Slavenstvo i Romanstvo Na Jadranskim Otocima - Petar Skok

AKADEMIK PETAR SKOK

SLAVENSTVO IROMANSTVO NA JADRANSKIM OTOCIMA Toponomastička

ispitivanja

.:

Z l

A

G 9

R 5

E

J

~:......

•

B O

",-''' fJ

PREDGOVOR Ove studije, pisane stilom podesnirn za širu pubLiJku, izlaztle su prije rata u Jadranskoj. Straži XVII (1939) str. 50--52, 96-97, 13~ 138, 181-183, 224-225,270-271, 318--319, 360-362, 405-406, 446--448, 491-492, XVIII (1940) str. 7-8, 5!}-'-60, 94-96, 141-142, 229-230, 272-273, 401-402, 449-450, 484-486, !i XIX (1941) str. 6-8, 53-54 pod naslovom»Problem romanstva i slovenstva na našim ostrvima«, Obiavliena su u svemu 22 članka posvećena važnijim toponomastičkim pojavama na tim otocima. Sada su ti članci ispravljeni i znatno dopunjeni. Oni predstavljaju nove studije. Clanci o Premndi, Sestruniu i Molatu biLi su 1941. već složeni, ali ih j.e uništila tahianska okupacija u Splitu. Sada sam ih ponovo napisao. Ostalih deset članaka vratio mi je urednik g. Jakša Ravlić, jer je Jadranska Straža zbog OkUpaCijil morala obustaviti-!izlaženj.e. . .To su članci o Ugtianu, Ižu Velom i Malom, Velom Otoku, Kornatu, Pašmanu, Murteru, Žirju, Zlarinu i Kooari, koji izlaze onako, kako sam ih napisao 1941. i sada neznatno dopunio. Materijal za ove studije sakupljao sam još g. 1913. i 1914., kad sam putovao po otocima zadarskog arhipelaga, i kasnije od 1920. do. 1940., kad sam posjetio druge otoke. Obrađeni materiial .tena .žalost nejednak, jer :nidesam mogao obaći sve otoke, o kojima govorim, ni provjeriti sve grafiie.. koje se nalaze na specijalnim kartama bivšeg austro-ugarskog generalštaba, Jugoslavenskog voinogeografskoz Instituta, na našoj pomorskoj karti. u zemlfišniku i u saopćeniima drugih osoba, koje nijesu lingvisti. Kako nema nade, da bih to mogao naknaditi II bliskoj Hi daljoj budućnosti, slUŽim 'Sie i ovim rnateriialom iz druge ruke. . \ Obavještenja dobivao sam od - žUPlIldJka, .učitelia, studenata i drugih domorodaca, koji sumi odgovarali ua mOli štampani prospekt, Ovaj :sam prospekt, sa malom uPUtom o saotranšu toponomastičkog materijala, slao župnicima i učiteljima na otocima, koj:e sam bio nakanio nrooutovati, prii.e početka putovania. To je bilo god. 1913. i 1914., kad sam putovao ponalogu i s potporom bečke Akademiie. O tim putovanjima obiavio sam u Anzeigeru bečke Akademije 1914.

5

•

Nro. VI i XXVI dva izvještaja pod naslovima: 1) Vorlaufiger Bericht uber eine tooonornastische Studienreise illl Norddalmatien .L 2) Zweiter vorlaufiger Bericht liber toponomastische Bereisung Dalmatiens, gdje sam izložio svoj način rada j svoju svrhu," Taj, moj sakupljeni materijal ostao je neiskorišten, sve dok nijesam objavio 1935. u bibitoteci Jadranske Straže knjigu »Dolazak. Slovena na Mediteran«. Kako je ova pubĐikaclia pobudila interes i u širokim i naučnim krugovima, odlučio sam, da obradim i toponomastički materijal sakupljen na otocima. Na Krku j Rabu usnio sam da sakupim sav materijal, koji sa odnosa na uzvisine, obradive če­ stice L konfiguraciju obale, Ostatke staroga romanskoga govora u toponomastici Krka, objavio sam u Archivio zlottologico italiano XXI (1927), XXIV (1930), XXV (1933), XXVIII (1936) i XXIX (1938) pod naslovom Studi toponomastici sull'lsota di Veglia, dok će hrvatski tononomastički materijal' s Krka i Raba, koii je samo u maloj mjeri sada iskorišten, hiti u cijelosti objavljen kasnde. Mislim, da će sintetička obrada i, ovakva nejednakog materiiala biti od koristi za izučavanje ovih interesantnih krajeva, Nadam se, da će dobro poslužiti našim historicirna i diialektolozana, prvima za izučavanje povijesti naseliivania, a drugima za izučavanje narječja. Kako su ove studđe pisane bez prevelikog citiranja stručne literature i bez pretrpavanla stručnim lingvističkim razmatranjima, moći će ih lako čitati i oni, kojd nijesu lingvisti, a naročito koji niiesu rornanisti, Svagdje, gdje sam čuo toponim od pouzdanih ljudi, koji govore domaćim narječjem, naznačio sam akcenat, kako ga je izviestiteli izgovorio." U svakom slučaju nlije bilo moguće provieriti točnost ovako stečenog podatka o naglasku. To će morati učiniti budući diialektolozt i toponomastici, Naznačio sam akcenat i onda, ako sam ga našao u objav lli enoj literaturi, Tamo, gdje nijesam naveo naglaska toponimu, znači, da je taj toponim crpen i,z druge ruke, ,iz pisanih vrela, iz speciialki m'i iz pistnenih saopćenja domorodaca, nevieštih bilieženiu akcenta. Sada, kad OVe studije izlaze u zasebnoj knji!Zi, poređao sam ovih 35 članaka u 4 grupe, prema geografskoj diobi naših otoka: I. kvarnerski skup, II. zadarsko-šibenski arhipelag, III. otoci srednle Dalmacije, IV. otoci južne Dalmaciie. Mislim, da ova dioba najbolje odgovara problemu naseljivanja ovih otoka. Da bih čitaocu olakšao snalaženje u ovim tstraživanitma, kojima je cilj da unesusvietlost u problem hrvatskog nas,em~va:nia ovih otoka, jednako kao i II pitanje Iingvističke izmjene, koie su na njima 1) Ispor. i moje »Priloge k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta«, Rad Jugosl. Ak., knj. 224, str. 98. 2) Svraćam pažnju čitateljima na razlikovanje staroga aikuta bilježenoga C'V (Ivšić) i novoga , (Vuk).

6

s vremenom nastale, u probleme, koji idu u t. zvo toponomastičku stratigrafdu", dodao' sam člancima dvije vrste geografskih karata: a} Pregledna, za svaki otočki skup. Na njima je priJkazano ovo: 1. grčkim pismom geografija Porfirogenitova, koja je OSII1rOva etnografskog i lingvistlčkog Istraživanja, 2. maiuskulama antička geografska imena, kolrko su se očuvala do danas, 3. streltcama metanastatičkakretanja pučanstva, koliko su važna za toponomastiku, 4. kurzivom današnje hrvatske i talijanske toponime, koliko proizlaze iz toponima navedenih 'Pod točkama 1 i 2. Kvadratom D označena naselja sadržavaju predslavenske (rimske, romanske) toponime, kružniJcom O slavenske. Jednostavna strelica +- nrlkazuje kretanje velebitskih Vlaha preko' Krka u Ćićariju (Istra). Ravna crta - prikazuje povezanost romanskoga govora u Krku (Rabu, Pagu i: Osoru) s istarskim romanskim govorima u Puli, Rovinju i Piranu. Na kopnu zabilježena je najstarija hrvatska ji zahumska župska organiciia prema Porfirogenttu. b) Speciialne karte za pojedine otoke, kojih toponomastjku istražujem. Na njima su zabilježeni važniji toponimi :il pravac hrvatskoga naseljivanja, naznačen strelicom, ako se može ustanoviti oo. osnovi toponomastičkoaa istraživanja. Naznaka pravca naseljivanja ima dakakoprovlzornu vrtiednost. To naročito ističem, jer za to treba i posebnth historiiskih studiia, kakovih ja ovdje ne dajem. Ovdje se pominiu historijska data samo toliko, kolsko su od važnosti za toponomastiku, t. j. zaoitania najstarije grafije, identifikacije, lezičnoea objašnienia za toponime, njihova postania li t. d. Toliko mislim, da moram naglasiti našim historioima, da me ne bi krivo razumjeli', j~r ovo nije »poviiesno-filclogiiska radnia«, nego toponomastička, prema modernom shvaćanju ove discipline, koja ima već tri naučna kongresa za sobom i: na Zapadu lijep broj udruženja za naučno ispitivanle. Priložene karte ne mogu da pretenduiu oo naziv toponomastičkih stratigrafijskih karata u punom smislu, kako ih ja zamišljam. Ako i možemo grosso modo odrediti podrijetlo pojediJnih toponima, te razli kovati slavenske od romanskih, ipak ie danas još teško klasificirati slavenske toponime po dobama, t. j. razlikovati stare slavenske jz doba doseljenja od 'OII1ih i~ doba župskog uređenja. zadružnog života i t. d. od recentnih. Kod nestavenskthrnoramo opet razlikovati predindoevropske (mediteranske) od rimskih (latinskih), romanske u užem smislu (t. j. predslavenslce TOI1TIanske) od staro-

.) o tome, što pod tom naukom mislim, Ispor. moj izvještaj »Berieht tiber den Stand der jugoslavischen Ortsnamenforsehung« u Zedtsehrift fUr Ortsnamenforsehung, sv. IX, str. 171, zatim moj članak»Skopska kotlinae u Gtasniku Skopskog naučnog drlUštva,knj. XV-XVI, str. 100, te sada Troisieme Congres international de toponymie et d'anthroponymie, vol. l, str. 75 (Bruxelles 1949). 1

dalmatinskih i mletačkih. Kod svakog od tooonomastičkši tipova trebalo bi odrediti, kojem periodu ekonomske i kulturne podstroike i nadstroike odgovaraju. Koliko je bilo mogućno udovolitti ovim naučnim gledištima, rečeno Je u studiji, ali nUe prikazano kartografski. Na karti su neslavenski toponimi podvučeni jednom crtom. ako su romanski bilo koje kategoriie", dvostrukom crtom,ako su rimski iH predrimsld (mediteranski, predmdoevrooski). Zasebnom crtom označeni su oni hrvatskitoponimi, koji, imaju u osnovi našu romansku tuđicu. . . Da ne bude karta pretrpana znakovima, nije zasebno označeno. da Iii se toponim odnosi na rtove, uvale, školieve, čestice zemlie i t.d. O tom daju obavještenja pojedine studije. Samo su označena naselja. i to okruglo, ako su po postaniu slavenska, a uglato, ako su po postanju. predslavenska, Na kartama nij.e bilo moguće tačno odrediti, gdje se upravo toponim nalazi. Zbog toga služe priložene karte samo za prvu oriientacdu, a ne za navigaciiu ilU za terenske radove. Glavno Je bilo, da toponim bude dosta čitljiv. Prostor nije dozvoljavao, da se mnogi toponimi, koji se odnose na obalski sistem (rtove, uvale, školieve i sike) potpunoispišu. Njih sam označio brojem. Toponim, koji odgovara broju, neka se potraži na kraju članka o dotičnom otoku. Najzad, da bih zadovoljio i oko čitaočevo, dodane suknhzl i slike, koje prikazuju tip naselia i pejzaž stih otoka. Ove slike J1JOO1aju naučne vriiednosti za samo topcnornastičko istraživanie, jer ne prikazuju teren onoga toponima, koji se istražuje, 'kako bi bilo od potrebe, na pr. za dijelove obale, koji se zovu Šipnata Hi Samotvorac i t. d. Budući da su se slike, koje sam unio, mogle lako dobiti, a za one druge, koje bi bile od naučne vrijednosti, trebalo bi istom' izvršiti nova putovanja, učinieno je ovako" a budući toponornastlk morat će putovati i onako s fotografskim aparatom i' uzimati snimke, koji ' Hustriraju top onim e.

*

*

*

Ne smije se nikako misliti, da je u ovim studijama okupljen sav mater.ilja1 s jadranskih otoka. Potpunost je nemoguća, jer se mora pretpostaviti, da iadranski otoci imaju barem 20.000 do 30.000 toponima. Može se ipak uzeti, da su obuhvaćeni glavni i karakteristični tipovi. toponomastički

, \ , Bilo da postoje u hrvatskom jeziku· kao posuđena opće riječi (n. pr. mošuna), ili da postoje samo kao toponimi. (n. pr.Sus). Pod nazivom romanski razumijeva· se period poslije latinskoga, dakle talijanski, dalmatinsko-romanski i t. d. 1)

8

Isto tako ne smije se misliti, da je ll' ovim studijama svaki toponim oosve pouzdano interpretiran i da ne će trebati popravaka. Posve pouzdane etimologiie ne može još dati današnje istraživanje, a to u prvom redu zbog toga, što toponimi nijesu leksikografski, lingvistički' i stvarno, pouzdano fiksirani, niti ima za njih iscrpnih potvrda iz historijskih dokumenata. U mnogo slučaieva oni su još nezreli za ctimologilsko istraživanje. Uostalom iagoslavenska je, kao uopće slavenska, tcoonomastika još II povojima. Ova moja· istraživanja postigla su svoj cilj, ako potaknu naše dijaIektologe, historike i geagrafe (kartografe), da u krug svojih istraživanja uzmu i toponime. U ovoj, oblasti- oni moraju zajednički da rade. P r i f i j e d b a. Od znakova, koje upotrebljavam pri tumačenju toponima i općih riječi, ističem ova tri: * Zvjezdica pred općom riječi ili toponimom znači, da oblik, koji se navodi, nije u tekstovima potvrđen, nego da se pretpostavlja kao moguć. < znači, da se je oblik, koji se navodi pred tim znakom, razvio iz oblika, koi! sLijedi za njim. . > znači, da se je oblik, koji se-navodi pred tim znakom, razvio u oblik, koji slijedi za njim. PETAR SKOK.

I 9

I. KVARNERSKI OTOČKI SKUP I. li ovaj skup stavljam pet veliJk,~h nastanjenih otoka, i to tri prava kvarnerska: Krk, Cres i Lošini, i dva, koja ih nastavljaju u pravcu jugoistoka uz Hrvatsko Primorje, .Rab i Pag. _ Već u ovom skupu možemo utvrditi tri toponomastička zakona, koji 'su važni za istraživanje imena daanatinskihotcka: a) Veliki otoci, važni za naseliivanie i ekonomsku eksploataciju, odreda nose predslavenska m, bolie, predrimska imena, Izuzetak č~ne ovdje dva otoka: Lošind~ koji n.ti'e potvrđen u rimsko i bizantsko dM:Ja, 'a ipak ne nosi slavensko ime, i Ilovik, nastanjen, ci. ipak s hrvatskim nazivom, koji se razlikuje od talijanskoga San Pietro dei Nembi. Ovaj tooonomastlčki zakon odgovara drugom zakonu na kopnu. Sve velške rijeke i njdhovi znatniji pritoci, koji su važni za saobraćaj ,i ekonomski život; nose na teritoriji hrvatskosmskog jezika tsto taiko odreda predslavenska imena. Samo potoci, namom školievl, . kOji mogu imati tek lokalnu važnost za pojedina naselja, hrvatskog su podrijetla. Primjer u Kvarneru: Plavnik, nenastanjen otočić, hrvatski je naziv, dok je Krk, veliki nastanjen otok, pređrimsko i predslavensko ime. . 'Ovaj zakon nme vezan samo na slavensko naseliivanie: on vrijedi i za druge zerniie u Evropi. li Galiii na pr. velike riieke kao 'Sequana i Arar i t. d. nose negalska, zacijelo predindoevropska tmen'a. . Taj je zakon važan za etimologtisko istraživanje imena dalmatinskih otoka. b) Na ovom otočkom skupu može se postaviti i drogi zakon. koji vrijedi: za čitav Mediteran: Naivažnlie naselje na otoku i sam otok nose isto ime, i često se ne ZIta, što Je prvobitno ili primarno: da'lise otok prozvao po naseliu Hi se naselje PT;Plominski zaliv« II Quarnarii culfus. Ali se možemo domišljati, da razlog' leži u tome, što ie stara Flanona u doba seobe. naroda izgubila važnost kao pomorski ernporium. Nikako se izviesno ne zna, odakle je uzet izraz Quarnarium, ni šta upravo znači. Ali nam lingvistika pruža i za to neku pomoć, koja nije na odmet. . Prije nego navedemo nagađanja o značenju ovoga imena, ogledajmo oblike, u kojima se pi/še ovaj naziv kod naših pisaca: Leksikografi MikaIja i Bielostiienac pišu ga K a r n e r (gen. K a r ne r a) i tumače ga latinski »sinus liburnicus, polaticus et ilanaticus vel flanonicus, more kod Istriie«. Kako Sc vidi, oni pišu mletački sufiks - e r o i k- mjesto k v -. Baraković, opet, II »ViH Slovinki«, piše K v- i toskanski sufiks - a r: »Kakono i mornar, ako je prem hitar, iidreć mimo Kvarnar, naskoči ga vitar«. Oblik Kvarner (gen. Kvarnera), kaj'i je danas kod nas II općoj upotrebi, zabiliežio je Akadernidski rječnik samo iz istarske narodne pjesme: »Jedan brod se vozi po sredi Kvamera«, Kako je prvobitan obHtk onaj, koj~! se počinje sa k V-, misliio se, da riieč Kvarner d()llaz~ od lat. pridjeva cavernarius, od imenice caverna, što znači »lspilja«l1. Zaliv bi: bio, po ovom tumačenju, nazvan ovako zbog toga, što ima mnogo spi:ljla. Al~ se Ovo tumačenje ne može održati jer ne odgovara posvema Ionetskim zakonima ni hrvatskim ni romanskim. Po drugom mišlieniuime je nastalo od Tat. pridjicva carnarius, od imenice carne, »rneso«, koja II govoru starih Romana na Krku 2*

