposobno za samostalan život i rad, stiče pravo na porodičnu penziju ako ga je osiguranik izdržavao do svoje smrti. Članovi porodice korisnika starosne ili invalidske penzije stiču pravo na porodičnu penziju kao i članovi proodice osiguranika.

1

[email protected]

6.2.4. Pravo invalida II kategorije invalidnosti . Osiguranik kod kojeg je utvrđena II kategorija invalidnosti ima pravo na: - raspored na drugo odgovarajuće radno mjesto; - odgovarajuće zaposlenje; - prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju (ako je navršio 55 godina života); - naknadu plaće od dana nastanka invalidnosti do dana raspoređivanja ili zapošljavanja na drugom radnom mjestu, odnosno do dana upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju; - naknadu plaće od dana završetka prekvalifikacije (dokvalifikacije) do raspoređivanja na drugo radno mjesto; - naknadu zbog manje plaće na drugom odgovarajućem poslu. Sva navedena prava osiguranik ostvaruje kod poslodavca.

6.2.5. Pravo na novčanu naknadu za fizičku omesposobljenost . Zakonodavac je predvidio da fizička onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio povredu ili značajjnu onesposobljenost organa ili dijela tijela što pogoršava prirodnu aktivnost organizma i zahtjeva i veći napor za zadovoljavanje životnih potreba ,bez obzira da li je na taj način prouzrokovana invalidnost ili ne . Fizička onesposobljenost kod osiguranika predstavlja osnovu za sticanje prava na naknadu za fizičku onesposobljenost . Fizička onesposobljenost je samostalan osigurani rizik invalidnosti . Pravo na naknadu zbog fizičke onesposobljenosti je samostalno sa nastankom kao takvo , ono ne ovisi od povezanosti sa nastankom invalidnosti . Ono je samo uslovljeno a) da je posljedica onesposobljenosti najmanje 30% i (b) da je posljedica povreda na radu ili bolest uzrokovana na radu .

6.3, Objekti, odnosno socijalne prestacije iz pravnih odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja Objekti pravnih odnosa iz PIO su davanje u novcu kod penzijskog osiguranja za slučaj starosti i smrti, te kod invalidskog osiguranja davanje u novcu i pravo na osposobljavanje za rad i zapošljavanje.

1

[email protected]

7. ZAJAMCENA I NAJNIŽA PENZIJA Pravo na zajamčenu i najnižu penziju je supsidijarno jer se priznaje samo uz pravo na starosnu, invalidsku ili porodičnu penziju. Pravo na zajamčenu penziju prizna je se osiguranicima koji su ostvarili pravo na tzv. punu penziju (starosnu penziju i invalidsku penziju po osnovi povrede na radu ili profesionalne bolesti). Visina zajamčene penzije ne može biti ispod 80% prosječne penzije isplaćene u decembru prethodne godine, usklađene za procenat porasta penzije u godini u kojoj se isplaćuje zajamčena penzija. Pravo na najnižu penziju imaju osiguranici koji imaju pravo na zajamčenu penziju, kao i korisnici porodičnih penzija ovih osiguranika. Visina najniže penzije ne može biti ispod 60% prosječne penzije isplaćene u decembru prethodne godine, usklađene za procenat porasta penzije u godini u kojoj se isplaćuje najniža penzija.

8. POSEBNI USLOVI ZA STICANJE I OSTVARIVANJE PRAVA IZ PIO Da bi osigurano lice ostvarilo određena prava i treba : (1) da je nastupio određeni rizik , (2) da ispunjava sve za to prpisane posebne uslove . Pored općih uslova za ostvarivanje prava po osnovu rizika starosti i invalidnosti i smrti , potrebno je da osiguranik ispnunjava u pravilu i uslov koji se odnosi na dužinu penzijskog staža , odnosno njegovog djela .

8.1. Penzijski staž Penzijski staž je vrijeme koje se osiguraniku priznaje u postupku osiguravanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja . Penzijski staž u smislu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju , na osnovu kojeg se stiču i ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obuhvata : 1. Vrijeme provedeno u osiguranju od dana stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju , koje se računa u staž osiguranja po odredbama ovog zakona i poseban staž u smislu ovog zakona . 2. Vrijeme navršeno do stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju koje se računa u penzijski staž po propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog Zakona , ako ovim zakonom nije drugačije određeno . U postupku ostvarivanja prava iz PIO koja pripadaju na osnovu penzijskog staža, u staž osiguranja uračunava se samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos.

1

[email protected]

Penzijski staž se dije li na staž osiguranja i poseban staž. Staž osiguranika dijeli se na staž osiguranja u efektivnom trajanju i na staž osiguranja sa uvećanim trajanjem.

8.1.1. Staž osiguranja sa efektivnim trajanjem.

U ovaj staž se računa vrijeme koje je osiguranik proveo u radnom odnosu po osnovu kojeg je bio obavezno osiguran na PIO, dakle uračunava se: - Svo vrijeme koje je osiguranik proveo u radnom odnosu sa punim radnim vremenom; - Vrijeme koje je proveo u radnom odnosu sa nepunim radnim vremenom, koje se obračunava na puno radno vrijeme u skladu sa propisima o radnim odnosima; - Periodi provedeni izvan rada tokom trajanja radnog odnosa, kao što su: odsustvo bez naknade plaće do 30 dana u kalendarskoj godini, vrijeme suspenzije do 30 dana, vrijeme u pritvoru ili zatvoru do 30 dana; - Vrijeme čekanja za prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, kao i vrijeme čekanja na odgovarajuće zaposlenje dok prima naknadu za plaću (za invalide II kategorije); - Vrijeme za koje je osiguranik bio prijavljen na dobrovoljno osiguranje i za koje je uplaćen doprinos.

8.1.2. Staž osiguranja sa uvećanim trajanjem. Zaposlenicima se staž osiguranja može uvećati po 2kriterija i to: 1. Zbog obavljanja poslova koji su posebno teški i štetni po zdravlje; 2. Zbog toga što je vijek obavljanja određene profesionalne djelatnost ograničen navršavanjem određenih godina života. Da bi se staž uvećao po prvom kriteriju, neophodno je da budu kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi: - da na radnom mjestu postoje znatniji štetni uticaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika, mada su primijenjene sve mjere zaštite na radu; - da se poslovi obavljaju neposredno pored izvora štetnih uticaja neprekidno u toku rada; - da poslove obavlja isti radnik tokom punog radnog vremena, uzimajuć i u obzir i radno vrijeme kraće od 40 sati sedmično, koje se izjednačava sa punim radnim vremenom u skladu sa propisima i općim aktima poslodavca. U radna mjesta po prvom kriteriju spadaju npr. livci, duhači stakla, rudari, piloti itd. Kad je u pitanju drugi kriterij, u takve poslove spadaju posebno poslovi u umjetničkoj djelatnosti (poslovi baletskih igrača, operskih pjevača i sl). Radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa povećanim trajanjem i stepen uvećanja utvrđuje Vlada FBiH na prijedlog: FMO za vojne os iguranike, FMUP -a za zaposlenike FMUP-a i ministra pravde za zaposlenike u sudskoj policiji i KP ustanovama.

1

[email protected]

Ostatak utvrđuje nosilac osiguranja. Zakonom je predviđena obavezna revizija radnih mjesta na kojima se staž računa sa povećanim trajanjem. Revizija se obavlja najkasnije u roku od 5 godina od dana utvrđivanja tih radnih mjesta.

8.1.3.Poseban staž. U poseban staž kao staž u dvostrukom trajanju računa se periodu koji su lica provela u učešću u pripremama za odbranu BiH i učešću u odbrani BiH kao pripadnici Armije, HVO i organa MUP-a. Priznavanje posebnog staža odnosi se na period od 30.04.1991.- 22.12.1995.godine, tj. od početka rata u RH, do prestanka ratnog stanja u BiH. Licima koja su pravosnaţno osuđena zbog ratnog zločina ne može se priznati poseban staž.

8.1.4.Dokup staža Za razliku od penzijskog – invalidskog sistema u FBiH , u penz.inv. sistemu RS-a predviđen je institut dokupa staža . Dokup staža može izvršiti bilo poslodavac , bilo sam osiguranik pod uslovom da je soiguranik navršio godine života propisane za sticanje prava na starosnu penziju , ali ne ispunjava uslove penzijskog staža . U takvim slučajevima se može dokupiti staž do ispunjenja uslova za sticanje prava na penziju , ali najviše tri godine . U fbih postoji ovaj institut , jer je u okviru osiguranja za alučaj nezaposlenosti i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba da se penzijsko i invalidsko osiguranje osigurava onim nezaposlenim licima kojima nedostaje tri godine penzijskog staža do sticanja uslova za starosnu penziju , u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju .

8.2. Povreda na radu i profesionalna bolest 8.2.1.

Povreda na radu je svaka povreda osiguranika prouzrokovana

neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili hemijskim djelovanjem, kao i povrede prouzrokovane naglim promjenama položaja tijela , iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, pod uslovom da je takva povreda uzročno povezana sa vršenjem poslova svog radnog mjesta. Povredom na radu se smatra i: - povreda koja je na opisani način pretrpljena na redovnom putu od stana do mjesta rada ili obrnuto, na putu preduzetom radi izvršavanja poslova i na putu preduzetom radi stupanja na rad; - bolest osiguranika koja je nastala neposredno i kao isključivo posljedica nekog nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta ili u vezi sa njima; - povreda koju je pretrpio osiguranik prilikom obavljanja poslova u vrjieme koje se na osnovu zakona o PIO priznaje kao poseban staž;

1

[email protected]

- povreda pretrpljena na sportskim takmičenjima koja je organizirao nadležni organ.

8.2.2. Profesionalna bolest. Profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju, utvrđuju nosioc i osiguranja, po prethodno pribavljenom mišljenju odgovarajućih stručnih i naučnih organizacija i uz saglasnost Federalnog ministarstva za socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice.

9.OSNOVICA ZA ODREĐIVANJE PENZIJA I NACIN ODREĐIVANJA VISINE PENZIJE Visina starosne penzije zavisi od 2 bitna elementa: penzijskoj osnovici i postotku kojim se određuje penzija zavisno od dužine penzijskog staža.

9.1.Penzijski osnov, odnosno osnovica za određivanje starosne penzije. Penzijska osnovica je mjesečni prosjek plaća koje je osiguranik ostvario svojim radom u bilo kojih uzastopnih 15 godina koje su za osiguranika najpovoljnije , počev od 01.01.1966. Ako nema tih podataka, uzima ju se podaci od 01.01.1970. Ovako uzete plaće se valoriziraju prema kretanju plaća zaposlenih na teritoriji FBiH, a sa ciljem njihovog dovođenja na realnu vrijednost u trenutku ostvarivanja prava na penziju. Koeficijente valorizacije godišnje utvrđuje nosilac PIO na osnovu statističkih podataka. Za godine za koje se ne raspolaže podacima o plaći, kao plaća se uzima iznos prosječne plaće u FBiH. Taj iznos se koriguje u skladu s tim koliko je plaća konkretnog osiguranika, u godinama za koje se raspolaže podacima , manja, odnosno veća od prosječne. Za utvrđivanje penzijskog osnova osiguranika koji sami plaćaju doprinose, uzimaju se osnovice koje služe za obračunavanje doprinosa za PIO.

9.2. Valorizacija plaća , odnosno penzijskog staža Valorizacija plaća vrši se prema nivou plaća iz godine koja prethodi godini osiguranja iz koje su plaće uračunate u penzijski osnov . tj. znači da se penzijska osnovica utvrđuje na osnovu prosjeka plaća osiguranika ostvarenih u posljednjih 15 godina , prije osiguranog rizika . Ukupan zbir valoriziranih i nevaloriziranih plaća dijeli se sa 15, i tako dobijeni iznos predstavlja penzijsku osnovicu . od 2005 do 2015.god. postepeno se povećava razdoblje za utvrđivanje penzijske osnovice – sa 17 na 40 godina . valorizirane koeficiente utvrđuje nosilac penzijskog i invalidskog osiguranja na početku svake kalendarske godine na osnovu statističkih podataka o kretanju prosječnih plaća svih zapolsenih u protekloj godini na teritoriji FBiH . Cilj valorizacije plaća je njihovo dovođenje na realniu vrijednost plaća u času ostvarivanja prava na penziju .

1

[email protected]

9.3. Utvrđivanje visine starosne penzije. Visina starosne penzije određuje se u procentu penzijskog osnova, a prema dužini staža. Za 20 godina staža starosna penzija iznosi 45% penzijskog osnova, a za svaku dalju navršenu godinu povećava se za 2% penzijskog osnova , s tim što ne može iznositi više od 85% penzijskog osnova. Maksimalna penzija sa svim dodacima ne može biti viša od dvostruke prosječne plaće usklađene sa procentom porasta penzije u godini u kojoj se starosna penzija određuje.

9.4. Osnovica za određivanje invalidskih penzija i utvrđivanje invalidskih penzija. Penzijski osnov za invalidsku penziju se po pravilu utvrđuje na isti način kao i za starosnu. Ako se invalidska penzija stiče sa stažom kraćim od 15 godina , penzijski osnov se utvrđuje na osnovu prosječne plaće ostvarene za vrijeme ukupnog trajanja osiguranja, ne uzimajuć i u obzir godinu u kojoj se ostvaruje pravo na penziju. Izuzetak je situacija u kojoj se samo upravo ta godina može uzeti u obzir. Ako je rizik invalidnosti nastupio kao posljedica nesreće na poslu ili profesionalne bolesti, visina penzije je 85% od penzijskog osnova. U suprotnom (tj.nesreća ili bolest van posla), visina penzije zavis i od dužine penzijskog staža, a u svakom slučaju ne može biti manja od visine starosne penzije za isti penzijski staž, niti veća od 85% penzijskog osnova.

9.5. Određivanje porodične penzije. Osnovica za porodičnu penziju je penzija koju je uživao umrli osiguranik, odnosno koja bi mu pripadala u trenutku smrti (starosna ili inva lidska). Porodična penzija se određuje u zavisnosti od broja članova porodice. Za jednog člana je 70% penzijskog osnova i povećava se po 10% za svakog narednog člana porodice, s tim što ne može biti veća od 100% penzijskog osnova. Ako pravo na porodičnu penziju imaju razvedeni bračni drug i bračni drug iz novog braka osiguranika istovremeno, određuje se jedna porodična penzija uvisini koja pripada jednom članu porodice, pa se ta penzija dijeli na jednake dijelove. Ako nekom od korisnika prestane pravo na penziju ili mu isplata bude obustavljena, preostalim korisnicima se određuje novi iznos porodične penzije.

10. Osnovica za novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost i utvrđivanje njene visine Osnovica za utvrđivanje visine naknade za fizičku onesposobljenost je najniži iznos penzije , odnosno najniža penzija . Najniži iznos penzije ne može biti manji od 60% od proječne penzije isplaćene u decembru prethodne godine , usklađene sa procentom porasta penzija u godini u kojoj se isplaćuje najniži iznos penzije . Osiguranik ima pravo na novčanu naknadu

1

[email protected]

od momenta nastupanja fizičke onesposobljenosti ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od 6 mjeseci od dana nastupanja fizičke onesposobljenosti .

11 . USKLAĐIVANJE PENZIJA Uređivanje usklađivanja penzije polazi od slijedećih principa : - da je usklađivanje penzija tokom godine obavezno; - da se vrši prema rastu prosječnih plaća na teritoriji FBiH; - da se vrši u skladu sa raspoloţivim sredstvima nosioca PIO. Usklađivanje se dijeli na tekuće i konačno usklađivanje penzija. Tekuće se vrši tokom kalendarske godine. Predviđena je obaveza ispitivanja mogućnosti usklađivanja penzija svaka 3 mjeseca, a kad se steknu uvjeti penzija se obavezno usklađuje. Konacno usklađivanje penzija vrši se početkom svake godine za prethodnu godinu, istovremeno sa usvajanjem godišnjeg obračuna nosioca osiguranja za tu godinu. Razlike između konačnog usklađivanja penzije i penzije isplaćene u prethodnoj godini is plaćuju se retroaktivno za cijelu prethodnu godinu.

12. KORIŠTENJE I PRESTANAK PRAVA IZ PIO Korištenje prava. Penzija se uživaocu isplaćuje od dana ispunjavanja propisanih uslova , ako je zahtjev podnesen u roku od 6 mjeseci od dana ispunjenja uslova. Ako je zahtjev podnesen nakon tog roka, penzija se isplaćuje za 6 mjeseci unazad. Osiguraniku koji se u trenutku podnošenja zahtjeva nalazi u radnom odnosu ili obavlja drugu djelatnost po osnovu koje je osiguran, penzija se isplaćuje od prvog dana po prestanku radnog odnosa, tj. prestanku osiguranja. Prava po osnovu invalidnosti pripadaju od dana nastupa rizika. Kao taj dan se na jčešće uzima dan utvđivanja invalidnosti od strane stručnog organa (komisije). Prava se mogu priznati unatrag, ali najviše 6 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva. Stranom državljaninu koji se iseli na stalni boravak u inostranstvo, kao i drţavljanima FBiH u inostranstvu, Penzije se isplaćuju pod uslovom da postoji međunarodni ugovor.

