skripta_obiteljska (2)

Maleš: Obiteljska pedagogija

KrPa

1. Što je obitelj? Obitelj je odgojna zajednica roditelja i djece ( bilo da se radi o usvojenoj ili biološkoj djeci ) zasnovana na emocijama ljubavi, a karakterizirana zajedničkim stanovanjem i ekonomskom kooperacijom članova. Obitelj je složena pojava u stalnoj interakciji s okolinom. Mijenja se zajedno s društvom. To je odgojna zajednica roditelja i djece. Obitelji mogu biti: 1. POTPUNE – oba roditelja prisutna 2. NEPOTPUNE – jedan roditelj trajno odsutan ZADATAK: Osigurati optimalne uvjete za pravilan fizički i psihički razvoj djeteta, te ga pripremiti za život u društvenoj zajednici. Relativno zatvorena društvena zajednica, teže se mijenja i naginje konzervativnosti, što je ponekad uzrok njenog zaostajanja za društvenom životom. Može doći do raskoraka između roditeljskih i društvenih zahtjeva koji se postavljaju djetetu. Ne postoji jedinstveni tip obitelji. Nisu sve iste s obzirom na ekonomski, socijalni i kulturni smisao. Obitelj je izvor socijalne diferencijacije u odgoju i obrazovanju. Djeca se u startu stavljaju u neravnopravan položaj s obzirom na svoj obiteljski milje. 2. Obiteljska pedagogija Pedagoška disciplina koja se bavi proučavanjem utjecaja obitelji na dijete, obiteljskim odgojem, utjecajem društva na obitelj, te odnosima unutar same obitelji. 3. Obiteljski odgoj i po čemu je on nezamjenjiv? Djelovanje cjelokupnog obiteljskog konteksta kao cjeline međusobno zavisnih pojava na razvitak ličnosti djeteta radi izgrađivanja njegovih osobnih kvaliteta i kvaliteta koje mu omogućavaju uspješno uključivanje u okolinu i djelovanje u njoj. CILJ: Formiranje ličnosti sposobne da u procesu svog razvitka progresivno mijenja sebe i svoju okolinu. Socijalizacija i obiteljski odgoj su međusobno uvjetovani i povezani. Obiteljski odgoj je nezamjenjiv. Eksperimenti iz SSSR-a i Njemačke to dokazuju. Institucionalizirali su djecu s ciljem smanjivanja negativnog utjecaja obitelji. Rezultat je bio fizičko, intelektualno i emotivno zaostajanje djece u razvoju. Dijete nije pasivni objekt odgoja svojih roditelja, već i ono utječe na roditelje. Obiteljski odgoj ovisi o kvaliteti roditeljskog bavljenja djecom, a ne o vremenu koji oni provode u kući. Dijete ove odnose uzima kao model odnosa u društvenoj zajednici. Roditeljski autoritet se transformira od autoritarnog k demokratskom tipu. Tipovi odgoja: AUTORITARNI, DEMOKRATSKI i LAISSEZ FAIRE 4. Spolne uloge – spolni identitet – spolni stereotipi (razlike) SPOLNI IDENTITET – svijest pojedinca o pripadnosti određenom biološkom spolu. - dijete ima potencijal da usvoji spolni identitet oba spola, jer je do 3. godine života aseksualno - usvajanje spolnog identiteta ovisi o okolini - važno je da dijete bude o najranijeg djetinjstva tretirano u skladu sa svojim biološkim spolom

