Slavinski - Psihicki Trening Jogija

Živorad Mihajlović Slavinski

PSIHIČKI TRENING JOGIJA Joga vježbe u svjetlosti suvremene fizijologije i parapsihologije

2

OPĆI UVOD Interesiranje za orijentalne sisteme praktične filozofije u naglom je porastu zadnjih godina u svijetu. Ta opća tendencija nije mimoišla ni nas. Ovaj tečaj napisan je da bi se premostio jaz između tog rastućeg interesiranja i nepostojanja adekvatne literature na našem jeziku. Mnogobrojna pisma koja sam dobio zadnjih mjeseci od zainteresiranih čitalaca uglavnom govore o višegodišnjem bezuspješnom traganju po knjižarama i bibliotekama za knjigama koje bi na pristupačan način govorile o filozofiji i psihičkom treningu naroda Dalekog Istoka. Na stranim jezicima postoji nepregledno more radova, među kojima nije lako snaći se, naročito početniku bez mnogo godina iskustva iza sebe. Većina postojećih radova je tkz, teorijskog tipa, u kojima se naširoko raspravlja o tome što fakiri i jogi mogu da postignu specijalnim treningom, raspravlja se o njihovim izuzetnim sposobnostima, daje se detaljan opis života mnogih istaknutih sljedbenika orijentalnih filozofskih sistema, ali će zainteresirani čitalac uzalud tragati za instrukcijama koje govore KAKO da on sam razvije svoje sposobnosti i psihičke moći, KAKO da trenira volju i koncentraciju, KAKO da postigne kontrolu psihe itd. Autor ovog kratkog priručnika čvrsto zastupa stav da glavni cilj i najvažnije opravdanje za objavljivanje radova iz bilo koje oblasti mora biti mogućnost provjere i praktične primjene iznijetog materijala. Izlaganje autorovog mišljenja o nekom aspektu realnosti i gola deskripcija, ma koliko dubokoumni i originalni, sasvim su nedovoljni. Mnogi pisci izlagali su svoj stav i mišljenje o orijentalnoj filozofiji, ali takvo izlaganje samo po sebi nije dovoljno. Sam naslov ovog tečaja orijentirao je čitaoca na jako iščekivanje u pravcu mogućnosti primjene izloženog znanja. Da bi uklonili svako moguće nerazumijevanje, dužni smo odmah reći da je autor pokušao da izloži metod fakirskog i joga treninga kao koristan instrument samorazvića i da istovremeno pruži kratak, jasan i svakome razumljiv priručnik, a ne obično izlaganje sopstvenih pogleda na orijentalne sisteme srodne sa jogom. Moramo na ovom mjestu istaći da postoji izvjestan broj čitalaca, koji su nažalost u većini, koji i očekuju da u ovakvom tekstu nađu znanje isključivo teorijskog tipa. Da su ovakvi čitaoci u većini dokaz je što radovi ove vrste dominiraju u zaista velikoj mjeri. To je donekle objašnjivo, jer je mnogo udobnije čitati o čudima i misterioznim događajima, nego se lično oprobati na seriji teških i zamornih vježbanja, koja su sasvim logična i lišena prizvuka misterioznosti, a koja vode praktičnoj primjeni pročitanog. Daleko je lakše pričati sa prijateljima o orijentalnim sistemima, nego ih primijeniti u praksi. Spomenuti ću jedno od svojih ranih iskustava ove vrste. Prije 13 godina, kao student psihologije na početku studija, a imajući iza sebe više godina posvećenih izučavanju (čisto teorijskog tipa) indijske ortodoksne filozofije, dugo sam bezuspješno pokušavao da stupim u kontakt sa ljudima sličnih interesiranja, koji bi za razliku od mene posjedovali praktično znanje. Tragajući tako, stupio sam u kontakt sa Dr K. A., ženom koja je u periodu između dva svjetska rata imala istaknutu ulogu na polju filozofije u beogradskim intelektualnim krugovima. Bio sam obaviješten da se ona, pored ostalog interesirala za sisteme praktične filozofije naroda Dalekog Istoka. Bila je jedan od inicijatora grupe ljudi sličnih interesiranja, grupe koja se pretežno bavila proučavanjem zapadnih hermetičnih sistema srodnih sa jogom. Nasuprot raširenom shvaćanju da su razlike između praktične filozofije Zapada i Istoka velike i nepremostive, bolje poznavanje ukazuje da obje tradicije stoje na istoj osnovi i ono što pada u oči jesu sličnosti, a ne razlike. Njen stav me je sasvim iznenadio. Saopćila mi je da zna neke ljude koji proučavaju jogu, ali da oni ta interesiranja kriju, tako da ne može da mi omogući kontakt sa njima. Što se tiče nje same, Dr. K. A. zadržala se tokom tih mnogih godina na nivou suhoparnog teorijskog izučavanja. Kroz razgovor saznala je da sam u to vrijeme čitao radove Svamija Vivekanande i Artura Avalona. Začudila se da tražim nešto više od knjiškog izučavanja. “Imate te knjige, pa ih samo dalje izučavajte!” Bila je tipičan predstavnik one vrste ljudi koji na samorazviće gledaju kao na sterilno gomilanje suhoparnih činjenica i mentalnog balasta. Sasvim je ispustila iz vida samu suštinu praktične filozofije - direktnu primjenu teorijski stečenog znanja. Pohvalno je saznati kemijsku formulu vode, ali tim saznanjem nitko ne može ugasiti žeđ.

3

Razočaran susretom sa ovom osobom i literaturom koju sam do tada čitao, nastavio sam traganje. Sjećajući se teškoća kroz koje sam prošao u tom periodu, ovaj priručnik napisao sam da bi ljudi sličnih interesiranja uštedjeli sebi vrijeme i besplodne napore. Jer u većini knjiga koje obrađuju ovu oblast, sve što se tiče praktičnih instrukcija jesu tvrdnje da će ozbiljan student naći takve instrukcije kada bude za njih zreo, odn. “psihički spreman.” Najčešće se navodi stara istočnjačka izreka: “Kada je čela (učenik) spreman, guru (učitelj) se pojavljuje.” Za čitaoca koji se čvrsto drži zdravog razuma, ovo je najobičnija mistifikacija. Vjerojatni razlog za široku upotrebu ove mistifikacije je nedostatak znanja nekompetentnih autora. Logično je pretpostaviti da učenik treba nekako da se pripremi za susret sa učiteljem. U ovom sažetom tečaju biti će vam pružene sve informacije o najvažnijim elementima orijentalne psihologije, zajedno sa jasnim direktivama kako da se podvrgnete treningu fakirskog i joga sistema na logičan i siguran način. Neće vam biti izložena samo jedna od komponenata orijentalnog učenja, na primjer disanje (pranajama) ili asane (položaji), što je čest slučaj sa knjigama iz ove oblasti. Ovdje je usvojen sasvim drugačiji pristup. Sve najvažnije komponente fakirskog i joga sistema treninga psihičkih moći izložene su na sažet i pristupačan način, a na kraju tečaja pružen je pregled literature iz ove oblasti, tako da zainteresirani čitalac može sam kritički da usporedi materijal izložen ovdje sa drugačijim pristupima istom predmetu. Prema tome, ovo nije tekst za sticanje teorijskih znanja i činjenica. Ovdje nećete naći godinu kada se Buda rodio, historijat širenja joge na Zapadu i nastanka zen-budizma i njegovih mnogobrojnih šizmatičnih ogranaka. Jer, kao što je rečeno, ovaj tekst treba da utoli žeđ, a ne da bombardira pamćenje čitaoca “formulama.” Akademski pristup praktičnoj filozofiji nije svojstven samo Zapadu. Na mnogobrojnim univerzitetima u Indiji koji posjeduju izvanredno bogate biblioteke “svetih knjiga” odn. starih sanskrtskih rukopisa posvećenih našem predmetu, boravi veliki broj istraživača, koji su cijeli život posvetili proučavanju tih “svetih knjiga”, zaboravljajući da učine svetom jedinu zaista važnu stvar svoj sopstveni život. Čitalac koji ima izvjestan fond znanja iz oblasti radža-joge i zen-budizma, dobiti će utisak da granice između fakirskog sistema treninga i ova dva sistema nisu ovdje jasno povučene i da im se predmeti donekle poklapaju. Takav utisak nikako neće biti pogrešan, bar što se tiče stanovišta pisca ovog tečaja. Jer svi sistemi praktične filozofije naroda Dalekog Istoka, kao i sistemi zapadne hermetičke tradicije bazirani na TAROTU, nisu ništa drugo do grane istog drveta. Istina je zajedničko stablo iz koga su proistekli.

4

OSNOVNA ZNANJA Same riječi joga, fakirizam, samkhja, vedanta, zen itd. izazivaju kod Zapadnjaka gotovo automatski stav podozrenja, nevjerice i nekritičkog odbacivanja, a kod jednog malog broja dezorijentiranih intelektualaca (naročito u zadnje vrijeme) slijepo i egzaltirano prihvaćanje orijentalnih sistema kao univerzalnog ključa za sve probleme suvremenog čovjeka. Među ovim sistemima najgoru reputaciju uživa fakirizam. Mnogobrojne vjerske sekte i fanatici u zemljama Bliskog i Dalekog Istoka uglavnom su doprinijeli rđavoj reputaciji fakirizma, tako da ovaj naziv budi asocijacije na beskućnike, koji polugladni i odjeveni u rite lutaju, prose i prikazuju jeftine trikove na ulicama provincijskih gradova. Međutim u krugovima posvećenih sljedbenika orijentalnih sistema treninga istinski adepti fakirizma oduvijek su smatrani ravnim adeptima ostalih sistema. Takozvani “fakiri” koji zarađuju kruh providnim iluzionizmom, nisu ništa drugo nego imitatori dostojni sažaljenja. Oni imitiraju znanje i razvijene psihičke moći pravih adepta, djelujući preko neznanja širokih masa i jeftine želje za senzacijama. Zato ističemo odmah na početku da će svaki onaj koji se nada da će u ovom tekstu naći instrukcije kako da guta vatru, leži na čavlima i hoda po žaru ostati duboko razočaran. Ovo je sistem mentalnog i psihičkog treninga, čiji je krajnji cilj SAMOREALIZACIJA, a ne priručnik za vašarske artiste. Fakirizam je jedan od mnogih empirijskih pokreta, nastalih na Istoku, koji su odraz općeg stava prema životu, ljudskoj sudbini i smislu egzistencije. Kroz historijski razvoj ljudskog društva Zapad se postepeno okretao spoljašnjem svijetu i materijalnim vrijednostima, a Istok u suprotnom pravcu - unutrašnjem, subjektivnom svijetu. Ako psihološki uprostimo stvar, mogli bi reći da je introverzija tipična odlika Istočnjaka, a da ekstrovertan stav karakterizira Zapadnjake. Dok Zapad mjeri razvitak ljudskog društva tonama proizvedenih dobara, potrošnjom struje, papira, sapuna itd., na Istoku se smatra da smisao života leži u duhovnoj ravnoteži i kontroli, dominaciji psihičkog nad fizičkim i svjesnom ubrzanju lične evolucije. Sa spiritualno plodnog tla Istoka ponikli su mnogi pokreti i filozofske struje, koji svi teže istom cilju - SAMOREALIZACIJI. U Mongoliji se razvio šamanizam, u Japanu zen, u Tibetu lamaizam, u Indiji budizam, fakirizam, joga, samkhja, vedanta itd. Kao što je ranije rečeno, fakirizam nije izložen ovdje u čistoj formi, jer takva i ne postoji, pošto su mnogi metodi, tehnike i postupci zajednički većem broju sistema; ovaj tečaj eklektički prikazuje kompleksan sistem orijentalnog treninga koji je najbliži fakirizmu i radža-jogi. Jedna od čudnih odlika Hindusa je isključiva koncentracija na jedan cilj u datom trenutku. Kada Hinduse nešto interesira, oni postaju time tako opsjednuti da zanemare sve drugo. Mnoge od današnjih visoko razvijenih nauka vuku svoj korijen iz Indije. Matematika je nastala u Indiji; takozvani arapski brojevi došli su u srednjovjekovnu arapsku kulturu iz Indije. Arapska, a preko nje i evropska medicina pozajmila je osnovna znanja iz anatomije i fiziologije iz indijske nauke, a otuda potiče i primjena metala u medicini. U jednom periodu razvitka indijske kulture (prije nekih četiri hiljade godina) ljudska svijest i njene funkcije postale su isključivi objekt interesiranja indijskih mislilaca. U tom periodu fizičke nauke doživjele su naglo opadanje. Utjecaj duha na tijelo i obratno, psihički fenomeni, bol i njegovo savlađivanje, funkcije podsvijesti, telepatija, trans, tehnike koncentracije i meditacije, sve su to bile oblasti nove nauke regularno izučavane. Mnogobrojne škole fakirizma i joge prihvatile su se najrazličitijih eksperimenata u oblasti ljudskog duha. Neke su eksperimentirale sa bojama i svijetlom, ispitujući njihovo djelovanje na tijelo i psihu. Njihovi pripadnici nosili su odjeću određene boje, bojili hranu i predmete svakodnevne upotrebe određenim bojama itd. Kao rezultat tih empirijskih eksperimenata došlo je do upotrebe boja u pranajami. Druge sekte eksperimentirale su sa zvukom. Ritmički su otvarali zatvarali uši, izlažući ih najraznovrsnijim zvucima. Varirali su dužinu intervala slušanja i zvučne izolacije. Od njih potiče upotreba zvukova u pranajami i kundalini-jogi. Takozvane “svete riječi”, kao što su OM, JAM, RAM, LAM, HUM itd. izgovaraju se u sebi prilikom koncentracije na točno određene nervne centre ili ČAKRE, da bi ovi bili aktivirani. Svaki nervni centar ima zvuk koji ga najefikasnije budi. Ovakva energetska djelovanja zvuka bliska su znanju suvremenog čovjeka - svakome je poznato da

5

ima zvukova koji razdražuju, kidaju nerve, da ima muzike koja podiže raspoloženje ili izaziva meditativna raspoloženja itd. Neke škole eksperimentirale su sa ostalim čulima i tjelesnim funkcijama. Ispitivale su utjecaj zadržavanja daha na svijest i tijelo. Poslije mnogo vjekova konačno se formirala pranajama ili nauke o kontroli psihičke energije, sa točno određenim odnosima između trajanja udisaja i zadržavanja daha, sa precizno definiranom ulogom vizualizacije pri disanju i detaljno proučenim odnosom između disanja i misaonih procesa. Empirijskim putem utvrđeno je djelovanje različitih vrsta hrane na tjelesne funkcije i mentalne procese - nastalo je vegetarijanstvo kao najcjelishodniji način ishrane. Glavna vrijednost tih iskustvenih (naučnom terminologijom rečeno nekontroliranih) eksperimenata je u tome što su mnoge generacije istraživača proučavale funkcije ljudskog duha u najvećem dijelu svoga života. Tako su u Indiji nastale razne grane joge, mnoge struje fakirizma, a i svi ostali dalekoistočni sistemi, koji imaju za cilj SAMOREALIZACIJU, izgrađeni su isključivo na empirijskoj osnovi. Premda svi praktični orijentalni sistemi teže istom cilju, tehnike im se donekle razlikuju. Radža-joga je sistem mentalnog treninga, očišćen od emocija i lišen fizičkog vježbanja, osim pranajame koja prethodi glavnoj fazi – koncentraciji misli. Kada se postigne 12 sekundi neprekidne koncentracije, dostignut je šesti stupanj radža-joge zvani DHARANA. 12 takvih dharana (ili 144 sekunde neprekidne koncentracije) čini sedmi stupanj zvani DHIANA, a 12 dhiana čini osmi i posljednji stadij zvani SAMADHI ili transcendentalno stanje nadsvijesti. Džana-joga predstavlja razrađen sistem meditativnog samoudubljivanja i kontinuirane autoanalize. Iz nje se u Japanu razvio ZEN. Mantra-joga, slična po tehnici metodu autosugestije francuskog psihologa Emila Kuea, djeluje na svijest indirektno, neprekidnim impregniranjem podsvijesti odabranim mantrama tj. autosugestijama. Neki smatraju mantre magijskim formulama i pridaju im čudesna svojstva u izazivanju određenih stanja svesti. U njima, međutim, nema nikakve mistike - sve se svodi na adekvatna zvučna djelovanja na određene nervne centre. Laja-joga ili kundalini-joga teži direktnom buđenju onog vida kozmičke energije koji u ljudskom organizmu uzima oblik KUNDALINI ŠAKTI ili zmijske snage. Ovo je najopasnija forma joge. Mada se u većini priručnika joge upozorava na opasnost preranog buđenja Kundalini, na Zapadu ova vrsta joge izaziva najjaču radoznalost, jer izgleda, na prvi pogled, da nudi prečicu od stanja nadsvijesti, bez dugogodišnjeg napornog procesa meditacije. Karma-joga je staza ispravnog življenja - svaki akt u profesionalnoj aktivnosti, svaka riječ, svaka misao obojeni su idejom ispravnosti. Svakodnevni život postaje neprekidni ritual posvećenja ispravnom životu. Fakirizam teži istom cilju - samorealizaciji ili po orijentalnoj terminologiji SAMADHI. Kroz kontrolu tijela i tjelesnih funkcija, a naročito specijalnim sistemom disanja, postiže se kontrola mentalnih procesa i emocionalnih reakcija. Ako su dijelovi tijela, udovi, unutrašnji organi, oči i jezik stavljeni pod kontrolu volje, onda, uči fakirizam, kontrola duhovne strane našeg bića slijedi gotovo automatski. Samokontrola dovodi nužno do kontrole spoljašnjeg svijeta, okolnosti i, kako neki tvrde, prirodnih pojava. Kako vidimo, svi izloženi sistemi (zbog ograničenog prostora nemoguće je spomenuti sve postojeće) vode istom cilju, kao što do planinskog vrha, izgubljenog u daljini, vodi više staza. Od samog čovjeka zavisi koju će stazu izabrati. Orijentalna praktična učenja pristupačna su svakome tko je spreman da uloži napor u njihovo savlađivanje. Ali, izvjesne barijere i ovdje postoje! To nisu spoljašnje barijere, već one postoje u samim ljudima. To su barijere psihičke nezrelosti, koje zamagljuju shvaćanje većine ljudi. Ovdje se podrazumijeva da će svaki čitalac suditi o ovome tečaju sa svoje individualne točke gledišta. Onaj čiji je uobičajen stav da bez ozbiljnog proučavanja odbacuje postojanje fenomena, za čije upoznavanje je nužno ulagati napor i vrijeme, bez ikakve sumnje smatrati će ovaj tekst za niz običnih gluposti. Naš cilj nije da takve preobraćamo ili mijenjamo njihove ideje. Ovaj priručnik

6

napisan je prvenstveno za one koji prema orijentalnim učenjima osjećaju intuitivno privlačenje. Takvi će naći ovdje ono što su godinama uzaludno tražili.

7

DIJETA I GLADOVANJE Po orijentalnoj psihologiji tijelo i duh čine nerazdvojno jedinstvo i, prema tome, zahtijevaju jednaku pažnju. Tijelo je nosač duha i njegova “druga strana.” Svaki tjelesni poremećaj nužno se odražava u poremećaju duhovnih funkcija. Kako sva energija našeg tijela potiče od disanja i hrane koju unosimo u organizam, izuzetna važnost hrane nameće se sama po sebi. Hrana je važna za čovječji organizam iz dva razloga: 1) Za izgradnju i obnavljanje tkiva i 2) Kao energetski materijal za njegove mnogobrojne funkcije. Kada tijelo ostane bez hrane duže vrijeme, ono počinje da troši samo sebe: prvo salo i masne naslage unutrašnjih organa i po zidovima krvnih sudova, zatim mišićno tkivo i u zadnjem stadiju srž iz kostiju i moždano tkivo. Ako prividnu raznovrsnost hrane svedemo na njene sastavne komponente, onda ćemo doći do četiri osnovne vrste hrane: 1) Bjelančevine; 2) Ugljiko hidrati; 3) Masti i 4) Vitamini i mineralne materije. Joga, kao i svi ostali sistemi ličnog usavršavanja na Istoku, smatra vegetarijanstvo najcjelishodnijim i jedinim dozvoljenim načinom ishrane. Tome nasuprot, zapadna medicina tvrdi da je vegetarijanstvo najbrži put do bolesti, jer se na taj način unose nedovoljne količine bjelančevina u organizam, a bjelančevine su od vitalnog značaja. Kratak životni vijek u vegetarijanskim zemljama, velika smrtnost djece, mnogobrojne bolesti itd., sve su to navodno dokazi koji ukazuju na nužnost unošenja proteina životinjskog porijekla u organizam. Tijelo, kaže se u medicinskoj literaturi, ima potrebu za određenom količinom bjelančevina. Od te količine izvjestan procent mora biti životinjskog porijekla. Pri tome se uglavnom misli na meso. U ovim razmatranjima ispuštaju se iz vida velike oblasti provjerenih činjenica, koje cijeli problem osvjetljavaju na sasvim suprotan način. Na prvom mjestu, ne pravi se razlika između vegetarijanaca koji imaju dovoljnih količina vegetarijanske hrane i vegetarijanaca konstantno pothranjenih. Uglavnom se ova druga grupa uzima kao pogodna za izvođenje gornjeg zaključka. Odmah ćemo pokazati koliko je ovakvo zaključivanje pogrešno. Ako se uzmu srednje imućni i bogati slojevi društva u Indiji, među njime nema znakova tjelesnog propadanja i bolesti čiji je uzrok navodno vegetarijanstvo. Ti društveni slojevi imaju dovoljnih količina vegetarijanskih namirnica za zdravu i cjelishodnu ishranu. Cerealije, mahunasti i koštunjavi plodovi, zajedno sa mlijekom i mliječnim proizvodima, daju sve potrebne sastojke organizmu, lišavajući ga istovremeno toksičnih materija koje potiču od mesa i životinjskih masnoća. Sa druge strane, kod indijske sirotinje zaista nailazimo na tragove tjelesne degeneracije, ali je tome glavni razlog izgladnjivanje, nedostatak vegetarijanske hrane, a ne vegetarijanstvo kao takvo. Pogledajmo sirotinju u zemljama gdje je ishrana mesom pravilo, na primjer u zemljama Latinske Amerike i Afrike! Sresti ćemo se sa istom tjelesnom degeneracijom i bolestima koje potiču od izgladnjelosti. Prema tome, treba razlikovati vegetarijanstvo od nedostatka vegetarijanske hrane, od pothranjenosti. Ako sada usporedimo imućne grupe vegetarijanaca i nevegetarijanaca, opaziti ćemo značajnu razliku: Visok nivo zdravstvenog standarda vegetarijanske grupe i ogroman procent oboljenja nevegetarijanaca. Srednje imućni Hindusi (vegetarijanci) odlikuju se snažnim zdravljem, dugovječnošću, otpornošću na bolesti i mirnoćom duha i tijela. Oslobođeni su nervne napetosti i sukoba sa okolinom. Nasuprot tome, u razvijenim zemljama Zapada, gdje je visok standard omogućio unošenje znatnih količina mesa u organizam, takav način ishrane je glavni uzrok oboljenja srca i krvnih sudova, jetre, reumatizma i dr. Liječnici, čak i u ovim zemljama, zabranjuju bolesnicima hranu životinjskog porijekla, već im propisuju dijetu za vrijeme bolesti. Ovaj problem dobiva u jasnoći kada se pogleda kemijski sastav bjelančevina. One su sastavljene od aminokiselina, čiji je glavni sastojak dušik. Njih ima veliki broj, od kojih su neke tkz. ključne aminokiseline, odnosno aminokiseline čijom se kombinacijom mogu sintetizirati sve ostale aminokiseline. Organizam može da izađe na kraj sa nedostatkom nekih aminokiselina ako ima na raspolaganju ključne aminokiseline, jer je u stanju da ostale, koje mu nedostaju, sam sintetizira iz

