Socijalna i Kulturna Antropologija

Sadržaj

Spisak ilustracija Spisak geografskih karata Kratak uvod 1 Spor u Donggu: terenski rad i etnografija 13 2

Pčelinje larve i supa od luka: kultura 34

3

Kratki susret: društvo 53

4

Fernando traži ženu: seks i krv 75

5

La Bose postaje Bakar: kasta, klasa, pleme, nacija 90

6

Praznik u Nuyoou: ljudi i njihove stvari 109

7

Suša u Bimi: ljudi i njihovi bogovi 122

8

Nanuu Mariju je udario grom: ljudi i njihove ličnosti 133 Pogovor: ponešto od onog što smo naučili 146 Dodatna literatura 149 Indeks 157

Biblioteka Naslov originala Copyright

Urednik Prijevod Izdavač Za izdavača Recenzent prijevoda Korektor Naslovna strana Tehničko uređenje Lektor Štampa Ti raž

V.S.I. (Kratak uvod) John Monaghan & Peter Just SOCIAL & CULTURAL

Kratak uvod

ANTHROPOLOGY

© 2000 John Morgan & Peter Just SOCIAL & CULTURAL ANTHROPOLOGY je izvorno objavljen na engleskom jeziku 2000. Ovaj prevod je objavljen u dogovoru sa Oxford University Press. Prof. dr. Sulejman Bosto Milica Babić TKD Šahinpašić Nina Šahinpašić Prof. dr. Midhat Ridanović Amel Suljović Oxford University Press, Philip Atkins Vedad Dizdarević Hadžem Hajdarević Bemust Sarajevo 1000

Sarajevo, april/travanj 2003. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine 316.3:572 MONAGAN, John Socijalna i kulturna antropologija: Kratak uvod / John Monagan & Peter Just; [prijevod Milica Babić]. - Sarajevo: "Šahinpašić", 2003. - 160 str.: ilustr.; 18cm. - (Biblioteka V.S.I.) Izv. stv. nasi.: Social & Cultural Anthropology ISBN 9958-41-065-6 1. Just, Peter COBISS/BH-ID 11872006 Na osnovu člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, prečišćeni tekst ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 49/02), a na zahtjev TKD "Šahinpašić", iz Sarajeva, od 04.04.2003. god., Federalno ministarstvo kulture i sporta/športa daje mišeljenje da je knjiga SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA autora J. Morgan & P. Just, proizvod iz člana 18. tačka 10. Zakona ο porezu na promet proizvoda i usluga na čiji se ne plaća porez na promet proizvoda.

Preko dvadeset godina govorimo ο tome šta je antropologija, kako da se njome bavimo i kako da saopštavamo ono što znamo. Razgovor je otpočeo kad smo bili na postdiplom­ skim studijama na Univerzitetu u Pensilvaniji i učili da postanemo antropolozi. Nastavili smo razmjenjivati ideje i nakon što smo krenuli na teren - a terenski rad je srž naše discipline i nešto ο čemu ćemo imati mnogo da kažemo u prvom poglavlju. Ali naš razgovor je najviše podstreklo nastavničko iskustvo. Zadatak da se hiljade obrazovanih ne-stručnjaka uvedu u antropologiju tokom niza godina uvjerio nas je da se to najbolji radi tako što se ističe ne toliko ono što su antropolozi otkrili, nego kako antropolozi razmišljaju ο onom što su naučili - ideje iznad činjenica, da tako kažem. To znači da se nećemo toliko baviti najnovijim tendencijama koliko posmatranjem pita-nja koja su u srcu antropoloških istraživanja pokušavajući u isti mah da čitaocima prenesemo ono što predstavlja trajnu vrijednost naše discipline. Antropologija je izrasla na raskršću evropskih otkrića, kolonijalizma i prirodnih nauka. U XIX stoljeću prvi antropolozi, pod uticajem istih filozofskih strujanja koja su dovela do Darvinove revolucije, htjeli su se da rekonstruišu faze socijalne i kulturne evolucije. Ličnosti kao što su Edward Tylor i Lewis Henry Morgan objavili su utjecaj­ na djela koja su pratila sve od sistema pisma do ženidbenih 1

običaja, od njihovih najprimitivnijih početaka do savremenih manifestacija. Do početka prošlog stoljeća antropolozi su već pokretali i druge intelektualne projekte i, što je najvažnije, izvještaji kolonijalnih službenika, misionara, putnika i drugih ne-stručnjaka više im nisu bili dovoljni kao primarni podaci. Počeli su odlaziti na "teren" kao etnografi, kako bi prikupili vlastite informacije iz prve ruke. Premda se antropologija znatno izmijenila od vreme­ na tih etnografskih pionira, etnografija je i danas jedna od elemenata po kojima se antropologija razlikuje od ostalih društvenih nauka, a važnost etnografije je možda jedina stvar u kojoj se slažu svi antropolozi. Početkom XX stoljeća antropolozi su se po pravilu bavili malim, tehnički jednostavnim zajednicama. To je dijelom bilo zbog želje da se zabilježe načini života koji su se brzo mijenjali dolaskom kolonijalizma (iako bi bilo pogrešno pretpostaviti da su te zajednice ostajale nekako neizmijenjene, ili da su čak bile stvarno izolirane i prije kontakta sa Zapadom) a dijelom i iz želje da se dopre do "suštinskih" ili "elementarnih" oblika ljudskih institucija (iako bi takode bilo pogrešno pretpostaviti da su u tim zajednicama stvari kao što su zakon ili religija nekako "osnovnije"). Kasnije u XX stoljeću, glavna struja u antropologiji udaljila se od vizije same sebe kao nauke koja slijedi tradiciju fizičkih nauka i prihvatila je interpretativniji, humanistički pristup. Takode, njeno težište se pomjerilo sa iskuljučivo ne-zapadnjačkih, malih ruralnih zajednica na grupe koje bi inače bile dornen sociologije, kao što su sindikati, društveni klubovi i migrantske zajed­ nice u urbanom i industrijalizovanom okruženju. Ipak, antropologija je i dalje široko komparativna po obimu, jer uzima u obzir sve zajednice i tretira ih kao podjednako značajne. U isto vrijeme, antropologija je i dalje duboko ukorijenjena u deskriptivnom bogatstvu koje proizilazi iz specifičnih susreta antropologa sa određenim ljudima i mjestima. Često smo otkrili da smo najbolji kao pripovje­ dači. 2

Kroz cijelu ovu knjigu ilustriraćemo svoje izlaganje pričama sa rada na terenu. To je, uzgred rečeno, sasvim tipično za antropologe, za koje neposrednost susreta sa egzotičnom kulturom nikad ne gubi draž. Zato ćemo vam sad ispričati nešto ο zajednicama koje najbolje poznajemo. Peter je vršio primarno istraživanje tokom dvogodišnjeg života sa plemenom Dou Donggo početkom osamdesetih godina XX stoljeća i tokom nekoliko kasnijih kraćih posjeta. U to vrijeme Dou Donggo se sastojalo od oko 20.000 ljudi, koji su živjeli na planinskom masivu što se prostire po zapadnoj strani zaliva Bima, prelijepe prirodne luke na istočnom kraju otoka Sumbawa. Sumbawa se nalazi otpri­ like u sredini dugog luka otoka koji se prostiru od Sumatre do Timora u Indoneziji; to je drugi po veličini otok istočno od Balija. Istočna polovina Sumbawe zove se Bima (premda je mještani zovu drugačije) i većinom je nastanjuje mnogo veća etnička grupa ljudi koji sami sebe zovu Dou Mbojo, a stranci ih obično zovu Bimanezima. Kao dio drevne javanske imperije Majapahit, Bima je bila hinduistička kraljevina. Nakon pada kraljevine, početkom XVII stoljeća, stanovnici Bime prešli su na Islam i danas su poznati kao najvatreniji Muslimani u Indoneziji (zemlji gdje možda 85% stanovništva ispovijeda tu vjeru). Međutim, Dou Donggi nisu bili dio bimanezijske kralje-vine za vrijeme hinduizma i postali su dio muslimanskog sultanata Bima tek mnogo kasnije, i to na osnovu državnog sporazuma, a ne osvajanjem. Oni su mogli zadržati relativnu nezavisnost dijelom zato što su imali reputaciju žestokih ratnika, a dijelom i zato što je njihovu planinsku teritoriju bilo lako braniti (Dou Donggo znači "ljudi sa planine"). Premda su postali dio muslimanske Bime, Dou Donggi su zadržali izvjesne političke povlastice i nisu masovno prihvatili islam, nego su se držali svojih iskonskih vjerskih ubjedenja i običaja. Upravo je njihovo uporno odbijanje da prihvate vjeru vladara i susjeda za-interesiralo Petera za Dou Dongge. On je sebi stavio u zadatak da otkrije kakvu je 4

Spisak ilustracija

1. Teren M i x t e c a Alte Snimila Laura Stiver

8

2. N a n u u Esperanza Sarabia melje k u k u r u z Snimila Laura Stiver 10 3. A m a Tife ©Peter Just

50

4. Jedan sudac u plemenu D o u Donggo © Peter Just 18 5. Franz Boas demonstrira ples sa sjeverozapadne obale Nacionalni antropološki arhiv, Nacionalni muzej prirodne historije, Smithsonian Institution

8. M a x Weber u Lauensteinu, 1 9 1 2 . godine ©AKG London

65

9. Čekajući m l a d o ž e n j u ©Peter Just 78 10.Emile D u r k h e i m , o k o 1900. godine Nacionalna biblioteka, Pariz Fotografija: © Lauros-Giraudon

92

11 .Posljednji N c u h i ©Peter Just

95

1 2 . H a d ž i M. Djafar A m y n i Haja Syarafiah © Peter Just 112 37

6. Bronislaw M a l i n o w s k i kao student 55 7. A. R. Radcliffe-Brown 60

13.Pijaca u Santa Tomas Ocotepecu Snimila Laura Stiver 118 14.Pijaca u Tlaxiacu Snimila Laura Stiver

1 20

1 5.Prinošenje žrtve d u h o v i m a planine ©Peter Just

1 7.Žetva riže u Donggu © Peter Just 137 124

16.Ely Parker

130

Spisak geografskih karata

U č i n i l i smo sve da stupimo u kontakt sa nosiocima autorskih prava. A k o nas obavijestite, izdavač će sa zado­ v o l j s t v o m i z m i j e n i t i imena autora u b u d u ć i m i z d a n j i m a .

1.

Indonezija

2.

Sumbawa

3.

M e k s i k o sa regijom Oaxaca

4.

Mixteca

ulogu to moglo igrati u uspostavljanju e t n i č k o g razgrani­ čenja i z m e đ u Dou Dongga i Bimaneza, usprkos č i n j e n i c i da imaju z a j e d n i č k i jezik (nggahi m b o j o ) . Do Peterovog prvog istraživanja u oblasti Donggo (to je n a j p r i k l a d n i j e ime za taj kraj), većina Dou Dongga već je p r i h v a t i l a b i l o islam b i l o hrišćanstvo, iako su - prema r i j e č i m a j e d n o g k a t o l i č k o g v j e r o u č i t e l j a , "70 posto stanovništva M u s l i m a n i , 30 posto k a t o l i c i , a 90 posto kaffir (pagani)." Težište Peterovog rada na terenu b i l o je na izučavanju vjerskih u b j e d e n j a , kao i načina na koje su l j u d i rješavali sporove. Kad se Peter 1981.godine vratio u Donggo na d v o g o d i š n j i boravak, s n j i m je došla i njegova žena Anne koja je b i l a , blago rečeno, pravi v o j n i k . Ž i v j e l i su u selu D o r o N t i k a , koje j e , sa oko 3 0 0 0 stanovnika raštrkanih u n e k o l i k o zaselaka, b i l o najveće t r a d i c i o n a l n o selo oblasti Donggo. Uvjeti života su b i l i p o t p u n o p r i m i t i v n i : u D o r o N t i k i nije b i l o tekuće vode, struje ni asfaltiranih puteva. Kuće su, pak, bile u d o b n e ; bile su sagrađene od t i k o v i n e , oslanjale se na šipove visoke 1,5 m i više, a krovovi su im b i l i od slame, p l o č i c a ili p o c i n č a n o g željeza. Lokalna privreda bila je u nekoj vrsti prelaznog p e r i o d a . Prije toga, l j u d i su se manje-više p r e h r a n j i v a l i vlastitim p r o i z v o d i m a , tako što su gajili r i ž u , kukuruz i proso i d o p u n j a v a l i ih bananama, kokosom i d r u g i m v o ć e m , kao i p l o d o v i m a u b r a n i m u p l a n i n s k i m šumama ( u k l j u č u j u ć i i izvrstan med!). U tradi­ c i o n a l n o j p o l j o p r i v r e d i spaljuju se d i j e l o v i šume, zemlja se o b r a d u j e g o d i n u do d v i j e , a z a t i m se napravi pauza kako bi se šuma mogla regenerirati. M e đ u t i m , porast naseljenosti vršio je prevelik pritisak na z e m l j u tako da se šuma nije mogla p o t p u n o regenerirati i v e l i k i d i o zemlje obrastao je u šikaru, što je u m n o g o m e smanjilo plodnost. Stanovnici D o r o Ntike sve su se više okretali uzgoju vlažne riže na terasastim p o l j i m a kao i industrijskog b i l j a kao što su k i k i r i k i i soja, koje su prodavali na pijacama u n i z i j i . lako je b r o j stanovnika brzo rastao z b o g uvođenja savremene m e d i c i n e , bolesti kao što su malarija, t u b e r k u l o z a i 6

d i z e n t e r i j a još su u z i m a l e v e l i k i danak, naročito medu bebama i d j e c o m iz sela. Peter i Anne su o t k r i l i da su, usprkos teškom ž i v o t u , D o u Donggi t o p l i , v e l i k o d u š n i i uvijek spremni na šalu i z a d i r k i v a n j e . Uz p o m o ć p r i l i č n o mangupskog seoskog sta­ rješine, Peter i Anne su uspjeli u z a j m i t i kuću koju su o p r e m i l i r o b o m što se mogla d o b i t i u gradu Bima u k l j u č u j u ć i i kerozinski šporet koji je izazvao malu sen­ z a c i j u , pošto su svi ostali seljani kuhali na vatri od drveta. Selo D o r o N t i k a n i k l o je na v i s o k o m grebenu i z m e đ u r i j e č n i h klanaca; kuće su sagrađene na terasama usječenim u strme padine grebena. V r e m e n o m su Peter i Anne naba­ v i l i dva k o n j i ć a koje su koristili za prevoz i nošenje vode iz rijeke. S vremena na v r i j e m e otišli bi u grad Bimu da uzmu poštu i d o p u n e zalihe hrane koja se nije mogla nabaviti u D o n g g u . Tamo su b o r a v i l i kod p o r o d i c e hadži M. Djafar A m y n a , izuzetno v e l i k o d u š n i h d o m a ć i n a , tako da su Peter i Anne m o g l i steći neposredan uvid i u život

n i z i j s k i h Bimaneza. Izuzev n e k o l i k o g o d i š n j i h o d m o r a koje su p r o v e l i na Baliju i u d r u g i m d i j e l o v i m a I n d o n e z i j e , Peter i Anne ž i v j e l i su u D o r o N t i k i d v i j e g o d i n e . To je b i l o nezaboravno iskustvo. John je vršio p r i m a r n o istraživanje u plemenu M i x t e c iz Santiago N u y o o a , u državi Oaxaca na j u g u Meksika. N a j d u ž i p e r i o d njegovog istraživanja trajao je od 1983. do 1986. g o d i n e , ali je p o n o v o o d l a z i o svake g o d i n e . Ljudi koji govore j e z i k o m M i x t e c , njih nešto više od 4 0 0 . 0 0 0 , treća su po brojnosti starosjedilačka grupa u M e k s i k u . U XVI stoljeću M i x t e c i su p o d i j e l j e n i u desetine malih kralje­ vina č i j a je v l a d a j u ć a elita potpomagala j e d n u od najrafi ni rani j i h u m j e t n i č k i h t r a d i c i j a u N o v o m Svijetu. Ο životu M i x t e c a prije osvajanja z n a m o mnogo iz o b i m n o g korpusa knjiga na t o m j e z i k u koje su sačuvane, a i zato što su m i x t e c k i pisari nastavili stvarati djela pisana d o m a ć i m pismom gotovo 80 godina nakon što su Španci preuzeli vlast. N a k o n što su ih o s v o j i l i Španci, M i x t e c i su p r e t r p j e l i demografsku katastrofu, u k o j o j su m i l i o n i l j u d i širom Sjeverne i Južne A m e r i k e p o d l e g l i bolestima Starog Svijeta i z l o s t a v l j a n j u od strane k o l o n i z a t o r a . Premda se m i x t e c k o stanovništvo povećalo od kraja XVI stoljeća, još uvijek nije dostiglo broj od p r i j e dolaska Španaca.

1. Neravni teren Mixteca Alte, sa arheološkim nalazištem i gradom Yucuita u daljini. Yucuita je najstarije neprestano nase­ ljeno mjesto na američkom kontinentu, još od 1350 godine p.n.e.

M i x t e c a , d o m o v i n a koju g o v o r n i c i m i x t e c k o g d i j e l e sa još n e k o l i c i n o m starosjedilačkih grupa kao i z a j e d n i c a m a mestika i Afro-Meksikanaca, ekološki je šarolika, sa pros­ t r a n i m p r i o b a l n i m savanama, t r o p s k i m šumama, v i s o k i m planinama pokrivenim borovom šumom, plodnim rječnim k o r i t i m a i sušnim pustinjama. M i x t e c i žive raštrkani po t i m k r a j e v i m a , u m a l i m gradovima i selima. Santiago N u y o o , selo gdje se o d v i j a o najveći dio Johnovog terenskog rada, ima o k o 3000 stanovnika, od k o j i h četvrtina živi u centru grada a ostatak je raspoređen po zaseocima. N u y o o i sus­ j e d n i Santa Maria Y u c u h i t i nalaze se na vrhu uskog kanjona sa d i v n i m v o d o p a d i m a koji se slijevaju niz njegove strane.

8

9

Krajolik je izuzetno stjenovit i g o t o v o i da nema ravnih parcela (stanovnici N u y o o a često se p o z d r a v l j a j u r i j e č i m a " N e m o j pasti"). Z b o g relativno male nadmorske visine i o b i l a t i h padavina, ta oblast je poznata kao "mikstečki vrt". Narandže, mangoi i zapote rastu kao d i v l j i , drveće o b a v i j a p o k o j a o r h i d e j a , a o k o l n e planine p o k r i v a borova šuma. Stanovništvo se s p e c i j a l i z i r a l o za uzgoj k u k u r u z a , n a j v e ć i m d i j e l o m t e h n i k o m ugara; uzgaja se i industrijsko b i l j e , prvenstveno banane i kafa. Već stotinama g o d i n a , nadničarska m i g r a c i j a je za M i x t e k e životna č i n j e n i c a , no od pedesetih godina XX stoljeća iz M i x t e c e o d l a z i sve više stanovnika N u y o o a : u početku su p u t o v a l i u Verakruz i M o r e l o s da nadu posao na branju kafe i drugog b i l j a ; z a t i m , 60-tih g o d i n a , počeli su o d l a z i t i u M e x i c o City gdje su radili u pekarama, fabrikama i u s l u ž n i m djela-tnostima; k o n a č n o , krajem 80-tih g o d i n a , n e k o l i c i n a l j u d i p r o b i l a se do SAD-a, gdje su radili na j e d n o m rancu u Teksasu.

2. Nanuu Esperanza Sarabia iz porodice Péreza Sarabije melje kukuruz u svojoj kuhinji, u ranim jutarnjim satima. Nanuu, ili "majka zajednice" je titula koja se daje ženama što su, skupa sa muževima, obavljale važne građanske i vjerske dužnosti u grad­ skoj upravi. 10

Težište Johnovog istraživanja b i l o je na tome kako su stanovnici N u y o o a , suočeni sa t i m p r o m j e n a m a i seljaka­ n j e m , o d r ž a l i snažan osjećaj zajedništva. lako Johnova žena, arheolog Laura Junker, nije živjela s n j i m u p o č e t n o m p e r i o d u n j e g o v i h terenskih istraživanja (radila je doktorat iz a n t r o p o l o g i j e ) , i ona je provela neko­ liko mjeseci u N u y o o u . Kasnije, nakon što su im se r o d i l a d j e c a , c i j e l a p o r o d i c a došla je u M i x t e c u . Poput D o u Dongga, M i x t e c i vole da se šale, i usprkos b r o j n i m fotografijama meksičkih starosjedilaca koje svakog p r i k a z u j u sa strogim, o d l u č n i m i i z n u r e n i m izrazom lica, kada su medu svojima N u y o o t e c a n i su velike šaljivčine i nenadmašni kad treba reći nešto u blažoj f o r m i . John je znao da im je konačno uzeo mjeru kad je na j e d n o j stazi van grada sreo grupu l j u d i koji su ga upitali kakvu će hranu on i njegova žena posluživati na svečanosti k o j o j su trebali biti d o m a ć i n i . John i Laura su si m o g l i priuštiti da služe odabrane nareske, ali su u isto v r i j e m e b i l i stranci sa č u d n i m ukusom. John je uspio o d g o v o r i t i , " U b i ć e m o par mršavih džukela" sa tako m i r n i m izrazom lica da su svi ljudi zastali, a zatim pošli dalje g r o h o t o m se s m i j u ć i . John duguje v e l i k i d i o o n o g što je naučio p o r o d i c a m a Péreza Sarabije, Péreza Péreza i Modesta Velasca, koje su ga p r i m i l e , dopustile mu da s njima živi i o r o d i l e se s n j i m t i m e što su ga z a m o l i l e da bude k u m po j e d n o m od n j i ­ hove djece. Ni od j e d n o g kratkog uvoda, p o g o t o v o ovako kratkog, ne može se očekivati da o b u h v a t i svu širinu i kompleksnost savremenih a n t r o p o l o š k i h izučavanja. Krajem XX stoljeća, Kraljevsko antropološko udruženje imalo je preko 2.300 članova a A m e r i č k o antropološko udruženje preko 11.000 č l a n o v a . Francuska je takode imala bogatu i veoma utje­ cajnu antropološku školu. M o ž d a j e n a j u z b u d l j i v i j e b i l o širenje a n t r o p o l o g i j e u Latinskoj A m e r i c i i bivšim evrop­ skim k o l o n i j a m a , n a r o č i t o Indiji i N o v o j G v i n e j i . Svaka od 11

t i h zemalja, skupa s i n d u s t r i j a l i z i r a n i m z e m l j a m a kao što su Australija i Japan, počela je razvijati vlastite i n t e l e k t u ­ alne t r a d i c i j e i istraživačke programe. O č i g l e d n o vam ne m o ž e m o p r u ž i t i prikaz a n t r o p o l o g i j e koji bi i blizu o b u h v a ­ t i o sve stavove i projekte k o j i m a se bave ti a n t r o p o l o z i . Umjesto toga, pokušali smo naš kratki uvod usmjeriti na ona "krupna" pitanja koja z a o k u p l j a j u pažnju a n t r o p o l o g a od početaka te d i s c i p l i n e : po čemu su ljudska bića j e d i n ­ stvena? Kako se grupe l j u d i - p o r o d i c a , klasa, p l e m e , nacija - o b r a z u j u i šta ih drži na okupu? Kakva je priroda vjerovanja, ekonomske razmjene i pojedinca? Kako sve to treba da istražujemo i shvatamo? I umjesto pokušaja da vam p r u ž i m o uvid u ono što je "oštrica" današnje a n t r o p o ­ loške teorije - jer bi ta slika sigurno zastarjela č i m se objavi - o d l u č i l i smo da vas u p o z n a m o sa idejama koje leže u k o r i j e n u d i s c i p l i n e , i sa m i s l i o c i m a koji su intelek­ t u a l n i preci svih a n t r o p o l o g a . U p r v o m p o g l a v l j u u v o d i m o vas u a n t r o p o l o g i j u tako što vam pokušavamo dati predstavu ο tome šta rade a n t r o p o l o z i . U sljedeća dva, posmatramo k u l t u r u ( k o j o m se, po t r a d i c i j i , bave A m e r i k a n c i ) i društvo (što je pak b r i ­ tanska t r a d i c i j a ) , dva p o j m o v n a t o r n j a - b l i z a n c a na k o j i m a počiva a n t r o p o l o g i j a . U naredna dva poglavlja g o v o r i m o ο o s n o v n i m n a č i n i m a na koje ljudska bića grade društvene veze, prvo putem krvi i braka, a z a t i m kroz veće društvene grupe kao što su pleme, etnička grupa i nacija. Posljednja tri poglavlja d o t i č u se pitanja e k o n o m i j e , religije i i d e n t i ­ teta, tema koja p r i v l a č i generacije a n t r o p o l o g a i ο k o j i m a su, kako nam se č i n i , nastali n a j z a n i m l j i v i j i klasični r a d o v i . M o r a l i smo izostaviti mnoge sjajne p o d - d i s c i p l i n e kao što su medicinska a n t r o p o l o g i j a , a n t r o p o l o g i j a prava, nauke i t e h n i k e . Svaka od n j i h bi za sebe lako mogla biti tema nekog drugog kratkog uvoda i u t o m smislu m o ž e m o vas samo m o l i t i da ovu k n j i g u shvatite kao uski otvor u veoma širokim vratima i nadati se da će vas ona navesti da istražujete mnogo d u b l j e . 12

Poglavlje 1 Spor u Donggu: terenski rad i etnografija

Kao što se često kaže, ako hoćete shvatiti šta je a n t r o p o l o g i j a , gledajte šta a n t r o p o l o z i rade. Prije svega, a n t r o p o l o z i se bave e t n o g r a f i j o m . Za k u l t u r n o g ili soci­ j a l n o g a n t r o p o l o g a , etnografija je isto što i laboratorijsko istraživanje za b i o l o g a , arhivsko za historičara, ili ankete za sociologa. Etnografija se često naziva - premda ne posve p r e c i z n o - " u č e s n i č k i m posmatranjem", jer se zasni­ va na naizgled jednostavnoj ideji da j e , ako hoćete da shvatite šta l j u d i n a m j e r a v a j u , n a j b o l j e da ih posmatrate tako što ćete se s n j i m a duže v r i j e m e d r u ž i t i . Zbog toga a n t r o p o l o z i po t r a d i c i j i nastoje da provedu duži vremenski p e r i o d - ponekad g o d i n u dana bez prekida - u z a j e d n i c i koju i z u č a v a j u , da žive što sličnije n j e n i m č l a n o v i m a . Upravo je taj pristup o d r e d i o našu d i s c i p l i n u i o d i j e l i o je od d r u g i h društvenih nauka. Istina, mi ni u kom slučaju ne o d b a c u j e m o metode koji su t i p i č n i za druge d i s c i p l i n e , kao što je upotreba u p i t n i k a ili p r i k u p l j a n j e k v a n t i t a t i v n i h b i h e v i o r a l n i h podataka. A l i a n t r o p o l o z i već dugo smatraju da bi takav pristup izučavanju ljudskih bića doveo do n e p o t p u n o g - čak i pogrešnog - shvatanja l j u d i koje i z u č a v a j u , naročito ako se radi ο p r i p a d n i c i m a stranih ili nepoznatih zajednica. M o g l o bi se reći i da je terenski rad o n o što a n t r o p o l o g i j u č i n i r o m a n t i č n o m . On je svakako jedan od elemenata koji su nas d v o j i c u p r i v u k l i toj d i s c i p l i n i . Danas se terenski rad a n t r o p o l o g a o d v i j a u o k r u ž e n j i m a koja nisu e g z o t i č n a , na 13

primjer u TV stanicama u centru grada, o p ć i n s k i m sudovi­ ma u m a l i m g r a d o v i m a , d i r e k c i j a m a preduzeća i c r k v e n i m z a j e d n i c a m a u p r e d g r a đ i m a koje naseljava srednja klasa. A l i d o k je bila u p o v o j u , a n t r o p o l o g i j u su zanimala tzv. " p r i m i t i v n a " društva: relativno male, ne-zapadnjačke zajed­ nice gdje su društvene institucije izgledale p r i l i č n o ograničene i jednostavne (što se pokazalo netačnim), a l j u d i k o n t a k t i r a l i g o t o v o i s k l j u č i v o oči u o č i . Smatralo se da takva društva a n t r o p o l o z i m a daju j e d n o s t a v n i j i uvid u "elementarne" društvene m e h a n i z m e , suprotne složenim m e h a n i z m i m a "modernog" (čitaj zapadnog) društva. A n t r o p o l o z i m a se č i n i l o i da načini života k o j i m ta manja društva žive brzo nestaju, a pošto većina njih nije imala pismo, da se mora h i t n o sačuvati neki zapis za p o t o m s t v o . Takva o r i j e n t i r a n o s t d i s c i p l i n e , i rana predanost p r i k u p l ­ j a n j u etnografskih podataka iz prve ruke, p o m o ć u učesničkog posmatranja, dovela je antropologe do nekih n a j u d a l j e n i j i h i n a j e g z o t i č n i j i h mjesta na zemaljskoj k u g l i . Najčešće je etnograf, koji je radio sam i i z o l i r a n o od osta­ lih z a p a d n j a k a , izgledao vrlo hrabar. Ta izoliranost često je izazivala osjećaj otuđenosti i usamljenosti, n a r o č i t o u ranim fazama terenskog rada. A l i gotovo svi a n t r o p o l o z i su se v r e m e n o m u m a n j e m ili većem stupnju a s i m i l i r a l i u k u l ­ turu z a j e d n i c a koje su im b i l i d o m a ć i n i - n e k o l i c i n a n j i h , priča se, čak t o l i k o da su "postali u r o đ e n i c i " tako što su p o t p u n o usvojili način života svojih d o m a ć i n a i nikad se nisu v r a t i l i k u ć i . Sve skupa, proces unošenja u terenski rad može biti izazovno i jedinstveno iskustvo, koje ljude p r i v l a č i a n t r o p o l o g i j i . Ponekad se č i n i i da je učesničko posmatranje najefikasniji način da shvatimo pogled drugih naroda na svijet i n j i h o v način života i da o n o često služi kao provjera naših vlastitih p r e d u b j e d e n j a i v j e r o v a n j a . Počećemo p r i č o m koja govori ne samo ο t o m e kako rade a n t r o p o l o z i , nego i šta je to karakteristično za a n t r o p o l o g i ­ ju kao d i s c i p l i n u . To je priča ο Peterovom terenskom radu medu D o u D o n g g i m a i ο tome kako se zainteresirao za a n t r o p o l o g i j u prava. 14

3. Ama Tife. Ama Tife je bio seoski starac koji je uvjeravao rođake ina Mone da će pravda biti zadovoljena na zasjedanju seoskih poglavara. Osim što je bio nadaren sudac, ama Tife je bio vješt vidar i stručnjak za obrede.

Jedne noći sjedio sam u kući jednog prijatelja u Doro Ntiki, selu gdje sam vršio terenski rad. U sobu je upao njegov rođak, vičući da je njegovu snahu, ženu po imenu ina Mone, napao mladić la Ninde. Žurno smo otišli do kuće ine Mone da vidimo šta se desilo. Ina Mone je sjedila na podu, a jedna strana lica bila joj je obojena ljekovitom kremom na mjestu gdje je rekla da ju je udario la Ninde. Pokazala nam je košulju koju je nosila i koja se prilikom napada poderala. Njeni rođaci su bili ljuti i govorili su da idu da "uzmu koplja i naoštre noževe", jer im se žurilo da se odmah osvete la Nindu. Ali svi su se smirili kad je ama Tife, jedan od glavnih seoskih poglavara, došao da ih ubijedi da će on i ostali poglavari iz Doro Ntike sazvati sud i podijeliti prav­ du prema tradiciji. Sutradan ujutro to su i učinili. La Ninda su doveli pred grupu poglavara, dok je to posmatrala većina se­ ljana. Ina Mone je kao dokaze pokazala lice namazano lijekom i poderanu košulju. La Ninde je priznao da je vikao na nju, ali je poricao da ju je i dotakao. Uslijedila je nadahnuta i burna 15

drama, u kojoj su članovi suda, predvođeni ama Pancijem, prekorijevali Ninda i konačno od njega izvukli priznanje. Izrečena mu je blaža kazna tako da je morao kleknuti pred ina Monu i moliti je za oproštaj. Ona ga je, pak, simbolično udari­ la po glavi, nakon čega je pušten na slobodu. Kasnije tog popodneva, pričao sam sa prijateljem. Rekao sam: "Zar nije grozno to što je la Ninde uradio, da tako napadne ina Monu?" On mi je odgovorio: "Jeste. Ali, znaš, on je zapravo nijednom nije udario." Iznenadio sam se. "A odakle joj pode­ rana košulja i onakvo lice?", pitao sam. "Znaš," reče on, "svako može poderati košulju, a ko zna šta je ispod kreme." Bio sam šokiran. "Ali to znači da je la Ninde nevin. Zar to nije strašno nepravedno?" "Nimalo," odgovorio je. "Ono što je la Ninde mis­ lio bilo je tačnije od onog što se stvarno desilo." A zatim mi je ispričao ono što su svi u selu znali, što su zapravo oduvijek znali. Ina Mone je vidjela la Ninda kako se vrti oko la Fije, mlade žene koja je bila vjerena za drugog mladića, koji tada nije bio u Doro Ntiki. Ina Mone se požalila la Nindinoj majci, koja je pak prekorila la Ninda. Bijesan što su ga otkrili, la Ninde je otišao do ina Mone i prijetio joj - što je težak prekršaj bon­ tona - ali je zapravo nije napao. To je priča ο stvarnom događaju u stvarnom svijetu, onako kako ga je d o ž i v i o etnograf. Kako bi takav događaj z a b i l j e ­ ž i o i analizirao historičar ili sociolog? Kao prvo, za histori­ čara koji prvenstveno radi sa arhivima ili sudskim zapisima, slučaj la N i n d i n o g napada na ina M o n u ostao bi posve n e v i d l j i v . Dou Donggi ne zapisuju sporove koje su riješili seoski p o g l a v a r i , tako da se ovaj slučaj, kao ni v e l i k a većina slučajeva ne bi p o j a v i o u o b l i k u do koga može d o p r i j e t i historičar što radi u a r h i v u . Čak bi i historičar koji prihvata etnografske metode antropologa i zapisuje usmene historije teško dopro do t o g slučaja, jer je medu p r i p a d n i c i m a D o u Dongga prihvaćen o b i č a j da se ο sporu nikad ne razgovara nakon što se riješi. Peter ga je mogao z a b i l j e ž i t i i istražiti šta on znači samo zato što je bio na licu mjesta u v r i j e m e kada je spor i z b i o . 16

Kako bi se sociolog ili k r i m i n o l o g mogao upoznati sa o v i m slučajem? lako neki s o c i o l o z i i k r i m i n o l o z i vješto koriste etnografske metode, oni se mnogo češće oslanjaju na ankete, u p i t n i k e i analizu z v a n i č n i h statistika. I opet, za one koji se oslanjaju na zvanične statističke podatke ovaj slučaj bio bi posve n e v i d l j i v . La N i n d i n "napad" bi se mogao p o j a v i t i kao "jedan podatak" u anketi ο sporovima u z a j e d n i c i koju bi vršio sociolog. Ali p r i l i č n o je nevjerovatno da bi anketa bila f o r m u l i r a n a tako vješto da dopre iza površinskih podataka ο t o m slučaju i l i , što je još v a ž n i j e , da o t k r i j e p o i m a n j e da je osuda la N i n d a za z l o č i n koji nije p o č i n i o "tačnija od onog što se stvarno desilo". Da je slučaj z v a n i č n o z a b i l j e ž e n , istraživači ( u k l j u č u j u ć i i antropologe) koji se oslanjaju na takve podatke vjerovatno bi pretpostavili da je la N i n d i n slučaj bio o b i č a n napad, što bi navelo na veoma n e p o t p u n e , ako ne i pogrešne z a k l j u č k e ο društvu D o u Dongga. Pa šta bi o n d a ovaj slučaj mogao z n a č i t i za etnografa? Kako bi a n t r o p o l o g mogao analizirati ovaj događaj i naučiti nešto ο tome šta D o u Donggi misle i kako se ponašaju? Prvo, nakon m n o g i h postavljenih pitanja, Peteru je postalo jasno da taj slučaj ima v r l o malo veze sa samim napadom a mnogo sa poštovanjem institucije braka. Zašto se ina M o n e žalila la N i n d i n o j majci zbog njegovog ašikovanja sa la Fijom? Zato što je ina M o n i b i l o u interesu da zaštiti integritet zaruka, naročito zaruka koje je u g o v o r i l a p o r o d i c a ama Pancija. Zašto? Zato što je kćerka ina M o n e bila vjerena sa sinom ama Pancija, a drugi ama Pancijev sin je bio vjeren sa la F i j o m ! Tako je Peter spoznao da u sporovima (makar medu Dou Donggima) stvari često nisu onakve kakve i z g l e d a j u . Slučaj "napada" bi zapravo mogao biti slučaj "otuđenja n a k l o n o ­ sti". Šta je o m o g u ć i l o da se to shvati? Kao p r v o , Peter je bio tu kao svjedok događaja, što ne bi b i l o moguće da nije proveo skoro dvije godine u t o m selu. Mogućnost da se posmatraju n e o b i č n i , jedinstveni d o g a đ a j i , jedna je od 17

glavnih prednosti etnografskog metoda. Važno je takode imati na umu da je Peter mogao posmatrati ovaj slučaj od početka ne samo zato što je dugo ž i v i o u Doro N t i k i , nego zato što je tamo ž i v i o stalno, kao član društva. Za događaj je saznao ne zato što je t r a ž i o podatke ο s p o r o v i m a , čak ni ο zarukama, nego zato što je slučajno pričao sa p r i j a t e l j i m a u susjednoj k u ć i , dugo nakon što se završio k o n v e n c i o n a l n i "radni dan". Upravo ta otvorenost za slučajna o t k r i ć a daje etnografskom metodu snagu i fleksibilnost, koje se ne mogu postići izrazito d e d u k t i v n i m m e t o d i m a društvenih nauka kao što su ankete ili statističko istraživanje. Zapravo, često se dešava da a n t r o p o l o z i p o č n u vršiti značajna istraživanja ο n e p r e d v i đ e n i m t e m a m a . Premda neke teme ponesemo sa sobom na teren, ima i o n i h koje nam nametnu stvarne o k o l n o s t i i događaji iz svakodnevnog života t a m n o š n j i h l j u d i . Kad je p o l a z i o za I n d o n e z i j u , Peter nije namjeravao izučavati kako se tamo rješavaju sporovi, ali isto tako nije mogao ni prenebregnuti p r i l i k u za izučavanje na koju je naišao te v e č e r i . Nasumičnost etnografskih uspjeha nadomješta d u ž i n a vremena koje dobar etnograf provede na t e r e n u ; v r e m e n o m ć e m o , nadati se j e , slučajno naići na većinu značajnih društvenih pojava.

4. Jedan sudac u plemenu Dou Donggo. Ovo je ama Balo, drugi istaknuti poglavar Dou Donggoa, dok se bavi rješavanjem spora. Rješavanje sporova kod Dou Dongga, slično pravu u mnogim malim društvima, stavlja naglasak na konsenzus i popravljanje narušenih društvenih odnosa a ne na presudu ο krivici ili nevinosti po sistemu "pobjednik nosi sve".

Pošto je dugo posmatrao svakodnevni ž i v o t u Doro N t i k i , Peter je shvatio da je u o v o m slučaju n e o p h o d n o gledati dalje od površinskih događaja, i da su pitanja kao što je vjerenička vjernost osjetljiva, čak i eksplozivna tema u z a j e d n i c i . D r u g i m r i j e č i m a , nakon više od godine dana života u t o j z a j e d n i c i , Peter je imao bogat i iznijansiran kontekst u koji je mogao smjestiti događaje u o v o m slučaju. Nepodudarnost između o n o g ο čemu se naizgled radi u o v o m društvenom događaju i o n o g ο čemu se "stvarno" radi g o t o v o je nemoguće prepoznati bez konteks­ ta koji se saznaje iskustvom, što o m o ć a v a etnografski terenski rad. To je jedna od prednosti na koju se a n t r o p o l o z i po t r a d i c i j i oslanjaju kad pokušavaju da razu­ m i j u o n o što su istraživali i z b o g toga je dugotrajnost tako 19

važna za t r a d i c i o n a l n i etnografski rad na terenu - često i do d v i j e godine za početno izučavanje. Štaviše, Peter je mogao o t k r i t i ο čemu se "stvarno radi" u t o m slučaju zato što mu je dug boravak u selu o m o g u ć i o da stekne povje­ renje seljana, koji su b i l i v o l j n i da mu se povjere i objasne događaje i m o t i v e ispod površine. Pošto je već dugo imao srdačan odnos sa l j u d i m a u selu - p r i j a t e l j e , da tako kažem - Peter je mogao u p o r n o postavljati pitanja koja sežu ispod površine i p r o c j e n j i v a t i sadržaj o d g o v o r a koje je d o b i j a o . Kakve i m p l i k a c i j e može za a n t r o p o l o g a imati o n o što je naučio iz ovog slučaja? Svaki etnografski opis barem i m p l i c i t n o učestvuje u m e đ u - k u l t u r a l n i m p o r e d e n j i m a , koja t a k o d e z a n i m a j u a n t r o p o l o g e . A n t r o p o l o g i j a već dugo p o v e z u j e opise l o k a l n i h vjerovanja i o b i č a j a sa kategorija­ ma od u n i v e r z a l n o g , o p ć e l j u d s k o g značaja. Slučaj la N i n d e nagnao je Petera da dovede u pitanje svoje p o i m a ­ nje pravnih kategorija kao što su "dokaz" i "odgovornost", kao i pitanje univerzalnosti same ideje "pravde". Šta znači to što su p r a k t i č n o svi u selu znali da su f i z i č k i d o k a z i koje je p o d n i j e l a ina M o n e l a ž n i , a ipak ih prihvatili? Šta bi m o g l o z n a č i t i za naše p o i m a n j e odgovornosti i k r i v i c e to što je la N i n d e mogao biti osuđen za o n o što je mogao uraditi a nije, a ne za ono što je stvarno u r a d i o , a da seljani ne misle da je on žrtva prevare ili nepravde? A k o se d o k a z i m a i o d g o v o r n o š ć u može baratati na taj n a č i n , šta to znači ako hoćemo da saznamo šta pravda znači ljudskim b i ć i m a općenito? U p r a v o to p r o ž i m a n j e s p e c i f i č n o g i o p ć e n i t o g , l o k a l n o g i u n i v e r z a l n o g , daje vrijednost a n t r o p o l o g i j i kao društvenoj n a u c i . Jer, mi se ne b a v i m o samo b i l j e ž e n j e m "običaja i manira" l j u d i širom svijeta; mi stalno d o v o d i m o naša saznanja ο o d r e đ e n i m mjestima u vezu sa o p š t i j i m shvatanjem ο t o m e šta znači biti ljudsko biće. U sljedećem p o g l a v l j u reći ćemo nešto više ο t o m e .