1

Maleš: Obiteljska pedagogija

KrPa

SPOLNE ULOGE – usvajaju se na bazi izgrađenog spolnog identiteta - to je međudinamičan zbroj ponašanja, interesa, stavova, vrijednosti i očekivanja koja se smatraju odgovarajućim za određeni spol - subjekt ih usvaja, podržava i izvršava - mogućnost raskoraka između spolne uloge i spolnog identiteta 1. TRANSVESTITI – svoj spolni identitet, suprotna spolna uloga 2. TRANSEKSUALCI – tuđu spolni identitet SPOLNI STEREOTIPI – očekivanja određenih kvaliteta i tipičnog ponašanja muškog i ženskog spola kao predstavnika dvaju različitih kategorija, a zasnivaju se na pretpostavci o uočenim razlikama među njima s obzirom na fizičke i psihičke osobine - ponašanje koje odstupa od stereotipa smatra se devijantnim - stereotipi pretjerano pojednostavljuju stvari ili čak i potpuno iskrivljuju činjenice - pojavljuju se vrlo rano u dječjem životu - postaju dio ličnosti - manifestiraju se u mislima i akcijama i teško se mijenjaju - očevi su skloniji takvoj kategorizaciji nego majke 5. Obiteljska klima - faktori obiteljske klime: psihološki, sociološki, kulturalni i unutarobiteljski odnosi ( odnosi i ponašanje roditelja i ostalih članova obitelji ) - ovisi o mnogim varijablama: veličina obitelji, broj djece, kvaliteta odnosa, razlozi zbog kojih su se roditelji odlučili za djecu, starost roditelja, obrazovanje i zanimanje roditelja, socioekonomski status, ličnost roditelja 6. Teorije usvajanja uloge spola 1. FREUDEOVA PSIHOANALITIČKA TEORIJA - psihoseksualni stadiji: oralni, analni, falusni i genitalni - iskustvo prolaženja kroz te faze ostavlja na pojedinca trajne posljedice - smatra da su anatomske i biološke razlike uzrok nastanka spolnih razlika u ulozi i identitetu - u prve tri godine postoji vrlo malo spolnih razlika između dječaka i djevojčica, a oko 4. godine falusni stadij – pojava: a. EDIPOVOG KOMPLEKSA kod dječaka ⇒ dječak želi seksualno posjedovati majku; otac je suparnik te ga se boji ga i mrzi; boji se da mu ne odsječe penis – tjeskoba kastracije; to je uzrok dječakove identifikacije s ocem, jer mu želi biti što sličniji da zadobije majčinu ljubav b. ELEKTRINOG KOMPLEKSA kod djevojčica ⇒ djevojčica je anatomski drugačija i zavidi na penisu; za nedostatak penisa krivi majku; želi posjedovati oca; identificira se s majkom jer želi zauzeti njezino mjesto u odnosu na oca - vrste identifikacije: ANAKLITIČKA: bazirana na zavisnosti i ljubavi; karakteristična IDENTIFIKACIJA S AGRESOROM: bazirana na strahu; karakteristična za dječake - Freudeovi nasljednici integrirali su te identifikacije pa se danas govori o DEFENZIVNOJ i RAZVOJNOJ IDENTIFIKACIJI i kod dječaka i kod djevojčica

2

Maleš: Obiteljska pedagogija

KrPa

2. LYNNOVA TEORIJA IDENTIFIKACIJE - izvor u Freudeovoj teoriji; most između psihoanalitičkog i socijalno-psihološkog pristupa - razlikuje: identifikaciju s određenom ulogom spola i identifikaciju s istospolnim roditeljem - u prvim godinama se i dječaci i djevojčice identificiraju s majkom – dječaci se kasnije identificiraju s ocem - kod djevojčica tog prelaska nema, pa se one imaju prednost u stjecanju karakteristika spola kojem pripadaju - prijelaz je za dječake kritičan i može rezultirati teškoćama - djevojčice provode više vremena s majkom nego dječaci s ocem – oni imaju manje jasne pojmove o tome što muškarci rade jer su očevi manje kod kuće - u nedostatku modela dječaci se identificiraju s kulturnim stereotipom muške uloge - djevojčice se s vremenom sve slabije identificiraju sa ženskom ulogom, jer spoznaju da je manje cijenjena u društvu, dok se dječaci sve jače identificiraju - ŽENE: veća potreba za vezom; zavisnija od vanjskog svijeta; sklonija prihvaćanju standarda drugih, ali i teže odstupa od njih - MUŠKARCI: skloniji apstraktnom mišljenju i internalizaciji moralnih standarda I Freud i Lynn smatraju da muškarci, zbog većeg društvenog ugleda njihove uloge, čvršće usvajaju svoju ulogu spola nego što to čine žene sa ženskom ulogom koji zapravo oba spola omalovažavaju. To je za Freuda karakteristika svakog društva. Za Lynna to je posljedica odgoja i spolno razjedinjenog društva. 3. PARSONS - proces usvajanja uloge spola promatraju u kontekstu odnosa obitelji i društva - prema njima usvajanje uloge spola ne odvija se kroz identificiranje s ocem ili majkom, već s DRUŠTVENO DEFINIRANOM ULOGOM i pri tome se roditelji javljaju samo kao modeli uloge - majka je dio obiteljskog sustava – ekspresivna uloga – usmjerena na odgoj - otac je dio izvan obiteljskog sustava – veza između obitelji i vanjske okoline – pridonosi emancipaciji djeteta od obitelji - ova teorija smatra da dječak ima više problema u usvajanju muške spolne uloge – dječak se prvo mora izboriti u odnosu majka-on, a potom se osloboditi obiteljskog sustava - djevojčici je majka ideal, ali otkrićem muške superiornosti u društvu dolazi do frustracije 4. TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA - temelji se na biheviorističkoj školi u psihologiji i svoje učenje zasniva na vidljivom ponašanju, a manje na unutarnjim osjećajima i procesima - ponašanje je kontrolirano posljedicama: ako je sankcionirano nagradom onda će se ponoviti, a ako je sankcionirano kaznom onda će se izbjegavati - teorija smatra da su spolne uloge posljedica socijalnog učenja - spolne uloge će se zadržati dok god ih ljudi budu podržavali - BANDURA – 2 procesa kojima djeca stječu obrasce socijalnog ponašanja a. Direktno podučavanje ili instrumentalno uvjetovanje - namjerno usmjeravanje roditelja djece prema cilju za kojeg smatraju da je najpoželjniji; pritom se služe nagradama i kaznama