8

ključnih koje su u njega unijete. Meso sadrži velike KOLIČINE aminokiselina, ali ih ima u malom broju i nedostaju mu mnoge ključne aminokiseline. Nasuprot tome, mlijeko je skoro idealna hrana jer sadrži sve ključne aminokiseline. Zato svi orijentalni, praktični sistemi smatraju mlijeko idealnom hranom, a kravu svetom životinjom. Nije slučajno da se novorođenče isključivo hrani mlijekom. Prema tome, vegetarijanac koji unosi u organizam dovoljne količine bjelančevina u vidu graha, graška, jaja, mlijeka i mliječnih produkata ima istovremeno kompletnu i zdravu hranu. Zato savjetujemo čitaoca da dnevno popije najmanje litru mlijeka. Uz ostalu navedenu hranu meso mu zaista neće biti potrebno. Također se u nekim izvorima iznosi tvrdnja da je u evoluciji ljudske vrste čovjek naglo razvio svoj mozak prešavši sa biljne na mesnu hranu. Za dokazivanje netočnosti ove tvrdnje dovoljno je ukazati na slijedeće: nauka, filozofija i slične misaone discipline ne bi se u vegetarijanskoj Indiji mogle razviti, a činjenica je da su u najranijem periodu kulturne historije na njenom tlu cvjetale, dok su u istom periodu mesojedi sa Zapada lutali u poludivljim hordama. Međutim, izvjestan broj izuzetnih umova i na Zapadu usvojio je vegetarijanstvo kao najcjelishodniji način ishrane, bez ikakvog poznavanja principa orijentalne psihologije, čisto intuitivno. Leonardo da Vinči, Bernard Šo i Nikola Tesla, da spomenemo trojicu najistaknutijih. Ne samo da su dostigli visok nivo naučnih odn. umjetničkih dostignuća, već su doživjeli duboku starost, budući do zadnjeg dana vrlo produktivni. Zadnjih godina neka strogo laboratorijska ispitivanja bacila su novu svjetlost na problem unošenja neophodnih količina proteina, odn. aminokiselina, čiji je glavni sastojak dušik. Sovjetski fiziolog Prof. Mihail Volski na čelu grupe istraživača dokazao je hipotezu koja je potresla osnove suvremene fiziologije - ČOVEK I ŽIVOTINJA SPOSOBNI SU DA VRŠE SINTEZU BJELANČEVINA IZ ATMOSFERSKOG DUŠIKA. Do njegovih istraživanja smatralo se da dušik mogu da vezuju samo tkz. nitrobakterije. Volski je izračunao da organizam u toku jednog dana apsorbira 14,5 litara ili 18 grama čistog dušika. Ako gornje važi za sve ljude, onda daleko više važi za trenirane jogije i fakire, koji specijalnom tehnikom disanja (vidi kasnije PRANAJAMA) apsorbira mnogo veće količine zraka ond. dušika, koji zatim služi za sintezu bjelančevina. Proces apsorpcije dušika odigrava se u fazi zadržavanja daha (koji se naziva KUMBHAKA), kojoj se u pranajami posvećuje najveća pažnja. To je jedno od objašnjenja joga teorije da pri zadržavanju daha vitalna snaga prelazi u tijelo. Također pri postu i dugotrajnom namjernom gladovanju, kojima pribjegavaju iz zdravstvenih razloga i da bi ojačali volju, fakiri smatraju obaveznim povećanje broja pranajama iznad uobičajenog. Tako se energetske rezerve organizma obnavljaju sa druge strane. Način ishrane igra veliku ulogu i u fizičkim aktivnostima i u mentalnoj koncentraciji. Mesojedi posjeduju sposobnost mobiliziranja velike energije u kratkom periodu, ali nemaju ni približno ustrajnost i izdržljivost vegetarijanaca. Vegetarijanci su u stanju da rade veoma dugo bez znakova većeg umora, dok mesojedi mogu da obave veoma težak rad u kratkom vremenskom periodu, a zatim brzo gube snagu i osjećaju glad. Kroz joga trening u toku nekoliko godina, nervni sistem postaje tako osjetljiv da je u stanju da osjeti svaki poremećaj pri unošenju hrane. Tada samo nekoliko zalogaja mesa remete uspostavljenu suptilnu ravnotežu i otežavaju koncentraciju. Tjelesni miris se, prelaskom na vegetarijansku dijetu, bitno mijenja. On je jedan od značajnih indikatora stanja u kome se nalazi sistem. Vegetarijanci imaju veoma blag, gotovo neprimjetan tjelesni miris. Njima nasuprot mesojede karakterizira veoma oštar, prodoran i neprijatan miris. U to ćete se sami uvjeriti, ako prijeđete na vegetarijansku dijetu - dezodorans vam neće biti potreban. Ustvari, orijentalni sistemi uče da sva hrana koju uzimamo predstavlja PRANU (o prani vidi detaljnije u poglavlju “Nauka o disanju indijskih jogija”) u vidu sunčane energije, u različitim transformacijama. Hrana je utoliko zdravija za organizam ukoliko je manji broj transformacija kroz koje sunčeva energija prođe prije unošenja u organizam. Biljni svijet direktno (kroz klorofilnu asimilaciju) apsorbira sunčevu energiju i pretvara je u biljni organizam, sjeme i plodove (to je PRVA TRANSFORMACIJA). Hrana, koja predstavlja prvu transformaciju sunčane energije, za

9

čovjeka je najcjelishodnija - količina toksina u njoj je najmanja, a uz to omogućava duge periode neometane mentalne koncentracije. Životinje biljožderi hrane se biljnom hranom, prerađuju je i koriste njenu energiju. Mišići, vezivna tkiva, koža itd. predstavljaju energiju koju životinja nije upotrijebila, a do koje je došla jedući biljke. Kada ljudi ili životinje mesožderi jedu ovakvo meso, oni unose u sebe istu sunčevu energiju, koja je do sada prošla kroz DVIJE TRANSFORMACIJE. Da sa brojem transformacija opada vrijednost hrane, pokazuje svakodnevna praksa da ljudi jedu meso isključivo biljoždera. Meso zvijeri se ne jede, ono ljudima zaudara, izaziva odvratnost. Sunčeva energija u svojoj TREĆOJ TRANSFORMACIJI nije pogodna za hranu čovjeka. Budući da je čovjek odn. jedan dio ljudskog društva tokom evolucije prešao na mesnatu hranu, jedan interesantan eksperiment pokazuje što se dešava sa bićima koje podvrgnemo sličnom procesu eksperimentalnim putem. Dvije grupe zečeva ispitivane su tokom 16 nedjelja. Svi zečevi bili su iste starosti i zdravlja. Prva grupa hranjena je hranom u kojoj je bilo mesa. Druga grupa hranjena je hranom iste vrste, ali bez mesa. Obje su živjele pod istim uvjetima u laboratoriji. Posle 16 nedjelja, zečevi iz prve grupe imali su u velikoj većini otvrdnjavanje zidova krvnih sudova, dok nijedan zec iz druge grupe nije pokazivao takve poremećaje. Utvrđeno je da su ti poremećaji skoro identični sa arteriosklerozom kod ljudi. Čovjek današnjice je izvanredno osjetljiv na nastupanje starosti, jer je ona neka vrsta predznaka okončanja egzistencije na zemlji. U strahu od starosti pribjegava se svim mogućim sredstvima da bi se njen dolazak odgodio. Pri tome se uglavnom obraća pažnja na spoljašnji izgled. Međutim, starenje organizma zavisi od biološkog mehanizma svojstvenog svakom čovjeku. Podvrgavanje treningu našeg sistema dovodi, pored ostalih korisnih posljedica, do USPORAVANJA BIOLOŠKOG MEHANIZMA STARENJA - svi sljedbenici našeg sistema izgledaju daleko mlađi od svojih vršnjaka. Kad prvom prilikom stupite u lični kontakt sa takvom osobom, to će van bez sumnje pasti u oči. Nekoliko istinskih adepta koje sam imao prilike da sretnem, djelovali su i pored poodmaklih godina vrlo mladoliko, gotovo dječački. Tako sam se uvjerio da mudrost i izgled starosti ne idu uvijek zajedno, kako smo mi obično navikli. Da istaknemo još jednu, za suvremenog čovjeka relativno važnu činjenicu: RAK, DANAS JEDAN OD TRI GLAVNA UZROČNIKA SMRTNOSTI U RAZVIJENIM ZEMLJAMA, GDJE JE VELIKA POTROŠNJA MESA, PRAKTIČNO JE NEPOZNAT U VEGETARIJANSKIM ZEMLJAMA . . . Da prijeđemo sada na drugi dio ovog poglavlja, na gladovanje, koje predstavlja koliko jednostavnu toliko i efikasnu metodu svih orijentalnih sistema. Fakirizam i joga veoma naglašavaju važnost posta i povremenog gladovanja, naročito za vrijeme bolesti i emocionalne depresije. Pri gladovanju ne samo da se iz organizma eliminiraju toksini, već i masne naslage oko unutrašnjih organa i sa zidova krvnih sudova bivaju sagorene. Pri tome se nameće jedna značajna opreznost - gladovanje treba da je sistematsko, unaprijed planirano i ne smije biti praćeno prejedanjem “da bi se nadoknadila izgubljena težina.” Gladovanje je najstariji metod liječenja u historiji. Od najranijih vremena isticano je da ništa nije zdravije od povremenog gladovanja, da bi se “stomak odmorio.” pri tome čovjek slijedi prirodni instinkt - kada je bolestan on bez dubljeg razmišljanja odbija hranu. Slično postupa bolesna životinja; ona odbija hranu čekajući da ozdravi. Ukoliko nešto jede, to je neuobičajena hrana, na primjer, pas jede neke biljke, tražeći po instinktu lijek svojoj bolesti. Svaki sljedbenik ovog sistema treba s vremena na vrijeme da poduzima preventivan post ili, ako je moguće, apsolutno gladovanje. Kako se život na Zapadu značajno razlikuje od života jogija u Indiji, to su dugotrajna gladovanja praktično neizvodljiva. Suvremen život, zbog profesionalnih obaveza, stavlja čovjeka pod velika radna i druga naprezanja, pa bi dugotrajno gladovanje više štetilo nego koristilo. Zato treba naći razumnu sredinu. Jedan dan u nedjelji, najbolje uvijek isti, treba se podvrgnuti apsolutnom gladovanju. To znači da se u organizam osim čiste vode ne smije ništa drugo unositi, a vodu treba uzimati u količinama 3-4 puta većim od uobičajene. Treba popiti 5-6 litara vode, najbolje u čestim intervalima po jednu čašu. Tako velika količina vode služi da se organizam iščisti, a toksini eliminiraju. Ako poslije prvih nekoliko čaša

10

osjetite lako gađenje od vode, stavite u vodu nekoliko kapi limunovog soka. Nemojte stavljati šećer, to bi poništilo svaku vrijednost gladovanja. Gladovanje bez velikih količina vode je opasno, jer želudačni sokovi mogu oštetiti sopstvene zidove. Osim gornjeg, gladovanje je izvanredno sredstvo za pomlađivanje. Kao takvo isticano je još u ŠASTRAMA, svetim indijskim knjigama, starim više od dva milenijuma. Razlog je sasvim jasan - uzrok starenja su masne naslage i nagomilavanje toksina. Kako gladovanje otklanja te glavne uzroke starenja, ono je samim tim izvanredno sredstvo za pomlađivanje organizma. Najnoviji biokemijski eksperimenti potvrđuju drevna joga učenja. Ruski biokemičar Vladimir Nikitin postavio je interesantnu hipotezu koja objašnjava proces pomlađivanja glađu. Utvrdio je da u procesu starenja važnu ulogu ima sistem endokrinih žlijezda. Tokom vremena podželudačna žlijezda bitno se mijenja i proizvodi sve manje hormona inzulina, koji pomaže organizmu u preradi hranjivih materija. Nadbubrežne žlijezde, međutim, proizvode hormone koji su antagonisti inzulina i njihova produkcija se ne smanjuje sa godinama. Tako se narušava harmoničan odnos između ova dva hormona, smanjuje se djelovanje inzulina i nesagorjele hranjive materije talože se u ćelijama i izazivaju starenje organizma. Nikitin dokazuje da se pomoću gladovanja može uspostaviti hormonska ravnoteža u tijelu. Pošto jedno vrijeme ostaje bez novih hranjivih materija, organizam počinje aktivno da sagorijeva ono što se nataložilo u ćelijama. Svoju hipotezu Nikitin bazira na višegodišnjim eksperimentima sa pacovima, koji su uslijed gladovanja živjeli oko dvije godine duže nego obično. A to je kod pacova, čiji je životni vijek veoma kratak, izvanredno značajno produženje života. Također je zapaženo da se pacovi stari 3 godine, koji su povremeno izlagani gladovanju, po starosti tkiva i vitalnosti ne razlikuju od pacova starih 3 mjeseca koji su se hranili normalno. Kao što vidite, posle dugog vremena suvremena nauka približava se značajnim “otkrićima.” Za nas neće biti nikakvo iznenađenje ako jednog dana otkrije pranajamu, čakre, nadsvijest i ostale komponente orijentalnih sistema, o kojima joga i fakirizam uče više od tri hiljade godina. Osim gornjeg, moramo naglasiti važnost gladovanja za trening volje (O TRENINGU VOLJE vidi kasnije). Gladovanje izvanredno efikasno jača volju. Za naše mentalne mišiće to je najbolja gimnastika. To je sasvim logično. Ljudska volja je utoliko jača ukoliko je instinktivna strana našeg biće pod jačom kontrolom. Kad čovjek gladuje, on ustaje protiv najsnažnijeg, bazičnog nagona samoodržanja. Ukoliko je impuls koji savlađujemo jači, utoliko više raste snaga volje. Molim vas, nemojte pobrkati ovdje izložen proces samokontrole sa psihološkim pojmom potiskivanja. Potiskivanje je NESVJESTAN mehanizam, odigrava se automatski i njime se čovjek često lišava onog čemu svjesno najviše teži. Potiskivanje ni najmanje ne doprinosi samorazviću. Samokontrola je proces SVIJESTAN U NAJVEĆEM STUPNJU i zahtjeva ulaganje napora pri ostvarivanju postavljenog cilja. Potiskivanje dovodi do podvajanja i disociranja našeg JA, samokontrola do njegove ekspanzije. Potiskivanje nas slabi, samokontrola jača.

11

PRANAJAMA ILI NAUKA O DISANJU INDIJSKIH JOGIJA U ovom kratkom tečaju nemoguće je obuhvatiti u potpunosti orijentalnu nauku o disanju, jer vježbanja, koja sva imaju za cilj kontrolu disanja i preko nje kontrolu viših psihičkih procesa, ima na stotine. Ova nauka zajednička je raznim granama joge, lamaizmu, fakirizmu, kao i zapadnom hermetizmu. Morate posvetiti veliku pažnju pranajami iz razloga koji će vam tokom proučavanja ovog tečaja postati jasni. Zadnjih nekoliko desetina godina metodi disanja Istoka privukli su pažnju suvremenih naučnika. Razvoj fiziologije naročito fiziologije centralnog nervnog sistema, baca novu svjetlost na vrijednost ovih drevnih vježbanja. U ovom udžbeniku dati su osnovni principi, metodi i vježbanja pranajame jednostavnim i razumljivim jezikom, a sanskrtski termini, čak i oni dobro poznati na Zapadu, izbjegavani su u najvećoj mjeri. Pošto izložimo osnove pranajame, osvrnuti ćemo se na zadnje nalaze suvremene fiziologije. Joga razlikuje tri vrste disanja: 1) Grudno disanje; 2) Trbušno disanje i 3) Potpuno ili pranično disanje. Samo treća vrsta pripada fakirizmu i jogi, prve dvije nedovoljne su u različitom stupnju. GRUDNO DISANJE karakterizira pri udisanju podizanje grudi, ramena i ključnjača, uvlačenje stomaka i dizanje dijafragme. Pri ovakvom disanju angažiran je samo gornji dio pluća koji je najmanji po zapremnini. Pošto se dijafragma diže, pluća mogu da se šire samo u gornjem pravcu. Na ovaj način minimalna količina zraka dopire u pluća, a napor pri disanju je najveći. Kod žena je ovaj način disanja veoma čest. Posljedice ovakvog disanja su slaba ventilacija, grub glas, razdražljivost i brzi zamor. TRBUŠNO DISANJE, na Zapadu poznato kao “duboko disanje”, u najvećoj mjeri angažira dijafragmu i daleko je bolje od grudnog disanja, ali i ono samo djelomično puni pluća zrakom. Zrak dopire u donji i srednji dio pluća, a gornji dio ostaje neangažiran. Daleko najbolji metod disanja je PRANIČNO ili POTPUNO disanje i to je metod koji se u svim istočnim sistemima isključivo upotrebljava. Takvo disanje ispunjava cijela pluća zrakom i omogućava da se apsorbira maksimalna količina kisika i prane ili nervne energije (odn. prane koja se ovdje javlja kao nervna energija). Ovaj način disanja angažira cijela pluća, sve bronhiole, svaki plućni mjehur. Dijafragma je maksimalno angažirana, a napor pri disanju najmanji. Potpuno ili pranično disanje je osnov cjelokupne pranajame i mora se u potpunosti savladati, ako se želi uspjeh u kasnijim težim vježbama. Svaki pokušaj da se vježbaju viši oblici pranajame uz primjenu grudnog ili trbušnog disanja dovesti će do neuspjeha, isto tako kao što je studiranje više matematike nemoguće bez tablice množenja. Čitalac koji zanemari ovu osnovnu vježbu, sasvim sigurno neće moći da izdrži naporni ritam kasnijih vježbanja i duge periode zadržavanja daha (kumbhaka). Evo kako treba vježbati pranično disanje: 1) Sjedite na stolicu potpuno prave kičme, ali pri tome ne smijete leđima dodirivati naslon. Počnite da udišete lagano, prvo u donji dio pluća, potiskujući trbuh van i naniže. Kad je taj dio pun zraka, nastavite da udišete bez ikakvog prekida u srednji, zatim u gornji dio pluća, ne dižući ramena. Kada budete udisali u gornji dio pluća, stomak će vam se nešto malo uvući. Ovako kako smo opisali pranično disanje, izgleda kao da se udisaj sastoji iz tri posebna dijela. Morate se, međutim truditi, da se sva tri sliju u jedan jedini ravnomjeran pokret. 2) Kad ste napunili pluća zrakom, zadržite ga u plućima nekoliko sekundi. Izdahnite lagano i ravnomjerno. Ove vježbe treba upražnjavati tri puta dnevno, prije uzimanja hrane, po nekoliko minuta, sve dok ovaj način disanja ne usvojite kao stalan tj, sve dok vam ne prijeđe u naviku. Naravno, ne mora se cijeli proces izvoditi perfektno. JOGA I PRANA

12

Na Zapadu vlada prilična konfuzija u vezi sa pranom. Postoji veliki broj riječi kojima se termin “prana” prevodi. Najčešće se sreće prijevod “dah” i “disanje” pa se njeno značenje daljom simplifikacijom svodi na količinu kisika. Međutim, riječ “prana” ima mnogo šire implikacije. Prana je univerzalna, kozmička energija koja se javlja u bezbroj vidova, nalazi se u svim oblicima materije, od najgrubljeg minerala do najviše forme koju materija može uzeti - čovjeka. Cijelo ljudsko tijelo, od pojedinih organa do sićušnih ćelija pod kontrolom je prane. Kao što smo rekli, prana se nalazi u svim vidovima materije, pa ipak ona nije materija. Prana je kozmička energija koja oživljava i prožima materiju. Mi apsorbiramo pranu kroz zrak koji udišemo, ali ona nije kisik; kroz hranu koju jedemo i tekućinu koju pijemo, ali ona se ne svodi na neki od kemijskih elemenata, već su hrana i tekućina samo posrednici preko kojih se prana prenosi. Pošto je to izuzetno važno, ponoviti ćemo da je prana sveukupna kozmička energija, koja se manifestira u bezbroj vidove: kao gravitacija, magnetizam, toplota, kretanje tijela, energija misli i emocionalna energija. Riječ “pranajama” složena je iz dva termina: “prana” - energija i “jama” kontrola. Prema tome pranajama je kontrola prane. Onaj dio prane koji se manifestira kao individualna energija svakog ljudskog bića, najočiglednije se ispoljava u vidu disanja, pa se i kontrola te energije najefikasnije postiže kroz kontrolu disanja, mada vježbe koncentracije, meditacije i samjame nisu ništa drugo do metodi za kontrolu najviših oblika javljanja prane energije ljudskih misli. Cilj našeg sistema je da se, dovodeći kroz pranajamu niže oblike prane pod kontrolu, postigne kontrola njenih najviših oblika - procesa mišljenja. O ovome govori i stara priča, koja je uistinu nabijena simbolizmom visoke vrijednosti (ovdje treba istaći da se adepti istočnog hermetizma veoma često služe u poučavanju svojih učenika alegorijama. Priča izaziva javljanje serije slika i u njihovom metodu vidimo realizaciju vjekovima stare mudrosti – “jedna slika vrijedi hiljadu riječi”). U staro vrijeme živio je mudri vezir starog maharadže. Na daleko su bile poznate njegove pravedne odluke. Međutim, lični neprijatelji su ga oklevetali kod maharadže da sprema izdaju. Mudri vezir bude osuđen da umre od gladi na vrhu visoke kule. Ali on je imao vjernu suprugu koja dođe noću pod kulu i zapita ga da li mu može nekako pomoći. Vezir joj reče da naredne noći donese slijedeće: živog jelenka, malo meda, tanak svileni konac, tanak konop, jak debeo konop i debelo dugačko uže. Vjerna supruga učini tako. Vezir joj reče da namaže jelenku rogove medom, da za njega veže svileni konac i da ga stavi na zid kule sa glavom naviše. Osjećajući ispred sebe miris meda, jelenak se penjao uz kulu, vukući za sobom svileni konac sve dok nije došao do vrha. Tako je u ruke mudrog vezira dospio jedan kraj svilenog konca. On viknu ženi da za drugi kraj konca veže tanki konop. Kad je ona to uradila vezir, vukući svileni konac, dohvati kraj tankog konopa. Zatim su na isti način ponovili cijeli proces sa debelim konopom i užetom, niz koga se mudri vezir spusti i tako uteče u slobodu. Ova priča alegorično opisuje proces kontrole prane, kako ih uči naš sistem. Svileni konac jesu pokreti grudnih mišića koji upravljaju disanjem. Kroz njihovu kontrolu steći ćemo kontrolu nad procesom disanja (tanak konop); preko kontrole disanja postići ćemo kontrolu psihičke prane (debeo konop), a preko nje konačno ćemo dostići kontrolu procesa mišljenja (debelo uže) i preko nje oslobođenje (MUKTA) od okova materije. Kao što je rečeno, najočiglednije ispoljavanje prane u našem tijelu je kretanje mišića koji izazivaju disanje. Kad prestane proces disanja, sve ostale tjelesne funkcije automatski prestaju. Ako u nesreći želimo da utvrdimo da li je netko tko leži nepomično preživio, prvo gledamo da li još diše. Zato je sasvim logičan put koji usvaja joga u dostizanju samokontrole - kontrolom disanja i pokreta tijela postići kontrolu viših i najviših oblika ispoljavanja prane. Kroz vježbe pranajame cijelo tijelo postepeno dolazi pod kontrolu. Poslije izvjesnog vremena i savjesnog vježbanja čitalac će biti u stanju da pošalje pranu, iz nervnih centara u kojima je akumulirana, u sve dijelove tijela preko nervnih vlakana i tako cijelo tijelo dovede pod kontrolu volje. Tada svi oblici oboljenja dolaze pod kontrolu učenika i bivaju po volji, gotovo automatski, izliječeni. Na kontroli prane zasniva se tkz, duhovno liječenje, odnosno liječenje hipnozom. Vjerojatno ste čuli da hipnotizer može da izliječi glavobolju pacijenta dajući mu sugestiju pod hipnozom: “Glava vas više ne boli!” Ono što liječi pacijenta nisu same riječi, već kontrola prane bolesnika, koja se najlakše postiže u hipnotičkom stanju. Međutim, učenik orijentalnog hermetizma

13

ne treba za svoje boljke da traži hipnotizera. Zahvaljujući pranajami i kontroli misli njegova mentalna koncentracija je toliko jaka da se prana automatski usmjerava u pravcu u kome on želi. Mogli bi reći da učenik po svojoj volji stupa u stanje hipnoze (autohipnoze) i vraća se u budno stanje. Pri običnom, površnom disanju mi unosimo u organizam samo male količine prane ali kada je disanje kontrolirano kroz pranajamu, moguće je za kratko vrijeme unijeti neusporedivo veće količine prane koje se akumuliraju u nervnim centrima. Glavni akumulator prane u organizmu je MANIPURA ČAKRA ili, zapadnom terminologijom rečeno, pleksus solaris. Čak i mozak u kritičnim trenucima izvlači energiju iz ovog velikog rezervoara. Ne samo da prana ulazi u naš sistem, već iz njega i neprekidno ističe; ustvari, prana kroz nas neprekidno cirkulira. Glavni putevi kojima prana ističe jesu: ljudski izdisaj, vrhovi prstiju ruku, spolni organi, oči, jezik i pleksus solaris. Na ovaj problem vratiti ćemo se kasnije u vezi sa vježbom LJULJAČKE, ili CARSKE PRANAJAME, koja se u ovom udžbeniku prvi put pojavljuje u zapadnoj literaturi o jogi i fakirizmu. U toj relativno lakoj vježbi, svako tko ima malo upornosti i strpljenja biti će u stanju, van ikakve sumnje, da osjeti vibracije prane u gore navedenim dijelovima. Kada se dijete udari i počne da plače, majka nesvjesno usmjerava svoju pranu u pravcu bolnog mjesta da bi mu pomogla - ona gladi rukom udareno mjesto i puše u njega. Sličnih primjera ima bezbroj, pa ih nećemo navoditi. Kontrola prane dovodi do kontrole bola. Izlaganja mučenju izvjesnih ekstremnih sekti indijskih fakira, čiji pripadnici sebe probadaju, sijeku, izlažu vatri itd. ne znače sposobnost da se bol podnese, jer bola i nema, već sposobnost da se osjećaj bola kontrolira. Fakir je jednako osjetljiv na bol kao i bilo koji laik; razlika je u tome što on svjesno može da odluči da li će bol osjećati ili ne. Zadnjih godina pojavili su se na zapadu različiti metodi disanja pozajmljeni iz pranajame, koji se primjenjuju u specijalne svrhe: u metodu tkz. bezbolnog porođaja, u treningu glasa glumaca i pjevača, u fiziološkom pristupu psihoterapiji (metoda autogenog treninga Dr. Šulca, na koju ćemo se kasnije vratiti) itd. Da bi objasnili utjecaj pranajame na organizam, naročito na nervni sistem, neophodno je dati osnove fakirske i joga anatomije. Po učenju orijentalnog hermetizma ljudski organizam podsjeća na veliku bateriju struje, čiji su dijelovi povezani hiljadama nervnih sprovodnika. Kroz cijeli sistem neprekidno cirkulira prana. Tri glavne struje prane u tijelu su: SUŠUMNA, koja teče kroz sredinu kičmene moždine, IDA, koja teče lijevom stranom kičme i PINGALA, koja teče desnom stranom kičme. Na donjem kraju kičme, tamo gdje se završava sušumna kanal, leži izvanredno važan centar MULADHARA ČAKRA, u kome je sjedište KUNDALINI ili zmijske snage. Kundalini je visoko koncentrirana prana u latentnom stanju. Kada se ovaj ogromni akumulator nervne snage, koji je kod neupućenih ljudi u uspavanom stanju, počne da aktivira pod djelovanjem pranajame, Kundalini počinje da se diže kroz sušumna kanal i da se probija ka mozgu. Na svom putu Kundalini se kreće od nižih nervnih centara (ČAKRI) ka višim. Posljedica toga je da se sloj za slojem svijesti otvara posvećeniku (sljedbeniku hermetičke staze) i mnoge vizije i snage postaju mu dostupne. Kako se kundalini diže uz kičmu, tako raste tjelesna temperatura onih dijelova tijela do kojih je Kundalini dospjela. Na osnovu toga moguće je čisto objektivnim postupkom utvrditi dizanje Kundalini (običnim stavljanjem ruke na razne dijelove tijela posvećenika koji je u transu). Čak i u stanju najdubljeg SAMADHI - stanja (nadsvijest), kada je tijelo ukočeno i hladno kao leš ostaje u oblasti tjemena glave, gdje se nalazi SAHASRARA ČAKRA, slaba toplota. Postoji sedam čakri ili psihičkih centara, koji približno odgovaraju nervnim pleksusima (spletovima) u medicini Zapada. Čakre imaju svoje centre u sušumni koja prolazi sredinom kičmene moždine, a njihova stabla su nervni spletovi ili endokrine žlijezde. Te čakre jesu: 1. MULADHARA čakra, na donjem kraju kičme; 2. SVADISTHANA čakra, u oblasti prostate; 3. MANIPURA čakra, u oblasti pleksusa solarisa; 4. ANAHATA čakra, u oblasti srca; 5. VIŠUDHA čakra, u oblasti štitne žlijezde; 6. ADŽNA čakra, između očiju;