19

, glasi kuorno, Zaliv je nazvan metaforički ovako, vele oni. koji. ime ovako tumače, zbog toga, što vjetrovi, koji: u njemu bjesne, uzrokuju mnoge žrtve. S lingvističkoga gledišta ovo tumačoo.ie bi bilo moguće 1 2 •

Ati moguće je još jedino tumačenje. U pazinskom kraju u Istri vele naši ljudi za broj četrdeset kvarnar (napr. kvarnar ovac, dva kvarrrara). Ova čakavska tudica, koju je prvi zabilježio Nemamč, nije nigdje drugdie potvrđena. Ne donosi je ni Ive iz obLižnjih romanskih.. dija1ekč\.tai\l! Istri, Pokojni Pere Budmani dobro j,e otkrio u ovoj našoj čakavskoi tuđicš 'lat pridievni broinik quadragenarius-", Koji znači, »000, što se sastoji ·iz 40, što broji 40«. Oblik kvamar pravilno se razvio odatle po romanističkim jezičkim zakonima, i nema nilkakove sumnje, da prloadastarom istarskom romanskom govoru, koH zatekoše naši pređt u.Istri, Ako je ime zaliva ista rideč, teško se domisliti, našto se odnosi latinski 'pridjevni broinik kao ime zaliva, da li na broj otočića (školjeva), ili' valica, iH naselja, Hi ribarskih pošta oko Lošinja i Cresa. Ime Kvarner i ne mora da se odnosi baš na broj četrdeset. To će se vidjeti iz ovoga razmatranja. Taltianska riječ quarnara bi:la je 16. i, 17. vijeku pomorski> naziv za UŽ~ deblime sartda, koje je visjelo na kotačiću privezanom za vrh Iarbola. Pored quarnara govorilo se icarnara (1614), kod mletačkih pomoraca i quarnale (p 14. i 15. vijeku), od čega je postojao i deminutiv quarnaletta. Ova riječ pisala sei carnalettai quademaletta'", love su riječi latinskoz porijekla, Potječu od lat p.ridjevnog brojutka quatemarius sa značenjem »što sadržava 'PO četiri česti«. Quarnara je latinski: funis quaternaria »uže savite .iz četiri uzice«, a Kvarner bilo bi, prema ovome, mare uuaternariurn, Time bi bio označen onaj sektor Jadrana, koji se dijelL na četvero kao raskršće za MIletke, Zadar, Istru i na 'istok. Kako je pravi Kvarner UiZ jugots-1oonu obalu Istre do ostrva Suska, onai dio Jadrana, koji j'~ zatvoren lošinjskim otočkim skupom, misrim, da je ovakvo tumačenje postanka njegova imena naj': p.rirodnije i da odgovara posve geografskompoložaiu'". Ako i nije sve ovo, što kažemo, sasvim pouzdano, važna je ipak činienica, da nam je pošlo za rukom utvrditi, da naziv Kvarnar potieče iJZ staroga istarskog romanskog nariečia, koje se govorilo u' Istri prtie dolaska Mlečana. Tako smo saznali važnu istinu, koja će nam bit~ vodič u pitanju, kakav romanski govor zatekoše predJi našth čakavaca u ovim krajevima, kad se doseliše ovamo. U detalju opažat ćemo sve ovo idući: od jednog kvarnerskog otoka do drugoga. 20

Biilje šk e Upor.. moju studiju »Studi toponom astici sull'Isol a di Veglaa« , koja je objavlj ena u Archivi o glottolo gtco italiano XXIV, str. 42, br. 65. 2) I dialetti ladino- veneti dell'Jstr ia, Strasbu rgo 1900. Proučavanju istarskog romans kog .govora prije dolaska Mlečana posveć je i moja studija, koja je objavlj ena na francus kom u Melang es Haškov ecena slovom Contrib ution il. l'etude de l'istriot e preveni tien, za(Brno 1936), pod natim Consid eration s general es sur le plus ancien istro-ro man u zbornik u Sache Ort und wort (Festsc hrift J. Ju1d), ZUrich 1943, str. 472-485 . a) Široka je 250-40 0 m, duga 4 km, veća je od zaliva Rabac kod Labina. 4) stjepan iz Bizanta piše ga u čistijem latinsko m obliku flanonic us. . 5) Ako naši kažu m mjesto n, to može također da je staro. Plinije pozna i narod Flamon ienses. ") Imao je i Ius italicum , »italsko . pravo«. 7) Hrvatsk i se zove Porozin a. Tumači se kao Farum otoka« (Elio Migliorin'i·, Enciclo pedia italiana , sv. XVIII,insulae »svjetio nik str. 6(2), ali to lingvistički nije moguće . 8) Ne znam, imaju li naši pomorc i naš narodn i izraz za nj. Bio bih zahvalan svakom e, tko-bi me obavije stio o našim narodn ske putove ne samo u Kvarne ru, nego i na Jadranu . im izrazim a za pomor0) Naziv culfus, grčka je riječ kćlpos, Upotreb ljavao se i za čitav Jadran. Odatle i naš stari izraz kulaf (upor. Akadem ijski rječnik V. str. 768 s. v.) 10) Upor. Rački, Docum enta, str. 356. 11) Elio Miglior ini, Enciclo pedia italiana , sv. XVIII, str. 602. 12) Ovako sam i ja nekada mislio, ali sada više ne, jer u izveden ici od carne ne bi smjelo 'biti '11 nenagla šenom slogu kv-o ta) Upor. Akadem ijski rječnik V. str. 800. s. V. 14) Ove podatke vadim iz odličnog pomors kog rječnik talijans ka Akadem ija pod naslovo m Diziona rio di marinaa, što ga je izdala rnediev ale e moderna. Roma 1937. 15) Ovim pripado m treba spomen uti, da je za Mlečan žan i u meteoro logijsko m pogledu . Boerio je zabiljež io, da see Kvarne r bio vaiz sektora Est-No rd-Est, zove pored grego....lIevante još 'i vjetar, koji duva Quarne ro. O značenju naziva upor. sada i djelo intelige ntnog amater a u toponom astici dra. Josipa Smodla ke, Imena mesta i meštan a na tlu Jugosla vije, S'plit 1946, str. 69-73. 1)

2. KRK

L

Glavno predslavensko naselje na otoku Krku zove se ponosn na rimskom kamenom spomeniku splendidissirna civitas Curictarurn,o što znači »vrlo siaian grad .Krčana«. Curieta je iIi.rskailzved za oznaku stanovnika od Curicurn (naglas na prvom u), kao što enka j~ naša Krčanin od Krk. Naš naziv otoka i, glavnog mjesta na njemu Krk, točno odgov predrimskom 1 rimskom nazivu Curicum. Kojem je mediteranskoara m ieziku pripadao ovaj naziv, to se ne zna; a još manje se zna, šta on upravo znači. Ctn~ se, da nije ilirski, Lingvist se najviše čudi. činjenici, što start naziv nijesu očuvali Romani, nego Hrvati. 21

Taliiani ga zovu Veglia, što se osniva na nazivu

domaćih

izu-

rnrlih Romana Vekla ili Vi!kla. Prvi je taj naziv' zabilrežio car Por-

firogenit oko polovine 10 .viieka, a drugi Vrbničanm Feretić na početku proš'1og vijeka. Talijanski naziv tumačili su naučenjaci na razne načine. Od svih tumačenja najvjerojatnije ieono, koje vidi u Vekla iili: Vikla latinski pridjev ž. r., što znači »star«, a glasio je već u vulgarnom Iatinitetu veclus (izvedenica od klasičnog lat. pridieva vetus »star«). Ovaj pridjev treba dopuniti imenicom civitas »grad«, kako se Krk zvao na pomenutom rimskom natpisu, Talijanski naziv znači u prijevodu »Stari grad«, OJI1ako, kako su u prvo doba Slaveni nazva:I'i i druga stara rimska naselia na Jadranu. Ako Je tako, onda se kao izvjesno ima uzeti, da je na ovom otoku u blizini grada Krka morao postojati i »Novi grad«. Historijska vrela nijesu nam sačuvala obavještenja o tome gradu, i ne kažu nam, kako su domaći Hrvati ili Romani' upravo taj »Novi grad« zvali. Mlada nauka, koja se zove toponornastika, a bavi se ispitivanjem imena mjesta, može ipak da riješi i ovaj problem. Istražujući imena mjesta na ovom otoku, ustanovio sam, da se nazivi, koji nose na sebi biljeg staroga romanskoga govora grada Krka, nalaze južno od poteza, koji ide od Punte Pelove, sjeverno od Glavotoka blizu Malinske iznad Muraja, te siječe cestu, što vodi od Krka do Vrbnika ii proteže se sve do u b'lizinu Bašćanske Drage". Južno od ovoga poteza ima naiviše starih romanskih mjesnih naziva oko dva današnja naselja: prvo, oko grada Krka, drugo, oko mjesta, koje se zove Punat, gen. Punta, što znači most, jer je ovdje bio zaista nekada most, koji je vezao ovo mjesto s poluotokorn Prniborn, kuda je vodila stara cesta u grad Krk. Taj most ne pominiu ni mletačka vrela. Znači, da ga je nestalo još orHe đeflnitivnog dolaska Mlečana na Krk iza frankopana Iz ove činjenice izlazi, da se »Novi grad krčki« (Civitas nova) morao nalaziti baš na mjestu, gdje se danas nalazi Punat. Druge mogućnosti nema, jer tragova druvim starim naseliima nema. Oba ova naselia bila su zaštićena utvrđeniima iz ranog bizantinskog srednjeg vijeka. Oba JlOS!C starinski romanski naziv castelHane, deminutiv od castellum »grad« (kao utvrda)«. Utvrđenje kod Punta nalazilo se na malenu otočiću u zalivu, što ga tvori Pmiba s obalom Punta. Taj otočić zove se hrvatski Košlifm, što točno odgovara romanskom Castellione. OViO utvrđenje potječe zaoiielo ilz vremena, dok jie Krk pripadao zajedno s ostalom Daenacbom bilza'I1ltinJSIkoi temi (= provincifl), To potvrđnie ii okolnost, što se II bliiZini Košliuna nalazi crkvtca sagrađena u bizantiJlllSlkom stliilu, posvećena svecu Donatu, štovanom i II Zadru, a možda i još gdje u btzantlnskoi temli Dalmaciie.

-

22

Drugo bizantinske utvrđenje nalaziio se sjeverno od grada Krka na cesti, što vodi u MaNnsiku. SpeC!itia:lJna karta bivšega austrougarskog generalštaba zabi:IježdlIa je ovdje česticu, koja se zove Caslone. Na specijalnoj karti bivšeg jugoslavenskog voinogeografskog zavoda onaniše za:biajleŽooa. Današnji je iiz~ovorteško 'utvrdiJti, ali ga je zabiJljiežio i Cmčić na svojoj detaljnoj 'karti otoka Krka, koja se čuva u franjevačkom samostanu u Krku. Caslone je isto što i Košliun, Oba naziva dolaze od romanske dlemilt1Il.LiJivne izvedenice

castellione »gradac«. Oba utvrđenja bila su očevidno poo'iguUl1Ja zbog toga, da zaštite romanska naselja Civitas vetus (--. Veglia) i Civitas nova ( Punat) protiv nrodiranla Slavena (---< Hrvata) na otok.

*

*

*

mzantiJnJsko vladanie ostavim Je vtdnih tragova II govoru hrvatskih čakavaca na otoku Krku. Šumice, u kojJiJmal'! I - r), kod rta (punte) Martinšćice na južnom dijelu Cresa. Pod nazivom brdašca Prantur (25 m) krije se zaoiielo kraćenica od lat. prornontoriurn »predbrđe«, od riječi, koja se očuvala II nazivu r'rmantura u Istri. Već 1018., kad Crešani prisežu vjernost Mlečanima, pominie se na ovom otoku kao gradsko naselje (civitas) Chafisole, koje je kasnije poznato kao castellum Cavisole,od lat. caput insulae »glava.otoka«, danas tal. Caisole, što je u takianskom neobična polulatinska i polumletačka složenica. Zanimlitvo je opaziti, da ovai tal. lako prevodiv naziv nije naš narod obrnuo na svoju na Cresu, nego na Krku, gdje nalazimo u nazsvu samostana Glavotok (po narodnom izgovoru Glavatčk), čist i doslovan prijevod ove tal .složenice. Naš naziv ovoga sela na Cresu glasi u određenom nridievu Beli (uz koji se razumije opća riieč »grad«). Kako-se vidi, naš naziv nema nikakve veze s romanskim. Takov pr.fdjevni .naziv dolazt još jednom na ovom otoku u obliku Belei (tal. pisano Bellei), u kome dočetak -ei odgovara starijem određenom nastavku -ak kao II ovaj, onaj, Belaj, Rlagaj.12 Postoii još contrađa Beleiski na specijalnoj karti. Druzo ime naselja na ovom otoku Lubenice, koje se vrlo rano pominie kao castellum, čiiI1i se potpuno kao naše, premda nigdje drugdje ne nalazimo ovakovih naših mjesnih naziva. Moglo bi biti, da se pod njim sakriva lat. naziv lIibemicia, kako se ovaj castellum zvao II latinskom. Ovo je lat. izvedenica od pridieva hibemus »zhnski«,

, Od drugih romanskih imena za naseljena miesta treba spornenuti Smergo na morskoj obali: prema Krku. Naš naziv Mereh, gen. Merga predstavlja prvobitni lat. oblik mergus »ronilac, gniurac«. Prema današnjem tal.' ieziku Talijani su dodali starom imenu još prefiks S-, koji dolazi od lat. ex. Ali i naši ljudi govore Smerag, kako je zabiiieženo na specijalnoj karti, gdje se čita i naziv Meraska jama.

*

*

*

Od imena izvedenih od starih slavenskih ličnih imena treba nanaziv sela Dragozetići-", jugozapadno od Beloga (Ca-

ročito istaći

38

Isole), od Dragozet, za koje nema drugih potvrda osim imena' ovog naselja na Cresu. Sve o sve, na Cresu nostoit danas 16 toponima za naselja u poretku od sjevera na jug: Dragozetići, Bell.Predošćica, Vodice, Merag, Cres, Valun, Lubenice, Martinšćica, Vrana, Orlec, StivanBele], Ustrine, Osor, PUnta KriJža.Od ovih supredrimski (mediteranskl): Cres i Osor, romanski: Memg, Valun, Lubenice; latinsko-kršćanski: Stivan, Punta' Križa.. Ostati su hrvatski različitši tipova. i epoha: a) stara slav. porodična naselja: Drazozetićl, b) start i novi određeni pridievi: Belei, Beli, e) supstantivni pritdjev:i. karakteristični za naš otočki i obalski Jadran na -šćšcarPredotllšćica, Marti!l1JŠćica, d) toponimi iz faune: Vrana, Orlec, e) olurale tantum neutvrđenoza značenja i podrijetla, Ustrine, Da ovaj posljednji! ne može potjecati od ustra »briiaćica«, izlazi odatle, što je ustra turcizam, a turskjh toponima na otocima nema.: Prije bi se moglo pomlšliatl na romansko podrijetlo, premda romanski toponimi rjeđe dolaze kao pluralla tantum-s, '(1) toponim .kofi se odnosi na slatku vodu: Vodice, karakterističan za kraški (karstni) teren. . . . . .:

porodjčnog

U. U poređeniu sa krčkom, toponomastika otoka Cresa sadržava nesravniivo više hrvatskih toponima nego romanskih. Takovih ro,manskih toponima, k9ji bi pokazivali tragove fonetike staroga romanskoga govora u Krku, ovdje uopće nema. Susrećemo kao toponime samo takove romanizme, kolt su stvoreni od riječi ušUh i u jezik našeg naroda rta otoku. Toponimi, kao što su Komoriščica, Girišnica, Krasa, Koromašna, Javorna, flrustica .od. općih riječi romanskog podrijetla komorika »philyrea levis«, girica (ribica), kras, koromač, javor »lovorika«, hriista'" »stiiena ~li hrid«, nalazese ne samo na Cresu, nego i na ostalim otocima kvarnerskog i: zadarskog arhipelaga i ne govore ništa o starom romanskom govoru dalmatinskog tipa. / Pored navedenog toponima Merag izaz.iva interes romanista i naziv otočića (školfiča) Kormat, koji se odijelio od Plavnika. Da to nije hrvatski naziv, očigledno je .Dočetak -at upućuje na romanski prošli particip pasiva od glagola' corrtmare, koji je zastupljen ll- rumunjskom a curma »odlomHi«16. Ovaj naziv ide prema, tome II isti red sa Maskatfir (jzgovor u Puntu) II Košliunskom zalivu na Krku. Ovako je nazvan škol.jić, koji se od1JOmio od susjedne obale djelovanjem morske obale. Samo je ovdje naziv metaforički, od lat. morsicatorium »gdjemore izjeda«l'1. Kormat je corrlmatus scooulusstod Plavnika) ođlomlien školilć«, U zadarskom arhipelagu istadenomi39

.-

nacija dolazi još u nazivu Kornat, sa zamjenom suglasni/ka ID u D" zacijelo pod uelivorn drugih 'lat. riječi, kaocornu »rog«, corona »kruna«.

