SLOM ČETVRTE I PETE NEPRIJATELJSKE OFENZIVE_Kaladrin

KLADARI N / SLOM ČETVRTE I PETE OFENZIVE

ĐURO

KLADARI

N

SLOM ČETVRTE I PETE OKUPATORSKO -KV ISLINŠKE OFENZIVE

DRUGO, PR05IREN0 I PRERAĐENO IZDANJE

ZAC

R

E

B

KULTURA - ZAGREB 1956.

ISPRAVI: str. 15

»

5. red odozdo: mjesto 1944. treba da bude 1942.

str. 57 2. red odozdo: mjesto komandanta treba biti komandanata str. 72 u bilješci u prvom i drugom redu mjesto: dva brdsku topu 75 mlm treba da stoji: dia diviziona brdskih topova 75 mfm str. 74 u bilješci pod brojem 68 mjesto: (bez jednog bataljona, treba: (bez jednog bataljona) str. 89 posljednji red u bilješci mjesto Krupama treba biti Kmjaka str. 124 u bilješci pod brojem 114 u 11 i 12 redu odozgo mjesto: Glav­ ni štab NOV i POJ treba: Glavni štab NOV i POH str.

169 8. red odozgo: mjesto 9. januara treba biti 9. februara

str.

170 3. red odozgo: mjesto 9. januar treba biti 9. februar

str.

208 1. red odozdo mjesto 24 treba biti 12

str. 215 u naslovu: mjesto: Operacija »W/eiss zive treba biti: Operacija ška ofenziva

II« četvrte okupatorsko-kvislinške ofen­ »IVeiss II«. Četvrta okupatorsko-kvislin

str. 244 u bilješci pod brojem 200, u prvom redu, mjesto 703 treba biti 704 str. 265 posljednji red mjesto — Nevesinjskom boju treba: Nevesinjskom Polju str.

335 6. red u bilješci: mjesto alp.(inske) treba biti brd.(ske)

str. 495 (u sadržaju) mjesto naslova I I I . dio: Bitke na Neretvi treba biti I I I . dio: Bitka na Neretvi

PREDGOVOR

IV. cjelinu,

i jer

V.

okupatorsko-kvislinšku

operacije

i

bojevi,

koji

ofenzivu

su

se

obrađivao

izvodili

u

sam

okviru

kao

ovih

jedinstvenu

ofenziva, čine

jednu jedinstvenu strategijsko-operativnu cjelinu, pa prema tome sačinjavaju i jednu o f e n z i v u . I okupatori tretiraju period IV. i V. ofenzive kao jedan ske

jedinstveni i

slobodnog

lanac

ofenzivnih

teritorija,

operacija

nazivajući

ih

protiv

jednim

Narodnooslobodilačke

nazivom

—

Zimske

voj­

ofenzivne

operacije u Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori. Istina, između IV. i V. ofenzive postoji mali vremenski razmak, nešto više od

mjesec

odreda i

bojeva

laj

dana,

preuzela

mali

na

kad

je

glavnina

operativnu

drugi

vremenski

teren

Narodnooslobodilačke

inicijativu

i

prisilila

interval

ne

u

svoje

ruke,

vojske

prenijela

okupatorsko-kvislinške

remeti

vremensko

trupe

jedinstvo

i

partizanskih

težište na

operacija

obranu;

operacija

kroz

ali IV.

i V. ofenzivu. Naziv IV. i V. ofenziva ostavio sam zbog toga, što se on već udomaćio i u literaturi

o

Narodnooslobodilačkom

ratu

i

u

narodu,

a

i

nije pogrešan za ovu veliku šestmjesečnu pobjedničku lačkc vojske i partizanskih odreda u prvoj polovini godine 1943. U služio ske,

obradi ovog značajnog sam se gotovo isključivo

kvislinških

formacija

i

perioda arhivom

arhivom

zato, bitku

što

kao

naziv

Narodnooslobodi-

Narodnooslobodilačkog pokreta i rata njemačke i talijanske okupacione voj­

Narodnooslobodilačke

vojske

i

partizanskih

odreda, kojom raspolaže Vojno-historijski institut JNA. Zbog nedovoljne arhiv­ ske dokumentacije, naročito za V. ofenzivu — jer je arhiva Glavne operativne grupe Vrhovnog štaba za ovaj period vrlo skromna, samo mali dio se sačuvao —

prikupljao

sam

podatke

od

učesnika-rukovodilaca,

koji

su

komandirali

raz­

nim jedinicama za vrijeme IV. i V. ofenzive. Čitalac sasvim

će

naići

rasvijetljeni

i

u

knjizi

na

koji

su

ostali

neka

mjesta,

sporni.

Iz

odnosno

raspoloživih

događaje,

koji

dokumenata

nisu nisam

mogao potpuno rekonstruirati te događaje i dati o njima svoje mišljenje.

7

Na

IV.

i

V.

ofenzivi

—

na

njenoj

daljnjoj

i

potpunoj

historijskoj

rekon­

strukciji i ocjeni — morat će se još mnogo raditi, u prvom redu morat će ra­ diti njeni učesnici, naročito preživjeli komandanti i politički komesari kor­ pusa, divizija, brigada i partizanskih odreda, jer je naša pismena, arhivska dokumentacija — prvenstveno o operativnim i taktičkim koncepcijama Vrhov­ nog štaba, korpusa i divizija — iz ovog velikog i važnog vremena naše historije vrlo mala.

P R E D G O V O R U

pripremanju

ravanje

kako

ovog

dokumenata

izdanja na

I I .

knjige

osnovu

I Z D A N J U

ponovo

kojih

sam

sam

izvršio

izvršio

opsežno

provje­

rekonstrukcije

doga­

đaja IV. i V. okupatorsko-kvislinške ofenzive, tako i mojih ocjena tih događaja, datih u prvom izdanju knjige. U arhivu Vojno-historijskog instituta Jugoslaven­ ske

narodne

dilačkom nisam

armije,

ratu,

mogao

naročito,

našao koristiti

sam

i

niz

prilikom

nešto novih pisanja

kod

drugova

učesnika

dokumenata, knjige,

jer

koje ili

iz

ih

u

Narodnooslobo-

objektivnih

tada

nije

razloga

bilo

(jedau

dio dokumenata njemačke okupatorske vojske donesen je ove godine iz Zapadne Njemačke) ili nisam znao za njih. Zahvaljujući promjene,

kako

tim u

novim

dokumentima,

dokumentaciji

i

načinu

izvršio

sam

izlaganja,

u

tako

ovom i

u

izdanju nekim

neke

nejasno

ili pogrešno datim ocjenama. Đ. Kladarin

8

PRVI DIO NARODNOOSLOBODILAČKI POKRET UOČI IV. OKUPATORSKO-KVBLINŠKE OFENZIVE

I. POGLAVLJE

STANJE ANTIFAŠISTIČKOG RATA UOČI ČETVRTE OFENZIVE

Drugi svjetski rat bjesnio je već nekoliko godina svom žesti­ nom na tri kontinenta — u Evropi, Africi i Aziji. Do godine 1942. za njemačku fašističku armiju rat u Evropi značio je samo uspjeh, slavu i pobjedničke lovorike. Ona je okupirala gotovo cijelu Evropu a da nije naišla nigdje — osim u Sovjetskom Savezu — na orga­ niziran i snažan otpor. Rat fašističke Njemačke s nizom evropskih država dobiven je uglavnom političko-petokolonaškom akcijom, presijom i iznenadnom drskom oružanom akcijom, jer su se armije napadnutih država lomile više pod teretom svoje moralno-političke i vojne truleži, nego pod operativnim udarima njemačkih armija. Njemačka je armija dobivala rat s iznenađujućom brzinom. I tako je išlo sve do napada na Sovjetski Savez. I u prvoj godini rata sa SSSR-om Nijemci su imali velike uspje­ he, brzo su prodirali u dubinu sovjetske države, nanoseći teške udarce Sovjetskoj armiji. Činilo se, da će se obistiniti proročanstva fašističkih vođa o tome, kako je nemoguć otpor njemačkoj ratnoj mašini i kako su teorija i praksa munjevitog rata, specijalitet njemačke armije, dominantna teorija i praksa Drugog svjetskog rata. Ali se njemačka proročanstva i njemačke vojne teorije nisu ispunile. Teorija munjevitog rata našla je dobru primjenu samo tamo, gdje nije bilo organiziranog otpora, gdje nije bilo političke i vojne organizacije narodnih masa za borbu protiv fašizma i agresije, za nacionalnu samostalnost. U godini 1942. otpor Saveznika znatno je porastao. To važi u prvom redu za Sovjetsku armiju. Poslije prvih poraza na frontu antihitlerovski se blok država te godine brzo oporavlja i njegov otpor protiv fašističkih armija postepeno se stabilizira, da bi u

drugoj polovini godine počeo s prvim velikim ofenzivnim operaci­ jama, koje su zadale i prve masovne udarce vojnim snagama sila Osovine. Fašističke planove o brzom završetku Drugog svjetskog rata, o međusobnoj podjeli svijeta i njegovu organiziranju pod rukovod­ stvom sila Osovine brzo je razvejala stvarnost rata u godini 1942. i pokazala, da o brzoj pobjedi nema ni govora. Teorija munjevitog rata (»Blitzkriega«) posve je zatajila. Praksa je pokazala, da takav rat nije duga vijeka u današnjem svijetu. Naprotiv, pokazalo se, da se Drugi svjetski rat pretvara u jedan dugi i teški sukob naroda, sukob, koji od svake zaraćene strane zahtijeva maksimalnu mobi­ lizaciju svih materijalnih i moralnih snaga, da bi se izvojevala pobjeda. FaSistički je osvajački rat poslije snažnog otpora Sovjetske armije sve više mobilizirao narode i države protiv sila Osovine i sve se moćnije učvršćivala antihitlerovska koalicija na čelu sa SSSR-om, Velikom Britanijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Za vrijeme zimske kampanje godine 1941.—1942. na Istočnom frontu njemačka je armija doživjela prve snažnije udarce. Ofen­ zivna moć njemačke armije, na frontu dugačkom 2.000 kilometara, počela je splašnjavati. Strategijska inicijativa počela se gasiti. Ljeti godine 1942. Nijemci su poduzimali ofenzivu samo na jednom dijelu strategijskog fronta — t. zv. julsku ofenzivu prema Staljingradu i Kavkazu.1 Međutim, ni ta ofenziva nije donijela rezultate, koje je od nje očekivala fašistička Njemačka. Ofenziva oružanih snaga Velike Britanije u sjevernoj i istočnoj Africi do polovine godine 1942. slomila je otpor talijanske koloni­ jalne vojske i razbila cijeli talijanski kolonijalni sistem u Africi. Italija je izgubila sve svoje kolonijalne posjede u Abesiniji, Soma­ liji i Eritreji, a u Libiji ju je morao spasavati njen saveznik — fašistička Njemačka. Da bi izvukla iz krize talijansku armiju u sjevernoj Africi i zadržala fašističke vojne pozicije na afričkom kontinentu, njemačka Vrhovna komanda šalje u Afriku svoj ekspedicioni korpus pod 'komandom generala Rommela, specijalno opremljen za rat u Africi. Međutim, prvi uspjesi tog korpusa u sjevernoj Africi nisu bili duga vijeka i nisu bili takva karaktera, da bi mogli znatnije popraviti opću situaciju u korist sila Osovine. Poslije nekoliko pomorskih bitaka u Sredozemnom moru Ve­ lika je Britanija izvojevala značajnu pobjedu nad talijanskom 1) Nijemci su je službeno nazivali operacija »Blau«

12

flotom i ujesen 1942. godine osigurala svoju premoć u Sredozemlju. Veze Italije i Njemačke s afričkim frontom bile su presječene, a Rommelov je korpus ostao bez pojačanja i materijalnog snabdi­ jevanja. Trenutačni uspjesi njemačke flote na Atlantskom oceanu nisu mogli u većoj mjeri popraviti situaciju u korist Njemačke. Organizirani jedinstveni udarci Saveznika nastupili su tek uje­ sen i zimi godine 1942.—1943. Jedna, za drugom, na sva tri konti­ nenta, savezničke armije prelaze u ofenzivu i postižu prve velike pobjede, koje su definitivno zaustavile napredovanje armija sila Osovine na svim važnijim frontovima. Američka je armija stabilizirala svoju obranu na Pacifiku i poslije značajne pobjede nad japanskom mornaricom kod Midwaya (Midveja) primorala Japance da brane okupirani teritorij i da ga osiguravaju od invazije američkih oružanih snaga. 24. oktobra godine 1942. engleska je 8.- armija izvršila prodor njemačko-talijanskog fronta kod El-Alameina i time započela veliku bitku za uništenje njemačko-talijanskih snaga u Tripolisu. Poslije proboja fronta u Egiptu, 8. novembra, iskrcale su se znatne ame­ ričke oružahe snage u francuskoj sjevernoj Africi. Petainove trupe u Alžiru nisu pružile nikakav otpor, već su odmah kapitulirale. Razvijajući ofenzivu iz dvaju suprotnih pravaca, na istoku iz Egipta i na zapadu iz Alžira, anglo-američke armije potisnule su njemačko-talijanske snage u Tunis, gdje su u maju godine 1943. bile potpuno razbijene i uništene. Afrički je kontinent bio očišćen od njemačko-talijanskih trupa, a rat u Africi završen. Ovom značajnom pobjedom u Africi Saveznici su uoči napada na Italiju, na talijansko-njemačke baze na Balkanu i u Francuskoj, dobili nove moćne baze za svoje armije, u prvom redu za svoju flotu i avijaciju. Paralelno s ofenzivom u Africi započela je i velika ofenziva savezničke avijacije na Evropu: bombardirani su industrijski i vojni objekti u Njemačkoj i Italiji. Početkom godine 1943. jedinice engleske ratne mornarice pojavile su se na vratima Italije, bombardirajući niz luka i utvrđe­ nja na talijanskoj obali i na Dodekaneskom otočju pred Grčkom. Zbog poraza u Africi i zbog bojazni od invazije anglo-američkih jedinica u južnu Francusku, Nijemci su okupirali Petainovu Francusku. Izdajničke Petainove jedinice su mirno i u redu predale oružje svojim gospodarima. Jedino se ratna flota, koja je bazirala u Toulonu, sama potopila, da ne bi pala Nijemcima u ruke. Njemačka julska ofenziva prema Staljingradu i Kavkazu, koja je zabilježila samo prve uspjehe, u proboju sovjetskog južnog 13

fronta, u augustu se već zaustavila pred Staljingradom. 19. novem­ bra Sovjetska armija prelazi u protiv ofenzivu i već 24. novembra bila je opkoljena 6. njemačka armija, koja je poslije dvomjesečne borbe potpuno razbijena i uništena. Tako je izgledao razvoj ratnih operacija savezničkih armija u drugoj polovini godine 1942. i prvih mjeseci godine 1943. Te su operacije potpuno zamaglile perspektive međunarodnog političkog i vojnog položaja fašističke Njemačke, Italije i njihovih saveznika. Poslije prvih većih vojnih udara Saveznika poljuljali su se i među­ sobni odnosi između Italije i Njemačke. Italija je već tražila kanale i pogodne mogućnosti da izađe iz rata, jer je on za nju bio već potpuno izgubljen. Međutim, iako je međunarodni vojni i politički položaj Nje­ mačke i Italije bio uzdrman i bez ikakve perspektive, iako se učvrstilo jedinstvo i vojna snaga Saveznika u borbi protiv fašističke Njemačke i Italije, i usprkos tome što su fašističke armije pretr­ pjele prve velike poraze, razvoj oružanog oslobodilačkog pokreta potlačenih naroda u okupiranim zemljama Evrope nije išao ukorak s razvojem općih događaja na frontovima Saveznika, a ni s raspo­ loženjem potlačenih masa prema fašističkoj okupaciji i ratu. Evropske su zemlje živjele po tri i četiri godine u tami okupa­ cije. Završavala se i druga godina divovskog sukoba na Istočnom frontu, ali okupirane evropske zemlje nisu našle dovoljno snage i smjelosti da započnu rat protiv okupatora. Komunističke partije u zemljama Evrope, koje su pred licem historije i radničke klase bile najpozvanije i najodgovornije da povedu porobljene narode u oružani oslobodilački rat protiv okupatora, ostale su idejno-politički zbunjene i nemoćne pred historijskim događajima i svojim zadacima. Koncem godine 1942. i u nastupajućoj godini 1943. uvjeti za razvoj oružanog oslobodilačkog pokreta u okupiranim zemljama bili su vrlo povoljni, jer je hitlerovska armija bila rastrgana na sve strane i doživljavala poraz za porazom, dok je talijanska faši­ stička armija bila u velikoj mjeri demoralizirana. Osim u Jugosla­ viji, a donekle i u Grčkoj i Albaniji, čvršće i masovnije oružane borbe u Evropi nije bilo. Otpor i borba protiv okupatora sveli su se na potpuno sitne akcije sabotaže i pasivnu rezistenciju. Komunistički pokret, koji je pred Drugi svjetski rat razvijao izvanredno veliku političku aktivnost protiv fašizma, bio je sovjetsko-njemačkim paktom godine 1939. potpuno dezorijentiran i podvrgnut sovjetskoj vanjskoj politici. Lutajući u ocjeni karaktera 14

Drugog svjetskog rata i u odnosu prema fašizmu, usvojivši opor­ tunističke ocjene toga rata, koje su dali SKP(b) i Staljin, revolu­ cionarni je radnički pokret u najsudbonosnijem momentu čovje­ čanstva — u drami Drugog svjetskog rata — potpuno zatajio, izgubio se i nasukao na neprincipijelnoj politici sovjetske vlade, , igrajući isključivo ulogu propagandista sovjetske vanjske politike i njenih kombinacija. Sva revolucionarna politička akcija sastojala se u frazerskom i maglovitom pozivanju potlačenih naroda u nacionalno-oslobodilački rat, i to, razumije se, s vrlo problematičnim marksističkim analizama strategije i taktike proletarijata u tom ratu. Za oportunizam komunističkih partija u organizaciji borbe potlačenih naroda karakteristično je, da su one kopirale sve stare sheme i shvaćanja o oružanom ustanku i nacionalnom ratu, i apso­ lutno usvojile besprincipijelne direktive o nacionalnoj suradnji i jedinstvu svih političkih partija, bez obzira na njihovu političku praksu i ciljeve. Problemi nacionalno-oslobodilačkog rata, novi društveni odnosi u Cvijetu, koji su izazvani i uvjetovani fašističkom agresijom, i koji su istakli nacionalno pitanje u svjetskim razmje­ rima, gledani su i analizirani starim mjerilima i starom teorijom. Oportunizam rukovodstva komunističkih partija u Evropi stopio se < s hegemonističkom politikom sovjetske staljinske vlade, i na liniji takve politike razrađivani su novi problemi društvenog razvoja i uloge proletarijata u njemu. Dakako, radnički se pokret pod takvim rukovodstvom i s takvim gledanjem na karakter i razvoj Drugog svjetskog rata, t. j. na karakter zbivanja i razvoja klasne borbe i njenog ispoljavanja u tom ratu, neminovno morao srozati na poli­ tičku frazu. Čak i tamo, gdje su narodne mase bile politički potpuno sazrele i spremne za oružanu akciju, pa su čak prešle u oružani napad na okupatora, politika Kominteme i SKP(b) potpuno ih je dezorijentirala i pokret je u odlučnom momentu njegove borbe — kao što to bijaše slučaj u Grčkoj — prepušten sam sebi, momentanim raspoloženjima masa i politici buržoaskih partija. Neki pokušaji Kominterne, kao onaj u februaru godine 1944., da se iskoristi i prikaže oslobodilački rat naroda Jugoslavije kao orijentacija i pu­ tokaz narodima Evrope u organiziranju partizanskog oslobodilačkog rata protiv okupatora, ostali su samo pokušaji, jer su se brzo razbili o političke kombinacije sovjetske vlade.2 Umjesto da se istakne 2) Depeša Kominterne CK KPJ od 13. 11. 1942. glasi:

»Bilo bi poželjno da Vrhovni štab partizana u ime jugoslaven­ skog naroda istupi s kratkim proglasom narodima okupiranih zemalja. 15

autoritet i politika Komunističke partije Jugoslavije, koja je jedina našla ključ revolucionarnog rješenja Narodnooslobodilačkog rata protiv okupatora u uvjetima Drugog svjetskog rata i koja je jedina razvila Narodnooslobođilački rat po novim putovima i zakonima razvoja klasne borbe, otpočinje potajna borba protiv rukovodstva te partije, borba za diskreditiranje njene politike i njene metode vođenja oružanog rata protiv okupatora. I sami Saveznici imali su različite poglede na pitanje organi­ zacije nacionalno-oslobodilačkog rata protiv okupatora i na posli­ jeratnu organizaciju svijeta, ili, bolje reći, svaka je strana u taboru Saveznika tražila od potlačenih naroda i njihovih političkih partija, da organiziraju oslobodilački rat protiv okupatora na liniji njihove vanjske politike i njihovih vanjsko-političkih kombinacija za poslijeratnu organizaciju svijeta. Budući da su se politički interesi Saveznika na tom planu sukobljavali, jer je svaki htio što više profitirati i proširiti svoj politički utjecaj u svijetu poslije rata, našla se borba za stvaranje jedinstvenog antifašističkog pokreta i rata protiv okupatora pred još jednim teškim političkim problemom, koji je dezorijentirao velik dio masa. Tako je okupirana Evropa dočekala godinu 1943., još uvijek gledajući dva ratišta na svome tlu: istočno bojište i narodni parti­ zanski rat u Jugoslaviji; gledala je staljingradsku bitku te IV. i V. okupatorsku ofenzivu u Jugoglaviji, dvije zemlje i dvije vojske, koje su se borile na život i smrt protiv osvajačkih, fašističkih njemačkotalijanskih armija. Narodnooslobođilački pokret u Jugoslaviji — udaljen na tisuće kilometara od glavnih frontova Saveznika — vodio je rat sam i svojim sredstvima, bez ičije pomoći, nailazeći na otvoreni otpor i nerazumijevanje od strane samih Saveznika. On je trebao slomiti nastupajuću okupatorsku i izdajničku ofenzivu — pa da tek onda dobije njihovo priznanje i naklonost. naročito Čehoslovačke i Francuske. U tom bi proglasu Vrhovni štab, ukazujući na to, kako se bori vaš narod za slobodu i nezavisnost, apelirao na te narode, da ne proizvode ratnj materijal i ne daju sirovine krva­ vom Hitleru, da na sve načine dezorganiziraju njegovu ratnu mašinu, da razvijaju partizanski pokret protiv okupatora i da svim silama izvojuju puni poraz smrtnog neprijatelja svih naroda Evrope — njemačkog faši­ stičkog imperijalizma...« Na ovu depešu, CK KPJ j Vrhovni štab NOV i POJ dali su svoj pozitivan odgovor i sastavili taj proglas, ali on nije bio objavljen.

16

II. POGLAVLJE

OPĆI PREGLED RAZVOJA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA PRED ČETVRTU OFENZIVU

Dolazak Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije s pet proleterskih narodnooslobodilačkih brigada na prostor centralne i zapadne Bosne odigrao je veliku političku i vojnu ulogu u razvoju Narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji. Neposredan utjecaj druga Tita, posebno na razvoj pokreta u Bosni i Hrvatskoj, zatim permanentna borbena aktivnost proleterskih, bosanskih i hrvatskih brigada, od julskih dana 1942. pa do kraja godine, izazvala je u cijelom prostoru Bosne i Hrvatske dalekosežne političke i vojne promjene, koje su išle u prilog Narodnooslobodilačkom pokretu. Na terenu zapadne i cen­ tralne Bosne i Dalmacije znatno su se promijenili vojni odnosi snaga u prilog Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda, što je bilo od prvorazrednog značenja za stabilizaciju i brz razvoj oružane borbe u cijeloj Bosni i Hrvatskoj kroz drugu polovinu godine 1942. Grupa proleterskih brigada sa čvrstom vojnom organizacijom, visokom političkom revolucionarnom sviješću svog boračkog sa­ stava, s discipliniranim jedinicama i velikim borbenim iskustvom, dolazeći na prostoriju centralne i zapadne Bosne izvodila je ope­ racije i bojeve kao jedinstvena operativna grupa, što se dotad nigdje u takvom opsegu nije provodilo, niti je bilo moguće — te je imala široke reperkusije na čitav tadašnji sistem okupatorskog i kvislinškog obezbjeđenja i kontrole terena, na borbe njihovih jedinica s Narodnooslobodilačkom vojskom. Dotad se neprijatelj rugdje nije sretao> s partizanskim jedinicama jačine oko 5000 boraca,’ 3) Pet proleterskih brigada brojale su u julu oko 5000 boraca.

2 Slom IV. i

V. okup.-kvisl.

of.

17

koje bi jedinstveno djelovale. Okupatorsko-kvislinški sistem raspo­ reda trupa i njihove upotrebe na terenu za osiguranje i borbu pro­ tiv partizana našao se pred novim vojnim problemima, jer su okupatorsko-kvislinšlke trupe uslijed neprestanih ofenzivnih dejstava i vrlo dobre međusobne koordinacije partizanskih jedinica bile sistematski potiskivane u obranu, i vojne pozicije okupatora ’ izdajnika nezadrživo su padale jedna za drugom. Od mjeseca jula godine 1942. sve ofenzivne operacije proleter­ skih brigada bile su potpuno usklađene s operacijama i bojevima jedinica pod komandom Operativnog štaba za Bosansku Krajinu i Štaba I. operativne zone u Hrvatskoj. Razvila se jedna jedinstve­ na ofenziva na cijelom prostoru Hrvatske te zapadne i centralne Bosne, ofenziva koja je trajala bez prestanka sve do početka IV. okupatorsko-kvislinške ofenzive u januaru godine 1943. Kroz tu ofenzivu rapidno su rasle i same partizanske jedinice, napadajući neprijatelja u sve većim formacijama, tako da je početkom novem­ bra 1942. godine dejstvovalo — po jedinstvenom planu Vrhovnog štaba NOV i POJ — 25.000 partizana. Kruna te ofenzive bila je bihaćka operacija, oslobođenje Bihaća i Cazinske Krajine. Do konca godine 1942. neprijateljske su jedinice natjerane u obranu, potpuno im je onemogućena svaka ozbiljnija i šira protivofenzivna akcija protiv novostvorenog slobodnog teritorija i Narođnooslobodilačkevojske. Vojni i politički rezultati ofenzive partizanskih jedinica u Bosni i Hrvatskoj u toku druge polovine godine 1942. bili su izvanredno veliki. Stvoren je jedinstven i velik slobodni teritorij u centru zemlje, formirano je niz novih jedinica, brigada i partizanskih odreda, brojno stanje jedinica naglo je raslo, plamen oružanog ustanka širio se na sve strane u nove krajeve zemlje. U toj situaciji — 1. novembra godine 1942. — Vrhovni štab donosi odluku o re­ organizaciji partizanskih jedinica, stvara se Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije kao regularna vojska naroda Jugoslavije. Neko­ liko dana poslije tog historijskog akta konstituira se i Antifaši­ stičko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao predstavnički politički organ naroda Jugoslavije. Sa stvaranjem viših vojnih formacija — divizija i korpusa Narođnooslobodilačke vojske — riješeno je najvažnije pitanje daljnjeg razvoja Narodne revolucije i Narodnooslobodilačkog pokreta. S Narcđnooslobođilačkom vojskom dobila je Narodna revolucija svoje jake oružane snage, kvalitetno novu oružanu silu. 18

dovoljno jaku i dovoljno iskusnu, s kojom je bila kadra poduzeti novu ofenzivu, još snažnijeg zamaha i širih razmjera nego dotada. Govoreći o uvjetima stvaranja nove narodne armije i o njenom značaju u ovo vrijeme, drug Tito je rekao: »Stvaranje divizija i korpusa, stvaranje naše Narodne vojske Narodnog ustanka u zemljama Jugoslavije.« »Stvaranje divizija i korpusa, stvaranje naše narodne vojske došlo je baš u vrijeme kad su za to sazreli svi uslovi, kad se za to pokazala neophodna potreba, kad su već bile stvorene mnogobrojne brigade i bataljoni, kad su te brigade i bataljoni bili naoružani skoro svim vrstama naoružanja (osim avijacije), kad je postalo ne­ moguće rukovoditi na dosadašnji način svim brigadama, bataljonima i odredima i konačno kad je oslobođen velik dio naše terito­ rije, pa se ukazala potreba za ofanzivnim operacijama krupnijeg karaktera. Stvaranjem Narodne vojske stvoreni su preduslovi za ope­ racije većeg stila, za još snažnije udarce protiv okupatora i njiho­ vih ustaških i četničkih slugu.« (Tito — Podvukao Đ. K.)

»Borba

za

oslobođenje

Jugoslavije«,

strana

103.

i

104.

Paralelno sa stvaranjem regularne vojske, Narodnooslobodilačke vojske, učvršćuju se i razvijaju Narodnooslobodilački odbori, kao stalni organi nove revolucionarne narodne vlasti. Narodno­ oslobodilački odbori nisu više »pomoćni organi partizanskih odreda u vođenju Narodnooslobodilačkog rata« i privremeni organi na­ rodne vlasti, već su izrasli i oformili se kao stalna, nova revoluci­ onarna demokratska vlast, kao nosioci i organizatori novog društvenog poretka. Ovu etapu razvoja Narodnooslobodilačkog pokreta, u kojoj formiraju Narcdnooslobodilačka vojska i Narodnooslobodilački odbori, kao stalni organi nove narodne vlasti, drug Tito ocjenjuje ovako: se

»Narodno-oslobodilački odbori koji su se do tada stvarali na oslobođenoj teritoriji, počeli su se stvarati i na poluoslobođenoj, pa čak i na okupiranoj teritoriji, jer je ta nova klica narodne vlasti u narodu postajala sve popularnija i narod se prema njoj odnosio sa sve većim povjerenjem. Dok su se iz početka narodno-oslobodilački odbori stvarali više kao pomoćni organi partizanskih odreda u vođe­ nju Oslobodilačkog rata, u vrijeme stvaranja Narodno-oslobodilačke vojske ti se odbori pretvaraju u jedinu i pravu Narodnu vlast. Pred njih su se tada postavljali i mnogi drugi zadaci, osim poma­ ganja partizanskih jedinica i Narodno-oslobodilačke vojske. Nastaje treća etapa koja je nužno nametnula stvaranje jednog jedinstvenog općepartijskog narodnog tijela, koje će biti centralni organ i koje će ujediniti sve te i stvarati nove narodno-oslobodilačke odbore.

•2

19

Sazvana je istoriska skupština Antifašističkog vijeća narod­ nog oslobođenja Jugoslavije u Bihaću. Na toj su skupštini donesene velike i važne odluke. Stvoren je prvi put poslije okupacije naše zemlje jedan centralni politički organ od pretstavnika svih naroda Jugoslavije. Prvi put se sastalo jedno narodno pretstavništvo koje je poniklo iz samog naroda i to u najtežim časovima njegove histo­ rije, pred kojim je Vrhovni štab mogao da odgovara za svoj dota­ dašnji rad.« (Tito: »Borba za oslobođenje naroda Jugoslavije« — strana 158. i 159. Podvukao Đ. K.)

Sa stvaranjem narodnooslobodilačkih odbora kao stalne nove narodne vlasti odozdo do gore položeni su i temelji novoj državnoj zajednici naroda Jugoslavije. Potkraj godine 1942. sav je oslobo­ đeni teritorij čvrsto i potpuno organiziran na tim revolucionarnim osnovama i služi kao praktičan primjer revolucionarne oslobodi­ lačke borbe svim narodima Jugoslavije, kao svjetionik i putokaz za ostvarenje buduće slobodne državne zajednice naroda Jugosla­ vije. (Vidi kartu oslobođenih teritorija1.) Veliki slobodni teritorij Bosne i Hrvatske već je tada po­ primio ulogu i funkciju nove narodne države, predajući se sav ratu za oslobođenje zemlje, mobilizirajući sva svoja materijalna sredstva za rat. Organiziran na bazi najšire samouprave naroda i njegovih želja, on se pretvorio u bojni logor oslobodilačkog rata protiv okupatora i izdajnika. Narodnooslobodilački odbori, kao revoluciònarni organi vlasti, organiziraju i upravljaju društveno-političkim životom u pozadini, rukovode prehranom stanovništva i organiziraju nabavke hrane za vojsku. Brinu se za smještaj izbjeglica, pomažu porodicama boraca, rukovode sjetvom i žetvom, organiziraju transport i saobra­ ćaj na slobodnom teritoriju, otvaraju škole i domove, upravljaju prosvjetom, imaju svoju štampu i t. d. Oni su nosioci reda i organi­ zacije u pozadini, prvi borci protiv svake pojave panike i demo­ ralizacije. Na Slobodnom je teritoriju organizirana i vojno-pozadinska vlast — komande područja i komande mjesta. Komande mjesta i područja organiziraju partizanske straže, koje se brinu za mir i sigurnost stanovništva u pozadini slobodnog teritorija. Partizanske su straže ujedno i organi narodne vlasti, narodnih odbora, i one rade po njihovim zahtjevima. Komande područja i narodnooslobodilački odbori stvaraju mobilizacione centre, vrše popis i regrutaciju novih boraca i orga­ nizirano ih šalju — prema planiranju najviših štabova — u poje­ dine divizije i odrede. Stvaraju centre za vojnu obuku omladine, 20

stvaraju različite vojne kurseve, izgrađuju magazine i skladišta hrane, kuće, bolnice, radionice za popravak i izradu oružja, radi­ onice za izradu i popravak vojničke odjeće i obuće. Dakle, u tom razdoblju, uoči IV. okupatorsko-kvislinške ofen­ zive, izvršen je ogroman revolucionarno-organizacioni vojni i politički rad na organizaciji i razvoju vojske, na sređivanju i raz­ voju društvenog, političkog, kulturnog i ekonomskog života slo­ bodnog teritorija Hrvatske i Bosne. Na Slobodnom teritoriju održano je niz konferencija i kongresa od općejugoslavenskog značenja, kao Kongres Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije, Kongres Antifašističkog fronta žena, Kongres vojnih liječnika i Prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Taj veliki posao, koji je obavljen pod rukovodstvom Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije i Vrhovnog štaba NOV i POJ, potpuno je oblikovao revolucionarni i oslobodilački sadržaj i lik Narodnooslobodilačkog pokreta, razvezao revolucionarnu ini­ cijativu i stvaralaštvo narodnih masa i njihovih rukovodećih oslobo­ dilačkih organizacija, koje će već u januaru godine 1943., u početku i za vrijeme trajanja IV. ofenzive, pokazati divne primjere borbe i junaštva, odricanja i samopožrtvovanja, organizacije i discipline. Samopouzdanje i vjera u vlastite snage, vjera da se može ne samo davati uspješan otpor okupatoru i izdajnicima, nego da se oni, bez obzira na teške i neravnopravne uvjete borbe, mogu tući i pobjeđivati na svakom terenu naše zemlje, rasla je u neviđenim razmjerima. Autoritet Komunističke partije Jugoslavije i druga Tita izvanredno je porastao u očima naroda, jer je njihova pravilna politika u razvoju oružanog ustanka i Narodne revolucije, u načinu vođenja rata protiv okupatora i izdajnika uvjerila narodne mase, da je to jedini put, koji vodi istinskom oslobođenju naroda Jugo­ slavije. Ali oružana se borba nije razmahala u širokim razmjerima samo u centru zemlje, u Bosni i Hrvatskoj, već i u Sloveniji, uspr­ kos činjenici, što je u to vrijeme Narodncoslobcdilački pokret u Sloveniji izdržao jednu veliku okupatorsku ofenzivu, po razmje­ rima i žestini ravnu I. okupatorsko-kvislinškoj ofenzivi, koja je vođena u Srbiji 1941. godine. Velika talijansko-njemačka ofenziva na partizanske jedinice i slobodni teritorij Slovenije trajala je, s malim prekidima, od sredine jula do novembra godine 1942. To je bio najveći operativni pothvat okupatorskih jedinica protiv Narodnooslobodilačkog po­ 21

kreta u Sloveniji za sve vrijeme rata. U njemu je učestvovalo oko 70.000 talijanskih i oko 20.000 njemačkih vojnika sa ciljem da unište živu snagu partizanskih odreda Slovenije, a krvavim terorom i zločinom nad golorukim narodom slome i uguše svaki pokret otpora. U toj ofenzivi okupator je uspio da privremeno potisne parti­ zanske jedinice sa slobodnog teritorija i da ga zaposjedne jakim posadama. Zaveden je teror i krvava odmazda nad narodom slo­ bodnog teritorija. Masovna strijeljanja i deportacije, paljenje, rušenje i bombardiranje sela bile su metode, da bi se upokorio goloruki narod. Istovremeno nastoji okupator organizirati izdaj­ ničke formacije — t. zv. Belu gardu. Jedan se mali dio seljačkih masa pokolebao i prišao Beloj gardi, ali se jedinstveni oslobodilački pokret slovenskog naroda održao i ojačao. Koristeći se dotada­ šnjim bogatim političkim i vojnim iskustvima Narodnooslobodilačkog pokreta u zemlji, rukovodstvo pokreta u Sloveniji prišlo je u jeku same ofenzive reorganizaciji partizanskih odreda i stvorilo četiri brigade Narodnooslobodilačke vojske: brigade »Toneta Tomšiča«, »Matije Gupca«, »Ivana Cankara« i »Ljube Šercera«. Napu­ štajući za vrijeme ofenzive jedan slobodni teritorij, brigade su svojim smjeiim manevrima u pozadini neprijatelja ulazile u druge krajeve i stvarale nove slobodne teritorije, među kojima i slobodni teritorij u Slovenskom Primorju. Poslije završetka okupatorske ofenzive slovenske su jedinice ponovo oslobodile velik dio starog slobodnog teritorija Slovenije i započele svoja ofenzivna dejstva prema Žumberku i Kupi, ususret jedinicama Narodnooslobodilačke vojske u Hrvatskoj, kako bi spojile slobodni teritorij Slovenije sa slobodnim teritorijem Hrvat­ ske. Sa dolaskom triju slovenskih brigada — koncem januara godi­ ne 1943. — na prostor Zumberačke gore, gdje su vodile zajedničke operacije s 13. proleterskom i 4. kordunaškom brigadom u trouglu Karlovac—Zagreb—Novo Mesto, pojavila se jedna moćna opera­ tivna grupa na terenu vrlo osjetljivom za okupatora, grupa koja je znatno proširila slobodni teritorij Zumberka i stabilizirala Na­ rodnooslobođilački pokret u tom kraju, na granici Hrvatske i Slovenije. Ali za razvoj Narodnooslobodilačkog pokreta u drugoj polovini godine 1942., a zatim u prvim mjesecima godine 1943. (u vrijeme IV. okupatorske ofenzive) vanredno je karakteristična vojna i politička situacija u Srbiji, jer i Srbija uvjerljivo govori o snažnom 22

KARTA 1

razvoju oružanog ustanka u zemljama Jugoslavije u ovo vrijeme. Srbija je potkraj godine 1942. pokazala, da su prebrođeni prvi porazi i prve slabosti ustanka i da oružani ustanak u Srbiji nije slomljen. Partizanski su odredi u Srbiji — naročito u Šumadiji, južnoj i istočnoj Srbiji —• do mjeseca septembra godine 1942. pretrpjeli nekoliko okupatorskih i kvislinških ofenziva. U tim ofenzivama mnogi su odredi razbijeni, a u borbi protiv njih — kao što je to bio slučaj u istočnoj Srbiji — okupatori i izdajnici služili su se upravo zvjerskim metodama borbe, te su čak trovali bunare s vodom na prostoru gdje su se partizani zadržavali. U septembru godine 1942., nakon intenzivnog rada Komunistič­ ke partii Srbije, ponovo je započela oružana aktivnost u Srbiji. Partizanski odred na planini Jastrepcu sa oko 200 naoružanih ljudi, koji se jedini uspio zadržati kao organizirana vojna jedinica u Srbiji, brzo se oporavio i prvi započeo oružane akcije protiv bugar­ skih okupatorskih trupa i domaćih izdajnika. Izvršivši do kraja godine na teritoriju Toplice, Jablanice i Crne Trave niz uspješnih akcija, odred se vojnički i politički potpuno sredio i razvio, te po­ novo stvorio slobodni teritorij oko planine Jastrepca, Rađana. Kukavice i Ozrena. Početkom godine 1943. Okružno povjerenstvo Komunističke partije Srbije za okrug Leskovac i Niš i štabovi partizanskih odreda zvršili su reorganizaciju partizanskih jedinica, stvarajući tri jaka partizanska odreda: L južno-moravski partizanski odred na terenu Toplice i Jablanice, II. južno-moravski partizanski odred oko Crne Trave i Rasinski partizanski odred. Pošto je izvršena vojna reorganizacija i učvršćena narodna vlast na slobodnom teritoriju, ova su tri partizanska odreda u vri­ jeme IV. i V. okupatorske ofenzive razvila veliku oružanu aktivnost i stvorila čvrst slobodni teritorij na terenu južne Srbije. Međutim, vojna i politička situacija u Šumadiji bila je mnogo teža. Zapravo, oružani ustanak u Srbiji i njegove oružane snage proživljavali su najveću dramu u zapadnoj Srbiji i Šumadiji. Do mjeseca aprila godine 1942. četnici Draže Mihajlovića — uz stalnu pomoć okupatora, Neđićevih i Ljotićevih odreda — uspjeli su da potpuno zagospodare zapadnom Srbijom. Sve partizanske jedinice na tom terenu bile su likvidirane, a preostale naoružane partizan­ ske grupe i politički radnici na terenu povukli su se u duboku ilegalnost. Također i u Šumadiji okupator i izdajnici Nedić i Draža Mihajlović uspjeli su u proljeće godine 1942. da razbiju partizanske 23

odrede, ali su se političke organizacije i male partizanske grupe uspjele održati na terenu okruga Valjeva i Aranđelovca. Inten­ zivnim političkim radom one su uspjele da do mjeseca septembra godine 1942. ponovo formiraju manje partizanske odrede, te da s tim malim partizanskim odredima ponovo započnu borbu. Tako je Srbija u prvim mjesecima godine 1943. imala dva snažna žarišta oslobodilačkog rata: u centralnoj i južnoj Srbiji, iz kojih su se kasnije razvile prve srpske brigade Narodnooslobodilačke vojskeSvi uspjesi oružanog ustanka i Narodne revolucije do početka TV. okupatorske ofenzive postignuti su pod vrlo teškim okolnostima, uz cijenu najvećih napora i žrtava Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda. Sve krajeve Jugoslavije pritisle su ogromne vojne i policijske snage okupatora i vojne snage izdajnika, naročito Pavelića, Nedića i Draže Mihajlovića. Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije neprestano su imali protiv sebe jake neprijateljske snage, brojno i tehnički daleko nadmoćnije. Da bi se mogao jasno sagledati opseg i žestina rata u Jugoslaviji uoči IV. neprijateljske ofenzive, iznijet ćemo podatke o odnosu snaga okupatorsko-kvislinške vojske i oružanih snaga, kojima je raspolagao Narodnooslobodilački pokret.4 Do mjeseca novembra godine 1942. Nijemci su u Jugoslaviji imali šest stalnih okupacionih, posadnih divizija, koje su raspore­ đene po sistemu zona, prvenstveno tamo gdje je okupatorsko-kvislinška vlast bila najugroženija. Svaka je divizija kontrolirala svoju zonu, u kojoj su bile stacionirane i razne kvislinške formacije. To su bile ove jedinice: — 704. posadna divizija, — 714. posadna divizija, — 717. posadna divizija, — 718. posadna divizija, — 406. pješadijska divizija i 438. divizija. U vrijeme uoči IV. ofenzive, 704. divizija nalazila se u Srbiji, 714., 717. i 718. u Hrvatskoj i Bosni, a 406. i 438. u Sloveniji.5 4) Svi podaci o jedinicama okupatora, kvislinga, kao i Narodno­ oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, koji se navode od 24. do 31. str., uzeti su iz zaplijenjene arhive njemačkih, talijanskih, bugarskih i mađarskih jedinica, arhive kvislinških jedinica, kao i jedinica Narodno­ oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, kojom raspolaže Vojnoistorijski institut J. N. A. 5) Kad je spremana veća ofenziva, kao na primjer I. okupatorska ofenziva u Srbiji, prikupljane su jedinice s frontova izvan Jugoslavije, ili su korištene jedinice, koje su odlazile na Istočni front ili Grčku.