3

Maleš: Obiteljska pedagogija

KrPa

b.

-

Učenje prema modelu ili opservacijsko uvjetovanje - dječje aktivno imitiranje stavova i ponašanja roditelja i drugih modela; brže od direktnog podučavanja, usvajaju se veći dijelovi ili čak cjeline obrazaca ponašanja za predstavnike ove teorije identifikacija je motiv da se bude sličan roditelju i smatraju je jednim od općih načela socijalnog učenja dijete ne imitira samo jedan model, a od svakog modela preuzme ponešto djeca se radije identificiraju s roditeljem koji je blag nego s onim kojeg se boje, ali postoji i tendencija da se identificiraju s modelom koji ima moć ova teorija pružila je dokaze o utjecaju okoline na proces usvajanja spolnih uloga

5. KOGNITIVNO-RAZVOJNA TEORIJA - KOHLBERG - usvajanje spolne uloge jedan je aspekt kognitivnog razvitka - pojedinac usvaja spolno tipično ponašanje paralelno s razvojem intelektualnih sposobnosti - prihvaća učenje promatranjem, ali težište stavlja na dječju kognitivnu aktivnost, sposobnost selekcije i organizaciju opažanja, znanja i samorazumijevanja - Kognitivna samokategorizacija – svrstavanje sebe u skupinu dječaka ili djevojčica - 5 mehanizama za koncept uloge spola: 1. Od 1. do 3. godine – spol je baziran na fizičkim oznakama 2. Od 3. do 4. godine – stvaranje vrijednosnih sustava – najbolje je ono što je u skladu s njegovim/njezinim spolom. 3. Od 4. do 6. godine – spolna konstantnost – praćeno prihvaćanjem stereotipa koji vladaju u društvu – djetetu je to još veća motivacija 4. Od 6. do 7. godine – konformizam – ono što je u skladu sa stereotipom je moralno, a svako odstupanje je nemoralno 5. modeliranje ili identifikacija – imitira se onaj koji se vrednuje kao moćan i uživa prestiž - za Kohlberga je identifikacija rezultat spolnog tipiziranja, dok je kod teorije socijalnog učenja identifikacija uzrok spolnog tipiziranja - Kohlberg ne pridaje istospolnom roditelju veliku funkciju u usvajanju spolne uloge - slično kao Freud smatra da iskustvo može izazvati regresiju na jednu od prijašnjih faza razvitka - usmjerio pozornost na kognitivne činitelje što su ostale teorije zanemarile, ali je zanemario emocionalne činitelje - svoje teorijske postavke primijenio samo na muškoj populaciji 7. Teorije braka i obitelji (Janković 7 teorija) 1. SIMBOLIČKO-INTERAKCIJSKA TEORIJA a) preuzimanje uloge – mijenja se vlastito ponašanje prema zahtjevima uloge b) igranje uloge – ponašanje prikladno i dosljedno preuzetoj ulozi c) kreiranje uloge - transformacija uloge prema vlastitom viđenju; pod utjecajem je nositelja uloge; utjecaj okoline - ključni faktor u interakciji je komunikacija koja se provodi pomoću simbola - interakcija se odvija između jedinki koje u društvu komuniciraju iz različitih društvenih uloga KRITIKA: zanemaruje ulogu moći, ulogu emocija, ulogu nesvjesnih procesa, ulogu šireg društvenog konteksta i ulogu ekonomskih, manjinskih i političkih čimbenika

4

Maleš: Obiteljska pedagogija

2. -

3.