20

Terenski rad: strategije i praksa Trebalo bi biti o č i g l e d n o da je z b i l j a sveobuhvatan opis kulture i j e d n o g društva daleko iznad mogućnosti čak i sto­ tine istraživača. Etnograf ide na teren s n a m j e r o m da izučava određen aspekt društvenog ž i v o t a , od e k o l o š k o g p r i l a g o d a v a n j a do lokalne t e o l o g i j e , odnosa medu s p o l o v i ­ ma, p o l i t i č k e m o b i l i z i r a n o s t i u narodu i t d . (vidi uokvireno). Etnograf ne z a p o č i n j e takav posao n e p r i p r e m l j e n . O n o što etnografi treba da znaju isto je t o l i k o r a z n o l i k o i šaroliko kao i istraživanje koje vrše. Većina a n t r o p o l o g a p o č i n j e pripreme višegodišnjim i z u č a v a n j e m historije i ranije etno­ grafske literature ο oblasti koju žele istraživati. Pošto a n t r o p o l o z i smatraju da je n e o p h o d n o da na terenu govore j e z i k o m l j u d i koje izučavaju bez p o m o ć i p r e v o d i o c a , etno­ graf mora p r i l i č n o tečno g o v o r i t i n e k o l i k o j e z i k a . Pored tako opšte p r i p r e m e , etnografi se o b i č n o o b u č a v a j u u s p e c i j a l i z i r a n i j i m oblastima što se bave p i t a n j i m a što nam­ jeravaju istraživati. Na p r i m j e r , istraživač koji namjerava izučavati medicinsku upotrebu b i l j a medu stanovništvom A m a z o n a , ne samo da treba naučiti m n o g o toga ο k o n v e n ­ c i o n a l n o j b o t a n i c i , nego se treba i u p o z n a t i sa n a č i n o m na koji razni narodi kategoriziraju i koriste b i l j k e . A n t r o p o l o z i su uvijek a n t r o p o l o z i nečega i nekog mjesta: John je a n t r o p o l o g religije i Srednje A m e r i k e ; Peter je a n t r o p o l o g prava i j u ž n e A z i j e . Prvi zadatak etnografa je da se ukotvi u z a j e d n i c i . To je često dugotrajan i težak proces, t o k o m kojeg je propao p r i l i č a n broj projekata. Kad etnograf nade izvor sredstava za projekat, često treba o b e z b i j e d i t i raznorazne d o z v o l e od raznih nivoa vlade, l o k a l n i h istraživačkih institucija i z a j e d n i c e koja će mu biti d o m a ć i n . Zato ponekad prođe i više od g o d i n e dana prije nego što etnograf i kroči na mjesto gdje želi o b a v l j a t i terenski rad. Jedan kolega, koji je vršio istraživanje u d i r e k c i j i jedne velike industrijske k o m p a n i j e morao je čekati da njegov p r i j e d l o g pregledaju 21

Šest e t n o g r a f i j a ! ! ! Da biste stekli predstavu ο tome koliko narodi i mjesta izučavaju antropolozi evo, bez naročitog reda, naslova šest etnografija sa vrlo kratkim opisima: Jedemo u rudnicima a rudnici jedu nas je opis, Juna Nasha, bolivijskih rudara kositra i načina na koji transnacionalni ekonomski procesi utiču na njihov život (1979.) Vrijeme zraka i vrijeme života autorice Sharon Traweek priča je ο svijetu visokoenergetskih fizičara. Tuhami: portret jednog Marokanca Vincenta Crapanzano-a etnografska je biografija koja govori ο njegovom susretu sa "nepismenim izrađivačem pločica koji misli da je oženjen vješticom sa nogama kamile." (1980.) U carstvu dijamantske kraljice Anne Tsing studija je političke i kulturalne marginalnosti, koja povezuje stanovnike Bornea sa indonežanskom državom i globalnom politikom "moderni­ zacije" (1993.). Zona kanalisanja: američka spiritualnost u dobu zebnje Michaela F. Browna sjajan je pogled u živote i doživljaje "kanalizatora" novog doba i na njihovo mjesto u američkom duhovnom životu (1997.) Meduzina kosa Gananatha Obeyesekere govori ο saznanjima iz psihoanalize i povezuje ih sa "ličnim simbolima i vjerskim iskustvom" ekstatičnih svećenika Sri Lanke (1981.).

advokati te k o m p a n i j e prije nego što je smio i ući u zgradu da s nekim p o p r i č a . Kad stignu sve d o z v o l e , etnografi se suočavaju sa istim p r o b l e m i m a kao i svako ko se naseljava u novoj z a j e d n i c i , p r o b l e m i m a koji su još teži z b o g nepoz­ navanja j e z i k a i izazova svakodnevnog života na mjestima gdje nema pogodnosti na koje smo navikli kod kuće : stru­ j e , k u ć n o g v o d o v o d a , niti lakog pristupa d o k t o r i m a , vijesti­ ma ili z a b a v i . M n o g i a n t r o p o l o z i rade u gradovima ili p r e d g r a đ i m a Evrope i Sjeverne A m e r i k e , gdje je priroda t i h izazova d r u g a č i j a . N i j e d a n od nas ne bi se rado m i j e n j a o sa kolegama za koje znamo da su radili sa n a r k o m a n i m a u španskom Harlemu ili sa najvišim r u k o v o d i o c i m a m u l t i ­ nacionalne k o r p o r a c i j e u F i l a d e l f i j i . 22

Etnograf se suočava i sa mnogo d e l i k a t n i j i m poteškoćama. Lokalni m o ć n i c i ponekad pokušavaju iskoristiti etnografa kao nagradu ili zalog u m e đ u s o b n o m suparništvu. Č l a n o v i z a j e d n i c e mogu imati p r e u v e l i č a n u predstavu ο t o m e šta etnograf može za njih u č i n i t i , i u p o r n o mu postavljati zah­ tjeve k o j i m a ovaj ne može u d o v o l j i t i . U isto v r i j e m e , etno­ grafu često p r i č i n j a v a v e l i k u radost to što sklapa nova prija­ teljstva i u z b u đ e n j e što v i d i i radi stvari koje inače ne bi nikad v i d i o ni radio. Kao svakodnevno iskustvo, terenski rad može biti pun e m o c i o n a l n i h uspona i padova koji se naglo s m j e n j u j u . U suštini, bavljenje e t n o g r a f i j o m je zapravo isto što i učesničko posmatranje. Etnograf ima najviše šansi da se u k o t v i ako živi medu l j u d i m a jedne z a j e d n i c e onako kako žive i o n i . D i j a l o g je okosnica etnografije, lako a n t r o p o l o z i mogu koristiti niz tehnika da bi došli do podataka i z a b i l j e ž i l i i h , intervju je daleko n a j v a ž n i j a . Intervjui se po formalnosti mogu kretati od veoma struktuiranih seansi u k o j i m a se postavljaju pitanja starosjedilačkim s t r u č n j a c i m a , do z a p i ­ sivanja b i o g r a f i j a , n e z v a n i č n i h razgovora, ili slučajne priče t o k o m n e p r e d v i đ e n o g susreta. U k r a j n j e m ishodu, k l j u č etnografskog uspjeha je u b o r a v l j e n j u medu l j u d i m a , jer ih tako m o ž e m o posmatrati, p r a t i t i , iskoristiti slučajni d o g a đ a j . Osim naizgled jednostavnih intervjua i d i j a l o g a , etnografi koriste i niz s p e c i j a l i z i r a n i j i h t e h n i k a . A u d i o snimci govora i m u z i k e , fotografije, f i l m , crtanje, genealogija, pravljenje mapa, popis stanovništva, arhivsko istraživanje, p r i k u p l j a n j e predmeta materijalne k u l t u r e , b o t a n i č k i h i drugih p r i r o d n i h uzoraka - sve su to tehnike koje etnograf može u p o t r i j e b i t i , zavisno od o d r e đ e n o g istraživačkog projekta. O d l a z a k sa terena može biti gotovo isto t o l i k o težak k o l i k o i d o l a z a k : kada se ima na umu t r u d k o j i ste u l o ž i l i da se o d o m a ć i t e u nekoj z a j e d n i c i , rastanak sa p r i j a t e l j i m a i sad p o z n a t i m n a č i n o m života može biti tužan.Na i n t e l e k t u a l ­ nom n i v o u , često vas proganjaju brige ο tome da li ste 23

Još šest etnografija !!! Po prirodi Marilyn Strathern, čiji je rad na pitanjima spola i razmjene u Papui Novoj Gvineji veoma cijenjen, bavi se engleskim srodstvom u XX stoljeću (1992.) Kukuruz je naša krv Alana Sandstroma istražuje astečku teologi­ ju Nahua i njene veze sa etničkim identitetom (1991.) Zlatni jaram Rebecce French, koja je i pravnik i antropolog, majstorski je prikaz budističke kosmologije i njenog odnosa sa tradicionalnim tibetanskim pravnim sistemom (1995.) Geiša Lize Dalby; autorica se obučavala za geišu u Kyotu tako da ova knjiga pruža izvrstan uvid u "svijet vrba" (1983.). Nagovori vještičinog zanata je djelo u kojem se autor Tanya Luhrman bavi svijetom vještica i čarobnjaka u savremenoj Britaniji i istražuje njegove implikacije u kontekstu modernog društva (1989.). Javanska igra sjenki, javanska bića. Autor Ward Keeler nekoliko godina je živio sa javanskim lutkarom i napisao je ovaj izvanredan prikaz te drevne umjetničke forme, ljudi koji se njome bave i njenog mjesta u savremenoj kulturi (1987.).

zaista završili istraživanje svoje teme - brige za koje često ima razloga. U izvjesnom smislu, nijedan etnografski istraživački projekat nikad nije istinski završen; uvijek se može saznati još ponešto, proširiti vremenski ili prostorni o b i m z n a n j a , saznati više detalja. Etnografa na odlasku često muče epistemološke zebnje, kao što su one ο k o j i m a ćemo više g o v o r i t i u sljedećem o d l o m k u . Ipak, ponekad se može proglasiti kraj. Peter se sjeća kako je ο svojoj analizi n a r o č i t o složenog spora pričao j e d n o m p r i j a t e l j u koji je bio jedan od glavnih poglavara D o r o N t i k e . Njegov p r i j a ­ telj se nasmijao i udarivši ga po b u t i n i rekao, "Stvarno ti je jasno kako ovdje stvari i d u ! Ipak izgleda da nisi uzalud proveo o v d j e zadnje dvije g o d i n e ! " Kritike e t n o g r a f s k o g terenskog r a d a I pored svih v r l i n a etnografskog terenskog rada, ne bismo htjeli da steknete utisak da je to n a j b o l j i metod za svako 24

istraživanje u društvenim naukama, niti da je učesničko posmatranje j e d i n i metod koji koriste a n t r o p o l o z i . Terenski rad ima i z n a č a j n i h m e t o d o l o š k i h i epistemoloških slabosti. Terenski rad sa sobom nosi i jedinsvene etičke d i l e m e . Upravo se prednosti klasičnog etnografskog istraživanja ponekad pokazuju kao njegove slabosti. Jedan od problema vezanih za učesničko posmatranje je iskušenje, za etno­ grafa, da prikaže z a j e d n i c u u izvjesnoj vremenskoj i pros­ t o r n o j i z o l i r a n o s t i . M n o g i etnografi, naročito u "klasičnim" opisima iz tridesetih i četrdesetih g o d i n a , koristili su nešto što se kasnije nazvalo etnografskom sadašnjicom, u k o j o j su se z a j e d n i c e prikazivale zamrznute u v r e m e n u , van ikakvog historijskog konteksta, i bez ikakve veze sa susjed­ nim društvima ili državama u k o j i m a su se nalazile. Na primjer, u j e d n o m od n a j c j e n j e n i j i h klasika, M i , T i k o p i j e Raymonda Firtha, o r g a n i z a c i j a društva i t r a d i c i o n a l n a religija T i k o p i j a o p i s u j u se bez s p o m i n j a n j a č i n j e n i c e da je p o l o v i n a stanovništva nedugo prije toga prihvatila hrišćanstvo. A n t r o p o l o g e zaista ponekad zanese ljubav prema vlastitom poslu i vrijednost "neiskvarenih" t r a d i c i j a društva, mnogo više nego sami l j u d i . Jedan naš p r i j a t e l j posjetio je T i k o p i j e dvadesetak godina nakon što je Firth tamo ž i v i o ; o d v e l i su ga do jedne pećine kraj mora gdje su se p r i n o s i l e žrtve b o g o v i m a stare religije. Kad je v i d i o jednu staru ž r t v u , pitao je v o d i č a ko ju je tu ostavio, i rečeno mu j e , "Ostavio ju je Fossi". T i k o p i j e su, naravno, g o v o r i l i "Fossi" umjesto " F i r t h " . Etnografi se ne uspijevaju uvijek sačuvati od iskušenja da r o m a n t i č n o d o ž i v l j a v a j u različitost l j u d i koje i z u č a v a j u . Druga kritika "etnografske sadašnjice" odnosi se na t e n d e n c i j u etnografa da pišu u sveznajućem trećem licu j e d n i n e , kao da o n i nisu sami tražili podatke koje p r i k a z u j u . Bilo to d o b r o ili ne, u zad­ njih deset godina p o j a v i o se novi v i d etnografije koji nas­ t o j i i prenijeti lične d o ž i v l j a j e etnografa i prikazati same podatke.

25

Učesničko posmatranje - koje se o d l i k u j e d u g o t r a j n i m i i n t e n z i v n i m d r u ž e n j e m sa relativno m a l i m grupama ljudi može etnografu o m o g u ć i t i da d u b o k o zadre u složenosti i finese društvenog života z a j e d n i c e . No k o l i k o je taj život t i p i č a n za veće društvene i kulturne cjeline? Samo na osnovu učesničkog posmatranja Peter ne bi mogao reći do koje su mjere vjerovanja i vrijednosti koje je o t k r i o u slučaju la N i n d e t i p i č n i za Dou Dongge o p ć e n i t o , ili za oblast Bime, I n d o n e z i j e , ili Jugoistočne A z i j e . Kad pristu­ pamo t o m p r o b l e m u , moramo se p o n o v o podsjetiti da je etnografija nepotpuna bez m e d u - k u l t u r a l n i h poredenja koja daju k o m p a r a t i v n i prostorni ili vremenski kontekst za jedinstveni etnografski opis. Štaviše, kad d o đ e do pitanja historičnosti i generalizacije, a n t r o p o l o z i često koriste metode srodnih d i s c i p l i n a kao što su historija, p s i h o l o g i j a i sociologija. N e p r e k i d n o se postavljaju i pitanja ο "objektivnosti" podataka s k u p l j e n i h putem učesničkog posmatranja. Kada hemičar počne analizirati uzorak, može koristiti Spektro­ skop. Kao i svaki naučni instrument, Spektroskop se može k a l i b r i r a t i tako da naučnik može biti relativno siguran da će se podaci p r i k u p l j e n i p o m o ć u j e d n o g spektro-skopa m o ć i porediti sa p o d a c i m a p r i k u p l j e n i m p o m o ć u spektroskopa u d r u g o m vremenu i prostoru. Ali šta - i l i , b o l j e , ko - je instrument za p r i k u p l j a n j e podataka u antropologiji? O č i g l e d n o , to je etnograf, a k a l i b r i r a t i ljudsko biće daleko je teže nego Spektroskop. Svaki etnograf je jedinstvena osoba, p r o i z v o d jedinstvenog o d g o j a i naobrazbe, ispunjen svim o n i m psihološkim p r e d i s p o z i c i j a m a - skrivenim i o č i g l e d n i m - koje čine svako ljudsko biće. Bilo je poz­ natih primjera gdje su dva antropologa izučavala istu z a j e d n i c u ali došla do veoma r a z l i č i t i h podataka ο n j o j . Pa kako možemo p o m i r i t i n e m i n o v n u subjektivnost učesničkog posmatranja sa ž e l j o m za k a l i b r i r a n o m j e d n o obraznošću p r i k u p l j a n j a podataka? Kratak odgovor je da ne m o ž e m o , i upravo se po t o m e , više nego b i l o čemu 26

d r u g o m , društvene nauke poput a n t r o p o l o g i j e r a z l i k u j u od p r i r o d n i h nauka poput hernije, bez o b z o r a na n j i h o v e probleme sa posmatračkim predrasudama. M o ž e li se prevazići p r o b l e m etnografske subjektivnosti? Korijeni učesničkog posmatranja kao t i p i č n o g antropološkog metoda sežu do kraja prošlog stoljeća, kada su se n j i m e pokušale riješiti v a r i j a c i j e u pouzdanosti opisa ne-zapadnjačkih naroda. Pošto nisu b i l i z a d o v o l j n i oslanja­ njem na priče p u t n i k a , misionarske opise i zvanične k o l o n i j a l n e izvještaje ο " o b i č a j i m a i m a n i r i m a " , W.H.R. Rivers, Bronislaw M a l i n o w s k i , Franz Boas i drugi osnivači savremene profesionalne a n t r o p o l o g i j e insistirali su na p r i k u p l j a n j u etnografskih podataka iz prve ruke, kako bi se prevazišle predrasude posmatrača. U izdanju Bilješki i pitanja ο a n t r o p o l o g i j i Kraljevskog antropološkog instituta iz 1 9 5 1 . g o d i n e , n e u p u ć e n i m a se kaže da su "amateri bez naobrazbe iz a n t r o p o l o g i j e ... skloni pretpostaviti da su bez predrasuda. No to je daleko od istine; bez naobrazbe, n j i h o v o posmatranje će sasvim sigurno ometati u n a p r i j e d stvoreni mentalni stavovi." Standardizirane kategorije za p r i k u p l j a n j e podataka, kao što su one predstavljene u Bilješkama i p i t a n j i m a , stvorene su u pokušaju da se prevazidu predrasude posmatrača i o m o g u ć i poredenje podataka koje su p r i k u p i l i razni etnografi. Tridesetih godina, neki američki etnografi otišli su tako daleko da su se prije odlaska na teren čak i podvrgavali psihoanalizi u pokušaju da "kal i bri raj u" instrument za p r i k u p l j a n j e podataka, no od te prakse se brzo odustalo. Ostali značajni pokušaji da se prevaziđu ti epistemološki p r o b l e m i bila su p o n o v n a izučavanja i izučavanja koja su vršile ekipe etnografa. Čovjek bi p o m i s l i o da bi naučni pristup p r i k u p l j a n j u etnografskih podataka podstakao antropologe da iznova izučavaju zajednice koje su ranije istražili drugi etnografi, kako bi s p r i j e č i l i n j i h o v u subjek­ tivnost ili predrasude. Ali to nije tako često. U izvjesnoj 27

m j e r i , razlog tome je što su a n t r o p o l o z i m i s l i l i da se h i t n o m o r a j u baviti "etnografijom spašavanja". M n o g i smatraju da većina m a n j i h društava i t r a d i c i o n a l n i h načina ž i v o t a u svijetu brzo nestaje i da je v a ž n i j e registrirati one koji se nikad nisu izučavale nego p o t v r đ i v a t i rezultate koji su već p r i k u p l j e n i . M o r a se priznati i to da je mnoge antropologe na teren p r i v u k l a r o m a n t i č n a slika usamljenog, neustrašivog istraživača, i da se o n i m a koji su izučavali ranije neizučavane stvari pripisivala neizrečena etnografska "muškost". Sve u svemu, postoji r a z u m l j i v premda netačan osjećaj vlasništva, od strane etnografa, nad " n j e g o v i m " ili " n j e n i m n a r o d o m " , z b o g koga je j e d n o m etnografu v r l o teško "ići u krivolov" na " t e r i t o r i j u " drugog. Konačno, etno­ grafi koji su radili u z a j e d n i c a m a što su se ranije izučavali rijetko su pristupali istim z a j e d n i c a m a i b i l i zainteresirani za sasvim ista teoretska i etnografska pitanja kao n j i h o v i p r e t h o d n i c i . A pošto se društva mogu m i j e n j a t i brzo, vre­ mensko rastojanje čak i od n e k o l i k o godina i z m e đ u početne studije i sljedeće t a k o d e otežava provjeru etno­ grafske o b j e k t i v n o s t i p o m o ć u p o n o v n o g izučavanja.

Odnedavno, neki antropolozi tvrde da je pitanje "objek­ tivnost" pogrešno. Naše predrasude, t j . naše društvene i historijske prilike, jesu ono što nam daje stanovište, i otuda predstavlja sredstvo kojim se otvoreno moramo koristiti prilikom tumačenja podataka. Drugi tvrde da je svaki oblik prikazivanja zapravo ispoljavanje moći i kon­ trole. Ovim kritičarima cijela oblast etnografskog opisiva­ nja je sumnjiva, dokle god postoji asimetrija moći između posmatrača i posmatranog. Ovakve kritike dovele su do novih stilova u etnografskom pisanju. Nasuprot jeziku sveznajuće objektivnosti kojim se odlikovala ranija etno­ grafija, neki sada više vole da izdaju relativno neuređene tekstove koji govore mnoštvom "glasova", pored etnografovog. Drugi etnografi usvojili su "autobiografskiji" stil izražavanja, gdje etnografov život i odnosi sa njenim ili njegovim temama postaju centralna tema etnografskog djela. Na izvjestan način, možda smo napravili puni krug i vratili se pripovije-danju putnika. Nažalost, ispostavilo se da je malo etnografa podjednako zanimljivo koliko i narodi koje izučavaju.

S vremena na v r i j e m e , o d r e đ e n u z a j e d n i c u izučava ekipa istraživača, d i j e l o m da bi istraživanje b i l o sveobuhvatnije a d i j e l o m da bi se e l i m i n i s a l e predrasude p o j e d i n a č n o g posmatrača. U "Projektu M o d j o k u t o " učestvovalo je sedam društvenih naučnika (uglavnom antropologa), koji su, p o č e t k o m pedesetih g o d i n a , i z u č a v a l i gradić u centru Jave, dok je meksički grad Zinacantan bio serijska tema desetina etnografskih izučavanja šezdesetih i sedamdesetih g o d i n a , pod n a d z o r o m Evona Vogta. Z b o g p r o b l e m a sa finansiranjem i l o g i s t i k o m , takve projekte je teško o r g a n i z i r a t i i zbog toga su r i j e t k i . Ipak, u nekim z e m l j a m a , pogotovo u M e k s i k u i Japanu, etnografi su i n s t i t u c i o n a l n o skloni da rade u t i m o v i m a , koji se o b i č n o sastoje od grupe postd i p l o m a c a pri kraju studija, koje p r e d v o d i n j i h o v profesor. Usprkos t o m e , nije jasno da li su podaci koje su p r i k u p i t i m o v i istraživača bitno o b j e k t i v n i j i od o n i h koje su sakupile grupe.

Ipak, zar nije krajnje oholo tvrditi da dajemo konačan prikaz drugog naroda, čak i kad se on zasniva na dugom "učesničkom posmatranju"? I zar nije problematično to što su većina etnografa zapadnjaci dok velika većina subjekata njihovih posmatranja nisu? To je, u izvjesnoj mjeri, prob­ lem koji sam sebe ispravlja: antropologiju studira sve više studenata koji nisu sa Zapada i sve više zemalja razvija vlastite tradicije i stilove antropoloških istraživanja. Na primjer, najviše djela iz etnografije meksičkih zajednica napisali su Meksikanci, na španskom, što nije bio slučaj prije dvadeset godina. Isto važi i za spol: žene, koje su napisale najviše skorašnjih doktorata u američkoj antropologiji, često se bave izučavanjem žena, i u svojoj zemlji i van nje. Isto tako, niz ne-zapadnih etnografa počeo se okretati izučavanju zapadnih društava. Disciplina u cjelini može samo imati koristi od nove perspektive.

28

29

Konačno, opis američkog društva koji je dala Alexis de T o q u e v i l l e još uvijek nije prevazišla nijedna opservacija nekog A m e r i k a n c a . Isto tako, a n t r o p o l o z i već dugo misle da je "perspektiva stranca" koju oni unose u predmet istraživanja jedna od glavnih prednosti etnografskog meto­ da. Osoba koja izučava svoju vlastitu kulturu isto je što i riba koja pokušava opisati v o d u . Dok je neko iznutra u stanju da p r i m i j e t i tanane lokalne v a r i j a c i j e , stranac će p r i j e p r i m i j e t i t i prešutna znanja koja l o k a l n i l j u d i u z i m a j u zdravo za gotovo kao "zdrav razum" ili "prirodne" kate­ gorije mišljenja. Etnografov status stranca se tako može smatrati i v r l i n o m i m a n o m , čak i v r l i n o m koja je k l j u č n a za uspješan rad. Etika e t n o g r a f i j e Priroda etnografskog rada je takva da istraživač gradi jedinstvene odnose sa ljudima koje izučava, sa institucijama i vladama koje su mu d o m a ć i n i , i sa kolegama. Kako je a n t r o p o l o g i j a sazrijevala, moralna pitanja koja p r o i z i l a z e iz t i h odnosa postajala su razlog za zabrinutost. Razna profesionalna udruženja raspravljala su ο njima i uspostavila normative m o r a l n o g ponašanja. Za istraživače na t e r e n u , prvi imperativ je da se uvjere da n j i h o v o istraživanje ne šteti l j u d i m a koji se i z u č a v a j u . Na primjer, John je sa j e d n i m kolegom napisao historiju j e d n o g grada Maja u G v a t e m a l i . U prikazu knjige, jedan geograf doveo je u pitanje n j i h o v u stručnost i p o l i t i č k o o p r e d j e l j e n j e tako što je p r i m i j e t i o da se u k n j i z i ne s p o m i n j e i ne k r i t i k u j e osnivanje v o j n o g garnizona u gradu osamdesetih godina XX stoljeća. Naravno da su John i njegov kolega znali za prisustvo vojske (1 9 7 9 . godine jedan pijani v o j n i k pucao je iz m i t r a l j e z a na kuću u k o j o j je John spavao). M e đ u t i m , o n i nisu htjeli u k n j i z i g o v o r i t i ο vojsci jer b i , i m a j u ć i u v i d u p o l i t i č k u situaciju u Gvatemali u to v r i j e m e i n j i h o v u tijesnu saradnju sa izvjesnim p o j e d i n c i m a i p o r o d i c a m a u gradu, kritika vojske mogla dovesti do o d m a z d e nad 30

n j i h o v i m p r i j a t e l j i m a . Slično t o m e , Peter u svom prikazu a N i n d i n o g napada koristi pseudonime, da bi zaštitio anoni-mnost strana ο k o j i m a govori - što je p r i l i č n o u o b i č a ­ jena praksa medu a n t r o p o l o z i m a . Poput ostalih antropologa, i on koristi pseudonime za mjesta u k o j i m a je radio. Etnografi su neprestano u m o r a l n o j d i l e m i kada o d r e đ u j u mjeru u k o j o j treba aktivno da utiču na društveni, vjerski ili p o l i t i č k i ž i v o t z a j e d n i c a u k o j i m a rade. Na primjer, u j e d n o m č u v e n o m s l u č a j u , etnografkinja je bila suočena sa s i t u a c i j o m u k o j o j su članovi njezine z a j e d n i c e - d o m a ć i n a po t r a d i c i j i vjerovali da b l i z a n c i nisu l j u d i i da ih treba pustiti da umru od nemara. Kada je jedna žena u selu rodila blizance tokom boravka etnografkinje, ona se našla u d i l e m i da li da interveniše i, ako se o d l u č i za t o , kako to da uradi. Da li treba nagovarati majku da ne napušta svoju novorođenčad? Da li da p o n u d i da ih ona usvoji? Da li da ο t o m e obavijesti z v a n i č n i k e u selu i vladi koji se nisu sla­ gali sa o v o m t r a d i c i o n a l n o m praksom? I l i , iz poštovanja prema u v j e r e n j i m a svojih d o m a ć i n a , da ne uradi ništa? Usprkos svih naših napora da stvorimo norme profesio­ nalnog ponašanja, a n t r o p o l o z i se ne slažu· kako treba riješiti takve d i l e m e . M o r a se priznati i to da većina d i l e m a sa k o j i m a se suočavaju a n t r o p o l o z i nisu pitanja života i smrti, ali mjera u k o j o j učesnik-posmatrač treba z b i l j a učestvovati u životu z a j e d n i c e još uvijek je t v r d o k o r a n i z a b r i n j a v a j u ć i p r o b l e m . Slično t o m e , Johna su M i x t e c i često m o l i l i da im p o m o g n e da udu u SAD bez vize. Kako da reaguje? S jedne strane, osjeća se o b a v e z n i m prema l j u d i m a koji su mu u Meksiku prijatelji i d o m a ć i n i . S druge, takvom p o m o ć u on bi prekršio zakone svoje z e m l j e . U isto vrijeme etnografi često osjećaju potrebu da zastupaju ljude koje i z u č a v a j u . N a r o d i koje a n t r o p o l o z i izučavaju često su veoma ranjivi pred k o l o n i j a l n i m i n e o - k o l o n i j a l n i m t l a č e n j e m , g e n o c i d o m , raseljavanjem, siromaštvom i opštom nemoći pred vladama i d r u g i m i n s t i t u c i j a m a . 31

Antropolozi ponekad (premda ni izdaleka redovno) imaju pristup medijima i drugim sredstvima da razglase vijest ο teškoj situaciji naroda koji izučavaju, i mnogi su taj pristup i iskoristili. Zastupanje nije uvijek bezopasno za antropologe, koji su doživljavali deportaciju, zatvaranje, čak i smrt kao odmazdu za ono što su učinili.

priznajemo da je potpuna deskriptivna objektivnost nemoguća, da je sveobuhvatno razumijevanje bilo kog društva ili kulture nedostižno i da se etički problemi lakše postavljaju nego rješavaju.To što stalno postavljamo ovakva pitanja možda je najbolji pokazatelj fundamentalne stamenosti antropologije i kao naučne discipline i kao humanis­ tičke prakse.

Etičko pitanje koje privlači sve veću pažnju je pitanje intelektualnog vlasništva. Antropologe su kritikovali zbog "profitiranja" i "prisvajanja" starosjedilačkog kulturalnog znanja. Da li starosjedioci imaju autorsko pravo na znanje koje je po tradiciji javno? Trebaju li zajednice imati nadzor nad objavljivanjem kulturalnog znanja? Trebaju li donositi obavezujuće uređivačke sudove ο tumačenjima etnografa? Moraju li etnografi dijeliti profit, ako ga ima, od prodaje svojih etnografskih prikaza sa onima ο kojima pišu? Konačno, moramo se suočiti sa općenitijim etičkim pita­ njima. Kome etnograf duguje najveću odanost? Ljudima koje izučava, suverenoj vladi zemlje u kojoj vrši istraživanje, vladinom uredu ili fondaciji koja finansira istraživanje, univerzitetskoj ili istraživačkoj ustanovi koja ga zapošljava, ili naučnoj zajednici kojoj pripada? Treba li od etnografa očekivati samo da dodaje nešto znanju ljudi ο njima samima, ili da donese opipljiviju korist ljudima koje izučava ili svijetu uopšte? Treba li na etnografe pri­ mijeniti viši standard nego za novinare, filmske poslenike ili fotografe, koji takode izvještavaju ο ljudskoj sabraći? I to su neriješena pitanja, predmet živih rasprava. Šta možemo očekivati od etnografije i etnografa? Usprkos svim tvrdnjama koje govore u prilog rezultata učesničkog posmatranja i protiv njih, antropologija se uvijek oslanjala na ono što se svodi na etnografov bona fide trud da ispriča svoje priče što potpunije i što iskrenije. Slično tome, uzdajmo se u običnu pristojnost svih etnografa da djeluju sa dužnim poštovanjem prema integritetu svoje profesije. Svi 32

33

Poglavlje 2 Pčelinje larve i supa od

Šta je kultura? Kako god da je d e f i n i s a l i , većina a n t r o p o l o g a se slaže u

luka: kultura

tome da je kultura vezana sa o n i m aspektima ljudskog saz­ nanja i d j e l o v a n j a k o j i proističu iz o n o g što u č i m o kao č l a n o v i društva, i m a j u ć i pri tome u v i d u da čovjek nauči dosta stvari k o j i m a ga ne uče e k s p l i c i t n o . Odista, n i j e d n a vrsta nema tako d u g p e r i o d d j e č i j e i m l a d a l a č k e zavisnosti, period k o j i o m o g u ć a v a usvajanje i prenošenje načina saz­ navanja i d j e l o v a n j a i k o j i je n j i m a posvećen, načina što su osobeni za svako društvo. N e m o g u ć e je z a m i s l i t i išta više od čak i r u d i m e n t a r n e tehnike - na p r i m j e r one zasno­ vane na izradi kamenog o r u đ a - bez izuzetne sposobnosti da se apstraktne ideje p o j m o v n o shvate i s i m b o l i m a izraze,

Kad pomislim na Tvoja nebesa, djelo Tvojih ruku, mjesec i

a glavno ljudsko sredstvo za to j e , naravno, j e z i k . Naša

zvijezde koje Ti stvori;

genetski naslijeđena p r e d i s p o z i c i j a za j e z i k i s i m b o l i č k u

Što je čovjek, da ga toliko paziš?

k o m u n i k a c i j u i c j e l o k u p n a složena o r g a n i z a c i j a društva

I sin Čovjekov, da ga pohodiš?

koju ta p r e d i s p o z i c i j a o m o g u ć a v a , stvorila je mogućnost

Jer Ti ga napravi malo nižim od anđela, i krunisa ga slavom

ljudskoj rasi da ostvari neku vrstu nasljeđivanja stečenih

i čašću.

o d l i k a u k o j e m sticanje z n a n j a može b i t i k u m u l a t i v n o , iz

Ti ga napravi da vlada djelima Tvojih ruku;

jedne generacije u d r u g u .

Ti mu stavi sve pod noge: Sve ovce i volove, i životinje sa livada; Ptice iz zraka, i ribu iz mora, i svakog ko prođe morskim stazama. Psalm 8:3-8

O d m a h treba d o d a t i da vjerovatno ima više a n t r o p o l o š k i h d e f i n i c i j a "kulture" nego što ima a n t r o p o l o g a . Nas d v o j i c a o b r a z o v a n i smo tako da k u l t u r u smatramo " z a j e d n i č k i m obrascima naučenog ponašanja". U v i k t o r i j a n s k o j e r i , d e f i n i c i j a kulture Edwarda Β. Tylora iz 1 8 7 1 . g o d i n e nije bila suštinski osporavana trideset g o d i n a : "Kultura ili c i v i l i ­

Čak i ako smo p o m a l o s u m n j i č a v i prema p o b j e d o n o s n o m

z a c i j a , shvaćena u š i r o k o m ( k o m p a r a t i v n o m ) etnografskom

t o n u pisca o v o g psalma, teško je poreći da je H o m o sapi­

smislu, jeste kompleksna c j e l i n a koja obuhvata z n a n j e ,

ens n e o b i č n a vrsta u p r i r o d n o j istoriji ove planete. Ostale

v j e r o v a n j a , umjetnost, m o r a l , pravo, o b i č a j e , i sve ostale

vrste su brže, j a č e , b o l j e p r i l a g o đ e n e sredini g r a d o m i

sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao član

i n s t i n k t o m . Po č e m u se, o n d a , naša vrsta r a z l i k u j e od

društva." Tylorov naglasak na znanje i v j e r o v a n j a kao

ostalih? Za ljudska bića jedinstvene su mnoge stvari. A l i

nešto stečeno - t j . naučeno - od strane p r i p a d n i k a neke

m o ž d a je n a j n e o b i č n i j a naša sposobnost da svijet

društvene grupe, kao i mišljenje da o n i sačinjavaju i n t e g r i ­

p r e t o č i m o u p o j m o v e i da te p o j m o v e prenosimo s i m b o l i m a .

rani sistem, još uvijek u t i č u na naše shvatanje k u l t u r e . S

A n t r o p o l o z i , n a r o č i t o o n i k o j i su se o b r a z o v a l i u a m e r i č k o j

druge strane, V i k t o r i j a n c i su smatrali da je "kultura ili

t r a d i c i j i , nazivaju tu sposobnost " k u l t u r o m " . 34

35

c i v i l i z a c i j a " nešto što jedna zemlja ili jedan narod može imati u većoj ili m a n j o j m j e r i . U t o m smislu riječi " k u l ­ t u r a " , čovjek koji ide u o p e r u , p i j u c k a šampanjac i čita Prusta je " k u l t u r n i j i " od o n o g koji ide na fudbalske utak­ m i c e , salijeva p i v o i čita t a b l o i d e , lako ovaj smisao riječi "kultura" i dalje postoji u svakodnevnoj u p o t r e b i , a n t r o p o l o z i su ga o d b a c i l i .

Kultura ili civilizacija ... je kompleksna cjelina koja obuhvata znanje, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, običaje, i sve ostale sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao član društva. Edward Tylor, 1871. godine To o d b a c i v a n j e izraza "kultura" kao nečega što jedan narod ili pojedinac može imati u većoj ili m a n j o j mjeri iz temelja je p r o m i j e n i l o način na koji savremeni svijet gleda na razlike medu društvima. Vrativši se u Kembridž iz d r u ­ gog svjetskog rata, Raymond W i l l i a m s je postao " p r e o k u p i ­ ran j e d n o m r i j e č i , kultura." Kada bi ranije čuo taj t e r m i n , on je značio "izvjesnu društvenu superiornost" ili "djelotvornu riječ koja je označavala pisanje pjesama i romana, snimanje f i l m o v a i slikanje ili rad u pozorištu", kad bi ga čuo sada, on je označavao "snažno ali ne e k s p l i c i t n o , neko centralno f o r m i r a n j e v r i j e d n o s t i " , kao i "smisao koji ga je gotovo i z j e d n a č i o sa rječju društvo: određeni način života - "američka kultura", "japanska k u l ­ tura". W i l l i a m s je čuo lančanu reakciju na p o n o v n o p r o m i š l j a n j e pojma kulture sa početka stoljeća, od strane n j e m a č k i h i a m e r i č k i h teoretičara društva, medu k o j i m a se najviše isticao Franz Boas. Franz Boas o b i č n o se smatra ocem savremene američke kulturne a n t r o p o l o g i j e . Boas se rodio u N j e m a č k o j 1858. g o d i n e , a obrazovanje je stekao na u n i v e r z i t e t i m a u H e i d e i b e r g u , Bonnu, Kielu, prvenstveno u oblasti geografije 36

5. Franz Boas demonstrira ples sa sjeverozapadne obale i onog što je nazivao "psiho-fizikom", koja je izučavala kako osobine posmatrača o d r e đ u j u njegovu percepciju f i z i č k i h pojava. U isto v r i j e m e , on je kao jevrej bio o t u đ e n od p o l i t i k e i društvenog uređenja Njemačke u XIX s t o l j e ć u , što je bio jedan od razloga njegovog iseljenja u SAD šest godina nakon što je d o k t o r i r a o . Boasa je od početka fascinirala ideja da sredina, i kulturna i f i z i č k a , utiče na način na koji neko posmatra svijet. Njegovi rani radovi u oblasti "psihofizike" b a v i l i su se time kako Eskimi (Inuiti) opažaju i kategoriziraju boju morske vode. Poslije neko­ liko g o d i n a , Boas je d o b i o posao na C o l u m b i a U n i v e r z i t e t u Kultura obuhvata sve manifestacije društvenog ponašanja zajednice, reakcije pojedinca pod uticajem navika grupe u kojoj živi, i proizvode ljudskih djelatnos­ ti određene tim navikama, Franz Boas, 1 9 3 0 . g o d i n e

37

u N j u j o r k u , koji je postao glavna o b r a z o v n a institucija za naredne d v i j e generacije a m e r i č k i h a n t r o p o l o g a . Dok je Tylor smatrao " k u l t u r u " a k u m u l a c i j o m ljudskih dostignuća, Boas je g o v o r i o ο " K u l t u r b r i l l e " , ili k u l t u r n i m naočarima, koje nosi svako od nas, lećama koja su sredstvo našeg p e r c i p i r a n j a svijeta o k o nas, t u m a č e n j a značenja našeg društvenog ž i v o t a , i okvir za naše postupke. Evo šta se desilo Johnu t o k o m boravka kod M i x t e c a iz Oaxace, u Meksiku: Pozvali su me u lov sa nekolicinom prijatelja - Mixteca. Nismo baš imali sreće i uspjeli smo ubiti samo par mršavih vjeverica. Pred kraj dana išao sam za svojim prijateljima uz padinu grebe­ na. Bili su podaleko ispred mene i kad sam konačno došao do vrha vidio sam ih kako čuče oko nečeg pri dnu drveta i uzbuđeno razgovaraju. Kad sam im prišao, vidio sam košnicu, koju ju neko od njih oborio štapom. Kad je udarila ο zemlju, razbila se i pokazala se gomila saća, meda i pčelinjih larvi. Moja tri prijatelja užurbano su trgala dijelove košnice uključujući i one u kojima su bile larve - i trpala ih u usta. Jedan od njih iznenada je ustao i rekao: "Čekajte, nismo pristoj­ ni." Posegao je rukom u košnicu i izvukao veliki grumen saća, meda i pčelinjih larvi koje su se koprcale. Okrenuo se prema meni i rekao, sa ispruženom rukom: "Izvoli, John, sve je ovo za tebe." Pošto nisam mogao odbiti, uzeo sam od njega grumen, zaustavio dah, gurnuo ga u usta i progutao. Otprilike godinu dana nakon toga osvetio sam im se kad sam pozvao neke od njih na večeru. Kao iznenađenje skuhao sam supu od luka, nešto što volim a što nisam nikad vidio u Oaxaci. Nakon što sam je poslužio, primijetio sam da moji gosti odugovlače sa jelom. A onda sam, krajičkom oka, vidio jednog svog druga iz lova kako prosipa supu na prljavi pod iza stola. Kad sam pitao da li nešto nije u redu, prvo nisu htjeli ništa da kažu dok napokon jedan ne reče s gađenjem na licu: "Luk strašno smrdi i zaglupljuje ako ga jedeš previše!"

38

Kakve veze ima to u z a j a m n o gađenje nad t u đ i m prehram­ benih navikama sa kulturom? Prvo, to pokazuje da i A m e r i k a n c i i M i x t e c i r a z l i k u j u "hranu" od "ne-hrane" ne samo na osnovu jestivosti. Insekti zapravo ne samo da su jestivi, o n i su i vrlo h r a n j i v i , a luk sadrži dosta v i t a m i n a . Takva kategorizacija je d i o d j e l o v a n j a k u l t u r e , a to je nešto što ne d j e l u j e samo na h r a n u , nego na svaku oblast koju možete z a m i s l i t i . Johnu se gadilo jer je naučio da svrstava insekte u "crve" (koji sasvim sigurno nisu hrana), dok se n j e g o v i m p r i j a t e l j i m a M i x t e c i m a gadila supa od luka jer su n a u č i l i da luk svrstavaju u "dodatak j e l u " , koji je kao o b r o k pogodan k o l i k o i nama zdjela senfa i k o j i , ako se jede previše, sasvim sigurno z a g l u p l j u j e . A l i možda je važnije to što nam - i o v d j e se opet vraćamo Boasovoj metafori " k u l t u r n i h naočara" - iskustvo nije jednostavno dato. Za Johna i njegove prijatelje M i x t e c e j e l o je dio složenog sistema ideja, p e r c e p c i j a , n o r m i , v r i j e d n o s t i , osjećanja i ponašanja tako da kad j e d e m o nikad samo ne u t a ž u j e m o g l a d ; taj č i n je izraz našeg naučenog v i đ e n j a svijeta. Kultura, poput naočara, fokusira naše d o ž i v l j a v a n j e svijeta. I kao što pokazuje ovaj p r i m j e r , kultura postaje dio nas, sve do " p r i r o d n i h " reakcija, kao što je gađenje. John se godinama hranio skakavcima, larvama, letećim mravima i d r u g i m , b e z i m e n i m insektima; m i x t e c k a k u h i n j a daleko j e

Kultura je jedinstvena cjelina koja se sastoji od pomagala i potrošačke robe, ustavnih povelja za razne društvene grupacije, ljudskih ideja i zanata, vjerovanja i običaja. Bilo da posmatramo veoma jednostavnu ili primitivnu, ili pak izuzetno složenu i razvijenu kulturu, suočeni smo sa ogromnom aparaturom, dijelom materijalnom, dijelom ljudskom a dijelom duhovnom, koja čovjeku omogućava da se nosi sa konkretnim, određenim problemima sa koji­ ma se suočava. Bronislaw Malinowski, 1944.godine 39

od proste i p r i m i t i v n e - na sirovinama koje z a p a d n j a c i smatraju "nejestivim" razvila se čitava kulinarska estetika. M o ž e m o i z n a t i , na bezosjećajan intelektualni n a č i n , da su insekti z d r a v i , ali Johnu barem nikad nije posve lagodno kad jede kakvu b u b u . (Peter bi mogao ispričati sličnu priču ο moštima jarca.) Johnov d o ž i v l j a j nam p r i k l a d n o o m o g u ć u j e da sagledamo kako su a n t r o p o l o z i koristili p o j a m kulture da o t k r i j u neke od o s n o v n i h načina na koje naučeno ponašanje o b l i k u j e naše ž i v o t e , i kako su počeli da r a z u m i j e v a j u način na koji je, da parafraziramo Clyda K l u c k h o h n a , svaki čovjek istovremeno sličan n e k i m d r u g i m l j u d i m a , svim l j u d i m a , i posve različit od svakog d r u g o g . U Johnovoj p r i č i , pažnju nam o d m a h p r i v l a č i e g z o t i č a n , naizgled bizaran ukus M i x t e c a , ukratko, razlike koje k u l t u r e prave medu l j u d i m a . A l i priča se može t u m a č i t i i tako da nam ukaže na sličnosti i z m e đ u Johna i M i x t e c a , sličnosti koje su možda d i o u n i ­ verzalne ljudske baštine. Na p r i m j e r , kao što smo već r e k l i , i A m e r i k a n c i i M i x t e c i koriste složen sistem klasi­ f i k a c i j e kad je riječ ο h r a n i . Specifičan sadržaj kategorija možda se r a z l i k u j e , ali č i n j e n i c a da postoji klasifikacija je konstanta. Z a p r a v o , u n i v e r z a l n a sklonost l j u d i da stvaraju klasifikacione sisteme, p o m o ć u k o j i h d i j e l e tako različite oblasti kao što su p r e h r a m b e n i p r o i z v o d i , bolesti i boje, već dugo je predmet a n t r o p o l o š k o g d i v l j e n j a i rasprava.

z b i l j a u n i v e r z a l n a , ali da je univerzalna zato što je ljudska p r e d i s p o z i c i j a za r a z l i k o v a n j e p r o i z v e l a klasifikacije koje su mutatis mutandis samo površinske slike t e m e l j n i j e "dubinske strukture", koju je pak o b l i k o v a l a binarna priroda ljudskog uma: "... (ako) pogledamo na sve intelektualne i n i c i j a t i v e čovječanstva ... njihov z a j e d n i č k i nazivnik u v i ­ jek je unošenje nekakvog reda. Ako to predstavlja osnovnu potrebu za redom u l j u d s k o m umu i b u d u ć i da j e , k o n a č n o , ljudski um samo d i o u n i v e r z u m a , ta potreba vjerovatno postoji zato što u u n i v e r z u m u ima nekog reda i što u n i ­ v e r z u m nije haos."