14

7. SAHASRARA čakra, u oblasti tjemena glave. Buđenje Kundalini kroz pranajamu i druge orijentalne hermetičke metode jedan je od puteva samorealizacije ili postizanja stanja nadsvijesti. Svaki od orijentalnih hermetičkih metoda ima, pored tehnika koje su svim metodama zajedničke, svoju dominantnu tehniku za buđenje Kundalini. To su intenzivna koncentracija (radža joga), usredsređena snaga čiste volje (džnana joga), stanje egzaltirane ljubavi (bhakti joga), stimulativne zvučne vibracije u obliku formula (mantra joga) itd. Pranajama, kao što ćete vidjeti tokom ovog tečaja, nije jednostavno duboko disanje i asimilacija povećane količine kisika. Odlučujuću ulogu u pranajami igra VIZUALIZACIJA ili stvaranje mentalnih slika kroz napor imaginacije, a odmah zatim dolazi po važnosti RITAM disanja, odnosno strogo određen odnos trajanja faza udisanja, zadržavanja daha i izdisanja. Na ovome mjestu treba istaći da kontrola psihičke prane kroz tehnike disanja, ritam i vizualizaciju nije isključivi monopol Istoka. Iste tehnike i metode koristi, uz male modifikacije, zapadna hermetička tradicija. Ako ste zainteresirani za zapadni hermetizam baziran na TAROTU, obratite se na adresu danu na kraju ovog tečaja i pogledajte kratak sadržaj novih dviju knjiga istog pisca koje su već u prodaji. Sada ćemo preći na konkretna vježbanja pranajame, a zatim ćemo osvijetliti nauku o disanju indijskih jogija posljednjim otkrićima suvremene fiziologije. ANULOMA VILOMA PRANAJAMA Prije nego što prijeđete na ovu i slijedeće vježbe, pretpostavlja se da ste savladali pranično disanje gotovo u potpunosti. Sada sjedite na stolicu ili ivicu tvrde postelje, držeći kičmu, vrat i glavu u pravoj liniji. Noge ukrstite u člancima. Palcem desne ruke zatvorite desnu nozdrvu. Ravnomjerno udišete kroz lijevu nozdrvu dok u sebi izgovarate pet puta riječ “OM”, Zatim kroz istu (lijevu) nozdrvu izdišite duplo sporije, dok u sebi ponovite deset puta riječ “OM”. U većini vježbanja pranajame vrijeme izdisanja je dva puta duže od vremena udisanja. Ponovite ovu vježbu sa lijevom nozdrvom deset puta. Sada zatvorite lijevu nozdrvu sa malim i domalim prstom desne ruke (uvijek se, u ovim vježbama, služimo DESNOM rukom) i lagano udišite kroz desnu nozdrvu u periodu dok u sebi izgovarate pet puta riječ “OM”, Zatim izdišite dok u sebi ponovite deset riječi “OM”. Trudite se da se prilikom disanja čuje što slabiji zvuk. Pri udisanju nemojte unositi u pluća preveliku količinu zraka, ali se zato pri izdisanju napregnite da u potpunosti ispraznite pluća. Ovu vježbu treba da radite ovako oko dvije nedjelje, a zatim povećajte broj ponavljanja sa svakom nozdrvom sa deset na dvadeset puta. Obratite pažnju da u ovoj vježbi nema zadržavanja daha; čim je završen udisaj, počnite izdisaj. Poslije mjesec dana prijeđite na drugu vježbu. Anuloma viloma pranajamu ne treba više da radite. Još samo da spomenem da se ova vježba radi dva puta dnevno, najbolje ujutro i uvečer. VJEŽBA BR. 2 Sjedite u isti položaj kao u prvoj vježbi. Zatvorite desnu nozdrvu palcem desne ruke i udišite kroz lijevu nozdrvu, izgovarajući u sebi riječ “OM” šest puta tj. “OM, OM, OM, OM, OM, OM”. Zatim odmah, bez pauze, zatvorite lijevu nozdrvu malim i domalim prstom, sklonite palac sa desne nozdrve tako da je ona sada otvorena i kroz nju izdahnite izgovarajući riječ “OM” dvanaest puta. Izgovaranje riječi “OM” treba da traje oko jedne sekunde, znači u ovoj vježbi odnos udisanja i izdisanja treba da bude otprilike 6:12 sekundi. Ovo do sada opisano čini prvu polovinu vježbe. Druga polovina ide obratnim redom. Ne ostavljajući ni za trenutak pluća prazna, udahnite kroz DESNU nozdrvu (lijeva je još uvijek zatvorena) brojeći šest “OM”. Zatvorite desnu nozdrvu palcem, oslobodite lijevu nozdrvu i kroz nju izdahnite brojeći dvanaest riječi “OM”. Ovo sve skupa čini kompletnu vježbu br. 2. Ponovite deset takvih kompletnih vježbanja. Poslije izvjesnog vremena, kad ne budete osjećali napor pri ovoj vježbi, produžite periode udisanja i izdisanja na 7:14 sekundi, odnosno 7:14 riječi “OM”, a zatim na 8:18. Treba da radite ovu

15

vježbu dva puta dnevno mjesec dana prije nego što prijeđete na vježbu br. 3. Tada ovu vježbu više ne radite. VJEŽBA BR. 3 U ovoj vježbi počinjete sa zadržavanjem daha. Vrhunac pranajame sadržan je u ritmu 1:4:2, što znači da na jedan period udisanja dolazi zadržavanje daha u četiri puta dužem periodu, a zatim izdisanje u dva puta dužem periodu (od perioda udisanja). Ovaj vid pranajame je najopasniji i zato se mora vježbati uz veliko strpljenje i opreznost. Udahnite kroz lijevu nozdrvu (zatvorivši desnu nozdrvu palcem) ponavljajući u sebi četiri riječi “OM”, Sada zatvorite obje nozdrve (lijevu sa malim i domalim prstom) i zadržite dah u sebi dok izgovorite šesnaest riječi “OM”. Sklonite palac sa desne nozdrve i kroz nju izdahnite dok ponavljate u sebi osam “OM”. To je pola vježbe. Sada udišite na desnu nozdrvu dok ponavljate četiri “OM”. Zadržavajte dah za vrijeme 16 “OM” i izdišite osam “OM”. Ukoliko ste savjesno radili prethodne vježbe, nećete osjetiti preveliki zamor od ovog ritma, osim u početku. Fakiri i jogi obično upotrebljavaju ritam 16:64:32, ali posle više godina svakodnevnog vježbanja. Opominjemo sve čitaoce ovog tečaja da se drže ritma 4:16:8 i da ga ne povećavaju NI PO KOJU CIJENU! U ovoj vježbi postoji velika opasnost od nenormalnog rastezanja plućnog tkiva i ruinaranja cijelog nervnog sistema. Zato nemojte raditi više od 4-5 ovih vježbanja ujutro i uvečer, uvijek na prazan stomak tj. prije jela. Ova vježba omogućava da se unese velika količina prane i kisika u nervni sistem, da ih organizam asimilira i da se sasvim etiminira ugljični dioksid. U fazi zadržavanja daha (koja se zove KUMBHAKA) doći će do jakog znojenja tijela, čak i u vrlo hladnoj prostoriji. Naročito je povoljan i zdrav znak ako počne da vam se znoji korjen kose. Poslije mjesec dana vježbanja dolazi do uključivanja najvažnijeg faktora VIZUALIZACIJE. Dok udišete i dok ponavljate četiri puta riječ “OM”, zamislite da struja boje mlijeka ili bjeličastog dima ulazi kroz otvorenu nozdrvu i ide niz kičmu sve do njenog donjeg kraja gdje leži muladhara čakra. Tu čakru zamislite kao omanji trokut koji svijetli kao rastopljeno zlato. U periodu zadržavanja daha (18 riječi “OM”), zamislite da ta mliječno bijela struja udara u vidu jakog mlaza u zlatni trokut. U periodu izdisanja (8 “OM”) zamislite tu bijelu struju kako se penje uz kičmu i napušta tijelo kroz otvorenu odgovarajuću nozdrvu (ako je ušla na lijevu, izlazi na desnu i obratno). Napregnite sve snagu svoje imaginacije da ta slika bude što oštrija. Od jasnoće mentalne slike i pravilnosti ritma zavisi uspjeh u prakticiranju pranajame, a ne od količine udahnutoga zraka. Ovu vježbu radite najmanje 8 mjeseci, a možete je raditi čitavog života. VJEŽBA BR. 4 Ova vježba je slična vježbi br. 3, sa tom razlikom što su pluća u srednjem periodu lišena zraka odn. prazna. Kako to izgleda? Udiše se 4 “OM”, zatim se odmah izdiše u trajanju od 8 “OM”, a u trećoj fazi pluća su sasvim prazna u trajanju od 16 “OM”. Zamišlja se ista mentalna slika kao u trećoj fazi. Neka vas ne buni to što zraka nema u plućima, jer bjeličasta struja nije zrak, već produkt usredsređene imaginacije. Ove vježba, mada teža za izvođenje od prethodne, skoro je sasvim bezopasna, tako da je možete raditi koliko hoćete puta, dok je za treću vježbu maksimum 4-5 puta ujutro i 4-5 puta uvečer. Da se ukratko osvrnemo na produkciju (vokalnu odn. imaginarnu) riječi “OM”, ova riječ, kao i mnoge druge koje se koriste u pranajami i meditaciji, spada u tkz. svete riječi. One su nastale kumuliranjem iskustava velikog broja generacija o djelovanju zvučnih vibracija na materiju, prvenstveno na nervne centre. Riječ “OM” treba izgovarati prvo glasno sa izvjesnim otezanjem “Oo-o-om”, a zatim u vježbi po sjećanju je u sebi reproducirati. Da se upuštamo u detaljnija objašnjenja principa djelovanja ove i ostalih riječi ne možemo uslijed nedostatka prostora, pogotovo što je to mnogo studioznije obrađeno u drugoj knjizi istog pisca “KLJUČEVI PSIHIČKE MAGIJE”.

16

PLEKSUS SOLARIS DISANJE Hrana koju unosimo u organizam distribuira se po cijelom nervnom sistemu, ali postoje nervni spletovi, koji liče na akumulatore, u kojima se skuplja najveća količina prane. Glavni takav akumulator u nervnom sistemu je pleksus solaris ili sunčev splet, koji se nalazi odmah ispod grudne kosti. Bokseri znaju za osjetljivost toga centra, pa je on često meta njihovih napada. Udarac u pleksus solaris izaziva izvanredno mučno osjećanje, gubitak svijesti, a ponekad i smrt. Iz tog centra prana neprestano ističe i raspoređuje se po cijelom nervnom sistemu. Često se kaže da se u trenucima opasnosti čovjeku presječe dah. To je ustvari nejasno osjećanje naglog istjecanja prane iz pleksusa u nervni sistem, da bi se prana stavila na raspolaganje organizmu za bjekstvo ili borbu. Hermetički sistemi posvećuju veliku pažnju ovom centru. Postoje različite vježbe pranajame koje razvijaju ovaj važni centar, među kojima je najvažnija masaža pleksusa ili pleksus solaris disanje. Kad pristupite ovoj vježbi morate biti sasvim zdravi i dobro raspoloženi. Ako imate glavobolju ili ste deprimirani, odložite vježbu do bolje prilike. Lezite na pod ili tvrd ležaj držeći ruke pored sebe. Sasvim se opustite (u poglavlju o autohipnozi detaljno je opisano kako se izvodi relaksacija ili opuštanje cijelog organizma). Poslije 1-2 minute relaksacije prijeđite na slijedeću masažu: Udahnite duboko dok brojite u sebi od jedan do šest. Zatim satjerajte sav zrak što više možete u donji dio pluća i stomak. Držeći zrak tako potisnut brojite u sebi do tri. Zatim ga prebacite u gornji dio pluća u što je moguće većoj mjeri, pri čemu se stomak uvlači a grudi izdižu. Zatim ga odmah bez ikakve pauze potisnite dolje u stomak, u prvobitni položaj, držite ga tamo tri sekunde, vratite ga u gornji dio pluća itd. četiri puta, ne ispuštajući iz pluća nimalo zraka. Kad četvrti put vratite zrak iz stomaka u gornji dio pluća lagano izdahnite brojeći od jedan do šest. Ako vam je broj masaža u jednom udisanju preveliki, onda smanjite broj masaža (u jednom udisanju) sa četiri na dvije. Ovu vježbu ponovite tri do pet puta. Ne morate je raditi svakodnevno. Ona se radi usporedo sa prethodnim vježbama (koje se rade svakodnevno) jednom u nedjelju dana. Njen efekt na cijeli nervni sistem je izvanredan. AKUMULACIJA PRANE KROZ RITMIČKO DISANJE Naziv ove tehnike donekle izaziva konfuziju, jer je ranije rečeno da sve vježbe pranajame dovode do akumulacije prane u nervni sistem. Međutim, ovo je jedna od tehnika pranajame kojom se akumulira povećana količina prane za kratko vrijeme. Lezite na tepih ili tvrdu postelju položivši ruke pored tijela na podlogu. Opustite sve mišiće tijela što više možete. Poslije minut do dva počnite sa ritmičkim disanjem. Zamislite da sa svakim udisajem unosite veliku količinu prane u organizam. Zamislite da vam je cijelo tijelo potopljeno u svijetlo crvenu tekućinu i da sa svakim udisanjem ta svijetlo crvena tekućinu ulazi u pluća kroz obje nozdrve i odatle se širi po cijelom tijelu prožimajući ga. U periodu zadržavanja daha zamislite da se prana skuplja u pleksusu solarisu i odatle zrači na okolinu. Za vrijeme izdisanja zamislite da crvena tekućinu izlazi kroz nos van. Za ovu vježbu upotrebljavajte ritam 4:4:4 sekunde, a riječ “OM” ne treba ponavljati. Znači jednostavno brojite u sebi: jedan, dva, tri, četiri. U ovoj vježbi odlučujuću ulogu igra oštra i jasna psihička slika opisanog procesa. To ne znači da treba fizički da se naprežete, stežete zube i pesnice. Jednostavno budite potpuno opušteni, dišite ritmički i formirajte sliku opisanog. TRANSMUTACIJA SERSUALNE ENERGIJE Svi sistemi samorazvića posvećuju veliku pažnju kontroli seksualne energije. To je sasvim logično. Seksualni motiv je jedan od najjačih pokretača ljudske aktivnosti i zato svaki značajniji stupanj samokontrole implicira držanje ovog motiva pod kontrolom volje. Seksualna apstinencija igra značajnu ulogu u razvoju psihičkih snaga. To važi na prvom mjestu za ljude koji su cijeli život

17

posvetili sistemima samorazvića. Za nas pak, koji želimo da primijenimo hermetička učenja u praktičnom životu, postavlja se pitanje mogućnosti transformacije seksualne energije. Seksualni motiv igra veliku ulogu u ponašanju čovjeka, mada su tvrdnje ekstremnih psihoanalitičara o njegovoj sveopćosti pretjerane. Postoje i druge težnje i motivi osim seksualnih. Ono što je za čitaoca ovog tečaja najvažnije jeste sam tehnički postupak transformacije seksualne energije. O važnosti kontrole seksualne energije govori se u mnogim knjigama o jogi, ali se opis same tehnike transformacije vrlo rijetko sreće u literaturi. Potruditi ćemo se da popunimo ovu prazninu. Seksualni akt je akt pražnjenja velikih količina prane u vidu seksualne emocionalne energije, koji se od ostalih oblika energetskog ispoljavanja razlikuje po relativno velikom gubitku energije u kratkom vremenskom periodu. Mada je pri tom utrošak fizičke energije mali, sam akt praćen je krajnjom iscrpljenošću organizma. Po mišljenju većine sljedbenika našeg sistema, seksualni akt predstavlja u većini slučajeva traćenje dragocjenih količina energije koja se može cjelishodniji upotrijebiti. Seksualna energija je kreativna energija i transformirana pogodnim metodom uzima oblik vitalnosti, izdržljivosti, upornosti i radnog elana. Seksualna energija predstavlja veoma koncentriranu pranu, pa je vrijednost njene transformacije utoliko veća. Sama tehnika transformacije seksualne energije, koja je zajednička svim orijentalnim sistemima, vrlo je jednostavna. Zasnovana je na pravilnom ritmičkom disanju (u čiju će visoku vrijednost svaki sljedbenik našeg sistema imati priliku ne jedanput da se uvjeri) i jasnoj vizualizaciji. Ova vježba ne radi se po unaprijed utvrđenom rasporedu, već onda kad osjetite potrebu za kontrolom instinktivne energije. Zauzmite uobičajeni stav sa pravom kičmom. Dišite ritmički minut-dva, a tada ritmu dodajte ovakvu mentalnu sliku: Pri udisanju zamislite da izvlačite seksualnu energiju iz genitalnog regiona naviše, ka pleksusu solarisu. Zamislite da je ta energija mliječno bijele boje, nalik na maglu ili paru. Zamislite i trudite se da to osjetite, kako osjećate mali otpor pri tome. Dok udišete recite sebi: “Sad izvlačim seksualnu energiju u pleksus solaris.” Pri zadržavanju daha dajte sebi sugestiju: “Seksualna energija skuplja se u pleksusu solarisu”. Pri tome zamislite psihičku sliku kako se bijela magla koncentrira u centru. Prilikom izdisanja recite sebi: “Sad uklanjam iz sebe erotične misli”. Napregnite se da iz pluća istisnete sav zrak i u toj fazi zamišljajte ga uvijek u formi sivog ili crnog dima, kao da nešto nezdravo napušta vaše tijelo. Iako je u svim vježbama pranajame i koncentracije imperativ držanje tijela pri kome je kičma prava, u ovoj vježbi normalno je da vam se glava nagne nešto malo naprijed i naniže. Sljedbenik našeg sistema, koji se bavi intelektualnim radom, može se brzo uvjeriti u efikasnost tehnike transmutacije. Ne samo da će biti u stanju da neometano radi, već će mu znatno porasti radna sposobnost i moć koncentracije. Seksualna apstinencija smatra se na Istoku kao praksa koja se sama po sebi razumije sve dok se ne stupi u brak, kao i u slučajevima kada se ostane bez partnera uvjetovanog prirodom. Međutim, ovakav način života nije odlika samo Istočnjaka; i na Zapadu sreću se mnogi velikani duha koji intuitivno, bez ikakvog znanja istočnjačke filozofije, usvajaju apstinentski način života. Ne samo u široj javnosti, nego i u medicinskim krugovima, malo je poznato da je Nikola Tesla bio potpuni seksualni apstinent, pored toga što je bio strogi vegetarijanac. DISANJE KROZ KOSTI Poslije 2-3 mjeseca savjesnog rada na naprijed danim vježbama, kada je ritam postao pravilan i lako izvodljiv, kada je sposobnost vizualizacije tj. sposobnost formiranja psihičkih slika donekle napredovala (sposobnost vizualizacije razviti će vam se u punoj mjeri tek kada uspješno prođete kroz početni i viši tečaj mentalne koncentracije, koji su dati kasnije u ovom udžbeniku) možete se poduhvatiti vježbe zvane “disanje kroz kosti", koja se samo povremeno vježba, ne češće od jednom u sedam dana. Vrijednost ove vježbe je u prožimanju svake ćelije organizma valovima prane, vitalizacija i čišćenje nervnog sistema i, što je najvažnije, napajanje čakri strujama prane i njihovo blago buđenje na potpuno bezopasan način. Blagotvorno djelovanje ove vježbe ubrzo ćete osjetiti na sebi. Evo kako se ona izvodi. Lezite na tepih ili ravan tvrd ležaj. Sjedeći položaj je

18

nepogodan. Treba da vam je nos čist, odnosno da zrak bez smetnji prolazi kroz nozdrve. Dišite minut-dva ritmički. Tada ritmu pripojite slijedeću psihičku sliku: Treba da vidite svojim duhovnim okom kako udišete kroz cijelu površinu nogu. Za vrijeme zadržavanja daha zamislite kako vam prana prožima cijeli organizam i najzad (dok izdišete), izlazi van kroz noge. Predstavite sebi zrak jasno crvene boje, da podsjeća na svijetlo-crveni dim i to u sve tri faze ove vježbe. Važan uvjet za uspjeh ove vježbe je da vam zrak slobodno cirkulira kroz nos, jer tada možete da se lako koncentrirate na spomenutu psihičku sliku. Inače ako se iz nosa čuje šištavi zvuk, misli se i protiv volje usredsređuju na oblast nosa i koncentracija na ostale regione biva nemoguća. Kad ste završili sa nogama, predstavite sebi da vam crveno obojena prana cirkulira kroz ruke; zatim kroz čelo; zatim kroz pleksus solaris; tada usmjerite svoje misli na sedam čakri, naravno ne u isto vrijeme već sukcesivno. Ranije vam je objašnjeno gdje su čakre smještene, pa to nećemo ovdje ponavljati. Koncentracija i disanje skupa ne treba da vam uzmu više od 15 minuta. CARSKA PRANAJAMA ILI VJEŽBA LJULJAČKE Kao što je ranije rečeno ova vježba, koja je vjerojatno najefikasnija u cijeloj nauci o disanju, nikada ranije nije objavljena u literaturi o jogi i fakirizmu. Njena vrijednost je trostruka: 1. Vrlo je jednostavna za izvođenje. 2. Količina prane koju nervni sistem apsorbira na ovaj način najveća je, a napor koji prati apsorpciju je najmanji. 3. Svaki učenik, koji ovu vježbu bude radio 2-3 puta nedjeljno može sam da se uvjeri, van ikakvih sumnji, u istinitost akumulacije prane u nervni sistem. Pri ovoj vježbi dolazi do jakih vibracija u nervnim centrima i nervnim završecima, što svaki vježbač može čisto fizički osjetiti. Ne samo to. Kritički posmatrač sa strane može lako da se uvjeri u postojanje jakih vibracija u tijelu onog koji vježbu radi. Na ovom mjestu ne možemo se upuštati u kompliciranu orijentalnu psihologiju, koja je u osnovi ove vježbe, kao i ostalih koje čine pranajamu, ali ćemo istaći jedan momenat utvrđen prije mnogo vjekova u orijentalnom hermetizmu, a to je odnos između intelektualnih i emocionalnih stanja sa jedne strane i disanja sa druge. Hermetizam uči da je svako mentalno i fizičko stanje organizma automatski praćeno specifičnim ritmom disanja. Važi i obratno, a to je momenat od izuzetnog značaja! ! ! Znači, tjelesna i duhovna stanja i ritam disanja su nerazdvojni. Svako tjelesno i duhovno stanje odmah se nužno odražava na ritam disanja i obratno. Sada će vam biti jasna slijedeća, do skoro brižljivo čuvana tajna fakirskog i joga sistema treninga: SVJESNO I NAMJERNO IZVOĐENJE DISANJA PO ODREĐENOM RITMU IMA ZA REZULTAT JAVLJANJE TJELESNOG I PSIHIČKOG STANJA KOJE TOM RITMU ODGOVARA ! ! ! Kada smo bjesni ili zaplašeni mi dišemo drugačije nego kad smo sigurni u sebe ili smireni. Svako osjećanje ima svoj odgovarajući ritam disanja. Ako pažljivo posmatrate ljude oko sebe u različitim situacijama, uvjeriti ćete se da je to točno. Istovremeno začuditi ćete se kako to ranije niste primijetili. Ono što nas ovdje interesira je ranije spomenuta činjenica - namjerno disanje po ritmu koji odgovara nekoj emociji ima za posljedicu javljanje te emocije. Ovim principom služe se indijski jogi i fakiri da bi izazvali u sebi i održali fiziološki mir. Sva mudrost je u tome da se pazi na disanje, odnosno na njegov ritam. Sada prelazimo na tehniku vježbe ljuljačke ili carske pranajame. Pazite sada dobro na slijedeće dvije stvari: 1. Kao što postoji određen ritam disanja za svako tjelesno i duhovno stanje, tako isto POSTOJI IZVJESTAN RITAM KOJI PRIRODA UPOTREBLJAVA DA BI NAŠ SISTEM ZA KRATKO VRIJEME POVRATIO UTROŠENU PRANU U VIDU NERVNE ENERGIJE i to u slučajevima kada je nervna energija bila iscrpljena uslijed snažnih fizičkih, duhovnih ili emocionalnih napora. Ovaj ritam za svakog čovjeka je individualan. 2. NAMJERNO DISANJE PO OVOM RITMU IMA ZA NEPOSREDNU POSLJEDICU DALEKO BRŽE UPIJANJE PRANE U NERVNI SISTEM U NEUSPOREDIVO VEĆIM KOLIČINAMA OD NORMALNE, kojima student hermetizma može da se služi po svojoj volji ! ! !

