Slavinski - Kurs Gnostickog Okultizma

TEČAJ GNOSTIČKOG OKULTIZMA

Živorad Mihajlović-Slavinski

2 UVOD Prije nekih dvadeset godina, poslije objavljivanja svoje prve knjige "Psihički trening jogija", počeo sam da vodim obimnu korespondenciju sa čitaocima. Dobijao sam veliki broj pisama kojima su tražena pojašnjenja nekih dijelova teksta, dodatne informacije i podrška u praktičnom radu. Na pitanja sam odgovarao iscrpno, koliko je to bilo u mojoj moći. Postavljena pitanja i problemi sa kojima su se čitaoci suočavali grupirali su se oko nekoliko tema. Njihovo razjašnjavanje me je neosjetno usmjerilo na pisanje druge knjige, "Ključevi psihičke magije", u kojoj sam na sažet način pokušao da odgovorim na većinu pitanja koja su mi čitaoci postavili. Ova knjiga je doživjela lijep uspeh, ali se prethodna priča ponovila: tražena su mi potpunija objašnjenja, isplivale su na površinu nove nedoumice, kratko rečeno došlo je do otvaranja novih okultnih oblasti. Takav odnos je nadalje istrajavao. Svaka moja nova knjiga širila je oblast interesovanja, postepeno smo zalazili u nova, kod nas nedirnuta ili čak zabranjena područja. Pisma su pristizala u sve većem broju tako da su, u jednom trenutku, prevazišla moje mogućnosti da na njih odgovaram i, na svoju žalost, morao sam sa većinom čitalaca da prekinem dopisivanje. Ograničio sam korespondenciju na mali broj osoba koje su ispoljile ozbiljniji pristup okultizmu i spremnost da mi svojim naporima pomognu u širenju ideja samoostvarenja i Istine. Vremenom je nivo njihovog znanja znatno porastao tako da su se, u jednom trenutku, od čitalaca pretvorili u praktičare. Neki od njih postali su moji Učenici i bliski suradnici. Sa njima sam posebno radio, premda taj rad nije imao strogo formalnu strukturu, već se oslanjao najviše na osobni kontakt. Njih sam podvrgao oštrijem i sveobuhvatnijem okultnom treningu čiji je vrhunac bio metod Intenziva Gnoze ili Direktnog Iskustva Istine. Taj metod, preuzet od Amerikanca Čarlsa Bernera, razvio sam u suradnji sa svojim Učenicima do neslućenih dimenzija. Pred nama su se otvorili novi prostori unutrašnjih svjetova ljudskog bića, čija su razgraničenja sa vanjskim svijetom prividna i arbitrarna. U izvjesnim trenucima bili smo u stanju da prodremo u dotada neprekoračive prostore i stupimo u kontakt sa takozvanim Kozmičkim Inteligencijama, što je imalo značajnih posljedica za opseg našeg znanja i sagledavanje čovječjeg mjesta u svijetu i njegove krajnje sudbine. Bliski prijatelji mojih Učenika načuli su ponešto o našem radu i željeli su da dožive ista iskustva i spoznaje. Tada je sazrijela ideja da uobličim jedan dopisni tečaj gnostičkog okultizma u kojem bi bila izložena znanja i tehnike čiju sam vrijednost provjerio. Odmah se postavilo pitanje da li je i širi uzorak ljudi spreman za takva saznanja ? Da li tome mogu da se izlože i početnici ? Da bih to provjerio primio sam prošle godine (1989.) na Dopisni Tečaj Gnostičkog Okultizma nekoliko desetina Učenika. Među njima bilo je istinskih početnika, ali i takvih koji su prije Tečaja prošli kroz Intenzive Gnoze, tako da su imali povjerenja u moje znanje, jer su bili sigurni da na Tečaju neće dobiti prepričane sadržaje koji se mogu naći u knjigama, već istinsko znanje koje služi kao osnova ubrzanja vlastite Spiritualne evolucije. Posle godinu dana mogu sa sigurnošću da kažem da je većina njih imala velike koristi i da nitko nije imao nikakve štete. Materijale koji mogu biti opasni po zdravlje Učenika, a to su otkrovenja o civilizaciji "M" i implantiranju ljudskih bića, izložio sam na zakukuljen način, kroz sigurnosne filtre, tako da su praktičari bili potpuno zaštićeni. Međutim, korespondencija sa polaznicima Tečaja prevazišla je moje mogućnosti supervizije, budući da sam supervizor na Tečaju bio ja, a asistent mi je bila jedna moja bliska suradnica. Stoga sam odlučio da objavim tekst Tečaja Gnostičkog Okultizma u obliku knjige, tako da ljudi mogu da se posvete individualnom hermetičnom radu bez supervizije, a da ipak steknu znanja i mogućnost usavršavanja koja su do tada bila rezervirana za uzan krug ljudi. Tekst i praktične tehnike ovog Tečaja su tako izloženi da mogu da ih rade i početnici, ako imaju dovoljno ustrajnosti. Sa druge strane, neka znanja izložena u ovoj knjizi iznenaditi će mnoge osobe koje sebe smatraju iskusnim hermetistima, bez obzira koliko su knjiga pročitale i u čijem su društvu provodile vrijeme. O tim podacima, izloženim u jednom dijelu Tečaja, nema ni pomena u do sada objavljenoj literaturi, a izuzetno rijetki pojedinci koji posjeduju ta znanja o njima neće da govore. Ova knjiga ima dva cilja: 1. Omogućava shvaćanje okultno-gnostičke slike svijeta 2. Kroz izložene tehnike pruža vam mogućnost da steknete praktična iskustva. Takva iskustva su neophodna da bi Sljedbenik doista spoznao izložena znanja na pravi način, "iznutra". Na to nas podjseća stara sufistička poslovica: "I da si izmjerio i 2.000 oka vina, ne bi se opio, dok ne bi popio." Sa druge strane, radi jasnog razumijevanja procesa Spiritualnog razvoja, treba ukazati da je teorijsko ili takozvano knjiško izučavanje normalna faza u Spiritualnoj evoluciji i da u jednom trenutku, posle dužeg ili kraćeg teoretiziranja, dolazi do kvalitativne promjene u svijesti Sljedbenika i tada mu se javlja neodoljiva želja da osobno proživi ono o čemu je čitao. To ćemo podrobnije izložiti nešto kasnije. Pred čitaocem ove knjige otvorene su dvije mogućnosti:

3 1. Da izučava tekst ove knjige ili radi po njoj vlastitim tempom, koliko i kada želi. 2. Da radi pod mojom supervizijom, kao moj privremeni i "dopisni Učenik". Ako to želi, treba da pošalje molbu na adresu danu na kraju knjige. Ukoliko bude mogućnosti, biće primljen, jer s vremena na vrijeme neki od starih Učenika završi Tečaj i ostavi upražnjeno mjesto za novog kandidata. Na kraju, hoću da istaknem sasvim jasno da ja ne izlažem neki sasvim originalan sistem, premda se neki podaci samo ovdje mogu naći, već jezikom ovog našeg vremena formuliram putokaze vječite doktrine, osjenčane osobnim iskustvom. Kako je davno rekao Majster Ekhart, “oko kojim čovjek vidi Boga i oko kojim Bog vidi čovjeka, isto je oko”. Ovaj Tečaj je pokušaj da se to oko šire otvori. On je sazdan tako da su iskustva koja se na njemu proživljavaju katkad slična bajkama, ali su njihovi junaci stvarni ljudi. Tečaj Gnostičkog Okultizma je mapa skrivenog blaga, mapa za putovanje u sebe duhovnim vrletima i pustoljinama kojima nitko prije vas nije prošao. On će u dobroj mjeri skrenuti vaš pogled od dotadašnjih vrijednosti koje su uslovljavale vaš život. Jer taj uslovljeni život, kojim većina živi, jeste šarena laža, to je spolja veseli karneval u kojem se ljudi igraju značajnih ličnosti i bore se za ostvarenje varljivih vrijednosti. A kada karneval utihne, kada se skinu maske i zgasnu vatrometi, ostaje samo jedan plamičak u dubini iz koje je čovjek izronio. Tokom ovog Tečaja zaroniti ćemo u te gluhe dubine i učiniti ćemo ono što je u našoj moći da bismo taj plamičak rasplamsali.

4 Prva Lekcija Polazišta i prvi koraci Tečaj Gnostičkog Okultizma (TGO) počiva na izvjesnim polaznim osnovama. Ukazati ćemo na početku na te osnove, jer iz njih proishodi dalje izlaganje. Na prvom mjestu treba da definiramo neke od termina. Tokom Tečaja sretat ćemo se sa novim definicijama i njih treba znati, da ne bi dolazilo do zbrke uslijed terminoloških nejasnoća. Zašto “gnostički okultizam'? “Okultizam” potiče od latinske riječi “occultus”, što znači skriven. Teorijski, to je učenje po kojem su sve stvari međusobno povezane, pripadaju jedinstvenoj i nedjeljivoj cjelini, zahvaljujući djelovanju sila koje nisu ni prostorne, ni vremenske. U praktičnom smislu, okultizam je bavljenje tim silama u cilju dostizanja viših stanja svijesti i spiritualnog samoostvarenja. Termin “hermetizam”, koji potiče od imena grčkog boga Hermesa (u staroegipatskom panteonu to je bog Tot), jeste sinonim okultizma. Ta dva izraza označavaju isti sadržaj. U svakodnevnom govoru okultizam se koristi kao opći termin koji pokriva sve takozvane “okultne nauke”. Između zvanične nauke i okultizma postoji dinamički odnos. Ono čime su se nekada bavili okultisti, sada je legitimni predmet naučnog istraživanja. Na primjer, nekada je nauka odbacivala kao izmišljotinu postojanje aure, psihoenergetskog polja koje postoji oko fizičkog tijela, a danas se izučava u laboratorijima i fotografira Kirlijanovim uređajem. Čitanje i pisanje su u naše vrijeme nužan uvjet osnovnog obrazovanja, a u Starom Egiptu to su bile magijske vještine visoke kategorije u koje su inicirani samo odabrani svećenici. Nauka je nalik na svjetiljku koja gori u tami. U svjetlosti njenog plamena je malo polje općeg znanja, a svuda oko nje je bezmjerje nepoznatog. Zakoni koji vladaju tim svijetom poznati su okultistima u onoj mjeri u kojoj se razvila njihova svijest na osnovu iskustava koja su imali. Tokom razvoja društva, svjetlosno polje se postupno širi, tako da nauka preuzima prethodno okultne oblasti. Pokušavajući da dosegne konačnu realnost, nauka se usresređuje, ali i ograničava, samo na pojave koje se odigravaju u prostorno vremenskom svijetu, koje su opipljive, ponovljive i mjerljive. Tome nasuprot okultizam, hoteći da spozna tu istu Apsolutnu realnost, ne ostvaruje svoju vezu sa njom samo kroz opipljiva zbivanja u prostoru i vremenu, nego i onim što se naslutilo i sanjalo, onim što se zbiva u nepoznatim, nepriznatim i nedokazanim oblastima stvarnosti, koji nisu manje stvarni zato što su manje očigledni. Izraz “gnostički” potiče od riječi “Gnoza”, što znači znanje. Ali to nije znanje u uobičajenom značenju riječi, niti akademsko ili naučno znanje. Gnoza je Direktno Iskustvo Istine. To je njena suštinska odlika. Zapamtite to za čitav život i nikada nitko neće moći da vam “proda” kao Gnozu nešto što nije Gnoza, bez obzira koliko ponuđeno iskustvo bilo zanimljivo, dramatično ili veličanstveno. Sada, na ovom mjestu, Učenik treba prekinuti izučavanje ovog teksta i da pročita ono što piše u mojoj knjizi “Susreti sa Istinom” o direktnosti iskustva kao o bitnoj odlici Gnoze na strani 38. i prva dva reda na strani 39. Sinonim Gnoze je izraz Prosvjetljenje. Gnoza je oslobodilačko znanje! U bezvremenom trenutku kada je doživljena ona oslobađa ljudsko biće mreže iluzija i laži u koju je zapetljano, odrobljuje ga za trenutak iz lanca karme i osvjetljava mu konačni cilj njegove ritualne evolucije. Drugim riječima izražena, suština Gnoze (tj. direktnost iskustva) znači da u njoj nestaje razlika između subjekta i objekta. Vidite, čitavo naše znanje, civilizacija i kultura zasnovane su na odijeljenosti subjekta i objekta. U svakom aktu saznanja koje nije direktno uvijek postoji subjekt (čovjek koji nešto doživljava), objekt (ono što se doživljava) i proces koji između njih posreduje i kojim se do iskustva dolazi. Izuzetak je Gnoza. Kod Gnoze se subjekt i objekt pretapaju, čovjek postaje JEDNO sa objektom koji poznaje, tako da između njih ne posreduje nikakav proces i stoga je Gnoza Direktno Iskustvo Istine ili neposredna spoznaja Istine . Zašto toliko naglašavamo ovu karakteristiku Gnoze? Pored ostalog zato što je Gnoza u srži svake religije, bez obzira kako se ta religija nazivala. Ona je također u srži svakog, apsolutno svakog, spiritualnog sistema - joge, vedante, sufizma i ostalih. Ovo nas dovodi do značenja riječi religija, koje je potpuno nepoznato većini ljudi koji sebe smatraju religioznim. Riječ “religija”, pazite sada dobro, dolazi od riječi re-ligere” ili “re-ligare”, što znači ponovo spojiti! Ponovo spojiti ono što je nekada razdvojeno! U konačnoj analizi, religija znači ponovo spojiti čovjeka sa njegovom istinskom prirodom, sa Istinom! Stoga gnostički sistemi razlikuju “pistis” - vjeru u netko učenje od Gnoze, oslobodilačkog znanja, koje nas kroz Direktno Iskustvo spaja sa Istinom. Po tom kriteriju Gnostici - a to su ljudi koji su direktno spoznali Istinu, ili njoj teže - jesu ustvari jedini religiozni ljudi. Svi ostali su vjernici.

5 Po tom kriteriju možemo dalje dijeliti religije na istinske religije ili gnostičke religije ili religije u pravom smislu riječi, sa druge strane, spoljašnje ili formalne religije. Prve su individualne, druge su masovne. Na tu razliku ukazuje, na primjer, Jung, koji je sebe smatrao gnostikom, govoreći da ne može da prihvati zvanično kršćansko učenje, jer crkva brani čovjeku da ostvari individualni odnos sa Bogom, a to je za njega beskompromisni uvjet svake prave religioznosti. Gnostičke religije i sistemi zasnovani su na osobnom iskustvu Gnoze. Formalne ili masovne religije izgrađene su na slijepom pridržavanju njihovih svetih vjerskih tekstova - Biblije, Korana i drugih. Na žalost, svim nekritičkim sljedbenicima vjeroispovijesti manjka saznanje da je jezgro većine takvih tekstova alegorijske prirode i da se ne smiju tumačiti doslovno. Jedino spiritualno ispravno tumačenje takvih tekstova (jer postoje i povijesna, semantička i druga tumačenja koja nas ne zanimaju) mogu dati prosvijetljeni ljudi na osnovu vlastitih iskustava, koja im omogućavaju prodor u dublje slojeve značenja teksta. Podjela koju sam dao na formalne religije (vjeroispovijesti) i prave ili gnostičke religije je proizvoljna utoliko što od pojedinca zavisi kakvu će vrijednost netko učenje imati. Jer nasuprot većine sljedbenika neke vjeroispovijesti, uvijek postoji, unutar nje jedno gnostičko jezgro, sastavljeno od elitne manjine, od ljudi koji teže Direktnom Iskustvu Istine unutar te religije. Ta težnja može da se ostvari, uglavnom na dva načina. Jedan je grupna izolacija u manastirskoj organizaciji ili vjerskoj komuni. Drugi način je individualno posvećenje traganju za iskrom Istine unutar beživotnih ljuštura učenja koja su nekada treperila od snage i životnosti. To je put samotnjaka koji, bilo da žive daleko od društva ili uključeni u normalni život, značajan dio svog vremena posvećuju individualnim naporima samoostvarenja. Da Učenik ne bi stekao uvjerenje da je ovakvo moje izlaganje neutemeljeno, da pogledamo što o direktnosti religioznog iskustva kaže jedan od najznačajnijih tumača joge Swami Vivekananda: “Jasno je da su sve religije svijeta izgrađene na jednoj univerzalnoj i čvrstoj podlozi čitavog našeg znanja - direktnom iskustvu. Svi učitelji doživjeli su Boga; doživjeli su vlastite duše, budućnost svojih duša i njihovu vječitost; i to što su iskusili, oni su propovijedali. Postoji samo jedna razlika: iz većine ovih religija, naročito u moderno vrijeme, dolazi čudna tvrdnja - da su ta iskustva danas nemoguća; ona su bila moguća samo za mali broj ljudi, koji su bili osnivači religija koja nose njihova imena. U današnje vrijeme, ova iskustva su današnjem čovjeku nedostupna i stoga te religije moramo prihvatiti na vjeru.” “Ovo ja u potpunosti poričem”, nastavlja Vivekananda svoje gnostičko izlaganje, Ako se dogodilo makar samo jedno iskustvo na ovom svijetu, apsolutno proizlazi da je to iskustvo bilo moguće doživjeti milijunima puta prije toga i da će se ono beskonačno ponavljati. Dosljedna nepromjenjivost je neumitan zakon prirode: ono što se jednom dogodilo, može se uvijek dogoditi,” Svoje izlaganje Vivekananda završava osvrtom na Radža-jogu, kao na neosporno gnostički sistem: “Učitelji nauke o Radža-jogi objavljuju ne samo da je religija zasnovana na takvim iskustvima u prošlim vremenima, već također da čovjek ne može biti religiozan sve dok sam nije doživio ista takva iskustva”. Sljedeći termin koji ćemo koristiti je ATMAN. To je duša ili Istinsko ja. Ponekad ljudi kažu - moja duša, moje Istinsko Ja. Vi nemate dušu, vi JESTE duša, vi jeste Istinsko Ja. Atman, a ne vaša prolazna osobnost, svakodnevno Ja ili Ego, koji je samo maska kroz koju i preko koje općimo sa vanjskim svijetom. Uz Atman se kao sinonimi koriste izrazi Istinsko Ja, Spirit, Monad, Jastvo, Bog Istina. Manje iskusan Učenik može da se zapita - kako to da je Atman Bog? Zar nije krajnji cilj da se Ja Atman, spojim sa Bogom? Atman jeste Bog na individualnom nivou. To je kap bezgraničnog oceana, prividno razdvojena od beskonačnog mnoštva drugih kapi koje ga čine i cilj spiritualne evolucije upravo je uklanjanje te prividne podvojenosti. Definicije drugih riječi davati ću tokom izlaganja, kako se za to bude ukazivala potreba. Ponoviti ću da se od Učenika zahtjeva da nauči i zna definicije, jer ću tokom izlaganja riječi koristiti kako sam ih definirao. Inače, rad sa rječnikom na isticanju točnih definicija riječi (ne samo onih koje se koriste tokom Tečaja) je od velike vrijednosti. Analiza riječi nam otkriva njihova točno pravo značenje. Na primjer, riječ “bijeda” sreće se kao sastavnica mnogih složenih riječi, a da nam to često izmiče pažnji. Pobijediti nekog (po- bijediti) znači dovesti ga u bijedan položaj. Nabijediti (na-bijediti) znači navući nevinoj osobi bijedu na vrat. Bezbijednost (bez-bijednost) označava sigurnu situaciju u kojoj nam bijeda ne prijeti. U-bijediti, što zvuči socijalno sasvim prihvatljivo, također znači dovesti nekog u bijedan položaj tako što mu se ne dozvoljava da sam stekne svoje iskustvo, već mu se nameće vlastito mišljenje. Ovakva analiza značenja riječi ima posebnu vrijednost u magijskim i kabalističkim operacijama. Tokom svog gnostičkog rada, ponekad ćete iznenadnim uvidom u riječ koju ste upotrijebili bezbroj puta otkriti skriveno značenje koje ona ima za vas u određenoj situaciji i u određenom trenutku. Takav uvid uvijek je praćen oslobađanjem potisnute energije, jer emocionalni naboj, kao neki težak pokrov sačinjen od koncentrirane i sapete energije, sprečava uviđanje pravog značenja riječi. Kada se uvid dogodi, on ima značaj poruke našeg Jastva, nesvjesnog, neke osobe na koju gledamo kao na Učitelja ili - što se rjeđe događa - neke kozmičke inteligencije ili samog Proviđenja.

6 Analiza značenja reći je samo jedna od oblasti okultnog istraživanja. Ona se ne obavlja na način na koji to rade semantičari, već je naš pristup meditativan. Meditacija je jedna od naših glavnih metoda. Ja vam neću izlagati nekakvu egzotičnu tehniku meditacije, već djelotvoran kontakt sa vašim unutrašnjim životom. Sasvim je dovoljno reći da je meditacija koju ćete raditi tokom ovog Tečaja usredsrđeno i udubljeno razmišljanje o nekom objektu. Pritom je Učenik u svom uobičajenom položaju za rad (vidi o tome kasnije) i u žiži svoje svijesti drži odabrani predmet. Misli će imati stalnu tendenciju da odlutaju, a Učenik treba uporno da ih vraća, pri čemu na neki način kruži oko predmeta, približava mu se i udaljava se, prilazi mu i sagledava ga sa različitih strana. Meditacija je metoda okultnog, gnostičkog rada zato što je ona proces sticanja uvidnih realizacija ili ostvarenja. Uvid definiramo kao iznenadno shvaćanje smisaonih odnosa među različitim dijelovima jedne situacije. Ono je uvijek praćeno takozvanim “aha - doživljajem”. Najjednostavniji primjer uvida imate kod takozvanih skrivaljka u zabavnim časopisima. Gledajući sasvim nejasan crtež čitalac treba da nađe, na primjer, lovca i zeca. Prvo vrijeme ne vidi ništa i odjednom među nejasnim mrljama jasno vidi lovca. To otkriće je praćeno osjećanjem “aha, pa to je to!” Uvidi se ne svode na ideje i pojmove, već su daleko iznad njih. Ideje i pojmovi su “građa” našeg uobičajenog znanja i prvenstveno su mentalne komponente psihičkog života sa emocionalnim primjesama. Uvid je unošenje znanja u sebe, tako da ono postane dio “sebe”, a ne samo dio stečenom znanja. Uvid predstavlja u većoj mjeri osobno, intimno, iskustvo neke osobe nego njeno knjiško znanje. Meditacijom se tanje i uklanjaju barijere koje postoje između našeg svjesnog Ja i nesvjesnih slojeva naše psihe, tako da možemo da stupimo sa njima u kontakt. To je vrlo značajno svojstvo meditacije, jer je nesvjesno izvor svekolike kreativnosti, svih energija i svih doista vrijednih saznanja. Kroz meditaciju se stupa u kontakt prvo sa osobnim nesvjesnim, a kroz njega, kao posrednika, sa Kolektivnim Nesvjesnim koje sadrži sva sjećanja ljudske rase, svega živog i, konačno, svega što postoji i što je ikada postojalo. Kroz napornu meditaciju mi spoznajemo principe ili snage koje su iza pojavnih oblika fizičke egzistencije. Ti principi, odnosno te snage, jesnu UZROCI, a pojavna egzistencija, fizički svijet, jeste posljedica. Posljedice pripadaju sferi ispoljenog, pojavnog života, a uzroci OKULTNIM SFERAMA Praktičan ishod saznanja okultnih uzroka pojavnog svijeta jeste da, znajući njih, možemo zasnovati svoj život na njima i stoga živjeti puniji i skladnijim životom, životom usklađenim sa kozmičkim kretanjima. A živjeti u skladu sa kozmosom, kako nas uče sve spiritualne tradicije, znači maksimalno ubrzati svoju evoluciju. Međutim, odnos uzroka i posljedice, koji se u okultizmu naziv, ZAKONOM UZROČNOSTI, ima dva načina ispoljavanja, koje treba znati da ne biste stvorili nestvarnu sliku o tom odnosu i na njoj izgrađena nerealna očekivanja. Postoje dva aspekta zakona uzročnosti, horizontalni i vertikalni. Horizontalan je poznat nauci i svakodnevnoj logici. Jedan fizički akt proizvodi odgovarajuću posljedicu: ako udarimo kamenom po prozoru, razbit će se; ako stavimo mast na sunce, istopiti će se; ako dodirnemo rukom plamen, opeći ćemo se. U sferu okultnog stupamo kada uzmemo u obzir VERTIKALNI aspekt uzročnosti. Akcija na višoj ravni svijesti izaziva posljedice na nižoj ravni, ako su VEZE USPOSTAVLJENE kako valja. Na taj način, meditiranjem uz vizualizaciju i još neke elemente mogu se izazvati posljedice na fizičkoj ravni, jer je fizički svijet najniža ravan egzistencije. Jedan od okultnih ciljeva jeste upravo uspostavljanje veza ili mostova između dvije ravni. Nepostojanje takvih veza ili njihovo rđavo funkcioniranje posljedica je neznanja ili, ukoliko potrebno znanje postoji, nespremnosti da se ulože odgovarajući napori. U shvaćanju djelovanja ova dva vida ispoljenja zakona uzročnosti postoji velika konfuzija. Na jednoj strani imamo krute materijaliste, koji uzimaju u obzir samo horizontalnu primjenu tog zakona, a okultnu uzročnost zanemaruju ili je smatraju praznovjerjem. Na drugoj strani su idealisti, obično hermetisti početnici, koji vjeruju da se izgovaranjem tajnih magijskih formula ili povremenim prakticiranjem Rituala Pentagrama fizička ravan egzistencije može preko noći da preobrazi u skladu sa njihovim željama. Takvi zaboravljaju horizontalnu primjenu zakona uzročnosti i jednostavnu istinu da su zakoni jedne ravni na toj ravni dominantni. Zakoni fizičkog svijeta dominantni su u fizičkom svijetu, sviđalo se to nama ili ne. Uravnotežen i zreo hermetista uzeće u obzir oba aspekta ovog zakona. Njegov duh treba da poznaje snagu rasuđivanja koliko i zanos misterije. Sada je pravi trenutak da spomenemo jedan simbol koji se često sreće u okultnom radu - križ. On ima opću primjenjivost, ali u kontekstu ovog izlaganja križ uvjerljivo ukazuje na pravilnu primjenu zakona uzročnosti: ne zaboravi ni horizontalni, ni vertikalni aspekt realizacije! U središtu križa, na mjestu spoja vodoravnog i okomitog kraka, ponekad se slika ruža kao simbol okultne realizacije. Upravo sa tog mjesta djeluje hermetista na uravnotežen način. Križ je simbol njegovog uravnoteženog djelovanja i sklada koji postoji u njegovoj svijesti. Kada spominjem križ, nemam namjeru da ističem vrijednost kršćanskih simbola iznad ostalih, već stoga što ćete meditirajući o križu imati mnogo vrijednih uvida. Na primjer, uvid da je najviša svijest koju

7 nazivamo Bogom djelovala iz nedokučivih spiritualnih sfera Apsoluta na fizičku ravan egzistencije, otjelotvorenu u ženi od krvi i mesa, tako da je ona rodila Bogo - čovjeka Isusa. Netko može imati uvid da je križ simbol seksa i seksualne magije, jer aktivni muški element (krak koji stoji) prodire kroz pasivni ženski element (krak koji leži) i da će se križ u takvom spoju pozlatiti ostvarenjem. Jedna od brojnih mogućnosti je da Učenik nekim slučajem čuje ili pročita izreku “svako nosi svoj križ”, i da u magnovenju uvidi da je on sam razapet između dvije težnje: jedne koja ga vuče ka spiritualnim visinama samorazvića i druge, prizemne, sastavljene iz tjelesnih i Ego-komponenata - težnje za posjedovanjem, uspjehom, društvenim utjecajem, nekontroliranim seksualnim nagonom i sličnih elemenata koje ga prikivaju za fizičku ravan egzistencije. Pri takvim uvidima, ponoviti ću, uvijek se oslobađa manje ili više potisnute psihoemocionalne energije i ranije nesvjesni dijelovi psihe postaju svjesni i bivaju integrirani. Takav uvid može kod čovjeka da postane osnova odluke da se opredijeli za “carstvo nebesko” ili za “carstvo zemaljsko” ili da se odluči za treće rješenje o kome je i Isus govorio: “Daj caru carevo, a Bogu Božje”. Evo nas pri kraju prve lekcije. Njeno gradivo je mnogim nitima povezano sa građom lekcija koje će slediti. Te veze će tokom rada postajati sve jasnije, jer odista, sve je uzajamno povezano. Kako da počnete. Jednostavno, put od hiljadu kilometara počinje prvim korakom. A na tom dugom putu niste sami. O nevidljivom bratstvu, koje istim putem i ka istom cilju hrli, piše mistični pjesnik Tin Ujević: “Ne boj se, nisi sam! ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.” Praksa prve lekcije U ovoj Lekciji radićeti te vježbu koja se zove IZGRADNJA SVJETLOSNE SFERE, a uvod i priprema za nju je vježba tjelesne samokontrole. Izgradnja svjetlosne sfere je osnova mnogih sljedećih vježbanja, a također je temelj mnogih praktičnih aktivnosti koje se upražnjavaju u različitim spiritualnim sistemima. Raditi ćete je uvečer, a uvodnu vježbu ili vježbu samokontrole ujutro. Riječ sfera znači “lopta”, a također “djelokrug” ili “područje djelovanja”. U ovoj vježbi zastupljena su sva ova značenja, premda je zamišljena svjetlosna struktura koju će praktičar izgraditi u imaginaciji manje lopta, a više veliko svjetlosno jaje. Vrijednosti ove vježbe su sljedeće: 1. Ona omogućava postupan pristup sljedećim, težim vježbama. 2. Predstavlja izvrstan trening sposobnosti vizualizacije koja je osnovna komponenta praktičnog hermetičnog rada. 3. Ova vježba je moćno sredstvo zaštite od opsesivnih i depresivnih misli. Tokom treninga, kada se javi potreba da se Učenik zaštiti, on može da se vrati toj vježbi i iskoristi njenu zaštitnu moć. Prilikom nekih priziva, kada se javljaju snažne energije koje bi mogle da uzdrmaju praktičara, ta vježba se radi i preventivno, pri čemu se vizualizira druga boja sfere. 4. Sticanjem iskustva sam Učenik može da razvije različite varijante ove vježbe i sve one će imati nemalu vrijednost. 5. Ova vježba daje rezultate veoma brzo, kod većine od samog početka. Opseg i domet vježbe izgradnje svjetlosne sfere su takvi da ona djeluje na čitavo naše biće, a ne samo na svjesnu komponentu psihe, tako da zahvata i naše nesvjesno. Svjetlosna sfera je osnovni okultni simbol i na početku je potrebna jaka identifikacija sa njom. To je simbol svakog stvaranja i u učenju većine religija svjetlost se javlja iz prvobitnog kaosa i tame i, šireći se beskonačno na sve strane, čini osnovu izgradnje svijeta ili bezbrojnih svjetova. Istovremeno, svjetlosna sfera je simbol usredištenja našeg bića, simbol djelovanja iz našeg središta na subjektivni i objektivni svijet. Položaj U svim vježbama, ukoliko se drugačije ne kaže, koristiti ćete isti osnovni položaj. Sjedite na mjesto koje ste odredili kao svoje mjesto za rad i držite ga se i ubuduće, koliko je to moguće. Za većinu je najbolje na tvrdoj stolici sa tvrdim sjedištem, ali ako takvu nemate, sjedite na postelju ili

8 što drugo. Ako volite da sjedite na podu kao Istočnjak, prekriženih nogu, vrlo dobro. U ovoj vježbi jedino nije dozvoljeno ležanje. Ukoliko imate dovoljno prostora, stavite na pod oko sebe debeo konopac savijen u krug - to će biti vaš magijski krug. Najbolji je položaj egipatskih bogova, a to je sjedeći položaj u kome se kičma i glava drže uspravno, a noge su sastavljene čitavom dužinom, a u koljenima su savijene pod pravim uglom. Ako imate teškoća da ih držite sastavljene, vežite ih oko koljena maramom ili kaišem, ali bez stezanja. U vašoj blizini treba da je sat, tako da možete da vidite vrijeme, a da pri tom ne ustajete. Jutarnja Vježba (15 minuta) Tekst ove vježbe je iz moje knjige “Psihički trening jogija”, na stranama 47. i 48. To je prva vježba treninga mentalne koncentracije, koja se odnosi na kontrolu položaja i pokreta tijela. Vježba traje 15 minuta. Raditi ćete je mjesec dana i nije neophodno da postignete savršeno izvođenje. Najvažnije je da uložite najveće napore za koje ste sposobni u ovom periodu. Večernja Vježba (15 minuta) Premda je ona određena kao večernja vježba, možete da je radite i popodne. Ako vam je nekoga dana nemoguće da je radite uvečer ili popodne, možete je raditi poslije jutarnje vježbe, ali između njih napravite pauzu. Ovakav elastičan raspored vježbanja vrijedi za čitav tečaj. Sjedite u svoj položaj, opustite se i potrudite se da ne mislite na svakodnevne probleme. Sjetite se onih rijetkih trenutaka u životu kada ste bili spokojni, opušteni i sretni. Možda je to bio kratak trenutak nekog nedjeljnog jutra kada ste zadovoljni, sa osjećanjem ispunjenosti ležali u postelji, dok je napolju padala kiša? Ili ste ležali na plaži na toplom suncu, bez problema u svijesti koji traže da se nešto poduzme - jednostavno ležali ste sasvim opušteni, dok vas je sunce grijalo, a do vas su dopirali glasovi udaljenih kupača. Vrijeme je jednostavno prolazilo bez potrebe da bilo što učinite. Detalji su važni! Što ste osjećali na svom licu, kakav ste osjećaj imali u nogama, rukama, stomaku? Kakve su vam slike ili boje izlazile pred oči, dok su vam kapci bili spušteni. Unesite se i uživite u to. Sada, iz tog prostora ispunjenog spokojstvom, iz svog središta, zamislite da se svjetlost širi svuda oko vas u loptastom ili jajastom obliku. Ona liči na svjetlosno polje čija je periferija pola metra ili metar od tijela, tako da ste vi unutar te svjetlosne sfere. Dišite duboko i smireno. Misli će vam svaki čas odlutati od svjetlosne sfere, a vi ih mirno i uporno vraćajte nazad . Ima Učenika koji nisu vizualni tipovi, pa teško mogu da zamisle psihičku sliku. Takvi neka ulože napor da je OSETE! Jednostavno, osjetite tu svjetlost koja vas okružuje! Ovaj savjet vrijedi od sada nadalje. U svoj Dnevnik unesite sažet izvještaj o tome kakve ste rezultate postigli i to svakoga dana. Uvijek naznačite datum rada i vrijeme. Na primjer: JUTARNJA VEŽBA 5.12.1989. radio/radila od 6,15 - 6.3o Osjećanje dosade na početku. Kasnije, u nekoliko navrata osjetio/osjetila sam da sam sasvim opušten i smirenje. Dolaze mi često misli da li ću uopće moći da nešto postignem na ovaj način. VEČERNJA VEŽBA 5.12.1989. radio/radila od 18.25 - 18.4o Uspeo/uspela sam da se opustim i da prizovem slike sreće iz djetinjstva, ali je sa svjetlosnom sferom išlo teško - stalno sam zapadao/zapadala u sanjarenje i sjećao/sjećala se djetinjstva. Ne mogu da zamislim svjetlost svuda oko sebe u isto vrijeme. Ako je vidim sprijeda, ne mogu pozadi i sa strane... Rezime Uz Dnevnik, kao njegovu prvu stranu, pošaljite mi Rezime, iz kojeg se samo vidi da li ste određenog dana radili ili ne. Kada ste radili stavite znak “+”, a kada niste znak “-”. Na primjer: Rezime Datum Jutro Večer 1.12.89 + + 2.12.89 + + 3.12.89 + 4.12,89 + +

9 5.12.89 + i tako dalje.

-

Pitanja Uz Dnevnik i Rezime možete mi poslati i nekoliko kratkih i jasnih pitanja koja se odnose na gradivo lekcije koju ste radili. Za razliku od Dnevnika i Rezimea, pitanja nisu obavezna. Kada završite sa Prvom Lekcijom pošaljite mi Dnevnik, Rezime i pitanja, ako ih ima, pisano mašinom ili rukom ŠTAMPANIM SLOVIMA. Kopiju zadržite za sebe. Pređite na Lekciju br. 2 ne čekajući moj komentar.