24

U to vrijeme u Hrvatskoj se nalazila još jedna njemačka divi­ zija — 187. rezervna divizija, ali se ona razlikovala od posadnih divizija po sastavu ljudstva i naoružanju- Ustvari, bila je to kom­ pletna operativna divizija, koja je vršila paralelno i obuku regruta i učestvovala u većim operacijama i bojevima protiv jedinica Narodnooslobodilačke vojske u Hrvatskoj. U IV. ofenzivi učestvo­ vala je s jednom jakom pukovskom grupom. Od oktobra godine 1942. do 1. maja 1943. stižu u Jugoslaviju, jedna po jedna, nove njemačke divizije u punom ratnom sastavu, naoružane najboljom tehnikom, opremljene isto tako dobro kao i divizije na Istočnom frontu ili u sjevernoj Africi. To su: — 7. SS divizija »Prinz Eugen«0 — 369. legionarska divizija »Teufel« — 373. legionarska divizija »Tiger« — 100. lovačka divizija — 1. brdska divizija 7. SS divizija formirana je u Banatu, gdje je i svršila vojnu obuku. U oktobru godine 1942. prebačena je u Srbiju na prostor Kruševac—Kraljeve—Cačak—Užice—Požega—-Ivanjica, gdje se za­ držala do konca godine. Prvih dana januara godine 1943. prebačena je iz Srbije u Hrvatsku za predviđene operacije u IV. ofenzivi. Njen prostor zauzela je — po bugarsko-njemačkom sporazumu — bugar­ ska 9. pješadijska divizija. Tim sporazumom proširena je bugarska okupaciona zona u Srbiji i na teritorij zapadne Srbije. 369. i 373. legionarska divizija: prva je stigla u drugoj polovini decembra godine 1942. iz Njemačke, da bi učestvovala u operaci­ jama IV. ofenzive, a druga je stigla u drugoj polovini aprila godine 1943., također iz Njemačke. Obje ove divizije bile su u punom ratnom sastavu. Borački sastav regrutiran je uglavnom od prisilno mobilizirane hrvatske i muslimanske omladine iz Hrvatske i Bosne s njemačkim komandnim kadrom. 6) Talijanska vojna misija u Zagrebu je izvijestila štab 2. talijan­ ske armije — generala Roattu, da ju je general Horstenau obavijestio, da divizija ima 21.000 vojnika. (Zapravo, u arhivu V. 1/ instituta J. N. A. postoje dva dokumenta — izvještaja ove misije: u jednom se kaže da ima 20.000, a u drugom 21.000 vojnika.) Međutim, zarobljeni oficiri iz ove divizije, opisujući njen historijat, tvrde, da joj je brojnoformacijsko stanje bilo predviđeno na 28.000 ljudi i 8000 konja i da divizija nije ulazila u borbu sve dok nije bila kompletno opremljena. Najvjerojatnije je, da se brojno stanje operativne vojske kretalo oko 20.000 vojnika, a da su ostali bili po dopunskim bataljonima i služili kao popuna.

U aprilu godine 1943. stigle su i 1. brdska i 100. lovačka divi­ zija. 1. brdska divizija učestvovala je u V. okupatorskoj ofenzivi, a zatim je otišla u Grčku, a 100. lovačka premještena je poslije V. ofenzive iz sjeverne Srbije u Crnu Goru i Hercegovinu. Prema tome, u maju godine 1943., u vrijeme V. ofenzive, Ni­ jemci imaju u Jugoslaviji ukupno dvanaest kompletnih divizija. Osim ovih kompletnih divizija bile su u Jugoslaviji još i sli­ jedeće njemačke jedinice: — 1. puk »Brandenburg«, — 4. puk »Brandenburg«, — 92. motorizirani puk,7 — 5. SS motorizirani policijski puk, — tri dobrovoljačka policijska puka u Srbiji (sjedište Beograd — Niš — Kraljevo), — 202. tenkovski bataljon, — četiri bataljona E. S. (Einsatzstaffel),8 — osam policijskih bataljona, — dvije grupe tajne vojne policije, — dva oklopna vlaka, — pet bataljona za osiguranje rudnika, zatim razni osigura­ vajući odredi i manje jedinice. Od talijanskih jedinica u Jugoslaviji su oko 15. januara godine 1943., dakle neposredno uoči IV. ofenzive, ove jedinice: 2. armija.9 Talijanska okupaciona armija u Sloveniji, Hrvat­ skoj i Hercegovini, južno od njemačko-talijanske demarkacione linije. 2. armija bila je sastavljena od četiri armijska korpusa. U neposrednom sastavu 2. talijanske armije nalazilo se i neko­ liko jedinica raznih rodova vojske, koje su u taktičkom pogledu bile pridodate divizijama i vodile borbu u njihovom sastavu. Kako je 2. armija vršila vojnu i civilnu vlast na velikom dijelu svog teritorija, to su njeni armijski dijelovi bili vanredno veliki. U nje­ nom su organskom sastavu i posebne trupe za pojačanje, sastavlje­ ne uglavnom od fašističkih bataljona j grupa, od pokretnih i posadnih odreda, obalnih odreda, oklopnih dijelova (tenkova i oklopnih automobila), oklopnih vlakova i graničnih straža. Ove jedinice s jedinicama armijske arteljerije, konjice i inženjerije, kemij7) Kasnije, godine 1944., pridodat mu je jedan divizion artiljerije, a dobio je i nov naziv — 92. motorizirana brigada. 8) Jedinice njemačke nacionalne manjine iz Hrvatske. Vršile su operacije uglavnom u Hrvatskoj sjeverno od Save. 9) Komandant armije — general Mario Roatta.

26

skim jedinicama, jedinicama za vezu i t. d. bile su brojne i vrlo jake. One su znatno pojačavale borbenu moć talijanskih divizija i radi­ kalno izmijenile brojno stanje, ako se računa samo formacijski po divizijama. Sigurno je utvrđeno, da su u sastavu 2. armije bile slijedeće takve jedinice: — osam samostalnih pukova pješadije (od kojih 311. pjesš. puk, 154., 155., 156., 157. puk, TM puk i 4. bersaljerski puk); — Deset raznih samostalnih bataljona (tri rezervna grenadirska, pet financijskih, jedan motorizirani mitraljeski bataljon i t. d.) i dvadeset i pet samostalnih posadnih četa; — Deset posadnih bataljona (samostalnih); — Legija crnih košulja »XXI. april«;10 — 2. i 73. legija crnih košulja; —• Četiri samostalna bataljona crnih košulja — (4. planinski, 33., 54. i 58. zaštitni bataljon); — Pet bataljona squadrista;11 — Četiri bataljona »M« (Mussolini);12 — Devet samostalnih karabinjerskih bataljona; — Dvije obalske brigade (XIV. i XVII.); — Dva puka konjičke pješadije;13 — Dva samostalna bataljona oklopnih kola; — Tri voda oklopnih automobila; — II. kemijski bataljon (bacači plamena); — Deset oklopnih vlakova; — V. odred G. A. F. (Guardia alla frontiera — granična straža); — XI. odred G. A. F.; — Četiri diviziona lakih oklopnih kola; — Zatim armijske inženjerijske jedinice, jedinice za vezu i t. d. Isto su tako i armijski korpusi imali svoje jake korpusne dijelove. XI. armijski korpus14 imao je u svom sastavu tri divizije: — divizija »Isonzo«; — divizija »Macerata«; — divizija »Cacciatori delle Alpi«. 10) Legija je fašistička formacija utalijanskoj regularnoj vojsci, jačine približno pješadijskog puka— dva bataljona s mitraljeskim i ntinobacačkim četama.

n)

i 12) Također fašističke formacije. 13) Svaki ima po tri diviziona.

14) Komandant korpusa — do 15. XII. 1942. general A. K. Mario Robotti, kasnije general A. K. Gastone Gambara. 27

Korpus je raspoređen na teritoriju Slovenije koji su anektirali Talijani — ut. zv. Ljubljanskoj provinciji. Pod njegovom koman­ dom bili su: XI. grupa G. A. F. i grupa crnih košulja »XXI. april«. V. armijski korpus15, sastava: — divizija »Lombardia«; — divizija »Re«. Korpus je poslije odlaska divizije »Granatièri di Sardegna« u Italiju16 znatno ojačan iz armijskih rezervi, od kojih je bilo i pet bataljona crnih košulja. Raspoređen je u Gorskom Kotaru i Lict. X V I I I . armijski korpus17 sačinjavaju četiri divizije: —• divizija »Bergamo«; — divizija »Sassari«; — divizija »Zara«; — I. brza divizija »Eugenio di Savoia« Korpus je raspoređen u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji. VI. armijski korpus18 sačinjavaju četiri divizije: —• divizija »Murge«; — divizija »Messina«; — divizija »Marche«; — divizija »Emilia«. Korpus je raspoređen na prostoru južne Dalmacije i Hercego­ vine. Truppe di Montenegro19 sačinjavaju četiri divizije: — divizija »Taurinense«;20 — divizija »Venezia«; — divizija »Ferrara«; — divizija »Perugia«. »Truppe di Montenegro« ustvari je bivši 14. korpus 9. tali­ janske armije, koja je bila dislocirana u Albaniji, Crnoj Gori, Kosmetu i zap. Makedoniji. Korpus je obuhvaćao teritorij Crne Gore, na kome je vršio civilnu i vojnu vlast, te je oformljen kao zasebna cjelina, koja je dobila naziv »trupe Crne Gore«. 15)

Komandant korpusa — general A. K. Gloria. Povučena 29. novembra godine 1942. 17) Komandant korpusa general A. K. Umberto Spigo. 18) Komandant korpusa general A. K. Ugo Santovito. 19) Komandant — general Pirzio Birolli. 20) Brojno stanje divizije »Taurinense« po dolasku u Jugoslaviju u aprilu godine 1942. bilo je 15.437 vojnika i oficira, 4938 mazgi i konja. Divizija je planinskog tipa. 16)

28

Ukupno, pred IV. okupatorsku ofenzivu bilo je sedamnaest kompletnih talijanskih divizija i velik broj samostalnih jedinica. Osim ovih jedinica, pretpostavlja se, da su bile još dvije divizije na Kosmetu i u zapadnoj Makedoniji — teritoriju koji je uključen u talijansku Veliku Albaniju. Brojno stanje talijanske okupacione vojske u Jugoslaviji nije moguće dati u ciframa potpuno točno, jer su dokumente o brojnom stanju talijanskih jedinica, osim dokumenata 11. armijskog korpu­ sa,21 Talijani dobrim dijelom uništili, ili su izgubljeni za vrijeme rata. Međutim, može se sa sigurnošću tvrditi, da se ono kretalo između 220 i 250 tisuća vojnika.22 Poslije Nijemaca i Talijana najjače okupacione snage u Jugo­ slaviji imali su Bugari. U Srbiji 1. bugarski okupacioni korpus i u Makedoniji 5. armija — ukupno pet pješadijskih divizija: 7., 9., 21., 14. i 15. pješadijska divizija,23 — dva konjička puka, jedan pješadijski puk (iz I. bugarske armije u anektiranom dijelu Srbije), dvije pogranične brigade i 5.000 policajaca. Mađarske okupacione snage u Vojvodini sačinjavali su — (prema podacima mađarskog generalštaba od oktobra 1942. godine): jedan bataljon iz 9. divizije, jedan bataljon iz 11. divizije, jedan bataljon iz 14. divizije, dva bataljona iz 15. divizije, Drugi konjički puk iz 1. konjičke divizije, tenkovski bataljon, bataljon riječne flotile, Peti biciklistički bataljon 5. korpusa. 16. pogranični bataljon i snage 53., 54. i 55. pograničnog odsjeka. Međutim, to nije sva oružana snaga, koja se borila protiv Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda. U Jugoslaviji je 21) 10. decembra godine 1942, sastav i brojno stanje 11. korpusa bili su slijedeći: — divizija »Isonzo« 11.419 vojnika, — divizija »Macerata« 6.293 vojnika, — divizija »Cacciatori« 15.314 vojnika, — grupa crnih košulja »XXI. april« 3.913 vojnika, — XI. grupa G. A. F. 4.477 vojnika, — korpusna artiljerija 470 vojnika i t. d. Ukupno brojno stanje korpusa sa svim njegovim dijelovima izno­ silo je 47.914 vojnika i 6306 mula i konja. Korpusno naoružanje: 53.509 pušaka, 7792 pištolja, 1511 puškomitraljeza, 859 mitraljeza, 380 bacača mina 45 mm, 82 bacača mina 81 mm, 41 art. cijevi kalib. 47 i 65 mm: 147 art. cijevi teškog i srednjeg kalibra (uračunata i obalska artiljerija), 24 tenka, 36 oklopnih automobila i oklop­ nih gusjeničara, 628 automobila raznog tipa, 336 motocikla, i t. d. 22) Sama 2. armija imala je u to vrijeme 210.000 vojnika. 23) U martu godine 1943. 7., 9. i 21. divizija povučene su iz Srbije, a na njihova mjesta došle su 22., 24. i 27. divizija.

29

okupator organizirao i brojne vojne formacije izdajnika, među kojima su se, naročito po brojnosti pred IV. okupatorsku ofenzivu, isticale Pavelićeve i Mihajlovićeve oružane formacije. I jedan i drugi vršili su, uz pomoć okupatora, veliku mobilizaciju ljudstva u svoje oružane formacije u periodu pred IV. okupatorsku ofenzivu. Oružane snage t. zv. Nezavisne Države Hrvatske, njemačke kvislinške tvorevine, dijelile su se u dvije grupe: ustaške i domo­ branske trupe. Domobransku vojsku sačinjavalo je sedam pješa­ dijskih i brdskih divizija, tri samostalna domobranska zdruga,24 tri konjička sklopa,25 šest žandarmerijskih pukovnija, žandarmerijska škola i velik broj samostalnih bataljona — t. zv. bojna, raz­ nih rodova i službi. Oko 1. januara godine 1943. brojno stanje domobranske vojske svakako je prelazilo cifru od 120.000 vojnika. Borbeni kvalitet te vojske — izuzevši neke jedinice — bio je slab. Ustaška vojska sastojala se od Pavelićeva tjelesnog zdruga (jačine oko 6.000 ustaša), pet ustaških stajaćih zdrugova, oko osam ustaških obrambenih zdrugova, četiri samostalna ustaška bataljona i tri saobraćajna ustaška bataljona (bojne). Brojno stanje pred IV. ofenzivu prelazilo je cifru od 40.000 ustaša. Brojno stanje svih Pavelićevih formacija zajedno prelazilo je na početku godine 1943. cifru od 160.000 ljudi.26 U Srbiji je Nedić u Srpskoj državnoj straži imao oko 17.000 naoružanih ljudi, a Ljotić u Dobrovoljačkom korpusu oko 3.500. U Srbiji je, osim toga, bio i ruski zaštitni korpus od tri puka. Taj je korpus bio u sastavu njemačke vojske. U Sloveniji su Bela i Plava garda mogle imati oko 3.500—4.500 ljudi. Brojnom stanju četnika Draže Mihajlovića nemoguće je ući u trag, jer su četnici, izuzevši nekoliko jedinica, bili organizirani na potpuno teritorijalno-milicionarskoj bazi. Točna brojna stanja četnika nisu znali ni njihovi komandanti, jer je ta »vojska« veoma fluktuirala, te je moguće ustanoviti jedino veličinu njenih grupa za vrijeme pojedinih akcija. Veće organizaciono zbijanje četnika započelo je neposredno pred IV. ofenzivu i u toku njene prve faze, kad je i četničko vojno rukovodstvo, po uzoru na partizane, pri­ 24)

25) 26)

Združene jedinice — kao brigada.

Formacija jačine diviziona.

Postoji jedan dokument Ministarstva oružanih snaga — Glavni stožer, od 1. maja godine 1943., iz koga se vidi, da je cjelokupno brojno stanje oružanih snaga t. zv. Nezavisne Države Hrvatske bilo oko 200.000 vojnika, računajući domobrane, ustaše, žandare, vazduhoplovstvo, mor­ naricu. zatim seosku miliciju i četnike Draže Mihajlovića u centralnoj i istočnoj Bosni.

30

stupilo formiranju četničkih brigada. Međutim, samo je mali broj jedinica bio čvršće vojnički organiziran, jer su ostale jedinice, četničke brigade, nosile i dalje pečat teritorijalnih vojnih jedinica.87 Toj velikoj okupatorskoj i kvislinškoj vojsci suprotstavila se po brojnom stanju i naoružanju neusporedivo manja Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije. Narodnooslobodilački pokret imao je između 10. i 20. januara godine 1943. oko 70.000 boraca operativne vojske, koja je obuhvaćena u devet divizija: 1. proleterska, 2. proleterska, 3. udarna, 4. krajiška, 5. krajiška, 6. Učka, 7. banijska, 8. kordunaška i 4. slavonska; deset samostalnih brigada: 13. proleterska, 6. i 14. primorsko-goranska, 1., 2., 3. i 4. slovenska brigada, 6. istočnobosanska, 3. i 4. dalmatinska brigada; deset samostalnih bataljona, četrdeset do četrdeset i pet partizanskih odreda28 i oko trideset samostalnih diverzantskih gru­ pa u jačini od 3 do 50 boraca. Osim ove operativne vojske postojale su partizanske straže, komande mjesta i područja, punktovi za vezu, t. zv. relejne stanice, profesionalni partijski radnici, odbomici-člaiiovi N. O. odbora, velik broj naoružanih članova Komunističke partije, Narođnooslobodilačkog fronta, Antifašističkog fronta žena, Antifašističke omladine, ilegalne grupe naoružanih političkih radnikf. ili udarnih grupa na poluslobodnom i neoslobođenom teritoriju, koji su pred­ stavljali moćnu snagu od preko 6.000 naoružanih ljudi. 27) Četnički štabovi u centralnoj i istočnoj Bosni imali su političke i vojne sporazume sa predstavnicima vlasti Nezavisne Države Hrvatske, po kojima su jedni druge tolerirali, obavezujući se na zajedničku borbu protiv partizana. N. D. H. im je obećala, da njeni organi ne će često

prolaziti kroz četničke teritorije, a četnici su se obavezali da priznaju vrhovnu vlast Nezavisne Države Hrvatske. Takve sporazume četnici u Bosni nisu sklapali sa Nijemcima, jer su Nijemci takve stvari prepustili administraciji Nezavisne Države Hrvatske, koja je bila nadležna u ovim krajevima. Nijemci su svagdje prihvaćali suradnju četnika kao gotovu stvar. U suradnji sa četnicima u okupacionoj zoni Italije (Dalmacija, Her­ cegovina, Crna Gora) talijanski su komandanti išli dalje. Oni su stvarali čvršće vojne formacije četnika Draže Mihajlovića, t. zv. odrede Dobro­ voljne antikomunističke milicije (M. V. A. C.), kao dio svojih oružanih snaga. Neki četnički komandanti i političari su nastojali, zbog inozem­ stva, da bar u formalnom pogledu budu samostalniji, da dobiju bar neko »nacionalno-oslobodilačko« obiliežje. ali su ih Talijani brzo upokoravali, plašeći ih da im ne će izdavati mjesečne plaće, snabdijevanje, oružje i municiju. Nijemci su smatrali da su talijanski četnici opasni, a Talijani da su opasni njemačko-ustaški četnici, što će se vidjeti kasnije. 28) Zasad još nije moguće ustanoviti potpuno točan broj partizan­ skih odreda, jer se u pismenoj dokumentaciji (arhivi) često miješaju odredi sa samostalnim četama i batalj onima.

31

DRUGI DIO ČETVRTA OKUPATORSKO-KVISLINŠKA OFENZIVA

3 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

III. POGLAVLJE

SITUACIJA GLAVNINE NOV I POJ I SLOBODNOG TERITORIJA. OPERATIVNI PLANOVI VRHOVNOG KOMANDANTA NOV I POJ PRED OFENZIVU

U vrijeme reorganizacije partizanskih jedinica ofenzivna dejstva partizana u Bosni i Hrvatskoj nisu splašnjavala.283 Naprotiv, krupnije vojne formacije, divizije i korpusi Narodnooslobodilačke vojske, omogućile su višim štabovima planiranje većih operacija i bojeva, paralelno izvođenje po nekoliko operacija, sa ciljem razbi­ janja cijelog sistema obrane okupatorsko-kvislinških jedinica na jednom većem području. Paralelno s reorganizacijom odvijala su se i dejstva glavnine snaga Narodnooslobodilačke vojske, koje su se nalazile na prosto­ riji omeđenoj rijekama Kupa—Sava—Vrbas, u duhu jednog šireg operativnog plana Vrhovnog štaba. Po svom obimu i složenosti taj se plan ističe iznad svih dotadašnjih operativnih planova partizan­ skih jedinica. Komponente toga plana bile su slijedeće: — 1. bosanski i 1. hrvatski korpus Narodnooslobodilačke vojske izvest će s glavninom svojih snaga operaciju čišćenja šireg pro­ stora oko srednjeg toka rijeke Une (linija Bihać—Bosanski Novi) sa ciljem da un'šte okupatorsko-kvislinške snage na tom području i da prošire jedinstveni slobodni teritorij Hrvatske i Bosne. 28a) Proces reorganizacije, odnosno formiranja prvih korpusa i divi­ zija Narodnooslobodilačke vojske odvijao se postepeno od posljednjih dana oktobra do 22. novembra 1942. godine. 20. novembra 1941. Vrhovni štab narodnooslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske dobio je naziv Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije.

'3

35

— Operativna grupa Vrhovnog štaba (1., 2., 3. divizija) izvršit će sa glavninom snaga prodor iz zapadne u centralnu Bosnu, sa ciljem da razbije okupatorsko-kvislinški sistem obrane u dolini rijeke Vrbasa, od Jajca do južno od Banjaluke (prostorija Manjače), i da se probije na širu prostoriju Prnjavora. Dijelom snaga poma­ gat će dejstva jedinica IV. operativne zone (operativni prostor Dal­ macije) u srednjoj i južnoj Dalmaciji (Knin, Imotski, Posušje). — Glavni štab Narodnooslobodilačke vojske za Hrvatsku upu­ ćuje jednu jaču jedinicu na sjever preko rijeke Kupe, na prostoriju u trouglu Zagreb—Karlovac—Metlika, za dejstva u dubokoj pozadini neprijatelja; jedinice V. operativne zone (Gorski kotar i Hrvatsko Primorje) usmjeruje na jača dejstva duž komunikacija Karlovac— Ogulin—Rijeka. U bojevima u toku mjeseca novembra sve su ove jedinice u potpunosti izvršile svoje zadatke. Oslobođena su velika mjesta kao Bihać, Bosanska Krupa, Cazin, Slunj i Jajce. Razbijeno je nekoliko izvanredno jakih i značajnih neprijateljskih uporišta, kao Sitnica (južno od Banjaluke) i niz sela sjeverno od Karlovca. Posljedice tog plana bile su dalekosežne i u vojnom i u političkom pogledu. Kvislinška tvorevina — Nezavisna Država Hrvatska, došla je polovinom mjeseca novembra u kritičan položaj i postala pred­ met hitnog razmatranja u Vrhovnim komandama njemačkih i tali­ janskih oružanih snaga, jer su njemački i kvislinški komandanti ocijenili, da će poslije pada Bihaća i pojava jačih jedinica NOV sje­ verno od Karlovca snage 1. bosanskog i 1. hrvatskog korpusa kre­ nuti u pravcu sjevera, ugrožavajući direktno Karlovac, Zagreb i Sisak. Ali glavnina snaga Narodnooslobodilačke vojske u Hrvatskoj i Bosni nije se zaustavila na ovim uspjesima, jer je nova vojna i politička situacija tražila rješenje niza novih problema, političkog, vojnog i organizacionog karaktera, kao što su vojno osiguranje i proširenje Slobodnog teritorija, stvaranje novih vojnih jedinica, daljnje organizaciono učvršćenje nove narodne vojske i vođenje rata protiv okupatora i izdajnika. U Vrhovnom štabu NOV i POJ bilo je jasno, da se neprijatelj ne će pomiriti s tako velikom slobod­ nom teritcrijom, kakvom je raspolagao Narodnooslobodilački po­ kret Jugoslavije, i da treba biti pripremljen za eventualne jače protivofenzivne akcije neprijatelja. U vrijeme oko I. zasjedanja AVNOJ-a, Vrhovni komandant NOV i POJ, Josip Broz-Tito, razrađuje sa podređenim višim štabo­ vima nove operativne planove za daljnja dejstva jedinica i vrši odgovarajuće pokrete. Sada se srećemo s jednim cjelovitim strate36

KARTA 2

ško-operativnim planom za zimski period, koji treba da stvori osnove za još šira dejstva u proljeće 1943. godine. Elementi toga plana proizlazili su iz opće politike Narcdnooslobcđilačkog pokreta, odno­ sno njegove strategije i taktike u borbi za oslobođenje zemlje od okupatora i izdajnika. Na osnovu tog novog plana trebala su usli­ jediti nova permanentna ofenzivna dejstva jedinica glavnine NOV i POJ na nove ključne vojne i političke pozicije okupatora i izdaj­ nika, u cilju stvaranja novih slobodnih teritorija i novih jedinica NOV i POJ. Jedan od najvažnijih zadataka novog strateško-operativnog plana bio je zadatak Operativne grupe Vrhovnog štaba. Ona je trebala da oslobodi prostoriju centralne Bosne, da tu stvori novi slobodni teritorij i da se poveže s jedinicama NOV i POJ u istočnoj Bosni. Stvaranje novog, velikog slobodnog teritorija u centralnoj i istočnoj Bosni trebalo je poslužiti kao placdarm za nova ofenzivna dejstva u proljeće 1943. godine prema Srbiji i Crnoj Gori. Novi strateško-operativni plan Vrhovnog komandanta pred­ stavljao je ujedno najbolje i najefikasnije mjere za obranu Slobod­ nog teritorija. Samo stalni pokreti i ofenzivna dejstva jedinica, stva­ ranje novih slobodnih teritorija u novim krajevima i njihovo me­ đusobno povezivanje neminovno dovode do razvlačenja neprija­ teljskih snaga i onemogućavaju im veće koncentracije jedinica. Takva bi taktika onemogućavala veće ili velike protivofenzive okupatorsko-kvislinških jedinica protiv Slobodnog teritorija i glavnine NOV i POJ u Bosni i Hrvatskoj. Evo kako je konkretno zamišljen taj novi plan i njegova reali­ zacija: ( V i d i kartu 2). — 1. proleterska i 3. udarna divizija produžavaju svoja zapo­ četa dejstva u pravcu centralne Bosne, u prostor Travnik—Zepče— Teslić—Prnjavor; tu stvaraju novi slobodni teritorij; razbijaju ko­ munikacije Sarajevo—Brod i povezuju se s jedinicama NOV i POJ (6. istočnobosanska brigada i partizanski odredi) u istočnoj Bosni, koje će također s dijelom svojih snaga ići ususret 1. proleterskoj i 3. udarnoj diviziji; njima pomažu i dijelovi snaga 1. bosanskog korpusa (jedna brigada i dva partizanska odreda). — 2. proleterska divizija i jedinice IV. operativne zone29 dejstvuju prema Kupresu, Bugojnu, Prozoru, Posušju i Aržanu. Nji­ hova dejstva potpomaže i III. krajiški partizanski odred, koji je dejstvovao u prostoru Jajce—Kupres—Donji Vakuf—Prozor. — 1. bosanski korpus prodire s glavninom 4. krajiške divizije na sjever preko rijeke Sane i Kozare planine u donji tok Une i u 29) Jedinice na području Dalmacije bile su pod komandom Štaba IV. operativne zone.

37

dolinu Save, s težištem dejstava u prostoru Banjaluka—Nova Gra­ diška—Bos. Dubica. 5. krajiška divizija poduzima čišćenje prostora Manjače sve do Banjaluke. — 1. hrvatski korpus sa svoje tri divizije napada na željeznič­ ke magistrale Sisak—Sunja—Dubica (7. banijska divizija), te Kar­ lovac—Ogulin—Plaški—Vrhovine (8. kordunaška divizija) i Gospić —Knin (6. lička divizija). Jedna brigada 8. kordunaške divizije upu­ ćuje se iz sastava divizije sjeverno od Karlovca na Žumberačku goru, gdje se već nalazila 13. proleterska brigada. Ove dvije brigade stvaraju novi slobodni teritorij u prostoru Karlovac—Zagreb—Metli­ ka—Novo Mesto i povezuju se s jedinicama NOV i POJ u Sloveniji, koje će dejstvovati sa zapada. — Jedinice V. operativne zone (operativni prostor Gorski Kotar i Hrvatsko Primorje) dejstvuju jednim dijelom svojih snaga pa zapada na željezničku prugu Ogulin—Plaški, i drugim dijelom na prugu Karlovac—Rijeka. — Jedinice III. operativne zone (operativni prostor Slavonija) dejstvuju prema Pcžeš'toi i Daruvarskoj kotlini, sa zadatkom da prošire slobodni teritorij Slavonije. — Samostalne brigade, bataljoni i partizanski odredi na Slo­ bodnom teritoriju jednim dijelom svojih snaga potpomažu u prvoj fazi ofenzivna dejstva spomenutih jedinica, dok je ostatak njihovih snaga raspoređen za »periferiji« Slobodnog teritorija kao njena neposredna zaštita i obrana. U vremenu od 25. novembra do 15. decembra godine 1942. mnoge su od ovih jedinica bile još oko Slobodnog teritorija, napa­ dajući pojedine neprijateljske objekte, za koje se smatralo, da se svakako moraju likvidirati, ako se hoće proširiti i bolje osigurati slobodni teritorij, ali su poslije 15. decembra gotovo sve prišle rješavanju svojih operativnih zadataka u duhu ovog plana. Međutim, Vrhovni komandant NOV i POJ nije se zadovoljio samo stvaranjem jednog jedinstvenog ofenzivnog operativnog plana za jedinice NOV i POJ u Bosni i Hrvatskoj, na osnovu koga će one razvijati svoju ofenzivnu kampanju kroz zimski period 1942/43. godine. Neprijatelj je bio još uvijek jak. te je trebalo očekivati nje­ gova veća protivofenzivna dejstva. Zato je pristupio paralelno i izradi jednog defenzivnog operativnog plana za neposrednu obranu Slo­ bodnog teritorija u slučaju neprijateljske ofenzive. U toj novoj situaciji veliki se Slobodni teritorij pokazivao kvalitativno u dru­ gačijem vidu no što je to bio slučaj sa starim, malim i razjedinje­ nim teritorijima. Narod Slobodnog teritorija sav se predao ratu protiv okupatora, stanovništvo je masovno odlazilo u vojsku, kojoj 38

je stavilo na raspoloženje svu svoju imovinu. Na slobodnom terito­ riju izgrađeno je niz ustanova vojno-pozadinskog, ekonomskog, društvenog, prosvjetnog i zdravstvenog karaktera, koje su izvan­ redno funkcionirale, a sve je to sada trebalo braniti i ne dopustiti neprijatelju da se olako probije na Slobodni teritorij. I Vrhovni komandant studira vojni položaj Slobodnog terito­ rija, način i mogućnosti njegove neposredne obrane, analizira ope­ racijske i taktičke pravce, koji vode na nj, i već 22. novembra god. 1942. donosi jedan jedinstveni obrambeni operativni plan za obranu Slobodnog teritorija u slučaju neprijateljske ofenzive. Svoju koncepciju obrane Slobodnog teritorija formulirao je Vrhovni komandant i pismeno, i dao je na znanje svim podređenim štabovima — sve do štabova divizija — kao strogo konspirativnu stvar. Nažalost, taj izvanredno važan dokumenat za studij razvoja Narodnooslobodilačke vojske i njene vojne misli nije se u potpunosti sačuvao. Sačuvao se samo onaj dio plana, koji se odnosi na obranu dijela Slobodnog teritorija u Hrvatskoj, dok onaj dio, koji se odnosi na bosanski dio Slobodnog teritorija i na jedinice 1. bosanskog kor­ pusa, nije sačuvan. Evo, kako izgledaju najvažniji elementi plana za obranu Slo­ bodnog teritorija: »glavnom Štabu nov i poj za hrvatsku Vjerovatno je, da neprijatelj može uskoro preduzeti sa sjevera kontraofanzivu širih razmjera protiv naše slobodne teritorije. Po našoj ocjeni ta neprijateljska ofanziva prema vašem ope­ rativnom području ispoljila bi se vjerojatno na slijedeće pravce: — Karlovac—Slunj: — Glina—Topusko—Vranograč—Cazin—Bihać. Svakako da bi jedan krak te ofanzive, iz doline Gline preko Cetingrada, bio usmjeren ka Slunju. — Pravcem: Kostajnica—Dvor—Bosanska Krupa—Bihać, to jest dolinom Une. Po našem mišljenju, težište te neprijateljske ofanzive ispoljilo bi se vjerovatno od pravca Gline i od pravca Kostajnice. U takvoj jednoj situaciji, u slučaju napada nadmoćnijih nepri­ jateljskih snaga označenim pravcima, vi biste se trebali pridržavati slijedećeg: a) Ne podmetati svoje jedinice neprijatelju na pravcu njego­ vog ofanzivnog zamaha, već sa svojim jedinicama, na odnosnim pravcima, vješto skrenuti desno i lijevo i kontramanevrima na ne* prijateljske bokove i pozadinu osujetiti njegovo nastupanje. To je najbolji način za pariranje neprijateljske ofanzive. Prema tome, vi ćete u ovakvoj situaciji dejstvo vaših divizija objediniti i koordinirati po slijedećem: Divizija koja se nalazi na prostoru Dvor—Samarica planina— Vranograč, može bočnim udarom paralisati neprijateljsku ofanzivu bilo da se ispolji na pravcu Topusko—Vranograč—Cazin, bilo na

39

pravcu Kostajnica—Dvor—Bosanska Krupa. Vaša jedna divizija, koja se nalazi na prostoru oko Cetingrada, treba da bočnim dejstvom parira neprijateljsku ofanzivu bilo na pravcu Topusko—Vranograč—Cazin, bilo na pravcu Karlovac—Slunj. Vaše snage oko Slunja, koje pretstavljaju treću manevarsku grupu, trebale bi u ovakvoj situaciji da bočnim dejstvom pariraju neprijateljsku ofan­ zivu, koja bi se iz doline rijeke Gline mogla ispoljiti bilo prema Cetingradu bilo prema Cazinu. Svakako da ova grupa oko Slunja mora budno motriti na pravac od Plaškog. To bi bilo po našoj zamisli sadejstvo i koordinacija vaših triju manevarskih grupa pariranju eventualne neprijateljske ofanzive sa sjevera. b) Da bi mogli donositi realne odluke i biti u toku događaja morate organizirati dobru obavještajnu službu i službu izviđanja, naročito prema Karlovcu, Zagrebu, Petrinji i Kostajnici, te da blagovremeno otkrijete i uočite eventualne neprijateljske ofanzivne namjere. c) Budite neprekidno u vezi kako taktičkoj tako i u materi­ jalnoj sa jedinicama 1. bosanskog korpusa koje se nalaze na de­ snoj obali Une ... Sva vaša dejstva u dolini Une, bilo ona defanzivna ili ofanzivna, trebate koordinirati sa jedinicama Prvog bosanskog korpusa. 22. XI. u 12 časova VRHOVNI KOMANDANT TITO

Iz razne historijske dokumentacije može se vidjeti, da je u obrani bosanskog dijela Slobodnog teritorija najveća pažnja posve­ ćena pravcima Banjaluka—Ključ i Kostajnica—Bos. Novi—Bihać (dolina Une). Sa razvojem događaja u toku mjeseca decembra godine 1942. i januara 1943., ovaj je plan neprestano dotjeravan, ali su njegovi osnovni elementi važili sve do početka IV. okupatorsko-kvislinške ofenzive. Međutim, prije no što iznesemo konačnu koncepciju ovog obrambenog plana i prikažemo, kako se dalje razvijao i kako je fiksiran u danima nenosređno nređ početak IV. okupatorsko-kvi­ slinške ofenzive, potrebno je iznijeti razvoj događaja, koji su usli­ jedili kao posljedica prvog ofenzivnog plana Vrhovnog komandanta, odnosno kako je on ostvarivan u toku mjeseca decembra 1942. i januara 1943. godine, do početka IV. okupatorsko-kvislinške ofen­ zive, jer je on imao reperkusije i na razvoj defenzivnog plana za obranu Slobodnog teritorija. U jednomjesečnom trajanju — od 15. decembra 1942. do 15. januara 1943., ofenziva glavnih snaga Narodnooslobodilačke vojske dala je izvanredno velike rezultate. Operativna grupa Vrhovnog štaba — 1., 2. i 3. divizija — zarobile su, prema nepotpunim pođa40

cima, preko 2.500 neprijateljskih vojnika, oslobodile su Prnjavor,. Teslić i Zepče i prekinule prugu Sarajevo—Doboj. Željeznička sta­ nica Zepče potpuno je uništena. Dijelovi 1. proleterske brigade izbili su na sjever sve do rijeke Save. Zaplijenjeno je preko 2.500 pušaka, preko 100 mitraljeza, 12 topova raznog kalibra, 10 bacača mina, jedan oklopni vlak s velikom količinom razne municije. Stvo-en je nov veliki slobodni teritorij. Jedinice Mornaričkog odreda zaplijenile su 3. januara u vodama Podgore šest malih transportnih brodova s tovarom i primorale Talijane da otada prate svoje transporte u konvoju. Oko ratne luke Podgore i na susjednim otocima razvile su se žestoke borbe. Kao protivmjeru Talijani vrše napad na Podgoru i otoke, ali je nekoliko njihovih pokušaja izbacivanja desanata u zoni Podgore ostalo bez uspjeha. Jedinice IV. operativne zone zarobile su preko 150 nepri­ jateljskih vojnika i zaplijenile 142 puške i 10 puškomitraljeza. Jedinice 1. bosanskog korpusa također su prekinule sve komu­ nikacije na pravcu svog nastupanja i izbile pred Kostajnicu i Dubicu. U dvadesetdnevnim borbama korpus je zarobio preko 500 neprijateljskih vojnika i zaplijenio 487 pušaka, 27 puškomitraljeza i teških mitraljeza, 2 topa i 3 minobacača. 1. hrvatski korpus također je polučio velike rezultate. 7. divi­ zija je porušila volinjske mostove na pruzi Sunja—Bos. Novi i potpuno prekinula željezničku vezu Hrvatske s Bosnom. Popravak ovih mostova završen je tek u proljeće godine 1943. 6. i 8. divizija crekinule su saobraćaj na ličkoj pruzi. U borbama na komunikacijama ove su tri divizije zarobile preko 1.000 neprijateljskih vojnika. Uništeno je nekoliko željeznič­ kih stanica, zapaljena su tri željeznička transporta i jedan oklopni vlak, a osam je vlakova minirano. Zaplijenjeno je pet topova, dvije protivtenkovske puške, 17 bacača mina raznog kalibra, 50 mitralje­ za i 1011 pušaka. Jedinice V. operativne zone izvršile su u toku decembra i janu­ ara nekoliko velikih diverzija na pruzi Karlovac—Sušak, zarobile 119 neprijateljskih vojnika, a zaplijenile 108 pušaka i 13 puškomi­ traljeza. Operativna grupa na Zumberku potpuno je uništila dva ustaška bataljona, dok je dva druga bataljona razbila. Zaplijenila je oko 500 pušaka, 20 mitraljeza i 2 bacača mina.30 Jedinice III. operativne zone, 4. slavonska divizija i tri parti­ zanska odreda, zarobile su 387 neprijateljskih vojnika, zaplijenile 30) Svi podaci izneseni u ovoj glavi uzeti su iz originalnih opera­ tivnih izvještaja dotičnih jedinica i štabova, a nalaze se u arhivi VIIJNA.

41

352 puške, 16 mitraljeza i puškomitraljeza, 20 ručnih mitraljeza i 2 minobacača. Dakle, u mjesec dana svoje ofenzive glavnina NOV i POJ u Hrvatskoj i Bosni zarobila je, prema nepotpunim podacima, ukupno 4.537 neprijateljskih vojnika, zaplijenila 5042 puške, 223 puškomitraljeza i teška mitraljeza, 20 ručnih mitraljeza, 2 protivtenkovske puške, 21 artiljerijsko oruđe, 36 minobacača, 6 malih transportnih brodova i jedan oklopni vlak. Isto tako velik broj neprijateljskih vojnika je ubijeno i ranjeno, i uništeno je mnogo neprijateljskog naoružanja, opreme i transporta. Za vrijeme ofenzive poduzimane su razne mjere organizacionog i političkog karaktera za jačanje NOV i POJ, za bolju organizaciju vojno-pozadinske vlasti i pripremanje pozadine za daljnje vođenje rata. Vrhovni je štab izdao niz uputstava, direktiva i naređenja za vojnu obuku trupa, za otvaranje i organizaciju vojnih škola i kurseva (tada je otvoren i prvi artiljerijski kurs za vojne rukovodioce), za bolju organizaciju i rad štabova i t. d. U to vrijeme pada i obavezna organizacija informativne i oba­ vještajne službe u svim jedinicama Narodnooslobodilačke vojske te u svim partizanskim odredima i vojno-pozađ: nskim ustanovama. Osim toga, u sve se jedinice uvode vojni sudovi i vojna tužioštva, zatim se pripremaju mob:lizaciiski spiskovi u komandama mjesta i područja za sve sposobno ljudstvo na slobodnom teritoriju, u starosti od 18 do 45 godina. U pozadini su poduzete mjere, da se izgrade nove radionice za popravak oružja, a kapacitet radionice ručnih bombi u Prekaji podignut je na 1.000 ručnih bombi na tjedan. Izgrađene su nove bolnice i skloništa hrane po šumama, naročito na Grmeču, Petrovoj gori i Plješivici. Međutim, poslije 1. januara godine 1943. stale su iz raznih oba­ vještajnih centara Narodnooslobodilačke vojske stizati prve vijesti, da se priprema velika ofenziva okupatora i izdajnika protiv slo­ bodnog teritorija. Od 1. do 15. januara pojavljuju se i nove nje­ mačke i kvislinške jedinice oko slobodnog teritorija i počinju prvi sukobi s njima. Ali u isto vrijeme i Vrhovni štab poduzima nove mjere za obranu Slobodnog teritorija. U analizi vojnog položaja Slobodnog teritorija Vrhovni je ko­ mandant NOV pošao od jedino ispravnog stanovišta, da slobodni teritorij tretira kao jedinstveni operacijski prostor, utvrđujući na njemu najosjetljivije operativno-taktičke pravce za obranu, odnosno najpogodnije za neprijatelja, koji mu daju najbolje šanse za uspjeh; 42

na temelju toga vrši korekturu utvrđenog defenzivnog plana za slučaj okupatorsko-kvislinške ofenzive. U ocjeni vojne situacije i mjera, koje treba poduzimati u slučaju neprijateljske ofenzive, na osnovu dokumenata jasno se vidi, da je Vrhovni štab pretpostavljao da će okupatorske trupe i trupe domaćih izdajnika u borbi protiv glavnih snaga Narođnooslobodilačke vojske najvjerojatnije jedin­ stveno napasti cio slobodni teritorij, težeći odmah da uhvate pod glavni udar što veće grupacije Narođnooslobodilačke vojske. Zato je njegov ofenzivni plan i bio rukovođen principima stvaranja novih slobodnih teritorija, naročito u centralnoj Bosni i sjeverno od Kupe, kako bi jedinice dobile što veći prostor i slobodu za svoja raznovrsna manevarska dejstva i u obrani i u napadu. Polazeći s takvog stanovišta, Vrhovni je komandant Narodnooslobodilačke vojske očekivao, da će glavne snage neprijatelja biti u zoni Banjaluke i. da će banjalučko-ključki pravac biti pravac glavnog udara. Na osnovu takve pretpostavke on određuje i protivmjere, koje treba da poduzme glavnina Narođnooslobodilačke vojske Najvažnija mjera bio bi vjerojatno napad na Banjaluku sa glavninom snaga 1 bosanskog korpusa, pojačanog 1. proleter­ skom divizijom, i to u fazi prikupljanja neprijateljskih snaga, da bi se pokušalo spriječiti njegov upad u dubinu Slobodnog teritorija. Ostale snage, 1. hrvatski korpus i dijelovi 1. bosanskog korpusa bra­ nit će neposredno Slobodni teritorij. Naravno, realizacija ovog plana zavisit će od konkretne situacije. Dokumenat Vrhovnog štaba NOV i POJ, iz koga bi se cjelovito vidjela ova koncepcija, nije pronađen, ali se u arhivi 1. hrvatskog korpusa sačuvao jedan drugi doku­ menat, iz koga se ipak jasno vidi ta koncepcija, jer su s tom pretpostavkom bili navrijeme upoznati svi viši štabovi, od divizije na gore. U pismu od 11. januara 1943. godine svojoj 7. diviziji štab 1. hrvatskog korpusa daje na znanje slijedeće: »Imamo izvjesnih podataka o eventualnoj neprijateljskoj ofen­ zivi na naš oslobođeni teritorij. U tom slučaju opći plan V. S. sa­ stojao bi se u napadu Bosanskog korpusa i I. divizije na Banjaluku, ukoliko bi za to postojale mogućnosti, radi razbijanja koncentracije na tom sektoru, koji bi vjerojatno bio glavna baza neprijatelja, odnosno glavni pravac napada. Naša VI. divizija zatvarala bi južne pravce svojim aktivnim djelovanjem, VIII. divizija pravac Karlo­ vac i Ogulin. Vaša VII. divizija imala bi zadatak da zatvori pra­ vac od Gline—Petrinje i Kostajnice. Taj zadatak ne bi se izvodio prihvatanjem frontalne borbe, već nanoseći glavne udarce s boka i leđa u smislu već prije danih vam direktiva za slučaj neprija­ teljske ofenzive31). Za sadašnju vašu aktivnost bit će vam za koji 31)

Instrukcija V. Š., o kojoj je naprijed bilo govora.