19

Napregnite se da razumijete obje gornje tvrdnje, jer je u njima sadržano više od polovine praktične orijentalne filozofije. Najbolje je da ih pročitate nekoliko puta uzastopno, čak iako vam se čini da ste sve potpuno razumjeli. Kao što je rečeno, ovaj “tajni” ritam je individualan, za svakoga drugačiji. Zato vam se ne može reći određeno, kao što je to bio slučaj sa ostalim vježbama, da udišete toliko i toliko sekundi, da zadržavate dah toliko i toliko sekundi itd. Taj ritam, pošto je individualan, morate sami otkriti. A to je zaista lako. Potrebno je da u toku nekoliko dana vršite pažljivo samoposmatranje u situacijama kada ste izloženi jakim naporima. Evo kako ćete konkretno postupiti u otkrivanju te dugo čuvane fakirske tajne: U svojoj sobi radite vrlo brzo neku tešku fizičku vježbu 5-10 minuta, na primjer penjite se na stolicu i silazite sa nje što brže možete. Ili trčite od prizemlja do zadnjeg kata visoke zgrade i sl. Možete raditi što god hoćete, samo pri tome morate izazvati veoma jako naprezanje. Zatim dok ste jako zadihani stanite i pažljivo posmatrajte svoje disanje. Poslije nekoliko vrlo brzih i dubokih udisaja, nastupiti će znatno duža faza odmjerenih i dubokih, ritmičkih udisaja i izdisaja, koji podsjećaju na ravnomjerno ljuljanje klatna na zidnom satu ili ljuljačke (koja se i upotrebljava za vizualizaciju pri kasnijem vježbanju i po kojoj ova vježba i nosi ime). Ovaj odmjereni “zlatni” ritam trajati će neko vrijeme, a zatim, kad se oporavite od zamora, biti će zamijenjen ritmom kojim stalno dišete, jer su nervni centri (čakre) popunili svoje rezerve prane. Ovaj opisani ritam je, znači, “tajni ritam” koji orijentalni hermetisti vjekovima upotrebljavaju za apsorpciju neusporedivo većih količina prane nego netrenirani laici. Jeste li ikada pročitali nešto jednostavnije, a istovremeno značajnije? Nemojte zanemariti vježbu ljuljačke zbog njene jednostavnosti! Nemojte težiti za mističnim frazama i obećanjima koja nikada neće moći lično da provjerite! Jer ovo je zaista carska pranajama i kad se jednom uvjerite u njenu vrijednost primjenjivati ćete je do kraja života. Jedina donekle neprijatna stvar u učenju vježbe ljuljačke je izlaganje sebe jakom naporu koji izaziva željeni ritam disanja, da bi ga trajno zapamtili. Zapamtite ga dobro, tako da ga kasnije možete po volji reproducirati. Za to će vam biti potrebno nekoliko dana, vjerojatno ne više od dvije nedjelje. Da li je to skupa cijena za do skoro brižljivo čuvanu tajnu fakirske i joga nauke? Zapitajte se i brzo ćete naći odgovor do koga su mnogi prije vas došli. Kad budete uspjeli u sjećanju da donekle fiksirate opisani ritam, spojite ritmičko disanje sa vizualizacijom objekta koji se ritmički njiše. Na taj način daleko lakše ćete reproducirati “vaš” ritam. Postupite na slijedeći način. Sjedite držeći glavu, vrat i leđa u pravoj liniji. Isprepletite prste ruku i tako skopčane spustite ih u krilo. Noge ukrstite u člancima. Zatvorite oči i zamislite pred sobom ljuljačku proizvoljnog oblika. Zamislite da se ona ravnomjerno ljulja, tako da svaki njen zamah čini polukrug. Jedan takav zamah biti će udisaj, drugi izdisaj. Dišite ravnomjerno prateći u svom duhovnom oko njihanje ljuljačke, istovremeno slijedeći njeno njihanje svojim udisajima i izdisajima. Vježbajte tako jednom dnevno nekoliko minuta, uvijek prije jela. Kako ćete znati da li ste točno reproducirali svoj “zlatni” ritam? Postoji jedan nepogrešivi znak. Kad završite vježbu, a kasnije i za vrijeme same vježbe, osjetiti ćete čudno treptanje u cijelom tijelu. Kao da netko kroz vas propušta slabu struju. Tokom vremena ovo treperenje biti će sve jače. Ono se najjasnije osjeća u usnama, prstima ruku, očnim kapcima, vrhu jezika i nosa i u pleksusu solarisu. Ako produžite vježbu na period od 10-15 minuta, strujanje će postati izvanredno jako i doći će do kočenja u šakama i prstima i do krivljenja usana uslijed malog grča. To su sve izvanredno povoljni znaci. Ako osjetite jako vibriranje u donjim kapcima očiju, onda čim prestanete sa tim ritmičkim disanjem stanite pred ogledalo i izbliza pažljivo pogledajte svoje donje kapke. Vidjeti ćete da oni zaista fizički trepere u izvanredno brzom ritmu. Te vibracije mogu i drugi ljudi da zapaze gledajući izbliza u vaše lice. Ne radi se, znači, o subjektivnoj iluziji. Ukoliko minut-dva od početka vježbe osjetite glavobolju ili nesvjesticu znači da niste našli pravi ritam. Odmorite se nekoliko minuta pa nastavite vježbu nešto sporijim ili nešto bržim ritmom. Greška u koju zapadaju mnogi učenici-početnici sastoji se u izvođenju vještačkog ritma - u pokušaju da se broji u sebi trajanje udisaja i izdisaja (to je jako teško već i zbog toga što je, ma da je ritam svakog čovjeka individualan, trajanje udisaja i izdisaja vrlo kratko, može da traje nešto manje ili nešto više od jedne sekunde).

20

Ako budete savjesno vježbali po danim instrukcijama, sasvim sigurno ćete otkriti “zlatni ritam” ljuljačke. To će biti najvažniji korak na stazi hermetizma. Nećete se nikada pokajati zbog uloženog napora. Vježbajući pranajamu naići ćete na jednu smetnju koja kod neiskusnih početnika uvijek izaziva konfuziju. Stvar je u tome što, pri disanju, struja zraka ne teče sve vrijeme podjednako kroz obje nozdrve, već je obično jedna od njih manje ili više zatvorena, a to ometa vježbanje. To ne treba da vas zbunjuje jer se u toj pojavi naizmjenične prolaznosti nozdrva manifestira zakon o ritmičkom smjenjivanju funkcija. Ova pojava gotovo je nepoznata suvremenoj medicini. Ona je u većini normalnih slučajeva veoma pravilna, naime prolaznost odn. zatvorenost nozdrva pokazuje veliku pravilnost u smjenjivanju, i vezana je za ritmičke promjene u prirodi (u ovom konkretnom slučaju za mjesečeve mjene). U cijelom periodu dok se mjesec povećava disanje živih bića, od izlaska sunca nadalje, počinje kroz lijevu nozdrvu, dok je kroz desnu nozdrvu znatno slabije, gotovo ga i nema. Takvo stanje traje oko dva sata. Zatim u periodu od nekoliko minuta disanje ide podjednako kroz obje nozdrve. Slijedeća dva sata struja zraka je izrazito jača kroz desnu nozdrvu, zatim (poslije kratkog perioda jednake prolaznosti) opet dva sata kroz lijevu itd. svakodnevno do punog mjeseca. Sve vrijeme dok se mjesec smanjuje, disanje počinje sa izlaskom sunca na desnu nozdrvu, mijenjajući se opet svaka dva sata. Vrijeme između dva perioda, kad zrak jednako struji kroz obje nozdrve, najbolji je momenat za početak vježbanja. Kao što je rečeno ova alternacija prolaznosti nozdrva sasvim je prirodan proces i svako ZNAČAJNIJE ODSTUPANJE od gore spomenutog pravila ukazuje na poremećaj organizma. Što je veće odstupanje, teži je poremećaj u pitanju. Efekti savjesno vježbane pranajame jesu: 1. Hrapavost i kreštavost glasa gube se zauvijek. Glas postaje čist i zvonak. 2. Otpornost prema nazebu i kihavici. 3. Trajno otklanjanje nesanice i glavobolje. 4. Koža lica i tijela postaje čista i glatka. Znoj gubi neprijatan miris i podsjeća na miris sasvim malog djeteta. 5. Lakoća tijela, izdržljivost, otpornost prema gladi i žeđi i izvanredno opće osjećanje. 6. Duhovna mirnoća i moć duboke mentalne koncentracije. 7. Brza akumulacija velikih količina prane i sposobnost izazivanja psihičkih fenomena. Dugo je Zapad tražio objašnjenje za efikasnost vježbanja pranajame, jer se svi njeni povoljni efekti ne mogu objasniti isključivo većom količinom apsorbiranog kisika. U ovom udžbeniku prvi put nailazite na objašnjenje lišeno mistike i praznih fraza. Prije nekih 12-13 godina vježbao sam veoma intenzivno pranajamu. Kako sam tada imao iza sebe već više od dvije godine napornog rada, počeo sam da tragam po medicinskim udžbenicima za naučnim dokazima da svoje vrijeme ne traćim uzalud (dokaze subjektivne prirode, kao što su gore spomenuti efekti pranajame, o kojima svaki čovjek može isključivo sam da sudi, već sam imao). Pošto ništa o tome nisam mogao da nađem, zaključio sam da medicina još nije na tome stupnju da bi mogla da pruži takvo objašnjenje. Međutim, jednoga dana u razgovoru sa prijateljem, koji je po profesiji liječnik, saznao sam da je zabrinut zbog predstojeće operacije na svome nosu, kojom je trebalo ispraviti krivinu nosnog kanala. Primijetio sam da je veoma sujetan jer mu je nos, spolja gledano, bio sasvim pravilan. Odgovorio mi je da najnovija fiziološka otkrića pokazuju slijedeće. Mnogi unutrašnji organi, na prvom mjestu srce, stimulirani su preko nervnih završetaka koji dopiru do nosne sluzokože. Pri disanju ti nervni završeci bivaju nadraženi. Na taj način vrlo značajna stimulacija vitalnih organa dolazi iz nosa. Začepljenost jedne ili obiju nozdrva na duže vrijeme dovodi do ozbiljnih oštećenja srca. Ako se u jednostavnom eksperimentu zamorčetu zapuše nozdrve, tako da diše samo na usta, pri čemu količina unijetog kisika ostaje ista, ono umire za tri dana. Pod istim uvjetima pas umire za 24 časa. Također ozbiljna oštećenja nastaju na srcu čovjeka čiji je nos začepljen za duže vrijeme. Zato se kod iskrivljenosti nosne kosti ili hrskavice, gdje je jedna nozdrva konstantno manje ili više zatvorena, insistira na operativnom ispravljanju nosnog kanala, inače srce i drugi unutrašnji organi bivaju trajno oštećeni. Moj prijatelj nije ništa znao o orijentalnim sistemima disanja, ali me je nehotice uputio na objašnjenje visoke vrijednosti pranajame. Njene vježbe, u kojima se jedna nozdrva zatvara tako da

21

pojačani mlaz zraka draži sluzokožu otvorene nozdrve, sasvim prirodno i veoma povoljno stimuliraju funkcije unutrašnjih organa. Bolja stimulacija ne postoji. U kontekstu ovog objašnjenja treba da shvatite tvrdnje, na koje čete naići u nekim knjigama o radža-jogi i hata-jogi, da pranajama stvara zaštitni oklop oko srca učenika, koji ga štiti od starosti i bolesti. Efekt koncentracije na nervne centre (čakre) za vrijeme pranajame ima također svoje objašnjenje u fiziologiji i psihologiji. Koncentracija misli ima sasvim određeno djelovanje na tjelesne funkcije. Pri koncentriranom mišljenju glava postaje teža uslijed širenja krvnih sudova u mozgu. Svaki akt usredsređenosti izaziva pojačani priliv krvi u mozak. Ne samo to. Ako se čovjek koncentrira na neki dio svoga tijela, povećava se priliv krvi u taj dio. To je sve davno (još prošlog vijeka) utvrđeno u psihologiji preciznim mjerenjima tkz. veberove vage, naravno bez ikakve veze sa jogom. Ovi nalazi važe za netreniranog laika, čija je mentalna koncentracija vrlo slaba i, uslijed toga, utjecaj misli na krvotok i priliv prane veoma slab. Shvatljivo je da će te promjene kod sljedbenika Staze hermetizma, koji godinama vježba koncentraciju misli i volju, te reakcije biti mnogo jače. Pored toga, u hermetičkom treningu misli nisu usmjerene prema bilo kome dijelu tijela, već prema visoko osjetljivim nervnim centrima, na koje pojačana koncentracija misli i pojačana cirkulacija krvi (djelovanje zvučnih vibracija ranije je spomenuto) ima dalekosežno djelovanje. Sva ta kompleksna djelovanja na nervne centre izazivaju sasvim određene promjene u svijesti. Kakve su to promjene prosuditi ćete sami pošto u ovaj sistem uložite svoje vrijeme i istinski napor.

22

TRENING FAKIRSKOG POGLEDA - UPOTREBA OKA U KONTROLI LJUDI I ŽIVOTINJA U literaturi, Zapada i Istoka, postoji ogroman broj instrukcija za upotrebu oka kao instrumenta interpersonalnog komuniciranja i utjecaja. Treba samo ovlaš prelistati mnogobrojne priručnike hipnoze, pa ostati zapanjen pred gomilom gluposti napisanih o ovom predmetu. Teško je naći objašnjenje te pojave. Vjerojatan razlog leži u interesu za djelovanje ljudskog pogleda, koji postoji od prvih početaka ljudskog društva. Djelovanje pogleda tretira se u vezi sa različitim fenomenima, počevši od “urokljivog oka”, do masovne fakirske hipnoze, šminkanja očiju vašarskih hipnotizera i stavljanju u oči kemijskih sredstava koja daju sjaj. Podatak, oko koga postoji slaganje većine autora i hipnotizera-praktičara je primjena tkz. “centralnog pogleda”. U skoro svakoj knjizi o hipnozi naći ćete instrukcije kako da vježbate centralni pogled i tvrdnje o svemogućnosti takvog pogleda. Sve te instrukcije svode se na savjet da se gleda između oba subjektova oka, odnosno u “korijen nosa”. Nema ničeg pogrešnog u takvoj vrsti fiksiranja, ali naš sistem nudi mnogo efikasniji metod. Prethodni način, savjetovan od hipnotizera, dovodi do konvergencije ili ukrštanja pravaca oba oka na posmatranom predmetu. Posljedica ovakvog fiksiranja je napor u očima, jer su pri tome cilijarni mišići oka u zgrčenom stanju. Napor je utoliko veći ukoliko je objekt posmatranja bliži. Pošto u svakodnevnom kontaktu gledamo ljude u oči sa bliskog odstojanja, napor pri ovakvom fiksiranju dovodi vrlo brzo do umora i suzenja očiju. Druga posljedica ovog metoda je skupljanje zjenica. Pri gledanju udaljenih predmeta zjenice se šire; pri gledanju bliskih one se skupljaju. Ovaj momenat, potpuno zanemaren u suvremenoj psihologiji, veoma je značajan u procesu uticanja na ljudsku volju. Pri gledanju udaljenih predmeta cilijarni mišići oka su opušteni, oko se odmara, a zjenica širi. Fakirski pogled koristi prirodna svojstva samoga oka i zato je lakši i efikasniji. On je zasnovan na djelovanju koje na čovjeka ima širenje zjenica sugovornika. Izvjesne osobe, koje su u stanju da kontroliraju volju i postupke sugovornika u velikoj mjeri, zahvaljuju to svojoj sposobnosti širenja zjenica po volji. Pri širenju zjenica operatora (onoga koji vrši djelovanje) subjekt (onaj na koga se djeluje) vidi da se neka promjena dešava na licu ispred njega, ali ne može da shvati kakva je to promjena. Rezultat ovakvog djelovanja je stanje pasivnosti i prijemčivosti subjekta. Na ovaj način, širenjem zjenica, ponašanje i volja neupućenih mogu se kontrolirati u visokom stupnju. Suvremena fiziologija kao jedini razlog skupljanja zjenice navodi povećanje jačine svijetla. Da je to samo polovina istine fakirizam zna već stotinama godina. U to se možete sami uvjeriti posmatrajući svoje lice u ogledalu ili, promjene u očima domaćih životinja. Mačka, na primjer, na jakom svijetlu ima maksimalno sužene zjenice, ali ako vrabac ili miš uđe u njeno vidno polje zjenice će se proširiti, mada se količina svijetla nije smanjila. Zjenice će se proširiti preko cijele dužice. Kad jednom savladate tehniku fakirskog pogleda, moći ćete po volji da širite svoje zjenice. (Vjerujem da uviđate da u ovom udžbeniku nema praznih priča o čudima, misterioznim događajima, niti slatkih praznih obećanja koja se nikada neće ispuniti. Sve što je iznijeto odmah se stavlja na praktičnu provjeru, tako da sami možete da se uvjerite da li je to istina ili obična glupost. Ovaj priručnik je istinski ključ za razumijevanje i kontrolu snaga u samom čovjeku i svijetu oko njega. Možda je to posljedica činjenice da ga je pisao diplomirani psiholog, ali psiholog koji je imao otvorene oči za stvari koje se ne uče u tkz. naučnoj psihologiji. Nadam se da shvaćate što hoću da kažem.) Vrijeme je da se vratimo tehnici fakirskog pogleda. Evo kako se izvodi fakirski pogled. Sva vještina je u malom triku. Sa svoja dva oka vi gledate u DVA OKA SUGOVORNIKA, PRI ČEMU SU PRAVCI VAŠIH OČIJU PARALELNI I NIGDJE SE NE UKRŠTAJU ! ! ! To na prvi pogled izgleda kompliciranije nego što jeste. Vi zapravo i ne gledate u subjekta, nego KROZ NJEGA, U DALJINU, KAO DA ŽELITE DA VIDITE NEŠTO IZA NJEGA. Malo uvježbavanje sa svojim likom u ogledalu pomoći će vam da ovo shvatite mnogo bolje nego dugačka detaljna objašnjenja. Kao što je rečeno, postoji mali trik, koji podsjeća na trik voženja bicikla i kad savladate taj trik dalje ide lako kao sa običnim pogledom. Taj

23

trik najbolje ćete shvatiti na ovaj način: Usmjeriti ćete pogled na neki detalj na zidu svoje sobe. Zatim, dok još uvijek gledate taj detalj, prijeđite rukom sebi ispred očiju, oko 10-15 cm od lica, ali pri tom nemojte mijenjati točku fiksiranja tj. I DALJE GLEDAJTE U ZID, A NE U RUKU! Ruku nećete vidjeti jasno, već dvostruko i nejasno, jer sada pravci gledanja vaših očiju idu paralelno kroz ruku. Ponoviti ću da je najbolje da vježbate na svome liku u ogledalu. Odaberite po mogućnosti veće ogledalo (nešto veće od glave), na primjer ogledalo u kupatilu ili toaletno ogledalo. Stanite ispred njega. Bacite pogled ustranu na neki dio namještaja, pa ga zatim lagano pomjerajte ka ogledalu sve dok vam se ne ispriječi lik vaših očiju u ogledalu. Tada nastavite da gledate kroz njih, KAO DA HOĆETE DA VIDITE DIO ZIDA KOJI SE NALAZI IZA VAŠE GLAVE. Gornje instrukcije ne navode vas da gledate ukočeno. Naprotiv, na ovaj način gledate sugovornika mirno i pomalo odsutno kao kad se zamislite ili kad sanjarite. Zjenice su vam raširene, cilijarni mišići opušteni, tako da se oči odmaraju. Fakirskim pogledom možete gledati subjekta vrlo dugo bez umora, treptanja i suzenja očiju. Fakirski pogled ima djelovanje jednake fascinacije na ljude i životinje. Ne samo to. Životinje koje do plijena dolaze fascinacijom žrtve, na primjer zmije, upravo i gledaju na takav način - paralelnim, odsutnim pogledom “kroz žrtvu”. Van čisto optičkih momenata, isto toliko važan energetski momenat ulazi u igru pri fakirskom pogledu. Rekli smo, u poglavlju o pranajami, da prana kontinuirano cirkulira kroz organizam i da su glavni kanali isticanja prane iz tijela vrhovi ekstremiteta, jezik, pleksus solaris i oči. Kroz očni nerv prana ističe iz mozga u pravcu u kome gledamo. Veličina zjenice regulira ne samo količinu svijetla koja pada u oko, već i količinu prane koja iz oka ističe. Zato su kod vitalnih osoba zjenice uvijek donekle proširene. Veličina zjenice je najsigurniji pokazatelj životnog elana i vitalnosti individue. Kod narkomana, čiji je nervni sistem sasvim ruiniran, zjenice su sužene na dimenziju točke. Njima nasuprot, zjenice osoba sa zdravim nervnim sistemom su proširene i zato im oči izgledaju sjajne. U trenucima velikih uzbuđenja zjenice se šire, jer povećana količina prane zrači iz organizma kroz sve njegove izlazne kanale. Za nas je važna činjenica (a to je jedna od fakirskih tajni) da svjesno i namjerno širenje zjenica izaziva, pored optičkog efekta fascinacije, strujanje daleko veće količine prane u pravcu gledanja. Tako je efekat fakirskog pogleda udvostručen. Jednom prlikom dobro poznati profesor univerziteta držao je vježbe studentima psihologije o utjecaju bola na organizam. Pored ostalog spomenuo je da se pod utjecajem bola zjenice šire i da je to najsigurniji indikator utvrđivanja postojanja bola jer, rekao je taj istaknuti naučni psiholog, “Nitko ne može da širi zjenice svojom voljom.” Slučajno je jedan od prisutnih studenata bio sljedbenik orijentalnog hermetičkog sistema izloženog u ovom tečaju. Nije ništa rekao, samo se nasmijao. Pitao se koliko će vremena proći dok nauka ne utvrdi ono što je nekim ljudima van naučne psihologije vjekovima poznato. Kao što sam spomenuo, većina priručnika daje instrukcije za prakticiranje centralnog pogleda. Od ozbiljnih autora jedini Jogi Ramačaraka detaljno objašnjava tehniku fakirskog pogleda. Međutim, prva knjiga iz oblasti hermetzima, koja mi je došla u ruke kao šesnaestogodišnjem gimnazijalcu, detaljno je opisivala fakirski pogled. Ovo spominjem zato što se jedan primjerak te knjige na srpskohrvatskom jeziku nalazi u Narodnoj biblioteci u Beogradu. Naslov te knjižice od tridesetak strana je “Lični magnetizam”. Autor je Abi Nauls. Sadržaj koji se ne odnosi na trening pogleda inače je nabijen izvanredno naivnim optimizmom. Kako sam kratko vrijeme potom naišao na ozbiljniju literaturu, zaboravio sam danu tehniku pogleda. Tek mnogo godina kasnije, radeći sa grupom hermetista u Stokholmu, dobio sam gotovo identične instrukcije. Praktična primjena pogleda stečenog ovim treningom ostavljena je u potpunosti vama. Moram istaći ovdje da po ZAKONU KARME (o reinkarnaciji i zakonu karme vidi detaljnije u priručniku koji je već u prodaji - “KLJUČEVI PSIHIČKE MAGIJE”), u čije djelovanje svi hermetisti čvrsto vjeruju, sve ono što se kosi sa interesima ljudi na koje se vrši utjecaj ima za samog operatora najcrnje posljedice. Također se na životinje može primijeniti ovakvo djelovanje samo u

24

eksperimentalne svrhe. Da nagovijestim još samo to da su vodozemci najbolji subjekti ovakvog eksperimentiranja, a od sisara psi, naročito psi mirne naravi.