. Interes romanista izazrvaju još dva toponima, ime naselja Valun sjeverozapadno od Lubenica, g-lavno i jedino mjesto u velikom zalivuc] 'ime najveće uzvisine na otoku Sis 638 m). Oba su bez sumnje romanska, Prvo je romanski augmentativ od vallis »uvala«, a drugi· je hrvatski ref:1eks od: vulgarnolatinskoga priloga siisum za klas. lat. sursum »gore, naprijed, prema gore«, Promjena dugoga If u samoglas i je kao II murus > mir »zid«. Paralela za ovaj toponim' (ili bolle orontm) nalazi se na Krku iznad Punta u nazivu polja Sus, Ovo upoređenie jie to značajnije, što u nazivu Sus na Krku nema stare hrvatske promjene glasovne kao na Cresu. To je zbog toga, što se današnji puntarsk] i!zgovor osniva na krčkoromanskorn dvoglasu Suas, k!oji je potvrden.F" To je mlađi toponim. Prema tome današnji hrvatski naziv Sis potječe i~ vulgarnolatinskog doba na Cresu. Hrvatstvo je ovdje veoma staro, što izlazi i odatle, da se u Valunu nalazi glagolska ploča možda iste starine kao i baščanska,

*

*

Hrvatska toponomastika, koja se odnosi na šume i šumske stabljike, dosta je rlietka na ovom- otoku. Mjesto toga ističu se nazivi PO pticama, kao naziv naselja Orlec i položaja Orline, pa Golubinac i Vrana. Od stabljika imamo poimeničene pridieve, kao Jablanac (sjeverni rt), Drevenik (ulica u Cresu), Jesenovac i Komorišćica od iasenov i: komorički i čisti pridievi Javorna (sc. vala) i Loznati (naselja). Ovakovi toponimi ne govore ništa o kakovim šumama na otoku. Mogu se odnosttt i na-pojedinačne stabljike. ' Popratni zacijelo je pridjev m. r. izveden od biljke paprat, koja dolazi .kao toponim gotovo na svakom otoku. Kako je to naziv rta. dokazuje, da se i ovdje govorila riječ rt u narječju Art (ispor. Arci južno. od Osora), za puntu kao i na Krku. Uz pridjev m. r. Popratni , može s~ razumjeti samo ova riječ. , Kao na Krku, i ovdje se ponavljaju metafore za rtove, kao Kiiec i Šilo. Za dijelove obale nailazimo i ovdje na nazive kao 0010, Veli Bok, Osredak j Konec za krajnji wo otoka (upor. Koncilu-n na Pagu), Kao ime uvale dolazi ovdje Tiha po prvi! put. I tu ima starih pridjeva za nazive naselja, kao Ivanii »Ivanov« .. Ovdje se već javlja toponim Zaglava, koji se nalazi gotovo na svakom otoku sjevernog Jadrana. Ovako se označuie dio uzvišenog: obalskog terena, 'kao obalsko brdašce.

40

•

Mjesto riječi mocira za ogradu od kamena oko zemljišta ovdje kao i na Krku javlja se kao toponim Okladt'". Ovaj naziv dolazi nebrojeno puta na otocima. Češće se javlja na ovom otoku naziv položaia Gračtšče!", izve, denica od gradacckoda znači, da je na tako označenom terenu nekada postojalo staro hrvatsko utvrđenie. Od imena za uzvisine ističu senazivl lialm i lie1m za književno Hum, koji vele, da 'tl hrvatskom narječju otoka nije bilo vokabzirano sonantno I. Od izraza za uzvisine treba još zabilježiti naziv Gorica, koji nije osobito čest toponim na otocima. Isto tako je rijedak toponim Prozor.kof! se, češće susreće na kopnu. Označuie .'zacijelo, kao i Ozren i Prizren na kopnu, terensku točku, sa koje se može dobro gledati. Zatim prldievi Veli, Crni (sc. halm), Silaz, Vela Straža il Maslovnik. Teško je točno protumačiti značenje imena većeg obradivog školia Plavnik. Da je to čist hrvatski naziv, nema sumnie. Vjerojatno stoji u vezi s osnovom glagola plšviti il s toponimima PII~v (naziv jezera), Plavnica (rječica) i t. Cherso.Tlrvatsko naselje nastalo je, prema tome, na romanskoj osnovici kao i na kopnenoj Dalmaciji Nin i Skradin, koje. i sam car već poinaile kao hrvatska naselia, Mletačko-talijanski dio stanovnrka Cresa prema tome je oči~orooetlt~. Kako je postao nakon prooasn Osora ,najvažniilje lI1aselde,dao .je prema mediteranskomobičaju narliv i cijelom otoku i: iiStiSll1UO 'tako jz otočke denominacije stari Apsorusi Apsyrtides. ' ; .

41

..

.lill!

III. Još treba ogledati toponime, koji seodnose na konfiguraoiiu obale,ili kako drukčije kažemo, na obalski sistem Cresa. Ove ćemo prikazati na osnovu naše pomorske karte. Među njima pozornost izaziva naipriie naziv diiela iobale (rta i uvale) Porozina, za koji postoji i tal. oblik Faresina. Po ovom toponimu zovu se iVeLa Vrata izmedu istarske obaLe i Cresa tal. Canale di Faresina. Po fonetskim pojavama hrvatskog naziva, po zamjeni talijanskog a sa o, pa hrv. p za tal. f, moramo zakliučiti, da se radi o vrlo starom nazivu. Da je predslavenski, to je očito. Da lit je u vezi sa grčkim pharos »pomorska svjetlost«, daIi sadrži lat. sufikse -ensis i -Inus, to ne možemo znati, dok ne budemo obaviješteni o historiiskim potvrdama za toponim Porozina. Od otočića, koji pripadaju Cresu, navedimo već pometnrti 'Plavnik, Trstenik (u pravcu prema Dolfitru i Ostrom i dalje prema KOil1ci1lunu), posve jasan naziv, koHse opetuje, Vanula (prema uvali Ulu), naziv čini se, romanski, ali se ne zna, što znači, sike Trstena (između uvale Vrča i Javorne), Metliine (prema školiima Palacolu i Orudi, koji pripadaju Lošinju), MaLi i Vell Čutin (prema uvati Vruci), Visoki (između uvala Lučke i Javornika, zapadno od Cresa), veći školj Zečevo'" sa tri grebena zvana Mišar 2 5 i dvije Sekice'". Uvala na ovom otočiću zvana Slanci dolazi m Pagu kao Slana (upor. Slano u južnoj Dalmaciil). Interesantna je {] zbog toga, što je austrijska pomorska karta :i jugoslavenska specijalka zovu Turska Draga. Ovakov toponim sa nriđlevom turski nenalazimo nigdje na otocima Jadrana. . Izmedu Premanture u Istri i Cresanalaze se školj Galiola, tal. deminutiv od galla, Ovaj metaforički naziv za školie opetuje se. Nazivi za rtove i uvale opetuiu s.e i na Cresu u poznatim tLpovima, kadikad u dijalektičkom obliku kao Galboka za Dumboka na drugim otocima: Mali Bok, Vodice. Ertić, Lupeška Dražica, Trstena, Meli (»pjj!esak«), Pečen (sc. ert bjit će miesto peščen, od pijesak, upor. 'Pišćena na drugim otocima), Vela Žal, Tenki, Debela Punta (upor. kod Romana u Istri Punta grossa), Zela (sc. punta, vala »zla«), Isto se tako opetuju i' botanički toponimi: Jablanac, Mugrani (smoeranl« < .lat, malum graneum za granatum, upor. Mogrenkod Budve), VeLi i Mali Pin < lat. pinus »smreka«, Brnestrovica -< lat. genista, Trstena, Smokvina, Smokovac, Jelovica, Lukovac. Ma!ti,e se opetuje Golubinac, Banja (vkupatilo«}, Prestenice (zacijelo Pred Stenice od stijena), Prigraiena (spregrađena«), Grobnica (upor. kod Zadra na 'kopnu ovakov toponim, koj;} označuje ;izgreben teren), Kobi] {neooređeni pridiev koblli), Jaz, Pll~čtna, Suha, Kolovrat, Vrč (metafora), Tare] (metateza mjesto Taier, tal. tagliere, metafora), Stanovišćlca (zacijelo od pastirskih stanova) i Dol. 42

Još treba pomenuti nazive uvala Zaklopica (dva puta, drugdje Zaklopatica), i U1 27 (vkošmca«). Od toponima, koji označuju oosiedntka, vrijedno je zabilležiti nazive uvala Lukovo, Martinšćica (južno od Prantura) i I~d.r.ešnJic;;il (od Andriia > Jadre). Nejasni su toponimi za rtove ii uvale: Ridulje, KaLdO!I1ta (prvi je dio mletačko cao < ital. capo, upor. na Rabu Kaldanac i Kalifronat), Baldarin (zacijelo romanska riječ), Ul, te Toverašćica (ako je od toverna < lat. tabarnae, nejasan je gubitak suglasnika n) i Mezulin (možda deminutiv od mezul < lat. modiolus '> hrv. žmulj »čaša«). Naziv rta Krniacol predstavlia zacijelo romansku izvedenicu od comu -ros« sa dva suilksa -aceus i -olus, Prolaz (kanal) između Cresa i Plavnika zove se Krušiia, od tal, corsia. Bilj ešk e 1) Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XIV, str. 361, !) Ovako misli i Milčetić. Upor. Ak. R], VI, str. 153

362. so v. Lošinj.

3) Smičiklas o. c., sv. II, str. 300, 301. 4) Smičiklas Q. c., III, str. 78, 237. 5) Upor. istu metatezu u imenu sicilskoga grada Girgenti za lat. Agri-

gentum. 8) Ovaj pridjev ostavio je traga i u našem "nazivu Cresan, kako se na Cresu govori. Ispravno bi bilo, kako dr. Mate Tentor primj-ećuje, Crešan. 7) Lingvističke podatke ;O govoru Crešana, koji su cakavci, t. j. koji govore ea mjesto ča, i o mnogim imenima mjesta, što ih pominjem (naročito ona s akcentom) u ovom članku crpem iz studije dr. Mate Tentora objavljene u Jaglćevui Arehiv fiir 'slav. Philologie, sv. XXX, str. U52 i sl. l 8) Posljednji austrijski Spezialortsrepertorium iz g. 1918., ;;v. VII. str. ~9 piše ovo ime mjesta i s prvom ,palatalizaeijom Cres. Ovakav izgovor nije mi nigdje potvrđen. I 9) O njihovu jeziku upor. A. Calombis: Elementi veglioti neU'isola di Cherso-Ossero u Bertonijevu Archivum romanicum, vol. XXI (1937). str. 243-267. 10) Ovaj statut poznat mi je iz primjerka, što mi' ga je bio dao na upotrebu pok. odvjetnik Antončić na Krku, ll) Imena, na kojima nije zabilježen akcenat, crpao sam iz specijalne karte "bivšeg a.-u. generalštaba 6 i 7~ ,27 i 28 kol. XI i iz naše pomorske karte. 1!) Upor. o tome moju studiju u Belićevu Zborniku, 1937, str. 21-30. ' 757 i Barbalić. ,Talijanki 'prema njima ,13) Ovako pišu Ak. Itj. II, str. Hrvati izgovaraju Dragosichi, Dragožići, upor. citirani Spezialortsrepertoriun:

~U)

" Ustrina »paljevina, palež«, bio bi postverbale od romanskoga glagola ustriniire .sopalit!«, v. Meyer-Liibke, Roman. etym. Worterbueh, 13.1 izd. br. 9096. Hrvatski su toponomastički ekvivalenti Požega, Požarevac, Palež, Pale" Paljev.ina u sing. i pluralu. IDa se dođe do izvjesnosti, potrebno je terensko ispitivanje creskog tonima. 15) Riječ je potvrđena :u Dubašnici na Krku, v . .Akad. Rječnik. III, str. 711. ,Govori se i u Vrbniku. Označufe »prosti kamen, opran od morske obale, male vrijednosti za zidare«. Potječe od lat. frustum, v. Meyer-Liibke, Rom nlsehes etymologlsches Worterbuch, br. 3543. Upor. moju tal. studiju u Archivio glottologtco italiano, XXI (1929), str, 104 br. 14. 1.8) V. Meyer-Liibke, o. e. br. 2254.

43

li) Upor. Bartoli, .Das Dalmatische, II, str. 239, 255 i 375, koji daje izgovor zadnjeg Krčanina .Meskataur. l'a) Upor. moj članak Studi toponomastici sull'isola d; Veglia u časopisu Archivio glottologtco italiano, sv. XXIV (1930) str. ,46 br. 75. 18) Upor. Akad. Rječn.;.k, VIII, 814 i Mažuranić, Prinosi, str. 817. To je postverbal od oklasti okladern »opkoliti«. 19) Akad. Rječnik, III, 300 donosi ovakov toponim iz Istre, Brača i Konavala. Najstarija mu je potvrda iz g. 1185. 20) Upor. Akad. Rječnik, X. str. 23. 21) Akad. Rječnik, X. str. 3 ima kao naziv brda (u Banjanima, Crna Gora i Hercegovina. Planik, za koji je potvrđen stariji oblik Plansn.k iz 14. vijeka Ovo je zaista izvedenica od riječi plana, koja dolazi često kao toponim, v. Akad. Rječnik, IX, 957. Značenje »neplodan« nije se očuvalo u hrvatsko-i srpskom, nego u poljskom pridjevu plony »jalov« i uglagolu wyplonić »uči­ niti neplodnim«, V. Bruckner, Slownik etyrnolcgiczny jezyka polskiego, str. 4212 22) Augmentativ od varoš. Ove podatke uzimam iz članka Jos, A. Kraljića, Otok i grad Cres. Jadranska Straža, X, str. 90-91. Toponima dobro lingvistički zabilježenih na samom mjestu nemam za otoke Cres i Lošinj. Moram se služiti toponimima onako, kako su ih zabilježile obje spec.jalke, Budućim našim toponomastičarima ostaje, da ova prrvcernena opažanja poprave i dopune. 23) Ovakav toponim bilježi naša pomorska karta i kao naziv rta sjeverno od Cresa. Upor. Strižna u Kornatu. 24) Ovako zove naša ratna mornarica mletačko Levrera, o kojem će b.ti riječ u članku o Lošinju.' Jugoslavenska specijalka zove ga Zečje. Toponim se opetuje južno od Vira Ura (Puntadura). 25) Austrougarsku pomorska karta piše ga u pridjevu Mišerski, jugoslav. spec'Jalka Mišje. 28) Austrougarsku i jugoslavenska specijalka pišu jednostavno Sika lat. siccus »suh«. 27) Riječ ,ul u navedenom značenju potvrđena je u vrbanskom statutu. v. Mažuranić, Prinosi, str. 1498. Pridjev odatle Uleni v. u članku o Hvaru. '

<

<

4. LOS I N J

I.

Kako je otočkog

već rečeno

u

članku

o Cresu, ovaj, naziv za južni dio.

skupanovijeg Je datuma. U prošlosti čitava teritorija otoka

Lošinja pripadala je biskupiji, općinu i romansklm posjednicima u Osoru. Tada se s pravom zvala isola di Ossero (naglasak je na početnom o). Dugo vremena billa je nenastaniena. Prvi put se pominiu Veliki i Ma~iI Lošmj kao naselja g. 1398. 1 Pomorstvo -1 brodogradnja počinjIU se ovdie razvijati od 1600. Ovaj razvitak značio je doduše za otok mnog-o u ekonomskom pogledu, naročito u pravcu urbanizma, 'aJi u pravcu razvitka naše narodne. svdestl predstavljao je osjetljiv nedostatak. Urbanizam je učinio, te se svtlošiniskt arrnatori prikloniše taliianstvu i onda, kad očuvaše naša imena, kao Cosultch, Martinolich i t. d. Samo mali

44

puik:, onaj, koji dade mletačkoj upravi naziv braver »bravar, upravitelj seoskog dobra«, održao je našu svijesti gl'agol~aštvo sve do najnovUilh vremena. Sve do dolaska Italije postojalt su trečoreci gl'agollaš] u Velom Lošinju i franjevci Hrvati u Nerezinama, U Velom i Malom Lošinju pievala se svečana misa u staroslavenskom jeziku sve do 1804. Župske su se matice vodtle na hrvatskom ieziku i: piiSa'le glagol'icom sve do g. 1742, a u župama Sv. Jakov, Ćunski, Ilovik, Susak i Unšie g}agoijalo, se do posljednjih dana pdje dolaska tal1'j~'Skih trupa,"

Kako je već ranije rečeno, otok je dobio naziv prema dva najvažnija naselja, koje naš narod zove i danas Velo i Malo Selo, a Ta• lijani Lussingrande i Lussmptccolo. Ovaj naziv primio j:eod njih i naš narod. To se dogodilo, kao jo II slučajevima, što ćemo ih vidjeti, kad budemo nromatrali nazive Korčula i Šolta za starije hrvatske Krkar i Sulet. Ne može se tačno znati, što znači današnji iI1aŠ naziv Lošinj (kratki uzlazni naglasak na o i duljina na O. Upotrebljava ga istarska narodna pjesma: Oj Lošiniu mali, selo narešeno. Sudeći prema stariiem talijanskom nazivu za otok isola dei Lussini, čini se da suse stanovnlici pomenutih dvaju naših sela zvali ovakovim prezimenom. Naše prezime Lošin pominie se, kako veli Akademiiski Rječnik, »prIje našeg vremena«. O njemu nilesam pobl:i~e upućen. Da su Talšian] uzel!i ovaj naziv od našega svijeta, a ne obrnuto, na to upućuj,e fonetska činlenica. TalijiClJni čuju naše o kao u, i obrnuto, naše u kao o: Upor. na 'Pt. na Krku tal. Dobassinizza, Ovako je istarska jnnta nekada službeno pisala ime našega sela na Krku Dubašnica, Obrnuto, naši ljudi čuju talijansko zatvor 0010 ozotovo redovno kao u, dok Talijani zamjenjuju naše o sa u. Tako govore UIbo za Olib. Kad bi, prema tome, Lussin bilo prvobitno tal. ~ič.no ime, ne bismo očekilvali; za tal, vokal u u našem jeziku o, nego u. Stari kllaS;ičm naziv Apsorus važio je ii za ovai otok kao i za Cres.. Premda se sam propali gradić Osor ~u narječju Nerezina Osum, govori se .i1 Oščr), na:tazi danas još na creskoj strani, na prevlaci spojenoi mostom s otokom Lošmiem, iJpak se glavni' brdski masiv dug 10 km. na sj!evemom dijelu samog otoka Lošinja zove u Nerezinama Osučršćica, knfiževno Osoršćica (u Akad. Rječn~ku IX., ' str. 24), tal. Monte Ossero, GLavna uzvisina li ovomrnasrvu (588 m.) zove se hrv. Televrma, tal. Oirna Tetevrina. Ovai je nazjv metaforičan, ako je Televrina romanski pridjev izveden od lat. terebra »svrdao«. Ovaj b~ naziv, ako je ispravnoovo tumačenje, bio jedini ostatak jezika starih Romana iz grada Osora, koje '()Otl1iiInje car Konstantin.