43

dan vraćena 16. brigada32) i stavljen na raspolaganje Banijski odred. Ujedno ćete pod vašu privremenu komandu dobiti 8. bosansku bri­ gadu (Hamdijinu)33), koja se sada nalazi u Cazinu ili oko njega. To je nova brigada, još nije prokušana u borbi, a sastavljena je većinom od Muslimana. Njen glavni zadatak je zatvaranje pravca od Bosanskog Novog prema Bihaću. Vaša aktivnost treba biti usmjerena razbijanju neprijateljskih koncentracija, pazeći pri tome da odviše ne izmorite jedinice, već da one budu konsolidovane i spremne za svaku eventualnost. ... Sadržaj ovog dopisa neka ostane u strogoj tajnosti.«04)

Dakle, iz ovog dokumenta se vidi, da je Vrhovni komandant NOV i POJ pretpostavljao, da će u eventualnoj neprijateljskoj ofenzivi neprijatelj istovremeno napasti na cio Slobodni teritorij, da će mu vjerovatno glavne snage biti na prostoriji Banjaluke i da će pravac Banjaluka—Ključ—Bos. Petrovac biti osnovni pravac upada u dubinu Slobodnog teritorija. Međutim, vidjet ćemo malo kasnije, da se u praksi dogodilo drugačije. Nijemci nisu planirali istovremeni napad na cio Slobo­ dni teritorij, već obračun sa Slobodnim teritorijem po dijelovima u nekoliko uzastopnih operacija. Polazeći od takve opće koncepcije, i zatim od pretpostavke, da će se Tito s glavninom snaga, oko 20.000 partizana, or:jentirati prema prostoriji Karlovac—Zagreb— Sisak, Nijemci su glavne snage postavili u dolinu rijeke Kupe (pro­ storija Karlovac—Pisarovina—Glina—Petrinja—Sisak) s težištem napada na pravcu Karlovac—Slunj—Bihać—Bosanski Petrovac. U procjenjivanju vojne situacije na prvi pogled se dobije do­ jam, kao da su zaista i jedna i druga strana pošle sa stanovišta, šta bi za njih bilo najopasnije kad bi neprijatelj učinio, ali nije sasvim tako. Postavlja se pitanje, jesu li zaraćene strane realno procjenjivale snagu i sposobnost neprijatelja ispred sebe i njegove neposredne operativne namjere. Nijemci su podcjenjivali snagu i sposobnost Narodnooslobodilačke vojske i ocjenjivali — bez obzira na to, što je u brojčanom pogledu dostigla ozbiljnu cifru ■—• da je u organizacionom i koman­ dnom pogledu slaba, nejedinstvena i veoma vezana za teritorij. Zato i polaze u napad na Slobodni teritorij po etapama, očekujući da će se partizani grčevito boriti za zemljište i da će, prema tome, nji­ ma — Nijemcima — uspjeti da istovremeno razore Slobodni teri­ torij i razbiju partizane. Točno je, da su jake snage partizana bile 32) U to vrijeme nalazila se južno od Karlovca, oko sela Barilovića, jer su snage 8. kordunaške divizije bile u napadu na talijanskočetničke posade u Saborskom, Blatama, Ličkim Jesenicama i na rušenju pruge Plaški—Vrhovine. 33) Hamdija Omanović, komandant 8. bosanske brigade. 34) Original pisma u arhivi VIIJNA.

44

usmjerene na saobraćajnice Zagreb—Karlovac—Rijeka i Zagreb— Sisak—Sunja, ali ih ovdje nije bilo ni 10.000, a kamoli 20.000. Da­ kle, sve je bilo pogrešno procijenjeno. Međutim, Vrhovni komandant je realno procjenjivao položaj glavnih snaga NOV i POJ i Slobodnog teritorija. Koncentracija glav­ nih snaga okupatora u zoni Banjaluke i njihov napad pravcem Banjaluka—Ključ—Bos. Petrovac vodi brzo u centar Slobodnog teritorija, a iz toga proizlazi, da će ga Nijemci primorati, da već u prvoj fazi borbe upotrebi u obrani Slobodnog teritorija sve tri gru­ pacije Narodncoslobodilačke vojske (1. bosanski korpus, 1. hrvat­ ski korpus i Operativnu grupu Vrhovnog štaba). U tom bi slučaju ostao bez ijedne slobodne manevarske grupe, a to je za partizanski rat isuviše opasno. Moglo bi se dogoditi, da već i sam razvoj doga­ đaja primora Nijemce da idu na ono što je najvažnije, t. j. da prvenstveno obračunavaju s jedinicama NOV, a ne i sa jedinicama (i to po fazama!) i sa Slobodnim teritorijem. Svesti sve tri svoje grupacije na obrambene borbe, i to u vri­ jeme neprijateljske ofenzive, kad je neprijatelj jači, ne bi vodilo ničemu. On želi nešto drugo, to jest da se jednim dije­ lom snaga brani i veže ruke jakim snagama neprijatelja, ali da istovremeno ima u ruci jaku i slobodnu grupaciju, prvenstveno pro­ leterske divizije (tri divizije), za protivmanevre u pravcima gdje je neprijatelj oslabio svoje posade i gdje će snage Narodnooslobodilačke vojske biti jače. Za takvu je koncepciju banjalučki pravac bio veoma opasan, a karlovački daleko manje, jer je išao s krajnje peri­ ferije Slobodnog teritorija. Okupatorska grupacija na banjalučkom pravcu visjela bi kao mač nad glavom, predstavljala bi potencijalnu opasnost za protivofenzivne planove Vrhovnog komandanta, za po­ kretanje slobodnih divizija NOV i njihova ofenzivna dejstva u duboku pozadinu neprijatelja, u nove krajeve zemlje, konkretno na istok i jugoistok, prema Srbiji i Crnoj Gori. Dakle, u pravcima kuda se mora ići, jer su od najvećeg interesa za razvoj Narodnoošlobodilačkog pokreta. Ići na zapad, u Hrvatsku, više nije intere­ santno, jer je sva Hrvatska u to vrijeme pokrivena partizanskim jedinicama. Kad bi na banjalučkom pravcu bile glavne snage Nije­ maca, bilo bi preteško i vrlo riskantno izvršiti koliko toliko mimo Prikupljanje svojih snaga za protivofenzivu, odnosno odlijepiti se Pod najpovoljnijim operativnim uslovima i što dalje od glavnih snaga neprijatelja, što je bitan uslov za uspješan početak protivofenzive. Dakle, dvije suprotne ocjene glavnog pravca udara proizlaze Prvenstveno iz dvaju suprotnih vojnih i političkih prilaženja i gledanja na Narodnooslobodilačku vojsku i Slobodni teritorij. Ni­ 45

jemci, s jedne strane, još uvijek gledaju NOV kao ustanike, koji ne će biti u stanju izdržati koncentrične udare brojne vojske, te se zavaravaju da će metodičkim pročešljavanjem terena pokupiti u svoje grablje i pobunjenike. Vrhovnog pak komandanta, s druge strane, interesira u prvom redu vojska, njena živa sila, a ne slo­ bodni teritorij. Spore, t. zv. metodičke akcije čišćenja i po etapa­ ma, za ovu fazu razvoja Narodnooslobodilačke vojske nisu bile tako opasne. Svima je bilo jasno, da je Narodnooslobodilački pokret samo toliko jak, koliko ima vojske, i to vojske, koja se nije grčevito uhvatila za svoj teritorij, nego se kreće i bori stvarajući nove slo­ bodne teritorije na svakom terenu. Tomu su se jadu i Nijemci ka­ snije dosjetili, ali tek onda, kad je IV. ofenziva potpuno propala! S takvim koncepcijama o obrani Slobodnog teritorija u slučaju neprijateljske ofenzive dočekan je i 20. januara 1943. godine, poče­ tak IV. okupatorsko-kvislinške ofenzive.

46

IV. POGLAVLJE

POLITIČKE I VOJNE PRIPREME OKUPATORA ZA ČETVRTU OFENZIVU

Dva su osnovna razloga, zbog kojih su se okupatori — Nijemci i Talijani — odlučili da poduzmu jednu veću ofenzivu protiv jedini­ ca Narodnooslobodilačke vojske i Slobodnog teritorija u Jugoslaviji. Jedan je izuzetno teško stanje okupatorsko-kvislinške vlasti na teritoriju kvislinške Nezavisne Države Hrvatske,35 a drugi opća situacija i položaj njemačko-talijanskih trupa na frontovima Evrope i Afrike u posljednjem mjesecu 1942. godine. U borbama okupatorsko-kvislinških trupa protiv jedinica NOV i POJ, naročito od 1. septembra do konca novembra 1942. godine, iscrpene su sve mogućnosti i sva sredstva, da se popravi njihova situacija u Hrvatskoj i Bcsni. Poduzimano je niz vojnih mjera na raz­ nim područjima borbe protiv partizana — ali bez uspjeha. Okupa­ torsko-kvislinške trupe odstupale su svagdje, trpeći poraz za po­ razom. U mjesecima augustu i septembru godine 1942. general Stahl, komandant 714. divizije, poduzeo je sa snagama svoje divizije j kvislinškim snagama ukupne jačine do dvije pješadijske divizije dva veća napada iz pravca Banjaluke prema Mrkonjić Gradu i Ključu, ali je bio tučen i primoran da se vrati nazad u Banjaluku. Nakon ovih neuspjeha poslao je izvještaj general-pukovniku Löhru, koman­ dantu njemačkih trupa na Jugoistoku (12. njemačka armija) i Glav­ nom stožeru domobranstva (generalštabu) Nezavisne Države Hrvat­ ske o svojim neuspjesima i nemogućnosti da se s raspoloživim tru­ pama osigurava linija Sunja—Kostajnica—Bos. Novi—Prijedor— Sanski Most—Sitnica—Mrkonjić Grad—Jajce. Nezavisna Država Hrvatska je obuhvaćala u svojim granicama (bez dobrog dijela Dalmacije i Istre, koje su priključene Bosnu i Hercegovinu.

_ 35 Hrvatsku

“il).

Ita-

4T

U septembru 1942. došao je u Zagreb i general-pukovnik Löhr na sastanak sa šefom Nezavisne Države Hrvatske, izdajnikom Pavelićem, gdje su zajednički razmatrali situaciju svojih trupa i mjere, koje bi trebali poduzeti protiv Narodnooslobodilačkog pokreta. Na­ kon tog sastanka general-pukovnik Löhr uputio je svojoj Vrhovnoj komandi opsežan izvještaj o situaciji u Nezavisnoj Državi Hrvat­ skoj, tražeći da se u Jugoslaviju upute nove trupe. U oktobru je general Stahl poduzeo i treću ofenzivnu akciju protiv jedinica NOV u Bosni, u kojoj su učestvovali i dijelovi 718. divizije iz pravca Jajca, ali je i ova akcija brzo propala. 1. novembra 1942. godine izvršena je reorganizacija komandovanja njemačkim trupama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Generalpotpukovnik Glaise Horstenau postavljen je za njemačkog opuno­ moćenog generala u Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu, a generalpotpukovnik Lüters za komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj, sa sjedištem u Brodu. Pod njegovom komandom sjedinjena su sva najvažnija dejstva njemačko-kvislinških jedinica u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U vrijeme borbi oko Bihaća i u dolini rijeke Une Hitler je pozvao general-pukovnika Alexandra Löhra i izdajnika Pavelića u svoju komandu u Vinici (Ukrajina). Tu, u Hitlerovom Glavnom stanu, pala je prva odluka o jednoj većoj ofenzivi njemačko-kvislin­ ških trupa protiv partizana; odlučeno je, da se u tu svrhu uskoro upute nove njemačke jedinice u Hrvatsku i Bosnu i da se izvrši reorganizacija i preoružanje Pavelićevih domobransko-ustaških jedinica. Međutim, poslije pada Bihaća, Cazina, Prnjavora i Teslića, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zavladala je panika i strah od direkt­ nog napada partizana na Karlovac, Glinu i Petrinju. (Vidi kartu 3). U izvještajima njemačkih i kvislinških komandanata u toku novembra i decembra 1942. već se govori o pokretu 20.000 partizana na sjever, da bi ovladali srednjim i donjim tokom rijeke Kupe. I general Roatta, komandant 2. talijanske armije, šalje sredinom novembra jedan izvještaj svojoj Vrhovnoj komandi, u kojem opisuje da je situacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj katastrofalna, jer pobunjenici u njoj rade šta hoće! Uslijed takvih procjena, odnosno bolje reći odveć velikog stra­ ha za liniju Karlovac—Glina—Sisak, uslijedila je kasnije i kon­ centracija glavnih snaga Nijemaca za predstojeću ofenzivu upravo na toj liniji. Paralelno s krizom u Jugoslaviji rasla je u još većim razmje­ rima i kriza na glavnim frontovima njemačko-talijanskih trupa u 48

KART'A 3

SSSR-u i sjevernoj Africi. Odlučnu bitku za Afriku Englezi su dobili u toku mjeseca novembra kod El-Alameina. U Africi su se iskrcale nove savezničke snage, da bi definitivno protjerale njemačko-talijanske trupe s afričkog kontinenta. Julska ofenziva Nijemaca i njihovih satelita prema Kavkazu i Staljingradu bila je slomljena. Jedinice Crvene armije potpuno su opkolile 6. njemačku armiju kod Staljingrada. Prekretnica u razvoju Drugog svjetskog rata bila je očigledna. Njemačko-talijanske armije povlačile su se na svim frontovima. Njihove Vrhovne komande užurbano započi­ nju s organizacijom obrane »evropske tvrđave«, jer je opasnost od iskrcavanja Saveznika u Evropi postala stvar neposredne budućnosti, U takvoj međunarodnoj političkoj i vojnoj situaciji vojna snaga Narodnooslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji i njegova uloga na balkanskom ratištu postali su vanredno značajni, kako za jednu tako i za drugu zaraćenu stranu. Narodnooslobodilačka vojska sa svojim velikim slobodnim teritorijem predstavljala je realan vojni faktor, s kojim je trebalo ozbiljno računati u svim vojnim pret­ postavkama i kombinacijama u pogledu Balkana, a posebno Jugo­ slavije. Sa svojim strategijskim položajem u centru zemlje, ona je bila u stanju da vrlo efikasno koordinira svoja dejstva sa svakim eventualnim savezničkim operativnim pothvatom na Balkanu. Da bi vojnički osigurala Balkan od eventualne invazije save­ zničkih armija, njemačka Vrhovna komanda, kao jednu od najzna­ čajnijih mjera, poduzima s talijanskom Vrhovnom komandom veli­ ku ofenzivu protiv Narodnooslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji, kao i mjere za obranu Grčke, Albanije i Jadranske obale. Analizu tadSšnjeg međunarodnog položaja Njemačke i Italije, stanja njihova fronta u posljednjim mjesecima godine 1942., kao i prijedloge za daljnji rad njemačko-talijanskih armija dao je sam Hitler u svom referatu na sastanku ministara vanjskih poslova i načelnika generalštabova Italije i Njemačke, 18. i 19. decembra godine 1942. u Gerlickoj šumi kod Rastenburga u Istočnoj Pruskoj-, gdje se tada nalazio njegov Glavni stan. U svojoj ocjeni situacije Hitler je smatrao, da u proljeće godine 1943. treba očekivati napad angloameričkih armija na otoke u Sredozemnom i Egejskom moru i na grčko kopno, te da sile Osovine treba da poduzmu hitne vojne i političke mjere za osiguranje tog dijela njemačkog fronta. Na tom je sastanku odlučeno, da se izvrši reorganizacija komandovanja njemačko-talijansko-bugarskim trupama u Grčkoj, da se utvrdi grčka obala i otoci te da se Jugoslavija »umiri do proljeća«, kako bi se osigurao mir u pozadini njemačko-talijanskih armija u slučaju 4 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

49

invazije na Balkanski poluotok. Zimske ofenzivne operacije u Jugo­ slaviji smatrane su kao vrlo hitne i neophodne. Paralelno s vojnim mjerama na Balkanu odlučeno je, da nje­ mačka diplomacija poduzme potrebne političke mjere kod bugarske i mađarske vlade i osigura potpuno angažiranje bugarskih i mađar­ skih oružanih snaga u ratu protiv savezničkih armija, ukoliko dođe do njihova iskrcavanja u Grčkoj. Na sastanku istaknutih njemačkih i talijanskih političara i vojnika, pod rukovodstvom Hitlera i Mussolinija, 18. i 19. decembra godine 1942., bilo je govora i o međusobnim njemačko-talijanskim vojnim i političkim odnosima, naročito na Balkanu. Od Talijana se tražilo, da pristanu na mnoge njemačke vojne i političke zahtjeve u vezi s organizacijom obrane na Balkanu, na koje su predstavnici fašističke Italije na riječima pristali, ali ih nisu provodili, jer se očigledno radilo o potiskivanju talijanskih političkih i vojnih pre­ tenzija na Balkanu u drugi plan. Prema raspoloživim dokumentima iz tog vremena, kao i na temelju kasnijih pojava, koje su se u periodu IV. i V. ofenzive ispoljavale u Jugoslaviji u odnosu između Nijemaca i Talijana, zatim na temelju konkretnih vojnih i političkih mjera, koje su poduzima­ ne poslije tog sastanka, može se zaključiti da su Talijani često stavljani pred takve činjenice, za koje nisu nikad ni pretpostavljali da bi mogle doći od strane Nijemaca. Fašistička je saveznička rav­ nopravnost poslije tog sastanka ozbiljno narušena. Od Talijana se zahtijevalo, da se njihove trupe u Grčkoj i na Dodekaneskom otočju podrede njemačkoj komandi, na što su oni i pristali. Tako su 11. i 12. talijanska armija u zapadnoj Grčkoj, na Peloponezu i Dodekaneskim otocima stavljene pod Komandu njemačkih oružanih snaga za Jugoistok (OBSO), a u slučaju iskrcavanja Saveznika pod tu su komandu imale doći i sve talijanske trupe u Albaniji i Crnoj Gori. Na spomenutom sastanku Nijemci su zahtijevali, da Talijani uče­ stvuju u zimskim operacijama protiv partizana prema njemačkom operativnom planu i, osim toga, da se poduzmu zajedničke vojne mjere i protiv četnika Draže Mihajlovića, jer da četnici vode dvo­ ličnu politiku prema silama osovine. Na tom, kao i na ostalim sastancima na kojima su tretirana pitanja zajedničkih operacija u Jugoslaviji, Talijani su načelno pristali na sve njemačke prijedloge, ali su u praksi gdje im je to god bilo moguće izbjegavah da izvrše one zahtjeve, koji su bih očigledno štetni po njihov prestiž i interese u Jugoslaviji, a nisu dublje zadi­ rali u savezničke odnose. 50

Od 18. decembra godine 1942. nadalje vršene su daljnje vojne i političke konzultacije i usklađivanje pogleda njemačkih i tali­ janskih političara i vojnika na provođenju odluka donijetih 18. decembra. Izvršena je reorganizacija trupa na Balkanu,36 dobiven je pristanak mađarske i bugarske vlade za aktivno učestvovanje njihovih trupa u slučaju iskrcavanja savezničkih snaga u Grčkoj, izrađeni su operativni planovi za zimske ofenzivne operacije protiv Narodnooslobodilačkog pokreta, utvrđen broj trupa, način njihove suradnje i t. d. Kad se prišlo razradi i primjeni Hitler—Mussolinijevih odluka u odnosu na Jugoslaviju, iskrsavala su razna sporna pitanja. Sva­ ko je gledao na te odluke sa stanovišta svojih interesa i objašnja­ vao ih onako, kako je njemu najbolje odgovaralo. Komanda 2. talijanske okupacione armije smatrala je, da su predstojeće velike zimske operacije protiv Narodnooslobođilačke vojske i partizanskih odreda vrlo riskantne, da se ne treba zavaravati brzim i lakim pobjedama, jer u pogledu zimskih operacija protiv partizana oni imaju loša iskustva.37 General Roatta je predlagao manje metodične akcije i da se najprije izvede generalno čišćenje Gorskog Kotara i Hrvatskog Primorja, koje je, po njegovu mišljenju, bilo najvažnije za talijansku okupacionu silu, a zatim da se ide dalje prema slo­ bodnom teritoriju. Taj je njegov plan odbijen u talijanskoj Vrhovnoj komandi na intervenciju Nijemaca i odgođen za kasnije, po zavr­ šetku IV. ofenzive. Nadalje, štab generala Roatte kao i načelnik talijanske Vrhovne komande stali su na stanovište, da četnike Draže Mihajlovića nikako ne treba razoružati, sve dok postoji Narodnooslobođilačka vojska, te su predložili Mussoliniju, da i četnici učestvuju u zimskim operacijama protiv partizana, što je ovaj kasnije i usvojio. Sve do početka, pa i u samoj prvoj fazi IV. ofen­ zive, Nijemci nisu htjeli na četničkom problemu zaoštravati odnose s Talijanima, jer su bili uvjereni, da će ofenziva protiv Narodnooslobodilačke vojske sigurno uspjeti, pa će tako i sama praksa primorati Talijane da usvoje njihovo stanovište. Interesantno je, odakle odjednom takvo razmimoilaženje između Nijemaca i Talijana u vezi s četnicima Draže Mihajlovića, i zašto 36) Stab 12. njemačke armije pretvoren je 1. januara godine 1943. u grupu armija »E« — Heeresgrupe E — sa komandantom general-pukovnikom von Löhrom. Grupu armija »E« sačinjavale su 12. njemačka armija, 11. i 12. talijanska i 2. bugarski korpus u Trakiji i južnoj Ma­ kedoniji. 37) Roatta kaže u jednoj svojoj biliešci, da je kod posliednjih zim­ skih operacija prostor više vladao njima, nego oni prostorom (Arhiv 2. armije VIIJNA).

*4

51

Nijemci hoće sada da razoružaju svoje sluge, koji su im itekako dobro i vjerno služile dotada, a i kasnije, pa i u samoj drugoj etapi IV. ofenzive (»Weiss II«). Međutim, takav stav Nijemaca nije bio bez svakog opravdanja. Njemačka vlada i Vrhovna komanda oružanih snaga raspolagalo su s dovoljno podataka dobivenih preko svoje obavještajne službe — koju nije bilo teško organizirati ni u samom štabu Draže Mihajlovića, a još manje među četnicima i četničkim komandantima — o radu Draže Mihajlovića, njegovim političkim vezama i njegovim političkim kombinacijama.38 Odnosi između Draže Mihajlovića i izbjegličke jugoslavenske vlade u Londonu, zatim tadašnji stav savezničkih vlada prema Draži Mihajloviću i toj vladi, njihova znatna moralna i materijalna pomoć četnicima, te stalno prisustvo engleskih oficira u štabu Draže Mihajlovića Nijemcima su svakako bili vrlo dobro poznati, jer mnoge te činjenice nisu mogle ostati tajnom. Dalje, Nijemcima je bez sumnje bio dobro poznat i odnos pojedinih talijanskih ko­ mandanata i oficira prema Draži Mihajloviću i engleskim obavje­ štajnim oficirima, s kojima su se ne jedamput sastali u štabu Draže Mihajlovića.39 Prema tome, Nijemci su se bojali, da će 38) Poslije završetka rata u Italiji i Njemačkoj objavljeno je neko­ liko knjiga, u kojima je to podrobno izneseno. U knjizi »Hitler-Mussolinijeva pisma i dokumenti« — iznosi se. da su se u štabu D. Mihajlovića viđali zajedno na ručku — Dražini, engleski i talijanski oficiri. Naravno, pripadnici NOV i POJ, kao i Narodnooslobodilačkog fronta imali su dosta prilika da to vide i utvrde. 39) Draža Mihajlović je održavao stalne radio-veze s emigrantskom kraljevskom vladom. On je vrlo često saobraćao depešama, pismima, instrukcijama raznog političkog karaktera s raznim svojim komandan­ tima; iz tih su se depeša i instrukcija jasno vidjele sve te njegove inter­ nacionalne i domaće veze, njegovi politički planovi i kombinacije. Kod njega, kao i kod njegovih ljudi unutar zemlje i vani nađeno je mnogo raznih pisama i depeša, kojih je politički sadržaj bio zabrinjavajući za Nijemce, naročitomu vrijeme poslije sloma u Africi.

Evo, na primjer, samo nekoliko takvih depeša: Od izbjegličke kraljevske vlade — 28. oktobra 1941. » . . . Vaš rad ušao je u opšti saveznički plan. Stoga sačekajte i savetujte svima strpljenje i uzdržavanje od prenagljenih akcija, kako bi izbegli gubitke i održali se preko zime. Sada se ne izla­ gati, već sačekati odavde nalog za akciju... Do datog znaka za zajednički rat bez krajnje potrebe ne izazivati borbu s neprija­ teljem — Simović«. A Slobodan Jovanović, kao predsjednik vlade, kaže u svojoj in­ strukciji svom ministru vanjskih poslova:

Draža

ako se situacija na Balkanu komplicira, t. j., iskrcavanja većih angloameričkih snaga, odmah prijeći na stranu Engleza i Amerikanaca i otpočeti oružane akcije iz pozadine protiv njemačko-talijanskih snaga, što bi četnici vrlo vjerojatno i učinili u to vrijeme. Nadalje, bojali su se i za samog saveznika, Talijane, koji su održavali sumnjive veze s engleskim obavještajnim organima kod četnika. Sve je to stvorilo kod njih uvjerenje, da je »dvoličnost« četnika Draže Mihajlovića, pa i samih Talijana, sada, u ovakvoj međunarodnoj vojnoj situaciji, vrlo opasna. Zato su zahtijevali, da se za svaku sigurnost razoružaju četnici Draže Mihajlovića u Crnoj Gori i Hercegovini. ako

Mihajlović,

dođe

do

Kako su Hitler i Mussolini gledali i tretirali četnike i političke kombinacije Draže Mihajlovića u vrijeme, kad su već izbile krupne nesuglasice među komandantima na terenu i kad se četničko pitanje ponovo vratilo njima na rješavanje, vidi se ne samo iz ogromne dokumentacije okupatorskih trupa, kojom raspolaže Vojno-historijski institut J. N. A., već i iz same Hitler-Mussolinijeve korespondencije u mjesecu februaru i martu godine 1943., dakle u vrijeme IV. ofenzive.40 »Rasprostranjenost Titovih pobunjeničkih organizacija pred­ met je preneraženosti i brige. Mi jedva imamo vremena da suzbi­ jemo ustanak, ako želimo izbjeći opasnost napada na našu poza­ dinu u slučaju anglosaskog iskrcavanja na Balkan. Prijateljski insistiram, Duce, da izdate potrebne upute, da se uspostavi brza. i elastična suradnja između naših komandi na terenu i ostvari koordinirana upotreba svih raspoloživih sredstava. Bez obzira na operacije koje se sada vode protiv komunista, ja vidim, Duce, naročitu opasnost u dugoročnom planu pristaša Mihajlovića da unište ili razoružaju naše vlastite snage u Herce­ govini i Crnoj Gori, a isto tako i u progresu koji čini anglosaski »... Generalu Mihajloviću izdate su instrukcije da podigne v.stanak samo u slučaju iskrcavanja jačih savezničkih snaga u Jugoslaviji, ili u slučaju sloma Nemačke. I ni u kom drvtgom slu­ čaju i ni po kakvom pozivu ni jedne strane radiostanice...« Zatim u instrukcijama D. Mihajlovića saradnicima ima i ovakvih kombinacija:

svojim

političkim

i

vojnim

Rukovodimo se »... sledećim načelima. Mi radimo samo za sebe i nikog više: nas se tiču samo interesi Srba i buduće Jugo­ slavije, za postizanje cilja koristimo jednog neprijatelja protiv drugog.« Originali u Arhivi VIIJNA i u Arhivi Državnog sekretarijata za Unutrašnje noslove. Za Nijemce nije bio problem dobiti takve i slične dokumente od četnika. Oni su znali i pratili sve veze D. Mihajlovića s inozemstvom. 40)

Vidi knjigu: »Hitler-Mussolinijeva pisma i dokumenta«.

53

projekt stvaranja jedne dirigirane suradnje između komunista i pristaša Mihajlovića protiv nas ... ... Oružje i potrebnu hranu za izvršenje tih planova Mihajlović nastoji da nabavi pretvarajući se da pomaže vašim trupama u smirivanju zemlje. Na taj način njegove formacije primaju sve što trebaju: oružje, municiju, hranu i potreban manevarski teren, da zatim započnu borbu protiv nas ... ... S obzirom na opasnosti, koje proizlaze iz Mihajlovićeva pokreta, ja sam naredio uništenje svih njegovih pristaša na teri­ toriju okupiranom od mojih trupa. Ja smatram poželjnim da i vaša 2. armija tretira Mihajlovića i njegove oficire kao zaklete neprijatelje Osovine, i ja vas molim, Duce, da izdate upute u tom smislu vašim komandantima jedinica ... ... Pokaže li se, Duce, nemogućim, da razoružamo komuniste i četnike i da doista umirimo zemlju, planut će ustanak u slučaju savezničkog iskrcavanja, saobraćajne linije s Peloponezom bit će odsječene i nekoliko njemačkih divizija morat će se boriti protiv komunista i četnika. Same talijanske divizije ne mogu spriječiti iskrcavanje na Peloponezu ili Jadranu. Mislim, Duce, da ima nekih zadataka, koje nije moguće za­ vršiti s uspjehom samo političkom vještinom. Treba upotrebiti silu ma kakva bila cijena u ljudskim životima. Smirivanje te zone Balkana takav je zadatak. Ako se događaji budu razvijali kako sam gore ukazao, mi će­ mo, dakle, imati u času savezničkog iskrcavanja njemačke divizije prisiljene da suzbijaju bande partizana, a ne da nam stoje na raspolaganju kao efikasne obrambene trupe za borbu protiv invazione armije. Ja znam, da se general Roatta41) nikako ne slaže sa mnom u tom pogledu... i t. d.« (Pismo Hitlera Mussoliniju od 16. februara 1943. godine)

Naravno, Hitler postavlja stvari s četnicima tako, kako bi stvo­ rio i uvećao opasnost koja prijeti od njih i pridobio Talijane za svoj plan. Međutim, Mussolini je u tom pitanju realniji, pa mu 9. marta 1943. godine odgovara ovako: »(2) Balkan. — Ministar von Ribbentrop ,vjerovatno vas je, Führeru, obavijestio o razgovorima, koje smo vodili o pitanju partizana i četnika. Mi smo potpuno sporazumni da su partizani i četnici svi neprijatelji Osovine i da bi bili spremni, osobito u slučaju savezničkog iskrcavanja, da se bore zajedno s našim pro­ tivnicima, što bi nas dovelo u vrlo tešku situaciju. Nekoliko hiljada četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedi­ nica, da vode gerilu za koju, kao i svi stanovnici Balkana, imaju naročitih sklonosti. Do sada su ti četnici vrlo snažno suzbijali partizane. S obzirom na okolnosti, ja sam ipak pozvao generala Roattu i Pirziia Birollu u Rim te sam im dao slijedeće upute: a) Nikakvih novih snabdijevanja četnika oružjem. b) Razoružati ih čim partizani ne budu više predstavljali opa­ san oružani pokret... 41)

54

Komandant 2. talijanske okupacione armije.

c) Armijski general Pirzio Birolli dobio je naređenje da stupi vezu s OKW, da bi koordinirao naše držanje prema pokretu generala Mihajlovića. Iako je tretiran kao izdajnik od partizanskog radija, on ipak nije manje naš neprijatelj, jer je on ministar rata jugoslavenske vlade u Londonu ... Upravo ovog časa primio sam izvještaj, da su njemačke snage, koje su došle u kontakt s četnicima u dolini gornje Neretve, akceptirale saradnju s njima, te da su snabdjele četnike municijom i ručnim bombama.« (Podvukao Đ. K.)

u

Dakle, Mussolini se u svom odgovoru načelno slaže s Hitlerom u pogledu četnika, ali njegovu rješenju prilazi drukčije: uvjetuje ga razoružanjem partizana i ne zaboravlja da u odgovarajućem tonu kaže Hitleru, da i njegovi komandanti — već prema tome u kakvoj su situaciji — rade isto što i talijanski, odnosno da primaju suradnju s četnicima i da ih naoružavaju. I tako je, uslijed stalnog nesporazuma i međusobnog zavaravanja, četničko pitanje neko vri­ jeme bilo potisnuto u drugi plan, jer ni jednom ni drugom ofenziva protiv Narodnooslobodilačke vojske nikako nije polazila za rukom. Poslije 10. maja 1943. godine razoružanje četnika ponovo je iskrsnulo na dnevni red, ali sada vrlo oštro. Međutim, glavni računi s četni1 cima Draže Mihajlovića tada su već bili raščišćeni. Obračun s njima izvršila je već Narodnooslobodilačka vojska, i to baš u vri­ jeme velikih okupatorsko-kvislinških ofenziva. 3. januara 1943. godine general-pukovnik Löhr, komandant njemačkih trupa na Jugoistoku (OBSO), odletio je avionom u Rim sa zadatkom, da s načelnikom talijanske Vrhovne komande marša­ lom Cavallerom izradi opće smjernice jedinstvenog operativnog plana zimskih ofenzivnih operacija protiv glavnine Narodnooslobo­ dilačke vojske i partizanskih odreda u Hrvatskoj i Bosni; na tom sastanku imao se utvrditi i odrediti odgovarajući broj njemačkih i talijanskih trupa i. njihova međusobna suradnja. Sastanku je prisustvovao i general Roatta, komandant 2. armije. Nakon što je utvrđena vojna situacija u Jugoslaviji, donijeta je zajednička odlu­ ka, da se čišćenje Jugoslavije izvrši u tri uzastopne etape, u tri ofenzivne operacije, koje će se odvijati postepeno jedna za drugom u prostoru od rijeke Kupe i Save sa sjeveroistoka, pa na jugoistok do crnogorske granice. Tim operacijama nije tada dan službeni naziv, nego tek nešto kasnije, u vrijeme izdavanja operativnih direktiva i naređenja iz štaba generala Löhra njemačkim trupama u Hrvatskoj i Bosni. Njemačka Komanda za Jugoistok dala im je naziv » Weiss I«, » Weiss II«, » Weiss III«, što su i Talijani kasnije "Usvojili. Utvrđena je i za svaku operaciju precizirana njena opera­ tivna ideja i prostor na kome će se odvijati, vrijeme njenog traja­ 55

nja, broj trupa, opći zadaci, glavni pravci nastupanja i opće crte koordinacije njemačko-talijanskih divizija za vrijeme borbe. U prvoj operaciji, »Weiss I« — opkoliti jedinice NOV i POJ na prostoru Banije, Korduna, Like i Bos. Krajine, stezati obruč oko njih i uništiti ih na terenu Bosanske Krajine i Like. U drugoj ope­ raciji, »Weiss II« — ponovo opkoliti jedinice NOV i POJ, koje se eventualno izvuku za vrijeme operacije »Weiss I« na jugoistok, kao i one jedinice, koje se nalaze na prostoru Drvara, Glamoča i Livna, te ih uništiti na tom terenu. Operacija »Weiss III« — čišćenje šireg prostora oko rijeke Rame i Neretve i dalje do crnogorske granice (Hercegovina) od četnika i partizana. Na konferenciji u Rimu ponovo su vođeni razgovori o odnosu prema četnicima Draže Mihajlovića. Nijemci su tražili, da se četnici razoružaju (i to razoružanje unose u mnoge svoje operativne doku­ mente), a Talijani pak traže, da se najprije vidi (Roatta), šta će biti sa partizanima, i da se ponovo upita za mišljenje OKW, odakle treba da jave kako oni sada gledaju na taj problem. Odmah sutradan, 4. januara, vratio se general Löhr u svoju komandu, gdje je izdao pismena naređenja za operacije »Weiss«. Međutim su maršal Cavaliere i general Roatta zatražili istog dana (4. januara 1943.) audijenciju kod Mussolinija, na kojoj sumu iznijeli cio slučaj s četnicima i razgovore s generalom Löhrom. Mussolini je usvojio Roattino gledište, te je odlučeno, da se razoru­ žanje četnika u sadašnjoj situaciji nikako ne usvoji, ali da se to ne daje Nijemcima na znanje. 10. januara 1943. godine izdaje načelnik talijanske Vrhovne ko­ mande Cavallero operativnu direktivu za zimske operacije 2. oku­ pacionoj armiji i ovako precizira njihov cilj i način izvođenja.4* »I. —................................................................................................................................ Cilj ove operacije: ukloniti prije ranog proljeća potencijalnu prijetnju, što je predstavljaju partizanske formacije, koje su se sada ujedinile i ojačale na spomenutim teritorijima. II. Na osnovu proučavanja problema izvršenog s Nijemcima u toku razgovora vođenih u ovoj Vrhovnoj komandi 3. i 4. o. mj., kojima je prisustvovala i Vaša Ekscelencija, osnovne crte opera­ cije utvrđene su ovako: a) Teritorij koji treba čistiti: Zone koje sada drže ustanici, od predjela južno od Zagreba pa sve do granice prema Crnoj Gori. 42) Talijani ih službeno nazivaju talijansko-njemačko-hrvatskim kombiniranim operacijama ili zimskim operacijama. 43)

56

Original u arhivi VIIJNA.

Faksimil operativne direktive Vrhovne komande talijanskih oružanih snaga s potpisom marsala Uga Cavallera, koja je upućena Komandi oružanih snaga »Slovenija—Dalmacija« za predstojeće ofenzivne operacije protiv NOV i POJ. Parafi u lijevom donjem uglu su potpisi generala Roatte i Robottija, komandanta 2. talijanske okupacione armije. 57

Nastavak faksimila operativne direktive Vrhovne komande talijanskih oružanih snaga.

58

Nastavah faksimila operativne direktive Vrhovne komande talijanskih oružanih snaga.