25

FAKIRSKA HIPNOZA Kada se govori o fakirima najčešće se spominje čuveni fakirski trik sa užetom. O tome i sličnim trikovima pisano je u popularnim časopisima veliki broj puta. Najčešće se opis trika svodi na slijedeće. Fakir sjedi prekrštenih nogu, okružen radoznalim gledaocima i monotono pjevuši nerazumljivu pjesmu ili ritmički ponavlja nekakve riječi. Obično lagano maše rukama u pravcu gledalaca. Pored njega je polugoli dječak, koji služi kao asistent. Fakir vadi iz korpe uže, baca ga uvis, a uže se diže u vis kao da je vučeno nevidljivom rukom, dok donji kraj ne ostane da visi stopudvije iznad zemlje. Na zapovijest fakira dječak se penje uz konopac i sa visine viče nešto što očigledno razbjesni fakira. Fakir mu daje zapovijest da siđe, a dječak to odbije. Naljućeni fakir vadi iz korpe široku sablju, sa njom u zubima penje se uz konopac i sječe dječaka na komade, koji pred zaprepaštenom publikom padaju na zemlju. Zatim se spusti niz uže, stavlja krvave dijelove tijela u korpu, mrmlja nerazumljive riječi i iz korpe pred iznenađenu publiku iskače živ, zdrav i nasmijan dječak. Neki od radoznalih turista, opremljeni fotografskim aparatom, fotografirali su izvođenje ovog trika. Na razvijenoj fotografiji vidio se, umjesto zastrašujućeg prizora, samo fakir kako sa usredsređenim izrazom lica pilji u publiku, dok dječak mirno sjedi kraj njega. Drugi putnici - očevici donijeli su na Zapad priču o triku sa ubrzanim rastenjem biljaka. Fakir bi uzeo nekakvu sjemenku, stavio bi je na dlan i ukočeno fiksirao. Poslije nekoliko sekundi iz sjemenke bi se pomolila klica, za njom stablo biljke, ona bi rasla na očigled posmatrača, procvjetala bi, cvjetovi bi otpali da ustupe mjesto plodovima, koje bi fakir ubrao slobodnom rukom i podijelio gledaocima. Iz njihovih ruku plodovi bi nestali. I dan danas Zapadnjaci lupaju glavu tražeći objašnjenje ovih trikova. Većina objašnjenja svodi se na pretpostavku da fakir hipnotizira masu, pa su takvi trikovi dobili popularan naziv fakirske hipnoze. Gdje leži tajna ovih fenomena u sklopu sistema koji sada upoznajete? Najkraće rečeno u izvanredno snažnoj, godinama treniranoj imaginaciji odn. VIZUALIZACIJI. Kako se stiče sposobnost izazivanja fenomena fakirske hipnoze? Sistem mentalnog treninga izložen ovdje, naročito vježbe koncentracije misli, osnova je za razvoj tako plastične imaginacije. Poslije nekoliko godina napornog, sistematskog, svakodnevnog treninga sposobnost vizualizacije tj. sposobnost formiranja psihičkih slika postaje veoma velika, tako da je sljedbenik Staze u stanju da stvara jasne, žive mentalne slike, da ih vidi u svom “duhovnom oku” tako živo kao da su realno postojeće. Daljim specijaliziranim treningom stiče se sposobnost INDUCIRANE IMAGINACIJE, koja se razlikuje od sličnih fenomena poznatih na Zapadu samo u stupnju razvijenosti primijenjene sposobnosti. Da bi olakšali shvaćanje fenomena fakirske hipnoze istaći ćemo tri faktora. 1. POLJE DJELOVANJA INDUKCIJE; 2. MONOTONO PONAVLJANJE IZVJESNIH ZVUKOVA i 3. ELEKTRO-MAGNETSKA PRIRODA PSIHIČKE SLIKE. Prvi momenat (polje djelovanja indukcije) odnosi se na prostorno ograničenje sposobnosti inducirane imaginacije. Pri izazivanju masovne iluzije fakir najčešće crta na zemlju dva koncentrična kruga između kojih, po njegovom zahtjevu, treba da stoje posmatrači. Svi autoriteti fakirizma ističu da izlaženje iz prostora omeđenog sa ta dva koncentrična kruga dovodi odmah do nestanka iluzije. Dovoljno je povući se nekoliko koraka pa da iluzija nestane. Iz gornjeg proizlazi da postoji polje djelovanja inducirane iluzije, unutar koga se subjektivni fenomen psihičke slike materijalizira. Vjerojatno ste čuli za magnetsku indukciju. Ako stavite komad željeza u neposrednu blizinu jakog magneta, poslije izvjesnog vremena ranije neutralno željezo pretvara se u magnet. Drugim riječima magnet izaziva, inducira, u željezu slično stanje koje u njemu postoji. Slično vidimo i u međuljudskim odnosima. Razdražen čovjek inducira slično stanje u ljudima oko sebe on nervira, razdražuje svoju okolinu. Sada vam je vjerojatno jasniji mehanizam induciranja psihičke slike u polju djelovanja indukcije. Oko fakira postoji izvjestan prostor unutar koga se materijalizira odn. objektivizira ono

26

što fakir u svom duhovnom oko vidi. Fakir formira izvjesnu psihičku sliku ili seriju slika i slično stanje, odn. slika inducira se u svijesti posmatrača koji se nalaze u polju djelovanja indukcije. Drugi momenat (monotono ponavljanje zvukova) odnosi se na ritmičko ponavljanje serije zvukova u pravilnim razmacima. Ovom postupku pribjegava većina fakira u prikazivanju opisanih trikova. Izvjesni posmatrači objašnjavali su fenomen fakirske hipnoze baš tim “magijskim zvucima”, što predstavlja objašnjenje na temelju čistog sujevjerja. Malo pažljivije posmatranje spomenutog postupka ukazuje na veliku sličnost sa metodom zapadnih hipnotizera u izazivanju hipnotičkog sna. Hipnotizer obično ponavlja monotonim glasom: “Vaši kapci su sve teži i teži . . . sve teži i teži . . . vama se spava sve više i više . . , sve više i više . ..” itd. Ova monotonija izaziva suženje svijesti i stanje duhovne pasivnosti koje prethodi hipnotičkom snu. Treći momenat (elektro-magnetska priroda psihičke slike) odnosi se na slijedeće. Do danas u cjelokupnoj poznatoj literaturi ne može se naći objašnjenje prirode psihičke slike koja se objektivizira odn. čisto subjektivni fenomen imaginacije materijalizira se, bar u polju djelovanja indukcije. Naravno, ovdje izuzimamo sva ona objašnjenja koja fenomen fakirske hipnoze a priori odbacuje kao izmišljotinu i sujevjerje. Međutim, skorašnji eksperimentalni nalazi iz naučnih laboratorija ukazuje na pravo rješenje. Nedavno preminuli sovjetski naučnik Vasiljev izveo je, ispitujući psihičke fenomene ovakav eksperiment: Doveo je subjekta u stanje duboke hipnoze. Subjekt je ležao na postolju oko koga se mogao bešumno kretati veoma snažan elektromagnet. I pored toga što je subjekt bio u stanju duboke hipnoze, vezane su mu oči. Subjekt nije znao za postojanje elektromagneta. Eksperimentator je zatim dao sugestiju subjektu da zamisli pravo ispred sebe, što jasnije može, sliku nekog jednostavnog predmeta, na primjer kocke. Subjektova mentalna koncentracija sada je daleko jača nego u budnom stanju, jer hipnoza izaziva suženje svijesti u pravcu sugestije koju daje operator. U isto vrijeme dok subjekt vizualizira (zamišlja) sliku kocke ispred svojih očiju, eksperimentator bešumno primiče elektromagnet neposredno iza potiljka subjekta i uključuje ga. Zatim postavlja subjektu pitanje: “Gdje sada vidiš sliku?” Subjekt daje odgovor da je vidi iza potiljka. Sada je operator insistirao da subjekt zamisli kocku ispred sebe, u prethodnom položaju, ali je ovaj odgovorio da nije u stanju; usprkos svih subjektovih napora slika kocke se nalazi sve vrijeme iza potiljka. U nastavku eksperimenta operator mijenja položaj elektromagneta, naravno bez znanja subjekta. Približava ga sa lijeve strane. Subjekt odmah izvještava da vidi sliku sa lijeve strane, u oblasti lijeve sljepoočnice i, usprkos novog zahtjeva eksperimentatora da zamisli sliku u nekom drugom položaju na primjer u oblasti potiljka, nije u stanju da izvrši sugestiju. Eksperiment se nastavlja uz pomicanje elektromagneta u sve moguće položaje sa istim rezultatima. Iz ovog eksperimenta nameće se zaključak (do koga su orijentalni mislioci došli prije nekoliko hiljada godina) da su PSIHIČKE SLIKE ELEKTROMAGNETSKE TVOREVINE ! ! Kod subjekta u budnom stanju nemoguće je postići isti rezultat, jer uslijed slabosti vizualizacije prosječnog čovjeka (svijest nije sužena) on nije u stanju da formira jasnu sliku, već mu neprekidna struja misli navire u svijest i ruši koncentraciju. Međutim, kod sljedbenika našeg (i ostalih hermetičkih) sistema, čija je moć koncentracije odn. vizualizacije razvijena dugogodišnjim treningom, psihička slika predstavlja daleko intenzivniju elektromagnetsku tvorevinu, koja svojom visoko koncentriranom energijom izaziva u svijesti posmatrača (U POLJU DJELOVANJA INDUKCIJE) istu sliku. Nesumnjivo da je ovo objašnjenje fenomena fakirske hipnoze najpotpunije. Još jedan momenat privlači pažnju u vezi sa fakirskom hipnozom. Često vidimo da se ova sposobnost prenosi sa oca na sina u porodicama fakira. Razlog je jednostavan. Za razvijanje tako velike sposobnosti koncentracije potreban je dugogodišnji naporan trening, odnosno nužno je sa vježbama početi u ranom djetinjstvu, da bi se željena sposobnost razvila do zrelog doba. Još kao dijete budući fakir počinje sistematski da vježba imaginaciju, formirajući jasnu i oštru sliku nekog jednostavnog predmeta na primjer zrna riže. Kako se sposobnost postepeno razvija, uzimaju se kao objekti vizualizacije sve složeniji predmeti - cvjetovi, likovi bliskih osoba, grupe predmeta itd.. sve dok učenik nije u stanju da ih vidi u svom “duhovnom oku” kao što neki slikari imaju sposobnosti

27

vizualiziranja lika modela koga su samo jedanput vidjeli. Tako da mogu slikati model bez njegovog fizičkog prisustva, Tokom niza godina kontinuiranog vježbanja fakiri i ostali hermetisti, koji se podvrgavaju sličnom treningu, stiču sposobnost formiranja slika predmeta i događaja, kao što je ranije opisani trik sa užetom tj. oni su u stanju da ih vide u svom duhu tako jasno kao da ih zaista gledaju tjelesnim očima. Kad je ovaj stadij dostignut, fakir, svojom koncentriranom voljom, projektira svoju psihičku sliku u svijest ljudi oko sebe. Ta pojava predstavlja induciranu imaginaciju u najvećem stupnju. Kako se stiče moć koncentracije misli, koja je istinski ključ ovog fenomena, detaljno je opisano u poglavlju TRENING MENTALNE KONCENTRACIJE.

28

TRENING MENTALNE KONCENTRACIJE U uvodu u ovaj tečaj istaknuta je neraskidiva veza između duha i tijela i pristup koji tom jedinstvu čini orijentalni hermetizam - kroz sistematski trening tjelesnih pokreta i disanja dostići kontrolu misaonih procesa. Poslije sistematskog vježbanja po našem sistemu, vjerojatno ćete utvrditi da psihičke slike, koje su najvažniji element pranajame, čine ovu daleko efektivnijom od običnog dubokog disanja i obratno - upražnjavanje pranajame pomaže razvitak moći vizualizacije. Još davno je rečeno – “Pranajama je ključ do svih duhovnih uspjeha”, Zato je vježbanje pranajame u trajanju od 3-6 mjeseci nužan preduvjet za početak višeg treninga, treninga kontrole misli. Sposobnost koncentracije od najveće je važnosti za efikasno djelovanje u svakodnevnom životu. Moramo biti koncentrirani na sve što radimo. Na prvi pogled čini se da koncentracija nije prisutna kod tkz. navika, međutim bliže ispitivanje pokazuje problem u pravoj svjetlosti. Kod aktivnosti koje su visoko automatizirane, pa izgleda da se obavljaju bez ikakvog učešća svijesti, svjestan duh zaista nije koncentriran, ali je nesvjestan duh koncentriran u najvećoj mjeri. Čim dođe do najmanje greške u naučenoj aktivnosti čovjek se trgne. Zašto? Zato što potpuno usredsređeni nesvjesni duh daje signal da je došlo do greške. Što je koncentracija? Koncentracija je usredsređivanje; fokalizacija u određenom pravcu na određen sadržaj ili predmet bilo namjerno ili nenamjerno. Na osnovu ovog zadnjeg kriterija razlikujemo dvije vrste pažnje: namjernu (voljnu) i nenamjernu (spontanu) pažnju. Ova zadnja zastupljena je u najvećoj mjeri kod djece i nerazvijenih individua. Međutim, koncentracija u užem smislu je voljna koncentracija. U sistemu fakirskog i joga treninga samo voljna koncentracija zaslužuje pažnju. U inače vrlo bogatoj literaturi o jogi i zapadnoj hermetičkoj tradiciji mogu se naći samo vrlo štura i fragmentarna uputstva o koncentraciji, samo izolirani podaci i savjeti. Izvanredno je teško naći razrađen, koherentan sistem u koji bi se učenik uveo od najlakših ka težim vježbama, a to je jedini pravilan metod. Skoro u svim knjigama navodi se da je za teža vježbanja neophodan lični kontakt sa prosvijetljenim učiteljem (guruom). To je u izvjesnoj mjeri točno, ali se ta tvrdnja veoma široko koristi od strane mnogih autora kao paravan za sopstveno neznanje. Tako čitalac u najvažnijem momentu ostaje praznih šaka. Sistem treninga koncentracije izložen u ovom tečaju ispunjava tu nelogičnu prazninu. Jedan od razloga za pisanje ovog priručnika je želja da se premosti jaz između mnogih, čisto teoretskih radova o koncentraciji i praktične primjene ove dragocjene moći ljudskog duha u svakidašnjem životu. Ako pokušate da nađete uputstva u oblasti naučne psihološke literature, uputstva kako da vježbate koncentraciju, ostati ćete duboko razočarani. Osim djela Riboa i nekih drugih zastarjelih radova još iz prošlog vijeka, koji nemaju nikakvu praktičnu vrijednost, nema gotovo ničega. Vršeni su i malobrojni eksperimenti u kojima je “utvrđeno” da je najduži mogući akt pažnje 6-8 sekundi, a najveći obim pažnje 4-5 predmeta. Na kraju ovog tečaja, ako budete naporno i savjesno vježbali, morati ćete da se nasmijete ovim tvrđenjima. Da li ćete razviti svoju koncentraciju ili ne zavisi samo od vas. Ovdje je put pokazan. Čovjeka možete dovesti do izvora, ali ga ne možete natjerati da pije. Glavni princip koncentracije pokazati ćemo na jednostavnom primjeru. Stavite na stol ispred sebe zapaljenu svijeću. Uzmite u ruku kuhinjski lijevak, stavite uži kraj lijevka - cijev u usta, a širi kraj okrenite ka svijeći i pokušajte da je pušući ugasite. Ma koliko se naprezali nećete moći da ugasite taj slabi plamen. Sad okrenite lijevak i stavite širi kraj preko usta, a cijev upravite prema svijeći. Puhnite minimalnim naporom i plamen će se ugasiti. Što nam pokazuje ovaj primjer? U prvom slučaju, i pored naprezanja svih naših moći, upotrebljena energija bila je rasplinuta, rasijana i prema tome neefikasna. U drugom slučaju ta ista energija koncentrirana na daleko manji broj tačaka sva je usmjerena u jednom pravcu i lako je postigla ono što je prethodno izgledalo nemoguće. Sličan primjer je oštrenje noža. Taj akt nije ništa drugo do smanjivanje površine oštrice kojom djelujemo pri sječenju. To isto želimo da postignemo u duhovnom treningu - da izoštrimo svoj duh i učinimo ga pouzdanim, prodornim oruđem, na koje ćemo uvijek moći da se oslonimo.

29

Sličan princip srećemo u karateu. Da bi se smanjila udarna površina i povećala njena prodornost i jačina udarca, udara se ivicom dlana, ivicom stopala, vrhovima prstiju itd. Snaga udarca raste srazmjerno smanjivanju udarne površine. Takozvani “fakiri” koji nastupaju na vašarima i samo imitiraju istinske sljedbenike ovog sistema, leže često na dasci prekrivenoj sa nekoliko stotina čavala. U svjetlosti gornjeg objašnjenja principa koncentracije to je veoma providan trik, pogotovu što su vrhovi čavala dobro zatupljeni. Nije se još pojavio vašarski “fakir” koji bi ležao na pet-šest čavala. Ovaj osnovni princip koncentracije biti će nam ideja vodilja kroz cijeli sistem treninga. Što se tiče uvjeta za uspjeh u vježbama koncentracije, zdrava logika najbolje nagovještava tko će postići uspjeh i u kojoj mjeri. SISTEMATSKI SVAKODNEVNI TRENING JE NEOPHODAN I NIŠTA GA NE MOŽE ZAMIJENITI. Mnogo je bolje svakog dana vježbati po 10 minuta, nego svakog drugog dana po 40 minuta. Naravno, uslijed bolesti ili putovanja može se preskočiti jedan dan ili nekoliko dana, ali svako učestalo izostavljanje vježbanja dovodi samo do jednog rezultata - razočaranja. Tu nema pomoći! Zato ako ne postignete očekivani uspjeh poslije određenog vremena, razloge potražite u samom sebi, a ne u spoljašnjim smetnjama. Zapitajte se da li ste uradili ono što ste bili dužni. VJEŽBA BR. 1 Najbolje vrijeme za vježbanje koncentracije je jutro ili večer. Po mogućnosti ustalite određeno vrijeme za vježbanje i držite ga se. Poslije nekoliko nedjelja takvog vježbanja, osjetiti ćete blagotvorno djelovanje svoje ustrajnosti. U periodu, na koji ste se navikli, duh će vam biti mirniji nego inače, spreman za vježbu, osjećati ćete potrebu da sjednete i koncentrirate se. Uvjeriti ćete se u istinitost stare izreke: “Navika je jedna muka, a odvika dvije.” Prva vježba odnosi se na kontrolu položaja i pokreta tijela. Nevoljni pokreti, trzanja i grčenja ometaju i slabe koncentraciju. Nemoguće je biti koncentriran dok se lupka stopalom o pod, dobuje prstima po stotu, grizu usne itd. Nepomičan stav je stav čovjeka koji je maksimalno koncentriran. Kao što je za parnu mašinu nemoguće da se brzo kreće ukoliko ima pukotine na kotlu, kroz koje para izlazi, tako će za vas napredak u koncentraciji biti nemoguć dok ne postignete kontrolu položaja i pokreta tijela. Mišići, ligamenti, oči, prsti, stopala, jezik i usne, vrat i trup, sve su to posrednici preko kojih se prazni energija. Glavni cilj voljnih sposobnosti je da upravljaju psihofizičkom cjelinom po diktatu najviših svjesnih centara. Samokontrola obuhvaća kontrolu pokreta, impulsa, emocija i misli. Od stupnja u kome ste to postigli zavisi stupanj vaše koncentracije. Sjedite u udobnu stolicu, ne dodirujući leđima naslon. Kičma vam mora biti sasvim prava. Prekrstite noge u člancima, a dlanove položite na butine. Sasvim se opustite. Kad ste se potpuno relaksirali, probajte da ostanete u tom položaju što duže sasvim nepomični. Ispred vas na stolu treba da leži sat sa sekundarom, tako da možete mjeriti vrijeme koliko ste dugo ostali nepomični. Ne zaboravite, ne smije vam izmaći nijedan pokret! To je daleko teže nego što izgleda na prvi pogled. Ne smije vam promaći ispod kontrole nikakav nevoljni pokret ruke, prsta, jezika, obrva, očnih kapaka itd. Pošto većina ljudi ne može da izdrži da ne trepne, treptanje neka bude jedini izuzetak. Kad osjetite da ne možete više izdržati bez treptanja, recite sebi: “Sad ću da trepnem.” Trepnite, zatim nastavite da sjedite nepomično, Dobro pazite na jednu stvar. Vaš duh, koga po prvi put pokušavate da kontrolirate, opirati će se tome pokušaju služeći se najlukavijim trikovima. Već poslije 20-30 sekundi javiti će vam se želja da pomaknete nogu da bi se “bolje namjestili.” Zatim će doći želja da se pomjeri ruka, isprave leđa itd. Većina početnika smatra da mogu ostati nepomični bez muke sat ili dva. To je velika zabluda. Vaš zadatak je prvog dana jedan minut i budite zadovoljni ako ga postignete. Drugog dana postavite sebi za zadatak dva minuta nepomičnog sjedenja, trećeg dana tri itd. povećavajući svakog dana trajanje za jedan minut, sve dok ne postignete 15 minuta. Ako se pokrenete prije isteka vremena, koje ste dužni da postignete, morati ćete početi ispočetka vježbu određenu za taj dan. Na

30

primjer, poslije nedjelju dana postigli ste sedam minuta nepomičnog sjedenja, ali vam osmog dana već poslije pet minuta izmakne neki nevoljan pokret, onda prekinite vježbu, malo se odmorite i ponovo se vratite zadatku čvrsto riješeni da postignete zadatak od osam minuta. Kad ste uspješno završili zadatak od 15 minuta, vrijeme je da prijeđete da slijedeću vježbu. NEMOJTE PRIJEĆI NA SLIJEDEĆU VJEŽBU DOK PRETHODNU NISTE SAVLADALI DO KRAJA, A TO VAŽI ZA SVE VJEŽBE U OVOM PRIRUČNIKU ! ! ! Ovaj položaj, ili ako hoćete joga terminologijom rečeno asana, biti će osnova svih daljih vježbanja koncentracije a dobro je da ga primjenjujete i u prakticiranju pranajame, zato ga morate savladati u potpunosti. Hata-joga razvila je veliki broj položaja ili asana. Većina priručnika obrađuje 84 najvažnije asane. Mnogi autori pripisuju čudesne posljedice redovnom prakticiranju asana. Međutim u njima nema ničeg natprirodnog. To su tjelesni položaji, za Zapadnjake veoma često teški za izvođenje, koji podsjećaju na švedsku gimnastiku. Očekivati čuda od njihovog vježbanja sasvim je glupo, mada to mnogi obećavaju. Čuda postoje, ali samo u mašti autora takve literature. Najpriznatiji autoriteti svih orijentalnih sistema praktične filozofije ne priznaju vrijednost nekih specijalnih položaja za koncentraciju. Veliki mudrac Ramana Maharši redovno je upotrebljavao stolicu. Isto to činio je i Sri Orobindo Goze. Svami Vivekananda, istaknuti eksponent radža-joge i džnana-joge, daje najlogičniju direktivu za položaj u kome se meditira. Po njemu svaki čovjek treba da usvoji, kao svoju stalnu asanu, položaj u kome može da provede duže vrijeme, a da se ne umori, uz uvjet da kičma i glava budu u pravoj liniji. Ležeći položaj nije pogodan, jer dovodi do pospanosti. Prema tome, ako vam neki položaj više odgovara od gore opisanog, slobodno ga usvojite i držite ga se od sada nadalje. VJEŽBA BR. 2 Sjedite u “svoju” uobičajenu asanu. Uzmite u desnu ruku dugačku olovku. Tu ruku dignite ustranu do visine ramena. Okrenite glavu na desnu stranu za nešto manje od 90 stupnjeva. Uočite neku točku na zidu i na nju nanišanite vrhom olovke. Tako ćete moći da kontrolirate da li vam ruka drhti. Trudite se da vam olovka u ruci stoji što mirnije, gotovo nepomično. Prvog dana trudite se da vam olovka ne zadrhti za vrijeme od 30 sekundi i svakodnevno povećavajte trajanje dok ne dostignete 5 minuta, a da vam ruka ne zadrhti. Treba da vježbate obje ruke naizmjenično, prvo desnu, pa onda lijevu. Kad postignete cilj od 5 minuta sa svakom rukom, možete prijeći na slijedeću vježbu. Pored toga što predstavlja nužan stupanj u razviću koncentracije i postizanju samokontrole, ova vježba veoma efikasno smiruje živce. VJEŽBA BR. 3 Napunite običnu čašu do vrha vodom, tako da nivo vode dopire do same ivice čaše i uzmite je u desnu ruku. Opružite ruku pravo ispred sebe. Koncentrirate se na površinu vode sa željom da vam ruka nimalo ne drhti. To ćete lako konstatirati po stanju vode u čaši. Radite prvo sa desnom, zatim sa lijevom rukom. Ova vježba ima isto djelovanje kao prethodna, samo je nešto teža. VJEŽBA BR. 4 Stegnite lako obje pesnice. Stavite ih ispred sebe na stol, tako da nadlanice leže na površini stola. Palčevi treba da su previjeni preko ostalih prstiju. Koncentrirajte svu pažnju na desnu pesnicu. Zatim suzite pažnju na vrh desnog palca. Počnite lagano da ga opružate budući koncentrirani isključivo na njegov vrh, sve dok se palac sasvim ne opruži. Zatim koncentrirajte pažnju na vrh kažiprsta, dok ga lagano opružate. Morate se sasvim unijeti u taj pokret. On ne smije biti isprekidan, već ravnomjeran i polagan. Zatim se koncentrirajte na srednji prst, čineći sa njim isto. Onda sa ostala dva.

31

Sada je na redu obratan proces. Koncentrirajte se na vrh opruženog malog prsta desne ruke. Počnite lagano da ga savijate unazad dok ne dođe u početnu poziciju. Zatim učinite to isto sa ostalim prstima, dok ponovo nemate na stolu pesnicu u prvobitnom položaju. Vrlo je vjerojatno da će pri opružanju i skupljanju malog i domalog prsta doći do pomjeranja i susjednog prsta, pored onoga na koji ste u tom trenutku koncentrirani. Neka vas to ne brine. Ovo je čuvena fakirska vježba. Ona razvija kontrolu pokreta, volju, koncentraciju i svijest o onome što ste godinama nesvjesno činili. Ona utiče na vaše kretanje i ponašanje. Treba da je radite tri puta sa lijevom i tri puta sa desnom rukom svakog dana. Kada ste stekli izvjesnu rutinu u ovoj vježbi, prijeđite na slijedeću. VJEŽBA BR. 5 Uzmite u lijevu ruku 15 zrna riže. Uzmite jedno zrno, stavite ga na sredinu otvorenog dlana desne ruke i koncentrirajte se na njega. Napregnite svu moć svoje koncentracije, kao da je to sada najvažnija stvar na svijetu. Ona to i JESTE! Ako tako ne postupite, samo ćete traćiti svoje vrijeme, a vrijeme koje protekne - proteklo je zauvijek. Koncentrirajte se na prvo zrno jedan minut, onda dodajte drugo zrno i koncentrirajte se jedan minut na ta dva zrna zajedno. Dodajte treće zrno i koncentrirajte se na grupu od tri zrna jedan minut itd. sve dok konačno ne budete imali pred sobom grupu od 15 zrna sa zadatkom da se na nju koncentrirate jedan minut. Zrna ne moraju biti na dlanu pravilno raspoređena. Kad ste završili sa grupom od 15 zrna, uzmite jedno zrno iz grupe, stavite ga na otvoren dlan lijeve ruke i koncentrirajte se na njega jedan minut. Zatim na dva zrna itd. Tako ćete ovu vježbu raditi dva puta po 15 minuta, u ukupnom trajanju od 30 minuta. VJEŽBA BR. 6 Uzmite bilo koje dnevne novine. Odaberite iz njih kraći članak. Pročitajte ga koncentrirajte se isključivo na sadržaj. Kad ste završili, poklopite ga, uzmite olovku i papir i napišite sve čega se sjećate. Usporedite ispisan tekst sa pročitanim člankom. Kolika je razlika? Isijecite taj članak iz novina, spojite ga sa tekstom koji ste napisati po sjećanju i stavite ih u jednu veliku kovertu. Ponavljajte istu vježbu 10-15 dana sa člancima približno iste dužine, uvijek ih isijecite iz novina, spojite ih sa originalnim tekstom i stavljajte ih u gore spomenutu kovertu. Poslije rečenog vremena nađite otprilike dva puta duži članak. Učinite sa njim istu stvar. Nastavite da to radite sa člancima približno iste dužine novih 10-15 dana. Poslije isteka tog vremena uzmite zadnji članak iz ove druge, duže serije i usporedite ga sa člankom i originalnim tekstom od prvog dana kad ste počeli vježbu. Primijetiti ćete veliku razliku. Koncentracija je direktno povezana sa pamćenjem. Što je jača koncentracija, dublji su tragovi u mozgu koje ostavlja sadržaj na koji smo se koncentrirali. VJEŽBA BR. 7 Ova vježba predstavlja uvod u viši tečaj koncentracije. Ona čini osnovu vizualizacije ili kreativne imaginacije, odnosno sposobnosti formiranja psihičkih slika. Sakupite sa raznih strana što veći broj različitih stvarčica koje se mogu naći u svakoj kući: starih ključeva, dugmeta, zapušača za boce, kreda, starih olovaka, krpica, čavala i dr. Držite ih u nekoj većoj vrećici. Treba da ih bude jedna od dvije stotine. Sjedite za nepokriven stol ili stol zastrt jednobojnim stolnjakom. Nasumce zahvatite jednu ili dvije šake predmeta iz vrećice i raspite ih ispred sebe na stol. Čim ste to uradili pokrite ih nekom maramom, tako da ne možete više da ih vidite. Osim toga, stavite ispred sebe sat sa sekundarom (naravno otkriven), tako da možete kontrolirati vrijeme. Dišite ritmički 3-4 minuta, a onda uklonite maramu i sa maksimalnom koncentracijom fiksirajte gomilu predmeta. Gledajte ih samo jedan minut. Obratite pažnju na njihov oblik, veličinu i mjesto gdje se nalaze. Kad protekne

32

jedan minut ponovo pokrite sve predmete i, bez ikakve pauze, ispišite imena svih predmeta kojih se možete sjetiti i njihov položaj u grupi. Na prvi pogled reklo bi se da je ova vježba vrlo laka, ali je istina sasvim suprotna. To je jako naporna vježba. Neki zapadni sistemi, srodni sa jogom, smatraju ovu vježbu jednom od najvažnijih u cijelom mentalnom treningu. Kolika je njena vrijednost uvjeriti ćete se sami kad prijeđete na slijedeće vježbe koncentracije. Kada budete u stanju da navedete sve predmete sa gomile bez greške, sazreli ste da prijeđete na viši tečaj koncentracije.