Druga glavica u ovom masivu nosi svetačko ime Sv. Mikul. 45

Carev naziv ovoga grada otkriva, kao i naziv Cherso, čitavu staru etnografiju ovoga otoka prij!e dolaska Hrvata. Mjesto starog naziva Apsorus srednjoviekovnš dokumenti pišu Apsarurn, s promienom nenaglašenog o ti a. Ovaj nenaglašend vokal može se dalle oslabiti u e. To sve odgovara fonetici staroga romanskog iezjka. ALt najčudnije je to, što car piše ovo ame Opsara s naglašenim o mjesto a." Ova se pojava može objasniti samo na osnovu fonetike romanskoga govora, kako se govorio u gradu Krku. To je j 1edin'i1Jingvisttčki dokaz, na osnovu kojega možemo zaključiti, da se i u Osoru nekada govorilo isto romansko nariečie, koie i u gradovima Cresu i Krku. Naš se naziv posve slaže s Apsarum, kako pišu srednjovjekovni • dokumenti. Kao Kotor za Cattaroili Mosor za Massarum, tako se veli Osor za Apsarurn. Što je p ispalo, to i opet točno odgovara ionetskom zakonu ekavske čakavštine u Cresu, gdje se kaže pedlsat za pedepsati. Grci su nazivam ova dva, otoka, kao i~ otočiće uz njih, kako je već rečeno, Apsyrtides, Ovaj su naziv cniizvelt tako, .da su dodali svoj .sufiks -ides na ilirski illli iapodski pridiev apsort-sosorski-.š Prema tome, 11 antičko doba Apsorus je bilo važnije naselje od Cresa, jer je po njemu, a ne po CreSIU, nazvan otočki skup. Na OSJ1JOVU zakona suzvučnosti iH pučke etitnologiie oni su doveli ime ovih otoka u vezu sa svojom pričom o Argonautima. Jason je ovdje, pričaju Grci, ubio svoga brata Apsyrtosav! 'odatle je nastalo ime ovom otoku. U stvari je istina samo to: da joe ilirski pridjev apsort »osorski« približno jednak imenu brata Jasonova. Ali ta suzvučnost MIa je dosta grčkoj mašti, da i ovaj otok, kao i Ulcinj na jugu, dovede u vezu s kavkaskim narodom Colchi, s Medeiom i Argonautima. U ovoj ~1eget1Jdi istina je to, da je i ovdje bilo grčkih naselja, kao i drugdje na mediteranskim obalama. To potvrđuju i grčM nazivi, kojih zaista ima u ovom otočkom skupu, Ovamo ide naipriie ime otočića tal. Sansego (naglasak na a), hrvatski Susak, gen. Suska, gdje zamjena u za tal. an pred konsonantom jasno veli, da su se Hrvati upoznali s ovim otočićem već u prvo doba dolaska ovamo. Kod njega se vodila borba sa Saracenima, koji su II 9. vijeku došli i pod sam Osor. Lat. naziv Sansacus sadržava grčko ime bUtike sampsychon »mažurana«, U ll. vijeku (g. 1071.) piše se ime ovoga otočića II hrv. pr~d!jevu Sansicovo II sr. rodu, t. j. prema apelativu ostrvo, upor. u južnom Jadranu Lastovo. Drugo grčko ime otoka je tal. plural Nembs (dva otočića) u San Pietro dei Nembk za doba hrvatske narodne dinastije zovu se ova dva otočića insulae Neumae, od grčke riječi' neuma »znak«. Hrvati nijesu zadržalt ovo ime, nego su prozvali oba otočića prema Ilovastom terenu Ilovik

46

Na zapaduod srednjeg Lošinia nalaze se otočići, koji se zovu tal. Canidole (tal. plural), hrvatske Srakane (hrv. pkrral), Canidole je lat. deminutiv cannetula (smalo zemljište. obrašteno' trstikom-.) Na Rabu dolazi također ovakav naziv u našem izgovoru Kanitall. Prijelaz d mjesto t pokazuje, da se ovdje radi o starom istarskom dijalektu, koji se govorio u istarskim gradovima prije dolaska Mlečana. Na Srakane se odnose dviie potvrde Seracana iz g. 1208. i Sarhcana (P) iz g. 1280., što ih donosi Jireček, Romanen I, 65 iz Liubićevih Ustima o odnosaiih između južnoga Slavenstva i mletačke Republike. Izvjesno je, prema ovim potvrdama, da je Srakane romanski toponim, aLi mu ne mogu za sada odgonetnuti etimologiju. Upor. ipak Sarakin na Rabu. Dva otočića, jugoistočno od Velog Lošinia, Z:0V'1l se Oriule, u ž. r. p[:urala, koji se 1208. latinski zovu II singularu Auriola. Ovai latinski demlnuttvnš pridjev izveden je od aureus »zlatan«, Ovako je nazvan otočić zacijelo zbog dobre zemlje, rijetke u ovim krajevima. Postoje još i drugi romanski nazivi za otočiće 'i! sike, i to g. 1208. Leporaria »zečii otočiće, izveden icaod lepus »zec«, danas Levrera, (na našoj pomorskoj karti prevedeno u Zečie i Zečevo), sasvim prema mletačkom izgovoru; zatim Scoglio Palazziol grande i piccolo, od mletačkog deminutiva od palazzo. Naš je naziv za njih sasvim drugi, Oruđa, koji nemanikakve veze s tom riieči. Ali za imenicu oruđa, koja zacijelo stoji u vezi s oruđe, nema potvrde osim ove. Kako su ovi otoci, kao i ostali u Kvarneru, staiali preko pet vjekova pod Bizantom, od propasti Zapadnorimskog carstva, pa sve do časa, kad se u 11. vijeku na ruševinama Istočnonmskog carstva pojavljuju Mleci, nije nikakovo čudo, što u ndihovoi toponomastici nalazimo i grčkih tragova. Nazivi Nembi i Susak mogu da potieču, prema tome, i ,]Z bizantinskog perioda, a ne iz starogrčkog. Kao što na Krku i Rabu vidimo, da u našem narječju ima i općih riječi, koje potječu iz grčkog (vjerojatno bizantinskog), na pr. drrnun »šurnica«, opažamo to i u govoru našeg svijeta 'na osorskom i ereskom otoku. Ovdje je zabitiežen glagol pedlsat »kazniti «, od novogrčkog aorista epčdefsa, od pedeve »kaznim«,

*

*

*

Slavenska je toponornastika i na otoku Lošinju mnogo brojnija

i bogatija od romanske, kao ~ na Cresu, i to zbog istoga sociološkog razloga ovdje kao i tamo. Pastiri i, obrađivači tla su li ovdje oni, koji iskorišćuiu tlo i koji ga krste, kao il tamo. Od svih naziva spomenimo

samo naikarakteristlčkiie. Selo Nerezine nosi slavenski augmentativ kao ime. Naziv nerez »teren težak za obrađivanie« nalaz! se kao ime čestica još samo 47

na Krku, a kao ime mjesta u N. R. Makedoni:ii!. Uski teren, koji spaja srednji dio Lošinja s južnim, zove se Privlaka, kao i inače u Dalmacil,H. • . Bok kao naziv rtova i uvala nalazi se na ovom otoku više puta, kod Osora i: jtužno od Sv. Jakova. Od imena izviJsiJna pornenimo Vlake. Ovaj naziv dolazi često u Dalmaciji. Označuje »duge niive«. Zatim Stan, naziv pastirskog stana, i Mali Kafk (krivo pisano Kalek naaustrougarskoi specijalki) i Kalčić, deminutiv od kuk »kamensta uzvisina, brdo, hrid« sa zamjenom al za sonantno l, kako je ispravno u nerezinskom nariečiu," Od romanskfh lličnihimena udara u oči pridjev Mažova u-naaivu Val:a Mažova i Miižova gorii. Maž je naš izgovor romanskoga ličnog imena MajIUS, koje mnogo puta đolaz] u dalmatinskim gradovima, na 'Pr. u Zadru. Na zapadno', prema Istri okrenutoj, strane Lošinja značajnija su ova imena: uvale Lipica, Studenčić, Sliit1na, TIsna Vela, Kurila (rt i dio terena naokolo), rt BeJi art {pisan na austro-ugar. specijalno! kart} čudnom ortografijom Bel:1i ard), školjić Koludarc (od koludar »redovnik«), Vela Draga, brdo Gergošćak (supstantivirani pridjev Grgov), luka Krivica (od pridjeva kriv kao u Krivi put), rt Glavina na Orjulima i t. d. . Od ;imena drugih otočića istfče se naročito Unije u ž. r. plurala. Ovo ime piše se u sta.im dokumentima Nia, bez početnoga u.5a Ovakav dodatak prijedloga II S mjesnim imenom nalazimo još u imenu Ugljan za Lat. insula Gelani kod Zadra. Nia bit će po svoj priUci grčka riječ neios (sc. gel ž. r. »tlIjilVa«:-Nji!Va j njivica je običan toponim, koji se često ponavlja na našim otocima. Za starogrčki dvogLas ei ovdie dolazi pravilan bizantinski i novogrčki izgovor i. Svršetak grčke riječi neios, prilagođen je lat. riiečirna ž. roda. II, Što se tiče odnosa između romanskin oi hrv~tskih toponima na Lošinju, vlada i ovdie isti zakon. kojit na Cresu. Starih romanskodalmatinskfh.jcoir bi se odlikovali zasebnom foneti:kom kao na Krku. nema. Romanskih toponima za naselja nema također. I toponimi romanskog podrijetla pokazuju hrvatsku fonetiku. To se vidi i u nazivu školiića Mortar" (južno od rta zvanog rtl lošinjskom narječju Beli Art). Ovaj je toponimi!stog podrlietla kao ij naziv dalmatinskog otoka Murter, s tom razlikom, što Murter pokazuje mletački obltk -er za lat. nastavak -arius, a ovaj lošiniski jednaku našu zamjenu za nj kao i sve druge hrvatske riječi izvedene s ovim nastavkom. Zanlmliivo je promotriti loš. neke lošinjske toponime hrvatskog podrijetla. ,Nazrv rta Tahki pokazuje, da Se i ovdje govorilo mjesto 48

punta art. Muški rod Ipr~d:j.eva razumljiv se samo onda, ako mu se dopuni ova riječ. AH za drugi obalS:ki termin služi italiianizam vala, kako se vidi :iJz pr~djeva ž. r, Jamna, od Jama, koi] izraz za uvale. dolazi i na drugim otocsna," Usko 'kopno, 'koje spaja sjeverni i južni dio otoka, zove se Privlaka", toponim, koji je čest u Dalmaciji na .otocima i na obalskom kopnu. . ' . . Značajan je toponim Prisleg na OrJuHma, koji se također ponavlja na otocima sjevernog Jadrana. O njemu će biti još govora. Isto se tako ponavlja Lokani? od lokva u augrnentativnom značenju" kao i Galbold Bočac za i,zbočiinu na Ilovtku. Kao što Je II ovom toponimu al dialekatska čakavska zamjena za sonantno .1, tako jie i II Halmac »humac« za gen. flalca, selo na uzvisini u Osoršćici, Zabiliežitt treba ioš naziv ško'lja Koziak'? ,hrvatski pendant za. naziv otočića Kopara starog romanskog podriietla u Rogozničkom zalivu,

Od naziva za terenske uzvisine

ističu

se

osobitošću Počivalšce

i Pogled zbog toga, što se takvi toponimi ne nalaze na otocima, nego na koonu, Akad. Rječnik, X, str. 182 poznaje šest naziva za brda i sela Počivalo II singularu i pluralu,aLi-ni jedno u deminuttvu."! U istom svesku Ptečnška, str. 393 čitamo, dase više brda na kopnu zove Pogled. Loši-njski toponan! ilustriraju, prema tome, jedinstvenost srpskohrvatske toponomastike otočke i kopnene. . U tooonomastičkorn pogledu Lošini .~de u nafčistde hrvatske

otoke. Romanski toponimi, kako smo vidjeli, nalaze se ovdje samo za ·otočiće. Oni su iezščn! relikti (njem. Wortrelikte).

III. Obalska konfiguracija Loši-nja pruža dosta prilike za tooonoopažanje zbog brojnih rtova, uvala i školieva, Držat ćemo se naziva. što ih daje naša pomorska karta. Kao 1 do sada, ona pruža i ovdje toponomastiku dosta pouzdanih naziva, jer se osniva na

mastičko

podacima crpenim ;1Z stare austrougarske pcmorske karte, ilZ jugoSlavenske specilalke ina terenskim zabiJlaeš'kama naše ratnemornarice. Prema tome njezm materijal, k hrv. Vrsar, od lat. Ursaria, naziv kojega značenje potPUl110 odgovara hrvatskim toponimima "" Slavenstvo iromanstvo

49

Medveja u Istri Hi Međeđa u Bosni. Mletačkoga je podriietia i Palaciol, deminutiv od palazzo »palača«, ali u narječju ova riječ znači isto što i »kućae.!" . Rtovi i uvale na Susku kao Zali (szli«) Bok, Arat »rt«, Tesni, Bok, Kurika (deminutiv od Kurilo)!" u drugim krajevima, Porat, dovoljno su poznat] nazivi, Neobičrrš! su Baldarke, Segarina i Margarina. Zacijelo su romanski. Margarina je izvedenica (možda naša) od mrzar »rniesto, gdj,e muzu koze, ovce« < lat. mulgare-", Naše staro lično ime možda sadrži od Dragučoli uz uvalu Dragoča, Sasvim nejasan je naziv uvale Suzansk. Naziv uzvisine Garba opetuje se kao Grbe-" na kopnu kod Zadra. Na Srakanama nazivi rtova Straža i, Šilo obični su.' I na Uniiama oeetuiu se nazivi rtovat uvala kao Glavina, Srednja, Vrulie, Art »rt«, Stene, Javore, Mišniak (rt i školj): Neobičan je naziv 'Golima, ako jie i:sto što i pridiev golem, koj,I jie čest u maće­ danskoj il bugarskoj toponomastici.l" Naziv uvale Ogniišća ide il pogledu toponornastičkog motiva u isti red: sa nazivom Kurila, Neobični su nazivi za rtove kao Kujni', Vnetak, ako je isto što i Mletak!", Sibenska (uvala) zaciielo je pridiev od Silba, ne od Šibenik. Nejasni su toponimi za uvale Skopal] (možda 'isto što scopulus »školi«, ispot. Skunieli), Trestitelna i Jerina, kao i naziv sike Pečni!" (možda pridjev od peć »spilia, pećlna«). Na Uniiama irna naziva za rtove it uvale, koji imaju romanski izgled, tako Lakunif'" (možda lat. laeuna), školj Samučel, Kambonara (ispor. Kambuni na Krku), Arbit (rt i sika), Maračol i Limaran, Od svih ovih naziva jasan je [edaio Arbit od lat. arbutus pored arbitus, stablo, koje se na našem Jadranu zove ladonia (Istra), 'košćela, kopriva (Krk) »arbutus unedo«. Ispor, Farfarikulac u Telaščici, na Velom Otoku. Naša pomorska karta bilježi na Lošiniu još ove rtove i uvale: Jurova (pridlev od Jure), Liski (plural: od lijeska), Most, Ve11' Žal, Poljana, Zalić, Veli Bok (na Iloviku), Mrtvaska, metafora Nozdrve, koja se opetuje, Široka, Ugradica (u narječju za Ograđicaš'', 'Przine 2 1 , Radovan, Glavina, Ima dosta nejasIEiih romanskih i hrvatskih toponima: Tomozina, Artatore, Torunza, Č~kat, Sunfami, Balvanida ] Čirka. Između ovih Artatore sjeća na lat. pridjev artus »uzak, stisnut« 1 odatle izveden gl~gol artare »sužiti, stisnuti«, koji je potvrđen u romanskim jezicima2 2 • Artatore je na karti duguljast J)01uotočić. Nazrv se opetuje kao naziv rta Artatur blizu uvale Starog Trogira. IV. Pri izučavanju terena i postania nekog naselja illa niemu topo.nomastika može da pruži važnih i dragocienih podataka. To se najbolie vidi pri proučavaniu toponomastike starog naselja Osora. 50