Kultura nije ni prirodna ni umjetna. Ona ne izrasta ni iz genetike ni iz racionalne misli, jer je ona sačinjena od pravila ponašanja, koja nisu izmišljena i čiju funkciju ljudi što ih poštuju obično ne razumiju. Neka od tih pravila su ostaci tradicija stečenih u raznim tipovima društvene strukture kroz koju je ... prošla svaka ljudska grupacija. Druga pravila su svjesno prihvaćena ili izmi­ jenjena radi određenih ciljeva. Ipak, nema sumnje da je, između instinkta naslijeđenog od našeg genotipa i pravi­ la koja je stvorio razum, najveći broj nesvjesnih pravila i dalje važniji i efikasniji; jer i sam razum je ... proizvod a ne uzrok kulturne evolucije. Claude Lévi-Strauss, 1 9 8 3 . g o d i n e

Početkom ovog stoljeća francuski društveni teoretičar Emile D u r k h e i m i njegov nećak M a r c e l Mauss, ustvrdili su da je ljudska sposobnost k l a s i f i c i r a n j a produžetak naše društvene p r i r o d e . "Društvo nije b i l o prosto m o d e l koji je slijedila naša klasifikatorska misao; upravo su p o d j e l e društva poslužile kao uzor za sistem klasificiranja. Prve logičke kategorije bile su društvene kategorije; prve klase stvari bile su klase l j u d i , u koje su se te stvari uklapale." Pola stoljeća kasnije Claude Lévi-Strauss, osnivač "struktu­ ralističke" a n t r o p o l o g i j e , t v r d i ć e da je ljudska k l a s i f i k a c i j a

U SAD, interes za klasifikacione sisteme starosjedilaca doveo je šezdesetih g o d i n a do pristupa koji se kasnije naz­ vao "etnonaukom", u kojem su se f o r m a l n i metodi analize p r i m j e n j i v a l i na oblasti kao što su riječi za srodničke odnose, f l o r u i f a u n u , b o j e , bolesti i slično. Jedno od zapažanja do k o j i h se došlo e t n o n a u k o m jeste da je, iako je sadržaj k u l t u r a l n i h kategorija plastičan, p r o i z v o l j a n i veoma p r o m j e n j l j i v , sama p r o m j e n j l j i v o s t i uređena i ograničena, između ostalog, f i z i o l o š k i m sredstvima p e r c i ­ piranja. Još kasnije, francuski f i l o z o f M i c h e l Foucault

40

41

uticao je na neke antropologe da prihvate novi pravac, prema kojem su kategorije značenja što ih je nametnula kultura osnova nejednakosti i tlačenja. Drugim riječima, oni smatraju sposobnost kontrole nad sadržajem kulturalne klasifikacije primarnim izvorom moći u društvu. Zbog ovog je osporavanje kategorija društvene klasifikacije, kao što su "muškarac" i "žena", sa svim društvenim, političkim i ekonomskim asocijacijama koje uz njih idu, primarni oblik otpora vlastima. Vratimo se našem primjeru Johnovog doživljaja sa prija­ teljima Mixtecima. Naravno, teško je uočiti vezu između svrstavanja luka u obroke ili dodatke jelu s jedne strane i moći s druge. Sve što radimo zbilja nema političke motive, a ponašanje vezano sa tako važnim područjima kao što je hrana i moralni principi (na primjer pravilo bontona da goste služimo prve, i to probranim jelima) barem je pod­ jednako značajno koliko i razmišljanje ο dominaciji i otporu. I to nas uči nečemu ο sličnostima koje ujedinjavaju ljudske kulture, iako nas razlike mogu dijeliti. Ponašanje koje John opisuje u svojoj priči nije nasumično, niti se može opisati pukom logikom ekonomske utilitarnosti. Pojam bontona, ili lijepih manira ako hoćete, zajednički je za sve ljudske kulture. Jelo nije prosto zadovoljavanje potrebe za hranom: ono je uokvireno sistemom idejnih kategorija (na primjer "hrana" naspram "ne-hrane", Kultura daje značenje ljudskim doživljajima tako što iz njih odabire i organizira ih. Ona se, grubo rečeno, odnosi na oblike kroz koje ljudi daju značenje svojim životima ... Ona ne naseljava neki odijeljeni dornen, kao ... politika ili ekonomija. Od pirueta klasičnog baleta do najbrutalnije činjenice, cjelokupno ljudsko ponašanje je kulturno uslovljeno. Kultura obuhvata svakodnevno i ezoterično, prozaično i uzvišeno, glupo i nadahnuto. Kultura nije ni visoka ni niska, ona prožima sve. Renato Rosaldo, 1989.godine 42

"probrana" jela naspram "običnih" itd.), moralnih vrijed­ nosti (na primjer davanje prednosti gostu) i kulturalno uslovljenih osjećanja (na primjer slast ili gađenje) koja zadovoljavanju potrebe za hranom daju značenje a time i dubinu i rezonansu kao ljudsko iskustvo. Čini se, dakle, da su ljudske kulture beskrajno raznolike, no ustvari ta različitost postoji unutar granica koje su stvo­ rile naše fizičke i mentalne sposobnosti. Ljudski su jezici, na primjer, veoma raznoliki, i razlikuju se po zvuku, gra­ matici i semantici. Ali svi zavise od onog što je, čini se, jedinstveno ljudska sposobnost i predispozicija za učenje jezika, lako se glasovi koji se koriste u ljudskim jezicima kreću od coktanja i kliktanja do grlenih glasova, razlikovni govorni glasovi koji nose značenje u svim jezicima svijeta samo su djelić glasova koje ljudska bića mogu izgovoriti. Drugi način na koji možemo posmatrati zamršen odnos između kulturalno-specifičnog i univerzalnog jeste onaj na koji su John i Mixteci reagovali emotivno, čak i utrobom, na pčelinje larve i supu od luka: njihovu slast ili gađenje odredio je način na koji su naučili da opažaju hranu, ali čini se da su i slast i gađenje osnovne i univerzalne ljudske reakcije na hranu. Gdje je kultura? U razgovoru antropologa ο pojmu kulture neprekidno se javljaju tri pitanja. Jedno se odnosi na mjeru u kojoj "kulturu" treba smatrati integralnom cjelinom; drugo - u kojoj mjeri kulturu treba posmatrati kao autonomnu, "super-organsku" jedinku, a treće je kako najbolje možemo crtati granice oko "kultura". Zamisao da je kultura integralna i integrirajuća cijelina dijelom se zasniva na važnom modernističkom saznanju da ispod naizgled zasebnih djelića vjerovanja ili ponašanja počiva temeljnija realnost. Za Karla Marxa, ta realnost koja 43

o d r e đ u j e sve drugo bio je način p r o i z v o d n j e ; za Emila D u r k h e i m a , to je b i l o društvo; za Sigmunda Freuda - ne­ svjesno; a za mnoge antropologe koji su s l i j e d i l i Boasa, to je sama kultura. Razne škole u a n t r o p o l o g i j i nicale su oko predstave ο p r i r o d i te c j e l i n e . Ruth Benedict, jedna od p r v i h Boasovih u č e n i c a , k u l t u r u je p o i m a l a kao Gestalt, u k u p n i obrazac. U svom klasičnom d j e l u Obrasci kulture, Benedictova je u p o r e d i l a vjerovanja i institucije n e k o l i c i n e društava i u o č i l a da su razlike medu kulturama konzistentne unutar p o j e d i n e kulture. D r u g i m r i j e č i m a , Benedictova je smatrala da se a k c i j a , vjerovanja i v r i j e d ­ nosti određene kulture r a z l i k u j u od ostalih kultura konsistentno i tako što snaže j e d n o d r u g o . Ona je stoga mogla opisati Z u h i (na j u g o z a p a d u SAD) kao "apolonsku", Kwakiutl (na sjeverozapadnoj o b a l i Sjeverne Amerike) kao " d i o n i z i j s k u " , a D o b u (na j u g o z a p a d n o m Pacifiku) kao "paranoidno šizofreničnu". Premda se pristup Ruth Benedict sad smatra odveć p o j e d n o s t a v l j e n i m i r e d u k c i o n i s t i č k i m zbog t e n d e n c i j e da k u l t u r u posmatraju na osnovu jedne ili d v i j e k l j u č n e teme, on je još uvijek m o ć n o sred­ stvo o r g a n i z i r a n j a i integriranja pojedinosti etnografskih posmatranja. C l i f f o r d Geertz je savremeni a n t r o p o l o g koji nevjerovatno vješto koristi taj pristup: u j e d n o m k l a s i č n o i m opisu društva na B a l i j u , na primjer, on koristi borbu pijet­ lova - što je na Baliju popularan o b l i k zabave - kao sliku koja služi i da okarakteriše vjerovanja i o b i č a j e , od toga kako muškarci Balija vide svoju seksualnu p o t e n c i j u do načina na k o j i statusne h i j e r a r h i j e o r g a n i z i r a j u c j e l o k u p n o društvo. Na taj n a č i n , Geertz može pokazati kako razno­ rodni elementi balijske kulture stvaraju "tkivo značenja i vjerovanja" koji su konsistentni i koji se u z a j a m n o snaže. Za Geertza, kulture se mogu čitati kao tekst, isto kao što bi neko mogao čitati roman ili pjesmu. Trik j e , prema Geertzu, u t o m e da se pronađe k u l t u r a l n i "tekst" koji sami l j u d i tog društva smatraju p r i v l a č n i m - kao što ljude sa Balija oduševljava borba p i j e t l o v a - i shvati ne samo kao što ga oni v i d e , nego i sagledaju načini na koji teme tih 44

"tekstova" osvjetljavaju druge aspekte društva. Drugi pogled na integraciju ima više r a c i o n a l i s t i č k u osnovu, izvedenu iz lingvističke ideje ο gramatici ili skupu pravila koji leže u osnovi govora. U t o m pristupu, ο k u l t u r i se često govori kao ο kodu ili p r o g r a m u . D a k l e , kultura se integriše unutrašnjom l o g i k o m pravila koja j o j o m o g u ć u j u da nešto znači i bude p r o d u k t i v n a . Tako američki a n t r o p o l o g W a r d G o o d e n o u g h koristi primjer fudbalske igre da ilustruje c i l j etnografskog opisa. A k o hoćete igrati f u d b a l , trebate naučiti d o v o l j n o pravila i stilova igre da biste se slagali sa ostalim igračima. Po a n a l o g i j i , etnograf treba t e ž i t i da nauči d o v o l j n o društvenih pravila i o b i č a j a jedne kulture da bi mogao živjeti na način p r i h v a t l j i v l j u d i m a koje izučava.

Kultura se, dakle, sastoji od mjerila za odlučivanje šta jeste, mjerila za odlučivanje šta može biti, mjerila za odlučivanje šta čovjek osjeća prema tome, mjerila za odlučivanje šta uraditi s tim i mjerila za odlučivanje kako to uraditi. Ward H. Goodenough, 1963. godine

Treća predstava ο integraciji poziva se na p o j a m f o r m a l n o g sistema, gdje se elementi uzajamno p o d r a z u m i j e v a j u . Robert M u r p h y je j e d n o m p r i m i j e t i o : "lako je jednostavna, ideja da su društva sistematizirana centralna je u društvenim naukama. Do sistematizacije dolazi putem uzajamnog prilagođavanja n o r m i , ideja, v r i j e d n o s t i , estetike i drugih k u l ­ t u r a l n i h elemenata, a ona se o d v i j a na p o l j u p r a k t i č n i h , svakodnevnih a k t i v n o s t i , p r i l a g o đ a v a n j e m i p o v l a đ i v a n j e m jedno d r u g o m u načinu ponašanja." Na primjer, u d j e l u Svinje za pretke, Roy Rappaport ilustrovao je složen ekološki sistem u kojem k o m p l i k o v a n i ritualni ciklusi ple­ mena Tsembaga M a r i n g sa p l a n i n a Nove Gvineje d j e l u j u kao samo-uravnotežujući mehanizam što reguliše v e l i č i n u domaće p o p u l a c i j e svinja, površinu koja se o b r a đ u j e , 45

periode ugara, potrošnju energije, aktivnosti vezane za samo-održanje, ishranu i ratove medu plemenima. Na suprotnom kraju su oni koji bi porekli da je kultura integrisana, barem ne do mjere koju podrazumijevaju prethodni primjeri. Rana izučavanja preuzimanja ili širenja odlika medu američkim Indijancima navela su Roberta Lowija, takode Boasovog učenika, da primijeti da je kul­ tura tek "nešto sastavljeno od rita i krpa", produkt složene ali u biti nasumične historije. Odgovor na ovu kritiku dao je Claude Lévi-Strauss, koji je istakao da su elementi određene kulture, premda mogu imati veoma različito his­ torijsko porijeklo, sastavljeni kao "bricolage", tj. kolaž u kojem se kulturalne drangulije počinju koristiti za nešto čemu uopšte nisu bile namijenjene ali što se uklapa u dubinski obrazac. U novije vrijeme, antropolozi koji odbacuju modernističku pretpostavku ο dubinskim temelji­ ma prihvatili su ideju "bricolaga", i počeli smatrati kulturu neprekidnim preradivanjem, odbacivanjem i oživljavanjem elemenata što rezultira kompleksima koji se stalno mijenja­ ju. Tako oni izbjegavaju problem određivanja suštine kul­ ture, t j . njenog tretmana kao nečeg što postoji van historije i bez uticaja ljudskog posredovanja.

Kultura znači čitav kompleks tradicionalnog ponašanja koji je stvorila ljudska rasa i koji uči svaka naredna gene­ racija. Pojedina kultura nije tako precizan pojam. On može označavati oblike tradicionalnog ponašanja karak­ teristične za određeno društvo, ili grupu društava, izvjes­ nu rasu, oblast, ili vremenski period. Margaret Mead, 1937.godine

mundo" (svaki um svijet za sebe)? I koliko etnograf može doprijeti do sadržaja pojedinačnog uma? Anthony Wallace je tvrdio da su sadržaji pojedinačnih umova veoma diver­ gentni, a kultura ne nameće toliko jednoobraznost koliko pruža skup zajedničkih simbola komunikacije koji tu raznolikost organizira.

Dosad smo uzimali kolektivnu prirodu kulture zdravo za gotovo. Ustvari, ο kulturama često govorimo kao da su neke autonomne stvari, sa vlastitim životom. Alfred Kroeber jer jednom uporedio kulturu sa koralnim grebe­ nom koji su napravile izlučevine miliona sićušnih životi­ nja, ali koji je postojao prije bilo kog svog živog člana, i koji će ih sve nadživjeti i stvoriti strukturu što će sputavati buduće generacije. Tom metaforom Kroeber je eksplicitno minimizirao ulogu pojedinaca u oblikovanju društvenih i historijskih kretanja. Ipak, ako se kultura sastoji od onog što učimo kao članovi društva, kultura bi trebala biti pohranjena u ljudskim glavama. Ali zar nije tačno da je, kao što kaže meksikanska poslovica "Cada cabeza es un

Neodređenost koja je ugrađena u pojam kulture kao da otežava, čak i kod fizički izoliranih naroda, precizno određivanje tačke gdje prestaje jedna a počinje druga kul­ tura. Konačno, jedan od osnovnih korijena Boasovog poimanja kulture bila je njemačka briga za izgradnju nacije. U XVIII i XIX stoljeću Njemačka je bila podijeljena u mnoštvo raznih kraljevina i oblasti. Nacionalisti su iskoris­ tili ideju pangermanske Kultur ili Geist i ustvrdili da njemački narod ima mnogo zajedničkog (jezik, narodnu baštinu i običaje, između ostalog) i da ta Kultur ili Geist prevazilazi političke podijele koje ih razdvajaju. Ta premisa, u kombinaciji sa bitnošću koja se pripisivala kul­ turi, našla je svoj izraz u etnografijama koje su po pravilu pretpostavljale "jedan narod, jednu kulturu, jedno društvo". Ali, kao što je nedavno upitao Arjun Appadurai, zar ta premisa nije posve oprečna "nejednakom znanju i razlikama u prestižu načina života i zar ne odvraća pažnju od pogleda na svijet i djelovanja onih koji su marginalizirani ili potlačeni"? Možda se najbolje prikloniti većini današnjih antropologa, koji kulturu smatraju ne nečim za sebe, nego sredstvom za otkrivanje značenja u društvenom životu. S

46

47

t i m u v e z i , mnogo je vjerovatnije da ćete u etnografijama pročitati određene rasprave ο n o r m a m a , v r i j e d n o s t i m a , v j e r o v a n j i m a , o n t o l o g i j a m a , p o g l e d i m a na svijet, i d e o l o g i ­ jama i kategorijama koje se zapravo mogu o z b i l j n o dovesti u s u m n j u , nego t v r d n j e ο takvoj i takvoj " k u l t u r i " koje važe za sve njene članove. Osim toga, niz antropologa bavi se građenjem predstava koje prevazilaze sve one p r o ž i m a j u ć e d u a l i z m e što su uticali na mnoge naše rasprave ο p r i r o d i k u l t u r e . Jedan takav primjer je ideja " u t j e l o v l j e n j a " , t j . ideja da kad d j e l u j e m o , ne d j e l u j e m o prosto kao u m o v i nego i kao f i z i č k a t i j e l a . Tako, kad John jede insekte u M i x t e c i on ne samo da misli da su "bube crvi" nego i f i z i č k i d o ž i v l j a v a bube kao crve. M o ž e se reći da j e , bez obzira na poteškoće u n j e g o v o m o d r e đ i v a n j u , antropološko shvatanje kulture n a j z n a č a j n i j i doprinos naše d i s c i p l i n e savremenoj m i s l i . O t k r i v a n j e m u osnovi p r o i z v o l j n i h i naučenih osnova koje čine razliku i z m e đ u l j u d s k i h z a j e d n i c a , p o j a m k u l t u r e bio je i ostao m o ć n o o r u ž j e u borbi protiv rasizma, n a c i o n a l š o v i n i z m a i "naučnog" rasizma, k o j i m se o d l i k u j e v e l i k i dio a n t r o p o l o g i j e XIX stoljeća. Za Boasa i njegove u č e n i k e , borba protiv rasizma i e t n o c e n t r i z m a - t e n d e n c i j e da mje­ r i m o druge i s k l j u č i v o aršinima vlastitih vrijednosti - bila je p r i m a r n a misija a n t r o p o l o g i j e . Pošto je o d u v i j e k bio e m p i r i č a r , Boas je vršio istraživanja koja su se kosila sa v l a d a j u ć i m a m e r i č k i m v j e r o v a n j e m u nasljednu "slabost" i "inferiornost" izvjesnih d o s e l j e n i č k i h nacija, pokazavši da su, kad su došli u SAD, z a h v a l j u j u ć i b o l j e m z d r a v l j u i ishrani, ti narodi postali snažni kao i svi drugi s t a n o v n i c i . Boasovo uvjerenje da ljudski karakter i ponašanje o d r e đ u j e sredina a ne b i o l o š k o naslijede p r i h v a t i l i su neki njegovi u č e n i c i i razvili ga u t e o r i j u k u l t u r a l n o g d e t e r m i n i z m a koja se naročito razvila u raspravama ο "prirodi naspram odgoja" što nas još z a o k u p l j u j u .

48

Kulturalni relativizam Jedna od moralnih, filozofskih i političkih posljedica pojave pojma kulture bio je razvoj doktrine "kulturalnog relativizma". Polazimo od premise da su naša vjerovanja, moral, poostupci - čak i opažanje svijeta oko nas proizvod kulture, koju smo naučili kao članovi zajednica u kojoj smo odgojeni. Ako je, kako mislimo, sadržaj kulture proizvod proizvoljnog, historijskog iskustva jednog naroda, onda je ono što smo mi kao društvena bića takode proizvoljan, historijski produkt. Pošto kultura tako duboko i široko određuje naš pogled na svijet, slijedi da ne možemo imati objektivnu osnovu za tvrdnju da je naš pogled na svijet bolji od nekog drugog, ili da se jedan može koristiti kao mjerilo drugog. U tom smislu, ο kultura­ ma se može suditi samo u odnosu jedne prema drugoj, a značenje određenog vjerovanja ili ponašanja mora se prije svega tumačiti u odnosu na njegov kulturalni kontekst. To je, ukratko, osnova onog što je nazvano kulturalnim relativizmom. Važno je shvatiti da mnogi antropolozi, naročito u SAD, smatraju relativizam ne dogmom ili ideološkim dezideratumom nego, u biti, empirijskim otkrićem. To je najbolje došlo do izražaja u djelu antropoloških lingvista Edwarda Sapira i Benjamina Lee Whorfa, koji su pomoću lingvističkih podataka pokazali da se kategorije kao što su vrijeme, prostor i broj u raznim jezicima izražavaju na različite načine, što je navelo Sapira da kaže da učenjem jezika učimo ο jednom svijetu. Tako, kad govore ο rasprskavanju oblaka Englezi kažu, "It is raining" (Kiši). Ali šta "kiši"? Kažemo "it is raining" pošto smo zbog jezika predisponirani da ο zbivanjima u svijetu mislimo kao ο direkt­ nim rezultatima određenih uzroka. Naspram toga, Indonežanin bi rekao "Ada hujan" ("ima kiše"). Umjesto uzroka i rezultata, indonežanski jezik predisponira ljude da svijet vide kao zajednički tok stvari i događaja. 49

Kad se dovede do krajnosti, relativistički stav koji svrstava članove r a z l i č l i t i h kultura u sasvim različite svjetove o n e m o g u ć i o bi svako p r e v o đ e n j e , u k l j u č u j u ć i i ono koje se vrši u e t n o g r a f i j i . Kako je zapazio Dan Sperber, "rela­ t i v i s t i č k i moto da l j u d i iz r a z l i č i t i h kultura žive u r a z l i č i t i m svjetovima bio bi besmislen ako se shvati da se on bukvalno odnosi na fizičke svjetove", a jedan "ekstremni relativista bi zapravo bio ili posve pesimističan u pogledu mogućnosti b a v l j e n j a e t n o g r a f i j o m uopšte, ili n e o b i č n o o p t i m i s t i č a n u pogledu sposobnosti etnografa." K o g n i t i v n i relativizam zapravo znači da o r i j e n t a c i j e koje nam pruža jezik imaju posljedice u č i t a v o m nizu vjerovanja, institucija i o b l i k a ponašanja, nešto što bismo trebali o č e k i v a t i ako su kulture čak i nesavršeno integrirane c j e l i n e . U indonežanskom p r i m j e r u m o ž e m o zapaziti da je predispo­ z i c i j a za posmatranje z b i v a n j a u svijetu kao z a j e d n i č k i tok a ne neposredne posljedice nekih uzroka u skladu sa m i š l j e n j e m da je neko zakonski o d g o v o r a n za događaje koje su "mogli nešto p r o u z r o k o v a t i a nisu", kao što je onaj u p r i č i iz prethodnog poglavlja.

strancem u našoj sredini kada je njegova kultura m o r a l n o različita od naše? Na k o j o j tački segmenti određene zajed­ nice mogu polagati pravo na k u l t u r a l n u posebnost koja zahtijeva a u t o n o m i j u i poštovanje? Da li se fudbalski h u l i ­ gani ili teroristi mogu pozivati na zaštitu svog k u l t u r a l n o g relativizma? M o r a m o li se, u ime k u l t u r a l n o g r e l a t i v i z m a , uzdržati od suprotstavljanja d r e v n o j i t r a d i c i o n a l n o j k u l t u ­ ralnoj praksi drugih za koju v i d i m o da tlači neki segment ili klasu tog društva?

Kultura je ... naučeno, prilagodljivo, simbolično ponašanje, utemeljeno na potpuno razvijenom jeziku, vezano za tehničku inventivnost, sklop vještina koji pak ovisi ο sposobnosti da se organiziraju odnosi razmjene između zajednica ... Adam Kuper, 1994.godine

Pored o v i h aspekata k u l t u r a l n o g relativizma, m o r a m o se pozabaviti i njegovim m o r a l n i m d i m e n z i j a m a . A k o je način na koji se p e r c i p i r a svijet p r o i z v o d k u l t u r e , onda su to još više vjerovanja, vrijednosti i društvene norme k o j i m a se čovjek r u k o v o d i u svom ponašanju. Pa na osnovu čega, o n d a , može b i l o koje društvo tražiti m o n o p o l nad m o r a l ­ nom istinom ili t v r d i t i da je o t k r i l o s u p e r i o r n i j i skup normi i vrijednosti? Ponašanje koje može biti besmisleno, neza­ k o n i t o ili n e m o r a l n o u j e d n o m društvu možda je savršeno r a c i o n a l n o i društveno p r i h v a t l j i v o u d r u g o m . Jedina razumna stvar j e , č i n i se, suspregnuti svaki sud ο ž i v o t u drugog društva. Ali to nije tako jednostavno kao što izgleda. Prvo, o d m a h se p o n o v o srećemo sa p r o b l e m o m o d r e đ i v a n ­ ja k u l t u r n i h granica, što je naročito teško u današnjem svi­ jetu u kojem g l o b a l n i obrasci m i g r a c i j e i dijaspore stvaraju istinski m u l t i k u l t u r a l n a društva. Kako da postupamo sa

To nije samo apstraktni m e t a f i z i č k i p r o b l e m . U z m i m o o b i č a j o b r e z i v a n j a žena kao primjer takve d i l e m e . U m n o g i m društvima u Istočnoj A f r i c i već dugo se njeguje običaj da se ulazak žene u period ženstvenosti o b i l j e ž a v a , između ostalog, z a h v a t o m na g e n i t a l n i m organima k o j i , u najekstremnijem o b l i k u , p o d r a z u m i j e v a vađenje klitorisa i usmine bez anestezije. Lako je u o č i t i da taj o b i č a j ugrožava osnovna ljudska prava, i p o d j e d n a k o je lako krenuti u a k c i j u za njegovu zabranu. S druge strane, t i m e bi se t e m e l j n o ugrozila kulturalna a u t o n o m i j a naroda koji to p r a k t i k u j u . Kad, štaviše, kako nam nalaže kognitivni rela­ t i v i z a m , taj o b i č a j posmatramo u kontekstu k u l t u r n i h teorija ο seksualnosti, r e p r o d u k c i j i , spolu i ž i v o t n o m c i k l u s u , m o ž e m o o t k r i t i - kao što se to desilo Janice Boddy t o k o m izučavanja plemena H o f r i y a t i iz sjevernog Sudana, da obrezivanje žena skupa sa o b r e z i v a n j e m muškaraca ima bogat niz značenja vezanih za način na koji društvo, a ne p r i r o d a , pretvara d j e v o j č i c e i dječake u muškarce i žene. Kad se stavi u kontekst svoje kulture, o b r e z i v a n j e žena kod

50

51

plemena H o f r i y a t i nije ni i r a c i o n a l n o ni namjerno o k r u t n o i opresivno nego j e , naprotiv, o b i č a j koji j e d n a k o podržavaju i t r a d i c i o n a l n e žene i muškarci iz tog plemena. M o ž e m o posljedice tog o b i č a j a smatrati o d v r a t n i m , ali teško da ćemo pronaći m o r a l n u osnovu za zagovaranje njegovog e l i m i n i s a n j a koja ne ugrožava k u l t u r a l n u a u t o n o m i j u H o f r i y a t i j a . U k r a j n j e m ishodu, čovjek se pita da li je logički moguće istovremeno prihvatati i univerzalna ljudska prava i vjerovanje u relativitet kultura. Unatoč svim t i m p r o b l e m i m a , n a p o m i n j e m o skupa sa C l i f f o r d o m Geertzom da z l o č i n i p o č i n j e n i u ime kultur­ alnog relativizma b l i j e d e u p o r e d e n j u sa o n i m a p o č i n j e n i m u ime k u l t u r a l n o g i n a c i o n a l n o g š o v i n i z m a i l i , kad je već riječ ο t o m e , svakog drugog "-izma". Njegov stav je "antia n t i r e l a t i v i s t i č k i " , i blizak je i našem. M o ž e se naći razlog za miješanje u stvari d r u g i h na osnovu z a j e d n i č k e l j u d ­ skosti; u k r a j n j o j l i n i j i , svi mi d i j e l i m o ovu planetu kao ista vrsta. A l i treba se umiješati sa m n o g o o b z i r a i sa z a d r š k o m , i tek nakon iskrenog i t e m e l j i t o g nastojanja da shvatimo o n o čemu se suprotstavljamo u n j e g o v o m k u l t u ­ r a l n o m kontekstu.

Poglavlje 3 Kratki susret: društvo

Zamislite da prvi put srećete neznanaca - nekog ko sjedi do vas u v o z u , m o ž d a , ili nekog na z a b a v i . Razgovor koji o t p o č i n j e o b i č n o je p r i l i č n o p r e d v i d i v : Kako se zovete? O d a k l e ste? Šta radite? Koji su nam p r i j a t e l j i , kolege ili rođaci zajednički? Gdje ste išli u školu? To su poznata pitanja. A k o razgovor vode p r i p a d n i c i suprotnih spolova, i ako se č i n i da stvari teku glatko, m o g l i bi se u razgovoru potražiti znaci p o m o ć u k o j i h bi se saznalo da li je druga osoba oženjena ili udata, ili da li se sa nekim "zabavlja". Naravno, pošto smo ljudska bića a ne r o b o t i , tok takvih razgovora nije sasvim p r e d v i d i v , ali može skrenuti na temu z a j e d n i č k i h interesa - sporta, hrane, m u z i k e , aktuelnih događaja i sličnog - i biće neugodan ili prijatan zavisno od osobenih afiniteta i stilova. Slično t o m e , rutinska pitanja koja se postavljaju razlikovaće se zavisno od d i j e l a svijeta. Na p r i m j e r , u SAD, religija se smatra relativno i n t i m n i m p i t a n j e m , dok je u I n d o n e z i j i posve p r i h v a t l j i v o pitati za nečiju r e l i g i j u . Ali v r a t i m o se malo i u p i t a j m o se kakve podatke ο l j u d i m a prvo t r a ž i m o . I zašto? O n o što zapravo pokušavamo, b e z b o l n o i efikasno k o l i k o nam d o z v o l j a v a b o n t o n , je to da o d r e d i m o klasu našeg sagovornika, njegovo e t n i č k o p o r i j e k l o , bračno stanje, i druge bitne osobine. Takva pitanja nam o m o g u ć a v a j u da u t v r d i m o šta m o ž e m o o č e k i v a t i od sagovornika, i p r e d v i d i ­ mo šta on ili ona o č e k u j e od nas. O m o g u ć a v a nam i da

52

53

u t v r d i m o što bi bila pogodna tema razgovora. O m o g u ć a v a nam da o t k r i j e m o da li bi nam i kako ta osoba mogla k o r i s t i t i . Zašto je tako? Zato što l j u d i nisu p o t p u n o j e d i n ­ stveni i a u t o n o m n i p o j e d i n c i , bez o b z i r a k o l i k o nam se sviđa da tako m i s l i m o ο sebi. M n o g i v i d o v i našeg identiteta posljedica su našeg pripadništva raznim g r u p a c i j a m a . U p r e t h o d n o m p o g l a v l j u rekli smo da a n t r o p o l o z i smatraju da je ponašanje manifestacija m e n t a l n i h mapa k o j i m a nas snadbijeva kultura. No važno je u v i d j e t i da je ljudsko ponašanje i v i d naše prirode kao p r i p a d n i k a društvene biološke vrste. Kao što se zna, mi smo o r g a n i z i r a n i u gru­ pacije č i j i se unutrašnji i vanjski odnosi rukovode pravilima, koje vrše razne f u n k c i j e , i koje opstaju duže od p r i p a d n i k a koji ih sačinjavaju. Mi možda i m a m o k u l t u r u , ali mi p r i ­ padamo društvu. D r u g i m r i j e č i m a , interes za k u l t u r u iza­ zvan je ž e l j o m da se o t k r i j e način na koji ljudi p o i m a j u svijet o k o sebe, da se uokvire n j i h o v i h p o s t u p c i , i p r o t u ­ mače t u đ i . Interes za društvo zapravo je interes za r a z u m i ­ jevanje pravila i pravilnosti k o j i m a se r u k o v o d i ljudsko društveno ponašanje, za načine na koje se l j u d i u z a j a m n o p o v e z u j u i na koji su n j i h o v i postupci o r g a n i z i r a n i . Ta dva pristupa uopšte nisu nesuglasna, to su prosto dva različita ugla iz k o j i h m o ž e m o posmatrati istu složenu stvar.

Struktura i funkcija Jedna od stvari koju nam o m o g u ć a v a naša sposobnost da stvaramo simbole jeste o r g a n i z i r a n j e na složene i istančane načine. M o ž d a je n a j o s n o v n i j i način na koji se raspoređuju ljudske grupacije onaj kroz p o d j e l u rada. I odista, a n t r o p o l o z i su kroz historiju r a z l i k o v a l i društva na osnovu složenosti podjele rada, jer su čak i t e h n i č k i naj­ jednostavnija društva d o d j e l j i v a l a l j u d i m a poslove na osnovu starosti i spola. O v a j pogled p o d r a z u m i j e v a da su se grupacije obrazovale kako bi vršile određene f u n k c i j e i da su svoje djelatnosti k o o r d i n i r a l e sa d r u g i m grupama. 6. Bronislaw Malinowski kao student 54

Bronislaw Malinowski (1884.-1942.) Osnivač savremene socijalne antropologije Roden u Poljskoj, Bronislaw Malinowski je otpočeo školo­ vanje u oblasti prirodnih nauka prvo u Krakovu a zatim u Leipzigu, gdje mu je profesor bio Max Wilhelm Wundt, koji je predavao i Franzu Boasu i Emilu Durkheimu. Godine 1910. upisao se na Ekonomski fakultet u Londonu gdje je nakon izvjesnog vremena dobio stipendiju za izučavanje stanovnika Trobriandskih otoka, koji se nalaze blizu jugoistočne obale Papue Nove Gvineje. Pošto je bio podanik Austrougarske imperije u vrijeme kad je izbio prvi svjetski rat, Malinowski nije mogao slobodno puto­ vati po australijskoj koloniji, nego je, kad je njegovo izučavanje već poodmaklo i kad je nuždu pretvorio u prednost, ostao na terenu i vremenom stekao dvije godine intenzivnog iskustva. Tako dugotrajan kontakt sa jednom zajednicom bio je jedinstven medu etnografima tog vre­ mena i kasnije je postao nešto što određuje britansku socijalnu antropologiju. Njegovo insistiranje na potrebi da etnografi pokušaju "sagledati stvari sa stanovišta starosjedilaca" takode je bilo neobično za to vrijeme. Malinowski je pokazao da institucije kao što su pravo i složena privreda, za koje su mnogi zapadnjaci smatrali da su ekskluzivna teritorija "civiliziranih" društava, posjedu­ ju u punoj mjeri i "primitivna" društva, premda u nešto drugačijoj formi. Po mišljenju Malinowskog, primitivni čovjek nije "rob običaja" nego racionalni djelatnik čija svaka radnja i institucija služi nekoj svrsi koja doprinosi zadovoljavanju individualnih i zajedničkih potreba. Pristup Malinowskog, koji je postao poznat kao "funkcionalizam", imao je dalekosežan uticaj širom društvenih nauka. Vjerovatno njegov najsnažniji uticaj ispoljio se preko studenata koji su kod njega studirali, naročito na Ekonomskom fakultetu u Londonu. Medu njima su bile mnoge lučonoše klasične britanske socijalne antropologije: Raymond Firth, Ε. Ε. Evans-Pritchard, Isaac Schapera, Audrey Richards, Max Gluckman i Jomo Kenyatta.

O r g a n i z i r a n a priroda društvenog života postala je glavna tema britanskih s o c i j a l n i h a n t r o p o l o g a i z m e đ u dvadesetih i pedesetih godina XX stoljeća. Koristeći p o j a m društvene strukture - zamisli da društveni odnosi slijede o d r e đ e n i obrazac i da su p r e d v i d i v i - ti a n t r o p o l o z i , p r e d v o đ e n i B r o n i s l a w o m M a l o n o w s k i m i A.R. R a d c l i f f e - B r o w n o m , nas­ t o j a l i su shvatiti načine na koje se u društvu o b r a z u j u gru­ pacije, pravila koja rukovode ponašanjem n j i h o v i h č l a n o v a , kako se grupacije odnose jedna prema drugoj kao i f u n k c i j e , latentne i o č i g l e d n e , koje one vrše. Klasičan primjer takvog pristupa bila je analiza "šala" i "izbjegavanja" Radcliffe-Browna. "Šaljivi odnos" je onaj gdje je j e d n o j strani d o p u š t e n o , a ponekad se od nje i traži i da z a d i r k u j e i ismijava d r u g u , od koje se zauzvrat traži da se ne v r i j e đ a . Primjer, preuzet iz priče Roberta L o w i j a o Crow I n d i j a n c i m a , može biti razvratno ponašanje između snaha i zetova, koje se d o z v o l j a v a : čovjek"... može postupati prema svastici sa n a j v e ć o m s l o b o d o m , na primjer p o d i ć i j o j h a l j i n u i pokazati njenu g o l o t i n j u ; a ona se s n j i m može šaliti na tome shodan n a č i n . Jedan čovjek koji mi je davao podatke ... stalno je pipkao i z a d i r k i v a o mladu sestru svoje žene, a ona mu je uzvraćala istom m j e r o m . Nisu se nimalo s t i d i l i što smo tu b i l i ili njegova žena ili ja". Odnosi izbjegavanja, o č i g l e d n o suprotni od š a l j i v i h , o d l i k u j u se k r a j n j i m u z a j a m n i m poštovanjem i o g r a n i č e n i m d i r e k t n i m o s o b n i m k o n t a k t o m . Starije žene iz plemena Navaho su po t r a d i c i j i nosile mala z v o n a koja su se zvala " p u n i č i n a zvona", a svrha im je bila da upozore zetove da dolaze, kako bi se ovi m o g l i s k l o n i t i . Radcliffe-Brown se pitao koju f u n k c i j u t a k v o , naizgled b i z a r n o ponašanje (ali koje je v e o m a rasprostranjeno) ima u društvima u k o j i m a se p r a k t i k u j e . U svojoj osobenoj - i b r i l j a n t n o j - a n a l i z i , Radcliffe-Brown je posmatrao "šale" i "izbjegavanje" kao "standardizirane društvene odnose" koji predstavljaju ne t o l i k o spontani razvrat ili stidljivost i z m e đ u p o j e d i n a c a , k o l i k o

57

A.R. Radclkiffe-Brown (1881.-1955.) A.R. Radcliffe-Brown roden je u Birminghamu i dobio prilično konvencionalan odgoj tipičan za srednju klasu. Obrazovao se u Kembridžu, gdje je postao učenik naprednog etnologa W.H.R. Riversa, i vršio istraživanja na otocima Andaman u Indijskom okeanu, u periodu između 1906. i 1908. godine. Nekoliko godina kasnije, učestvovao je u ekspediciji u Zapadnu Australiju, gdje se usredsredio na srodničke odnose i organizaciju porodice. Radcliffe-Brown proveo je najveći dio svoje karijere na univerzitetima van Velike Britanije, i pre­ davao je u Cape Townu, Sidneju i Čikagu. Konačno se, 1937. godine, vratio u Englesku i zaposlio kao profesor na Oksfordu. Radcliffe-Brown bio je pod snažnim uticajem sociologije Emila Durkheima. Tokom cijelog svog radnog vijeka, prvenstveno ga je zanimala društvena struktura - formal­ na pravila koja rukovode odnosima unutar društva. Njegov najbolji rad bavi se analizom strukturalnih "prob­ lema", kao što su oni vezani za odnose šale/izbjegavanja ο kojima smo govorili. Imao je malo interesa - ili str­ pljenja - za temu pojedinca u društvu, kojom se bavio Malinowski, i odbacio je njegovu tendenciju da društvene institucije smatra nečim što u krajnjem ishodu teži zadovoljavanju bioloških potreba. Za RadcliffeBrowna, društvo je bilo stvar za sebe i on je želio da mu pristupi kao što bi neko pristupio jednoj temi u prirodnim naukama. Da bi se ogradio od Malinowskog, nazvao je svoj pristup "strukturalnim funkcionalizmom" i smatrao socijalnu antropologiju "komparativnom sociologijom" a ne disciplinom koja ima vlastite metode i program.