33

VIŠI TEČAJ KONCENTRACIJE VJEŽBA BR. 1 - PRATJAHARA Sva praktična uputstva za trening koncentracije u udžbenicima joge, fakirizma i zapadnog hermetizma svode se na zahtjev da se misli usmjeravaju uporno, uvijek iznova, na odabrani objekt koncentracije. Međutim, tokom treninga javlja se jedan period kada se takav zahtjev sukobljava sa velikim teškoćama. Ukoliko više vraćamo misli na željeni objekt, utoliko se one više otimaju, utoliko više sve nove asocijacije naviru, rušeći samopouzdanje i vjeru u konačni uspjeh vježbanja. Ako bi, poslije vježbe br. 7, nastavili da se koncentriramo na isti način, vrlo je vjerojatno da bi pretrpjeli neuspjeh. Na ovom stupnju, kada je vježba br. 7 savladana, nužna je jedna međufaza u treningu - vježba poznata na Istoku pod imenom PRATJAHARA ili odjeljivanje svijesti. Uputstva za pratjaharu, koja se mogu naći u rijetkim knjigama, izvanredno su maglovita i neprecizna. Truditi ćemo se da popunimo tu prazninu. Većina učenika-početnika, kad pročita uputstva za vježbanje pratjahare dobije utisak da je to najlakša od svih vježbanja. Avaj! Ubrzo će se otrijezniti suočavajući se sa mukotrpnim radom, koji može da se potegne na period od nekoliko mjeseci. Teškoće će vam biti jasne već poslije prvog dana vježbanja. Na ovom stupnju većina učenika slabe volje i labave motivacije odustaje od daljeg vježbanja. Oni koji ustraju jedini mogu da sude o neprocjenjivoj vrijednosti ove naporne vježbe. Sjedite u svoju ustaljenu asanu. Uradite 4-5 pranajama, upotrebljavajući ritam 8:6:6 ili 4:4:4. Potpuno opustite sve tjelesne mišiće. Zatvorite oči i počnite pažljivo da posmatrate tok svojih misli. Cijela vježba treba da traje oko 10 minuta. Isprva će u vašu svijest navirati veliki broj misli koje se odnose na svakodnevne događaje, profesionalne brige, ono što ste toga dana vidjeli, ranije događaje itd. Zauzmite stav NEUTRALNOG POSMATRAČA toka svojih misli i ničim ih nemojte remetiti! Ova će vježba biti za vas manje ili više teška, zavisno od toga u kojoj ste mjeri savladali pranajamu i prethodnih sedam vježbi koncentracije. Glavna stvar koju morate imati na umu jeste da ne zaboravite na sebe, na svoj neutralni stav posmatrača i da krajnje pažljivo slijedite struju kaotičnih misli, koje plave vašu svijest. Pazite da vas struja misli ne povuče za sobom, a naročito pazite da se ne upustite u sanjarenje. Ako osjetite da ste umorni ili pospani prekinite za časak vježbu i poprskajte lice i gornji dio tijela hladnom vodom, tako da sa vratite na rad osvježeni. Ranije ste vidjeli da je teško vezati misli za željeni objekt; sad se možete uvjeriti da nije ništa lakše dati im potpunu slobodu. Ljudski duh podsjeća na mazgu koja stoji kao ukopana kad želite da krene, a otima se kao mahnita kad želite da stoji mirno. Duh će se otimati svim silama ispod vaše vlasti, pokušavajući da vas prevari na sve moguće načine - primamljivim fantazijama, željom da se slatko ispavate i sličnim trikovima. Od vas zavisi hoće li u tome uspjeti. Ova vježba, za razliku od ostalih treba da se radi dva puta dnevno po 10 minuta i to ujutro i uvečer. Ovo je prosječno trajanje vježbe, ali ako vam se poslije mjesec dana učini da sporo napredujete produžite trajanje vježbe prema svojim mogućnostima. Sa druge strane budite pažljivi u kontroli svog nestrpljenja i želje za naglim uspjehom, jer je njihovo javljanje loš znak. Jaka želja da se vježba jedan ili dva sata dnevno pokazuje sama po sebi, da se brzo približava period kada će se takav učenik sasvim ohladiti za rad i dići ruke od cijelog treninga. Zato budite oprezni i držite se umjerenosti. Ničega previše. Srednja Staza je Staza mudrosti. U prvoj fazi vašeg treninga u pratjahari primijetiti ćete da gomile misli hrle u polje svijesti, da se izvanredno brzo smjenjuju i skaču sa predmeta na predmet bez ikakve uočljive veze. Tako i treba da bude. Ne smijete pokušavati da mislima date smisao i povezanost. Ali, ako ustrajete, primijetiti ćete da misli, od nedjelje do nedjelje, postaju sve manje kaotične, sve manje silovite i znatno sporije. Konačno poslije 4-6 mjeseci samo će pojedine izolirane misli prodirati u svijest, kao iz velike daljine, tako da ćete gotovo moći da im pratite nastanak i razvoj. Posljednji stadij pratjahare nastaje kad otkrijete jednu zanimljivu pojavu. Primijetiti ćete da pogled vaših očiju (zatvorenih za vrijeme vježbanja) ne može se održati sve vrijeme na jednoj točki. On stalno klizi ustranu, a svako premještanje pogleda izaziva promjenu u toku misli. Ako se

34

koncentrirate na jednu stvar, biti ćete u stanju da na nju mislite sve dok vam oči ne odu ustranu. Zato, počinjući zadnji stadij pratjahare, iskoristite tu pojavu na slijedeći način: STARAJTE SE DA SLIJEDITE POKRETE OČIJU, KAO ŠTO STE NA POČETKU SLIJEDILI POKRETE MISLI. Taj pokret podsjeća na crtanje beskonačne linije, kada olovka se ne odvaja od papira ili na namotavanje beskonačnog klupka. Sada “namotajte” pogledom nevidljivo klupko. Tokom vremena pokreti će postati sve sporiji i i sporiji, a vaše misli će se smiriti. Prestati će da se bacakaju sa predmeta na predmet kao pomahnitali majmun. Tek tada, kad pogled zatvorenih očiju prestane da se šeta od jedne točke do druge, odnosno kad misli prestanu da se šetaju od jednog predmeta do drugog, tada je svijest dostigla sposobnost poniranja u svoje sopstvene tokove. To stanje naziva se EKAGRA (koncentracija). Tada je završena pratjahara i počinje DHARANA. (O višim stanjima svijesti biti će detaljnije riječi u slijedeća 2 tečaja: “TAJNI SIMBOLI HERMETIZMA” i “KLJUČEVI PSIHIČKE MAGIJE”). Kad postignete ovo stanje učinili ste veliki korak naprijed u kontroli svojih misaonih procesa i vrijeme je da prijeđete na slijedeće stupnjeve duhovnog treninga. Međutim, neuspjeh u pratjahari sasvim će omesti uspjeh u svim daljim vježbama. Zapamtite da samo od vas zavisi da li će vam sopstveni duh biti vjeran sluga ili svirep gospodar. VJEŽBA BR. 2 Kad budete zadovoljni svojim rezultatima u pratjahari, prijeđite na slijedeću vježbu. Sjedite u asanu i odvježbajte 5-6 pranajama sa crvenom bojom, po ritmu 6:6:6. Zamislite da idete dobro poznatom ulicom. Trudite se da se u mašti krećete sasvim polako, kao da bez žurbe šetate, gledajući pažljivo oko sebe. Izazovite u mislima sve pojedinosti: zgrade pored kojih prolazite, njihov oblik, boju zidova, neobične detalje na kapijama i fasadama, drveće, firme i izloge ako ih ima u toj ulici itd. Dođite u mislima do odabrane zgrade ili scene i posmatrajte je. Pokušajte da je u svojoj psihičkoj slici naslikate u svim detaljima, a da vam duh ne odluta. Ovo je u prvo vrijeme izvanredno teško postići i zato, ako vam se duh snažno opire, pribjegnite ovakvom triku: Svakih nekoliko sekundi, čim osjetite otpor duha, promijenite položaj sa koga gledate objekt i pokušajte da objekt reproducirate živo i plastično sa svih tih različitih stajališta. Biti ćete iznenađeni siromaštvom detalja kojih se tokom puta i na samom objektu možete sjetiti. To samo pokazuje da vam je koncentracija slaba i da ste mnogo puta i kod očiju slijepi. Nemojte se nervirati pri ovoj vježbi, niti se fizički naprezati. Izbjegavajte stezanje zuba i očnih kapaka. To vam neće pomoći, jer ne otima se psihička slika, na koju se koncentrirate, već vaš duh. Budite potpuno mirni dok formirate psihičku sliku, KAO KAD POKUŠATE DA SE SJETITE IZBLIJEDJELOG SNA. To je jedini pravilan pristup. Ako vam, tokom šetnje, misli odlutaju prije nego što dođete do odabrane scene, prekinite njihov tok i počnite sve ispočetka. Prvom prilikom kada zaista budete išli tim putem obratite mnogo veću pažnju na detalje i trudite se da uočite sve ono što vam je ranije izmaklo. Sve te novouočene detalje izazovite u svijesti kad budete slijedeći put vježbali. Ovu vježbu treba raditi jednom dnevno oko 15 minuta. Ona izvanredno razvija moć vizualizacije. Radite je oko dvije nedjelje ili duže, ukoliko niste zadovoljni postignutim rezultatom. VJEŽBA BR. 3 Ovo je vježba koncentracije na slova abecede. Počnite da prizivate slova u svijest onim redom kojim su poredana u abecedi. Slova mogu biti kakvog bilo oblika i ne moraju sva biti istog tipa. Recite u sebi “A” i zamislite što jasnije možete to slovo. Najčešće se u svijesti javljaju slova koja viđamo u oglasima ili naslovima listova koje redovno čitamo. Dok gledate pred sobom sliku slova “A” ne dajte da vam ništa poremeti koncentraciju, naročito NE DAJTE DA VAM U SVIJEST PRODRE SLIKA SLIJEDEĆEG SLOVA IZ ABECEDE. To se veoma često događa jer su slova povezana dugim iskustvom, pa pomisao na jedno slovo automatski izaziva slijedeće. Kad ste svojim

35

duhovnim okom gledali 10-15 sekundi slovo “A”, prijeđite na slijedeće slovo itd. Neka vam po istom postupku prodefiliraju sva slova u duhu. Ovu vježbu radite nedjelju dana. VJEŽBA BR. 4 Stavite ispred sebe na stol svijećnjak sa običnom svijećom. Ako nemate svijećnjak, stavite ispod svijeće kao postolje nekoliko knjiga. To je sporedan detalj; glavno je da vam plamen svijeće bude otprilike na visini očiju. Uradite nekoliko crvenih pranajama, upotrebljavajući ritam 8:8:8. Zamislite da je cijeli prostor ispunjen svijetlo-crvenom svjetlošću ili, ako vam je to teško zamislite da je cijela soba osvijetljena crveno. Dok udišete, brojeći u sebi do osam, zamislite kako vam crvena tekućinu ulazi kroz nos i ispunjava cijelo tijelo. Pri zadržavanju daha napregnite se da vidite kako crvena tekućinu prožima svaku ćeliju organizma, a naročito pluća i unutrašnjost glave. Dok izdišete zamišljate kako crvena tekućinu izlazi kroz nos van. Kad ste završili sa pranajamom, koja smiruje nerve i olakšava koncentraciju, zapalite svijeću. Sasvim se opustite. Udovi treba da su vam potpuno mlitavi, kao mrtvi. Plamen svijeće treba da bude na nivou očiju, da se očni mišići ne bi zamarati. Fiksirajte plamen svijeće jedan minut, ne pomjerajući nijedan dio tijela. Zatvorite oči i napregnite se da, tako zatvorenih očiju, gledate u točku koja se nalazi između obrva, tračku gdje se nalazi ADŽNA-ČAKRA. Pokušajte da odmah izazovete sliku plamička u toj točki. Sada ćete se uvjeriti u efekt ranijih vježbanja - gotovo odmah će se pojaviti svijetli plamičak. Izgledati će sasvim realno. Gledajte u njega jedan minut, brojeći u sebi ravnomjerno od jedan do šezdeset. Tada otvorite oči i piljite u plamen opet jedan minut, pokušavajući da što jasnije urežete njegovu sliku u svijest, Zatim zatvorite oči, usmjerite pogled u pravcu adžna-čakre i prizovite istu sliku plamena svijeće. To ponovite ukupno pet puta. Znači vježba traje oko 10 minuta. Da spomenemo na kraju da treba spriječiti svaku jaču cirkulaciju zraka u sobi, da bi plamen mogao mirno, gotovo nepomično da gori. Ubrzo ćete se uvjeriti u blagotvoran utjecaj koncentracije na plamen svijeće. Gotovo ništa ne smiruje duh i nerve tako kao ta jednostavna vježba. VJEŽBA BR. 5 Sjedite na uobičajen način. Obratite pažnju na sadržaj sobe. Prijeđite pogledom po svim predmetima, obraćajući pažnju na najsitnije detalje, kao da se tu prvi put nalazite. Koncentrirajte se na oblik predmeta, veličinu, boju i položaj u odnosu na ostale predmete. Zatvorite oči i pokušajte da zamislite cijelu sobu odjednom sa svim detaljima. Uvjeriti ćete se da će slika biti neodređena, rasplinuta i da će se pojedini detalji naizmjenično pojavljivati jasnije u svijesti. Ako se koncentrirate na jedan dio sobe ili neki detalj, primijetiti ćete da je njegova slika znatno jasnija od slike cijele sobe. Ovo je bila ilustracija činjenice da su i u imaginaciji detalji jasniji od cjeline. Sada stavite ispred sebe na stol ogledalo (uspravno). Posmatrajte usredsređeno svoj lik. Poslije izvjesnog vremena suzite pažnju samo na lijevo oko. Lice treba da vam je sasvim nepomično. Fiksirajte lijevo oko otprilike oko 30 sekundi, zatim zatvorite oči i pokušajte da ga reproducirate u mislima. Biti će vam lakše ako za trenutak zamislite cijeli lik, a zatim suzite pažnju postepeno na lijevo oko. Napregnite se da sliku učinite što oštrijom i točnijom. Poslije nekog vremena, kada slika počne da blijedi, otvorite oči i ponovo se usredsredite na lijevo oko novih 30 sekundi. Zatvorite oči i ponovo ga reproducirajte u imaginaciji. Cijeli postupak ponovite nekoliko puta, tako da vježba ne traje duže od 15-20 minuta. Na opisani način radite vizualizaciju lijevog oka 3-4 dana. Zatim na isti način vježbajte vizualizaciju desnog oka 2-3 dana. Najzad, poslije tog perioda, slici desnog oka dodajte sliku lijevog oka, tako da se koncentrirate na sliku oba oka istovremeno. Dok fiksirate oči, prije reprodukcije u imaginaciji, morate obratiti pažnju na sve detalje veličinu zjenica, boju dužice, sitne krvne sudove kojima je bjeloočnica prošarana, gustinu i dužinu trepavica debljinu i oblik kapaka. Sve to pokušajte da reproducirate u svojoj mentalnoj slici. Koncentracija na oba oka treba da vam uzme također 2-3 dana. Isti postupak ponovite sa ostalim glavnim dijelovima svoga lica, sve dok poslije 15-20 dana nemate pred sobom kompletan portret.

36

Ova vježba izvanredno razvija kreativnu imaginaciju. Poslije dvadesetak dana prijeđite na slijedeću vježbu. VJEŽBA BR. 6 Stavite ispred sebe zapaljenu svijeću kao u vježbi br. 4. Uradite nekoliko crvenih pranajama sa ritmom 8:8:8. Relaksirajte se potpuno. Počnite da fiksirate plamen svijeće, ali ovog puta na sasvim nov način. Primijetiti ćete da plamen svijeće ima tri sloja. Spoljašnji, koji je svijetlo žut, srednji, koji je plav i unutrašnji, koji je sasvim taman. Koncentrirajte se isključivo na taj tamni dio. Gledajte ga nekoliko minuta. Ako osjetite potrebu da trepnete, slobodno to učinite, taj akt neće poremetiti vašu koncentraciju. Poslije nekoliko minuta, kada ste se sasvim smiriti, zatvorite oči i zamislite lik osobe koja vam je najdraža, na primjer lik majke ili brata. Ako se u vašoj imaginaciji ta osoba kreće, utoliko bolje, glavno je da ga ne ispuštate iz duhovnog oka. Ovakva vrsta koncentracije na lik treba da traje oko 15-20 minuta. Kad god vam lik iščezne iz polja svijesti izazovite ga ponovo, primjenjujući ovaj koristan trik: zamislite kako ta osoba izgleda kad se smije ili kad se ljuti, odnosno kako je izgledala u nekoj posebnoj prilici. Ova vježba ima veliku reputaciju među indijskim, javanskim i burmanskim fakirima. Mnogi pripisuju čudotvorne posljedice redovnom prakticiranju ove vježbe. Tako je čuveni indijski fakir Kjuda Baks, poznat kao “čovjek koji je mogao da vidi bez očiju”, tvrdio da je pomoću ove vježbe razvio sve svoje psihičke moći. O njegovom životu napisano je nekoliko knjiga i veliki broj reportaža. Poznati liječnici klinike Čering Kros u Londonu ispitivali su njegovu sposobnost hodanja po vatri i sposobnost da vidi bez očiju odn. u situacijama kada je strogo eksperimentalnim postupkom čulo vida bilo eliminirano. Lijepili su mu očne kapke neškodljivim lijepkom, preko tako zatvorenih očiju stavljali su neprovidne metalne folije, debele slojeve platna i preko svega vezivali zavoj. Sva ta sredstva nisu mogla da ga spriječe da vidi, pod uslovom da mu je bilo koji dio gole kože izložen objektu posmatranja. Bio je u stanju da čita knjige svojom golom šakom. Zadnjih godina u SSSR-u vršena su mnoga laboratorijska ispitivanja neobičnih psihičkih fenomena. Pored ostalog ispitana su tri slučaja osoba koje su također vidjele bez očiju, s tim što su uglavnom vidjele vrhovima prstiju. Sovjetski naučnici dali su slijedeće, relativno neubjedljivo, objašnjenje. U vrhovima prstiju moraju postojati čulne ćelije, identične sa čulnim ćelijama u mrežnjači oka, jer “mora postojati materijalna osnova čulnog akta viđenja, tj. čulne ćelije sposobne da prime svjetlosnu draž.” Međutim, ovako nategnuto objašnjenje sasvim je netočno, što čak i rudimentarno znanje iz anatomije nervnog sistema može da pokaže. Ako postoje čulne ćelije viđenja u vrhovima prstiju, formirane na tom mjestu na neobjašnjiv način, gdje su nervna vlakna, koja moraju povezivati čulnu ćeliju sa centrom viđenja u mozgu da bi se javio osjet? Nervna vlakna, koja su povezana sa nervnim ćelijama u oku, skupljaju se i formiraju očni živac. Kad bi takva vlakna postojala u navedena tri slučaja, a sovjetski naučnici nisu mogli takva vlakna da otkriju i pored svih napora, ona bi morala ići sasvim izolirano cijelom dužinom ruke, prolaziti kroz rame, vrat i glavu do centra viđenja u kori velikog mozga. Očigledno je da je gornje objašnjenje sasvim klimavo i netočno. Sa druge strane, Kjuda Baks je vidio cijelom površinom svoje gole kože, a ne samo prstima. To čini sovjetsko objašnjenje još slabijim, jer bi, u njegovom slučaju, nervna vlakna morala da prolaze iz svih dijelova tijela odn. kože i da se prikupe u centar. Sam Kjuda Baks, i ostali fakiri sa istim sposobnostima, nije tu sposobnost posjedovao od rođenja, već ju je razvio napornim, sistematskim dugogodišnjim treningom. Očigledno je da TAKAV TRENING razvija rečenu sposobnost, a ne može da stvori čulne ćelije i nervne veze tamo gdje ih prije treninga nije bilo. Da se vratimo našem treningu. Ovu vježbu treba raditi najmanje dvije nedjelje. Mnogi fakiri rade je cijelog života. Kjuda Baks vježbao je nekoliko godina svakodnevno, mjereći svoj napredak sa štopericom u ruci. Moć viđenja bez očiju razvila mu se kad je postigao pet minuta neprekidne koncentracije na lik. Ako imate želju da se oprobate u ovom pravcu, ništa vam ne stoji

37

na putu osim više godina napornog treninga. Do vas stoji hoćete li uložiti napore u tom pravcu ili ćete nastaviti sa slijedećim vježbama. Za svakidašnji praktičan život dvije nedjelje vježbanja (ali istinskog!) su sasvim dovoljan period. Jer zašto bi se mučili godinama da bi vidjeli bez očiju, kad možete lijepo njima da se služite. VJEŽBA BR. 7 Uzmite kutiju šibica i ispraznite je. Posmatrajte je pažljivo, okrećući je sa svih strana. Zapamtite sve detalje. Tada zatvorite oči i prizovite sliku šibice. Zamislite prvo da je gledate odozgo, kao da se nalazite neposredno iznad nje. Poslije toga zamislite da je gledate odozdo, kao da se nalazite ispod stola, i da gledate naviše kroz providnu ploču stola. Zatim zamislite da je gledate stojeći sa strane. Najzad prijeđite na najteži momenat cijele vježbe - počnite u mislima da kružite oko nje, idući naniže u polukrugu i to od točke neposredno iznad šibice do samoga poda, zatim naviše, gledajući je cijelo vrijeme dok po periferiji kruga mijenjate položaj. Vježbajte tako nekoliko dana, a onda postepeno povećavajte brzinu tog kretanja. Krećite se u mislima mnogo brže nego na početku, sve dok ne povećate brzinu do krajnjih granica, tako da za jednu sekundu napravite nekoliko krugova oko šibice. Uslijed velike brzine sve slike šibice stopiti će se u jednu. Kad ste dostigli izvjesnu vještinu u tom aktu, tako da dođe do stapanja svih slika u jednu sliku, bolje reći u tijelo, jer ga vidite trodimenzionalno, vrijeme je da vježbu proširite. Otvorite šibicu, ispraznite je i pogledajte je iznutra. Obratite pažnju na boju površina, nabore, njihov uzajamni odnos i sve ostale detalje. Nekoliko dana koncentrirajte se, zatvorenih očiju samo na tu sliku. Ovoga puta nije potrebno da se krećete u mislima, jednostavno gledajte tu psihičku sliku što mirnije možete, izbjegavajući naprezanje. Tada prijeđite na najteži dio vježbe. Morate u mislima spojiti sve slike odjednom tj. spojite sve spoljašnje slike šibice sa njenom unutrašnjošću. KAO DA VIDITE KUTIJU ISTOVREMENO SPOLJA I IZNUTRA IZ SVIH POLOŽAJA. Uvjeriti ćete se da je to izvanredno teško. Na ovom stadiju treninga morate uporno voditi bitku sa svojim još uvijek neposlušnim duhom više nedjelja ili čak mjeseci. Koristi od ove vježbe za razvitak fakirskih sposobnosti su neprocjenjive, pa su zato i napori izuzetni, kako po intenzitetu tako i po trajanju. I u psihičkom treningu važi neumitni zakon karme. - Uvijek je akcija jednaka reakciji. Za veću nagradu potreban je veći napor. Neki učenici pribjegavaju psihološkom triku, da bi olakšali sebi ovu tešku vježbu: oni zamisle da se šibica nalazi u centru njihove glave. Mnogi izjavljuju da im taj trik jako pomaže, a neki tvrde da je to jedini moguć način da se cilj vježbe postigne. Neka vaše lično iskustvo bude, kao i uvijek mjerilo za ocjenu ovog savjeta. VJEŽBA BR. 8 Kad ste zadovoljni rezultatima prethodne vježbe, možete preći na slijedeću. Uzmite sliku ili fotografiju bilo kakvog prizora, koji sadrži dosta detalja. Najbolje su, u tu svrhu, razglednice gradova slikane iz ptičje perspektive. Posmatrajte je što pažljivije, obraćajući pažnju na sve detalje. Zatim zatvorite oči i reproducirajte cijelu sliku. Počnite u imaginaciji da sužavate fokus pažnje ka centru slike, odnosno ka nekom detalju koji se u centru slike nalazi. Primijetiti ćete jednu interesantnu pojavu - kako sužavate pažnju, tako prizor postaje sve jasniji. Prvo otpadaju detalji sa periferije slike, onda blijede i nestaju oni bliže centru i na kraju ostaje samo centralni detalj, koji je sada daleko oštrijih linija nego na početku. Pustite svoj duh da se nekoliko sekundi bavi tako izoštrenim centralnim detaljem, a potom počnite da širite svoju pažnju lagano ka periferiji. Ovog puta morate obratiti pažnju na jedan važan momenat - trudite se svim silama da slika ne gubi ništa u oštrini pri ekspanziji, već da ostane jasna i oštra kao zadnji, centralni detalj. Da je to vrlo teško ne treba isticati. Ali što je - tu je! Čovjek mora sam da uloži napore u svoje razviće i samorealizaciju. Nije dovoljno kupiti tečaj koncentracije i samim tim steći tu toliko željenu sposobnost. To bi bio vrlo jeftin način da se dođe do najskuplje dragocjenosti - vaše nove ličnosti. Mora se platiti veća