59

b) Operacija će se izvesti sa sjevera prema jugu u tri uza­ stopne etape: 1 etapa: (početak 20. januara) u zoni Vrginmost i pravca Bos. Petrovca (uključivo); 2 etapa: u zoni obuhvaćenoj između na jug i linije Livno—Bugojno (uključivo);

između gore

pravca

Glina—

spomenute

granice

3 etapa: na preostalom teritoriju do granice prema Crnoj Gori. c) Držanje prema stanovništvu: morat će da se karakterizira velikom strogošću, zbog obimne pomoći koju stanovništvo pruža ustanicima; način postupka u pojedinim slučajevima uskladit će se s postupkom njemačkih trupa. (Sve podvukao Cavallero)

Kakvu je operativnu direktivu dala komanda njemačkih trupa na Jugoistoku, to ne možemo točno utvrditi, jer s takvim podatkom VIIJNA ne raspolaže, ali se iz pismene izjave, koju je dao generalpukovnik Löhr kao zarobljenik Jugoslavenske armije,44 vidi, da su i Nijemci dali svojim trupama slične direktive. Kako Nijemci obrazlažu zimske ofenzivne operacije protiv NOV i POJ i kakav im je cilj, može se vidjeti iz zapovijesti koman­ danta njemačkih trupa u Hrvatskoj od 12. I. 1943. godine o postupku prema stanovništvu, gdje se kaže:45 »1) Opća ratna situacija zahtijeva smirivanje hrvatskog pro­ stora. Proširenje sadašnjeg žarišta nemira prema sjeveru može da dovede do jakog ugrožavanja glavne željezničke linije, do prekida dotura za cijeli Balkan i Kretu, a time i do sloma cjelokupnog položaja Osovine na Jugoistoku. 2) Zbog toga su potrebne brze i stroge mjere. One moraju biti oštre, jer je dosad bio uspješniji teror partizana i četnika od rada okupacionih trupa baziranog na zakonu.«

U ovim i u ostalim dokumentima iz tog vremena, kojima ras­ polaže Arhiv Vojnog instituta, nigdje se izričito ne govori o četvrtoj operaciji, operaciji »Schwarz«, osim što o njoj konkretno govori sam general-pukovnik Löhr u svojoj poslijeratnoj pismenoj izjavi. Prema svemu sudeći, čini se, da je ova Löhrova tvrdnja historijski točna i da su Nijemci odmah planirali da se izvedu četiri ofenzivne operacije jedna za drugom, a Talijani tri operacije, s time da bi izbjegli ili odgodili razoružanje četnika Draže Mihajlovića u Crnoj Gori. Ovo se dade naslutiti i iz mnogih talijanskih dokumenata, naročito onih iz štaba 2. okupacione armije i Vrhovne komande talijanskih oružanih snaga. 44)

Original izjave u VIIJNA. Kopija na njemačkom jeziku u arhivi VIIJNA, a dobivena je od Međunarodnog vojnog suda za ratne zločince. 45)

60

I sama operacija »Weiss III« ostala je potpuno neprecizirana. U njemačkim dokumentima46 iz ovog vremena vjerojatno ima nešto više i određenije o njoj (to se dade zaključiti iz talijanskih doku­ menata!), ali su talijanski komandanti imali o njoj vrlo mutne predodžbe. Oni su znali samo ono, što su čuli u Rimu 3. januara, to jest da ovu operaciju treba da izvede 6. talijanski korpus i da će njemačke snage u jakosti od jedne, najviše dvije divizije biti stavljene pod komandu 6. kcrpusa te da će operacija početi 20. marta. Međutim, kako Nijemci u Rimu nisu rekli što sve namjera­ vaju poduzeti u Jugoslaviji, već su s Talijanima utvrdili samo na­ čelne sporazume, dok su u praksi radili ono što je njima konveniralo, i to bez konzultiranja Talijana, talijanski su koman­ danti često stavljani pred nepredviđene događaje.47 Tek su ka­ snije Nijemci definirali ove dvije operacije — »Weiss III« i »Schwarz«, i to onako, kako u prvo vrijeme nisu pretpostavljali ni Nijemci ni Talijani. 46) Arhiv VIIJNA raspolaže vrlo malim brojem njemačkih doku­ menata, tek onima što su nađeni u arhivi 2. talijanske armije, jer se prilikom izvođenja kombiniranih njemačko-talijanskih operacija obično vršila međusobna razmjena dokumenata. Nijemci su u povlačenju svoju arhivu povukli sa sobom u Njemačku, gdje je pala u ruke američke armije. 47) 22. januara 1943. general Roatta traži od svoje Vrhovne koman: de, da mu objasni niz njemu čudnih i nerazumljivih postupaka Nijemaca, i ujedno obavještava Vrhovnu komandu o tome, šta njemački koman­ danti u Jugoslaviji rade na štetu Talijana i šta pričaju. Tako u glavi »-B-« i »-C-« svoga pisma kaže slijedeće: »VI) Kao što je poznato, u Rimu, — na konferenciji s Eksce­ lencijom Löhrom — govoreno je o jednoj fazi operacija »Weiss«, koja bi uslijedila nakon sada započete operacije, a preduzela bi se oko 20. februara i sastojala se od dvije uporedne akcije: —' jedne u oblasti Glamoč—Livno; —- jedne u Hercegovini.« Ova posljednja trebala je da bude povjerena komandi VI. armij­ skog korpusa, pod čiju bi nadležnost došla za tu akciju 718. njemačka divizija (ona iz Sarajeva). — Roatta dalje kaže, da je » . . . ta odluka bila najlogičnija, jer se radi o njihovoj zoni i njihovim četnicima (o razo­ ružanju četničkih formacija, koje su upravo u službi navedenog armij­ skog korpusa)«. Zatim nastavlja: »Ali u skici upućenoj 5. ili 6. o. mj. toj Vrhovnoj komandi, čiji mi je prijepis dat, pojavljuju se linije sasvim različite od onih, o kojima je riječ pod br. \0. I to: — Operacije u Hercegovini označene su kao treća faza za sebe, koja ima da počne 20. marta; — predviđeno je učešće ne samo 718. divizije, već i 717. i, čini se, jedne treće divizije (iz čega se može pretpostaviti, da se više ne predviđa mogućnost, da se vođenje operacija povjeri komandi VI. armijskog korpusa);

Sastavni dio ovih okupatorskih operacija bila je i prisilna mobilizacija i hvatanje ljudi sa Slobodnog teritorija i njihovo sla­ nje na prisilni rad i u koncentracione logore u Njemačku i Italiju. Hitlerov vojni ataše i oficir za vezu u Hrvatskoj, general Horstenau, dobio je zadatak, da u Donjoj Štajerskoj organizira prihvatni logor, koji će moći primiti oko 60.000 osoba — »zarobljenika«. I Talijani su također pripremili logore za oko 30.000 zarobljenika, —

—

za gore spomenute divizije proračunati su pravci napredo­ vanja (vidi priloženi nacrt), koji bi ih odveli ne samo pri­ lično unutar teritorija koji nama pripada i koji čvrsto drži­ mo, već i duž gornje Drine i srednje Neretve (ovdje uklju­ čen i Mostar), a osim toga i u srednju planinsku oblast.« — C— »Uvjeren sam, da odsada pa do početka spomenute treće faze operacija »Weiss« može proteći još mnogo vode ispod mostova Neretve. Uza sve to smatram, da nije neumjesno razmotriti:

—

zamjena operirajućih njemačkih trupa drugima, koje treba da dođu iz Srbije (suprotno onome što je rekao Löhr, tako da se teritorij odakle dolaze održi podjednako zaposjednut kao i ranije); — promjena operativnih linija, s uključivanjem poslije jedne treće faze (a ne u toku druge); — namjera izražena u Zagrebu, a isključena u Rimu, da se postave njemački garnizoni (umjesto hrvatskih) u Bihaću i tako dalje; — Stalni pozivi na uzbunu u pogledu sigurnosti u zoni rud­ nika boksita i povezanih željezničkih pruga, koji su se uvi­ jek pokazali neopravdanima;

62

—

njemački interes za zonu rudnika boksita, za prugu Sara­ jevo—Metković—Dubrovnik, i za luku Ploče;

—

Kada se sve to razmotri, javlja se duboka sumnja, da je s vojnim ciljem operacija »Weiss« (otkloniti ili gledati da se otkloni partizansko-četnička opasnost za leđima sila Oso­ vine, koje bi trebale da spriječe savezničko iskrcavanje na Balkan) povezana i namjera da se uzme u ruke, putem vojne okupacije teritorija koji predstavlja daleko veći dio od dosadašnjeg (Hrvatske), i to zona rudnika boksita, luka Ploče i oblast koja ih spaja i izbija na Jadran;

—

Kad se sabere sve ovo što je izloženo, može se naslutiti jedan manevar, koji teži za zaposjedanjem od strane Nije­ maca oblasti Bihać, Drvar, Glamoč i Livno, a naročito Her­ cegovine, s predviđenim izbijanjem na Jadran.« (Podvukao Roatta) — Original pisma u arhivi VIIJNA.

koje bi, navodno, trebali zarobiti u predstojećoj ofenzivi. U tom smislu izašle su i odgovarajuće instrukcije trupama, »da se opera­ cije podese kako bi bilo što više zarobljenika«. Evo, kako Nijemci i Talijani gledaju na Slobodni teritorij odnosno kakve su direktive dali generali Lüters i Roatta svojim trupama za postupanje prema stanovništvu. General Lüters:48 »Postupanje sa stanovništvom. Objesiti ili strijeljati s v a k o g tko učestvuje ili je učestvovao u borbi protiv okupacionih trupa ili hrvatske države.49) Među ove spadaju i svi stranci u mjestima ili zatečen; na poprištu borbe. Uhapsiti sve sumnjive učesnike. Vođe zadržati kod divizija kaozarobljenike za razmjenu, a ostale sumnjive za strijeljanje pri vršenju mjera odmazde (taoci). Sve ostale ljude sposobne za no­ šenje oružja (počev od 15 godina) iz oblasti, za koje se sumnja da su partizanske, dotjerati pod stražom u naročite sabirne logore... Razoriti m j e s t a koja su teško pristupačna kao i druge točke za koje je utvrđeno, da su partizanska uporišta ili da imaju naročitu namjenu (pećine, logori, barake i t. d.). Na isti način postupiti i s mjestima iz kojih bi se pucalo. Osim ovoga, uništavati mjesta samo ako to bude posebno naređeno od k-danta divizije, kao mjera odmazde«. (Podvukao Lüters.)

Tako general Lüters instruira svoje trupe. A Roatta:50 »VIII. — U postupku prema stanovništvu i prema vlasništvu treba se držati ovih načela: — svi oni, koji budu uhvaćeni s oružjem u ruci ili se nađu, makar i bez oružja, u zoni i u momentu borbe gdje se vodi borba, neka se bez daljnjega strijeljaju; — svi sposobni muškarci preko 15 godina bit će internirani, bez obzira na rasu i vjeroispovijest, funkciju i službu. Iz­ vjesni izuzeci u prilog pouzdanih elemenata primijenit će se naknadno; — sve kuće, od kojih se može očekivati opasnost za naše tru­ pe, ili u kojima se pronađe municija, imaju se razoriti. IX. — Internirana lica iz gornjeg stava bit će staranjem ko­ lona koje operišu preseljena u mjesta što ih odrede komande V. i XVIII. armijskog korpusa (prema teritorijalnoj nadležnosti) i po­ stepeno će se slati u koncentracione logore, koje odredi Inten­ dantura«. (Podvukao Roatta.)

U dopunskim pismenim instrukcijama njemačkih i talijanskih komandanata predviđene su drakonske mjere protiv stanovništva 48) 49)

Original u Arhivi VIIJNA. Njemačka kvislinška tvorevina, Pavelićeva Nezavisna Država

Hrvatska. 50) Original u Arhivi VIIJNA.

6S

Slobodnog teritorija. Slobodnom je teritoriju bila namijenjena tra­ gična sudbina- Kozare: stanovništvo masovno iseliti, njegovu imo­ vinu, hranu i stoku opljačkati, kuće i sela rušiti i paliti. »Pretražiti svaki grm i svaku kuću« Slobodnog teritorija i uspostaviti na njoj snažne garnizone okupatorsko-kvislinških jedinica. Zato je izvršeno i međusobno razgraničenje između okupatorskih i kvislinških jedi­ nica za pcncvno zaposjedanje Slobodnog teritorija. Nijemci će po­ staviti svoje garnizone po sredini Slobodnog teritorija na demarkacionoj liniji od Karlovca preko Bihaća, Drvara, Livna do Mostara. Sjeverno od njih, na Kordunu i Baniji, na Podgrmeču i Kozari, bit će domobransko-ustaške trupe. Nijemci će držati liniju Kostajnica— Bos- Novi—Bos. Krupa—Bihać. Talijani će zaposjesti Slobodni teri- • torij nešto južnije od demarkacione linije, s time što će ispred sebe I isturiti četničke jedinice Draže Mihajlovića. Tako je bilo planirano u vrhovnim komandama i u najvišim štabovima okupacionih trupa, njemačkih i talijanskih, u Jugosla­ viji.

64

V. POGLAVLJE

PRVA ETAPA: OPERACIJA »WEISS I«. PLAN, RASPORED I ZADACI OKUPATORSKIH I KVISLINŠKIH TRUPA

Posljednji sastanci između njemačkih i talijanskih komanda­ nata održani su 9. i 12. januara 1943. godine u Zagrebu. Na tim se sastancima raspravljalo o konkretnom izvođenju prve operacije, »Weiss I«, i odnosu prema stanovništvu. S time je završen period priprema i odmah su izdate njemačkim, talijanskim i kvislinškim trupama operativne zapovijesti za napad na 1. hrvatski i 1. bosanski korpus NOV i POJ i slobodni teritorij Bosanske Krajine, Like, Kor­ duna i Banije. 12. januara 1943. godine komandant njemačkih trupa u Hrvat­ skoj general-potpukovnik Lüters izdao je dvije zapovijesti njemač­ kim i kvislinškim ustaško-domobranskim trupama, jednu za koncen­ traciju, a drugu za napad na Slobodni teritorij.51 Koncentraciju njemačkih trupa general Lüters određuje ova­ ko (Vidi kartu 4.): »a) SS divizija »Prinz Eugen«:61) S motoriziranom prethodnicom i jednom pukovskom grupom na prostoru sjeverno od Karlovca, s jednom drugom pukovskom grupom na prostoru Petrinje i zapadno, tako da je omogućen po­ lazak Zapadne grupe od Karlovca preko Slunja prema Bihaću, a istočne grupe od Petrinje pravcem Vrginmost—Vojnić.53) 51)

Originali u arhivu VIIJNA. U to vrijeme divizija još nije dobila numeraciju, ali je neko­ liko dana kasnije nazvana 7. SS divizija »Prinz Eugen«. 53) Na osnovu dokumenata Narodnooslobodilačke vojske, kao i na osnovu same koncentracije i početnih ofenzivnih dejstava »Istočne grupe« 7. SS divizije, zatim na osnovu njemačkog operativnog biltena, može se sa sigurnošću utvrditi, da se »Istočna grupa« 7. SS divizije koncentrirala 52)

S Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

06

Faksimil operativne zapovijesti general-potpukovnika Liitersa, komandantu njemačkih trupa, za operaciju »Weiss /« (prva strana dokumenta).

66

Faksimil operativne zapovijesti general-potpukovnika Liitersa, komandanta njemačkih trupa, za operaciju »Weiss /« (posljednja strana dokumenta.) 67

Prikupljanje pukovske grupe na prostoriji sjeverno od Kar­ lovca treba, u cilju kamuflaže, izvršiti tako, da neprijatelj na osnovu njenog rasporeda mora da računa, da je napad usmjeren u pravcu Metlike (sjeverozapadno od Karlovca). b) 369. (hrvatska) divizija5*) Sjeverno od linije Glina—Kostajnica tako, nastupanje širokim frontom radi pročišćavanja Slunj—Bihać. c)

da se osigura terena ka liniji

714. pješadijska divizija

na liniji na kojoj se sada najprije prodorima raspoloživih 369. diviziju).

nalazi55) (divizija ne nastupa, već snaga pomaže za prvo vrijeme

d) 717. divizija na prostoriji Sanski Most—Velagići, tako da je omogućen po­ lazak sa motoriziranim snagama i glavninom divizije ka Bosan­ skom Petrovcu, a idućeg dana s hrvatskom brdskom brigadom (dva bataljona) od Sanskog Mosta na zapad ka Prav. Jasenici«.

Izvođenje operacije »Weiss I« general-potpukovnik Lüters precizira ovako (Vidi kartu 4.): »2) zadatak: U suradnji sa V. talijanskim korpusom razbiti partizansku državu na prostoriji Karlovac—Ogulin—Gospić—Knin—Petrovac i istrebljivanjem bandi zajedno sa svim ostalim nepouzdanim ele­ mentima stvoriti osnove za sigurnost i uredno upravljanje ovom oblasti. U tom cilju jedinice korpusne komande »Hrvatske«56) nastu­ paju 20. I. u svitanje sa linije Karlovac—Glina—Kostajnica—Bos. Novi—Sanski Most i prodiranjem brzo pokretljivih snaga ka Bihana prostoriji Pisarovina—Pokupsko, a ne na prostoru Petrinje, i da nije dejstvovala pravcem Petrinja—Glina—Vrginmost—'Vojnić, nego pravcem Pisarovina—Pokupsko—Sjeničak—Vrginmost. To je po svoj prilici ka­ snije promijenjeno. Dokumenata, koji bi izričito govorili o takvim pro­ mjenama, u našoj arhivi nema. 54) Nijemci su je ovako nazvali iz propagandnih razloga, a i zato, što je borački sastav bio od prisilno mobilizirane omladine iz Hrvatske. Njen je pravi naziv 369. legionarska divizija »Teufel«. 55) 714. pješadijska divizija bila je raspoređena na prostoru Caprag (predgrađe Siska)—Sunja—Novska—Nova Gradiška—Banjaluka—Bosanski Novi—Hrvatska Kostajnica. To je bila njena zona, koju je kontrolirala. Pod svojom komandom imala je i jedan tenkovski odred jačine oko 5 tenkova, stacioniran u Hrvatskoj Kostajnici. U vrijeme koncentracije njemačkih trupa za napad na slobodni teritorij* prikupila je na liniji Ko­ stajnica—Bos. Novi—Svodna—Prijedor snage jačine pukovske grupe. 56) SS divizija »Prinz Eugen«, 369., 714. i 717. obrazovale su pri­ vremeni armijski korpus »Kroatien«, sa general-potpukovnikom Liitersom kao komandantom, a komandu njemačkih snaga u Hrvatskoj preuzeo je general Horstenau.

68

KARTA 4

ću i Petrovcu okružuju partizanske grupe, za koje se pretpostavlja da se nalaze pred frontom, te ih uništavaju.57) 4) V o đ e n j e b o r b e : a) SS divizija »Prinz Eugen« polazi 20. I. 1943. sa svim dijelovima, s unaprijed izbačenim motoriziranim odredima, od Karlovca i Petrinje pravcem Slunj— Bihać, stiže do 20. I. 1943. uveče s jednim motoriziranim odredom u Bihać, s drugim motoriziranim odredom u Drežnik-grad, zatim nastupa pješadijom na što bližem odstojanju i zatvara cestu Bi­ hać—Karlovac prema neprijatelju, koji vrši ispad prema zapadu i napada sa zapada.58) 57) Također se može pouzdano utvrditi, da nijedna okupatorskokvislinška jedinica nije napadala dolinom Une, od Bos. Novog preko Bos. Krupe za Bihać. 58) Zapovijest za koncentraciju njemačkih trupa i trupa domaćih izdajnika, kao i operativna zapovijest za napad okupatorsko-izdajničkih trupa na slobodni teritorij, izdane su 12. januara 1943. godine, dakle osam dana prije početka ofenzive. Na osnovu upoređivanja niza dokumenata, naših i njemačkih, može se sa sigurnošću utvrditi slijedeće: »Istočna gru­ pa« 7. SS divizije nije izvršila koncentraciju tamo, gdje joj je naređe­ njima od 12. januara bilo naređeno, i nije dejstvovala onim općim pravcem, koji joj je u ova dva naređenja bio određen. Isto se tako ni metod dejstva 7. SS divizije od samog početka ofenzive nije odvijao u duhu operativne zapovijesti general-potpukovnika Lütersa od 12. januara 1943. godine. U prilog ove tvrdnje govori njemački operativni bilten, koji je svakodnevno bilježio dejstva 7. SS divizije, pa vrlo često i dnevne za­ datke divizije ili pojedinih njenih trupa, a istovremeno i dokumenti jedi­ nica 1. hrvatskog korpusa. To će se kasnije vidjeti i iz rekonstrukcija događaja. 7. SS divizija izvršila je sa svim svojim jedinicama frontalan napad sa sjevera na slobodni teritorij Korduna. Sa svojih polaznih položaja za napad, s linije s. Cerovac — s. Leskovac — s. Barilović — s. Velemarić — s. Tušilović — s. Vukmanić — s. Trebinja — s. Skakavac (»Za­ padna grupa«) — s. Donja Kupčina — s. Gradac — s. Pokupsko (»Istočna grupa«) spuštala se širokim i povezanim frontom na jug. Motorizirani odredi dejstvovali su cestom Karlovac—Slunj—Bihać, ali u manjim skoko­ vima, vršeći prodore povremeno duž ceste, svakog drugog ili trećeg dana, 6ačekujući uvijek na dostignutim položajima izlazak pješadije u njihovu visinu. Motorizirani odredi nisu se nikad udaljavali od svoje pješadije (najviše 5—7 kilometara!) i nisu se nikad sami probijali kroz obranu kordunske grupacije niti su odlazili u dubinu slobodnog teritorija, čak i ako su bili vrlo jaki. Metod dejstva 7. SS divizije odvijao se potpuno u duhu teritorijalne operacije, t. j. čišćenja terena i potiskivanja jedinica 8. kordunske divizije i Primorsko-goranske grupe frontalno ispred sebe na sijeku Unu. U prvom izdanju knjige »Slom IV. i V. okupatorsko-kvislinške ofenzive« ja sam o ovom malo govorio i nedovoljno jasno. Sada to nagla­ šavam zbog toga, što je nekoliko drugova, pišući o karlovačkom pravcu, baziralo mnoge svoje tvrdnje, ocjene i pretpostavke o koncentraciji i dejstvima 7. SS divizije isključivo na zapovijestima general-potpukovnika

69

Pošto stigne u Bihać pomoću pokretnih snaga, hvata vezu s prethodnicom 71.7. divizije (koja dolazi od Petrovca), zatvarajući tom prilikom cestu do Koviljače59) (isključno), koja vodi u pravcu Petrovca. Dijelovima istočne pukovske grupe ima se pročešljati Petrova gora. Lütersa za koncentraciju i za napad njemačkih trupa na Slobodni teri­ torij, ne vodeći računa o tome, šta govore drugi dokumenti o koncen­ traciji i metodu dejstva 7. SS. divizije i kako su se u praksi odigravali. U svojoj knjizi »IV. neprijateljska ofenziva« — (izdanje Vojnog dela, Beograd, 1951. godine) — Petar Tomac doslovno prepričava Lütersove zapovijesti od 12. januara, ali isto tako- doslovno prepričava i nje­ mački operativni bilten, ne dajući nikakvo svoje mišljenje ili objašnjenje ni jednog ni drugog dokumenta. On usvaja sve kao historijsku istinu, registrira svaki dokumenat, do koga dođe, ne vodeći računa o tome, da li se ti dokumenti između sebe slažu i šta je u njima bitno, a šta spo­ redno; ne podvrgava kritici gotovo ništa, niti vrši međusobna upoređivanja dokumenata, naročito naših i okupatorskih, pa mu onda ispada da se »Istočna grupa« 7. SS divizije koncentrirala na prostoriji Petrinje, a napad počinje sa prostorije Pisarovine! (Uporedi poglavlje I.: »Plan i raspored neprijatelja«, i poglavlje III.: »Operacije od 20 do 24 janu­ ara 1943«), U tretiranju ovih problema doslovno istom linijom ide i V. Terzić. (Vidi Vojno-istoriski glasnik — opširan uvodni članak u broju 1. za 1955. godinu, napisan u povodu moje knjige.) Razlika je između ove dvojice samo u tome, što je Terzić daleko manje proučavao historijsku građu IV. okupatorsko-kvislinške ofenzive, ali zato ima daleko veće pretenzije u ocjenjivanju historijskih događaja. Dok P. Tomac vrlo marljivo regi­ strira svaki dokument, naročito okupatorsko-kvislinške (može mu se za­ mjeriti, što nije — kad je već išao isključivo za tim da registrira svaki događaj — s istom marljivošću registrirao i sve događaje jedinica 1. hrvat­ skog i 1. bosanskog korpusa, jer su mnoge od njih vrlo pedantno bilje­ žile svaki dan, šta su radile i kako su radile!), prepuštajući čitaocu, da se u tim događajima snalazi kako zna i umije, dotle V. Terzić smatra, da su Lütersove zapovijesti baš točno sve ono, što su Nijemci htjeli učiniti. Svako odstupanje od Lütersovih zapovijesti, izdatih 12. januara, Terzić smatra kao nerazumijevanje njemačkog operativnog plana za operaciju »Weiss I«, izmišljanje i nesolidan rad, bez obzira na to, što i Nijemci i NOV dokazuju, da se »Istočna grupa« 7. SS divizije koncen­ trirala na prostoriji Pisarovina—Kupčina—Pokupsko, a ne na prostoriji Petrinje, i da je »Istočna grupa« 7. SS divizije dejstvovala općim prav­ cem Pisarovina—Vrginmost—Petrova gora—Cetingrad—Ostrožac (r. Una), a ne pravcem Petrinja—Glina—Vrginmost—Vojnić—Drežnik grad; da je metod dejstva 7. SS divizije, masovni frontalni pritisak sa sjevera na jug s ispadima motoriziranih jedinica svakog drugog ili trećeg dana duž ceste Karlovac—Bihać, a ne — » . . . stiže do 20. I. 1943. uveče s jednim motoriziranim odredom u Bihać, sa drugim u Drežnik grad, zatim nastupa s pješadijom na što bližem odstojanju i zatvara cestu Bihać—Kar­ lovac prema neprijatelju, koji vrši ispad prema zapadu i napada sa zapada«, — kako to piše u operativnoj zapovijesti general-potpukovnika Lütersa od 12. januara! Čini se, da V. Terzić smatra, da se sve ono što nije izričito zapi­ sano i što on nije pročitao — u historiji nije moglo ni dogoditi. 59) Brdo iznad raskrsnice cesta Bihać—Bos. Petrovac—Kulen Vakuf.

70

b) 369. legionarska divizija

polazi širokim frontom te laganim nastupanjem planski pročešljava zemljište u pravcu linije Slunj—Bihać. Potrebno je naro­ čito temeljito očistiti Samaricu. c) 714. divizija Svojim djelomičnim prodorima potpomaže, u sporazumu sa 369. divizijom, njeno nastupanje kroz Samaricu, sprečava pokušaje probijanja okruženog neprijatelja na istok, odnosno sjeveroistok, i kasnije, iskorišćujući nastupanje 717. divizije, čisti ugao Bosanski Novi—Prijedor—Sanski Most do demarkacione linije. Da bi se osi­ guralo snabdijevanje, potrebno je da cesta i željeznička pruga Ko­ stajnica—Bosanski Novi—Prijedor—Sanski Most budu neprekidno osigurane. d) 717. divizija polazi s motoriziranim snagama i glavninom divizije 20. I. 1943. od Velagića pravcem prema Bos. Petrovcu, prodire do Koviljače i hvata vezu s prethodnicom SS divizije, koja nastupa od Bihaća. Divizija zatvara nastupnu cestu protiv pokušaja neprijatelja, da se probije na jug i jugozapad, kao i pokušaja deblokiranja s juga i jugozapada. S jednom sjevernom kolonom, polazeći iz Sanskog Mosta 21. I. 1943., ima da očisti zemljište južno od ceste Sanski Most—Prav. Jasenice.80) Dobrim održavanjem veze između unutrašnjih krila mora se izbjeći prekid okružavajućeg fronta na granicama rajona dejstva divizija. 6) Osiguranja noću: Sve raskrsnice cesta, koje su zauzete u toku nastupanja, treba u sumrak osigurati zauzimajući položaj u vidu ježa i obraniti ih od svakog napada.

8) Vazduhoplovstvo: Komandant avijacije »Weiss« potpomaže 20. I. sa glavninom nastupanje prethodnice SS divizije, a sa dijelovima nastupanje 717. divizije. Prema bližem sporazumu sa SS divizijom, njen napad na Bihać treba potpomoći što jačim snagama«. (Sve podvukao Lüters.)

U ovoj zapovijesti nisu unesene još dvije njemačke i dvije kvislinške jedinice — 202. tenkovski bataljon, pukovska grupa 187. divizije (njemačke), te 2. i 3. brdska brigada domobrana; međutim, te se jedinice spominju u svim ostalim njemačkim, talijanskim i 60) Također se pouzdano može utvrditi, da su se 717. njemačka divi­ zija i 2. kvislinška brdska brigada koncentrirale samo na prostoriji San­ ski Most i da je već drugog dana promijenjen zadatak glavnine divizije, t. j. da je ona dejstvovala pravcem Sanski Most—Lušci Palanka—Bos. Krupa, a ne pravcem Sanski Most—Velagići—Bos. Petrovac—Koviljača.

71

kvislinškim dokumentima. 202. tenkovski bataljon i 2. kvislinška brigada pridodati su 717. diviziji, a 187. puk 187. divizije i 3. kvi­ slinška brigada domobrana 369. diviziji, dejstvujući u okviru za­ dataka ovih dviju njemačkih divizija. Sve ove jedinice bile su vrlo dobro opremljene, naročito 7. SS divizija, 369. divizija i 187. pukovska grupa. 7. SS divizija razli­ kovala se od svih ostalih naročito po brojnosti, naoružanju, opremi i transportu. Imala je brojno stanje preko 20.000 vojnika, s po­ sebno izvježbanim izviđačkim i potjernim jedinicama, te skijaškim, konjičkim i tenkovskim jedinicama u svom organskom sastavu, s jakim transportnim kolonama na motornu i stočnu vuču, tako da je bila sposobna za pokret po svakom terenu.61 Borački sastav bio joj je regrutiran od njemačke nacionalne manjine u Jugoslaviji i ne­ prestano popunjavan njemačkim nacionalnim manjinama iz Ru­ munjske, Madžarske i Francuske. U IV. je ofenzivi prvi put ušla u borbu i sve do konca rata predstavljala najbolju jedinicu nje­ mačke vojske u Jugoslaviji. Kasnije je stalno učestvovala u borbama na najosjetljivijim točkama, prvenstveno u borbi s jedi­ nicama pod neposrednom komandom Vrhovnog komandanta NOV i POJ. Odmah iza 7. SS divizije, po brojnosti, naoružanju i borbenoj sposobnosti, dolazi 369. divizija. I ova je jedinica doživjela svoje prvo ratno krštenje u IV. ofenzivi. Sudeći po strukturi njenog nao­ ružanja može se zaključiti, da je bila namijenjena za Istočni front, ali ju je sila događaja dovela na jugoslavensko ratište, gdje je ostala do konca rata. Imala je vrlo moćnu artiljeriju, čak i đivizion pro­ ti vtenkovskih topova 57 mm i đivizion motoriziranih haubica 155 mm, koji praktično nisu mogli doći do izražaja, jer su jedinice NOV izbjegavale kruto ođržanie fronta i frontalne obrane. U borbu je ušla ii svom punom formacijskom sastavu, te je njeno brojno stanje zajedno sa pridodatom joj 187. pukovskom grupom iznosilo do 18.000 vojnika. 714. i 717. divizija bile su po brojnom stanju, sastavu ljudstva i naoružanju daleko slabije divizije. To su bile okupacione jedi­ nice, koje su došle u Jugoslaviju odmah iza operativnih njemačkih jedinica kao posadne okupacione trupe. Ljudstvo im je i po godi­ nama i po naoružanju bilo starije. U svom sastavu imale su samo po jedan artiljerijski đivizion, a za vrijeme većih akcija pridoda61) 7. SS divizija imala je četiri artiljerijska diviziona, dva brdska topa 75 mm, jedan đivizion brdskih haubica 105 mm sa stočnom vu­ čom i jedan đivizion motoriziranih haubica 105 mm.

72

vana im je artiljerija sa drugih, manje ugroženih, sektora ili od kvislinških ustaško-domobranskih jedinica. Svaka je od njih imala do 8.000 vojnika. Dakle, Nijemci su za izvršenje operacije »Weiss I« odredili svoje četiri kompletne divizije, jednu pukovsku grupu i jedan sa­ mostalni tenkovski bataljon, sa ukupno oko 54.000 vojnika. Od talijanskih snaga u operaciji »Weiss I« učestvuje 5. armijeki korpus pod komandom generala armijskog korpusa Alessandra Glorie, pojačan jedinicama divizije »Bergamo« iz 18. armijskog korpusa, ustaško-domobranskim i četničkim jedinicama. Operativnu zapovijest za prikupljanje jedinica 5. armijskog korpusa i za napad na Slobodni teritorij izdao je general Roatta, komandant 2. armije, 11. januara 1943. godine. Na temelju te zapo­ vijesti je general Gloria izdao 15. januara svoju operativnu zapo­ vijest.62 Evo njenih najhitnijih dijelova.63 (Vidi kartu 4.) »1 — Od 20. t. m. njemačke će trupe dejstvovati istovre­ meno sa sjevera i s juga pravcem Karlovac—Slunj—Bihać—Bos. Petrovac, koji će držati po točkama (uporištima). U spomenutoj će akciji učestvovati pokretima prema gore navedenom pravcu: — sa istoka, ostale njemačke trupe i hrvatske trupe — sa zapada, talijanske i hrvatske trupe. Cilj operacije: cijelu zonu, obuhvaćenu u najgrubljim linijama prugom Karlovac—Ogulin—Knin i cestom Glina—Bos. Novi—Sanski Most—Ključ očistiti od partizanskih formacija, koje su se tu učvrstile. 2. — Trupe koje će pod mojom komandom učestvovati u spo. menutoj operaciji bit će podijeljene u tri grupacije: — na sjeveru: div. »Lombardia« — u centru: div. »Re« — na jugu: div. »Sassari«

Zadaci pojedinih divizija postavljeni su ovako: Divizija »Lombardia« (ili »Grupa Fabbri«6*) — prikuplja se u zoni Ogulin—Tounj i napada na Slunj iz dvaju pravaca, jednom kolonom (pojačani 74. puk divizije »Lombardia«) pravcem Tounj— Kamenica—Primišlje—Slunj i drugom kolonom (pojačana 137. legija »Crnih košulja«) pravcem Ogulin—Plaški—Slunj. Lijeva kolona surađuje sa 7. SS divizijom, omogućavajući joj što brži prodor za Bihać, a desna čisti zonu Plaškog, te izbija do željezničke stanice 62) Talijani još uvijek nazivaju operacije »Weiss« — racije, i tako ih imenuju u svim svojim dokumentima do 19. januara. 63) Originali Roattine i Gloriine zapovijesti nalaze VII JNA. 64) Nazvana tako po svom komandantu generalu Fabbriju.

Zimske se

u

ope­ arhivi

7Z-

Blata (južno od Plaškog), gdje se spaja s lijevim krilom divizije »Re« i tu uspostavlja jednu obrambenu liniju (da bi osigurala nor­ malan željeznički saobraćaj), a zatim se vraća nazad u Plaški i selo Draga za dejstva pravcem Plaški—Slunj. Nakon što 7. SS divizija prođe kroz Slunj, divizija »Lombardia« preuzima osiguranje ceste Karlovac—Slunj i čisti prostor između linija Karlovac—Slunj i Karlovac—Ogulin—Vrhovine. Pod njenom komandom djeluje, u okviru zadataka desne kolone, jedna četnička grupa jačine oko 800 četnika.65 Jačina je grupe »Fabbri«, ne računajući četnike, preko 6.000 vojnika. Divizija »Re« — prikuplja se u rajonu Vrhovine—Lički Osik —Raduč i nastupa u tri napadne kolone. Lijeva kolona66, pravcem Vrhovine—Plitvička jezera—Prijeboj—Ličko Petrovo Selo—Bihać. Od ove kolone odvojena je jedna grupa jačine oko jednog bataljona za dejstvo na sjever prugom Vrhovine—Ličke Jasenice—Plaški ususret desnoj koloni grupe »Fabbri«, kako bi se raščistila želje­ znička pruga Vrhovine—Plaški—Karlovac, koja je bila na niz mje­ sta razrušena i sve do 18. januara pod stalnim udarima jedinica 8. kordunaške divizije i Primorsko-goranske grupe. Centralna ko­ lona67 napada pravcem Lički Osik—Bunić—Korenica. Desna kolo­ na68 napada pravcem Raduč—Udbina—Korenica. Iza fronta di­ vizije »Re« na pravcu Vrhovine—Prijeboj, u Otočcu stoje na raspo­ laganju korpusne rezerve od dva bataljona.69 Jačina divizije »Re« oko 14.000 vojnika. Divizija »Sassari« napada u dvije kolone, jednom u pravcu Gračac—Bruvno—Donji Lapac i drugom u pravcu Srb—Kulen Va­ kuf.70 Istog dana, 15. januara, naređeno je iz komande 2. armije, da 65) U istoj ovoj zapovijesti Gloria određuje diviziji »Lombardia« i okvirne zadatke za drugu fazu: čišćenje prostorije Gorskog Kotara, za­ uzimanje Kapele, Ravne gore i kotline Jasenak—Drežnica. 66) Sastav lijeve kolone prema podacima iz operativne zapovijesti: 1. pješadijski puk »Re«, bataljon domobrana i četa tenkova. 67) Jačina centralne kolone: 2. pješadijski puk »Re« (bez jednog bataljona) i 31. ustaški bataljon. 68) Jačina desne kolone: 151. pješadijski puk »Sassari« (bez jednog bataljona, 1. bataljon 152. pješadijskog puka »Sassari«, 32. ustaški bata­ ljon, jedna četa tenkova i jedno pontonsko odjeljenje. 69) To su: 1. bataljon 25. puka granične straže i 16. bataljon »M« (Mussolini). 70) O jačini divizije »Sassari« kaže se u operativnoj zapovijesti generala Glorie slijedeće: »Sa snagama koje se još nalaze na teritoriju 18. A. K., pojačanima sa 3—4 čete tenkova, 1-.—2 bataljona pješadije divi­

divizija »Sassari« napada samo u jednom pravcu, i to: Gračac—Do­ nji Lapac—Kulen Vakuf—Vrtoče, ususret SS diviziji, a da će gornji tok Une zatvoriti jedinice divizije Bergamo,71 koje će ujedno služiti diviziji »Sassari« kao desno bočno osiguranje. Divizija »Bergamo« isturit će, osim toga, na Dinaru četničku grupu popa Đujića kao pojačanje svog desnog krila. Jačina je divizije »Sassari« (njene grupacije) oko 12.000 ljudi. Ukupno je prvih dana IV. ofenzive 5. armijski korpus72) pokrenuo u napad oko 32.000 vojnika, što zajedno s njemačkim jedinicama iznosi oko 86.000 okupatorskih vojnika. Međutim, već poslije 5—6 dana borbi Talijani su svaki dan ubacivali u borbu nove jedinice, tako da je oko 1. februara 1943. godine 5. armijski korpus imao u borbi i pokretu snage u jačini od preko četiri divizije.73 . Na raspoloženju 5. armijskog korpusa bile su i znatne vazduhoplovne snage sa baza u Zadru (Zemunik), Ljubljani i Puli.74 Oružane snage domaćih izdajnika (ustaško-domobranske: 3. planinska brigada i 5. gorski zdrug75) grupirane su na Baniji i djeluju u okviru zadataka 369. njemačke divizije. 3. planinska bri­ gada čisti sa 369. divizijom Šamaricu, a 5. gorski zdrug odmah iza njih zaposjeda slobodni teritorij Banije. Brojno je stanje ove ustaško-domobranske grupacije 3.500 vojnika zije »Bergamo«, 3—4 bataljona bersaljera . . . « Od svojih snaga divizija je imala na raspoloženju 152. pješadijski puk (bez jednog bataljona), 73. legiju »Crnih košulja« (bez jednog bataljona), 34. artiljerijski puk i 12. minobacački bataljon. 71) Vjerojatno dijelovi 25. pješ. puka »Bergamo«, jer je poslije prvih dana borbi cio puk izašao na front divizije »Sassari« i raspoređen je jednim dijelom na pravcu Bruvno—D. Lapac, a drugim kao osigura­ nje oko Knina i oko izvora Une. 72) Divizija »Sassari« nije bila u organskom sastavu 5. armijskog korpusa, nego 18. korpusa. 73) Kad je zapelo na svim frontovima, u Lici se pojavio i 4. puk bersaljera kod divizije »Sassari«; 75. i 73. legija »Crnih košulja« i 31. ustaški bataljon kod desne kolone divizije »Re« na pravcu Raduč—Udbi­ na; 1. bataljon 2. puka »Re«, 16. bataljon »M« i bataljon granične straže kod lijeve kolone »Re« na pravcu Vrhovine—Plitvička jezera i t. đ., što će se vidjeti naknadno u tekstu. 74) Jačinu vazduhoplovnih snaga nije bilo moguće utvrditi. U operativnoj zapovijesti stoji: »Stoje na raspoloženju, spremne da inter­ veniraju na traženje... letačke jedinice Vazduhoplovne grupacije iz Zadra (Zemunik)... letačke jedinice Vazduhoplovne grupacije iz Lju­ bljane (aerodromi Ljubljana i visoravni kod Pule)«. 75) 5. gorski zdrug ima u svom sastavu 11. pješadijski puk (11., 15. i 16. ustaška bojna), 3. topovski sklop (artiljerijski đivizion) i vod tenkova (2 tenka).

75

Ustaško-domobranske jedinice pod komandom I. sektora76 na prostoru Karlovca djeluju između kolona ili na krilima 7. SS divi­ zije i zaposjedaju slobodni teritorij Korduna. Njihova jačina iznosi oko 2.500 vojnika. Na prostoru Gospića i Otočca u Lici nalazio se 12. pješadijski puk, Lička straža u jačini četiri bojne (bataljona), 9., 31., 32., 33. i 34. ustaška bojna i seoska ustaška milicija. Ukupno preko 5.000 vojnika. U napadu na slobodni teritorij Like učestvovali su 31., 32., 33. ustaški bataljon i jedan bataljon domobrana 12. pješadijskog puka u okviru zadataka talijanske divizije »Re«. Ostale snage bile su po svojim garnizonima ili su osiguravale komunikacije. 2. planinska brigada grupirana je oko Sanskog Mosta sa zadat­ kom da djeluje između kolona 717. divizije i pod njenom komandom, prema Grmeču. Brojno stanje do 1.000 vojnika. Brojno stanje ustaško-domobranskih jedinica, koje su aktivno učestvovale u IV. ofenzivi okupatora, iznosilo je preko 12.000 vojnika. Od četnika Draže Mihajlovića u akciju su pokrenute tri grupe, grupa popa Đujića jačine oko 1.000 četnika, koja je dejstvovala pod komandom divizije »Bergamo« u zoni Dinare prema Bosanskom Grahovu, Srbu i Vrlici, grupa od oko 800 četnika iz okoline Plaškog i Otočca u okviru zadataka divizije »Lombardia« (njene desne kolo­ ne) i, treće, manja grupa od oko 150 četnika oko Metka, koji su osiguravali prugu i služili kao vodiči centralnoj koloni divizije »Re«. Četničke snage Draže Mihajlovića u operaciji »Weiss I« ukupno su iznosile oko 2.000 četnika. Osim navedenih okupatorsko-kvislinških jedinica bilo je niz posadnih ustaško-domobranskih, četničkih i talijanskih jedinica raspoređenih i utvrđenih po točkama oko Slobodnog teritorija, na­ ročito na komunikacijama Petrinja—Novo Selo—Sunja—Majur— Kostajnica—Volinja—Dvor na Uni—Bosanski Novi—Prijedor—Lju­ bi ja—Sanski Most—Kozarac—Banjaluka, u dolini Kupe od Petrinje do Karlovca na željezničkoj pruzi Karlovac—Ogulin—Plaški—Vrhovine—Perušić—Gospić—Knin—Sinj; zatim su bile razne grupe ustaške milicije po pojedinim selima, ukupne jačine od najmanje 25.000 vojnika. Bez obzira na to, što ove snage nisu pokrenute iz svojih garnizona, one su sa snagama koje su bile određene za ope­ raciju »Weiss I« predstavljale moćnu i značajnu snagu za okupa­ tora, jer su s njima obrazovale jedan jedinstveni zaprečni pojas 76) Diielovi 3. domobranskog pješadijskog puka i 5., 10., 30., 35. bojna (bataljon).