Prema današnioi karti Osor se nalazi na creskoj obaIi,a gorski masiv dug oko 10 km. Osoršćica, koji je dobio ime po ovom naseIju, zajedno sa najvećim 'Uzvisinama u tome masivu Telčvrina (588 m.) na sieveru, a na jugu Sv. Mikiil (557 m.), pa dalle na sjeveru Mali Kaik (457 m.) i odatle izveden deminutiv Kalčić, zatim Riditootuana (274 m.) i' napokon Mažova gora, koja se svršuje na austro-ugarskoj specijalnoj karti s Punta d'Ossero, sve to nalazi se na Lošinju. Svakako 'ilznen;ađuj1e činjelt1tca, da se glavIlli gorski masiv zove po imenu ovoga starinskoga naselja ne na Cresu, gdje je Osor danas, nego 11Ja Lošinju, gdje se Osor danas ne nalazi. Ako se ispita toponomastika neposredne okomice Osora, ovaj se problem rješava sam od s e b e . ' " Uski prolaz između Lošinja i danas neznatnoz mjesta Osor, koje brof jedva 180 duša. zove sie u hrvatsk-om narječju nerezinskom Kaviiada illi Kavada, kako izgovaraju Belejani ii Ustriniani, Taj je naziv mletački particip pasiva od glagola cavare »prokopati« (l). Ovaj naziv znači prema tome » prokop «, Današnii tatijarnsld nazšv drukčija jie izvedenica iod iste glagolske osnove i, gllaSii La Cavanella 23. Prema tome jie očigledno, da je današnje miesto Osor b'i~o vezano terenSki sa Lošiniskan kopnom i dia je od njega biillO odij'elj.eno pokopom, za koj~ pripovij:edaju stari ljudi u Osoru da' je nastao u doba Francuza.š" . Kavađa i'e pirokop širok 11 m. i dubok 9 I1JOgu. Tuda mogu ploviti tra:baku~~ do oeti:lii tone 11JOSi'VOlSrt'i, a brodovi samo prazni. Obala uz Kavadu u Osoru $enanošen teren (2) dl zovese Riva ot Kaviiade, tal. Ri1va del1ia CaV:aIl1JaJ11,a. Nasuprot ovoj: ri:vi nailazi se m '1lOšiJnjskoj straiI1'i osiiorski get 25 (3), gdie suse drva s~agalla u (faše) svežnie i tovarila za M~etk,e. Ma~io daije tl moru nalazi Sie kamenito miesto (4). Osor jie vezan sa Lošiniem m tlom mjestu mostom preko Kavade. Kako se iz ovoga v:iidii, zapadna illi' osorske strma, morala jie biti u najužoj vezi sa Lošinjem, Istočna jf! creska strma Osora' obi[~'ežena je ndskim terenom, kofi se danas obrađUJjle. Na jlUgu toga terena I1ta!liazi se Jaztt', deminutrv od jaz, danas zasut (9). To jie nekada bio dio morske obale. koja se nastavila prema sjeveru u obradivšm česticama zvamm Meflkof težim (12), aJugimern,tattilv m. Ir. od tleh g. tega, ~atim Strč­ njef težim (14), istočno od Cilmitorijia Sv. Marilile (10). Sieverozapadno od ovih pdliOŽajla je Težina Sv. Marije (13). TopOlIllim težim znači »obradtv terern.iljiive«. Osnova te riječi veoma često d'Olliazi m otocima zadarskog arhipelaga'", Ovaj niski teren nastao je nanosom zemlje sa Creske obale i na tako dobivenom terenu nastale SU osorske težine »niive«. Da po nanesu zeml~ nastale ovakav toponim, vddjet ćemoisp1Jtujućil nazive 4*

51

Olli, Šilo i > otoči6i Poh1mb ~Stoi1lic. Prema SitabltiJikama i biftJilkama nazvane su Č~a, Rasvatice 28, Sltov:ica 29 , Smokčva, Javornč, prema ~e:IlIU P1IiItvAc; na Sv. Grguru, SttnliJca, Glavica, Vdi ŽaJt, prema ptiJcama Gavransea. samo ovdje se susreće stari

63

pnidiev Stojanj, (rt i ot~iĆ illa Loparu, na SlPecijlalJkama kravo Stojan). Hrvatski peTIldaJ11ltm Or:linJata J:e Vodenča, ruva!Iliica na Barbatu, i Vodice pod Raposrtom na Loparu. Tu »kuha« voda, Ponavtja se, . kao i na ostalan otocima, Slatina, uvala i punta sjev,emo od SoriJnja i na Mišnja!ku, i Tatina, »POI"at« TIla Golom (na specij:ailkJi Tatinja), Nilvtca, uvala ti Rapos1lu, li Samottvjorac, uvala, porat, na Sv. Grguru, Dolinu i '11 SUipetarskOij. . Zil1Jačaj;no je također, što se ne nalazi nileden stari romanski

tooonan Za otočiće. Lukovac, kojlil se ponavlia na Jadranu, dolazi ovdje tri puta, na Loparu nasuorot brdu Košl~iil1lU dIO Bruškita (ov-dje vele, da jie bilo mostir »samostan«), na Barbatu ii kupaltšte na Rabu. Ovaj se tooonan na!~t li TIla kopnu, u Suoetarskcd Drazi. Drugi su nazivi školieva MišnjiaJk. Sikavci (prema billj!Ci'), Srtdillljiak, Zale Škulje, Tanko i Trstenlilk. Tanki dolazl i u vezr sa rt. Artltć .dokazuje, da je današnf naziv punta novijega datum. Broi hrvatskih toponima, koji SIe odnose na obrađrve čestice i na razne terenske olJil;jke; btlona Loparu illi u Kampom, '11 Priig,i, LN na Barbatu, veoma na:divilSiUjle braj romans1kJih, očjt znak, da je obrađiivanđie 'PoHa] paSJ1!i:rstvo bido od starih vremena u rukama Hrvata. Evo liste tIiih rtIopol1Jiana, kola nikako nije potpuna. Od naziva za kakvoću 'i konfiiguracijru terena nastadoše .tooonimi: Bok (sam i sa pridjevima Velii:, Ma:H, Burin) i deminutiv 80buk, Dolšc (sam i sa Pl1ildjjleviOm) d augmootiaJtilv Dolčina, Draga i izvedenice Dražica i Dražina (same i sa pridjevima). Grič, Gromača (u sing. i Pl. sa pridievom Vela), Griih, Beli Kamen, Kamik, Kamefl)l1Ijlak (ovako se zvala i Tiniarosa), Pećina, Pešće, Ponor, Prozor, Ravno i Ravnice, Rupa, Sklon (brdo hrvatski pendant za Rapost), Stene i deminutiv odatle Stenlce, Strmac, Vrh ii iiJzvedeni:ce odatle Vršak 'i Vršlnei Žal i deminutiv Žallć, Belo ilo, Velie Jame ;1 augrnentativ Jamina. U ovu kategoriar idu j; metafore Glava i ,i!zved:eniJce Glavica li Glavtna, Trbflšniak (brdo) jj Vrata i arugmootatlv odatle Vratine. ' Prema IiJZrazima za stabalje i bi~Jike stvoreni SiU ovi toponimi: Diibac, Gabar 1izV1edenica Gabrčvica, GlogiilJja, Javoran (pridjev u

značenju »lovorov«), Planika (arbueus unedo), Pranrutna, Siče i SIĆaC, Smokvice, Smrika, Trava 'i Travica. Neki od ovih ;toponlima upućuju na šume. Ovamo ide Gaj i Gušć s prefiksima Prlgiišć, Zagušć.

Od pti:ca nastadoše

Gavranišće,

Kokoštca'" (brdašce li šuma),

i Kosovo.

Na 'DoijopI1iiVl'edru ioastirstvoodnose sie: Gurnnlna» Gumnlšće, Koearlna, KravlJj:ak, Lokva ii izvedenice Lokvica, Lokvina, Nitve i Nilvtoe, Ograda :i Ogradlca, AI:aI1ldJišće, POČIiIVa1iš6e, Pudarlca, Ripišće, Stan t izvedenice odade Stanić, Stanina i Stanlšće, Teg, Na 64

ulišće, VrtH. Rđave nJjiJv!e označuju označuju ~ općom ni;jleči M~to s

se

toponimi Glad i Gladnlca. Njive oznakom posjednfuka.

Od naziva za flep,tillJe rimamo SaJIJlO Gadar. (škO/lli uDolJim). Na iOiloč~e urređ:a!ile mdrustliijske upućuju Japnčruca, Krcalo (rt),

Pristšnišće i

SoliiJnJe.

Tekuće

vode su riJie1jke m otoku. Topoođmir, ko]i sie na niWh odnose, samo SiU ropćeI1itiieči Potčk il augnrenltatlilV Potočlne, Vrufjka, Vrfit1lk .~ Stiiball (tu jegustlirna). Ne zna se, na što Sie odnosi Račišće, nazav pašnjraJkja :i br;ijega u TiJnI.i'arosi3 1 • Isti tap!anlilm dQlhazi ikao naziJv naselja na KorČUJ1li. Straža i dJemlilnJuti'v ođade ponavlja se Ov,eLje kao ~ na svim otocima.

Pored romaniiJzlma M~rine ddlazi il hrvatski mzdiv ad ~ augmentaJtliv odatle Zidine na Loparu. Pripovijeda se, da su tu Grci sta-

_Il'·

JIiOIVd!lJl. 32

PIiidjevm, kako smo vildljelli, dolaze il ovđše često kao topcmilmli. Spomenimo još Gi)1/i lilL] Gi)11O (otočić, gdtl1e se lkopa mramor), Dumbčko 'i ~vedienica Dugača (njiva). Od 'MičnliJh starih imena s nastavkom -ovac, kioj'l su: m kopnu veoma brojlI1li, 'ovdje llIailJa2ilmo samo Bi)ilđ~o'Vac33 (otočić). I ovaj toJ)OllIim govoru za velilku starost hrvatskoa IlJa;sellilvaJIllia. Na mrod!nlil folild!Qr upućuje Igl1išće 3 4 • Od sffioželI1l~ca iJstičUJ Sie Be;lii grad (na otolčOOu Gd1iiJ) Iii Glavograd na LOPaIm. . NOV1iji hrvaJtslkJ~toponimi diobivaju j, ovdje kao i na ostaillim jadranskim otocana ipni!cijev Sveti, ne Suto P:riilrmer:i: VaJa Sv. liiUJll1ije ilIJi Fumi.ie (kod! grada Raba), Sveti Grgfir 3 5 (i~~Ć) il rt. d. Naša pomorska karta biJiježf još neI1roIlilko zanlimIlji'V1iJh tOPOOliIma Zla uvale ~ rtove na škd1fjima, koji, p,t:1padJaJjuobal1JS;kiom siStemu Raba. Tako Illa Sv. Grguru člittamo nazive rtova KOISIaČa, Pod Stain (zacijelo Pas'1iilflSk'i), Zad Badinja (badWIli je česta metafora' za uvale) i Smokova (čest topOIllilm za uvale i punte), Na GolOll11J: Velit Brig, Maamj 'j Senjska (sc. vala), M.aJCi/nj je očno tal'. maCliJg:no »kamen« (premajzgovorn t. zvo cakavaca). Po značenju odgovara daJJmatlilIlJSlkoromanskim 1JopOnliJmJiIm'a Mamet na zapadnoj :oIbailJi

KJ1ka

~

Makoore

u obalskorn sistemu Malia:ta. Za uvašu č~tamo još 1iI1Il1a Rabu veoma običan naziv Dumboka, Bilješke: 1 Upor. v. Wartburg, Frantl;osiSches etymologlsches Worterbuch sv. I, str. 124. • 2 Upor. o ovom imenu Jireček, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wiihrend des Mittelalters, sv. II, str, 37 i moj članak u Casopisu pro moderni filologii, VI (1008), str. 144, br. 6. a Upor. M. Rječnik, ,IrIl, str. U6.· Dočetak -e U Gavre naš je. Ovakov dodatak daje se i na R!a:bu. Tako nastaje naziv od mna Kreste od romanskog Cristqphor, koji je zaštitnik Raba.

5 Slavenstva iromanstvo

65

i sl. Upor. moju knjižicu Dolazak Slovena na Medite ran, str. 225uch, 3 izd. Upor. Meyer- Lubke, Romani sches etymolo gisches Worterb br. 79:21. Ovo djelo citiram i kratico m REW. Od plaga »ravnic a«, upor. djelo citi8 Od latinske izveden ice plagari um. u znači »versan te«. rano pod br. 5 pod br. 6562 a Plogar u rapskom hrv. narječj izrazi za tavu ili tigan: prosulja , 7 Od iste latinske riječi, dolaze i naši prsura, psura ili sura (na Krku). Vjesnik u XXIX (1921). str. 226. 8 Upor. moju studiju: u Nastav nom Raba, koja sam izvršio putujući otoka s ja opažan neka dajem 9 Ovdje biti sve obrađeno za ovaj otok će ije Detaljn god. 29. . pješice otokom J.9·27-19 na ova dva otoka. mjesta a imenim o studiji kao i za Krk u posebno j 10 Upor. Ak. Rječnik , sv. II, str. 600. pravno- povi. rječnik. str. 586. H Upor. Mažuran ić, Prinosi za hrv. laz 2. 12 Upor. Ak. Rječnik , sv. V, str. 931, 11 na str. 1192. 13 Upor. djelo citirano u bilješci br. o je. Došlo je većinom preko Vele14 Današn je pučanst vo Raba recentn ce Vlasima . Među bita. Bunjevačko je. Značajno je, da na Rabu zovu Bunjev dolazi od rum. ime Ovo . Barbatu na Kordići kao imena, njima ima i vlaških Sad ni: zeman pr. na kao izraza, turskih mnogo i u bljavaj coardš »uže«. Upotre Naselja , Marčić, upor. tvu pučans ovom O . (Lopar) zato. Meni ne begeniš e ovo svom antropo geosv. 23 (1926) str. 3

coll. sit'e,

66

Kokoši ca znači na Rabu »šljuka« (scolop ax rustico1a). Narod zove danas ovaj brdski lanac (masiv) , u kojem smo vidjeli i romans kih i hrvatsk ih toponim a, posuđenicom Kanat, od canthus , v. Meyer- Ltibke, o. c. 1616, kako jet gore rečeno. predrim ske riječi Naziv Tinjaro sa je uočen. Prema Brusiću , Otok Krk, str. 6, 8, zvao se u 14. onako klao rna Golom Na VelJtlm KiaminjaJk ili drugi jedanvijekU! Camign aeee, kanat na Loparu. Kamen jak. Ovaj brdski lanac, u' kojem je, sudeći po topono cima, u srednje m vijeku postaja la simbioz a pastira Hrvata i mastičkim podaRomana , počinje od rta Sorinja , a završuj e se rtom Gavran ica u barbats kom humlju . Jir~ Die Roman en in den Stadten Dalmat iens, I, / str. 64 upoređ ujesa današn jim imenom quarter ium Chune rose a. 1334. U ovom starom rapsko m toponim u, ako ga je Ljubić ispravn o zabiljež io, samo se pridjev slaže je ispravn o moje izvođenje od Montan ea russa, onda bi za s Tinjaro sa. Ako ovakvu denomi naciju bila paralel a Crljene stene na Dolinu. ~o [e pak prvobit ni oblik Chuna rossa iz god. 1334., onda je moje izvođenje od Montan ea !'USSa samo ling\'istička kombin acija bez historij ske potvrde . Chuna ib.ila bi cuna, riječ, koja u pluralu znači ne samo »zi:pka, bešika« u tom. slulčaju lat. , nego t »gnijezd o«. To bi također bio razuml jivoron im, ali bi ostao neobjaš njen prijeLa i e 3' Upor. navod Brusiće v o. e. str. 58, da. su se II Barbatu u mjestu .zvanotnGreerij a našli ostaci grčko-rimskih zidina. Upor. toponim Grclna jJtod S1;o1ca na Loparu . 33 Lično ime Boljko od Boljesl av potvrđ eno je 16. vijeku, odatle ~ ponimi na kopnu Boljkov ac, Boljkov ci i Boljkovići.,u v. Akad. Rječnik;" I, str, 546. 34 I ovaj je toponim čest na kopnu, rijedak na otocima , v. Akad. Rje~­ nik, III, str. 700. 36 Ovaj je naziv recenta n. Brusić o. c. str. 10 mu daje još dva im~a Arta i Drvenik , koje ćemo' još sresti na jadrans kim otocima . J~k o. e, -I, str. 64. pominj e potvrde insula, Arta; Larta g. 12~.-13 Nijesam mogao doznati , da li su ovi narzivi još u upotreb i, Kod pastira34. i baba na Loparu čuo sam i sa tal. pridjev om Sen ili San Grgur. 30

3L

>t.