"strukturalnu situaciju" između čovjeka i njegove p u n i c e , ili i z m e đ u d v i j e kategorije l j u d i koji imaju težak, delikatan i p o t e n c i j a l n o razoran društveni odnos. Takva perspektiva 58

o m o g u ć i l a je Radcliffe-Brownu da se upita kakva bi mogla biti f u n k c i j a takvih "standardiziranih društvenih odnosa". Z a k l j u č i o je da se takvo ponašanje sreće prvenstveno u "strukturalnim situacijama", gdje lako može d o ć i do k o n ­ flikta ili društvene neugodnosti, na primjer između čovjeka i njegove p u n i c e , ili u seksualno n a b i j e n o m odnosu između muškarca i njegove svastike. Kad se posmatraju u tom svjetlu, šala i izbjegavanje nisu suprotnosti nego alter­ nativni načini rješavanja istog društvenog p r o b l e m a : oni l j u d i m a daju izvjesni društveni scenarij za snalaženje u teškim "strukturalnim situacijama", b i l o tako što im o m o g u ć a v a j u nečuveno ponašanje i od njih z a h t i j e v a j u da se ne v r i j e đ a j u , b i l o da im zabranjuju i da se v i đ a j u . Važno je imati na umu da "funkcije" koje vrši neki o b i č a j ili institucija nisu ograničene na "zvaničnu" svrhu koja im se pripisuje u i d e o l o g i j i tog društva. "Očigledna" f u n k c i j a Peterove i n s t i t u c i j e , W i l l i a m s Collega, je da pruža m l a d i m l j u d i m a t e m e l j i t o obrazovanje iz h u m a n i s t i č k i h nauka. Ali ta institucija pruža m l a d i m l j u d i m a i mogućnost da stvaraju društvene veze koje će im biti ekonomski vrijedne u budućnosti i da nadu bračne drugove koji pripadaju sličnoj društvenoj i e k o n o m s k o j klasi, imaju slično o b r a z o ­ vanje i vrijednosti - a dokaz za to je v e l i k i broj brakova i z m e đ u d i p l o m i r a n i h studenata W i l l i a m s Collega. Teško je, možda čak i nemoguće reći u k o j o j je mjeri ovaj aspekt visokog o b r a z o v a n j a u SAD dio svjesnog procesa o d l u č i v a n j a b u d u ć i h studenata ili čak n j i h o v i h r o d i t e l j a , ali teško je poreći da je to jedna od f u n k c i j a ove institucije. Kao što v i d i t e , pojam f u n k c i j e , v i d l j i v e i latentne, m o ć n o je a n a l i t i č k o o r u đ e . Ali ona može i i z m i c a t i r a z u m i j e v a n j u , jer je teško dokazati ili p o b i t i t v r d n j u da je određena f u n k c i j a odgovorna za karakter ili trajnost neke institucije ili prakse. Radcliffe-Brown i drugi "strukturalni f u n k c i o n a l i s t i " ili " f u n k c i o n a l i s t i " koristili su ideju društvene strukture da 59

opišu obrasce odnosa i z m e đ u p o j e d i n a c a i grupa, i b i l i su skloni objašnjavanju t i h obrazaca p o m o ć u svojih f u n k c i j a . Za neke, poput M a l i n o w s k o g , te f u n k c i j e bile su vezane za o n o što je on nazvao " d o k t r i n o m potreba", t j . z a d o v o l j a ­ vanjem o s n o v n i h potreba p o j e d i n i h članova društva, na primjer potrebe za h r a n o m , smještajem i t d . Za druge, te f u n k c i j e više su bile vezane za d j e l o v a n j e i nastavljanje institucija u društvu, izvjesni režijski troškovi n e o p h o d n i za održavanje društvenih odnosa. Pošto su oni smatrali da društvene institucije održavaju same sebe i da su u stanju "homeostatske ravnoteže", stanju u kome svi d i j e l o v i d j e l u j u da održe ravnotežu c j e l i n e , kao što termostat regulira t e m ­ peraturu u c i j e l o j k u ć i , i pošto su društvenu strukturu sma­ trali ponašanjem koje sputava, f u n c i o n a l i s t e su kasnije k r i ­ tikoval i zbog v i z i j e društva kao statičnog i zato nesposobne da objasne društvene p r o m j e n e . To je naročito krupna mana kada se ima na umu da su mnoga društva koje su f u n k c i o n a l i s t i opisali bila k o l o n i j e koje su d o ž i v j e l a burne p r o m j e n e i r e o r g a n i z a c i j u . Danas radije ističemo d i n a m i č k a svojstva društvenog ž i v o t a i d j e l o v a n j e p o j e d i ­ naca, čije postupke i sputava i o m o g u ć a v a struktura, ali k o j i i m a j u i posljedice - i namjerne i nenamjerne - koje tu strukturu mogu i z m i j e n i t i . Naravno, ima i z n a č a j n i h teoretičara koji su iznosili različite poglede na p r i r o d u i p o r i j e k l o društvene strukture. Claude Lévi-Strauss je smatrao da društvene strukture pos­ toje da bi o r g a n i z i r a l e protok b r a č n i h drugova medu gru­ pama i da društvene odnose o d r e đ u j u reciprocitet, razmjena i savez. Za Lévi-Straussa, postoji bitna razlika i z m e đ u društava o r g a n i z i r a n i h o k o raznih saveza medu s r o d n i m grupama i o n i h gdje se bračni partner bira prema "naklonosti". Lévi-Strauss je bio jedan od o d g o v o r n i h za m i j e n j a n j e našeg načina razmišljanja ο društvu, od organ­ skog do k i b e r n e t i č k o g modela. D i j e l o v i društva se, shodno t o m e , smatraju ne t o l i k o s l i č n i m organima u t i j e l u k o l i k o p r o t o c i m a sastavnih podataka u sistemu i n f o r m a c i j a . 7. Α. R. Radcliffe-Brown 61

Prirodno je takode i da su nazori Karla Marxa i z n j e d r i l i važnu školu antropološke m i s l i . On je smatrao društveni život i strukturu društva zavisnom od v l a d a j u ć e tehnike u datom p e r i o d u i načina na koje su se l j u d i o r g a n i z i r a l i da bi p r o i z v e l i tu t e h n i k u . U novije vrijeme antropolozi kao da su manje zainteresirani za p r i r o d u društvene strukture kao takve, i p o k l a n j a j u više pažnje n a č i n i m a na koje se odnosi moći u društvu održavaju i osporavaju. O n i smatraju društvenu strukturu kako p r o i z v o d o m g l o b a l n i h e k o n o m s k i h i p o l i t i č k i h sila tako i p r o i z v o d o m čisto lokalne t r a d i c i j e . Ipak, u izvjesnom v a ž n o m smislu, v e l i k i d i o t e m e l j n o g i n t e l e k t u a l n o g aparata f u n k c i o n a l i s t a i dalje je na snazi: "Premda je jednostavna," kaže Robert M u r p h y , "ideja da su društva sistematizirana centralna je u društvenim naukama." Slično t o m e , kako su p r i m i j e t i l i Clifford Geertz i d r u g i , p r a k t i č n o sva objašnjenja koja su a n t r o p o l o z i dali za ljudsko ponašanje ili ljudske odnose koristila su p o j a m f u n k c i j a koje ti o b l i c i ponašanja ili odnosa vrše. Institucije Kada obrasci ponašanja i i d e o l o g i j e postanu relativno pre­ p o z n a t l j i v i , trajni i a u t o n o m n i , nazivamo ih i n s t i t u c i j a m a . Najekstremniji o b l i c i institucija su oni koje Erving C o f f m a n naziva " t o t a l n i m institucijama": vojska, z a t v o r i , internati, zajednice, k u l t o v i , psihijatrijske b o l n i c e itd. Te organizacije rukovode praktično svim v i d o v i m a života n j i h o v i h članova. Pojedinci se po pravilu lišavaju p r e t h o d n i h društvenih identiteta: mogu im se o b r i j a t i glave, odjeća z a m i j e n i t i u n i f o r m a m a , gube pristup m n o g i m l i č n i m stvarima, n j i h o v o svakodnevno ponašanje se striktno reguliše, i p o t č i n j e n i su apsolutnoj vlasti neposredno n a d r e đ e n i h . U o v o m izrazito sugestivnom stanju oni uče načine postupanja, mišljenja i osjećanja koji su jedinstveni za tu i n s t i t u c i j u a koje ne mora d i j e l i t i šire društvo. To iskustvo je t r a n s f o r m a t i v n o , i 62

g o d i n a m a nakon što izađu iz takve institucije ono i dalje igra važnu ulogu u mislima i osjećajima tog pojedinca. Visok stepen kontrole i strogi obrasci ponašanja koje stvaraju insti­ tucije često daju moralno ekstremne rezultate: od opata koji žive svetim životom do patnji koje se nanose zatvorenicima koncentracionog logora. Već više od j e d n o g stoljeća društveni n a u č n i c i i društveni f i l o z o f i nastoje da p o v u k u oštru razliku između institucija " t r a d i c i o n a l n i h " ili " p r i m i t i v n i h " društava i o n i h u " m o d e r n i m " društvima. Na p r i m j e r , Henry M a i n e , britanski advokat iz XIX stoljeća, smatrao je da se prelaz iz t r a d i c i o ­ nalnog u m o d e r n o zasniva na prelasku iz statusa u ugovor. U t r a d i c i o n a l n o m d r u š t v u , mislio je o n , ljudi stupaju u međusobne odnose prvenstveno na osnovu društvenog sta­ tusa koji im je d o d i j e l j e n r o đ e n j e m , na primjer u društve­ nom i e k o n o m s k o m odnosu i z m e đ u roba i gospodara. A l i u m o d e r n o m društvu društveni i ekonomski odnosi b i l i su, istina do izvjesne granice, predmet pregovora između zainteresiranih strana, na primjer industrijskih radnika i n j i h o v i h poslodavaca. Drugi n a u č n i c i isticali su druge raz­ like. Ferdinand Tönnies povukao je razliku sličnu M a i n e o v o j između Gemeinschaft (zajednice) i Gesellschaft (društva). Lewis Henry Morgan isticao je razliku u ideo­ logiju z a j e d n i č k e krvi kao osnovu f o r m i r a n j a glavnih grupa u društvu - na primjer u društvima a m e r i č k i h Indijanaca koja su nastala od klanova - i društava koja se sastoje od grupa što naglašavaju prebivanje na istoj t e r i t o r i j i . Emile D u r k h e i m mislio je da se t r a d i c i o n a l n a društva drže na o k u p u zato što su svi n j i h o v i članovi u osnovi isti (svi su lovci ili p o l j o p r i v r e d n i c i , svi p o t i č u od z a j e d n i č k o g pretka itd.), što u v e l i k o j mjeri mogu sami z a d o v o l j i t i vlastite potrebe, te zato vide sebe u svim s v o j i m z e m l j a c i m a . On je to nazvao " m e h a n i č k o m solidarnošću". M o d e r n o društvo, prema D u r k h e i m u , o d l i k u j e se n a č i n o m na koji njegove institucije stvaraju p o j e d i n c e koji se d i j e l e na osnovu mnoštva r a z l i č i t i h specijalizacija i koji su svi ovisni 63

j e d n i o d r u g i m a . Tako u našem društvu l j u d i koji uzgajaju pšenicu ne prave hljeb od pšenice koju gaje nego ga kupuju u p r o d a v n i c i i zavise od rada m l i n a r a , pekara, vlasnika kamiona i kompleksnog niza drugih radnika koji ga tu d o p r e m a j u . D u r k h e i m je nazvao ovakvu o r g a n i z a c i j u "organskom solidarnošću", i smatrao da se m o d e r n o društvo sastoji od d i j e l o v a isto kao što organizam zavisi od rada zasebnih ali uzajamno zavisnih organa. Bilo je još mnogo pokušaja da se p o m o ć u o d l i k a institucio­ n a l n i h odnosa objasne razlike i z m e đ u t r a d i c i o n a l n o g i m o d e r n o g društva. Ali n a j u t i c a j n i j a među njima je ideja ο r a c i o n a l i z a c i i j i Maxa Webera. Institucije se o r g a n i z i r a j u oko zadataka koje izvršavaju, a ne na društvenim odnosima koji u njima v l a d a j u . Prema W e b e r u , u " t r a d i c i o n a l n i m " društvima p o j e d i n c i učestvuju u grupama što vrše mno­ gostruke uloge koje se preklapaju i tako postaju društvene c j e l i n e vezane za sve aspekte n j i h o v o g ž i v o t a , kao što na p r i m j e r sin p o g l a v i c e ima pravo na počasti na osnovu r o đ e n j a , i to u c i j e l o m svom društvenom svijetu. Nasuprot t o m e , "moderno" društvo o b i č n o ima "racionalizirane insti­ t u c i j e " , gdje je čovjekova sposobnost da izvršava određene zadatke važnija od b i l o kog drugog aspekta njegovog ili njenog društvenog bića. Štaviše, eksplicitna pravila i pos­ t u p c i koji rukovode r a c i o n a l i z i r a n i m institucijama d o b i j a j u legitimitet ne p o z i v a n j e m na o b i č a j ili t r a d i c i j u nego l o g i k o m i efikasnošću samih postupaka. D r u g i m r i j e č i m a , moderne institucije kao da kažu: "Ne radimo stvari ovako zato što smo ih uvijek tako r a d i l i ; r a d i m o ih ovako zato što je to n a j b o l j i način da se obavi posao." Za Webera i mnoge koji su ga s l i j e d i l i , suštinska moderna institucija je b i r o k r a t i j a . lako je ona stereotipno opisana kao "vladavina službenika", Weber je smatrao da ključ za r a z u m i j e v a n j e b i r o k r a t i j e leži u načinu na k o j i ona rješava savremeni p r o b l e m administracije tako što organizira velike grupe l j u d i prema c i l j e v i m a koji nisu l i č n i i regulira

64

8. Max Weber u Lauensteinu, 1917. godine

ponašanje svojih članova p o m o ć u eksplicitnog skupa pravi­ la postupanja. Tako Weber otkriva o d l i k e b i r o k r a t i j e kao što su imenovanje i unapređenje članova na osnovu ugo­ vora, stručnu o b u k u i iskustvo kao formalne uslove zapošljavanja, fiksne plate, strogu odijeljenost službe i vršioca dužnosti (službenik nije sredstvo administracije), i d e o l o g i j u meritokratije i t d . T i p i č a n glas birokrate č u j e m o u o d g o v o r u : "Da je do mene, rado bih vam pomogao, ali mi pravila ne d o z v o l j a v a j u . " Weber je posmatrao prelazak iz t r a d i c i o n a l n i h u moderne institucije sa v e l i k o m d o z o m d v o j b e . Tradicionalni je svijet, mislio j e , svijet "opčinjenosti", u kojem se pojedinac osjeća d u h o v n o u k l o p l j e n u o k o l n i društveni i p r i r o d n i svi­ jet. Prelazak u racionalnost znači gubitak tog osjećaja d u h o v n e vezanosti. Weberov pogled na m o d e r n o g čovjeka bio je m r a č a n , jer je v i d i o ljude koje n j i h o v a vlastita pravi­ la i postupci drže z a t o č e n i m u "željezni kavez racionalnos­ t i " , odakle nema povratka ni bijega. N e p o t r e b n o je g o v o r i t i da W e b e r o v u karakterizaciju treba uzeti sa s u m n j o m . Weber je shvatio, kao što vam može reći svak ko se bavio v l a d i n o m b i r o k r a t i j o m ili v e l i k o m k o r p o r a c i j o m , da se r a c i o n a l i z i r a n e institucije često ponašaju besmisleno i neefikasno, naročito kada se pravila p r i m j e n j u j u kruto. Slično t o m e , p r i p a d n i c i takvih organizacija često se zapošljavaju i u n a p r e đ u j u iz razloga koji imaju malo veze sa u k u p n o m efikasnošću organizacija i daleko su od toga da budu i m u n i na n e p o t i z a m , k o r u p c i j u i despotizam. Isto tako, t r a d i c i o n a l n a društva su savršeno sposobna da poslove organiziraju efikasno a "opčinjenost" se zna pono­ vo uvući u moderno društvo tamo gdje je najmanje očeku­ jete: u z m i t e , na primjer, popularnost neopaganizma n o v o g doba na p o s t i n d u s t r i j a l i z i r a n o m Zapadu. D i h o t o m i j e koje v i d i t e na t a b e l i , na osnovu k o j i h se raz­ l i k u j u "tradicionalno" i "moderno" društvo često unose nelagodu među a n t r o p o l o g e , i to z b o g n e k o l i k o razloga. 66

Tradicija i modernost Antropolozi i drugi društveni naučnici obično smatraju društva poput našeg - kompleksna, uzajamno zavisna, velika, industri­ jalizirana, ukratko moderna - kao zaseban slučaj u historiji svjetskih društava. Mnogi od njih, naročito Viktorijanci koji su začeli društvene nauke, smatrali su da su "tradicionalna" društva u oštrom kontrastu sa "modernim", i te su razlike opisivali pomoću niza osobenih odlika. Ovdje su, u tabelarnoj formi, najvažnije od tih razlika, ali preklinjemo vas da ih posmatrate skeptično; one su često pojednostavljene a ponekad i očevidno pogrešne. Moderna društva Antropolog Tradicionalna društva Organska soli­ Emile Durkheim Mehanička solidarnost : Društvo (Francuz, darnost : Društvo drži na okupu uza­ 1858.-191 7.g.) drži na okupu jamna zavisnost suštinska sličnost njegovih dijelova i njegovih članova privrženost zajed­ ničkim simbolima Gesellschaft Gemeinschaft Ferdinand Tönnies (društvo): Društvo (zajednica): (Nijemac, gradi namjerno for­ Tradicionalna prav­ 1855.-1936.g.) muliran društveni ila stvaraju osjećaj ugovor koji univerzalne soli­ odražava vlastite darnosti medu interese ljudima Lewis Henry Morgan (Amerikanac, 1818.-1881 .g.) Sir Henry Maine (Britanac, 1822.-1888.g.)

Zajedničko srod­ stvo je osnova kolektivnog iden­ titeta Status: prava i odnosi pojedinca određeni su položajem udruštvu koji mu se dodjeljuje rođenjem

Zajednička teri­ torija je osnova kolektivnog iden­ titeta Ugovor: prava i odnosi pojedinca određuju se ugov­ orenim, ali pravno obavezujućim spo­ razumima sa drugi­ ma

odgovornost veća. H i j e r a r h i j a ima o b l i k grube p i r a m i d e , tako da ima mnogo službi u nižem rangu, a malo na v r h u . U i d e a l n i m o k o l n o s t i m a , to znači da se samo muškarci i žene sa najviše iskustva (i bogatstva, pošto se za mnoga mjesta ne prima plata) mogu nadati najvišim mjestima i postati ugledni poglavari ili tafiuu i nanuu - "otac" ili "majka zajednice". U m n o g i m p o g l e d i m a , o d l i k e n u y o otečke gradansko-vjerske h i j e r a r h i j e , ili "planine službe", uklapaju se u W e b e r o v u k a r a k t e r i z a c i j u b i r o k r a t i j e : postoje eksplicitna pravila i postupci, međusobno povezana podjela rada, i d e o l o g i j a m e r i t o k r a t i j e , razdvojenost službe i izvršioca poslova i t d . N u y o o t e c a n i čak i koriste izraze koji podsjećaju na W e b e r o v u metaforu "željeznog kaveza" jer je nazivaju "kaznom zajednice" - n e č i m n e o p h o d n i m za z a j e d n i č k i ž i v o t , ali i nečim što ih sputava i t l a č i . Ipak, da je Weber znao za n j i h , on bi "seljake" iz N u y o o a nazvao t r a d i c i o n a l n i m d r u š t v o m , tačnije o n i m koje nije p o d v r g n u t o birokratskim o b l i c i m a o r g a n i z a c i j e . Ove razlike povlače se zaista g r u b i m potezima i lako d o v o d e do stvaranja stereotipa ne-zapadnjačkih društava, i negativnih i p o z i t i v n i h . Lako je - iako ne baš rafinirano misliti ο ne-zapadnjacima kao ο i r a c i o n a l n i m r o b o v i m a o b i č a j a ili pak kao ο p l e m e n i t i m i m i s t i č n i m Prijateljima Z e m l j e , kada su o n i ustvari nešto daleko složenije i intere­ santnije. Slično t o m e , mnoga od naših d u a l i s t i č k i h o č e k i ­ vanja od o r g a n i z a c i j e " t r a d i c i o n a l n i h društava" su, kad se i z b l i z a p o g l e d a j u , prosto neprecizna. Na primjer, zajednica u Santiago N u y o o u koju je istraživao John stotinama godina se r u k o v o d i l a građansko-vjerskom h i j e r a r h i j o m , kako se ta institucija inače zvala. To je institucija gdje p r a k t i č n o svi odrasli muškarci i žene ( o b i č n o kao bračni par), rade na građanskim i/ili vjerskim p o s l o v i m a . N a i m e n o v a n j e za takve poslove može trajati od jedne do tri g o d i n e , a službe su, kako ime kaže, uređene h i j e r a r h i j s k i , tako da l j u d i p o č i n j u radom na n i ž i m r a d n i m mjestima, sa m a n j o m o d g o v o r n o š ć u , a z a t i m , kako stiču iskustvo, "zakorače uvis", kako kažu N u y o o t e c a n i i , i rade tamo gdje je

Da li smo počeli prerastati ž e l j e z n i kavez modernizma? Sada j e , naravno, u modi g o v o r i t i ο " p o s t - m o d e r n i z m u " , koji ima svoje o d l i k e što ga r a z l i k u j u od m o d e r n i z m a : m o d e r n i z a m se t e m e l j i na industrijskoj p r o i z v o d n j i a postm o d e r n i z a m na p r o t o k u i n f o r m a c i j a ; m o d e r n i z a m stvara znanje kroz d i r e k t n o iskustvo dok post-modernizam to č i n i p o m o ć u simulacije i m o d e l i r a n j a ; m o d e r n i z a m teži za h o l i z m o m , a post-modernizam za p l u r a l i z m o m ; m o d e r n i z a m se o r g a n i z i r a oko nacija-država dok se post-modernizam t e m e l j i n a t r a n s n a c i o n a l n i m z a j e d n i c a m a i t d . M i smo p o d ­ j e d n a k o sumnjičavi prema o v i m p o j e d n o s t a v l j e n i m d u a l i z ­ mima kao i prema o n i m a koji se koriste da se p o v u k u raz­ like i z m e đ u "modernog" i " t r a d i c i o n a l n o g " društva. A l i od njih ipak ima neke k o r i s t i . U a n t r o p o l o g i j i , post-moderni­ zam se prvenstveno bavi oštrom k r i t i k o m t r a d i c i o n a l n i h metoda istraživanja i prikazivanja i tek je počeo p r o i z v o d i t i u b j e d l j i v u v i z i j u post-moderne društvene strukture sada i u budućnosti.

68

69

Nešto više: društvena r e p r o d u k c i j a Temeljne institucije u svakom društvu postoje m i m o života njegovih pojedinačnih članova. One obezbjeduju kontinu­ itet, kao što smo v i d j e l i u slučaju "totalnih institucija", kroz aktivno regrutiranje i s o c i j a l i z a c i j u novih č l a n o v a . Ipak, to regrutiranje i socijalizacija ne moraju biti o č i g l e d n i kao u slučaju v o j n i h regruta ili upisanih studenata, i p o d ­ j e d n a k o su k u l t u r a l n i k o l i k o i društveni. Z a m o l i o bih vas da se prisjetite o n i h p o č e t n i h razgovora p r i l i k o m upozna­ vanja ο k o j i m a smo g o v o r i l i u početku ovog p o g l a v l j a . Takvi razgovori, naročito razgovori parova koji su se p o č e l i zabavljati ali se još d o b r o ne p o z n a j u , često se okreću p o r e d e n j u o n o g što smatramo " l i č n i m " ukusima. Kakvu m u z i k u neko v o l i , kakvu h r a n u , pića, o d j e ć u i t d . Šta nam ovakvo znanje govori ο nekom? Pripadnost društvenoj klasi je p o d j e d n a k o - možda i više - stvar ovladavanja estetskim repertoarom k o l i k o i p r e d m e t i m a m a t e r i j a l n o g bogatstva. Usprkos o n o m što su g o v o r i l i stari G r c i , skloni smo misliti da su stvari lijepe zato što smo naučeni da im se d i v i m o a ne zato što su lijepe same po sebi. Ukus za tananost f i n i h vina ili apstraktnih ekspresionističkih slika je stečen kao dio složenog i skupog o b r a z o v a n j a koje v e ć i n i l j u d i nije d o s t u p n o . Kada pokažemo stručnost u t a k v i m stvarima, nama se možda iskreno sviđa to što one pred­ stavljaju, ali i p o k a z u j e m o da smo dobri p o z n a v a o c i , da smo č l a n o v i elite koja se može d i v i t i " f i n i j i m stvarima u ž i v o t u " i da nas mogu staviti iznad o n i h č i j i ukus seže samo do j e f t i n o g vina i plišanih slika Elvisa Prestlija. Francuski a n t r o p o l o g Pierre Bourdieu naziva ovo " k u l t u r a l ­ nim k a p i t a l o m " . K o m b i n u j u ć i nazore Marksa i Webera, Bourdieu smatra da je Francuska, kao i Zapad o p ć e n i t o , p o d i j e l j e n a na n e k o l i c i n u s p e c i j a l i z i r a n i h i relativno a u t o n o m n i h i hijerarhijski o r g a n i z i r a n i h oblasti ili instituci­ ja (kao što su umjetnost, nauke, pravo, biznis i sredstva j a v n o g informisanja), unutar k o j i h se l j u d i neprestano bore za p o l o ž a j . U toj b o r b i postoje dva glavna d o b i t k a : 70

finansijski kapital i k u l t u r a l n i k a p i t a l , koji su tijesno pove­ z a n i . Sposobnost da se nekome sviđaju i da k o n z u m i r a stvari kao što su fina umjetnost ili hrana nešto je što se može p o n i j e t i iz kuće, d o ž i v l j a j i m a u ranom d j e t i n j s t v u . Ali ta sposobnost je i nešto što se k u p u j e u o b l i k u , na primjer, univerzitetskog o b r a z o v a n j a , koje pruža s p e c i j a l i ­ zaciju za znanje p o t r e b n o da bi se napredovalo u o d r e - d e n i m oblastima. To se na nivou p o j e d i n c a ispoljava kao izvjesna druga p r i r o d a što ga razlikuje od o s t a l i h , koji pak nemaju takvo o b r a z o v a n j e i zalede tako da se u našim vlastitim institucijama neprestano r e p r o d u c i r a j u klasne p o d j e l e . Te granice aktivno se o d r ž a v a j u na niz v r l o tananih načina. Društvo i p o j e d i n a c Sjetite se priče ο m l a d i ć u iz Dou Dongga, la N i n d a , ο kome smo p r i č a l i na početku prvog p o g l a v l j a . Njega su o p t u ž i l i i o s u d i l i zbog napada na tetku ina M o n u , ali se u suštini radilo ο la N i n d i n o m udvaranju la Fiji, koja je bila vjerena za drugog m l a d i ć a . U j e d n o m t r e n u t k u , dok su seoski poglavari p r e k o r i j e v a l i la N i n d a z b o g ponašanja prema ina M o n i i indiskretnosti sa la F i j o m , jedan od poglavara mu je rekao, "Ti misliš da pripadaš sam sebi, ali nije t a k o ! Ti si vlasništvo svojih r o d i t e l j a , svoje r o d b i n e , svog sela, ti si Božije vlasništvo. Ne možeš raditi šta ti se prohtije!" Dok su la Nindea podsjećali na razne ljude i grupe č i j e je vlasništvo, on je zapravo slušao d i o opisa onog što bi a n t r o p o l o z i nazvali "društvenim i d e n t i t e t o m " . Svako od nas z a u z i m a niz mjesta u društvu i svako od nas ima skup prava i dužnosti u odnosu na druge koji z a u z i m a j u druga, k o m p l e m e n t a r n a mjesta. Svako od nas je osoben skup društvenih identiteta, ali je broj identiteta i prava i obaveza koji oni nose sa sobom k o n a č a n . To se g o d i n a m a pokazuje kao koristan način razmišljanja ο p o j e d i n c u i društvenim o d n o s i m a . 71

La N i n d a su takođe podsjetili na jednu od centralnih protivrječnosti društvenog života: mi smo, naročito u m o d e r n i m , i n d u s t r i j a l i z i r a n i m društvima, skloni da sami sebe smatramo a u t o n o m n i m p o j e d i n c i m a sa s l o b o d n o m v o l j o m da d o n o s i ­ mo o d l u k e čak i ako nas, kao la N i n d a , ograničavaju pravi­ la društva. N a p o s l i j e t k u , "društvo" je samo apstrakcija, zar ne, ne stvarna živa stvar, nego samo skup pojedinaca? Ε pa a n t r o p o l o z i , kao i ostali društveni m i s l i o c i , kolebaju se i z m e đ u v i z i j e društva kao o n o g što bi D u r k h e i m nazvao " k o l e k t i v n o m sviješću" i pogleda na društveno ponašanje koji smatra "društvo", u n a j b o l j e m s l u č a j u , statističkim o p i ­ som i n d i v i d u a l n i h izbora i postupaka. Naravno, u svako­ d n e v n o m govoru ponekad g o v o r i m o ο "društvu" kao ο ž i v o m o r g a n i z m u sa vlastitom p a m e ć u , c j e l i n i koja je veća od zbira svojih d i j e l o v a . K r i v i m o "društvo" za manjeviše svaki p r o b l e m koji se može z a m i s l i t i , od pubertetske t r u d n o ć e do l i č n o g osjećaja depresije. U isto v r i j e m e , ako nekog upitate gdje se to "društvo" nalazi, on bi ga mogao pokazati isto o n a k o kako bi mogao pokazati Božije prebivalište. Problem je u t o m e što se č i n i da je svako od nas osoben, r a z l i č i t od svakog drugog na svijetu, a da su o d l u k e koje d o n o s i m o p r o i z v o d osobenih i i n t i m n i h m e n t a l n i h procesa. K o l i k o je nas koji i m a m o djecu p r i m i j e t i l o k o l i k o se ona razlikuju? Pa ipak, u isto v r i j e m e , kada se uzmu kao zbir, naše o d l u k e i n j i h o v i ishodi o b r a z u j u jasne i ponekad p r e d v i d i v e obrasce koji koreliraju sa ostalim k o l e k t i v n i m pojavama. M o ž d a je n a j č u v e n i j i primjer tog paradoksa zapazio Emile D u r k h e i m u svom n e o b i č n o m d j e l u Samoubistvo iz 1897. g o d i n e . Čin o d u z i m a n j a vlastitog života izgleda kao n a j l i č n i j a i n a j i n t i m n i j a moguća o d l u k a , a svaka je takva o d l u k a čisto jedinstvena. Ipak, D u r k h e i m je uspio pokazati da je u Francuskoj mnogo v j e r o v a t n i j e da će samoubistvo izvršiti stanovnici gradova nego sela, kao i protestanti nego k a t o l i c i i j e v r e j i . On je t v r d i o da, u z b i r u , stope samoubistava odgovaraju mjeri u k o j o j su p o j e d i n c i 72

integrirani u z a j e d n i c u i u k o j o j im njihove zajednice ulije­ vaju osjećaj vrijednosti i svrhe. Pojedinci koji su o t u đ e n i od svog društvenog m i l j e a će v j e r o v a t n i j e izvršiti samo­ ubistvo, a neke z a j e d n i c e će prije o t u đ i t i svoje članove nego d r u g i . U isto v r i j e m e , t v r d i o je D u r k h e i m , do "altruističkih" samoubistava dolazi kad su p o j e d i n c i tako i n t e n z i v n o o d a n i svojim grupama da negativni društveni pritisci u o b l i k u srama ili k r i v i c e , ili p o z i t i v n i pritisci koji propagiraju samo-žrtvovanje radi nekog "višeg" c i l j a pre­ vagnu nad instinktom samoodržanja. U sljedećem p o g l a v l j u d e t a l j n i j e ćemo pogledati grupe i zajednice koje sačinjavaju društva. No prije nego što to u r a d i m o , treba istaći da je p o d j e d n a k o vjerovatno da ćemo teoretičare koje smo s p o m e n u l i - M a r x a , VVebera, D u r k h e i m a i t d . - naći u kratkom u v o d u u s o c i o l o g i j u kao i o v d j e . Erving C o f f m a n , na p r i m j e r , koji se poglavito smatra s o c i o l o g o m , predavao je na Odsjeku za a n t r o p o l o g i j u gdje smo mi d o k t o r i r a l i . On je, pak, posvetio j e d n u od svojih n a j v a ž n i j i h knjiga uspomeni na Radcliffe-Browna. Jednostavan razlog za o v o unakrsno o p l o d a v a n j e i z a m a g l j i v a n j e granica između d i s c i p l i n a jeste to što i antropološka i sociološka istraživanja pokreću ista široka moralna i intelektualna pitanja kao što je ono ο p r i r o d i z a j e d n i č k o g ž i v o t a , o d n o s i m a p o j e d i n c a sa g r u p o m i, možda n a j v a ž n i j e , kako da r a z u m i j e m o naše v r i j e m e i naše zajedničke dileme. Ipak, a n t r o p o l o g i j a i s o c i o l o g i j a imaju posebne t r a d i c i j e i metode istraživanja. Sociolozi će v j e r o v a t n i j e usmjeriti svoje istraživanje na urbana, i n d u s t r i j a l i z i r a n a društva i o s l o n i t i se na kvantitativnu analizu statističkih podataka: ankete su n j i h o v o m o ž d a najvažnije istraživačko o r u đ e . Shodno t o m e , s o c i o l o z i će v j e r o v a t n i j e f o r m u l i r a t i rezul­ tate istraživanja kao društvenu uzročnost i k o r e l a c i j u , na p r i m j e r povezati z l o u p o t r e b u droga sa stopom ubistava, ili nezaposlenost sa z l o č i n i m a uz upotrebu nasilja. 73

A n t r o p o l o z i se bave e g z o t i č n i m društvima, oslanjaju na učesničko posmatranje kao glavni metod i koriste d e t a l j n o opisivanje teksture svakodnevnog života da bi došli do u n i v e r z a l n i h t v r d n j i ο društvenom ponašanju. O s i m toga, oni radije nego s o c i o l o z i stavljaju svoja otkića u kontekst m e d u - k u l t u r a l n o g poredenja koje obuhvata mnoga društva u vremenu i prostoru.

Poglavlje 4 Fernando traži ženu: seks i krv

Kroz c i j e l u historiju naše vrste, m o ž d a čak i prije nego što smo sasvim postali l j u d i , našu sposobnost da damo značenje svijetu oko sebe pratila je sposobnost za f o r m i ­ ranje t r a j n i h veza, e m o t i v n i h i p r a k t i č n i h , u biti radi opstanka i rađanja. Sumnjamo da bi iko doveo u pitanje mišljenje da su medu grupama o b r a z o v a n i m na osnovu t i h veza najosnovnije one koje su se obrazovale na osnovu braka i srodstva. "Krv nije voda", kaže stara p o s l o v i c a , i nije slučajno što smo izabrali najosnovniju t e k u ć i n u u t i j e l u , od koje zavisi ž i v o t , za metaforu ο vezama koje stvara srodstvo. Reklo bi se da su osnove krvnih veza - brak i p o r o d i c a - i o č i g l e d n e i p r i r o d n e . Kao što kaže američka d j e č i j a pjesmica, "prvo d o đ e ljubav, o n d a brak, i eto ih sa d j e č i j i m k o l i c i m a ! " Naše vrijednosti i očekivanja od braka i p o r o d i c e grade se o k o predstava ο r o m a n t i č n o j ljubavi i z m e đ u muškarca i žene, n j i h o v o m stvaranju jezgra u p o r o d i č n o m kućanstvu, i d i j e l j e n j u svih ž i v o t n i h radosti, briga i o d g o v o r n o s t i . No a n t r o p o l o z i su o t k r i l i da u braku i p o r o d i c i mogu postojati svi ti e l e m e n t i , samo neki od n j i h , n i j e d a n , ili da se mogu k o m b i n i r a t i sa p o t p u n o d r u g a č i j i m elementima.

74

75

Brak, p o r o d i c a i domaćinstvo Počnimo od ljubavi i braka. John je j e d n o m išao stazom u posjetu p r i j a t e l j u u N u y o o u č i j a je žena umrla d v i j e nedje­ lje prije toga. Na putu je sreo svog p r i j a t e l j a , Fernanda, kako se penje sa g a j b o m piva na l e đ i m a . John ga je pitao kuda ide i Fernando mu je rekao da ide da prosi j e d n u u d o v i c u , kćerku para koji je ž i v i o nedaleko od centra grada. Prilično iznenađen što Fernando hoće da se ženi tako brzo nakon ženine smrti, John ga je pitao može li p o ć i s n j i m . Kad su došli do kuće, Fernando je stavio gajbu piva na balkon i u d u g o m rasplinutom g o v o r u , p u n o m metafora i poetskih obrata, zatražio ž e n i n u r u k u . Pivo se p o d i j e l i l o , a ženin otac se upustio u isti govor i o d b i o Fernanda, ali je za to k r i v i o kćer što nema v r l i n a koje bi fin čovjek p o p u t Fernanda o č e k i v a o od žene. Kad su p o p i l i pivo i oprostili se, John i Fernando su se vratili z a j e d n o . Dok su išli, John je rekao kako je "šteta što stvar nije uspje­ la", na što je Fernando o d g o v o r i o : "Nema veze, imam u kući još j e d n u gajbu piva, i sutra idem da prosim drugu." Ta zgoda naučila je Johna nečem v a ž n o m ο n u y o o t e c k i m p o g l e d i m a na brak. Brzo je postalo o č i g l e d n o da r o m a n t i ­ čna ljubav igra veoma malu ulogu u Fernandovoj r a č u n i c i . Žena koju bi konačno o ž e n i o nikad ranije nije s n j i m pro­ g o v o r i l a . U Fernandovoj g l a v i , najvažnije je b i l o blago­ stanje njegove djece. Po m i š l j e n j u N u y o o t e c a n a , skoro je nemoguće da muškarac ili žena sami održavaju kućanstvo. Svakom kućanstvu koje nema dodatnu odraslu mušku ili žensku radnu snagu suđeno je da propadne. I z b i l j a , i M i x t e c i imaju istu riječ za u d o v i c u ili udovca, siroče i u b o g o g . Fernando je, tako brzo nakon ženine smrti, zapra­ vo tražio partnera koji bi radio poslove što bi u p o t p u n i l i njegove da bi se osigurao k o n t i n u i t e t domaćinstva. Sve žene k o j i m a je p r i l a z i o (a morao je zaprositi tri prije nego što je jedna konačno pristala) bile su u istom strukturalnom p o l o ž a j u : sve su bile u d o v i c e č i j i su muževi nedavno preminuli. 76

j o h n o v a p r i č a , pak, podsjeća Petera na događaj koji je v i d i o u D o r o N t i k i . U d o v i c a i udovac su se spremali da se vjenčaju, kako bi u j e d i n i l i svoja dva polovična domaćinstva. Održan je sastanak radi razgovora ο p l a ć a n j u co'i nike, cijene za m l a d u , koju plaća mladoženja ž e n i n i m r o d i t e l j i m a i r o d b i n i , a koja je u slučaju drugog braka o b i č n o n o m i ­ nalna. Na iznenađenje svih, i usprkos u d o v i č i n i m j a d i k o v k a m a , p o r o d i c a sa očeve strane njenog m r t v o g muža o b j a v i l a je da namjerava tražiti starateljstvo nad dje­ com iz t o g braka. M e đ u Dou D o n g g i m a , kao i u m n o g i m narodima koji poštuju o b i č a j plaćanja cijene za mladu (ili m l a d i n o bogatsvo, kako to o b i č n o nazivaju), smatra se da je plaćanje kako nadoknada za gubitak njenog p r o i z v o d n o g kapaciteta tako i garancija da će muževa rod­ bina d o b i t i starateljstvo nad d j e c o m iz tog braka. U slučaju koji je Peter posmatrao, status djece nije se p r o m i j e n i o smrću n j i h o v o g oca. Njegova rodbina možda nije htjela da djeca - n j i h o v rod - d o đ u pod nadzor drugog čovjeka nakon preudaje n j i h o v e majke, i zato oni imaju pravo na starateljstvo u slučaju da ona to u r a d i . Ljudi se o b i č n o odreknu t o g prava, ali u o v o m slučaju su ga t r a ž i l i . U p r a k t i č n o m smislu, može se reći, to ne znači gotovo ništa: ako djeca i ne nastave živjeti sa m a j k o m , živjeće u kući do njene. Ali ovdje se radi ο t o m e da brak često nije samo savez dvoje p o j e d i n a c a koji o b r a z u j u novu i nezavisnu društvenu j e d i n i c u , kao što je to slučaj u našem društvu. U m n o g i m društvima, m o ž d a najvećem b r o j u n j i h , brak je savez i z m e đ u dvije grupe l j u d i i zato je previše važan da bi ο njemu o d l u č i v a l o dvoje l a k o m i s l e n i h t i n e j d ž e r a . Štaviše, majka ili otac ne moraju u v i j e k imati prednost kod d o d j e l j i v a n j a starateljstva nad d j e c o m , koju veća grupa r o d b i n e možda smatra d r a g o c j e n i m i z v o r o m p o t p o r e . U p r i m j e r i m a N u y o o a i Dou Dongga v i d i m o da je brak vezan za prenošenje bogatstva i z m e đ u zainteresiranih strana. Taj prenos služi da se brak o z a k o n i i da se p o t v r d i da je došlo do prijenosa prava (na radnu snagu, ili b u d u ć u 77

djecu) i z m e đ u dvije grupe. Cijena mlade je prenos bogats­ tva iz muške grupe u žensku. M i r a z , koji se sreće u nekim evropskim društvima, ne p o d r a z u m i j e v a nužno prenos bogatstva iz ženine grupe u grupu muškarca (iako na kraju može biti tako), k o l i k o predstavlja ženin udio u nasljed­ stvu koje djeca d o b i j a j u od svojih p o r o d i c a , lako se za mladu često plaća g o t o v i n o m , to se često radi i tzv. " p r e d ­ metima bogatstva", koje Mary Douglas poistovjećuje sa "dozvolama" i " k u p o n i m a " prije nego sa n o v c e m . S jedne strane, mladić koji se želi o ž e n i t i često zavisi od starijih članova svoje srodničke grupe, koji mu daju predmete što mu trebaju za u p l a t u . Ti stariji č l a n o v i grupe pristaju da se odreknu svojih vrednota pošto je m l a d i ć pokazao da je odgovoran i vjeran, i tako mu zapravo daju d o z v o l u da zakorači u odraslu d o b . S druge strane, "predmeti bogatstva" koji se koriste za plaćanje mlade ne mogu se i ne trebaju koristiti ni za koju drugu t r a n s a k c i j u . U p r i m j e r u Mary Douglas - korišćenje t k a n i n e od like za plaćanje mlade kod plemena Lele iz Z i m b a b w e a - ona je o t k r i l a da n i k o ne bi otišao na p i j a c u i r a z m i j e n i o tu t k a n i n u za hranu niti je prodao za pare. O n a je bila previše v r i j e d n a za tako nešto, pošto se lika koristi za nešto što se ne može k u p i t i novcem - za m l a d u . Predmeti k o j i m a se plaća mlada tako mogu imati f u n k c i j u poput k u p o n a , po tome što se mogu r a z m i j e n i t i samo za određene stvari i na određene načine. Osim toga, u m n o g i m društvima, j e d i n i je način na koji jedna grupa može d o ć i do "kupona" koji j o j trebaju da d o b i j u bračne partnere za svoje članove udaja za p r i p a d ­ nike d r u g i h grupa i d o b i j a n j e kupona kao cijene za m l a d u , čime se sve grupe p o v e z u j u u niz b r a č n i h razmjena.

9. Čekanje mladoženje. Žene iz Dou Dongga sjede na kućnim vratima i čekaju nekog ko će donijeti ratu c o l nike, ili cijene za m adu, u prvoj fazi vjenčanja. Porodica vjerenika kasni, i zato su tako zabrinute. U ovom slučaju, porodica mladoženje je odložila vjenčanje i pokušala promijeniti cijenu. Na kraju su se ipak vjenčali.

Ova perspektiva nam pomaže da r a z u m i j e m o o b i č a j e kao što su leviratski brak (kad muškarac ženi u d o v i c u svog brata bez djece) i sestrinski brak (kad se žena udaje za udovca svoje sestre), k o j i se često sreću u p a t r i j a r h a l n i m društvima. M o ž d a se najraniji z a b i l j e ž e n primjer leviratskog braka sreće u jevrejskoj B i b l i j i (Postanje 38:8-10). 79

Judin p r v o r o d e n i sin umire bez potomaka i on naređuje svom d r u g o m sinu, O n a n u : "Idi ženi svog brata i oženi se njome i podigni nasljednika svog brata." O n a n je znao da bi svako dijete iz t o g braka zapravo p r i p a d a l o n j e g o v o m m r t v o m b r a t u , i da bi Judino nasljedstvo d o b i l a ta djeca, a ne Onan i njegovi s i n o v i . Zato j e , "kad je otišao do žene svog brata, prosuo svoje sjeme po z e m l j i , da ne bi dao nasljednika bratu. I to što je uradio nije se svidjelo Bogu; zato je i njega ubio." Usprkos o n o m e sto tvrde generacije v j e r o u č i t e l j a , O n a n o v grijeh nije bio grijeh samozadovoljavanja, niti su mu po d l a n o v i m a narasle dlake. Njegov g r i ­ jeh je bio to što je o d b i o da olakša produžetak loze nje­ govog mrtvog brata. U slučaju sestrinskog braka, radi se izgleda ο t o m e da se ispuni ugovorna obaveza od strane r o d b i n e mrtve žene, da se n j e n o m m u ž u o b e z b i j e d i žena. U oba slučaja - a to je izgleda i najvažnije - brak je odnos nastao u g o v o r o m d v i j e grupe srodnika, i traje i nakon što umru oni koji su se stvarno v j e n č a l i . Štaviše, u srcu tih obaveza leži interes za produžetak p o k o j n i k o v e loze.

na e k s p l i c i t n i m asimetrijama, a ne na partnerstvu i ravno­ pravnosti koje imaju na umu p o b o r n i c i homoseksualnih brakova na Z a p a d u . Dou D o n n g i , kao i m n o g i narodi j u g o i s t o č n e A z i j e , prilaze odnosima između spolova kao da se o v i temelje na d u b o k o j i t r a j n o j k o m p l e m e n t a r n o s t i , koja ide dalje od o d l u k a domaćinstva i obuhvata d u b l j a d u h o v n a p i t a n j a . Jedinica seoskog stanovništva je bračni par. Parovi vrše obrede kao p a r o v i , a čitav niz obreda i n i c i j a c i j e koji se vrše t o k o m života bračnog para mogu o z v a n i č i t i samo stručnjaci za obrede koji su i sami v j e n č a n i i č i j i su bračni drugovi još ž i v i .