12.2. Ograničavanje, obustavljanje i prestanak prava . Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnošću koji je stekao pravo na odgovarajuće zaposlenje, gubi pravo na novčanu naknadu ako bez opravdanog razloga: - stupi na, ili prekine već započetu prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju; - odbije da radi na odgovarajućem radnom mjestu.

1

[email protected]

Korisniku penzije koji nije navršio 40 godina staža i 65 godina života, pa zasnuje radni odnos ili počne obavljati samostalnu profesiona lnu djelatnost, obustavlja se isplata penzije za vrijeme rada, a najduže do 40 godina staža, odnosno 65 godina života. Obavljanje samostalne umjetničke djelatnosti ne utiče na isplatu penzije. U slučaju izdržavanja kazne dugotrajnog zatvora zbog krivičnih djela protiv ustavnog poretka, KD protiv čovječnosti i međunarodnog prava, č lanovima porodice osuđenika isplaćuje se penzija do visine porodične penzije koja im pripada po Zakonu o PIO.

1.2.3. Prestanak prava iz PIO nastupa smrću korisnika, a prije toga samo ako se u odgovarajućem postupku naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za sticanje tih prava. Udovica mldđa od 45, odnosno udovac mlađi od 60 godina gube pravo na porodičnu penziju stupanjem u novi brak, osim ako je pravo stečeno ili zadržano zbog potpune nesposobnosti za privređivanje. Ponovno uspostavljanje prava na raniju porodičnu penziju udovac, odnosno udovica (po prestanku novog braka) mogu ostvariti ako ispune slijedeće uvjete: 1. da po bračnom drugu iz novog braka nisu stekli pravo na porodičnu penziju; 2. da u trenutku prestanka novog braka, ima ju iz prvog braka djecu sa pravom na porodičnu penziju; 3. da se ispune uvjeti pod kojima , s obzirom na godine ţivota, ima ju pravo na porodičnu penziju Isplata porodične penzije obustavlja se djetetu dok se nalazi na odsluženju vojnog roka. Ako korisnik stekne pravo na 2 ili više penzija , može koristiti samo jednu i to po vlastitom izboru.

1

[email protected]

CETVRTI DIO SOCIJALNA PRAVA BIVŠIH BORACA,, VOJNIH INVALIDA I DRUGIH ŽRTAVA RATA 1. OPĆA PITANJA I OSNOVNI POJMOVI PRAVA BIVŠIH BORACA I DRUGIH ŽRTAVA RATA 1.1.

Pojam žrtve rata u međunarodnom, a ni u unutrašnjem pravu nije

tačno određen. Iz ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata može se uočiti koje se grupacije smatraju žrtvama rata, ali se time “lista” žrtava rata ne zaokružuje. Prema haškim konferencijama o zakonodavstvu bivš ih boraca i drugih žrtava rata održanim 1958. i 1966.godine, te stavovima Svjetske organizacije bivš ih boraca, pod pojmom žrtava rata se podrazumijevaju: - bivš i borci; - učesnici pokreta otpora; - ratni zarobljenici; - ratni i mirnodopski vojni invalidi; - deportovana lica; - ratne i mirnodopske vojne udovice i siročad; - druga lica određena nacionalnim zakonodavstvom. SFRJ je svoju disoluciju dočekala sa zaokruženim sistemom socijalne zaštite bivših boraca, invalida i njihovih porodica. Posebno su razmatrane vojne i civilne žrtve rata. U vojne žrtve uvrštavani su: bivš i borci, ratni i mirnodopski vojni invalidi, č lanovi porodica poginulih, umrlih ili nestalih boraca, članovi porodica RVI nakon njihove smrti, te članovi uže porodice vojnih lica poginulih i umrlih pod zakonom predviđenim okolnostima u miru. Među civilnim žrtvama rata posebnu kategoriju čine žrtve fašističkog terora. BiH je u aprilu 1992.godine donijela akt o preuzimanju zakona bivše SFRJ koji će se primjenjivati u BiH. Iz oblasti boračke i invalidske zaštite preuzeto je ukupno 5 zakona 1. Drugu grupu čine propis i doneseni tokom rata, a koji su i dalje na snazi ako nisu ukinuti naknadnim propisima iste pravne snage.

1

[email protected]

1.2.

Izvori socijalnog prava boraca i članova njihovih porodica.

Zakonom o pravima boraca i članova njihovih porodica uređena su osnovna i druga prava, uslovi i postupak za ostvarivanje prava boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica. Iz zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica proizilazi da su sistemom branilačko – invalidske zaštite obuhvaćene sljedeće kategorije lica : 1. Vojni invalidi. 2. Članovi porodica vojnih invalida , 3. Članovi porodica šehida . 4. Članovi porodica poginulih , umrlih i nestalih branilaca . 5. Članovi porodica demobiliziranih boraca , 6. Lica zašlužna u odbrambeno – oslobodilačkom ratu .

2. NASTANAK PRAVNIH ODNOSA SOCIJALNOG PRAVA RATNIH VOJNIH INVALIDA Kao i u ostalim socijalnopravnim odnosima, nastanak pretpostavlja ispunjavanje 3 opća uslova : pravni osnov, nastupanje zaštićenog socija lnog slučaja (rizika) i zahtjev, odnosno izjava lica.

2.1. Postojanje pravnog osnova socijalnog prava RVI. Ratnim vojnim inva lidima i uţivaocima inva lidskih prava smatraju se lica: 1. Koja su kao vojna lica VF BiH, odnosno Armije i HVO ili pripadnici MUP-a učestvovali u odbrani domovine, pa do 22.04.1996.godine zadobili ranu, povredu ili bolest, usljed čega je nastupilo oštećenje organizma za najmanje 20%. 1 Zakoni o pravima: nosilaca Partizanske spom enice, Ordena narodnog heroja, učesnika španskog građanskog rata, Zakon o obilježavanju i održavanju grobalja i grobova pripadnika savezničkih arm ija i drugih stranih arm ija na teritoriji Jugoslavije, te Zakon o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca. 2. Koja naknadno steknu uslove za priznavanje svojstva RVI ako su prethodno proglašeni mirnodopskim vojnim invalidima. Uovom slučaju invaliditet se utvrđuje prema ukupnom oštećenju organizma po oba osnova.

1

[email protected]

Mirnodopski vojni invalidi su vojna lica (lica na SVR, pitomc i vojne škole ili učesnic i vojne vjeţbe) koja su nakon 22.04.1996. bez svoje krivice: - ranjeni, povrijeđeni ili ozlijeđeni, pa je usljed toga došlo do tjelesnog oštećenja za najmanje 20%; - zadobili oštećenje organizma najmanje za 60% usljed bolesti ili pogoršanja bolesti.

2.2.

Nastupanje socijalnog slučaja.

Vojni invalidi se razvrstavaju u 10 grupa prema stepenu oštećenja organizma. Prvu grupu čine invalidi sa 100% invalidnosti kojima je potrebna tuđa njega i pomoć, a od 2. do 10.grupe invalidi sa 100% do 20% inva lidnosti (tj. svaka naredna grupa po 10% manje). Nadležni federalni organ uprave za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata donos i propis o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta prema stepenu oštećenja organizma i drugim uvjetima i kriterijima za utvrđivanje vojnog invaliditeta i ortopedskog dodatka.

Prestanak prava nastupa u slijedećim s lučajevima: 1. U slučaju smrti uživaoca, kao i u slučajevima kad se ne mogu ni ostvarivati (služba u neprijateljskoj vojsci, samoranjavanje ili samopovređivanje, te osuđivanost za određena krivična djela); 2. Pravo na porodičnu invalidninu i ostala prava prestaju bračnom drugu i djeci njihovim stupanjem u brak, osim djece mlađe od 15 godina ili djece na redovnom školovanju do 25 godina. Ova prava na osnovu odluke organa starateljstva prestaju i bračnom drugu koji ne vrši roditeljsku dužnost prema djeci sa kojom koristi porodičnu invalidninu. Lice kome su amnestijom ili pomilovanjem ukinute pravne posljedice osude po kojoj nije mogao ostvariti prava ili su mu prava prestala, može ta prava ostvariti najkasnije prvog dana narednog mjeseca po donošenju akta o amnestiji ili pomilovanju.

Zahtjev, odnosno izjava pogođenog lica zaštićenim slučajem, kao uslov nastanka pravnih odnosa. Bitno je razlikovati postupak za ostvarivanje prava i postupak za utvrđivanje invaliditeta, jer se ova 2 postupka ne mogu poistovjećivati. Do poistovjećivanja može doć i u slučaju utvrđivanja invaliditeta, jer se osnovano pretpostavlja da lice koje je podnijelo zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje invaliditeta, istovremeno podnosi i zahtjev za ostvarivanje prava po propisima o vojnim invalidima. Ispravno se razlikuje da te izjave, mada su date istovremeno odnosno jednom zahtjevu, treba razlikovati. Razlog tome je što ima prava koja ratni vojni inva lid ostvaruje već samim podnošenjem zahtjeva.

1

[email protected]

3.ELEMENTI PRAVNIH ODNOSA IZ SOCIJALNOG PRAVA VOJNIH INVALIDA 3.1. Subjekti pravnih odnosa socijalnih prava vojnih invalida Subjekti pravnih odnosa su zaštićena lica i organ uprave nadležan za poslove iz oblasti socijalnog prava RVI. Zaštićena lica su: RVI, te članovi porodica poginulih, umrlih i nestalih boraca i pripadnika MUP-a. Pod članom porodice podrazumijeva se bračni drug, djeca (rođena, usvojena, izdržavana), rodite lji koji izdržava li ili bili izdržavani od strane poginulog odnosno RVI posljednjih 5 godina prije smrti, te dedo i nana po ocu i majci. Prava ne mogu ostvariti lica: koja su bila u sastavu neprijateljske vojske, lica koja su se sama ranila ili povrijedila, te lica pravosnažno osuđena zbog izvršenja krivičnih djela protiv ustavnog poretka, čovječnosti i međunarodnog prava i protiv oružanih snaga FBiH, kao ni članovi njihovih porodica. Organi uprave nadležni za poslove iz oblasti socijalnog prava RVI, kao drugi subjekt odnosa, su nadležna općinska služba i kantonalni organ uprave, te nosilac osiguranja. Obzirom na zajedničku ustavnu nadležnost FBiH i kantona u ovoj oblasti, kantoni provode federalnu politiku i zakone iz ove oblasti, te istovremeno utvrđuju i vlastitu politiku.

3.2. Prava i obaveze iz pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida Osnovna prava vojnog invalida su: lična inva lidnina, dodatak na njegu i pomoć od strane drugog lica, ortopedski dodatak, zdravstvena zaštita i novčana naknada u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, te naknada za ishranu i smještaj u vrijeme boravka u drugom mjestu.

3.2.1. Lična invalidnina pripada vojnim invalidima prema grupi invalidnosti, bez obzira na imovno stanje ili prihod ostvaren po bilo kojem drugom osnovu. Određuje se u mjesečnim iznosima. Osnov je prosječna plaća u FBiH ostvarena u prethodnoj godini, koja se za I grupu inva lida povećava za 52%. Iznos invalidnine za ostale grupe određuje se u procentu invalidnine I za I grupu i kreće se od 72,47% za II grupu, pa do 2,94% za X grupu. Odredbe u prijedlogu novog Zakona su nešto drugačije, jer je osnovica za sve grupe prosječna plaća iz decembra prethodne godine, a visina invalidnine se utvrđuje od 160% osnovice za I grupu, do 10% za X grupu RVI.

1

[email protected]

3.2.2. Dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica. Ovo pravo pripada vojnim invalidima od I do IV grupe, po različitim zakonskim osnovama. Vojni invalidi od II do IV grupe ovo pravo imaju ako je kod njih došlo do oštećenja organizma nezavisno od vojnog invaliditeta, koje je za jedno sa vojnim inva liditetom jednako oštećenju organizma vojnog invalida I grupe. U ranijem zakonskom rješenju radi ostvarivanja ovog prava vojni invalidi su bili razvrstani u 3 stepena, od čega je zavisila visina dodatka. Nova zakonska rješenja predviđaju da je osnovica prosječna plaća u FBiH iz prethodne godine i da postoje samo 2 stepena (invalidi I grupe i invalidi II-IV grupe). Za prvi stepen dodatak je 160% od osnovice, a za drugi 100% od osnovice. Ako je korisnik dodatka smješten u zdravstvenu ustanovu u kojoj s u mu obezbijeđeni potrebna njega i pomoć , taj dodatak mu ne pripada za vrijeme preko 3 mjeseca

3.2.3. Ortopedski dodatak . Pravo na ortopedski dodatak imaju vojni invalidi čija teža oštećenja organizma su neposredno posljedica rata, odnosno zadobijene rane, povrede, ozljede ili bolesti čija posljedica je amputacija ili teško oštećenje ekstremiteta, ili potpuni gubitak vida na oba oka. Prema težini, vrsti i uzroku, navedena oštećenja organizma dijele se na 4 stepena, od čega zavis i ivisina ortopedskog dodatka. Kao osnovica za određivanje iznosa ortopedskog dodatka po novim zakonskim rješenjima služi prosječna plaća u FBiH iz decembra prethodne godine. Prethodno zakonsko rješenje je za osnovicu uzimalo invalidninu prve grupe RVI.

3.3.

Zdravstvena zaštita i novčana naknada u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite.

Ovo pravo ostvaruju vojni inva lidi, korisnic i porodične invalidnine, djeca invalida od I do VII grupe, bračni drug vojnog invalida I i II grupe , te bračni drug inva lida III i IV grupe kome je priznato pravo na dodatak za tužu njegu i pomoć, a ako to pravo ne ostvaruju po drugom osnovu. Po pravilu navedena lica imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i novčane naknade u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite kao i drugi osiguranici. RVI i članovi porodica poginulih, umrlih i nestalih boraca ne učestvuju u troškovima zdravstvene zaštite, osim za korištenje lijekova i neobavezne imunizacije.

Naknada za ishranu i smještaj u vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu. Ovo pravo imaju vojni invalidi i korisnic i porodičnih invalidnina kad su od nadležnog organa upućeni ili pozvani u drugo mjesto radi pregleda pred ljekarskom komisijom. RVI koji

1

[email protected]

prima dodatak za tuđu njegu i pomoć ima pravo i na naknadu za ishranu i smještaj lica koje mu pruža pomoć. Ovo pravo imaju i djeca korisnika porodičnih invalidnina do navršene 15.godine ako putuju u drugo mjesto zbog toga što ih je nadležni organ uputio odnosno pozvao radi ostvarivanja zakonom predviđenih prava.

4. Osnovna prava člana porodice poginulog borca Ta prava su: porodična invalidnina, uvećana porodična invalidnina, zdravstvena zaštita i novčana naknada u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, te naknada za ishranu i smještaj u vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu.

4.1.

Porodična invalidnina.

Pravo na porodičnu invalidninu imaju članovi uže porodice poginulog, RVI od I do VII grupe nakon njegove smrti i članovi porodice lica koje je poginulo ili umrlo od posljedica rane, a podslijedeć im uslovima : 1. Udovica sa 54 godine, udovac sa 60 godina života, ili ranije ako su nesposobni za privređivanje; 2. Djeca, usvojenici i pastorčad do 15-te godine života ili do kraja redovnog školovanja, a na jkasnije do navršene 26.godine života, kao i djeca nesposobna za privređivanje; 3. Djeca, usvojenic i i pastorčad za vrijeme vanrednog školovanja na prvoj godini više ili visoke škole, pod uslovom da je dijete na prvoj godini studija upisano u godini u kojoj je završilo srednju školu i daje nezaposleno. 4. Roditelji, očuh, maćeha, usvojilac koji su izdržava li ili bili izdržavani od strane poginulog, umrlog ili nestalog, odnosno starali se o RVI 5 godina prije smrti. Oni imaju pravo na porodičnu penziju i ako su članovi uže porodice ostvarili isto to pravo. Očuh, maćeha ili usvojilac koji ispunjavaju ove us love ima ju preče pravo od roditelja koji nije izvršavao rodite ljsku duţnost prema RVI. Poseban slučaj je kad je bračni drug RVI u vrijeme smrti bio korisnik dodatka na njegu i pomoć od strane drugog lica. On ima pravo na porodičnu invalidninu ako je sa RVI ţivio u bračnoj zajednici i zajedničkom domaćinstvu pos ljednjih 5 godina prije njegove smrti. Osnov za određivanje vis ine porodične penzije je invalidnina vojnog invalida I grupe. Porodična invalidnina za jednog korisnika iznosi 6,51% mjesečno od osnova.