76

oko Slobodnog teritorija, dubok 10—30 km. Taj je pojas onemogu­ ćavao manevar jedinica sa Slobodnog teritorija i njihov prodor u pozadinu neprijatelja. Za 1. hrvatski korpus NOV taj je pojas pred­ stavljao naročito veliku teškoću, jer je manevar njegovih jedinica u pozadinu neprijatelja bio veoma skučen. Ne uzimati u obzir ovu činjenicu, kad se govori o odnosu vojnih snaga u IV. ofenzivi, a što se često zaboravlja, znači zaboraviti jedan realan i vrlo značajan elemenat u prilog okupatorskih jedinica, a veliki minus za jedinice NOV. Na koncentracijskoj prostoriji okupatorsko-kvislinških trupa i u pojasu osiguranja oko Slobodnog teritorija nalazilo se 20. januara preko 125.000 vojnika, s jednim zadatkom: čvrsto zatvoriti obruč oko slobodnog teritorija Banije—Korduna—Like—Bosanske Kraji­ ne i uništiti jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa NOV na tom teritoriju. Prikupljanje okupatorskih jedinica počelo je već 27. decembra godine 1942. Njemačke su jedinice postepeno, jedna po jedna, sti­ zale na predviđeni koncentracijski prostor, s time, da se koncentra­ cija završi do 15. januara godine 1943. Prikupljanje je u početku vršeno na dalekoj operativnoj osnovici, na pojedinim mjestima veoma udaljenima od »granice« Slobodnog teritorija, kao da će po­ kret uslijediti u drugom pravcu, a ne prema Slobodnom teritoriju. Ta­ ko se jedan dio jedinica 369. divizije nalazio i na lijevoj obali Save, a 7. SS divizija preko Kupe, na lijevoj obali, kao da će se poduzeti ofenziva sa rijeke Kupe prema Pisarovini i Zumberku ili sa Save prema Slavoniji. To je bilo sračunato na prikrivanje koncentracije snaga, s namjerom da se iznenade jedinice 1. hrvatskog i 1. bosan­ skog korpusa. Kad je riječ o operativnom planu i rasporedu okupatorskih trupa za operaciju »Weiss I«, treba spomenuti još jedan dodatak planu s talijanske strane. Konzultirajući se sa svojom Vrhovnom komandom, komandant 2. okupacione armije general Roatta izdao je 15. januara naređenje 18. i 6. armijskom korpusu, da paralelno s operacijom »Weiss I« poduzmu i jednu operaciju sa četnicima Draže Mihajlovića, i to na jugoistok Slobodnog teritorija, na prostor oko Glamoča i Livna.77 77) Telegram generala Roatte od 12. januara 1943. Vrhovnoj ko­ mandi: »Još nisam primio izvještaj o gledištu OKW (njemačka Vrho­ vna komanda — primjedba Đ. K.) na pitanje poznate četničke operacije protiv partizana, koja je u Rimu predložena generalu Löhru. Međutim, nedavna rekonstrukcija jugoslavenskog ministarstva u Londonu, kao i priznavanje četničkih vođa, znači jačanje pokušaja, da se akcija Draže Mihajlovića stavi rame uz rame s akcijom partizana. Ovo najviše prepo-

77

Da li je ta operacija bila rezultat uviđanja slabosti operativ­ nog plana »Weiss I« i realnije procjene svojih snaga i mogućnosti kao i snaga i mogućnosti Narodnooslobodilačke vojske, ili rezultat veće opreznosti i straha za svoju kožu, teško je reći; ali bilo kako bilo, Roatta je došao na vrlo dobru operativnu ideju (bez obzira na to, što je ona politički bila riskantna za njemačko-talijanske odno­ se, jer se nije radilo o razoružanju, već o vrlo širokoj mobilizaciji i naoružanju četnika), koja je mogla, da je realizirana, u mnogome ispraviti slabe strane operativnog plana operacije »Weiss I«. Osnovna slabost operativnog plana »Weiss I« bila je u tome, što je zatvaranje obruča s jugoistoka, oko planine Grmeč, ostavlje­ no da se izvede u toku operacije, a snage, kojima je taj zadatak bio povjeren, bile su najslabije njemačke snage i po broju i po kvaliteti. Za razliku od svih dotadašnjih okupatorskih ofenziva, kod ko­ jih se operativni obruč oko partizana i njihove teritorije stvarao već samom koncentracijom trupa u vidu kruga oko njih, ovaj put to nije učinjeno, i to zbog toga, što je likvidacija Slobodnog teritorija planirana po etapama, u dvije ofenzivne operacije (Weiss I i II). Tako je na jugu i jugoistočno od planine Grmeč cstao velik otvor širine od preko 50 kilometara, koji se teško mogao u toku ofenzive brzo zatvoriti. Na drugoj polovini slobodnog teritorija, u Bosni jugo­ istočno od linije Sanski Most—Petrovac—Kulen Vakuf, nije bilo nikakvih ozbiljnijih pokreta ili ispada okupatorsko-kvislinških tru­ pa, koje bi, ako ništa drugo, vezale neke jedinice 1. bosanskog kor­ pusa ili Operativne grupe Vrhovnog štaba NOV. Naravno, sve su ove slabosti okupatorskog plana bile i u vojnom i u moralnopolitičkom pogledu izvanredno značajne za glavninu Narodnooslobcdilačke vojske u Bcsni i Hrvatskoj i za Slobodni teritorij. Međutim, Roatta je vrlo dobro planirao, kad je htio aktivizirati veliku masu četnika Draže Mihajlovića i nešto svojih trupa, da ručuje gornju četničku akciju, kako bi se produbio jaz koji već postoji između dva pokreta. U vezi s poznatim formacijama iz Crne Gore, koje bi imale učestvovati u spomenutoj akciji, govorio sam s Poglavnikom (Ante Pavelić — primjedba Đ. K.). On je na kraju razgovora dodao: ako je s operativne strane potrebno i ako se ove formacije ne smatraju kao četničke nego kao dobrovoljačke jedinice u sastavu talijanskih snaga, neka se upotrebe u kratkom periodu, s tim da se po završetku operacije ■ ponovo vrate u Crnu Goru. Molim, da mi izvolite javiti, mogu li po ovome izdati naređenje.« Maršal Cavallero, načelnik Vrhovne komande, odgovorio je na ovaj telegram 15. januara 1943.: »Odobravam privremenu upotrebu za opera­ cije »Weiss« dobrovoljačkih odreda Crnogoraca, koji su uključeni u sastav talijanskih snaga, prema onome što je postignuto sporazumom između ekscelencije Roatte i Poglavnika . . . «

78

izvrši jak pritisak na preostali jugoistočni dio Slobodnog teritorija baš tamo, gdje operacijom »Weiss I« nije bilo ništa predviđeno. Evo kako to on zamišlja.79 (Vidi kartu 5.) »Nezavisno od operacija, koje će vršiti naše trupe na teritoriju između 5. i 18. korpusa uz sudjelovanje njemačkih i hrvatskih trupa, kao što se vidi u aktu ove komande br. 550. od dana 11. tekućeg mjeseca, hercegovačke i crnogorske formacije Antikomu­ nističke dobrovoljačke milicije (Milizia volontaria anticomunista — MVAC — Antikomunistička dobrovoljačka milicija ili četinici Draže Mihajlovića — primjedba Đ. K.), koje su pod našom koman­ dom, djelovat će na teritoriju između 18. i 6. armijskog korpusa. Posebno: Prvo : Cilj operacije: očistiti od partizanskih formacija centralnu oblast Dinare i posebno zone Glamoč, Livno i Tomislavgrad (Duvno — primjedba Đ. K.) Drugo : Operirat će: sa zapada hercegovačke formacije pravcem Knin—Glamoč; sa istoka crnogorske formacije, pravcem Prozor— Glamoč. Kad stignu na zajednički cilj, spomenute će formacije očistiti okolni teritorij. Zatim će se pravcima i na način, koji ću naknadno javiti, vratiti jedni u Hercegovinu, a drugi u Crnu Goru Treće: Ne smije (kažem ne smije) se dogoditi, da spomenute for­ macije za vrijeme i poslije operacije dođu u dodir s njemačkim i hrvatskim trupama.«

Za ovu akciju su brzo prebačeni hercegovački četnici morskim putem iz Hercegovine preko Splita u Knin i poduzelo se ubrzano prikupljanje i prebacivanje crnogorskih, četnika iz Crne Gore u dolinu Neretve. Hercegovačka četnička grupa brojala je oko 2700 četnika i pojavila se već 17. januara u Kninu. Crnogorska grupa u jakosti od otprilike 4.000 četnika krenula je na put tek oko 20. januara. Obje su ove kolone stavljene pod komandu talijanskih ofi­ cira, a pridodane su im i talijanske artiljerijske, minobacačke jedi­ nice i jedinice za vezu. Međutim, do ove operacije nije došlo, jer su Nijemci, saznavši za nju, tražili od kvislinške vlade NDH, da ne dopusti da se ona izvede, što je Pavelićeva vlada i učinila, protestiravši protiv » . . . prisustva stranih trupa na svom teritoriju«.79 Međutim, kao što su Nijemci imali ozbiljne slabosti u svom operativnom planu, i Talijanima se »potkrala« krupna griješka u njihovom planu. 78) Telegram-pismo komandama 18. i 6. armijskog korpusa. Origi­ nal u arhivi VIIJNA. 79) Takvu »diplomatsku« formulaciju upotrebio je ustaški ministar Lorković u protestu Komandi 2. armije povodom dolaska crnogorskih četnika u dolinu Neretve, na teritorij kvislinške Nezavisne Države Hr­ vatske.

I Roatta i Gloria potpuno su zanemarili značaj pravca Plaški— Saborski—Drežnik grad. Umjesto da forsiraju napad desne kolone grupe »Fabbri« i dalje od željezničke stanice Blata na jug, kako bi na najosjetljivijem dijelu razdvojili kordunsko-banijsku grupaciju 1. hrvatskog korpusa od ličke i time znatno pridonijeli prodoru 7. SS divizije prema Bihaću, a isto tako znatno pomogli prodor lijevog krila divizije »Re« u zonu Plitvička jezera—Prijeboj, oni su, frapi­ rani velikim akcijama 8. kordunaške divizije i Primorsko-goranske grupe na komunikacije Ogulin—Plaški—Blata, ostali na pruzi kod Blata i Saborskog čak i onda, kad tih jedinica nije bilo ni blizu pruge i kad na ovom pravcu nije bilo partizanskih snaga jačih od jednog partizanskog bataljona. Druga ozbiljna slabost Nijemaca bila je u njihovim procjenama Narodnooslobodilačke vojske i Slobodnog teritorija. Oni nisu osjetili i vidjeli, da je proces organizacionog razvoja i komandiranja par­ tizanskim jedinicama otišao u to vrijeme daleko naprijed. Nisu očekivali ni izdaleka takvu disciplinu i pokretljivost Narodnooslo­ bodilačke vojske, naročito ne jedinstvenu komandu, njene izvan­ redne manevarske sposobnosti, smišljene i brze reakcije u protivnapadima i uvijek pravovremeno i organizirano izmicanje partiza­ na ispred glavnog udara njemačkih jedinica. Njemački su generali na bojnom polju promatrali matematičke vojne odnose, što je, istina, izvanredno značajna stvar, ali su takve matematičke vojne odnose ponekad gledali kroz frontalne sudare armija, a najčešće u ovoj ofenzivi kroz sudar armije i pobunjenika. Ako se pobunjenici ne budu mogli uništiti, onda ih treba rastjerati, oduzimajući im njihov slobodni teritorij, i poduzimati mjere odmarzde nad stanovništvom, pa će stvar ići dobro. Zbog takvog gledanja Nijemci superiorno ostavljaju velik otvor na jugoistoku Slobodnog teritorija, smatrajući da će ga u toku ofenzive brzo zatvoriti, i odbijaju za njih izvanredno dragocjenu četničko-talijansku pomoć iz tog pravca. Međutim, Narodnooslobodilačka vojska nije bila tip suvremene regularne armije, a niti skup pobunjenika, nego nešto sasvim drugo. Ona je suprotstavila neprijatelju takvu organizaciju i komandovanje, takav metod dejstva, koje Nijemci nisu pretpostavljali i oče­ kivali. Zbog toga su i njemačko-talijanske koncepcije ofenzive uvi­ jek nosile u sebi sve elemente svoje propasti. Da bi osigurala svoju pobjedu, Narodnooslobodilačka je vojska trebala ostati jedino do­ sljedna sebi i svojoj koncepciji vođenja rata, a njen komandni kadar, a isto tako i vojnici trebali su imati nerve da izdrže pritisak i bijes okupatora i izdajnika. Taj pritisak se nije očitovao samo u 80

KARTA 5

brojnoj i tehničkoj nadmoći neprijatelja, nego i u masovnom masakriranju i deportaciji stanovništva, razaranju pozadine, zvjerskom ubijanju ranjenika i zarobljenika, propagandno-psihološkom priti­ sku, u kome su se s jedne strane bacali leci s pozivima na predaju i garantirali se život i sloboda, dok su se s druge strane bombar­ dirali i rušili potpuno nevojnički objekti, sela, u kojima izuzev nešto stanovništva — nije bilo ničega.

® Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

81

VI. POGLAVLJE

RASPORED JEDINICA 1. HRVATSKOG I 1. BOSAN­ SKOG KORPUSA NOV PRED ČETVRTU OFENZIVU. PLAN VRHOVNOG ŠTABA NOV I POJ ZA OBRANU SLOBODNOG TERITORIJA

U okviru operacije »Weiss I« — (prve etape IV. okupatorskokvislinške ofenzive) okupatorske i kvislinške trupe trebale su oči­ stiti i okupirati zapadnu polovinu Slobodnog teritorija. Drugu, istočnu polovinu očistile bi u toku naredne operacije »Weiss H> (druge etape IV. okupatorsko-kvislinške ofenzive). U obrani ugroženog dijela Slobodnog teritorija (Banija, Kor­ dun, Lika i Bosanska Krajina) upotrebljeni su 1. hrvatski i 1. bo­ sanski korpus NOV. Pred napad neprijatelja nalazili su se u ovom rasporedu: 1. hrvatski korpus pod komandom Ivana Gošnjaka (komandan­ ta) i Večeslava Holjevca (polit, komesara) — imao je u svom sasta­ vu tri divizije i tri partizanska odreda. Operativno područje korpusa protezalo se između rijeke Kupe,. Save, Une, te sjeverne Dalmacije, planine Velebita i Gorskog Ko­ tara. Na sjeveru i sjeverozapadu korpus se oslanjao na jedinice II. operativne zone (operativno područje Zumberak—Hrvatsko Zagorje —Moslavina) i jedinice V. operativne zone (Gorski Kotar—Hrvatsko Primorje—Istra). Na jugu se oslanjao na IV. operativnu zonu (Dal­ macija), a na istoku rijekom Unom na 1. bosanski korpus. Pismeni dokumenti o formaciji i brojnom stanju 1. hrvatskog korpusa uoči 20. januara — pred sam početak okupatorske ofenzive — nažalost nisu sačuvani. Posljednji sačuvani dokumenti o broj­ nom stanju datiraju od 21. Xn. godine 1942. i 4. I. 1943. Ali su i ova dva dragocjena dokumenta nepotpuna. Međutim, iz njih, kao

i iz rezultata decembarsko-januarske ofenzive, možemo dobiti pri­ bližno jasnu sliku formacije i brojnog stanja tog korpusa. U dokumentu od 21. XII. godine 1942. korpus ima u svom sasta­ vu slijedeće jedinice i njihova brojna stanja:80 boraca 35 Štab korpusa 2.425 6. divizija81 2.262 7. divizija82 3.441 8. divizija 31 korpusna artiljerija83 38 tenkovska četa84 688 Banijski partizanski odred 750 Kordunaški partizanski odred 1.007 Lički partizanski odred 197 Pokupski bataljon S v e g a 10.874 U dokumentu od 4. I. godine 1943. dati su samo globalni brojni podaci po divizijama — za 6. ličku, 7. banijsku i 8. kordunašku — ukupno 10.207 boraca, i za tri partizanska odreda — Lički, Kordunaški, Banijski — 2040 boraca. Ukupno 12.247 boraca. Dakle, za petnaest dana brojno stanje korpusa pojačalo se za 1.373 borca. Kako je januarska ofenziva korpusa bila u zamahu, to možemo sa sigurnošću računati, da je korpus uoči 20. januara imao do 14.000 liudi.35 i 7. banijska divizija pod komandom Pavla Jakšića (komandanta) i Đure Kladarina (polit, komesara) — sa 7., 8. i 16. brigadom te Ba­ ni jskim partizanskim odredom; nalazila se uoči IV. ofenzive na prostoru sela Dodoši—Kraljevčani—Mlinoga—Joševica, dejstvujući prema glavnoj pruzi Sisak—Sunja—Dubica (željeznička pruga Za­ greb—Beograd) i željezničkoj pruzi Sunja—Bosanski Novi (zelje80) Ovdje, a ni dalje ne ćemo računati područne bataljone i parti­ zanske straže, nego samo operativnu vojsku. Originali brojnih stanja su u arhivi VIIJNA. 81) U brojno stanje 6. divizije nije unesena jedna brigada. 82) U ovo vrijeme 7. divizija ima u svom sastavu 7. i 8. banijsku i 13. proletersku brigadu. Kad je formirana 16. banijska brigada, 13. proleterska brigada je otkomandovana. 8. I. 1943. g. 7. divizija (7., 8. i 16. brigada) ima 3167 boraca. 83) Baterija haubica 100 mm — tri haubice. 84) 8 talijanskih tenkova. 85) 5. januara 1943. formirana je i jedna nova brigada — 16. ba­ nijska brigada.

'6

83

znička pruga Zagreb—Banjaluka). Bočna osiguranja divizije prema Glini i Dvoru na Uni, kao i samo osiguranje Slobodnog teritorija na tim pravcima vršio je Banijski partizanski odred. 8. kcrdunaška divizija86 pod komandom Vlade Četkovića (ko­ mandanta) i Artura Turkulina (polit, komesara) — sastava 4., 5. i 15. brigade — i Kordunsški partizanski odredi. Neposredno pred sam napad neprijatelja divizija se nalazila na prostoriji Vojnički Grabovac (5. brigada) i sjeverno od Slunja oko sela Cvitović (15. brigada). Njena najjača brigada, 4. brigada je izvan sastava divizije, na prostoriji sjeverno od Karlovca. U selu Veljun nalazio se 1. bata­ ljon 4. brigade, koji je dopratio ranjenike sa Zumberka i ostao u sastavu divizije. Osiguranje na pravcima prema Karlovcu, Ogulinu i Plaškoni vršio je Kordunaški partizanski odred. Osim toga, ovaj je odred imao snage od oko jednog bataljona i u Saborskom (12 km jugoistočno od Plaškog). 6. lička divizija pod komandom Srećka Mancle (komandanta) i Rade Zigića (polit, komesara) sa 1., 2. i 9. brigadom i Ličkim par­ tizanskim odredom; sa svojim glavnim snagama nalazila se u rajo­ nu Gračaca, gdje je vodila borbu za likvidaciju talijansko-četničkih uporišta oko Gračaca, s namjerom da u povoljnom momentu napad­ ne i likvidira talijanski garnizon u Gračacu. Manji dijelovi divizije i partizanskog odreda bili su orijentirani prema Metku i Gospiću. 19. januara divizija je bila raspoređena ovako: 1. brigada zatvorila je pravac Gračac—G. Lapac, 9. brigada pravac Lovinac—Udbina, dok je 2. brigada sa dva bataljona zatvorila pravac Lički Osik—Bunić, a sa dva pravac Vrhovine—Plitvička jezera. Osiguranje Slo­ bodnog teritorija prema Vrhovinama također su vršili manji dijelovi Ličkog partizanskog odreda. Primorsko-goranska grupa brigada pod komandom Veljka Kovačevića (komandanta) i Jose Gržetića (polit, komesara) — sastava 6. i 14. brigade;87 ofenziva ih je zatekla u rajonu Plaški—Ogulin u borbama s talijansko-četničkim jedinicama oko željezničke pruge. Po naređenju Glavnog štaba Hrvatske, brigade su 20. januara 1943. povučene na Kordun i stavljene pod komandu 1. hrvatskog kor­ 86) Sačuvan je i jedan dokument o nienom naoružanju pred IV. ofenzivu datiran 19. XII. 1942. godine. Naoružanje divizije: divizion brd­ skih topova — 4 topa (1 top 75 mm, 3 topa 65 mm); 4 bacača mina (1 bacač 81 mm, 2 bacača 80 mm, 1 bacač 40 mm); teških mitraljeza 21, mitraljeza 102. Ostalo naoružanje: puške, bombe i noževi. Slično nao­ ružanje imale su i 6. lička i 7. banijska divizija. 87) Ove brigade bile su u organskom sastavu V. operativne zone (operacijski prostor Gorski Kotar. Hrvatsko Primorje i Istra).

84

I

pusa. 22. januara stigle su u sela Primiš!je (14. brigada) i Veljun (6. brigada). Njihovo ukupno brojno stanje bilo je 1.914 boraca.88 Na slobodnom teritoriju Like nalazili su se Glavni štab Narod­ nooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske i Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. 1. bosanski korpus Narodnooslobodilačke vojske pod komandom Koste Nađa (komandanta) i Osmana Karabegovića (polit, komesara). U svom sastavu je imao dvije divizije, dvije samostalne brigade i pet odreda. Iz ovog vremena postoji dokument od 1. I. 1943. godine o broj­ nom stanju i naoružanju ovog korpusa, ali nepotpun:8? boraca 4. divizija90 4.705 2.667 5. divizija91 108 1. artiljerijski divizion92 550 III. krajiški partizanski odred S v e g a 8.030 Osim ovih jedinica bile su u organskom sastavu korpusa: Kom­ binirana brigada, Kozarski, Grmečki, Janjski, Glamočki i Duvanjskc-livanjski partizanski cdred, ali se njihova brojna stanja nisu sačuvala. Brojno stanje 1. bosanskog korpusa — bez područnih bataljona i partizanskih straža — iznosile je pred ofenzivu oko 11.500 boraca. 4. krajiška divizija pod komandom Josipa Mažara-»Šoše« (ko­ mandanta) i Milenka Kušića (polit, komesara) sa 2., 5., 6. i 8. briga­ dom i Kozarskim partizanskim odredom. Dvije brigade — 2. i 5. — nalazile su se van sastava divizije, na prostoru sjeverno od Kozare, dejstvujući kao zasebna grupa u dolinu donjeg toka Une i prema komunikaciji Banjaluka—Stara Gradiška. 28. januara vratile su se nazad u sastav divizije, gdje su dobile zadatak da zatvaraju pravce Sanski Most—-Lušci Palanka i Bosanski Novi— Bosanska Krupa—Grmeč-planina. 6. brigada bila je jedina na Podgrmeču i dočekala je ofenzivu neprijatelja rastegnuta na širo­ 88)

Original izvještaja o brojnom stanju brigada nalazi se u arhivi

VIIJNA. 89)

U arhivi VIIJNA. U ovo brojno stanje uračunata je i 8. krajiška (muslimanska) brigada, koja je u taktičkom pogledu bila pod komandom 4. divizije. 91) U brojno stanje divizije nije uračunata jedna brigada, 7. kra­ jiška brigada. 15. II. 1943. 7. krajiška brigada ima 1219 boraca. 92) Artiljerijski divizion ima šest haubica 100 mm. 90)

85

kom frontu prema Sanskom Mostu (blokada neprijateljske posade) i Prijedoru. Ona je prvih dana ofenzive primila i sav teret napada neprijatelja na Grmeč i Podgrmeč. 8. brigada nalazila se u dolini Une, južno od Bosanskog Novog. 5. krajiška divizija pod komandom Slavka Radića (komandanta) i Ilije Došena (polit, komesara); u njenom su sastavu 4. i 7. brigada; s glavnim snagama nalazi se na Manjači, jugozapadno od Banja­ luke, čisteći ovaj prostor od četnika. Manji dijelovi ove divizije bih Su oko Sanskog Mosta, u kome je neprijateljski garnizon bio opko­ ljen i izoliran. 19. januara 1943. godine divizija se vratila nazad prema Sanskom Mostu i zatvorila pravac Sanski Most—Ključ— Bosanski Petrovac. Kombinirana brigada — kasnije 10. krajiška brigada — grupi­ rana je na prostoru Tiškovac—Bosansko Grahovo. Ostali krajiški partizanski odredi djelovali su na svojim teri­ torijima obično pod komandom najvišeg štaba jedinice, koja je dejstvovala na njihovom sektoru. Operativna grupa Vrhovnog štaba (1. i 2. proleterska divizija i 3. udarna divizija), nalazila se daleko izvan prostora obuhvaćenog operacijom »Weiss I«. 1. proleterska divizija nalazila se na prostoru Prnjavora i Teslića. 2. proleterska divizija na prostoru Kupresa i Duvna, a prvi dani ofenzive zatekli su je u pokretu prema Bosan­ skom Grahovu. 3. udarna divizija nalazila se na prostoru Zepče— Travnik Također i jedinice IV. operativne zone — 3. i 4. dalmatinska brigada, dalmatinski partizanski odredi i Mornarički odred — bile su izvan operacijskog prostora »Weiss I«. Štab IV. operativne zone radio je na formiranju nove — 9. dalmatinske divizije. Glavne snage bile su mu orijentirane prema Posušju, Sinju i Omišu. Iz rasporeda jedinica glavnine Narođnooslobodilačke vojske vidi se. da je više od jedne trećine tih snaga bilo izvan predviđe­ nog njemačkog obruča, izvan dohvata njemačkih snaga; prema tome, te su jedinice bile u mogućnosti da izvrše svaki manevar, koj! odredi Vrhovni štab Narođnooslobodilačke vojske. U toku 18. i 19. januara godine 1943., kad je primijećeno pri­ sustvo jakih njemačkih, talijanskih i kvislinških jedinica oko Slo­ bodnog teritorija, izdata su jedinicama 1. bosanskog i 1. hrvatskog korpusa naređenja, da iziđu pred neprijatelja u rasporedu kako je to već ranije bilo predviđeno općim planom obrane Slobodnog teri­ torija u slučaju neprijateljske ofenzive. 86

Plan Vrhovnog štaba NOV i POJ za obranu Slobodnog teri­ torija sastojao se u ovome: — neprijatelja će dočekati prema utvr­ đenom planu i prihvatiti borbu s njime samo jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa; one će se uporno braniti stanovito vrijeme, da bi se sagledali razmjeri neprijateljske ofenzive i njeni ciljevi, a onda će se donijeti konačna odluka. Dakle, opća koncepcija plana je ustvari strategijski doček. Operativnoj grupi Vrhovnog štaba izdano je — odmah po napa­ du neprijatelja na Slobodni teritorij — naređenje, da ne prodire dublje u centralnu Bosnu, dok se ne raščisti situacija u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. Štabovi 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa izdali su naređe­ nja jedinicama, da temeljito ruše sve komunikacije i prilaze na Slobodni teritorij i da stalno uznemiruju neprijatelja, napadajući noću njegove jedinice i saobraćaj, naročito u zonama koncentracije Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, Izvršni odbor Antifašističkog vijeća Narodnog oslobođenja Jugoslavije i Vrhovni štab NOV i POJ poduzeli su niz političkih i organizacionih mjera za rad vojno-pozađinskih organa, društveno-političkih i eko­ nomskih organizacija u pozadini, kako bi se izvršila evakuacija stanovništva i njegove pokretne imovine iz ugroženih sela. Preko štampe, letaka i radio-emisija »Slobodne Jugoslavi­ je«, te preko rukovodstava političkih organizacija — Narodnooslobodilačkog fronta, Antifašističke omladine i Antifašističkog fronta žena — obavještavan je narod Slobodnog teritorija o namjerama neprijatelja i o potrebi, da zajedno sa svojom armijom organizira* no, disciplinirano i smjelo brani svaku stopu oslobođene zemlje. Kao što su se jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa isti­ cale svojim junaštvom u prvim danima borbe, tako su i narodne revolucionarne organizacije — Narodnooslobodilački front, Antifa­ šistički front žena i Savez antifašističke omladine, a posebno organi naredne vlasti, narodnooslobodilački odbori — pokazali divne pri­ mjere organiziranosti, junaštva i samoodricanja, mobilizirajući na­ rod na obranu,, organizirajući njegovo opće povlačenje pred najez­ dom okupatorskih i kvislinških jedinica i šaljući masovno nove borce u vojsku. Narod Slobodnog teritorija masovno je odlazio sa svojim par­ tizanskim odredima, brigadama i divizijama na rušenje pruga, mo­ stova, prekapanje cesta i miniranje komunikacija, kuća, zemuni­ ca, svojih i seoskih skladišta hrane. Sva imovina posakrivana je u šume, a sela i gradovi ostali su pred prvim pokretima neprija­ telja potpuno prazni. 87

VII. POGLAVLJE

TOK OPERACIJA OD 20. DO 31. JANUARA

Za lakše razumijevanje situacije i teškoća, le prvenstveno jedinice 1. hrvatskog korpusa, nego što prijeđemo na tok događaja iznesemo nja, koja su se odigrala nekoliko dana prije kvislinških trupa na Slobodni teritorij.

s kojima su se bori­ potrebno je da prije neka važnija zbiva­ napada okupatorsko-

Do 19. januara bile su sve tri divizije 1. hrvatskog korpusa angažirane u borbama, dejstvujući u duhu općeg ofenzivnog plana. Partizanski su odredi osiguravali Slobodni teritorij, raspoređeni uglavnom pc bataljonima ili četama na »periferiji« Slobodnog te­ ritorija. 8. kordunaška divizija nalazila se do 13. januara sa 5. i 15. brigadom i dijelovima Kordunaškog partizanskog odreda južno od Plaškog, na prostoriji sela Saborski i Ličke Jasenice, u borbama s jakim talijanskim i ustaško-četničkim posadama, raspoređenima duž željezničke pruge Plaški—Vrhovine. Sjeverno od Plaškog na­ lazile su se 6. i 14. primorsko-goranska brigada, također u borba­ ma s talijansko-kvislinškim snagama oko željezničke pruge Plaški— Ogulin. Slobodni teritorij Korduna, na karlovačkom pravcu, osigu­ ravala je 16. brigada 7. banijske divizije sa dijelovima Korduna­ škog odreda. Od 13. januara, u sporazumu s Glavnim štabom Narodno­ oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske, štab 1. hrvat­ skog korpusa, zbog velikih borbi s njemačkim jedinicama (369. di­ vizijom) na Baniji, a i premorenosti jedinica 8. kcrdunaške divizije, šalje 16. brigadu 7. banijske divizije u sastav svoje divizije na Baniju, a 5. brigadu 8. kordunaške divizije izvlači iz borbe i upu­ ćuje na slobodni teritorij Korduna sjeverno od Slunja, u selo Cvito88

vić.

Nakon nekoliko dana 5. brigada je pokrenuta više na sjever u selo Rijeku93 (raskrsnica ceste Karlovac—Slunj—Vojnić). Na mjesto 5. brigade upućena je u Saborski 6. primorskogoranska brigada. Odlazak 5. kordunaške brigade sa prostorije južno od Plaškog odmah su iskoristile talijanske i četničko-ustaške jedinice pa su prešle u protivnapade i odbacile 15. kordunašku brigadu sa željezn:čke pruge i iz sela Ličke Jasenice. Međutim, po dolasku 6. goran­ ske brigade obje su brigade 17. januara ponovno prešle u napad, izbacile talijansko-četničke jedinice iz Ličkih Jasenica i blokirale ih u željezničkoj stanici Blata, poduzimajući ponovo rušenje pruge Vrhovine—Blata. 18. januara povučena je i 15. brigada 8. divizije na karlovački pravac, u selo Cvitović, sjeverno od Slunja. 19. januara izdao je štab 1. hrvatskog korpusa naređenje 8. korđunaškoj diviziji, da zatvori pravce koji vode od Karlovca na jug prema Krnjaku i Vojniću, a Kordunaškom partizanskom odredu, da prikupi svoja dva bataljona na prostoriji između rijeka Korane i Mrežnice, zatvarajući pravce Karlovac—Per jasica—s. Primišlje, i Ogulin—Kamenica—Primišlje. Ovim je naređenjem odred stav­ ljen pod komandu 8. divizije. Međutim, kako je ofenziva započela odmah sutradan, 20. januara, to se Kordunaški odred nije uspio prikupiti i navrijeme doći na prostoriju sela Perjasice. To su bili najvažniji događaji na Kordunu.

Banija je čitav mjesec januar bila poprište teških sukoba između 7. banijske i 369. njemačke divizije. Neuobičajeno prisustvo jačih njemačkih snaga oko slobodnog teritorija Banije alarmiralo je već 3. januara banijsku diviziju na budnost i protivmjere. Kako je divizija bila ofenzivno orijentirana na željezničku prugu Sisak— Sunja—Dubica i Sunja—Bosanski Novi, ona se odmah sukobila sa prvim pristiglim dijelovima 369. divizije. Prvi sukobi brzo su se pretvorili u tešku danonoćnu borbu, koja je trajala sve do 20. januara Izložena vrlo čestim noćnim prepadima i udarima po saobra­ ćaju, 369. divizija krenula je 12. januara sa željezničke pruge s. Komarevc—Sunja u dubinu Slobodnog teritorija, kako bi se oslobodila93) U dokumentu piše da brigada treba da dođe u selo Vojnički Grabovac. Međutim, kako je Vojnički Grabovac ustvari zaselak sela Rijeke, sa desetak kuća, to je brigada sigurno bila raspoređena u zaselcima sela Rijeke i Krupama.

pritiska 7. banijske divizije i zauzela prostoriju određenu za kon­ centraciju svojih jedinica. U borbama tokom 12. i 13. januara savladala je otpor 7. banijske divizije te je 13. januara predveče zauzela cestu Petrinja—Kostajnica od sela Moštanice do Bijelnika. Uveče je 7. banijska divizija prešla u snažan protivnapad. Njena 7. brigada potpuno je razbila njemačke snage u Bijelniku, jačine oko jednog bataljona, protjeravši njegove ostatke nazad prema selu Letovaniću. Svojim lijevim krilom brigada je izbila pred selo Blinju, ususret 8. brigadi, koja je također uspješno napredovala i očistila selo Moštanicu. Produživši napad, 8. je brigada odsjekla i opkolila jače njemačke snage u Blinji. U toku noći vodila se teška borba, koju su Nijemci izdržali do jutra, kad su ih ostale snage 369. divizije uz pomoć tenkova deblokirale. 14. januara 7. je brigada izvučena iz borbe u selo Mlinogu i na Metlu (k. 409), a 8. brigada u selo Jošavicu i Pastušu. 16. januara poduzela je 369. divizija nove napade, ali ovaj put cestom Hrastovica—Jabukovac i Majur—Mečenčani, nastojeći da bočnim dejstvom odbaci 7. banijsku diviziju sa Metle. 7. diviziji nije preostalo drugo, već da obračunava najprije s jednom pa onda s drugom kolonom. Dok je 7. brigada vodila uspješne borbe na pravcu Jabukovac—Hrastovica i odbila neprijatelja, osiguranje na Meth (k. 409) vršila je 8. brigada. Sutradan je 8. brigada upućena prema Mečenčanima, dok je 7. brigada preuzela osiguranje slobod­ nog teritorija na vrlo širokom frontu od sela Bačuge preko sela Mlinoge do Metle. U noći od 17. na 18. januara 8. brigada je izbila pred selo Borojeviće i, budući da nije raspolagala s podacima o jačini neprija­ telja, upustila se u tešku noćnu borbu, ali bez rezultata. Uspjela je doduše očistiti polovinu sela, ali ju je tu zadržala jaka mitra­ ljeska i minobacačka vatra. Ujutro 18. januara povukla se nazad u selo Jošavicu, pretrpjevši osjetljive gubitke — 20 mrtvih S 19 ranjenih. 18. januara bilo je jasno, da se radi o velikoj ofenzivi Nije­ maca na Baniju, i štab 7. banijske divizije izvršio je novi raspored divizija za obranu slobodnog teritorija Banije. 8. brigada zauzela je položaj na Metli (k. 409) s manjim desnim bočnim osiguranjem u selu Donjoj Pastuši, dok je 7. brigada rokirana ulijevo, na liniju sela Bačuga—Luščani; Banijski partizanski odred postavljen je sa dva bataljona na osiguranje slobodnog teritorija prema Glini.44 94) Jedan bataljon bio je u selu Balinac, u selima Bijele Vode i Dabrina, jugoistočno od Gline.

90

južno

od

Gline,

drugi

19. januara ujutro poduzela je 369. divizija jak napad na polo­ žaje 8. brigade na Metli. Poslije snažne artiljerijske pripreme, u kojoj je neprijatelj tukao položaje 8. brigade divizionom haubica 155 mm, brigada je bila primorana da se povuče na sjeverne padine Samarice, u sela Begovići, Tremušnjak i Mačkovo selo. Istog dana stigla je sa Korduna u sastav divizije i 16. brigada. To su bili najvažniji događaji na frontu95 7. banijske divizije uoči 20. januara. 6. lička divizija nalazila se do 19. januara sa glavninom snaga na prostoriji Oko Gračaca đejstvujući također u duhu svojih ofen­ zivnih planova. Tu je i uočila prikupljanje talijanskih snaga. 19. januara, po direktivi štaba 1. hrvatskog korpusa i Glavnog štaba Hrvatske, izvršila je nov raspored u cilju obrane slobodnog terito­ rija Like. Od 17. do 19. januara pristizala je na prostoriju između Gra­ čaca i Knina hercegovačka četnička grupa pod komandom izdaj­ nika P. Bačevića. Kad je ta grupa uočena i identificirana, Vrhovni je štab naredio 2. proleterskoj diviziji, da se brzo prebaci sa pro­ storije Livna u Bosansko Grahovo i da zajedno s dijelovima 6. ličke divizije, 1. bosanskog korpusa (Kombinirana brigada) i IV. operativne zone (3. dalmatinska brigada) napadne istovremeno i Bačevićevu četničku grupu i grupu popa Đujića, kako bi se parali­ zirale ofenzivne akcije neprijatelja s juga prema slobodnom terito­ riju (Bosanskom Grabovu i izvornom dijelu rijeke Une). To su bili najznačajniji događaji do 19. januara uveče, nepo­ sredno pred napad okupatorsko-kvislinških trupa na Slobodni teritorij. 95) Nigdje u tekstu, gdje se govori o frontu jedinica Narodno­ oslobodilačke vojske, ne podrazumijeva se pod tim ona taktika, kojom se služe jedinice u frontalnom ratu, bilo to u obrani ili u napadu. Jedinice Narodnooslobodilačke vojske nisu organizirale obranu po siste­ mu rovova, niti su kontinuirano držale svoj front. Poslije IV. ofenzive, na temelju iskustava iz nje, počele su organiziranije utvrđivati svoju obranu. Obrana jedinica NOV u to vrijeme potpuno je pokretnog ka­ raktera, a sastoji se u zaposjedanju odgovarajućih topografskih točaka i prepreka, sačekivanju pojedinih neprijateljskih kolona i, prema situa­ ciji, brzom prelaženju u protivnapad đejstvujući istovremeno na front i bokove i u pozadinu neprijatelja. Po danu su se jedinice uglavnom branile, a noću prelazile odmah u jake protivnapade. Zato je na mno­ gim mjestima, kad se govori o frontu jedinica NOV, front stavljen i pod navodne znakove. Isto tako, kad se govori o granici Slobodnog teritorija, ne smije se to shvatiti kao da se radi o jednoj čvrsto povučenoj liniji.

91

19. januara godine 1943. na svim frontovima 1. hrvatskog i i. bosanskog korpusa NOV — izuzimajući Baniju — bilo je mirno, ali su svuda oko Slobodnog teritorija zapaženi veliki pokreti oku­ patorskih i kvislinških trupa. Izlazak 7. SS divizije iz Karlovca na jug, dolazak 717. divizije i 2. brdske brigade domobrana u Sanski Most, i jakih talijanskih snaga (divizije »Sassari«) u Gračac, očigledno su pokazali da se Slobodni teritorij i jedinice 1. hrvat­ skog i 1. bosanskog korpusa nalaze pred novom ofenzivom okupa­ tora i njegovih slugu. Kako je Slobodni teritorij bio na najvažnijim pravcima pove­ zan stalnom telefonskom linijom, Vrhovni je komandant NOV i POJ intervenirao iz svog štaba u Bihaću, skrećući pažnju Glavnom štabu Hrvatske i 1. bosanskom korpusu, da poduzmu odgovara­ juće mjere obrane Slobodnog teritorija. 1. proleterskoj diviziji nare­ đeno je, da ne prodire dalje na istok i sjeveroistok Bosne, nego da se zadrži na sadašnjoj prostoriji, dok se ne raščisti situacija u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. 3. udarnoj diviziji dan je nalog, da se postepeno vraća iz doline rijeke Bosne nazad prema Travniku. Opći raspored trupa jedne i druge strane bio je 19. januara uveče ovakav: (Vidi kartu 6.) KORDUN: — 7. SS divizija izašla je 19. januara iz Karlovca s glavninom snaga: »Zapadna grupa«96 krenula je na jug i zauzela polazne položaje za napad na liniji s. Cerovac, — s. Barilović — s. Vukmanić — s. Trebinje — s. Skakavac, gdje je i zanoćila; po­ moćna kolona — »Istočna grupa« 7. SS divizije izašla je na lijevu obalu Kupe na prostoriju sela Donja Kupčina, Pokupsko i Gradac, gdje je pripremala plovne objekte za prebacivanje svojih jedinica preko rijeke. — Divizija »Lombardia« ili »Grupa Fabbri« nije se prikupila navrijeme, kako je to bilo predviđeno. Jedinice su joj postepena stizale u toku 20. januara na prostoriju sela Josipdol—Oštarije— Otok. U nastupanju prema svojim polaznim položajima »Zapadna grupa« 7. SS divizije sukobila se s manjim isturenim jedinicama Kordunaškog partizanskog odreda, koje sù se poslije manjih su-koba povukle nešto južnije i obavijestile štab 8. divizije o situaciji 1 južno od Karlovca. 96) Desnu kolonu 7. SS divizije^ Nijemci nazivaju pa«, a lijevu »Istočna grupa«. Motorizirani odredi bili »Zapadne grupe«.

»Zapadna gru­ su u sastavu

KARTA 6

Pošto je primio informacije o pokretu njemačkih trupa iz Karlovca na slobodni teritorij, štab 8. kordunaške divizije izdao je naređenje, da brigade krenu na sjever, s tim da 5. brigada zauzme i brani liniju s. Krivokuće — s. Majerovići — Klipino Brdo— Zjače—Mandić-selo—s. Okić, a 15. brigada da priđe bliže u selo Vojnički Grabovac. Međutim, čini se, da je štab 8. divizije izdao ovo naređenje kasno uveče 19. januara, jer su ga brigade primile tek sutradan. 20. januara oko 8 sati. Kontrolu prostorije između rijeka Korane i Mrežnice preuzeli su manji dijelovi Kordunaškog partizanskog odreda. BANIJA: — 369. legionarska divizija, 187. pukovska grupa 187. divizije97 i kvislinška 3. brdska brigada izbile su poslije teške borbe u toku 19. januara poslijepodne na liniju Glina—Majske Poljane—Glinsko Ncvo selo—Luščani—Mlinoga—Jcšavica—Bcrojevići—Babina Rijeka. 7. banijska divizija zauzela je obrambene položaje na liniji sela Begovići—Trmušnjak—Šušnjar—Drenovac. Banijski partizan­ ski odred ostao je na starim položajima oko Gline. Bojeći se širo­ kog fronta i razvlačenja svojih snaga, štab 7. divizije potpuno je napustio obranu centralnog i istočnog dijela Šamarice, tako da je lijevo krilo 369. divizije bilo potpuno slobodno u svom nastupanju u centar Šamarice prema selu Lovči. — 714. divizija zauzela je sa 721. pukom liniju Kostajnica— Dvor—Bosanski Novi—Prijedor. Pred njenim dijelovima oko Dvo­ ra na Uni i Bosanskog Novog nalazili su se: jedan bataljon Banijskog partizanskog odreda zapadno od Dvora i dijelovi 8. krajiške brigade u dolini Une južno od Bosanskog Novog. LIKA: — Lijeva kolona divizije »Re« prikupila se u Vrhovinama; centralna kolona oko Ličkog Osika, a desna na prostoriji sela Rađuč—Lovinac; ni jedna od te tri kolone nije vršila ispade prema slobodnom teritoriju Like. — Divizija »Sassari« prikupila je svoje snage u jačini od jedne pukovske grupe u Gračacu. Ostale su snage postepeno stizale u toku borbi, i kako je koja stizala tako je i ubacivana u borbu. Na cijelom ličkom frontu, prema divizijama »Re« i »Sassari« branili su se 6. lička divizija i Lički partizanski odred. Zato su 97) 187. pukovska grupa bila je jačine od četiri bataljona pješa- ' đije i jednog artiljerijskog diviziona.