10 Druga Lekcija Ljudski duh je, kažu okultisti, dobar sluga a svirep gospodar. Da u toj izreci ima istine iskusio je svako od nas mnogo puta. No, učiniti svoj duh vjernim i poslušnim slugom nije jednostavno. Što više, to je proces koji traje čitavog života. Drugi izraz za kroćenje duha je borba sa Egom. To je vječita borba mraka i svjetlosti u nama, borba Krista i Satane, Ormuzda i Ahrimana. U njoj će Ego izvojevati mnoge pobijede, ali će u dalekoj budućnosti konačno izgubiti rat. (Sada iz moje knjige “Susreti sa Istinom-Intenziv Prosvijetljenja” pročitaj poglavlje “Ego-veliki majstor obmane “ od str. 155-160) . Put Gnostika treba da bude ispunjen radom na vlastitim nedostacima, tako da vremenom stekne istinski integriranu i zrelu osobnost i stavi je u službu Istini i drugim ljudskim bićima koja za njom tragaju. Gnostički sistemi vide u ovome cilj svoga rada i u isto vrijeme početak novog tragalaštva, koje se mora nastaviti kroz vrijeme, jer Atman stalno traži svoj istinski zavičaj. Na tom putu biće ostvarenja, vrhunci spiritualne svijesti koji odgovaraju postignutom stupnju evolucije biće doživljavani i nove sposobnosti, spoznaje i uvidi sticani, ali će uvijek postojati nove dubine koje treba da se istraže i sve novi aspekti vječite ljubavi i mudrosti da se dožive. Na tom dugom putu “od hiljadu kilometara” prvi koraci sastoje se iz zauzdavanja duha. Kao polazna osnova može da nam posluži poznata okultna aksioma: “Ljudski duh ima moć da riješi probleme ljudskog duha”. Upravo tako! Ljudski duh je sposoban za izvjesne svjesne, namjerne akte volje čija uporna primjena dovodi do uzdizanja u viša stanja svijesti i razumijevanja. Na žalost, premda svaka osoba ima skriveni potencijal za takva dostignuća, samo mali broj ljudi iz mnoštva uspijeva da to ostvari. Razlog za to je visok nivo spiritualne zrelosti elitne manjine, koji je iznad prosječnog čovjeka. Takozvani prosječan čovjek, kako se to kaže, gleda od čega se živi, a pitanje ljudske sudbine, Istine, tko je on, što je on i tome slična za njega su besmislena. Stoga poruke velikih Učitelja Istine, premda se otvoreno obznanjuju, bivaju shvaćene samo od onih koji su dovoljno sazreli, što u praksi znači da im je intuicija aktivirana ka svijetu spiritualnih vrijednosti. Nije nikakvo čudo da mase ostaju slijepe i gluhe za te poruke, iako se one guraju u oči jedne generacije za drugom, a mržnja, zavist i egoizam vladaju velikim djelom čovječanstva. Međutim, poruke Vječite Istine ne mogu se saopćiti uobičajenim jezikom, jer Istina prevazilazi njegovu sposobnost da je dočara. Stoga se Majstori Mudrosti služe hermetičnim ili simboličkim jezikom, čija su glavna izražajna sredstva metafore i alegorije. Da odmah definiramo ova dva termina, jer su srodni i često se koriste kao sinonimi. Metafora je stilska figura kojom se jedna riječ (ili izraz) preneseno upotrebljava za označavanje nekog drugog pojma, a ne onog što ona obično znači. Na primjer, kada se za lukavog čovjeka kaže da je lisica, za temperamentnog da je živa vatra ili za postojanog da je stijena. Alegorija je slikovit način izražavanja koje ima drukčiji smisao od onog što se neposredno daje. Iz ovih definicija možemo vidjeti da ovi izrazi imaju veoma sličan sadržaj, pa neki doista smatraju da je alegorija proširena metafora ili niz povezanih metafora. Za nas je važno da su to simbolični elementi šifriranog hermetičnog jezika, kojim Majstori okultnog znanja djeluju posredno, preko nesvjesnog na Sljedbenike. Taj jezik ima svojstvo da jedna riječ u nizu može da osvijetli veze koje mase ne mogu da shvate. Takve alegorijske poruke dostupne su svakome, ali se njihovo značenje otkriva samo malobrojnoj eliti, kao što sam naglasio. Iznad i izvan mase pošiljalac poruke i prijemnik se u potpunosti razumiju, pri čemu prijemnik ima utisak da je on jedina osoba na svijetu koja valjano shvaća poruku i da je ona samo njemu upućena. Alegorija je najefikasniji vid ezoterične komunikacije, bilo da je saopćena usmeno ili pisano. Alegorija djeluje na nesvjesno tako što ga aktivira i tada jedna od upotrebljenih riječi djeluje kao okidač (to neće biti ista riječ za sve ljude), nepogrešivo skrećući pažnju zrelog kandidata sa bukvalnog značenja teksta na unutrašnje razumijevanje. Ustvari, mehanizam simboličkog jezika djeluje tako što preusmjerava pažnju okultiste sa površnog, doslovnog značenja poruke na njegovu vlastitu unutrašnju reakciju, na ono što iz njegovih dubina izranja kao odgovor na simboličnu poruku. Stoga je Jung, sa dosta osnova, definirao simbol kao psihološku mašinu koja transformira energiju. Ja bih dodao da on transformira značenje, jer u ovakvom hermetičnom uviđanju preko simbola odigrava se alkemijski preobražaj doslovnog značenja jedne poruke u njen dublji, skriveni smisao. Ako bismo željeli jasnu sliku zbivanja u kandidatu koji se izložio djelovanju hermetičkog jezika, mogli bismo to ovako prikazati: poruka izražena jezikom simbola (metaforama i alegorijama) prolazi kroz svjesno Ja i prodire u nesvjesno. U nesvjesnom ona izaziva, poslije dužeg ili kraćeg vremena, reagiranje koje se ispoljava u svijesti. Svjesno Ja po pravilu biva iznenađeno sadržajem, ali ga doživljava kao svoj uvid, misao ili ideju. Iznjedreni sadržaj je nerijetko praćen emocionalnim nabojem, jer nesvjesno je bezdan kojim vladaju zakoni emocija i simbola, ono je ocean tame koji porađa svjetlost, kolijevka poruka koje ne znaju za zaborav i osjetljivih tipki i vječitih odjeka koji se prepliću, umnožavaju i porađaju sami sebe u istom trenu kada umiru.

11 Očito je da svjesno Ja igra ulogu cenzora i presuditelja koji vrši selekciju i vaga vrijednost sadržaja, bilo da nam dolaze iz vanjskog svijeta ili iz vlastitog nesvjesnog. U prvom slučaju, Ja procjenjuje sadržaje na osnovu svojih dotadašnjih iskustava. Na primjer, ono može da odbaci sadržaj neke spiritualne knjige kao sujevjernu glupost, u skladu sa svojim stavovima, izgrađivanim tokom života; ili može da se sasvim otvori na takav utjecaj i tako ubrza svoj spiritualni razvoj. Kada sadržaji dolaze iz nesvjesnog, cenzura je polunesvjesna i automatska i tada čovjek ne može da utiče voljom na nju. Ona je izgrađena u onom djelu našeg nesvjesnog koji je vrlo blizu površine i ona automatski odbacuje sve sadržaje nesvjesnog koji su nepristojni, agresivni ili neprihvatljivi za naše Ja iz bilo kojeg razloga. Ta cenzura podsjeća na elastičnu, energetsku branu izgrađenu od takozvanih mehanizama odbrane osobnosti. Ukoliko jedna osoba ima jaču cenzuru, utoliko više energije troši na potiskivanje sadržaja koji iz nesvjesnog pokušavaju da prodru u njenu svijest. Kada sretnete osobu koja je sva sačinjena od propisa, od strogih pravila što se smije a što ne smije činiti, uočiti ćete krutu osobnost koja djeluje iscijeđeno i suhoparno. U njoj ima mnogo zakona, a malo života. Takvi ljudi su dobri izvršioci, ali jalovi stvaraoci. Drugu krajnost predstavljaju osobe sa slabom cenzurom. Kod njih su primjetni česti izlivi energije u svijest, koja njima biva preplavljena, svjesno Ja nema sposobnost njihove kontrole. Takvi ljudi se odlikuju čestim agresivnim ispadima, nekontroliranim ispoljavanjima seksualnog nagona, strasnim životom, ali i potencijalnim stvaralaštvom. Okultni trening uravnotežuje ove ekstreme. Rekli smo u prvoj Lekciji da meditacija tanji barijere koje odvajaju unutrašnji od vanjskog svijeta, tako da nam nesvjesni sadržaji postaju bliži i jasniji. Kada ih neposredno sagledamo, možemo da ih integriramo u svjesno Ja čime postižemo njegovu ekspanziju. Sa druge strane, okultni trening dovodi do preusmjeravanja energije, prethodno traćene u nekontroliranim pražnjenjima, na spiritualni razvoj ili kreativne aktivnosti kao što su umjetnički i istraživački rad ili, pak, na pomaganje drugim ljudima. Bjelodano je da je u ovoj oblasti, kao i ostalima, Staza Mudrosti predstavlja, kao Srednja Staza, neutralizaciju ekstrema (sjetimo se križa!). Također je očito da se svaki okultni rad vrijedan pomena, a to je takav koji ubrzava spiritualnu evoluciju, svodi na osvješćivanje sve dubljih slojeva nesvjesnog (beskrajno dubljih od psihoterapijskih zahvata), na potpunu kontrolu nad njegovim energijama i potpunu svijest o njegovim sadržajima. Drugačije rečeno, i sa stajališta konačnog ishoda, to je potpuno osvješćenje, totalni spoj svjesnog i nesvjesnog. Okultni pisci koji se alegorijskim jezikom služe da bi prenijeli svoje poruke, sve vrijeme i na mnoge načine ukazuju da se ovaj proces ostvaruje okretanjem svjesnog duha, preko koncentrirane pažnje, unutar sebe, ka nesvjesnom. U prvo vrijeme Učenik ne vidi očitu dobit od ovakvog procesa, ali njegova uporna primjena osvjetljava i osvješćuje nesvjesne sadržaje, što ima za posljedicu oslobađanje energije koja je uz njih bila vezana i uvidno razumijevanje života, nas samih i naših odnosa sa drugima. Ako želimo da sažeto prikažemo spiritualnu evoluciju sa gnostičkog stajališta, polazište nam je takozvani hilični ili tjelesni čovjek (izraz dolazi od grčke riječi hyle, što znači materija). Usprkos razuma, on nije mnogo više od inteligentne životinje, budući da u njegovoj svijesti postoje samo tjelesne želje i osnovni nagoni. On i ne sluti postojanje božanskog elementa u sebi, da je on Atman ili Duša. Ali njegovo Istinsko Biće, iako eonima doživljava agoniju patnji u blatu materije, sve vrijeme pokušava da se probije u svijest i nagovjesti svoje postojanje. Tako će se prije ih poslije u polju njegove svjesnosti javiti prvi zračak spiritualnosti i to u trenutku kada se prvi put zapita TKO SAM JA? Površno zainteresiran, on u dugim razmacima postavlja sebi to pitanje i počinje da traga za Sobom, iako njime i dalje vladaju tjelesna i egoistična htjenja. Želja da otkrije tko je on postupno i neprimjetno jača, dok se ne uravnoteži sa njegovim, uvjetno rečeno, nižim težnjama. Period takve ravnoteže traje poduže. Netko vrijeme on žudno traga za svojim Istinitim Bićem i Istinom o životu i drugim ljudskim bićima, a potom dolazi razdoblje “nižeg” načina života. Vremenom, njegov nemir posta je sve jači, nepodnošljiv spiritualni svrab počinje da ga muči i stoga se čovjek aktivno i svjesno usmjerava na traganje za rješenjima vječitih pitanja. Ali kako je njegovo tragalaštvo usmjereno na nalaženje rješenja u vanjskom svijetu, on ih ne može naći, jer kuca na pogrešna vrata. Katkad, u očajanju, on se okreće sebi i u jednom prelomnom trenutku doživjeti će Direktnu Spoznaju svoga Bića. Taj trenutak je odlučujući u njegovom traženju, jer je njegova spiritualna vizija sada dovoljno izoštrena da može da prepozna i druge ljude koji su na istom nivou i koji su se zaputili istom cilju. Poslije kratkog vremena on stupa u kontakt sa grupama sebi sličnih ljudi. Borba se nastavlja, prepreke se postupno uklanjaju, mnogi porazi bivaju doživljeni i mnoge patnje otpaćene. Ali poslije Direktne Spoznaje pitanja tko sam ja, koju smo nazvali Gnozom, nema više trajnog zastanka na Stazi. Gruda snježno bijele Istine sve se brže valja, zastanci i predasi sve su kraći, žudnja za Istinom sve je jača. I tada Gnostik otkriva čudnu stvar - što dublje prodire u sebe, sve je bliži životu i drugim bićima! Ako posegne za njima, uvijek će naći sebe! Takva iskustva konačno će mu pojasniti Hermesov čarobni zakon (“Kako je gore, tako je dolje”) da je mikrokozmos odraz makrokozmosa, da nema ničeg u

12 beskrajnom univerzumu što ne postoji u njegovoj ništa manje beskrajnoj duši. Doživljavajući djelovanje tog zakona kroz osobno iskustvo, Antoni Dankan, savremeni kršćanski mistik je napisao: “Neki čovjek bi da traga za Bogom? Neka se pripazi! On će otkriti svoje Istinsko Ja. Neki čovjek bi da traži sebe? Neka se čuva! On je u smrtnoj opasnosti da, sagleda Boga!” Na tom stadiju evolucije tragač počinje da shvaća na pravi način okultne, alkemijske i spiritualne tekstove koji su mu i do tada bili privlačni, ali je duboko u njemu tinjala nevjernica u njihovu potpuno istinitost. Na primjer, on bez unutrašnjeg otpora može da prihvati Dankanovu mističnu objavu ili ovakav tekst alkemičara Alipila; Onaj koji ima znanja o mikrokozmosu ne može dugo biti bez znanja o makrokozmosu. Upravo su zato stari Egipćani obznanjivali... da svako treba da SPOZNA SEBE. “... Ali ja ti kažem, tko god da ti jesi, ako najdublje zaroniš u prirodu, a to što tražiš ne nađeš u sebi, tamo ga nikada naći nećeš. Ako ne poznaješ sjaj vlastite kuće, zašto ga tražiš u drugim stvarima? Čitav svijet ne sadrži tako velike misterije i takav sjaj kao što je mali čovjek, kojeg je sačinio Bog po svome liku. Stoga onaj tko želi prvenstvo među izučavaocima prirode nigdje neće naći bolje i šire polje istraživanja nego što je on sam.” “Stoga ću ja, sljedeći primjer mudraca, iz dubine svog srca i iz iskustava koja sam imao, ponoviti riječi koje su Egipćani obznanjivali: O ČOVEČE, SPOZNAJ SEBE, U Tebi je skriveno blago svih blaga!” Ovaj alkemijski tekst izraz je najdubljih gnostičkih učenja: na kraju svog puta čovjek otkriva najveću Istinu od svih - On je Bog kojeg je sve vrijeme tražio. Sada je oslobođen svake sebične želje, jer je on samo provodnik kozmičke volje i stoga svaka njegova riječ postaje stvaralački akt. Ali takve promjene su subjektivne, one se zbivaju u svijesti čovjeka, a ne na njegovom čelu. Da je drugačije, rimski legionari ne bi razapeli Krista, pljuvali ga i ismijavali, već bi pali pred njim kao pred Bogo-čovjekom. O okultnoj ili prikrivenoj promjeni u svijesti čovjeka Franc Hartman, poznati hermetista, kaže: “Takvo spiritualno biće može da boravi u fizičkom tijelu na ovoj planeti a da ni od koga ne bude prepoznato kao spiritualno superiorno; jer njegova osobnost nije Bog. On živi normalnim životom, a ipak ne živi tako; jer to je Bog, njegov božanski Ja, vječita Realnost, koja živi kroz njega.” Mnoge promjene prate ovakav razvoj. Ako na njega gledamo kroz odnos svijesti i nesvjesnog, rezultat će biti osvješćivanje sve dubljih slojeva nesvjesnog i oslobađanje od sve starijih identifikacija koje zadiru u daleku prošlost, u prošle živote u kojima je Ja postojalo i te identifikacije navuklo na sebe kao koprene neznanja. Međutim, što dalje Tragač putuje Stazom, sve mu je teže da riječima prenese drugim ljudima svoje razumijevanje svijeta i da opiše svoja iskustva. Zato će onima koji su na Stazi iza njega, a pogotovo masi laika, on djelovati kao da je namjerno nejasan i da se krije u magli nejasnoća i misterioznosti. Uistinu ta okultna magla uzrokovana je nedovoljnošću ljudskog govora da opiše suptilna stanja koja se ne mogu opisati, već se mogu simboličkim jezikom samo nagovijestiti. Taj alegorijski jezik, kojim “se govori” u okultnom svijetu, može da vrši svoju ulogu uslijed produbljenog razumijevanja spiritualno sazrele osobe i njene probuđene intuicije, jer taj jezik zavisi od isprepletenih značenja riječi, fraza i simbola koji su višeslojni i višeznačni i čije se značenje mijenja u odnosu sa drugim riječima i simbolima. Stvar se dalje usložnjava time što je svaki praktičar koji je ostavio pisane tragove svog produbljenog razumijevanja unio svoju stvaralačku originalnost u igru i tako utisnuo osobni pečat u tumačenja. Spiritualno uže, uz koje se pužemo iz tame u svjetove svjetlosti, isprepleteno je iz mnogih niti, često naizgled različitih. Nije čudo da se laicima Hermesov nemušti jezik čini kao labirint zaluđenih i izgubljenih ljudi. Učenik ovog Tečaja ne treba da očekuje da će dobiti gotova tumačenja, osim relativno poznatih, ali će rad koji se na Tečaju od njega zahtjeva, ako bude pošteno obavljen, dovesti do mnogih uvida i sasvim sigurno će razviti njegovu hermetičku pismenost. Glavni rad leži na Učeniku i tu nema kompromisa. U gnostičkom razvoju ništa se ne može dobiti “preko veze”, svatko mora sam da se izbori za svoje spoznaje. Prethodno opisan proces gnostičkog buđenja i evolucije sada ćemo izložiti u nekoliko jasno odijeljenih faza. Prvi period se može protegnuti kroz veliki broj života. Tokom njega čovjek živi bez određene ideje i želje da spozna odgovore na sudbinska pitanja. On može biti uspješan u profesionalnom i svakodnevnom životu, može steći ugled i priznanja, ali je on zapetljan u ljepljivu mrežu materije i njemu su viši svjetovi Istine nedostupni. Drugo razdoblje počinje kada se u njemu, u jednom trenutku, bez obzira na njegova ostvarenja, javi osjećanje nezadovoljstva tim i takvim životom. Osjetit će neodređenu težnju za nečim višim i boljim, ali neće znati što je to. U svom nemiru možda će promijeniti profesiju, zemlju u kojoj živi ili osobe sa kojima živi, ali takve spoljašnje promjene ne mogu da smire unutrašnju uzburkanost. U nepredvidljivom trenutku javiti će mu se pitan je TKO SAM JA? Na to osnovno pitanje mogu da se nadovežu slična - otkud zlo na svijetu, zašto moram da patim, kuda idem, otkuda sam došao, pitanja o vrijednosti religije, Bogu i slična. Ta pitanja su često praćena kolebanjima i sumnjama u vrijednost dotadašnjeg načina života. Duboko uznemiren čovjek posvetiti će jedan dio svog vremena površnom traganju za rješenjima tih problema, koje je prethodno smatrao nevažnim ili bezvrijednim. U tom periodu obično se događa susret sa

13 nekom osobom koja iskustva iz tih oblasti smatra vrijednim i značajnim. Ili je to susret sa nekom knjigom koja će pokrenuti čovjeka na dublje i ozbiljnije traganje. On počinje da čita ili razgovara o neobičnim, paranormalnim iskustvima i ona mu, kada god na njih naiđe, bude još veću radoznalost. Tako se pred njim otvara nov svijet neobičnih iskustava i događanja. Međutim, u ovoj fazi on još uvijek polovično vjeruje u onostrano, jer se mnoge od tih stvari pokazuju kao lažne i izmaštane, a ostale se kose sa njegovom zdravorazumskom logikom. Malo po malo želja da sazna Istinu jača i njegove sumnje u moć logike da sve objasni gone ga da traga za dubljim iskustvima i njegovo znanje u tim oblastima biva sve veće. Sporadično pokušava da stekne osobna iskustva u okultnim oblastima, počinje da radi vježbe koje mu savjetuju iskusniji i sve jače vjeruje da ovaj svijet nije jedini. Ti periodi smjenjuju se sa razdobljima u kojima njegov skepticizam dobiva prevagu. Njegova traganja i izučavanja mogu potrajati godinama (neki tragači čitavog života ne prevaziđu taj stadij), sve dok nagomilavanje znanja ne dostigne kritičnu masu i ne preobrazi se u sticanje praktičnih iskustava. Tragač se osobno uvjerava u mnoge tvrdnje okultista, on nedvosmisleno doživljava da su misli, osjećanja i psihičke slike oblici ispoljenja kreativnih snaga. On počinje da disciplinirano slijedi neki sistem okultnog razvoja, pokušava da tijelo i misli stavi pod kontrolu, stiče sve nova iskustva i sada ima relativno jasnu svijest da se uputio Stazom Istine. Svoje dotadašnje sumnje Tragač pokušava da ukloni i pritom prolazi kroz mnoge patnje. Na tom stadiju i protiv njegove volje dolazi do kidanja veza sa prijateljima i bliskim osobama koje još borave u svijetu koji je on prevazišao. Suočava se sa svojim Egom i raspoistovjećuje od njegovih komponenata uz spoznaju da mu se pod maskom najboljeg prijatelja krio smrtni neprijatelj. Čitavom svijetu on sada može da obznani vest sa vječnog fronta: Konačno sam otkrio svog najvećeg krvnika - a to sam Ja! Takve spoznaje izazivaju snažne patnje i strahove, jer se Tragaču ponekad čini da, u spiritualnom tragalaštvu, ne umire njegov Ego, već on sam, njegovo Istinsko Biće. Stoga je veoma često u iskušenju da se vrati starom načinu razmišljanja i življenja, ali to ne može dugo da traje, jer ga spiritualni zov neumoljivo vraća na Stazu. Raspoistovjećujući se od svojih prethodnih identifikacija, Sljedbenik sve više postaje ono što JESTE, on sam. Neizbježno i bez njegove svjesne želje oko njega počinju da se okupljaju ljudi koji traže njegove savjete i potporu, kao što se moljci skupljaju oko svjetiljke. On nehotice počinje da poučava druge. Njegov Ego tada iznova diže glavu, i zapada u iskušenje da prikaže svoje znanje većim nego što jeste, svoju osobnost spokojnijom nego što jeste i svoje sposobnosti većim. Kratko rečeno, u iskušenju je da odigra ulogu Velikog Učitelja. To iskušenje je doista veliko i on može da mu podlegne i tako uspori svoj razvoj, jer je na taj način skrenuo sa Staze Ispravnosti koja jeste Staza Istine. To iskušenje je također izuzetno često kod tragača i sa njim će se mnogo puta suočavati. Primjer ovakvog događanja mi se nameće, jer sam nedavno dobio, kao i mnogi drugi na ovim prostorima, poziv jedne osobe da učestvujem na njenim tečajevima. Tu osobu sam relativno dobro upoznao, jer je bila na mom Tečaju za Majstore Intenziva. Simpatičan mladić koji se opredijelio za život spiritualnog profesionalca, radoznao i predan Stazi, ali skromnog znanja. Na kraju poziva na njegove tečajeve, iskušenje o kojem sam govorio uzelo ga je pod svoje i on se predstavlja ovim riječima: “S.V. (njegovo ime) je moćan, voljen i veoma efikasan Učitelj...” Čovjeku koji zna da čita između redova odmah je jasno da tom mladiću nedostaju najmanje tri svojstva: moć, efikasnost i ljubav, da žudi za njima i da ne može da izdrži da ne objavi to na sve strane. Ovo napominjem zato što svi kroz tu igru moramo da prođemo, sa željom da se iz nje izvučete, kada vrijeme dođe, sa što manje ožiljaka. Mitski model spiritualne spoznaje U mitovima, predanjima i bajkama, kroz zamagljene labirinte neobičnih događaja, može se nazreti izvjestan mitski model po kojem se odvija spiritualni razvoj Sljedbenika na Stazi Istine. Taj mitski model je predvidljiv, iako unutar njegovih širokih okvira mogu postojati velike varijacije osnovne teme, zavisno od kulture i etničkih razlika. U mitskom modelu moguće je razlikovati nekoliko stupnjeva ili faza. Evo ih: 1. Natprirodni ili neobični fenomeni prate rađanje junaka priče, bajke ili mita: javljaju se bogovi, demoni, vile i vilenjaci, pozitivna ili sudbinska predskazanja, dijete odmah po rođenju progovori, ostvari neki podvig i slično. 2. Velike opasnosti ili snage zla ugrožavaju junaka i prekidaju njegovo sretno djetinjstvo, ali ih on nekim čudom izbjegava i ostaje živ. 3. Junak nailazi na vodiča tj. on otkriva neku staru knjigu koja ga upućuje u tajnu mudrost, ili sreće starog Mudraca koji to isto čini, 4. Knjiga ili Mudrac zahtijevaju od njega da krene na dug i opasan put, “preko sedam mora i sedam gora”, u potrazi za konačnom mudrošću. To je Kamen Mudrosti, ptica Feniks, čudesni mač, princeza sa kojom treba da se vjenča i tome slično. 5. U sljedećoj fazi on prolazi kroz magijsko iskušenje, tešku borbu, suđenje ili proganjanje. 6. U ovoj fazi događa se dobrovoljno žrtvovanje junaka za pravdu ili njegova mistična smrt. 7. Poslije smrti, koja je srce tame, dolazi uskrsnuće u svjetlost ili osvajanje žuđene dragocjenosti Kamena Mudrosti, čarobnog mača, ženidba sa princezom, zadobivanje carskog prestolja… Moram da

14 naglasim da su mitski elementi u ovom modelu alegorijski izraz mentalnih i emocionalnih procesa koje sam prethodno naveo kao stupnjeve spiritualnog razvoja na Stazi. Praksa Druge Lekcije Jutarnja Vježba (10-15 minuta) Ovu vježbu ne radite sjedeći, kao što je uobičajeno, već ležeći u postelji. Možete je raditi prije jutarnjeg ustajanja, ali je nužno da ste sasvim budni i sposobni za vizualizaciju. Opustite se i potom vizualizirajte svoju svjetlosnu sferu oko sebe. Kao da ležite u svjetlosnom polju jajastog oblika. Kada ste relativno zadovoljni slikom (ili osjećanjem da svjetlost postoji oko vas), zamislite na metardva iznad sebe svjetlosnu loptu, kao da tu stoji malo sunce kaje vam bliješti u oči. Neka od njega jedan svjetlosni zrak, kao svjetlosna traka, siđe do vaše svjetlosne sfere i spojio se sa njom. Slijedi posljednja faza ove vježbe. Ležeći i dalje u postelji, zamislite ljudsku figuru vaše veličine koja leži direktno nasuprot vas, pri čemu se stopalima dodirujete. Glave su vam na suprotnim stranama, a stopala spojena. Ali to je svjetlosna figura, kao da je tijelo tog bića sačinjeno od same svjetlosti. Kada ste DONEKLE uspjeli da zamislite tu sliku, vizualizirajte mlaz svjetlosti koji kao munja kreće iz desnog dijela vaše glave i ide polukružno do glave svjetlosne ljudske figure i spaja desnu stranu vaše glave sa lijevom stranom glave “svjetlosnog bića”. Poslije nekoliko trenutaka, iz desne strane njegove glave kreće polukružni svjetlosni zrak i dolazi u lijevu stranu vaše glave. Ne pokušavajte da savršeno vizualizirate opisano. Jednostavno pokušajte da to “izmaštate”, kao da fantazirate o tom dijelu vježbe. Još dva puta, sa kratkim pauzama između svakog pokušaja, ponovite taj proces, tako da ga radite ukupno tri puta. Ostanite da ležite još netko vrijeme u postelji, puštajući mislima da blude kuda i kako hoće, zatim ustanite i odmah unesite rezultate u svoj dnevnik. Večernja Vježba (10-15 minuta) Sjedite u “svoj” položaj, opustite se i pročitajte sljedeću sufističku priču: Moćni car je pozvao na dvor grčke i kineske slikare da provjeri čija je vještina veća. I jedne i druge je pratio glas da su najbolji na svijetu. Radili su u jednoj dvorani carske palače, razdvojenoj zavjesom po sredini. Kineski slikari su slikali na jednom zidu, a Grci na njemu suprotnom. Kinezi nisu znali što Grci slikaju, niti su Grci znali što rade Kinezi. Kinezi su jarkim bojama ostvarivali opčinjavajuće prizore i oblike, a Grci nisu slikali, već su sve vrijeme, neumorno, glačali svoj zid. Kada je, poslije mjesec dana, car zapovjedio da se zavjesa ukloni, ukazala se raskošna, prelijepa slika kineskih slikara. A grčki zid odražavao je tu istu sliku jednako živo, tako da car nije mogao da pogodi na kojem je zidu slika, a na kojem je njen savršeni odraz. Meditirajte o značenju ove priče. Opušteni prođite lagano njen sadržaj, zadržavajući se gdje hoćete i koliko hoćete. Kada vam misli odlutaju, vratite ih nazad. Meditirajte 10-15 minuta na taj način i to ćete činiti sljedećih mjesec dana. Čim istekne vrijeme meditacije, unesite u Dnevnik sve misli i ideje koje su vam pale na pamet (mnogo toga ćete zaboraviti tokom meditacija). Mogu vam doći različite asocijacije, osobna sjećanja, uvidi, bilo što. Zadatak za Drugu Lekciju Pošaljite mi Rezime rada, Dnevnik i Pitanja (ako ih ima).

15 Treća Lekcija Mudre izreke su efikasno sredstvo hermetičkog jezika. Srećemo ih često i u tekstovima i u usmenoj komunikaciji. U sljedećoj izreci na sažet način sadržana je čitava Treća Lekcija: Ljudska duša je kao kesten mora da prođe kroz vatru da bi postala slatka.” Prethodno ste već naučili kako izgleda Mitski model spiritualne evolucije: njegova nužna i suštinska odlika je PATNJA na Svetom putu do konačnog oslobođenja, Premda svi okultni sistemi i vjerska učenja prikazuju ostvarenje svog konačnog cilja kao stanje najveće sreće ili kao spokojno iščezavanje u ništavilu, spiritualni razvoj sam po sebi nije niz radosnih doživljaja, već se rijetki trenuci zadovoljstva i sreće smjenjuju sa dugim razdobljima napora, nevolja i patnji. Takav razvoj je, najvećim djelom, dugo putovanje u noć. U ovoj oblasti kao da je posebno primjenjiva Volterova opaska da nevolje dolaze na krilima, a odlazi šepajući. U svakodnevnom životu patnja je najčešće unutrašnja ili duševna. Njeno prikazivanje u mitovima, legendama i bajkama je očiglednije, obično je dočarano ranjavanjem i vidljivim nanošenjem fizičkog bola. Međutim, bilo da je patnja duševna ili fizička, ona je središnji element u svakoj od etapa kroz koje biće prolazi u svom sazrijevanju. Ako zbivanja iz života jedne osobe shvatimo kao karike lanca njenog spiritualnog razvoja, možemo ih prikazati kao mitske priče čiji je glavni junak upravo ta osoba. U Mitskom modelu spiritualnog razvoja junak prelazi iz jedne u drugu priču, on umire u jednoj priči da bi uskrsnuo u većoj, hijerarhijski višoj i značajnijoj. Psiha je povrijeđena, ali je, kroz povredu, ona također otvorena i to novo otvaranje daje mogućnost prelaska u mitsku priču višeg nivoa. Ranjavanje ili povreda psihe dovodi do njenog otvaranja za više realnosti i nova pitanja o Jastvu počinju da se potmulo oglašavaju u dubinama bića i da se dižu ka površini svijesti, a ranije nedoživljena, veća, iskušenja iskrsavaju na putu Ja. Tada tragač dolazi na raskrsnicu na kojoj mora da se odluči da li će ostati u maloj, do tada dobro poznatoj i bezbijednoj bari ili će se, koristeći novo otvaranje, otisnuti na široke vode oceana svijesti. Prva opcija izaziva osjećanje sigurnosti, ali također dovodi do povlačenja i otuđenja. Druga, pored mogućnosti za dalji razvoj, krije u sebi opasnost novog i nepoznatog, pretnju neuspjeha, poniženja i propasti. Gnostik (a mi smo ga definirali kao čovjeka koji je doživio Istinu ili njoj teži) će uvijek odabrati izazov nepoznatog i priliku da, makar po cijenu velike opasnosti, osvoji Ruku Princeze, Carski Prijesto, Mač Ekskalibur, Čarobni Prsten ili Kamen Mudrosti, što su sve simboli Istine. Učenik stoga treba da zna da bol i patnja nisu hirovi svirepe sudbine, već poziv na preporod, na uspon do viših nivoa svijesti i egzistencije. Bol koji nas obuzima u nekim situacijama jasno govori da su stare forme našeg spiritualnog svijeta iscrpljene i spremne da odumru, ma koliko se naš Ego odupirao takvom događanju, a da su nove, do tada nepoznate forme spremne da se ispolje. Mnogo je načina na koje psiha biva otvorena patnjom i ranjavanjem. U samom trenutku nastanka fizičkog organizma spermatozoid ranjava i probija opnu jajeta da bi ga oplodio. Rođenje je bolan doživljaj ne samo za majku, već i za novo biće, koje u svijet stupa obliveno krvlju i sa mnogo bola. Patnju dalje izazivaju glad, vlaga i hladnoća, bolesti, padovi, nesreće, maltretiranje i prebijanje djeteta, menstruacija, silovanje, incest... Patnja je neumitni pratilac mnogih iskustava koje doživljavamo u zrelom dobu: razvod ili napuštanje od strane voljene osobe, poniženja, gubitak samopoštovanja, društvenog statusa i sigurnosti, smrt dragih osoba i druge. Šire gledano, patnju kod većine osoba izazivaju nevolje kojima su izloženi ne pojedinačno, već kao pripadnici vjerske, nacionalne, rasne ili spolne skupine, a također i elementarne nepogode: glad i epidemije, ratovi i porazi, porobljavanja i drugi vidovi nacionalnih poniženja, Doista je teško sagledati sve moguće uzroke ljudske patnje i bola. Pa ipak, patnje i boli, jad i čemer, koji često naizgled prevazilaze sposobnost čovjeka da ih podnese, nude priliku za prerastanje starih ograničenja i prodor u nove svjetove. Patnja postaje dar Proviđenja onog trenutka kada smo spremni da napustimo svoje stare dramatske priče, u kojima smo bili glavni junak, i da preuzmemo odgovornost za novu i težu ulogu u središtu nove drame. Otvaranje psihe kroz ranjavanje i patnju posljedica je djelovanja viših snaga, čiji je izvor van granica našeg do tada znanog svijeta. Patnja nas nagoni da zastanemo i zagledamo se u sebe, da se pokrenemo u novom pravcu i suočimo sa elementima koji su prethodno bili skriveni za našu svijest. Kada se povučemo od takve mogućnosti i odbijemo da preuzmemo veću odgovornost, mi prekidamo svoj razvoj i ponavljamo staru dramatsku priču. Ako se Učenik zagleda u sebe, doživjeti će prije ili poslije da patnja ima arhetipsku snagu i sudbinski smisao. Čitava naša kultura prekrivena je ožiljcima preživljenih patnji, svi mitski modeli u svojoj srži nose bol: Adamovo istrgnuto rebro od kojeg Bog uobličava Evu, Prometejeve muke na kavkaskim stijenama gdje mu orlovi kljuju jetru, Ikarov uzlet i pad, prskanje Zeusove glave iz koje izlazi njegova kći Atina, odsijecanje glave Orfeju i komadanje Ozirisa, osljepljivanje Edipa, Persefonino silovanje, Mitrino mučeništvo, raspinjanje Krista na križ, levitacija i sunovrat Simona Maga.,. svi ovi mitovi o patnji i ranjavanju nose u sebi misterioznu obznanu da nešto mitsko i sveto prodire iz neprostornih i bezvremenih univerzuma u naš svijet, uslovljen prostorom i vremenom. Svaka takva patnja nosi u sebi obrise puta kojim treba ići, rađanje, preporod ili uskrsenje, prekretnu točku u životima ljudi i bogova. Takvi su zakoni ljudske psihe - izlječenje ili sazrijevanje nužno zahtjeva doživljaj patnje.