A k o , kao u slučaju leviratskog, brak ne zahtijeva da su oba partnera živa, ne zahtijeva ni da oba b u d u suprotnih spolova. E.E. Evans-Pritchard, koji je tridesetih godina radio u k r a l j e v i n i Azande u c e n t r a l n o j A f r i c i , pisao je da bi ratnici ponekad o ž e n i l i m l a d i ć e koji bi vršili dužnosti žene, u k l j u č u j u ć i i seksualne. Takvi brakovi p o d r a z u m i j e ­ vali su plaćanje c i j e n e mlade m l a d i ć e v o j p o r o d i c i i, ako bi neko drugi imao seksualne odnose sa m l a d i ć e m , ratnik bi ga mogao o p t u ž i t i za p r e l j u b u . Slično t o m e , u starom D a h o m e j u (sadašnji Benin) bogata žena mogla se udati za m l a d u ženu koja je mogla imati l j u b a v n i k e kako bi j o j rodila nasljednika. U svim tim slučajevima važe konvencije, prava i obaveze kao i za brakove i z m e đ u muškarca i žene. lako se č i n i da su ti p r i m j e r i slični b r a k o v i m a i z m e đ u part­ nera istog spola koje neki na Zapadu zagovaraju, treba istaći da se u A z a n d u i D a h o m e j u takvi b r a k o v i , kao i drugi ο k o j i m a se čita u etnografskoj l i t e r a t u r i , zasnivaju

Medu D o u D o n g g i m a u v r i j e ž e n o je o č e k i v a n j e da će do smrti biti vezani sa j e d n i m p a r t n e r o m . No u m n o g i m društvima ne važi ni j e d n o ni drugo. P o l i g i n i j a , po k o j o j muškarac ima više žena, veoma je česta. Islam d o z v o l j a v a muškarcu da ima do četiri žene - iako većina muslimana živi u m o n o g a m i j i - d o g o d ih može izdržavati i s n j i m a postupati ravnopravno. U m n o g i m slučajevima p o l i g i n i j e , naročito u A f r i c i , svaka žena ima zasebno d o m a ć i n s t v o , koje muž posjećuje o d r e đ e n i m r e d o m . Poliandrija, slučaj da žena ima više muževa, m n o g o je rjeđa, a n a j p o z n a t i j a je ona na Tibetu i na p l a n i n a m a sjeverne Indije. Tibetanska p o l i a n d r i j a - a vjerovatno i neke druge - nije ogledalo p o l i g i n i j e , nego o b i č n o p o d r a z u m i j e v a z a j e d n i č k i brak i z m e đ u više braće i jedne žene. Demografske posljedice p o l i a n d r i j e su upravo suprotne od posljedica p o l i g i n i j e : pošto žena o b i č n o rada d j e c u tek svakih neko­ liko g o d i n a , i o b i č n o samo po j e d n o d i j e t e , p o l i a n d r i j s k i brakovi usporavaju porast broja stanovnika i čuvaju sredst­ va koja se n a s l j e d u j u , kao što je z e m l j a . P o l i g i n i j a , s druge strane, d o p r i n o s i porastu stanovništva i b r z o m o s i p a n j u zemlje medu n a s l j e d n i c i m a . M o n o g a m i j a , p o l i g i n i j a i p o l i a n d r i j a ni iz daleka se uzajamno ne i s k l j u č u j u , nego se mogu p o j a v i t i u o d r e đ e n o m društvu kao reakcija na

80

81

ekonomske i ekološke o k o l n o s t i . O č e k i v a n j e da će brak biti d o ž i v o t n a veza takode veoma varira, što smo v i d j e l i i u v l a s t i t i m društvima p r o t e k l i h g o d i n a , kada je r a z v o d postao, od nečeg rijetkog i sramnog, nešto u o b i č a j e n o i m o r a l n o neutralno. Kad se ima na umu raznolikost o b l i k a , običaja i v r i j e d n o s t i vezanih za brak, kako onda m o ž e m o govoriti ο n j e m u kao ο u n i v e r z a l n o j ljudskoj instituciji? Postoji li nešto kao "brak", ili smo mi prosto napravili bućkuriš od r a z n i h o b i č a j a i dali mu ime društvene i n s t i t u c i j e na k o j u nas najviše podsjeća? Takvo pitanje je istinski p r o b l e m za a n t r o p o l o g i j u . Kad posmatramo te raznorodne o b i č a j e i v r i j e d n o s t i , i n t u i c i j a nam govori da postoji neka z a j e d n i č k a nit, ali kad pokušamo f o r m u l i r a t i j e d i n s t v e n u d e f i n i c i j u koja p o k r i v a sve poznate slučajeve, stvari krenu naopako. Jedan pristup p r o b l e m u jeste da ostavimo postrani pitanje šta je to brak i zapitamo se koji se p r o b l e m i u l j u d s k o m iskustvu pokušavaju riješiti b r a k o m . W a r d G o o d e n o u g h je definisao brak kao "transakciju i r e z u l t i r a j u ć i ugovor u kome jedna osoba (muško ili žensko, službeno ili privatno l i c e , l i č n o ili putem p u n o m o ć i ) polaže t r a j n i zahtjev na pravo seksualnog pristupa ž e n i ... i u kojem je ženi ο k o j o j je riječ d o z v o l j e n o da rada d j e c u . " Kakve bi p r o b l e m e riješila institucija koja se ukla­ pa u tu definiciju? Kao prvo, izgleda da brak ima neke veze sa regulisanjem seksa. Druge č o v j e k o l i k e vrste i l i žive u v e l i k i m društvenim grupama, u kom slučaju p r i s t u p o m seksualno p r i j e m č i v o j ženki r u k o v o d i općepoznati r e d o ­ slijed medu m u ž j a c i m a (šimpanzama ili p a v i j a n i m a ) , ili žive u i z o l i r a n i m " d o m a ć i m " grupama koje su ili m o n o gamne veze parova (orangutani), ili d o m i n a n t n i muškarac uživa e k s k l u z i v n i pristup "haremu" ženki (gorile). Samo l j u d i se grupišu i u društvo i u parove, i samo su k o d l j u d i odrasle ženke seksualno stalno p r i j e m č i v e (barem teoretski). To je situacija sa o g r o m n i m p o t e n c i j a l o m za k o n f l i k t e i z b r k u i vrlo je vjerovatno da l j u d i treba da u p o t r i j e b e 82

svoju sposobnost za k u l t u r a l n o ponašanje da bi u n i j e l i nekakav red u c i j e l u stvar. Premda, iskreno rečeno, mogućnost k o n f l i k a t a i zbrke m o ž d a i n i j e e l i m i n i s a n a , to što ima t o l i k o različitih rješenja koja su ljudi smislili upravo je d o p r i n o s k u l t u r a l n o j p r i r o d i braka. Slično t o m e , društvena r e p r o d u k c i j a p o č i n j e seksualnom r e p r o d u k c i j o m . Razne ideje i o b i č a j i koje nazivamo "brakom" istovremeno su i sredstvo za o d r e đ i v a n j e odgovornosti i izražavanje interesa za narednu, nejaku g e n e r a c i j u . lako neki društveni n a u č n i c i na Zapadu smatraju nuklearnu p o r o d i c u - bračni par i n j i h o v u d j e c u - p r i r o d n o m i najosn o v n i j o m p o r o d i č n o m c j e l i n o m , naša rasprava ο složenos­ tima i raznolikosti koje se sreću u braku treba da ukaže na to da j e , t o k o m ljudskog iskustva, p o r o d i c a bila p o d l o ž n a o g r o m n i m v a r i j a c i j a m a . A n t r o p o l o z i su v i d j e l i da društva žive p o t p u n o d o b r o i sa p o r o d i č n i m j e d i n i c a m a koje su i veće i manje od nuklearne p o r o d i c e . Porodica može biti tako malena da se sastoji samo od majke sa d j e c o m , ili velika kao indijanska z a j e d n i č k a bratska p o r o d i c a , gdje r o d i t e l j i žive sa n e o ž e n j e n o m ili neudatom d j e c o m , o ž e n j e n i m sinovima i n j i h o v i m ženama i d j e c o m . D i n a m i k a odnosa i z m e đ u svekrve i n j e n i h snaha, ili između snaha koje se bore za priznanje uzrok je m n o g i h indijanskih d o m a ć i h drama. A u d r u g o m m o d e l u k u ć n o g aranžmana, ima društava i u slivu A m a z o n a i na p l a n i n a m a Nove G v i n e j e gdje muškarci i d j e č a c i u pubertetu žive zajedno u muškoj k u ć i , dok žene, kćerke i mali sinovi žive u zasebnim kućanstvima. M u ž e v i i očevi ih s vremena na v r i j e m e p o s j e ć u j u , ali rijetko tu prespavaju. U j e d n o m društvu lako može postojati čitav niz p o r o d i č n i h t i p o v a . O s i m toga, ne smijemo te kućne j e d i n i c e smatrati statičnim, već p o d l o ž n i m složenom r a z v o j n o m c i k l u s u . Kod D o u Dongga, brak često može početi i prije nego što se mlada i m l a d o ž e n j a rode. Dobri p r i j a t e l j i mogu se zavje­ tovati da će vjeriti d j e c u , naravno, ako b u d u suprotnih 83

spolova. Kako god da je došlo do v j e r i d b e , ako se d v o j e m l a d i h trebaju vjenčati ugovara se cijena za mladu i d je I i m i č n o plaća u v r i j e m e v j e n č a n j a . M l a d e n c i o b i č n o žive u kući m l a d i n i h r o d i t e l j a g o d i n u - d v i j e , dok m l a d o ž e n j a pomaže p u n c u kao naknadu za to što ga i z d r ž a v a j u . Dou Donggi kažu da je razlog za takav aranžman da se m l a d o j ženi o m o g u ć i da bude u p r i j a t n o j i p o z n a t o j sredini sa m a j k o m kad rodi prvo dijete. N a k o n rođenja prvog djeteta, brak ulazi u novu f a z u : p o r o d i c a m l a d o ž e n j e plaća ostatak c i j e n e za mladu a par se seli u svoju k u ć u , o b i č n o blizu m l a d o ž e n j i n e p o r o d i c e . Tu p o d i ž u djecu a v r e m e n o m p r i ­ maju i zetove kao što su i njih ranije p r i m a l i . Kad ostare, par se može preseliti u manju kuću u bašti, gdje bi unučad j e d n o za d r u g i m d o l a z i l a da žive s n j i m a , prave im društvo i p o m a ž u u k u ć n i m p o s l o v i m a . U d o v i c a ili udovac mogu nastaviti da žive sami, uz p o m o ć u n u k a , ili se mogu pre­ seliti kod djeteta, o b i č n o kćerke. Z a d n j i h godina ovaj obrazac se malo i z m i j e n i o tako što se izostavlja faza boravka u kući m l a d i n e p o r o d i c e i službe kod n j e n i h već se bračni par seli u vlastitu kuću č i m se vjenča. N j i h o v a kuća o b i č n o se gradi b l i z u kuće m l a d i n e p o r o d i c e (da bi bila b l i z u majke kad rodi prvo dijete), tako da se vremenom stvaraju seoski kompleksi gdje žive sestre u svojim d o m a ć i n s t v i m a . Kad biste z a v i r i l i u neko d o m a ć i n s t v o Dou Dongga, v i d j e l i biste nešto što liči na "nuklearnu p o r o d i c u " sličnu z a p a d n j a č k o j p o r o d i c i . A l i b i l o bi p o t p u n o pogrešno posmatrati je na taj n a č i n , pošto je "nuklearna p o r o d i c a " samo d i o šire slike. Slično t o m e , o d g o j djece, što je jedan od središnjih poslova u p o r o d i c i , p r a k t i č n o se n i k a d se ne prepušta samo r o d i t e l j i m a nego u njemu učestvuju baka i d j e d , tetke, strine, u j n e , t e t c i , stričevi i u j a c i , kao i drugi koji se zateknu u b l i z i n i . Djeca idu od jedne kuće do druge, j e d u tamo gdje se nađu kad ogladne i spavaju gdje se zateknu kad padne mrak. Z a p r a v o , u p r a k t i č n o m smislu, nuklearna p o r o d i c a je vrlo neefikasna j e d i n i c a za podizanje d j e c e , slabo o p r e m l j e n a za taj zadatak.

84

Konačno, u j e d n o m v a ž n o m smislu p o r o d i c e treba smatrati jedinicama u v e ć i m procesima p o v e z i v a n j a , figurama u p o l i t i č k o j igri šaha. Claude Lévi-Strauss je t v r d i o da, u ide­ alnom s l u č a j u , m i n i m a l n a j e d i n i c a srodstva obuhvata i ženinog brata, koji predstavlja p o r o d i c u koja ju je "dala" m u ž u . Lévi-Strauss je uvjeren da je " n a j e l e m e n t a r n i j i " o b l i k braka onaj gdje dva muškarca r a z m j e n j u j u sestre, a p o t o m c i iz ta dva braka o b n a v l j a j u vezu tako što se vjenčavaju sa svojim r o đ a c i m a . O v o nam m o ž d a z v u č i pomalo skandalozno, da ne kažem rodoskrvno, ali ustvari postoji mnogo društava gdje brak sa r o đ a k o m nije samo d o z v o l j e n ili p o ž e l j a n nego je p r a k t i č n o obavezan. Tamo gdje se muškarci žene kćerkama svojih ujaka, i to n e k o l i k o generacija z a r e d o m , stvara se bračna povezanost i z m e đ u dvije loze muških p o t o m a k a . Tamo gdje se muškarci žene kćerkama svojih stričeva, iz generacije u generaciju (što je vrlo p o p u l a r n o na Bliskom Istoku), održava se loza p o t o m ­ stva kroz muškarce: ako se radi ο pastirskom društvu, biće lakše držati stada te grupe na o k u p u . M o j e m l i j e k o , m o j a krv: srodstvo i p o r i j e k l o Judina zapovijest O n a n u da se oženi svojom snahom kako bi bio otac nasljedniku svog mrtvog brata pokazuje da je odnos i z m e đ u b i o l o š k i h č i n j e n i c a očinstva (ili majčinstva) i društvene i d e o l o g i j e roditeljstva složen i k u l t u r a l n o p r o i z v o l j a n . A n t r o p o l o z i su o t k r i l i da, premda n i j e d n o društvo ne zanemaruje ulogu b i o l o g i j e u r a z m n o ž a v a n j u , svako društvo zamišlja seksualne č i n j e n i c e d r u g a č i j e , u izvjesnoj m j e r i , i te zamišljene č i n j e n i c e koristi i metaforično i b u k v a l n o . U N u y o o u , na primjer, l j u d i priz­ naju mogućnost d j e l j i v o g majčinstva i očinstva, t j . da poje­ dinac može imati više "bioloških" majki ili očeva. D j e l j i v o majčinstvo sreće se kad nekog rodi j e d n a majka, a zatim ga d o j i druga. Po m i š l j e n j u N u y o o t e c a n a , djeca i r o d i t e l j i vezani se z a j e d n i č k o m k r v l j u . Ta veza se uspostavlja u u t r o b i , kada dijete prima m a j č i n u krv kroz pupčanu v r p c u . 85

Kada se beba rodi, ona i dalje prima majčinu krv u obliku njenog mlijeka. Zato će majka za dijete reći "moje mlijeko, moja krv". Ponekad se dešava da majka umre ubrzo nakon porođaja, ili je na neki drugi način spriječena da doji. Porodica će tad pozvati dojilju, koja će djetetu davati svoje mlijeko. Ta druga žena tad postaje krvno vezana za dijete i dijete će odrasti nazivajući i nju majkom. Djeljivo očinstvo, s druge strane, počinje idejom koju imaju mnogi Nuyootecani, da žena mora imati seksualne odnose sa mnogo (neki kažu i sa deset) muškaraca da bi zatrudnjela. To je zbog toga što mora skupiti dovoljnu masu sperme ("bijele krvi" muškaraca za koju neki mikstečki dijalekti imaju istu riječ kao i za mlijeko) u utrobi, iz koje će početi da raste fetus. Do djeljivog očinstva dolazi kad ona ima seksualni odnos sa više muškaraca dok skuplja potrebnu masu sperme da bi zatrudnjela. Nije č u d o što ljudi javno ne priznaju djeljivo očinstvo sa istim oduševlje­ njem kao djeljivo majčinstvo (koliko god to moglo imati posljedica za naslijede i brak).

U patrilinealnim grupama, porijeklo se računa po muškoj liniji. Očeva loza se, dakle, sastoji od ljudi, muškaraca i žena, sa kojima sam ja u srodstvu zato što svi potičemo od zajedničkog pretka, isključivo kroz mušku vezu otac dijete. Ako se sjetite načina na koji su se tradicionalno prenosila prezimena na engleskom govornom području, dobićete jasnu ideju ο tome kako se računa porijeklo po očevoj liniji. Pošto je, konačno, "pametno ono dijete koje poznaje svog oca", društva koja su se gradila oko očevog porijekla često su i patrijarhalna i pokazuju izvjesnu insti­ tucionalnu zabrinutost zbog nedozvoljenog seksualnog pristupa ženama. Nevinost žena prije braka i seksualna vjernost nakon udaje veoma se cijene i striktno primjenjuju, što dovodi do običaja kao što su purdah (odvajanje žena) i pokrivanje velom.

Sirom svijeta predstava da su pojedinci koji imaju zajed­ ničku krv (ili mlijeko, kosti, ili bilo koju tvar za koju se misli da se prenosi rađanjem) vezani jedno za drugo snažnim vezama osnova je kućnih grupa i grupa koje podižu djecu. Ali ona može biti i osnova mnogo većih društvenih, političkih i ekonomskih cjelina. U mnogim društvima, naročito afričkim, ideologija zajedničkog pori­ jekla bila je glavni način na koji su se društva organizirala. Loza je grupa ljudi koja se formira na osnovu porijekla od poznatog zajedničkog pretka. Klanovi su, pak, grupe loza čiji članovi priznaju porijeklo od zajedničkog pretka, iako tačna identifikacija tih veza možda nije moguća a predak može biti neko mitsko biće, poseban predmet, ili životinjski totem. Antropolozi su otkrili da ljudi mogu računati pori­ jeklo na nekoliko načina, što ima različite i značajne društvene posljedice.

U matrilinealnim grupama, porijeklo se računa po ženskoj liniji. Isto kao što žene u grupama koje se grade po očevoj liniji ne prenose porijeklo na djecu, tako ni muškarci ne prenose vezu sa djecom u ovim grupama. Međutim, društva koja se grade oko porijekla po majčinoj lozi nisu nužno matrijarhati. Zapravo, iako je politički satus žena možda bolji u društvu sazdanom na majčinoj nego u onom sazdanom na očevoj lozi, muškarci i u prvom društvu ipak obično dominiraju političkim i društvenim poslovima. Ali zbog prirode porijekla po majčinoj lozi, glavni nasljednik muškarca nije njegov sin nego sin njegove sestre i obratno, čovjek ne traži savjete i podršku od oca ili očeve braće nego od ujaka i braće svojih baka, koji su članovi njegovog klana, lako je ova teorija kontroverzna, Bronislaw Malinowski, čiji se terenski rad većinom odvijao medu stanovnicima Trobriandskog otočja čije se porijeklo računa po majčinoj lozi, n a p o m e n u o je da je u takvim društvima Edipov kompleks usmjeren ne na oca dječaka koji odrasta nego na njegovog ujaka. Malinowski je mislio da je u prin­ cipu taj kompleks zapravo konflikt sa muškim autoritetom u kontekstu seksualnosti koja se javlja u pubertetu, a pošto

86

87

u o v i m društvima autoritet predstavlja ujak a ne otac, taj kompleks je usmjeren prema n j e m u . Ima i drugih načina računanja p o r i j e k l a , kao što je dvostruko p o r i j e k l o od jedne loze, gdje se razne vrste p r i padništva grupi prenose i prema m a j č i n o j i prema o č e v o j l o z i , tako da je svako istovremeno p r i p a d n i k barem d v i j e različite grupe prema p o r i j e k l u . Ima i društava gdje se važne grupe f o r m i r a j u na osnovu "ne-jedno-loznog" p o r i ­ j e k l a . Tu se p o r i j e k l o računa k o m b i n a c i j o m muških i ženskih veza, sve do nekog v a ž n o g pretka. Na p r i m j e r , p o l i t i č k a dinastija kao što su Kenediji u SAD obuhvata Shrivere, Smithove, čak i Schvvartzeneggere, ali svi su oni p o t o m c i Josepha Kennedyja - ili su vjenčani sa n j i m a . N a p o s l i j e t k u , mnoga društva, n a r o č i t o naše, o b i č n o ne o b r a z u j u srodničke grupe na osnovu p o r i j e k l a od zajed­ n i č k o g pretka, nego se oslanjaju na mogućnost o t k r i v a n j a krvne veze sa nekim z a j e d n i č k i m s r o d n i k o m , o b i č n o ž i v i m , lako i m a j u z a j e d n i č k o g srodnika, č l a n o v i j e d n o g srodstva, kako se te grupe n a z i v a j u , ne moraju biti u rodu j e d n i sa d r u g i m a . U svoje srodnike o b i č n o u k l j u č u j e m o rođake, ali djeca naših ujaka nisu u rodu sa d j e c o m našeg strica. Štaviše, pripadnost r o d b i n i najviše zavisi od održavanja aktivnih društvenih odnosa. Rođak koji je geografski daleko može iščiliti iz r o d b i n e brže od nekog ko je genealoški daleko ali živi u b l i z i n i .

o v i h i d r u g i h p r i m j e r a a n t r o p o l o z i m a je postalo kristalno jasno da pri a n a l i z i r a n j u s r o d n i č k i h grupa treba imati na umu da kad l j u d i grade i održavaju međusobne odnose, ti odnosi mogu biti složeni - b i o l o š k i , društveni ili k u l t u r a l n i (ili ideološki).

Kroz najveći dio ljudske historije, čak i danas na m n o g i m mjestima, grupe obrazovane na osnovu srodstva i p o r i j e k l a o d r e đ i v a l e su vlasništvo nad i m o v i n o m i regulisale život svojih članova. Važno je imati na umu da, premda su p r i n ­ c i p i na k o j i m a su se te grupe obrazovale p r i l i č n o jasni, u stvarnoj praksi loze, klanovi i srodstva stiču i otpuštaju č l a n o v e na raznorazne načine, koji nemaju nikakve veze sa z v a n i č n o m i d e o l o g i j o m p o r i j e k l a ili srodstva. Usvajanje, starateljstvo, o b r e d i , čak i ropstvo - sve su to načini na koje s r o d n i č k i h grupa može sticati nove članove. Z b o g 88

89

Poglavlje 5 La Bose postaje Bakar: kasta, klasa, pleme, nacija

Ne samo da krv nije voda, ona je i p r i l i č n o d o b r o društveno l j e p i l o . Tako l j e p i l o koje drži na o k u p u p o r o d i c e i klanove, premda nije savršeno, ima barem v r l i n u nepo­ bitne ideološke m o ć i . M n o g a jednostavnija društva sačinje­ na su g o t o v o i s k l j u č i v o od grupa koje svoje f o r m i r a n j e , d j e l o v a n j e i trajanje obrazlažu srodstvom, brakom i p o r i ­ j e k l o m . A l i šta je sa s l o ž e n i j i m d r u š t v i m a , kao što je naše? Mi smo stvorili mnogo r a z l i č i t i h grupa, od h o b i - k l u b o v a do vjerskih z a j e d n i c a , nacija-država i šire. Neke veoma velike grupe kao što su kaste, etničke grupe, čak i n a r o d i , i dalje se oslanjaju na i d e o l o g i j u z a j e d n i č k e k r v i , čak i kad se genealoške veze ne mogu o t k r i t i . Nasuprot t o m e , z a j e d n i č k i interesi koji drže na o k u p u grupe p o p u t h o b i k l u b o v a ili sindikata, posve su d r u g a č i j i od i d e o l o g i j e koja u j e d i n j u j e kastu ili etničku g r u p u . Krajem XIX stoljeća Emile D u r k h e i m je posmatrao vlastito društvo i v i d i o Francusku, d e m o r a l i z i r a n u p o n i ž a v a j u ć i m p o r a z o m od strane Pruske, pritisnutu raseljavanjem zbog u r b a n i z a c i j e i i n d u s t r i j a l i z a c i j e , u č i j i m su institucijama sve o r g a n i z i r a n i j i i m i l i t a n t n i j i p o l i t i č k i pokreti radničke klase p o l j u l j a l i red i autoritet. Za D u r k h e i m a sposobnost je francuskog naroda da ustraje b i l a vrlo sumnjiva i č i n i l o se da je pitanje "šta d r ž i društvo na okupu?" n a j u r g e n t n i j i p r o b l e m sa k o j i m se suočava savremeno zapadno društvo. I u naše v r i j e m e , rasne p o b u n e , b r a t o u b i l a č k i ratovi i revo­ l u c i j e , od Wattsa, Brixtona, Bosne i Ruande do stratišta u 90

Kambodži, navode nas na pitanje da li se i j e d n o društvo može neograničeno držati na o k u p u . Kao što smo rekli u trećem p o g l a v l j u , D u r k h e i m je pristupio tom p r o b l e m u proučavanjem Podjele rada u društvu i p o v l a č e n j e m razlika između j e d n o s t a v n i j i h društava, gdje ima malo profesio­ nalne s p e c i j a l i z a c i j e i gdje su č l a n o v i veoma slični j e d n i drugima, i s l o ž e n i j i h društava, gdje se i svaki pojedinac i svaka grupa specijalizira za o d r e đ e n u vrstu p r o i z v o d n e aktivnosti, a n j i h o v e ostale potrebe z a d o v o l j a v a p r o i z v o d drugih p o j e d i n a c a i g r u p a ; moderna i n d u s t r i j a l i z i r a n a društva ekstremni su primjer o v i h d r u g i h . On je nazvao društveno l j e p i l o koje drži na o k u p u jednostavnija društva "mehaničkom solidarnošću", dok je za složenija društva tvrdio da se drže na o k u p u "organskom solidarnošću", pošto d j e l u j u kao b i o l o š k i o r g a n i z m i , gdje svaki tjelesni organ ima posebnu f u n k c i j u ali ga podržavaju svi ostali organi. Pitanja ο p r i r o d i solidarnosti koja je postavio D u r k h e i m i dalje inspirišu a n t r o p o l o g e u n j i h o v i m istraživanjima, iako se pokazuje da su stvari mnogo složenije nego što nam kaže i n t u i c i j a . U z m i m o predstavu da je osnova solidarnosti u tzv. p r i m i t i v n o m društvu homogenost njegovih pripadnika. Dok na površini to izgleda b l i z u p a m e t i , iskustvo pokazuje da ponegdje upravo jednakost ljudskih bića sačinjava težak društveni p r o b l e m sa k o j i m se l j u d i suočavaju. U društvima gdje je homogenost data, postaje p r o b l e m kako stvoriti razlike - čak i razlike koje nam izgledaju tako jednostavne kao što su one i z m e đ u muškaraca i žena. U z m i m o , na primjer, totemske klanove - s r o d n i č k i h grupa nazvane prema ž i v o t i n j a m a , b i l j k a m a ili p r i r o d n i m pojava­ ma ( g r o m u , m u n j i , i u j e d n o m neukusnom slučaju iz Australije, prema bari od pseće b l j u v o t i n e ) - k o j i h ima širom svijeta. Takva i d e n t i f i k a c i j a je sredstvo l j u d i m a koji se inače ne mogu razaznati j e d n i od drugih osim kao jedinke d r u k č i j e jer su se slučajno tako rodile, mogu izjaviti: "Moja grupa razlikuje se od drugih kao jedna ž i v o t i n j s k a 91

vrsta od druge". Ovakva razlika radi razlike prenosi se i u moderni svijet: u SAD, koledži i u n i v e r z i t e t i koji se u krup­ nom p l a n u ne mogu razlikovati j e d n i od drugih postaju ljuti p r o t i v n i c i , p r i h v a t a j u različite ambleme i boje i nazi­ vaju svoje sportske ekipe slično davanju imena t o t e m i m a . Tako je Peterova domaća i n s t i t u c i j a , W i l l i a m s College, mali opšteobrazovni koledž iz Nove Engleske vrlo sličan svom s u p a r n i k u , A m h e r t C o l l e g u ; ipak, studenti ova dva koledža sa v e l i k i m žarom prihvataju stavove u k o j i m a veličaju slučajne međusobne razlike, i u šali govore j e d n i ο d r u g i m a kao ο p e r s o n i f i k a c i j a m a zla na z e m l j i . Šta se time postiže? Time se d i j e l o m jača osjećaj pripadništva a i pruža mnoštvo mogućnosti - medu k o j i m a su naročito važna sportska t a k m i č e n j a - da studenti i oni koji su d i p l o m i r a l i na o d r e đ e n o m koledžu učestvuju u o b r e d n i m manifestacijama solidarnosti sa v e l i k i m o d u š e v l j e n j e m . D u r k h e i m je to nazvao " k o l e k t i v n i m žarom". O d r e d i o ga je kao k o r i j e n vjerskog d o ž i v l j a j a , i postavio ga u srž društvene solidarnosti. U isto v r i j e m e , v e l i k o složeno društvo koje je t i p i č a n p r i m ­ jer D u r k h e i m o v e organske solidarnosti, gdje je osnova soli­ darnosti kompleksna uzajamna zavisnost mnoštva njegovih zasebnih d i j e l o v a , može se i n t e n z i v n o baviti građenjem v i z i j e samog sebe kao homogene c j e l i n e . Taj proces naročito je očigledan u n o v i m državama koje su nikle nakon raspada k o l o n i j a l n i h i m p e r i j a u prošlom s t o l j e ć u . Sa v e ć i m ili m a n j i m u s j e h o m , n a c i o n a l n i j e z i c i su proglašeni z v a n i č n i m , u školi se predavala z a j e d n i č k a historija i stvoren je niz patriotskih likova i s i m b o l a , izvedenih iz z a j e d n i č k e prošlosti, koji predstavljaju novu d r ž a v u . Stvoreni su državni s i m b o l i - zastave, h i m n e , javni spomenici i slično - kao i složeni građanski obredi praćeni d r ž a v n o m m i t o l o g i j o m koja je l e g i t i m i z i r a l a nacije-države i p r i k a z i v a n i kao sredstvo građenja z a j e d n i č k e nacionalne svijesti. D u r k h e i m ih je nazivao " k o l e k t i v n i m slikama", prepoznavši s i m b o l i č n u p r i r o d u društvene solidarnosti. 93

Krajnje je i r o n i č n o što je m a l i m , h o m o g e n i m društvima t o l i k o stalo da stvore razlike tamo gdje ih je malo, dok se kompleksna heterogena društva moraju posebno trsiti da stvore jedinstvo od organske r a z n o l i k o s t i . Identitet i " z a j e d n i č k a krv" U prošlom p o g l a v l j u v i d j e l i smo neke načine na koje k u l ­ ture tumače - ili ignorišu - č i n j e n i c e rađanja u i d e o l o g i j a ­ ma srodstva. Slične i d e o l o g i j e često se koriste da bi se stvorilo osjećanje jedinstva i z a j e d n i č k e sudbine u v e ć i m grupama, č i j i č l a n o v i ne moraju imati genealošku vezu koja se da ustanoviti. Jedna od n a j z a n i m l j i v i j i h medu n j i m a je indijski sistem kasta. Klasična hinduistička kosmologija pruža koherentan model fiksnog društvenog poretka u kome se k o m b i n u j u brak unutar grupe (i stoga zajednička krv), profesionalna specijalizacija (dakle podjela rada u društvu) i relativni stupnjevi d u h o v n e čistote (dakle hijer­ arhijski nivo). Prema t e o r i j i , svaki čovjek se rada u j a t i j u , grupi koja ima lokalni m o n o p o l nad određenim zanimanjem (npr. k o v a č i , tkači itd.). Muškarac, kao i svi njegovi p o t o m ­ c i , nalazi ženu unutar svog j a t i j a . Razni j a t i j i su međusob­ no hijerarhijski rangirani, i taj rang p o t v r đ u j e se u svako­ d n e v n o m ponašanju, tako što se p o j e d i n c i m a iz viših kasti z a b r a n j u j e da u z i m a j u hranu ili piće od o n i h iz n i ž i h kasta. Sve je to p o t k r i j e p l j e n o složenim sistemom značenja i v j e r o v a n j a , koja su v e l i k i m d i j e l o m izražena u spektaku­ l a r n i m o b r e d i m a što leže u srcu h i n d u i z m a . Naravno, u stvarnosti stvari su mnogo f l u i d n i j e i složenije, naročito u savremenoj I n d i j i : j a t i j i su realno daleko od e n d o g a m n i h , p o j e d i n c i su slobodni da se bave z a n i m a n j i m a koja nisu rezervirana za o d r e đ e n i jati na o d r e đ e n o m mjestu, a ispostavlja se da se relativni rang j a t i j a m i j e n j a na suptilne načine u vremenu i prostoru. U i d e o l o g i j a m a etniciteta k o l e k t i v n i identitet takode se zasniva na z a j e d n i č k o m p o r i j e k l u i o b i č n o se vezuje za 94

z a j e d n i č k o regionalno ili n a c i o n a l n o p o r i j e k l o . Jezik, o d i ­ jevanje, profesionalna s p e c i j a l i z a c i j a i religija, između ostalog, mogu takođe biti dio e t n i č k o g identiteta. Pošto se etničke grupe uvijek o d r e đ u j u naspram d r u g i h , sama je č i n j e n i c a različitosti ono što je često važnije od ičeg d r u ­ gog. Tako se specifični sadržaj e t n i č k i h identiteta može vremenom drastično m i j e n j a t i i ponekad se zapravo radi ne ο d u b o k i m razlikama u kulturi ili pogledu na svijet, nego ο t o m e kako pripadnost o d r e đ e n o j e t n i č k o j grupi omogućava pristup o s k u d n i m resursima, ili kako tu p r i p a d ­ nost mogu iskoristiti vođe za postizanje svojih p o l i t i č k i h ciljeva. Tako v i d i m o da je etnička pripadnost često j e d n o u nizu g r u p n i h pripadništava koje održavaju p o j e d i n c i , a koje se aktivira zavisno od konteksta, često radi z a d o v o l j a ­ vanja strateških interesa. Problem sa i z r a z o m kao što je "etnicitet" jeste u t o m e što se on koristi za grupe u razno­ raznim situacijama, tako da je njegova p o j m o v n a korist umanjena. Jasno je, m e đ u t i m , da je p o l i t i č k a m o b i l i z a c i j a ljudi utemeljena na e t n i č k o m identitetu i dalje d i n a m i č n a i često veoma destruktivna sila širom savremenog svijeta, sila koja gotovo i ne pokazuje znakove slabljenja. Pošto se etničke grupe često o d r e đ u j u u odnosu jedna prema drugoj u m o r a l n o m smislu, e t n i č k i sukobi, šta god da ih je u kraj­ njem ishodu podstaklo, mogu biti opaki jer se sukobljene strane postavljaju jedna protiv druge kao "dobro" protiv "zla". Druga priča ο Peterovim d o ž i v l j a j i m a medu Dou D o n g g i m a može poslužiti da se ilustruje kako neke od navedenih o d l i k a etniciteta d j e l u j u u stvarnom ž i v o t u . Dou Donggi žive pored mnogo brojnijih nizijskih Bimaneza. Bimanezi su prešli na islam početkom XVII stoljeća, ali je većina Dou Dongga odbila da im se pridruži i ostala je vjerna svojim tradicionalnim vjerovanjima. Tokom protekle tri deceni­ je većina Dou Dongga postali su ili muslimani ili hrišćani različitih ubjeđenja, ali su ih nizijski Bimanezi i dalje gledali sumnjičavo ili prezrivo, kao nevjernike. Na ovaj, kao i na druge 95

načine, javile su se razlike u kulturi, jeziku i vjerovanjima između nizijskih Bimaneza i gorštačkih Dou Dongga, za koje ja mislim da predstavljaju "etničku granicu". Muž i žena koji su živjeli dvije kuće od moje u selu Doro Ntika zvali su se ama Bose i ina Bose (Dou Donggi su slijedili običaj zvani "teknonimija", gdje se, nakon rođenja prvog djeteta, roditeljima obraća sa "oče" ili "majko" tog djeteta. Tako su, kada se Bose rodio, njegovog oca počeli zvati "ama Bose" a majku "ina Bose".) Ama Bose je nekoliko godina ranije prešao na islam, ali sin mu je još imao tradicionalno doudonško ime. Otprilike godi­ nu dana prije nego što je mladog Bosea trebalo poslati u školu u dolini, otac je rekao meni i svima ostalima da će se Bose otad zvati Bakar (lijepim muslimanskim imenom), a on ama Bakar. Sasvim je otvoreno iznio činjenicu da je zaključio kako je to potrebno da bi njegov sin imao bolje šanse da uspije u bimaneškoj školi koju će pohađati. "Ako se i dalje bude zvao Bose," rekao mi je komšija, "drugovi iz razreda će mu se smijati a nastavnici biti surovi prema njemu." Većina ljudi u selu složila se sa promjenom imena i počela dječaka zvati "Bakar", ali je većina i nastavila zvati oca "ama Bose".

11. Posljednji Ncuhi. Ova slika la Hontea snimljena je nekoliko godina prije njegove smrti. On je bio posljednji ncuhi, ili "visoki svećenik" u tradicionalnoj religiji Dou Dongga. Etnička odvojenost Dou Dongga dugo je zavisila od njihove tradicionalne religije i specijalnog odnosa sa Sultanom Bime. Do la Honteove smrti, 1983. godine, većina Dou Dongga već su bili Muslimani ili hrišćani, a Bimom više nije vladao sultan, tako da se smatralo da nema razloga da neko zamijeni posljednjeg ncuhija.

Nije n e u o b i č a j e n o da neko maskira svoje p o r i j e k l o gdje je taj identitet teret, a biti ne-musliman u I n d o n e z i j i može z b i l j a biti teret. A l i tu mogu d j e l o v a t i i s u p t i l n i j i procesi. Kao p r v o , v i d i m o da su "etničke granice" često mnogo propusnije nego što i z g l e d a j u ; l j u d i mogu prelaziti s jedne strane na drugu i z n e n a đ u j u ć e lako. Kako se razlike u r e l i g i j i , o b i č a j i m a i j e z i k u između Dou Dongga i Bimaneza p o č i n j u g u b i t i , granica će se vjerovatno znatno i z m i j e n i t i , ako ne i posve nestati. I, naravno, većina Indonežana van l o k a l n o g konteksta bimaneškog i d o u d o n g š k o g etniciteta ih ne raspoznaje. Upravo ta fleksibilnost i propusnost o b l i k a i sadržaja e t n i č k i h razlika č i n i etnicitet i beskrajno fasci­ nantnim i p o j m o v n o nestalnim. Dok se kategorije kaste i etniciteta često koriste za rangi­ ranje članova društva i ograničavanje n j i h o v i h šansi u 97

Američki starosjedioci u Sjedinjenim Američkim Državama Godine 1960. Državni zavod za popis stanovništva u SAD počeo je koristiti lično izjašnjavanje za utvrđivanje rase i nacionalnog pripadništva pojedinaca. U trideseto­ godišnjem periodu između 1960. i 1990. godine, broj ljudi koji su se izjasnili kao Američki Indijanci porastao je sa 524.000 na 1.878.000 - i ta stopa rasta nadmašila je svaki mogući prirodni priraštaj. Izgleda da je barem u polovini slučajeva, možda i više, razlog porasta bilo to što su ljudi promijenili nacionalnu pripadnost. A to se desilo velikim dijelom zbog politike vlade, koja je davala pravni status američkim starosjediocima i materijalne povlastice na osnovu tog porijekla. Plemenski biznis u nekim grupama cvjeta, vladina sredstva često se uplaćaju na račune članova plemenskih grupa, a privatne fondaci­ je pružaju posebnu podršku i usluge američkim starosje­ diocima. Neke starosjedilačke grupe morale su usvojiti stroge kriterije za pripadnost plemenu da ih ne bi pre­ plavili novi članovi. Ali veliki porast broja ljudi koji se izjašnjavaju kao američki starosjedioci ima veze i sa načinom na koji se lični identitet vezuje sa shvatanjem šire javnosti. Za razliku od situacije od prije četrdeset godina, kada su se na filmu, televiziji i u popularnoj štampi američki Indijanci neizbježno prikazivali kao krvoločni divljaci, sada se opisuju u saosjećajnom, čak i romantičnom svjetlu. Budući da preko sedam miliona ljudi u SAD izjavljuju da im je neko od predaka bio Indijanac, broj američkih starosjedilaca u budućim popisima stanovništva najvjerovatnije će se i dalje brzo povećavati. životu, rasa ide mnogo dalje tako što dijeli cjelokupnu ljudsku vrstu na ograničen broj kategorija koje se ideološki vezuju sa različitim stupnjevima inteligencije, ljepote, sposobnosti za moralno ponašanje i druge odlike. Pojam 98

rase naročito je moćan u podsticanju nejednakosti jer ga usvajaju, bez preispitivanja, i često prihvataju i same žrtve rasizma. Specifični nacionalni i regionalni izrazi rasizma, čini se, često reproduciraju globalnu hijerarhiju rasa. Tako se ljudi koji govore mixtecki često svrstavaju iznad afromeksičkog stanovništva pacifičke obale Oaxace i Guerrera na osnovu niza ličnih osobina, ali ispod evropskog stanovništva u pogledu istih odlika. Kao što smo rekli u Poglavlju 2, jedan od intelektualnih projekata boazijanskih antropologa bio je da pokažu da su fizičke razlike na koji­ ma se temelje rasni tipovi neodržive, pošto se fiziološke crte tako preklapaju da je nemoguće odrediti zasebne tipove ljudi. I oni su uložili mnogo napora da pokažu da rasistička objašnjenja ljudskih razlika ne mogu potkrijepiti veze između fizičkog oblika i stvari kao što su jezik, kul­ tura i inteligencija. To nas podsjeća na slučaj jednog brazilskog sela čiji su stanovnici potomci Afrikanaca, Evropljana, američkih Indijanaca, bliskoistočnog stanov­ ništva, čak i Azijata. Prema našoj kolegici Catherine Howard, tamošnji ljudi misle da se u jednoj porodici mogu roditi djeca svih mogućih boja, tako da nije neobično da jedan bračni par ima jedno crno dijete, jedno bijelo i jedno smeđe, ili da su neka njihova djeca visoka a druga niska. Po čemu se rasa razlikuje od etniciteta? Obje kategorije mogu se okarakterisati kao "kulturno iskonstruisanim": one imaju izvjesnu vezu - često pogrešnu - sa biološkim činjenicama, ali su prvenstveno društvene kategorije namijenjene karakteriziranju sebe i drugih, često sa moral­ nim primislima. Etnicitet često ističe kulturu, jezik i religiju: dio zvanične definicije "Malajca" u Maleziji je da je on musliman. Rasa, s druge strane, iako je takođe kulturno iskonstruisana kategorija, ističe lako prepoznatljive fizičke osobine (kao što je boja kože) i obično se oslanja na naro­ dnu postavku ο biološkom porijeklu, koja pruža sveobuh­ vatno objašnjenje svih tipova ljudi. Takve postavke često imaju mitološku osnovu, kao što je predstava da su "rase" svijeta nastale od raznih Nojevih sinova. 99

A n t r o p o l o g i j a je imala buran odnos sa rasom. U XIX stolje­ ć u , a n t r o p o l o z i su i n t e n z i v n o radili na o t k r i v a n j u m j e r l j i v e "naučne" osnove za ljudske rasne kategorije. Izvršeni su m i l i o n i mjerenja, naročito l o b a n j e , u pokušaju da se rasa definiše " a n t r o p o m e t r i č k i " - sve uzalud jer se ispostavilo da unutar p o j e d i n i h p o p u l a c i j a ima isto t o l i k o v a r i j a c i j a kao i između rasa. Ipak, m o t i v i m n o g i h takvih a n t r o p o l o g a b i l i su d u b o k o rasistički, a njihove z a k l j u č k e su p r i h v a t i l i eugenisti, nacisti i drugi koji su t r a ž i l i naučno o p r a v d a n j e za m r ž n j u . U XX stoljeću su a n t r o p o l o z i , naročito oni koji su s l i j e d i l i Boasa, p r e d n j a č i l i su d i s k r e d i t i r a n j u rasističke t e o r i j e . Boas je smatrao da je to važan društveni zadatak a n t r o p o l o g i j e , a j e d n a od n j e g o v i h n a j b o l j i h studentica, Ruth Benedict, skovala je izraz "rasizam" u svojoj k n j i z i iz 1940. g o d i n e , napisanoj za širu javnost. A k o je v j e r o v a t n o da ćemo u e t n i c i t e t u v i d j e t i identitet zasnovan na z a j e d n i č k o j k r v i , a u rasi onaj zasnovan na f i z i č k i m osobinama, u n a c i o n a l i z m u v i d i m o z a j e d n k u baštinu i iskustvo koji se smatraju osnovom države. N a c i o n a l i z a m o b i č n o p o d r a z u m i j e v a ideju d a j e d n a grupa polaže pravo na p o l i t i č k u a u t o n o m i j u z b o g z a j e d n i č k o g j e z i k a , j e d i n s t v e n i h o b i č a j a i z a j e d n i č k o g p o r i j e k l a . Pošto skoro svaka savremena država obuhvata ljude r a z n o l i k i h k u l t u r a l n i h t r a d i c i j a , n a c i o n a l i z a m j e često p o l i t i č k i izraz o d r e đ e n o g etniciteta ili rase. Prodornost n a c i o n a l i z m a u m o d e r n o m svijetu je takva da često koristimo riječi "nacija" i "država" j e d n u umjesto druge. M e đ u t i m , n a c i o n a l i z a m može postojati i bez prave države ( i l i , u slučaju Kurda, i pored toga što žive u n e k o l i k o država), a država - centra­ lizirana i b i r o k r a t i z i r a n a p o l i t i č k a j e d i n i c a čija se vlast prostire širom određene t e r i t o r i j e - može se t e m e l j i t i na p r i n c i p i m a k o j i nisu n a c i o n a l i s t i č k i . Čak i u m n o g i m savrem e n i m državama gdje stanovništvo o č i g l e d n o nema isti j e z i k , o b i č a j e i baštinu, velika sredstva troše se na p r o ­ grame koje takve stvari p r o m o v i š u i takoreći " i z m i š l j a j u " z a j e d n i č k u t r a d i c i j u . U t a k v i m s l u č a j e v i m a , grupe koje ne 100

dijele n a c i o n a l n u k u l t u r u svrstavaju se u etničke ili rasne manjine. Nacije-države koje su po t r a d i c i j i bile v r l o efikasne u promovisanju v i z i j e sebe samih kao sačinjenih od "jednog naroda, j e d n o g j e z i k a i jedne kulture" bivaju sve više osporavane upravo od takvih grupa, u procesu artikulisanja vlastitih n a c i o n a l n i h aspiracija. Drugi izazov e t a b l i r a n i m n a c i o n a l n i m i d e n t i t e t i m a d o l a z i o d t r a n s n a c i o n a l n i h grupa, sad kad su nova t e h n i č k a sredstva za putovanje i k o m u n i ­ kaciju o m o g u ć i l a stvaranje društvenih veza koje protežu državne granice do stepena koji u r a n i j i m d o b i m a nije bio moguć. M i x t e c k e z a j e d n i c e , na p r i m j e r , više ne žive samo na j e d n o m mjestu - u selu u p l a n i n a m a Oaxace - nego na više r a z l i č i t i h mjesta, u k l j u č u j u ć i M e x i c o City, Baja California, Sjevernu Karolinu i Kanadu, a n j i h o v i p r i p a d n i c i sele se iz j e d n o g mjesta u d r u g o . To d v o n a c i o n a l n o i urbano, kao i ruralno mjesto boravka p o d u d a r i l o se sa nas­ tankom sindikata i d r u g i h o r g a n i z a c i j a koje se temelje na m i x t e c k o m identitetu kao d i j e l u tih o r g a n i z a c i j a , a ne na pripadnosti o d r e đ e n i m z a j e d n i c a m a . Te grupe počele su p r o m o v i r a t i interese M i x t e c a gdje god se zateknu, i m o b i liziraće sredstva koja imaju na j e d n o m mjestu - Meksiku da bi postigle ciljeve na d r u g o m - u SAD. Ostaje da v i d i ­ mo šta će o v o z n a č i t i za generacije koje dolaze i u n j i h o ­ v i m n o v i m i u starim d o m o v i m a , ali to je aktivan front za etnografska istraživanja. Ako n a c i o n a l i s t i č k e i d e o l o g i j e ugrožava nastanak trans­ n a c i o n a l n i h z a j e d n i c a kao što su one ο k o j i m a smo ranije g o v o r i l i , ugrožava ih i antropološki p o j a m kulture, koji djeluje pod sličnom pretpostavkom - da se svijet d i j e l i na grupe l j u d i koji imaju iste o b i č a j e i govore istim j e z i k o m . Razvijajući svoje p o i m a n j e kulture, Boas se e k s p l i c i t n o pozvao na n a c i o n a l i s t i č k i projekt iz njemačke historicističke t r a d i c i j e XIX stoljeća, koji je iskoristio ideju Geista - d u h a naroda - da objasni šta je to što narode 101

Pruske, Hanovera, Bavarske i t d . , č i n i j e d n o m n a c i j o m u odsustvu države koja bi ih o b j e d i n i l a . Kao što smo već istakli, boasovska v i z i j a kulture p o v u k l a se pred v e ć i m i d i r e k t n i j i m težištem na z n a č e n j e , koje nije o g r a n i č e n o na t r a d i c i j u . Mada su ispisani širim i t a n j i m potezima, srodstvo, e t n i c i t e t , rasa, nacija i kultura su p o r o d i c a vezanih p o j m o ­ va koji se temelje na o n o m što je Robert Lowie nazvao "sviješću ο vrsti". "Svijest ο vrsti" Svijest ο vrsti ne mora se oslanjati na i d e o l o g i j u srodstva. A n t r o p o l o z i su o b i č n o definisali grupe koje se ne temelje na srodstvu na negativan n a č i n , ili kao ostatak (na primjer, "ne-srodničke" grupe), vjerovatno zato što se č i n i da je zasnivanje g r u p n o g identiteta na ideji ο z a j e d n i č k o m p o r i ­ j e k l u , b i l o stvarnom b i l o i z m i š l j e n o m , u n i v e r z a l n o n a j m o ć n i j a osnova solidarnosti z a j e d n i c e . Ali ti r a z l i č i t i načini reguliranja g r u p n o g života nisu u suprotnosti niti se u z a j a m n o i s k l j u č u j u . Čak i u društvima koja su u biti osno­ vana na srodstvu, mogu se naći važne g r u p a c i j e zasnovane na starosti i s p o l u , koje premošćuju podjele i z m e đ u srodn i č k i h grupa. U nekim t r a d i c i o n a l n i m a f r i č k i m d r u š t v i m a , na p r i m j e r , muškarci su se grupisali u "starosne skupine" radi obreda, ratovanja i drugih građanskih d u ž n o s t i . Vjerske z a j e d n i c e , kao što su k u l t o v i zar u istočnoj A f r i c i , mogu i ženama dati važan identitet koji prelazi granice i z m e đ u grupa.

koje ta b l i z i n a zahtijeva. V e l i k i značaj se može pridavati razlikama između života na selu i u gradu - i z b i l j a , postoji p o d - d i s c i p l i n a a n t r o p o l o g i j e koja se t i m e e k s p l i c i t n o bavi _ ali u svojoj srži z a j e d n i c e nalažu i d e n t i f i k a c i j u i odanost čiji su k o r i j e n i u z a j e d n i č k o j historiji i z a j e d n i č k o m iskustvu č l a n o v a , iskustvu mjesta i slavljenu o n o g što je njemački f i l o z o f M a r t i n Heidegger nazvao " t o p l i m d o m o m " . Odanost svom d o m u ili o b l a s t i , premda bez ide­ ologije z a j e d n i č k e krvi koju p o d r a z u m i j e v a etnicitet, može značiti da na č o v j e k o v o f o r m i r a n j e d u b o k o utiče sredina i da se svako ko živi u toj sredini slično o b l i k u j e . Osjećaj za mjesto može biti n e o b i č n o snažan, kao na primjer medu zapadnim A p a č i m a , gdje su određene o d l i k e pejsaža naz­ vane tako da šifriraju priče sa snažnom m o r a l n o m p o u k o m . Slično t o m e , Italijani nisu j e d i n i koji se više i d e n t i f i c i r a j u sa svojim gradom ili regijom nego sa n a c i j o m - d r ž a v o m . Kao što je p r e d v i d i o D u r k h e i m , k o l e k t i v n e slike često su ključne za stvaranje osjećaja solidarno-st: u v e ć i m z a j e d n i ­ cama koje su inače jako rasparčane. Ž i v o se sjećamo kvali­ tativne razlike u osjećanju zajedništva u Filadelfiji 1 9 8 1 . godine, kada je ekipa Philliesa prvi put nakon više od pola stoljeća p o b i j e d i l a u šampionatu u b e j z b o l u .