KrPa

TEORIJA SUKOBA vjeruju da život podrazumijeva nesklad ne misle da je sukob loš – on je prirodni dio čovjekovog, pa i obiteljskog života svaki član obitelji ima određenu moć – različita po izvoru, vrti i intenzitetu moć omogućuje igranje manje ili više uloge u obitelji – nadmetanje ili suradnja obitelji se razlikuju po broju prikrivenih konflikata, sukobu interesa, stupnju prikrivenog neprijateljstva, prirodi i opsegu izazivanja konflikata koji mogu poprimiti oblik sukoba interesa ili sukoba ciljeva

TEORIJA SPOLOVA osnovne pretpostavke: odnose među spolovima karakterizira korištenje moći kojom jedan spol osigurava prevlast nad drugim spolom; muškarci dominiraju ženama - društvo, njegov vrijednosni sustav i odnosi u njemu mogu se razumjeti po tome kakva je njegova organizacija po spolovima – spol se promatra kao bazični element u društvenim odnosima - teorija je izdvojila neka područja obiteljskog života koja bi trebalo detaljnije istražiti (npr. podjela poslova unutar obitelji) - zahvaljujući teoriji pokrenute su aktivnosti samoorganiziranja žena za pomoć i zaštitu žena (npr. SOS telefoni, savjetovališta, skloništa) -

KRITIKA: proizlazi iz teorije sukoba; interakcije spola svode se na pitanja dominacije i moći; ljubav, altruizam i suradnju smatraju prijevarom kojom se muškarci koriste da još više podjarme žene; zanemaruje individualne razlike među ljudima (npr. agresivnost može biti crta ličnosti i muškarca, ali i žene) 4. -

-

TEORIJA SOCIJALNE POTPORE teorija polazi od ljudske solidarnosti, prihvaćanja i potpore tri različite koncepcije socijalne potpore: 1)odnosi se na subjektivan osjećaj potrebe za potporom i doživljaja subjekta vezanog uz to što mu je pruženo; 2)usmjerena na objektivno određivanje količine i kakvoće pružene pomoći i; 3)ispitivanje socijalnih okružja, mreže osoba koje pružaju određene oblike pomoći usmjerena na proučavanje oblika unutardruštvenih međudjelovanja bavi se ulogom društva u uspješnom suočavanju njegovih članova sa stresom pokazala se korisnom u vrijeme ekonomskih i političkih kriza Burgess razlikuje: 1. Socijalno ponašanje – osoba jednosmjerno djeluje na okolinu (npr. predavanje) 2. Socijalna interakcija – više osoba nastoji međusobno djelovati na ponašanje 3. Socijalno prijateljstvo – međusobna interakcija subjekata uvjetovana međudjelovanjem u prošlosti

KRITIKA: subjektivno shvaćanje i vrednovanje socijalnih intervencija; onemogućuje se mjerenje odnosa pružene i primljene društvene potpore 5. TEORIJA SOCIJALNE MREŽE - socijalna potpora: širi pojam koji se odnosi na velik broj društvenih među odnosa usmjerenih više ili manje organiziranom pružanju pomoći - socijalna mreža: trajnije kontinuirano komuniciranje među točno određenim međusobno povezanim subjektima; dinamične

5

Maleš: Obiteljska pedagogija

-

KrPa

socijalne mreže je otkrio Moreno 1930-tih godina kad je istraživao kretanje informacija u jednoj ustanovi za maloljetnice gustoća socijalne mreže važan je činitelj u suočavanju sa stresnim situacijama

KRITIKA: „nepotrebnost“ postojanja socijalnih mreža; sve su brojnije izolirane nuklearne obitelji koje se oslanjaju samo na vlastiti potencijal i društvo kao zajednicu 6.