16 Ako otkrijemo i sagledamo mitsku osnovu patnje, otvara nam se mogućnost dubljih i uzvišenijih doživljaja. Ovo je važno istaći zato što čovjek kroz patnju može da služi različitim ciljevima. Mnogi od nas su nekada u životu postupili kao seoska budala, koja se naljuti na selo, pa sebi odsiječe “onu stvar”. To treba da držimo na umu. Kako je istakao Jung, velika je razlika da li služimo kao nosač ispoljenja duševne bolesti, koja ponižava ljudsko biće, ili služimo Boga, što u sebi ima veoma dubok smisao. Jer nema uzvišenijeg i moralno vrijednijeg djela nego što je žrtvovanje i patnja za druga ljudska bića ili ideje pravde i slobode. Premda čovjek u takvim djelima naizgled nestaje kroz samouništenje, on se u vječitim spiritualnim svjetovima uzdiže za vječnost. Tko bi znao za Filipida da nije izdahnuo na kraju svoje trke donoseći vijest da su Grci potukli Perzijance na Maratonu? Da li bi Srbi slavili Miloša Obilića da se nije mučenički žrtvovao da bi, pogubivši Murata, obezglavio tursku vojsku? Što bi bilo od Kristovog učenja da nije razapet, već da je neometan propovijedao po Palestini? U trenucima patnje, kada se čovjek osjeća zgažen, ponižen ili uništen, na nivoima dubljim nego što je njegov bol u psihu prodiru svete energije, koje sobom nose mogućnost uskrsnuća u višu svijest. Patnja otvara psihu prema višim dimenzijama i višoj realnosti, nedostupnoj našem uobičajenom doživljavanju uslovljenom društvenim normama i ustaljenim načinom života. Svijest koja je tokom vremena bila uspavana i automatizirana, ograničena perspektivom koju dozvoljava kultura u kojoj živimo, uz naše stvorene navike, sada biva naglo probuđena. Patnja nam izoštrava čula da vidimo, čujemo, osjetimo i proživimo ono što obično nismo a stanju. Kako nas uči bezvremena mudrost Ji džinga, iako život najbolje funkcionira a skladnom odnosu snaga, šok je ponekad neophodan da bi se uklonila inertnost i učmalost. Tada on predstavlja istinsku milost božanskih snaga. U nekim spiritualnim sistemima i vjerskim tradicijama patnja se namjerno izaziva da bi se ubrzalo produhovljenje i socijalno sazrijevanje. Kandidati za šamane često gladuju ili se podvrgavaju ranjavanju, da bi se probudile njihove latentne magijske moći. Muškarce obrezuju, a ponekad i žene. Istu svrhu ima bušenje ušiju, nosa i usana i provlačenje metalnih ili drvenih ukrasa kroz tako načinjene rane. Ni rituali žrtvovanje nečega što za individuu ima veliku vrijednost ne odstupaju od mitske sheme izazivanja svete patnje, koja treba da omogući otvaranje i prijelaz na viši nivo spiritualnog razvoja. Međutim, da bi patnja bila SVETA PATNJA, da bi služila spiritualnom sazrijevanju, ona mora biti produktivna. Jer patnja je majka Istine, ali nije sama Istina. Učenik treba da se odluči da služi Boga, a ne svoj inferiorni Ego. Stoga su zaokretni trenuci u razvoju, kada su putevi pred njim otvoreni, trenuci kada jedino on sam može preuzeti odgovornost za odluku i nitko drugi. U svakoj situaciji, a posebno u sudbinskoj, individua je suočena sa izborom: da li da se upusti u nešto ili ne, da li da krene jednim ili drugim putem? Postoje najmanje dva niza posljedica u svakoj situaciji. Ako krenete u jednom smjeru, imati ćete sasvim određene akcije i reakcije. Odlučite li se za drugi smjer, čitava slika će se izmijeniti. Ma koliko izgleda da nam je život zauvijek upućen u određenom smjeru, istina je da u svakom trenutku, doista u svakom trenutku, imamo mogućnost izbora. Svaka promjena je nov početak, svaki akt ima, kao svoje potomstvo, beskrajan niz određenih iskustava i svako od njih nudi nove raskrsnice. Na izbor mogu uticati različiti činioci, kao što su porodično vaspitanje, prihvaćanje ili odbacivanje društvenih pravila ponašanja, utjecaj uže grupe kojoj osoba pripada, ali individua donosi krajnju odluku. Čovjek može da okrivi životne okolnosti ili druge ljude za ono što se njemu dešava; on može da prihvati fatalistički stav prema životu, ali je nepobitno da je odlučujuća odgovornost na njemu. Nikada nije kasno odustati od pogrešnog usmjerenja. Za zlo je uvijek rano, za dobro nije nikada kasno. Čak i pokajanje okorjelog zlikovca neposredno pred smrt nije beznačajan akt. Čovjek je složen i beskrajan, on je istovremeno i univerzum i biće koje funkcionira u univerzumu i kada izvrši makar jedva primjetan akt, univerzum nije više isti kao prije toga. Na rasputnici Tragač bira između dvije naizgled jednako vrijedne odluke. Pogled u prošlost pokazuje da na Stazi, u takvim vremenima, on bira između carstva zemaljskog i carstva nebeskog; između prolaznih ovozemaljskih vrijednosti i trajnih spiritualnih. Svako opredjeljenje za svijet vječitih vrijednosti predstavlja u malome mističnu smrt - potonuće u užasu tame, da bi se potom uskrslo u svjetlost vječitog života. Okultna tradicija ne ostavlja ni najmanje mjesta nedoumici za koje ciljeve Tragač treba da se opredijeli, bez obzira koliko to bilo bolno. Kršćanski misticizam nas uči: “Ne tecite blago zemaljsko, gdje moljac kvari i gdje lopov krade. Već tecite blago nebesko, gdje moljac ne kvari i lopov ne krade. Jer tamo gdje je blago tvoje, tamo će biti i srce tvoje” Carstvo zemaljsko je iluzorno i prolazno, carstvo nebesko je istinito i neizgubivo. Isto tako pjeva nepoznati pjesnik iz našeg naroda: “Bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogriješiti dušu.” Kada čovjek pogne glavu pred zlom, trag mu se zatire i više nema iz čega da uskrsne. A iz kladenca, u koji je žrtvujući se potonuo, vazda izvire živa voda Istine i njenom snagom mogu da se bezbrojne duše napajaju. Mjesta i trenuci u kojima se čovjek žrtvuje za druge, ili poraz u koji svjesno ulazi, imaju dubok i tajanstven smisao, jer označavaju pobjedu najviših, vječnih principa, to su prelomnice na kojima duša uskrsava i uzdiže u zauvijek u carstvo nebno. I ponovo nam pjesnik progovara:

17 “Slavno mrite kad mrijeti morate Uskrsenja ne biva bez smrti.” U takvim trenucima Tragač treba da bude svjestan svoje odgovornosti ne samo za svoj individualni razvoj, već i za bezbrojne ljude koji za njim slijede. Svakim požrtvovnim djelom, ma koliko nevažno izgledalo, on uliva pritoku bistre vode u ocean svijesti ljudskog roda, on daje primjer koji će potomcima i sljedbenicima ulivati snagu da nastave Stazom Istine i prođu iskušenja kao što je to on učinio. Njegovo povlačenje i odustajanje od pravog i jedinog valjanog ponašanja sputava ta ista bića na Stazi i gura ih da skrenu na nepravi put. U ocean svijesti on, umjesto bistre pritoke, izliva prljavštinu, žuč i kal. Stoga zapamti ove riječi, Tragaču: kada god si skrenuo sa Staze Istine, ti si svim ljudskim bićima pljunuo u dušu! Završiti ćemo ovu Lekciju osvrtom koji treba da ukloni jednu raširenu zabludu i raščisti nedoumice koje muče mnoge Tragače. Riječ je o odnosu Učitelja i Učenika u vezi sa patnjom i bolom na Stazi. Tragač sluti da postoji Učitelj koji je na Svetom Putu ispred njega dobrano odmakao i njegova okultna nezrelost, koja je u službi njegovog Ega, stvara mu ubjeđenje da taj Učitelj drži u svojim rukama ključeve njegovog spokojstva i sreće. On je spreman da prihvati da je Učitelj prošao kroz sve moguće muke i jade, da je to za Učitelja bio normalan put sazrijevanja, ali očekuje da on sam, kroz blizak odnos sa Učiteljem, bude toga pošteđen. Ne pomažu izreke mnogih mudraca, da nitko ne može da popije gorku medicinu umjesto nas da bismo mi ozdravili, jer - to vrijedi za nekog drugog. O tome je lijepo čitati u knjigama i slušati priče koje o takvoj nužnosti govore, ali u duši Tragača tinja vječita iskra nade, koju Ego neumorno raspiruje, da je on izuzetak da će ga Učitelj, kojeg će prije ili poslije naći štititi od neprijatnih iskustava kao kvočka pile. Zbog takvih očekivanja, dok traži Učitelja, on se raspituje da li mogući kandidat za tu ulogu posjeduje “moći.”, da li je “pravi Učitelj”, a to za takvog spiritualnog žutokljunca znači samo jedno - da li ima moć da ga zaštiti i poštedi patnje. Avaj, Učitelj mu upravo patnju nosi na dar! Ni jedan Učitelj vrijedan pomena ne obraća pažnju na takozvane moći, koje su fenomeni, prolazni i nestvarni. Oni su umjetno cvijeće na stazi, a zalijevanje i njegovanje umjetnog cvijeća nije oznaka Učitelja, već zaštitni znak budale. Učitelj ima jednu jedinu, ali strahovitu moć. Pazite dobro i zapamtite ovo što slijedi! Učitelj ima moć da izazove krizu u Učeniku koji stupi u njegovo polje psihološkog djelovanja. Upravo ta moć Učitelja jeste poluga kojom on otvara kapiju na Stazi Istine, čvrsto zakovanu Učenikovim željama da život pod Učiteljevim skutima bude prepoznatljiv, spokojan i sretan. Istini za volju, Učitelj daje podršku i ohrabrenje i, iznad svega, pruža primjer svojim ponašanjem kako da Učenik prođe kroz krizu i uskrsne u višu svijest. Ali od krize on ne štiti, već je izaziva, jer je patnja koja se u krizi doživljava nužan uvjet spiritualnog preporoda. U tome je jedina tajna i sva mudrost. I zato, kada god se na nas spusti crna noć duše, sjetimo se okultne pouke od koje smo pošli u ovoj Lekciji: ljudska duša je kao kesten - mora da prođe kroz vatru da bi postala slatka. Praksa Treće Lekcije U Trećoj Lekciji nemate dvije vježbe svakoga dana (jutarnju i večernju), već radite samo jednu vježbu dnevno 15-20 minuta. Radite je u vrijeme koje vam odgovara, premda je za većinu najbolje vrijeme u jutro ili uvečer. Prvih 14 dana radite Svjetlosno Koplje (možete i duže), a drugih 14 dana (možete i duže) radite meditaciju na Biser. SVETLOSNO KOPLE ( 15-20 minuta) Sjedite u svoj položaj i opustite se. Zamislite oko sebe svoju Svjetlosnu sferu, koliko najbolje možete. Zatim zamislite, vizualizirajte ili osjetite kako iz visine, pravo iznad vas, dolazi Koplje svjetlosti, koje vas probija kroz tjeme glave, prolazi sredinom vašeg tijela i probija tlo ispod vas sve do središta zemlje. Svjetlosno Koplje možete zamisliti kao zrak svjetlosti, koji vidite nekada u sobi kada dolazi kroz prozor. Obično se tada u zraku vide sićušne truni prašine. Gdje je središte zemlje vi ne znate, ali neka Svjetlosno Koplje ode duboko u zemlju i vi treba da ,,osjetite” da je otišlo do središta zemlje. Opet naglašavam da se od vas ne traži nekakvo savršenstvo u toj vježbi, jer ga nema, već da pokušate koliko najbolje možete. Ukoliko radite bilo koju od ovih vježbi koliko najbolje možete (bez obzira koliko to po vašoj procjeni bilo loše), na najboljem ste putu i ja ću, kao supervizor, biti sasvim zadovoljan. Dok vizualizirate Svjetlosno Koplje dolaziti će vam svakojake misli. Vrlo dobro, zapamtite ih koliko možete. Naravno, netko vrijeme vizualizirate, pa vam je onda u svijesti prisutna misao, a slike nema, pa opet stvorite. Obratite pažnju da li vam se javljaju emocije i, ako se jave, nemojte ih potiskivati. Poslije 15-10 minuta unesite svoje utiske u Dnevnik.

18 MEDITACIJA NA BISER ( 15-20 minuta) U okultnim tradicijama mnogih naroda biser je simbol spiritualne evolucije, a također simbol ostvarenja konačnog cilja evolucije, spiritualnog samoostvarenja. Zašto? Sjedite u svoj položaj i meditirajte o biseru. Sjetite se kako biser nastaje. Ako to ne znate, pročitajte o tome ukratko u enciklopediji. Meditirajte što se sa njim radi, čemu služi itd. Sjetite se priča o biserima, situacija u kojima se spominje. Možete i fantazirati i stvarati situacije o kojima do tada niste znali. Bilo kako bilo, meditirajte o biseru na sve moguće načine. Ako vam malo toga padne napamet, ne uzbuđujte se. Koliko dođe - dobrodošlo je. Kad istekne vrijeme, unesite u Dnevnik sve ono čega se sjećate iz meditacije. Zadatak za Treću Lekciju Pošaljite mi Rezime rada, Dnevnik i Pitanja (ako ih ima).

19 Četvrta Lekcija Većina religija (gnostičkih i formalnih) i okultnih sistema izlažu, pored ostalih elemenata svojih učenja, i spiritualnu povijest ljudskog bića. Ona je obično dana u obliku alegorija. Najpoznatiji primjer alegorijskog prikazivanja čovjekovo nastanka, bitisanja i njegove konačne sudbine, u Zapadnoj civilizaciji, jeste kršćansko učenje o stvaranju Adama i Eve, njihovom protjerivanju iz raja i njihovim potomcima sve do pojave Krista. Naravno, gnostičko tumačenje biblijskog mita sasvim se razlikuje od učenja kršćanske crkve. Svaki nezavisno orijentiran Tragač za Istinom (a to znači Gnostik) može, koristeći gnostičke metode spoznaje, da otkrije skriveno, suštinsko značenje biblijskog mita, ukoliko je spreman da uloži vrijeme i napore u takav rad . Na okultna učenja Zapada, koja govore o spiritualnoj povijesti čovjeka, u velikoj mjeri je uticala teozofska doktrina Blavatske, koja je faze evolucije opisala kao niz sve savršenijih ljudskih rasa. U takvom razvoju Duša ostaje vječita i nepromijenjena, a rase služe kao sve savršeniji nosači ispoljenja Duše. Ovim učenjem se inspirirao Rudolf Štajner i donekle ga preinačio u okviru antropozofije. Iz ova dva sistema nastala su učenja mnogih okultnih organizacija, čak i grupa sa malobrojnim članstvom. Sva ta učenja pretendira da su primljena od viših Inteligencija kroz otkrovenja proročki obdarenih vođa ili posebnih medija i većinom imaju zajedničku odliku - ograničena su na zbivanja u našem sunčanom sistemu ili, još uže, na zbivanja na ovoj planeti. Da li je čovjek živio u drugim planetarnim sistemima, koji rotiraju oko zvijezda sličnih našem Suncu, ta učenja uglavnom ne spominju, ali se prešutno podrazumijeva da se drama čovjekovog bitisanja odigrava na pozornici ograničenoj orbitom planete najudaljenije od Sunca (Pluton). Teozofija, koja detaljno izlaže spiritualnu povijest, nije ni religija, ni filozofija, ni nauka, već pokušaj sinteze ova tri sistema da bi se objasnio odnos između Boga i ispoljenog univerzuma. Teozofija je zasnovana na eklektičkim i vizionarskim spisima Blavatske, a snažno je prožeta hinduizmom i budizmom, tako da teozofska doktrina spiritualne evolucije umnogome govori i o hinduističkim učenjima. Spiritualnu evoluciju pojedinca, kaže Blavatska, nadgleda tajno bratstvo Velikih Majstora ili Mahatma koji borave na Tibetu. Univerzum se sastoji iz sedam međuprožimajućih ravni postojanja, a čovjek, koji je kozmos u malome, također ima sedam tijela koja odgovaraju ovim ravnima, a to su: Božanska, Spiritualna, Intuitivna, Mentalna, Emocionalna, Eterična i Fizička. U ogromnim vremenskim rasponima planete također slijede svoju evoluciju prolazeći kroz “planetarne lance” , koji se sastoje iz sedam sukcesivnih planetarnih stanja. Zemlja na kojoj trenutno živimo četvrta je u svom planetarnom lancu, a poslije nje, u daljem razvoju, postojati će još tri zemlje. Za sadržaj našeg Tečaja značajno je da je Blavatska obznanila shvaćanje evolucije ljudskog bića kao moralni, spiritualni i fizički razvoj, za razliku od Darvina koji se ograničio samo na fizičku komponentu. Ona je ovu evoluciju sagledala od začetka u univerzalnom eteru do inkarniranog ljudskog bića kao neprekinuti niz entiteta. Kroz evolutivni razvoj ljudskog roda i bezbrojne inkarnacije mi putujemo kroz različite, sve složenije nivoe egzistencije: mineralne, biljne, životinjske, ljudske i božanske. I kroz krvavo stečena iskustva, u ogromnim vremenskim rasponima, svako ljudsko biće se konačno svjesno stapa sa Apsolutom. Pojava Sajentologije Rona Habarda, kao modernog gnostičkog sistema, izazvala je napuštanje kozmičkog provincijalizma i razmicanje granica pozornice, na kojoj se odigrava drama bitisanja i osvješćenja Atmana, na čitav kozmos, pa i dalje. Ne samo da postoje Atmani u drugim solarnim ili zvjezdanim sistemima, već oni prolaze kroz sličan razvoj u drugim galaksijama, štoviše u drugim univerzumima, Da bismo izbjegli moguću konfuziju, treba da razlikujemo kozmički ili vanvremenski Gnosticizam i Povijesni Gnosticizam, odnosno Gnosticizam u užem smislu riječi. Vanvremenski Gnosticizam je svako učenje, bez obzira kako se zvalo, i bez obzira gdje i kada nastalo, čiji sljedbenici teže ostvarenju Gnoze. Povijesni Gnosticizam može se prikazati, uz golem rizik pojednostavljenja na koje nas prisiljava ograničen prostor, kao skup mističnih učenja nastalih u zemljama Bliskog Istoka usporedo sa kršćanstvom. Gnosticizam je, pišu povjesničari religija, skup mističnih učenja Mespotamije, Persije i Egipta, Misterijskih religija Stare Grčke, platonizma i neoplatonizma, ranih kršćanskih, judaističkih i hinduističkih utjecaja. Središte međuprožimanja tih utjecaja bila je, početkom nove ere, Aleksandrija, u kojoj su pored Gnosticizma nastala mnoga druga religiozna i filozofska učenja. Nastanak gnostičke sinteze bio je moguć jer je u Mediteranu, u prethodnim stoljećima bila prisutna, sa jedne strane, ideja zla, patnje i tjelesne tamnice u koju je zarobljena Duša i, sa druge strane, ideja spasenja Duše i dostizanja viših stanja svijesti kroz mističnu inicijaciju i ekstazu, kao provjerene putove kojima posvećenici postaju suplemenici bogova, od kojih su se prije pamtivijeka odvojili. Ideju spasenja naglašavale su ne samo Misterijske religije, već i široko rasprostranjeni mitovi o Prometeju i Heraklu. Premda je Herakle grčki junak, on nije nosilac samo nacionalnog mita, već prevashodno arhetipskog, općečovečanskog, kao i Prometej, Kristov prethodnik, koji je podnio natčovječanske patnje da bi ljudskom rodu donio vatru, simbol vječite Istine. Ove ideje su lako srasle sa gnostičkim učenjem, jer Gnostici, kao državljani kozmosa, mogu da dišu samo u razmaknutim horizontima gdje se gubi lokalno i nacionalno. Gnostici osjećaju da Istine nema bez uzdizanja ka općem, univerzalnom, ali se to opće, univerzalno, ostvaruje istovremenim potvrđivanjem i prevazilaženjem individualnog.

20 U Povijesni Gnosticizam urasla je i egipatska magija starog vijeka, jer su mnogi njeni praktičari tog vremena bili aktivni u Aleksandriji. U najstarijim egipatskim zapisima mogu se naći tragovi korištenja magije od strane svećenika da bi se zaštitile duše umrlih na njihovom putu poslije smrti. Veoma slične formule koristili su bliskoistočni Gnostici olakšavajući uspinjanje Duša umrlih u svjetove Plerome ili Svjetlosti Božje, jer ih je trebalo braniti od zlih arhona, koji žele da Atmane zadrže u vječitom ropstvu na ovoj planeti. Znanje magijskih formula i lozinki bila ja strogo čuvana tajna gnostičkog okultizma, a davaoci takvih znanja bili su Glasnici Božji koji su budili Atmane iz stanja opijenosti materijom. Po gnostičkom učenju jedan od Glasnika Božjih je Krist. Najveći dio vremena koji je proveo na zemlji on je prenosio takva znanja spiritualno zrelim bićima, odnosno Gnosticima. Zoroastrizam ili Zaratustrino učenje, porijeklom iz Irana, dalo je značajan doprinos Povijesnom Gnosticizmu u vidu dualizma koji je prisutan u svim gnostičkim sistemima. U svijetu je od iskona prisutna borba dobra i zla, svjetlosti i tame, koja se na nivou ljudskog pojedinstva odražava kao borba čovjekovih dobrih i rđavih osobina, jednih koje ga guraju ka svjetlosti i drugih koje ga potapaju u svijet materije. Učenje o emanacijama koje je Povijesni Gnosticizam preuzeo od neoplatonista, objašnjava kako je od Najvišeg Božanstva, koje je u odnosu na ovaj svijet beskonačno udaljeni tuđin, mogao takav da nastane svijet: to nije bilo naglo, skokovito ispoljenje, već je duboki rascjep postupno premošćen dugom evolucijom, u kojoj se javljaju sve grublji nivoi ispoljenja Božanstva do nivoa našeg fizičkog svijeta, koji je najinertniji, najgrublji i najmaterijalniji. Prisustvo radikalnog i nepomirljivog dualizma u Povijesnom Gnosticizmu ishoduje potpunim odbacivanjem ovoga svijeta: budući da je materijalan, zao i lišen svijesti, on ne potiče od Istinskog Boga, već ga je stvorilo niže božansko biće - ograničeni i inferiorni bog, Demijurg ili Tvorac, kojeg Gnostici najčešće poistovjećuju sa Jehovom iz Starog Zavjeta. On je tašt, zao, osvijetoljubiv, kozmički tiranin željan moći i nikako ne može biti Istiniti Bog, čija je suština Apsolutno Sveznanje i Beskonačna Ljubav. Istiniti Bog je izvan i iznad ovog svijeta, stranac u močvari tame i patnje. Iz osnovnog dvojstva koje čine Bog i materijalni svijet proishode mnoga druga dvojstva na mikrokozmičkom nivou od kojih su najvažnija sljedeća: Duša nasuprot čovječjeg mentalnog aparata čiji je najotuđeniji vid njegov Ego: vječiti život nasuprot smrti: i Gnoza nasuprot neznanja. Povijesni Gnosticizam sadrži mnoštvo kompliciranih metafizičkih sistema koji opisuju i tumače kozmički pad Atmana u materiju, sunovrat koji predstavlja svojevrstan kozmički abortus, čije posljedica zarobljavanje Duše u tamnicu materije. Također govore o Spasiocu ili Božjem Glasniku koji dolazi da probudi usnule Atmane. Odrobljavanje se postiže kroz doživljaj Gnoze ili oslobodilačkog znanja. Nužan uvjet takvog događanja jeste dolazak na zemlju Božjeg Glasnika ili Razbuditelja, koji na Atmane djeluje slično kvočki koja razbija ljusku jajeta da bi pile, koje je sazrijelo, moglo da napusti svoj dotadašnji mračni svijet ograničen ljuskom. Praćenje gnostičke ideje kroz povijest i periodično javljanje novih gnostičkih grupa sve do našeg vremena ukazuje da Gnosticizam prima mnoge pritoke, da nove sastavnice uranjaju u njegovo tkivo profilirajući se sa prethodnim, ali da se kao sinteza javlja učenje koje ima različite spoljašnje forme sa uvijek istim unutrašnjim jezgrom. U pokušaju čak i pojednostavljenog prikaza Gnosticizma suočavamo se sa značajnim teškoćama, jer je nužno integrirati u skladnu cjelinu mnoga nesuglasna ili protivriječna gledišta. Gnostičke sekte pridaju istim izrazima različite sadržaje, terminologija je nepregledno raznovrsna, a kozmičke sile oličene su u bezbrojnim božanstvima, arhonima i inteligencijama. U kozmičkoj drami, čiji je klasični junak ljudsko biće, središnje mjesto ima Bog, Apsolut ili Istina. On je najprvotniji princip, čista i Apsolutna Svijest koja je beskonačna, vječita i neopisiva. Svaki pokušaj da se BogIstina definira pozitivnim terminima je, pošteno govoreći, nemoguć. Što god da se kaže nije točno i mora se odmah poreći, jer se bog-Istina može definirati samo negativnim određenjima, odnosno, može se reći samo što on nije. Budući da On “nije od ovoga svijeta”, nijedan izraz koji potiče iz ljudskog iskustva i misaonih procesa ne može ga točno definirati, kao što se lopta ne može sabiti u krug, jer trodimenzionalna ravan egzistencije prevazilazi ravan određenu sa dvije dimenzije. Bog je izvan i iznad svih kategorija misli, definicija, shvaćanja i opažanja. On se ne može obuhvatiti niti opisati nijednim izrazom, ne može se dočarati nikakvim poređenjem. Bog je bezimen, neizreciv i nedostupan, svetinja svih svetinja, tajna nad tajnama. U konačnoj analizi, o Njemu se ne može ni govoriti, jer ga najpribližnije izražava čutanje. Premda se u okultnim učenjima kaže da Bog-Istina jeste Apsolutna Svijest, bliže je određenje da je On Apsolutno Nesvjesno, u kome ne postoji, prostor, vrijeme, materija, energija niti bilo koje njihovo ispoljenje. Budući da je Bog-Istina izvor svega, i svekoliko odredište kome se sve postojeće vraća, ni u jednom sudbinskom pitanju nije ga moguće zaobići. Stoga Gnostici svih tradicija usprkos svega pokušavaju da ga dočaraju. U takvim pokušajima, od kojih sam neke naveo, dalje se kaže da je Bog nestvoren, nezačet, prapočetan, beskrajan i bezobličan. On nema moralnih kvaliteta - niti je dobar, niti je zao, niti je a neutralnoj poziciji, između ta dva ekstrema. On jednostavno JESTE! Premda sadrži u sebi sve postojeće, on je nedjeljiv. Iako je sve postojeće podložno promjeni, On je vječito nepromjenjiv. Sve se kreće i mijenja, a On je vazda u vječitom mirovanju. Sve što postoji, postoji, u Njemu, ali je za Boga točnije reći da je Veliko Nepostojeće, Ništavilo, Ne-Biće, slično budističkom učenju o Apsolutnoj praznini, Apsolutnom Ništa.

21 Prvo pitanje koje se nadovezuje na pokušaj definicije Boga jeste kako je nastao ovaj svijet koji je njegova sušta suprotnost? Budući da je Bog nesaznativo, razlog nastanka svijeta je nepoznat, ali različite gnostičke škole ipak pokušavaju da nađu objašnjenja. Bog, budući Jedan, Apsolutan i Nedjeljiv, htio je da se ispolji kroz beskonačno mnoštvo; htio je da bude spoznat; stvorio je ispoljeni univerzum u svoju bezgraničnu slavu. Jedno od raširenih objašnjenja je da se Nedjeljivi Bog, koji je po svojoj suštini beskonačna ljubav, i stoga što je ljubavi neophodno da se izrazi, ispoljio kroz mnoštvo svjesnih bića koja su u stanju da iskuse njegovu ljubav. Po mišljenju mnogih suvremenih Gnostika, najprihvatljivije tumačenje početnog stadija kozmogonije dao je Meher Baba, sufi, i jogi, kojeg su njegovi učenici smatrali Avatarom. Po njegovom učenju, iz Apsolutnog Zaborava Ne-Bića u jednom trenutku je krenuo prvi impuls, koji je po svojoj suštini bio bezuzročan i bezrazložan i, prema tome, Božanski hir, kao začetak igre sa samim sobom. Suštinski sadržaj tog impulsa bio je u upitanosti TKO SAM JA? Taj praiskonski impuls, koji je označio prvi pokret u apsolutnom mirovanju Božanstva, izazvao je i prvo ispoljenje Božjeg Jastva. Povijesni Gnosticizam na ovom mjestu započinje izgradnju svoje složene i razgranate filozofije ukazivanjem da Božje Jastvo nikada na može biti shvaćeno od strane ljudske svijesti u svojoj čistoj suštini, već samo u svojim Božanskim aspektima. Na ovom stadiju kozmičke drame oni se ispoljavaju kao trojstvo, jer se iz nedjeljive SVE-JEDNOSTI javljaju tri oličenja: Nous ili Duh, Enoia ili Misao i Logos ili Riječ (odnosno Razum). Božansku suštinu treba shvatiti kao neizdiferenciranu i nedjeljivu, stoga su ovo samo aspekti koji omogućavaju ograničenoj ljudskoj svijesti da se približi nedostižnom i neshvatljivom. Gnostički učitelji većinom prihvaćaju mišljenje Fila Aleksandrijskog, iz I. vijeka nove ere, koji u Logosu vidi aspekt Božanstva koji posreduje između čovjeka i Boga. Posrednik je neophodan jer ljudsko biće, kao što smo naglasili, nije u stanju da neposredno shvati Božanstvo, kao što golo oko ne može da jasno sagleda zasljepljujuću svjetlost sunca. Bog sa može shvatiti samo posredno, kroz Logos, kao što je oku potrebno zatamnjeno staklo da bi kroz njega sagledalo sunce bez zasljepljivanja. Bog je preko Logosa povezan sa ljudskim rodom, koji može da iskusi njegovo najsuštastvenije svojstvo - njegovu bezgraničnu ljubav - samo kroz Logos. To je u kršćanskom učenju i učenju Povijesnog Gnosticizma Krist, a u šire shvaćenoj spiritualnoj tradiciji Avatara, Bogo-Čovjek ili Bog koji se u potpunosti ispoljava kroz čovjeka. Kao što se čista svjetlost, prelomljena kroz prizmu, javlja u vidu mnoštva boja, tako se, ispoljavajući se sve dalje u manifestnom univerzumu, Božanstvo nastavlja da grana u sve brojnija i raznolikija ispoljenja. Povijesni Gnosticizam uči dalje da apstraktni Božji atributi i metafizičke ideje kao što su Razumijevanje, Milosrđe, Volja i Moć potencijalno postoje u Bogu, ali nemaju samosvijesti, kao nerođena djeca u utrobi majke, no kada se ispolje i dobiju imena oni stiču posebne identitete i odvojenu egzistenciju, tako da na jednom stadiju Božjeg ispoljenja oni bivaju oličeni kao posebna kozmička bića. Na taj način, Najviše Božanstvo emanira ili zrači iz sebe u postojanje veoma složenu hijerarhiju sve manje savršenih spiritualnih bića sa posebnim identitetima. Po klasičnoj gnostičkoj doktrini, ta bića su bila sposobna da, uvjetno govoreći, misle, opće i imaju izvjesna znanja o Božanstvu iz kojeg su proistekla. Ovakva emanacija Božanskih atributa predstavlja prvu fazu dugog procesa prelijevanja sa viših kozmičkih stadija postojanja na niže, kao što se voda planinskog potoka spušta u kaskadama od svog čistog izvora. Kozmička bića nastala u ovom procesu nazivaju se eonima i u kozmičkoj Hijerarhiji zauzimaju različite nivoe zavisno od vremena svog nastanka. Što su kasnije nastali niži im je nivo, grublje su prirode i svijest im je u većoj mjeri zatamnjena. Oni eoni koji su nastali na samom početku ispoljenja Boga čine svijet Plerome ili Punoće Božje. Kako se emanacije dalje razvijaju i spuštaju u ispoljenje, sve su dalje od svog čistog izvora, prljajući se do najgrubljih oblika postojanja koji čine materijalni svijet u kome živimo, svijet iluzije, laži i patnje. Pleroma ili Carstvo Božje postoji uslijed toga, kaže Povijesni Gnosticizam, što Apsolut nije usamljen, već oko njega zrači aura vječnih manifestacija njegove beskonačnosti. Ta ispoljenja jesu djelomični vidovi njegovog beskonačnog savršenstva, a u daljem razvoju kozmičke drame, koja se kreće ka sve dubljim ograničenjima slobode i svijesti, imaju određene uloge. Pad iz stanja Jednosti sa Božanstvom, ili kozmički abortus, teče svojim neumitnim tokom. Taj pad mora biti potpun, do samog dna kozmičkog bezdana, da bi, u jednom trenutku, mogao da započne povratni proces uskrsnuća i uspona ka Božanskom Uviru. U gnostičkim mitovima Tvorac ovog paklenog svijeta Demijurg i njegovi arhoni igraju ulogu zlog cara i carevih tamničara, koji na prijevaru hvataju plemenitog junaka i pokušavaju da ga zauvijek zadrže u tjelesnoj samici. Zarobljavanje Spiritualne Iskre u prljavom mesu nedvosmisleno govori da je čovjek zarobljeni Bog, čija je svijest omamljena tako da nije u stanju da se sjeti svoje istinske prirode. O tome nam hermetičkim jezikom alegorija govore mnogi mitovi, legende i priče okultnih Majstora. Demijurg i arhoni opiru se svim silama pokušajima čovjeka da se izbavi iz tjelesne tamnice, jer buđenje i sve potpunije osvješćivanje čovjeka kroz sticanje Gnoze i povratak u njegov spiritualni zavičaj dovodi do raspada njihovog svijeta tame i povlačenja i nestanka svega postojećeg u praizvor Apsoluta. Sa druge strane, čovječjem izbavljenju teže više kozmičke sile radi ponovnog uspostavljanja cjeline Božanstva. Takvo stanje čovjek subjektivno doživljava kao istovremeno djelovanje u njegovom biću snaga dobra i snaga zla. Čovječji Ego je ambasador i agent snaga zla u njegovoj svijesti, a snage svjetlosti se ispoljavaju u njegovim težnjama ka dobru, plemenitosti i ljubavi za druga bića što je vječita borba svjetlosti i

22 tame u kojoj nema predaha do posljednjeg trenutka, do potpunog obogotvorenja čovjeka. Na taj način, drama kozmičkog pada pretvara se u soteriološku dramu izbavljenja. U kritičnom trenutku na scenu stupa Logos u vidu Avatara ih Savršenog Učitelja, kao Božji Izaslanik, koji iz usnulosti budi Atmane i kroz čiju ljubav oni, kao neizbrojne Božanske Iskre, otkinuti u davnini od Univerzalne Svjetlosti, nalaze put svog povratka u izgubljeni zavičaj. Da bi Učenik lakše mogao da svari gradivo ove Lekcije, daću u obliku rezimea glavne karakteristike Gnosticizma: 1. Postoji rascjep između najviše svijesti, Boga ili Istine sa jedne strane i stvorenog svijeta sa druge. U okultnim učenjima srodnim sa hinduizmom to su Brama kao suština svega postojećeg i maja, kozmički privid ili iluzija. 2. Drugi suštinski element Gnosticizma je istovjetnost Boga i čovječjeg Jastva, njegovog Istinskog Bića. Najdublju suštinu čovjeka čini Spiritualna Iskra. Ona je zarobljena u svijetu materije i svi njeni napori usmjereni su ka izbavljenju iz tog svijeta. Čovjek je zarobljeni Bog, nesvjestan svoje prirode, jer je sve u ispoljenom univerzumu podređeno zarobljavanju i omamljivanju Atmana, od strukture atoma i galaksija sa njihovim gravitacionim silama do psihofizičke konstitucije čovjeka. U ovom svijetu čovjek je u stanju dubokog sna, opijenosti i hipnoze, prekriven i pritisnut gustim nanosima ljepljive i otupljujuće materije, koja ga sprječava da se “sjeti' sebe, svog zavičaja, svoje prave prirode. 3. Iz ropstva u tjelesnoj tamnici postoji put u slobodu, put povratka u praiskonski spiritualni zavičaj, a to je spajanje sa vječitim Oceanom Svjetlosti, Bogom ili Istinom. Drama pada u tamnicu materije preobražava sa u dramu spasenja razbuđenjem ljudskog bića kroz doživljaj Gnoze, što se najčešće naziva prosvjetljenjem, iluminacijom ili Direktnim Iskustvom Istine. 4. U prekretnom trenutku drame na pozornici se javlja Spasitelj, Iskupitelj ili Glasnik Božji. Njegovo učenje predstavlja zov koji budi usnule Atmane i pokreće ih na dugo hodočašće ka Istini. Ove odlike Gnosticizma mogu se otkriti u većini mistično-okultnih sistema spiritualnog razvoja, a Gnoza kao oslobodilačko znanje čini unutrašnje, ezoterično jezgro svih religija. Praksa Četvrte Lekcije U prethodnoj Lekciji imali ste neku vrstu predaha, jer ste vježbali jednom dnevno. U ovoj lekciji iznova ćete imati Jutarnju i Večernju vježbu. Napominjem još jednom da su to samo njihova imena. Ako nekom Učeniku zaista više odgovara da Večernju Vježbu radi ujutro i obratno, nemam ništa protiv. Ali on potom treba da se drži tog rasporeda čitavog mjeseca. Nije dobro da svaki dan-dva mijenja redosljed vježbanja. Dalje, napomenuo sam ranije, a sada ću ponoviti da je idealno ako Učenik radi svoje vježbe ujutro i uvečer, odnosno popodne. Ali ako su mu uvjeti života za to nepovoljni, može da ih radi kad hoće tokom dana, čak i jednu sa drugom, sa kratkom pauzom između dvije vježbe (15-20 minuta). U ovoj Lekciji imate izloženo teorijsko gradivo koje treba da znate. To nikako ne znači da ste dužni da ga učite kao za ocjenu u školi, premda nemam ništa protiv takvog stava, već to znači da treba da znate kako izgleda mapa teritorije kojom ćete jedno vrijeme putovati, neki od vas i čitavog života. Prvi susret sa ovim tekstom može malo da vas zbuni, a tekst da vam se učini pretežak. Budite sigurni da sam ga pojednostavio što sam više mogao. Da biste od njega imali najveće moguće koristi treba da primijenite u praksi provjereno pravilo za izučavanje okultne literature: pročitati isti tekst sedam puta! To ne znači da tekst treba da čitate sedam puta uzastopce, da biste i to otaljali kao još jedan zadatak. To znači da ga treba čitati sedam puta sa pauzama između dva uzastopna čitanja da bi vam u najvećoj mjeri koristio. Poslije svakog čitanja treba na kraju Lekcije da zapišete koje je to čitanje po redu, na primjer “Prvo čitanja”, “Drugo čitanje” itd . To pravilo vrijedi za sve Lekcije ovog Tečaja, a također za svu okultnu literaturu iz koje želite da izvučete maksimalnu dobit. Prilikom ponovljenih čitanja doživjeti ćete jedan, u okultizmu dobro poznat, fenomen - svako novo čitanje otkriva veću dubinu teksta i nove do tada neuočene veze. Vaše asocijacija postati će plodnije, vaši uvidi obuhvatniji i dublji, vaši napori biće nagrađen većom nagradom. Ako čovjek pročita ovakav tekst samo jedanput, čak i očite stvari mogu da mu promaknu. Izgleda nevjerojatno, ali je istinito, da mi je jedan Učenik napisao u Dnevniku (Lekcija 1): “Nerviram se, jer danima radim ovu vježbu, a uopće na znam zašto je radim, čemu služi, što se njom postiže”. A u tekstu za istu tu Lekciju na strani 7, na pola strane teksta navedene su, veoma detaljno, vrijednosti ove vježbe i na što sve djeluje. Zato čitajte okultne tekstove sedam puta, a vaša dobit od takvog rada biće zaista velika. Definicije riječi U toku ovih 28 radnih dana (bolje što ranije, da biste valjano razumjeli tekst) nađite leksikon, rječnik stranih riječi ili enciklopediju (ima ih svaka biblioteka) i utvrdite definicije sljedećih riječi: 1. Identitet

23 2. Ezoteričan 3. Kozmogonija 4. Eshatologija 5. Soteriologija JUTARNJA VEŽBA (10 minuta) U ovoj vježbi, čitavo vrijeme koje je posvećeno ovoj Lekciji (najmanje 28 dana) raditi ćeta širenje i skupljanje aure. Sjedite u svoj položaj i opustite se. Vizualizirajte ili osjetite oko sebe auru ili svoju svjetlosnu sferu. Počnite da je širite i skupljate u ritmu svog laganog disanja. Kada udišete i grudi vam se šire zamislite / osjetite da se i aura širi, svejedno dali malo ili mnogo, a kada izdišete zamislite / osjetite da se aura skuplja. To skupljanje može da bude do same površine vašeg tijela, a može da ide i dalje, da se svjetlost skupi u veoma malu zonu u vašem tijelu ili glavi. Prilikom širenja, aura ne mora da se širi na sve strane ravnomjerno. Može da se širi samo u jednom pravcu ili čak kao svjetlosna ruka ili pipak koji ide od vas do nekog predmeta ili mjesta (i uvlači se nazad prilikom skupljanja). Nemojte disati prebrzo, niti suviše duboko. Ako se umorite, odmorite se nekoliko trenutaka, pa nastavite. Kada istekne 10 minuta, odmah unesite rezultate u Dnevnik. VEČERNJA VEŽBA (15 minuta) Prije nego što sjednete da radite, iz tekstova dosadašnjih Lekcija (od 1 do 4) odaberite jednu rečenicu o kojoj ćete meditirati. Ona treba da sadrži jednu misao. Ako ima više misli, odaberite jedan njen dio koji sadrži jednu misao. Odaberite misao koja vas privlači. Možete uzimati novu misao svakoga dana, ili meditirati više dana o jednoj (maksimalno 14 dana), pa onda preći na drugu misao. Na početku svakog dnevničkog zapisa zabilježite misao koju ste uzeli za objekt meditacije. Ovu vježbu raditi ćete najmanje 14 dana (ih duže). Sjedite u svoj položaj i meditirajte o toj rečenici isto onako kao što ste radili sa pričom o grčkim i kineskim slikarima. Držite tu misao u središtu svoje pažnje, lagano kružite oko nje u mislima i budite otvoreni na svoje reakcije: misli, slike, osjećanja. Ako vam misli odlutaju, vratite ih spokojno nazad. Evo kako to može da izgleda (naravno da će vaše reakcije biti drugačije) : “Učitelj ima moć da izazove krizu u Učeniku koji stupi u njegovo polje psihološkog djelovanja”. “Čini mi se da nema nikakvog dubljeg sadržaja u ovoj rečenici...Sve je na površini... Opet mi dolazi prethodna misao...Osjećam nemoćan bijes što ne mogu da se probijem dalje, jer sada mi je došla misao da ipak tu ima nečeg... Osjetio sam stezanje u pleksusu i sjetio se da se tako osjećam kada god ne vladam situacijom. Sjetio sam se jednog čovjeka, koga sam ranije smatrao za svog Učitelja, kako sam ga upoznao i ubrzo potom uletio u probleme...Tada sam saznao da me supruga vara...Opet bol u stomaku..:itd.” Sljedećih 14 dana (možete i duže) raditi ćete meditaciju na sadržaj priče “Zvuk zvona” iz moje knjige “Susreti sa Istinom - Intenziv prosvijetljenja”, koja se nalazi na strani 179. Tokom ove vježbe treba da imate isti otvoren stav na sve sadržaje svijesti, uz posebnu napomenu da nikako ne potiskujete emocije, ako se jave. Odmah po završetku meditacije unesite rezultate u Dnevnik. Zadatak za Četvrtu Lekciju Pošaljite mi definicije riječi, Rezime, Dnevnik i Pitanja (ako ih ima).