4.2.

Uvećana porodična invalidnina.

Pravo na uvećanu porodičnu invalidninu imaju roditelji poginulog borca koji više nemaju djece, te roditelji poginulog borca čije je još jedno dijete poginulo kao civilna žrtva rata. Porodična invalidnina se uvećava za 50% pod uslovom da ni jedno od te djece nije ostavilo porodi da taj roditelj kasnije nije imao drugo dijete. Ako se porodičnom invalidninom kao sauživaoci koriste oba roditelja , iznos se uvećava za 50%.

1

[email protected]

4.3.

Pomoć u slučaju smrti.

Pravo na jednokratnu pomoć u visini dvomjesečnog iznosa invalidnine umrlog vojnog invalida imaju članovi domaćinstva sa kojima je umrli živio posljednju godinu dana, odnosno lice koje se o umrlom staralo tokom posljednje godine života. Posebno je predviđeno i pravo na naknadu prijevoza posmrtnih ostataka invalida koji je umro van svog prebivališta.

5. Druga prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite Prijedlog Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica predviđa još neka, dopunska prava : pravo na zapošljavanje, na prednost pri zakupu pos lovnih prostora, na školovanje, na prilagođavanje prilaza zgradi, na zdravstvenu zaštitu, na stan, na carinske i poreske olakšice.

6.(druga prava ) Naknada štete nastale tokom ostvarivanja prava iz boračko-invalidske zaštite Lice koje je primilo novčani iznos na koje nije ima lo pravo, duţno je da primljeni iznos vrati u slijedećim slučajevima: 1. Ako je ostvarilo novčana primanja koja mu ne pripadaju ili u iznosu većem nego što mu pripada, a na osnovu netačnih podataka za koje je znalo ili moralo znati da su netačni, ili na drugi pritivpravan način; 2. Ako je ostvarilo novčana primanja jer nije prijavilo nastale promjene koje utiču na gubitak prava, prestanak ili na obim tog prava, a znalo je ili moralo znati za te promjene; 3. Ako je primilo iznos veći od iznosa koji mu je određen rješenjem. O obavezi vraćanja donos i se odgovarajuće rješenje u upravnom postupku kojim se utvrđuje da isplaćeno primanje ne pripada ili pripada u manjem obimu. Lice na koje se odnos i konačno rješenje dužno je vratiti novčana primanja najviše za posljednje 3 godine od zadnje isplate na koju nije imalo pravo. Ako je nepravilna isplata posljedica greške organa koji je vodio postupak, nepravilno is plaćena sredstva nadoknadit će taj organ.

Objekat, odnosno socijalne prestacije iz pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida Socijalne prestacije invalidskog osiguranja vojnih invalida karakterizira diferenciranost i svrsishodnost. Predviđene su prestacije u novcu, naturi i uslugama. Samo se tako mogu ostvariti svrha i ciljevi ovog osiguranja jer ono treba vojnim invalidima uz materija lnadavanja osigurati i osposobljavanje za život i rad putem medicinske i profesionalne rehabilitacije.

STICANJE I OSTVARIVANJE PRAVA NA IZUZETNO MATERIJALNO OBEZBJEĐENJE Institut izuzetnog materijalnog obezbjeđenja uspostavljen je Zakonom o izuzetnom materijalnom

1

[email protected]

obezbjeđenju RVI i porodica poginulih boraca (Sl.list RBiH br.17/96). Pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje mogu ostvariti pripadnic i Armije RBiH, MUP -a koji su vršili vojnu dužnost, te poginuli, nestali i invalidni pripadnici drugih formacija koje se su se organizirale u snage otpora agresiji u periodu od 30.04.1991.-15.04.1992.godine. Nakon smrti ili nestanka ovih lica pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje mogu ostvariti: - bračni drug, djeca (bračna, vanbračna, usvojena, pastorčad) i unučad bez roditelja; - braća i sestre koji su u trenutku smrti ili nestanka izdrţavali to lice, a ko to pravo nemaju članovi uže porodice; - razvedeni bračni drug kome je sudskom odlukom utvrđeno pravo na izdrţavanje, pod uslovom da pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje nisu ostvarili članovi uže porodice. - roditelji, u iznosu jedne pros ječne plaće ako ni jedan od roditelja nije u radnom odnosu, ne obavlja samostalnu djelatnost i nije korisnik penzije.

6. Ostvarivanje, korištenje i prestanak prava na izuzetno materijalno obezbjeđenje Izuzetno materijalno obezbjeđenje ostvaruje se u mjesečnom iznosu na osnovu prosječne plaće u FBiH u mjesecu koji prethodi mjesecu u kome je priznato pravo. Za pripadnike Armije, MUP-a i drugih formacija koji su vršeći neposrednu vojnu dužnost zadobili tjelesno oštećenje , bolest ili su poginuli, mjesečni iznos je osnovica puta 2, a za nosioce “Zlatnog ljiljana” i “Srebrnog štita” koji ispunjava ju iste uslove, osnovica puta 3. Na isti način se utvrđuje iznos za članove uže i šire porodice. Ako u jednoj porodic i ima više poginulih, umrlih ili nestalih lica, članovi uţe porodice mogu ostvariti pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje samo po osnovu jednog od tih lica. Za roditelje kod kojih je više djece izgubilo život pod zakonskim okolnostima, iznos materijalnog obezbjeđenja se povećava za jednu prosječnu plaću za svako poginulo dijete.

Pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje prestaje: 1. Smrću korisnika; 2. Stupanjem u brak; 3. Napuštanjem teritorije FBiH duţe od 90 dana, a najduţe godinu dana u slučaju liječenja u inostranstvu odobrenom od strane nadleţnog organa; 4. Prelaskom korisnika na stranu neprijatelja (?) 5. Ako je korisnik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora preko 6 mjeseci, za vrijeme dok je na izdržavanju kazne; 6. Djeci kad navrše 18, odnosno 26 godina ako su na redovnom školovanju. Ako pripadnici Armije i lica koja su sa njima izjednačena, po osnovu ranjavanja ili bolesti istovremeno ispune i us love za priznavanje prava na invalidsku penziju i druga novčana primanja po propisima iz PIO, imaju pravo izbora između penzije i izuzetnog materijalnog obezbjeđenja.

1

[email protected]

10. SOCIJALNO OBEZBJEĐENJE CIVILNIH Ž RTAVA RATA

Izvori prava socijalnog obezbjeđenja civilnih žrtava rata Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata iz oružanih sukoba poslije 30.maja 1990.godine donesen je 1992.godine u vidu Uredbe sa zakonskom snagom koja je kasnije potvrđena od strane Parlamenta RBiH (Sl. list RBiH br.8/92 i 13/94). Ovaj zakon predviđa primjenu prava i postupka iz predratnog Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata. Vlada FBiH je parlamentu podnijela Prijedlog zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom 13.03.1999.godine, čijim stupanjem na snagu prestaju važiti raniji zakoni.

9.1. Pojam civilne žrtve rata Prema zakonskim odredbama (novog zakona), civilna žrtva rata je lice kod koga je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60% usljed: 1. Zlostavljanja, odnosno lišavanja slobode tokom ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti; 2. U vezi sa ratnim dešavanjima (bombardovanje, ulične borbe, eksplozija, za luta li metak i s l); 3. Od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata; 4. U vezi sa diverzantskim odnosno terorističkim akcijama kojima se ugroţava sigurnost i ustavni poredak FBiH. Civilnim žrtvama rata smatraju se i lica koja su poginula, umrla ili nestala pod navedenim okolnostima.

Ostali elementi pravnih odnosa iz socijalnog obezbjeđenja civilnih žrtava rata Drugi subjekat pravnog odnosa je organ uprave određen kantonalnim propisom. Kanton može dio nadležnosti prenijeti na op inske službe za upravu, u skladu sa zakonima o upravi u FBiH.

Prava i obaveze iz pravnih odnosa socijalnog obezbjeđenja civilnih žrtava rata.

1

[email protected]

Po prijedlogu federalnog zakona, civilne žrtve rata imaju slijedeća prava: lična invalidnina; dodatak na njegu i pomoć od strane drugog lica; ortopedski dodatak; porodičnu invalidninu; dodatak na djecu; pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala; osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija , dokvalifikacija); prioritet pri zapošljavanju.

PETI DIO SOCIJALNO OBEZBJEĐENJE NEZAPOSLENIH 1. OPĆA PITANJA IZ OKVIRA SOCIJALNOG OBEZBJEĐENJA NEZAPOSLENIH Socijalno obezbjeđenje nezaposlenih u stvari je obezbjeđenje materijalne i socijalne sigurnosti nezaposlenih lica za vrijeme privremene nezaposlenosti. Za razliku od socijalnog osiguranja, koje omogućava zaštitu srazmjerno doprinosu pojedinca, socijalno obezbjeđenje se zasniva na potrebama građana u slučaju nastupanja određenih rizika. Socijalno obezbjeđenje se može izjednačiti sa socijalnom sigurnošću u užem smislu riječi.

2. PRAVNI IZVORI SOCIJALNOG OBEZBJEĐENJA NEZAPOSLENIH Kako je ranije rečeno, socijalna politika je u zajedničkoj nadležnosti FBiH i kantona. Kantoni su nadležni i za regulisanje i osiguranje javnih službi, u koje u širem smislu spadaju i službe za zapošljavanje. FBiH treba da uredi ovu oblastu putem Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica. Poseban izvor prava iz ove oblasti je Zakon o radu, a od strane nadležnih kantonalnih organa i službi zapošljavanja biće doneseno više podzakonskih općih akata.

3. PRINCIPI SOCIJALNOG OBEZBJEĐENJA NEZAPOSLENIH LICA U teoriji socijalnog prava smatra se da pravo na rad ima 2 oblika ostvarivanja: u obliku prava nazaposlenje i u obliku prava na socijalno obezbjeđenje za slučaj nezaposlenosti. Pravo na socijalnoobezbjeđenje ne svodi se samo na materijalno obezbjeđenje, već obuhvata i niz drugih prava (pravo na profesiona lnu orijentaciju, prekva lifikaciju, stručno osposobljavanje itd).

1

[email protected]

Federalni zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica zasniva se na načelu uzajamnosti i solidarnosti, kao i na načelima socijalne sigurnosti i očuvanja stečenih prava, ravnopravnosti i načela zakonitosti.

4. KRUG LICA OBUHVAĆENIH SOCIJALNIM OBEZBJEĐENJEM ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSTI I NJIHOVA PRAVA Posredovanje u zapošljavanju odnos i se na nezaposlena lica koja traže posao i zaposlena lica koja traže promjenu zaposlenja. Nezaposlenim licem se smatra lice koje nije u radnom odnosu, ne obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, nije vlasnik ili većinski suvlasnik preduzeća, niti je redovan učenik, student ili penzioner, a sposobno je za rad i može se zaposliti po propisima o radu. U Zakonu se izričito navodi da su svi zaposlenici dužni osigurati svoju materijalnu i socijalnu sigurnost za vrijeme nezaposlenosti, prvenstveno osiguranjem za slučaj nezaposlenosti. Osim toga, predviđeno je da socijalna sigurnost nezaposlenih koji nisu bili osigurani za slučaj nezaposlenosti, kao i lica kojima je isteklo to osiguranje, obuhvata pravo na: - novčanu pomoć; - dodatak na djecu; - naknadu putnih i selidbenih troškova; - druga prava u skladu sa propisom kantona. Novčana naknada, zdravstveno osiguranje i PIO se nezaposlenim licima osigurava po propisima kantona. Zdravstveno osiguranje se osigurava i članovima porodica nezaposlenih. PIO se nezaposlenim osigurava najmanje dok traje njihovo pravo na novčanu pomoć.

5.OSVRT NA ISTOVJETNOSTI I RAZLIKE U FORMAMA SOCIJALNE SIGURNOSTI NEZAPOSLENIH U POJEDINIM ZEMLJAMA Obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti zakonom su uvele Belgija , SR Njemačka, Slovenija, Norveška, Austrija , Poljska i Švicarska. Francuska u ovoj materiji ima okvirno zakonodavstvo, a ista se bliže reguliše kolektivnim ugovorima. U Švedskoj i Danskoj os iguranje za slučaj nezaposlenosti se zasniva na principu dobrovoljnosti, a neposredno organiziranje ovog osiguranja prepušteno je sindikatima. Smatra se da u Evropi ne postoje osnovni sistemi osiguranja za slučaj nezaposlenosti bez doprinosa.

1

[email protected]

5.1.

Organizacione forme. Postoje 3 osnovna modela:

- model samoupravljanja – nosioci soc ija lnog os iguranja su neovis ni od drţave (Belgija, Holandija, Njemačka, Francuska); - organizacija osiguranja pod neposrednom upravom države (V.Britanija, Norveška); - mješoviti model (Austrija, Poljska, Švicarska).

5.2. Zaštićene osobe. U jednom broju država se osiguranjem obuhvataju svi radnic i iz javnog i privatnog sektora (Norveška, Švicarska, V.Britanija), druge države ovo osiguranje predviđaju samo za privatni sektor (Italija, Španija), a treću grupu čine zemlje koje se drže samo minimuma iz Konvencije MOR-a br.168 koji se svodi na 85% radnika (Belgija, Njemačka, Britanija , Španija, Austrija).

5.3. Davanja u slučaju nezaposlenosti i njihove vremenske ograničenosti. Davanja u slučaju nedobrovoljnog gubitka zaposlenja predviđena su u svim zemljama u vidu naknade plaće. Isplata se vrši nezaposlenim koji su neko vrijeme bili članovi neke rizične zajednice i za koje je uplaćen minimalni iznos doprinosa. Minimalni rok uplate, kao i vremenski period davanja različiti su od jedne do druge drţave. Po Konvenciji MOR-a br.18, vremenski period davanja obuhvata najmanje 28 sedmica.

5.4. Završni osvrt na uporedno – pravni prikaz socijalnog obezbjeđenja nezaposlenih Osnovano se ukazuje da pitanje kuda se kreće sistem socijalne sigurnosti i u tome okviru i sistem zapošljavanja treba da se stavljaju u korelaciju sa strategijom ukupnog razvoja pojedinih država . Izvjesno je da i sistem zapošljavanja , pa time i sistemi socijalnog obezbjeđenja nezaposlenih mogu ne mogu biti van državne ekonomske politike i pravnog sistema . Iz toga razloga oni se javljaju kao svojevrsna dopuna mjerama ozdravljanja od socijalnih šteta .

6. Sistem socijalnog obezbjeđenja nezaposlenih u entitetima BiH Sistem socijalnog obezbjeđenja nezaposlenih u oba entiteta BiH je socijalno obezbjeđenje za vrijeme privremene nezaposlenosti i predstavlja skup mjera koje društvo preduzima u svrhu materijalnog obezbjeđenja za vrijeme privremene nezaposlenosti i radnika , službenika , namještenika , kao i u svrhu pronalaženja mogućnosti (zapošljavanja , prioritetno i neposredno , odnosno putem profesionalne orijentacije , profesionalne rehabilitacije , zdravstvene zaštite i dr . ) da se radnika , službenika , namještenika , što prije uključi u proces rada i tako postane zaposlenik u smislu propisa o radu .

1

[email protected]

6.1. Krug lica obuhvaćeni socijalnim obezbjeđenjem za slučaj nezaposlenosti Iz entitetskih zakona o ovoj materiji proizilazi da se krug lica obuhvaćeni socijalnim obezbjeđenjem za vrijeme pruivremene nezaposlenosti uvrštavaju u ona lica koja : a) Nisu zaposlena b) Ne mogu prema propisima o radu , odnosno koja su navršila petnaest godina života i koja imaju opću zdravstvenu sposobnost , a nisu zaključila ugovor o radu . c) Aktivno traže zaposlenje d) Su prijavljena na evidenciju nezaposlenih kao tražioca zaposlenja kod nadležne službe zapošljavanja ; e) Na obavljaju samostalnu profesionalnu i ekonomsku djelatnost , odnosno koja nisu radno angažovana po nekom drugom osnovu osim ugovora u radu . f) Nisu učesnici , redovni studenti ili penzioneri . Pod licem koe aktivno traži zapošljenje smatra se ono lice koje se u rokovima propisanim općim aktima zavoda za zapošljavanje , javlja na zaposlenja i koje sam kontaktira polodavce i agencije za zapošljavanje .