6. PAG

I.

rl --,· ,

Kao na R:ahu,prvobt,1mo slavensko PUČaIl1IStvO bdao je i na ovom otoku stočarsko i kao takovo dIO danas je očuvalo svoju važnos t; Dobro jie poznat paški sir. Sa stočarstvom u vezi: razviljia~ s,e ovdje' zaciie loi čipkarska umjetn ost, dobro poznata i danas. Daje na Pagu pastirs tvo billi razvije no zarana, vidimo odM'lle, što se 'na tom otoku soominie još u doba narodne hrvats ke dioos.ttiUe selo (villJlia) Vlašići God. 1070. kr:aJ'j Petar Krešanćr određiJllle , da ovo selo, zajedn o s ostahr na na-oto ku Pagu, imada nripad ne pod l1I'll1Is:ku biskup; iju. 1 Naziv Vlašić! očita je izvede nica od vlah, od r.iđleči~ koja je staroj hrvats koi državi , kao d, 'u srpskoj, oenačšvaša roman i u skog stočara. pastira. Na tom otoku jma i veoma starmsšdh sJavell1LSildh nazsva nasefj:a. Ovam o računam ime sela Dlnššk a, kođe i!Zvodlilm od nepotv rđenog67

•

đerninntjva gctilnij~aa

•

»mala šurnica«, od Gd.iiintl o

I~ojoj čemo riieči

raspra vliati, kad bude govor a o otoku Hvaru." Da je to ime, staro, svjedoči naziv Starov as i Starov asica kod toga sela: U toj je složen ici stari hrvats ki naziv vas »selo«, Stanov nške DinJjliJŠike zovu današndl Pažan i »sej&1k, seliact, Ostala almooa nJaJSellia na ovom otoku sva SIU romanske. Samo kod mjesta Pagan alazim o uzvissnu, koja se ZQlVe Gradac. Ovai naztv uoućule na 1:10, dia su i Slaven i već zarana imašl ovdje svoia utvrđenja. Naziv sela BQViltia.na Čli[sttO je rilmski.. od . To je1izvedenJiJoaSltvoref1la pOtnoćuliartliinls:~og SlUfiiksa -iana e ;imanj nd,ame se je Označu S. P,at1JI!UJ mena) (oogno imena g dmsko Ovako . Paulus vak p'riidje ,maIO (p,TaedlLwm) [)jeikog RiJmIllilan:ilnJa,koj,i jie arna. Slaven sko ilzveden~ nazi~i nalaze 'Sie u svsm romanskim zemll!ji v i1tp riJmiSikih Ovaka m. rimsko oo u 's1luiOaj ovom '\1 j;e o lIasiel1je nastal L:aiMjan, od a otočić iJmena vidjet ćemo ~ u imenu dJubrovačlkog LiciJniiJana.. s Ime sela Nl()vaItila iJ1~ Nevarija dovod e mnogi etimOl1bzi u vezu toga kod jie se dia se, lljajru dJomliš t OIrski« »pOIIl] s lat, pridievon» mV1a:]i1 ramjesta odi:gr:a;l\apOIIllOlrslka bitka u vliilleme rimskih građanskih mcije. kombi ,tltčke 'oogvils U OISnOV tova. To j.e, dakak o, ,dOOllliš]janje na .Istma je, dia SaJIl1IOtnlJelSto potječe iz 1Iimsktih Vrel111OO1a, jer se kod 11lIega na:tazertragoV:1 rnnskom vodovodu. AN ovakv a limetlJa dolaze znači i u roman skan zemllJjama i ,iJzvoid,e se od lat. ri~eČ11 I1IOVI3.1e, što 3 «. zemJ1ija ena »iskrč Otok Pag je zaista nekada bio vrlo šumov it ~ ne.cn eko pusti Slaven kao danas, Nat>ri~ed! smo viidjeJlIi, da su po šumJiJ nazvali! Iiii RimLja ni ni krčevi supo dia atno, -svoie naselje DiJnj:iJškJa, pa jie vj1er9j . plurallU rtl: a llIazvaJm svoše Novaši Na matu, sitnu medste ransku šumu UiP'UćWe na OVIOtn otoku oi drogi naziv tlIaJSIe1l.ila Barba t, koji SIII10 pro1JuJmačliili već u članku Rabu. Ovaj neobično dugi otok, završuje se dugim šilliOlm, koie se zove ru Lam, II dokumentima Punta Lani, hrvats ki u domaćem izgovo je stari Konci !ce s~o~ellli ()IVe 0 sv9i pn~1IirC'L tamo, gdie TIJa vojnim specija!1niJm kartama stoji} zabiiježen reložai Caška uz Grgurovac, oko 3 km. na jugoilStOllw od rimske Ne~ valje . .@ilmlSlka Cissa propala je Old potresa g. 361. naše 'ere. Bila je zacij'el0 kasnile obI1lovltiien:a. AI~ se god. 1212. oznaČUlie {)IVO staro naselje kao Kessa veterana »stara Kissa« .. Ovai. poo1ljiedi!1đii naziv dragocien jie za iJingvilsta Z100g dva raz1loga. U njiemu j'e I1Jaj,prije izgovor k pred e za riJmskJo Cissa, Iz te ~1­ tlIi!enJiJce s pravom zak1ljIUČU(j'emJO, da se le i: II ovom gradu govorln stari dia:limatiJn:ski romanski tditjarl'elkat, koj se odJliikova:o baš ovakvim izgovorom ovdje klao li u Dubrovniku. ~araikterističan je i pridi]ev veteranus »star«, ,kJoji: se nalazi .u rumuniskorn pridjevu batrin »star«, dok sVllosta!Liroma:nski jeziti imaju deminutivnn izvedenicu vefulus od vetus za pl1idJjev »star«, tall vecchio, fr. vieux i t. d. 4 Kessa veterana znači daJde »stara Cissa«, Iz toga izlazi, da u 13. vjJjeku ovo mšesto 1IlJi~'e ilma:lio onoLiku važnost, kd1lik'll je ilrnaIo drugo gradsko mjesto m ovom oto!ku, gdtjJe se dobilva:IJa 50 iz morske vode, čl zvalo se takoder liaJtinskom liiJječW pagus »selo«. Prema glavnom gradu K:iISIsa ZValO se 'o1JoIk 1070.,

6. UGL J AN

I.

Mnogi naši ljudi izgovaraie ime ovoga zadarskog otoka Ulian bez suglasnika g. Ovako ga piše i speoiialna karta Jugoslavenskog voino-geografskog zavoda. To je krivo, ako se gleda na postanie ovoga imena i:li na njegovu et im dlogij;u. Povod našem krivom izgovaranju imena Ugtian dalo je talijansko pisanje Ugliano, Ovako su Italijani (a prema niima i sastavljači austrijskih specsalolh karata) otpr~like bNježiH ni transliterirali naš izgovor. 103

Da se naš suglasnički skut> ltU II Ugljan zaista oduvijek izgovarao, to se vidi iz dva vrela. Najstarija hrvatskapotvrda potječe iJZ 1460. Tada se piše gtagohcom (fratrom na) Uglan i priđšev odatle izveden uzlanskt.' Tri godine ranije piše se hrvatski izgovor na latinsku U cleanum. :l Ovaj posldedn:i1 obLik, samo naoko latinski, nije iskonski. Pravi latjnslci oblik dade se prilično točno utvrditi, ako se uoorednimme... rodom istraže sve starije historaslce potvrde, koHko za trne otoka. toliko i za naseljeno mjesto na niemu, koje se od 13. vLj'eka uvijek jednako Dišu. Iz tih se grafija vidii, da je između današnjih suglasmka lt i li tl nazivu Ugljan postojao tl izgovoru zadarskih Romana samo~ljlsni!k, koji se piše vrlo raZIlličito: čas e (1328. insula Gelani.! tako često puta), čas i iIi y (1249. terra Gyliani ilii, 1265. insula Ghilano, zdle vidimo uprave iilz~Ovor g ispred 0, čas čak i a (1282.in Galano, ovako dosta često): Suglasnik l piše se kadikad udvostručeno (st. zvo gemlnatom): 1301. vinee de GyLliano (ovako mnogo puta). Da se ,i jednostavno l i geminata imaju uviiek čitati kao naše nepčano li, to se vidi iz italJiljanske grafije 1339. in Gfglaho. Pošto je ,nn;gvist uporedio i utvrdio stare grafije, on ima da odgovori na pitanie, koji je od ova tri samoglasnika prvobitan, t. i, koji se ima pripirsaUpravom latinskom izgovoru. Na to pitanje odaovara ovako. To ne može da bude samoglasnjk a, jer taj ne Ispada u našim posuđeni:cama iz latinskoga illIi romanskoga nikada, ni onda. kad je u nenaglašenorn položaju, nego ostaje iH kao a ilikao o. Primjeri: lat. rationes> hrvatski račun, palJatla(lat.pluraI) = hrvatski polača

iH

palača.

Obli!k Galano može prema tome da bude samo itzgovorzadarskih Romana, koji često ujednačuju. tH asimiilliiraju nenaglašeno .e prema naglašenom a. Primier: Iz latinskoga gelatina napraviše Dubrovčani galatma »hladetina, upravo ono, što je smrznuto«. Iz ove konstatacije 'iztazi" da prvobitni nenaglašent lat. samo- . glasnvk od hrvatskoga imena Ugljam može da bude samo e. Dalmatinski Romani izgovaraju ovaisarnoglasnik u tom položaju kadikad kao i. Prema zakonima slavenskoga izgovora latinski nepčani samoglasnici e i mogu u slavenskim ustima prijeći u iP01u:glas i isoasti. Primjer: lat. missoriJum = šmur u Splitu »korito za prijenos žbuke« i t.d. Taj maji lingvistički eksilmrs o imenu ovoga otoka dajemo zbog toga, da naš inteligentan 'l:aik UVD, s kakovom rigoroznom minuoiQZnošću mora l:ingvist .da postupa u toponomastičnan pitanjima. ako hoće da se vjeruje njegovoj nauci.

104

Na osnovu ovih podataka lingvist može dal:je da kaže još i to, da je u rimsko doba, kad nam pisani spomenici o ovom otoku ništa ne Javliaiu, njegovo ime glasšo dnsU!laOe;~1inna,t.'j. otok, koji. je pripadao nekom Geliiu. Naziv je dakle, j,ednak kao i insula Liciniana, danas Jaklian, u dubrovačkom arhipelagu. Prema tome vidimo, da i u zadarskom arhipelagu imamo čistih lattnskiJh naztva.ckakvih smo već ustanovilt, a ustanovit ćemo i'h još u drugim otočkim skupovima na našem Jadranu. Zadarski je otok dobio svoj naziv prema naseljenom mjestu, kao što se i danas iednako zove i otok il mjesto. Latinsk] siUJfiks -anus slaži vrlo često u svim romanskim zemliama za pravlienie pridjeva od ličnih imena. Tako i ovdje. Rimljanin OelUus imao jie posjed na ovom otoku. To je bio praedium Gelli anum , danas nastanjeno mjesto Ugljan na najsjevernijem dijelu otoka. To znači, da se mjesto, na kojem su se nastanili Hrvati u 10. vijeku Hi ranije, razvilo iz rimskog prediia (seoskog dobra). Da se latinski zatvoreni suglasnik g nije ilZmi:jenio pred samoglasnicima e i u nepčani, dolazi odatle, što su Hrvati čuli, kako izgovaraju to ime dalmatinski Romani, koje zatekoše na ovom otoku. Ovi su zadržali stari latinski ,izgovor, kako smo često dosada isticali. Iz daljeg proučavanja hi:stotij'SkiJh podataka o ovom otoku izlazi, da sam otok nije imao utvrđenog i stalnog imena, nego se njegovo ime s vremenom mlienlalo prema tome, kako je koJe njegovo naselje dobivalo sve veću važnost. . Q 1364. zove se Ugljan insula Lucorani", t. j. lukoranski otok, prema imenu naselja Lukoran, kole se pominie u doba hrvatske narodne dinastije. I ovo je ime naselia izvedeno pomoću iStog 'latinskog sufiksa -anus od kasnog rimskog imena Lucarus, upotrebliavanog i u sređnioviekovnoi DalmaciJu (akcenat je na u prvog sloga"). Tim se imenom naziva i jedan svetac, kojt je dao ime španjolskom .imenu mjesta San Lucar, poznatom i~ Cervantesova besmrtnog romana. Iz ovih tcponornastičkih podataka izlazi. da je prije dolaska Slavena bilo na otoku više rimskih predila, iz kodih se razviše naselia. . . Na južnom kraju prema Pašmanu nastade čisto slavensko naseue. koje se zove Kukljica, od kukali", riječi, kojom u zadarskom kraju nazvaše Hrvati »visok brdovit teren (Hochplateau)«. U 14.0 vijeku bilo je ovo naselie od veće važnosti negoH naselja Ugljan i Lukoran. O. 1368. zove se ovaj otok insula Cuclize," U vrijeme, kad se Hrvati naseliše na Ugljanu, čitava je jadranska obala duboko kristiianizirana, Zbog toga se brojna obaiska i otočka naselja zovu i po svecima, po crkvama, po samostanima, oko kojih se podi'žu. Na otoku Ugl~anu štovala se bizantinska svetica

105

sveta Euiermia, koju i danas narod onoga kraja zove sveta Fume," Oko crkve podignute na otoku njoj u počast nastade naselje prozvano supstantiviranirn uridievom Sutornišćicaš (kratki silazni naglasak na i trećeg sloga). Ovo naselje nije 'bilo nikada važno, kao ni ono, koje se pQ(Hglo sučelice Zadru, zvano od nas Preko, a od Talijana 01tre. Prema imenima tih 'dvaju naselja ni!kadase nije nazivao sam otok. Iz tooonomastičke analize, koju ovdje dadosmo, izlaz], da se otok Uglian onako kao danas i u svojoj nrošlostt II prvom redu po~joprivredno iskorišćavao za ishranu Zadra. Već u rimsko doba postoiali su na njemu nredijl, Ovaj oosao nastavliaiu il Slaveni, kojih slabu nacionalnu sviJrest označavahu Tal~,jan~ naši: za doba Austrije nostri buon! contadini. Pošto je Lngvist objasnio postanie i nravilanizgovor današnjeg imena, ima da odsovon na pttanie, odakte onaj početnt samoalasnrk u u našem imenu Ugljan. Od samozaJattnskoga (praedium, insula) Gellianum moglo le nastati samo "Glian. Tako se otok, koNiko znam, nile nikada zvao. Ovooočetno u- može bili samo naš oriiedloz u, koji se srastao s Iatinsksn imenom. Tako često rade Slaveni, Njemački Aachen (od !l!atinskoga' Aquis) zovu Cesi pored Cach. Cachv, koie je nastalo od starij!eg niemačkog Ze (skod«) Achen, još i Vah Ili Wah, gdie imamo češki prijedlog v »u« mjesto njemačkoga ze (danas zu). Takovo u imamo još u imenu župe Uskoplie (1375. supa Vozkonla). Slovenački su primjeri Vipava, YjdriJa; koji nastadoše od v Ipavi, V J.dri~i9. Paralela za ovo dodavanje prijedloga pružaju na sjeveru UniJe 'f na jugu Vis. Car Konstantin ne pominie otoka Ugljana. Niezova šutnja ima se po svoj pritiiICi, kao i u drugim slučajevima. razumjeti ovako: U sredini 10. vijeka, kad piše svoie dielo, Romani su se sa ovog otoka, - na koji su se povukli, da se zaštite od provale Slavena. - opet povratili u Zadar i stalno nastanili u njemu. Zadarski strateg, koji je DO svoj prHki caru pribavio statističke podatke o bizantinskoj temi Dalrnaciie,·mogao je ovaj otok smatrati zbog toga nenaseljenim, iako je na njemu već sada moglo biti i slavenskih kmetova. Iz careva diela, name, jasno izbiia tendenciia, da tačno opiše samo nastanjene romanske gradove i slovenske župe i njihova utvrđenja, t. j. da dade svome srnu samo ona administrativna obavieštenia. koja su mu potrebna kao budućem caru Hi glavi velike bizantinske imperije. Kako zadarski otoci nijesu imali ni jednu ni drugu administrativnu važnost, car je dao imena samo za one, koji se nalaze na periferiji zadarskog arhtoelaza: i to na sjeveru za -Olib, Siabu, Premudu i Molat, na jugu za Tkon i Vrgadu, a na zapadu za Čuh i Grebene, dabi ih ograničio od nastanjenih otoka. 106

II. Tri glavna predslavenska naselja nalaze se na Ugljanu sjeverno od današnjeg gradića Preko. Sva' tri imaju dobre luke. Njima zacijelo imaju da zahvale svoje postanie. Kasnija hrvatska naselja razviše se na prvobitnim romanskim naseljima. Da su i hrvatska naselja na ovim točkama vrlo stara, v~di se po starim riječima, koje se upotrebliavaiu kao toponimi II niihovu konfinu. Polje kod mjesta Ugljana zove se Zgon (s kratkim silaznirn akcentom). Ova stara naša riječ upotrebliava se u pravnim dokumentima zadarskoga krala u značenju »krnetovske nJ~i've«.10 Kao toponim nalazi se iJ II Crnoj Gori. Drugi stari toponilm je Pod veli Kus. Ovako se zove i nJ,ilVa u konfinu Kukliice. lova riječ 'se danas ne govort 'u' narodu 'Ovoga kraja kao ni zgon, U starim hrvatskim pravn'm spomenicima značila je diou (na pr. zemlje, vinograda i t. d.), Južni dio mjesta Ugljana zove se Čeprliana. Uvala više Čepr­ liane nosi također ime Vala Ceprlianda. Nije lako objasniti ove dvije variiante istog imena, koie zacijelo svole u vezi. Držim, da se u osnovi sakriva muško ime Čeprn,ja 1 2, koje dolazi u 13.. vijeku u srpskim spomenicima kao ime župana. I neke zemlnšne čestice oko Lukorana nose naše stare nazive. Jedna od njih zove se Trpinje (s kratkiJm silaznirn akcentom na O. To je pridjev od hipokoristika ličnog imena Trpimir. Druga se zove Vlaka. Ovaj toporrm susrećemo često u Dalmaciit. Isti poiam ilzražava se il u ovom konHI1JU složenicom Dugonlive i izvedenicom Dugača (kratki sillazrri naglasak je na drugom slogu). Naročito treba istaći naziv zemlje Kopa kod Lukorana. U čakavskim narječjima znači ova sveslavenska riječ »stog siiena«, Od imena uzvisina, koja u' ovom konfinu nose u većini slučajeva naša općeno poznata imena kao Vršak, Gorica, Zaglav, Stražica i t. d., treba istaći Komoriak (s kratkim silaznim akcentom na drugom slogu). To je ,~vedeniJca od imena bi:ljkekomofFka, koja raste u ovim' krajevima (quercus coccifera). Riječ je grčkoga porijekla. Dolazi već 918. u zadarskim latinskim ispravama kao ime mjesta Comaretarn!", čemu odgovara na Krku Komoriško. Drugi Komoriak nalazi se u konfinu prvobitno crkvenog naselja Sutomišćice. Vlaka u deminutivu dolazi u konfLl1iu Preka: Vlačića (s kratkilm sil1Jaznm naglaskom na O. Dva čisto slavenska naselja nalaze se južno od prve grune. Ova nose naša imena Kate (plural od Kal »blato« (s dugim stlaznim akcentom na a) i Kuklfjbca. Nastala SiU zacijelo u isto vrijeme, kada je i prva grupa naseša postala' hrvatska. Da i na tedtoriJj;i ovih naselja ima predslavenskih Ostataka, dokazuje ime brda Brgačeli (s kratkim silaznim naglaskom nae), To je romanski deminutsv i1zveden' pomoću sufiksa -cellus od keltsko-jlsrske riiečLbriga »brdo«.14