24 Peta Lekcija Okultna povijest Atmana na Zemlji Ne postoji opća suglasnost hermetista o okultnoj povijesti i pretpovijesti čovječanstva. To ne treba da nas iznenadi, jer se takva suglasnost ne sreće ni kod događaja zvanične povijesti o kojima postoje obimni pisani izvori i mnoštvo podataka. Štoviše razmimoilaženja su očita i u tumačenjima nedavnih događaja koji imaju žive svjedoke. Za razliku od oficijelne povijesne nauke, zasnovane na pisanim i drugim podacima, jedini izvor okultne povijesti je samo ljudsko biće, sadržaji njegovog nesvjesnog i Kolektivnog Nesvjesnog koji, kroz njega, kao lava kroz grotlo vulkana, izbijaju na površinu svijesti. Izrazi kao što su Akaša, Arhiva Akaše ili Otisci Akaše jesu sinonimi za Kolektivno Nesvjesno. Budući da takvi podaci potiču od različitih pojedinaca i grupa, okultna povijest predstavlja čudnu mješavinu pretpostavki, vjerovanja, tvrdnji i teorija. Ono što ćemo ovdje izložiti je kompromisan i složen spoj učenja Blavatske, Rudolfa Stajnera, vidovnjaka Edgara Kejsa, Dione Fočun (Bratstvo Unutrašnje Svjetlosti), Rona Habarda, Čarlsa Bernera, nekih neognostičkih grupa i mojih iskustava. Učenik će pametno postupiti ako prije ove Lekcije pročita tekst prethodne, mada to nije neophodno. Okultni povjesničari i individualni gnostici dolaze do podataka o prošlosti Atmana kroz izmjenjena stanja svijesti. Metodi kojima se takva stanja izazivaju su raznovrsni, na prvom mjestu pasivni prijemčivi trans. Blavatska je, pišući svoje knjige, dovodila sebe u stanje blagog transa i tada “čitala Akašu”, bar tako tvrde ljudi iz njene okoline. Štajner je koristio aktiviranja “trećeg oka” ili adžna-čakra da bi angažirao vidovitu retrokogniciju. Edgar Kejs nije bio u stanju da objasni otkuda potječu podaci do kojih je dolazio kroz samohipnozu, jer se poslije buđenja nije ničega sjećao. Diona Fočun, obdareni psihik sa bogatim vizijama, dolazi negdje između Kejsa i Blavatska. Mnogi psihici vjeruju da često dobijaju podatke u stanju transa od nezemaljskih Inteligencija, daleko superiornijih od čovjeka. Takvo uvjerenje dijelile su i Fočun i Blavatska. Suvremene gnostička grupe koriste dijadni odnos ukršten sa meditacijom (Intenziv Prosvijetljenja) ili rad sa Elektrometrom (grupe ponikle iz Sajentologije). Bilo koja individualna ili grupna tehnika da se koristi da bi se otkrili podaci iz davno pokopane prošlosti, osnovni element je postizanje otvorenosti nesvjesnog, kroz uklanjanja svjesne cenzure, tako da u svijest mogu da se probiju spoznaje koje nose emocionalni naboj i prizvuk otkrovenja. Na prapočetku, po većini okultnih teorija, postojao je samo Bog, Apsolut ili Istina. Neki ga nazivaju Ništavilom, Prazninom ili Apsolutnim Nesvjesnim. Bilo kako da ga nazovemo, to je bila materica koja je porodila postojeći, manifestni univerzum sa njegovim bezgraničnim i neizbrojnim ispoljenjima. Ponoviti ću već ranije rečeno da je ta prvobitna pra-praznina bila bezoblična, neograničena, beskonačna i iznad mogućnosti da se opiše i dokuči misaonim sredstvima. Sve što se može reći o njoj jeste negativno određenje ne to, na to, ne to...ne, na, ne... Ta Apsolutna Praznina je izvor postojećeg univerzuma, ali i njegov uvir, njegov kraj. Jer ispoljenja Apsoluta su ciklična: On porađa manifestni univerzum koji se rasprskava u bezbroj ispoljenja i kreće od najviše spiritualnosti do nezamislive gustine materije, u kojoj je svijest skoro sasvim pomračena, a potom se vraća nazad ka svome izvoru kroz sve veće i potpunije osvješćenje. Kada se konačno vrati sebi, manifestni, ispoljeni univerzum nestaje. O trajanju ovog procesa postoje različite tvrdnje. Orijentalni okultni izvori kažu da je trajanje jednog ovakvo ciklusa 311.040.000.000.000 godina. Da bismo izbjegli moguću zabunu reći ćemo da je u našem jeziku to 311 biliona i 40 milijardi godina, a u engleskom jeziku (gdje se milijarda naziva bilionom) to je 311 triliona i 40 biliona godina. Helena Petrovna Blavatska je, po vlastitom tvrđenju, nekoliko godina prije nego što je započela pisanje svog glavnog djela “Tajne doktrine” došla do okultnog rukopisa izuzetno velike starosti, poznatog pod imenom “Knjiga Dzjana”. U njemu je okultna povijest Atmana bila opisana u stancama ili strofama nalik na Nostradamusova proročanstva, koje su bile još teže za razumijevanje. Rukopis je djelom napisan, a djelom izražen okultnim simbolima. Pisan je na palmovim listovima i zaštićen od zuba vremena tajnim, do danas neotkrivenim postupkom. Rad Blavatske predstavlja prvi prijevod na jedan evropski jezik stanci Dzjana i premda su joj himalajske Mahatme pomagale u radu, ni njen prijevod nije uvijek jasan za razumijevanje. Daleko je razumljiviji i mnogo kraći rukopis Dione Fočun “Kozmička doktrina”, primljen u direktnom medijumskom kontaktu sa Kozmičkim Inteligencijama sa viših planova. U oba ova rukopisa uložen je veliki napor da se prenese ono što se riječima ne može točno prenijeti, da se opiše odnos Apsoluta sa manifestnim univerzumom kao njegovim odrazom. Diona Fočun koristi u tu svrhu kabalističku terminologiju i, nazivajući najvišeg Boga “Velikim Neispoljenim”, kaže: “Neispoljeno je čista egzistencija. O njoj ne možemo reći da nije. Jer premda nije ispoljna, ONA JESTE. TO je izvor iz čega se sve rađa. TO je jedina realnost. TO je jedina supstanca. TO je jedino stabilno; sve ostalo je pojava i nastajanje... Neispoljeno je velika negacija; u isto vrijeme TO je beskonačna potencija koja se još nije dogodila.” Kako se Veliko Neispoljeno ipak manifestiralo, odnosno ispoljilo, za um zasnovan na logici je sasvim neshvatljivo, kao i samo postojanje Velikog Neispoljenog. Kako je to moguće indirektno nagovijestiti

25 pokazuje Diona Fočun opisom jednostavnog eksperimenta iz elementarne kemije. Ako uzmemo zasićen rastvor soli, u njemu je sol neispoljena, ali je potencijalno prisutna. U jednom trenutku početi će kristalizacija soli i u rastvoru će se oformiti kristali, iako prije toga nisu bili vidljivi. Ovakva “neposredna nastava” djeluje ubjedljivije od dugih objašnjenja. Kabalistički orijentirani Gnostici ukazuju da je suštinska odlika Velikog Neispoljenog unutrašnji pritisak koji raste do određene tačke kada izaziva ispoljenje, kao što zasićenje rastvora ne može beskonačno da raste, već u kritičnom trenutku dolazi do vidljive kristalizacije. Ispoljeni univerzum u kome živimo ima svoje faze razvoja, svoju evoluciju. Zvijezde nastaju, razvijaju se i nestaju. Isto tako i planete koje oko njih rotiraju. Svoj vijek, nastanak i nestanak imaju i galaksije i grozdovi galaksija, štoviše sva nebeska tijela imaju svoje lance ispoljenja, svoje inkarnacije. Međutim, lanac inkarnacija ne čine različita fizička tijela, već različita STANJA kroz koja zvijezde i planete prolaze. Po Štajneru, Zemlja na kojoj sada živimo imala je tri prethodne inkarnacije, ali bi, bilo pogrešno ako bismo ih posmatrali kao četiri odvojene planete, jer one jesu četiri različita stanja iste planete. U svojoj prvoj inkarnaciji, a svom prvobitnom stanju, Zemlja je bila bezoblična, bez vidljive forme, a potom se kroz niz promjena i inkarniranja sve više uobličavala. Okultna povijest Zemlje je dalje manje više usklađena sa naučnim hipotezama o njenom nastanku. Iz bezoblične mase, kako se postupno hladila, nastali su minerali, biljke i životinje, od nevidljivih formi nastale su vidljive. Nova bića su se nekontrolirano razmnožavala, dok nisu prekrila čitavu površinu Zemlje. Zemlja se tada “stresla” i oslobodila se tih masa na sebi, što bi trebalo da znači da je došlo do kataklizme u kojoj je propao živi svijet na Zemlji. Ma koliko posljedice kataklizme bile pogubna sa dotadanji živi svijet, ona je ubrzala njegov razvoj. Tada se na Zemlji javljaju čovjekolika bića, vjerojatno Inteligencije iz svemira, koje je Blavatska nazvala Dijanima ili Dijan Čohanima. Oni nisu imali fizička tijela, već su funkcionirali kroz astralna i eterična tijela. Ti se termini mogu samo uvjetno koristiti, jer to u suštini nisu bila tijela, već energetski modeli, odnosno energetska polja. Čohani sa činili “prvu rasu'. Bili su izuzetno inteligentni i moćni. Okultna teorija drži da su se, iako nezemljani, razvili unutar našeg sunčevog sistema i da sa bili u veoma tijesnoj vezi sa energijama sunca. Njihov dolazak na Zemlju nije bio slučajan, cilj im je bio razvoj spiritualnih oblika života na Zemlji. Bili sa poslati kao službenici još viših Inteligencija. Njih nisu zadovoljile postojeće forme života na Zemlji, jer su bile inferiorne za ostvarenje ciljeva kojima su oni težili. Čohani su morali da izvrše “čišćenje” Zemlje od tih nepodobnih oblika ispoljenja života. To čišćenje je izvršeno vatrom i kataklizmama, pri čemu su dotada postojeći oblici života ponovo bili uništeni. Tome su doprinjele i nagle geološke promjene, poslije kojih su iz oceana izronile velike kopnene mase. To je bila priprema za korjenite promjene na Zemlji, jer, kako piše u Stancama Dzjana, na Zemlju su došli “Bogovi Bogova”, točnije rečeno najviše Inteligencije koje su usmjeravale aktivnosti rase Čohana. Ovi su trebali da stvore ljude, odnosno eterična i astralna tijela koja bi služila kao nosači evolucije inteligentnih bića, a stvaranje fizičkih tijela tih bića trebalo je prepustiti prirodnom toku evolucije. Ovog puta je taj proces bio programiran i usmjeravan formiranim energetskim modelima iznutra. A ti unutarnji energetski modeli bili su oblikovani po uzoru na same Čohane. U tom procesu, po uvjerenju Blavatske, među Spiritualnim Inteligencijama nije bilo suglasnosti, iako je bilo neophodno usklađeno djelovanje dva tipa energetskog djelovanja, jednog koji je stvarao eterična i astralna tijela i drugog koji je djelovao na formiranje višeg nosača, kroz koji bi se izražavala inteligencija i samosvijest. Iz nekih razloga, koje Blavatska ne navodi, Inteligencije koje su trebale da stvore viši nosač svijesti nisu, u ovoj fazi evolucije, obavila svoj posao kako valja i uslijed toga su nastali problemi. Sedam Inteligencija koje su trebale da izgrade niža tijela došle su na Zemlju. Svaka od njih je na posebnom dijelu ove planete počela da stvara novu rasu kroz kompliciran proces u kojem su lučile iz sebe astralna tijela, ustvari unutrašnje energetske modele za razvoj misaonih bića na materijalnoj ravni. Svaka od tih inteligencija stvorila je sedam novih bića, tako da je na Zemlji, u jednom trenutku, bilo 49 fantomskih ljudskih bića bez fizičkog tijela i bez mentalnog aparata. Njihovo ime je rasa Čhaja ili Senki. Više Inteligencije upotrijebile su u ovom procesu energije elektriciteta i sunca da bi oživjele tako stvorena bića. Ona sa bila u stanju da se kreću, čak da lete, ali su u suštini bili fantomi (definicija “fantoma” priviđenje, utvara, sablast). Knjiga Dzjana nagovještava da na ovom stadiju evolucije nije bilo moguće ostvariti razvoj ljudskog bića, ili da za to nisu bile dovoljne stvaralačke moći Čohana. Iz do sada izloženog okultnog učenja očito je da se ono razilazi sa biološkim učenjima zasnovanim na Darvinu: čovjek nije stvoren prirodnim odabiranjem najsposobnijih jedinki, već je rezultat namjerne aktivnosti, više Kozmičke Inteligencije isprogramirale su proces evolucije ljudskog bića. Četrdeset i devet novostvorenih ljudi rase sjenki grupirali su se na sedam lokacija na površini naše planete. Premda su bili lišeni samosvijesti i duha, mogli su da prežive na negostoljubivoj Zemlji, jer im nisu mogle da naškode prirodne katastrofe - erupcije vulkana, poplave i visoke temperature. Tokom vremena ova prva rasa fantomskih ljudskih bila izrodila je drugu rasu. Budući da su bili bespolni, razmnožavali su se nekom vrstom bubrenja ili pupljenja. Na njihovim tijelima obrazovali bi se s vremena na vrijeme “pupoljci” od njihove vlastite eteričnoastralne supstanca. Kada bi se ti pupoljci dovoljno razvili, odvojili bi se od svog roditelja i nastavljali

26 nezavisnu egzistenciju. Drugim riječima, energetsko polje koje je predstavljalo “tijelo” fantomskog bića izlučilo bi iz sebe drugo energetsko polje ili energetsko dijete. Premda je ova prva ljudska rasa bila srodna sa Čohanima koji su ih stvorili, njeni pripadnici su bili u evolucionom pogledu bliži fizičkoj egzistenciji, od Čohana, bili su, moglo bi se reći. “materijalniji”. Tendencija materijaliziranja nastavila je da se ispoljava kroz evoluciju, tako da je sljedeća, druga rasa, koja je nastala iz prve, bila još za nijansu materijalnija od svojih predaka, pripadnika prve rase. Sa njenim razvojem taj proces je dalje napredovao i imao za posljedicu iščezavanja prethodnika, pripadnika prve rase, jer je njihova energija postupno bivala apsorbirana u njihove potomke, pripadnike druge rase. Pretapanje pripadnika prva rase u drugu bio je važan element razvojnog procesa. Kako su potomci jačali i očvršćivali, roditelji bi se pretopili u njih i postali dio energetskih tijela novih bića. Moglo bi se reći da su pripadnici prve rase proizveli materijalnija tijela za svoje ispoljavanja i tako oformili drugu rasu. Nova rasa je trajala veoma dugo, milijunima godina, tokom kojih je dostigla stupanj na kojem su njeni pripadnici prestali da se razmnožavaju pupljenjem. I njihov izgled se izmijenio: to su bili džinovi, po našim estetskim mjerilima poluljudski monstrumi. Njihov izgled je bio rezultat evolutivnog razvoja ka materijalnim tijelima. Za razliku od svojih predaka, pripadnika prve rase, koji su preko procesa pupljenja obezbeđivali sebi relativna besmrtnost, pripadnici druge rase to nisu mogli uslijed svog fizičkog očvršćivanja odnosno poodmakle materijalizacije. Druga posljedica njihove veće materijalnosti bila je da su postali ranjiviji na nepovoljne uvjete života u okolini: poplave, ekstremne temperature, pritiske i udare. Druga rasa je živjela na sjeveru Zemljine kugle, najviše na Grenlandu, ali je klima u to doba i u tim krajevima bila mnogo prijatnija nego danas. Daljim očvršćavanjem odnosno materijalizacijom svojih tijela tokom razvoja, druga rasa je iznjedrila treću. Prekretna točka preobražaja druge rase u treću bilo je javljanje novog procesa razmnožavanja. Pripadnici treće rase izlučivali su iz svojih tijela fluidnu supstancu, koja bi se uobličila u jajoliku formu. Takvo jaje bi potom pod djelovanjem sunčeve energije sazrijevalo i iz njega bi proisteklo novo biće, pripadnik treće ljudske rase. Međutim, ni ta bića nisu imala jasno određen oblik. Vjerojatno da je novi način razmnožavanja predstavljao vid adaptacije, jer su se u međuvremenu na zemaljskoj kori dešavale mnoge promjene tokom kojih su iščezli pripadnici druge rase. Treća rasa je preživjela u tom periodu, ali su tokom više milijuna godina njeni pripadnici bili izmjenjeni. Promjena je bila najočitija u pogledu njihovih spolnih karakteristika. Oni su bili androgini ili dvopolni organizmi, jer su imali seksualne karakteristike oba pola. Međutim, takva seksualna ravnoteža unutar rase nije mogla da se beskonačno održava i muške ili ženske karakteristike počela su kod pojedinih jedinki da dobijaju prevagu i da se prenose na potomstvo. Taj proces se okončao potpunim formiranjem muškog i ženskog pola. Po prvi put u zemaljskoj povijesti ljudskog roda (tako uče klasične okultne discipline naslonjene na Teozofiju, a tajna učenja novih gnostičkih škola se u tom pogledu znatno razlikuju) jasno formirani pripadnici muškog i ženskog pola pojavili su se na pozornici. U vezi sa izloženim treba ukazati na jednu činjenicu koja u suvremenoj nauci nije našla nikakvo objašnjenje. Ljudsko biće našeg vremena ispoljava karakteristike oba pola, pri čemu kod normalne osobe jedan pol ima izrazitu dominaciju, ali su tragovi suprotnog pola vidljivi. Tako se u seksologiji ukazuje da je klitoris kod žena rudimentarni ostatak penisa, a prostata kod muškaraca ostatak materice, što sugerira hermafroditizam u davnoj prošlosti. Ako ta dva tjelesna elementa nisu ubjedljivi, postojanje bradavica na grudima muškarca je neoboriv dokaz da je ljudsko biće nekada bilo dvospolno. U davnoj prošlosti muškarci su imali dojke i dojili su djecu. Ako se razvojnom ljestvicom vratimo do primitivnih ljudi, naći ćemo da i kod njihovih muškaraca bradavice postoje, ali nemaju nikakvu funkciju. Istu odliku zapaziti ćemo kod mužjaka majmuna, a vračajući se još dalje unazad, kod mužjaka pasa i mnogih drugih sisavaca. Očito je da dvospolnost u davnoj prošlosti nije bila prisutna samo kod ljudske rase. Više Kozmičke Inteligencije zadužene za razvoj ljudskog bića ka spiritualnim ciljevima nisu bile zadovoljne razvojem pripadnika treće rase u ranim fazama njenog nastanka, jer oni nisu bili pogodni nosači za razvoj ljudskog duha, odnosno viših procesa svijesti. Tek znatno kasnije su se razvile inteligencija i svijest. Prijelazni period do tog stadija, koji, je trajao milijunima godina, bio je kaotičan. U tom periodu kod nekih pripadnika treće rase razvili su se začeci svijesti, a drugi su ostali u potpunom mraku, bez svijesti. Ovi neinteligentni pripadnici treće rase nisu imali sposobnost razlikovanja ljudskih bića od njima sličnih životinja, stupali su sa njima u seksualne odnose i, začinjali i rađali degenerirane potomke. Blavatska ih opisuje kao monstrume, tijela prekrivenih crvenom dlakom koji su se kretali četveronoške. A evolucioni kaos se i dalje komplicirao. Jaja kojima su se razmnožavali pripadnici treće rase bila su izložena djelovanju životinja znatno nižih od čovjeka i rezultat takvih djelovanja bio je nastanak poluljudi poluživotinja monstruoznog izgleda. Suvremena nauka odbacuje mogućnost ukrštanja pripadnika različitih vrsta, ali ne smijemo zaboraviti da iza fizičke forme postoji energetski model i da je na početku njegovog uobličivanja on veoma podložan vanjskim uticajima, pa su promjene na potomcima mogle da se jave tim putem. Mnogi okultisti, bliski po svojim pogledima sa Blavatskom, uče da ljudi nisu evolucijom nastali od čovjekolikih majmuna, već da su majmuni nastali od ovakvog degradirajućeg ukrštanja pripadnika treće rase i životinja.

27 Međutim, kako je daljom evolucijom treće rase sve veći broj njenih pripadnika razvijao mentalne sposobnosti, ukrštanje sa nižim oblicima života je prevaziđeno i konačno propisima grupa takvih jedinki zabranjivano, tako da se od tada sreće (čak i danas) kod mentalno zaostalih ili perverznih ljudi. Kako se ljudska rasa, sljedeći svoju evoluciju, po svojim karakteristikama sve više udaljavala od svojih životinjskih srodnika, ukrštanje sa pripadnicima drugih vrsta postalo je nemoguće. A rase plavolikih i crvenolikih poluljudi-poluživotinja koji su nastali opisanim nekontroliranim ukrštanjem bile su namjerno uništene od strane Viših Inteligencija. Samo su izuzetno malobrojni pripadnici ovih rasa preživjeli u nepristupačnim dijelovima naše planete. Mnogi okultisti vjeruju da je jeti, snježni čovjek sa Pamira i Himalaja, preživjeli ostatak te rase, a to se isto vjerovalo za urođenike sa Tasmanije, koje su bijeli kolonizatori prilikom svog dolaska ubijali kao divljač, radi zabave. Proces materijalizacije fizičkih tijela pripadnika treće rase se nastavljao. Istovremeno sa njim odvijao se proces diferencijacije polova u čitavom životinjskom svijetu na Zemlji. Nije moguće odrediti točno vrijeme ovih događanja. Knjiga Dzjana samo nagovještava da se u vrijeme kada su Zemljom vladali džinovski gmizavci treća rasa počela da preobražava u četvrtu. One su bile rasprostranjene u različitim dijelovima svijeta. Dok su pripadnici treće rase živjeli na Lemuriji, četvrta rasa se razvila i doživjela svoj procvat i kraj na Atlantidi, koja je središnji elemenat vjerovanja i teorija mnogih okultista, fantasta i mislilaca od Platona do naših dana. Prva i druga rasa živjele su na sjeveru, koji je tada imao mnogo prijatniju klimu nego danas, a treća rasa se spustila na jug i naselila na kontinentu koji je engleski zoolog Skleter nazvao Lemurijom, po Lemurima, malim životinjama koje je našao rasute na mnogim dijelovima Zemlje, za koje je pretpostavio da su ostaci tog kontinenta. Taj davno isčezli kontinent zahvaćao je kopnene mase koje su se pružale od Indijskog oceana preko današnjeg Madagaskara (za koje neki okultisti vjeruju da je posljednji ostatak Lemurije) i Južne Afrike, zahvaćao je Australiju i Ameriku, a jedan krak sa pružao istočnim djelom Atlantika sve do Skandinavije. Atlantski dio Lemurije postao je osnova kasnije nastalog kontinenta Atlantide, na kojoj se razvila četvrta rasa. Jer kada se Lemurija raspala, ono što je od nje ostalo u istočnom djelu Atlantika spojilo se sa novonastalim kopnenim masama i formiralo novi kontinent Atlantidu. Te promjene su bile djelom rezultat iznenadne kataklizme, ali i postepenog mijenjanja, tokom života mnogih generacija ljudi treće rase. Tokom tih promjena mijenjali su se postupno pripadnici treće rase i pretvarali u četvrtu. Usporedo sa biološkom diferencijacijom polova tekao je razvoj primitivne civilizacije na Lemuriji. Kako su Lemurci dobijali sve opipljivija tijela, tako su počinjali da stvaraju prva primitivna naselja. Najranija su nastala, vjeruje se, na današnjem Madagaskaru. Mnoge tvrdnje okultista o Lemuriji su protivuriječne. Na primjer, neki tvrde da je njihov mentalitet bio izuzetno primitivan. Njihove mentalne procese opisuju kao “slikovite”, što bi trebalo da znači da su mislili isključivo u slikama. Neki tvrde da čulni utisci spoljašneg svijeta bili direktno utiskivani u prijemnike Lemuraca, kao serija slika, bez ikakvog sređivanja i analize čulnih podataka. Oni su tekli u neprekinutom nizu, kao odrazi vanjskog svijeta u ogledalu, ne ostavljajući tragove pamćenja iza sebe, tako da najveći dio svoga postojanja Lemurci nisu imali pamćenje, već su samo doživljavali situaciju ovdje-i-sada. Takvo vjerovanje je čudno, jer bez pamćenja nije moguće izgraditi ni primitivna naselja o kojima se govori, ali takav stav imao je i Platon o stanovnicima Atlantide, jer je tvrdio da oni nisu imali pamćenje. Koliko su vjerovanja okultista a iščezlim civilizacijama nesuglasna pokazuje tvrdnja nekih okultista da su čudne skulpture na Uskršnjim otocima ostaci lemurske civilizacije, a teško je povjerovati da ljudska bića koja su lišena i elementarnog pamćenja ispoljavaju kreativne umjetničke sposobnosti neophodne da se stvore brojne skulpture sa Uskršnjih otoka. Razlog spomenute tvrdnje o ostacima lamurske civilizacije na Uskršnjim otocima vjerojatno je mišljenje Blavatske da je jedan od Lemurskih gradova potonuo u ocean u blizini Uskršnjih otoka. Moguće rješenja ove kontradikcije jeste da se u prijelaznom periodu od treće lemurske rase ka četvrtoj, atlantidskoj već razvio mentalitet neophodan za izgradnju naselja i ispoljavanje kreativnih sposobnosti. U prilog ovakvom rješenju govori podatak da su na mnogim lokalitetima u Latinskoj i Južnoj Americi nađeni tragovi koji sugeriraju primitivnu civilizaciju džinovskih ljudi. Ne možemo kao slučajna odbaciti sjećanja koja potiču iz Kolektivnog Nesvjesnog kod svih naroda, sjećanja na džinove praćena emocionalnim nabojem koja se probijaju u legendama, mitovima i bajkama. “Knjiga Dzjana” govoreći o gigantskim ljudima prijelaznog perioda, koji bismo mogli nazvati lemursko-atlantidskim, kaže: ”Oni su svoje likove urezivali u kamenu, u svojoj veličini i po svome izgledu, a potom ih obožavali”. Pripadnici lemurske rase gradili su građevine od ogromnih kamenih blokova, ali, po tvrđenju Blavatske, uz pomoć “božanskih instruktora”. Ti instruktori su izgledali Lemurcima onako kako u naučnofantastičnim filmovima nama izgledaju razvijeni vanzemaljci i svaki kontakt sa njima Lemurcima je morao izgledati kao otkrovenje božanske mudrosti. A ti kontakti su ostvarivani preko “trećeg oka”, o kome su u Kolektivnom Nesvjesnom ostale uspomene koje izbijaju na površina u mitovima o jednookim džinovima. Jer prije nego što je izvršena diferencijacija polova, ljudska bića (treće rase, lemurske) imala su i treće oko, koje je imala širi opseg vidnog polja nego današnja dva. ali, što je još značajnije, bilo je povezano sa parapsihičkim sposobnostima. Ono je omogućavalo Lemurcima da opažaju energetska polja (eterično i astralno) i tako kontaktiraju sa Kozmičkim Inteligencijama koje nemaju fizička tijela.

28 Tokom daljeg razvoja čula, intelektualnih sposobnosti i društvenog života u prijelaznom periodu ka četvrtoj rasi treće oko je gubilo svoju funkciju, atrofiralo i postupno se povlačilo unutar glave. Ostatak trećeg oka kod današnjih ljudi je epifiza. To kaže Blavatska, a za njom tu tvrdnju ponavljaju uglas skoro svi okultisti. Međutim, prije Blavatska je Rene Dekart tvrdio da ja epifiza sjedište ljudske duše, odnosno točka kontakta duše i fizičkog tijela. Postupno potonuće i nestanak Lemurije sa lica Zemlje, za razliku od kataklizmičke propasti Atlantide, trajalo je milijunima godina. Većina smatra da je Lemurija konačno iščezla prije 50 milijuna godina, ali neki okultisti vrijeme od kad je Lemurija nestala mjere hiljadama godina, što znači da zastupaju vjerovanje da se to dogodilo relativno nedavno. Kao što su neki njeni dijelovi ušli u sastav novog kontinenta Atlantida, tako se i treća rasa ljudi, pod djelovanjem spiritualne evolucije, postupnim promjenama pretvorila u četvrtu, atlantidsku rasa. Nemoguće je napraviti vremensku liniju razgraničenja između treće i četvrte rase, jer su se one pretopile tokom mnogih generacija. Ono što tvrde mnogi okultisti i oko čega se kroz vjekove plete okultna romantika jeste sljedeće: atlantidska civilizacija dostigla je visoke domete koji, a mnogočemu, prevazilaze našu suvremenu civilizaciju. Blavatska opisuje Atlantiđane kao ljude nama slične. U fizičkom smislu bili su sasvim formirani, snažne građe, uglavnom visokog rasta i sa veoma snažnim Egom. Međutim, među njima su postojale mnoga rasne grupe, i više naroda među kojima su postojale razlike u fizičkom izgledu, kao što takve razlike postoje među današnjim narodima, tako da sve izjave o toj četvrtoj rasi treba primiti kao neku vrstu statističkog prosjeka. Sa konačnom materijalizacijom fizičkih tijela, razvojem društvenog života i civilizacije koja je davala opipljive i vidljive rezultate, kod žitelja Atlantide došlo je do snažnih konflikata između tjelesnih i psihičkih tendencija u kojima je, tokom hiljada godina materijalistička komponenta postepeno dobivala prevagu, tako daje konačno nastala religija obožavanja materije, odnosno spoljašnje forme. To je dovelo do jačanja i obožavanja Ega, koji je predstavljao nova strukturu u razvoju u evoluciji ljudskog bića. A suštinska odlika Ega, kao što to većina ljudi koji imaju nekog iskustva sa Spiritualnom praksom zna, jeste odvajanje od ostalih ljudi i drugih oblika života. To je, naravno, dovelo do sve jačeg razvoja tendencija koje nazivamo sebičnim ili egoističnim. Jedna od posljedica takvog razvoja bilo je obožavanja principa plodnosti, fizičkog stvaranja i razmnožavanja. O tome Stance Dzjana pišu: “Oni podigoše hramove ljudskom tijelu, muškom i ženskom. i obožavahu ga”. Ipak, unutar općih brutalno materijalističkih trendova postojala je i neprekinuta spiritualna struja, slična okultnim učenjima i mističnim religijama današnjice, zasnovana na Direktnom Iskustvu Istine. Uslijed toga pripadnici, četvrte, atlantidske rase, podijelili su se u dvije religiozne skupine, jednu masovnu koja je obožavala materiju, tijelo i formu i drugu, elitnu, zasnovanu na Spiritualnoj percepciji Istine. Mnogi okultisti dali su svoje viđenje života na Atlantidi i uzroka njene propasti i među njima postoje ogromne razlike. Rudof Štajner je preko vidovitih čitanja otisaka Akaše dao svoj opis Atlantide i njenih žitelja, koji je u općim crtama prihvaćen od mnogih. Po njemu, Atlantiđani su mislili u slikama (to je shvaćanje čudno, jer razvoj nauke na Atlantidi, o kojem govori i Štajner, zahtjeva apstraktno mišljenje), imali su snažno, fotografsko pamćenje, otkrili su tajnu energije koja postoji u biljkama i tajnu sunčane energije kojom su pokretali svoje letjelice. Grupa spiritualno najrazvijenijih ljudi okupljala se oko jednog istaknutog vođe (on je bio neka vrsta Velikog Svećenika) koji im je, kroz intenzivan spiritualni trening omogućavao razumijevanje Božjih Zakona. Iz pripadnika ove grupe regrutirali su se svećenici-kraljevi Arijaca. Međutim, u pisanim izvorima Atlantida se prvi put spominje u Platonovim djelima “Kriciji” i “Timeju”. Prema Platonu, legendu o iščezloj Atlantidi otkrio je na svom hodočašću u Egipat Solon. Na tom putu sreo je starog egipatskog svećenika koji je protumačio šifrovan rukopis na papirusu u kome je pisalo o postojanju nekada velikog kontinenta zapadno od Gibraltara, čiji su stanovnici kažnjeni zbog svog nemoralnog ponašanja kataklizmom u kojoj je propao čitav kontinent. Od Platonovog spominjanja Atlantide, ona je stoljećima spominjana i povezivana sa fantastikom, skrivenom mudrošću i misterijama. Ovakva događanja ne traže duga objašnjenja. Tajanstvene zemlje, bez obzira da li su nekada postojale ili ne, dozvoljavaju čovjeku slobodu mašte koju materijalna realnost kastrira i guši. Na to je mislio Oskar Vajld kada je napisao: “Mapa svijeta na kojoj nema Utopije ne zavrjeđuje ni da je čovjek pogleda.” U Platonovim djelima Atlantida je opisana kao plodna zemlja ispresjecana umjetnim kanalima koji su služili za saobraćaj i navodnjavanje, sa razvijenom arhitekturom, metalurgijom i društvenim životom. Platon naziva hram glavnog Božanstva Posejdonovim i ovako ga opisuje: ”Tu se nalazio Posejdonov hram, dugačak 200 metara, 400 metara širok i srazmjerne visine. Imao je čudan varvarski izgled. Čitava spoljašnosti hrama, sa izuzetkom tornjeva, bila je prekrivena srebrom, a tornjevi zlatom. U unutrašnjosti hrama krov je bio prekriven slonovačom, ukrašenom zlatom, srebrom i orihalkom; i svi ostali dijelovi hrama, zidovi, stupovi i pod bili su prekriveni orihalkom...” Na ovom mjestu Platon spominje danas nepoznati metal orihalk, a mnogi fantasti uzimaju korištenje tog metala na Atlantidi kao dokaz da je njihova tehnologija bila viša od današnje. Prema Platonovom opisu, nivo življenja na Atlantidi bio je najmanje na nivou Starog Rima u zenitu rimske civilizacije: pristup glavnom gradu bio je omogućen preko velike mreže umjetnih kanala, u stanovima