6.2. Osiguranje za slučaj nezaposlenosti Kao i u ranijem sistemu , i u sadašnjem sistemu vlasti predviđšeno je obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti . Prema tom načelu obavezno su osigurani kod zavoda za zapošljavanje lica u radnom odnosu , kao i lica koja po drugom osnovu ostvaruju pravo rada , u skladu sa zakonom .

6.3. Prava iz socijalnog obezbjeđenja za slučaj nezaposlenosti Osigurani rizik nezaposlenosti obuhvata sljedeća prava : 1. 2. 3. 4. (1)

Pravo na novčanu naknadu ; Pravo na zdravstveno osiguranje ; Pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje ; Druga prava i mogućnosti ; Nezaposleno lice ima pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti , ako je (a) uplaćivao doprinos za slučaj nezaposlenosti najmanje osam mjeseci neprekidno u posljednih 12 mjeseci , ili najmanje osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18.mjeseci . U FBiH posebno je predviđeno da nezaposleno lice nema pravo na novčanu naknadu (1) kad je svjesno doprinjelo prestanku radnog odnosa i (2) kad se utvrdi da je dobrovoljno napustio posao bez opravdanog razloga . Visina novčane naknade za vrijeme privremene nezaposlenosti iznosi :

1

[email protected]

A) za nezaposlena lica koja imaju staž osiguranja do 8 mjeseci 30% , i to 6 mjeseci; B) za nezaposlena lica koja imaju staž osiguranja od 10 do 25 godina 35% i to devet mjeseci ; C) za nezaposlena lica koja imaju staž osiguranja više od 25 godina 40% i to dvanaest mjeseci . Osnovica za utvrđivanje visine ove naknade u FBiH je prosječna plaća u kantonu ostvarena u prethodnom tromjesećju , koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. (2) Veoma značajno pravo nezaposlenih lica je i pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja , koja se osiguravaju u skladu sa propsima o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti . (3) (3) I pravo na penzijsko-invalidsko osiguranje osigurava se u skladu sa propisima o penzijsko – invalidskom osiguranju . U Fbih je posebno predviđeno da se po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja nezaposleno lice kojem nedostaju tri godine do sticanjauslova za starosnu penziju , u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju . (4) (4) Nezaposlenim licima , osim navedenih prava predviđena su i druga prava i mogućnosti . Statutom i drugim općim aktima zavoda za zapošljavanje mogu se predvidjeti i druga prava i mogućnosti nezaposlenih lica , kao i uslovi i postupak za njihovo ostvarivanje .

6.4. Prekid , odnosno obustava prava i gubitak , odnosno prestanak prava . Isplata novčane naknade nezapolsenim licima FBiH prekida se ( mirovanje prava ) dok se : - Otpremninom ili drugim vidom naknade koju isplaćuje poslodavac nadoknađuje iznos novčane naknade koju ima pravo ; - Nezaposlena lica nalaze se na izdržavanju kazne zatvora , na osnovu pravomoćne sudske presude ; - Nezaposlena lica nalaze se na odsluženju vojnog roka ; - Ženama porodiljama isplaćuje novčana naknada , u skladu sa zakonom .

1

[email protected]

ŠESTI DIO SOCIJALNA I DJEČIJA ZAŠTITA 1. OPĆA PITANJA I OSNOVI SOCIJALNE ZAŠTITE U svakom društvu odnosno u svakoj državi polazi se od težine socijalnog slučaja , vrste korisnika , kao i drugih faktora , pa u skladu s tim , iznalaze se adekvatni metodi socijalne zaštite i sredstva socijalne zaštite . „ Težište za uspostavljanje i korištenje prava u socijalnom obezbjeđenju , dakle nije na doprinosu nego u potrebi za pružanjem određene zaštite na nivou garantovanog socijalnog minimuma . Ukupna politika socijalnog obezbjeđenja , odnosno socijalne zaštite , kao i u drugim državama , i u našoj državi nije reguliran jedinstvenim pravnim propisima ni u pogledu izbora socijalnih slučajeva , ni u pogledu određivanja grupe korisnika , kao ni u odnosu na obim samog kruga korisnika i obim garantiranog prava na socijalnu zaštitu , odnosno nivo socijalnog obezbjeđenja . To se odnosi i na način finansiranja , organizacija službi i druga relevantna pitanja u vezi sa organiziranjem i funkcionisanjem socijalne zaštite i ostvarivanja prava u pojedinim njenim segmentima . Ova karakteristika svake politike socijalnog obezbjeđenja , odnosno socijalne zaštite neminovno se održava na cijeli sistem socijalnog obezbjeđenja , odnosno socijalne zaštite .

Socijalne zaštita shvaćena u širem smislu riječi , pravo na socijalnu zaštitu u najvećem broju slučajeva , odnosno za najveći broj pokrivenih socijalnih slučajeva i za najveći broj korisnika , predstavlja radni odnos. Prava lica koja se nalaze u radnom odnosu na socijalnu zaštitu , odnosno socijalno obezbjeđenje , kao i prava lica koja su zakonom o njima izjednačena ostvaruju se posebnom metodom . socijalnim osiguranjem . Socijalno osiguranje javlja se kao podsistem socijalnog zaštitnog prava , odnsono socijalnog obezbjeđenja ili socijalne zaštite . Socijalno obezbjeđenje , odnosno socijalna zaštita drugih lica , odnosno lica van radnog odnosa obuhvaćena su metodom socijalne zaštite u užem smislu , odnosno socijalnim staranjem . Prema pozitivnom pravu , lica koja koriste socijalnu zaštitu ne treba prethodno da budu u radnom odnosu , jer je dovoljno da se nalaze u stanju socijalne potrebe .

2. Pravni izvori sociajlne zaštite Prema Dejtonskom ustavu kompletna oblast socijalnog prava spada u nadležnost entiteta tj. Federacije BiH I RS .

1

[email protected]

U FBiH socijalna politika spada u zajedničku nadležnost federalne vlasti i kantona , pa u skladu s tim federalna vlast ima pravo utvrđivati ovu politiku i donositi zakone koji se tiču ove politike . I kantoni imaju pravo utvrđivati ovu politiku , ali i pravo i dužnost da je sprovode , odnosno zakone koji se tiču te politike . U FBiH prišlo se uređivanju ove materije i na federalnom i na kantonalnom nivou . U RS-u su na snazi dva zakona . Jedan se odnosi na socijalnu zaštitu a drugi na dječiju zaštitu .

3. Principi socijalne zaštite (1) Nesporno je da je socijalna zaštita djelatnost od posebnog interesa kako za šire društvene zajednice , tako i za uže teritorijalne odnosno lokalne jedinice . (2) Socijalna zaštita osigurava i omogućava ostvarivanje pomoći za podmirenje osnovnih životnih potreba socijalne ugroženosti , nemoćnih i drugih lica koju one same ili uz pomoć ćlanova porodice ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih ličnih , privrednih , socijalnih i drugih okolnosti . (3) Pomoću porodične solidarnosti svaka porodica je dužna pružiti pomoć svome članu , naročito jeci radi spriječavanja , ublažavanja i otklanjanja uzroka i stanja socijalne ugroženosti pod uslovom da se ne mogu brinuti sami o sebi . (4) Prema principu saradnje , sve školslke i zdravstvene ustanove ,i državni organi (polcija , pravosuđe , organi uprave ) su dužni u okviru svoga djelokruga , sarađivati sa ustanovama socijalne zaštite . (5) Svako lice je dužno da se brine o zadovoljavanju svojih životnih potreba ,kao i potreba lica koja je po zakonu ili po drugoj pravnoj osnovi dužan izdržavati . (6) Po principu solidarnosti , svako lice je dužno svojim radom , prihodima i imovinom doprinositi sprječavanju , otklanjanju ili ublažavanju kako vlastite socijalne ugroženosti tako i (a) socijalne ugroženosti članova svoje porodice . kao i (b) djece i drugih članova porodice koji se ne mogu sami brinuti o sebi . (7) I za prava iz oblasti socijalne zaštite vrijedi princip o nemogućnosti prenosa na druga lica . Također ova prava ne mogu se nasljeđivati .

4. Korisnici socijalne zaštite Korisnici socijalne zaštite su razvrstani u dvije kategorije : (1) Maloljetnici , odnosno lica do navršene 18 godine života , pod uslovom da su u pitanju lica : - bez roditeljskog staranja - Ometana u fizičkom ili psihičkom razvoju - Vaspitno zanemarena i zapuštena - Čiji je razvoj ometan porodičnim prilikama . (2) Punoljetna lica , pod uslovom da su : - Materijalno neobezbjeđena i za rad nesposobna lica ; - Stara lica bez porodičnog staranja ; - Invalidna lica ; - Lica sa društveno negativnim ponašanjem ; - Ostala lica u stanju socijalne potrebe kojima je zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita .

1

[email protected]

• • •

•

• •

• • •

Maloljetnik bez roditeljskog staranja – je onaj maloljetnik koji je ostao bez oba roditelja , nepoznatih roditelja , napušten od roditelja , roditelja lišenih roditeljskog prava i roditelja spriječenih da vrše roditeljsku dužnost . Maloljetnik ometan u fizičkom razvoju ili psihičkom razvoju – smatra se lice sa : oštećenjem čula vida ili sluha , poremečaja u govoru i glasu , tjelesnim oštećenjem , psihičkom zaostalošću . Vaspitno zanemareni maloljetnik – smatra se ono lice koje zbog nedovoljnog nadzora i brge roditelja , te negativnog uticaja sredine narušava opće-prihvaćene društvene , odnosno moralne norme ponašanja , a vaspitno zapušteni maloljetnik je ono lice koje svojim ponašanjem u većoj mjeri narušava općeprihvaćene društvene , odnosno moralne norme i vrši prekršaje ili krivična djela . Maloljetnik čiji je razvoj ometan porodičnim prilikama – smatra se ono lice čiji roditelji zbog nesređenih porodičnih prilika , materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da mu obezbjede normalne uslove za pravilno vaspitavanje , fizički i psihički razvoj . Materijalno neobezbjeđeno i za rad nesposobno punoljetno , odnosno odreslo lice smatra se ono lice koje nema neophodnih sredstava za izdržavanje , nesposobno za rad i ne može da obezbjedi sredstva za život po nekom drugom osnovu . Staro je ono lice koje bez porodičnog staranja , a ima preko 65 godina (muškarac ) , odnosno 60 godina (žena ) , i nema članova porodice ni srodnika koji su po zakonu obavezni da ga izdržavaju , ili ako ih ima više , nisu u mogućnosti da izvršavaju obavezu izdržavanja . Invalidno punoljetno , odnosno odraslo lice je lice sa : oštećenjem čula vida ili sluha , poremećajem u govoru i glasu , tjelesnim oštećenjima , psihičkom zaostalošću ili sa kombiniranim smetnjama . Licem sa društveno negativnim ponašanjem smatra se ono punoljetno lice koje se odaje bezposlićarenju , skitnji , prosjačenju , prostituciji , alkoholizmu uživanju opojnih droga i drugim oblicima društveno-negativnog ponašanja . Lice kome je usljed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite smatra se ono punoljetno lice koje se nađe u stanju socijalne potrebe pretrpljene elementarne nepogode , migracije , reparacije , smrti ,jednog ili više članova domaćinstva , povratka sa liječenja , nemogućnosti zapošljavanja , otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora ili izvršavanja vaspitne mjere .

5.Oblici socijalne zaštite Oblici socijalne zaštite su : - Materijalna pomoć - Osposobljavanje za život i rad , - Smještaj u drugu porodicu 1

[email protected]

-

Smještaj u organizacije socijalne zaštite Kućna njega i pomoć u kući Pomoć u dnevnom zbrinjavanju Usluge socijalnog i drugog stručnog rada

Ovo su oblici , odnosno prava koja su predviđena federalnim zakonom . Propisom kantona utvrđuju se iznosi novčanih i drugih davanja u vezi sa ostvarivanjem navedenih prava , uslovi i postupak za sticanje tih prava i njihovo korištenje , ukoliko to već nije uređeno federalnim zakonom . Propisom kantona mogu se utvrditi i druga prava iz socijalne zaštite u skladu sa programom razvoja socijane zaštite i njegovim mogućnostima . Općina može utvrditi svojom odlukom i druga prava iz oblasti socijalne zaštite , veći obim prava koja su utvrđena Zakonom RS i povoljnije uslove za njihovo ostvarivanje , kao i druge oblike socijalne zaštite . Potrebno je polaziti od stava da socijalna zaštita obuhvata ona lica koja su socijalno osigurana i koja iz penzijskog , invalidskog , ili zdravstvenog osiguranja imaju dooljno prihoda za život .Zbog toga se u području socijalne zaštite ne uvrštava zaštita na radu i socijalno osiguranje . Glavna područja socijalne zaštite čine : 1. Zaštita socijalno ugroženioh porodica i njihovih članova , a naročito onih porodica koje imaju veći broj djece , bolesnih ili retardiranih članova , i to iu svim onim slučajevima kada poreodica nema dovoljno sredstava za izdržavanje svojih članova . 2. Zaštita starih , bolesnih i nezaposlenih pojedinaca i samaca , koji nemjau sredstva za život zbog čega su ovisni od pomoći državnih institucija . 3. Zaštita civilnih žrtava rata i njihova porodica , koje su pogođene ratnim posljedicama a same ne mogu zadovoljiti svoje egzistencijalne potrebe . 4. Zaštita nezaposlenih i siromašnih lica , koji iz bilo kojeg razloga ne rade , a nemju drugih izvora prihoda za život .

5. Pravo na socijalnu zaštitu U entitetskim zakonima o socijalnoj zaštiti predviđena su sljedeća prava iz socijalne zaštite , odnosno u okviru socijalne zaštite . 1. Pravo na novčanu i drugu naknadu , tj. pravo na socijalno obezbjeđenje , 2. Pravo na osposobljavanje za život i rad , odnosno pravo na pomoć za osposobljavanje za rad djece i omladine . 3. Pravo na smještaj u drugu porodicu ili ustanovu socijalne zaštite , 4. Pravo na pomoć i njegu drugog lica (RS) 5. Pravo na kućnu njegu i pomoć u kući (FBiH ) . U ovim zakonima je navedeno da je socijalna potreba trajno ili privremeno stanje u kojem građanin ili porodica nalazi , zbog koje je neophodna pomoć u cilju savladavanja socijalnih teškoća i zadovoljavanja životnih potreba . U federalnom zakonu je precizirano da to stanje može biti prouzrookovano kako ratnim događajima , elementarnim nesrećama , općom ekonomskom krizom , tako i psihološkim stanjem pojedinca , ili iz drugih razloga koji se ne mogu otkloniti bez pomoći drugoga lica .

1

[email protected]

6.1.

Pravo na novčanu i drugu pomoć odnosno na materijalno obezbjeđenje .

Novćana i druga pomoć sastoji se od (1) stalne novčane pomoći , (2) novčane naknade za pomoć i njegu drugih lica i (3) druge materijalne pomoći . U RS-u nivo materijalnog obezbjeđenja koje pripada pojedincu , odnosno porodici koja ostvaruje prihode ispod nivoa socijalne sigurnosti , utvrđuje se u procentualnom iznosu od osnovice kju čini prosječna plaća ostvarena po radniku u privredi u prethodnom mjesecu . Ono iznosi od osnovice za : 1. Pojedinca-50% 2. Porodicu sa dva člana -70% 3. Porodicu sa tri člana -90% 4. Porodicu sa četiri člana -95% 5. Porodicu sa pet i više članova – 100% Nivo materijalnog obezbjđenja za radnosposobnog pojedinca , odnosno porodicu , umanjuje za 20 % i traje najduže 6 mjeseci . Materijalno obezbjeđenje može biti u novcu i naturi . U FBiH pravo na stalnu novčanu i drugu pomoć imaju lica i porodice koje kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete : 1. Da su sposobni za rad , odnosno spriječeni u ostvarivanju prava na rad ; 2. Da nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje ; 3. Da nemaju članova porodice koji su po zakonu obavezni da ih izdržavaju . Izričito je predviđeno da se pravo na poomoć ostvaruje kod nadležnog organa , odnosno službe općine na čijem području lice ili porodica imaju prebivalište . Novčane naknade za pomoć i njegu drugih lica mogu ostvariti lica sa invaliditetom i druga lica ometana u fizičkom ili psihičkom razvoju , kao i stara i nemoćna lica kojima je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna pomoć i njega drugog lica za zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba , ako ispunjavanje propisane uslove . Druga materijalna pomoć može biti privremena , jednokratna i druga novčana pomoć ., odnosno naturalno davanje . Ona se daje materijalno neosiguranim licima ili porodicama kada se nađu u stanju socijalne potrebe usljed teškoća , izazvanih sljedećim okolnostima : pretrpljena prisilna migracija , reparacija , elementarna nepogoda , smrt jednog ili više članova porodice , povratak sa liječenja , otpuštanje sa izdržavanja kazne zatvora ili izvršavanje odgojne mjere . Uslovi za ostvarivanje prava na ovu pomoć su : (1) da lice pogođeno ovim rizikom nema dovoljno prihoda za izdržavanje , odnosno (2) da nema članova porodice koji su po zakonu obavezni da ga izdržavaju ili ako ih ima , da ta lica nisu u mogućnosti da izvršavaju obavezu izdržavanja .