93

organizirali svoju obranu samo na najvažnijim pravcima, koji izvo­ de na slobodni teritorij Like. 19. januara izdao je štab 6. ličke divizije naređenje, da divizija i odred zauzmu slijedeće položaje za obranu: 1. brigada — sjeverno od Gračaca na liniji Goli Vrh (tt. 981) — s. Tomingaj — s. Deringaj — Crni Vrh (tt. 1012); 9. brigada s manjim snagama na liniji s. Mogorić — s. Orlović—Lipača (k. 794) — k. 984 (sjeverno iznad sela Vranik), a sa glavnim snagama u Pločanskcm Klancu (prijevoj na cesti Lovinac—Udbina). Ove po­ ložaje brigada je zaposjela tek sutradan, 20. januara, jer je u vrijeme kad je primila naređenje bila daleko na jugu u zoni Gra­ čaca; — 2. brigada zaposjela je sa dva bataljona položaje ispred sela Ljubova, na liniji Gradina (k. 882) — s. Mileusnići—Tepšanovac (k. 852), dok je sa druga dva bataljona zatvorila pravce Vrho­ vine—s. Babin Potok—Korenica i Vrhovine—Plitvička jezera. Partizanski odred imao je jedan svoj bataljon kod Vrhovina, drugi kod Metka, a treći i četvrti prema Kninu. Odred je ustvari bio razbijen na čete, koje su osiguravale slobodni teritorij od ispada neprijatelja sa linije Vrhovine—Perušić—Gospić—Medak—Gračac— Knin. Razvučen na tako velikom prostoru, odred nije predstavljao (niti je objektivno mogao predstavljati) neku jaču borbenu jedinicu. Međutim, nakon nekoliko dana neprijateljske ofenzive pojedini su bataljoni ispoljili veliku aktivnost u pozadini talijanske vojske, na­ ročito na saobraćaju južno od Gospića. BOSANSKA KRAJINA: 717. njemačka i 2. brdska kvislinška brigada stigle su u Sanski Most, ali nisu izlazile iz Sanskog Mosta na jug prema selu Velagići, kako je to u operativnoj zapovijesti bilo naređeno. Osim dolaska dijelova 714. divizije u Bosanski Novi i selo Svodnu, te pojave hercegovačkih četnika južno od Bosanskog Gra­ hova, u nekoliko sela između Knina i Bosanskog Grahova, drugih pokreta oko slobodnog teritorija Bosanske Krajine nije bilo. 19. januara raspolagao je 1. bosanski korpus na tom prostoru sa četiri brigade, i to 1. i 7. brigadom 5. krajiške divizije te 6. i 8. brigadom 4. krajiške divizije; 1. krajiška brigada bila je raspore­ đena u polukrugu jugozapadno od Sanskog Mosta; 7. krajiška bri­ gada nalazi se na desnoj obali Sane, jugoistočno od Sanskog Mosta, na prostoriji sela Kozica—Tomina; 6. krajiška brigada raspoređena je zapadno duž linije Sanski Most—Prijedor, a 8. krajiška brigada u dolini Une južno od Bos. Novog, zatvarajući pravac Bos. Novi— Bos. Krupa—Bihać. U toku dana povukao je štab 5. krajiške divizije svoju 1. brigadu na jug, tako da je sa 1. i 7. brigadom zatvorio do94

linu Sane, južno od Sanskog Mosta, linijom sela Tomina—Vrhpolje —Kljevci. Svoju 4. brigadu, koja je čistila Manjaču od četničkih bandi, povukao je bliže, da kontrolira pravac Banjaluka—Čađavi­ ca—'Ključ. 4. krajiška divizija nalazi se, kako smo već vidjeli, sa 2. i 5. brigadom na Kozari, te je 6. krajiška brigada sama preuzela osiguravanje pravaca Sanski Most—Lušci Palanka i Prijedor—Ljubija—Stara Rijeka. Tako je izgledao obostrani raspored trupa uoči 20. januara 1943. godine, noć prije napada okupatora i njegovih slugu na slo­ bodni teritorij Korduna, Banije, Like i Bosanske Krajine. Ali valja napomenuti, da 'su tih dana, od 15. do 24. januara, vršeni veći pokreti njemačko-talijansko-kvislinških trupa daleko van ovog prostora. Uspjesi koje su 1. proleterska i 3. udarna divizija Imale do 19. januara u centralnoj Bosni, zauzimaje Prnjavora, Teslića i Žepča,98 prekid željezničkog i cestovnog saobraćaja između Sarajeva i Broda, zatim aktivnost III. krajiškog odreda u dolini Ne­ retve, te prekid saobraćaja na relaciji Sarajevo—luka Ploče i Sa­ rajevo—Dubrovnik, uznemirili su sve njemačko-talijansko-kvislinške trupe u centralnoj i istočnoj Bosni i dolini Neretve. Zato je cijela 718. njemačka divizija izašla iz Sarajeva u dolinu rijeke Bosne prema 1. i 3. diviziji, zaposjedajući Visoko, Travnik, Jajce, Zenicu i Zepče. 15. domobranski puk prebačen je iz Tuzle u Teslić, dok su dijelovi 8. i 9. domobranskog puka već bili u borbama s 1. prole­ terskom i 3. udarnom divizijom. Talijani su u svoje garnizone u dolini Neretve dovlačili nove četničke snage iz Crne Gore i Hercegovine, pojačavajući diviziju »Murge« u duhu Roattinog plana napada prema Livnu i Glamoču; međutim, do tog napada, na intervenciju Nijemaca, nije došlo. Točne podatke o tome, s kojim će snagama i kada, odnosno kojega dana započeti ofenzivni napadi okupatorsko-kvislinških trupa na Slobodni teritorij, Narodnooslobodilačka vojska nije imala. Ali atmosfera predstojeće velike borbe, koja samo što nije počela, osjećala se već i u vojsci i u pozadini. Na Slobodnom su teritoriju poduzete mjere za evakuaciju nekih bolnica i radionica iz ugroženih dijelova, kao što je to bio slučaj na BanijiNekoliko dana prije ofenzive vrijeme je veoma zahladilo. Temperatura se svuda spustila ispod —8°C, a u brdskim i planin­ skim krajevima i preko —20°C. Ovako nagli pad temperature iza­ zvao je nove velike teškoće za Narcdnooslobodilačku vojsku i sta­ novništvo u pozadini, koje se masovno povlačilo ispred neprijate­ 98) Zepče je zauzela 3. udarna divizija 19- januara.

0

lja u šumu. Narodnooslobodilačka vojska bila je veoma slabo obu­ čena, a naročito slabo obuvena. Dobar dio boraca bio je potpuno bez cipela ili opanaka, samo u povezanim krpama ili u čarapama podstavljenima odozdo sirovom goveđom kožom. Poslije prve sed­ mice ofenzive nije bio rijedak slučaj, da se u brigadama nađu i potpuno bosi borci. 20. januara izvršen je opći napad neprijateljskih trupa na Slobodni teritorij. Sve jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa dočekale su neprijatelja, pružajući mu žestoki otpor na svim glav­ nim pravcima.

BOJEVI NA KORDUNU: Rano ujutro 20. januara krenula je »Zapadna grupa« 7. SS divizije širokim frontom u napad na slo­ bodni teritorij Korduna. Nešto kasnije krenula je iz Vojničkog Grabovca i 5. brigada 8. kordunaške divizije na sjeveroistok, da bi zaposjela predviđenu liniju obrane, ne znajući da su Nijemci već u nastupanju. Dva lijevokrilna bataljona, koja su bila u pokretu prema Mandić selu i Okiću, iznenada su se sukobila s jačim dijelovima »Zapadne gru­ pe« 7. SS divizije. Bataljoni su se brzo snašli, organizirano’ su prihvatili borbu i u jedncm žestokom okršaju razbili Nijemce i izbacili ih iz Mandić sela i Okića. Tu je štab 5. brigade saznao od zarobljenih njemačkih vojnika, da se radi o velikoj neprija­ teljskoj ofenzivi na Slobodni teritorij i da je 7. SS divizija dobila zadatak da zauzme Slunj i Bihać. Međutim, dva desnokrilna bata­ ljona 5. brigade kretala su se, po svemu sudeći, neoprezno, pa su se mimoišli s Nijemcima, tako da su bataljoni otišli na sjevero­ istok prema selu Utinji, a jedan njemački bataljon na jug prema Vojniću, a da nitko nikoga nije opazio. U toku dana oba su bata­ ljona ostala i dalje pasivna, te je lijevo krilo »Zapadne grupe« bez borbe prodrlo duboko na jug i zauzelo željezničku stanicu Vojnić. Na glavnom pravcu napada 7. SS divizije, duž ceste Karlo­ vac—Bariiović—Kmjak—Veljun, branile su se 20. januara male snage Kordunaškog partizanskog odreda, jačine oko dvije parti­ zanske čete iz 1. i 2. bataljona, koje su se pod pritiskom jakih snaga ' Nijemaca povukle na jugozapad. Nijemci su produžili cestom i po­ slijepodne zauzeli sela Krnjak i Rijeka, gdje su zastali i zanoćili, zaposjevši jakim snagama raskrsnicu cesta, koje prolaze kroz selo Rijeku. Pošto su Nijemci prodrli u centru, duž ceste Bariiović—Rijeka, i na desnom krilu, duž željezničke pruge Karlovac—Vojnić, dva bataljona 5. brigade, koja su se uporno branila na svojim položaji»

96

f . :

i [ i !

I •

ma oko Mandić sela i Okića, našla su se u džepu, iz koga su se pod borbom uveče uvukla na jug prema Vojniću. Na lijevom krilu 8. kordunaške divizije, u prostoru između rijeke Korane i Mrežnice, prihvatila je borbu s dijelovima »Za­ padne grupe« 7. SS divizije i kvislinzima jedna četa Kordunaškog odreda. Ona se uporno branila i povlačila, zadržavši neprijatelja uveče u visini sela Ponorac. Međutim, u toku noći od 20. na 21. januara povukla je 7. SS divizija svoje snage s lijeve obale Korane, napustivši potpuno prostor između Korane i Mrežnice. »Istočna grupa« 7. SS divizije prebacila je u toku dana svoje jedinice preko rijeke Kupe i zaposjela sela Slatinu, Bučicu, Ilovačak. Pred tom jakom grupacijom nije se nalazila nijedna jedinica 1. hrvatskog korpusa, jer ih ovaj prostor nije imao, niti je smio l razbijati svoje raspoložive snage na karlovačkom pravcu. Tako I je taj prostor ostao za sve vrijeme ofenzive otvoren. 20. januara predveče izdao je štab 8. kordunaške divizije nare­ đenje svojim jedinicama, da u toku noći od 20. na 21. izvrše nov raspored u obrani, kako bi efikasnije zatvorio osnovne pravce, koji­ ma je »Zapadna grupa« 7. SS divizije nadirala na jug, prema Slu­ nju. Prema tom naređenju 5. je brigada zaposjela u cilju obrane liniju s. Vojišnica—Vojnić — s. Kolarić; 15. brigada, koja je marševala s juga, ubačena je u centar divizijskog rasporeda, duž ceste Krnjak-—Veljun, s time, da u noći od 20. na 21. januara izbaci neprijatelja iz sela Rijeke i da tu oko raskrsnice cesta organizira obranu. Na lijevo krilo brigade izašao je i 1. bataljon 4. brigade, kako bi iz rajona s. Skrad—Skradska šuma vršio bočni pritisak na njemačke snage, koje su nadirale preko Krnjaka za Veljun. Kordunaškom partizanskom odredu je naređeno da ubrza prikupljanje svojih snaga u rajonu Perjasica—Donje Primišlje, s time, da sa snagama do dva bataljona zatvara pravac Cerovac—Perjasica, a s jednim bataljonom pravac Oštarije—Tounjski Tržić—Primišlje. Zbog vrlo velikog značaja karlovačkog pravca za obranu Slo­ bodnog teritorija stavio je Glavni štab NOV i POJ za Hrvatsku 1. hrvatskom korpusu na raspoloženje Primorsko-goransku grupu brigada. Brigadama je odmah izdato naređenje, da krenu usiljenim maršem na novi zadatak, 6. primorsko-goranska u selo Veljun, a 14. u Primišlje. Za osiguranje pravca Plaški—Saborski—Drežnik grad zadržan je jedan bataljon 6. brigade. Ali sudbina predviđene druge obrambene linije 8. kordunaške divizije bila je donekle slična prvoj. Dva desnokrilna bataljona 5. brigade povukla su se 20. januara uveče prema Petrovoj gori, umjesto da se povuku prema Vojniću, kako je to štab brigade oče­ 1 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

97

kivao. Lijevokrilni bataljoni, povlačeći se noću od 20. na 21. ja­ nuara prema Vojniću, stigli su 21. januara u svitanje u mjesto. Međutim, u isto vrijeme izbile su u Vojnić s istoka i jake snage »Zapadne grupe« 7. SS divizije. Ne očekujući Nijemce u Vojniću, bataljoni su se poslije kraćeg i neorganiziranog sukoba povukli na jugoistok. Do 10 sati 21. januara lijevo krilo »Zapadne grupe» zauzelo je liniju s. Vojišnica—Vojnić — s. Kolarić, i tu se zausta­ vilo, izviđajući okolni teren. Poslijepodne prikupila se i 5. brigada i organizirala obranu na liniji s. Radmanova Poljana — s. Lede­ nik—Vratnik (k. 263). U centru fronta 8. kordunaške divizije, 15. brigada stigla je 20. januara kasno uveče pred selo Rijeku i poslije kraće pripreme izvršila jak noćni protivnapad. Uspjela je savladati otpor Nije­ maca na brdima oko sela, ali je ispred raskrsnice cesta zaustavljena. Ujutro 21. januara povukla se južno od sela na liniju Martinkovići—-Breborina—Mrkići i Padežand (zaselci sela Rijeke).99 21. januara uveče stigla je u D. Primišlje 14. primorskogoranska brigada, a kasno u noći stigla su u selo Veljun i dva bata­ ljona 6. primorsko-goranske brigade. U toku 21. januara »Zapadna grupa« 7. SS divizije nije podu­ zimala nikakav napad duž ceste Kmjak—Veljun—Slunj, nego se zadržala na dostignutim položajima, čisteći zaposjednuti teren. Dan je prošao relativno mirno i u međusobnom ispitivanju. Do nešto jačih sukoba došlo je na lijevom krilu 8. divizije, kod 1. bataljona 4. brigade i Kordunaškog odreda, koji su izgubili nešto terena. »Istočna grupa« 7. SS divizije stigla je pred Topusko i Vrginmost, čisteći prostoriju između Kupe i Vrginmosta. 99) O događajima na karlovačkom pravcu i položaju 8. korduna­ ške divizije u toku 19., 20. i 21. januara, drugovi B. Orešćanin i M. Šumonja iznijeli su u »Vojno-istoriskom glasniku« br. 6. (decembar 1954. godine) u osnovi drugo, suprotno mišljenje. Oni smatraju, da je točno, da je divizija dočekala IV. okupatorsko-kvislinšku ofenzivu dekoncentrirana, ali da nije bila nepripremljena i da nije doživjela taktička iznenađenja u toku 20. i 21. januara; da je 19. januara izašla pred neprijatelja sa svojom 5. brigadom i 1. bataljonom 4. brigade te dva bataljona Kordunaškog odreda, i da ga je 20. januara organizirano do­ čekala. Ovakve tvrdnje ne mogu se dokazati ni jednim jedinim doku­ mentom, jer svi dokumenti 8. divizije i 1. hrvatskog korpusa dokazuju suprotno. Čitalac, koga ovaj problem bude više interesirao, može naći sve najvažnije dokumente o njemu u »Zborniku dokumenata i poda­ taka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda« — tom 5.

98

»Grupa Fabbri« krenula je u napad prema Slunju i stigla 21. januara uveče pred selo Kamenice, gdje ju je zadržala jedna četa Kordunaškog partizanskog odreda. 22. januara ujutro izašla su na položaj oko Veljuna i dva ba­ taljona 6. primorsko-goranske brigade, pojačavši obranu 8. divizije, u prvom redu na njenom najosjetljivijem mjestu — u centru divi­ zijskog rasporeda, duž ceste Krnjak—Veljun—Slunj. Zapravo, ova dva bataljona bila su manevarska rezerva 8. divizije, kojom je štab divizije raspolagao za slučaj prodora »Zapadne grupe« duž eeste s. Rijeka — s. Veljun, ili cestom na lijevoj obali Korane preko s. Perjasice za Veljun. Zato su i postavljeni nešto dublje iza bor­ benog rasporeda divizije, da bi bili u stanju intervenirati na oba pravca. Isto je tako i treći bataljon ove brigade zadržan oko Slu­ nja, za eventualna protivdejstva na pravcu s. Tobolić—Plaški. 22. januara ujutro izašla je pred talijansku »Grupu Fabbri« i 14. brigada sa dva bataljona, i to na desna obalu rijeke Mrežnice, zapadno od sela Primišlja, zatvarajući pravac Ogulin—Slunj. 22. januara »Zapadna grupa« 7. SS divizije produžila je po­ kret na jug, napadajući na front 15. brigade. Težište napada usmje­ rila je cestom Rijeka—Veljun- 15. brigada se uporno branila, ali nije imala snage i sredstava da zaustavi prodor motoriziranog odre­ da duž ceste. Nakon žestoke borbe Nijemci su se probili i razbili brigadu na dva dijela te energično produžili u dubinu Slobodnog teritorija, prema selu Veljunu. Nakon prodora motoriziranog odreda »Zapadne grupe« nare­ đeno je izvlačenje 15. brigade i 1. bataljona 4. brigade prema jugu, na prostoriju sela Blagaj i Cvitović. Između 10 i 12 sati motorizirani je odred »Zapadne grupe«, nastupajući cestom, izbio pred položaje bataljona 6. brigade oko Veljuna. Odmah je izvršio napad na njih, ali su Goranci izdržali i odbacili Nijemce. Nato je motorizirani odred zastao, očekujući do­ lazak pješadije i pripremajući novi napad. Oko 13 sati »Zapadna grupa« izvršila je masovni napad na položaj 6. brigade, koji je potpomagalo 20 aviona za obrušavanje. Ali bataljoni 6. brigade ponovo su pružili energičan otpor i na na­ pade Nijemaca odgovorili protivnapadom i jurišem. Neobično teška borba vodila se sve do 16 sati, kad su Nijemci savladah obranu (Gorana i odbacili ih na jug prema brdu Veliki Lisa,c (407). U toj je borbi samo 1. bataljon ove brigade imao 20 mrtvih i 38 ranjenih. Uveče su prednji dijelovi »Zapadne grupe« izbili u selo Srpski Blagaj. *7

99

Paralelno s borbom oko Veljuna »Zapadna grupa« 7. SS divi­ zije izvršila je svojim lijevim krilom pritisak i na front 5. korđunaške brigade na odsjeku Radmanova Poljana—Vratnik, ali je naišla na otpor, koji nije mogla savladati. Međutim, zbog prodora glavnine snaga »Zapadne grupe« prema Veljunu štab 8. divizije povlači 5. brigadu na jug na prostoriju sela Šlivnjak—Mračaj— Veljun, da bi je upotrebio kao manevarsku grupu za bočna dejstva na njemačke kolone, koje su prodirale duž ceste, ali je brigada stigla kasno, tek onda kad je »Zapadna grupa« već ovladala Ve1 junom »Istočna grupa« 7. SS divizije — nemajući nikoga ispred sebe — izbila je 22. januara na liniju Topusko—Čememica—Vrginmost i povezala se s lijevim krilom »Zapadne grupe« istočno od Vojnića. Njeni prednji dijelovi zauzeli su i neka sela na sjeveroistočnim padinama Petrove gore. 22. januara angažirali su se i Talijani nešto ofenzivnije pre­ ma Slobodnom teritoriju. Desna kolona »Grupe Fabbri« — 137. legija »Crnih košulja« pojačana dijelovima 121. pješadijskog puka100 iz Plaškog — prešla je 20. i 21. januara kroz Plaščansku dolinu, osiguravajući popravljanje željezničke pruge Ogulin—Plaški—Vrhovine. 21. januara oni su uz pomoć četnika i ustaša odbacili jedan bataljon 6. brigade i dijelove Kordunaškog odreda od željezničke pruge Plaški—Vrhovine, a zatim se vratili nazad u selo Draga (istočno od Plaškog). Osiguranje pruge Plaški—Vrhovine pre­ uzeli su dijelovi 121. puka i dijelovi divizije »Re«, koji su stigli s juga iz pravca Vrhovina. 22. januara poduzela je 137. legija »Crnih košulja«, pojačana tenkovima, napad na slobodni teritorij Korduna iz pravca Plaškog, cestom preko s. Tobolića za Primišlje i Slunj. U toku dana savla­ dala je otpor slabijih dijelova Kordunaškog odreda i bataljona 14. brigade, te je zauzela s. Tobolić. Na svom putu kroz Plaščansku dolinu i prema Toboliću ova je kolona palila i uništavala sve do čega je došla. Lijeva kolona »Grupe Fabbri« — pojačani 74. puk »Lombar­ dia« — odbacila je dijelove Kordunaškog partizanskog odreda pre­ ko rijeke Mrežnice i zauzela Tounjski Tržić. Prodor »Grupe Fabbri« sa dvije kolone na rijeku Mrežnicu, u situaciji kad je 7. SS divizija izbila s jakim snagama u selo Veljun, uznemirio je Kordunsku grupaciju i doveo u pitanje mo100) Samostalni zničku prugu.

a 00

puk,

koji

je

osiguravao

prostoriju Plaškog

i

želje­

gućnost njene efikasnije obrane sjeverno od Slunja. Njen je po­ ložaj 22. januara uveče zaista bio težak: sa sjevera, cestom prema Slunju, kretala se kolona 7. SS divizije sa oko 10.000 vojnika, koju su pratili tenkovski odredi i avijacija; sa sjeverozapada i zapada napadale su dvije kolone »Grupe Fabbri«, također prema Slunju. U rajonu Plaški—Blata—Ličke Jasenice — v. Javomik (1141) također su se nalazile jake talijansko-četničko-ustaške snage, koje su, bez obzira na to što su bile pasivne, već samim svojim prisustvom predstavljale potencijalnu opasnost od napada u dva pravca: prav­ cem Plaški—Močila—Slunj i pravcem Plaški—Saborski—Poljanek —Drežnik-grad — u lijevi bok i pozadinu Kordunske grupacije. Pošto je detaljno razmotrena situacija, u štabu 1. hrvatskog korpusa odlučeno je u noći od 22. na 23. januara, da se glavnina Kordunske grupacije još iste noći povuče duboko, na jug, na pro­ storiju sela Močila—Rakovica—Drežnik-grad, i da se tu malo odmori i organizira novu obrambenu liniju, oslanjajući se na rijeku Koranu i jugoistočne padine planine Kapele. Jedinicama su izdata i odgovarajuća naređenja za pokret. 23. januara u vremehu od 0,30 do 9 sati, jedinice Kordunske grupacije — jedna po jedna, već prema teme kako je koja primila naređenje — prekidale su borbeni kontakt s neprijateljem i kretale na prostoriju, koja im je bila naređenjem određena. Primorsko-goranska grupa brigada (6. i 14. brigada) prikupljene su na prostoriji sela Močila, 15. brigada u selu Drežnik-grad, 1. bat. 4. kordunaške brigade u selu Jarak, a 5. brigada rokirana je udesno, u dolinu rijeke Gline, na prostoriju sela Klokoč—Dunjak—Kestenovac. Kordunaškom partizanskom odredu je naređeno, da ostane u pozadini neprijatelja, u prostoru između rijeke Mrežnice i Korane. S odlukom o povlačenju Kordunske grupacije Vrhovni se štab nije složio. On je smatrao, da se grupacija mogla povući najdalje do Slunja i da je tu, u visini Slunja, trebala organizirati novu liniju obrane. Dok su se ova dva mišljenja usklađivala, vrijeme je prolazilo, tako da je grupacija na koncu 24. januara organizirala novu liniju obrane, južno od Slunja, koja je po svom geografskom sklopu bila najslabija. Međutim, 23. januara »Zapadna grupa« 7. SS. divizije nije poduzimala napade prema Slunju, nego se zadržala na dostignutim položajima, čisteći teren i popravljajući ceste. Njeni izviđački dije­ lovi izbili su do Blagaja. »Istočna grupa« pošla je na čišćenje Pe­ trove gore. 24. januara izašla je 7. SS divižija u širokom frontu na liniji Slunj—Cetingrad—Velika Kladuša. 5. brigada, koja se nalazila 101

u dolini rijeke Gline, povukla se pod borbom južno od Cetingrada, u sela Vidovska i Komesarac. Na čišćenju Petrove gore zadržala se »Istočna grupa« 7. SS divizije samo jedan dan. Njene su kolone, budući da nisu nigdje nailazile na otpor, prošle u nekoliko pravaca kroz šumu, a da se nigdje nisu zadržavale.101 Zbog toga nisu otkrile ni jedno skladište hrane, niti zgradu bolnice.102 Talijanska »Grupa Fabbri« također se 23. januara zadržala na lijevoj obali Mrežnice. 24. januara, poslije ulaska 7. SS divizije u Slunj, ušla je u nj i »Grupa Fabbri«. 24. januara poslijepodne Kordunska je grupacija izašla na liniju Mašvina (577) — s. Sv. Petka (jedan bataljon 15. brigade) — k. 343 (na cesti kod zaselka Cuići) — k. 384 — Mrkočevica (548) — Tepavčev Vrh (497) — k. 495 (14. brigada i dijelovi 6. brigade) — šuma Kosovo — s. Jarak (1. bataljon 4. brigade) — Čardak (411) (dijelovi 6. brigade). U rezervi, oko kote 363 nalazio se jedan bata­ ljon 6. brigade, a u selu Oštarijski Stanovi jedan bataljon 15. bri­ gade. Treći bataljon 15. brigade zadržan je u Drežnik-gradu. 5. brigada nalazila se na desnoj obali Korane oko sela Komesarac. (Vidi kartu 7.) Dan je protekao bez borbe. BOJEVI NA BANIJI: 20. januara na frontu 7. banijske divizije, izuzev sukoba izviđačkih odjeljenja, nije bilo značajnih događaja. Lijevo krilo 369. divizije — 370. pješadijski puk i 3. brdska bri­ gada domobrana — izbilo je cijelim svojim frontom pod Šamaricu od sela Begovića preko Mečenčana do Gornje Velešnje. Na pojedi­ nim odsjecima fronta te su jedinice ušle i u šumu (cesta Borojevići—Lovča).10* 21. januara ušla je 369. divizija sa sve četiri grupe u borbu; 969. puk cestom Glina—Vranograč—Cazin, s namjerom da se pove­ že sa lijevim krilom »Istočne grupe« 7. SS divizije; 187. pukovska grupa vrši frontalan pritisak sa linije s. Rovišta — s. Vlahović — 101) Petrova gora nije bila branjena, jer 1. hrvatski korpus usli­ jed prvorazredne važnosti karlovačko-bihaćkog pravca nije mogao da razbija Kordunsku grupu i da upućuje jače snage za kontrolu Petrove gore. Neke manje snage u ovom prostoru objektivno ne bi igrale nika­ kvu ulogu. 102)

Ranjenici su bili evakuirani. 103) Noću od 20. na 21. januara izvršili su jači gade protivnapad na dijelove 370. puka 369. divizije u selu Došlo je do žestoke borbe, u kojoj su obje strane bitke, ali protivnapad nije uspio.

102

dijelovi 7. i 16. bri­ Mlinoga. pretrpjele veće gu­

s Bačuga na istok prema Samarici. 370. puk i 3. planinska brigada pročešljavaju Samaricu. Do većih borbi došlo je na frontu 16. bri­ gade i Banijskog partizanskog odreda oko Bijelih Voda i južno od Gline oko sela Selišta. Na glavnim odsjecima fronta obje su jedi­ nice izdržale pritisak Nijemaca. Jedino je 187. njemački puk nešto napredovao na svom lijevom krilu. Poslijepodne se zbog opće situacije i položaja jedinica 7. banijske divizije ukazala potreba, da se brzo izvrši pregrupacija divizije. 370. puk 369. divizije ušao je duboko u Samaricu i prošao kroz selo Lovču. Napadi 969. puka pravcem Glina—Vranograč na lijevo krilo 7. banijske divizije, koja je inače bila bez taktičke veze sa 8. kordunaškom divizijom, što se objektivno nije moglo popraviti, prije­ tili su da natkrile diviziju i da ona ostane u džepu.104 Zato je štab 7. banijske divizije odlučio da povuče svoju isturenu 7. brigadu du­ boko nazad na prostoriju sela Obljaja (južno od Gline) i da je upo­ trebi kao rezervu, koja će biti u stanju da intervenira u slučaju potrebe, bilo prema Glini bilo prema Topuskom. Isto je tako povu­ kao i 8. brigadu na liniju Rujevac—Leskovac (sjeverozapadno od Dvora), zbog kontrole Šamarice i pravca Dvor—Žirovac. Obranu na liniji Bijele Vode—Dragotina—Klasnić—Buzeta—Balinac preuzela je 16. brigada sa dijelovima Banijskog partizanskog odreda. 22. januara došlo je do ponovnog napada 187. i 969. puka na cijeli front 16. brigade i Banijskog odreda; taj je napad trebao likvidirati dvije najjače točke obrane 7. banijske divizije — Bijele Vode i Balinac. U žestokom okršaju potisnuo je 187. puk uz pomoć izviđačkog bataljona 369. divizije 16. brigadu i zauzeo Bijele Vode. U toj su borbi obje strane pretrpjele ozbiljne gubitke, naročito izvi­ đački bataljon 369. divizije, koji je zbog velikih gubitaka idućih dana bio potpuno pasivan. 16. brigada povukla se na liniju s. Kozaperavica — s. Dabrna. Slična je situacija bila i kod Banijskog partizanskog odreda. Uz stalnu i jaku artiljerijsku vatru 969. je puk uspio da potisne dijelove Banijskog partizanskog odreda i da zauzme Balinac i Bal104) Ova je opasnost svakog dana sve više rasla, jer je »Istočna grupa« 7. SS divizije brzo napredovala preko Vrginmosta i Petrove gore prema Velikoj Kladuši. Prostor između Kupe na sjeveru i linije Topusko—Vrginmost—Vojnić, koji je čistila »Istočna grupa«, kontroli­ ralo je samo nekoliko odjeljenja i vodova Kordunaškog partizanskog odreda. Međutim, njihovi izvještaji o pokretima i jačini neprijatelja stizali su vrlo kasno u štab 1. hrvatskog korpusa. Ovaj veliki među­ prostor, kojim su nesmetano prolazile jake snage Nijemaca, nisu mo­ gle efikasnije kontrolirati ni 7. ni 8. divizija, pa je za obje predstav­ ljao veliku opasnost iznenadnih napada u bokove jedinica i potpune izolacije jedne divizije od druge.

103

tića Brdo, gdje je zanoćio. Navečer je štab 7. banijske divizije donio odluku, da s dijelovima 7. brigade intervenira prema Balincu i da noćnim protivnapadom izbaci 969. puk iz Balinca i Baltića Brda. Protivnapad su izvršila dva bataljona (bataljon 7. brigade i bata­ ljon Odreda), koji su izvanredno snažnim jurišem potpuno razbili 3. bataljon 969. puka, a zatim odbacili i 2. bataljon ovog puka na­ zad prema selu Selištu. 23. januara došlo je na frontu 7. banijske divizije do jačih borbi u centru kod 16. brigade. 187. pukovska grupa uspjela je da je potisne i zauzme selo Klasnić. Brigada se povukla nešto južnije, na liniju Vješala (500) — s. Brubno — k 370. Na ostalim odsjecima fronta nije bilo borbe. Lijevo krilo 369. divizije —- dijelovi 370. puka i 3. brdska bri­ gada — prošli su kroz Samaricu i ušli u sela Gorička i Čavić Brdo. U noći od 23. na 24. januara stiglo je naređenje Vrhovnog štaba i štaba 1. hrvatskog korpusa, da je zbog nove situacije kod Slunja potrebno izvršiti nov raspored cijele kordunsko-banijske grupacije 1. hrvatskog korpusa, i to tako da se glavnina snaga po­ stavi za obranu Bihaća. U skladu s tim naređenjem, na Baniji su prema 369. diviziji ostali 16. brigada i Banijski partizanski odred. 7. i 8. brigada sa štabom divizije povlače se na prostoriju sela Pećigrad.—Platnica—Šturlić—Tržac, sa zadatkom da se postave kao aktivna manevarska grupa iz'među dviju nastupajućih kolona 7. SS divizije — zapadne, koja je nastupala prema Bihaću, i istočne, koja je nadirala preko Velike Kladuše prema Cazinu i rijeci Uni. (Vidi kartu 7.) Položaj 7. banijske divizije na Baniji poslije 24. januara nije više obećavao takve mogućnosti defenzivnih dejstava, kakve je ta divizija imala do 24. januara. Ako se htjela i dalje održati na Baniji, ona je neminovno morala pribjeći drugim metodama dej­ stava u smislu većeg razvlačenja svojih snaga, operirajući prvenstve­ no jakim snagama u pozadini 369. divizije. Međutim, kako je 1. hrvatski korpus dejstvovao u okviru općeg plana Vrhovnog štaba u razbijanju IV. neprijateljske ofenzive, povučena je 7. banijska divizija sa glavninom snaga na karlovačko-bihaćki pravac. 7. i 8. brigada sa štabom divizije provele su 24. januara u maršu preko Vranograča i Pećigrada za selo Šturlić. 16. brigada zatvorila je cestu Klasnić—Zirovac, a Banijski partizanski odred bio je R» dva bataljona u obrani na liniji s. Obijaj — s. Vranovina. Treći batp.1i.cn Odreda upućen je prema Dvoru na prostoriju sela Gage. (Vidi kartu 7.) 104

KARTA 7

Ujutro 24. januara došlo je do većih borbi na frontu 16. bri­ gade. 187. pukovska grupa uspjela se probiti kroz front brigade i zauzeti selo Brezovo Polje. Poslijepodne prelazi brigada sa glavni­ nom snaga ii protivnapad te izbacuje Nijemce iz Brezova Polja. U toj je borbi neprijatelj izgubio veći broj vojnika i mnogo mate­ rijala, među ostalim jedan tenk, nekoliko teških mitraljeza i mi­ nobacača. Uveče se brigada, zbog prodora »Istočne grupe« 7. SS divizije prema Velikoj Kladuši, povukla na prostoriju sela Bojna i Kobiljak.

BOJEVI U LICI: Prvog dana ofenzive talijanske su divizije »Re« i »Sassari« došle samo u borbeni kontakt s jedinicama 6. ličke divizije. Nešto je aktivnija jedino grupa iz lijeve kolone divizije »Re«. koja nastupa duž željezničke pruge iz Vrhovina za Plaški ususret desnoj koloni »Grupe Fabbri«. Međutim, njeno napredo-: van je na sjever nije ometano, jer se na tom pravcu nije nalazila nijedna jedinica 1. hrvatskog korpusa. 21. januara zauzela je lijeva kolona divizije »Re« poslije borbe sa snagama Ličkog partizanskog odreda selo Babin Potok, gdje je zadržana sve do 24. januara. Centralna kolona divizije »Re« izbila je pred Ljubovo. Od 21. do 24. januara vodile su se teške borbe oko nekoliko kota, naro­ čito oko Čardaka (k. 942) zapadno od Ljub'ova, koji je nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku. Situaciju na tom pravcu vrlo su dobro kontrolirali bataljoni 2. ličke brigade. Najžešće borbe vođene su na frontu 9. brigade, na pravcu Lovinac—Udbina za Pločanski Klanac. Tu su Talijani imali dva ustaška bataljona, koji su nosili sav teret napada desne kolone divi­ zije »Re«. Po danu, uz snažnu podršku artiljerije i avijacije, ova je kolona zauzimala kote ispred klanca, ali ih je 9. brigada stalnim noćnim protivnapadima vraćala, bacajući redovno talijanskoustašku grupu nazad, prema Lovihcu. Svojom upornošću i žestinom ističe se borba vođena 22. januara i u noći od 22. na 23. januara. I na ovom dijelu fronta 6. ličke divizije njena je 9. brigada sigurno obavljala svoje zadatke. Divizija »Sassari« za četiri dana tek se pomakla sa svojih polaznih položaja. Prva lička brigada zauzela je dobre položaje za obranu na jakim topografskim točkama iznad gračačke kotline, te je sve do 24. januara suvereno vladala situacijom sjeverno od Gra­ čaca. Divizija »Sassari« zauzimala je uz teške borbe kotu po kotu, i tek joj je četvrtog dana uspjelo da zauzme neke jače topografske točke u rasporedu 1. brigade. Talijanima nije preostalo drugo, već da dovlače novè snage.

6. lička divizija, koju su iz četiri pravca napadale snage dviju talijanskih divizija, izdržavala je napad i držala se više nego zado­ voljavajuće. Svojim umjesnim manevrima, jakim noćnim protivudarima, naročito ispred sela Ljubova i Pločanskog Klanca, nani­ jela je neprijatelju ozbiljne gubitke i u ljudstvu i u materijalu. Međutim, iako je situacija u Lici do 24. januara bila potpuno zadovoljavajuća, a 6. lička divizija pokazala veliku borbenu sprem­ nost, divizija i pozadina nalazile su se svakog dana pred težim pro­ blemima. Talijani su neprestano dovlačili i ubacivali u borbu nove svježe snage, raspolagali su vrlo moćnom artiljerijom na svim pravcima, obasipajući stalno položaje 6. ličke divizije. Sve su jedi­ nice morale biti neprestano u pripravnosti, uvijek spremne da kod prvih uspjeha talijansko-kvislinških jedinica prijeđu u protivnapađ. Hladnoća i snijeg, danju neprijateljski napadi, a noću vlastiti protivnapadi, sve je to postepeno lomilo fizičku snagu ljudi. I ono malo odmora što im se pružalo, nisu mogli iskoristiti, jer su mnoga sela u pozadini prve borbene linije bila spaljena i srušena. BOJEVI U BOSANSKOJ KRAJINI. 717. divizija krenula je sa glavninom snaga i 202. tenkovskim bataljonom iz Sanskog Mosta, dolinom Sane na jug prema raskrsnici cesta u selo Vela.gići. Ispred sela Vrhpolja na lijevoj obali Sane dočekali su je dijelovi 7. kraji­ ške brigade 5. krajiške divizije, ali je nisu uspjeli zadržati. Nijemci su do podneva prešli preko Sane i zauzeli Vrhpolje- Izvršavajući naređenje štaba 5. krajiške divizije, 1. i 7. krajiška brigada prešle su poslijepodne u protivnapađ, da ponovo zauzmu Vrhpolje, ali bez uspjeha. 717. divizija, nastojeći da osigura lakši prodor na jug, uputila je 2. brdsku brigadu domobrana prema Grmeč-planini, u pravca sela Dabar i Brajić Tavan, kako bi osujetila pritisak krajiških jedi­ nica na svoj desni bok. Domobranskoj je brigadi uspjelo da poslije dvodnevne borbe zauzme sela Dedovaču i Brajić Tavan, ali je 6. brigada 4. krajiške divizije noću od 20. na 21. januara izvršila protivnapađ i odbacila domobrane nazad u Sanski Most. Bojeći se daljnjeg prodora 717. divizije prema Ključu i even­ tualne intervencije neprijatelja i iz pravca Banjaluke, Vrhovni štab naređuje 1. bosanskom korpusu da 4. krajiška divizija odmah vrati svoje dvije brigade — Drugu i Petu — nazad za obranu Slobodnog teritorija, što je korpus -odmah učinio. Brigadama je izdano nare­ đenje, da se vrate na prostoriju sela Slatina, Kamengrad i Eminovci. 5. krajiška divizija upozorena je na to, da sistematski izviđa teren oko Banjaluke i da uporno brani pravac Sanski Mast—Ključ i Sanski Most—Bosanski Petrovac. 106

21. januara 717. divizija vrši manju pregrupaciju, s time što glavninu svojih snaga, 737. puk, 202. tenkovski bataljon i 2. brdsku brigadu, upućuje iz Sanskog Mosta na zapad, cestom prema selu Lušci Palanka. 2. brdska brigada vrši u ovom zadatku bočno osi­ guranje prema Grmeču, dejstvujući samo u pravcu Dedovača— Eminovci. Međutim, dan je protekao u pregrupaciji glavnih snaga, tako da je samo 2. brdska brigada domobrana ispoljila ofenzivna dejstva preko sela Dedovače za kotu 444. Da bi omogućio 717. diviziji lakše izvršenje njenog zadatka, a to je prodor u dubinu slobodnog teritorija Podgrmeča, generalpotpukovnik Lüters ubacuje u borbu i jače snage 721. puka 714. divizije, s time, da ovladaju komunikacijom Ljubi ja—Stara Rijeka— Stari Majdan. 21. januara poduzima 5. krajiška divizija ponovo protivnapad, sada na 749. puk 717. divizije u Vrhpclju, i poslije žestoke borbe uspjelo joj je da ponovo zauzme selo, ali ga je u toku dana morala i opet napustiti. Uz podršku nekoliko tenkova, 749. puk ponovo zauzima Vrhpolje. 2. brdska domobranska brigada vrši ponovni na­ pad na Dedovaču, ali ju je 6. prigada 4. krajiške divizije opet bacila nazad u Sanski Most. 22. januara započeli su prvi napadi 717. divizije i 2. planinske brigade cestom iz Sanskog Mosta na zapad prema Bosanskoj Krupi, ali bez uspjeha. Ali sutradan, 23. januara, kad je izvršen koordini­ rani napad 737. puka. 202. tenkovskog bataljona, 2. brdske brigade i dijelova 721. puka 714. divizije, otpor 6. krajiške brigade zapadno od Sanskog Mosta bio je savladan. Nijemci su u toku dana izbili na liniju sela Stara Rijeka—Stari Majdan—Fajtovci—Dedovača. U noći od 23. na 24. januara 6. krajiškoj brigadi je uspjelo da protivnapadom ponovo zauzme Dedovaču, ali su snage Nijemaca ostale na dostignutim položajima. 749. puk 717. divizije napadao je 22. i 23. januara južno od Vrhoplja prema Ključu, ali su 1. i 7. brigada 5. krajiške divizije pružile jak otpor i zaustavile napredovanje Nijemaca. Na položaji­ ma oko sela Vrhpolja proveo je 749. puk i 24. januara bez uspjeha. Uspjesi grupacije 717. divizije u ova četiri dana nisu bili za­ vidni. Svijesna toga, komanda 717. divizije, da bi ipak nešto učinila, neprestano je prebacivala svoj 202. tenkovski bataljon s jednog pravca nastupanja na drugi, ‘i uglavnom zahvaljujući njemu 717. divizija je uspješno, ali veoma sporo prodirala u dubinu slobodnog teritorija Bosanske Krajine. (Vidi kartu 7.) U svom nastupanju kroz Slobodni teritorij okupatorske i kvislinške jedinice uništavale su sve. Pljačkale su i palile kuće, ma10T

k.

sovno ubijale stanovništvo, bilo da su ga zatekle u selima ili uhva­ tile u zbjegovima. Talijanske su jedinice takve podvige registri­ rale i u svojim operativnim biltenima. Samo za prvih 5 dana ofen­ zive Talijani su registrirali, da su preko 250 ljudi strijeljali, 100 internirali, porušili 110 kuća, a 5 sela i nekoliko zaselaka do temelja spalili.105 Zajedno s jedinicama 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa povlačio se i narod sa Slobodnog teritorija prema Bosni za Bosanski Petrovac i Drvar. Od 21. januara povlačile su se ogromne kolone izbjeglica s Banije, Korduna, Like i Podgrmeča sa svojom pokret­ nom imovinom ispred okupatora. To je bila prava seoba naroda. Sve što je moglo da se kreće, odstupalo je.100 Ogromna većina sela potpuno je napuštena, tako da u njima nije ostao ni jedan jedini čovjek. Narod je proživljavao strašnu dramu. Zima, neprestani po­ kreti, mitraljiranje i bombardiranje iz zraka, noćivanje po šumama i cestama, oskudna prehrana, nestašica odjeće i obuće prouzrokovali su neopisive patnje, naročito za djecu i žene. Bili su to najstra­ šniji i najteži dani Oslobodilačkog rata. Ali svijest i disciplina ljudi, njihov odnos prema svojoj vojsci, odnos prema vlastitim patnjama i stradanjima — čine jednu zasebnu epopeju Narodnooslobodilačkog rata. Kako se razvijala ofenziva okupatora i njegovih slugu, tako je i Vrhovni štab NOV i POJ od 20. januara nadalje poduzimao niz mjera vojnog, političkog i organizacionog karaktera. Trebalo je mo­ bilizirati sve vojne i pozadinske snage Slobodnog teritorija, da se što uspješnije suprotstave neprijatelju, savladaju sve teškoće i razbiju ofenzivu. 21. januara poslana je obavijest svim jedinicama u zemlji o razmjerima neprijateljske ofenzive na Slobodni teritorij, dane su direktive i naređenja za rad. Jedinicama koje su bile izvan prostora operacije »Weiss I« izdana su tog dana ova naređenja: — 1. proleterskoj diviziji, da glavninu svojih snaga rokira od Teslića prema Banjaluci i da izvrši pritisak na Banjaluku sa sjevera. Oko Teslića da ostavi samo zastor od 3. krajiške brigade. 105) Kako je mali broj ljudi pohvatan i upućen u internaciju — intendantura Glavne komande oružanih snaga za Sloveniju i Dalmaciju ovako obavještava i objašnjava, zašto nema više zarobljenih ljudi. »Na ponovljeno traženje, da se dade objašnjenje, zašto nema zarobljenih za internaciju, komandant divizije „Re“ je tvrdio, da je to zbog potpune evakuacije pučanstva u raščišćenoj zoni«. Depeša od 23. I., upućena štabu generala Roatte — arhiv VIIJNA. 106) Talijanske divizije »Sassari« i »Re« 23. I. javljaju: »Naselja su nađena potpuno bez ljudi, žena i djece.« Slično javljaju i Nijemci: » . . . neprijatelj pruža žilav otpor, povlačeći se s glavninom, uzimajući sa sobom stanovništvo i stoku«. Arhiv VIIJNA.

108

Faksimil operativne direktive Vrhovnog komandanta NOV i POJ, koja je upućena radiovezom 3. udarnoj diviziji za dejstva njenih jedinica u fazi prikupljanja jedinica Glavne operativne grupe za protivofenzivu prema rijeci Neretvi.