29 je postojala tekuća hladna i topla voda, bila su izgrađena mnoga privatna i javna kupatila i lijepe fontane. Atlantidom je vladalo devet kraljeva, svaki na čelu svoje države, manje ili više nezavisan od ostalih, ali nije imao prava da donosi smrtne presude bez većinske suglasnosti ostalih kraljeva. Većina okultista smatra da Atlantida koju Platon opisuje nije čitava Atlantida. Davno prije vremena na koji se opis odnosi desila se kataklizma i najveći dio njenog kopna nestao je pod vodom. Platon je pisao o posljednjem, još nepotonulom djelu, koji, je kasnije uništen u novoj kataklizmi. Najdetaljniji opis povijesti čovjeka na Atlantidi i života na njoj dao je Edgar Kejs. Iz hiljada dijagnoza i opisa prošlih života njegovih pacijenata, ukrštanjem i analizom podataka kojim se došlo do zajedničkih elemenata u opisima, došlo se do složene slike o Atlantidi, koja se umnogome slaže sa opisom iz “Knjige Dzjana”. Podudarnost Kejsovih podataka sa Blavatskom ne svodi se samo na Atlantidu, već na čitavu okultnu povijest čovjeka. Ljudi su se, po Kejsu, istovremeno pojavili na nekoliko mjesta na Zemlji i bili su “projekcije” njihovih tvoraca. Više Inteligencije kontrolirale su evoluciju ljudskog roda i intervenirale u njoj ne uvijek na prijatan način. Ljudi nisu uvijek imali fizička tijela, već su to bile projekcije i misaone forme, koje su, kroz razvoj, Postupno očvršćivale, da bi relativno kasno tijela postala materijalna. Kao i Blavatska, Kejs govori da su na početku evolucije ljudska bića bila dvospolna i da je, poslije dugog vremena, došlo do diferencijacije polova. Što je od izloženih okultnih učenja, u okvirima ovog Tečaja, važno za Učenika? Da li su Lemurija i Atlantida postojale ili ne, da li se evolucija ljudskog roda odvila kako kaže Blavatska, kako je to pročitao u Akaši Štajner, ili kako to tvrde oni čija se iskustva ili vjerovanja razlikuju od ovdje iznijetog, nema velikog značaja za Učenika u ovom trenutku. Jedina vrijednost ovakvih izlaganja je u tome što se na taj način rastvaraju barijere koje ga odvajaju od vlastite prošlosti. Jer u jednom trenutku, u dugom lancu svojih života, Učenik je bolnim i efikasnim sredstvima isprogramiran da zaboravi svoju prošlost, da ne vjeruje u svoje buduće oslobođenje i da odbaci svako učenje koje o tome govori. Kada se to dogodilo i na koji, način, vidjeti ćete djelomično tokom ovog Tečaja. Čovjek koji živi danas na Zemlji također je programiran da takve podatke odbaci automatski uz podsmjeh i superioran stav prema sujevjerju i izmišljotinama. Programi koji su usađeni u ljudsko biće su veoma trajni i tvrdokorni, ali nisu vječiti. Njih nagrizaju podaci koji s vremena na vrijeme djeluju na čovjeka i podizanje nivoa čovječje svjesnosti, jer to znači da čovjek sve dalje može da vidi svoju prošlost prekrivenu tamom nesvjesnog. Na ovom mjestu Učenik treba da nauči dvije definicije koje će mu olakšati razumijevanje kasnije građe. To su “engram” i “implant”. Engram je iskustvo koje sadrži bol i nesvijest. Implant je težak engram koji sadrži program negativnog mišljenja. Bezmalo sva ljudska bića koja žive sada na ovoj planeti implantirana su u jednom trenutku u prošlosti da ostanu u ropstvu, u mraku neznanja. Međutim, Istina ima neugasivu težnju da se probije i bude prepoznata od Individue. Stoga, prije ili poslije, kada čuje o prošlim životima, o Atlantidi, o ljudskim bićima na drugim planetima i u drugim svjetovima, Učenik reagira uznemirenošću, nelagodnošću i nemirom. Sva okultna učenja doprinose, makar indirektno, tome buđenju. Na primjer kroz mitove, alegorije i legende o buđenju usnule princeze, povratku zabludjelog sina u zavičaj, o pobjedi nad čudovištem itd. Ona tome direktno vode kroz različite meditativne i druge tehnike kojima se tanje barijere između svjesnog i nesvjesnog duha. Sve to doprinosi osvješćivanju i konačno će, na jedan ili drugi način, Učenik doživjeti iskustvo prošlog života. Tada se javljaju nova pitanja: da li sam ranije živio jednom ili više puta, što mi se tada desilo, zašto ne mogu da se toga sjetim... Iskustva će dosezati sve dalje u prošlost i kod nekih će se javiti sjećanje života na Atlantidi, na drugim planetima i svjetovima. Sve gnostičke tehnike vode u tome pravcu manje ili više efikasno. Izlaganje okultnih teorija, kao što je učinjeno u ovoj Lekciji, nema za cilj da vas navede da vjerujete u njih. Uostalom, ta iskustva su toliko obojena individualnom notom, da mogu da se razlikuju od većine poznatih učenja. Jedini cilj ovakvog izlaganja jeste da sa otvori prostor da bi Učenik imao gdje da smjesti takvo iskustvo ako se javi, da ga ne odbaci automatski. U sljedećoj Lekciji vidjet ćemo kako po novijim gnostičkim učenjima izgleda povijest Atmana prije dolaska na Zemlju i zašto je ljudsko biće implantima isprogramirano da sa ne sjeti svoja prošlosti. Jer planeta Zemlja je preuska pozornica za dramu spuštanja Atmana u tamu materije, pozornica te drame je čitav kozmos. Presudan elemenat usvajanja takvih učenja je osobno iskustvo. Dok čovjek takva iskustva na stekne, na može u njih da vjeruje punim srcem. Kada takva iskustva doživi, on ne može da ih odbaci. Kao i u svakom gnostičkom učenju treba težiti osobnom iskustvu kao jedinom pravednom i nepogrešivom sucu. Praksa Pete lekcije Utvrdite i pošaljite mi definicije sljedećih riječi: 1. Entitet 2. Spekulacija 3. Apokrif

30 4. Apologetika 5. Sinoptički Pored definicija riječi u Petoj Lekciji imate jednu vježbu: Radite je prije spavanja, bilo uvečer, bilo prije spavanja preko dana, ako imate običaj da se netko vrijeme odmorite. Vježba spada u tehnike vođene imaginacija, koja ima različite varijacije. Cilj vježbe nikako nije sjećanje prošlih života! Cilj vježbe je da nađete svoj porodični simbol, znak, totem ih svoje ime koje ima veze sa vašim porodičnim stablom. Lezite na postelju i opustite se. Zamislite svoje porodično stablo, u koje spadaju svi vaši preci od pamtivijeka, kao ogromno drvo veoma debelog trupa (nekoliko metara u promjeru). Neka to bude hrast, breza, bor, bilo koje drvo da vam se sviđa. Ono je unutra šuplje, kao neki tunel kroz koji možete da se spuštate i dižete. Zamislite što življe možete, kao da sanjarite, kako ulazite u stablo drveta, i lezite na tlo. Zatim osjetite kako su vam udovi i tijelo teški i kako lagano tonete dolje. Zamislite da se stablo spušta duboko u zemlju prije nego što dođete do korijenja. Kao da ležite na mekanom podu lifta unutar stabla. Kada se spustite do korijenja, ustanite lagano (u mašti) i pogledajte oko sebe. Negdje na visini vaših očiju treba da se nalazi totem, znak, simbol ili vaše istinsko porodično ime. To može biti bilo što: krug, križ, kukasti križ, trokut itd. Možete vidjeti slova imena koja lebde... Možete vidjeti neku životinju i tada je (u mašti) pitajte za to što tražite. Možete naći osobnost iz bajke ili knjigu u kojoj ćete pročitati to što tražite. Nemojte očekivati ništa određeno i nemojte očekivati da prvog dana od najmanje 28 dobijete čitavo rješenje. Ako do rješenja dođete prije isteka 28 dana, nastavite da radite tražeći više detalja o prošlosti te stvari. Treba da imate snažnu intenciju da dođete do željenog odgovora. Ako zaspite, ne brinite, proces se nastavlja na najbolji način u nesvjesnom. Ali prva stvar poslije buđenja jeste da se sjetite svega što možete, sa naglaskom na onome što ste tražili. Ako niste zaspali, ustanite i unesite u Dnevnik sve čega se sjećate. Radite vježbu lagano, nemojte je obaviti za minut-dva. Neka traje 5-10 minuta. Za to vrijeme možete sići dolje i vratiti se 2-3 puta. “Gore” sa vraćate obrnutim putem. Legnite na tlo unutar stabla, i zamislite da vas “lift” podiže gore. Kada ste na visini sa koje ste pošli, iskoračite iz stabla napolje i nanovo se (u mašti) vratite u svoju postelju. Na kraju, još neke napomene. Ne popuštajte, ustrajte. Nemojte očekivati da vaš simbol itd. bude nešto okultno, neka bude što bude. Vjerojatno će vam se poslije nekoliko dana javiti sumnja da izmišljate i sebe obmanjujete. Ništa zato, zapišite svoje sumnje i nastavite. Zadatak za Petu Lekciju Pošaljite mi Rezime, Definicije riječi, Dnevnik i Pitanja (ako ili ima).

31 Šesta Lekcija Okultna povijest Atmana - drugi dio Spomenuo sam prethodno da svrha ovih tekstova o dalekoj prošlosti Atmana nije da vas navede da to učenje prihvatite, već da vas otvori na mogućnosti koje su izvan uobičajenog načina doživljavanja svijeta, načina koji su uslovljeni judeo-kršćanskom kulturom u kojoj smo odrasli. Kada oslabi cenzura, koja naše nesvjesno odvaja od svjesne instance osobnosti, nesvjesni sadržaji prodiru u svijest. Ti nesvjesni sadržaji su, u najvećoj mjeri, sadržaj našeg osobnog nesvjesnog, ali smo mi, preko njega, povezani sa Kolektivnim Nesvjesnim ljudske, odnosno Atmanske rase. U Kolektivnom Nesvjesnom, u Knjizi Akaše, zapisano je sve što se ikad a desilo i sve što će se ikada desiti. Na taj način, naše biće, odnosno naše nesvjesno je medij preko kojeg spoznajemo i sebe i vanjski svijet, i daleku prošlost i budućnost. U čovjeku se javljaju pitanja, ali u njemu se javljaju i odgovori. Čovjek je alfa i omega svake spoznaje. Ovo je tipičan gnostički stav prema spoznaji. Gnostici su ubjeđeni da se odgovori mogu naći samo u sebi i stoga je život gnostika i traganje za spoznajom unutrašnja odiseja. U prilog ovakvog stava govori gnostički Učitelj iz starog vijeka Silvana “Pokucaj na sebe kao na vrata i hodaj po sebi kao po pravom putu. Jer ako se držiš puta, nemoguće je da skreneš u stranu... Otvori sebe kao vrata, da bi znao što je Istina...” Kada počnu da se u čovjeku javljaju sadržaji iz prošlih života, oni dolaze obično kao izolirani fragmenti, kao izolirane pojedinačne slike ili kao neodređena osjećanja “poznatosti'. Uslijed neprekidne smjene sadržaja u svijesti, oni, se pod masom drugih, “ovozemaljskih” elemenata gube, bivaju njima zatrpani. Ogromna većina ljudi im ne pridaje pažnju. Tek kada čovjek kroči Stazom, njegova Postupno sva oštrija percepcija počinje da registrira takve sadržaje i da ih zadržava duže u polju svijesti. Tada se, po pravilu, javlja uznemirenost i upitanost nad prihvaćenom slikom svijeta: da li je ovo jedini život kojim sam živio? Zašto slika osobe koju nikada ranije nisam vidio izaziva sjetu u meni? Otkud to osjećanje poznatosti? Itd. Jar ne smijemo zaboraviti jednu od zakonitosti psihičkog života: nesvjesni sadržaji imaju tendenciju da postanu svjesni. Oni pokušavaju da prodru u svijest, teže da se osvijeste, bez obzira da li su u nesvjesno došli tokom ovog života ili tokom nekog od bezbrojnih prošlih. Za nesvjesno, u kome nema prostora i vremena, to je sasvim isto. Zašto onda u svijest ulaza nausporedivo češće sadržaji iz ovog života, a ne iz prošlih? Objašnjenje leži u postojanju cenzure, psihičkog mehanizma koji odbacuje neke sadržaje, odnosno na dozvoljava im da se ispolje u svijesti. A cenzura ima u sebi ugrađene elemente naše slike svijeta. Slika svijeta prosječnog Zapadnjaka izgrađena je u velikoj mjeri na učenju kršćanske crkve - živi se samo jednom, pa sa, na osnovu ponašanja u tom jedinom životu, odlazi na vječne muka ili u vječito spasenje. Svako iznošenje mišljenja o postojanju prošlih života bilo je potiskivano ili čak veoma strogo kažnjavano. Tipičan Istočnjak ima drugačiju sliku svijeta, u kojoj ima mjesta za ideju postojanja prošlih života i sadržaji iz te oblasti lakše dopiru do svijesti. Neki drugi sadržaji, koji se kose sa njihovom slikom svijeta, teža će se osvijestiti, jer je njihova cenzura za takve sadržaja manje prohodna. Ali, uvijek postoje izuzeci. Bilo je, kroz čitavu kršćansku povijest, ljudi koji su imali sasvim jasno osjećanje kontinuiteta svoga postojanja, u kome je fizička smrt iskustvo kao i svako drugo, mada obično mučno i praćeno emocionalnim nabojem. Jedan od najupečatljivijih primjera na Zapadu je Đordano Bruno. Bio je izuzetno religiozan čovjek, ali ne u “crkvenom”, već u gnostičkom smislu. Tvrdio je da se Božanstvo i kozmos mogu usporediti sa beskonačnim krugom koji nema periferije, jer je beskrajan, a čiji je centar svugdje, jer je sveprisutan. Svaka monada ili individua je jedan takav Božanski centar, koji uzima različite oblike javljanja u novim inkarnacijama. I svaka druga monada je također jedan takav sveprisutni centar. Prije četiri stotine godina, u vrijeme izrazite, pogubne dominacije kršćanske crkve, Đordano Bruno je učio da je kozmos beskonačno stanište nebrojenih galaksija i monada. Mnogi od tih svjetova su naseljeni i na mnogima žive bića daleko superiornija od čovjeka. Kozmičke Inteligencije, tvrdio je Bruno, nisu ravnodušne ni prema sudbini individualnog ljudskog bića, jer je svako od njih Božanstvena monada, ni prema sudbini ljudske rase. Ljudska bića većinom ne posjeduju svijest o svojoj pravoj prirodi, ali istaknuti pojedinci, zbog svog psihičkog ustrojstva takvu svijest imaju i stoga su predodređeni da probude ostala. Svakako da je spaljivanje Đordana Bruna bilo još jedan elemenat potiskivanja takvih heretičkih sadržaja u evropskoj civilizaciji. Ubistvo zbog iznošenja nekog mišljenja je najefikasniji način da se takvo mišljenje potisne. Zbog toga su nosioci okultnih znanja, kao što sam već rekao, koristili okultne načine njihovog prenošenja metafore i alegorije, koje na slušaoca ili čitaoca djeluju indirektno, preko nesvjesnog. Kod neprobuđenih pojedinaca nesvjesni sadržaji probijaju se u svijest kroz snove, vizije, fantazije i, kod psihički nestabilnih osoba, kroz halucinacije. Ukoliko su takvi sadržaji praćeni jakim emocionalnim nabojem, koji zrači energiju na okolinu, osoba koja ih doživljava ima jaku, ponekad neodoljivu, potrebu da takve svoje sadržaje saopćava okolini. Ovakve ljude, koji saopćavaju sadržaje koji su znatno iznad praga tolerancije okoline, ta okolina proglašava za sanjalice, vizionare, fantaste ili lažove, a ponekad i umobolnike.

32 U našoj civilizaciji doskora je umjetnost bila jedini dozvoljen i relativno bezbijedan medij izražavanja takvih sadržaja. Mehanizam probijanja nesvjesnih sadržaja u svijest je u svim ovim slučajevima sličan. Kod duševnog bolesnika, psihotičara, cenzura je najslabija. Njegov Ego je razbijen i ne može da obradi i integrira podatke koji mu dolaze iz njegovog nesvjesnog, oni ga preplavljuju i savlađuju kao što voda prodire kroz raspukle zidove broda. Naravno, najveći dio sadržaja je iz ove inkarnacije, ali neki potiču iz prošlih života i javljaju se u oblika halucinacija, kojima bolesnik na može da se odupre. Budući da je Ego, koji je osnovni činilac u integraciji iskustava, slab i raspadnut, halucinacije za takvu osobu imaju snagu realnosti. Kada doživljaji iz daleke prošlosti koriste snove kao medij ispoljavanja, oni ni tada nemaju izgleda da privuku pažnju, jer se snovima u našoj kulturi ne pridaje poseban značaj. U snovima su iskustva prošlih života relativno rijetko zastupljena, jer se doživljaji iz aktualnog života - patnje, traume, strahovi - sa većom snagom probijaju u svijest i pokrivaju ih. Kada se sadržaji iz prošlih života jave, to su najčešće izolirani dijelovi, koje je teško sagledati kao koherentnu cjelinu. Pojava koja ukazuje da se radi o prošlom životu, koji se aktivirao u snu, obično je san koji se ponavlja. Većina ljudi ima takvo iskustvo. Veoma često to je potpune isti san. Nekada se ponavlja više puta, sa pauzama, ali se najčešće javlja dva puta i izaziva neodređen i snažan nemir u čovjeku. Moguće je da se sanja san koji je potpuno uklopljen u ovaj život, a da je ipak povezan sa iskustvima prošlih života, jer snovi su prerušene poruke. Spomenuo sam još dva elementa - vizije i fantazije. Mi imamo tendenciju da ili tretiramo kao svoje izmišljotine. To sam ja izmislio, kažemo sebi, zaboravljajući da sa psihičke slike plazmatične, odnosno elektromagnetske tvorevine, znači na subjektivnom nivou realne, a za druge ljude to nisu samo zato što oni nemaju sposobnost da ih vide. Kada bi imali sposobnost da zavire u našu psihu, vidjeli bi ih i oni, pa bi i za njih bile realne. Nesvjesni sadržaji psihe vrše pritisak ka ispoljenja na nivou svijesti, ili na nivou psihičke realnosti. Najveći pritisak vrše sadržaji koji imaju najveći psihički, energetski naboj, a to su iskustva u kojima smo, po svojoj vlastitoj procjeni, nemoralno ili rđavo postupili. Većina ljudi ne zna zašto osjeća krivicu, jer je uzrok krivice u djelima iz prošlih života; postoje oboljenja koja se samo privremeno povlače, sve dok ne iskopamo na vidjelo njihove uzroke iz daleka prošlosti itd. Otvaranje ljudskog bića prilikom prakticiranja metoda spiritualnog razvoja, kao što su meditativne tehnike ili Intenziv Prosvijetljenja, omogućuje pristup nesvjesnim sadržajima u svijest, njihovo prepoznavanje, prihvaćanje i reintegraciju u svijest. Kao što sam spomenuo, teorijska okultna učenja koja sam prethodno izložio ne treba da primite na vjeru. Ona samo uklanjaju ili slabe predubjeđenja i tako olakšavaju prijem ako se takva iskustva jednog dana jave. A sada je vrijeme da se vratimo na povijest Atmana, povijest univerzuma ili povijest ispoljenja Apsoluta, kako vam drago. Pri ovom izlaganju neke stvari ćemo ponoviti. Kako je izgledao prvi prapočetni početak? Nirvana, Veliko Ništa, Apsolutno Ništavilo, Apsolutno Nesvjesno... Nije bilo ni prostora, ni vremena, ni energije, ni materije. Apsolut bez ikakvih interakcija i odnosa. Apsolutno Nesvjesno, bez ičeg drugog sa čime bi moglo da se usporedi, ili sa čime bi moglo da stupi u bilo kakav kontakt. Apsolut je postojao samo kao (uvjetno govoreći) beskrajni potencijal ispoljenja. Iz tog apsolutnog mirovanja krenuo je prvi impuls (u bezvremenom trenutku, jer vrijeme nije postojalo), koji se ispoljio kao pitanje TKO SAM JA? Ovako prapočetak doživljava većina okultista. Međutim, neki Gnostici, na osnovu osobnih iskustava vraćanja u prapočetni trenutak stvaranja, kažu da je to bila prva svijest, koja se ispoljila kao “prva riječ'· - TO SAM JA! U prilog tome govori Biblija: “Na početku bijaše riječ i riječ bijaše u Boga i Bog bijaše riječ.” Beskonačni potenecijal stvaranja počeo je da se aktualizira. Kao što kaže Lao Ce: “Iz jednog je nastalo dva, iz dva je nastalo tri, a iz tri - čitav svijet.” Jer stvaralački impuls nastavio je da se rasprskava i umnožava u beskonačnom broju ispoljenja, objekata i odnosa. Bilo da je na početku bilo TKO SAM JA ili TO SAM JA, to je bilo prvo ispoljenje Velikog Neispoljenog. Prvo dvojstvo koje se pojavilo nužno je podrazumijevalo postojanje nečega između dvije svijesti - to je bio prvi, primarni odnos pozitivnog i negativnog, prvi praodnos muško i žensko, aktivno i pasivno, pozitivno i negativno, odnos na kojem je izgrađen čitav ispoljeni univerzum. Proces stvaranja se strahovito ubrzavao, kao u nuklearnoj reakciji i među stvorenim formama nastala je strahovita konfuzija. Tada se javila potreba da se ta konfuzija sredi i raspršene individualne svijesti stvorile su, iz svojih uzajamnih odnosa, zakone manifestnog univezuma. To što se odigravalo između jedne svijesti i druge, bilo što da jeste, bilo kakva trenutna svijest i prepoznavanje bez misli i posrednika, što je Božanski način doživljavanja, to što se odigravalo između dvije svijesti mi nazivamo životom. Dakle, život je ono što se odigrava između dvije svijesti, ono što postoji između dva svjesna bića. Sve religije i većina okultnih kozmogonija govori o kaosu koji je postojao na početku. Nazivaju ga raznim imenima, javlja se u mitovima i uči se da je bio sređen na različite načine. Bilo kako bilo, manifestni univerzum, sa svojim zakonima i odnosima, nastao je iz tog kaosa. U većini učenja kaže se da su Atmani,

33 kao individualni vidovi ispoljenja Univerzalne Svijesti, osjetili potrebu da srede nastali kaos i to su i učinili. Stvoren je zakon gravitacije, pa vremenski slijed zbivanja, prostor, zakoni ispoljavanja energije. Atmani na tom stadiju nisu imali materijalna tijela, već su kao nosače svijesti koristili energetske sisteme, oblike čiste energije. Atmani su se, u stvari, ispoljavali kao energetska polja obdarena sviješću. Čarls Berner kaže, na osnovu svojih iskustava vraćanja u daleku prošlost: “Imali su uglavnom savršene energetske forme: piramidalne, kockaste, kupaste i slične.” Na tom stadiju nije postojala potreba za kretanjem, već bi jedni drugima slali energetske mlazove lijepih boja, nalik na kozmički svjetlosni telegraf. “Sve vrijeme su pokušavali da se izraze kroz te geometrijske forme”, kaže Berner, “jer ako ste uvjereni da ste savršeni, imate potrebu da izrazite svoje savršenstvo”. Spuštajući se dalje niz ljestvicu razvoja i opredmećivanja, Atmani su, prije nego što su stvorili organska čovjekolika tijela, u veoma dugim periodima i u mnogim galaksijama imali umjetna tijela, takozvane lutke. Ta tijela su trajala onoliko dugo koliko su to Atmani željeli, a kada bi sa pojavila potreba, oni bi ih mijenjali. To je bio fenomen koji bi se, uvjetno govoreći, mogao nazvati fizičkom besmrtnošću, ali to nije bila besmrtnost organskih tijela. Ako bi se takvo tijelo raspalo, ponovo bi ga sastavili. Nije bilo seksa (tako kažu neki okultisti), nije bilo bliskih odnosa, oni su uglavnom gledali svoja posla. Ako se vratimo unazad 3 ili 4 milijarde godina, vidjeti ćemo promjenu u izgledu čitave naše galaksije. Kao da postoji promjena samog prostora. Ako ste tada željeli da odete u drugu galaksiju, ustanovili biste da je to teško, jer ste morali da savladate privlačnu silu ne samo Zemlje, već čitave galaksije. Što ja najvažnije, to nije bila sila gravitacije, već mogli bismo reći psihološka privlačna sila, psihološka gravitacija. Ako odete u drugu galaksiju, tijela koja tamo Atmani koriste su drugačija, ali su u velikoj većini humanoidna. U drugim galaksijama su djelimično drugačiji molekuli i atomi, drugačija su energetska kretanja i proticanja. Svjetlost i prostor imaju drugačiju prirodu. Razlike su sasvim dovoljne da Atman, koji je proveo niz “života” u jednoj galaksiji, bude u velikoj mjeri zbunjen kada ode u drugu. Ovo je važno istaći uslijed toga, što mi za mnoge objekte, odnose i fenomene koji postoje u drugim galaksijama nemamo odgovarajuće termine i stoga je pokušaj oživljavanja sjećanja na boravak u njima izuzetno težak. Univerzum vrvi od života. Postoje čitavi nizovi planeta sa određenim tipovima civilizacija koji na njima istrajavaju, postoje planetarne federacije i konfederacije. Izolirane planete kao što je Zemlja su rijetki izuzeci, ali takve planete mogu biti izolirane izuzetno kratko vrijeme, nekoliko hiljada godina ili nekoliko desetina hiljada godina (mjereno zemaljskim vremenom). Neke od tih planetarnih civilizacija imaju izuzetno visok tehnološki razvoj, a postoje civilizacije gdje su veoma razvijeni humani odnosi, gdje postoji duboko razumijevanje među ljudima i gdje, uslijed toga, sve izgleda savršeno. Još u nečemu je Zemlja izuzetak. Na ogromnoj većini, planeta između inteligentnih bića koja na njima žive postoje veoma male razlike. Skoro da su svi isti u pogledu fizičkih i psiholoških karakteristika. Na Zemlji su razlike ogromne, postoji veliki broj različitih tipova - tu žive najveći umovi, najveći humanisti i najveći kriminalci. Kažemo da je Atman zatvoren i zarobljen a ovom tijelu od krvi i mesa. Tijelo je jedan nesavršen zatvor prepun ograničenja. Međutim, kada umre i napusti fizičko tijelo, čovjek doživljava, poslije prvobitnog šoka, izuzetno osjećanje slobode. U jednom periodu povijest na Zemlji bilo je uobičajeno da ljudi poslije fizičke smrti pokušavaju da pobjegnu sa Zemlje. Zašto? Ovo će možda djelovati kao šok na nekog ali - Zemlja je zatvorska planeta, kažnjenička planeta na kojoj ste okovani. Gnostička učenja velike većine sekti govore o tome kako poslije smrti Gnostik mora da zna tajne lozinke da bi prošao kroz “minska polja” koja čuvaju zli aroni. Nije dovoljno htjeti otići u zvjezdane svjetove, potrebno je moći otići. Sva tajna gnostička učenja usmjerena su u tom pravcu. Ako pogledamo povijest ranih civilizacija ovdje na Zemlji, uočiti ćemo interesantan fenomen - na nekim dijelovima ove planete naglo se razvije civilizacija, u kojoj ljudi pokušavaju da takozvane civilizacijske tekovine prošire na čitavo društvo, na sve ljude, pogotovo na varvarske, necivilizirane narode. Objašnjenje te pojave naglog razvoja civilizacije u nekim zemljama leži u činjenici da se spiritualno razvijeniji ljudi zajedno reinkarniraju. To znači da se reinkarniraju a istoj oblasti u približno isto vrijeme . U jednom periodu grupa od nekoliko hiljada spiritualno razvijenih ljudi inkarnirala se zajedno na Atlantidi, potom u Peruu i u oblasti Jukatana, u Latinskoj Americi. Poslije propasti civilizacija koje su izgradili, inkarnirali su se u dolini Inda, a današnjoj Indiji, potom u Egiptu i Danskoj. Još kasnije u Grčkoj i Rimu. U našoj galaksiji postoje dvije vrste visoko inteligentnih Bića, koja pokušavaju da “srede” život i razvoj u ovome dijelu univerzuma na dva različita načina. Dominantnu poziciju i utjecaj imaju Bića koja su locirana blizu centra galaksije. Ona vjeruju da ljudi treba da se ponašaju na određen način, drugim riječima kazano da se ponašaju dobro, uljudno i civilizirano. Oni smatraju da je najbolji način da se to postigne preko nametanja poželjnog načina ponašanja određenim sredstvima i metodama koje mi ne bismo nazvali humanim, jer su, u biti, različiti vidovi manipulacije i prinude. Ako se inteligentna bića ne bi ponašala kao što se od njih zahtjeva, bila bi poslana na zatvorsku planetu kao što je Zemlja. Poželjno ponašanje bilo je nametano ili “utjerivano” elektronskom hipnozom ili implantima (vidi definiciju implanta iz prethodne Lekcije), čiji je sadržaj bio: “Radi tako i tako!”, “Ne čini to i to!”, “Poštuj autoritete!” i tome slično. Tako isprogramirane ljude slali su na određene planete, gdje se civilizacija razvila do određenog stadija i na tom stadiju ostala, jer su odnosi bili sređeni i stabilni.

34 Postoje Bića koja se ne slažu sa takvim pristupom, već vjeruju da poželjno ponašanje treba da se ostvari kroz razvoj razumijevanja među ljudima. Kako to jedan od orijentalnih Gnostika današnjice kaže, postoje “ljudi zakona” i “ljudi razumijevanja”. Kao što smo spomenuli, ljudi zakona jesu dominantni u galaksiji Mliječni put, odnosno u našem djelu ove galaksije. Oni hvataju ljude koji su se oslobodili fizičkog tijela, implantiraju ili i šalju ih na Zemlju, zatvoreničku planetu, na kojoj se propovijeda ponašanje po zakonima i propisima. Tako imate “Božje zapovjedi” u kršćanstvu, i slične propise u svakoj od religija. Imate zakone po kojima mora da se živi u ljudskom društvu i ti zakoni zasnovani su na sili, ljudi su prinuđeni da ih se pridržavaju. Međutim, snage zla su u stanju da i najspiritualnije propise izvitopere i usmjere u svoje vode. Stoga imamo vjerske ratove, u kojima se ubijaju i muče drugi ljudi zato što su “nevjernici”. U ideje Boga i Istine počinjeni su najgrozniji zločini u dugoj povijesti ljudskog roda. Zločinačke organizacije, kao što je mafija također imaju svoje propise, svoje zakone. Fašističke države, koje su na krajnje neljudski način postupale prema nedužnim ljudima, također su zasnovane na sasvim određenim zakonima. Na ulazu u logor Jasenovac, jedno od najgorih mučilišta novije povijesti na Zemlji, također su bile ispisane riječi zakona: Red, Rad i Stega (disciplina). Za spiritualno razvijene ljude nametanje zakona, međutim, ne obezbeđuje etički i spiritualno valjane odnose među ljudima. Postoje ljudi, odnosno Svjesna Bića, koja se ne slažu sa takvim pristupom, sa nametanjem određenog ponašanja silom, već vjeruju da bi poželjno ponašanje trebalo da se ostvari kroz međuljudsko razumijevanje. Znači, po tom kriteriju, postoje dvije grupe ljudi: ljudi zakona i ljudi razumijevanja. Na našu sreću, postoje Bića koja šire razumevanje među ljudima. Po njihovom učenju, ako probudite ljubav i razumijevanje među ljudima, ne morate sa njima manipulirati, niti im bilo što nametati ovakvim ili onakvim sredstvima. Mnogo puta do sada takvi ljudi su se zajedno inkarnirali i pokretali civilizacijske promjene, ali ih po pravilu snage zla poslije nekog vremena onemoguće ili unište. To se u iranskom gnosticizmu i mnogim drugim religijama prikazuje, u obliku mitova, kao vječita borba snaga Svjetlosti i Tame. Ta spiritualno razvijenija bića često se inkarniraju u društvima gdje vlada zlo, nasilje i nemoral, da bi u neprijateljskom logoru širili svoju ideologiju - ljubav i razumijevanje. Njihov dolazak, sa spiritualnom misijom, jedan okultista ovako prikazuje: “Što se tada desi? Ako biste željeli da uđete u ludnicu, kako biste uspeli u tome? Morali biste da izgledate kao njeni stanovnici, kao ostali luđaci. Ako izgledate kao ostali koji tu žive, autoriteti će vas pustiti unutra, jer ne mogu da vas razlikuju od onih koji tu već jesu.” U spiritualnom pogledu, ljudi ljubavi i razumijevanja su napredniji, to je savršeniji i viši način ponašanja, jer u tom pravcu sva bića evoluiraju, bez obzira koliko duge vremenske periode provela boreći se za zakone prinude Kozmos vrvi od života i različitih oblika svijesti. U najdubljoj biti sva ta Bića jesu Bog i stoga je put ljubavi, razumijevanja ili, drugačije rečeno, oboženja, krajnji i nužni put. Sva bića prije ili poslije moraju da krenu njim. U osnovi svih njihovih aktivnosti je težnja da razumiju i vole jedni druge, da postanu što svjesniji jedni drugih, da dosegnu jedni druge i da se u-jedine, tj. konačno pretvore u JEDNO! I to je ono što u suštini čini život. Život je ono što postoji i odigrava se između dvije individue. Ujedinjenje sa Istinom preko i kroz druga Bića ostvaruje se u beskrajno dugom lancu života, inkarnacija, kroz beskonačne nizove iskustava na različitim planetima i u mnogim svjetovima. U svakom životu naučimo po neku malu, ali značajnu lekciju, postanemo malo više svjesni drugih bića, produbimo razumijevanje njihovog postojanja i odnosa koji među nama postoji, sve dok u potpunosti ne razvijemo svijest i razumijevanje. Taj razvoj se izuzetno ubrzava kada čovjek svjesno zakorači Stazom, kada pokušava da ta naizgled beskrajno putovanje u noć - skrati. Došli smo do kraja ove Lekcije. Ako ostali materijal ovog Tečaja niste ranije čitali sedam puta, savjetovao bih vam da to svakako učinite sa ovo Lekcijom. Trebati će vam dosta vremena da bi se ovo što je napisano staložilo i vaša vizija izbistrila. Ne sumnjam da će izložen sadržaj kod nekih ljudi izazvati jake reakcije odbacivanja izrečenog, podsmjeha, zapjenušane kritike, bilo što. I to je sasvim normalno, bar za većinu. Jer upravo ta većina ludi, ogromna većina ljudi koja danas boravi na planeti Zemlji, implantirana je da BAŠ TAKO REAGIRA! Ima ljudi čiji će stav biti mješavina nevjerice i neodređenog osjećanja poznatosti. Osjetiti će u dubini svoga bića komešanje osjećanja, neodređenih slika nalik na izbledjele snove i sve to imati će rezultantu u stavu - izgleda da ima nečeg u tome; možda sva to nije glupost, izmišljotina tipa naučne fantastike, “Zvjezdanih Staza” i Flaša Gordona? Kao što sam rekao, jedino osobno iskustvo, tokom vremena, može biti sudac. U Izvještaju koji ćete mi poslati, kada završite rad na ovoj Lekciji, nećete mi postaviti nikakvo pitanje! Vjerujem da bi većina Učenika na TGO to sada željela više nego na kraju dragih Lekcija. Međutim, i to je sastavni dio ovog Tečaja. Prije ili poslije doći ćete do svog odgovora na svoja pitanja i to te biti PRAVI i najvrijedniji odgovori.

35 U sljedećoj Lekciji videti ćemo što se dogodilo u ovom sektoru galaksije, iznijeti ćemo taj dio galaktičke spiritualne povijesti. Također, biće vam djelomično izloženo što u sa vama tada desilo, otkud u vama osjećanje da ste vezani nevidljivim lancima kojih ne znate kako da se oslobodite, zašto je život neprestano i beskrajno koprcanje u vrućem kavezu od mesa, kao što su to učili naši neposredni preci - Gnostici. Ali, sve u svoje vrijeme. Praksa Šeste Lekcije Utvrdite i pošaljite mi definicije sljedećih riječi: 1. Solarni 2. Lunarni 3. Provizoran 4. Arbitrarni 5. Prozelitizam U šestoj Lekciji imate jednu vježbu dnevno, koju radite kada hoćete, najbolje u jutro ili uvečer, najmanje 18 dana, ili nešto duže, ako osjećate potrebu za tim. Postupak je isti kao u vježbi iz prethodne, Pete Lekcije. Ali kada dođete do korijenja, zamislite da se ono širi na sve strane, tako da tu postoji velika podzemna prostorija, koja je blago osvijetljena, kao mjesečinom. Pravo ispred vas je otvoren put, kao podzemni hodnik, koji sve vrijeme vodi pravo naprijed. Krenite (u mašti) njim i idite sve dok ne dođete do velike i visoke pećine, u čijoj je sredini jezerce. Ako imate teškoća da ga nađete, slobodno ga izmaštajte! Tu se nalaze dva izvora. Jedan je na lijevoj, a drugi na desnoj strani. Lijevi izvor nastaje tako što voda iz jezera ističe i odmah potom, pored trulog panja propada u rupu u tlu. Vi nećete piti sa tog izvora, jer to je Izvor zaborava i njegova voda, koja odlazi iz jezera, je voda zaborava. Voda desnog izvora, koji je također odmah pored obale jezera, utječe u jezero i puni ga. Njegova voda je hladna i svježa voda sjećanja. Pored samog izvora, stoji Čuvar. To je zakukuljena ljudska figura, kojoj se lice jasno ne vidi. Ali je prijateljski nastrojena i odavno vas čeka na tom mjestu. Čuvar je različit za svakoga. Vi mu prilazite sa povjerenjem i željom da povratite sjećanje na svoju davnu prošlost. Treba (to je nužno) da imate sasvim jasno u svijesti, na samom početku vježbe čega hoćete da se sjetite i to ćete, u određenom trenutku reći čuvaru, ili ćete držati u svijesti jasnu psihičku sliku, koja je simbol željenog sjećanja. Daleko je bolje da jasno i glasno tražite od Njega odgovor. Međutim bilo kakvo znanje da dobijete kroz ovu vježbu, vi ste u potpunosti odgovorni za njega! Priđite izvoru sjećanja i recite Čuvaru sljedeću lozinku: “Ja sam dijete Zemlje, ali je moja rasa Zvjezdani i Nebeski Narod. Ja sam žedan vode života. U ime tri svijeta, daj mi da pijem sa izvora sjećanja! “ (Da vas ne bi zbunjivala posljednja rečenica, “tri svijeta” koji se spominju jesu podzemni, zemaljski i nebeski). Čuvar će tada da zahvati kristalnim peharom hladnu vodu sjećanja i da vam ga pruži. Ispite ga i unesite se u osjećanje da vam hladna voda struji čitavim tijelom. Sada posmatrajte slike koje vam dolaze u svijest, kao i misli i osjećanja. Ako se vaš zahtjev odnosi na sjećanje prošlih živote, bila uopće ili na neku pojedinost, budite spremni da preuzmete odgovornost za ono što, tokom vremena, može doći. Mogu da se jave bolni, traumatični doživljaji ne samo tokom vježbe, već, što je češće, kasnije tokom dana ili u snu. Ovu vježbu treba da radite koristeći upornost koju ste razvili tokom prethodnih vježbi. Nemojte očekivati da vam se jave jasni filmovi u boji. Vježba, u stvari, u većini slučajeva daje indirektne rezultate. Oni će se ispoljiti tako što će vam “doći ideje”, iznenada će vam nešto “pasti na pamet” ili ćete imati iznenadne uvide i trenutke intuitivnih spoznaja. Obratite veću pažnju na svoje snove. Što se tiče same vježbe, kao i u prethodnoj Lekciji, vratite se na Površinu zemlje, koja je simbol fizičke egzistencije. Vježba (silaženje do Izvora i meditacija poslije ispijanja vode) treba da traje oko 15 minuta. Čim se završi unesite rezultate u Dnevnik. Također, ako vam dođu ideje tokom dana, koje imaju neke veze sa vašim pitanjem ili ovim radom uopće, odmah ih zapišite, makar na komadu papira, pa ih kasnije unesite u Dnevnik. Zadatak za Šestu Lekciju Pošaljite mi Rezime, Definicije riječi i Dnevnik.