1

[email protected]

6.2. Pravo na osposobljavanje za život i rad , odnosno pravo za pomoć za osposobljavanje za rad djece i omladine . Pravo na smještaj u drugu porodicu ili u socijalnu ustanovu mogu ostvariti djeca i odrasla lica kojima je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njihovih životnih potreba , a ne mogu ih ostvariti u krugu vlastite porodice ili na drugi način . Ako je u pitanju smještaj u socijalnu ustanovu , podrazumjeva se da je dodatni uslov da se zadovoljavanje životnih potreba nije moglo ostvariti smještajem u drugu porodicu . Entitetski zakoni o socijalnoj zaštiti zabranjuju smještaj ugroženih lica u one porodice gdje ne bi postojali normalni uslovi života . To su porodice u kojima je jednom od bračnih drugova oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost , u kojoj je jedan od bračnih drugova lišen roditeljsog prava , u kojoj su poremećeni porodični odnosi , u kojoj su neki članovi zapaženi kao lica sa negativnim ponašanjem , u kojoj bi zbog bolesti člana porodice bilo ugroženo zdravlje smještenog lica . U federalnom zakonu o socijalnoj zaštiti za smještaj djeteta u drugu porodicu potrebna je pismena saglasnost roditelja , odnosno usvojitelja ili staratelja , a ako je kice starije od 15 godina , potreban je i njegov pristanak . Ova saglasnost nije potrebna , ako su roditelji lišeni roditeljskog prava .

6.3.

Pravo na uslugu socijalnog i drugog stručnog rada

Pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada mogu ostvariti pojedinci , porodice i društvene grupe , neovisno od materijalnih mogućnosti i korištenja nekog od oblika socijalne zaštite , radi zaštite njihovih prava i interesa i spriječavanja pojava i ublažavanje posljedica socijalnih problema . Usluge socijalnog rada su savjetodavnog karaktera u vezi sa rješavanjem porodičnih i bračnih problema , kao i drugih životnih teškoća . Svrha je zaštita prava i interesa kao i spriječavanje pojava socijalnih problema i ublažavanje posljedica socijalnih problema .

6.4.

Pravo na pomoć i njegu drugog lica

Pravo na pomoć u kući svodi se na organizirano pružanje raznih usluga , kao što su prehrana , neophodni kućni i drugi potrebni poslovi (održavanje ćistoće , nabavka hrane ) i

1

[email protected]

održavanje lične higjene i slično . Ovo pravo mogu ostvariti stara i iznemogla , hronično oboljela i druga lica koja su potpuno nesposobna za samostalan rad i privređivanje .

6.5.

Pravo na kućnu njegu i pomoć u kući

Ovo pravo u FBiH slično je prethodnom pravu u RS , jer se i ono sastoji u organiziranom pružanju raznih usluga potpuno nesposobnim licima za rad , odnosno za samostalno privređivanje . Korisnici mogu biti i lica sa trajnim smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju .

7 . ORGANIZACIJA SOCIJALNE ZAŠTITE U cilju što boljeg organiziranja i funkcioniranja socijalne zaštite , predviđena je mogućnost osnivanja više vrsta organizacija , odnosno ustanova radi pružanja usluga kojima se u cjelini ili pojedinačno zadovoljavaju socijalne i druge potrebe korisnika . U federalnom zakonu o socijalnoj zaštiti je predviđeno da su ustanove takve organizacije u kojima se , u cjelini ili djelimično , zadovoljavaju socijalne i druge potrebe korisnika socijalne zaštite . Ustanove se također osnoivaju radi zbrinjavanja određenih kategorija korisnika socijalne zaštite i obavljanja stručnih i drugih poslova socijalne zaštite . Federalnim zakonom o socijalnoj zaštiti , ako propisom kantona nije drukčije određeno , predviđene su sljedeće vrste socijalnih ustanova : 1. 2. 3. 4. 5.

Centar za socijalni rad . Ustanove za djecu i to : Za djecu bez roditeljskog staranja , Za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu , Za djecu ometanu u fizičkom ili psihičkom razvoju , Ustanova za odrasla i stara lica , Ustanova za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje i invalidnih i drugih lica , Ustanova za dnevni boravak korisnika socijalne zaštite .

Osnivanje i rad ustanova bliže se uređuje kantonalnim propisom . Kantonalnim zakonima bliže je regulirano pitanje osnivanja i rada ustanova socijalne zaštite . Kantonalnim zakonom o socijalnoj zaštiti utvrđeni su dodatni uslovi za osnivanje ustanova socijalne zaštite koje treba da ispune osnivači , pored općih predviđenih za osnivanej ugovora . Ustanova socijalne zaštite , izuzev centra za socijalni rad , mogu osnovati sljedeći subjekti : 1. Građanin kao pojedinac . 2. Udruženje građana . 3. Pravno lice. 4. Humanitarna organizacija . 5. Vjerska zajednica. 6. Strani državljanin. 7. Strana humanitarna organizacija.

1

[email protected]

Centar za socijalni rad , kao javnu ustanovu u državnoj svojini , osniva općina za svoje područje , a kanton za područje kantona . Dvije i više općina mogu osnovati zajednički centar za socijalni rad . U djelokrugu centra za socijalni rad , pored ostalog , spadaju i sljedeći poslovi : - Primjena i provođenje oblika socijalne zaštite . - Neposredno pružanje usluge socijalnog rada . - Rješavanje u prvom stepenu zahtjeva za ostvarivanje prava iz njegove nadležnosti . - Obavljanje poslova u oblasti porodične zaštite , zaštite odgojno zanemarene djece , zaštite civilnih žrtava rata , te učestvovanje u izvršavanju odgojnih mjera i mjera zaštitnog nadzora . - Obavlja savjetodavni i savjetovališni socijalni rad .

8.ZAŠTITA PORODICE SA DJECOM Zaštita porodice sa djecom , odnosno dječijom zaštitom osigurava se porodici da pomoću materijalnih i drugih davanja javne vlasti pomognu roditeljima u podizanju , odgoju i zbrinjavanju djece , kao i u njihovom osposobljavanju za samostalni život i rad , a sve u najboljem interesu djeteta . Zaštita porodice sa djecom ima za cilj : - Da se svojoj djeci osigura približno jednaki uslovi za zdrav i pravilan tjelesni , intelektualni i emocionalni razvoj . - Pomoć porodici u ostvarivanju njene reproduktivne uloge , njezi , podizanju i odgoju i zaštiti djece i poboljšanje kvaliteta života porodice sa djecom . - Razvijanje humanih odnosa u skladu sa načelima građanskog morala i solidarnosti . - Pružanje posebne pomoći u predškolskom vaspitanju i obrazovanju djece . - Obezbjeđenje posebne pomoći u predškolskom vaspitanju i obrazovanju djece . - Obezbjeđenje posebne zaštite trećeg i četvrtog djeteta iz porodice sa više djece .

8.1. OSNOVNA PRAVA U OBLASTI DJEČIJE ZAŠTITE Iz pozitivno-pravne regulatiuve proizilazi da u osnovna prava dječije zaštite spada : 1. Dodatak na djecu . 2. Naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu , za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće , porođaja i njege djeteta . 3. Novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja žene – majke koja nije u radnom odnosu . 4. Jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta . 5. Pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke – dojilje . 6. Posebni psihosocijalni tretman bračni drugova koji žele djecu i trudnica . 7. Smještaj djeteta uz osiguranje ishrane u ustanovama predškolskog odgoja . 8. Osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja . 9. Školarine i stipendije djece i studenata . 10. Predškolsko vapitanje i obrazovanje djece bez roditeljskog staranja , djece sa smetnjama u razvoju i djece na dužem bolničkom liječenju .

1

[email protected]

11. Vaspitno-obrazovanje program u godini pred polazak u osnovnu školu , u trajanju od tri sata dnevno , u skladu sa programom . 12. Boravak preškolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivna zdravstvena zaštita djece do 10 godina starosti . 13. Odmor i rekreacija djece do 11 godine starosti u dječijim odmaralištima . 14. Regresiranje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi , odmora i rekreacije .

8.2. Finansiranje zaštite porodice sa djecom . U FBiH iz kantonalnih budžeta , u pravilu , finansiraju se svi osnovni oblici u oblasti dječije zaštite , a iz općinskih budžeta finansiraju se druga prava iz svih oblika socijalne zaštite koja svojim propisom utvrde općine . Općine u RS obezbjeđuju ostvarivanje tri osnovna prava (1. Boravak , predškolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivnu zdravstvenu zaštitu djece predškolskog vaspitanja i obarzovanja i preventivnu zdravstvenu zaštitu djece predškolskog uzrasta i boravak djece osnovnogškolskog uzrasta do 10 godina života . 2. Odmor i rekreacija djece do 15 godina starosti u dječijim odmaralištima i 3. Regresiranje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi , odmora i rekreacije , kao i drugih prava koje općine utvrde svojim propisom . U FBiH pojedinim kantonima zakonom utvrđene su veće obaveze u obezbjeđenju ostvarivanja izvjesnog broja osnovnih prava u oblasti dječije zaštite .

1

[email protected]

SEDMI DIO POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA I ZAŠTITU PRAVA IZ SOCIJALNOG OSIGURANJA I SOCIJALNE ZAŠTITE PRIKAZ OSNOVNIH INSTITUTA SOCIJALNOG PROCESNOG PRAVA 1. OPĆA PITANJA U VEZI SA POSTUPANJEM U OBLASTI SOCIJALNOG OSIGURANJA I SOCIJALNE ZAŠTITE . Postupci ostvarivanja prava i zaštite prava iz socijalnog osiguranja i socijalne zaštite spadaju u posebne upravne postupke . Norme koje uređuju ove postupke , odnosno pravna ovlaštenja , pravne obaveze , delikte i sankcije u odnosima ostvarivanja i procedure primjene – izvršavanja normi materijalnog prava uvrštavaju se u norme formalnog prava , koje predstavlja posebno pravno područje . Materijalno socijalno pravo odnosi se na norme koje određuju pravna ovlaštenja , pravne obaveze , delikte i sankcije u osnovnim odnosima između pravnih subjekata socijalnog prava . Kao takve ove norme imaju primaran karakter , jer se prvenstveno preko njih motivira volja adresata , grđana i slubenih osoba , te usmjeravaju pravno relevantni društveni odnosi . I u ovoj grani prava , norme formalnog odnosno procesnog prava imaju pomoćni ili instrumentalni karakter , jer se pomoću njih obezbjeđuje što bolji način donošenja i primjene materijalnih pravnih normi . Zato se one u teoriji pravai označavaju kao sekundarne pravne norme . Uobičajeno je da se one označavaju kao norme pravnih postupaka , odnosno norme koje pripadaju odgovarajućem procesnom pravu . Dakle i materijalne i procesne norme su predmet obrade i u ovoj grani prava , odnosno nastavnoj disciplini . Najćešče se procesno-pravne norme odnosno norme formalnog socijalnog prava obrađuju poslije obrade materijalno-pravnog instituta , što je posljedica činjenica da se u istom zakonskom tekstu nalaze obje vrste normi . Početno posmatrano sve ove specijalne procesne norme , zajedno sa zakonskim normama o općem upravnom postupku , predstavljaju predmet izučavanja procesnog socijalnog prava .

1

[email protected]

Procesne odredbe , odnosno odredbe formalnog prava u zakonima iz oblasti socijalnog prava i socijalne zaštite predstavljaju odredbe lex specialis naravi u odnosu na odredbe Zakona o upravnom postupku i kao takve prioritetno se primjenjuju u odnosu na odredbe oo općem upravnom postupku . U pitanju je supsidijarna primejna odredbi zakona o upravnom postupku . U skladu sa ovim načelom , u oblasti socijalnog osiguranja i sociajlne zaštite postupa se po odredbama Zakona o upravnom postupku u svim procesno- prasvnim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonskim odredbama drugačije . U postupku drugačijeg reguliranja pojedinih pitanja postupka nužno je polaziti od načela da se to čini samo izuzetno i da se uređuju ona pitanja za koja je to nužno . Ta ograničenja u pogledu propisivanja upravnih postupaka mogu se svesti na sljedeće : 1. Mogu se zrediti izuzetno za određenu upravnu oblast pojedina pitanja zakonom , a ne sva , pa u skladu s tim ne treba „preuzimati“ odredbe Zakona o upravnom postupku , jer je to nepotrebno s obzirom na princip supsidijariteta ; 2. Odstupanja od odredbi vrši se samo ako je to nužno i to zakonom , a ne drugim općim pravnim aktom ; 3. Posebno uređivanje pojedinih pitanja postupka ne može se vršiti na način koji je suprotan načelima Zakona o upravnom postupku . U pravilu , u pitanju su procesne situacije u kojima bi primjena nekih odredbi Zakona o upravnom postupku bila necjelishodna , odnosno neodgovarajuća s aspekta efikasnosti , pa i ispravnosti rješenja . Najćešče se odstupanja odnose na pitanja nadležnosti , dužine rokova , režim pravnih lijekova , a u nekim slučajevima propisuju se i radnje koje ZUP ne poznaje .

2.POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE I ZAŠTITU PRAVA IZ OBAVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA . Pretpostavka za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja , je u tvrđivanje , odnosno postojanje svojstva osiguranog lica . To svojstvo se dokazuje posebnom ispravom – zdravstvenom legitimacijom , koju izdaje kantonalni zavod osiguranja . Izdavanjem ove isprave kantonalni zavod osiguranja utvrđuje da li jedno lice ima svojstvo osiguranog lica . Provedbene propise o sadržaju i obliku posebne isprave kojom se dokazuje svojstvo osiguranog lica , kao i način njenog izdavanja , donosi federalni ministar zdravstva . Da bi se izdala posebna isprava , odnosno zdravstvena legitimacija , prijavu zdravstvenog osiguranja obavezna su dostaviti kantonalnom zavodu osiguranja u RS , sva fizička lica , odnosno poslodavci . U slučaju da ne prihvati posebnu prijavu ili utvrdi svojstvo osigurasnog lica po nekom drugom osnovu , o tome se donosi pismeno rješenje , koje se dostavlja (1) podnosiocu prijave i (2) zainteresiranom licu . Protiv rješenja može se izjaviti žalba nadležnom organu kantonalnog zavoda osiguranja , a protiv drugostepenog rješenja može se pokrenuti upravni spor . Zainteresirana lica za koja poslodavci nisu podnjeli prijavu za obaveznim zdravstvenim osiguranjem , imaju pravo podnjeti zahtjev kantonalnom zavodu osiguranja , odnosno službi Fonda , da im se utvrdi svojstvo osiguranog lica . Prestankom okolnosti na osnovu kojih je stečeno svojstvo osiguranog lica , što treba konstatirati posebnim rješenjem , gubi se svojstvo osiguranog lica .

1

[email protected]

Provedbene priopise o načinu prijvljivanja i odjavljivanja osiguranih lica od strane poslodavca , dužan je donijeti federalni ministar zdravstva , uz prethodno pribavljeno mišljenje svih kantonalnih ministara zdravstva , odnosno Fonda zdravstvenog osiguranja u RS.

2.1.

Postupak za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad .

Pravo na utvrđivanje privremene spriječenosti za rad ima izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi , odnosno privatnoj praksi . O ocjeni privremene spriječenosti za rad , izabrani doktor medicine je dužan da obavijesti (1) osiguranika , (2) poslodavca , odnosno fizičkog ili pravno lice kod kojeg je osiguranik zaposlen i (3) nadležni kantonalni zavod osiguranja , odnosno služba Fonda . Sva tri navedena subjekta mogu u roku od 48 sati od dana prijema obavještenja o ocjeni privremene spriječenosti za rad uloziti prigovor za ocjenu izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite . O prigvoru rješava ljekarska komisija kantonalnog zavoda osiguranja , odnosno Fonda . Rješenje koje donose ova komisija povodom podnesenog prigovora je konačno , što znaći da se protiv njega mogu ulagati pravna sredstva u okviru sistema zdravsvenog osiguranja , ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim kantonalnim sudom , jerspor nije zakonom isključen . Novinu predstavlja uvođenja nadzopra cijelog vremena trajanja privremene spriječenosti za rad osiguranika , odnosno za vrijeme korišćenja prava na naknadu plaće . Subjekti nadzora su (1) kantonalni zavod osiguranja , odnosno njegov kontrolor i 2) poslodavac , odnosno fizičkoili pravno lice kod kojeg je osiguranik u radnom odnosu . Ovaj drugi subjekt nadzora to pravo ostvaruje za vrijeme za koje mu isplaćuje naknadu plaće na teret svojih sredstava . Postupak i kriterije za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad utvrđuje Vlada Federacije BiH .