38

cijena; ne u novcu, nego u ličnom naporu. Tu vam nitko sa strane ne može pomoći kao što nitko ne može popiti lijek da bi vi ozdravili. Morate sami dobro osjetiti gorki ukus napora. VJEŽBA BR. 9 - PASIVNA KONCENTRACIJA Ako ste savjesno vježbali vježbe iz uvodnog i višeg tečaja, takozvana pasivna koncentracija neće vam zadavati mnogo teškoća. Za razliku od aktivne koncentracije, gdje spadaju sve prethodne vježbe, pasivna koncentracije sastoji se u pražnjenju svijesti od svakog misaonog sadržaja. Suvremena psihologija uči da je nemoguće zaustaviti, čak ni za kratki trenutak, tok misli, da biti svjestan znači, samim tim, imati u svijesti izvjestan sadržaj. Nasuprot tome, joga, ruku pod ruku sa svim ostalim sistemima praktičnog orijentalnog hermetizma, uči da je moguće isprazniti duh od svakog sadržaja, a ipak biti toga potpuno svjestan. Kao i uvijek do sada, neka vaše lično iskustvo odluči gdje leži istina. Sama tehnika pasivne koncentracije izgleda ovako. Sjedite u svoju uobičajenu asanu za koncentraciju i relaksirajte se. Zatvorite oči. Nemojte reći sebi. “Sad ću da ispraznim svijest . . . Neću da mislim ni na što ...” itd. jer to može djelovati sugestivno, tako da dođe do iluzije da vam je svijest prazna, iako je ispunjena nekim sadržajem. Nemojte sebe obmanjivati! Jednostavno pažljivo se posmatrajte i odbacite svaku misao čim primijetite da se rađa u svijesti. Ništa, apsolutno ništa ne smije biti u vašoj svijesti, samo potpuna praznina. Ni slika, ni riječi, ni zvukova, ni sjećanja. Nemojte obraćati pažnju na tjelesne senzacije ili disanje, jer sam akt pažnje na njih čini sadržaj svijesti i ukida stanje apsolutne praznine. Držite se ovog stanja što duže možete. Isprva biti ćete u stanju da postignete stanje prazne svijesti samo nekoliko trenutaka, ali uporan dalji rad produžiti će trajanje tog stanja. Konačni cilj vježbe postignut je kad postignete trajanje od tri minuta bez ikakve promjene u svijesti. Održavanje ovog stanja duže od tri minuta opasno je, jer ova vježba sadrži jedan elemenat nerealnosti. Radite je 15 minuta na dan. Savjesno savladana pratjahara pomoći će vam u velikoj mjeri. VJEŽBA BR. 10 - VELIKI TIBETANSKI TEST Na kraju nekih vježbanja rečeno vam je da ste postigli veliki uspjeh kada ste za toliko i toliko sekundi zadržali svoju svijest na objektu koncentracije. Na taj način mjerili ste uspjeh u vježbama koncentracije objektivnim putem. Ali postoji i drugi način da se učenik, koji je savjesno vježbao po opisanom programu, uvjeri u novostečenu moć svojih misli. Neke škole orijentalne misli pridaju ogromnu važnost direktnom utjecaju na materiju kroz koncentriranu ljudsku volju, odnosno koncentracijom misli, što je samo drugi naziv za istu stvar. Eksperimentu koji slijedi pridaje se naročita važnost u tradiciji tibetanskih lama. Ako ste proradili sve vježbe kako treba moći ćete sami da izvedete taj eksperiment. Kapnite malo ulja na svoje prste i, trljanjem prstiju, razmažite masnoću po cijeloj njihovoj površini. Tako zamašćenim prstima protrljajte tanku čeličnu iglu. Stavite tu iglu poprijeko na viljušku i lagano prinesite čaši napunjenoj vodom. Polako, sasvim polako, spustite viljušku u vodu, pazeći da igla bude paralelna sa površinom vode u čaši. To je važno zato da bi, dok spuštate viljušku, igla dodirnula površinu vode u istom trenutku cijelom površinom. Nastavite da spuštate viljušku i dalje. Ona će potonuti, ali će masna igla ostati da pliva po površini. Ona treba da pliva otprilike na sredini čaše, da ne bi dodirivala njene zidove. Ovo je, naravno, tek priprema za eksperiment. Nemojte slučajno pomisliti, ako do sada niste čuli za trik plivanja igle na površini, da je to netko čudo. Taj trik možete često naći u zabavnicima za djecu. Pravi eksperiment tek sada počinje. Čaša treba da stoji ispred vas na stolu. Kičma treba da vam je potpuno prava. Stavite laktove na sto i poduprite dlanovima bradu. Posmatrajte iglu. Ona treba da leži sasvim nepokretno na površini vode prije nego što prijeđete na koncentraciju. Dišite lagano i ritmički, jer to doprinosi uspjehu eksperimenta. Zatim se snažno koncentrirate na iglu sa željom da je okrenete oko poprečne

39

osovine. Zamislite da iz vaših očiju izlaze dvije jake struje, kao dvije providne trake, koje vuku krajeve igle. U ovoj vježbi ne smijete treptati. Sad je nastupio momenat vrhunske provjere snage vaših misli, odnosno uspjeha sa kojim ste savladali prepreke u sopstvenom duhu. Sad više sebe ne možete obmanjivati. Našli ste se oči u oči sa svojom slabošću ili svojom snagom. U skladu sa serijom vježbanja, kroz koju ste prošli, ne smijete dozvoliti da vam nikakva druga misao prodre u svijest. Vaša pažnja mora biti isključivo koncentrirana na želju da se igla okrene za 45 do 90 stupnjeva. Ako imate dovoljno jaku koncentraciju, igla će se lagano okrenuti. Ukoliko niste uspjeli, jedini logičan savjet je da se vratite još jednom na čitavu seriju vježbanja i prođete isti put sa više savjesnosti i samopoštovanja. Kad u školi ne savladate gradivo predviđeno za određen razred, morate ponavljati i ići još jednom. Tako je isto u školi života. Ako ste uspjeli, to će bez sumnje za vas predstavljati zapanjujući primjer djelovanja koncentrirane ljudske misli na materiju. Taj uspjeh dati će vam ogromno samopouzdanje i vjeru u sopstvene snage. Očit primjer direktnog utjecaja duha na materiju izazvati će dalekosežne posljedice u vama. Vjerojatno izmjenu pogleda na svijet u kome živite. Međutim, učenik ne smije govoriti nikome o ovoj, kao ni o ostalim vježbama u ovom tečaju! Ovo je ozbiljna opomena. Nemojte privlačiti pažnju na sebe jeftinim hvalisanjem. Što je najvažnije nećete moći to nikom da dokažete, jer u prisustvu posmatrača ova moć iščezava. Objašnjenje te pojave vrlo je prosto. Radoznale misli drugih ljudi otežavaju i ruše koncentraciju. Najvažnije je da VI ZNATE TO. Zato se pridržavajte apsolutnog šutanja o svojim vježbama. Došli smo do kraja tečaja koncentracije. Samo o toj sposobnosti i njenom razviću mogla bi se napisati debela knjiga. Ustvari, mnoge takve knjige i postoje ali su, pored korisnih vježbanja opterećene nizom nepotrebnih detalja, mnoge vježbe su necjelishodne, neke zahtijevaju više vremena nego što je nužno, neke daju slabe rezultate, dok su neke sasvim besmislene. Postoji samo nekoliko knjiga u kojima su vježbe date u obliku logičnog hijerarhijskog sistema. Najbolje od tih priručnika navesti ćemo na kraju tečaja. Nažalost, većina njih su van prodaje i mogu se dobiti samo kao skupi rariteti u velikim evropskim gradovima. Izvjesne grupe ljudi, takozvana okultna ili hermetička bratstva, lože i ritualne organizacije na Zapadu, posjeduju u svojim bibliotekama mnoge zaista vrijedne udžbenike, ali je do njih jako teško doći. U svakom slučaju, tko traži - naći će! Razvijena moć koncentracije je univerzalno primjenjiva. Isto kao što završena srednja škola omogućava upis na različite fakultete i akademije, tako isto učenik, koje je uspješno prebrodio sve teškoće ovog tečaja, može da primjeni novostečenu moć u raznim oblastima života po svojoj želji. Većina fenomena fakirizma ima u svojoj osnovi ovu moć ljudskog duha. Mentalna koncentracija je istinski kalauz do nevidljivih zakona prirode i do uspjeha u svim aktivnostima svakidašnjeg života Pored toga koncentracija je samo drugi naziv za ljudsku volju. Jaka volja nije ništa drugo nego koncentrirana volja. To najjasnije pokazuje primjer narkomana, koji ima izuzetno slabu volju za sve svakidašnje aktivnosti i nije sposoban ni za kakav jači i trajniji napor, ali kada treba da dođe do droge, na koju je izuzetno koncentriran, ispoljava nevjerojatnu volju i upornost u uklanjanju svih prepreka. Prema tome, razviće koncentracije dovodi do razvića volje, upornosti i ustrajnosti. Jaka koncentracija je garancija jakog pamćenja. Najbolje pamtimo one sadržaje na koje smo najjače koncentrirani. Zato se detalji iz filmova bolje pamte nego detalji iz knjiga. Dosadni sadržaji, od kojih bježi netrenirana pažnja, slabo se pamte i brzo zaboravljaju. U oblasti sugestije i hipnoze koncentracija daje najočiglednije rezultate. Sugestija rasijanog operatora nema nikakvu prodornu snagu. To i nije sugestija. Lično iskustvo pokazati će vam najbolje vrijednost koncentracije u ovim oblastima. Za učenika koji sledi našu Stazu koncentracija igra daleko važniju ulogu u oblasti autosugestije, odnosno u oblasti iskorjenjivanja sopstvenih slabosti ličnosti. Kompleks inferiornosti, stidljivost, strah i anksioznost, neefikasno djelovanje na okolinu, nepotrebno osjećanje krivice, svi ti otrovni sadržaji naše psihe bivaju efikasno iskorijenjeni kroz autosugestiju i autohipnozu, izoštrene kroz koncentraciju. Lišene koncentracije autosugestije ne djeluju na podsvijest, kao što rasijani zraci ne pale trud, ali koncentrirani kroz lupu lako izazivaju plamen.

40

Ključ fenomena fakirske hipnoze je istrenirana plastična imaginacija operatora, kao što je već ranije objašnjeno. Učenik će sam imati prilike da se uvjeri da je snažno razvijena mentalna koncentracija zlatni kalauz, koji otvara vrata svih fenomena orijentalnog hermetizma, uključujući i fenomene dematerijalizacije, odnosno četvrte dimenzije, o kome će kasnije biti riječi. Također zapadni hermetizam ističe najveću važnost sposobnosti koncentracije. Sve zapadne škole, bazirane na Kabali i Tarotu, koriste koncentraciju kao metod ubrzanja spiritualne evolucije pojedinca i postizanja iluminacije. Metode i tehnike zapadnog hermetizma biti će detaljno obrađene u priručniku “KLJUČEVI PSIHIČKE MAGIJE”, tako da primjenu koncentracije u tim oblastima ne možemo ni ukratko prikazati.

41

KONTROLA PODSVIJESTI – AUTOSUGESTIJA I AUTOHIPNOZA Po praktičnoj istočnjačkoj filozofiji, učenik na Stazi ne smije, osim u izuzetnim slučajevima, da djeluje na svoju okolinu direktno. Direktan utjecaj smatra se na Zapadu za najefikasniji vid djelovanja na ljude i kao jedini cjelishodan način. Zato se traži da čovjek bude agresivan, sposoban da manifestira svoja htijenja i nameće volju što većem broju ljudi oko sebe. Rečeno psihološkim rječnikom zrela, produktivna ličnost treba da bude ekstrovertna i agresivna, sposobna da direktno zahvati okolinu i da je mijenja po svojoj volji. Čovjeka ne treba da se tiču duševni doživljaji ljudi na koje utiče i čiji otpor slama. Suprotan, sasvim suprotan, je pristup sljedbenika orijentalnog hermetizma. Uvijek moramo uzeti u obzir neizbježan zakon Karme - Akcija je jednaka reakciji. To isto davno je rečeno narodnom izrekom: “Što čovjek sije, to će i žeti.” Umjesto direktnog djelovanja na ljude, ovdje imamo direktno djelovanje na sebe, svoje tijelo, svijest i podsvijest, a na taj način vršimo istovremeno djelovanje na okolinu. Jer (Pazite, ovo je istinska tajna! ! !) CIJELI NAŠ SVIJET, SA SVIM POJEDINOSTIMA, A NA PRVOM MJESTU MEĐULJUDSKI ODNOSI, ZAVISI OD STANJA NA’E POSVIJESTI I SVI DOGAĐAJI, KOJE DOŽIVLJAVAMO, FILTRIRAJU SE KROZ NAŠU PODSVIJEST KOJA IM DAJE BOJU I KARAKTER. Taj filtar (podsvijest) mijenja se pod utjecajem naše okoline a, što je najvažnije, reagira veoma spremno na lične napore čovjeka da ga izmijeni. Da ponovimo: taj filtar, koji čini naš svijet onim što jeste, je naše lično nesvjesno ili podsvjesni duh. U fakirizmu i jogi to se naziva aurom ili psihičkom atmosferom koja okružava svakog čovjeka. Psihička atmosfera je nalik na ogledalo i jedan od najvažnijih ciljeva joga treninga jeste da učeniku omogući da stekne kontrolu ove psihičke sfere. Sljedbenik orijentalnog hermetizma ne smije, osim u izuzetnim okolnostima (ovo ponavljamo jer je izuzetno važno), da direktno djeluje na spoljašnji svijet, ali on može i mora da direktno izmijeni i restrukturira svoj subjektivni svijet. Posljedica ovog biti će da će učenik doći u takve nove relacije sa spoljašnjim svijetom, da će spoljašnji svijet za njega biti formiran prema njegovoj novoj točki gledišta, ZATO ŠTO SU NAJDUBLJI SLOJEVI LJUDSKOG BIĆA DIJELOVI ODGOVARAJUĆIH SLOJEVA “KOLEKTIVNOG NESVJESNOG” CIJELE LJUDSKE RASE. Pošto stvari tako stoje, sljedbenik orijentalnih sistema mora se dokopati efikasnih ključeva do snaga koje spavaju u podsvijesti. odvojene debelim branama od svjesnog duha. Ti ključevi jesu: 1. SADAŠNJE VRIJEME DJELOVANJA; 2. EMOCIONALNO UŽIVLJAVANJE i 3. VIZUALIZACIJA. Plašim se da ova sredstva ne odbiju neiskusnog početnika kao suviše jednostavna. To bila velika šteta. Ne treba tragati za “zakukuljenim tajnama” i frazama koje su lišene stvarnog značenja, već ozbiljno prionuti na metode i sredstva koja su izdržala probu vjekova. Učenik, koji traži metode za transformaciju svoje ličnosti i rješenje individualnih problema, može lako da utvrdi da u ovom, po broju strana kratkom udžbeniku, ima IZVESNIH STVARI koje ne može naći u drugim pisanim izvorima. Date tehnike su do krajnosti oproštene, teoretiziranje je svedeno na minimum. Ono što je za svakog pametnog čovjeka najvažnije - PRAKSA, PRAKSA, PRAKSA - dano je ovdje na izuzetno kondenziran način. U ovom tečaju nema naivnih priča o čudima, koje uvijek služe nekompetentnim autorima da pokriju sopstveno neznanje, već kako da sve to sami provjerite, kako da vi, VI KOJI SADA ČITATE OVE REDOVE, razvijete u sebi te mnogo spominjane sposobnosti. Da vas učim kako da novostečene psihičke sposobnosti primijenite u praktičnom životu sasvim je izlišno. Čovjek koji umije da zaradi novac, sasvim sigurno umije da ga potroši. Zato ako bilo koji sistem, ma kako lijepo izložen, ne izdrži praktičnu provjeru - u koš sa njim! To važi i za sistem ovdje izložen.

42

O autosugestiji napisano je mnogo knjiga, a razni ljudi postižu kroz nju različite rezultate. Izgleda kao da autosugestija nekad djeluje, a nekad ne djeluje. Za neke ljude “radi” u izvjesnom periodu, a u drugom nema nikakvih rezultata. Dobiva se utisak da je u ovoj oblasti teško izdvojiti žito od kukolja. Za ovakvo stanje ima više razloga, koji će vam postati jasni kroz praktičnu primjenu materijala. Početkom ovog vijeka francuski istraživač Emil Kue objavio je djelo pod nazivom “Gospodarenje sobom pomoću svjesne autosugestije” (knjiga je prevedena na naš jezik. Jedan primjerak nalazi se u Narodnoj biblioteci u Beogradu), koje mu je za kratko vrijeme donijelo svjetsku slavu: Jedno vrijeme izgledalo je da je njegov sistem čudotvoran i da je kroz njega moguće realizirati svaku želju. Ubrzo je, međutim, oduševljenje splasnulo i Kueov sistem pao je u zaborav. Sam Kue nije otkrio ovaj metod djelovanja na podsvijest, već je samo prilagodio svome vremenu metod star desetinama vjekova. Razlozi eventualnog neuspjeha autosugestije nisu njeni nedostaci, već neprecizna ili sasvim pogrešna primjena ove metode, koja je najjednostavniji postupak za mijenjanje sopstvene ličnosti i, prema gore rečenom, svijeta oko nas. Iznijeti ću vam sažeto principe djelovanja autosugestije i autohipnoze, koja nije ništa drugo do izuzetno duboka autosugestija sa potpunim suženjem svijesti na sugerirani sadržaj. Svaki čovjek normalnih čula i duševnih sposobnosti u stanju je da obavlja mnogobrojne funkcije svijesti. Međutim, po orijentalnoj filozofiji ne postoji nikakva moć ni u čovjeku ni u univerzumu bez svoje suprotnosti. Stvari postoje i razvijaju se kroz suprotnosti. Na taj način možemo smatrati podsvijest kao suprotnost svijesti. Sve ono što u normalnoj svijesti podvodimo pod pojmove mišljenja, osjećanja, pamćenja, voljnih aktivnosti itd. reflektira se u podsvijesti na suprotan način. Otuda proizlazi da je podsvijest podstrekač svega nepoželjnog u nama. Zato je neophodno preobraziti ovaj antagonistički aspekt našeg “ja”, tako da on ne samo ne čini nikakvu štetu, već da nam, nasuprot tome, pomogne u realizaciji želja. Podsvijest nužno zahtjeva PROSTOR i VRIJEME da bi realizirala svoje sadržaje u fizičkom svijetu. Prostor i vrijeme su osnovni principi transformacije svih stvari SA PLANA MISAONIH FORMI NA PLAN FIZIČKE REALNOSTI. Ako lišimo podsvijest prostora i vremena suprotan pol stvari prestati će da utiče na nas, tako da ćemo biti u stanju da ostvarimo svoje želje kroz podsvijest. Eliminacija prostora i vremena je prvi ključ za praktičnu primjenu autosugestije. Primjer će to najbolje osvijetliti. Ako usadimo u podsvijest želju da sutra ili u netko drugo vrijeme ne popustimo nekom karakternom nedostatku na primjer da ne pušimo ili ne pijemo alkohol i sl., podsvijest će imati dosta vremena da tu namjeru omete na ovaj ili onaj način. U većini slučajeva, imajući pred sobom slabu volju prosječnog čovjeka, podsvijest će uspjeti da nas prevari, izazivajući tako neuspjeh autosugestije. Nasuprot tome, ako iz podsvijesti isključimo prostor i vrijeme, dok je istovremeno impregniramo određenom željom, samo pozitivan pol podsvijesti utjecati će na nas i naša želja, budući neometana, realizirati će se. Ovo je istinski ključ za uspjeh autosugestije, koji je od najveće važnosti pri njenoj praktičnoj primjeni. Kako to izgleda u praksi? To znači da nećete formulirati svoju autosugestiju ovako: “Ja se neću plašiti”, “Ja neću sutra osjećati želju za pušenjem,” itd., nego da ćete formulirati svoje autosugestije na ovaj način: “Ja se ne bojim!”, “Ja ne osjećam želju za pušenjem!” itd., zavisno od toga što želite postići. Znači, autosugestija mora uvijek biti izražena u sadašnjem vremenu. Druga dva, isto tako važna, ključa su OSJEĆANJE koje prati sugestiju i PSIHIČKA SLIKA koja je ilustrira. Vrijednost autosugestije nije u samim riječima, nego u osjećanju koje iza njih stoji. Vi morate OSJEĆATI ono što govorite. To ne smije biti prazno, papagajsko ponavljanje, već UBJEĐIVANJE samog sebe, prožeto emocijama. Ako dajete sebi sugestiju da ne pušite, treba da glumite samo osjećanje, da ga zamišljate i uživljavate se u njega. Dok izgovarate “ja ne osjećam nikakvu želju za pušenjem”, treba da osjetite u sebi zadovoljstvo što ne pušite i lakoću kojom dišete plućima oslobođenim štetnog dima itd. , Na podsvijest je najlakše utjecati noću, ili u svako drugo vrijeme pred spavanje, odnosno ujutro, neposredno poslije buđenja, kada smo sanjivi. Tada brana između svijesti i podsvijesti popušta i pristup sugestijama do podsvijesti je olakšan. To ne znači da ostalo vrijeme nije pogodno,

43

već da u polubudnom stanju svijest najspremnije reagira na sugestije. To je jedan od razloga zašto, sljedbenik naše Staze ne treba nikad da ode u postelju u stanju razdraženosti, ljutnje, depresije ili straha. U takvim situacijama bolje je provesti pola sata bez sna, da bi se sredili i smirili, jer emocionalno stanje sa kojim smo pali u san, nastavlja svoje djelovanje u podsvijesti. Postavlja se pitanje koliki treba da bude broj sukcesivnih autosugestija u jednoj seansi. Sasvim je dovoljan broj od 40, mada će se mnogim početnicima učiniti prevelik i zamoran. Međutim, rezultati koji se time postižu opravdavaju napor. Da vam se pažnja ne bi rasijala prilikom ponavljanja, najbolje je da napravite nešto nalik na brojanice. Uzmite 40 zrna graha ili jeftinih kupovnih kuglica nanižite ih na konac i uzmite ih sa sobom uvijek kad krenete na spavanje. Jedna kuglica treba da je veća od ostalih. Od nje počnite: Kad ponovo dođete do nje, pomjerajući jednu kuglicu za svaku autosugestiju, znači da ste ponovili svih 40 sugestija. Prema tome, uvijek pred spavanje uzmite svoje brojanice, odaberite sugestiju i dok ležite tiho ponavljajte, na primjer “Ja sam hrabar” i svaki put kad ponovite sugestiju pomjerite jedno zrno, sve dok ne dođete do kraja. Ako niste sami u. sobi ponavljajte sugestije u sebi, da ne bi privukli pažnju na svoju. aktivnost. Glavna stvar i ključ do uspjeha je da zamišljate (vizualizirate) svoju želju kao VEĆ OSTVARENU, KAO DA VEĆ ZAISTA POSTOJI. Ako zaspite prije nego što ste uspjeli da 40 puta ponovite sugestiju; utoliko bolje, sugestija je na najbolji način uronila u podsvijest i tamo nastavlja svoju nevidljivu aktivnost. Ujutro čim se probudite, dok ste još u sanjivom polubudnom stanju, dohvatite svoje brojanice i ponovite istu sugestiju ponovo 40 puta. Ima ljudi koji noću ustaju iz kreveta da mokre, piju vodu i sl. Ako je sa vama taj slučaj, onda je to izvrsno vrijeme da se vježba ponovi. Ukoliko više vježbanja utoliko je efekt jači i želja prije realizirana. Jer ovdje neumitno djeluju dva zakona: Zakon akcije i reakcije i zakon o neuništivosti energije. Prvo, uvijek je akcija jednaka reakciji. To ovdje znači: što jača akcija svjesnog duha to je telja prije realizirana. Drugo, emocionalna energija koja prati želju, plus misaona energija materijalizirana u psihičkoj slici NE MOGU NESTATI ! ! ! One se ulijevaju u podsvijest i tamo se transformiraju u željeni odgovor. Na isti način se u vašem djetinjstvu serija traumatskih doživljaja iskristalizirala u neki od bolnih kompleksa koji vas psihički obogaljuje. Najefikasniji ključ do uspješne autosugestije je psihička slika. Trening koncentracije opisan u ovom tečaju razviti će vam sposobnost formiranja psihičkih slika do željenog nivoa. Zašto je potrebno da vizualizirate svoju želju? Razlog je taj što je u evoluciji ljudskog roda govor relativno kasno nastao; davno prije njega postojala je sposobnost formiranja psihičkih slika. Zato podsvijest daleko spremnije reagira na psihičku sliku nego na riječi. Ako dođu u sukob riječ i psihička slika, ova druga uvijek pobjeđuje. Na primjer, ako glumac, koji ima tremu pred izlazak na binu, da sebi sugestiju “Ja ne osjećam tremu”, ali mu pri tom stoji pred očima slika sebe kako stoji preplašen na bini, onda će njegova sugestija imati negativno djelovanje usprkos verbalne formulacije i trema će se pojačati. Zato je od velike važnosti kontrola psihičkih slika koje nam izlaze pred oči dok se izlažemo sugestiji. Ne zaboravite, psihička slika je materijalna, elektromagnetska tvorevina koja odlazi u podsvijest i tamo djeluje tiho, neprimjetno, proizvodeći kasnije u svijesti rezultate u skladu sa svojim sadržajem. Proces kondenziranja misli u psihičku sliku liči na mućenje maslaca iz vrhnja. Ako se pažnja usredsredi na misao u obliku slike, onda duh može tom misaonom formom da rukuje kao što ruke manipuliraju materijalnim objektom. Adepti joge i fakirizma uče da je nesvjesna koncentracija na sadržaje, koji su spušteni u podsvijest, mnogo jača od svjesne koncentracije, jer ona ne može biti poremećena i odvučena od objekta. Ona je fiksirana na željeni objekt danima. mjesecima ili čitavog života, zavisno od težine zadatka. Mnogobrojna umjetnička djela i naučna otkrića bazirana su na toj neprekidnoj usmjerenosti visoko koncentriranog nesvjesnog duha. Zato se mogućnost angažiranja podsvijesti da nam pomogne ne ograničava na davanje autosugestija za izgradnju najrazličitijih problema. Mnogi to znaju iz iskustva. Na primjer, dovoljno je pred spavanje dati sebi čvrstu sugestiju da ćemo se probuditi u određeno vrijeme, pa ćemo se tada zaista probuditi.