36 Sedma Lekcija Okultna povijest Atmana – treći dio Materijal ove Lekcije potiče iz različitih okultnih izvora, iskustava prošlih života “uznapredavalih” pojedinaca, mojih iskustava i “tajnog materijala” koji u ovom trenutku nije moguće sasvim otvoreno izložiti, pa ću to učiniti na selektivan način. Svjestan sam da gradivo ove Lekcije može kod nekih Učenika da izazove različite negativne reakcije: od nevjerice i podsmjeha, do osjećanja jake rezignacije i misli kao što su “E, sada je pretjerao, “Ovo su sve obične gluposti i fantazije” itd. Neki će imati snažan utisak da je Voditelj ovog Tečaja napustio Gnostički Okultizam (onako kako ga oni zamišljaju) i zaplovio a vode naučne fantastike. Nemam namjeru da ubjeđujem bilo koga, moja dužnost kao Voditelja Tečaja je da iznesem svoju Istinu, bez obzira na reagiranja drugih ljudskih bića. Jedno sam utvrdio kao nepobitnu činjenicu: ljudi koji imaju ista ili slična iskustva imaju iste ili slične poglede na život, prošlost, bilo što... Ukoliko su razlike u iskustvima veće, utoliko se više razlikuju stavovi, pogledi, životna filozofija. Sticanje novih iskustava mijenja sliku svijeta. I zato - treba ih steći. To je moj savjet svakome otvorenom Biću, jer život i nije ništa drugo do niz iskustava koja se odigravaju između dva svjesna bića. Treba da vam objasnim zašto neke stvari u ovoj Lekciji nisam sasvim otvoreno izložio. Otkada sam zakoračio na Stazu bio sam protivnik mistifikacija svake vrste, a njih u ovim našim oblastima ima više nego u bilo kojoj drugoj sferi ljudskih aktivnosti. Sretao sam veoma često ljude koji mistificiraju učenja koja po svojoj prirodi zahtijevaju jasno izlaganje, uklanjanje magle i mistifikacija. Analizirajući takva nerazumna i nepoštena ponašanja, zaključio sam da je to još jedna Ego igra, da ljudi to čine da bi sebi pridali važnost. Ako ja znam “stvari koje se ne mogu svakome reći”, nego samo “odabranima”, onda slijedi da sam ja jedan od tih odabranih, a nespremni i nezreli za takva znanja su neznalice koje treba još mnogo da se muče da bi dosegli moj nivo. Čitavih 35 godina odbacivao sam sve mistifikacija i trudio se da učenja, koja sam izlagao svojim čitaocima, učinim prirodnim, jasnim i razumljivim. Tako ću postupati i dalje, ali sada sam siguran da je neke stvari opasno neposredno saopćiti, opasno po onoga koji ih prima. Evo kako sam došao do tog saznanja. Prije nekoliko godina boravio sam mjesec dana na obuci u AAC centru u Santa Barbari, u Kaliforniji. To je bio centar Nezavisne Sajentologije na čijem je čelu stajao Dejvid Mejo, čovjek čije je tehničko znanje Sajentologije bilo ravno znanju osnivača tog sistema, Rona Habarda. Dejvid je (to su mi rekli mnogi stari Sajentolozi) razvio i razradio više sajentološke procese, a ne Ron Habard, koji ih je sebi pripisao, po ustaljenom postupka u sajentološkaj organizaciji. U AAC centru, u neuobičajenoj demokratskoj atmosferi, klijenti su obučavani višim OT procesima (OT znači Operativni Tetan, odnosno individua koja može da upravlja tijelom iz lokacije izvan njega), ali se meni činilo da su rukovodioci centra ipak nasljedili od Sajentološke Crkve nepotrebnu sklonost ka mistificiranju tehničkih podataka. Materijali OT stupnjeva nosili su oznaku povjerljivih materijala i tako su tretirani: držani su u sefu, davani su na potpis i praktičari su morali da ih čitaju u ograđenom dijelu prostorije za učenje, nazvane Akademijom. Drugi klijenti, koji su bili ispod nivoa povjerljivih materijala, nisu imali pristupa u taj dio Akademije i bilo je najstrože zabranjeno pokazivati im te materijale ili o njima diskutirati sa neupućenima. U slobodnim razgovorima sa tehničkim rukovodiocima AAC centra iznio sam, u nekoliko navrata, svoj kritički stav prema, po mome mišljenju nepotrebnim, mistifikacijama sa povjerljivim materijalima. Tvrdio sam, i u to sam bio čvrsto uvjeren, da bi ti materijali mogli da se objave bez ikakvih štetnih posljedica; da bi neka od tih znanja mogla da korisno posluže u dinamičkoj psihologiji i psihoterapiji, a da bi ostali podaci ionako bili tretirani od šire javnosti kao naučna fantastika. Odgovori većine mojih subesjednika bili su da bi takav postupak izložio opasnosti ljude koji su ispod stadija Klijenta, da bi mogli da se razbole i imaju sve moguće neprijatnosti. Ja u to nisam vjerovao. Po povratku u zemlju prenio sam većinu primljenih podataka nekim svojim prijateljima i pri tome smo se dobro zabavljali. Nekih godinu dana kasnije, u knjizi koju je priredio Milan Gligorijević-Gaon, objavio sam članak pod naslovom “Galaktička odiseja Rona Habarda” u kojem sam opisao neke dijelove materijala OT-1, OT-2 i OT-3. Hiljade ljudi pročitale su taj članak i nitko nije doživio ništa loše. U takav ishod bio sam siguran, jer ti materijali veoma liče na naučno fantastične knjige i filmove kojima su ljudi svakodnevno izloženi. Kasnije sam u nekim okultnim i parapsihološkim časopisima naišao na članke koji su iste materijale izlagali još detaljnije, a ni jedan čitalac se nije žalio da mu je čitanje tih članaka ugrozilo zdravlje i duhovnu ravnotežu, U meni se javilo nepokolebivo uvjerenje da je moguće javno izložiti svaki “tajni materijal” bez ikakvih neprijatnih ili štetnih posljedica. Dužan sam da priznam i da to naglasim, da nije tako! U to sam se uvjerio opet na osnovu osobnog iskustva - a kako bih drukčije i mogao? To se nije dogodilo sa sajentološkim povjerljivim materijalima. Oni,

37 kao što sam opisao, ne izazivaju štetne posljedice, jer nisu PRAVA STVAR. U njima se NE iznosi ono što u doista desilo u davnoj galaktičkoj povijesti. Ali kada se čovjek izloži pravim podacima, kada mu se iznesu “vući sadržaji” o tome što je nekada zaista proživio, biće neminovno restimuliran. A restimulacija tih iskustava je izuzetno neprijatna. Mogu da se jave jake alergijske reakcije, napadi straha i panike, osjećanje da se umire, snažno predosjećanje da će nekoj od bliskih osoba da se dogodi nesreća itd. Od tjelesnih poremećaja najčešće se javljaju oboljenja dijelova tijela pokrivenih služokožom: anus (obično hemoroidi), očni kapci, nos i u ustima desni. Koji će vid restimulacija imati kod pojedinca ne može se predvidjeti, ali će svakako biti izuzetno neprijatna. Suočavanje sa tim restimuliranim iskustvima neki suvremeni Gnostici nazivaju “prolaženjem kroz vatreni zid”, ali bih ga ja, na osnovu svojih iskustava, nazvao paklenim zidom. U svjetlosti izloženog jasno je zašto su stari Gnostici, koji su inače izvrgavali podsmjehu nepotrebne mistifikacija, o nekim stvarima govorili koristeći isključivo simboličan jezik alegorija i metafora. Na taj način su djelovali preko nesvjesnog, pri čemu svjesna cenzura dozvoljava pristup u svijest samo onim sadržajima koje čovjek na određenom nivou razvoja može da podnese. Biće nam razumljiva i mnoga iskustva nekih okultista koji su kontakte sa Višim Inteligencijama, Kozmičkim Majstorima ili Kozmičkim Energijama opisivali kao izuzetno opasna. Svakako da u toj oblasti, kao što sam rekao, ima mnogo mistifikacija i namjernih obmana, ali neka iskustva su istinita. Spomenuti ću jedno. Osnivač Zlatne Zore, MekGregor Meters, u jednom periodu pokušao je da stupi u kontakt sa Tajnim Vođama Bratstva, koji su biti bestjelesne Inteligencije i poslije nekog vremena je u tome uspeo. Oni su mu prenijeli dublja znanja ritualne magije, ali je kontakt sa njima bio bremenit opasnostima. O tome je on zapisao: “Bilo je apsolutno neophodno da neki istaknuti član bratstva bude posebno odabran da bi djelovao kao veza između Tajnih Vođa našeg Bratstva i naše ovozemaljske organizacije. Odabran sam ja, jer sam pored znanja Okultne Arheologije bio spreman za slijepu i bespogovornu poslušnost Tajnim Vođama...” “Što se tiče Tajnih Vođa od kojih sam primio mudrost... koju sam vam prenio, ne mogu vam ništa reći. Bio sam u kontaktu sa njima mali broj puta i tada su oni aranžirali susrete i to astralno...” “Moj odnos sa njima u tim rijetkim prilikama uvjerio me je koliko je teško za smrtnika, čak i kada je napredni okultista, da izdrži prisustvo Adepta... to je bilo osjećanje tako užasne sile, koju mogu porediti samo sa onim što bi čovjek doživio kada bi bio izložen ne trenutnom, već dugotrajnom pucanju groma tokom oluje: kada bi uz to išlo osjećanje gušenja...” Drugi poznati okultisti navode slične fenomene u kontaktu sa Kozmičkim Energijama, a u mnogim slučajevima očito je da se radi o restimuliranim iskustvima iz prošlosti. Iz ti razloga, tamo gdje postoji mogućnost restimulacije, izložiti ću vam materijale selektivno, bez direktnih podataka, tako da ćete biti zaštićeni od mogućnosti neprijatnih restimulacija. Budite sigurni da je to jedini razlog zašto vam ne opisujem stvari i zbivanja “jasno i glasno”, onako kako ste navikli čitajući moje knjige. Gnostička povijest ovog sektora galaksije Mliječni Put, u kome se nalazi Zemlja, zasniva se na aksiomi da je ogromna većina individua, Atmana koji sada ovdje borave u ljudskim tijelima, živjela ranije na drugim planetima. Osobe koje su oživjele sjećanja na svoje prošle živote u drugim svjetovima u stanju su da to prihvate kao polaznu osnovu svojih razmišljanja o davnoj prošlosti. Oni koji takva sjećanja nemaju, moći će samo teorijski da prihvate sljedeće izlaganje, jer su lišeni čak i maglovite iskustvene osnove. Ne postoji nikakva mogućnost naučne provjere materijala koji ću vam izložiti. Jedini izvor jesu iskustva oko stotinu naprednih Gnostika iz više zemalja svijeta. Iz njihovim iskustava uklonjeno je ono što je osobeno i individualno, a obrađeni su zajednički elementi u iskustvima većeg broja ljudi. Tako se došlo do ovdje izloženih podataka. O galaktičkoj spiritualnoj povijesti moglo bi se napisati mnogo obimnih knjiga, a da se pritom opiše samo zanemarivi dio onoga što se odigralo u razdoblju od 394.400.000.000.000 godina Zemaljskog vremena. Mi ćemo obraditi jedan period te povijesti koji je trajao 525.000.000 godina. Dakle, prije oko 525.000.000 godina, mjereno zemaljskim vremenom, u ovom djelu galaksije nastala je relativno napredna civilizacija, koju ćemo nazvati “M”. Trajala je oko 450.000.000 godina, od svog nastanka do uništenja, koje u odigralo prije 75.000.000 godina (to je jedan od malobrojnih točnih podataka koje navodi i Ron Habard u povjerljivim sajentološkim materijalima). Civilizacija M nije bila ograničena samo na jednu planetu, kao što je to slučaj sa našom sadašnjom civilizacijom, već je to bila međuplanetarna civilizacija u čiji sastav je ulazilo 75 planeta. Možemo je nazvati subgalaktičkom civilizacijom, jer se prostirala samo u jednom, relativno ograničenom sektoru ove galaksije. Sa izvjesnog stajališta, koje bismo mogli nazvati kozmičkim, sve civilizacije možemo podjeliti na: 1. Planetarne civilizacije, koje postoje samo na jednoj planeti. 2. Sunčane ili zvjezdane civilizacije, koje se prostiru na nekoliko planeta u okviru jednog sunčanog ili zvjezdanog sistema, jer i naše Sunce je zvijezda, okružena planetima. 3. Subgalaktičke civilizacije, koje obuhvaćaju manji ili veći broj planeta u ograničenom sektoru jedne galaksije. 4. Galaktičke civilizacije, koje imaju naseljene planete u velikom dijelu čitave galaksije. 5. Intergalaktičke civilizacije, rasijane na velikom broju planeta u mnogim galaksijama i

38 6. Tajna Društva, neprimjetno pomiješana unutar teritorija drugih civilizacija. Njihovi žitelji, su uglavnom lišeni fizičkih tijela, bilo organskih bilo androidnih. Sa naše stajališta možemo reći da su njihovi žitelji bestjelesne inteligencije. Mada su među stanovnicima različitih planeta M civilizacije postojale neke razlike, one su bile znatno manje nego između različitih rasa i naroda koji danas naseljavaju Zemlju. Između planeta postojale su dobre komunikacijske veze, jer je M dostigla visok nivo tehnološkog razvoja. Klima je bila pod kontrolom - nije bilo nagih temperaturnih razlika, nepogoda, suša i poplava. Dvije značajne razlike su uočljive, ako usporedimo žitelje M federacije i današnje stanovnike Zemlje, iz kojih proishode i mnoge druge. Atmani na Zemlji danas koriste organska tijela, a u civilizaciji M, koristili su vještačka, androidna tijela (“android”: umjetni čovjek, čovjekoliki robot, automat u obliku čovjeka). Druga razlika se svodi na mnogo viši nivo svjesnosti žitelja civilizacije M, Atmani su “tamo” ostvarili daleko viši nivo svjesnosti. Posljedica toga bili su mnogo bolji i “humaniji” odnosi među Bićima. Nije bilo mržnje, neprijateljstva i agresije. Očekivanu i najšire prihvaćenu osnovu odnosa među Bićima u M - civilizaciji činili su ljubav i razumijevanje. Razlika u nivou svjesnosti tijesno je povezana sa odnosom prema tijelu kojim se Atman služi. U M civilizaciji svi su bili stabilno eksteriorni (dolje slijedi definicija), odnosno djelali su i ispoljavali se budući sve vrijeme izvan svojih tijela. Današnji Zemljani su bezmalo sve vrijeme interiorni, djeluju iz tijela, u tijelu borave, a njihova svijest napušta tijelo u izuzetno rijetkim situacijama kao što je ekstaza, snivanje, pod djelovanjem narkoze, prihodeličnih droga i prilikom astralne projekcije - voljne ili spontane. “Eksterioran” je Atman koji upravlja svojim tijelom iz lokacije koja je izvan fizičkog tijela. “Eksteriorizacija” jeste napuštanje fizičkog tijela. Suvremeni termin je astralna projekcija. “Interiorizacija” je ulaženje u fizičko tijelo. Interioran je Atman kada je u tijelu i iz njega djeluje. Ukazivanje na eksteriornost kao na pokazatelj višeg nivoa svjesnosti može u prvom trenutku da se učini neopravdanom, ali će Učenici koji su imali Direktna Iskustva Istine na Intenzivima moći to da razumiju, ako se sjete kako su se osjećali poslije Iskustva - prisutno je osjećanje Jednosti sa svijetom, drugim Bićima, bilo čime što je izvan čovjeka. To jednostavno znači da je čovjek koji to doživljava napustio usku lokaciju u tijelu i da je izvan njega. Postojanje seksualnih odnosa u M - civilizaciji također može u prvom trenutku izazvati nedoumicu ili nevjericu. Otkud seksualni odnosi između androida? Takvi odnosi u stvari su uvijek odnosi između Atmana, a Oni su tada koristili androidna tijela, kao što današnji ljudi koriste organska. Organska tijela koja sada imamo i koristimo kao nosače ispoljenja su vrlo nesavršene mašine, podložne brzom zamoru materijala i propadanju To su mašine kaje rade na principu sagorijevanja ugljenih hidrata i masti. Žitelji civilizacije M su održavali seksualne odnose, ali nisu imali djece, jer su uzimali gotova tijela, koja su bila bezmalo vječita. Nije bilo djece, ali nije bilo ni staraca, niti porodice. Također nije bilo stranaca, jer nije bilo ni čvrsto povezanih grupa, zasnovanih na vezama “krvi i tla”, svako je doživljavan kao prijatelj. Žitelji civilizacije M pored toga što nisu znali za organska tijela, također nisu znali za nužnost rada, negativno mišljenje i negativne emocije, čvrste veze između članova grupa stvorenih stvaranjem novih tijela, zajedničkim životom, za nacije, rase, bolesti, tjelesnu smrt, hranu i procese povezane sa metabolizmom, niti obavezno obrazovanje. Vidovi života koji su postojali u civilizaciji M i koji postoje i na Zemlji danas bili su: muški i ženski pol, noć i dan, biljni i životinjski svijet, odijevanje, emocije, seks, ljubav, težnja ka usavršavanju, kreativnom izražavanju i umjetnosti. Većina stanovnika M-a nije znala što se događa u drugim dijelovima Mliječnog Puta, izvan granica njihovog svijeta od 75 planeta. Budući da je M bila subgalaktička civilizacija, bila je izložena dvjema opasnostima: mogla je da bude relativno lako uništena od neprijateljski nastrojenih sila i njene stanovnike bilo je moguće izolirati i zatvoriti u malom dijelu prostora koji su prethodno zauzimali. Postoje dvije gnostičke teorije o propasti civilizacije M. Po jednoj, M - civilizacija je postojala u okviru Galaktičkog Carstva, Gataktičke civilizacije i to kao pobunjenička ili odmetnička civilizacija. Kozmičke patrole Galaktičkog Carstva otkrile su M i uništile je prije nego što bi mogla toliko da se razvije da bi predstavljala prijetnju Galaktičkoj Civilizaciji. To je bilo preventivno uništenje. Druga teorija kaže da su uništenje M - civilizacije izvršili osvajači iz neke intergalaktičke civilizacije. Poslije uništenja oni se nisu tu zadržavali, a male civilizacije kao što je M, oni su uništavali radi zabave ili pljačke. To je bilo nešto nalik na uklanjanje korova koji se baštovanu ne sviđa. Baštovan koji to čini može da bude izuzetno pobožan čovjek i da uništava korov posvećeno i predano kao da čini najvrijedniju stvar na svijetu. Ali, korovu se živi i za njega je takva aktivnost užasna, kao što je za stanovnike M - civilizacije bilo uništenje njihovog svijeta. Poslije uništenja M -civilizacije, njeni presuditelji su otišli u dalja osvajanja.

39 Čitavu Galaktičku Civilizaciju nije moguće uništiti, jer je ona bila prevelika i rasijana po ogromnom prostoru. Dijelovi koji, bi preživjeli uništenje, kasnije bi obnovili uništene dijelove svoje civilizacije. Međutim, tijesno povezane, sabijene na malom prostoru, civilizacije kao što je bila M, mogle su da se iskorijene i dovedu u stanje uspavanosti, jer su bile koncentrirane na malom prostoru. Razarači i uništitelji M - civilizacije lišili su njene žitelje svega onoga što su oni doživljavali kao normalno: udobna i sigurna boravišta (kuće u kojima su živjeli), nepostojanje obaveznog rada. slobodu ispoljavanja mišljenja, ponašanja i kreativnosti i relativno beskonačno dug životni vijek. Uništivši njihovu civilizaciju, oni su ih vratili na nivo življenja koji čine životne igre koje se igraju na planetima sličnim Zemlji. To je ličilo na potpuno propadanje, jer je civilizacija M imala nivo života koji je bio superioran u odnosu na naš način života, kao što je suvremeni život superioran u odnosu na život Neandertalca. Budući da mnogi hermetisti pomišljaju sa užasom (koji je sasvim neopravdan) o mogućnosti da koriste umjetna, robotska tijela, zadržati ćemo se ukratko na njegovim superiornim svojstvima. Organska tijela su manje pogodna u odnosu na androidna, elektronski opremljena tijela. Čovjek mora da bude unutar organskog tijela da bi ga koristio, jer organska tijela imaju centralni nervni sistem, koji ostvaruje svoju ulogu putem signala stvorenih elektrokemijskim reakcijama. Za razliku od njih androidna elektronski opremljena tijela imaju elektronski mozak, čiji su signali snažni i brzi, lako se primaju i odašilju. Organsko tijelo zahtjeva da Atman (Duša) prožima svaku tjelesnu ćeliju da bi je učinio živom ćelijom. Stoga je potrebna velika količina životne energije da bi se animiralo organsko tijelo i da bi bilo održavano u životu. Androidno elektronsko tijelo ne zahtjeva nimalo životne energije, jer elektronsko tijelo nije živo! Ono je samo daleko savršenija mašina od organske tjelesne mašine. Elektronski mozak androidnog tijela imao je fotografsko pamćenje i izuzetno visoku inteligenciju u poređenju sa organskim mozgom današnjih Zemljana. Androidna tijela dobivala su energiju za pokretanje i obavljanje svojih funkcija preko energetskih valova, koji su emitirani iz energetskih centara smještenih u svima većim gradovima. Za specijalne zadatke, kao što su kozmička putovanja ili obavljanje poslova u kozmičkom prostoru, korištena su androidna tijela koja su imala energetsko napajanje iz baterija. Možda najznačajnija prednost androidnih tijela nad organskim bila je nemogućnost osjećanja fizičkog bola, jer ona nisu imala čulne prijemnike za bol. Druga značajna prednost je u tome što se Atman u organskom tijelu u velikoj mjeri sa njim identificira, a sa androidnim tijelom to ne čini. Što je niži stupanj Spiritualnog razvoja, identifikacija Atmana sa organskim tijelom je veća. Spiritualni razvoj Postupno dovodi do raspoistovjećivanja od organskog tijela. Duboko prosvijetljen čovjek je potpuno raspoistovjećen od svoga fizičkog tijela, kao što se deidentificirao od svoje odjeće, obuće, bilo čega čime se u ovome životu služi. Sa druge strane, Atman ima sasvim prirodnu tendenciju da se ne poistovjeti sa androidnim, umjetnim tijelom, jer je sve vrijeme svjestan svoje odvojenosti, premda može da uživa u njegovoj svrhovitoj funkcionalnosti, isto onako kako danas može da uživa vlasnik novog, dobrog automobila i da “voli” svoje pouzdano vozilo. Androidna tijela bila su konstruirana i dizajnirana po želji njihovih vlasnika. Oni su ih koristili dokle su htjeli, a mogli su da ih promjene s vremena na vrijeme, kao što bogati ljudi danas mogu da promjene automobil. Vijek tih tijela kretao se u rasponu od 10.000 do 900.000 godina mjereno zemaljskim vremenom. Treba istaći da svi žitelji M - civilizacije nisu to bili od njenog nastanka. Neki su u taj sektor galaksije došli kasnije. Relativna besmrtnost, beskonačno slobodno vrijeme i stabilna eksteriorizacija imaju povoljno djelovanje na pogled na svijet i razvoj Bića. Ona su mogla da istražuju različite oblike života bez ikakve prinude, svojevoljno i zadovoljno, da se bave različitim kulturama, zabavom i Spiritualnim usavršavanjem. Kada počnemo da živimo istinski život, kao Atmani, to znači da je u osnovi takvog života eksteriorizacija. To je vidljivo i kod organskih tijela naše civilizacije. Ubrzo poslije jednog ili nekoliko trenutnih prosvijetljenja, čovjek počinje da se prostire izvan tijela, što znači da postaje eksterioran. Duboko prosvijetljen čovjek vidi svoju istovjetnost sa sveživotom, za njega nema odjeljenosti Ja od najdaljih objekata, on je u svemu tome, jer je Jedno sa svim postojećim. To, drugim riječima, znači da je eksterioran, da koža njegovog kaveza od mesa nije granica njegovog Bića. Atman može da djeluje i interiorno, unutar androidnog tijela, ako želi tako nešto. Ali njegovo prirodno ponašanje je prevazilaženje tjelesnog ograničenja. Trajna interiorizacija je karakteristika organskih tijela, premda Atman može da ga napusti u izvjesnim stanjima koja smo spomenuli. Ali je prevazilaženje organskog tijela izuzetak, a boravak u njemu pravilo. Uništenje civilizacije M

40 U neobjavljenom, “povjerljivom materijalu” grupe suvremenih Gnostika o uništenju ove civilizacije piše: “U razaranju se dogodilo sve ono što takvo zbivanje podrazumijeva: rušenje građevina, ljudi koji bježe u panici, ogromne letjelice (ratne) koje sve sagorijevaju, eksplozije, zasljepljujući svjetlosti, raspadanje planeta i, konačno, tama kozmičkog prostora. Žitelji su posmatrali kako spržene površine planeta na kojima su živjeli postaju sve manje, kako su se udaljavali u kozmičkom prostoru. “ ...Kasnije su stigle teretne letjelice koje su donijele stanice za implantiranje i postavile ih u kozmički prostor.” Sada Učenik treba da pogleda značenja riječi “implant” i “engram” koja su dana u prethodnim Lekcijama. Također treba da ukažemo na spiritualnu aksiomu da kada neki problem postoji, čovjek ne može da ga riješi sve dok se ne konfrontira ili suoči sa njegovim uzrokom. A to je uvijek prvi događaj na lancu sličnih događaja, osnovni ili bazični događaj. Kada se suočimo sa prvim ili bazičnim iskustvom, čitav lanac kasnijih iskustava biva razoren. U vezi ovdje izloženog materijala treba istaći da bazični engram na lancu nije bilo razaranje civilizacije M, već kasnije implantiranje u stanicama za implantaciju. Dalje se u spomenutom rukopisu kaže: ”Premda je uništenje M-a bila katastrofa gotovo beskonačnih razmjera za svakoga koje tamo živio, u poređenju sa implantom ono nije bilo toliko bolno i nasilno. Razaranje se desilo, ali nije bilo implanta. Implanti su slijedili kasnije, kada je sve bilo razoreno.” Ovdje treba istaći da su mnogi događaji zapisani u Knjizi Akaše ili na Vremenskom Tragu zatrpani emocionalnim nabojem i nedostupni svijesti zato što su suviše bolni i nasilni da bi čovjek mogao sa njima da se suoči. A najbolnije i najnasilnije iskustvo je implant. Što se dalje dogodilo? U istom materijalu piše: “Poslije razaranja njihove civilizacije, žitelji M-a suočili su se sa problemom što da dalje čine. Kada su tehnološko društvo i androidna tijela uništeni, ne postoji mogućnost da se stvore nova tijela od metala i elektronike... Stoga su moguća rješenja bila: a. Preuzeti čovjekoliko organsko tijelo. Međutim, takvih nije bilo na raspolaganju. b. Preuzeti tijelo životinje kao što je čovjekoliki majmun. Ali, njegov slabašan i neinteligentan mozak nije bio pogodan. c. Napustiti uništeni svijet i potražiti novi. Ovo je odvelo neke Atmane do implantnih stanica.” “Od uništenja M-a do vremena kada su prve implantne stanice počele da obavljaju svoje neljudske aktivnosti prošlo je oko 20 godina. U tom razdoblju mali broj individua uspio je da ode u nove svjetove, ali većina žitelja nije bila u stanju da se konfrontira u bestjelesnom stanju sa kozmičkim prostorom.” “... Implantne stanice stavljene su u prostor bivše civilizacije M da bi se izolirali njegovi stanovnici od ostalog djela galaksije.” Implantne stanice djelovale su na Atmane kao bodljikava živa na goveda na ograđenim pašnjacima. Kada bi naišla na žicu, bila bi bolno opomenuta da ne pokušavaju da izađu iz ograđenog prostora. Implantiranje je elektronska hipnoza, kojom se Biću, kroz bol i nesvijest, usađuje negativno mišljenje: ne čini to! ne čini to! ne čini to! Ako se sada Učenik prisjeti Gnostičkih učenja o zarobljavanju Atmana u ljepljivu i gustu materiju, u kojoj ga Demijurg drži opijenog, uspavanog i hipnotiziranog, neće imati teškoća da uoči da je ono što smo izložili u ovoj Lekciji gotovo istovjetno sa učenjima gnostičkih sekti saopćenih alegorijama i mitovima. Učenik treba da se vrati na gradivo prethodnih Lekcija i da ih pročita u svijetlu podataka koje je dobio u ovoj. Mnoge će mu stvari sasvim drugačije izgledati. Na primjer, tvrdnje Gnostika da ljudsko biće ne može da se vrati u svijet Plerome ukoliko ne zna tajne lozinke, jer neće moći da prođe pored zlih arhona koji čuvaju prolaze u nebeske svjetove. Poučno djeluje i ime jedne sekte odabranih Gnostika iz perioda ranog kršćanstva - Perati - što znači Oni Koji Prolaze Kroz. Mnogi okultni tekstovi nude mnoštvo interesantnih veza sa materijalom izloženim u ovoj Lekciji, na primjer “Tibetanska knjiga mrtvih”, u kojoj se daju konkretna uputstva tek umrlom ljudskom biću, koje boje i svjetlosti mora da izbjegne na svom putu u nebeske svjetove. Zašto? Vrlo jednostavno - da bi izbjeglo implantne stanice koje ga privlače kao što svjetlost u mraku privlači noćne leptire, da ne bi ponovo bilo bolno implantirano i tako zaustavljeno u Spiritualnoj evoluciji. Nekom novopečenom Gnostiku na ovom Tečaju može iznenada doći uvid zašto osjeća jak otpor i patnju dok radi vježbe. Zašto ne može da ih radi veselo i “lijevom rukom”, zašto je svaki napredak mučan i vodi kroz krizu? Ili će nenadano shvatiti zašto ga ljudi iz njegove okoline ne ostave na miru da radi stvari koje hoće, već ga zapjenušeno opominju da će poludjeti, “skrenuti”, da gubi vrijeme oko gluposti i tome slično. Zaista, da li ste se ikada zapitali zašto ljudi ne gledaju svoja posla i ne ostave druge da to isto čine? Zar ne bi bilo logično da sa tolikom istom ili i većom energijom odgovaraju svoje prijatelje koji odlaze u kafiće? A to izuzetno rijetko čine, zar ne? Da, možda ćete mnoge stvari sagledati u novom svijetlu. Na kraju jedan savjet koji ne morate poslušati, jer ste slobodno Biće, ali ćete, ako ga poslušate, uštedjeti sebi mnoge nevolje. Nemojte o ovim stvarima govoriti nikome, izuzev osoba koje su na “istoj valnoj

41 dužini”. Nemojte ni njih ubjeđivati da je to istina, jer rekli smo - dok nemaju osobna iskustva iz te oblasti ne mogu da vjeruju u to u potpunosti. A kada ih dožive, onda - znaju. Isto, naravno, vrijedi i za vas. Praksa Sedme Lekcije Utvrdite i pošaljite mi definicije sljedećih riječi: 1. Etimologija 2. Etiologija 3. Egzegeza 4. Eklezija 5. Arhaičan Pored definicije riječi, u Sedmoj Lekciji imate jednu vježbu dnevno, koja se donekle razlikuje od dosadašnjeg rada. Jednom dnevno treba da konsultirate “Ji Džing” u vezi sa nekim pitanjem koje je od značaja za vas. Tom zadatku treba da priđete ozbiljno i odgovorno. Operite se, u najmanju ruku operite ruke. Sjedite na svoje uobičajeno mjesto, ali ovog puta treba da sjedite za stolom ili ispred nečega što će vam poslužiti kao stol. Stavite ispred sebe “Ji Džing”, čisti papir i olovku i svoje novčiće. Možete koristiti verziju “Ji Džinga” koju hoćete, najbolje onu na koju ste navikli. Ukoliko ste početnik, dobro je da se poslužite mojom verzijom, jer je jednostavna za rad. U tom slučaju, u mojoj knjizi ćete naći sva potrebna uputstva za rad . Razmislite o nekoj stvari ili problemu i potrudite se da dobro formulirate pitanje. Dajte sebi vremena, ne brzajte! Neka to pitanje bude zaista značajno za vas. Na primjer, ''Da li sam sazrio da sagledam svoj prošli život?” Ili, ako ste u nekom periodu ovog Tečaja imali mnogo teškoća, možete postaviti pitanje: “Koji je razlog u meni doveo do tih teškoća?” I tako dalje. Radite tako najmanje 28 dana. Nemojte ovu vježbu shvatiti kao odmor i zabavu. Ona to nije. Kada dobijete odgovor: zapišite ga i ukratko, u nekoliko rečenica, svoje tumačenje. Ako vam je odgovor nejasan, napišite to. Ali nemojte to da napišete poslije dvije-tri sekunde meditiranja o značenju odgovora. Neka vaša vježba traje otprilike kao vježbe u prethodnim Lekcijama. To sve unesite u Dnevnik. Na kraju ove Lekcije nemojte mi postavljati nikakva pitanja. Sve što hoćete da pitate - pitajte premudru “Knjigu Preobražaja”. Svakog dana postavljajte novo pitanje. Zadatak za Sedmu Lekciju Pošaljite mi Rezime, Definicije riječi i Dnevnik.