TEORIJA DRUŠTVENE RAZMJENE - simboličko-interakcionistička teorija + teorija socijalne mreže - individua u odnosima s drugima nastoji maksimalizirati svoju dobit, a minimalizirati štetu tj. cijenu KRITIKA: pretpostavlja da su ljudi sračunati – da povezuju cijene i nagrade svojih odnosa, no ponekad su ljudi altruistični i ne očekuju nagradu; poteškoće oko prosuđivanja vrijednosti cijene i dobiti 7. -

-

OPĆA TEORIJA SUSTAVA svaki član obitelji je sustav za sebe i obitelj u cjelini je također sustav Glick i Kessler – ciklus od 9 stupnjeva: 1. stvaranje obitelji, 2. obitelj s malim djetetom, 3. porodica s malim djetetom, 4. porodica s predškolskim djetetom, 5. porodica sa školskim djetetom, 6. adolescentna porodica, 7. djeca napuštaju biološku porodicu, 8. porodica u srednjim godinama, 9. porodica koja stari sustav je uvijek više nego zbroj jedinica i podsustava svaki sustav ima granice: fizičke, psihološke i socijalne podjela s obzirom na rigidnost granica: otvoren, zatvoren informacije koje dolaze u sustav ne mijenjaju ga kao cjelinu nego modificiraju neke procese unutar sustava uzročno-posljedične veze su cirkularne – ono što je prethodno označeno kao posljedica postaje uzrokom novih događaja

8. Psihodinamika partnerskih odnosa U odnosima među partnerima vladaju 3 principa: PRINCIP RAZGRANIČENJA, PROGRESIVNO-REGRESIVNI PRINCIP – stalna dominacija ili podčinjenost partnera ili kombinacija, i PRINCIP RAVNOTEŽE DOŽIVLJAVANJA JEDNAKOG VREDNOVANJA OBA PARTNERA – zdrav odnos KOLUZIJA – zajedničko nesvjesno upotpunjavanje dvoje ili više partnera koji se međusobno potiču na određeno ponašanje - vrste koluzija: NARCISTIČKA KOLUZIJA – ljubav kao jedinstvo partnera, ORALNA KOLUZIJA – ljubav kao međusobno zbrinjavanje, ANALNOSADISTIČKA KOLUZIJA – ljubav kao međusobno pripadanje, FALUSNA KOLUZIJA – ljubav kao muško potvrđivanje - koluzija se javlja unutar tri najčešća odnosa: ODNOS BRAČNIH PARTNERA, ODNOS RODITELJ-DIJETE i RAZNI PROFESIONALNO-DRUŠTVENI ODNOSI ZDRAVI PARTNERSKI ODNOSI – naizmjeničnost, fleksibilnost, partnerska prilagodljivost, vremenska ograničenost, međusobna nenametljivost pozicija unutar partnerskih odnosa 9. Psihosocijalni obrambeni mehanizmi 1. NARCISTIČKI TIP

6

Maleš: Obiteljska pedagogija

-

KrPa

u drugome tražimo ono što nama manjka; korištenje partnera za ostvarivanje sebe kakvi jesmo, kakvi bi htjeli biti, kakvi ne želimo biti i kakvi se ne usudimo biti