107

u konfinu Kukliice ističe se naziv brda Živan]. U istom konfinu nalaze se još dva Progona. Ovaj naziv označuje »put (klanac). kojim se goni stadoe.!" Ističe se još u ovom konfinu složenica Končabok (s dugim silaznim na posljednjem slogu). što znači konac izbočine II moru . . Iz ovih čisto naših naziva za naselja, možemo zaključiti, da južni dio otoka nije bio poljoprivredno iskorištavan u rimsko .doba. Bio je po svoj priHci šumom obrastao i služio je za pašu sitne stoke. Na otOilrn ima još mnogo toponima crkvenog porijekla. Osim Sutomišć.ice pomenimo naziv rta (nunte) Sv. Petar. koji se nalaz! ispod razrušene crkve posvećene tome svecu. Iznad nje je Veli Vrh i uzvisina, koja se piše na austro-ugarskoi specšalnoi karti Ugliano, a hrvatski Kuniš. Ovdje se nalazilo prvobitno naselje Ugljan, koje se-danas pornaklo dalje prema jugu ispod Sušice i Batalaže. Prema rtu Svetog Petra nalazi! se otočić, koji! se talijanski piše Scoglio Idole, a hrvatski zove Idula (s kratkim sjlaznirn akcentom na O. To je poznata zrčka riječ za poganske kieove. Ne zna se. da lt se toponim Idula odnosi na rimsko ili slavensko poganstvo (paganizam). Još treba spomenuti ime najveće uzvisine na otoku (288 m.), koja se talijanski zove Monte zrande, a hrvatski Šćah ili Šćak (s dugim si!laznim akcentom). Značenje toga našeg imena ne mogu da oblasnim, Južno od ovog brda nalaze se' ruševine crkve svetog Mihovila, koja je, čini se, u historiji ovog otoka imala znatnu ulogu. jer se po nIoj zvao kadikadi sam otok insula Sancti Mi,chael~s16 (de Monte g. 1289., 1323. i 1345.). \ . Zanimljiva je još složenica Zvonigrad kao ime brda jugozapadno od Lukorana, Ovaj naziv upućuje na špilju. Ostali mnogobrojni naši toponimi niiesu toliko važni za historilu otoka, da bi ih trebalo napose objašnjavati. Spomenimo samo nazive Ošliak (vmagarećj otočić«) i Pohlib (spola hlieba«), Veli Oolac, Mišniak (»miši'i otočić«) kao karakteristične za male otočiće uz obale Ugljana. ' . Naša pomorska karta donosi iz oballskQg sistema ovoga otoka još ove rtove: Ovčiak (zacijelo zabilieženo ne prema narodnom nego prema književnom izgovoru), Kobiliak, naziv, koji češće do.. lazi na kopnu negoli na otocima, Rahovača (kako Ienačakavskom teritoriju, nije zaoirelo isto što Orahovača) i nejasan naziv Otrić, dok se Zaglav, Zaglavica i Dražica opetuiu. Od naziva za uvale Pavlešina je zaciielo augmentativ od Pavao. Gnoššće dolazi samo ovdje. Sabušica se doduše ponavlja, ali je toponim nejasan. Po~ kliuk kao naziv uvale ne ponavlja se i nejasan j'e. Naziv uvale Batalaža dolazt dva puta na Ug-ljanJU. Izaziva upoređenie sa Batalaze 108

\

I

f. Pl. kod Valjeva. Ovdje se radi o prezimenu porodice. Ako je osnova ista u ova dva toponima, onda Je Batalaža (sc. vala) stari pridjev. Lamjana Vela j Mala čini se kao roniansk:i toponim, aH ne znam, koji je, dok su Činta i Frnaža Vela i Mala uistinu romanski; prVlf je naziv lat. narticip pasiva cincta (sc. valfis) f. »opasana«, a Prnaža odgovara našem ekvivalentu Japlenica, ' Od otoka, koji pripadaju u obalski sistem Uglšana, navesti treba Galovac kao topondrn od pridjeva gaa, koji je čest i na kopnu. Naziv uvale Muline sadrži isti sufiks kao i Manastiri/ne. Znači prema tomu »razrušen rnolo«. Nejasan je naziv rta rn školia Karantun i Karantunić, dok je naziv školia Ošliak posve jasan. To je poimeničeni pridjev ošlii »magareći«. Samo na Ugljanu dolazi naziv uvale Svitla. Upor. protivni naziv Valtis obscura iz g. 1059. kod Zadra.!? Bilješke: 1 Upor. Šurrnin, Monumenta historico-juridiea Slavorum meridionalium sv. VI, str. 221, gdje se glagolicom napisano ime transkribuje ćtrilicom. ! Sva pisanja ovoga otoka dajem II Nastavnom Vjesniku, sv. XXIV, str; 659. a Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XIII, str. 397. Ranije 1289. piše se insula de Corano (ibidem, sv. VI, str. 656) zbog toga, što su latinizatori shvatili početni slog lu- kao starodalmatinski član. I Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXII (1914), str. 443 -br. 5, Upor. i prezime dubrovačkog pisca Lukarević. 5 Upor. Južnoslav. Filolog, sv. III, str. 72 i sl. 8 Upor. Smičiklas, o. c., sv. XIV, str. 118. 7 Jedna Zadarka zove se 1354. g. Fumiea. Upor. Smičiklas o. c., sv. XII, str. 240. L. Marčić, Srp. etnogr, Zbornik, XLVI, str. 568 tumači krivo postanje ovoga toponima od tal. San Michele; isto taiko i Lukoran od rom. lau »rupa, jama« (str. 567) i Ugljan od ulja (zoog toga i naziv Uljan) (str. 566). Ovaj vrijedni naučni radnik zabilježio je ii mnoštvo toponima i antroponima sa zadarsko-šibenskih otoka, koje će trebati leksikografski bolje utvrditi. 8 Koga interesira lingvistički problem, kako je od latinskoga Sancta Eufemia nastalo ovo ime, neka čita Nastavni Vjesnik XXII, str. 444, br. 6. G. 1529. piše se Suturmišcica. Upor. Arhiv za povj. jugosl. IV, str. 37. 8 Upor. Koštial u Nastavnom Vjesniku, sv. XXVIII, str. 369, gdje su navedeni i primjeri iz drugih jezika. co O ovoj riječi, koje začudo nema u Mažuranićevim Prinosima, upor. 'lllQj Vorlii.ufiger Berieht uber eine toponomastische Studienreise in Norddalmatien, Beč 1914., str. 8, bilj: l. 11 Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 576. lt Upor. Akademijski Rječnik, sv. I, str. 942. Dolazi zacijelo od Cyprianus. 13 Upor. Rački, Documenta, str. 18. Grčka riječ glasi k6maros, upor. Rohlfs, Etym. Wčrterbuch der unteritalien. Grii.zitat, str. 128. 11 Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIV, str. 660, br. 2. 15 Upor. Akademijski Rječnik, sv. XII, str. 300, 2. 18 Upor. Smičiklas, o. e. sv. VI, str. 665, sv. IX, str. 150 i sv. XI, str. 236. 11 Jireček, Romanen, sv. I, str. 64.

109

7. I Z M A L I I V ~ L I

I. Dva najveća, uska, a duguljasta, zadarska otoka, koja se, usporedno s obalom kopna :ii međusobno, protežu u pravcu duljine od. sjevera prerna iugu, Uglian i Veli Otok, rastavljena su serijom manjih otočkih skupova: ~ to na sjeveru Rivaniern, Sestruniem, Tunom Velim i Zvermcern, a na Jusu Ižern i RavOllTI. Sjeverni skup, koji ide u sferu periferiiskih otoka zadarskoga arhioelaza, ogledaili~ smo, kad jie billo govora o Molatu. . Ako je ispravna naša interpretacija (tumačenje) Konstantinove grafije Estjunez, da je to rđava složenica nastala griieškom i da se odnosi njezin prvi dio, koh jie pisan grčki Estam- na Sestruni, a krainli dio pisan grčki -ez na Iž, koji se i danas zove talijanski Eso, onda se, promatrajući ovo pitanje s gl!edišta geografije, moramo ču­ diti tome, što je bagrenorođeni nisac izriiekom naveo u svome po~ nisu zadarskog arhipelagaova dva razmjerno mala otoka, a nije spomenuo mnogo veći i Zadru- bliž:iJ otok Ugbjan. AI~ li to može da ima svoj razlog, koiti čemo malo dalje navesti. Imena otoka južnog skupa, koji dijeli Ugljan od Velog Otoka, iz predrirnskog su vremena. Ni Eso (odatle pravilno naše Iž, jer je e bio zatvoren gl:as) ni Rava ne mogu se obiasnitr I~Z ~atinsJ je to~nQltnastičkizakon,

.

l3S

r

II. Ogledairno sada

najkarakterističnije

naše tooonane u opsegu

(konfinu) pašrnanskih sela, U Tkonu nalaze se star.i pridlevi od hipokoristika naših starih ime-

na, tako Prveni (kratki s~lazn:i na r) »Prvenov« od Prvislav (pašnjaci i najveća uzvisina 185 tn, na specijalkiJ krivo Prvani), Radenj (kratki silazni na a) »Radenov« od Radoslav, Liubin Vrh od Ljubomir i Čeprniek (kratki, silaznt na r) od Ceornia (Ciprijan), Dobarče" (kratki silazni na o). Stari pridiev je i Paunie" (polje)., Ima izvedenica i od nepoznatih limena. Mjesto, gdje je bio benediktinski manastirv zove se ČOkovac (kratki sillazni na prvom slogu). Na benediktinceodnosj se polje zvano KoludrovilCa. Razvaline nalaze se još na brdu zvanom Pustograd (kratki silazni na prvom slogu). Tu le bila stara »mostirinae.t? Neki već ooenanotočkt toponimi ponavljaju se i ovdje: Vela ,. Glava, Veli: Vrh, Straža, Grbe, Glav ičilne, Crn~ke, KobiJjak, Kruševo polle, Kruševica (uvala), Triluka (kratki silazni na O, Borovniak (tri rta), Poliice. Poliane, Plemeština, Kdlediš te, Studenac, Vrtline, Kuk i t. d. I romanskaizvedenica Šipnata ponavlja se ovdje. Tako se zove ovdje voda uz more. I I . U opsegu (konflna) Pašmana zanimljivo je ime brda Cudoniin (kratki s.i:lazu] na prvom slogu), pridjev od: imena CudQillia· (od Ću­ domir). Ostala imena kao Zaglav (duz! silazni na prvom slogu), Gripe. Na garmi, Dumbočica, Završie, Dračevac, Jamina, Jasenovik, Vrhovine, Ogradice, Jamina i t. d. ponavljaju se ovdje kao i na ostalim kopnu, otocima Hi Od većeg Je interesa zabil~ježiti kao toponim stari hrvatski izraz za mjeru polja Gonjaj (;dtu,gr siđazn'il na a), koj~ ovdje označuje obrađeno polje. 1 2 . Današnje selo Neviđane (kratki silazni na e) nalazilo se nekada na mjestu, koje se zove Miorišće (kratki silazni: na drugom slogu), od mir »zidillle«. Pridjev od Neviđane glasa neviskr (kratka silazni na e} u izričaju pdUe nevisko, Iz ovoga pridleva izlazi" da je narod shvatio ime miesta kao izvedenicu u phirahi stvorenu pomoću Siu.lfiJksa -ianin, koji je odbacio u pridievu. , I ovdje se oonavliaiu već poznati toponimi kao Zaglav, Šipnate (također uz more)" Podvornice »nji,ve,pOd dvorom, kod: kuće«, Artine, Gaj, Grbe, Jamina, Ograda, Kus, Gladušine (kratki silazn] na u)• . Komorndak(du~ sidazni na drugom slogu), Tridrage (do pollanske međe), Kuik, Osd.oi i t. d. Stari naziv Krugza šumu ,il ovdje se pojavljuje: ČeHnski Krug.

na

136

Zabiđježiti je još toponim Plat (južni i Zmorašnfi), koji nijesmo susreli na otocima.l" kao il supstantivirani pridlev Staniševac (kratki silazni na od Staniša. u sešu Mrtljane (kratki sillazni na a) zabilježio sani među ostalima ove nazive njiva: Gustice, Zgon, Lučine;Podvornice ii t. d. Ovi stari! nazivi poznati su nam iz ranijih studija. Od OVIh je najvažniji Zgon, Taj. izraz, kOjii dolazi u' zadarskom kraju, odnosi se na stari način obrađivanja zemlje pomoću kmetova. Naziv potoka Progon »puteliakza stoku« vidjeli smo i na drugim otocima zadarskog arhipelaga. Brdo 'i morski rt uza nj Rasovica (kratki s,Nazrui na deminutivod rasoha »račvasto drvo«, ponavlja se također na ovim' otocima. Iz toponomastjke sela Dobropoliane zabilležiti treba pridiev od ove složenice, koji glasi: polfanski bez prvog diiela: Polianska (s dugJim čakavskim naglaskom na drugom slogu) zove se rt (punta) na • teritoriju sela Bani (kratki S'iJaznil). Iz toponomastike Ždrelca biiiežim Kamenjak (kratki silazni naglasak na prvom slogu), na karti krivo Kamenik, Martinjak, supstantivirani stani .pr.~diev Martinji »Martinov«. Mnogi toponimi ovoga sela ponavljaju se kollilko na samom ovom otoku, toliko i na ostalim zadarskim otocima. Ovamo idu: Zaglav, Artina »vehkiiJ rt«, Ploča, Gladuša »rđava niiva«, Grba, Kablina, Gusta, Vršak, Ogradice, Vršina, Šilo, Gorica, Njivice, Vela draga f t. d. . , Naročito treba zabiliežiti naziv rta (punte) il glavke kod nje Cerena (na austro-ugarskoi specijalnoj karti krivo Cerma, kratki si[aznii na drugom slogu). U ovom toponimu očuvan je stari slavenski naziv za mrežu. Taji nazrv danas, se više ne govoril u Dalmaciji. Još treba zabiffli·ežiJti hrvatske 'toponime Brozovica (od. Broz < Ambrosius), Kobiil:.ia:k il Kruševica, koji" uz navedene, jače ističu usku povezanost otočke toponomastike s kopnenom. Od imena mnogobrojnih uvala treba zabilježiti hrvatski naziv Zaklopica (duljina na prvom, kratki silazni akcenat na drugom slogu) za tal, VaUie Chiave na karti nekadašnjeg austro-ugarskog generalštaba.

n

n,

III. Pašmanskt otočići (školj i) dijele se na dvije seriie. Prva, sjeverna seriia (Š.kOlltid.ć kod Neviđana, Oarmenja'k3r,. Bisaga, Ričul, Galešnjak, Komornik, Babac-", Muntana, Dužac, Cavatul, Planac, Frmić i Sv. Katarina) čine vezu s Biogradom, FiLip-Jakovom, Turniern i Tukliačem na kopnu. Druga, Južna serda (Ganaarol, Košara, Maslinjak, Žižani, Gangaro, Ors!jak 14 a , Kotula, Oburi'") vežu Pašman s Vrgadom i nlezšnim otočkim skupom. Njilhova imena većinom su našeg 137

I porijekla, aHI imai romanskih (Ričul, deminutiv od lat. ericlus »iež«, Gangaro il dem:ilri.utivodati1e Gangarel od tal, ganghero »baglama od vratiiu«, KOVuJla »sukniica«. Neki od iovfh krivo sUlzabiJlježeni na specijalnoj karti, tako. Cavata mjesto CavatuP6(dugi silazni akcenat na drugornslogul.ckako narod govori.. . Lijepa su naša imena Galešniak (kratki silazni akcenat na. pr ... vom). .izvedenica od galeša »crn« ,it, 'Komomilk. izvedenica od komo... rika »quercus coccšera«. . ' '. Nina austro-ugarskoj ni na jugoslavenskoj specjialnoi karti nije zabilježeno 'ime p~ičiIt1e (sike); jedan i .po km. udaliene 04 P.illliip... Jakova, Kočmstvo iH Kočinsko' (kratki Siilazni 'akcenat na prvom slogu). To je izvedenica od kočina »kočet, oštra dlaka«. Naša pomorska karta: piLše za nju ime Kočerka, Naša pomorska karta donosi' još ove nazive: • a) za uvale: Jota (nejasno) na'Žižnju,Žinčena, ('Pridjev od nejasne osnove), Če1inđa, Taline (upor. Tale na Glibu), Lučinaaugmentativod iluka; " b) za rtove: Orlić, deminutW od orao (upor. Orlec na Cresu). Gnal, Posljednj,i toponim mora da je romanskt, sudeći po završetku; ' aH ne znam, .štomaIe osnova. Bilješke: 1 Prema Buliću, Bullettino dalmate, sv. IX, str. 117 s Ug:janom Pašman smatrao se u staro doba jednim otokom, onako, kao nekada Lo.šinji Cre.s. Oba: su imala zajedničko ime Lissa (Plinije)~' , ',;. '.' , ,'. .' ! Upor. moj članak u' Zeitschrift fii~ Omnam.enforschung, sv. IV, (1928.), str. 21851. . . " , ," .: 2aAkc~nte sa Vrgfide b~lj~,žim prema.đurlštću, N. Vj. sv. XLV i XLVI. V. članak o Vrgadi. " , . • Historijske su potvrde veoma šarolike. O tome, kako se odnose prema današnjem hrv. obliku ,V. moj članak u Nastavnom Vjesniku" sv, XXIX (1921).. str. 446 i sl. I ovaj otok, kao i Ugljan, mijenjao je s. vremenom ime prema važnosti naselja na njemu. Najstarija je hrv. potvrda za nj iz 15. vijeka; Upor, Ak. Rječnik, sv. IX, str. 696.. G. 1289 i 1351. zvalo se insula Bagrii, Balnei prema Ba,nju. Upor. JireČ€k,Romanen I, str; 62. . , • Upor. Rački, Documenta, str. 70 i Bulić, Bullettino dalmate, sv. IX, str. 118. Ovaj naziv ne može da potječe iz starih vremena zbog toga, što bismo za skup dj očekivali i kao u Žman, žmulj i pižuo, od lat. riječi MedianulIl\ modiolus i podiolus. 5 Neviđane i Mrljane stoje u pluralu mjesto u singularu kao Opatije, Selca i t. d. u Hrv. Primorju. i u slovenačkom Trbovlja, i to zbog toga što narod ne misli na samo naselje, nego na, čitav njegov teržtorti (konfin); ~oji sač:njavajunjive, pašnjaci i t. d. Plural je mogao nastat: t~o,što se u dočet!ku.osjećao sU!fiks -janin, a sva imena mjesta izvedena pomoću toga sufiksa jesu .pluralia tantum. , ' , .. ,'. ' - 8 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. X;XIII(1915) str. 344 i sl., br. 7. ' , .. Rački, DOCumenta, str. 70, 71. ,s Upor~ Dl>brače tl srezu užlčkom.. Ličnom imenu Dobrat od Dobramir ili Dobroslav ~eIlla traga upisaniJnyr~lima.