109

— 3. udarnoj diviziji, da se odmah povuče na prostoriju Tur­ be—D. Vakuf, sai zadatkom da dijelom snaga vrši pritisak nai Travnik, a drugi dio snaga da bude spreman za intervenciju prema Livnu i Prozoru, ukoliko bi došlo do četničko-talijanskog napada sa prostorije Prozora.107 — 2. proleterskoj diviziji, da ubrza svoje napade na četničke snage između Knina i Bosanskog Grahova. Kako se 6. lička divizija već angažirala u borbama u Lici, pridodana je 2. proleterskoj divi­ ziji za ovu akciju i 3. dalmatinska brigada. — 4. slavonskoj diviziji, da krene s prostorije Voćina preko planine Psunja na glavnu željezničku prugu Zagreb—Beograd i da poduzme sve potrebne mjere za prekidanje saobraćaja između Nov­ ske i Gradiške. — Glavnom štabu NOV i PO za Sloveniju, da ubrza pokret svojih brigada prema grupi hrvatskih brigada na Zumberku (sje­ verno od Karlovca) i da u zajednici s njima vrši stalan pritisak na liniju Jastrebarsko—Karlovac—Ozalj—Metlika u pozadinu 7. SS divizije, kako bi pomogao borbu jedinica 1. hrvatskog korpusa na Kordunu. Prvog dana ofenzive evakuirani su svi ranjenici iz bolnica sa Banije i Korduna preko Bihaća za Bosanski Petrovac i Drvar. Isto tako vršene su pripreme za evakuaciju bolnica i magazina hrane sa Grmeč-planine prema Drvaru. Trećeg dana borbe 1. hryatskog i 1. bosanskog korpusa sa okupatorsko-kvislinškim trupama počela su postepeno i dejstva je­ dinica Narodnooslobodilačke vojske u pozadinu njemačko-kvislinških trupa. Najznačajniju aktivnost i najveće rezultate postigla je 4. slavonska divizija oko Okučana na glavnoj željezničkoj pruzi Zagreb—Beograd, zatim 2. i 5. brigada 4. krajiške divizije ha komunikaciji Banjaluka—Bosanska Gradiška. 4. slavonska divizija NOV napala je u noći od 22. na 23. janu­ ara željezničku prugu i ustaško-domobranske posade oko nje između Novske i Nove Gradiške, u dužini od 25 kilometara. To je bila dotada najveća diverzantska akcija na željezničku prugu. Nekoliko dana bio je potpuno onemogućen sav željeznički i cestovni saobra­ ćaj od Zagreba prema Brodu i Banjaluci. Na pruzi su uhvaćene dvije velike kompozicije i zajedno s lokomotivama potpuno spa107) O talijansko-četničkim pripremama za ofenzivna dejstva pre­ ma Bosanskom Grahovu i Livnu, Vrhovni štab NOV i POJ bio je na vrijeme obaviješten preko svojih obavještajnih centara u Splitu i Prozoru.

110

Ijene. Telegrafske žice su pokidane na dužini od preko 30 kilome­ tara i odvučene. Sa pojedinih dionica pruge odnesene su željezničke šine u dužini od nekoliko kilometara, i to zajedno sa pragovima. Minirane su skretnice, paljene službene zgrade i razoružano neko­ liko posada oko pruge. Iz dana u dan borba je bila sve jača. (Vidi kartu 7.) Paralelno s ovom akcijom stupile su u napad 2. i 5. brigada 4. krajiške divizije. U prvom naletu prema cesti Banjaluka—Bosan­ ska Gradiška razoružale su nekoliko domobransko-četničkih posa­ da, zatim su uhvatile na cesti jednu jaku automobilsku kolonu i za­ palile je. 23. januara izbile su na 10 kilometara sjeverno od Banja­ luke. U tim borbama brigade su zarobile dva topa sa bogatom spre­ mom i pješadijsko naoružanje. 24. januara ujutro pojavile su se i jedinice 1. proleterske brigade 1. proleterske divizije na desnoj obali rijeke Vrbasa, u neposrednoj blizini Banjaluke, i otvorile artiljerijsku vatru na grad. Sjeverno od Karlovca, na Zumberku, stvari su također dobro pošle. Glavni štab NOV i PO za Sloveniju uputio je odmah svoje tri brigade u Zumberak, tako da se poslije 25. januara sjeverno od Karlovca i Metlike nalazila vrlo jaka grupacija od pet brigada. Koordinirani napadi partizanskih jedinica na saobraćaj u do­ lini rijeke Save i Vrbasa i oko Banjaluke zbunili su i veoma uzne­ mirili Nijemce, jer se iznenadno i brzo pojavio jedan novi, nepred­ viđeni front u pozadini njihovih glavnih snaga angažiranih u ope­ raciji »Weiss I«. Zato je odmah odlučeno, da se u dolinu Vrbasa hitno pošalje 741. puk 714. pješadijske divizije, koji će zauzeti liniju Banjaluka—Stara Gradiška—Nova Gradiška te uz pomoć kvislinških jedinica uspostaviti saobraćaj na željezničkoj pruzi Novska— Brod i saobraćaj u dolini Vrbasa. Alarmirane su i ustaško-domobranske snage u Slavoniji, da poduzmu akciju sa sjevera, od Lipika i Slavonske Požege, u leđa 4. slavonskoj diviziji, kako bi se oslabio njen pritisak na željezničku prugu.108 Osim pregrupacije 714. divizije i njenog angažiranja (oko 24. januara) na tri pravca: Prijedor—Ljubija—Stara Rijeka; Dvor na 108) u vremenu od 22. do 28. januara porušili su 4. slavonska di­ vizija i 1. slavonski partizanski odred oko 8 km željezničke pruge i 4 mosta i zapalili jednu željezničku stanicu sa instalacijama, dvije loko­ motive i oko 35 vagona, ubili oko 80, a zarobili 120 neprijateljskih vojnika. Zaplijenili su 90 pušaka i 6 mitraljeza. 4. slavonska divizija imala je 130 vojnika izbačenih iz stroja.

111

Uni—Rujevac (jedan bataljon) i Banjaluka—Nova Gradiška, drugih promjena u njemačkim planovima i rasporedu trupa nije bilo. Ostale okupatorske jedinice nastavljale su svoja dejstva na slobod­ nom teritoriju Banije, Korduna i Bosanske Krajine. Glavnina neprijateljskih snaga nastupa i potiskuje snage 1. hrvatskog kor­ pusa na jug i jugozapad k rijeci Uni i krstari preko zauzetog dijela slobodnog teritorija, pretresajući naselja i šume- Paralelno s njima, ili iza njih, pomjeraju se ustaško-domobranske snage i žandarmerija, zaposjedajući slobodni teritorij Korduna i Banije. Dok kod Nijemaca u ovo vrijeme prevladava mnogo veća aktivnost i manje se raspravlja o tome, šta bi sve trebalo učiniti, kod njihovih saveznika, Talijana, vlada obratna atmosfera. Neus­ pjeh na svim odsjecima fronta u Lici, kao i prema Slunju, tražio je objašnjenja, koja su talijanski komandanti obilato davali. Kako ni jedni ni drugi nisu bili zadovoljni s postignutim uspjesima, a već su se otprije odnosili podozrivo jedni prema drugima, sve je češće dolazilo do međusobnih predbacivanja tko je, koliko i gdje kriv. Njemački komandanti kritikuju talijanske što su im trupe zakasnile u početku ofenzive i što su došle u Slunj poslije njemač­ kih trupa; Talijani im odgovaraju, da je to iz objektivnih razloga, a svoju Vrhovnu komandu obavještavaju, da ni Nijemci ne napre­ duju tako brzo, kako su mislili. Sumirajući rezultate borbe u prvim danima ofenzive, gene­ ral Roatta i njegov štab kažu, da je točno da su dva dana potpuno izgubili zbog zakašnjenja »Grupe Fabbri« i Ida je »piropuštena jedna kombinirana i odlučna akcija sa snagama divizije »Lombar­ dia« i »Re« (misli se na energičan prodor sa sjeverozapada i zapada od Ogulina i Plaškog za Slunj i odvajanje kordtfhaško-banijske grupacije 1. hrvatskog korpusa od Like i ličkih jedinica — pri­ mjedba Đ. K.), koja je mogla uhvatiti jake neprijateljske dijelove i nanijeti im zaseban udar«. Ali slabo napredovanje divizije »Lom­ bardia« i lijeve kolone divizije »Re« prema Slunju i Plitvičkim jezerima — koje su se više orijentirale na zauzimanje Plaščanske doline i popravak pruge Ogulin—Plaški—Vrhovine nego na energi­ čan prodor k Slunju i Plitvičkim jezerima — generali Roatta i •Gloria objašnjavaju potrebom opreznosti i krajnje opasnosti u Gor­ skom Kotaru, jer su jake snage partizana u njihovoj pozadini. Nji­ hovo je mišljenje, da je za talijanske trupe važnije da zauzmu i potpuno očiste Gorski Kotar, nego da idu u Liku i Bihać. Dakle, stara Roattina teza — najprije Gorski Kotar, pa onda Lika —I vidno izbija već u prvim danima, a izbijat će neprestano za sve 112

vrijeme ofenzive kao predbacivanje Nijemcima, što su poduzeli ovako veliku ofenzivu, koje će rezultati u razmjeru s tolikim bro­ jem angažiranih okupatorskih trupa biti vrlo problematični. U analizi operacija u Lici Roatta ne ostaje dužan Nijemcima: »Desna je kolona, kako se čini, gospodar tjesnaca Ploče. I ovdje se u suštini odvija veoma slabo napredovanje (što je ustvari i dobro, kad se uzme u obzir krajnje slabo napredovanje Nijemaca).« ,

Poslije okupacije Slunja general Gloria, komandant talijan­ skih trupa u operaciji »Weiss«, vrši postepenu pregrupaciju svojih trupa, pojačavajući jedinice u Lici. U Vrhovine i Babin Potok prebačen je najprije jedan bataljon »M«, a zatim i 74. pješadij­ ski puk divizije »Lombardia« s prostora Slunja, da bi pojačao dejstva lijeve kolone divizije »Re« prema Plitvičkim jezerima i Pri­ jeboju. S kakvim podozrenjem gleda Roatta na njemačke planove zimskih operacija i na suradnju s Nijemcima, jasno se vidi iz direk­ tive koju je tih dana dao 5. armijskom korpusu.109 Roatta sugerira generalu Glorii, da 5. armijski korpus može energičnije napadati samo onda, ako »nema velikih neprijateljskih snaga pred sobom« i »ako se Nijemci učvrste na liniji Bihać—Bosanski Petrovac«. Uglavnom, » . . . treba izbjegavati odlučna nastupanja na istok« i nastojati, da se »dobije točan dojam o onome, što uspijevaju da urade Nijemci«. Međutim, ni na strani Narodnooslobodilačke vojske nisu bili sasvim zadovoljni. U početku i prvih dana ofenzive na situaciju se gledalo prilično optimistički, ali se poslije brzog pada Slunja uvidjelo, da velikom optimizmu nema mjesta i da ofenziva postaje vrlo opasna, jer su snage neprijatelja vrlo velike, što se u početku nije pretpostavljalo. Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske nije očekivao, da će Slunj tako brzo pasti neprijatelju u ruke. Vjerovalo se, da će dolazak Primorsko-goranske grupe na Kordun pridonijeti konsolidiranju obrane Bihaća i Slunja i da će se pružiti snažniji otpor ne­ prijatelju. Ali se ta očekivanja nisu u potpunosti ispunila. Bihaćki je pravac ostao i nadalje najopasniji pravac u obrani Slobodnog teritorija. 109)

Original u arhivi VIIJNA.

® Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

113

BOJEVI NA KORDUNU I BANIJI: 24. januara 7. SS divizija nalazila se sa svojim prednjim dijelovima duž ceste Slunj—Cetin­ grad—Velika Kladuša. Pošto je zauzela Slunj, nije nastavila ofen­ zivna dejstva nego je prikupljala svoje jedinice i popravljala slunjski most na Korani kao i komunikacije za saobraćaj. 369. divi­ zija čistila je slobodni teritorij Banije, potiskujući pred sobom Banijski partizanski odred, koji je jedini ostao pred njom. 24. janu­ ara uveče stigla je 7. banijska divizija na predviđenu prostoriju, da pojača obranu Bihaća, te je stavljena pod neposrednu komandu Vrhovnog štaba. Pod njenu komandu stavljena je i 5. kordunaške brigada, koja je u noći od 24. na 25. januara također stigla na prostoriju sela Šturlić i Tržac. (Vidi kartu 7.) 25. januara prikupljene su na pravcu Slunj—Bihać dvije jake grupacije 1. hrvatskog korpusa, sa zadatkom da pruže što jači otpor 7. SS diviziji u njenom nastupanju za Bihać. Ujutro im je izdano naređenje iz Vrhovnog štaba i štaba 1. hrvatskog korpusa, kako> tre­ baju organizirati obranu Bihaća i na kojim položajima. Prema tim je naređenjima obrana Bihaća podijeljena na dva odsjeka. Jedan između rijeke Korane i planine Male Kapele, a preuzima ga Kordunska grupacija sastavljena od 15., 6. i 14. brigade i 1. bataljona 4. kordunaške brigade, koja ujedno sama osigurava svoj lijevi bok na pravcu Ličke Jasenice—Saborski—Poljanak—Drežnik-grad. Ko­ mandu nad tom grupacijom preuzeo je operativni štab za Kordun pod komandom Veljka Kovačevića. Druga grupacija: 7. banijska divizija sastava 7., 8., 5. i 16. bri­ gade preuzela je obranu od rijeke Korane na istok, od sela Šturlić preko Pećigrada do Male Kladuše. Između Korane i Pećigrada drži na okupu tri brigade: 5. kordunašku, 7. i 8. banijsku (u prostoru sela Šturlić—Tržac—Platnica—Pećigrad) — sa zadatkom manevar­ skog dejstva, već prema tome gdje situacija bude zahtijevala: ili na pravcu Slunj—Bihać ili na pravcu Velika Kladuša—Cazin—rijeka Una. Na desnom krilu 7. banijske divizije je 16. brigada, koja brani prava Velika Kladuša—Cazin. (Vidi kartu 7.) Banijskom partizanskom odredu je naređeno, da ostane na slo­ bodnom teritoriju Banije u pozadini neprijatelja. Ali Odred nije izvršio to naređenje, već se za nekoliko dana povukao za jedinicama 7. divizije u Bosnu. Na novoj obrambenoj liniji južno od Slunja Kordunska je gru­ pacija (8. divizija i primorsko-goranske brigade) ostala u dobroj mjeri pasivna, očekujući dolazak neprijatelja bez svestranijeg i du­ bljeg izviđanja i uznemiravanja njegovih jedinica. Smatrajući da je neprijatelj ispred njenog fronta isuviše jak. grupacija nije pođuzi114

mala nikakvih jačih noćnih protivnapada na neke točke u rasporedu 7. SS divizije ili »Grupe Fabbri«, kao što je to bio čest slučaj kod jedinica na ostalim sektorima fronta. Sada, kad je na pravac Karlovac-—Bihać došla i glavnina 7. ba­ nijske divizije, s istim zadatkom kao i Kordunska grupacija, to jest da brani prilaze k Bihaću, nad njima nije bilo osigurano jedin­ stveno i neposredno komandovanje iz jednog centra. Već u povla­ čenju s Banije stavljena je 7. banijska divizija pod komandu dele­ gata Vrhovnog štaba, koji je ostao u Bihaću, što nije bilo sretno rješenje. Za vrijeme borbe, kad je trebalo brzo reagirati i koordi­ nirati rad jedne i druge grupe 1. hrvatskog korpusa, ispalo je — i to u najznačajnijem momentu — da desna grupacija nije znala šta radi lijeva i kakva je situacija kod nje, kao što ni lijeva nije pravo­ vremeno saznala, šta radi desna grupa. U uvjetima slabe, nerazvi­ jene i materijalno vrlo oskudne službe veze, kad su informacije veoma kasnile, a zbog toga i intervencija trupa, to je dolazilo još više do izražaja. Vjerojatno bi bilo bolje rješenje, da je 7. banijska divizija ostala i dalje pod komandom 1. hrvatskog korpusa. 24. i 25. januara prošli su na pravcu Slunj—Bihać bez borbe. 7. SS divizija se prikupljala na liniji Slunj—Cetingrad—Velika Kladuša, pripremajući se za daljnja dejstva. 25- januara povučena je 16. brigada s prostorije sela Bojne u Malu Kladušu, da zatvori pra­ vac Velika Kladuša—Cazin. Banijski odred povukao se na prosto­ riju s. Zirovac—Culumak (570). 26. januara produžila je 7. SS divizija svoje napade prema Bi­ haću. Pošto je izašla sa prostorije Slunj—Lađevac, njena je glavna kolona, »Zapadna grupa« sa tenkovima, krenula širokim frontom prema položajima Kordunske grupacije sa težištem napada duž ceste Slunj—Rakovica. Njen je napad aktivno pomagala i avijacija. Kako je 1. bataljon 4. brigade bio najistureniji, on je prvi napadnut i poslije jednosatne borbe odbačen sa same ceste, pa su Nijemci svo­ jim desnim krilom prodrli do Tepavčeva Vrha (k. 497). Pošto je zauzet Tepavčev Vrh, došlo je do borbe na cijelom frontu Kordun­ ske grupe. Brigade su izdržale prve nalete Nijemaca i jakom vatrom sa svojih dominantnih točaka zaustavile neprijatelja i prikovale ga za zemlju. U centru rasporeda, duž ceste, tenkovska je kolona uspjela da zauzme nešto terena, ali su bataljoni iz rezerve ubrzo interve­ nirali i zatvorili prodor. Predveče je 15. brigada sa dva bataljona poduzela protivnapađ istočne od ceste, na lijevo krilo »Zapadne grupe«. U energičnom naletu razbila je jednu njemačku kolonu ispred sebe i gonila je na sjever prema Slunju. Tim svojim uspjehom povukla je za sobom i

neke dijelove 6. brigade, koji su bili raspoređeni oko ceste. Među­ tim, da bi održala situaciju na svom lijevom krilu i osigurala cestu, »Zapadna grupa« 7. SS divizije je povukla tenkove nešto nazad, prihvaćajući svoje razbijene dijelove i osiguravajući se od bočnog napada. Odmah zatim intervenirala je protiv 5. brigade i jakom avijacijom. Kad se već činilo, da će se stvar dobro razvijati i da će biti osu­ jećen prodor »Zapadne grupe« preko Oštarijskih stanova za Drežnikgrad, desilo se nešto, što u tom času nije nitko očekivao. Vjerojatno uslijed nedovoljne aktivnosti snaga 14. brigade zapadno od ceste, desno krilo »Zapadne grupe« 7. SS divizije rokiralo se u lijevo pre­ ma cesti, koja je uslijed protivnapada 15. brigade i dijelova 6. bri­ gade ostala otvorena, i tu oko ceste pod zaštitom mraka Nijemci su sa jakim snagama prošli bez borbe kroz raspored Kordunske gru­ pacije na jug prema selu Rakovici.110 Do intervencije 7. divizije nije došlo, jer je divizija bila kasno i pogrešno obaviještena o ovom događaju, pa je intervenirala tek sutradan u zoni Rakovice, dejstvujući na lijevi bok »Zapadne grupe«. U noći od 26. na 27. januara Operativni je štab Kordunske grupe izdao naređenje, da se 15, bri­ gada i 1. bataljon 4. brigade povuku na jug u zonu Drežnik-grada, gdje će obrazovati novu liniju obrane, a Primorsko-goranska grupa brigada da se povuče preko Male Kapele na Plitvička jezera. U noći od 26. na 27. januara zauzeli su prednji dijelovi »Za­ padne grupe« 7. SS divizije Rakovicu. »Istočna grupa« 7. SS divizije pročešljavala je 26. januara teren južno od ceste Cetingrad—Velika Kladuša, i oko Male Kladuše, gdje je došla u sukob sa 16. banijskom brigadom, odbacivši je du­ blje na jug. 369. divizija je i dalje čistila, prostoriju Banije. Prednji dijelovi divizije izbili su na liniju Vranograč—Obijaj—Zirovac, gdje su stu­ pili u borbu s dijelovima Banijskog partizanskog odreda. Bataljon 714. divizije, koji je nastupao iz Dvora za Rujevac, došao je u borbeni kontakt s dijelovima Banijskog odreda oko sela Gage. 110) Iz raspoložive dokumentacije teško je utvrditi, kako su se Nijemci bez borbe provukli na jug. U operativnom izvještaju 15. bri­ gade tvrdi se, da su se Nijemci probili uslijed neaktivnosti 6. i 14. bri­ gade, a 6. brigada tvrdi, da su se Nijemci rokirali ulijevo ispred fronta 14. brigade i bataljona 4. brigade na položaje 15. brigade, koji je ostao otvoren. Izgleda najvjerojatnije, da 14. brigada i bataljoni 6. brigade nisu bili dovoljno aktivni da pomognu 15. brigadi, a da se 15. brigada, vršeći protivnapad i bojeći se tenkova, odmakla sa ceste i tako sama napravila prolaz, koji su Nijemci odmah iskoristili.

116

Posljednji jači otpor 7. SS diviziji ispred Bihaća pružila je u toku 27. januara 15. brigada na desnoj obali Korane, južno od Drežnika. Poslijepodne Nijemci su savladali i taj otpor te otvorili put za Bihać. Jedan bataljon 15. brigade i 1. bataljon 4. brigade po­ vukli su se preko Ličkog Petrova Sela za Prijeboj, dok su se dva bataljona 15. brigade povukla uz zaštitne borbe prema selu Zavalju. jugozapadno od Bihaća. 7. divizija povukla se 27. januara uveče na prostoriju Turske Gate, Donje i Gornje Gate. Ujutro 28. januara Vrhovni je štab naredio, da se 7. banijska divizija povuče preko Une i preuzme obranu pravca Bihać—Bosan­ ski Petrovac. 28. januara 7. divizija je u pokretu i prebacivanju preko Une. U zaštitnici je ostala 8. brigada, koja se u noći od 28. na 29. također prebacila na desnu obalu Une. 7. SS divizija je 28. januara ujutro, iako pred njom osim zaštit­ nih odjeljenja 15. i 8. brigade nije bilo jačih snaga, oprezno pošla prema Bihaću, očekujući vjerojatno jače borbe ispred grada. Uveče 28. januara ušle su prethodnice »Zapadne grupe« 7. SS divizije u predgrađe Bihaća na lijevoj obali Une, dok su glavne snage zanoćile pred Bihaćem, u selima Zavalje, Vedro Polje, Klokot i Turija. Divizija »Re«, koja je sa svojim jačim prethodnicama izbila 28. januara u Ličko Petrovo Selo, predložila je Nijemcima da zajednički napadnu Bihać, ali su to Nijemci odbili, s motivacijom da im po­ moć Talijana nije potrebna. 29. januara ujutro Nijemci su okupirali Bihać. 369. divizija je izbila sa svojim prednjim dijelovima — 370. pu­ kom i 2. brdskom brigadom — 29. januara pred Ostrožac i Otoku, na lijevu obalu Une. Ostale njene snage pročešljavale su zajedno sa dijelovima »Istočne grupe« 7. SS divizije Cazinsku Krajinu i Baniju. U noći od 29. na 30. januara povukli su se na desnu obalu Une i 16. brigada i Banijski partizanski odred. Nakon prelaska srušen je unski most kod Ostrošca. (Vidi kartu 8.) BOJEVI U LICI: 25. januara talijanski 5. armijski korpus po­ jačao je napad na cijelom ličkom frontu. Dok su Nijemci već zau­ zeli Slunj, Cetingrad i Veliku Kladušu, njihove dvije divizije, »Sas­ sari« i »Re«, još uvijek stoje pred prvom linijom obrane 6. ličke divizije. Više se nije moglo čekati, ili — kako se izrazio Roatta — dalje gledati, šta će Nijemci učiniti, već je trebalo ući sa svim sna­ gama u napad. I tako su 25. januara ubačene u napad korpusne rezerve i izdano je naređenje 74. puku divizije »Lombardia«, da se 117

prebaci na pravac Vrhovine—Plitvička jezera u sastav lijeve ko­ lone divizije »Re«. Na pravcu Vrhovine—Plitvička jezera, pred lijevom kolonom divizije »Re«, branio se samo 3. bataljon 2. ličke brigade, pojačan četom Ličkog partizanskog odreda. U vremenu od 24. do 26. janu­ ara taj je bataljon izdržao nekoliko jakih napada Talijana, držeći se uporno na svojim položajima ispred Čudinog Klanca. Odnosi snaga na ovom pravcu bili su isuviše u korist neprijatelja. Tri pje­ šadijska bataljona »Re« i jedan domobranski bataljon, pojačani sa divizionom artiljerije i četom tenkova, prema jednom bataljonu 6. lič­ ke divizije. Svaki talijanski bataljon bio je po broju i vatrenoj moći jači od partizanskog hataljona. 4. bataljon 2. ličke brigade, koji se nalazio jugozapadno od 3. bataljona, nije mogao da mu pruži pomoć, jer je zatvarao pravac Vrhovine—s. Turjanski. 25. januara napala je lijeva kolona divizije »Re« na položaj 3. bataljona, ali je odbijena. Sutradan, 26. januara, bataljon je po­ novo napadnut, ali sada uz snažnu podršku artiljerije i avijacije, te je izbačen sa svojih glavnih položaja na Cudinom Klancu i odbačen prema Plitvičkom Leskovcu. Štab 2. brigade 6. ličke divizije poku­ šao je da intervenira sa 4. bataljonom iz pravca Turjanskog dejstvom u desni bok kolone »Re«, ali je bataljon zakasnio. 27. januara zauzela je lijeva kolona divizije »Re« Plitvički Leskovac. U noći od 27. na 28. januara stigla je na Plitvička jezera i Pri­ jeboj Primorsko-goranska grupa brigada, koja se poslije borbe južno od Slunja povukla preko Male Kapele u Liku. 6. brigada je odmah upućena na front prema Plitvičkom Leskovcu, dok je 14. brigada povučena južno od sela Prijeboj kao rezerva. 28. januara stigao je na prostoriju Babinog Potoka i 74. puk »Lombardia« i znatno pojačao desnu kolonu divizije »Re«. Sada je ova kolona raspolagala snagama jačine jedne pješadijske divizije, ojačane četom tenkova. Stab 1. hrvatskog korpusa planirao je da novu liniju obrane ispred desne kolone divizije »Re« istočno od Plitvičkog Leskovca postavi u vidu klopke; 4. bataljon 2. ličke brigade postavio je za­ padno od sela Prijeboja, oko raskrsnice cesta, da prihvati frontalno borbu s Talijanima, a dva bataljona 6. goranske brigade na bok talijanske kolone, u šumu južno od ceste Plitvički Leskovac—Prije­ boj. 3. bataljon 2. ličke brigade upućen je u pozadinu, sa zadatkom da dejstvuje na cestu Plitvički Leskovac—Babin Potok. Ujutro 28. januara desna je kolona divizije »Re« nastavila svoja dejstva prema Prijeboju. Oko podne prihvaćena je borba na cijelom 118

frontu, ali su u kritičnom momentu ove borbe bataljoni 6. goianske brigade ostali bez puščane i mitraljeske municije te nisu uspjeli da je dovedu do kraja. Talijanska se kolona probila do Prijeboja i za­ uzela ga. Predveče je produžila prema Ličkom Petrovom Selu, gdje se sastala s dijelovima 7. SS divizije. Zauzimanje ceste Vrhovine—Babin Potok—Plitvički Leskovac— Prijeboj bio je prvi značajan uspjeh talijanskog 5. armijskog kor­ pusa u IV. ofenzivi. Na toj je cesti desna kolona divizije »Re« 29. ja­ nuara prikupljala svoje snage, grupirajući ih na dvije točke: jedan se dio grupirao na prostoriji sela Gornji Babin Potok—Končarev Kraj (74. puk »Lombardia«), a drugi na prostoriji sela Prijeboj (po­ jačani 1. puk divizije »Re«), izviđajući južno od ceste. Na desnom krilu ove kolone prikupljana je jedna jača grupa četnika Draže Mihajlovića. 29. januara poduzeo je i štab 1. hrvatskog korpusa nove mjere raspoređujući svoje snage na ovom pravcu, da bi što bolje zaštitio prilaz Korenici. 6. goranska brigada je zatvorila pravac Prijeboj— Korenica u visini sela Korenička Kapela; 3. i 4. bataljon 2. ličke bri­ gade zatvorili su pravac Babin Potok—Korenica južno od sela Gornji Babin Potok, oslanjajući se na Homoljački Klanac, a u zonu sela Turjanskog rokiran je bataljon Ličkog partizanskog odreda. U re­ zervi su ostavljeni 14. primorsko-goranska brigada i 1. bataljon 4. brigade, i to južno od Koreničke Kapele. (Vidi kartu 8.) 30. januara vladalo je na pravcu Prijeboj—Korenica uglavnom zatišje. Noću od 30. na 31. januara izvršila je 6. goranska brigada sa dva bataljona jak noćni napad na Prijeboj, ah bez rezultata. Ujutro 31. januara ta je brigada hitno upućena na Ljubovo, pred centralnu kolonu divizije »Re«, da pojača obranu 1. i 2. bataljona 2. brigade,jer se kriza pojavila i na tom pravcu. Osiguranje pravca Prijeboj— Korenica preuzela je 14. goranska brigada. U duhu općeg naređenja komandanta 5. talijanskog armijskog korpusa došlo je poslije 24. januara do pojačanih ofenzivnih dejstava i centralne kolone divizije »Re« na pravcu Lički Osik— Ljubovo—Krbavsko Polje. Nakon ogorčene borbe ta je kolona uspjela da 25. januara zauzme Gradinu (k. 882), ali se za nju morala krvavo boriti, jer su je 1. i 2. bataljon 2. brigade u toku dana dva puta preuzimali. 27. januara poduzela je napad na drugu dominantnu točku u obrani 1. i 2. bataljona 2. brigade, na Čardak (k. 942). Isto kao i oko Gradine, i tu su vođene ogorčene borbe, u kojima su učestvovali i talijanski tenkovi, dok konačno predveče Talijani nisu osvojili kotu. Tek 31. januara uspjela je cen119

traina kolona divizije »Re« da prodre do Ljubova i da ga zauzme. Dakle, poslije 11 dana borbi centralna je kolona divizije »Re« uspjela da odbaci dva bataljona 2. ličke brigade s njihove prve obrambene linije i da napreduje svega 5—7 kilometara u dubinu slobodnog teri­ torija Like. Desna kolona divizije »Re« pokušala je 25. januara da zauzme Pločanski Klanac uz pomoć tenkova, ali je izgubila dva tenka, a pješadija je ponovo bačena nazad. Zbog stalnih neuspjeha ove ko­ lone general Gloria dobio je dojam, da se u zoni Pločanskog Klan­ ca nalaze velike snage neprijatelja, te javlja generalu Roatti, da ih ocjenjuje na oko 4000 partizana. 26. januara prošao je u zatišju, ali se komandant 9. ličke brigade nije zadovoljio mirom. On je u pozadinu Talijana, na cestu Lovinac—Medak, uputio svoj 3. bataljon, koji je brzo uhvatio u zasjedu talijansku automobilsku kolonu te uništio i zarobio njenu pratnju i zapalio 11 kamiona. 27. januara desna kolona divizije »Re« ponovo polazi u napad na Klanac, i opet bez uspjeha. Nato komandant 9. brigade ponovo šalje svoj 4. bataljon u pozadinu, ali ovaj put sa vrlo smionim za­ datkom, da direktno napadne talijansku bazu Lovinac. U noći od 27. na 28. januara bataljon je uletio u Lovinac, raspršio neke poza­ dinske dijelove u mjestu i povukao se ujutro nazad u Pločanski Klanac. 28. januara poduzima 9. brigada opći protivnapad na desnu ko­ lonu divizije »Re«, da bi je razbila i potjerala u Lovinac, ali osim mjestimičnih uspjeha nije postigla nikakvih rezultata. Čini se, da je napadala na suviše širokom frontu, na kome su se Talijani već bili dobro utvrdili. Smatrajući da je situacija na frontu 9. brigade bolja nego na Ljubovu, štab 6. ličke divizije izdao je naređenje, da 9. brigada po­ šalje jedan svoj bataljon na Ljubovo kao pojačanje bataljona 2. brigade. Tek 30. januara izvojevala je divizija »Re« prvi uspjeh na svom desnom krilu: zauzela je dvije dominantne točke istočno od Pločan­ skog Klanca, kote 1234 (Troverà) i 1180. (Vidi kartu 8.) U 10 dana borbe sav je uspjeh desne kolone divizije »Re« bio u tome, da se uklinila u obranu 9. brigade i odbacila njeno lijevo krilo sa Pločanskog Klanca. Ali bolje sreće nije bila ni divizija »Sas­ sari« na pravcu Gračac—Gornji Lapac.24. januara povukla je 1. brigada svoja tri bataljona sa polo­ žaja ispred Bruvna na mali predah. Na položaju je ostao jedan ba­ taljon, koji sutradan, 25. januara, nije uspio da zadrži napade divi120

KARTA

zije »Sassari«. Intervencija ostalih bataljona nije uspjela, jer su jedinice divizije »Sassari« već bile zauzele najjače topografske točke i probile se u Bruvno. 1. brigada se povukla na planinski prijevoj (k. 818) između Bruvna i Mazina, ali je zadržala i sve okolne kote istočno i zapadno od Bruvna. U toku 26. i 27. januara vođene su oko Bruvna jake borbe, ali su svi napadi divizije »Sassari« odbijeni. U noći od 26. na 27. januara vršen je protivnapađ na Bruvno, ali bez uspjeha. Iduće noći poslan je u pozadinu na cestu Gračac—Bruvno jedan bataljon, koji je također s uspjehom izvršio svoj zadatak. 29. januara vodile su se teške borbe od kote do kote prema Mazinu. Naveče je divizija »Sassari« zauzela selo Mazin. 30. i 31. januara protekli su u napadima Talijana na zaselke oko Mazina, ali su Talijani posvuda odbijeni, pretrpjevši pritom ozbiljne gubitke. (Vidi kartu 8.)

BOJEVI U BOSANSKOJ KRAJINI: Razvoj događaja u Bo­ sanskoj Krajini od 24. do 31. januara bio je donekle sličan događajima u Lici. 1. bosanski korpus pružao je jak otpor 717. diviziji, 721. puku 714. divizije i 2. brdskoj domobran­ skoj brigadi. Uporno i energično branio je svako brdo i svako selo. 717. divizija je neprestano napadala na svojim pravcima: 737. puk, 2. brdska brigada i 202. tenkovski bataljon napadali su duž ceste Sanski Most—Bosanska Krupa, a pojačani 749. puk cestom prema Ključu i Bosanskom Petrovcu. Poslije 23. januara prenijela je 717. divizija težište borbe zapadno od Sanskog Mosta cestom prema Bo­ sanskoj Krupi, vjerojatno iz bojazni da se snage 1. bosanskog kor­ pusa ne izvuku na sjever preko rijeke Sane, na planinu Kozaru. Tu pretpostavku potkrepljuje i povlačenje jednog bataljona 721. puka 714. divizije u dolinu rijeke Sane od Prijedora do Svodne, kuda su povučene još i neke druge kvislinške snage, da bi se zatvorili prijelazi preko rijeke Sane. 25. januara ujutro poduzeli su 737. puk 717. divizije, 2. brdska brigada i dijelovi 202. tenkovskog bataljona, potpomognuti jakim akcijama avijacije, napad u tri kolone sa prostorije Kamengrad— Fajtovci prema Bosanskoj Krupi. Podgrmečkom cestom111 nastupali su tenkovi i manji dijelovi pješadije, a 737. pješadijski puk nastu­ pao je desno od ceste prema selu Lipnik, da manevrom na sjevero­ zapad izbjegne jake položaje 6. krajiške brigade na cesti i da joj zađe iza leđa na cestu kod sela Majkić Japre. 2. brdska brigada do­ mobrana, pojačana jednom četom Nijemaca, nastupala je lijevo od 111) Cesta ispod Grmeča: Sanski Most—Benakovac—Bosanska Krupa.

121

ceste u pravcu Grmeča, prema selima Dabru i Eminovcima. Žestoka borba vodila se čitav dan. Poslijepodne uvedena su u borbu s 2. brd­ skom brigadom na desno krilo 6. krajiške brigade i dva bataljona iz rezerve (3. bataljon 6. brigade i 1. bataljon 1. brigade). Po danu su 6. krajiška i dijelovi 1. krajiške brigade pružali snažan otpor i postepeno se povlačili pred neprijateljem, a kad se spustio mrak, desnokrilni su bataljoni odmah prešli u snažan protivnapad na 2. do­ mobransku brigadu u selu Eminovci, koju su opkolili i u toku noći potpuno razbili. U ovoj sjajnoj borbi zaplijenjena je baterija brd­ skih topova 75 mm, 40 mitraljeza, nekoliko protivten'kovskih pu­ šaka, cijela komora i ostali ratni materijal. Na bojnom polju ostalo je oko 450 mrtvih neprijateljskih vojnika. Poslije ovog boja bila j* 2. domobranska brigada praktično izbačena iz daljnje borbe. Ujutro 26. januara odbačena je i tenkovska kolona sa ceste na­ zad prema Kamengradu. Međutim, 737. pješadijski puk 717. divizije uspio je da potisne lijevo krilo 6. krajiške brigade'12 na položajima sjeverno od ceste, te je energično nastavio napad preko sela Lipnik za Majkić Japru. Iako taj manevar nije iznenadio 6. brigadu, ona ga nije mogla osu­ jetiti. Pokušavala je doduše da protivnapadima na neprijateljski bok nešto učini, ali su joj snage bile nedovoljne. 26. januara izbio je 737. puk duboko u pozadinu Slobodnog teritorija zauzevši selo Maj­ kić Japru. 27. januara produžio je cestom dalje na istok, pa je zauzeo i selo Benakovac. Iste večeri vratile su se 2. i 5. brigada 4. krajiške divizije s Kozare i odmah ušle u borbu sa 737. pukom. U noći od 27. na 28. januara poduzela je 4. krajiška divizija sa sve tri brigade opći protivnapad na neprijatelja, sa ciljem da opkoli i razbije 737. puk na prostoriji Majkić Japra—Benakovci i da osujeti ostale snage neprijatelja da ga prodorom od sela Fajtovci deblokiraju. U toku noći zauzele su 2. i 5. krajiška bragada sa dijelovima 6. krajiške brigade Majkić Japru i opkolile 737. puk u Benakovcima. Ujutro 28. januara napadi su produženi, ali su Nijemci reagirali jakim snagama avijacije, koja je cio dan bombardirala položaj* 2. i 5. brigade. Šesta krajiška brigada orijentirala se 28. januara ponovo prema Sanskom Mostu. U toku dana izdržala je jak pritisak sa zapada, a uveče prešla u protivnapad i očistila sva sela južno od ceste Faj­ tovci—Sanski Most. Izvanrednom fizičkom izdržijivošću, velikim ju­ naštvom i zalaganjem ona je 29. januara ujutro stabilizirala front 112) 6. brigada je još uvijek sama na ovom pravcu, pojačana sa­ mo 1. bataljonom 1. brigade.

122

s

prema Sanskom Mostu. Njemačko-kvislinške jedinice uspjele su se zadržati samo duž ceste Fajtovci—Sanski Most, i to jedino na pro­ storu, koji je mogao držati pod kontrolom 202. tenkovski bataljon. Žestina borbi sa 717. divizijom u Podgrmeču dostigla je najveći stepen od 28. do 30. januara. Obje su strane uložile sve svoje snage, da bi postigle cilj, pa su i jedna i druga tih dana pretrpjele osjetne gubitke. 2. i 5. krajiška brigada vršile su svake noći napade na 737. puk, ali ga nisu uspjele savladati. Značajnu pomoć, koja je bila upravo od presudnog značenja u obrani ovog puka, pružila mu je avijacija, koja ga je stalno snabdijevala iz zraka municijom i hra­ nom i bez prestanka bombardirala položaje 2. i 5. brigade. Istom žestinom vođene su borbe i južno od Sanskog Mosta, i to između 749. njemačkog puka i 5. krajiške divizije. Do 30. januara Nijemci su uspjeli da zauzmu i selo Velagići, ali su već toga dana počeli iz štaba 717. divizije stizati generalu Lütersu izvještaji, da je ovaj puk umoran i iscrpen. Njegovi su napadi postajali sve bojažljiviji, jer je komandant 5. krajiške divizije usmjerio dejstva svoje divizije s fronta u pozadinu Nijemaca na komunikacije Sanski Most—V elagići. 31. januara vršen je snažan pritisak sa zapada, da bi se deblokirao 737. puk, i Nijemci su uspjeli da se probiju do sela Skucani Vakuf, ali su snažnim protivnapadom i uz osjetne gubitke odbačeni nazad u selo Fajtovci. Uveče je 717. divizija izvukla tenkovske jedi­ nice sa ovog pravca i poslala ih na jug, da pomognu napad 749. puka prema Bosanskom Petrovcu. (Vidi kartu 8.) Drugi snažan napad u pozadinu 7. SS divizije i divizije »Lom­ bardia«; izvršila je Zumberačka operativna grupa pod komandom Štaba II. operativne zone.113 Ova grupa, jačine pet brigada — 13. proleterska »Rade Končara«, 4. kordunaška, 1., 2. i 3. slovenska — ušla je 24. januara dobro pripremljena u borbu, udarajući planski po najosjetljivijim točkama neprijateljskog saobraćaja, prvenstveno u pozadini 7. SS divizije. Ono što se nekoliko dana prije odigralo na glavnoj željezničkoj pruzi Zagreb—Brod—Beograd, ponovilo se oko 26. januara u još većim razmjerima na saobraćajnim linijama Za­ greb—Karlovac i Metlika—Karlovac. Sve cestovne, željezničke i telegrafske veze Karlovca sa Zagrebom i Metlikom bile su 27. janu113) Sve partizanske jedinice u prostoru Zagreb—rijeka Sava— rijeka Kupa—Karlovac—Metlika—Zagreb (šira prostorija Zumberačke gore), zatim sjeverno i istočno od Zagreba (Zagorje i Moslavina), bile su objedinjene pod komandom štaba II. operativne zone. Stab zone bio je na Zumberačkoj gori. Komandant II. operativne zone bio je Petar Klent, a politički komesar Marko Belinić.

123

ara presječene, a mnoge okupatorsko-kvislinške posade na njima rastjerane, zarobljene ili uništene.114 Prvu veliku diverziju u Zumberku izvršila je 4. kordunaška bri­ gada još uoči ofenzive, 16. januara, na željezničkoj pruzi Karlovac— Metlika. Brigada je pokidala željezničku prugu, iz zasjede uhvatila jednu željezničku kompoziciju od dvadeset i jednog vagona nafte i jedan oklopni vlak, te ih zapalila. Na napad 7. SS divizije na Slo­ bodni teritorij južno od Karlovca, Žumberačka je grupa brigada od­ govorila serijom protivnapada u pozadinu Nijemaca. 22. januara obje su brigade izašle na cestu Karlovac—Jastrebarsko, razbile ne­ prijateljska osiguranja i izvršile zaprečavanje ceste i željezničke pruge oko sela Draganić. 25. januara izvršen je napad na nekoliko okupatorsko-kvislinških posada duž ceste s. Draganić—Jastrebarsko. U selu Draganiću razbijena je 9. domobranska bojna.115 U borbama u toku 26. i 27. januara sve su neprijateljske posade satjerane u Karlovac i Jastrebarsko, a pruga i cesta su rušene i zaprečavane. Paralelno s tom akcijom dijelovi 4. kordunaške brigade rušili su i prugu Karlovac—Metlika. Velika aktivnost Zumberačke grupe uznemirila je Nijemce, pa je komandant njemačkih pružanih snaga u Hrvatskoj zatražio od generala Roatte, komandanta 2. talijanske okupacione armije, da hitno poduzme jednu protivofenzivnu akciju prema slobodnom teri­ toriju Žumberka, kako bi komunikacije Karlovac—Zagreb i Karlo114) Poslije sastanka u Bihaću uputio je Vrhovni komandant NOV i POJ člana Vrhovnog štaba Lolu Ribara na Zumberak i u Sloveniju, da u duhu odluka vojnog savjetovanja u Bihaću prenese operativne direktive za rad jedinica II. operativne zone. Lola Ribar je stigao u štab II. zone 16. januara, te je odmah održao vojno savjetovanje sa štabovima II. zone, 13. i 4. brigade, obavijestivši ih o pripremama i koncentraciji okupatorsko-kvislinških trupa oko Slobodnog teritorija i o tome, kakvu bi ulogu trebala odigrati Žumberačka operativna grupa (13. proleterska i 4. kordunaška brigada) u vrijeme okupatorske ofen­ zive prema Slobodnom teritoriju. Istog dana, 16. I. 1943. godine, obavijestio je Glavni štab NOV I POJ radio-vezom štab II. operativne zone o koncentraciji njemačkih trupa oko Karlovca, Kupčine i Pisarovine, upućujući ga da sa svojim jedinicama dejstvuje na komunikacije Karlovac—Zagreb i Karlovac— —Ozalj—Metlika. Na savjetovanju sa štabom II. operativne zone zaključeno je, da se Žumberačka grupa pojača i slovenskim jedinicama, pa je Lola Ribar otišao u Glavni štab za Sloveniju, koji je prihvatio taj plan i odmah uputio 1., 2. i 3. slovensku brigadu u Zumberak. Brigade su stigle 28. januara. 115) U ovoj borbi zarobljena su 72 neprijateljska vojnika, dok ih je 20 ubijeno. Njihovo naoružanje i oprema su zaplijenjeni.