42 Osma Lekcija Ako pogledamo podatke izložene u prethodnoj Lekciji, moramo biti tolerantni prema ljudima koji osjećaju jaku nevjericu u odnosu na njih. Razlozi za njihovu skepsu, sumnje i kritičnost su veoma jednostavni. Najvažniji je što nemaju svjesna sjećanja na opisana zbivanja (razaranje civilizacije M i implantiranje) i, također, danas ne postoje javni podaci o tome: ne postoje knjige niti drugi izvori podataka u kojima se o tome govori. Jer postojanje takvih izvora podataka omekšava čovječji, oklop i stvara u njemu naprsline, drugim riječima slabi cenzuru, tako da sjećanja mogu, bar u segmentima, da se probiju do svijesti. O ovim događajima ne postoje nikakvi podaci, a implant je tako konstruiran da se javlja najjači otpor na sve što je u vezi sa njim. Kod nekih gnostički orijentiranih hermetista osjećanje otpora može da se javiti zbog utiska da je u izloženoj materiji došlo do miješanja dvije oblasti, koje su u njihovim očima teško spojive: naučne fantastike i okultizma ili magije. Ljudi gnostičke orijentacije obično vole naučnu fantastiku, ali je drže u svojoj svijesti odijeljenu od okultizma. Magija i okultizam su obično povezani sa pričama o starim rukopisima, putovanjem u Indiju, susretima sa Mudracem, Učiteljem ili grupom posvećenika i tome slično. U slike u takvim doživljajima ne uklapaju se androidna tijela, elektronski mozgovi, kozmičke letjelice. Na dolaženje do krajnjih granica jedne ili druge ove oblasti dovodi do njihovog pretapanja. Danas najpoznatiji živi pisac naučne fantastike ukazao je u svojim “zakonima napretka” da ta dva interesovanja nisu nespojiva i da se jedna od tih oblasti, kada u dovoljno razvije, pretapa u drugu. Također, da sami naučnici nisu kompetentni da procjenjuju vrijednost nekog učenja ili neke tvrdnje kada se one primaknu granicama ljudske imaginacije. Ti zakoni napretka ljudskih civilizacija jesu: 1. Kada cjenjeni naučnik kaže da je nešto moguće, on je bez sumnje u pravu. No, kada kaže da nešto nije moguće, on sigurno griješi. 2. Jedina mogućnost da se otkriju granice mogućeg jeste da se ide dalje od nemogućeg. 3. Dovoljno razvijena tehnologija ne može se razlikovati od magije. Da bismo mogli da potpunije razumijemo načine na koje ljudski duh funkcionira, moramo znati bar osnovne činjenice gnostičkog pogleda na svijet i čovjeka. A kada kažemo gnostički pogled, ne ograničavamo to na stare Gnostike, jer je Gnoza vječita, postoji u svakom društvu, ali je u nekim društvima manje a u drugim više vidljiva, što uglavnom zavisi od oštrine društvene represije. Jedna od gnostičkih aksioma (u vidu sajentološkog ispoljenja) jeste da čovjek ne može da trajno razori koncentrate štetne psihičke energije (naboj ili čardž) dokgod se sa njima ne suoči sa punom sviješću. Znači osnovni mehanizam oslobađanja ljudskog bića jeste SUOČAVANJE ili KONFRONTACIJA. Mi možemo da držimo pod kontrolom ono sa čime smo u stanju da se suočimo. Mi vladamo nad onim sa čim možemo da se suočimo. Mi smo pod vlašću onoga sa čime ne možemo da se suočimo. Ono sa čim nismo u stanju da se suočimo kontrolira nas. Čovjeku se čini da nije u stanju da se suoči sa ružnim stvarima, ili neprijatnim, onako kako on shvaća ružno i neprijatno. To je donekle istina, ali ne potpuna. Jer iskustvo pokazuje da čovjek na sve načine izbjegava da se suoči sa svojom istinitom prirodom. Najjače i najupornije čovjek izbjegava da se suoči sa činjenicom da je on Bog, jer to je najviša Istina. Sposobnost suočavanja podsjeća na penjanje na planinu. Najteže je popeti se na najviši vrh, najteže je osvojiti vrhunce i to planinari više puta pokušavaju, stradavaju, trpe neuspjehe, dok konačno ne uspiju. Svjesno suočavanje sa bolnim iskustvima podrazumijeva ponovno proživljavanje tog iskustva pri punoj svijesti. U energetskom smislu to je primanje na sebe emocionalnog naboja, čardžera, štetne psihoemocionalne energije koja u sebi drži zaključanu taj doživljaj. Istini za volju, a to je za gnostičkog tragača veoma značajno, proces suočavanja traje neusporedivo kraće nego originalno iskustvo. To je, u praksi, trenutno suočavanje, snažna patnja, strah, očajanje, užas - i rješenje problema! Naboj je raspršen, štetna psihoemocionalna energija rasturena, neutralizirana ili, ako hoćete, poništena. Kada ne bi bilo tako, kada bismo morali da u potpunosti proživimo prethodno iskustvo, tada bismo morali da iznova živimo bezbroj života i razvoj bi bio mnogo, mnogo sporiji. A i ovako traje eonima. Još jedna činjenica omogućava ubrzavanje spiritualnog razvoja, ako ga posmatramo kao proces uklanjanja energetskog naboja, a to je sljedeće. Slični događaji, neprijatna iskustva, vezani su u energetske lance na vremenskom tragu ili na akašinom tragu. Ako smo u prošlim životima imali, recimo, sedam umiranja davljenjem u vodi, onda u situaciji kada postoji opasnost od davljenja, svih sedam umiranja davljenjem bivaju restimulirani. Ali, sva ta iskustva drži povezana u lancu prvi takav događaj - u ovom slučaju prva smrt davljenjm u vodi. Takav događaj, takvo iskustvo, zove se PRVI DOGAĐAJ NA LANCU, ili Bazični Događaj, ili Bejzik (dolazi od engleskog izraza koji znači “bazični”). I sve dok ne razorimo prvi, događaj na lancu ili bejzik, lanac neprijatnih iskustva će postojati i opterećivati će ljudsko biće, premda je moguće njegovo djelovanje PRIVREMENO ublažiti.

43 Kako se to dogodi? Ako se mi suočimo sa, na primjer, trećim doživljajem na lancu (od sedam postojećih) naše suočavanje razbija jedan dio emocionalnog naboja i mi se bolje osjećamo, manje smo opterećeni štetnom energijom koja pomračuje našu svijest, dolazi do ekspanzije našeg svjesnog Ja, sazrijevanja osobnosti itd. Ali poslije nekog vremena stare nevolje ponovo oživljavaju, jer bejzik restimulira ostala iskustva koja drži na lancu. I zato je neophodno suočiti se sa najranijim iskustvom na lancu. Tada je problem zauvijek i trajno riješen! Nešto od toga je na osnovu svog iskustva uočio Frojd, iako nije taj nalaz tako formulirao, pa je pokušavao da otkrije traumatične doživljaje iz najranijeg djetinjstva. Ali, budući da je bio opterećen vladajućim vjerovanjem svog vremena da se samo jednom živi, a da su prošli životi odraz djetinjastih nemogućih želja, izlječenja njegovih pacijenata bila su privremena i djelomična. Izuzetak se javljao samo u slučajevima kada je prvi doživljaj na lancu nastao u ovom životu, a to se događa izuzetno rijetko. U takvim slučajevima izlječenje bi bilo potpuno i trajno. Jer u ogromnoj većini slučajeva prvi događaj na lancu nastao je u jednom od mnogobrojnih prošlih života. Na taj način uklanjanje neprijatnih iskustava koje opterećuju čovjeka i sprječavaju njegov spiritualni razvoj podsjeća na liječenje od trakavice. Vjerojatno znate da trakavica veoma opasan i štetan parazit koji živi u čovječjem stomaku i hrani se hranom koju čovjek u sebe unese. Ona ima veoma malu glavu, ne veću od zrna riže, ali na nju se nastavljaju sve veći članci, tako da trakavica može biti dugačka nekoliko metara i posljednji članci mogu biti veličine ljudske šake. Čovjek u kome živi taj parazit sve više malaksava i ne vrijedi da unosi u sebe veće količine hrane, jer ona ih sve pojede. Jedini lijek je izbaciti trakavicu, ali tu se javlja problem, sličan našem sa lancima neprijatnih iskustava. Mi možemo da je prekinemo na pola i ona će nastaviti da živi sa polovinom na kojoj je glava i da nastavlja da raste i proizvodi sve nove i veće članke. Možemo je cijelu izbaciti ili uništiti, osim malene glave - ona će se opet obnoviti i nastaviti da nas parazitski iscrpljuje, premda ćemo se netko vrijeme bolje osjećati. Ali nema trajnog oporavka dokgod ne izbacimo glavu trakavice, taj prvi i najvažniji članak. Kada njega izbacimo, izlječenje ja potpuno i trajno, parazit je uništen. Na isti način ponaša se lanac bolnih ili neprijatnih doživljaja. Zato je naš cilj uvijek da dođemo da bejzika. Jedino je tada posao obavljen kako valja - trajno i potpuno. Da se vratimo na spomenutu povoljnu okolnost koja je inherentna u strukturi lanca sličnih doživljaja Ona se svodi na sljedeće. Idući uz lanac sličnih doživljaja, mi ne moramo da se konfrontiramo sa svim događajima na lancu. Kada bismo morali tako da postupimo spiritualni razvoj, rekli smo, trajao bi nebrojene eone, jer bismo sve morali ponovo da proživimo, makar na kratko. Ako u spomenutom lancu od sedam smrti davljenjem naiđemo ne na posljednji doživljaj, već, na primjer, na treći po redu i suočimo se sa njim i ispraznimo naboj, svi doživljaji na lancu koji slijede poslije njega bivaju istovremeno podsječeni i uništeni. Ako bismo imali stotinu sličnih iskustava na lancu, onda ako se konfrontiramo sa doživljajem na devedesetom mjestu, svi doživljaji ispod njega bivaju podsječeni i neutralizirani. Ako poslije toga naiđemo na pedeseti doživljaj i sa njim se konfrontiramo, svi doživljaji na lanca ispod pedesetog bivaju “rastureni”, neutralizirani i prestaju da nas uznemiravaju. Na taj način, suočavajući se sa nekoliko doživljaja od mnoštva na lancu, mi dolazimo za kratko vrijeme na bazični doživljaj i imamo priliku da se sa njim suočimo. Zašto se čovjek ne bi odmah suočio sa prvim doživljajem? Zato što poslije njega ima mnogo kasnijih sličnih doživljaja na lancu i svaki od njih nosi određenu količini naboja. Budući da naboja ima jako mnogo, čovjek ne može da se suoči sa tim, jer bi njegova reakcija bila previše jaka i ne bi mogao da je podnese. Kako se to u okultizmu kaže, sudbina od nas traži samo onoliko koliko u tom trenutku možemo da podnesemo, ništa više. Ljudi koji su praktično radili bilo što na bilo kojoj Stazi samorazvića, ako se osvrnu na taj svoj rad mogu da vide da je to bilo savlađivanje otpora, kršenje barijera, nazovite to kako vam drago. A to nije ništa drugo nego uklanjanje psihoemocionalnog naboja, sloj po sloj, sloj po sloj, kao što se skida jalovina koja skriva zlatnu rudaču. Kada ukloni jedan sloj naboja, praktičar može da se suoči sa sljedećim i tako do kraja svoje evolucije. Tokom spiritualnog rada, kada čovjek svjesno zakorači stazom, on se prvo suočava sa relativno naivnim iskustvima, koja su opterećena malim količinama naboja. Postupno, kako se vraća ka svome Izvoru, otpori su sve jači, jer je i količina naboja sve veća. A najveća je na prvom događaju na lancu. Na primjer, ako tokom meditacije ili kroz dijadni rad praktičar ide u lanac iskustava u kojima je nanio bol drugim bićima, prva iskustva sa kojima se suočava su u odnosu na ona kasnija prava šala. On će se, na primjer sjetiti, kako je svom mlađem bratu u djetinjstvu ukrao kolač i pojeo ga, i na taj način ga rasplakao. Zatim može da se sjeti kako je svom najboljem drugu preoteo djevojku koju je ovaj jako volio i na taj način mu nanio veliki bol. Netko vrijeme može da vjeruje da je to najgore od tih vrsta iskustava i to stanje može poduže da potraje. Ali ako nastavi da kopa po sebi i razgrće naboj, jednog dana može da ga zaprepasti sjećanje kako mu je, u djetinjstvu, neki susjed dao novac da podavi njegove mačiće, kako je on to uradio i kako je potrošio novac dobiven za taj čin. Obično slijedi zaprepaštenje - kako je to mogao da učini i kako je

44 to mogao da zaboravi? Također se javlja jaka patnja uslijed sagledavanja iskustva kojeg se u tom trenutku grozi. Kasnije kopanje u sve veću dubinu izaziva i nova otkrića - čovjek može da otkrije da je ubijao me samo mačiće, nego i ljudska bića, da ih je ubijao na sve moguće načine, kojih se grozio prije nego što je otkrio da je takva zlodjela i sam činio. Njegov sve viši nivo svijesti dovodi do sve veće sposobnosti konfrontiranja. Na samom kraju spiritualne evolucije čeka ga najveće iskušenje - konfrontiranje sa spoznajom da on jeste Bog, da je odgovoran za čitav univerzum, za sve što se u njemu zbilo od njegovog nastanka do samog kraja. Usporedite to sa nivoom spremnosti da se čovjek konfrontira u krugu svoje porodice da je on odgovoran za odgoj i sreću svoje djece, za njihovu ishranu ili njihovo zdravlje. Koliko ga u tom uskom krugu čeka iskušenja, briga i patnji? A što reći za najviši nivo suočavanja? Ono što je u kontekstu našeg izlaganja značajno jeste sljedeće. Za ogromnu većinu ljudi koji, žive na ovoj planeti prvi događaj na svim lancima neprijatnih iskustava, prvi bejzik, jeste iskustvo implantiranja do kojeg je došlo poslije uništenja civilizacije M. Nasilnim sredstvima usađena su vjerovanja, stavovi, htjenja i vrijednosti. Jedini cilj je bio da se ljudska bića ponašaju na određen poželjan način i da ne napuste ovu planetu. Jer iskustva Sljedbenika različitih Spiritualnih Staza su nedvosmisleno pokazala da se na određenom nivou buđenja svijesti javlja želja za napuštanjem ove planete. Ona se ne ispoljava uvijek na taj način. Nekada se ispoljava kao želja za najvećom mogućom slobodom, za pravdom i jednakošću za sva bića. Ili se u okviru religioznih sistema obećava raj na Zemlji - ako budu svi prihvatili određenu vjeroispovijest itd. U osnovi svih tih utopijskih ideja, vječitih obećanja ravnopravnosti, slobode, pravde i sreće leži potpuno neznanje pravog stanja stvari i odnosa. Koliko je revolucija izvedeno u poznatoj povijesti ljudskog roda? I što su one donijele čovječanstvu? Koja ih je vjera usrećila? I danas ratuju između sebe, ubijaju druga ljudska bića “kao nevjernike”. U potpunom su pravu veliki Učitelji čovječanstva koji uporno ponavljaju da je spas samo u promjeni sebe. Zašto Gnoza oslobađa? Zato što kroz nju saznajemo u kakvom stanju živimo, kako smo u njega zapali i što nam je činiti da se iz njega izvučemo. Ona nas uči kuda vodi Staza slobode. Čim se čovjek, koji je u zatvor bačen pijan ili omamljen, otrijezni ili dođe k sebi, on odmah počinje da umuje kako da izađe iz zatvora, kako da se oslobodi. Ne vrijedi da od zatvora pravi “raj na zemlji”, ne vrijedi da ima dobru hranu, slike na zatvorskom zidu ili raznovrsne igračke za zabavu. On hoće slobodu i sa tom željom nema kompromisa. Dokgod se ne otrijezni ili izađe iz stanja nesvijesti, on može da živi u zatvoru i da pri tome ne pravi neprilike čuvarima. Poslije toga mira više nema, sve njegove misli su usmjerene na dosezanje slobode. Zato je Krist, veliki zapadni Gnostik učio: “Ti ćeš spoznati Istinu i Istina će te osloboditi.” Ali Gnostik ubrzo spoznaje da vrata koja vode u slobodu nosi sa sobom, da se nalaze u njemu. To je velika sreća, jer samo od njega zavisi da li će se odlučiti da li će da krene odmah ili će da odlaže svoje oslobođenje. On pri tom ima mnoge nedoumice sve dok ne shvati jednostavnu istinu da sa jedina obećana zemlja, Spiritualni Eldorado, može naći u sebi, u svom istinskom nasljeđu. Ostali ciljevi su šarena laža onih koji su ga bacili u tamnicu. Također, istina je da je kapija jedna - to smo mi sami - ali putova ima bezbroj. Svaka Staza koja sadrži u sebi samospoznaju i samootrežnjenje je Staza Istine. Neke su vijugave i duge, sa čestim zastancima; neke su kraće i napornije. Ali sve one vode u dubinu našeg Bića koje jeste Zlatni Hram Istine. Sa druge strane gledano, proces Spiritualnog razvoja može se opisati kao proces postupnog raspoistovjećenja od bezbrojnih identifikacija koje Atman u svom silasku u materiju prihvata. Identifikacije liče na ljušture ili velove materije koji prekrivaju Istinito ljudsko biće, Atmana. Tokom praktičnog spiritualnog rada (okultnog, gnostičkog) čovjek se polako raspoistovjećuje: od osobina osobnosti, od uloga koje igra u životu, od prostora, vremena, energije, svijesti, pa na kraju i samog postojanja. Zašto je to važno znati? Zato što je na čovjeka moguće uticati i držati ga u ropstvu samo preko onoga sa čime se on identificira. Ako se čovjek identificira sa svojim tijelom, moguće je držati ga u ropstvu prijetnjom da će tijelo biti ubijeno, a to za njega znači da će on biti ubijen. Ako se identificira sa svojom inteligencijom, moguće je uticati na njega prijetnjom da neće moći da govori, čita, a se intelektualno razvija itd. Osobu koja se identificira sa ulogom ljubavnika moguća je držati pod kontrolom prijetnjom da će biti kastriran itd. Na čovjeka koji se raspoistovjetio od svega nije moguće uticati ni na način. Jer nikakva prijetnja nema za što da se uhvati. Ako je netko apsolutna praznina, “na čemu će se prašina nahvatati?”, kao što je to rekao jedan Zen Majstor. Tvrdnja starih Gnostika da čovjek koji napušta Zemlju mora znati lozinke da bi prošao pored zlih arhona koji ga čekaju u planetarnim zonama izvan Zemlje svodi se upravo na to. On može da prođe samo

45 onoliko “visoko” koliko se raspoistovjetio. Ne vrijedi da se upinje da ide više od toga, jer to je kao kada bi komad željeza htio da prođe pored magneta, a da ga ovaj ne privuče. Zato je naš posao na Stazi da sa, kroz različite Spiritualne sisteme, što više i što potpunije raspoistovjetimo i tako iskoristimo ovaj svoj život. Praksa Osme Lekcije Utvrdite i pošaljite mi definicije sljedećih riječi: 1. Derogirati 2. Suspenzija 3. Agravacija 4. Projekcija 5. Introjekcija U Lekciji br. 8 radite vježbu izgradnje kozmičkog svjetlosnog tijela. Radite je jednom dnevno, 10-15 minuta. Sjedite u svoj uobičajen položaj i opustite se. Zamislite svjetlosnu sferu oko sebe i unesite se u to da je ispunite osjećanjem ljubavi. To uradite kako najbolje znate, ali neophodno je da osjetite ljubav i ispunite koliko možete prostor oko sebe sa njom. Zatim zamislite kako izlazite iz svog fizičkog tijela i rastete sve viša u vis, sve više i više, tako da vaše fizičko tijelo ostaje daleko dolje na tlu, a vi svojom astralnom ih svjetlosnom figurom, glavom i ramenima prolazite kroz oblake, potom sve više i više uvis i u širinu. Tada pogledajte oko sebe. Oko vas je tamna praznina ispunjana zvijezdama, beskrajno veliki kozmos. Potrudite se i da čujete muziku. To treba da bude tip “elektronske muzike”, koja se razleže beskonačnim prostorom i ispunjava ga vibracijama. Zamislite da pružate ruke u tamu daleko ispred sebe i da u tami osjećate (a na vidite) ogromnu kupu, veliku kao krater vulkana. Ona je glatka kao od kristala, što dobro osjećate pod rukama. Zagledajte se sada u dubinu te džinovske kupe. Duboko dolje kao u beskonačnoj dubini tamnog kozmosa (u tom pravcu nema zvijezda, već samo tama) na dnu te kozmičke kupe neka se pojavi sićušna svjetlost, kao izuzetno sjajna iskra. Dok gledate u nju ona počinje da raste i dobiva u sjaju. Pružite ruku duboko dolje i uhvatite tu svjetlost. Ona izgleda kao živa vatra, ali hladna jer ne peče ili, pak, kao blistavi dragulj. Dok je držite u ruci, neka ta svjetlost prožme čitavo vaše svjetlosno tijelo, daleko jačom svjetlošću, tako da blista tako snažno da od svoje vlastite svjetlosti morate bezmalo da zažmirite, jer ste zaslijepljeni. Sada pogledajte oko sebe i vizualizirajte više ogromnih Svjetlosnih Bića, velikih kao što ste i vi. Vizualizirajte kako vas pozdravljaju gestovima dobrodošlice (mašu vam, ili vam pružaju ruke i slično). Ako vam govore, vi ćete ih razumjeti. Neka to traje netko vrijeme, a tada počnite da se lagano i Postupno skupljate, da se smanjujete. Ugledati ćete daleko dolje ispod sebe zemljinu loptu, jedva dovoljnu da vaša džinovska stopala budu na njoj. Smanjujte svoje tijelo i dalje, sve ste bliži Zemlji sve dok se ne nađete u svom fizičkom tijelu. Postanite svjesni svoje okoline, stolice na kojoj sjedite, pritiska koji vaša stopala vrše na tlo. Otvorite oči, posjedite još nekoliko trenutaka i tada unesite podatke u Dnevnik. Zadatak za Osmu Lekciju Pošaljite mi Rezime, Definicije riječi i Dnevnik.

46 Deveta Lekcija U ovoj Lekciji donekle ćemo ponoviti neke stvari koje smo obrađivali u prethodnim Lekcijama. Istakli smo u Osmoj Lekciji: “Svaka Staza koja sadrži u sebi samospoznaju i samootrežnjenje je Staza Istine. Neke su vijugave i duge, sa čestim zastancima; neke su kraće i napornije. Ali sve one vode u dubinu našeg bića koje jeste Zlatni Hram Istine.” To znači da sva učenja koja sadrže makar trun gnostičkog, oslobodilačkog jezgra vode iz tamnice u slobodu. Stoga je rasprava o dobrim, boljim i najboljim okultnim sistemima i učenjima uglavnom isprazna, jer svi vode istom cilju. Koju će Stazu izabrati čovjek sazreo za Sljedbenika zavisi od njegovih psiholoških karakteristika i stupanja do kojeg je u razvoju dospio. Viša matematika je prava stvar za studenta matematike, ali je besmislena za osnovca. Za njegovu dušu je neposredna nastava kroz igru sa šarenom računaljkom. U ovom periodu povijesti Atmana na ovoj planeti ljudsko biće je nosač kroz koji se Atman ispoljava. To ljudsko biće čini nekoliko komponenata - fizička, emocionalna i mentalna ili intelektualna - i na svaku od njih moguće je utjecati, tako da postanu lanci kojima ja Atman vezan za ovaj svijet. Gledano sa druge stane, sistemi hermetičke filozofije i okultnog treninga služe kao sredstva ili putevi oslobađanja od tih veza. Fizičko tijelo sa nagonima i potrebama koje iz njega izviru veoma snažno vezuje Atmana. Tijelo osjeća glad, žeđ, seksualni nagon, nagon za disanjem, potrebu za održanjem određene temperature itd. Nezadovoljenje ovih potreba i nagona izaziva javljanje uznemirenosti u čovjeku, nelagodnosti, strepnje i straha, a katkad se javlja neodoljiva usmjerenost ka objektu koji može da zadovolji nagon. Suvremeni gnostički sistemi, u skladu sa našim vremenom, pokušavaju da sve nagone, težnje i potrebe ljudskog bića podvedu pod neke klasifikacije, da ih sistematiziraju. Prihvaćajući takve klasifikacije treba da držimo na umu da Atman uvijek teži Istini, a da ta njegova težnja može da se javi prerušena u sedam dinamičkih oblika ispoljavanja ili sedam dinamizama. To su sljedeći: PRVI DINAMIZAM: Samopreživljavanje ili težnja prema postojanju sebe kao jedinke. Kada Atman koristi čovjeka kao nosač svog ispoljavanja, taj dinamizam se javlja kao nagon samoodržanja, kao težnja da se preživi kao psihofizička jedinka. Međutim, ta težnja je prisutna i kada Atman koristi druge nosače ispoljenja. Taj dinamizam postoji do trenutka gubljenja u Apsolutu. DRUGI DINAMIZAM: To je polarni dinamizam. Njegova suština je egzistencija kroz igru i odnose pozitivnog i negativnog pola, aktivnog i pasivnog. Tokom evolucije, kada Atman djeluje kroz ljudsko biće, ovaj dinamizam se javlja u dva vida. Prvi je ispoljavanje seksualne energije, kao što je seksualni akt, a drugi je stvaranje, zaštita i održavanje porodice kao osnovne ćelije ljudskog društva. Očito je da u civilizacijama u kojima Atmani ne koriste organska tijela, već tijela više vrste kao što su androidna i u kojima nema rađanja i podizanja djece, nema ni ispoljavanja drugog dinamizma u obliku porodice. Ali u čitavom ispoljenom univerzumu, svuda bez izuzetka, postoji polaritet akcionog i pasivnog. Taj primarni kozmički praodnos muško - ženko jeste osnova ovog dinamizma. Suština njegovog ispoljenja je u tome što dokgod postoji podjela na aktivno i pasivno, u svakom od tih polariteta inherentna je težnja za spajanjem sa suprotnim polom i neutralizacija njihovog dvojstva. Zato ga nazivamo polarnim dinamizmom. TREĆI DINAMIZAM: To je grupni dinamizam, težnja da se postane član grupe sebi sličnih jedinki, da se egzistira u grupi i kroz grupu. Tipične grupe jesu pleme, ekipa udružena zajedničkim ciljem, nacija, rasa itd. ČETVRTI DINAMIZAM: To je težnja da se egzistira kroz čitavo čovječanstvo. Očito je da je i to privremena težnja, ograničena tokom evolucije na period života kada se živi i djela kroz ljudsko biće kao nosač ispoljenja. U naše vrijeme čest način ispoljavanja tog dinamizma je strah od nuklearne katastrofe koja bi uništila čitavo čovječanstvo (dakle, to nije strah da bi sam pojedinac stradao). On može da se ispolji, i kroz požrtvovni naučni rad u kome naučnik sagorijeva da bi pomogao čovječanstvu. Arhetipski simbol ovog dinamizma je Prometej. Premda naizgled takvi ljudi donose čovječanstvu konkretne darove, oni ga uistinu guraju ka Istini. PETI DINAMIZAM: Ispoljava se kao težnja da se egzistira kao pripadnik čitavog živog svijeta. Kod sve većeg broja ljudi ta svijest očito sviće posljednjih decenija i njen najočigledniji izraz jeste ekološki pokret, stoga taj dinamizam možemo nazvati životnim ili ekološkim. Tu spada briga za očuvanje životne sredine, za očuvanjem biološka ravnoteže na Zemlji i u kozmosu, za zaštitu biljnih i životinjskih vrsta koje sa na putu da nestanu. Danas je u demokratskim društvima aktualna borba za ljudska prava. Međutim, dalji razvoj svijesti dovesti će u bližoj ili daljoj budućnosti do borbe za prava životinja. ŠESTI DINAMIZAM: To je težnja da se postoji kao dio čitavog fizičkog univerzuma, jer ljudsko biće je njegov neraskidiv dio i dokgod Atman bude koristio njega kao svoj nosač ispoljenja imati će i tu težnju, jer samo tako može, na tom stupnju revolucije, da se ispolji. Sve što postoji u ispoljenom univerzumu jeste dio tog univerzuma, osim samog Atmana koji je čista Istina. SEDMI DINAMIZAM: To je težnja da se egzistira kao spiritualno biće, kao Atman. Pod taj dinamizam spada sve ono što ima karakteristiku spiritualnog.

47 Sajentolozi uvode i osmi dinamizam, težnju da se postoji kao Najviše Biće, kao Bog. Ovo se modernim Gnosticima drugačijih usmjerenja čini nestvarnim, jer kada se Atman spoji sa Bramom, individualna iskra Istine sa Oceanom Istine, iščezava svaka težnja za egzistiranjem, ostaje samo ništavilo. Budisti navode da se egzistencija okončava gašenjem svih želja, pa prema tome i želje da se postoji kao Bog, jer želje, čak i najsuptilnije kao što je ta, jesu uzrok inkarniranja i uplitanja u krug smrti i ponovnog rađanja. Ponoviti ćemo da Gnostici definiraju Apsolut kao ono što nema nikakvih karakteristika, pa je prema tome oslobođeno i težnje da postoji. Očito je da svi navedeni dinamizmi služe kao lanci vezivanja Atmana za ovaj svijet, na primjer, stvaranje porodice odvlači ljudsko biće od spiritualnog razvoja. Također se treći dinamizam često ispoljava kroz socijalne, vjerske i nacionalne sukobe u kojima se ljudsko biće upetljava u ljepljive mreže ispoljenog demijurškog svijeta. Ali, kako to piše u “Upanišadama”, čovjek u sebi nosi lance vlastitog ropstva i ključeve svoje slobode. Svaki od ovih dinamizama, ukoliko se svjesno spiritualizira, postaje put oslobođenja. Opće prihvaćeni naziv za to je Karma joga. To znači da svaka aktivnost, ukoliko se svjesno obavlja kao ritual predavanja Istini podizanje djece, obrađivanje zemlje, naučni rad na opću korist, njega starih, bolesnih i nemoćnih ljudi, borba za ljudska prava, postaje spiritualna disciplina i put oslobođenja od zatvora koji nazivamo materijalnim svijetom. Spiritualna evolucija dovodi do prerastanja nižih dinamizama i funkcioniranja na višim. U suštini je to raspoistovjećenje sa nižim nivoima i poistovjećenje sa višim, koji također moraju da se, daljim razvojem, prevaziđu. Mnogi Učitelji su, služeći se alegorijama, ukazivali na postupno raspoistovjećivanje kao put oslobođenja. Jedna od najupečatljivijih takvih alegorija je priča “Anđeo i demon” (vidi moju knjigu “Susreti sa Istinom”), u kojoj se Anđeo, tragajući za Istinskim Ja, prvo raspoistovjećuje od fizičkog tijela, potom od životne energije i konačno od svog intelekta. Identifikacije nisu kod svih ljudi iste, ali postoji izvjesna hijerarhija identifikacija u kojoj je na najnižem mjestu poistovjećenje sa tijelom. Intelektualno nastrojene osobe, kod kojih je dominantno poistovjećenje sa misaonim procesima, ideologijom i životnom filozofijom često ispoljavaju superioran stav prema ljudima kod kojih je očita identifikacija sa tijelom, kao prema bićima manje vrijednosti, zaboravljajući da i sami služe lažnog gospodara i robijaju u njegovoj tamnici jedan sprat više. Najviše poistovjećenje i istovremeno poistovjećenje od kojeg se najteže oslobađa jeste identifikacija sa samim postojanjem. Ljudsko biće najteže prihvata misao da je moguće a ne postoji, jer je postojanje u njegovoj srži. Ali, doista, ljudsko biće ne mora da postoji i, štoviše, njegova krajnja sudbina i odredište jeste prestanak postojanja, gašenje egzistencije kao posebnog bića, pretapanje i nestajanje u beskonačnom oceanu vječnosti. Ako bacimo sinoptički pogled na sva poznata hermetička učenja, možemo ih uvjetno podijeliti na okultno magijska i mistična. Obje ove grupe Staza vode istom cilju, a razlikuju se po polazištu, odnosno po tome što cilju prilaze sa različitih strana. Mistične Staze teže Bogu - Istini kao Velikom Neispoljenom, kao nevidljivoj suštini svega postojećeg. Magijsko okultne Staze teže Njemu kroz Njegove ispoljene forme. Oba pristupa su jednako vrijedna, pod uslovom da težeći ispoljenim oblicima Istine ne zaboravimo unutrašnju suštinu, i da u težnji ka Velikoj Neispoljenoj suštini nju ne pobrkamo sa njenim manifestnim formama. Sljedbenik Mistične Staze usmjeren je Bogu - Istini kao sveprisutnoj osnovi svega postojećeg. Glavni problem Sljedbenika ove Staze je u tome što Apsolut, budući neispoljen, izmiče svim naporima ljudske svijesti da ga doživi i opiše kroz misaone procese i logiku. Da bi bio u stanju da iskusi svoj uzvišeni objekt, mistik mora da prevaziđe normalnu ljudsku svijest, što znači, to već dobro znamo, da Direktno Doživi Istinu. Također od ranije znamo da je to pretapanje objekta i subjekta, odnosno nestajanje svake razlike među njima. Nije moguće saznati najdublju suštinu bilo čega sve dok nismo u stanju da prodremo u objekt, spojimo se sa njim i tako prevaziđemo dvojstvo izgrađeno na strukturi Ega, dvojstvo stvoreno rascjepom subjekta i objekta. Način na koji mistik ostvaruje svoj cilj čini da je njegov put - put odricanja, sve dok ne prevlada ograničenja svoje niže prirode i oslobodi se njenih veza, tako da može da se usredsredi samo na Istinu. Za razliku od mističnog odricanja, magijsko okultna Staza je Put ispunjenja i ostvarenja. Hodočasteći njom Atman treba da iskusi sve vidove i faze ispoljenog univerzuma, da ih spiritualizira i integrira. Sljedbenici često brkaju ova dva pristupa, zato što ne znaju njihove karakteristike, odnosno razlike. Da neke stvari ukratko ponovimo. Sljedbenik magijsko okultnog Puta uvijek teži da nešto ostvari, da opredmeti neku od svojih vizija ili izazove određeno stanje svijesti. Ne smijemo, uči magija, biti moćni u idejama, a slabi u realizaciji. Mistik je oslobođen svake takve težnje, jer je u njegovom doživljaju svijeta sve već dano, sve je već sada kako treba da bude. Nema što da se postiže, nema ničega zašto se treba boriti i naprezati, sve je dano onako kako je davno zapisano. U mističnoj viziji svijeta jedinu vrijednost ima Istina. Sve ostale ljudske vrijednosti su iluzorne, brzo nastaju ali još brže umiru, nestvarne kao vodeni cvijetovi.

48 Nesporno je da je glavni elemenat magije ljudska volja. Sljedbenik Mistične Staze je nje potpuno lišen, on je instrument u rukama Proviđenja, provodnik i prenosnik volje Božje. Čemu bi čovjek trebalo da teži, koju Stazu da odabere? Koja je Staza najbolja? To je sasvim opravdano pitanje, ali na njega nema određenog odgovora, jer je vrijednost Staze u vezi sa spiritualnom zrelošću Sljedbenika i ne zavisi od njegovog izbora. On ne bira, on biva izabran. Ono što je, u jednom trenutku, najbolje za jednu osobu, ne mora da bude za drugu, čiji je nivo svijesti i otvorenosti drugačiji. Atman mora da prođe kroz brojna druga iskustva prije nego što je u stanju da se potpuno raspoistovjeti. Gledano kroz konačni cilj evolucije, magijsko okultna iskustva su inferiorna u odnosu na potpuno mistično predavanje, ali je za većinu ljudi mistična medicina prejaka. Ne vrijedi da se Sljedbenik proglašava za mistika, da objavljuje okolini: “Ja hoću samo Istinu i ništa drugo!” , ukoliko nije u stanju svijesti koja doista zahtjeva samo Istinu. Ta njegova obznanja su lažna, ako ga još uvijek privlače različita ispoljenja Božje prisutnosti: samopotvrđivanje, sklad i ljepota umjetnosti, radost pobjede u sportskoj borbi, zov naučnih otkrića, misterija odnosa sa suprotnim polom... U konačnoj gnostičkoj procjeni to jesu iluzorne vrijednosti, kratkovječna pjena života, ali se njihova nestvarnost doživljava tek u bljesku mistične spoznaje. Prije nego što se ona doživi te vrijednosti su za ljudsko biće punovrijedne i neodoljive. Gledano na duge staze, svaki Sljedbenik mora završiti svoje tragalaštvo mističnim predavanjem. Ali u srednjoj fazi Spiritualne evolucije potrebno je moći razlikovati magijsko okultnu Stazu od mistične. Objašnjavajući svoj sistem telemitske magije, Alister Kroli je to ovako ilustrirao. Ako želite da budete uspješni u magijskim operacijama, morate staviti izvjesne Inteligencije pod svoju kontrolu. Poslije nekog vremena uvidjeti ćete da ne postižete potpun uspjeh, da nešto nedostaje vašem djelanju. Shvatiti ćete da su vaše Inteligencije pod kontrolom viših Inteligencija i da je za potpun uspjeh nužno prizvati njih na kontroliran način. Poslije nekog vremena (ono se obično mjeri godinama ili desetinama godina) spoznati ćete da postoje još više Inteligencije i da njih treba voljom i magijskom vještinom staviti pod kontrolu. I tako, poslije mnogo lutanja i eksperimenata, konačno ćete doći do najviše tačke zračenja a okultnoj hijerarhiji, do Svemogućeg Boga. Drugim riječima, na kraju svog razvoja mag se pretvara u mistika i ima pred sobom samo Boga kome se predaje Međutim, mnogo prije stupanja u mističnu fazu tragalaštva vječiti neprijatelj Sljedbenika, njegov Ego, postavlja na Stazi svoje paklene klopke. I Tragač ponekad, znajući da izbor mistične Staze označava spiritualnu superiornost, kreće njom ne zato što je zov Istine postao neodoljiv, već stoga što je prihvata kao statusni simbol ili što je još gore, zato što bježi pred neprijatnostima svakodnevnog života: ili nije u stanju da ukloni svoje slabosti, ili je nesposoban da preuzme odgovornost za svoje postupke. Kada su razlozi za opredjeljivanje lažni, lažna je i Staza. Uvjeren da brodi bistrom vodom Istine, takav čovjek, čvrsto zagrljen sa svojim Egom, skreće u močvare laži. Da bismo izbjegli ili bar umanjili tu opasnost, kada nas zahvati i povuče ideja o napuštanju vrijednosti “normalnog” života i potpunom predavanju Istini, zagledajmo se duboko u sebe i zapitajmo se da li je zov Istine u našem srcu postao neodoljiv ili nam je život postao neizdržljiv. Možda ćemo doživjeti isto što i jedan Sljedbenik koji je pošteno rekao: “Ja sam se zagledao duboko u sebe i ono što sam tamo vidio nikako mi se nije svidjelo.” Vidjeli smo u prikazu Mitskog modela Spiritualnog tragalaštva da postoje faze kroz koje svi moraju proći. Taj proces se odvija tokom mnogih inkarnacija, od prvog buđenja interesovanja za onostrano i postavljanja sebi sudbinskih pitanja, do potpunog predavanja Istini. U okviru gnostičkih zajednica moguće je neposredno pratiti taj proces transformacije Tragača u toku jednog života. Promjenom Sljedbenika mijenja se i Staza kojom on hodi, jer Staza nije i ne može biti odvojena od njega. Čitav proces prividno zgusnut u jedan život, jer su iza njega mnogi životi u kojima je obavljen pripremni rad i odigralo se spiritualno vrenje, tako da u ovom životu Gnostik brzo rekapitulira, odnosno ubrzano i nakratko ponavlja ono što je prethodno proživio i bez mnogo odugovlačenja stiže do tačke na kojoj je razvoj prekinut. Kolebanja i napuštanja Staze su u ovom životu privremena i kratka, a kada se Tragač pretvori u Putnika koji sve brže korača ka cilju, držeći pogled prikovan za vrhunce, njegova Staza postaje mistična. Dalekosežna i najvažnija posljedica ovakvog preobražaja jeste u tome što život biva korjenito drugačiji ako imamo ključ za njegov smisao. Bez njega smo kao list nošen vjetrom, ne znamo gdje smo niti kuda bismo krenuli. Slijepi smo, put tražimo pipajući, ne znamo što nas u daljini čeka. A spiritualna, gnostička učenja ukazuju nam da put kojim idemo ima početak i kraj i stoga možemo sebe da vidimo kao dio cjeline, kao talas velike rijeke koja teče ka neizmjernom oceanu. Poslije takve spoznaje Sljedbenika sve manje privlače fascinantni ali suštinski bezvrijedni okultni fenomeni, kao što su vidovitost, prekognicija i astrološke i slične analize. Ono što će se čovjeku desiti, desiti će se i to se prihvata kao nešto što treba da se desi. Kakva je korist od toga što ćemo otkriti što nas čeka u budućnosti? Neki okultisti - astrolozi i njima slični - tvrde da ćemo tako biti u stanju da izbjegnemo udarce sudbine. Takva tvrdnja je besmislena. Tko može da pobjegne od svoje sudbine - besmrtan je, a takvog još nismo vidjeli. Iskustva, bilo da su prijatna ili bolna, jesu upravo ono što nam treba. Ako ih tako shvatimo, u okviru neke spiritualne doktrine, pred nama će se otvoriti potpuno novi, širi vidici. Božanska iskra je u svakome od nas. Oko nje su iskustva poistovjećenje izgradila višeslojnu cjelinu onoga što osjećamo kao svoje biće,