138

•

.. • Pridjev paunji »paunov« dolazi samo kod Zoranića, to Talijanski se zove ovo brdo Monte Zuccharo. ' 11 Topon:'m'Sipnata ponavlja se nebrojeno puta samo u zadarskom arhipelagu. Na Rabu postoji i oblik Ćifnata. Nikako nijesam mogao saznati. da li postoji u narodu ovakva opća r!ječ s određenim značenjem. Ako tko 'to sazna, neka 'mi javi. Mjesta nazvana S:pnata nalaze se samo uz morsku obalu Tu se miješa morska voda sa slatkom. Nije isključeno, da je Sipnata latinska ·izvedenica od Šipun, Ovako se zove u Cavtatu neka pećina s vodom. Upor.. Zore, Dubrovačke tuđinke str. 25. To je grčka riječ ~:'phori, »vodeni konao, tuljak«. Upor. Rohlfs, Etymolog. WOrterbuch der unterrital. Grazitat, str. 227. Upor. članak: o Ižu, lO Upor. ,Mažurarilć, Prinosi i t. d" str. 326. . 11 Upor. u Dubrovniku plat = plasa »ploča« Ak. Rječnik sv. X, .st.!·, 14. ',t4 G: 1334. i lU4.zvao se ova] otočić Bavac.Upor. Smič:klas,'Codex sv. X, stt.141, sv. XIII, str. SOO. Na njemu su bile soline, ua Na 1lIiI1stl"O-ugarskJOj spec. karti Osljak, na jugos1avensk-~polje, livada«. Naročito ie značajno; štoVrgadinci imaiu posebnu riječ zamorSiku p:NčilllU, koja se II Dalmaciii obično zove sika (od lat.isiccus »suh«, taliianski.secca), Oni vele brak (Čakayski'd.ug1 akcenat); Ovu riJeč UJ)Otrebl!java:j.u ribari na drugimtočkama Jadrana u značeniu alge oko kamenja, gdjie žive r:ilbe. 8 Iza brakove ,imaju oni svoje n~­ zive: brak Kuka, Grbe, Kraniega, Šlpnate, Gorn:ll1ca, .Meko, SiJnkoVac (izvedenica od Šimun) i td. U nazivima školieva oko Vrgade nalezirtio 'nekoliko zanirnljrvih pojava. Kao što II Komatn školj lmožeda bude nazvan prema r,Hji (pri!mder ,iJzKomata Glavoč), tako je i: ovdje. PriimJjer: Oilta. " Na kopnu, se ,bf1da obično zovu po ,oMasti' (pranierk oMo 'brdo, Oblik kod Skadra), ovdfe Je','i'ško1jpć tajko nazvan, Primjer: Oblik, što j,e stip.stantiJvi1rani pr.ildjev obao »okrugao«. . " Otoč.~ć Artina, augmentativ od art »rt«, bDO je nekada s~n s Vrgadom, Zato se Dzove ovako, jer je, u stvari; bio sjeveroilstočhi rat Vrgade.. Danas ga spaiJa s Vrgadom pl~čil[lajlligaz, koji se Zp"e Tanko (čakavski dugi na a ;il dulljina na o), izraz, koji odi~ifčnoprista]e. Druga ptirčiln:a u uvahSv, And'rilte zove se Kvi31Snlo(:kratki siJlazni akcenat' na' prvom slogu)~r1iedak,t()i]J'Onilm. ' Naztv Htiiib (kratkt silazni akcenat) za kamen na Šipnati obiašnjava metaforu za otočiće, koji se zovu Pohlfiba, Gčrnroa

to

III. Lingvistička analiza današnjega hrvatskog govora na Vrgad'i, kako ju je dao dr. Blaž Juriššć," nesumnfrvođokazuje, dia mu je osnova čakavska. Zbog toga je jQščufYt!j lq· ~ -MtiP rrge~ idi jj .dl veiN. o~ e?frru srrsvxsn o' B .B~i ~ ~13VIJ jlj~ n ~:s.13YJin

al

m

Do rta Tiiašćice nalazi se školj Kamenica, vrlo karakterističan naziv, koH inače siuži za oštrige. Do kopna produžulu Tišat školii Lukovniak (na našoj pomorskoj karti Lukovnik), Prišniak, metafora prema prišt, koja se opetuje, i Sov liak, izvedenica od sova. Otok Zmaian kao da produžuiu lli pravcu [ugoistoka sedam školieva, Obonian? VeH il Mali, Sokol, Sestrica (tal. Sorella), Vrtliače, Kamičac i Dugo. Osim Oboniana sve sami naši razumliivi toponimi. Otok Kaprije ima uza svoju istočnu} južnu obalu deset školieva: Prčevac, MaH i Veli: Dupinić, đeminunv od dunin »delfin«, Bavienac (na našoj pomorskoj karti Bavlienac), Ostrica, Kraliak, Gumanac, Mišjak MaLi i VeNI, Ravan it sika Rama. U istom pravcu rasijani su i ška1jevi Kakna, na sjeveru Čavlin, Tetevišniak (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj Tetovišniak) iH Kablin Veli i Mali, Kablinac, Cerigul, Dužac i Mala Mare. Između uvala Prtslsga i Potku ćina nalaze se Borovniak Veli i Mali, naztvt.koš srno vidje'},i u Komaru oi inače. Na iugu je Kamenišniak Velii i Mali,izvedenka od kamenica »oštriga«, Ško!devi: Žirja također su brolns, Kornata s,e drže Mrtovniak, izvedensca od mrta »myrta«, VrtLić ili Ravna, Sarnograd, Raparašniak, Bačvica, Sridan i Sedlo. Juzozaoadno od Žirja u Kulfu stoje Balkun (označen brojem 4), Kosmerka (2), Blitvenica (1) (tu je svjetionik), Proklandica (3) Ravna, Kameni r sika Ormeni (7). Poshednj; naziv pridjev le od garma. Vrtlac (4), Babuniak (6). JUŽJno od uvale Kruševice leži školj Skrvada, (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj Škrovada), naziv, koji je zacijelo identičan s imenom školia Škrovada u Kornatu.'? Sasvim na jugu otoka stoie Bavkul, Rasoc j Mažirina. Prvi toponim kao da je neka starodalmatinska riieč. Susreli smo ga i na Molatu. Druzi jie nejasan, možda analogičkj nominativ za Rasovac prema gen. Rasovca?, Cini se kao izvedenica od rasoha »grana«, riječi, koju smo češće susreli u terminologiii otoka. Treći je naš augmentativ od posuđenice iz mletačkog rnaziera. Starija naša posuđenica iz domaćega romanskog govora glasi mocira, od lat. maceries »ograda od suhog zida«. Na istoku Žiria nalaze se školii flrbošniak, Gus te ranski (izvedenica od gusterna »bunar«), Koromašna, naziv koji i na ovom otoku dolazi: kao ime uvale, a i inače na otocima i Mikavica.ll~ Ovako se zove i uvala do školia. Neki nazivi rtova i uvala ovdje je ponavljaju kao i inače na otocima; tako rt Nozdra na Tijatu i dvije uvale Nozdra Mala i Vela na Kapriiu, Na sjeveru Kakna ispod brda Rasovca, s jedne i druge obale, nalaze se dvije uvale Prisliga. Tako nazvana uvala dolazi i u Kor152

natu. Ovaj naziv stoji možda u vezi s ličkim geografskim terminom presliiež f. »dolina izmedu dva brda«, upor. Akad. Rječnik, XI, 710. . Lako su razumljivi ovi naziv] rtova (ounti), na Tijatu Kružić (ovaj naš· naziv odgovara naprijed pomenutom grčkom gvrčs): Ostruška (na našoj pomorskoj karti Oštrica), Siri Ražanj na Zmajanu, Lemeš i Mrtovac (od biLjke mrta »myrta«) na Kapriju, Debela na Kapriiu i Stražinska na Žirju. Naziv uvale Vodotoča na Kaknu opominje na romanski naziv Štpnata s obzirom na značenje. Nalazi se i na Krku 'kod Omišlja. I nazivi uvala sadržavaju mnogo naših razumljivih toponima. tako Smetna i Zakloštica (izvedenica od zaklop) na Zmajanu, IvaniSIka (na našoj pomorskoj karti: Vanjska) ,i Zaiedlaača na Kaprlju. Rernetić na Kapriiu odnosi Se možda na pu'Stiit1đake kojih je 'll staro doba mnogo bilo u bHrzillli špi,}ja. Uvala Saraceno na Zirju,12 kojoj ne znam hrvatski naziv, odnosi se možda na gusare. Imena uvala StUlPi,ca i Kabal na Žirju jasna su. Ne zna Sie, što irna da znači Juro'" i da li stoji u kakvoj vezi s pisanjem Juri za Žirje. .

*

*

'"

Budući da se na nriioženoi karti nijesu mogli isnisati svi toponimi, označeni: su brojevima u obalskim sistemima .1. Žida: a) rtovi 9 = Jurkovica , 11 = Grašniak, 12 = Škrovadica (hrvatski demmutrv od mIet. s crovada), 13 = Debela (sc. punta), 15 = Ljuta Veta i Mala (također uvala; b) uvala: 14 = Veli . Bok; e) škollevi: 10 = Gušteranski (od gusterna < lat. cisterna); II. Kakna a) rtovi: 16 = Oštrica, 19< Rašovac: b) uvale: 17 = 'Tratica (deminutiv od mreže trata), 18 = Tepli Bok; III. Kapriia: a) rtovi: 22 = Oštrica, 29 = Remetić: b) uvale: 21 = Medoš, 23 = Gaćice (metafora, koja se opetuje), 27 - Smetna (opetuje se drugd:i:e kao Pometena od glagola mestf), 28 t::::::l Kaprde: e) školievi: 25 = Politrenica, 26 = Ravna Sika; IV. Zmaiana: b) uvale: 30 = Bok, 31 =. Pegor (izol:iran toponim), cl) sika: 32 = Sestre (opetuje se); V. Tiiata: e) rt 34 = Gaćice (t uvala se zove tako); b) uvala: 35 = Vlahov: VI. Prvića: a) rt 36 = Kobila. Kanali označeni su ovim brojevima: 24 - Kaprijski, 20 = Kakanski i 33 = Logorunska Vrata.

153

Bilj ešk e: 1 Hirtz, Rječnik narodnih zoolog ičkih naziva, str. 179 i sl. ne bilježi ovakovu izvedenicu od zmaj. ! Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (19.21), str. 331. 3 Upor. moj članak u Casopisu za slovenski jezik, sv. III, (1921), str. ~ i sl., 151. • Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX! (1921), str. 226. iL Upor. Glasnik Skopskog naučnog Društva, knj. XV-XVI, str. 100 i sl. 8 Rački, Documenta, str. 51, 55. Smičiklas, Codex, sv. VIII, str. 450, sv. IX, str. 3, 18, 20, 221, 231, 251, sv. X, str. 508. 7 Smičtias, Codex, sv. IX, str. 216. AkJO danas narod priča, prema Marčiću, Srp. etnogr. Zbornik XLVI, str. 582, da je selo Zirje »dobilo ime po žirju, koga je nekad davno bilo u gajevima crnike (quercus Ilex)«, onda [eto t. zvo pučka etimolog/ija,koja postanje imena tumači prema današnjem jezičnom

osjećanju. 8 Upor. moju studiju u Zeitschrift fiix roman. Philologte, sv. XLVI, str. 391, br. 18a. 9 Ako je to prošli pasivni particip od obonjat; »omirisati«, Ak. Rječnik, sv. VIII, str. 424, naziv je nerazumljiv. 10 To je mletačko-furlanska riječ scrovada »svinjarija«, izvedenica od scrova »svinja«, koja se čuje i u Dalmaciji. 11 Ova riječ zabilježena u Bosni kao nadimak. Ak. Rječnik, sv. VI, str. 661. 1! Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj mjesto toga bilježi se kao ime uvale Tratinska. Ne znam, u kakovu su odnosu Saracerio i Tratinska. Trebalo bi ispitati ribare na Zirju. 13 Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti. Na jugoslavenskoj nema na tom mjestu nikakve zabilježbe. j

l'*. ZLARIN

Zlarin .(dugi S'i~azn~ na a i đuliina na i) nastavila otočki skup Žirja paralelno s dalmatinskim kopnom sve do rta Ostrice na poluotoku, što ga čine uvale Musorovrca i Mirin na sievernoi, a Grebaštica na južnoj strani.' I Zlarin.kao] Žirje, broji se u šibenski otočki skup u užem smislu. Maleni školii ikoji se drže njega, nijesu brojni. Od kopna je od~jletjen ovaj skup šibenskim, a od ŽIrja zlarinskim konalom, Na sjevernoj, istočnoj i zapadnoj strani; Zlarin nema školieva, već samo na južnoj, gdje zatrpavaju prostor prema poluotoku Ostrici u zalivu, koH pomorske karte zovu Porto Sebenico Vecchio, a naša pomorska karta Grebaštica. Zlarinski su školievi ovic na iugu sa strane Kulfa Komorica, izvedenica od iste osnove od koje i :~me b~Uke komorika »quercus cocdfera«2. Zlarinskog rta zvanog Rat (dugi silazni) drže se: Drvenik, koji nosi isto ime kao i dva velika otoka na zapadu Šolte (tal. Ziro154

na), Dvanika, koja se zove zato ovako, ier se dijeli na dvoje, Rakitan (na našoj pomorskoj karti Ralcitn~ak), izvedenica odiJrnena drveta rakita »vrsta vrbe«, kOlje kao tooonrm dolazi II Kornata, Mumonia, Oblik, supstantivirani pridlev obao, koH smo već susreli kao iJme školia, .i napokon dva škoiia, koja nose romanski naziv, deminutivod curvus" »kriv«: Krbela Vela i Mala. Na ulazu uGrebašticu pred Tmarom je deminutiv odatle Krbelica. Na sjeveru obiđu Krbela, nedaleko kopna, nalaz! se otok Krapan ili Krapanj (naglasak je prema Akad. Rječniku, sv. V, str. 464 kratki silazni na prvom slogu, a u drugom slogu je neoostoiano) s istoiJm·enim naseljem, poznato odatle, što se stanovnici njegovi bave vađenjem spužava, Sjeverno od njega nalazi se školj Krapiun, koji sadržava romanski deminutiv od Krapan iH Krapanj, tail. Crapano.. Ovai toponim čini se da je grčkoga poriljekl'a. Kod Grka u južnoi Italiji dolaze Imena mjesta Krepane kod Bove, Krepani u provinciji Catanzaro s istom metatezom kao Krapan, To je grčka riječ kćpra­ non »blato-". Naš je istoznačns toponim Blato, Blata, Blace, Zablaće, koji baš u Dalmacift dolaze nebrojeno puta. Ovo tumačenje ne može se uzeti ikao pouzdano zbog; toga, što grčk] sarnoglasnik o II našim posuđenicama iz grčkoga ili ostaje iH se sužava u samodasnj1k u.5 Teškoća za toponomastičko i:spJti'Vande na ovom otoku leži u tome, što "nemamo nikakovih hlstorijskih podataka o imenima mjesta. Bez njih toponomasttk ne može pouzdano da zakliučuie. Može da dade jedino takova saznanja, kola se osntvaju na više manje uspjelom poređeniu, StariJh potvrda za Zlarin nema. Ne znamo, ni kad se prvi put pominie. Vidimo samo, da 'Se i ovdje, kao Du drugim slučajevima na Mediteranu, Jadranu i Egeju, otok jednako zove kao i glavno naselje JNdliemu. AH ne znamo, šta je prvobitno; dali ,ime naselja iilJi ime .Moka.

.

1B[~