Z a j e d n i c a je možda najvažnija vrsta društvene grupe koja se ne t e m e l j i na srodstvu. Istina, ima z a j e d n i c a koje su prvenstveno organizirane oko s r o d n i č k i h grupa, kao što su sela m n o g i h amazonskih naroda koja su i f i z i č k i i ideološki sačinjena od suprotstavljenih moieties (dva d i j e l a , ali ne nužno polovine) sastavljenih od s r o d n i č k i h grupa. Ali većina z a j e d n i c a u svijetu obrazuje se prosto na osnovu stanovanja na istom mjestu i svakodnevnih susreta

Ima, naravno, raznih ne-srodničkih grupa koje su niže od zajednice ili se, pak, prostiru preko m n o g i h z a j e d n i c a . Vjerske skupine su n e o b i č n o moćne grupe, a mogu se sas­ tojati samo od j e d n o g segmenta f i z i č k e z a j e d n i c e , mogu u cijelosti sačinjavati z a j e d n i c u (kao u slučaju samostana), ili se mogu protezati preko n e k o l i k o z a j e d n i c a i biti povezane sa m n o g i m skupinama širom svijeta. Vjerske institucije kao što je k a t o l i č k a crkva predstavljaju jedne od prvih i n a j v a ž n i j i h t r a n s n a c i o n a l n i h o r g a n i z a c i j a . Volonterske o r g a n i z a c i j e mogu d j e l o v a t i na sličan n a č i n . K l u b o v i , o r g a n i z a c i j e za pružanje usluga, tajna društva i si. - sve te skupine o m o g u ć a v a j u p o j e d i n c i m a da se o k u ­ p l j a j u , druže i d i j e l e svijest ο vrsti na osnovu n j i h o v o g manje ili više a u t o n o m n o g l i č n o g izbora. Na primjer, na

102

103

Javi i drugdje u j u g o i s t o č n o j A z i j i veoma su p o p u l a r n a rotirajuća kreditna udruženja. U t i m grupama susjeda i p r i ­ j a t e l j a , svako j e d n o m n e d j e l j n o daje izvjestan iznos, a jedan č l a n , izabran svaki put nasumice, u z i m a sebi sav novac. Ta udruženja m o t i v i r a j u ljude da štede i veoma su c i j e n j e n a z b o g osjećanja društvenosti i podrške z a j e d n i c e koje p o d r a z u m i j e v a redovno učestvovanje. Druge grupe mogu biti o č i g l e d n i j e zainteresirane za moć i p o l i t i č k u e k o n o m i j u . Sindikati, na p r i m j e r , zavise od svijesti ο vrsti koja se t e m e l j i na z a j e d n i č k o m iskustvu rada u o d r e đ e n o j struci ili grani industrije, kao i na p e r c e p c i j i z a j e d n i č k i h interesa, naročito u odnosu na rukovodstvo i vlasnike sred­ stava za p r o i z v o d n j u . Pojava društvene klase nalik je na ove druge o b l i k e svijesti ο vrsti, u t o l i k o što se ne oslanja na i d e o l o g i j u z a j e d n i č k e k r v i . Klasa je svakako važna kao identitet koji p r o ž i m a druge o b l i k e društvene o r g a n i z a c i j e . U isto v r i j e m e , klasa ne zahtijeva istu vrstu o t v o r e n o g članstva kao k l u b , sindikat, ili vjerska pripadnost. Klasa može biti tek p o l i t i č k a apstrakcija ili sociološka t v o r e v i n a , ili pak društvena pojava sa strukturom i sadržajem koji se mogu o d r e d i t i . N i k o ne bi opovrgao stvarnost društvene klase, n a r o č i t o u i n d u s t r i j a l i z i r a n i m d r u š t v i m a . Za Karla M a r x a , klasa je bila j e d i n a društvena g r u p a c i j a koja odražava p o l i t i č k o - e k o n o m s k u stvarnost, bez o b z i r a na to da li njeni č l a n o v i prepoznaju z a j e d n i č k e interese i identitet. Za M a r x a , nečija društvena klasa određena je n j e g o v i m o d n o ­ som prema "vlasništvu nad sredstvima za p r o i z v o d n j u " , i odatle potiče sva ostala društvena d i n a m i k a . Drugi su isti­ cali sredstva p o m o ć u k o j i h se prave klasne razlike ili način na koji se p o j e d i n c i ili grupe mogu penjati ili spuštati na društvenoj l j e s t v i c i ; t i m e se naročito bave s o c i o l o z i . A n t r o p o l o z i se pretežno z a n i m a j u za k u l t u r a l n e d i m e n z i j e klase; primjer toga je Pierre B o u r d i e u , koji je dao opis aku­ m u l a c i j e i potrošnje "kulturalnog kapitala" kao stvaranja i o d r ž a v a n j a klasnih razlika (vidi Poglavlje 3). M n o g i antro104

p o l o ž i koristili su veći broj više s p e c i f i č n i h a n a l i t i č k i h kategorija, kao što su odnosi "zaštitnik-štićenik" ili "odnosi zavisnosti". Transnacionalizam i globalizacija Klasična a n t r o p o l o g i j a ovisila je ο v i z i j i "drugog", koje se sastoji od osobenih i k o h e r e n t n i h kultura što žive u manje ili više d i v n o j izoliranosti od ostatka svijeta. A n t r o p o l o z i su o d u v i j e k priznavali da je ova v i z i j a pogodna iako ponešto r o m a n t i z i r a n a f i k c i j a , i uvijek je b i l o a n t r o p o l o g a koje je z a n i m a o d o d i r i z m e đ u k u l t u r a , širenje k u l t u r a l n i h o d l i k a i s l i č n o . Ipak, b i l i smo skloni g o v o r i t i ο k u l t u r a m a kao da su one jasno ograničene i integrirane, čak i kad smo p r i z n a v a l i da nije tako. M e đ u t i m , u z a d n j i m decenijama XX stoljeća, nova t e h n i č k a o t k r i ć a z n a č a j n o su povećala i brzinu i o b i m protoka l j u d i i i n f o r m a c i j a , preko regionalnih i m e đ u n a r o d n i h granica. U želji da iskoriste tu sretnu o k o l n o s t , a n t r o p o l o z i su o d n e d a v n o počeli sa z a n i ­ manjem izučavati te p r o t o k e , a pojava novih društvenih f o r m a c i j a o d u v i j e k je bila stimulans za m o d e l i r a n j e u društvenim naukama. To je predstavljalo v e l i k i metodološki izazov, isto kao što se usamljeni etnograf klasične a n t r o p o l o g i j e ne može nadati da će o b u h v a t i t i procese planetarne naravi. Jedno je živjeti g o d i n u - d v i j e u lokalnoj z a j e d n i c i i upoznavati d i n a m i k u društvenog života u relativno z a o k r u ž e n o j sredini. Sasvim je drugo pratiti živote l j u d i o d , na primjer, i z b j e g l i č k i h logora do desetina i s e l j e n i č k i h z a j e d n i c a širom zemaljske kugle. Nema sumnje da l j u d i i i n f o r m a c i j e p u t u j u svijetom dosad n e v i đ e n o m b r z i n o m . Da li će to ubrzanje dovesti do k v a l i ­ tativnih razlika u l j u d s k o m ž i v o t u ili samo k v a n t i t a t i v n i h , teško je z n a t i . Nakon j e d n o g stoljeća što je p r o t e k l o od Sarajeva do Sarajeva, svakako je preuranjeno proglasiti da su naciona­ lizam ili nacija-država m r t v i . A l i izgleda da ima niz sila k u l t u r a l n i h , e k o n o m s k i h i p o l i t i č k i h - koje, i kad ne 105

ugrožavaju a u t o n o m i j u i autoritet nacija-država, barem m i j e n j a j u d e f i n i c i j u riječi "građanin". Te sile su n a j v i d l j i v i j e u izrastanju n o v i h e k o n o m s k i h procesa: o r g a n i z a c i j e kao što su M e đ u n a r o d n i monetarni f o n d i Svjetska banka mogu imati o g r o m a n utjecaj na privredu država; n e p r e d v i d i v e f l u k t u a c i j e berzi u j e d n o m d i j e l u svijeta podstiču se cvje­ tanjem i p r o p a d a n j e m o n i h u d r u g o m . Usprkos t i m snažnim u t i c a j i m a , izgleda da nijedna od t i h institucija ne polaže račune n i j e d n o j vladi ili n a c i j i . M u l t i n a c i o n a l n e k o r p o r a c i j e su, ako ništa d r u g o , manje o d g o v o r n e pred n a c i o n a l n i m vladama i kao da razvijaju nekakvu m e đ u ­ narodnu k u l t u r u . A n t r o p o l o g e ž i v o z a n i m a način na koji su ti g l o b a l n i procesi uticali na ljude koje oni po t r a d i c i j i izučavaju. Studije ο m i g r a c i j a m a radne snage, i z b j e g l i c a m a i p o l i t i c i vlada prema starosjediocima danas pune antropo­ loške časopise. Drugi a n t r o p o l o z i zainteresirali su se za g l o b a l i z a c i j u same kulture: za pojavu skupa h i b r i d n i h , d e t e r i t o r i j a l i z i r a n i h o b i č a j a i slika koje prate p o t r o š n j u , o t j e l o v l j e n i h u l a n c i m a restorana za brzo spremljenu h r a n u , svjetskim s a j m o v i m a , sportskim d o g a đ a j i m a , k i n i m a i turističkim odredištima.

što su gutaperka, jestiva p t i č i j a gnijezda i p č e l i n j i vosak, kako bi z a d o v o l j i l i potrebe na tržištima čak i tako udalje­ nim kao što je kinesko. Premda su H o f f m a n o v i z a k l j u č c i k o n t r o v e r z n i , nema sumnje da su l j u d i koje a n t r o p o l o z i danas izučavaju o d a v n o u k l j u č e n i u svjetsku p o d j e l u rada. Transnacionalne o r g a n i z a c i j e , samo d j e l i m i č n o o d g o v o r n e vladama, takođe nisu ništa n o v o : već smo spomenuli k a t o l i č k u crkvu kao p r i m j e r star n e k o l i k o stoljeća.

No važno je imati na umu da su procesi g l o b a l i z a c i j e i t r a n s n a - c i o n a l i z m a koje danas g l e d a m o samo produžetak procesa u ljudskoj historiji koji su već dugo na d j e l u . N i j e d n a kultura nikad nije bila p o t p u n o i z o l i r a n a . Klasičan primjer toga je slučaj Indijanaca iz prerija (Siouxa, O m a h e , C r o w a , Cheyenna, Shoshona itd.) č i j i su nomadski stil lova na bizone i o d v a ž n o ratovanje na k o n j i m a p o t p u n o zavisili od u v o đ e n j a konja u Sjevernu A m e r i k u od strane španskih k o l o n i z a t o r a u XVI stoljeću. Slično t o m e , naš p r i j a t e l j Carl H o f f m a n istraživao je unutrašnjost otoka Borneo i boravio među l o v c i m a - s k u p l j a č i m a b i l j a z v a n i m Punan, te došao do z a k l j u č k a da su m n o g i od o n i h za koje se s t o l j e ć i m a pretpostavljalo da su l o v c i - s k u p l j a č i zapravo potekli od p o l j o p r i v r e d n i k a koji su se p r i k l o n i l i p r i v r e đ i v a n j u traganjem za h r a n o m da bi došli do šumskih p r o i z v o d a kao

Slično t o m e , ideju ο nastanku jedinstvene, h o m o g e n i z i r a n e globalne kulture m o r a m o posmatrati sa v e l i k o m d o z o m sumnje. Student mog kolege j e d n o m je p r i m i j e t i o : "Pa oni nose farmerice ,a mi j e d e m o salsu. Zar to nije isto?" Ustvari, nama izgleda da te površinske sličnosti često maskiraju d u b o k e kulturne razlike, razlike koje možda d j e l u j u na d u b i n s k o m strukturalnom n i v o u . Širenje g l o b a l ­ nih tržišta i r e p r o d u k c i j a l o k a l n i h identiteta i vrijednosti ne moraju biti k o n t r a d i k t o r n i procesi. Pomislilo bi se, na primjer, da bi prihvatanje industrijskog k a p i t a l i z m a i libe­ ralne d e m o k r a t i j e u Japanu m o g l o p o t p u n o transformisati osnovu njegove društvene o r g a n i z a c i j e . A l i japanski a n t r o p o l o g Chie Nakane u o č i o je da, dok na Zapadu pos­ toji t e n d e n c i j a da se l j u d i i grupe o r g a n i z i r a j u u h o r i z o n ­ t a l n i m slojevima koje presijecaju lokalitete z a j e d n i c e ili preduzetništva (na p r i m j e r , sindikati), u Japanu vlada istaknuta sklonost ka v e r t i k a l n o j o r g a n i z a c i j i koja presijeca slojeve klase ili s p e c i j a l i z a c i j e . D r u g i m r i j e č i m a , a m e r i č k i radnik na traci u Fordu prije će imati svijest ο istoj vrsti kao i radnik na traci u General Motorsu nego kao član Fordove uprave, a isto se može reći za njihove šefove. A l i prema N a k a n e u , r a d n i c i H o n d e u Japanu osjećaju se b l i ž i m sa svojim kolegama i šefovima u H o n d i nego s v o j i m pandanima u T o y o t i . Japanci radije ističu p o r o d i č n u ideo­ logiju u o r g a n i z a c i j i industrijskih preduzeća, u k l j u č u j u ć i i osjećaj za hijerahijsku integraciju od vrha do dna, i koriste niz k o l e k t i v n i h slika - zastave k o m p a n i j e , njene s i m b o l e , uniforme i t d . - da o j a č a j u lojalnost i poslušnost. To j e ,

106

107

tvrdi Nakane, t i p i č n o japanski način postupanja i premda se p r i l a g o d i o i n d u s t r i j a l i z a c i j i , on je počeo i m i j e n j a t i lice industrijske o r g a n i z a c i j e . Dok smo pisali o v o p o g l a v l j e , novine su o b j a v i l e članak ο r u k o v o d i o c u jedne japanske k o m p a n i j e koji je izvršio samoubistvo jer se osjećao o d g o v o r n i m za patnju koju je nanio r a d n i c i m a z b o g "kre­ sanja radnih mjesta" nakon m i n u l e poslovne krize. Teško je z a m i s l i t i nekog šefa u Evropi ili A m e r i c i kako osjeća išta više od prolazne grižnje savjesti z b o g nečeg što bi on ili ona osjećali kao neugodnu ekonomsku nužnost, a pogotovo kako pribjegava tako t i p i č n o japanskoj reakciji kao što je samoubistvo iz protesta.

108

Poglavlje 6 praznik u Nuyoou; ljudi i njihove stvari

O b i č n o je N u y o o d r e m l j i v o mjestašce, gdje l j u d i ustaju rano i rade na njivama ili u bašti i vraćaju se kućama kasno p o p o d n e . Od toga se jasno r a z l i k u j u p r a z n i č n i d a n i . N u y o o t e c a n i o d r ž a v a j u složeni kult svetaca, po kojem se godišnje slave 24 različita praznika. N e k i od n j i h traju i po tri dana. Za važne svece, kao što je zaštitnik grada Santiago, organizira se p i j a c a , t u r n i r i u košarci, postavljaju k o m p l i k o v a n e p o v o r k e a u grad d o l a z i svećenik da služi misu. Glavni s u d i o n i c i u svemu t o m e su m a y o r d o m i , muškarac ili žena, o b i č n o muž i žena, koji imaju zadatak da o r g a n i z i r a j u kultne aktivnosti i naprave čak devet posebnih obroka za stotine učesnika u proslavi. Pošto nijedno d o m a ć i n s t v o ne može kupiti i p r i p r e m i t i svu hranu potrebnu da se nahrani t o l i k o g o s t i j u , N u y o o t e c a n i se oslanjaju na sistem r e c i p r o č n e razmjene, koji zovu saa sa'a, da bi finansirali slavlje. G o d i n u ili d v i j e prije nego što će o r g a n i z i r a t i slavlje u svom m j e s t u , muž i žena odlaze na svetkovine koje p r i r e đ u j u drugi N u y o o t e c a n i i daju d o p r i n o s e u t o r t i l j a m a ( o b i č n o korpu od 60 t o r t i l j a , što je standardna mjera), g r a h u , p i ć u i g o t o v i n i koja se koristi da bi se p r i p r e m i l i o b r o c i za goste. Kada se primakne datum n j i h o v o g vlastitog slavlja, bračni par o č e k u j e da im se sve što su dali vrati u naturi. U isto v r i j e m e , drugi N u y o o t e c a n i koji treba da o r g a n i z i r a j u slavlje u budućnosti d o ć i će sa h r a n o m , pićem i g o t o v i n o m , koji će p a r - p o k r o v i t e l j vratiti kad n j i h o v a slavlja d o đ u na red. Tako saa sa'a o m o g u ć a v a N u y o o t e c a n i m a da p r i k u p e 109

veoma mnogo toga što je potrebno za slavlje i rasporede troškove na duži vremenski p e r i o d . Ova praksa takode povezuje svako d o m a ć i n s t v o sa m n o g i m d r u g i m , kroz složeni ciklus razmjena. Praznici su o b i č n o vesele p r i l i k e i l j u d i danima nakon njih ostaju u kući d o m a ć i n a slavlja da o g o v a r a j u , šale se i j e d u preostalu hranu. A l i jedan praznik kome je John prisustvo­ vao bio je posve različit. Počeo je d o b r o , ali usred slavlja desilo se nešto od čega su svi postali napeti. T o k o m j e d n o g od obroka j e d n a žena je našla pramen dlaka u tort i l j i koju je j e l a . Kosa j e , kako su l j u d i p r e t p o s t a v i l i , bila sa nekog lesa, i svi su m i s l i l i da je to pokušaj čaranja. O n o što je naročito u z n e m i r i l o N u v o o t e č a n e i što je b a c i l o sjenku na c i j e l o slavlje, b i l o je to što su m i s l i l i da dlake nisu bile namijenjene ženi koja ih je našla, nego svima njima. Za v r i j e m e n u y o o t e c k i h praznika, nešto specijalno se dešava sa hranom koju p r i k u p l j a j u p o k r o v i t e l j i . Kad part­ neri ostavljaju svoj d o p r i n o s , stvari se broje i stavljaju medu one koje su d o n i j e l i drugi u č e s n i c i . U t o m trenutku niko ne obraća pažnju na izvor o d r e đ e n o g jela i d o p r i n o s i se namjerno miješaju, kako bi p r i l i k o m obroka i d r u g i h raspodjela t o k o m slavlja svijet d o b i j a o hranu koju je p r i p r e m i l o mnogo r a z l i č i t i h l j u d i . N u y o o t e c a n i namjerno u p o r e d u j u ove zalihe hrane sa k u ć n o m ostavom i kažu da se, kad jedu p r a z n i č n u hranu, osjećaju kao č l a n o v i istog d o m a ć i n s t v a . D r u g i m r i j e č i m a , l j u d i dolaze na slavlje kao č l a n o v i zasebnih domaćinstava, ali se, j e d u ć i z a j e d n i č k u h r a n u , pretvaraju u j e d n o . N u y o o t e c a n i ustvari sebe često o p i s u j u kao "ljude koji j e d u iz iste t o r t i l j e " , što je slika jedinstva zasnovana na d i j e l j e n j u t i p i č n o m za članove d o m a ć i n s t v a . O n o zbog čega su ih dlake u torti i j i tako u z n e m i r i l e b i l o je to što je t r o v a n j e m praznične hrane vještica uspjela da oskrnavi n o r m a l n o značenje razmjena i napadne c i j e l u z a j e d n i c u . Osim toga, pošto n u y o o t e c k i m

110

slavljima prisustvuje v r l o malo l j u d i izvana, vještica je morala biti neko od n j i h . Jasno, u razmjeni medu N u y o o t e c a n i m a ne radi se samo ο hladnoj r a č u n i c i koristi i gubitka. To ne znači da u saa sa'a nema finansijske k o r i s t i . Z b o g rotiranja p r i h o d a i dugova, saa sa'a je ustvari vrlo efikasan način finansiranja v e l i k i h izdataka. A l i praznične razmjene pokazuju i da ljudi koriste stvari da o d r ž a v a j u , stvaraju i, u slučaju kose u t o r t i l j i , m i j e n j a j u uzajamne odnose. A n t r o p o l o z i p o p u t Johna dugo su u z i m a l i protok robe i usluga među l j u d i m a u mrežama razmjene kao polazište za ispitivanje društvene kohezije i k o n k u r e n c i j e , moći i prestiža, h i j e r a r h i j e i soli­ darnosti. U nekim slučajevima č i n i se da je finansijska korist od takvih razmjena gotovo nikakva, a sva je poenta u tome šta razmjena govori ο društvenim vezama koje pos­ toje između grupa ili pojedinaca što učestvuju u transakciji. A l i n e m o j m o biti previše r o m a n t i č n i u posmatranju reci­ prociteta kod N u y o o t e c a n a . lako se naziva "razmjenom poklona", ona sigurno nije nešto što bismo nazvali besplat­ nim p o k l o n o m , pošto l j u d i sasvim sigurno o č e k u j u da im se on u z v r a t i . Ipak, težište transakcije nije profit na račun d r u g i h , a M i x t e c i bi se z g r o z i l i ako bi iko to i nagovijestio. Jedna p r i č i c a iz Peterovog rada na terenu može nam p o m o ć i da ilustrujemo neke načine na koje p r i n c i p r e c i ­ prociteta u isti mah obavezuje p r i m a o c a p o k l o n a i pruža mogućnost da se iskoristi kao p o l i t i č k o sredstvo. Kad su d o l a z i l i u grad B i m u , Peter i njegova žena Anne b o r a v i l i su u kući l o k a l n o g v e l m o ž e , Hadži M. Djafar A m y n a . Hadži Djafar A m y n i njegova žena Haja Syarafiah b i l i su n e o b i č n o v e l i k o d u š n i d o m a ć i n i , često i t o k o m d u ž i h vre­ menskih perioda. Naravno, Peter i Anne su se osjećali o b a v e z n i m da im uzvrate gostoprimstvo i u n e k o l i k o navrata su zvali svoje d o m a ć i n e iz n i z i j e da ih posjete u n j i h o v o j kući u D o n g g u . N a k o n m n o g i h poziva, bračni par iz Bime pristao je da d o đ e i prevalio dugi put do Doro 111

N t i k e . Ljudi u selu b i l i su veoma u z b u đ e n i što će ugostiti istaknutu lokalnu p o l i t i č k u ličnost - Hadži Djafar A m y n je u to v r i j e m e bio predsjednik bimaneškog z a k o n o d a v n o g t i j e l a - i o b a v l j a l i su velike pripreme za slavlje u njegovu čast. Dou Donggi se veoma ponose svojim gostoprimstvom i često govore da će d o m a ć i n zaklati svoje j e d i n o pile da nahrani čak i gosta koji je došao n e n a j a v l j e n . No kad je Hadži Djafar A m y n došao na slavlje, sjeo je i pričao sa svima, ali je o d b i o da jede. Njegovu ženu je b i l o stid, Peter i Anne su b i l i z b u n j e n i , ali seljani su b i l i van sebe. "Ako neće ništa da j e d e , kako m o ž e m o od njega t r a ž i t i da nam pomogne?" ž a l i l i su se. Peter i Anne do danas nisu saznali zašto H. Djafar A m y n nije htio da jede. Peter pret­ postavlja da se plašio da meso m o ž d a nije halal, ali ali se pita da nije možda jednostavno ž e l i o izbjeći obavezu

12. Hadži M. Djafar Amyn i Haja Syarafiah. Ovaj par iz Bime bili su dragi prijatelji i velikodušni domaćini Peteru i Anni kad su ovi dolazili u grad Bimu, ali iz nejasnih razloga H.M. Djafar Amyn odbio je da jede na gozbi koju su mu pripredili u Donggu. On je bio aktivan učesnik u borbi za indonežansku nezavisnost, lokalni ministar za obrazovanje i kulturu i predsjednik pokrajinskog zakonodavnog tijela. H. Syarafiah bila je kćerka jednog plemića iz Bime i žena velike elegancije, inteligencije i energije. 112

reciprociteta na koji bi ga p r i n u d i l o prihvatanje hrane. U svakom s l u č a j u , ova p r i č i c a lijepo ilustruje univerzalnu moć "poklona", i z b o g potrebe Petera i Anne da uzvrate gostoprimstvo i zbog neuspjelog pokušaja seljana da isko­ riste gostoprimstvo kao p o l i t i č k o sredstvo. Politika r a z m j e n e Recipročne transakcije nisu uvijek savršeno simetrične, niti uvijek p o d r a z u m i j e v a j u ravnopravnost i z m e đ u davaoca i p r i m a o c a . U m n o g i m s l u č a j e v i m a , davalac se smatra supe­ r i o r n i m nad p r i m a o c e m , u m o r a l n o m ako ne i m a t e r i j a l n o m smislu, i uživa tu superiornost sve dok se p o k l o n ne uzvrati i l i , ako je to m o g u ć e , ne nadmaši. Uzvraćanje pok­ lona istom v r i j e d n o š ć u može se smatrati n e p r i j a t e l j s k i m č i n o m , pošto se t i m e zapravo o k o n č a v a odnos sagrađen na r a z m j e n i . U isto v r i j e m e , svima nam je vjerovatno ponekad b i l o nelagodno kada nam je p r i l i k o m razmjene p o k l o n a , recimo za Božić, neko dao m n o g o raskošniji p o k l o n nego mi n j e m u . Naravno da o v o ne važi onda kad su društveni odnosi ionako veoma a s i m e t r i č n i : zaposleni radnik ne osjeća se nelagodno kad mu poslodavac dâ ljepši p o k l o n nego što je njegov za poslodavca. Zato su društveni odnosi između davaoca i primaoca k l j u č n i p r i l i k o m o d r e đ i v a n j a značenja p o k l o n a . Politika r e c i p r o c i t e t a p o k a z u j e da m o t i v razmjene nije u v i ­ jek veza zajedničke solidarnosti. Primjer toga su konkurentske razmjene koje su se vršile među grupama a m e r i č k i h starosjedilaca na sjevernozapadnoj o b a l i SAD i Kanade. T o k o m slavlja po imenu p o t l a c h , konkurentska grupa bi pokušala svojim r i v a l i m a dati tako velik p o k l o n da se on ne može u z v r a t i t i . To bi pokazalo n j i h o v u ekonomsku i društvenu superiornost. Kada je u ta društva u masovnim k o l i č i n a m a p o č e l a pristizati industrijski proizve­ dena roba kao naknada za n j i h o v o učešće u t r g o v i n i k r z n o m , učestalost i v e l i č i n a tih konkurentskih razmjena 113

porasle su do mjere koja je navela neke posmatrače da ih opišu kao "ratovanje i m o v i n o m " . Ljudi koji inače nisu mogli d o ć i do robe potrebne za krupne razmjene, iznenada su mogli davati o g r o m n e p o k l o n e grupama i p o j e d i n c i m a koji su u h i j e r a r h i j i b i l i iznad n j i h . Prije nego što su ih k o l o n i j a l n e vlasti obustavile, " p o t l a c h " p o k l o n i su dostigli h i l j a d e deka, tone hrane i ogromne k o l i č i n e l o k a l n i h pred­ meta od vrijednosti koji su se mogli ili uništiti ili dati riva­ lima u nastojanju da se pokaže bogatstvo i superiornost davalaca.

p r i v r e d o m da smo skloni pretpostaviti da se može ponašati "ekonomski" j e d i n o ako se kupuje i prodaje na tržištu, a da je j e d i n i kontekst t i h aktivnosti nacija-država. A l i kao što smo v i d j e l i , r e c i p r o c i t e t može biti p o d j e d n a k o značajan ekonomski p r i n c i p u ljudskom životu i p o t p u n o razumije­ vanje ekonomskog ž i v o t a u m n o g i m društvima moralo bi uzeti u o b z i r čitav niz ne-tržišnih transakcija, kao što su plaćanje p r i l i k o m ž e n i d b e , razmjene p o k l o n a , danak i prinošenje ž r t v i , kao i specijalizirane institucije p o p u t klanskih o r g a n i z a c i j a , kaste, ropstva i kraljevanja.

Drugi način na koji f u n k c i o n i r a takva asimetričnost j a v l j a se u odnosima zavisnosti, gdje l j u d i uopšte nisu u stanju uzvratiti m a t e r i j a l n i m d o b r i m a . U takvim slučajevima, oni mogu uzvratiti p o k l o n samo poslušnošću, poštivanjem i o d a n o š ć u . Tamo gdje su odnosi zavisnosti ugrađeni u društveno-ekonomski sistem društva, rezultat može biti nešto što a n t r o p o l o z i nazivaju "štićeništvom", t j . odnosi i z m e đ u bogatih i m o ć n i h zaštitnika i o n i h k o j i od n j i h zavise u pogledu m a t e r i j a l n i h sredstava ili zaštite. U naj­ manje p o n i ž a v a j u ć e m o b l i k u , odnosi zaštitnik-štićenik zadržavaju smisao noblesse oblige na strani zaštitnika i iskrenu odanost na strani štićenika. U staromodnoj o p ć i n s k o j p o l i t i c i a m e r i č k i h gradova, p o l i t i č k i zaštitnici su š t i ć e n i c i m a - d o s e l j e n i c i m a davali poslove u upravi i uslužne radove u razmjenu za njihove glasove. U okolnos­ t i m a koje su više i z r a b l j i v a č k e , štićeništvo nije ništa drugo do i z n u đ i v a n j e od strane zaštitnika a, u ekstremnom slučaju, zavisnost može dovesti do posebne vrste ropstva gdje se l j u d i , pošto su t o l i k o osiromašili da se više ne mogu i z d r ž a v a t i , predaju kao sluge l j u d i m a koji to m o g u .

Proizvodnja

Kao što ilustruju ovi p r i m j e r i , teško je govoriti ο stvarnim privredama ako se ne uzme u o b z i r čitav niz d r u g i h aspekata društva ο kome je riječ, pošto su ekonomski odnosi neraskidivo ugrađeni u p o l i t i č k e i društvene. D i o p r o b l e m a je i to što smo mi t o l i k o o b u z e t i k a p i t a l i s t i č k o m 114

Posmatranje l j u d i i n j i h o v i h stvari putem razmjene i društvenih odnosa o k o nje važan je način na koji su a n t r o p o l o z i pristupali p r i v r e d i . Drugi je važan način posmatranja privrede kroz leće p r o i z v o d n j e . Karl Marx je v i d i o našu težnju za stvaranjem i transformisanjem p r i r o d e kao bit čovječanstva. To ga j e , pak, navelo da p o d i j e l i društva na osnovu p r o i z v o d n i h odnosa: na p r i m i t i v n a , feu­ dalna, istočnjačka, kapitalistička i socijalistička. Jedna važna škola neo-evolucijske antropologije stvorila je vlastitu e v o l u t i v n u t i p o l o g i j u zasnovanu na t o m e kako se l j u d i o r g a n i z i r a j u p r i l i k o m p r o i z v o d n j e , kakvim t e h n i č k i m p o m a g a l i m a raspolažu i u kakvoj sredini rade. Prema toj k l a s i f i k a c i j i , postoje četiri osnovna tipa ljudskog društva. To su društva koja tragaju za hranom, gdje ljudi žive u rela­ t i v n o m a l i m , f l e k s i b i l n i m , nomadskim grupama, imaju t e h n n i č k a pomagala koja ih mogu održavati u ž i v o t u a koja su namijenjena lovu i skupljanju d i v l j i h p l o d o v a , i prostiru se duž p r i l i č n o velike teritorije. Postoje i plemenska društva, gdje ljudi žive u većim grupama (koje se često o d r e đ u j u na osnovu z a j e d n i č k o g p o r i j e k l a ) , imaju t e h n i č k a pomagala koja im o m o g u ć a v a j u da se bave nekom vrstom h o r t i k u l t u r e (kao što su štapovi za kopanje, sjekire za sječu šume), i za razliku od tragačkih društava (gdje se v e l i č i n a i sastav grupe p r i l a g o d a v a j u p r o m j e n a m a o k o l i n e ) , imaju 115

sposobnost da skladište i čuvaju hranu tako da se d i j e l o m mogu zaštititi od sezonskih o s c i l a c i j a u p o n u d i hrane. Treći t i p društva je poglavarsko, gdje se l j u d i d i j e l e u ran­ girane društvene grupe na osnovu bliskosti u p o r i j e k l u od nekog p l e m e n i t o g ili svetog pretka i gdje o b i č n i smrtnici plaćaju danak vlasteli. Poglavarska društva o b i č n o su b r o j ­ nija i ponekad koriste t e h n i č k a sredstva kao što je navod­ njavanje koje iako je skupo, o m o g u ć a v a stanovništvu da i n t e n z i v n i j e p r o i z v o d i l j e t i n u . Konačno, tu je država, koja je kompleksno stratificirana i često se d i j e l i na urbanu i ruralnu k o m p o n e n t u . Ruralna komponenta, ili seoski sektor, p r o i z v o d i viškove uz p o m o ć visoko razvijene p o l j o p r i v r e d n e t e h n i k e da bi snabdijevala gradove, k o j i , opet, održavaju veoma kompleksnu p o d j e l u rada sa mnogo raznovrsnih struka. Premda nas neo-evolutivni a n t r o p o l o z i u p o z o r a v a j u da ne pretvaramo ovu p o d j e l u u krute faze e v o l u c i j e , ova t i p o l o g i j a je p r i b l i ž n o klasifikacijsko sredstvo koje još uvijek koriste a n t r o p o l o z i mnogih raznovrsnih ubjedenja.

Potrošnja Zašto l j u d i hoće stvari koje hoće? O d g o v o r ekonomiste počeo bi spiskom osnovnih ljudskih potreba (hrana, sklonište itd.). O n d a bi počeo g o v o r i t i ο o s k u d i c i p o j e d i n i h dobara, d i n a m i c i ponude i p o t r a ž n j e , i kako potrošnja označava potrošača kao bogatog ili važnog p o j e d i n c a . M o g l o bi se pozvati i na psihološka objašnjenja. A l i kod o d l u č i v a n j a ο potrošnji važni su i drugi f a k t o r i . U SAD, m a l o p r o d a j a , j e d n o o d n a j v a ž n i j i h m j e r i l a privrede, dostiže vrhinac o k o Božića. Privreda Turske, gdje važi d r u g a č i j i kalendar svetih praznika, nema isti r i t a m . Čak je i osnovna ljudska potreba kao što je hrana pod utjecajem k u l t u r a l n i h faktora. Tako su španski k o n k v i s t a d o r i , kada su tek stigli u Novi Svijet, smatrali da gladuju jer, iako je tamo k u k u r u z a , d i v l j a č i , voća i povrća b i l o u i z o b i l j u , nisu mogli nabaviti v i n o , pšenicu ili maslinovo ulje - stvari za 116

koje su m i s l i l i da su suštinske za zdravu ishranu. U slučaju potrošnje koja upada u o č i , l j u d i žele stvari da bi pokazali da nisu isti kao b i l o ko d r u g i , ili barem kao većina svijeta. Ali kao što bi vam mogao reći svaki dobar r u k o v o d i l a c reklamne agencije, p r o d a j u stvari od odjeće do a u t o m o b i l a podstiču želje potrošača da signaliziraju pripadništvo nekim grupama a ne n e k i m d r u g i m . Potrošnja, dakle, ne d o l a z i p r i r o d n o , nego je nešto što moramo u č i t i , a ono što se jedno društvo nauči da c i j e n i ne mora važiti i za d r u g o . Dobar p r i m j e r toga je nešto što b i , prema Alfredu G e l l u , mogli nazvati "egzotičnim potrošačkim m e n t a l i t e t o m " . John je svojim autom v o z i o j e d n o g svog prijatelja M i x t e c a , koji je ž i v i o u Tennessiju, nazad u M e k s i k o . Na dan kad su trebali poći p r i j a t e l j se p o j a v i o sa tri televizora, fenom za kosu, p i l o m m o t o r k o m , benzinskim f e n j e r o m , d v i j e "glasne kutije", m i k r o f o n o m i silesijom druge elektronske opreme, koja je sva bila polovna i većina aparata nije d o b r o radila (ako je uopšte i radila). Nakon što su potrošili dosta vremena pokušavajući da sve to utrpaju u auto, John se raspamećen o k r e n u o p r i j a t e l j u i rekao: "Ne mogu vjerovati da hoćeš da poneseš sve ove starudije sa s o b o m , n a r o č i t o zato što u t v o m gradu uopšte nema struje." Kasnije, kad je John posjetio svog druga u osamljenoj oblasti M i x t e c e , v i d i o je sve te stvari u k u ć i , a većina ih je stajala na stolovima ili p o l i c a m a , skoro kao muzejski eksponati. O n e su trebale biti dokaz č o v j e k o v i h putovanja, i trebalo je da pokažu njegovu sposobnost da troši z a p a d n j a č k u elektronsku o p r e m u . Nakon šest mjeseci, John je svog druga opet v o z i o u SAD. O v o g puta John je bio taj koji je u auto trpao g r n č a r i j u , slike na kori drveta, tkanice i deke, korpe od slame i papirnate figure. Nakon što je osam sati držao u krilu v e l i k i lonac i pazio da ne padne, njegov m i x t e c k i prijatelj je izašao iz auta i, g o t o v o istim r i j e č i m a koje je prije šest mjeseci i z g o v o r i o John, raspamećeno rekao: "Ne mogu vjerovati da si k u p i o sve ove starudije i p o n i o sa s o b o m , naročito zato što nikad ne kuhaš ni u j e d n o m od o v i h lonaca!" 117

Novac i tržišta "Novac," kao što nas podsjeća Cindy Lauper, "novac mijenja sve". U p o l i t i c i reciprociteta i razmjene u j e d n o s t a v n i m društvima "ekonomska" vrijednost transakcije p o t č i n j e n a je društvenom odnosu koji ona stvara. U izvjesnom v a ž n o m smislu, svaka transakcija je jedinstvena k o l i k o i pojedinac koji vrši r a z m j e n u . Bronislaw M a l i n o w s k i posmatrao je stanovnike Trobriandskih otoka angažovane u složenom "krugu" razmjena sa stanovnicima ostalih melanezijskih o t o k a , k o j o m su p r i l i k o m ti p o j e d i n c i putovali daleko da bi r a z m i j e n i l i određene vrste dobara sa d o ž i v o t n i m t r g o v a č k i m partnerima. Kako su ti predmeti k r u ž i l i o v i m "kula krugom", sa n j i m a je kružila i historija transakcija i n j i h o v i h r a n i j i h vlasnika, tako da je svaka razmjena i svaki predmet sticao jedinstvenu ž i v o t n u p r i č u . Novac i tržišne razmjene, kameni t e m e l j c i m o d e r n i h privreda, imaju upra­ vo suprotan efekat, i to sasvim n a m j e r n o . Svođenjem

13. Nedjeljna pijaca u mixteckom gradu Santo Tomas Ocotepec. Pošto ni u jednom gradu potražnja nije tolika da opravda stalnu pijacu, zajednice u ovoj oblasti na smjenu organiziraju pijacu jed­ nom nedjeljno, tako da pijaca zapravo kruži regijom. U Nuyoo pijaca dolazi nedjeljom. 118

vrijednosti na o b i č a n , s t a n d a r d i z i r a n i , k o n v e r t i b i l n i stan­ dard veoma se povećava efikasnost razmjena, i u b r z i n i i u o b i m u . Kada simbol razmjene nema nikakve unutrašnje vrijednosti - kao u slučaju p a p i r n i h n o v č a n i c a - onda je prelazak razmjene u apstrakciju gotovo završen. A n o v i j a tehnika, kao što je elektronski prenos novca, z a o k r u ž u j e taj proces. Novac se ponekad u z i m a kao primjer o n o g što je A n t h o n y Giddens nazvao " m e h a n i z m i m a odvajanja" koji sačinjavaju " d i n a m i k u moderniteta". Pretvaranjem vrijednosti u sim­ b o l i č n e znakove koje p r o i z v o d e i k o j i m a rukovode ekspertni sistemi, novac briše lokalne osobenosti p r o i z v o d ­ nje i razmjene. A l i prije nego što se nađemo u još j e d n o j od o n i h d i h o t o m i j a t r a d i c i o n a l n o / m o d e r n o , i m a j m o na umu da taj prelazak nije tako p o t p u n kao što m i s l i m o . "Moderne" valute su takode s i m b o l i , isto kao i p r i m i t i v n e vrednote. Na dolarskoj n o v č a n i c i , na p r i m j e r , prikazan je "otac nacije" George W a s h i n g t o n , koristi se o b r e d n i j e z i k , latinski, s p o m i n j e se p r v o b i t n a federacija država od koje su potekle SAD, i više puta poziva na Boga. O n a , kao i većina drugih valuta, zapravo s i m b o l i z i r a snagu i stabilnost države koja ju je izdala. U d o b i o g r o m n i h trgovačkih deficita, visoka vrijednost dolara u odnosu na druge valute samo podcrtava č i n j e n i c u da se vrijednost valute zasniva na p o v j e r e n j u i p e r c e p c i j a m a . Osim toga, u k a p i t a l i s t i č k i m privredama postoje mnogi o b l i c i novca sa o g r a n i č e n o m u p o t r e b o m , kao što su žetoni za p o d z e m n u ž e l j e z n i c u , p o k l o n - b o n o v i , k u p o n i i markice za hranu, koji se često izdaju uz upozorenje da je p r o t u z a k o n i t o pretvarati ih u druge valute. A čak ni u SAD novcem se ne može k u p i t i sve - pogledajte samo bijes koji je izazvala w e b stranica gdje su se l i c i t a c i j o m prodavali tjelesni organi i vjerske počasti. Premda savremene valute nisu tako jedinstvene kako ih ponekad predstavljaju društveni t e o r e t i č a r i , t i m e se ne 119

14. Tlaxiaco Mashet. Ova žena sjedi za svojom pijačnom tezgom u Tlaxiacu, glavnom gradu regije i regionalnom pijačnim centru za Nuyoo. Iza nje je kamion Roji se koristi za prevoz robe na lokalne pijace, kao što je ona u Ocotepecu. Ovi trgovci takode kupuju poljoprivredne proizvode od starosjedilaca. Najveći dio trgovine u Tlaxiacou je u rukama male grupe ne-domaćih stanovnika, koji rukovode i politikom ove regije.

poriče duboki utjecaj prelaska sa uglavnom samoodržive privrede na tržišnu na živote ljudi. Donggo je bio u jeku tog prelaska kad je Peter tu radio na terenu, početkom 80-tih godina. Do tog vremena, ljudi iz Doro Ntike posvećivali su najveći dio svog rada i proizvodnog napora uzgajanju hrane koju su jeli i pravljenju drugih stvari koje su im trebale. Svi u selu su obrađivali zemlju; svaka žena je bila vješta tkalja i pravila je odjeću za svoju porodicu; svaki muškarac bio je stručan drvosječa i stolar i, uz pomoć rodbine i prijatelja, gradio je kuću u kojoj je živio. No zadnjih godina, kad im je obrazovanje postalo dostup­ no, otvorile su se nove prilike i neki mladi ljudi iz sela postali su nastavnici, policajci i medicinske sestre.

kao i da imaju novčani dohodak koji donose ta zanimanja i, t i m e , luksuz i robu koja se može k u p i t i samo n o v c e m . A l i i za o b r a z o v a n j e djeteta b i l a je p o t r e b n m a g o t o v i n a . Iz o v o g i drugih razloga, mnogi Dou Donggi ulagali su dosta truda u uzgajanje usjeva kao što su k i k i r i k i i soja, koje ne bi trošio sam p o l j o p r i v r e d n i k nego bi ih prodavao na p i j a c i u d o l i n i za novac. Ljudi sve više odlaze iz sela t o k o m sušnog perioda i rade na v l a d i n i m građevinama. I dok prelazak na novčanu privredu l j u d i m a daje mnoge prednosti, kao što su pristup potrošačkoj robi i l i j e č e n j u , on ih izlaže i n o v i m opasnostima. A k o ulože previše u industrijsko b i l j e , preda­ ju se na milost i nemilost tržišnim silama koje su van n j i ­ hove k o n t r o l e , pošto c i j e n e n j i h o v i h usjeva prate globalne f l u k t u a c i j e u p o n u d i i p o t r a ž n j i . N j i h o v a ishrana se takode može pogoršati, jer su čitav niz usjeva koji su im potrebni za ž i v o t z a m i j e n i l i j e d n i m usjevom. O s i m toga, učešće na m e đ u n a r o d n o m tržištu radne snage može povećati opterećenje nekih ukućana, jer žene i starci rade na njiva­ ma umjesto muškaraca i o m l a d i n e k o j i p u t u j u u potrazi za p o s l o m , i ustvari tjera neke da rade u d v i j e smjene. Pošto ostali č l a n o v i m i g r a n t o v o g domaćinstva p r e u z i m a j u odgov­ ornost za osnovne ž i v o t n e potrebe, njegova plata može biti vještački umanjena, jer n j o m e ne mora snositi troškove izdržavanja p o r o d i c e .