44

Potrebno je samo malo vježbe da se podsvijest zaposli na rješavanju mnogobrojnih problema koji na svjesnom planu izgledaju nerješivi. U tom procesu najvažnije je naći psihičku sliku koja adekvatno predstavlja problem. Zatim učenik treba da se, potpuno relaksiran, koncentrira iz sve snage na problem pred sobom, sa željom da ga riješi. Takva koncentracija treba da traje nekoliko sekundi. Zatim treba da zamisli psihičku sliku koja oličava cijeli problem i da je spusti u podsvijest. Kako izvesti ovo zadnje? Učenik treba da zamisli na nivou svoga struka pregradu nejasnih oblika, kao plavičastu membranu, nalik na površinu vode; ili kao uspravnu membranu iza potiljka, koja liči na zavjesu iza koje se može lako promaći. Zatim treba da, kroz napor imaginacije, zamisli kako slika propada kroz membranu, ili prolazi kroz zavjesu iza leđa, dajući, istovremeno sugestiju: “pazi na ovo!” Učenik treba da se obraća svojoj podsvijesti kao odvojenom biću čiji je poslodavac i da pri tom zauzme stav jakog iščekivanja skorog odgovora. Ako je problem, koji treba da se riješi, kompliciran, sa velikim brojem komponenata, onda koncentrirajte pažnju na sve te komponente po redu. Dok se koncentrirate na prvu komponentu, zaboravite sve ostale. Poslije nekoliko sekundi koncentracije na prvu komponentu, spustite je kroz membranu, a zatim sve napore usredsredite na slijedeću komponentu, zatim nju spustite iza membrane itd. Kad je sav materijal, koji se na problem odnosi, tako prorađen, treba izvršiti “opći pregled” izvjesno vrijeme, a onda ga spustiti u podsvijest u vidu slike (totalne slike koja predstavlja cijeli problem a ne pojedine komponente), proprativši taj akt sa sugestijom: “Pazi na ovo!”. Ujutro prizovite problem, ili će on sam iskočiti u svijesti bez poziva. Primijetiti ćete da su elementi problema bolje sređeni, jasniji, tako da je rješenje u mnogome olakšano. Mnogobrojne narodne izreke ukazuju na rad nesvjesnog duha, na primjer “Jutro je pametnije od večeri”. Svatko zna da je dobro ostaviti problem da se “odmori”. Mnogi poznati, uspješni advokati, koji su u svom poslu često suočeni sa iznenadnim pitanjima i problemima, koriste, i ne znajući to, svoju podsvijest kao slugu neprocjenjive vrijednosti. Advokatska praksa ih je poučila da je ludost izgubiti samopouzdanje kad im se postavi iznenadan problem. Zato je u takvoj situaciji prva stvar da, zadržavajući izgled samopouzdanja i sigurnosti, maskiraju pauzu u kojoj njihov nesvjesni duh traga za rješenjem, iznesu nekoliko konvencionalnih fraza, dok iznenadno rješenje ne sijevne u duhu i briljantan odgovor se rodi “sam od sebe”, koji prijeteći neuspjeh pretvara u trijumf. U takvim slučajevima nesvjesnom duhu se ne upućuje verbalna komanda “pazi”, već sama izuzetno jaka duhovna potreba djeluje kao neverbalni zahtjev. Iz svog ličnog iskustva možete se sjetiti sličnih slučajeva. Kada vam iznenada postave pitanje, često je prva reakcija reći: ”Čekajte da razmislim. Obično u toj pauzi nema svjesnog mišljenja, već čovjek samo pilji ispred sebe potpuno prazne svijesti, dok nesvjesni duh grozničavo i neprimjetno traga za rješenjem. Istu ulogu imaju u govoru otezanja i riječi i fraze koje popunjavaju pauzu kao “ovaj” “što sam htio da kažem” itd. Od mnogih priznatih Psihologa koji su ovaj problem proučavali K. G. Jung bio je najbliži istini. Smatrao je da nesvjesni duh ima daleko veće mogućnosti, više znanja i veće sposobnosti. Treba samo otvoriti vrata između svijesti i nesvjesnog, pa doći do svih informacija koje su nam potrebne. Međutim, po orijentalnoj psihologiji, ne treba brkati nesvjesni duh i intuiciju, koja spada u domen nadsvijesti, što ovaj veliki psiholog očigledno nije razlikovao: Podsvijest je vjerna robinja, ako znamo da postupamo s njom kako treba, a nadsvijest je idealni prijatelj beskrajno finiji i mudriji. On nam neprekidno daje savjete i pruža ruku, ali mi to često ne čujemo i ne vidimo. Vjerojatno će svakog interesirati kakve se sve želje mogu realizirati kroz metod autosugestije. Može se postići ostvarenje svih želja koje se odnose na tijelo i ličnost; na primjer eliminiranje karakternih nedostataka, slabosti, poremećaja; razvijanje pozitivnih crta ličnosti, potenciranje postojećih itd. Sasvim je logično da želje, koje se ne odnose na ličnost, kao dobici na sportskoj prognozi i sl. ne mogu biti realizirane na ovaj način. Sljedbenik koji se ozbiljno poduhvati autosugestije i, što je najvažnije, ustraje u tom metodu kroz tkz. suhe periode, to jest periode u kojima se na prvi pogled ne vidi napredak; uvjeriti će se u efikasnost ovog metoda i pribjegavati će mu cijelog života.

45

AUTOHIPNOZA Kao i sve neobične sposobnosti ljudskog duha, sposobnost da se hipnotiziraju ljudi i životinje i da se bude hipnotiziran oduvijek je bila zamagljena misticizmom i sujevjerjem. Međutim, u fenomenu hipnotizma nema ničeg natprirodnog. Hipnoza je vrsta, umjetnog sna, izazvanog ili voljom operatora (heterohipnoza) ili same individue (autohipnoza), čija je glavna karakteristika suženje svijesti i, u vezi s tim, pojačana prijemčivost za sugestije. Sugestije date sebi u stanju autohipnoze daleko su efikasnije od sugestija danih u budnom stanju. Razlog je taj što autohipnoza omogućava čovjeku da otkloni sopstveno kritičko rasuđivanje i tako čini svijest receptivnom u visokom stupnju. Ukoliko je trans dublji, utoliko je svijest manje kritična; ukoliko je svijest manje kritična, utoliko je prijemčivija za sugestije i utoliko će ih brže apsorbirati. Ima više metoda autohipnoze; detaljno ću opisati samo najvažnije. Za sve metode je bitno da počinju kompletnom relaksacijom tijela. To je najvažnije upamtiti - bez relaksacije nema autohipnoze, bar dok se ne stekne veliko iskustvo. Psiholozi i liječnici upoznati sa metodom AUTOGENOG TRENINGA Dr. Šulca naći će dosta sličnosti između njegove terapeutske metode i tehnika izloženih u ovom tečaju. Također izvjesne komponente pranajame, dane ranije u ovom priručniku, čine važan dio Šulcove metode. Na metodu autogenog treninga osvrnuti ćemo se na kraju ovog poglavlja. Na samom početku izlaganja moram upozoriti čitaoca da je autohipnoza daleko teži postupak od autosugestije. Trening autohipnoze po težini i vremenu potrebnom da se savlada, dolazi odmah iza treninga koncentracije. Kao što je više puta rečeno, međutim, veći napori dovode do veće nagrade. Tko bude, uz pomoć ustrajnosti, savladao tehniku hipnotiziranja samog sebe, steći će zlatan ključ za vrata podsvijesti i dobiti će pristup ogromnim količinama instinktivne energije, koja ništa drugo ne želi nego da je što prije upotrijebimo. To je istovremeno zlatan ključ za transformaciju sopstvene ličnosti. Neproporcionalan strah, nesigurnost, stidljivost, kompleks manje vrijednosti biti će iskorijenjeni iz podruma duše jednom zauvijek. Ali ako vam tokom napornih i dosadnih vježbanja motivacija presahne, znajte da ćete samo gubiti vrijeme. Zato se sada odlučite. Neophodne pripreme sadrže slijedeće: lezite na pod ili na postelju u zamračenoj sobi. Zaključajte vrata da vas nitko ne bi uznemirivao. Iznad uzglavlja pričvrstite malu električnu lampu, najbolje sa baterijom. Između očiju i lampe postavite u vidu zaklona neprovidan karton. Na njemu probušite malu rupu, tako da do vaših očiju (kad ležite) dopire sićušan zrak svjetlosti. Svjetlosni izvor mora biti tako postavljen da vam pri fiksiranju oči budu usmjerene ka obrvama, tako da, dok ležeći gledate u svjetlost, osjetite lak napor u očima. Zatvorite oči i počnite sa relaksacijom svih dijelova tijela. Počnite sa vrhovima nožnih prstiju. Zamislite kako su teški i potpuno bez života. To treba da osjetite. Zatim prijeđite na listove nogu. Zamislite da izvlačite životnu snagu iz mišića listova. Pri svakom udisanju zamišljajte da prana napušta listove i da oni postaju teški i beživotni. Kad završite sa listovima, koncentrirajte se na butine i ponovite proces sa njima. Zatim prijeđite na donji dio stomaka i reproduktivne organe. Zatim po redu na grudi, ruke, vrat, i na mišiće glave. Tu je najvažnije da relaksirate mišiće koji zatežu kotu na čelu i tjemenu. Kod većine oni su konstantno napeti. Da se ne bi obeshrabriti znajte da ćete samo na početku proces relaksiranja izvoditi polako i postepeno. Kasnije, kad kroz istrajna vježbanja budete stekli rutinu, biti ćete u stanju da koristite posthipnotičke sugestije i cijeli proces biti će veoma ubrzan, tako da će do relaksacije dolaziti za vrlo kratko vrijeme, gotovo automatski. Kada ste se potpuno relaksirali, uradite ne mijenjajući položaj, nekoliko pranajama. Zatim otvorite oči i fiksirajte svjetlost lampe (koja prolazi kroz rupu na kartonu) iznad glave. Kao što je rečeno, najvažnije je da osjetite mali napor u očima. Sad recite sebi: “Ja ću sada polako brojati do deset. Kad budem izbrojio do deset moje oči će se čvrsto zatvoriti.” počnite da brojite na slijedeći način, “1 - moje oči su umorne - 2 - meni se spava - 3 - meni se sve više spava - 4 - meni se spava sve više i više - 5 - da, zaista, meni se spava, ja sam jako pospan - 8 - očni kapci su mi teški kao da su od olova - 7 - kapci su mi sve teži i teži, sve teži i teži . . . kad budem rekao “10”, neću moći da

46

otvorim oči - 8 - meni se sve više spava, ja tonem u san - 9 - moje oči se zatvaraju čvrsto, čvrsto . . . čvrsto . . . - 10 - Moje oči su čvrsto zatvorene, je ne mogu da ih otvorim.” Cilj opisanog postupka je da stvorite uvjetni refleks uspavljivanja, tako da ubuduće nemate nikakvih teškoća u izazivanju autohipnotičkog transa. Sve što će biti potrebno, da bi doveli sebe u hipnotički trans, je da brojite od 1 do 10, sa željom da se uspavate. Prema tome, prvi dio rada na autohipnozi je stvaranje uvjetnog refleksa uspavljivanja brojanjem od jedan do deset. Normalno je da vam se oči, prvih nekoliko puta, neće zatvorit: kad dođete do 10. To ne treba da vas brine. Kad izgovorite “deset”, jednostavno ih sami zatvorite, kao da ste zaista pali u hipnotički trans. Čineći tako vi ustvari vježbate proces uvjetovanja i poslije izvjesnog broja ponavljanja oči će se, na vaše iznenađenje, same zatvoriti. Kad ste izvjesno vrijeme ponavljali opisani proces, dodajte gornjoj sugestiji slijedeće. Prije nego što prijeđete na samo brojanje, recite sebi: “Sad ću brojati do deset. Kako budem brojao, moji kapci biti će sve teži i teži, moje oči sve umornije i umornije. Kada budem rekao “deset”, moje oči biti će čvrsto zatvorene i nikakva spoljašnja draž neće moći da ih otvori. U trenutku kada mi se oči zatvore, ja ću pasti u stanje duboke autohipnoze. Ja ću biti potpuno svjestan svega što se događa, ja ću sve čuti i sve primjećivati. Tada ću dati svom nesvjesnom duhu sugestije koje budem želio.” Zatim nastavite da brojite, kao što je gore opisano.. od jedan do deset. Poslije izvjesnog broja ponavljanja, koji varira od slučaja do slučaja, pasti ćete u hipnotički trans. Tada prelazite, budući da ste svjesni situacije, na davanje hipnotičkih i posthipnotičkih sugestija. Međutim, kako nije savjetno naglo se vraćati iz stanja transa u budno stanje, čim završite sa davanjem sugestija, a prije nego što želite da se probudite, recite sebi slijedeće: “Za nekoliko trenutaka probuditi ću se iz stanja transa, dok budem brojao unatrag od 10 do 1. Kako budem izgovarao brojeve, buditi ću se sve više i više. Kad dođem do 1, biti ću sasvim budan, smiren, osvježen i zadovoljan. Evo sada počinjem da brojim i osjećanje težine u tijelu napušta me. 10 . . . 9 . . . 8 . . , osjećam se lakšim . . . 7 . . . 6 . . . 5 . . . budim se sve više . . . 4 . . . 3 . . . osjećam da mi hladan zrak puše u oči . . . 2 . . . kapci su mi laki . . . 1 . .. oči mi se otvaraju.” Na kraju opisa tehnika autohipnoze date su gotove sugestije ili afirmacije za uklanjanje različitih nedostataka i sticanje poželjnih osobina ličnosti. Primjeri su sasvim proizvoljno odabrani i ne morate ih se kruto držati, važno je da shvatite njihov duh. Ustvari, najbolje je da formirate sopstvene sugestije, jer sami najbolje znate koje su vam slabosti i kakve su vam potrebe. TEHNIKA ABECEDE Pripremite se na isti način kao u prvom slučaju. Lezite na postelju pazeći da vas odjeća ne steže, fiksirajte svjetlost. Recite sebi slijedeće: “Sada ću početi da izgovaram slova od A do H. Kad stignem do H, pasti ću u dubok hipnotički trans. H je signal za hipnozu. A . .. ja sam potpuno opušten, tijelo mi je teško kao od olova. B . . . mišići na čelu sasvim su mi opušteni i beživotni, kao da ih nema. C . .. kapci su mi sve teži i teži. Sada ću, da bih povećao pospanost reći “D” i biti ću sasvim pospan, umoran i opušten. D .. . tonem sve dublje u san, ali sam potpuno svjestan i koncentriran na sugestije koje ću sebi davati. E... sve dublje tonem u san, sve dublje i dublje. F . . . ja se približavam stanju najdublje hipnoze. G.., tonem sve dublje i dublje, sve dublje i dublje. H... ja sam u stanju najdublje hipnoze, koncentriran samo na sugestije koje ću sebi dati. Ništa ne može da me probudi iz ovog sna. Svaki put kad budem koristio ovu tehniku autohipnoze, sve brže ću padati u san...” Zatim se prelazi na davanje odabranih autosugestija (koje su date na kraju ovog poglavlja) i najzad se daju autosugestije za postepeno, ravnomjerno buđenje iz transa. “Kad budem došao u brojanju do jedan, biti ću sasvim svjež, odmoran i raspoložen. 10 . . . počinjem da se budim . . . 9 . . . 8... 7... 6... budim se lagano iz sna 5... 4... 3... 2... 1 oči se otvaraju, ja sam svjež, odmoran i dobro raspoložen.”

47

TEHNIKA FAKIRA HARLEDŽANA Kao što sam naziv kaže, ova tehnika nosi ime jednog od čuvenih fakira, jer ju je on u najvećoj mjeri popularizirao. Naravno ova tehnika je postojala i bila prakticirana i davno prije njega. Umjesto sijalice iznad postelje, koju danas većina upotrebljava, fakiri koriste fiksiranje neke sjajne zvijezde, pa se na nju usmjeravaju, potiskujući iz svog vidnog i duhovnog polja sve ostalo. Vama, pošto živite u dvadesetom vijeku, zvijezde nisu potrebne, držite se svoje električne lampice. Pošto ste se relaksirali kao u prethodne dvije tehnike, dajte sebi slijedeću sugestiju: “Ja ću sad početi da brojim od 1 do 10 i dok budem brojao padati ću u san sve dublje i dublje... Kad budem stigao do 10, biti ću u dubokom hipnotičkom snu, dostići ću najdublji trans. Moja svijest biti će sasvim očuvana, ali za mene neće postojati ništa na svijetu osim sugestija koje ću sebi davati. Kad završim sa davanjem sugestija, početi ću da se budim, brojeći od 10 do 1. Kad budem rekao “jedan”, probuditi ću se. Evo, počinjem da brojim 1 . . . 2 .. . 3 . . . 4 . . . Sada ćete početi da brojite; ali za razliku od prve dvije tehnike, u harledžanovoj metodi ćete naizmjenično otvarati i zatvarati oči. Na svaki neparan broj otvoriti ćete oči, a zatvoriti ćete ih na svaki paran broj. “l (otvorite oči i fiksirajte svjetlost dok dajete sebi sugestiju) mene se spava . . . spava . . . spava . . , 2 (zatvorite oči) moji kapci su teški, meni se sve više spava . . . 3 (otvorite oči) toliko mi se spava da ne mogu ni za trenutak da ostanem budan... 4 (zatvorite oči)” itd. Kad izgovorite 10 ostanite zatvorenih očiju. Ako se niste uspavali, počnite od početka da brojite, naizmjenično otvarajući i zatvarajući oči. Naizmjenično otvaranje i zatvaranje očiju ima izvanredno hipnotičko djelovanje na svijest. Međutim, mora se izvoditi polako i ravnomjerno, bez trzanja i stiskanja očiju. Ova tehnika primjenjuje se samo kad su dvije prethodne savladane. Kad ste kroz prakticiranje ove tri tehnike uspjeli da dostignete hipnotički trans počinje se sa davanjem hipnotičkih i posthipnotičkih sugestija, afirmacija, koje su navedene na kraju poglavlja o autohipnozi. Što važi za dvije prethodne metode, važi i ovdje - kad se dostigne hipnotički trans, potrebno je da objektivno provjerite njegovu istinitost. Jer ljudi sa jakom maštom mogu da uobraze da se nalaze u stanju autohipnoze. Ako primijenite slijedeća dva testa, čija je vrijednost opće priznata, biti ćete načisto sa samim sobom da li ste zaista dostigni dubok hipnotički trans. TEST 1 Kad dostignete stanje transa, brojeći od 1 do 10, ili kad u tehnici abecede stignete do H, dajte sebi slijedeću sugestiju: “Ja sada duboko dišem i svakim udisajem moja desna ruka postaje sve teža i teža. Evo, moja ruka je teška kao olovo. Ona postaje sve teža i teža. Ona je tako teška da je ne mogu pomjeriti. Ja ne mogu, zaista ne mogu da je podignem. Sada ću pokušati da je dignem i neću moći. Evo, ne mogu da je dignem! Sada probajte da podignete ruku, Ako ste u stanju hipnotičkog transa - zaista nećete moći. Zatim poništite djelovanje sugestije obrnutim procesom. Koncentrirajte se na to da će vam ruka postajati sve lakša i recite to: “Moja ruka postaje sada sve lakša i lakša. Ja ću moći sa lakoćom da je podignem, bez ikakvog napora.” TEST 2 Stavite kraj postelje iglu ili bilo kakav šiljat predmet. Kad ste dostigli dubok hipnotički san, stigavši do deset u brojanju, ili do “H” u tehnici abecede, sugerirajte sebi: “Ja sam u dubokom hipnotičkom transu. Ja se koncentriram samo na svoju desnu ruku. Ona se sve više kruti. Cijela ruka je sve manje osjetljiva. Kad budem izbrajao do 4, biti će sasvim neosjetljiva na bol. Moći ću da radim sa njom što hoću, ali nikakav bol neću osjetiti: Nikakav, apsolutno nikakav bol neću osjetiti. U mojoj lijevoj ruci nalazi se vata natopljena eterom. Ja sada mažem desnu ruku eterom i činim je

48

neosjetljivom na bol. Nikakav bol ne osjećam na desnoj ruci, apsolutno nikakav.” Zatim uzmite pripremljen šiljati predmet (iglu); treba da mu je vrh prethodno steriliziran na plamenu šibice i ubodite se u desnu ruku. Ako ste u stanju dubokog transa, nećete osjetiti bol. Odmah zatim prijeđite na poništavanje djelovanja sugestije, jer ona donekle remeti krvotok. Dajte sebi sugestiju da vam je krvotok normalan, da vam se osjetljivost vraća i kad vam osjećaj utrnulosti, koji prati neosjetljivost iščezne, test je završen i možete prijeći na davanje odabranih sugestija. Afirmacije koje treba davati u stanju transa ne moraju imati isti oblik koji je ovdje naveden. Ovdje su dati proizvoljno odabrani primjeri. Treba shvatiti opće ideje koje iza njih stoje. Najbolje je da sam student formulira svoje autosugestije. Savjetno je naučiti ih napamet i ponavljati ih u istom obliku. Naravno, ako se neka riječ ispusti ili zamijeni drugom, to neće utjecati na efekt sugestije. Afirmacije će se razlikovati od jedne do druge individue, zavisno od toga što se želi postići. Razni ljudi imaju različite psihološke potrebe. Ipak postoje crte ličnosti koje se zahtijevaju u većini praktičnih aktivnosti i problemi zajednički većem broju ljudi; zato vam dati primjeri mogu dobro poslužiti. SUGESTIJE ZA RAZVOJ MENTALNE KONCENTRACIJE “Ja sam u stanju duboke hipnoze. Ja sam usmjeren samo na svoje sugestije. Ja imam jaku koncentraciju. Što god da radim - čitam, pišem, slušam, učim - moja je misao usmjerena samo na taj sadržaj i ništa više. Ništa, apsolutno ništa više ne postoji za mene. Samo predmet na koji sam usmjeren. Moja koncentracija postaje sve jača.” Ovo ponovite 2-3 puta u toku jedne hipnotičke seanse. Ovo je pravi trenutak da vas upozorim da se prilikom jedne seanse daje samo jedne sugestija (broj ponovljenih afirmacija zavisi, naravno, od vremena koje vam je na raspolaganju). Nećete za vrijeme jedne seanse odvikavati sebe od pušenja, liječiti kompleks manje vrijednosti, razvijati hrabrost, uklanjati inhibicije i sl. To bi bilo protivno osnovnom principu koncentracije. Usmjerite se svaki put na jednu određenu stvar i uspjeh će doći lako i prirodno. SUGESTIJE ZA UČENJE I PAMĆENJE “Ja sam u stanju duboke hipnoze. Moj nesvjesni duh kao spužva upije ovo: “Ja volim da učim. Ja želim da učim. Ja nalazim ogromnu radost u učenju. Za mene ne postoje dosadne stvari. Privlači me sve što učim. Je pamtim u potpunosti sve što učim, jer imam odlično pamćenje. Je pamtim sve - cjelinu, dijelove, detalje, primjere, imena, brojeve. Sve što sam čuo i pročitao ja pamtim u potpunosti. Ja imam jako i nepogrešivo pamćenje. Ja imam nepogrešivo pamćenje.” Ponovite to nekoliko puta. SUGESTIJE ZA RAZVIJANJE UPORNOSTI “Ja sam uporan. Ja sam izvanredno uporan u svemu čega se uhvatim. Što god započnem, ja završim do kraja, zahvaljujući svojoj velikoj upornosti. Sva moja energija usmjerena je na upornost i ustrajnost u svakodnevnim aktivnostima.