2.2.

Isplata naknade plaće

Osiguranik obaveznog zdravstvenog osiguranja kojem je utvrđeno pravo na naknadu plaće , naknadu plaće obračunava i isplaćuje na teret svojih sredstava : 1. Poslodavac , odnosno pravno ili fizičko lice kod kojeg u radnom odnsou za prvih 42 sata bolovanja , kao i za vrijeme dok se osiguranik nalazi na radu u inozemstvu na koje ga je uputio poslodavac . 2. Preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida , odnosno pravno ili fizičko lice za rad osiguranika invalida rada za prvih sedam dana bolovanja .

1

[email protected]

Poslodavac , odnosno nadležni organ pravnog ili fizičkog lica svojim općim aktom , u okviru svog autonomnog prava , utvrđuje visinu naknade plaće , s tim što ona na može biti manja od 80% osnovice naknade . U svakom slučaju e može biti niža od iznosa minimalne plaće važeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada . Zakonom utvrđeni slučajvei kada naknada plaće iznosi 100% od osnovice su : (1) za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti , (2) za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog bolesti i komplikacija prouzrokovanih trudnoćnom i porođajem i (3) za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog transplatacije živog tkiva i organa u korist druge osobe . Upravni odbor kantonalnog zavoda nadležan je za utvrđivanje : (1) visine naknade plaće i (2) najvišeg iznosa naknade plaće koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda osiguranja . Obaveznik isplate naknade plaće je kantonalni zavod osiguranja , ako je to pravo u slučaju da je osiguranik : -

Izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini ; Određen za pratioca bolesnika upućenog na liječenje ili ljekarski pregles ; Određen da njeguje oboljelog supružnika ili dijete pod uslovima propisanim zakonokm o Zdravstvenom osiguranju. Zakonom je utvrđena obaveza poslodavca da i u navedenim slučajevima obračunava i isplaćuje naknadu plaće svome radniku , ali u ime i za račun kantonalnog zavoda osiguranja . Po tom osnovu , poslodavac stiče pravo na refundiranje isplaćene naknade . Kantonalni zavod osiguranja obavezan je vratiti isplaćenu naknadu poslodavcu u roku od 45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat , odnosno refundiranje isplaćene naknade . Posebno je predviđena obaveza poslodavca da obračunava i isplaćuj iz svojih sredstava naknadu plaće svojim radnicima zbog povreda na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti od prvog dana privremene spriječenosti za rad , dok osiguranik nije radno sposoban , odnosno do pravosnažnosti odluke nadležnog organa o utvrđivanju invalidnosti osiguranika , osim u slučaju stečajnog postupka , kada naknadu u ovim slučajevima isplaćuje kantonalni zavod osiguranja . Pravilo je da o pravu na naknadu plaće zbog privremene spriječenosti za rad odlučuje onaj pravni subjekt na čiji teret se isplaćuje naknada . Dakle , poslodavac , odnosno kantonalni zavod osiguranja , po pribavljenoj ocijeni izabranog doktora medicine , odnosno ljekarske komisije rješava o pravu na naknadu plaće i to „ bez donošenja formalnog rješenja „ . Pismeno rješenje će izdati samo u slučaju da to osiguranik izričito zahtjeva . Protiv rješenja prvostepenog organa o priznavanju prava na naknadu plaće , i drugih prava na zaštitu svojih prava kod nadležnih organa . Uloženi prigovor nema supsidijarno dejstvop , jer sve do donošenja konačne odluke , isplatu naknade dužan je da osigura kantonalni zavod osiguranja , s tim što je poslodavac dužan vratiti isplaćenu naknadu u roku od 30 dana od dana prijema naknade za privremenu spriječenost za rad . U slučaju dužeg bolovanja , predviđen je poseban postupak . Utvrđena je obaveza izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite da uputi osiguranika nadležnom organu penzijskog i invalidskog osiguranja radi ocjene radne sposobnosti i invalidnosti , ako

1

[email protected]

privremena spriječenost za ard , odnosno bolovanje traje neprekidno ili u prekidima 12 mjeseci za istu bolest u toku dvije kalendarske godine . Nadležni organ kojem je upućen osiguranik dužan je u roku od 60 dana od dana prijema prijedloga izabranog doktora medicine utvrditi preostalu radnu sposobnost i invalidnost . Izuzetno je predviđeno da osiguranik ima pravo na naknadu plaće i duže od 12 mjeseci , ali ne duže od 14 mjeseci neprekidnog trajanja privremene spriječenosti za rad . U slučaju da nadležni organ penzijskog i invalidskog osiguranja ne donose ocjenu radne sposobnosti i invlalidnosti u roku od 60 dana , kantonalni zavod osiguranja i dalje će isplaćivati naknadu plaće . Nadležni organ penzijskog i invlalidskog osiguranja dužan je vratiti isplaćenu nakndau kantonalnom zavodu osiguranja u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva za povrat . U cilju osiguranja uticaja kantonalnog zavoda za blagovremeno i zakonito utvrđivanje radne sposobnosti i invalidnosti , posebno je predviđeno da u radu nadležnog organa penzijskog i invalidskog osiguranja učestvuju u svojstvu člana i predstavnika kantonalnog zavoda osiguranja . U slučajevima kada se utvrdi postojanje činjenica koje imaju za posljedicu gubitak prava na naknadu plaće , kantonalni zavod osiguranja , odnosno poslodavac , obustavlja isplatu naknade . Činjenično stanje utvrđuje kontrolor kantonalnog zavoda osiguranja ., odnosno poslodavac . Na osnovu toga , donosi se pismeni akt , odnosno rješenje o obustavi isplate naknade plaće . Ovo rješenje zasniva se i na mišljenju izabranog doktora medicine , koji je utvrdio privremenu spriječenost za rad . Rješenje o obustavi isplate naknade plaće uručuje se osiguraniku , a jedan primjerak i kantonalnom zavodu osiguranja , odnosno poslodavcu koji vrši isplatu naknadee plaće na teret svojih sredstava , uz izvještaj . Osiguranik kojem je obustavljena isplata naknade plće , ima pravo u roku od tri dana od dana urućenja rješenja o obustavi isplate naknade plaće da podnese prigovor kantonalnom zavodu osiguranja , odnosno poslodavca . Ako su preostale okolnosti zbog kojih je osiguranik izgubio pravo na naknadu plaće zbog privremene spriječenosti , po zahtjevu osiguranika , kantonalni zavod osiguranja , odnosno poslodavac , nakon provjere uslova za isplatu , donosi rješenje o ponovnom uspostavljanju prava na isplatu naknade plaće .

2.3.

Ostvarivanje prava na izbor doktora medicine i doktora stomatologije

Osigurano lice pri ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu , iz obaveznog zdravstvenog osiguranja prema odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju , ima pravo na slobodni izbor (1) doktora zdravstveno osiguranja i (2) doktora stomatologije primarne zdravstvene zaštite . S obzirom da se zdravstvena zaštita pruža osiguranim licima u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je kantonalni zavod zaključio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite , slobodno bez izabrani doktor medicine i doktor s tomatologije moraju

1

[email protected]

biti iz one grupe doktora čije su privatne ordinacije ili institucije u kojima rade zaključile ugovor sa kantonalnim zavodom osiguranja . Osima prava na slobodan izbor doktora medicine , odnosno doktora stomatologije , osiguranik ima pravo na slobodan izbor osiguranja kod kojeg se može osigurati ne prošireno zdravstveno osiguranje , u skladu sa zakonom , a uz prethodno pribavljenu saglasnost obaveznika uplate doprinosa i zavoda osiguranja koji provodi prošireno zdravstveno osiguranje . Pravo na izbor zavoda osiguranja odnopsi se na prošireno zdravstveno osiguranje , što znači da osiguranik ne može odlučivati kod kojeg će zavoda biti obavezno osiguran , jer je to pitanje riješeno zakonom o zdravswtvenom osiguranju . Kantonalni ministar zdravstva je nadležan za donošenje provedbenih propisa o načinu ostvarivanja prava na slobodan izbor doktora medicine i doktora stoamtologije . Interesantno je da je u RS predviđeno da se zdravstvena zaštita obezbjeđuje u skladu sa standardima međunarodnih usluga koje propisuje nadležno ministarstvo .

2.4.

Postupak za naknadu štete

Kantonalni zavod osiguranja je dužan da zahtjeva naknadu prouzrokovane štete od lica koje je prouzrokovalo bolest , povredu ili smrt osiguranog lica , kao i naknadu štete od poslodavca ako je štetu počinio radnik na radu ili u vezi s radom . Poslodavac neće naknađivati štetu ako dokaže da je radnik postupao onako kako je trebalo . Kantonalni zavod osiguranja obavezan je zahtjevati naknadu štete prouzrokovane namjerno . U slučajevima kada kantonalni zavod osiguranja zahtjeva naknadu štete solidarno . Osigurano lice kome je iz sredstava kantonalnog zavoda socijalnog osiguranja isplaćen novačani iznos na koji nije imao pravo , obavezan je da vrati primljeni iznos saglasno odredbama Zakona o obligacionim odnosima . U zakonu o zdravstvenom osiguranju je posebno utvrđeno pravo i obaveza kantonalnog zavoda osiguranja da zahtjeva naknadu prouzrokovane štete od poslodavca u svim slučajevima kada je nastala šteta i izvršena isplata na osnovu neistinitih ili netačnih podataka o činjenicama od kojih zavisi sticanje ili obim prava , korištenje zdravstvene zaštite , isplata naknade plaćee , ortopedskih i drugih pomagala i drugih prava utvrđenih zakonom . Šteta se neće nadoknađivati ako poslodavaca dokaže da je u tim okolnostima postupao ispravno . Osigurana lica koja su obavezna sama podnositi prijavu ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obavezama , obavezna su sama naknaditi štetu u slučajevima utvrđenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju ., ako su znala ili morala znati za promjenu koja utiče na gubitak ili obim prava , a te promjene nisu prijavila . Kantonalni zavod osiguranja je obavezan da zahtjeva naknadu štete prouzrokovane od poslodavca , ako su bolest , povreda ili smrt radnika nastali zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana . Iako je zakonom o zdravstvenom osiguranju utvrđena obaveza za povrede na radu i oboljenja od profesionalne bolesti da u cijelosti obezbijedi sredstva , ipak je istim Zaonom u okviru odredbi o šteti još šire postavljena odgovornost poslodavca , ako nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana . To proizilazi iz obaveze

1

[email protected]

poslodavca da naknadi štetu ako je primio radnika bez propisanog prethodnog zdravstvenog pregleda , pa se naknadno utvrdi da to lice prema svom zdravstvenom stanju , nije sposobno za rad na određenim poslovima . U slučajevima da je šteta prouzrokovana bolešću , povredom ili smrću osiguranog lica , kantonalni zavod osiguranja obavezan je zahtjevati naknadu prouzrokovane štete i neposredno od pravnog lica za osiguranje imovine i lica kod kojeg su ova lica osigurana od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim licima , prema propisima o obaveznom osiguranju ovog rizika . Zakonom je utvrđena obaveza kantonalnog zavoda osiguranja da zahtjeva naknadu štete , prouzrokovane od lica koje je upotrebom motornog vozila prouzrokovalo bolest , povredu ili smrt osiguranog lica na zdravstvenu zaštitu neposredno od pravnog lica za osiguranje imovine od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima . Obavezn kantonalnog zavoda osiguranja postoji i za pričinjenu štetu prouzrokovanu motornim vozilom kojim je upravljalo lice koje za to nije imalo ovlaštenje . Šteta će se zahtjevati od pravnog lica za osiguranje imovine i lica koje obavlja poslove osiguranja autoodgovornosti u mjestu nastanka štete . Zakonom je utvrđena obaveza kantonalnom zavodu osiguranja da zahtjeva naknadu štete prouzrokovane upotrebom vozila sa inostranim registarskim tablicama za koje postoji validna međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od bilo kojeg pravnog lica za osiguranje imovine i lica sa sjedištem na teritoriji Federacije BiH . U ovakvim slučajevima mora da postoji zeleni karton bilo da ga je izdalo inozemno osiguravajuće društvo čije se osiguranje priznaje na teritoriji FBiH ili pravno lice sa sjedištem na teritoriji FBiH . Kantonalni zavod osiguranja je dužan zahtjevati naknadu štete u svim slučajevima predviđenim zakonom o zdravstvenom osiguranju , bez obzira što je osigurano lice u međuvremenu koristilo zdravstvenu zaštitu i druga prava koja mu pripadaju po Zakonu o zdravstvenom osiguranju i iz sredstava kantonalnog zavoda osiguranja . Kada se utvrdi da je nastala šteta , kantonalni zavod poziva subjekte koje je dužano da naknadi štetu u određenom roku . Ako šteta ne bude naknađena u određenom roku , kantonalni zavod osiguranja potraživanje ostvaruje tužbom kod nadležnog suda .

2.5. MOGUĆNOST SHODNE PRMJENE PROCESNIH PRAVILA IZ OBAVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA NA OSTVARIVANJE I ZAŠTITU PRAVA IZ PROŠIRENOG I DOBROVOLJNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA . Federalni zakonodavac je omogućio da () kantoni mogu ostvariti prošireno zdravstveno osiguranje radi osiguranja većeg obima prava u odnosu na obavezno zdravstveno osiguranje . Isto tako postoji zakonska mogućnost za uvođenje (2) dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja od strane građana – osiguranika , koji za sebe i za svoje članove porodice ovim osiguranjem osiguravaju dodatna prava iz zdravstvene zaštite koja nisu obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem .

1

[email protected]

Prva zajednička karakteristika ovih osiguranja je njihova fakultativnost , a druga je da osnivači (kanton , odnosno građani , odnosno njihovi zavodi ) svojim aktima uređuju sve elemente neophodne za funkcionisanje osiguranja . Slijedi da kanton , odnosno njihovo zakonodavno tijelo , svojom odlukom uređuje ne samo vidove zdravstvene zaštite , odnosno prava i pogodnosti koja se osiguravaju proširenim zdravstvenim osiguranjem , visinu doprinosa , nego i uslove i način pristupanja primarnom obaveznom zdravstvenom osiguranju. U cijelini kanton uređuje način poslovanja proširenog zdravstvenog osiguranja . Iz zakonskih odredbi o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju vidljivo je da građani , kao osnivači „povjeravaju „ da zavodi dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja utvrde uslove i način korištenja prava iz ovog osiguranja . Pravno-tehnički posmatrano , procesna pitanja u okviru ova dva osiguranja mogu se urediti na dva načina . (1) Na ostvarivanje zaštite prava iz ova dva osiguranja mogu se shodno primjeniti pravila iz obaveznog zdravstvenog osiguranja . (2) Normativnim aktima o funkcionisanju ovih osiguranja mogu se riješiti sva pitanja i iz okvira posebnih pravila . Vjerovatno je najprihvatljivije treće rješenje , koje se može svesti na kombinaciju prethodna dva – treba predvidjeti samo najnužnije odredbe procesne naravi , a na sva druga pitanja procesnog karaktera primjeniti pravila iz dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja .

3.POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE , KORIŠTENJE I PRESTANAK PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDKOG OSIGURANJA . Svojstvo osiguranika , odnosno osiguranog lica utvrđuje nadležna služba penzijskog i invalidskog osiguranja , odnosno fond tog osiguranja na osnovu prijave osiguranja , koju podnose obaveznici obračunava i uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje , u skladu sa propisima o matičnoj evidenciji osiguranika i osiguranih lica . U slučajevima kada obaveznici obračuna i uplate doprinosa ne podnesu prijavu osiguranju , zainteresirano lice može zahtjevati da nadležna služba nosioca osiguranja , odnosno fond penzijskog i invalidskog osiguranja donese rješenja o utvrđivanju svojstva osiguranika , odnosno osiguranog lica . Izričito je predviđeno da se postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika . Postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju pokreće se na zahtjev člana porodice umrlog osiguranika , odnosno korisnika prava . Posebno je predviđeno da postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja , kao i postupak za ostvarivanje prava na porodičnu penziju može pokrenuti svako lice koje smatra da ispunjava uslove za ostvarivanje prava . Zahtjev osiguranika takođe se pokreće postupak za ocjenu radne sposobnosti . Iz navedenih zakonskih odredbi o načinu pokretanja svih postupaka iz ove grane socijalnog osiguranja može se zaključiti da se ovi postupci ne mogu pokrenuti po službenoj dužnosti , što znači da vrijedi privatna maksima .