Roditeljima je bilo stalo da im djeca dobiju takve šanse, 120

121

Poglavlje 7 Suša u Bimi: ljudi i njihovi bogovi

Dou Donggi d i j e l e istočni d i o o t o k a Sumbawa sa B i m a n e z i m a , mnogo b r o j n i j o m g r u p o m koja govori istim j e z i k o m i ima z a j e d n i č k u istoriju sa Dou D o n g g i m a , ali č i j i su članovi vatreni sljedbenici islama. Klima u regiji o d l i k u j e se oštro d i f e r e n c i r a n i m sušnim i v l a ž n i m g o d i š n j i m d o b o m . U v l a ž n o m periodu kiša pada skoro svaki d a n ; u sušnom, otok je pustinja. Pošto i Bimanezi i Dou Donggi zavise od kiše kad je riječ ο l j e t i n i , v r i j e m e nastupanja kišnog perio­ da je k l j u č n o . G o d i n e 1982. u o b i č a j e n o v r i j e m e za nastup kišnog perioda p r o t e k l o je bez ijedne k a p i . Kako su suhi dani p o t r a j a l i , ljudi u planinskom Donggu kao i oni u n i z i j skoj Bimi sve su se više b r i n u l i , naročito pošto su mnogi od njih b i l i p o l j o p r i v r e d n i c i koji su ž i v j e l i od ljetine i doslovce bi u m r l i od gladi da kiša nikako ne padne. Različite reakcije ove d v i j e grupe na krizu su i fascinantne i p o u č n e . M u s l i m a n i iz n i z i j e proglasili su dan posta i m o l i t v e , i o k u p i l i se u V e l i k o j d ž a m i j i u centru grada Bitne da mole Allaha da im pošalje kišu. No u planinskom D o n g g u , grupa c i j e n j e n i h seoskih poglavara, koji su b i l i v o d e z a j e d n i c e i specijalisti za obrede, otišla je u d i v l j i n u do o d r e đ e n o g p l a n i n s k o g izvora. Tu su očistili smeće koje se skupilo o k o samog izvora i p r i n i j e l i žrtvu u r i ž i n o m v i n u , r i ž i , i n d i j s k o j paprici betel, duhanu i piletu koje je z a k l a n o na l i c u mjesta, sve da bi o d o b r o v o l j i l i zločeste d u h o v e koji su zaustavljali normalan tok vode i dolazak kiše. U svakom slučaju, n e k o l i k o dana nakon oba događaja, kišni period je o t p o č e o i usjevi su b i l i obi lati ji nego o b i č n o . 122

Ova priča nam govori m n o g o ο p r i r o d i religije. Počnimo p o v l a č e n j e m razlika i z m e đ u dvije reakcije na ovu k r i z u . Za muslimane, godišnje kiše su b i l e , kao i sve dobre stvari, p o k l o n od A l l a h a , j e d i n o g i svemoćnog uzvišenog Boga. Ljudska bića zavise od Božije dobre v o l j e , koja pak može zavisiti od n j i h o v o g ponašanja. Allah j e , po d e f i n i c i j i , iz sasvim drugog svijeta, b e z o b l i č a n i postojao je prije svega drugog na Z e m l j i . S druge strane, za Dou Dongge, kiše su dio p r i r o d n o g poretka i ako se on ne p o r e m e t i , dolaze na v r i j e m e i d o v o l j n e su da omoguće l j u d i m a da žive u miru i i z o b i l j u . Zločesti d u h o v i koji se miješaju u ovaj p r i r o d n i proces imaju p o r i j e k l o u ljudskom r o đ e n j u : oni nastaju od posteljice koja se baca u d i v l j i n u kad žena rodi d i j e t e . O n i su, kako kažu D o u D o n g g i , "dio nas k o j i nije postao čovjek", i z b o g toga nam zavide. Zato su ponekad tako zločesti i zato ih mogu smiriti stvari koje bi p o ž e l i o svaki čovjek: malo hrane i p i ć a , malo lista paprike betel za žvakanje i cigare. D u h o v i su, ukratko, d o m a ć i , mnogo­ brojni i, usprkos p o r i j e k l u , veoma slični l j u d i m a . Poredenje postaje još z a n i m l j i v i j e kad znamo da su d o ­ nedavno Bimanezi imali p o l u f e u d a l n o društvo u kome je Sultan barem teoretski posjedovao svu z e m l j u i, ustvari, sve ljude na n j o j . O b i č a n čovjek zavisio je od Sultana ili njegovih p l e m i ć a jer su mu oni davali sva p r o i z v o d n a sredstva koja su mu trebala za život. O d n o s između vladara i p o t č i n j e n i h po mnogome se opisivao kao odnos između oca i djece - metaforom koja se nije slučajno koristila i za odnos i z m e đ u Boga i l j u d i . Osim toga, Sultan nije bio o b i č a n čovjek nego kraljevski lik, i bio je sasvim različit od o b i č n i h l j u d i i po p r i r o d i i po r o đ e n j u . Nasuprot tome, društvo Dou Dongga o d u v i j e k je b i l o za jednakost, a odnosi medu susjedima u p o r e đ i v a l i su se sa odnosima medu b r a ć o m i sestrama. Preživljavanje je zavisilo od obrade z e m l j e koja je bila z a j e d n i č k o vlasništvo c i j e l o g sela, a ne j e d n o g vladara. Rodbina i prijatelji su za čovjeka b i l i i pomoć i teret. Tako, iako se ne pravi eksplicitna 123

veza, i religija i društvo su m o d e l i j e d n o drugog i j e d n o za drugo.

15. Žrtve za duhove planine. Ama Balo prinosi žrtvu u rižinom vinu, riži, betelu, duhanu, i piletu duhovima "sou-a", mjesta na planini gdje je zajednica posadila rižu. Žrtva, koja se stavlja na grubo izrađen poslužavnik u račvu grane uspravno zabijene u zemlju ima za cilj da odobrovolji duhove tog mjesta kako bi riža mogla narasti i požnjeti se na miru.

Ove paralele između kosmoloških pretpostavki i društvenih uređenja nagovjestile su složeni odnos i z m e đ u religije i društva. A n t r o p o l o š k i pristupi r e l i g i j i , za razliku od o n i h usmjerenih na teologiju ili na filozofske stavove r e l i g i o z n i h mislilaca, o b i č n o se z a n i m a j u za svakodnevnu praksu religije i za to kako je ona povezana sa ostatkom društvenog života. Početkom XX stoljeća, Emile D u r k h e i m je izjavio da upravo u religiji možda n a l a z i m o društvenu kategorizaciju i da upravo u k o s m o l o g i j i l j u d i sebi pred­ stavljaju svoje društvo, i t i m e nagovijestio da postoji uzročna veza između društva i r e l i g i j e . G r u b o rečeno, vjerski o b r e d i su situacije u k o j i m a "društvo slavi samo sebe" i istovremeno postaju intenzivan z a j e d n i č k i d o ž i v l j a j koji p o t v r đ u j e društvenu solidarnost. Drugi n a u č n i c i , koji nisu imali tako d e t e r m i n i s t i č k i pristup, naglašavali su način na koji religija m o b i l i z i r a grupe i p o j e d i n c e da rješavaju krize i druge teške situacije. U o b r e d i m a odrastanja, na primjer, p r o b l e m a t i č a n prelazak p o j e d i n c a iz j e d n o g društvenog identiteta u drugi postiže se putem često naj­ s l o ž e n i j i h obreda koji se u društvu p r a k t i k u j u . A r n o l d van Gennep, koji je proučavao evropsku narodnu baštinu, p r e d l o ž i o je da z a m i s l i m o društvo kao v e l i k u kuću sa puno soba, gdje svaka s i m b o l i z i r a r a z l i č i t društveni status. O b r e d i odrastanja sele ljude iz jedne sobe u drugu i o m o g u ć a v a j u im da zbace stari status i steknu n o v i . T o k o m tih prelazaka održavaju se svečanosti n a m i j e n j e n e uklanja­ nju p o j e d i n a c a iz j e d n o g statusa i d o d j e l j i v a n j u o b i l j e ž j a novog, često koristeći metafore smrti i p o n o v n o g rođenja da to o p i š u . Dok su "na pragu", p o j e d i n c i imaju specijalan status, ni j e d n o ni d r u g o . Taj status se o b i č n o označava nošenjem posebne o d j e ć e , m i j e n j a n j e m f i z i č k o g izgleda, t r p l j e n j e m teškoća i slično. Sva društva imaju neka obredna sredstva koja pomažu l j u d i m a p r i l i k o m prelaska iz j e d n e životne faze u drugu - ponekad se ona nazivaju o b r e d i m a 125

ž i v o t n i h kriza - koja se mogu ali ne moraju pozivati na svetinje. Poznati su nam vjerski o b r e d i koji nas prenose iz n e r o đ e n i h u d j e t i n j s t v o , na p r i m j e r krštenje; iz djetinjstva u odraslo d o b a , kao bar mitzvah kod jevreja; ili iz n e o ž e n j e n o g stanja u o ž e n j e n o , kao v j e n č a n j e ; ili iz ž i v i h u mrtve, kao sahrane. Poznati su nam i sekularni obredi odrastanja, kao što su d i p l o m i r a n j e i i n a u g u r a c i j e .

nije nikakvo o b j a š n j e n j e . Kada se premisa ο č i n i m a p r i h ­ vati kao stvarnost, objašnjenje Azanda ne samo da je l o g i č n o i r a c i o n a l n o , nego i daje m o r a l n o značenje o n o m što se desilo. Osim toga, Azandi imaju visoko razvijen skup proročanskih postupaka za pronalaženje osobe koja je uzrok č i n i i, u p r e t k o l o n i j a l n o v r i j e m e , imali su regu­ larne pravne postupke za suđenje vješticama-ubicama.

Sistem v j e r o v a n j a

Vjerski pokreti

Kad posmatramo i bimaneški obred i reakciju D o u Dongga na sušu i kako o b r e d i odrastanja pomažu l j u d i m a da pre­ brode krupne promjene u ž i v o t u , o č i g l e d n o je da nam religija ili vjerovanja pomažu da se nosimo sa ž i v o t n i m p r o b l e m i m a koji su z n a č a j n i , u p o r n i i n e p o d n o š l j i v i . Važan način na koji vjerska uvjerenja to postižu je tako što nam nude skup ideja ο tome kako je i zašto sastavljen svi­ jet, a koji l j u d i m a o m o g u ć a v a da ublaže zebnje i bore se sa nedaćama. U s l o ž e n i m društvima ti sistemi vjerovanja su v e o m a r a z r a đ e n i , p o d i j e l j e n i na n e k o l i k o društvenih i n s t i t u c i j a i često a r t i k u l i r a n i i k o d i f i c i r a n i : sjetite se, na p r i m j e r , raznih načina na koje nauka, religija i "zdrav razum" objašnjavaju smrt djeteta u saobraćajnoj nesreći. U m n o g i m društvima koje a n t r o p o l o z i t r a d i c i o n a l n o i z u č a v a j u , takva uvjerenja su često d i f u z n i j a i nisu institu­ c i o n a l i z i r a n a , i često se objašnjavaju kao vjerovanje u m a g i j u ili č i n i . U d j e l u M a g i j a , č i n i i proročanstva medu A z a n d i m a , britanski socijalni a n t r o p o l o g Ε. Ε. EvansPritchard opisao je narod koji sve svoje nedaće smatra p o s l j e d i c a m a č i n i . Kroz jedan čuveni primjer, EvansPritchard nam priča kako je n e k o l i k o Azanda p o g i n u l o kada su se srušila vrata hambara. A z a n d i su pripisali n j i ­ hovu p o g i b i j u č i n i m a . Evans-Pritchard je n a p o m e n u o da su vrata oslabili t e r m i t i . "To znamo," rekli su m u . "Ali zašto su baš ti l j u d i sjedili kraj vrata u t r e n u t k u kada su se srušila? To su č i n i ! " Z a p a d n j a c i bi tu nesreću pripisali "slučajnosti" ili "nesretnom sticaju o k o l n o s t i " što, kad b o l j e razmislite,

Šta se dešava kad u v r i j e ž e n a v j e r o v a n j a više ne mogu adekvatno objasniti ž i v o t n e probleme? Društva k o j i m a se bave a n t r o p o l o z i , potčinjena k o l o n i j a l n i m i n e o k o l o n i j a l n i m vladama, često d o ž i v l j a v a j u tako nenadane i ogromne promjene da t r a d i c i o n a l n a vjerska uvjerenja više nisu u stanju o b u h v a t i t i p o m j e r a n j a koja t i m e nastaju. U t a k v i m situacijama može se r o d i t i intenzivan vjerski pokret, što često predvodi neki prorok koji nastoji da nade objašnjenje i rješenje p r o b l e m a sa k o j i m se suočava društvo. O v i pokreti nazivaju se m i l e n i j s k i m p o k r e t i m a , i o b i č n o ih predvode p o j e d i n c i koji govore sa a u t o r i t e t o m sveca, što im može o m o g u ć i t i da uvedu dalekosežne vjerske i seku­ larne promjene kao dio rješenja krize sa k o j o m se l j u d i suočavaju. U a n t r o p o l o š k o j literaturi takvi su pokreti opisani kod starosjedilaca Sjeverne A m e r i k e , kao što je Religija duge kuće kod Seneca, i r o k v o j s k o g plemena iz države N j u j o r k , stvorena krajem XVIII stoljeća, i u M e l a n e z i j i , sa p o j a v o m "kultova tereta" krajem XIX i u XX stoljeću. A m e r i č k i I n d i j a n c i su, kao što z n a m o , pretrpjeli gubitak z e m l j e , sredstava za ž i v o t i čak devet desetina stanovništva. U M e l a n e z i j i , iznenadan dolazak nezamislivo bogate i t e h n i č k i napredne savezničke vojske t o k o m drugog svjetskog rata, a p o t o m njen p o d j e d n a k o nenadan odlazak na kraju rata, izazvao je ogroman psihološki poremećaj medu t e h n i č k i j e d n o s t a v n i m n a r o d o m u unutrašnjosti. U oba slučaja, j a v i o se niz pokreta gdje su karizmatski v i z i o n a r i n u d i l i i d i j a g n o z u razloga iz k o j i h su se te stvari

126

127

desile i f o r m u l u za mijenjanje društva kako bi se p r i l a g o d i l o t i m p o m j e r a n j i m a . Senečki prorok Z g o d n o Jezero, na p r i m ­ jer, nagovarao je l j u d e da prihvate z a p a d n j a č k e p o l j o p r i v r e d n e metode, prestanu prodavati zemlju b i j e l c i m a , ostave a l k o h o l i traže f o r m a l n o o b r a z o v a n j e . Karizma i rutinizacija Izgleda da su mnoge od v e l i k i h svjetskih religija nastale kao nekakvi revitalizacijski p o k r e t i , kad karizmatičan pro­ rok raspali maštu l j u d i u potrazi za s v e o b u h v a t n i j i m o d g o v o r o m na p r o b l e m e od onog što im pružaju svako­ dnevna uvjerenja. Karizmatični p o j e d i n c i p o j a v l j i v a l i su se u m n o g i m v r e m e n i m a i na m n o g i m mjestima u svijetu. Izgleda da ključ d u g o r o č n o g uspjeha - jer mnogi pokreti d o đ u i prođu sa tek k r a t k o t r a j n i m efektom - nema mnogo veze sa p r o r o c i m a , koji se p o j a v l j u j u i z n e n a đ u j u ć e r e d o v n o , ali ima veze sa stvaranjem grupa sljedbenika koji mogu i n s t i t u c i o n a l i z i r a t i pokret, ponekad čak i margina­ l i z i r a j u ć i i u k l a n j a j u ć i proroka sa p o l o ž a j a stvarnog autoriteta. Max Weber je ovo nazvao " r u t i n i z a c i j o m " . N a r o č i t o dobar primjer toga je Crkva Isusa Hrista N o v i h Svetaca, poznata kao M o r m o n s k a crkva. Prvobitnog proro­ ka, Josepha Smitha, kome se 1827. godine prikazalo novo Jevandelje koje su on i njegovi s l j e d b e n i c i u s t o l i č i l i kao M o r m o n s k u k n j i g u , u b i l a j e anti-mormonska rulja dok j e bio u l o k a l n o m z a t v o r u . U b r z o nakon toga vodstvo je preuzeo Brigham Young i, i z m e đ u ostalog, poveo v e ć i n u sljedbenika ove vjere u osamljeni kraj na a m e r i č k o m Z a p a d u , stvorio d j e l o t v o r n u crkvenu b i r o k r a t i j u i finansijski sistem, a v o d u crkve pretvorio u a u t o r i t a t i v n o g arbitra o t k r o v e n j a , što nije b i o slučaj u v r i j e m e Josepha Smitha. V i z i j a Brighama Younga je v e l i k i m d i j e l o m zaslužna što je danas mormonska crkva najuspješniji vjerski pokret u Sjevernoj i Južnoj A m e r i c i , i pokret č i j e članstvo najbrže raste.

128

Vjersko u b j e d e n j e i ekonomsko p o n a š a n j e Drugi k r u p a n d o p r i n o s M a x a Webera i z u č a v a n j u r e l i g i j e b i l o je njegovo istraživanje odnosa između sistema vjerskih ubjedenja i ekonomskog ponašanja. M n o g i m č i t a o c i m a možda je poznat W e b e r o v opis uloge k o j u je protestantska reformacija odigrala u razvoju evropskog k a p i t a l i z m a . O v d j e je Weber pokušao pokazati da je nastanak k a l v i n ističkih uvjerenja ο predestinaciji i m a t e r i j a l n o m uspjehu u svijetu neraskidivo vezan za nastanak k a p i t a l i z m a u Sjevernoj Evropi. Weber je pazio da ne kaže da je reformizam doveo do k a p i t a l i z m a ili o b r a t n o . Ali jeste pokazao da i d e o l o g i j a i uvjerenje nisu prosto nuspojave e k o n o m s k i h procesa, kao što je sugerisao Marx. U z a n i m l j i v o m p a r a l e l n o m pokušaju, C l i f f o r d Geertz posmatrao je ekonomsko ponašanje i vjersko u b j e d e n j e na c e n t r a l n o j Javi. Tu se, u o č i o je o n , d u b o k a logička etika " d i j e l j e n j a siromaštva" koja je tjerala ljude da raspodijele svoje bogatstvo na što više rođaka i susjeda i posve o n e m o g u ć a v a l a a k u m u l a c i j u kapitala, p r o m i j e n i l a nakon o t k r i v a n j a parobroda k o j i je o m o g u ć i o i o b i č n i m m u s l i ­ manima sa Jave da p u t u j u u M e k u . Kad im je postalo moguće da izvrše j e d n u važnu vjersku dužnost - da j e d n o m u ž i v o t u obave hodočašće u Meku - l j u d i su imali razloga i p r i h v a t l j i v izgovor da a k u m u l i r a j u a ne d i j e l e p r o f i t . Poslije hodočašća, hadžije bi o t k r i l e da ih susjedi smatraju vjerskim s t r u č n j a c i m a . Neki su otvarali vjerske Škole i koristili učenike da im pomažu u o b r a d i z e m l j e , što im je o m o g u ć i l o da steknu još z e m l j e i još veći k a p i t a l . Kao ni u W e b e r o v o m opisu evropskog k a p i t a l i z m a , ni ovdje nema naznaka da je b i l o p a r o b r o d b i l o hodočašće u M e k u uzrok javanskog p o l j o p r i v r e d n o g k a p i t a l i z m a , nego tek opserva­ cija da su ove d v i j e sfere ljudskih d j e l a t n o s t i , religija i e k o n o m i j a , neraskidivo vezane. Sirenje i o č i g l e d a n uspjeh misionarskih religija kao što je islam mogu izazvati utisak da lokalizirane sisteme 129

Ely S Parker, poglavica Seneka, inžinjer i general Unije (1828.-1905.) Ely S. Parker, poznat i kao Hasandoanda, "Čitatelj", otjelovljenje je proročke poruke Zgodnog Jezera da Irokvoji treba da se pomire sa promjenama. Parker je bio potomak Zgodnog Jezera i kao dječaka su ga poslali u baptističku mision­ arsku školu da uči engleski. Obrazovanje je nastavio prvo u oblasti prava, a zatim tehnike, lako je položio pravosudni ispit, nisu mu dali advokatsku dozvolu pod izgovorom da Indijanci nisu državljani SAD. Ali on je ipak iskoristio svoje znanje da bi u Washingtonu branio zahtjeve Irokvoja za zemljom, i sarađivao je sa Lewis S. Morganom na njegovoj knjizi Savez Irokvoja (1851. godine), klasičnim djelom antropološkog istraživanja koje je u mnogome doprinijelo uspostavljanju etnologije kao naučne discipline u SAD. Njegov rad na odbrani interesa Seneka donio mu je naziv Donehogawe, ili "Čuvara zapadnih vrata" klana Vukova, jednu od glavinih titula federaci­ je Irokvoja. Kada je izbio građanski rat, prijavio se u vojsku kao oficir u inžinjeriji i poslije izvjesnog vremena postao vojni sekre­ tar Ulyssesa S. Granta. Parker je bio taj koji je zvanično zapisao uslove predaje vojske Roberta Ε. Leeja u sudnici Appomattox na kraju Građanskog rata, 1865. godine. Iz vojske je izašao 1867. nakon što je dospio do ranga brigadirskog generala. Godine 1869. Grant ga je imenovao Povjerenikom za indijanska pitan­ ja, što je Parker iskoristio za pokušaj reformisanja politike SAD prema Indijancima. Njegova kritika korumpiranosti vlade, ne­ sposobnosti vojske i rasizma stvorila mu je moćne neprijatelje i jedna kongresna komisija optužila ga je za utaju novca. Parker je oslobođen optužbe, ali je napustio vladu i počeo se baviti biznisom, nekoliko puta stekavši i izgubivši bogatsvo u burnom svijetu američkog kapitalizma u XIX stoljeću.

16. Ely Parker 131

vjerovanja z a m j e n j u j u agresivnije svjetske r e l i g i j a . Većina M i x t e c a iz Santiago N u y o o j a bi se danas izjasnila kao k a t o l i c i i p o t r a ž i l i savjete ž u p n i k a u d u h o v n i m stvarima. Ipak, iako su k a t o l i č k i misionari stotinama g o d i n a medu n j i m a , M i x t e c i ispoljavaju i z n e n a đ u j u ć i broj neortodoksnih p o i m a n j a k a t o l i c i z m a . Na p r i m j e r , M i x t e c i i drugi narodi Srednje A m e r i k e i d e n t i f i c i r a j u Isusa Hrista, koga su k a t o l i č k i svećenici opisali kao "svjetlost svijeta", sa Suncem. Sunce je drevno srednjeameričko božanstvo koje se ž r t v o v a l o da bi se svjetlost i t o p l o t a mogli proširiti svije­ t o m ; Sunce još uvijek svaki dan umire kad uveče z a l a z i , da bi se u j u t r o p o n o v o r o d i l o . M i x t e c i su zapravo preslikali Hristovu pasiju na svoje ideje ο Suncu, i tako o b o m a dali veći z n a č a j . Tako je za njih Bethlehem, gdje se Hrist r o d i o , na istoku, a Jerusalem, gdje je u m r o , na z a p a d u , gdje Sunce z a l a z i . O v a k o p r o m i š l j a n j e jedne vjere p o m o ć u druge može d o ć i do tačke kad se j a v l j a j u osobeni sistemi v j e r o v a n j a . A n t r o p o l o z i su j e d n o v r i j e m e takve vjere nazi­ v a l i s i n k r e t i č k i m , ali sad izbjegavaju taj izraz jer su sve vjere, čak i n a j o r t o d o k s n i j i o b l i c i svjetskih r e l i g i j a , historij­ ske mješavine r a z n o l i k i h vjerovanja i o b i č a j a . U svakom s l u č a j u , ta neprestana tumačenja vjerovanja i o b i č a j a svjetskih religija na način t i p i č a n za o d r e đ e n i lokalitet d j e l u j e tako da je pitanje hoće li i j e d n a svjetska religija ikad dostići onako visok nivo ortodoksnosti medu članovima koji bi željela. Skupa sa misionarskim strategijama koje aktivno nastoje da stvore vezu sa l o k a l n i m v j e r o v a n j i m a , to može dovesti do situacije gdje l j u d i određene religije p r i p a d a j u istoj vjeri samo n o m i n a l n o .

132

Poglavlje 8 Nanuu Mariju je udario grom: ljudi i njihove ličnosti

Kad je 1994. godine išao u N u y o o , John je posjetio N a n u u M a r i j u Lopez, koja mu je kuhala kad je tamo bio deset godina ranije. Ona je u m e đ u v r e m e n u p o t p u n o ostarila i John ju je pitao kako j e . O d g o v o r i l a je da je n e k o l i k o mjeseci bila bolesna z b o g strašne o p e k o t i n e . Pomislivši da j o j se kuća bila z a p a l i l a , John ju je o d m a h pitao za ostale članove p o r o d i c e , koji se, kako je rekla, b i l i d o b r o ; nju je p o g o d i o g r o m dok je radila na n j i v i . Nešto kasnije, John je pričao ο t o m slučajnom događaju i M a r i j i n o m čudesnom p r e ž i v l j a v a n j u susjedima, koji su pak i z j a v i l i da ne znaju ništa ο t o m e kako je M a r i j u udario g r o m . No jedan m l a d i ć , koji je nešto znao ο t o m e , upao je u razgovor i rekao da zna da je ona spavala u kući kad ju je udario g r o m ; g r o m je zapravo udario njenu " ž i v o t i n j u " (kiti nuvi). M i x t e c i , poput drugih stanovnika Srednje A m e r i k e , v j e r u j u da su žive stvari koje dolaze na svijet u isto v r i j e m e suštin­ ski vezane jedna za d r u g u . Ž i v o t i n j a i čovjek koji se rode u isto v r i j e m e imat će iste d o ž i v l j a j e , za njih se često kaže da imaju z a j e d n i č k u dušu i ponekad će d i j e l i t i i svijest. Ovo zadnje često se dešava u snovima, koji se mogu t u m a č i t i kao svijet v i đ e n o č i m a nečije "jednakosuštinske" ž i v o t i n j e (koja se tako zove jer su ž i v o t i n j e i n j i h o v i ljudski pandani suštinski vezani). U slučaju N a n u u M a r i j e , njena kiti nuvi je malo ž i v a h n o čupavo stvorenje po imenu coati (to je o d r e đ e n o g o d i n a m a u n a p r i j e d , b o ž j i m o t k r o v e n j e m i zato što j e , kao c o a t i , i ona jako v o l j e l a banane). T o k o m 133

j e d n o g od n j e g o v i h n o ć n i h p u t o v a n j a , coatija je udario grom. Ideja ο jednakosuštinskoj ž i v o t i n j i je nešto što nama izgleda malo n e u v j e r l j i v o . Ali M i x t e c i nisu uopšte jedinstven slučaj, i etnografi su pisali ο m n o g i m p r i m j e r i m a t r a d i c i j a u k o j i m a se smatra da su stvari koje nisu f i z i č k i pričvršćene za t i j e l o i n t i m n i dio nečijeg bića. Za M i x t e c e je predstava ο jednakosuštinskoj ž i v o t i n j i barem p o d j e d nako složena i obuhvatna kao i ona ο idu i superegu, i nema ništa manje osnove u e m p i r i j s k o j n a u c i : njome se objašnjava dobra i zla sreća, iznenadne, čak i smrtonosne bolesti, priroda snova, čak i zašto su neki p o j e d i n c i bogatiji i m o ć n i j i od d r u g i h , pošto su u društvenoj h i j e r a r h i j i oni sa v e l i k i m k r v o l o č n i m ž i v o t i n j a m a poput jaguara na višem nivou od o n i h sa m a l i m bezopasnim ž i v o t i n j a m a kao što su z e č e v i . Jasno je dakle da M i x t e c i p o i m a j u svoje ličnosti - svoje suštinsko biće na svijetu - kao nešto što nije o g r a n i č e n o t i j e l o m . M a r i a je povezana sa svojom kiti n u v i ne kao jedna zasebna c j e l i n a sa d r u g o m , kao što se neko od nas osjeća v e z a n i m za dragog ili za d i j e t e , nego kao sa ravno­ pravnim stvorenjem č i j i su d o ž i v l j a j i i njeni i koje d i j e l i njene d o ž i v l j a j e u vlastitim snovima, i u f i z i č k o m i u psi­ h o l o š k o m smislu. Nasuprot t o m e , mi na Zapadu skloni smo posmatrati sami sebe - i svoje ličnosti kao da se u srži sas­ t o j i m o od suštinski ujedinjene c j e l i n e , jedinstvene i trajne. O p ć e n i t o g o v o r e ć i , ovo pokazuje da je čak i tako osnovni

svoje sudbine a ne d i o šireg k o n t i n u u m a c j e l i n a koji bi mogao obuhvatati i j e d n o g c o a t i j a . Iz takve predstave ο sebi samima - i našim l i č n o s t i m a - p r o i z i l a z i osjećaj bez­ g r a n i č n i h m o g u ć n o s t i . D j e c i u SAD, na primjer, u osnovnoj školi često govore da se "svako može u z d i ć i t o l i k o da bude predsjednik države". Bez o b z i r a na h i s t o r i j ­ sku i p o l i t i č k u z b i l j u , ova zamisao ukazuje na predstavu ο ličnosti - a ovdje k o r i s t i m o riječ " l i č n o s t " da o z n a č i m o način na koji predstave ο vlastitom b i ć u izražavaju širu p o l i t i č k u i d e o l o g i j u - koja se t e m e l j i na z a j e d n i č k i m sposobnostima i pravima. D r u g i m r i j e č i m a , ličnosti se u o v o m kontekstu definišu ne na osnovu onoga po čemu se r a z l i k u j e m o nego onoga po čemu smo isti. Ovaj pogled na ličnost o v j e k o v j e č e n je u Ustavu SAD, koji svim građanima daje ista društvena i p o l i t i č k a prava. Ustvari, svi skorašnji amandmani na Ustav bave se p o r i c a n j e m važnosti klase, e t n i č k i h , rasnih, vjerskih ili spolnih razlika u društvenim aranžmanima, e k o n o m s k o m o d l u č i v a n j u i učešću u p o l i t i c i .

v i d našeg d o ž i v l j a v a n j a života kao što je naša predstava ο tome ko smo i šta smo, predstava koja sačinjava primarnu osnovu zdravog razuma, zapravo p o d l o ž n a n e o b i č n i m vari­ j a c i j a m a od jedne kulture do druge. To pak ima dalekosežne posljedice na načine na koje su društva izgrađena društveno, ekonomski i m o r a l n o . Kada mi na Zapadu posmatramo sebe kao osobe, v i d i m o se kao a u t o n o m n e p o j e d i n c e , pri čemu je svako od nas gospodar

No ima društava čija je i d e o l o g i j a ličnosti gotovo d i j a m e ­ tralno suprotna o n o j koja se nalazi u današnjem Ustavu SAD. M a j e , takode narod Srednje A m e r i k e , imaju riječ vinik koja, iako su je prvi španski posmatrači preveli kao "pojedinac", pri p o m n i j e m ispitivanju ima d r u k č i j a i s u p t i l ­ nija značenja. G o d i n e 1699. španski svećenik i lingvist, otac Francisco Varea, istakao je da riječ v i n i k ne znači ličnost ... nijedna riječ u t o m j e z i k u ne znači "moja ličnost" ili "tvoja ličnost" ... (ona ustvari znači) ljudi iz mog naroda ..." Otac Varea, koji je ž e l i o da prenese španske predstave ο ličnoj odgovornosti za vlastito spasenje, umjesto toga je p r e d l o ž i o da se u prevod B i b l i j e unese španska riječ "persona" pošto b i , na p r i m j e r , predstava ο "tri ličnosti u j e d n o m Bogu" z n a č i l a "tri naroda u j e d n o m Bogu", ako bi se koristila riječ v i n i k . V i n i k kod Maja znači i "dvadeset". U srednjeameričkom kalendaru ima dvadeset dana koji imaju imena, i svaki od njih o d r e đ u j e nečiju sudbinu. Sudbina, za ljude iz Srednje A m e r i k e , obuhvata

134

135

ličnost, p o z i v , sreću i f i z i č k e a t r i b u t e , tako da prema ovoj i d e o l o g i j i ima dvadeset o s n o v n i h t i p o v a ljudskog bića. Ti se t i p o v i u z a j a m n o n a d o p u n j a v a j u i p o d r ž a v a j u , tako da se u j e d n o m danu rađaju slikari, u d r u g o m r a t n i c i , u trećem b a b i c e , a svih dvadeset č i n e k o m p l e t n u ljudsku grupu v i n i k . Predstava Maja ο v i n i k u tako ukazuje na o n o što z o v e m o r e l a c i o n o m predstavom ο l i č n o s t i . D r u g i m r i j e č i m a , ličnost nije status koji je d i o p o j e d i n a č n o g l j u d ­ skog b i ć a nego nešto što je vlasništvo k o l e k t i v a . Štaviše, ako p r o š i r i m o naše p r i m j e r e u k l j u č i v a n j e m Dou Dongga i d r u g i h i n d o n e z i j s k i h naroda, naići ćemo na slučajeve u k o j i m a se predstava ο ličnosti p r o š i r i l a tako da o b u h v a t i bića, pa čak i stvari koje nisu ljudske. D o u D o n g g i , na p r i m j e r , smatraju svoju svakodnevnu b i l j k u , r i ž u , r a z u m n o m l i č n o š ć u . Riža ima i svakodnevno ime i t a j n o i m e , p o m o ć u k o j e g se može p r i z v a t i . Uveče p r i j e žetve riže koja raste u spaljenoj šumi č l a n o v i doudonške p o r o d i c e izaći će nasred njive i o d n i j e t i riži p o k l o n u h r a n i , p a p r i c i betel, r i ž i n o m v i n u , obavijestiti rižu da je sutradan namjeravaju p o ž n j e t i i o b j a s n i t i j o j da to rade zato da bi ostali zdravi i da prežive. Narednog dana, neudate žene u p o r o d i c i o b l a č e n a j b o l j u o d j e ć u da iskažu počast riži koju će p o ž n j e t i tako što će sjeći stabljike metar ispod cvata. N o ž i ć e drže sakrivene u rukama da ne bi u n a p r i j e d u z n e m i r i l i r i ž u . Požnjevena riža skuplja se u velike snopove i kasnije prevozi u hambare u selu. Tu se čuva dok ne zatreba, kada žene u z i m a j u p o m a l o i skidaju j o j ljusku t u c a n j e m u d r v e n i m h a v a n i m a . Za rižu koja se tako čuva i iznosi da se počaste gosti kaže se da se čarob­ nim putem sama o b n a v l j a u h a m b a r u . Sve u svemu, Dou Donggi nastoje da prema žitu od kojeg zavise postupaju sa p o š t o v a n j e m i l j u b a v l j u , v e o m a s l i č n o kao što bi postupali prema l j u d i m a . O d n e d a v n o , doudonggški ratari m o r a l i su d j e l i m i č n o preći na u z g o j j e d n e vrste v i s o k o r o d n e "čudotvorne" riže na 136

17. Žetva riže u Donggu. Mlada žena se odmara dok žanje rižu u Donggu. Da bi odala počast riži, za koju Dou Donggi misle da je biće Koje osjeća, ona nosi najljepšu odjeću. Obratite pažnju na fini "nožić za prst" u njenoj desnoj ruci, koja sakriva oštricu kako ne bi bespotrebno uzrujala rižu. Dou Donggi imaju posve drugačija osjećanja prema kasnije uvedenim visokorodnim sorta­ ma, koje srpovima žanju muškarci m o č v a r n i m kišom n a t o p l j e n i m p o l j i m a . O v u rižu srpovima žanju m u š k a r c i , bez puno c e r e m o n i j e , i o d m a h je prerađuju tako što snopove drže uz b u b a n j koji se okreće i ima duge šiljke što i z b i j a j u z r n e v l j e iz ljuske i t r p a j u ga u vreće od sargije. Ova riža najčešće se uzgaja za prodaju a ne kućnu u p o t r e b u , ali mnogi muškarci se ipak osjećaju nelagodno što prema riži postupaju tako grubo i n a s i l n i č k i . To sasvim sigurno nije riža koju bi iko p o n u d i o gostu, a pogotovo ne ona za koju se o č e k u j e da prepozna dobre namjere i o b n o v i se. To prenošenje neke vrste ličnosti na robu od koje D o u Donggi tako p o t p u n o zavise (riža se jede uz svaki obrok) za n j i h je sredstvo p o m o ć u kojeg o n i o ž i v l j a v a j u t e h n i č k u i p r i v r e d n u aktivnost pretvarajući je u bogatije, e m o t i v n o p o t p u n i j e i, m o g l o bi se reći, d u h o v n o iskustvo.

137

Da bismo napravili kontrast, vratimo se u Srednju Ameriku iz XVI stoljeća. Historijski izvori nam govore da neka djeca nisu bila obdarena ličnošću; za njih se govorilo da su "beskorisna", nisu im se davala imena i izbjegavali su ih. Dvadeset dana srednjeameričkog kalendara dijeli sunčevu godinu na osamnaest mjeseci, sa pet bezimenih ili baksuznih dana na kraju godine. Ti dani su se (a u mnogim mjestima to još važi) smatrali nekakvim vremenom van vremena i odlikovali se strogim pridržavanjem tabua, posta i obreda, jer su se ljudi plašili da bi se moglo desiti svašta ružno, a pogotovo kraj svijeta. Nesretnici koji su se rodili u to vrijeme nisu imali sudbinu - drugim riječima, nisu imali osnovne vidove identiteta. Neki etnografski i historij­ ski izvori idu tako daleko da kažu da djeca rođena tokom tih pet bezimenih dana nisu imala određeni fizički oblik i, ako bi se razboljela, nisu ih liječili već puštali da umru. Dakle u Srednjoj Americi sva ljudska bića nisu se automatski smatrala ličnostima, tj. obdarena istim osnovnim pravima i obavezama kao i ostali. U skladu sa relacionom idejom ličnosti ο kojoj smo govorili ranije, ti nesretnici bili bi ostavljeni bez mjesta u grupi i sasvim istisnuti iz društva. Ličnost u dobru i zlu Antropolozi, dakle, kažu da su predstave ο ličnosti i biću kulturalno konstruisane. Time mislimo reći da su predstave ο svijetu i ljudima u njemu, koje su posve očigledne i obične članovima jedne kulture zapravo proizvodi speci­ fične historijske tradicije i da se razlikuju od jedne kulture do druge. Kulturalno konstruisane predstave jačaju se i u pojedincu kroz čestu - čak i neprestanu - primjenu u svakodnevnom životu. U isto vrijeme, te predstave funkcionišu unutar društvenih i političkih režima, tako da naturaliziraju stvari poput hijerarhije ili čak eksploatacije. Medicinski antropolozi primijenili su ovu perspektivu kad su pokušali objasniti kako predstave ο tijelu, njegovim 138

dijelovima i funkcijama mogu dovesti do "kulturalnouslovljenog" sindroma. Reklo bi se da se, pošto je ljudsko tijelo u biti svugdje isto, svi razbolijevaju na isti način. Ali nije tako. U Latinskoj Americi rasprostranjen je sindrom susto, gdje zbog nekog strašnog ili šokantnog događaja duša izlazi iz tijela i izaziva depresiju i razornu bolest. Indonežani prepoznaju nešto slično u doživljaju po imenu kaget, gdje nagli šok ili iznenađenje dovodi do trenutačnog slabljenja fizičkih štitova, što omogućava ulazak bolesti. Medicinski antropolozi koji su se bavili tim sindromima smatrali su da treba razlikovati "oboljenje" bolest koja nastaje zbog nekog poremećaja fiziološke funkcije ili agensa - od "bolesti", kojoj je uzrok bolesnikovo viđenje stanja njegovog ili nezinog tijela. Neke slabosti nisu čista oboljenja, nego su u cijelosti stvar percepcije (i često se nazivaju psihosomatskim), ali je većina kombi­ nacija jednog i drugog. Tako je susto možda nešto što doživljavaju pojedinci koji su već neuhranjeni ili boluju od neke infekcije. Ali ovdje je ključno to da čovjekova percepcija svog tijela i sredine ima mnogo veze sa njegovim relativnim zdravstvenim stanjem. Anoreksija i bulemija bi se mogle smatrati kulturalno uslovljenim sindromima koji su, kako su pokazali mnogi naučnici, povezani sa nerealnim viđenjem tjelesne ljepote. Ovi poremećaji u ishrani zavise i od spola, starosti i klase: prvenstveno se sreću kod mladih žena iz srednje klase - što je još jedan pokazatelj složenog odnosa fiziologije i društva. Pošto su te percepcije često zajedničke mnogim ljudima, kulturalno uslovljeni sindromi često izbijaju poput epidemija i pogađaju hiljade ljudi odjednom. Medicinski naučnici su sve svjesniji uloge koju stres igra u zdravlju i bolesti; sigurno je da ono što neko smatra stresnim u velikoj mjeri zavisi od društvenih konvencija i kulturalno konstruisanih percepcija. A percep­ cije ne moraju uvijek funkcionirati negativno. Medicinski istraživači su odavno svjesni efikasnosti jednostavnih placeba.

139

Spol

Dvanaest kulturalno uslovljenih sindroma

Sasvim sigurno nema vida nečije ličnosti koji je univerzalno v a ž n i j i za o d r e đ i v a n j e načina na koji v i d i m o sami sebe i kako nas vide d r u g i , niti koji je v a ž n i j i za o d r e đ i v a n j e načina na koji postupamo prema d r u g i m a i drugi prema nama nego što je spol. U veoma stvarnom smislu, č i n i se da je to e v o l u t i v n a neminovnost. N a p o s l i j e t k u , da bi jedna vrsta uspjela, mora se r e p r o d u c i r a t i . Pošto se l j u d i repro­ d u c i r a j u seksualnim p u t e m , posve je r a z u m l j i v o da je raz­ lika i z m e đ u muškarca i žene t e m e l j n a i neosporna. Osim toga, teško je poreći da je najvažnija f u n k c i j a društva re-gulisanje seksa. Bez o b z i r a na ovaj u n i v e r z a l n i imperativ, a n t r o p o l o z i su o t k r i l i da sadržaj kategorija muškarca i žene nije ni b l i z u isti u c i j e l o m svijetu. N a r o č i t o dobar primjer toga je pleme Sambia sa planina Nove G v i n e j e . D j e č a c i su se t r a d i c i o ­ nalno od rane mladosti o b u č a v a l i za odvažne ratnike, jer su Sambijama stalno p r i j e t i l i napadi susjednih neprijatelja. Sambije su m i s l i l i da d j e č a c i , da bi postali uspješni muški r a t n i c i , treba da p r o đ u kroz složen niz i n i c i j a c i j a , medu k o j i m a su neke imale za c i l j da uvedu f i z i o l o š k e promjene n e o p h o d n e da bi od dječaka postali odrasli muškarci. Prema v i đ e n j u Sambija, d j e č a c i m a nedostaje k l j u č n a tvar n e o p h o d n a za razvoj mišića, stasa, hrabrosti i d r u g i h stvari p o t r e b n i h uspješnom ratniku. Ta tvar, j u r u n g d u , skoncentrisana je u spermi, koju će dječaci gutati t o k o m homo-seksualnog čina u n e k o l i k o faza i n i c i j a c i j e . Kako dječak napreduje u i n i c i j a c i j i , on se m i j e n j a od p r i m a o c a sperme do njenog davaoca, dok m l a d i vrše o r a l n i seks nad n j i m . Na kraju procesa i n i c i j a c i j e odrasli čovjek se ženi i vre­ m e n o m p o č i n j e p r a k t i c i r a t i samo heteroseksualne odnose. Tako u slučaju Sambija, homoseksualnost i heteroseksualnost nisu suprotstavljene nego se smatraju fazama u j e d i n ­ stvenom slijedu n o r m a l n o g muškog razvoja.