2. TRANSFERALNI TIP - partnerom zamjenjujemo nekoga iz naše prošlosti ili sadašnjosti - korištenje partnera za rješavanje odnosa s: roditeljima – nerazvijen odnos, povezanost, braćom – rivalitet, i bračnim partnerom – nemogućnost rješavanja problema s partnerom pa to pokušavamo riješiti s djetetom 3. ODNOS SAVEZNIŠTVA - koristimo partnera kao saveznika u borbi protiv neprijatelja - svi se ovi odnosi odvijaju nesvjesno, bez racionalnog uvida, ponekad smo prisiljeni tako se ponašati ODNOS = OBRAMBENI MEHANIZAM = IGRANJE ULOGE ULOGE: PARTNER KAO KOPIJA NAS SAMIH - PARTNER KAO IDEALIZIRANA KOPIJA NAS SAMIH - PARTNER KAO SLABA, NEUSPJELA KOPIJA NAS SAMIH PARTNER KAO NEGATIVNA KOPIJA NAS SAMIH - PARTNER KAO RODITELJ PARTNER KAO BRAT ILI SESTRA - PARTNER KAO MUŽ ILI ŽENA - PARTNER KAO SAVEZNIK 10. Što je nasilje u obitelji? Sve do šezdesetih godina nasilje se definira u terminima tjelesnih ozljeda djeteta. U sljedećoj fazi osim fizičkog zlostavljanja prihvaća se i zapuštanje kao oblik pasivnog nasilja prema djeci, tek kasnih sedamdesetih obuhvaća se i element psihičkog zlostavljanja. Posljednjih desetak godina uključuje se i seksualno zlostavljanje. Pojmu nasilja vrlo je sličan pojam agresivnost. NASILJE – grubi napad na drugu osobu ili osobe koji rezultira ozljeđivanjem ili nanošenjem fizičke štete tim osobama AGRESIJA – svaka reakcija (fizička ili verbalna) izvedena s namjerom da se nekome drugome nanese šteta ili povreda bilo koje vrste, bez obzira je li ta namjera do kraja realizirana. Nasilje se određuje kao svaki čin jednog člana obitelji kojim on ugrožava fizički ili psihički integritet ili slobodu drugog člana obitelji ili ozbiljno ometa razvoj njegove ličnosti. 11. Karakteristike nasilja u obitelji. Osnovne karakteristike: - kontinuirano - biološki odnos žrtve i nasilnika - unutar 4 zida, nema svjedoka, teško dokazivo - uništava zdravlje žrtve, a žrtve su najčešće svi članovi obitelji - multiplicira se – uspostavljen lanac nasilja – djeca roditelja nasilnika i sami postaju roditelji nasilnici 12. Uzroci roditeljskog nasilja (rizični momenti) Uzroci su sljedeći: 1. DJETINJSTVO - osobe koje su i same bile zlostavljane kao djeca; roditelji su model koji djeca imitiraju 2. STAVOVI I OČEKIVANJA

7

Maleš: Obiteljska pedagogija

KrPa

-

roditelji skloni nasilju, omalovažavaju svoju djecu, uzrok oskudno obrazovanje, nepoznavanje razvojnih mogućnosti djeteta 3. BRAK - teškoće i nesklad u braku, djeca su žrtve, teret zbog neželjene trudnoće 4. DJECA - mlađa djeca najčešće su žrtve nasilja jer su bespomoćna - rizične skupine djece: prijevremeno rođena, nezakonita, s urođenim deformacijama i mentalno retardirani 5. LIČNOST RODITELJA - nasilnici (osamljeni, nepovjerljivi i nesigurni); osobe sklone nasilju (nezadovoljne i frustrirane jer nemaju potpunu kontrolu) 6. DRUŠTVENI INTERESI - roditelji žive u teškim uvjetima (nezaposlenost, loš socioekonomski status) - česte promjene mjesta boravka na što se ne moraju prilagoditi svi članovi obitelji odjednom – vlada otuđenost i izoliranost 13. Odnos nasilje-društvo Pojavi nasilja nije dominirajući faktor individualna patologija nasilnika, već prevladavajuća etika sredine koja je povezana sa socijalnim i ekonomskim institucijama društva. Postoji bliska povezanost između razine nasilja u društvu kao cjelini i onoga koje se dešava u obiteljskim situacijama. 14. Tipovi majčinstva ŽIČANE MAJKE - daju djeci sve što imaju osim sebe; između njih i djece stoji žičana ograda; kvantiteta u takvom odnosu je zadovoljena, ali nema kvalitete PLIŠANE MAJKE rade sve što i žičane majke, ali uz dodatak lažnog, umjetnog dijela sebe; glume ljubav i sreću koju nemaju; dijete ubrzo doživljava beživotnost i nerealnost; kasnije se sve to osvećuje i majci i djetetu PRIRODNE MAJKE - sve daje kao i prve dvije majke, ali svemu tome daje i sebe i to onakvu kakva jest ( nema ničega umjetnog ); mora biti neposredna i iskrena u odnosu prema djetetu 15. Nepotpune obitelji - postale su predmetom interesa nakon II. Svjetskog rata. - misli se na nepotpune obitelji u strukturnom smislu – jedan je roditelj trajno odsutan - uzroci mogu biti različiti . smrt, rastava, majka se odlučila na takav stil života - obitelj može biti nepotpuna od samog početka ili je do njezine nepotpunosti je došlo kasnije - nepotpune obitelji međusobno se razlikuju s obzirom na spol oduzetog roditelja - odsutnost majke teža je za mlađu djecu, muškarci se teže nose sa svakodnevnim poslovima, sudska praksa radije djecu dodjeljuje majci - pogrešna je teza da život u nepotpunoj obitelji mora štetno djelovati na razvoj djeteta - E. Ferri smatra da je najopasnije ako dijete ostane bez roditelja tokom prvih 6 godina života - kasnije su svedene na minimum