49 posebno i neponovljivo, sa svim njegovim dobrim osobinama i nedostacima. Takvo shvaćanje omogućava nam spontano usvajanje praktične životne filozofije. Za nas život nije samo razdoblje beznađa, konfuzije i bespuća između rađanja i smrti fizičkog tijela. Ako bi život bio to, kaotična pozornica ispoljavanja slijepih sila, čovječja sudbina bila bi doista jadna i zlehuda. Ali kada raskriljena ljudska svijest spozna da je poprište Atmanove igre čitav kozmos i da se njeno trajanje započinje prije pamtivijeka i završava u vječnosti, onda ćemo sagledati i sebe i svoja iskustva kroz spiritualnu optiku trajnih vrijednosti da iskustva kroz koja prolazimo stvaramo mi sami, Atman, Duša, čija je konačna sudbina rastakanje u oceanu Plerome, van svih snova i iznad svih želja. Početnik na Stazi i Tragač u srednjem razdoblju Spiritualne evolucije podsjećaju na izletnika i iskusnog alpinistu koji su se zaputili u planinu. Izletnik vidi snijegom pokrivene vrhove i kreće se u njihovom smjeru ali često zastaje, zanima se za okolinu, pije vodu sa planinskih izvora, divi se vidiku, a može i da se zaljubi u neku od suputnica. Istinom ozračeni mistik hrli ka cilju bez zastanka, očiju prikovanih za daleke vrhunce i njega ne zanimaju livade, cvijeće, kristali, potoci i lijepa suputnica. Posvećivanje pažnje njima označava igre koje je on odavno izigrao. Sada on može da igra samo jednu igru, a to je osvajanje najvišeg vrha, potpuno predavanje Istini. Sljedbeniku treba da bude jasno da on, u stvari, nema slobodu da bira Stazu, ne može da vaga argumente i da se slobodno opredjeljuje za magijsko okultnu ili mističnu. Jar Staza ja neodvojiva od Putnika. Čovjek na može da odluči da krene mističnom Stazom sve dok nije toliko sazreo da joj sa čitav preda, izuzev da laže i sebe i druge, a ta se šala rđavo završava; niti može da odustane kada je zov Istine postao neodoljiv. Iz te jednostavne zakonitosti proishodi i odnos Tragača prema raznim oblicima ispoljavanja kulture. Lišen svijesti da ustvari uvijek traži Istinu, duh se upliće u svjetove ideologije, umjetnosti i ostvarenja socijalnih ciljeva, ali iskra Istina tinja u njemu sve dok konačno na doplaminja u užarenu, zaslijepljujuću svjetlost koja sve ostalo, prolazno i nestvarno, ostavlja u tami zaborava. Tada ja on na mističnoj Stazi Sljedbenik i ideja vodilja, Putnik i put. Praksa Devete Lekcije Pošaljite mi definicije sljedećih reći: 1. Dubiozan 2. Dijaspora 3. Dijeceza 4. Sintagma 5. Floskula Kontakt sa savjetnikom Ovu vježbu radite jednom dnevno, ujutro ili uvečer, najmanje 28 dana, ili duže. Trajanje vježbe je 1015 minuta. Čuvar izvora sjećanja, sa kojim ste radili u Šestoj Lekciji, jeste također Vodič ili Savjetnik, ali je on manje ličan, vrsta saobraćajca u spiritualnom svijetu koji može da vas usmjeri ka iskustvima za koje ste sazreli. Nešto je drugačiji osobni unutrašnji Savjetnik. On je obično bliži našoj svijesti nego što mi to pretpostavljamo. Svi ljudi imaju takvog Savjetnika, koji je izaslanik našeg Svetog Anđela Čuvara ili Daemona (Daimona). On ispunjava zahtjeve Anđela Čuvara i, uvjetno govoreći, njemu je podređen. Savjetnik sa kojim ćete raditi je neka vrsta fokusa u kome možete doći u dodir sa mudrošću Kolektivnog Nesvjesnog. Mnoga djeca u ranom djetinjstvu često doživljavaju da imaju tajnog zaštitnika koji u igrama bdi nad njima i to prikrivaju od okoline. Sa godinama se taj vid ispoljavanja psihe povlači u nesvjesno, da bi u mladalačkom dobu bio zamjenjen ispoljavanjima animusa (kod žena) i anime (kod muškaraca), kako nas uči Jung. Većina u mladosti nema jasnu predstavu o svom Savjetniku ili Vodiču, već sa intuitivno doživljava kao unutrašnji glas ili savjest. Ako ste ikada čuli u sebi unutrašnji šapat, ili ste osjetili snažan pritisak savjesti da nešto učinite ili da ne učinite, već ste bili u kontaktu sa Savjetnikom. Ali sada taj kontakt treba da se produbi i ustali. Sjedite u svoj uobičajeni položaj. Zamislite ispred sebe veliko ogledalo, što veće, to bolje. Zamislite da ono ne odražava vaš lik, jer je zamučeno mliječno bijelom maglom ili tankim slojem leda, nalik na smrznutu vodenu paru koja se zimi hvata na vlažnim prozorskim oknima. U ogledalu se nalazi nečiji lik, koji vi ne možete da vidite zbog magle u koju je zavijen ili ledene pokorice. Zamislite (vizualizirajte) da se naginjete naprijed, naprežući se da vidite taj lik. Zamislite da na površinu ogledala duvate svoj dah, koji iz leda kao topli mlaz svjetlosnih iskrica različitih boja. Osjetite da vaš dah ima u sebi snažnu životnu energiju koja rastjeruje maglu ili rastapa led na površini ogledala. Zamislite kako se mutna površina čisti pod vašim dahom i u ogledalu se pojavljuje sasvim jasan lik. To može biti lik mlade ili stare osoba, muškarca ili žene. To je

50 uvijek ljudsko biće, nikada životinja niti fantastično biće. Također, to NE MOŽE biti osoba koju poznajete iz ovog života! Ako lik nije sasvim jasan, ponovo dunite svoj dah, koncentrirajući se na osjećaj da on ima moć da lik učini jasnijim. Stvorite u sebi osjećaj da vas je vaš Savjetnik oduvijek čekao na tim vratnicama (ogledalo) onostranog svijeta i da ga sada prvi put vidite, da ste se našli sa njim oči u oči. Pozdravite riječima svog Savjetnika i zapitate ga za ime. U svim vašim budućim odnosima uvijek vi MORATE DA MU SE PRVO OBRATITE! Ovo je vrlo značajan elemenat rada sa Inteligencijama, jer na taj način nećete postati zavisni, niti možete biti lako obmanuti. Ako niste u stanju da dođete do njegovog imena, ustanovite znak (gest) uzajamnog prepoznavanja koji ćete koristiti u budućim kontaktima. Ti kontakti zavise samo od vas, vi odlučujete kada ćete ga i kako kontaktirati. Dobro je da uvijek slijedite proceduru otvaranja koja vam je ovdje dana: vizualizacija zamagljenog ogledala kao ulaza u onostrani svijet, čišćenje površine vašim svjetlucavim dahom (to sve ide kasnije mnogo brže, traje nekoliko sekundi) i kada se Savjetnik pojavi, korištenje znaka raspoznavanja. UVIJEK mu se vi prvi obraćate. Možete mu pitanja postavljati u mislima, ili glasno (ako ste sami u sobi) ili možete, u bilježnicu ispred sebe, pisati pitanja i njegove odgovore. Ako ste osoba koja voli i očekuje čudne okultne doživljaje ili ima tendenciju da postane zavisna od drugih, potrebna vam je dodatna doza opreznosti. Ne prihvaćajte svaki njegov savjet! To znači da ne prihvatite savjet koji nije u skladu sa zdravim razumom i vašim moralnim principima. Vaš Savjetnik nije Bog. On je Savjetnik, što znači da daje savjete, ali vi odlučujete da li ćete ih prihvatiti. Posljednja napomena. Imati ćete, kao i u ostalim sličnim vježbama, tendenciju da nipodoštavate to što dobijete, ili da vjerujete da je to produkt mašte. Karakterističan je stav netko vrijeme poslije vježbe: “Sve sam to izmislio”. Ne brinite mnogo o tome. Najveća književna djela, najljepša muzika, sve što je ikada čovjek stvorio došlo je upravo odatle. Stoga radite što bolje možete i na kraju vježbe, bez odlaganja, sve unesite u svoj Dnevnik. Zadatak za Devetu Lekciju Pošaljite mi Rezime, Definicije riječi i Dnevnik.

51 Deseta Lekcija Žrtva i Spasilac Razvoj Bića može se opisivati na različite načine, zavisno od polazišta osobe koja to čini: kao evolucija ka višim stanjima svijesti, vraćanje sebi poslije proživljavanja manifestne egzistencije, borba sa snagama tame na strani snaga svjetlosti, borba sa vlastitim Egom, jer drugog protivnika nemamo itd. Zaista je mnogo mogućih pristupa. Jedan od njih je shvaćanje spiritualnog razvoja kao igara koje Biće igra, koje odražavaju nivo realnosti na kome se ono nalazi. Neki moderni Gnostici kažu da su se Atmani, po svojoj najdubljoj prirodi bogovi, zaigrali u igrama stvaranja fizičkog univerzuma, tako da su zaboravili svoju istinsku prirodu. Na dugom putu zaborava svoje suštastvenosti igrali su mnoge igre. U ovom trenutku, u suvremenom svijetu, moguće je kao dominantne uočiti igre moći, novca, samopotvrđivanja igre grupne pripadnosti, a najznačajnije su, sa stajališta elitne manjine, igre otkrivanja smisla života i povratka svome izvoru. Jedna od najčešćih igara je igra “Žrtva i Spasilac”. Zadržati ćemo se na njoj u ovoj Lekciji, jer je to igra koju većina ljudi igra duže ili kraće vrijeme, a neki je igraju čitavog života. Svaka igra pretpostavlja najmanje dva učesnika. Ljudskom biću potrebno je drugo ljudsko biće da bi ono što nazivamo životom moglo da se između njihovih svijesti odvija. Nekada čovjek piše intiman dnevnik, naizgled samo za sebe. Ali tada ima u mislima nevidljivog čitaoca, koji prosuđuje napisano. I kada jedna osoba meditira godinama u samoći, u njenoj svijesti prisutan je drugi pol, nevidljivi Učitelj, o kojem ona misli i radi kojeg podnosi napore, ili, pak, sveprisutni Bog koji ne dozvoljava praktičaru da zaboravi konačni cilj. U spomenutoj igri ne postoji žrtva bez spasioca, ni spasilac bez žrtve i oni su, dokgod je igraju, povezani nevidljivim ali čvrstim lancima. Suštinu uloge žrtve čini njeno vjerovanje i osjećanje da je bespomoćna, da joj partneri, članovi porodice, okolina ili kozmičke sile čine nepravdu, ali da ona nema drugog izbora osim da trpeljivo prihvati to što joj navlače kao jaram. Kratko rečeno, nad njom se čini nasilje koja ona mora da otrpi, jer nema snage niti mogućnosti da ga spriječi. Budući da ja nemoćna da utiče na situaciju, žrtva sve vrijeme traži i priziva spasioca, koji će to umjesto nje učiniti. Spasilac je aktivan pol dijade žrtva - spasilac, ali on nije u stanju a se stara a sebi, niti da za sebe preuzme odgovornost. Za razliku od žrtve, koja je sasvim pasivna, spasilac se brine za druge i za njih preuzima odgovornost, nesvjesno pokušavajući da zadovolji svoju potrebu za sigurnošću na okolišan način, kroz drugog. Spasilac osjeća snažnu potrebu da nađe žrtvu koju će da spasava, osobu koja je nemoćna, koja svoju nemoć upadljivo ispoljava i koju samo njegovo angažiranje može da oslobodi bespomoćnosti. Ekstremni primjer sprege spasilac-žrtva jeste žena koja spasava muškarca alkoholičara, odnosno narkomana i muškarac koji svim silama pokušava da spase “moralno posrnulu ženu”, najčešće stupajući sa njom u brak. Osim ovih najupečatljivih, postoji veliki broj suptilnih i prikrivenih dijada žrtva-spasilac. Moguće je da jedna osoba ide iz uloge u ulogu, pa je u jednom odnosu žrtva, a u drugom spasilac. Ambivalentnost u naizmjeničnom preuzimanju uloga poznata je u nekim oblastima psihopatologije. Na primjer, u sprezi prostitutke i makroa žena je žrtva, a makro je spašava, premda na patološki i za nju neprijatan način. On je podvrgava surovoj eksploataciji - uzima joj sav novac, prijeti joj i maltretira je - ali joj pruža izvjesno perverzno osjećanje sigurnosti, zaštite i zamjene za ljubav. Takav spasilac je, na drugoj strani, obično u homoseksualnoj ili heteroseksualnoj vezi sa trećom osobom, koja njega materijalno i emocionalno eksploatira, tako da je on u tom odnosu žrtva. Međutim, i prva osoba u vezi, prostitutka, doživljava svoje klijente kao žrtve i, kao pijavica, ima snažnu potrebu da ih materijalno eksploatira, pokrade poslije koitusa i tome slično. Postoje osobe koje su uvijek žrtve, vječito vapiju za spasiocem, sebe doživljavaju kao vrijedno ljudsko biće samo kada ih netko spasava i sve će učiniti da privuku osobu koja će na sebe preuzeti takvu ulogu. Čovjek koji se poistovjećuje sa ulogom spasioca vidi bol, slabost i nepravdu svuda oko sebe, a pri tome mu manjka jasna svijest da su takva doživljavanja posljedica uzroka koji su u njemu. Spasilac ne može biti privučen da spasava drugu osobu ukoliko u sebi ne osjeća bespomoćnost, pri čemu se sa njom nesvjesno poistovjećuje. Od nje se, rekli smo, oslobađa na pogrešan način, indirektno i stoga neefikasno. On ulaže velike napore da spase drugog, umjesto da spase sebe. Takva osoba doista i spasava sebe, preko drugog, a takav pristup ne može da ima pozitivan ishod. U osnovi takvog ponašanja leži jednostavna istina da čovjek ne može da bude prisilan spasilac ukoliko unutar sebe ne osjeća postojanje žrtve. Kao što spasilac nosi u sebi žrtvu, pa spašavajući druge posredno spasava sebe, isto tako, naizgled nemoćna žrtva, duboko u sebi krije spasioca i, tražeći ga u vanjskom svijetu, ona u stvari traži osobu koja će, kao ekran, biti u stanju da primi na sebe njegovu moć da u potpunosti kontrolira život. Tokom razvoja individua ne može da iskorači iz ovakvog odnosa sve dok u drugima vidi problem ili rješenje problema. Da bi nadrasla takvu situaciju, koja predstavlja energetski i emocionalni čvor, ona, bilo da je u ulozi žrtve ili spasioca, mora da se okrene sebi. Tada se javlja mogućnost prekidanja začaranog kruga i napuštanja te neproduktivne igre.

52 Spasilac ne uviđa da je prvo njemu potrebna pomoć i aktivacija. Zaslijepljen prisilnom idejom da mora da spasava druge, on nije u stanju da u potpunosti doživi svoju bespomoćnost, očajanje ili ispraznost svog života. Kada dođe u kontakt sa svojim osjećanjima, on ih zatrpava nalazeći nekog drugog kome će pomoći. Rješenje problema je jasno i jednostavno, li teško za praktičnu primjenu. Okrećući se u jedinom mogućem smjeru, ka sebi, čovjek postupno počinje da se pretvara od pasivne posljedice u aktivan uzrok. Iza toga slijedi shvaćanje uloga igranih u ovoj jalovoj igri. Spasilac postaje svjestan da neverbalno, telepatski i svojim stavovima prenosi nevjericu u vrijednost drugih bića, žrtava, i na taj način, umjesto da im pomaže, on ih prisiljava da ostanu u tom stanju. Početak oslobađanja od te patološke dijadne veze događa se kada shvatimo da to činimo iz straha da će nas drugi napustiti i odbaciti. Jednostavna je istina da treba da spasimo sebe, a tada, u izvjesnoj mjeri, spasavamo svijet. Ljudi koje je spasilac kompulzivno spašavao početi će, od tog trenutka, da ustaju na svoje noge i da se brinu o sebi, njihovo samopouzdanje će porasti, a sa njim i osjećanje odgovornosti. Drugim riječima kazano, proboj se dešava kada osoba iznenada sagleda da neće i da ne mora da se i dalja drži svojih neuroza. Njene oči su otvorene, čula izoštrena, strahovi blijede i povlače se i viši nivo slobode je osvojen. Jednostavnu ilustraciju ovakvog oslobađanja od neurotičnog začaranog kruga dao je Erik Bern. Ako ste se čitavog života saginjali, kaže on, dohvaćali loptu koju je druga osoba bacala na zemlju i vraćali je njoj, kada jednog dana prestanete da se saginjete i vraćate joj loptu, ona će prestati da vam loptu baca. Iz dosadašnjeg izlaganja može se steći utisak da je pomaganje drugima nepoželjno i nezrelo. Takav utisak ja sasvim sigurno pogrešan. Istinska pomoć jednog ljudskog bića drugome je osnova zdrave ljudske zajednice, a sasvim drugo je kompulzivno spašavanje sebe kroz drugog ili prenošenje odgovornosti za svoj život na druge ljude. Ako pomažete nekoj osobi, postanite sigurni da to činite radi sebe, da biste se bolje osjećali. Priznajte da vas njena patnja uzbuđuje, jer patnje ima u vama. Obje osobe kao uvjet prevazilaženje ove igre moraju doživjeti transformaciju osobnosti, koja počinje kada prisilni spasilac uvidi da treba prvo sebe da spase. Na drugoj strani dijade, žrtva mora prestati da prebacuje na druge odgovornost za svoj život. Preuzimanjem potpune odgovornosti na sebe takva osoba raspršiti će osjećanje da je žrtva, jer ako je ona uzrokovala sve nevolje u svom svijetu, onda sve može sama da izmjeni. Pri tome, akcija je ključ uspješne transformacije. Uzvišene ideje o potrebi da se promijenimo su jeftine, akcija je odlučujući činilac. Ako od nje odustanemo, promjena izostaje. Ili se sada suočavamo sa svojim nedostacima, ili ih kasnije proživljavamo. Ili sada spoznajemo sebe, ili docnije postajemo ono sa čime smo sada izbjegli da se suočimo, odnosno ono što o sebi nismo razumjeli. Štoviše, ona iskustva sa kojima odbijemo da se suočimo tokom života, dominiraju nama poslije smrti. To je pakao, nema drugog! Na to se svodi ta prastara sveprisutna ideja o užarenom mjestu na koje ljudi odlaze poslije smrti, ako se za života nisu ponašali kako valja. Pakao je uvijek individualno obojen, to je neznanje o sebi, odbijanje da se suočimo sa svojim slabostima i da prihvatimo odgovornost za posljedice svog djelanja. Na Spiritualnoj Stazi samoizlječenje ovakve vrste je fascinantan i predvidljiv proces. Izlazak iz začaranog kruga igre čije je vrijeme isteklo počinje u trenutku kada zatražimo povraćaj prava svog Istinitog Ja i započnemo proces preuzimanja odgovornosti. Na tom putu nema vidljive nagrade, osim prilike za preobražaj. Kako budemo nastavljali sa tim procesom, sve što treba da se liječi izbiti će na površinu, pravo pred naše oči. Ponekad će nam se činiti da se ne liječimo, već da uranjamo u svoj pakao. To će biti siguran znak da ima puno toga što treba povratiti. Velika količina psihičke energije vezana je za ovu igru u vidu potisnutih osjećanja, misli, stavova i vjerovanja, mehanizama odbrane Ega, kompulzivnog ponašanja ili bola koji je toliko star i okoštao da teško možemo utvrditi otkuda potiče. Ne samo da je bolno potpuno suočavanje sa tim sadržajima, o njima je neprijatno i slušati, jer se taj proces razvija suprotno od naših naivnih očekivanja da će unutrašnji rad na sebi dovesti do nestajanja osobnih problema. U stvari, oni se u tom procesu javljaju izoštreni i u punoj težini. Usprkos opomena koje se daje u svim okultnim učenjima, u Sljedbeniku tinjaju primisli da spiritualnost znači nestajanje nevolja i muka, a ne put bolnog preobražaja. Nikakvo dobro ne može proizaći ako se čovjek pretvara da igru ne igra, jer okretanje glave samo joj produžava trajanje. Spiritualna Staza će ga konačno dovesti oči u oči sa problemom, tako da transformacija postaje neizbježna, jer ona vodi kroz središte njegovog osobnog čistilišta. Ne okolišanje, izbjegavanje i obilaženje, već pravo kroz njega. Sjećamo se izreke da put iz krize vodi kroz krizu. Kada kroz pošteno i istrajno suočavanje Sljedbenik sagleda elemente ove igre, spoznati će da je sazreo za dublju transformaciju nego što je očekivao i ovoj igri su dani izbrojeni. Došlo je vrijeme njenog napuštanja, vrijeme za igre višeg nivoa. Napuštanje prevaziđene igre dovodi do točnijih procjena situacije i sagledavanja onog što smo prerasli u svijetu oko nas. Dotada neuočeni podaci pritiču u svijest. Početak više igre dovodi do novog ponašanja i novih pravila koja su u skladu sa višim nivoom realnosti. Ovakva transformacija se uvijek ispoljava kao prevaspitavanje i sazrijevanje. Distanciranje od odbačenih uloga izaziva prekid nekih starih prijateljstava, a to je bolan proces. Uobičajen razvoj događaja je ovakav: kako vi izlazite iz prevaziđenih odnosa igre žrtva i spasilac, drugi igrači

53 a istoj predstavi izvršiti će pritisak na vas da bi obezbijedili nastavak vašeg učešća u drami. To mogu biti roditelji, bračni ili ljubavni partner, suradnici na poslu, dugogodišnji prijatelji, bilo tko od učesnika u opisanoj sprezi. Oni su ugroženi vašim iskoračenjem iz igre, osjećaju se napušteni i prevareni, jer su nesvjesno podstaknuti da se suoče sa sopstvenim bolom koji je, rekli smo, teško podnošljiv. Izuzetak su osobe spremne da svojim usporednim razvojem prate promjene kod partnera, tako da dolazi do zajedničkog sazrijevanja i takav razvoj je, premda rijedak, veoma plodonosan za obje strane. U većini slučajeva otpor, kritika i pritisak okoline su očiti i snažni kada god osoba dođe do rasputnice i odlučuje kojem će se privoljeti carstvu. Da li da nastavi uvelu igru sigurnosti i neizlaganja novom ili da sa obje noge skoči u ledenu vodu nove igre, izlažući se opasnosti odbacivanja, poraza, novih strahova, ali i mogućnosti sticanja novog iskustva i nastavljanja razvoja? To je vječiti prizor i vječno pitanje: grupa djece zaneseno igra novu igru, a novodošlica, koja tu igru nikada nije igrala, posmatra sa strane. Ona bi istovremeno i da igra i da bude sigurna, usteže se, osjeća strah od nepoznatog. I tako stoji i koleba se, hoću-neću, hoću-neću...To je jedna od najtežih situacija za ljude koji hoće da se promjene. Mogućnost iskakanja iz stare igre na ringišpilu na kojem smo se godinama vrtjeli izaziva iskonski strah od novog i nepoznatog, doživljaj koji možemo nazvati jezom života. Ali, konačno čovjek mora da se odluči. Podrška grupe ljudi koji Sljedbenika ohrabruju u procesima preobražaja i, kao u ogledalu, odražava njegovo ozdravljenje, pomoći će mu da sigurnije korača. Ako vam grupna podrška ne odgovara, jer grupe nisu za svakoga, potpora jedne dobronamjerne osobe također znači mnogo. Takav partner može da radi istu tehniku, da sa vama podjeli svoja iskustva i što je najznačajnije, kada drži pažnju na vama, makar to bilo s vremena na vrijeme, pomaže proces vašeg preobražaja. Ali vaš posao ne može da obavi nitko osim vas. Za svaku osobu koja sa izbori za viši nivo realnosti prevazilaženjem stare igre svijet postaje zdravije mjesto za život. Atmosfera međuljudskih odnosa, kojoj smo i sami na ovakav način malo doprinjeli, postaje čistija. Novo stanje nije samo dragocjen dar za vas, već za sve ljude koji sa vama dolaze u dodir. Dug je put objašnjenja, kratak i jasan je put primjera, kaže stara izreka. Svjetlost vašeg novog stanja prožima zatamnjenja njihovih duševnih sklopova, tako da mogu da uvide što se i pred njima također otvara. Sloboda sa kojom tada koračate ostavlja iza vas čistiju Stazu, pa oni koji slijede malo lakše hodaju. U novom stanju raskriljenosti novi se putevi otvaraju i nove vas igre čekaju, kreativne ideje pritiču, javljaju se novi, svjesniji i zdraviji prijatelji i viši nivo življenja postaje moguć. Dokgod ste bili usmjereni na druge, njihove hvale i pokude, njihove riječi i ideje, bili ste van svog središta, zalutali putnik u pustinji. Oaza koju ste tako gorljivo tražili je u vama, Atmanu ili Biću, uzročnom središtu svega stvorenog. Staza je uvijek spiralno nadrastanje starog, prijelaz na viši nivo realnosti. Tada će vam svanuti svijest da ste vi, kao i svaki drugi igrač, u centru igrališta, da je u kozmičkoj simfoniji svaka individua dirigent. Postoji samo jedno “mjesto” gdje se Istina može naći i to mjesto je Onaj Koji Ti Doista Jesi. Kako su zapisali naši preci, kršćanski Gnostici, “Onaj tko je spoznao sebe, spoznao je Sve.” . Praksa Desete Lekcije Ne gledajući u leksikon ili rječnik stranih riječi, napišite definicije sljedećih riječi, koje ste već imali u prethodnim Lekcijama: 1. Dijeceza 2. Prozelitizam 3. Egzegeza 4. Etimologija 5. Projekcija Sljedeći zadatak možete raditi kada hoćete i koliko dugo hoćete, usporedo sa ostalim vježbama ili nezavisno od njih. Radite dok, po svom ubjeđenju, ne rješite taj zadatak. Pogledajte sljedeću rečenicu: “ ... A ja sam uvijek miran, hrabar, otvoren, provjeren, praktičar filozofije,” Zamislite da je u toj rečenici sakriveno netko značenje. Pokušajte da utvrdite u njoj postojanje bilo kakve pravilnosti, neobičnosti, kratko rečeno, otkrijte bilo što što se ne vidi na prvi pogled. To što ste otkrili, napišite najkraće što možete. Najmanje 14 dana treba da radite sljedeću meditativnu vježbu. Prethodno, bez žurbe, napravite dvije liste. Na vrhu prve napišite “Žrtva” i ispišite veći broj situacija iz svog života u kojima ste se osjetili kao žrtva ili sasvim nemoćni. Na vrhu druge liste napišite “Spasilac” i ispišite situacije iz života u kojima ste, na bilo koji način, spašavali druge. Raditi ćete neizmjenično sa ove dvije liste. Prvog dana sa prvom listom, drugog dana sa drugom, trećeg opet sa prvom i tako do kraja, najmanje 14 dana, a ako osjetite potrebu i duže.

54 Vježbu radite jednom dnevno, ujutro ili uvečer u trajanju od 10-20 minuta. Sjedite u svoj uobičajeni položaj, zatvorite oči i opustite se. Vizualizirajte prvu situaciju sa prve liste, u kojoj ste bili žrtva (drugih ljudi, situacije itd.) ili se sasvim osjetili nemoćnim. Osjetite da ste u toj situaciji, unesite se u to osjećanje. Vizualizirajte sve detalje i potrudite se da je oživite i ponovo proživite. Potrudite se da u potpunosti osjetite svoju nemoć, očajanje, bespomoćnost. Zatim potrudite se da izazovete osjećanje ljutnje i bijesa što ste sami, u svom životu, doveli sebe u stanje bespomoćnosti. Energiju tog osjećanja usmjerite na odluku da to više nikada sebi ne dozvolite. Recite sebi: “E, neću više nikada sebi da dozvolim da dođem u takvo stanje! Neću! Neću!” Odmah potom zamislite kako ste (u istoj situaciji) ispunjeni osjećanjem snage, moći da izmijenite situaciju i “osjetite” kako možete u potpunosti da kontrolirate situaciju. Zatim pronađite način kako biste (sada kada ste puni snage) riješili tu situaciju. Prihvatite bilo koje slike ili misli, makar ličili sebi na supermena iz naučne fantastike. Dajte sebi vremena u ovoj vježbi, ne brzajte. Čim završite vježbu, unesite rezultate u dnevnik. Za svaku situaciju na listi ponovite čitav proces. Možete svakog dana uzeti drugu situaciju ili da jednog dana radite sa dvije-tri situacije sa liste. Sledećeg dana radite sa listom “Spasilac”. Prvo obnovite u mislima situaciju u kojoj ste nekoga spašavali, uživljavajući se u osjećanje nemoć te osobe. A odmah potom zamislite je kao snažnu, moćnu, sposobnu da donese najbolje odluke i da ih sprovede u djelo (makar to bilo dijete od nekoliko godina). Oslobodite ih veze sa vama, zamislite da su te veze pokidane, kao da ste u toj situaciji vi običan, distancirani, posmatrač, da nemate nikakvog udjela u sređivanju situacije. Zatim pogledajte što biste vi trebalo da uradite u toj situaciji za sebe, da biste se osjećali ispunjenim. Znači, u tom trenutku se okrenite od te situacije nekom svom poslu, koji je važan za vas ili nekom svom problemu koji ćete riješiti i osjetiti se ispunjenim. Unesite rezultate u Dnevnik. Drugi dio vremena, najmanje 14 dana ili duže, meditirati ćete o značenju kabalističke priče koja slijedi. Ona je veoma duga, sa čestim ponavljanjima, ali je to namjerno učinjeno. Vi već znate kako se meditira na priču. Pošto je priča teška za pamćenje, uvijek je na početku vježbe pročitajte, a potom meditirajte o njoj 15 minuta. Radite jednom dnevno, ujutro ili uvečer. KRALJEV PORTRET Ovo je priča o Jednom kralju. On je na svom dvoru imao Mudraca. Jednog dana pozvao je Mudraca i rekao mu: “Postoji jedan kralj koji se potpisuje sa riječima: “Čovjek velike moći i smjeran čovjek Istine”. Očito je da je on veoma moćan. Ja znam da on to jeste, zato što je svuda oko njegovog kraljevstva ocean, a na vodi su bojni brodovi naoružani snažnom artiljerijom, koji ne dozvoljavaju nikome da priđe kraljevstvu.” “A tamo gdje počinje teritorija kraljevstva, nalazi se velika močvara, kroz koju vodi uska staza kojom može da karača samo jedan čovjek. A taj prilaz također brane topovi, tako da je kraljevstvu nemoguće prići.” “Što se tiče njegovog potpisivanja sa “..,smjeran čovjek Istine”, o tome ja ne znam ništa. Ja hoću da mi ti doneseš portret tog kralja. Jer taj kralj ima portrete svih kraljeva, a njegov portret nema ni jedan kralj, jer je on skriven za ljudska bića. On sjedi ispod velikog baldahina, skriven iza zavjese za ljude svog kraljevstva.” Mudrac je otišao u to kraljevstvo i odlučio da mora dobro da ga upozna. A kako će upoznati prirodu tog kraljevstva? Preko humora koji tu postoji. Jer kada hoćete da upoznate neku sredinu, najbolje je da upoznate njen humor. A postoje mnoge vrste humora. Postoji humor u kojem čovjek doista želji da povrijedi prijatelja svojim riječima, a kada se njegov prijatelj požali, on mu kaže: “Ja se šalim. To je samo šala.” Ali njegov prijatelj na to kaže: “Meni to nije smiješno.” Zatim ima ljudi koji zaista hoće da se samo našale, pa ipak njihov prijatelj bude povrijeđen. Postoje zaista sve vrste humora. Treba znati da u svim kraljevstvima postoji kraljevstvo koje sadrži u sebi sva kraljevstva. A u tom kraljevstvu postoji grad koji u sebi sadrži sve gradove čitavog kraljevstva, koje sadrži u sebi sva kraljevstva. I u tom gradu postoji kuća koja sadrži sve kuće čitavog grada, koji sadrži u sebi sve gradove kraljevstva, koje sadrži u sebi sva kraljevstva. U toj kući postoji netko u kome je sadržano čitavo domaćinstvo - i od te osobe potiče sav humor u kraljevstvu. Mudrac je sa sobom ponio na taj put veliko blago i otišao je tamo. Primijetio je da se ljudi u tom kraljevstvu izmotavaju na sve moguće načine i prave šale i na osnovu njihovog humora on je shvatio da je to kraljevstvo od početka do kraja puno laži. Jer vidio je da ljudi zbijaju šale o tome kako je netko bio prevaren u poslovnom odnosu, a kada bi takav otišao kod suca da traži pravdu, i tu bi se suočio sa lažima i podmićivanjem. Pa kada bi tražio pravdu na najvišem sudu i tamo bi također naišao na davanje mita. A žitelji su zbijali šale o svim stvarima koje su se ranije dogodile.

55 Na osnovu tih šala Mudrac je shvatio da je kraljevstvo bilo puno i laži i prevara i da u njemu uopće nije bilo moguće naći Istinu. On se također uključio u poslove u tom kraljevstvu. Dozvolio je da ga prevare u poslu i otišao je da traži pravdu na sudu, a tamo se iznova sreo sa lažima i podmićivanjem. Jednoga dana on bi im dao mito, a sljedećeg dana oni sa ne bi poznavali. Stoga je otišao na viši sud, ali su i tamo sve bile laži, pa na najviši sud...sve dok nije dospio do samog kralja. Kada je stigao do kralja, Mudrac je počeo da ga izaziva: “Nad kojim ljudima si ti kralj? Jer ovo tvoje kraljevstvo je puno laži, od početka do kraja, i u njemu uopće nema Istine!” I on ja naveo sve laži sa kojima se sreo u kraljevstvu. Kada je kralj čuo te riječi, on je naslonio svoje uho na zavjesu, da bi mogao da ga što bolje čuje. Jer kralja je iznenadilo da postoji netko kome su poznate sve laži u kraljevstvu. A dvorjani, koji su također slušali te riječi, bili su jako ljuti na Mudraca. No, on je nastavljao sve dalje da priča o lažima u kraljevstvu i da izaziva govoreći: “Trebalo bi da ja kažem da je i kralj također kao oni - i on voli laži kao ostali stanovnici ovog kraljevstva. Ali iz ovoga što vidim, ti si čovjek Istine. Eto zašto si ti daleko od njih - zato što ne možeš da podneseš laži ovog kraljevstva.” I on je počeo tada da hvali kralja na sva usta. Kralj, u čijoj je veličini krila velika smjernost (kao što je to kod smjernih, što ih više hvalite i veličate, oni postaju sve manji i smjerniji), zbog velikih pohvala Mudraca, koji je hvalio i veličao kralja, postajao je sve smjerniji i manji... sve dok se nije pretvorio u ništa! Ah on nije više mogao da izdrži, stoga je sklonio zavjesu da bi video tog mudrog čovjeka. “Tko je taj koji zna i razumije sve ovo?” Njegovo lice bilo je otkriveno. On ga je video. On je donio njegov portret kralju. Obratite pažnju, prilikom meditacije na ovu priču, na sve njene elemente. Nemojte ništa pretpostavljati, niti “podrazumijevati”. Ako se izričito navodi da je netko od junaka ove priče rekao nešto, on to zaista jeste. Ali ako se to izričito ne kaže, sasvim je otvoreno tko je to rekao, tako da treba da uzmete u obzir sve mogućnosti. Na primjer, priča ne ukazuje tko je izgovorio posljednju rečenicu - “Tko je taj koji zna i razumije sve ovo? itd, itd. Budite opušteni, ne polažete nikakav ispit. Uživajte u svojoj meditaciji. Priča je višeslojna, probajte da svaki put otkrijete netko novo značenje. Kada završite, unesite ono čega se sjećate u Dnevnik. Zadatak za Desetu Lekciju Pošaljite mi Rezime, Definicije riječi, Što ste uočili u zadatoj rečenici i Dnevnik. Došli ste do kraja Prvog Stupnja Tečaja Gnostičkog Okultizma. Čestitam vam. Nije bilo lako. Ovlaš pregledajte svoj Dnevnik od Prve do Desete Lekcije i prosudite kakvi su vam dobici. Da li ste savladali neku svoju slabost sa kojom ste se suočili? Da li ste razvili neku sposobnost, na primjer sposobnost da gurate naprijed usprkos otpora i želje da odustanete? Što ste naučili? Da li su vam neke stvari u okultizmu uopće postale jasnije? Da li ste shvatili bolje nego prije što je ozbiljan rad? Konačno, da li ste zadovoljni Tečajem? Ukoliko niste zadovoljni, ovakav rad nije više za vas. Ako želite da nastavite sa Drugim Stupnjem TGO, javite mi. Poslije nekog vremena bićeti te obaviješteni da li možete da nastavite sa drugim Stupnjem TGO i pod kojim uvjetima.