124

vaC—Metlika

oslobodio za saobraćaj. Ovaj je plan prihvaćen, i 29. januara prišao je 11. armijski korpus njegovoj realizaciji. Prema planu generala Gambare, komandanta 11. armijskog kor­ pusa, divizije »Isonzo« i »Lombardia« primile su zadatak da izvrše »uporednu akciju ... sjeverno od željezničke pruge Zdenčina—Kar­ lovac—Metlika, u cilju osiguranja poznatih linija za snabdijevanje kao i same željezničke pruge.. .«ue U napad polazi šest pješadijskih bataljona, oko dva diviziona artiljerije, dvije čete tenkova i avija­ cija, raspoređeni u četiri kolone, dejstvujući sa željezničke pruge Jastrebarsko—Karlovac—Ozalj—Metlika na sjever u dubinu slobod­ nog teritorija Žumberka.117 Ali tih je dana i u štabu II. operativne zone završeno prikuplja­ nje slovenskih i hrvatskih brigada u Zumberku. Formiran je zajed­ nički operativni štab za neposredno komandovanje jedinicama, a preko obavještajne službe navrijeme se saznalo za operativne na­ mjere Talijana, pa je odmah izrađen i odgovarajući plan obrane Slobodnog teritorija. 29. januara vršile su talijanske jedinice koncentracijske pokrete i samo na stanovitim točkama oko Slobodnog teritorija stupile u manje sukobe s jedinicama Zumberačke grupe. 30. januara izvedeni su prvi jaki napadi, naročito na pravcima Draganić—Krašić—Buko­ vica i Metlika—Vivodina—Jezerine. 31. januara talijanske su jedinice izbile s juga preko Krašića do sela Hrženik i sa zapada preko Vivodine do sela Radine Gorice, potiskujući pred sobom jedinice Zumberačke grupe. Međutim, kad je neprijatelj ušao dublje u slobodni teritorij, štab Zumberačke grupe poduzeo je 1. februara protivofenzivu sa svih pet brigada, i u žestokim borbama u toku 1. i 2. februara pot­ puno ga razbio i razbijene kolone Talijana satjerao natrag u Metli­ ku, Ozalj i Karlovac. U svom izvještaju general Gambara priznaje, 116) Citat iz izvještaja generala Gambare komandi 2. armije, upu­ ćen 3. n. 1943. godine. Original izvještaja u arhivi VIIJNA. 117) Iz divizija »Isonzo« i »Lombardia« određene su slijedeće jedi­ nice: 1. bataljon 23. pp i 3. bat. 24. pp; 85. bat. »Crnih košulja«; batanjon »Crnih košulja« »Nizza«; 2. bat. 51. pp; 105. bat. »Crnih košulja«; jedna četa 73. pp i dvije čete tenkova »L«. U svom izvještaju general Gambara kaže, da četiri bataljona nisu bila punog formacijskog sastava. Međutim, kako mu je cio izvještaj lažan, jer iz poraza pravi pobjedu, njegov podatak nije uvjerljiv. O metodi izvođenja ove akcije i njenom cilju Gambara piše ovako: »Akcija je išla za tim, da se prisile na borbu i unište partizanske for­ macije razmještene sjeverno od željezničke pruge Jastrebarsko—Karlo­ vac—Metlika, pokretom četiriju kolona, koje su konvergirale prema prostoru Bukovica—Jezerine, a krenule su iz Metlike, Ozlja, Draganića i Jastrebarskog.«

125

da su njegove jedinice imale 59 mrtvih, 150 ranjenih i 38 zarobljenih vojnika Nakon malog predaha Zumberačka je grupa u noći od 4. na 5. februara ponovo izvršila napad na cestu i željezničku prugu Karlo­ vac—Zagreb, rušeći mostove, cestu i željezničku prugu. Sve do 15. februara ona je uspješno vodila borbe oko Karlovca i Jastrebarskog šaljući u napad naizmjenično nekoliko brigada, te je polučila izvan­ redno dobre rezultate. Zarobila je 175 neprijateljskih vojnika, a ubila 79. Potpuno je uništila jedan teretni vlak i jednu kolonu tran­ sportnih automobila 7. SS divizije.118 25. januara počela su i planirana ofenzivna dejstva 2. proleter­ ske divizije, sa 2, i 4. proleterskom brigadom, jačim dijelovima 3. dalmatinske i Kombinirane119 brigade te dijelovima Ličkog par­ tizanskog odreda na jugu Slobodnog teritorija, na prostoriji Knin— Strmica; cilj tih operacija bilo je uništenje hercegovačko-kninske četničke grupacije. U borbama 25. i 26. januara očišćeno je niz sela sjeverno od Knina. Zarobljena su 182 četnika, a 70 ih je ubijeno. Izuzev borbe oko Strmice, četnici nisu nigdje pružili neki jači otpor. Na akciju 2. proleterske divizije Talijani su odgovorili tako, da su garnizone u Kninu i Drnišu pojačali s dva bataljona iz divizije »Bergamo« i »Zara«. 27. januara poslijepodne obustavila je 2. prole­ terska divizija po naređenju Vrhovnog komandanta gonjenje četni­ ka prema Kninu i povukla se sa svoje dvije brigade nazad prema Livnu. Sutradan, 28. januara, povučeni su i dijelovi 3. dalmatinske brigade. Pošto se 2. proleterska divizija povukla prema Livnu, Talijani i četnici ponovo su zauzeli 27. januara popodne selo Strmicu. Daljnje napredovanje na sjever prema Srbu i Bosanskom Grahovu zaustavili su 10. krajiška brigada i bataljon Ličkog partizanskog odreda. Od 27. do 31. januara na pravcima Knin—Strmica—Bosan­ sko Grahovo i Zrmanja—Srb vladalo je potpuno zatišje. Iako je divi­ zija »Bergamo« imala izričit zadatak od generala Roatte, da zajedno^ s četnicima Draže Mihajlovića produži dalje na sjever uz gornji tok Une i prema Srbu, ona to nije učinila. Tako je gornji tok Une ostao 118) U prvom izdanju moje knjige »Slom IV. i V. okupatorskokvislinške ofenzive« (izdanje »Kulture« 1954. godine) prikaz borbi Zumberačke grupe, kao i ocjena njene uloge u toku IV. okupatorsko-kvi­ slinške ofenzive — nisu točno dani. Nakon svestranijeg proučavanja dokumenata to sam u ovom izdanju ispravio. 119) Kombinirana je brigada tih dana dobila numeraciju kao 10. krajiška brigada.

136

nezatvoren, a divizija »Bergamo« se zadovoljila time, da povremeno istura četnike ispred sebe prema Dinari i Bosanskom Grahovu.120

27. januara povukla se sa željezničke pruge Zagreb—Brod i 4. slavonska divizija i otišla daleko na sjever u dubinu slobodnog teritorija Slavonije. Štab 4. slavonske divizije nije najbolje ocijenio situaciju u kojoj se divizija nalazila, pa je došao do zaključka da jake njemačko-kvislinške intervencije iz pravca Nove Gradiške i Novske znače uvod u ofenzivu na slobodni teritorij Slavonije, a ne samo borbu za uspostavljanje saobraćaja, te je potpuno napustio borbu na željezničkoj pruzi i nesvijesno učinio baš ono, što su Ni­ jemci željeli. Kako su 2. i 5. krajiška brigada još ranije otišle nazad na Podgrmeč, to je sada, poslije 27. januara, prestao svaki pritisak jedinica NOV sa sjevera u neposrednu pozadinu njemačkih jedinica, koje su napadale na 1. bosanski korpus NOV. Zbog novog zadatka 1. proleterske divizije povučena je 24. ja­ nuara i 1. proleterska brigada sa prostorije sjeveroistočno od Banja­ luke nazad prema Prnjavoru. Oko 30. januara dejstvovala je u pozadini nastupajućih okupato rsk o- kvi si i n šk ih jedinica samo Zumberačka operativna grupa. Ostale jediniđe ili su povučene te su primile druge zadatke, kao što je to bio slučaj sa 1. i 2. proleterskom divizijom, ili su zbog jačih reakcija neprijatelja odstupile i prišle rješavanju drugih borbenih zadataka.

120) Od zamišljene četničko-talijanske ofenzive prema Livnu i Glamoču, pod rukovodstvom 18. armijskog korpusa, sada se definitivno odustalo. Nijemci su 27. I. 1943. godine preko svog opunomoćenog ge­ nerala u Hrvatskoj službeno tražili od 2. armije, da se izjasni o toj operaciji. Depeša glasi: »Iz neprijateljskih dokumenata s kojima raspo­ lažemo, saznajemo, da su Talijani odobrili jednoj formaciji iz Crne Gore da uđe u predio južne Dinare i da će je oni naoružati. Molimo da nam se ovo potvrdi i objasni«. Netko iz štaba 2. armije je podvu­ kao riječ — »objasni« i dopisao u desnom uglu depeše: »objasniti se usmeno sa Drekslerom (oficir za vezu u Roattinom štabu — primje­ dba Đ. K.), međutim, to je za nas loša vijest!« Roatta je rukom dopi­ sao na kraju u lijevom uglu — »Jedini odgovor: — Ne odgovarati!« — Arhiv VIIJNA.

127

VIII. POGLAVLJE

OPERATIVNO - STRATEGIJSKI PLAN VRHOVNOG KOMANDANTA ZA PROTIVOFENZIVU GLAVNINE NOV I POJ

Kad. su se prve okupatorsko-kvislinške jedinice, nadirući sa sjevera i sjeverozapada preko slobodnog teritorija Korduna i Banije, približavale rijeci Uni, situacija u kojoj se našao Slobodni teritorij i jedinice koje su ga branile zahtijevala je, da se ubrzo poduzmu nove mjere u borbi protiv okupatorsko-kvislinških jedinica. Jedna faza borbe u obrani Slobodnog teritorija privodila se kraju, i u njoj su se iscrpla sva odgovarajuća sredstva i metode borbe 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa. Objektivno nije bilo moguće učiniti nešto naročito više od onoga, što su ova dva korpusa učinila u borbama do 27. januara. Poslije pada Slunja uočene su snage neprijatelja, njihova jačina, raspored i, što je najvažnije, cilj koji su htjele postići. Situacija na bojištu je pokazala, da su odnosi vojnih snaga na svim odsjecima fronta znatno u prilog neprijatelja i da se borba za obranu Slobod­ nog teritorija ne bi više smjela odvijati samo u znaku obrane i po­ vlačenja jedinica 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa. U borbama do 27. januara pokazalo se jasno, da su okupator i domaći izdajnici odlučili da po svaku cijenu okupiraju Slobodni teritorij, unište ili protjeraju s njega jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa, i da ove jedinice — pa i kad bi dobile pojačanja s drugih neugroženih sektora — nisu u stanju, zbog objektivnih okolnosti, da ga u tome spriječe. U obrani Slobodnog teritorija, u borbi protiv premoćnih okupa­ torsko-kvislinških jedinica, jedinice Narodnooslobodilačke vojske morale su sada pribjeći i drugim metodama borbe, drugom opera­ tivnom planu, jer bi inače doživjele poraz. Borbe u duhu plana stra­ tegijskog dočeka bile su završene. 128

U početku ofenzive vjerovalo se, ne samo u narodu i vojsci već i u mnogim višim štabovima, da neprijateljska ofenziva možda ipak ne će biti tako velika, da će neprijatelj doživjeti odlučujuće poraze, ako ne u početku ofenzive, a ono svakako kad dođe na manje mane­ varski teren i upadne u klance i planine. Ali sada, poslije teških borbi i povlačenja vojske i naroda u unutrašnjost Slobodnog terito­ rija, svi su se uvjerili, da se ova ofenziva po svom opsegu i žestini razlikuje od svih dotadašnjih, koje su vođene protiv partizana i slobodnih teritorija u Hrvatskoj i Bosni. Međutim, tih nekoliko dana neprijateljske ofenzive pokazalo je kod partizana nešto novo, izvanredno značajno za daljnju borbu. Praktično se pokazalo, da je partizanski rat stvorio od seljaka, dobrovoljaca, bez ikakve stege i prinude, organiziranu silu — vojsku. Partizan je postao vojnik, koji se disciplinirano i svijesno pod­ vrgava vojnom kolektivu, izvršava naređenja iz jednog centra. Ostavlja svoj kraj, svoje selo, svoju obitelj i imanje, prepuštajući ga sudbini. U ovoj i ovako velikoj okupatorsko-kvislinškoj ofenzivi to je bilo presudno za uspjeh i pobjedu Narodnooslobodilačke vojske. Dakako, nisu se svi partizani mogli otarasiti svojih »starih« partizanskih navika i shvaćanja, niti su te navike i shvaćanja — da se odmah razbijaju u manje jedinice, čete i bataljone i ubacuju u pozadinu neprijatelja, držeći se svog poznatog kraja i ljudi —■ mogli biti jednovremeno i brzo izmijenjeni kod svih. Me­ đutim, IV. okupatorsko-kvislinška ofenziva raspršila je takve ilu­ zije kod ogromne većine boraca. Ofenziva je postala velika škola za sve u pogledu vođenja partizanskog rata u novim uvjetima, naučila ih je da gledaju borbu svoje jedinice sa stanovišta ciljeva Oslobodilačkog rata, a ne sa stanovišta sigurnosti svoga kraja i svoje kuće. Iako je bilo slučajeva, da su neke jedinice poduzimale stanovite zadatke po svom planu, ti slučajevi nisu bili značajni i karakte­ ristični za stvarno stanje, disciplinu i izvršavanje zadataka jedinica 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa. Propaganda okupatora i kvislinga, koji su bacah iz aviona po Slobodnom teritoriju hrpe letaka, pozivajući na predaju, garanti­ rajući ličnu sigurnost svakome tko se preda, zatim bacanje gotovih propusnica za slobodno kretanje i vraćanje kući, nisu imah nika­ kvog djelovanja ni na vojsku ni na pozadinu, utoliko više što su okupatorsko-kvislinške vlasti i vojska već prvog dana ofenzive sami pokazali, da je to gola laž i prijevara. Zločini na sve strane, depor­ 9 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

\

129

tacije stanovništva, koje je ostalo ili se nije moglo dovoljno brzo evakuirati sa Slobodnog teritorija, pokazali su da je to pravo lice okupatora i njegovih slugu, a narodu i vojsci da je oružana borba jedini put i jedino rješenje. Plan Vrhovnog komandanta NOV i POJ, da se odlučno brani Slobodni teritorij, da se povuče narod i, koliko je to moguće, njegova imovina ispred najezde okupatorsko-kvislinških jecLnica, ugiavnom je izvršen. Time je u isto vrijeme završena i prva faza borbe u obrani Slobodnog teritorija, faza u kojoj su sve jedinice bile koncentrirane na jedan zadatak, t. j. da se svuda suprotstave napadu okupatorsko-kvislinških trupa na Slobodni teritorij, služeći se prvenstveno metodom elastičnih defenzivnih borbi. Nastupala je druga faza borbe — protivofenziva jedinica Narođnooslobodilačke vojske. Jer, razvoj događaja išao je sad prema onoj točci, sa koje se, ako se i dalje produži istom l'nijom borbe, lako može doći do rasula i poraza; ili se jednom odlukom, jednim iznenadnim protivmanevrom, dobro spremljenim i dobro čuvanim za odlučni moment, može promijeniti situacija na bojištu u vlastitu korist. Jedan takav protivofenzivni plan Vrhovnog komandanta nije se dosad mogao realizirati, jer vrijeme nije bilo zrelo da se s njime započne. Ideja novog operativno-strategijskog manevra s glavninom snaga Narodnooslobodilačke vojske stvarala se i razvijala zapravo već od Drvog dana neprijateljske ofenzive, nastajala je u strpljivom radu Vrhov­ nog komandanta, u procjenjivanju situacije na bojištu, prvenstveno u traženju najpogodnijeg momenta za pregrupaciju jedinica i poče­ tak protivofenzive. Slobodni je teritorij trebalo braniti jakim jedinicama, i to uporno i energično. On je bio osnova i putokaz buduće slobodne državne zajednice naroda Jugoslavije. Na njemu se izgrađivala i izgradila narodna vlast, on je bio ratni logor rata i revolucije. Narod na tom ogromnom prostoru nije se mogao ostaviti bez pomoći njegove vojske. Nadalje, revolucija je sada imala svoju regularnu vojsku, jedinstveno organiziranu, koja je bila obavezna da je brani, jer je Slobodni teritorij osnova njene snage i uspjeha. Zato su obranu Slobodnog teritorija dirigirali i politički i vojni momenti Narodnooslobodilačkog pokreta. Ali su opći interesi rata i pobjede dirigirah i drugi moment obrane, t. j. da se ona uskladi s kon­ kretnim mogućnostima vojske i zahtjevima općeg razvoja Oslobo­ dilačkog rata i revolucije. Za protivofenzivu Narođnooslobodilačke vojske trebali su se stvoriti povoljni vojni, operativni elementi, jer se karakter protiv130

ofenzive Narodnooslodilačke vojske radikalno razlikuje od karak­ tera protivofenzive jedinica u frontalnom ratovanju. Glavnina Narodnooslobodilačke vojske niie imala stvarnih uvjeta, da s uspjehom poduzme protivofenz vu protiv okupatorsko-kvisiinških jedinica sa prostorije Bosanske Krajine i Like. To bi se protivilo elementarnim principima njene strategije i taktike. Ona nije smjela da prihvaća bitku, koju joj je nametao okupator, dobro pripremljen baš za tu i takvu bitku. Isto tako nije smjela nigdje, ni s jednom svojom krupnijom jedinicom, primjenjivati istu metodu dejstava koju je primjenjivao neprijatelj, to jest nije smjela na ofenzivu odgovarati frontalno organiziranom obranom po principu regularne armije. Morala S2 latiti druge strategije i taktike, protiv­ ofenzive u sasvim drugom pravcu, suprotno od glavnih snaga okupatora, na pravcima gdje će neprijatelj biti slabiji, i s ciljem da stvara nove slobodne teritorije. Za uspješno odvijanje protivofenzive glavnine Narodnooslobo­ dilačke vojske trebalo je dovesti okupatorsko-kvislinške snage u takvu operativnu situaciju, iz koje ne će biti u stanju da brzo interveniraju jakim snagama prema glavnini Narodnooslobodilačke vojske, koja nosi protivofenzivu. Da b' se osiguralo izvršenje takvog plana, bilo je potrebno da se pred glavnim snagama neprijatelia uvijek nalaze jake snage NOV, ko’e će ih vezati za sebe i onemo­ gućavati im slobodu akcije, sprečavati ih da interveniraju protiv one grupacije NOV, koja bude nosila protivofenzivu na sasvim drugom terenu. U razvoju op^r^cija i bojeva IV. ofenzive 27. januara predstavlja početak jedne nove faze, u kojoj će započeti prikupljanje potrebnih snaga Narodnooslobodilačke vojske za iznenadnu i snažnu protiv­ ofenzivu, koia će dovesti do sloma IV. okupatorsko-kvislinšku ofenz'vu. Za protivofenzivu, koja će imati takav karakter, da će stvoriti novi slobodni teritorij, a odmah zatim ponovo zauzeti i proširiti stari. Do 27. januara neprijatelj je — kako smo već vidjeli — izbio pred rijeku Unu i Bihać, ali stvarnog uspjeha nije imao. 1. hrvatski i 1. bosanski korpus NOV ostali su jedinstveni pred njim: uvijek su ponovo organizirali obranu i izbjegavali njegove glavne udarce. Neprijatelj je ušao u Slobodni teritorij, ali je tu ostao prikovan jakim snagama 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa- Niti se moffao odreći cilja, koji mu je bio postavlien, niti je mogao uništiti ili potpuno potisnuti sa Slobodnog teritorija jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa, nakon čega bi izvršio brzu pregrupaciju •9

svojih snaga i usmjerio dejstvo za onim snagama, koje su otpočele velika ofenzivna dejstva u drugom pravcu, sa ciljem da stvore novi slobodni teritorij. Operativno-strategijski plan protivofenzive NOV za razbijanje IV. neprijateljske ofenzive izradio je Vrhovni komandant NOV — Josip Broz-Tito. Po svom opsegu i raznovrsnosti dejstva to je bio grandiozni plan borbe, primjer sjajne koncepcije strategije Oslobodilačkog partizanskog rata, u kojoj je 60.000 boraca Narodno­ oslobodilačke vojske, formiranih u tri operativne grupe, ispisalo novu stranicu Narodnooslobodilačkog rata i Narodne revolucije. Ovako krupnu vojnu formaciju, u ovako teškoj vojnoj situaciji, sa slabim naoružanjem i još slabijim snabdijevanjem trupa muni­ cijom, hranom, odjećom, obućom, transportom, sanitetom, optere­ ćenu velikim bolnicama, u kojima je bilo oko 5.000 ranjenika i bolesnika, sa oko 70.000 izbjeglica, mogla je voditi i izvući samo jedna genijalna koncepcija borbe, samo izvanredna unutrašnja vojna organizacija i pokretljivost, visöka patriotska d revolucio­ narna svijest njenih boraca i rukovodilaca, koja ih je vodila i nosila do posljednjeg daha. U tim teškim danima okupatorske ofenzive, kad su se kolone izbjeglog naroda neprekidno vukle po snijegu i mrazu i pješačile stotine kilometara sa sjevera i zapada prema Bosni, i kad je vojska bila u općem povlačenju, pritisnuta sa svih strana ogromnim snaga­ ma neprijatelja, genij Vrhovnog komandanta NOV i POJ vidjet će još ogromne i neiscrpne snage vojske i naroda za borbu i ne će ići linijom manjeg otpora, nego linijom još daljeg maksimalnog napre­ zanja vojske, razapinjući njen luk borbe do njenih posljednjih mo­ gućnosti, kako bi planovi neprijatelja bili osujećeni i zadan mu takav udarac, koji će dovesti do sloma njegove ofenzive. Ali maksimalan napor i žrtve, koje su bile dane, zadale su i odlučujući udarac nepri­ jatelju, riješile najvažnije pitanje pobjede Narodnooslobodilačke vojske u ovoj ofenzivi. Koncepcija strategijskog plana druga Tita o protivofenzivi potpuno je sazrela još za vrijeme borbi oko Slunja, 24. januara, ali je definitivna odluka da se taj plan realizira pala 27. januara, kad su Nijemci razbili obrambenu liniju 1. hrvatskog korpusa južno od Slunja i pojavili se pred Bihaćem. Prema tome planu glavnina Narodnooslobodilačke vojske, koja se našla na prostoru Like, Bosanske Krajine, centralne Bosne i Dalmacije, trebala je obrazovati tri jake operativne grupacije, koje će još čvršće nego dosada koordinirati svoje operacije na liniji što 1SS

potpunijeg ispunjenja osnovne operativne ideje Vrhovnog koman­ danta o protivofenzivi prema jugoistoku. A naročito čvrsto među­ sobno sadejstvo moraju ostvariti dvije grupacije: Operativna grupa pod neposrednom komandom Vrhovnog komandanta i jedinice 1. bosanskog korpusa NOV. Prvu grupaciju, kao osnovnu manevarsku snagu, koja će biti nosilac protivofenzive prema jugoistoku na općem pravcu Prozor— dolina rijeke Rame — Neretva — Hercegovina, sačinjavale su jedinice pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba, 1., 2. i 3. proleterska odnosno udarna divizija, kojima je pridodata i 7. banijska divizija kao zaštitnica. U prvoj fazi protivofenzive (do rijeke Neretve) učestvovale bi i dalmatinske brigade (9. dalmatinska divizija, koja se formirala), kao pojačanje desnog boka Glavne operativne grupacije, i 9. krajiška brigada, koje je operativni sektor bio u zoni koncentracijskog prostora Glavne operativne grupe — oko Jajca, Gornjeg Vakufa i Prozora. Po završetku prve etape protivofenzive 9. dalmatinska divizija i 9. krajiška brigada ostaju s glavnim snagama na novostvorenom slobodnom teritoriju u zoni Gornji Vakuf—Prozor—Imotski—Neretva, kao oslonac u pozadini Glavne operativne grupe i taktičko-operativna veza sa 1. bor unskim korpusom u centralnoj i zapadnoj Bosni. Druga operativna grupa — 1. bosanski korpus, koji su sači­ njavale 4. i 5. krajiška divizija i, nešto kasnije, novoformirana 10. krajiška divizija121, i dalje će uporno bran'ti slobodni teritorij Bosan­ ske Kra'ine povlačeći se postepeno pred neprijateljem. Ukoliko poslije prvih operacija Glavne operativne grupe Nijemci sa svojim glav­ nim snagama pođu dalje preko Slobodnog teritorija za Glavnom operativnom grupom na jugoistok prema rijeci Neretvi, njegova je zadaća, da se sa svojim glavnim snagama što snažnije odupre i da ga što duže zadrži, stvarajući Glavnoj operativnoj grupi po­ trebno vrijeme i prostor za uspješan razvoj ofenzive i prijelaz preko rijeke Neretve za Hercegovinu. Treća operativna grupa — 1. hrvatski korpus, u sastavu: 6. lička i 8. kordunaška divizija i Primorsko-goranska grupa brigada, također uporno brani slobodni teritorij Like, koordinirajući svoje operacije s 1. bosanskim korpusom, sa zadatkom da veže jake talijansko-četničke snage na prostoriji Like i da Talijanima ne dozvoli da pregrupiraju svoje snage sa ove prostorije u pravcu Glavne operativne grupe. 121)

Formirana sredinom februara od 9., 10. i 12. krajiške brigade.

133

Druga i treća operativna grupacija borit će se paralelno s tim zadatkom i za ponovno oslobođenje starog slobodnog teritorija, infiltrirajući pojedine jedinice u pozadinu okupatorskih trupa. Ukoliko se komplicira situacija 1. hrvatskog korpusa u Lici te mu opstanak tamo postane nemoguć, povući će glavninu svojih snaga u Bosnu na širu prostoriju Drvara. Daljnji rad ovih dviju opera­ tivnih grupacija, ukoliko bi se pogoršala njihova situacija i u zoni Petrovac—Drvar—Glamoč—Livno i ukoliko obje budu primorane da se povlače dalje na jugoistok, odredit će se prema stvarnom razvoju događaja. Protivofenzivu glavnine Narođnooslobodilačke vojske i parti­ zanskih odreda Jugoslavije započinje Glavna operativna grupa pod neposrednom komandom Vrhovnog komandanta s koncentracijskog prostora Gornji Vakuf—Vukovsko—Livno, pravcem na jugoistok preko rijeke Neretve prema Hercegovini, jugoistočnom dijelu Bosne i Crnoj Gori. Razvoj protivofenzive zamišljen je tako, da se izvodi u neko­ liko etapa, od kojih je samo prva operacija čvrsto planirana, dok će ostale biti planirane prema situaciji i razvoju događaja, U prvoj će operaciji Glavna operativna grupa očistiti prostoriju od linije Livno—Gornji Vakuf do linije Ivan Sedlo—Mostar, uključujući dolinu srednjeg toka rijeke Neretve. Druga etapa ofenzive razvi­ jala bi se od rijeke Neretve do rijeke Drine i Pive, te bi stvorila slobodni teritorij u Hercegovini i Bosanskom Zagorju (Kalinovik), a završila se mostobranom na rijekama Drini i Pivi. Daljnje opera­ cije Glavne operativne grupe razvijat će se prema razvoju doga­ đaja, s težnjom da se Glavna operativna grupa sve više probija na istok u pravcu Crne Gore, Sandžaka i južnog dijela Srbije. Glavna operativna grupa trebala bi povesti sa sobom i oko 1.000 ranienika iz ugroženih bolnica na slobodnom teritoriju, kao i jedan dio izbjeglog naroda, koji ne će biti kadar da se kasnije vriti svojim kucima. Taj bi se narod smjestio na novostvorenom slobodnom teritoriju. Prema prvoj zamisli Vrhovnog komandanta NOV i POJ, u toku prikupliania jedinica Glavne operativne grune 1. i 3. divizija trebale su likvidirati neprijateljske garnizone u Jajcu, Bugojnu te Donjem i Gornjem Vakufu, ali se kasnije odustalo od toga, jer bi to usporilo ofenzivu i ne bi pridonijelo ništa značajnije 1. bosan­ skom i 1. hrvatskom korpusu u obrani Slobodnog teritorija. Ovako zamišljen plan i način na koji je kasnije proveden bio je ustvari drugi strategijski marš-manevar Revolucije i Oslobodi134

iačkog aciji,

je

a

rata. uz

bila

posebno

Kao to

i

negativan za

i

prvi,

u

vrlo faktor

Glavnu

i

ovaj

je

nepovoljno za

započeo godišnje

glavninu

operativnu

u

vrlo

doba,

nepovoljnoj usred

Narodnooslobodilačke

grupaciju

kao

situ­

zime,

nosioca

koja

vojske, protiv-

ofenz've.122 122l O operativno-stratpgii'knm planu Vrhovnog komandanta za protivofenzivu glavnih snaga NOV i POJ postoje u našoj literaturi i druga mišljenja. Izlažući svoje mišljenje u »Vojno-istoriskom glasniku« u broiu od 1. II. 1955. god. i kritikujuć! ovakvo shvaćanje operativnostrategijskog plana Vrhovnog komandanta za protivofenzivu, generalpotpukovnik Velimir Terzić tvrdi suprotno. On kaže: »Opšte povlačenje glavnine NOV nije ulazilo u zavrgnu fazu 27 januara. Tek je bifa donesena odluka za napuštanje Bihaća i Grmeča. Naša 7 divizija je tek tog dana dobila naređenje, da jugoistočno od Bihaća zatvori put za Bosanski Petrovac. Ona i 5 krajiška će se krvavo boriti da se održi otvoreni put od Ormeča preko Bosanskog Petrovca za Drvar.« (str. 8.) Zatim, » . . . da 27 januara nije bio izrađen u detaljima plan naše pvntivofenzive. Tada su donijete tek prve odluke. Kasnije, prvih dana februara plan je jasnije konkretiziran. U toku izvođenja mnonn m odluke mijenjane. Tako na primjer, 27 januara naređeno je 1 d: viziji da zauzme Jaice, a 3 diviziji da oslobodi Bugojno, što je kasnije izmi­ jenjeno. Uopšte detaljno razrađeni plan nije ni postojao« (str. 9. — podvukao Đ. K.). Na prvi pogled može se dobiti dojam kao da se kod Terzića radi 0 ozbiljnoj zbrci vojnih pojmova. Na primjer: 27. januara su »donijete tek prve najhitnije odluke« o protivofenzivi. ali »u toku izvođenja mnoge su odluke mijenjane«! Poznato je da jedna protivofenziva kao operativno-strategijska kategorija ne može imati više najhitnijih odlu­ ka. Međutim, ako i dopustimo u ovom konkretnom slučaju, da ima više odluka od kojih se onet mnoge od njih mijenjaju, onda se čitava stvar odvija na bazi st’hije, na preduzimanju taktičkih i taktićkoonerativnih radnji nasumce, onako kako ih diktiraju okunatorskokvislinške jedinice. Dokaz da detaljno razrađen plan o protivofenzivi »nije postoiao« — kaže Terzić — jeste odustajanie od napada 1. diviziie na Jaice i 3. na Bueoino; i kako može biti govora o tome, da opće povlačenje glavnine NOV ulazi 27. januara u završnu fazu, kad su 7. banijska i 5. kraiiška divizija u defenzivi, i ne samo one. nego 1 1. bosanski i 1. hrvatski korpus i poslije 27. januara — nastavlja Terzić. Tu doduše postoji mala zbrka vojnih pojmova, pomiješana s neno7navanjem historijskih č:n:enica. ali nvdie to niie najvažniie. Naj­ važnije su dviie činipnire. Prva, da Velimir Terzić već u osnovnim svoiim postavkama odriče (iako to subjektivno ne želi) Narodnooslobodilačkoi voisei mogućnost, da bi imala cjelovit operativno-strategijski plan protivofenzive, utoliko više, što ga ne može naći i pročitati u arhivi. On vidi taktičko-operativne radnje pojedinih jedinica i grupa­ cija, ali njihova unutrašnja povezanost i odakle one proizlaze — to mu je potouno nejasno. Zato sp i čudi, kako je moguće govoriti o protiv­ ofenzivi, kad su 1. bosanski i 1. hrvatski korpus u defenzivi, posebno njihova dviie d’viziie. 5. i 7. Ali u tom ffrmu zapravo i leži zec! U prvih osam dana IV. okupatorsko-kvislinške ofenzive glavnina NOV imala je zadatak, da brani jedinstveni slobodni teritorij Hrvatske

Iako je ovaj plan bio izvanredno velik i vrlo težak, naročito u svojoj prvoj etapi, do Neretve, gdje je Glavna operativna grupacija imala pred sobom brojne dobro utvrđene i organizirane talijanskoustaške garnizone, kao što su bili Prozor, Rama, Konjic, Jablanica, Mostar, Imotski, Posušje, zatim glavne komunikacije između Sara­ jeva i Jadranskog mora, rudnike boksita, na što je okupator bio i Bosne. Podijeljena u tri operativne grupe — 1. hrvatski korpus, 1. bo­ sanski korpus i Glavnu operativnu grupu — đejstvuje po jedinstvenom operativno-trategijskom planu Vrhovnog komandanta u obrani slobod­ nog teritorija. Glavnu snagu u toj obrani predstavljaju 1. hrvatski i 1. bosanski korpus i nose sav teret neprijateljske ofenzive. Ta dva kor­ pusa su »raspoređena« na »periferiji« slobodnog teritorija, odbijajući uporno napade okupatorsko-kvislinških trupa na slobodni teritorij. Ulo­ gu pomoćnih snaga u obrani slobodnog teritorija vrše jedinice Glavne operativne grupe. Kako su se našle izvan operacijskog prostora »Weiss I«, one djeluju ofenzivno, izvana, u leđa okupatorsko-kvislinških jedinica, razbijajući njihovu pozadinu i razvlačeći njihove glavne snage. Uslijed toga 2. proleterska divizija i snage V. operativne zone poduzimaju ofen­ zivna dejstva protiv četnika i Talijana u zoni Knin—Vrlika, 1. prole­ terska u zoni Banjaluke, a 3. divizija u zoni Travnika. Ista je stvar i sa Zumberačkom operativnom grupom. 27. januara Vrhovni komandant NOV i POJ nije donio samo »prve odluke«, nego i naređenja za koncentraciju 1., 2. i 3. divizije (Glavna operativna grupa) u zoni Livno—Prozor—Gornji Vakuf. Na prostoriju Livna imala je prema tim naređenjima doći i koncentracija brigada IV. operativne zone (kasnije 9. dalmatinske divizije). 7. banij6ka divizija izuzeta je iz komande 1. hrvatskog korpusa i stavljena pod komandu Vrhovnog štaba, kao zaštitnica bolnice i Glavne opera­ tivne grupe. Zbog teške i spore evakuacije ranjenika sa Grmeča ona je i nadalje zadržana u obrani pravca Bihać—Bos. Petrovac, gdje je pojačavala 1. bos. korpus, koji preuzima najvažniju ulogu u stvaranju vremena i prostora za protivofenzivna dejstva Glavne operativne grupe. 27. januara počinje druga faza strategijsko-operativnog plana Vrhov­ nog komandanta o obrani Slobodnog teritorija — faza protivofenzive. Sada je Glavna operativna grupa (jačine pet divizija) glavna snaga protivofenzive, a 1. hrvatski i 1. bosanski korpus (ukupne jačine četiri divizije) samo su pomoćne snage, kojima je zadatak, da upornom obra­ nom vežu glavne snage neprijatelja na sebe. Dakle, uloge grupacija se mijenjaju. Ako budemo odnose između Glavne operativne grupe, na jednoj strani, te 1. bosanskog i 1. hrvatskog korpusa, na drugoj strani, gle­ dali matematički i izolirano, sa stanovišta onih mjerila, koja smo učili u vojnoj akademiji, i pokušamo na temelju takvih mjerila utvrditi, koje su glavne snage protivofenzive i kada je ona počela, onda u obradi našeg partizanskog rata ne će ostati ništa, jer* ćemo izmisliti rat koga nije bilo. Ovdje su bitni karakter đejstava i karakter zadataka, a ne prven­ stveno matematički odnosi i naučene sheme. 1. bosanski i 1. hrvatski korpus brane se na vrlo širokom frontu, s tim da glavninu svojih snaga stalno drže pred glavnim snagama neprijatelja, a manje pomoćno snage ubacuju u njegovu pozadinu, vežući ga za sebe, dok Glavna opera-

vrlo osjetljiv te je postojala velika i stalna opasnost njegove brze intervencije, ovaj je pravac dobro prostudiran. U prilog tome planu govorili su čvrsti politički i vojni razlozi. Zapravo je već sama zamisao, da to bude strategijski marš revolucije i rata, nužno na­ metala najveće teškoće, tražila izuzetno velike napore i herojstvo' od jedinica 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa, a naročito od Glav­ ne operativne grupe. Već smo prije naveli, da su politički faktori razvoja Oslobodi­ lačkog rata i Narodne revolucije zahtijevali — Vrhovni komandant je u tom smislu odmah poslije oslobođenja Bihaća, u vrijeme I. zasjedanja AVNOJ-a, stvorio odgovarajući plan — da na proljeće godine 1943. započne obračun s okupatorom i četnicima u Herce­ govini i Crnoj Gori. Bez obzira na to, što je sada okupatorska ofen­ ziva ubrzala taj obračun, politička je situacija bila potpuno zrela za nj. Zbog otvorene izdajničke politike Draže Mihajlovića četničke su formacije u Crnoj Gori, Hercegovini i Srbiji stale pokazivati sve vidnije znakove demoralizacije i političkog raspadanja, što je bio značajan element u prilog ofenzive Glavne operativne grupe. Vojnički razlozi bili su također na strani Narodnooslobodilačke voj­ ske. Ona je imala i moralno-političku i borbenu nadmoć nad talijansko-četničkim trupama. Zbog toga je Vrhovni komandant i odre­ dio upravo ovaj pravac: sručiti se iznenada s jakim, discipliniranim i politički i borbeno potpuno zrelim trupama isključivo u talijansku okupaciohu zonu i obračunati s Talijanima i četnicima.123 Bez obzira na njihovu veliku brojčanu i tehničku nadmoć, elementi uspjeha i pobjede u nastupajućim operacijama bili su na strani tivna grupa izvodi udar sa koncentriranim snagama koncentriranog neprijatelja na relativno uskoj prostoriji.

na

slabijeg

i

de-

Drugo: odluka da 1. divizija zauzme Jajce, a 3. divizija Bugojno, 6pada u prvu fazu bitke; njome se htjelo pomoći obranu 1. bosanskog i 1. hrvatskog korpusa. Terzićeve »Bitne odluke«, koje su se u toku izvođenja mijenjale, uopće ne spadaju u drugu fazu bitke, u protivofenzivu Glavnine NOV. Nikako! Vrhovni komandant je odustao od napada na Jajce i Bugojno, zato što je potpuno ispravno ocijenio, da više nije vrijeme za takav napad i da bi bez potrebe izgubio vrijeme i ušao u protivofenzivu s izmorenim trupama i t. d. i t. d. Terzićeve ideje ustvari nisu nove. One su posuđene od jednog drugog našeg »historiografa«, samo su malo dopunjene i izmiješane! 123) Nažalost, nijedan od ovih elemenata i obrazloženja plana Vrhovnog komandanta nije. nigdje pismeno zabilježen. Međutim, imao sam priliku da sa svojim štabom povodom jednog zadatka u zoni Sara­ jeva u štabu Vrhovnog komandanta u selu Govza čujem od njega (on nam je tada objašnjavao ovaj plan) mnoge razloge, koji su odredili ovaj pravac, kao i osnovne ideje plana.

Glavne operativne grupe. Osim toga, kako se u ovo vrijeme oče­ kivala jedna talijansko-četnička ofenzivna akcija iz pravca Prozo­ ra k Livnu — u Vrhovnom se štabu još nije znalo, da je okupator odustao od nje — ova je akcija trebala da predusretne koncentra­ ciju neprijatelja i da razbije prozorski garnizon prije no što u njega dođu pojačanja. Kako su jedinice Glavne operativne grupe bile veoma uda­ ljene od predviđene koncentracijske prostorije (1. proleterska divi­ zija bila je u zoni Prnjavor—Teslić, a neki njeni manji dijeTovi čak na p’anini Motaj:ci i desnoj obali Save; 2. proleterska divizija u zoni Knina; 3. udarna divizija u zoni Travnik—Gornji Vakuf; 7. banijska divizija na lijevoj obali Une u zoni Bihaća; 9. dalma­ tinska divizija formirala se u zoni Livna), izdao je 27. januara ujutro Vrhovni komandant radiogramem i telefonom naređenja 1. i 2. proleterskoj diviziji: 1. proleterskoj, da se odmah uputi u zonu Jajce—Donji Vakuf, a 2. proleterskoj da pođe u zonu Livna. Naređenje 1. proleterskoj diviziji glasilo je ovako: »Neprijateljsko nad'ranje sve jače. Prikupite cijelu diviziju na prostoriju Jajce—Vakuf—Travnik. Po rmsućstvu zauzeti Jaioe ili D. Vakuf. Demonstracije ne vrede. Iz Prozora spremaju Italijani i četnici ofanzivu u pravcu Ravno—Livno ... Ovo naređenje izvršite hitno. Tito.«

To* isto» jutra bdano je i štabu 2. proleterske divizije nare­ đenje da obustavi daljnje gonjenje četnika u zoni Knina i da prikupi svoje brigade na prostoriji Livna i Duvna, gdje će dobiti direktive za daljnji rad. ' 29. januara, kad je primio informacije da je zauzet Bihać i da se 7. banijska divizija povukla na desnu obalu Une, Vrhovni ko­ mandant požuruje pokret 1. proleterske divizije i određuje joj da ide odmah, izbjegavajući svaku borbu, u zonu Gornjeg Vakufa. Rađiogramom. određuje također i nov koncentracijski prostor za 3. udarnu diviziju: »Vaša cijela divizija neka se najhitnije koncentriše na prosto­ riji Prozor—Ravno. 2. diviziju prikupićemo na prostoriji Tomislav Grad—Ravno, da zajedno sa vama uništi koncentraciju Italijana i četnika kod Prozora. — Tito.«

Sutradan, 30. januara, zauzela je 3. udarna divizija Gornji Va­ kuf i izbila na planinu Makljen i Radušu, izviđajući Prozor i pro­ zorsku kotlinu. U isto su vrijeme i jedinice 9. krajiške brigade upale i Donji Vakuf i oslobodile ga. Likvidacijom neprijateljskih gar­

nizona u Gornjem Vakufu stvoren je pogodan koncentracijski pro­ stor sjeverno od prozorske kotline, na kojem su se trupe mogle Tiesmetano prikupljati. Upad u prozorsku kotlinu sada je bilo mo­ guće izvršiti obuhvatom iz tri pravca, što je bilo vrlo povoljno za Glavnu onerativnu imiDU. Poslije pada Bihaća, administrativnog centra Slobodnog teri­ torija, opća situacija i obostrani raspored trupa izgledali su ovako: (Vid kartu 8.) 1. hrvatski korpus napustio je slobodni teritorij Korduna i Banije. U pozadini neprijatelja — na teritoriju Korduna — ostao