140

Amok: intenzivno razmišljanje nakon kojeg slijedi agre­ sivno ponašanje usmjereno na ljude i stvari. Prvi opisani slučajevi viđeni su u Maleziji, ali se slično ponašanje sreće i u drugim dijelovima jugoistočne Azije kao i u Polineziji, Melaneziji, Puerto Riju (gdje se zove "mal de pelea") i medu Navaho Indijancima. Bilis (naziva se i colera i munia): u Latinskoj Americi, snažno doživljen bijest ili jarost, koja pogoršava posto­ jeće simptome tako što remeti osnovnu ravnotežu između toplog i hladnog u tijelu, koja je nužna za zdrav život. Posljedice bilisa mogu biti hroničan umor, nervna napetost, stomačni poremećaji i glavobolje. Moždana dosada: sreće se u Zapadnoj Africi, medu sred­ njoškolcima i studentima preopterećenim nastavom. Bolesnici imaju problema sa koncentracijom, pamćenjem i razmišljanjem i mogu osjećati bol, pritisak ili zategnutost oko glave i vrata i zamagljen vid. John i Peter otkrili su sličan sindrom kod studenata u SAD. Urok: premda se nekad sretao širom Evrope, sad se tijes­ no povezuje sa mediteranskim društvima. Radi se ο ideji da zavist ili žarka želja mogu negativno uticati na druge, naročito djecu, ili oštetiti njihove materijalne stvari. U simptome spadaju nemiran san, proliv i povraćanje. Avetinjska bolest: u društvima američkih starosjedilaca, ružni snovi, slabost, gubitak apetita, nesvjestica, strah i depresija kao posljedica bliskog kontakta sa lesom. Hwa-byung: "sindrom bijesa" u Koreji: nesanica, umor, panika, strah od smrti, slaba probava i opšti bol zbog potiskivanja bijesa. Koro: strah, kod stanovnika južne i istočne Azije, da će se muškarčev penis povući u tijelo ili ženina rodnica ili bradavica u njeno. U oba slučaja, od toga se može umrijeti. Pibloktoq: sreće se u eskimskim zajednicama, a poznat je i pod imenom "arktička histerija". Radi se ο naprasnom

napadu koji traje do pola sata, tokom kojeg čovjek može derati odjeću, razbijati stvari, izvikivati prostote, pobjeći na zimu i raditi druge opasne i iracionalne stvari. Ovome slijedi epileptični napad sa grčevima i koma koja traje do dvanaest sati. Bolesnik se obično uopšte ne sjeća napada. Shen-k'uei: sreće se kod stanovnika Kine i podrazumije­ va niz bolova, slabost, nesanicu i nesvjesticu, koje se pripisuju prekomjernom gubitku sperme. Čini: ovaj sindrom se sreće na jugu SAD i podrazumije­ va stanje transa u kojem pojedinci komuniciraju sa umr­ lim rođacima ili duhovima. Ponekad se vezuje za kratke periode promjene ličnosti. Tajin kyofusho: u Japanu, paralizirajući strah da će drugi smatrati nečije tijelo ili njegove funkcije sramotnim ili uvredljivim. Zar: u sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku, ideja da opsjednutost duhom dovodi do apatije i povlačenja. U početku, oni koji su opsjednuti prolaze kroz napade plača, smijeha ili pjevanja. Neki grade dugotrajan odnos sa duhom koji ih je zaposjeo, koji im daje moć da liječe i pogađaju tajne. Dijagnostički i statistički priručnik za mentalna oboljenja Američkog psihijatrijskog udruženja Dakle predstave ο tome šta je to "pristojan" muškarac ili žena nisu tako jasne kao što se čini na prvi pogled. Problematične su i pretpostavke da se spol uvijek može shvatiti pomoću dvojne i nepromjenljive podjele na muškarce i žene. Poput svih drugih, Dou Donggi priznaju da su većina ljudi ili muškarci, mone, ili žene, siwe. No neki pojedinci, koji bi se u našem društvu vjerovatno naz­ vali dvospolnim, smatraju se osobama koje su namjeravale da postanu jedan spol ali su se napokon rodili u tijelu osobe suprotnog spola. To su muškarci koji su "sara siwe" t j . "propustili da postanu žene" ili žene koje su "sara 142

mone" t j . "propustile da postanu muškarci". To što je neko sara siwe ili sara mone nije ni perverzno ni sramotno, nego je prosto aspekt čovjekovog bića, proizvod rođenja poput boje očiju ili stasa. Takvi ljudi zanemaruju uobičajenu podjelu rada na osnovu spola, koja se inače poštuje medu Dou Donggima: jedan sara siwe u Doro Ntiki postao je poznati tkalac, što je zanimanje obično u ekskluzivnom domenu žena; taj čovjek se i oblačio kao mlada žena i sa drugim mladim ženama u selu žnjeo rižu. U jednom drugom slučaju, jedna sara mone odlučila je da pode sa muškarcima iz sela kada su ovi išli na težak posao krčenja polja, na kojima je te godine selo trebalo posaditi rižu. Muškarci se nisu protivili, mada im je bilo zabavno što sara mone hoće da radi tako naporan posao. No na kraju dana, kad su se vraćali u selo, svi su se zaustavili kod jezerca za kupanje koje je rezervisano za muškarce. Kada se sara mone počela skidati da bi se okupala s njima, muškarci su povukli granicu i nisu joj to dozvolili. Premda Dou Donggi priznaju mogućnost muškosti ili ženstvenosti, i premda se može reći da vide spol kao nešto što djeluje nezavisno od fizičkog tijela, ima dokaza da neka društva smatraju pojedince koji imaju kombinirane osobine muškarca i žene trećim, posve osobenim spolom. No sve u svemu, kao što to ilustruje slučaj Dou Dongga, niko posve ne zanemaruje tijelo. Anatomija nam možda i nije sudbina, ali nije ni nevažna. Poput drugih društvenih naučnika, antropolozi su shvatili tek koliko složenu ulogu spol igra u kulturi i društvu i kako je teško praviti uopštavanja koja bi se održala u vremenu i prostoru. Neki obrasci sigurno postoje, iako gotovo nijedan nije bez izuzetaka. Uočavamo da odnosi između spolova nevjerovatno variraju u smislu moći i prestiža. Dou Donggi, na primjer, smatraju da muškarci i žene ne samo da nadopunjuju jedni druge nego i da su jedni drugi­ ma bitno potrebni i zato moraju sarađivati. lako muškarci 143

obično prednjače pred ženama kao stručnjaci za obrede, mnoge važnije obrede može vršiti samo muškarac kome pomaže njegova žena; dok je Peter živio u Doro Ntiki, Ncuhi, jedna vrsta visokog svećenika u tradicionalnoj religiji, godinama nije mogao vršiti svoje dužnosti jer mu je žena umrla. Nasuprot tome, u mnogim društvima u pla­ ninama Nove Gvineje, muškarci i žene smatraju se komple­ mentarnim ali i antagonističkim. Kad se primaknu odraslom dobu, dječaci odlaze kod očeva u zajedničku "mušku kuću", gdje žive odvojeni od majke i mlade braće i sestara. Takve muške kuće su i centri kultova za koje se samo može reći da su mizoginistični, jer smatraju žene neprijateljskim i opasnim izvorom zagađenja, zaokupljenim idejom da muškarce liše fizičke i duhovne moći - zbog toga treba razdvojiti životni prostor. U drugim vremenima i na drugim mjestima spolovi su se smatrali komplementarnim, ali se jasno isticala dominacija muškarca nad ženom u političkom, ekonomskom, pravnom i vjerskom smislu, t j . ono što se općenito naziva patrijarhatom. U patrijarhalnim društvima sa ženama se postupalo kao sa svojinom njihovih očeva i muževa, koja ima pravo samo na zaštitu od muškaraca van najbliže porodice.

U većini slučajeva ima mnogo odlika našeg identiteta mimo spola koje su uključene u te kontakte. Na primjer, grubo možemo opisati englesko društvo iz viktorijanskog doba kao "patrijarhalno", ali muške sluge su primale naređenja od njima nadređenih žena, a suveren najmoćnije države na zemlji bila je, naravno, žena. U svakom slučaju, mnogi sektori industrijaliziranih društava Evrope i SAD doživjeli su, u zadnjih nekoliko decenija, radikalnu promjenu onog što su nekad bile dominantne ideje ο odnosu između spolova i seksualnosti, kao i transformaciju odnosa između muškaraca i žena. lako tolerancija koja nastaje u odnosu na različite načine definisanja spolnih identiteta možda i nije jedinstvena, pojava simetrije između muškaraca i žena je nešto novo. Ako se drugdje u vremenu i prostoru spolovi mogu smatrati simetrično ili asimetrično komplementarnim, čini se da se mi na Zapadu krećemo prema predstavi ο spolu kao ο nečem što je u idealnom smislu nevažno, barem u nekim sferama društvenog života kao što je zapošljavanje.

Ali usprkos tolikim varijacijama u odnosu medu spolovima, od posve ravnopravnog do strogo patrijarhalnog, te vari­ jacije nisu simetrične: iako ima mnogo primjera patrijar­ halnih društava u kojima muškarci dominiraju nad ženama, nema poznatih primjera - osim mita i legende istinski matrijarhalnih društava u kojima žene dominiraju nad muškarcima. Ova činjenica može se objasniti na mnogo načina, počevši od fiziološkog - žene rađaju djecu a muškarci su gotovo svugdje ratnici - do simboličnog muškarci se povezuju sa kulturom, a žene sa prirodom ali nijedno objašnjenje ne zadovoljava svakog. Možda je najporaznija kritika raznih objašnjenja to što muškarci i žene kontaktiraju u toliko društvenih konteksta da izbor onih u kojima su muškarci dominantni izobličava sliku. 144

145

Pogovor Ponešto od onog što smo naučili

Prije n e k o l k i k o g o d i n a Peteru je došao jedan student i z a m o l i o ga da održi seriju predavanja ο ženskoj skromnosti u raznim k u l t u r a m a . M a l o su razgovarali ο t o j i d e j i , i Peter je p r i z n a o da m e d u - k u l t u r a l n o izučavanje ženske skrom­ nosti nije tema ο k o j o j on mnogo zna, ali da bez traganja po literaturi može p r i l i č n o p o u z d a n o p r e d v i d j e t i da bi ono o t k r i l o sljedeće: *

Da sve k u l t u r e , svugdje, imaju neki p o j a m koji o d g o ­ vara našem p o j m u "skromnosti";

*

Da se unutar određene k u l t u r e on p r i m j e n j u j e r a z l i č i t o na muškarce i na žene, i r a z l i č i t o na moćne i na manje

* *

*

moćne; Da određena kultura smatra svoje norme skromnosti " p r i r o d n i m " a ne k u l t u r n o u s l o v l j e n i m ; Da "skromnost" ima m o r a l n u vrijednost i da određena kultura smatra p r i p a d n i k e druge kulture, sa s t r o ž i j i m k r i t e r i j i m a , pretjeranim č i s t u n c i m a , a one sa l a b a v i j i m kriterijima - nemoralnim; Da sadržaj pojma skromnosti varira znatno i p r o i z v o l j n o u vremenu i prostoru zapravo, i da se o n o što se na j e d n o m mjestu smatra p o t p u n o neskromnim na d r u g o m smatra sasvim d o l i č n i m .

O v o nam govori nešto ο načinu na koji a n t r o p o l o z i shvaćaju društveni svijet. Kad se svede na najjednostavniji o b l i k , o n o što je Peter mogao p r e d v i d j e t i ο "ženskoj 146

skromnosti" može se sažeti u t v r d n j i da su "ljudi svugdje isti osim po načinima na koje se r a z l i k u j u " , što nije, mora se p r i z n a t i , veoma d u b o k a misao. Ipak, u izvjesnom važnom smislu, to jeste o n o čemu nas je naučilo j e d n o stoljeće a n t r o p o l o g i j e , i kad to izbliže p o g l e d a m o , to nije uopšte m a l o . N a u č i l o nas j e , kao p r v o , da ne u z i m a m o ništa ο l j u d s k i m b i ć i m a zdravo za g o t o v o . Kad neko b o m ­ bastično počne predavanje riječima "ali naravno, u ljudskoj p r i r o d i je da ...", počnite tražiti izlaz iz sale! Jer ono što ćete čuti n a j v j e r o v a t n i j e odražava n a j d u b l j e predrasude govornika a ne rezultat istinskog i n t e r k u l t u r a l n o g r a z u m i ­ jevanja. Svaki put kad su a n t r o p o l o z i pokušali f o r m u l i r a t i univerzalna pravila koja rukovode l j u d s k i m ponašanjem, ili se e m p i r i j s k i pokazalo da su pravila pogrešna, ili su b i l a tako t r i v i j a l n a da su bila n e z a n i m l j i v a . To ne znači da neki pokušaji razaznavanja o n o g što je z b i l j a univerzalno za ljudska bića nisu b i l i b o l j i od d r u g i h , niti to znači da nismo n a u č i l i mnogo iz takvih pokušaja. A l i to znači da je nastojanje da se razaznaju obrasci u ljudskom društvenom životu koji su d o v o l j n o široki da o b u h v a t e sve v a r i j a c i j e što su ih proizvele ljudske kulture i pri t o m ostanu vjerni specifičnim k u l t u r a l n i m kontekstima koje te varijacije p r o i z v o d e , riskantan - ako ne i nemoguć - poduhvat. Isto tako, predavanja koja p o č i n j u r i j e č i m a " a l i , naravno, za razliku od Zapada, starosjedioci ne... (i o v d j e možete ubaciti niz stvari, na p r i m j e r "uništavaju o k o l i n u " , "pate od agorafobije" ili "drže robove")" p o d j e d n a k o su neuki u smislu razumijevanja raznih kultura, pošto pretpostavljaju da je Zapad po nečemu izuzetan, što se najčešće pokazuje potpuno pogrešnim. Naravno da i mi a n t r o p o l o z i imamo vlastitih epistemoloških problema. N i k o ne d o l a z i na teren kao tabula rasa. Od samog nastanka, ljude su a n t r o p o l o g i j i p r i v l a č i l i kako snažni filozofski pokreti (na primjer, u prošlosti marksizam, frojdovska psihologija i strukturalizam a danas f e m i n i z a m , post-kolonijalna t e o r i j a , i kulturološka izučavanja) tako i 147

etnografija o d r e đ e n i h grupa ili k o n c e p t u a l n a aparatura koja se razvila unutar ove d i s c i p l i n e . No većina nas otkriva da je a n t r o p o l o g i j a n a j b o l j a kada j o j je težište na o n o m e što l j u d i govore ili rade, a ne poklapa se sa našim o č e k i ­ v a n j i m a . U isto v r i j e m e , one koje je o v o j d i s c i p l i n i privukla trajna ljubav prema o d r e đ e n o m narodu suočavaju se sa p r o b l e m o m l o k a l š o v i n i z m a , gdje stvari od relativno malog značaja izgledaju v e l i k e . M o ž e vam se u č i n i t i da mi pokušavamo srušiti vlastitu d i s c i p l i n u , i z a d n j i h g o d i n a a n t r o p o l o g i j a je z b i l j a u epistemološkoj k r i z i , ali ne bi se smjelo d o z v o l i t i da poštena nesigurnost u ono što z n a m o i kako to z n a m o pomrači stvarne doprinose a n t r o p o l o g i j e ljudskom r a z u m i j e v a n j u nas samih. U svom n a j b o l j e m i z d a n j u , a n t r o p o l o g i j a služi kao o g r a n i č e n j e l j u d i m a koji hoće da ovjekovječe svoje predrasude kao u n i v e r z a l n e p r i n c i p e . O b j a v l j e n o je mnoštvo radova ο ljudskoj inventiv­ nosti, o t p o r n o s t i , strasti i, nažalost, neimaštini, ο k o j i m a mogu razmišljati buduće generacije, i razrađena su j e d i n ­ stvena i dragocjena sredstva za r a z u m i j e v a n j e raznolikosti ljudskih kultura i društava. Sve u svemu, to je hvale v r i j e d a n učinak.

148

Dodatna literatura

Prvo p o g l a v l j e Postoji niz i z v a n r e d n i h prikaza etnografskih istraživanja pisanih iz prve ruke. D j e l o Laure Bohannan, Return to Laughter (Povratak smijehu) ( D o u b l e d a y , 1964.) p r v o b i t n o je o b j a v l j e n o kao roman p o d p s e u d o n i m o m Elanore Smith B o w e n , i još uvijek je klasik u t o m ž a n r u . Djela Nigela Barleya Adventures in a M u d Hut (Avanture u k o l i b i od blata) (Vanguard, 1983.g.), Paula Rabinowa Reflections on Fieldwork in M o r o c c o (Razmišljanja ο radu na terenu u Maroku) (University of C a l i f o r n i a Press, 1977.g.) i JeanPaul D u m o n t a The Headman and I (Poglavica i ja) (University of Texas Press, 1978) su zabavni autobiografski p r i k a z i . U oblasti o z b i l j n i j i h , p r o m i š l j e n i j i h prikaza neprev a z i d e n o je d j e l o Claude Lévi-Straussa Tristes Tropiques (Tužne obratnice) (Athenaeum, 1955. i u prevodu na engleski 1961.). Postoji i dosta savremenih k r i t i č k i h biografija i kritika m e t o d o l o g i j a terenskog rada - C l i f f o r d Geertz nam je podario i autobiografske memoare After the Fact: T w o Countries, Four Decades, O n e A n t h r o p o l o g i s t (Nakon svega: dvije z e m l j e , četiri d e c e n i j e , jedan a n t r o p o l o g ) (Harvard University Press, 1995.) i razmišljan­ ja ο karijerama Lévi-Straussa, Ruth Benedict i drugih u W o r k s and Lives: The A n t h r o p o l o g i s t as A u t h o r / Ž i v o t i i d j e l a : a n t r o p o l o g kao autor/(Stanford University Press, 1985.). James C l i f f o r d je p r i k u p i o važan niz članaka ο etnografskom pisanju u d j e l u W r i t i n g C u l t u r e : The Poetics and Politics of Ethnography/(Pisanje ο k u l t u r i : poetika i 149

p o l i t i k a etnografije) (University of C a l i f o r n i a Press, 1986.). George Marcus i M i c h a e l Fischer su skupa napisali utje­ cajnu k r i t i k u etnografskih metoda i pisanja u A n t h r o p o l o g y as Cultural C r i t i q u e / ( A n t r o p o l o g i j a kao kritika kulture ) (University of Chicago Press, 1986.), a Marcus je nedavno uredio a n t o l o g i j u k r i t i č k i h eseja Critical A n t h r o p o l o g y (Kritička a n t r o p o l o g i j a ) (School of A m e r i c a n Research Press, 1999.). Pročitajte i knjigu Alexis de T o c q u e v i l l e D e m o c r a c y in A m e r i c a ( D e m o k r a t i j a u A m e r i c i ) (J.Vrin, 1990.g.), koja je prvo o b j a v l j e n a na francuskom u periodu i z m e đ u 1835. i 1840. g o d i n e .

Claude Lévi-Straussa M y t h and M e a n i n g (Mit i značenje) (Schocken, 1978.); Dana Sperbera On A n t h r o p o l o g i c a l Knowledge (Ο a n t r o p o l o š k o m znanju) (Cambridge University Press, 1985.); i Roberta M u r p h y j a Cultural and Social A n t h r o p o l o g y : An Overture (Kulturna i društvena a n t r o p o l o g i j a : uvertira) (Prentice-Hall, 1986.), koje sma­ tramo n a j b o l j i m kratkim u v o d o m - naravno, prije o v o g !

Drugo poglavlje Alfred Kroeber i Clyde K l u c k h o r n p r i k a z u j u d e f i n i c i j e k u l ­ ture u svom d j e l u iz 1952. godine C u l t u r e : A Critical Review of Concepts and D e f i n i t i o n s /(Kultura: k r i t i č k i prikaz p o j m o v a i d e f i n i c i j a ) (Vantage Books, 1963.). N a j b o l j a intelektualna historija boasijanskog p o j m a kulture je d j e l o Georga Stockinga Race, Culture and Evolution (Rasa, kultura i e v o l u c i j a ) (The Free Press, 1968.). U d j e l u O r i e n t a l i s m (Routledge and Kegan Paul, 1978.), Edward Said dokazuje da su Istok i Istočnjaci p r i k a z i v a n i na način koji odražava i d a l j u d o m i n a c i j u Zapada. On je antropologe naveo da p o n o v o razmisle ο t o m e kako je n j i ­ hovo p r i k a z i v a n j e ne-zapadnih naroda možda o b o j e n o k o l o n i j a l n i m i p o s t k o l o n i j a l n i m interesima. Na sličan n a č i n , Johannes Fabian u Time and the Other (Vrijeme i ono drugo) ( C o l u m b i a University Press, 1983.) istražuje kako a n t r o p o l o g i j a traži predmet svog izučavanja. Nea n t r o p o l o g koji je utjecao na antropološko razmišljanje ο k u l t u r i je M i c h e l Foucault, u č i j i m d j e l i m a , na p r i m j e r Power/Knowledge: Selected Interviews and Other W r i t i n g s (Moć / Z n a n j e : izabrani intervjui i drugi spisi) (Pantheon Books, 1980.) značenje gotovo postaje sinonim za moć. Izvori citata u o v o m p o g l a v l j u su djela Emila D u r k h e i m a i M a r c e l a Maussa Primitive Classification (Primitivna klasi­ fikacija) (1903.; University of Chicago Press, 1969.);

Treće p o g l a v l j e Postoji m n o g o d o b r i h uvoda u klasičnu društvenu t e o r i j u . R. Jon M c G e e i Richard Warms su sakupili izvrsnu a n t o l o g i j u klasičnih i savremenih djela u A n t h r o p o l o g i c a l Theory: An I n t r o d u c t o r y History ( A n t r o p o l o š k a t e o r i j a : uvodna historija ) ( M a y f i e l d , 2000.g.). Roger Triggsovo U n d e r s t a n d i n g Social Science: A Philosophical I n t r o d u c t i o n to the Social Sciences (Poznavanje društvene nauke: f i l o z o f s k i uvod u društvene nauke) ( B l a c k w e l l , 1985.) pruža dobar opšti pregled m n o g i h pitanja p o k r e n u ­ t i h u o v o m p o g l a v l j u . D j e l o A d a m a Kupera A n t h r o p o l o g y and A n t h r o p o l o g i s t s : The M o d e r n British School ( A n t r o p o l o g i j a i a n t r o p o l o z i : savremena britanska škola (Pica Press, 1985.) je izvrstan prikaz razvoja britanske društvene a n t r o p o l o g i j e od M a l i n o w s k o g do sredine osamdesetih godina XX. stoljeća. Ništa ne može nadom­ jestiti čitanje o r i g i n a l n i h djela velikana. Za D u r k h e i m a p r e p o r u č a v a m o The D i v i s i o n of Labour in Society (Podjela rada u društvu) (razna i z d a n j a , 1893.), i Suicide ( Samoubistvo) (razna i z d a n j a , 1897.). Standardna zbirka radova Maxa Webera je ona koju su p r i p r e m i l i Gerth i M i l l s From Max Weber: Essays in Sociology (Od Maxa Webera: radovi o s o c i o l o g i j i ) ( O x f o r d University Press, 1958.). Standardnu z b i r k u M a r x o v i h radova n a l a z i m o kod Roberta Tuckera, u d j e l u The Marx-Engels Reader (Čitanka Marksa i Engelsa)/(Norton, 1978.). M e d u d j e l i m a Bronislawa M a l i n o w s k o g ističu se njegove etnografije, naročito Argonauts of the Western Pacific (Argonauti Z a p a d n o f g Pacifika ) (Routledge (Hartcourt Brace), 1922.) i

150

151

Sexual Lives of Savages (Seksualni život divljaka) (Kegan Paul (Dutton) 1957.); čitaocima koje zanimaju njegova teorijska djela preporučujemo A Scientific Theory of Culture, and Other Essays (Naučna teorija kulture i drugi radovi) (Oxford University Press, 1944.). Najbolja zbirka radova A.R. Radcliffe-Browna je Structure and Function in Primitive Society (Struktura i finkcija u primitivnom društvu) (Free Press, 1961.). Erving Goffman je ο "totalnim institucijama" pisao u djelu Asylums (Ludnice) (Aldine, 1962.), i u klasiku The Presentation of Self in Everyday Life (Predstavljanje svoje ličnosti u svakodnevnom životu) (Doubleday, 1959.). Djela Pierrea Bourdieua ο društvenoj reprodukciji, naročito Distinction: A Social Critique of the Judgement of Taste (Razlike: društvena kritika suda o ukusu) (Harvard University Press, 1984.) izvanredno je štivo. Četvrto poglavlje Uvodna razmatranja antropološkog rada na brakovima i srodstvu mogu se naći u djelu Rogera Keesinga Kin Groups and Social Structure (Srodničke grupe i društvena struktu­ ra) (Holt, Rinehart and Winston, 1975.) i Robin Fox Kinship and Marriage: An Anthropological Perspective (Srodstvo i brak: antropološka perspektiva) (Penguin, 1967.). Koristan priručnik za izučavanje srodstva je djelo A.J. Bernarda i Anthony Gooda Research Practices in the Study of Kinship (Istraživački postupci u izučavanju srod­ stva) (Academic Press, 1984.). Djelo Davida Schneidera A Critique of the Study of Kinship (Kritika izučavanja srodst­ va) (University opf Michigan Press, 1984.) je sjajna kritička analiza načina na koji se srodstvo poimalo i izučavalo. The Woman in the Body: A Cultural Analysis of Reproduction (Žena u tijelu:kulturna analiza reprodukcije) (Beacon Press, 1987.) Emily Martin fokusira leće antropo­ loškog rada na kulturalnu konstrukciju seksa, trudnoće, poroda i ostalih fizioloških procesa vezanih za reprodukciju 152

na zapadnjačku naučnu misao ο ženskim tijelima. Beth Conklin, u svom djelu Consuming Grief (Konzumiranje bola) (University of Texas Press, u pripremi) pokazuje kako pomna pažnja za način na koji se srodstvo shvata kao povezanost sa samima sobom i sredinom pomaže da se nade značenje u amazonskom običaju koji uznemirava Zapadnjake: kanibalizmu u mrtvačnici. Peto poglavlje Veliki dio bibliografije koju smo naveli za treće poglavlje važi i za ovo. To naročito važi za djela Durkheima i VVebera. lako će čitaoci sa opštim obrazovanjem neki od ovih radova biti teški, Nicholas Dirks, Geoff Eley i Sherry Ortner skupili su fantastičnu zbirku, Culture / Power / History (Kultura / Moć / Historija) (Princeton University Press, 1994.), koja okuplja niz važnih savremenih radova ο pitanjima koja su pokrenuta u ovom poglavlju. Važan nedavni doprinos izučavanju modernosti dao je Anthony Giddens u Modernity and Self-Identity: Self and Soceity in the Late Modern Age (Modernost i samoidentitet: biće i društvo u kasnom modernom dobu) (Stanford, 1990.). Claude Lévi-Straussov Totemism (Beacon, 1963.) sjajno je djelo na tu temu. Djelo norveškog antropologa Fredrika Bartha Ethnic Groups and Boundaries (Etničke grupe i granice) (Little, Brown, 1969.) je zastarjelo, ali je I dalje najbolji opšti uvod u temu etniciteta. Čitaocima koje zani­ maju procesi globalizacije biće zanimljivo djelo Arjuna Appaduraia Modernity at Large: Cultural Dimensions of Globalization (Modernitet na slobodi: kulturne dimenzije globalizacije) (University of Minnesota Press, 1996.), kao i zbirka Mikea Featherstonea Global Culture: Nationalism, Globalization and Modernity (Globalna kultura: nacional­ izam, globalizacija i modernitet) (Sage, 1990.).

153

Šesto poglavlje Klasik medu p r i k a z i m a razmjene p o k l o n a je The Gift (Poklon) Marcela Maussa (Routledge and Kegan Paul, 1990.). Pokušaj pravljenja f o r m a l n o g modela razmjene darova n a l a z i m o u Gifts and C o m m o d i t i e s (Pokloni i roba) Chrisa Gregoryja (Academic Press, 1982.). D j e l o Helen Codere Fighting w i t h Property: A Study of Kwakiuti Potlaching and Warfare, 1 8 9 2 - 1 9 3 0 (Borba i m o v i n o m : studija ο davanju p o k l o n a i ratovanja medu K w a k i u t i j i m a ) (American Ethnological Society, M o n o g r a p h 18, 1986.) je historijski prikaz o b i č a j a potlach medu K w a k i u t i j i m a . U djelu "The Gift, The Indian Gift, and the "Indian Gift"" / (Poklon, indijanski p o k l o n i uzimala-davala) (Man 2 1 : 4 5 3 4 7 3 , 1986.), Jonathan Parry pokazuje kako se lokalne insti­ t u c i j e razmjene p o k l o n a nužno ne uklapaju u u n i v e r z a l n i obrazac koji je d e f i n i r a o Mauss. U v a ž n o m radu u d j e l u The Social Life of Things (Društveni ž i v o t stvari) (Arjun A p p a d u r a i (ur.), Cambridge University Press, 1986.), Igor Kopytoff predlaže da predmete ne posmatramo kao "poklon" ili "robu" neko kao nešto što se kreće kroz različite režime razmjene i vrijednosti t o k o m svoje b i o g r a f i j e . Društveni i k u l t u r n i procesi koji rukovode p o t r a ž n j o m tema su d j e l a Mary Douglas i Barona Isherwooda The W o r l d of Goods (Svijet robe) (Basic Books, 1979.). U d j e l u D i s t i n c t i o n (Razlika) (Routledge and Kegan Paul, 1984.), Pierre Bourdieu ispituje način na koji potrošnja odražava i d e n t i ­ tete društvenih grupa i razlike medu n j i m a . Radovi u djelu Jonathana Parryja i M a u r i c e Blocka M o n e y and the M o r a l i t y of Exchange (Novac i moral razmjene) (Cambridge University Press, 1989.) ilustruju razne moralne i društvene režime koje novac može i garantirati i p o d r i t i . Često katastrofalni efekti u v o đ e n j a tržišta na ljude koji t r a d i c i o n a l n o izučavaju a n t r o p o l o z i ilustrovani su u d j e l u Erica W o l f a Europe and the People w i t h o u t History (Evropa i l j u d i bez historije) (University of C a l i f o r n i a Press, 1 982.); W o l f takode upozorava da kulture ne treba posmatrati kao homogene ili ograničene c j e l i n e , nego smatra 154

rupe kao što su uzgajivači o p i j u m a u K a c h i n u , berači ećerne trske na Karibima i engleski f a b r i č k i radnici i j e l o v i m a jedinstvene svjetske podjele rada. Sedmo p o g l a v l j e Postoji niz a n t r o p o l o š k i h radova ο r e l i g i j i . Za teorijske i etnografske slučajeve prikazane u o v o m p o g l a v l j u u p u ć u j e m o vas na djela Emila D u r k h e i m a Elementary Forms of the Religious Life (Elementarni o b l i c i r e l i g i o z n o g života) (razna izdanja, 1912.) i Maxa Webera Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism (Protestantska etika i d u h kapitalizma) (Scribners, 1958.), kao i z b i r k u Gertha i Mi Usa k o j u smo naveli ranije. D j e l o A n t h o n y j a F.C. Wallace-a The Death and Re-Birth of the Seneca (Smrt i p o n o v n o rođenje Seneka) (Knopf, 1970.) govori ο j e d n o m "revitalizatorskom pokretu". Etnografska i teoretska djela V i c t o r a W. Turnera ο ž i v o t n i m krizama i d r u g i m o b r e d i m a , posebice The Forest of Symbols (Šuma simbola) (Cornell University Press, 1982.) i Dramas, Fields and Metaphors (Drame, njive i metafore) (1985.) imala su dubok utjecaj, i unutar i van a n t r o p o l o g i j e . Osmo poglavlje Izvanredna rasprava ο p o j m u ličnosti u a n t r o p o l o g i j i i d r u g i m oblastima sreće se u d j e l u koje su u r e d i l i M.S. Carrithers, S. Cohen i S. Lukes The Category of the Person (Kategorija ličnosti) ( O x f o r d University Press, 1985.). Pregled medicinske a n t r o p o l o g i j e i značenja bolesti može se naći u d j e l u Arthura Kleinmana Patients and Healers in the Context of Culture (Bolesnici i v i d a r i u k u l t u r n o m k o n ­ tekstu) (University of C a l i f o r n i a Press, 1980.) i z b i r c i koju je uredio Mark Nichter A n t h r o p o l o g i c a l Approaches to the Study of Ethnomedicine (Antropološki pristupi izučavanju e t n o m e d i c i n e ) (Gordon and Breach, 1992.). Sambie je opisao G i l b e r t Herdt u d j e l u The Guardians of the Flutes (Čuvari flauta) ( M c G r a w H i l l , 1981.). Istraživanje koje preispituje predstavu da su seks i spol u n i v e r z a l n o d i h o 155

tomne kategorije prikazano je u Third Sex, Third Gender: Beyond Sexual D i m o r p h i s m in Culture and History (Treći r o d , treći spol: Dalje od spolnog d i m o r f i z m a u k u l t u r i i historiji) (G. Herdt (ur.), Zone Books, 1994.). Z b i r k a radova koju su uredile Peggy Sanday i Ruth G o o d e n o u g h Beyond the Second Sex: N e w Directions in the A n t h r o p o l o g y of Gender (Dalje od drugog roda: novi pravci u a n t r o p o l o g i j i spolova) (University of Pennsylvania Press, 1990.) govori ο složenosti odnosa i z m e đ u muškaraca i žena i n j i h o v o j m o ć i da uspostave p r o t u t e ž u .

Indeks

76, 8 1 , 84, 95, 97, 112, 1 2 1 , 1 2 2 , 136, 142 Dobu 44 Douglas, M a r y , m l a d i n o bogatstvo 1 54 Društvena klasa 104 Društvena struktura 58 D u h o v i ; prinošenje žrtve 124 D u r k h e i m , Emile 5 6 , 5 8 ,

A A m e r i č k i Indijanci 98 A m o k 139 A m y n , Hadži M. Djafar 8, 1 1 1 , 112 A n t r o p o l o g i j a 1, 12, 13, 2 0 , 3 0 , 3 2 , 7 3 , 100, 105, 148, 150 A n t r o p o l o z i , psihoanaliza 36 A p p a d u r a i , A r j u n 153, 154 Australija, starosjedioci 5 6 , 58 Azande 80

67, 92

Ε Etničke granice 97 Etnicitet 9 7 , 9 9 , 100, 137, 138 Etnografija 13, 22, 26, 148 Etika 30, 129, 155 Evans-Pritchard 56, 8 0 , 126

Β

F

Benedict, Ruth 100, 149 Bilis 141 Bima 9 6 , 112, 122 Boas, Franz 37, 56 Boddy, Janice 51 Bogatstvo 1 31 Bolest 1 4 1 , 155 Borba p i j e t l o v a na Bal iju 44 Borneo 1 06 B o u r d i e u , Pierre 152, 154 Brazil 99 Bricolage teorija 46

Foucault, M i c h e l 4 1 , 150 Freud, Sigmund 44 F u n k c i o n a l i z a m 56

G Geertz, C l i f f o r d : javanska e k o n o m i j a 4 4 , 52, 6 2 , 129, 149 G e l l , Alfred 117 Gemeinschaft 67 Gennep, A r n o l d van, f o l k l o r i s t 125 Gesellschaft 63, 67 Gestalt, k u l t u r n i 44 Giddens, A n t h o n y 4 7 , 1 19,

c Cijena za mladu 84

D

152,155

Dou Donggi 4, 8, 14, 16, 156

1

G o f f m a n , Erving 62, 73, 152 G o o d e n o u g h 4 5 , 73, 152

Kultura 3 4 , 39, 4 1 , 4 3 , 4 9 , 5 4 , 70, 83, 99, 102, 105, 136, 146, 148, 150, 153 Kuper, A d a m 51 K w a k i u t l 154

H Heidegger, M a r t i n 103 Heteroseksualnost 140 H o f f m a n , Carl 106 H o f r i y a t i 51 Homoseksualnost 140 H o w a r d , Catherine 99 Hrišćanstvo 6, 25

Lévi-Strauss, Claude 41 Lingvistička a n t r o p o l o g i j a 59 Lopez, Nafiuu Maria 133 L o w i e , Robert 1 31

I Identitet 5 4 , 6 2 , 7 1 , 9 4 , 9 7 , 102, 104, 107, 125, 138, 145, 153, 154 Ina M o n e , parnica 15, 16, 20 I n d o n e z i j a 4, 9, 19, 2 6 , 53, 9 7 , 136 Institucije 14, 17, 4 4 , 59, 6 2 , 64, 6 6 , 70, 8 2 , 103, 115,154 Islam 4, 6, 8 1 , 9 5 , 9 7 , 122, 129

J

Jednakost 9 1 , 123

Κ Kasta 90, 94 Kiti nuvi 133, 134 Klan 131 Kroeber, A l f r e d 4 6 , 117, 150 Kula krug 1 18

M M a g i j a 1 26 M a i n e , Henry 67 M a l i n o w s k i , Bronislaw 39, 5 6 , 58 Marx, Karl 129, 151 Mauss, M a r c e l 4 0 , 150, 154 M a y o r d o m o , N u y o o 109 M e k s i k o : M e x i c o City 10, 101 M i r a z 79 M i x t e c a 8, 1 0 1 , 117, 132 M o d e r n a društva 67 M o n o g a m i j a 81 M o r g a n , Lewis H e n r y 1 , 6 3 , 6 7 , 131 M o r m o n s k a crkva 128 M u r p h y Robert 4 5 , 62, 151

Ν N a c i o n a l i z a m 100, 105, 153 Nakane, Chie 107 158

Navaho 5 7 , 141 N c u h i 9 5 , 9 6 , 144 Nevinost 18, 87 Nggahi M b o j o 4 Nova Gvineja 56

Ο O b j e k t i v n o s t 2 9 , 33 Obrasci k u l t u r e 44 O b r e d i odrastanja 126 O b r e z i v a n j e žena, etika 51 Očeva loza 87 Organska solidarnost 67, 9 1 , 93 u t j e l o v l j e n j e 1 31

Ρ Parker, Ely; biografija 130 Patrijarhat 144 Pérez Pérez, p o r o d i c a 1 1 Plemenska društva 1 1 5 Podjela rada u društvu 151 Poljoprivreda 6 Porijeklo 98 Potlach 113, 154 Pravda 2 6 , 30 Praznik, N u y o o 101-102 Pripadnost 71 Priroda naspram odgoja 53 Punan 99

R Rad 24, 154 Radcliffe-Brown 58 Rappaport, Roy 45 Rasa 4 7 , 97

Razmjena 2 4 , 5 1 , 154 Relativizam 49 Religija 2, 12, 2 1 , 23, 25, 9 5 , 9 6 , 9 9 , 123, 128, 144,155 Revitalizacija, pokreti 128 Rivers, W . H . R . 58 Riža 124, 136 R u t i n i z a c i j a 1 28

S Sambia, seks 140 Samoubistvo 72, 108, 151 Santa M a r i a Y u c u h i t i 9 Sapir, Edward 35, 36, 4 9 , 150 Sara mone 1 42 Sara siwe 142 Savez Irokvoja 1 31 Seneka 1 31 General Ely S. Parker 131 Sestrinski brak 78 Sindikati 14, 97 Sistematizacija, teorija 50 Sjedinjene A m e r i č k e Države (SAD) 10, 3 1 , 37, 4 1 , 44, 48, 53, 59, 88, 93, 131,142 Smith, Joseph 8 8 , 128 Sociologija 26, 73, 58, 151 Solidarnost 6 7 , 91 102, 1 1 1 , 125 Sou 124 Sperber, Dan 1 50 Sperma 8 6 , 140 Spol 142, 155 Srodstvo 24 159

Starci 15, 2 5 , 7 0 , 75, 8 0 , 1 0 1 , 1 0 2 , 107, 125 Sumbawa otok 4, 122

Τ T e k n o n i m i j a 97 Teorija pravila 50 Terenski rad 13, 2 1 , 2 5 , 8 7 T o q u e v i l l e , Alexis de 30, 150 Totem 86 T r a d i c i o n a l n a društva 6 3 ,

Ζ Zar 142 Zavisnost 35, 6 7 , 9 3 , 114 Z d r a v l j e 4 8 , 139 Z i n a c a n t a n 28

67, 6 8 , 102 T r a n s n a c i o n a l i z a m 104 Trobriandsko o t o č j e 87 Tsembaga M a r i n g a 45 Tylor, Edward 36

U Učesničko posmatranje 13, 2 3 , 2 6 , 74 U d r u ž e n j a 1 1, 30, 104, 142

V V i n i k 135 Vogt, Evon 28

w Wallace, Anthony 47 W i l l i a m s , Raymond 36

Y Young, Brigham 128 Yucuita 8

160

U biblioteci V.S.I.

John Pinder

Evropska unija U vremenu bitne transformacije evropskog svijeta, koja se izražava u procesima izgradnje nove nove političke ekonomske pa i kulturne konfiguracije Evrope (na osnovi demokratskih političkih tradicija, te na ideji ekonomskog prosperiteta, politike mira, suradnje medu narodima e.t.c), - pojam Evropske unije, kao projekt i kao norma­ tivni zahtjev za sve evropske narode, pokazuje se kao izuzetno složen i izazovan zadatak. Njena realizacija - shvaćena kao proces - daleko premašuje puku deklaraciju političke volje za evropskim ujedinjenjem i iziskuje ozbiljne polititološke, pravne, ekonomske sociološke, kulturološke ili historijeke analize. Taj zadatak na uvjerljiv način na sebe preuz­ ima knjiga Johna Pindera, kao osvjedočenog stručnjaka za evropske institucije. Knjiga predstavlja nezaobolazan, znalački utemeljen i ujedno krajnje zanimljiv uvod u kompleksnu prob­ lematiku utemeljenja i realizacije projekta Evropske unije. Pinderov pristup problemu je sistematski obuhvatan, pregledan, metodski jasan i razvija se se od uvodnog pitanja: "zašto Evropska unija?", preko istorije ideje evropskog ujedinjenja, do svih bitnih strukturnih pitanja gradnje evropske zajednice: od pravno-političkih pitanja ustrojstva institucija Unije, preko ključnih ekonomskih do temeljnih pitanja ljudskih prava, slobode, socijalne politike, solidarnosti, sig­ urnosti i t.d. Pinderova ideja vodilja je da ideja evropske integracije ne znači "vaditi stare evropske nacije iz korijena i pokušati ih pre­ saditi na ledinu, već stvarati okvir u kojemu one mogu demokratski i djelotvorno rješavati zajedničke probleme". Pisana jasno i uvjerljivo, utemeljena na obilju materijala, opremlje­ na pratećim pomoćnim instrumentarijem (listama, grafikonima, ilustracijama, kartama) - knjiga predstavlja krajnje zanimljivo i čitljivo štivo. Njena je vrlina i to što nije namjenjena samo

stručnjacima (pravnicima, politolozima, sociolozima, ekonomi­ stima) nego i učenicima i studentima društvenih i humanističkih znanosti, kao i neposrednim akterima političkog, obrazovnog i kulturnog života, ukratko: svim neposrednim akterima političkog, znanstvenog i obrazovnog procesa, pa i najširoj publici. Znanja i uvidi koje knjiga sadrži sasvim sigurno doprinose obrazo­ vanju i moderniziranju političke kulture u našem političkom i životnom prostoru i olakšava razumijevanje konkretnih političkih zadataka vezanih za procese naše integracije u zajednicu evropskih naroda.

Obogatite vašu biblioteku izdanjima iz serije V.S.I. Izašlo iz štampe Catherine Belsey POSTMODERN IZAM John Pinder EVROPSKA UNIJA Peter Coles KOZMOLOGIJA John Monaghan & Peter Just SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA John Polkinghorne KVANTNA TEORIJA Uskoro Mališe Ruthven ISLAM David DeGrazia PRAVA IVOTINJA Sue Hamilton INDIJSKA FILOZOFIJA Kevin Passmore FAŠIZAM Bernard Crick DEMOKRATIJA Samir Okasha FILOZOFIJA NAUKE Norman Solomon JUDAIZAM C.Townshend TERORIZAM

U planu John Riches BIBLIJA Timothy Gowers MATEMATIKA Michael Allingham TEORIJA IZBORA Anthony Stevens JUNG Anthony Storr FROJD Andrew Ballantyne ARHITEKTURA Gilian Butler&Freda McManus PSIHOLOGIJA Mafred B.Steger GLOBALIZACIJA M. O'Shea MOZAK A.J.KIotzko KLONIRANJE Martin Redfern ZEMLJA David F. Ford TEOLOGIJA Tony Hope MEDICINSKA ETIKA Mališe Ruthven FUNDAMENTALIZAM Michael Freeden IDEOLOGIJA