1

[email protected]

Prema odredbama zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kao stranke u postupku ostvarivanja prava iz ovog osigurnja mogu se pojaviti : (1) osiguranik , (2) član porodice osiguranika , odnosno osigurano lice , (3) druga lica koja smatraju da ispunjavaju uvijete za ostvarivanje prava iz ovog osiguranja . Kao drugi subjekt u ovom upravno-pravnom odnosu javlja se (1) nosilac osiguranja , odnosno fond penzijsko – invalidskog osiguranja i (2) pravno lice ,odnosno osiguranik , kada su u pitanju prava invalida II kategorije inavalidnosti . U slučaju kada se prava osiguravaju u preduzeću , drugom pravnom licu , odnosno kod poslodavca , tada se ona ostvaruju u skladu sa odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju , drugim propisima i općim autonomnim pravnim aktima poslodavačkog subjekta .

3.2.

Specifičnosti postupka utvrđivanja invalidnosti

Utvrđivanje invalidnosti i poptpune nesposobnosti javlja se kao činejica važna za rješavanje konkretne stvari , odnosno slučaja iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja za što je potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže osoba koja vodi postupak , odnosn o voditelj postupka . Zbog toga je potrebno izvesti dokaz vještačenjem . Taj dokaz izvodi se prema odredbama Zakona o penzijsko imvalidskom osiguranju i Zakona o upravnom postupku . Zbog značaja utvrđivanja ovih činjenica , zakonodavac njihovo utvrđivanje nije prepustio u nadležnost subjekata koje odrerđuje voditelj postupka samoinicijativno ili na prijedlog zainteresiranog lica , već je to vještačenje sato u nadležnost stručnom organu za ocjenjivanje radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju . Dakle , kada je za rješavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno prethodno odrediti postojanje invalidnosti i postpune nesposobnosti ua privređivanje , nosilac osiguranjas – fond odnosno njegova nadležna služba , donosi rješenje na osnovu nalaza , ocjene i mišljenja stručnog organa za ocjenu radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju . Predviđeno je da nalaz , ocjena i mišljenje stručnog organa obavezno podlježu kontroli . U postupku kontrole , nalaz , ocjena i mišljenje stručnog organa može biti potvrđeno , odnosno preinačeno . Nosilac osiguranja je ovlašten da uredi postupak za utvrđivanje činjenica u vezi sa postojanjem ili nepostojanjem invalidnosti , potpune nesposobnosti , kao i da odredi stručni organ za davanje , odnosno kontrolu nalaza i ocjene i mišljenja i njegovu kontrolu . Izvjesno je da se u ovom slučaju radi o vršenju nještačenja izvan usmene rasprave od za to posebno određenog stručnog organa . Taj stručni organ daje svoj nalaz , ocjenu i mišljenje pismeno nositelju osiguranja koji rješava konkretnu stvar iz okvira penzijskog i invalidskog osiguranja . Međutim , ako nalaz , ocjena i mišljenje nisu jasni ili potpuni ili ako takav nalaz i mišljenje nije dovoljno obrazloženo , ili se pojavi sumnja u tačnost datog mišljenja , trebalo bi obnoviti

1

[email protected]

cijeli postupak . I ostale odredbe Zakona o upravnom postupku treba shodno primjeniti u postupku utvrđivanja invalidnosti .

3.3.

DONOŠENJE PRVOSTEPENIH RJEŠENJA

U prvostepenom postupku o pravima osiguranika , odnosno osiguranih lica iz penzijskog i invalidskog osiguranja rješava nadležna služba nosioca osiguranja , odnosno fond osiguranja . U vezi sa priznavanjem , odnosno rješavajem u pravu iz penzijskoog i invaliskog osiguranja kad je prethodno potrebno utvrditi da li je osigurani rizik nastupio kao posljedica (1) invalidnosti , (2) potpune nesposobnosti za privređivanje , u postupku sudjeluju odgovarajući stručni organ u svojstvu organa vještačenjem (to mogu biti invalidske komisije , zavodi centri i drugi subjekti koje odredi nosilac osiguranja ) , koji o navedenim činjenicama daje svoje nalaze , ocjenu i mišljenja . U FBiH to je stručni organ Federalnog zavoda za penzijsko- invalidsko osiguranje prvog i drugog stepena .

3.4.

DRUGOSTEPENI POSTUPAK

Protiv prvostepenih rješenja nosioca osiguranja osiguranik i korisnik penzije , odnosno član porodice osiguranika , odnosno korisnika penzije , može podnjeti žalbu drugostepenom organu nosioca osiguranja . Iz ovih zakonskih odredbi proizilazi da je obezbjeđeno sprovođenje načela drugostepenosti , odnosno načela devolutivnosti . Osim toga , žalba ima i suspenzivno dejstvo , jer nije predviđeno da žalba ne odlaže izvršenje rješenja na koje se uložena žalba odnosi . Kada je u pitanju postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja osiguranik ostvaruje kod poslodavca (pravo na prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju , pravo na raspoređivanje na drugo odgovarajuće radno mjesto i pravo na naknade ) , osiguranicima se osigurava zaštita prava , pod uvjetima i na način koji su utvrđeni u općem pravnom autonomnom aktu poslodavca u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju . Zakonom o radu i drugim propisima . Prema tome , i u ovim slučajevima obezbjeđuju se provođenje principa dvostepenosti .

3.5.

IZVRŠNOST , KONAČNOST I PRAVOSNAŽNOST RJEŠENJA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA .

1

[email protected]

Izvršnost se veže sa svojstvom konačnosti rješenja , jer je izričito predviđeno da do ostvarivanja odgovarajućeg prava može doći samo na osnovu konačnog rješenja . Izvršenje su dužni obezbjediti (1) preduzeća i druga pravna lica – poslodavac , odnosno (2) nosilac osiguranja . Preduzeća i druga pravna lica , odnosno poslodavac dužni su , na osnovu konačnog rješenja , nosioca osiguranja o pravu na raspored na drugo radno mjesto , osiguranika rasporediti na radno mjesto koje odgovara tjelesnim i psihofizičkim sposobnostima osiguranika na kome osiguranik sa radnim naporom , koji ne pogoršava njegovo zdravstveno stanje , može da radi puno radno vrijeme , prema promijenjenoj radnoj sposobnosti . Iz zakonskih odredbi proizilazi da se u postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osigurava ne samo (1) zaštita prava osiguranika i korisnika prava u okviru nosioca osiguranja , (2) već i sudska zaštita . Pod sudskom zaštitom prvostepeno se misli na mogućnost pokretanja upravnog spora protiv konačnih rješenja nosioca osiguranja . Zbog toga se i u ovom postupku kao pravosnažno rješenje može označiti ono rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor , a kojim je stranka , odnosno osiguranik ili korisnik stekao određena prava . Kao takva , pravomoćna rješenja se mogu poništiti , ukinuti ili izmjeniti samo u slučajevima koji su Zakonom o upravnom postupku ili drugim zakonom predviđena . Radi se o primjeni vanrednih pravnih pravnih sredstava . U skladu sa načelom pravosnažnosti . Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđena je mogućnost izmjene pravosnažog ješenja o ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja novim rješenjem pod uslovom da je pravosnažnim rješenjem povrijeđen zakon na štetu korisnika prava . Pravo po ovom rješenju pripada od dana kada su ispunjeni uslovi za sticanje prava , ali najduže šest mjeseci unazad od dana donošenja novog rješenja . Novo rješenje kojim je zamijenjeno ranije pravosnažno rješenje , kojim je priznato pravo na penziju , odnosno nenovčanu naknadu , postaje izvršno danom donošenja . Predviđanjem ovakve zamjene odnosno izmjene pravosnažnog rješenja nije do kraja procesno rješenje , jer se ne zna ko inicira ovu izmjenu , koji organ pokreće postupak , ko donosi novo rješenje . Uvođenje izmjene pravosnažnog rješenja je dodatni specifični vanredni pravni lijek u odnosu na sistem vanrednih pravnih lijekova iz Zakona o upravnom postupku .

3.6. OSTVARIVANJE I PRESTANAK PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA . Pravilo je da osiguranik ostvaruje svoje pravo iz penzijskog i invalidskog prava uznačajnom segmentu u preduzeću i u drugom pravnom licu , odnosno kod poslodavca . Ovo ostvarivanje , odnosno izvršenje je , zapravo , sastavni dio postupka ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja shvaćenog u širem smislu . I kod poslodavca , osigurannicima se osigurava zaštita prava , pod uslovom i na način koji se utvrđuje općim autonomnim aktima u preduzeću i u drugom pravnom licu , odnosno kod poslodavca , u skladu sa Zakonom o penzijskom i iinvalidskom osiguranju . Osiguranik ostvaruje kod poslodavca , odnosno u preduzeću i drugom pravnom licu m kod kojeg je radio u vrijeme nastanka invalidnosti sljedeća prava :

1

[email protected]

1. Pravo na prekvalifikaciju , odnosno dokvalifikaciju ; 2. Pravo na raspoređivanje na druga odgovarajućaradna mjesta i 3. Pravo na naknadu plaće , odnosno manje primljene plaće na drugom odgovarajućem poslu u slučaju utvrđivanja II kategorije invalidnosti . Pravo na raspoređivanje na drugo odgovarajuće radno mjesto , odnosno pravo na odgovarajuće zaposlenje , sa ili bez prekvalifikacije , odnosno dokvalifikacije i pravo na odgovarajuću naknadu plaće u vezi sa korištenjem ovih prava pripadaju osiguraniku od dana nastanka invalidnosti . Ispunjavanjem uslova propisanih Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju stiče se i dospijevaju prava iz ovog osiguranja i to danom ispunjavanja tih uslova , s tim da se pravo na penziju može ostvariti pod dodatnim uslovom – poslije prestanka osiguranja . Penzija se isplaćuje od dana ispunjenja propisanih uslova za sticanje prava na penziju . U slučaju da se zahtjev podnese po isteku tog roka , penzija se isplaćuje od dana podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unazad . Penzija se isplaćuje i stranom državljaninu koji se iseli na stalni boravak u inozemstvo , ako sa odnosnom državom postoji međunarodni ugovor , odnosno sporazum o plaćama ovih primanja ili ako ta držaa priznaje takvo pravo državljanima Fedearcije BiH . Našem državljaninu u inozemstvu penzija se isplaćuje ako takva obaveza postoji po međunarodnom ugovoru . Ukoliko takve obaveze nema , nosilac osiguranja može odobriti isplatu , ako iz porodičnih i zdravstvenih razloga državljanin FBiH odlazi na stalni boravak u inozemstvo . Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika prava , s tim što se penzija isplaćue za cijeli mjesec u kojem je korisnik umro . Također prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju ako se naknadno utvrdi da nisu ispunjeni usllovi za sticanje tih prava . U ovom slučaju prava prestaju od prvog narednog mjeseca od dana donošenja rješenja o prestanku prava . Ako udovica mlađa od 45 godina života , odnosno udovac mlađi od 60 godina života stupe u novi brak , gube pravo na porodičnu penziju , osim ako je to pravo stečeno ili je postojalo zbog potpune nesposobnosti za privređivanje . Uspostavljanje prava na raniju porodičnu penziju može doći u slučaju da udovica , odnosno udovac po novom bračnom drugu ne stekne pravo na porodičnu penziju , ako : 1. Danom prestanka novog braka ima još djece iz prvog braka koja imaju pravo na porodičnu penziju . 2. Su ispunjeni uslovi pod kojim udovica , odnosno udovac , s obzirom na godine života imaju pravo na porodičnu penziju . Dijetetu koje ima pravo na porodičnu penziju za vrijeme redovnog školovanja , koje se nalazi na odsluženju , odnosno dosluženju vojnog roka , penzija se ne isplaćuje za to vrijeme . Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnošću koji je stekao pravo na odgovarajuće zaposlenje sa ili bez prekvalifikacije ,odnosno dokvalifikacije gubi pravo na novčanu naknadu ako bez opravdanog razloga :

1

[email protected]

1. Ne stupi na prekvalifikaciju , odnosno dokvalifikaciju ili prekine zašpočetu prekvalifikaciju , odnosno dokvalifikaciju . 2. Odbije da radi na odgovarajućem radnom mjestu koje mu je osigurano . Trajanje prava stečena po osnovu invalidnosti je uslovljeno trajanjem tog stanja . Ako nastupe promijene uslijed kojih se utvrđeno pravo gubi ili mijenja , odnosno stiče neko drugo pravo , pravo se gubi ili mijenja od dana nastale promijene , koju utvrđuje nadležni stručni organ . U slučaju da osiguranik , odnosno korisnik penzije ispuni uslove za sticanje prava na dvije ili više penzija po Zakonu o penzijskom i invalidkom osiguranju , može koristiti samo jednu penziju , sa pravom na vlastiti izbor . Za vrijeme izdržavanja kazne zatvora zbog krivičnog djela protiv ustavnog poretka BIH i FBiH , čovječnosti i međunarodnog prava osuđenom korisniku penzija se ne isplaćuje , a članovima porodice isplaćuje se za to vrijeme penzija do visine porodične penzije koja im pripada u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidkom osiguranju . Za vrijeme izdržavanja kazne dugotrajnog zatvora zbog krivičnog djela protiv ustavnog poretka BiH i FBiH , čovječnosti i međunarodnog prava , osuđenom korisniku penzija se ne isplaćuje , a članovima porodice isplaćuje se za to vrijem penzija do visine porodične penzije koja im pripada u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju .

3.7.SHODNE PRIMJENE PRAVILA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU NA POSTUPAK PRESTANKA PRAVA IZ OVOG OSIGURANJA Kao što je navedeno , postupak za ostvarivane prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja pokreće se zahtjevom osigiuranika , odnosno korisnika prava . Iako nije predviđeno , ipak bi suprotno od ovog pravila , postupak prestanka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja trebalo da bude pokrenut po službenoj dužnosti . Nosilac osiguranja , odnosno njegova služba pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovanom propisu ili kad utvrdi ili sazna da , s obzirom na postojeće činjenično stanje , treba radi zaštite javnog interesa , odnosno interesa nosioca osigurnja , pokrenuti postupak . Pri pokretanju postupka po službenoj dužnopsti nosilac osigurnaj uzima u obzir i predstavke osiguranika ,odnosno korisnika prava , ko i eventualna upozorenja građana i pravnih lica i organa vlasti . Prema tome , i u slučaju prestanka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja postupak pokreće nosilac osiguranja , odnosno fond ili služba , odnosno organizacjska jedinica fonda, ali sada po službenoj dužnosti , a ne po zahtjevu osiguranika , odnosno budućeg korisnika prava kao što je slučaj u postupku ostvarivanja prava . U pitanju je primjena službene (oficijelne ) , a ne primjena stranačke (privatne ) maksime .

1

[email protected]

4.POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA BRANILACA I ČLANOVA NJIHOVIH PORODICA 5.1.

Prvostepena nadležnost

U zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica izričito je predviđeno da o pravima po osnovu Zakona u prvom stepenu odlučuje , odnosno rješava nadležna općinska služba za upravu , ukoliko nije drugačije regulisano ovim zakonom ili drugim propisom . Za razliku od pokretanja postupka za ostvarenje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja , koji se pokreće po zahtjevu osiguranika , odnosno budućeg korisnika prava , u pokretanju postupka za ostavrivanje prava branilaca i članova njihovih porodica nema specijalnih zakonskih odredbi . To bi trebalo da znači da vrijede pravila iz Zakona o upravnom postupku prema kojima nadležna služba pokreće postupak za ostvarivanje prava boraca i njihovih porodica po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke . Dakle , vrijede obje maksime (oficijelna i privatna ) .

5.2. Postupak za utvrđivanje raznih značajnih okolnosti za ostvraivanje prava branilaca i članova njihovih porodica . Pravilo je da se utvrđivanje okolnosti pod kojima je došlo do ranjavanja , povređivanja ili ozljeđivanja u smislu odredbi Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica vrši pismenim dokaznim sredstvima . To pravilo vijrdi i za utvrđivanje činjenice da je lice od dana kojeg članovi porodice izvode prava po ovom zakonu poginulo , umrlo ili nestalo . Utvrđivanje činjenice da je bolest nastupila pod okolnostima iz Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica vvši samo na osnovu medicinske dokumentacije koa potiče iz vremena službe u Oružanim snagama i Ministarstvu unutrašnjih poslova ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oružanh snaga . Federalno ministrastvo odbrane i Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova je nadležno da izdaje pismeni dokaz o okolnostima pod kojima je jedno lice ranjeno , povrijeđeno ,

1

[email protected]

ozljeđeno , odnosno poginulo , umrlo ili nestalo i to prema izvornim podacima vojnih jedinica ili njihovih pravnih sljedbenika . Federalano mionistarstvo odbrane je dužno provesti upravni postupak u cilju utvrđivanja navedenih činjenica i donijeti odgovarajuću odluku , kao i izdavanje pismenog dokaza nije upravni postupak . Ako se prikazana zakonska rješenja uporede sa pravima o općem upravnom postupku može se (1) zaključiti da je izdavanje pismenog dokaza , odnosno uvjerenja , potvrde svodi na izdavanje uvjerenja , odnosno druge isprave o činjenicama o kojima se vodi , odnosno postoji službena evidencija , pa u skladu sa tim , i na postupak izdavanja pismenog dokaznog sredstva treba primjeniti sve odredbe o izdavanju uvjerenja koja imaju značaj jedne isprave . (1) Ukoliko se zbog nedostataka podataka ne može izdati pismeni dokaz , odnosno uvjerenje , potvrda ili dr. , tada je Ministarstvo odbrane dužno provesti postupak koji se odnosi za dokazivanje prema pravilima koja se odnose na opći upravni postupak . Na osnovu rezultat tog postupka , nadležni organ izdat će uvjerenje , potvrdu ili drugu ispravu koja može služiti kao dokaz u postupku , iako nema javne isprave . Kada je upitanju vojni invaliditet , pravo na dodatak na njegu i pomoć od starne drugog lica i pravo na ortopeedski dodatak , njihovom utvrđivanju prethodi davanje nalaza i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija . Postoje tri ljekarske komisije . (1) Prvostepena ljekarska komisija , odnosno ljekarska komisija koja daje nalaz i mišljenje nadležnoj općinskoj službi koju čine tri ljekara , od kojih su dva člana ljekari specijalisti . (2) Drugostepena ljekarska komisija , odnosno ljekarska komisija koja daje nalaz i mišljenje konatonalnom organu uprave , kao drugostepeni organ koju čine pet ljekara , od kojih su najmanje četiri člana komisije ljekari specijalisti . Ova komisija daje mišljenje samo kada se u drgom stepenu odlučuje , odnosno rješava o pravima iz boračko-inavlidske zaštite . (3) Posebnu ljekarsku komisiju koja je nadležna da vrši nadzor medicinsko vještačenje čini tri člana od kojih su najmanje dva člana specijalnisti . Nije pobliže određeno što se misli pod pojmom „nadzora i medicinskog vještačenja „ . Članove prvostepene i drugostepene ljekarske komisije , u z obavezno pribavljenje prethodnog mišljenja rukovodioca i njegovog zamjenika federalnog organ uprave nadležnog za ovu upravnu oblast , imenuje nadležni9 organ kantonalno-županijske uprave . Članove posebne ljekarske komisije imenuje rukovodilac i njegov zamjenik federalnog organa uprave nadležnog za boračko-inavlidsku upravnu oblast . U slučaju da vojni invalidi , odnosno korisnik porodične invalidnine ne pristupi pregeldui ili na drugi način onemogući da ljekarska komisija da nalaz i mišljenje , smatrat će se da je odustao od zahtjeva za ostvarivanje prava i postupak će se obustaviti . Obustavljeni postupak može se nastaviti ponovnim zahtjevom za utvrđivanje procentavojnog invaliditeta . Ako u nastavljenom postupku ostvari prava iz ove oblasti

1

[email protected]

, novo rješenje ima pravno dejstvo od pravog dana narednog mjeseca od dana podnošenja ponovjenog zahtjeva za utvrđivanje procenta vojnog invaliditeta .

5.3.

Pravna sredstva

U postupku za ostvarivanje prava branilaca i članova njihovih porodica predviđena su sljedeća pravna sredstva . 1. žalbe 2. Revizija 3.Obnova postupka (1) Na prvostepena rješenja nadležna služba za upravu općinskog načelnika može s izjaviti žalba Federalnom ministarstvu odbrane . Dakle , žalba ima (a) devolutivno dejstvo , jer o njoj odlučuje drugostepeni organ , a predviđeno je i (b) suspenzivno dejstvo , jer je izričito propisano da žalba odlaže izvršenju rješenja . Zakkonom nije isključena mogućnost vođenja upravnog spora , s obzirom da je predviđeno da se protiv rješenja donesenih po žalbi kojima su odbijene ili su izmjenjena prvostepena rješenja , mogu pokrenuti upravni spor . Žalba se ulaže u roku od 15 dana od dana prijema riješenja . Sadržaj žalbe , rad prvostepenog organa po žalbi i rješavanje drugostepenog organa o žalbi i druga pitanja u vezisa žalbom treba da se razmatraju u okviru pravila iz Zakona o upravnom postupku . (2) Kao posebno pravno sredstvo predviđena je revizija . Ako je protiv prvostepenog rješenja izjavljane žalba , o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem , odnosno u jedinstvenom postupku . Iz zakonskih odredbi o reviziji proizilazi da se revizija vrši po službenoj dužnosti . Nadležni organ uprave , po okončanju revizionog postupka , može : - Dati saglasnost na prvostepeno rješenje koje je predmet revizije ; - Može rješenje poništiti ili ukinuti i sam riješiti upravni spor ; - Može vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak . Dopunske odredbe o reviziji upućuju na zaključak da se radi o posebnom vanrednom pravnom lijeku , što predstavlja značjno odstupanje u odnosu na sistem anrednih pravnih lijekova koji je previđen Zakonom o upravnom postupku . (3) Postupak koji je okončan rješenjem protiv kojeg nema pravnog sredstva u upravnom postupku , može se obnoviti u rokovima predviđenim u zakonu o upravnom postupku . Obnova postupka ima značaj vanrednog pravnog lijeka , jer se može tražiti tek po nastupanju konačnosti rješenja upravne stvari . Zbog toga se obnova može tražiti tek po

1

[email protected]

nastupanju konačnosti rješenja upravne stvari . Zbog toga se obnova može tražiti samo u sljedećim slučajevima : (1) obnova postupka okončanog drugostepenim rješenjem – obnova drugostepenog postupka , kada je drugostepenim rješenjem meritorno odlučeno o upravnoj stvari ;(2) obnova prvostepenog postupka okončanog rješenjem na koje je žalba bila isključena ; (3) Obnova prvostepenog postupka završenog rješenjem protiv kojeg nije korištena žalba . Ova opće navode u predmetu obnove treba shvatiti u korelaciji prema procesnim odredbama iz Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica . Bez obzira na subjekt iniciranja , odnosno podnošenja prijedloga za obnovu postupka , o obnovi postupka rješava organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan . Iz posebnih zakonskih odredbi o reviziji i o obnovi postupka vidljivo je da se radi o uvođenju jednog novog vanrednog sredstva u postupku za ostvarivanje prava branilaca i članova njihovih porodica (revizije) i o apostrofiranju , u osnovnim elementima , drugog vanrednog pravnog sredstva , koje se kao takvo javlja u svim postupcima (obnova postupka ). Ovakva zakonska rješenja ne isključuju u primjenu drugih vanrednih sredstav iz Zakona o upravnom postupku (1. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom , 2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti , 3. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora . 4. Ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili nba zahtjev stranke , 5. Vanredno ukidanje , 6. Oglašavanje rješenja ništavim . Istina , može se postaviti pitanje o odnosu navedenih pravnih rješenja prema reviziji kao „spoecialnom „ pravnom sredstvu , jer nedostaju razlozi zbog kojih nadležni organ može u revizionom postupku dati , odnosno odbiti davanje saglasnosti za rješenje , tj. isto poništiti , ukoliko ili vrati na ponovni postupak . U nedostatku takvih i drugih odredbi o reviziji ostaje zadatak da upravna i sudsko-upravna praksa , kao i nauka upravnog odnosno upravnog procesnog prava odgovori na ova i druga pitanja iz domena vanrednih pravnih sredstava u ovom posebnom upravnom postupku .

5.4.

Izdavanje i vršenje nadzora

Zakono opravima branilaca i članova njihovih porodica posebno je predviđeno da se rješenja kojima je priznato pravo na invalidninu , dodatak na njegu i pomoć od strane drugog lica , ortopedski dodatak , i druga novčana primanja izvršavaju po službenoj dužnosti . Izvršenje provode nadležne službe općinskog načelnika , koje su dužne voditi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama . Način vođenja evidencije , rok dostave podataka iz evidencije i obrazac izvještaja , propisuju rukovodilac i njegov zamjenik federalnog organa za branilačko – invalidsku zaštitu . Isplate mjesečnih novčanih naknada vrše se u mjesečnim iznosima za prethodni mjesec . Federalni organ u čiji djelokrug spada branilačko-invalidska zaštita nadležan je da vrši nadzor nad provođenjem Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica i propisa donesenih na osnovu ovog Zakona . Ovaj organ je ,u vršenju nadzora , posebno ovlaštenda (1) izdaje obavezne instrukcije , (2) vrši neposredni upravni i finanijski nadzor i kontrolu trošenja sredstava namjenjenih za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica , a koja se obezbjeđuju u federalnom budžetu . To znači da kontrolu trošenja sredstava namjenjenih za iste svrhe vrši nadležni kantonalni organ uprave , ako su sredstva obezbjeđena u kantonalnom budžetu .

1

[email protected]

5.POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA PO OSNOVU NEZAPOSLENOSTI Pravo za vrijeme nezaposlenosti ostvaruju se u službi za zapošljavanje kod koje je nezaposleno lice bilo osigurano za slučaj nezaposlenosti , a u ostalim slučajevima u službi za zapošljavanje prema mjestu prebivališta . U slučaju da dođe do promjene prebivališta , odnosno borvišta ili prelaska iz jednog u drugi kanton , nezaposleno lice ostvaruje pravo prema novom preebivalištu , odnosno boravištu , uz pravo te službe za refunduiranjem sredstava od službe za zapošljavanje koja je odlučila o tim pravima . Pravo za vrijme nezaposlenosti , nezaposleno lice koje je usljed ratnog stanja napustilo prebivalište , ostvaruje kod službe za zapošljavanje , prema mjestu boravka . Protiv prvostepenih rješenja koja donosi služba za zapošljavanje u mjestu prebivališta , odnosno boravka nazaposlenog lica , može se izjaviti žalba organu nadležnom za rad i zapošljavanje u kantonu , odnosno kantonalnom organu uprave . Izričito je predviđena mogućnost vođenja upravnog spora protiv konačnih rješenja donesenih u ovom posebnom upravnom postupku . Nezaposleno lice koje ostvaruje pravo za vrijeme nezaposlenosti obavezno je u roku od 15 dana od dana nastanka okolnosti , prijaviti nadležnoj službi za zapošljavanjem svaku promjenu koja utiče na promjenu ili prestanak prava . U slučaju da nezaposleno lice ostvari neko prao ,odnosno primanje na koje nije imalo pravo , dužno je primjene iznose vratiti , odnosno nadoknaditi učinjene izdatke , pod uslovom da su ta prava ostvarena : 1. Na osnovu netaačnih podataka za koje je to lice znalo ili je moralo znati da su netačni ili je na drugi način ostvarilo to pravo ,ili ga je ostvarilo u većem iznosu , odnosno obimu nego što je imalo pravo . 2. Zbog toga što lice nije priajvilo nastale promjene odnosno okolnosti koje utiču na prestanak tih prava ili njihovog obima . Ukoliko je na osnovu pravomoćne sudske odluke poslodavca nezaposleno lice vraćeno na rad i ako je takvom licu isplaćena plaća i uplaćeni doprinosi za period za koji nije radio , takvo lice je dužno vratiti službi za zapošljavanje isplaćene iznose po sonovu uspostavljenog mu prava za vrijeme nezaposlenosti , osim iznosa po osnovu uspostavljenog mu prava za vrijeme nezaposlenosti , osim iznosa zdravstbenog , penzijskog i invalidskog osigurnja . Služba za zapošljavanje ima pravo na refundaciju uplaćenog iznosa za zdravstveno , penzijsko i invalidsko osiguranje od fonda , odnosno ustanove zdravstvenog , penzijskog i invalidskog osiguranja .

1

[email protected]

6. POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA IZ SOCIJALNE I DJEČIJE ZAŠTITE Postupak za ostavrivanje prava iz socijalne zaštite pokreće se na zahtjev lica koje se nalazi u stanju socijalen potrebe ili člana domaćinstva . Izuzetno , postupak za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite pokrenut će općinski , odnosno kantonalni centar za socijalni rad po službenoj dužnsoti , nakon saznanja ili obavještenja od strane srodnika , građana , organa , organizacija ili zajednica da se jedno lice nalazi u stanju socijalne potrebe . O zahtjevu za ostavrivanje prava iz socijlne zaštite , rješava općinski odnosno kantonalni centar za socijalni rad . I licu koja se nađe u stanju socijalne potrebe sa područja druge općine , odnosno kantona , pružit će se potreban oblik socijalne zaštite i omogućiti povratak u mjesto prebivališta . Izvjesno vrijeme i lica za koaj se ne mogu utvrditi prebivališta ostvaruju potrebne oblike socijalen zaštite u općinskom , odnosno kantonalnom centru sociajlne zaštite u mjestu kojem borave . Po žalbi na prvostepeno rješenje rješava nadležna služba za upravu u općini , odnosno nadležni kantonalni organ uprave . Žabe nemasuspenzivno dejstvo , jer ne odlaže izvršenje rješenja . Korisnik socijalne zaštite dužan je u roku od 15 dana , prijaviti prvostepenom organu svaku promjenu koja je od uticaja na ostvarvanje ostvarenog prava na socijalčnu zaštitu . U pogledu ostvarivanja prava na dječiju zaštitu predviđeno je da se prava ostvaruju podnošenjem zahtjeva , što znači da vrijedi privatna , a ne oficijelna maksima . Pravo na dodatak na djecu može se ostvariti najviše za 60 dana unazad , računajući od prvog dana u mjesecu u kom,e je zahtjev podnesen . Pravo na jednokratnu pomoć može se ostvariti 30 dana prije rađanja djeteta a najkasnije 60 dana od dana rođenja djeteta . U postupku ostvarivanja prava na dječiju zaštitu predviđena je obavezna revizija kojoj podliježu prvostepena riješenja kojim su utvrđena prava na dodatak na djecu . Reviziju vrše po službenoj dužnosti nadležni javni fondovi , odnosno organ za socijalnu i dječiju zaštitu . U slučaju kada je protiv prvostepenog rješenja izjavljena žalba , o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem . U vršenju revizije , prvostepeno rješenje može biti (1) potvrđeno ili izmjenjeno , odnosno (2) poništeno ili ukinuto . U postupku revizije prvostepeno rješenje će se poništiti ili ukinuti , sko drugostepeni organ utvrdi : 1. Da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice . 2. Dase u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na donošenje rješenja .

1

[email protected]

3. Da su pogrešno ocijenjeni dokazi 4. Da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja , 5. Da je pogrešno primjenjen propis na osnovu koga je rješenje doneseno . Prvostepeni organ čije je rješenje poništeno ili ukinuto , donosi novo rješenje koje također podliježe reviziji u kojoj se ispituju samo da li je novo rješenje doneseno u skladu sa razlozima zbog kojih je ranije rješenje poništeno ili ukinuto . Ukoliko revizija ne bude izvršena u toku od 6 mjeseci od dana isteka roka za žalbu , smatra se da je data prešutna saglasnost na prvostepeno rješenje . Interesantno je pitanje odnosa revizije i vanrednih pravnih sredstava iz ZUP-a posebno u odnosu na obnovu postupka i poništavanja i ukidanja po pravu nadzora. Osim toga , postavlja se pitanje da li treba iz istih razloga predviđati i poništavati i ukidanje rješenja , jer prema ZUP-u koji se supsidijarno primjenjuje poništavanjem prvostepenog rješenja poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo ( djeluje ex tunc – od momenta donošenja prvostepenog rješenja ), a ukidanjem prvostepenog rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je ukinuto rješenje već proizvelo , ali ne omogućava dalje proizvođenje pravnih posljedica ukinutog rješenja (djeluje en nunc- od momenta donošenja revizonog rješenja ) . Dodatak na djecu isplaćuje poslodavac za radnike uz isplatu plate , a fond penzijskog i invalidskog osiguranja preko svojih organizacijskih jedinica u sjedištu i van sjedišta za korisnike penzije . Korisnik dodatka na djecu dužan je prijaviti svaku promjenu koja povlači gubitak ili smanjenje iznosa dodaqtka na djecu , i to u roku od 30 dana nastale promjene . Dodatak na djecu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju imovnog stanja domaćinstva , ako je ono uslov za stjecanje nekog drugog prava . Dodatak na djecu ne može biti predmet izvršavanja ili obezbjeđenja .

1