8

Maleš: Obiteljska pedagogija

KrPa

- neuspjeh odgoja u nepotpunim obiteljima određen je kvalitetom odnosa zbog opterećenosti brojnim problemima – veći je pedagoški rizik – odgoj djece je teži jer ga obavlja samo jedan roditelj - dijete stvara spolni identitet prema modelu oca/majke – samohrani majka/otac pružaju samo jedan model uloge spola 17. Uloga oca u suvremenom društvu. - očevi moraju izboriti svoje mjesto uz dijete od njegovog začeća, pa nadalje - imaju pravo na djetetovu ljubav bez obzira na dob djeteta - autor ističe maternizaciju roditeljstva – neprirodna situacija - roditeljstvo i brak mora biti zajedničko ulaganje u zajedničku djecu sa zajedničkim naporima i oca i majke, sa zajedničkim uživanjima u rezultatima, bilo pozitivnim, bilo negativnim, do kraja života djece i roditelja 18. Odnosi u obitelji. Odnosi mogu biti: 1. DIJADNI - bračni par - dijeli se na: a) simetričan – stalni sukobi partnera u borbi za poziciju prvoga; b) komplementaran - ono što jedan partner ima u izobilju drugi uopće nema i c) recipročan – oba navedena oblika s međusobnom izmjenom - najbolji 2. TRIJADNI - bračni par + dijete - načela koalicije i triangulacije KOALICIJA – savez dviju osoba protiv treće a) međugeneracijska – jedan roditelj i dijete protiv drugog roditelja b) intergeneracijska – roditelji protiv djece ili djeca protiv roditelja TRIANGULACIJA – patološki odnos u kojem roditelji prilikom sukoba traže saveznika, najčešće dijete. 19. Prevencija nasilja u obitelji. Prevencija nasilja u obitelji pretpostavlja niz akcija koje imaju za cilj smanjivanje broja žrtava roditeljskog nasilja. Aktivnosti prevencije provode se na tri razine: individualnu, grupnu i socijalnu. Sve akcije pored privatne trebaju obuhvaćati i društvenu-javnu sferu. Princip nenasilja potrebno je uvesti u odgojno-obrazovni sustav, a problematiku nasilja potrebno je uvrstiti i u nastavne programe. Potreba organiziranja javnih akcija koje će buditi i razvijati svijest javnosti o štetnosti nasilja i važnosti borbe za nenasilje u društvu. Potrebna aktivacija svakog pojedinca – potrebno je prijaviti obiteljsko nasilje određenim službama. Rad s roditeljima obuhvaća aktivnosti na podizanju pedagoške kulture roditelja, savjetodavni rad, te pružanje pomoći u kriznim situacijama. U akciji sprečavanja nasilja potrebna je koordinirana suradnja svih – stručnjaka i nestručnjaka. 20. Suvremena patrijarhalna obitelj (Golubović) Patrijarhalna obitelj obitelj je više generacijska, proširenog ili udruženog tipa dominantna uloga pater familias autoritarni tip na temelju starosti se vrši distribucija autoriteta oštra i striktna diferencijacija spolova Suvremena obitelj - nema striktne podjele po spolu

9

Maleš: Obiteljska pedagogija

KrPa

- nema ekonomske zavisnosti o ocu - obitelj je pokretljiva 21. Razvoj ličnosti (Golubović) - formiranje ličnosti uključuje: a) kultiviranje – razvijanje određenih temeljnih sposobnosti b) socijalizaciju – uvođenje djeteta u pravila društvenog života – norme i uloge c) individualizaciju – razvijanje unutrašnjeg sustava motivacije i „okvir orijentacije“ u skladu s osobnim svojstvima ličnosti - razvoj djeteta ovisi o tome kakve temelje izgradi u obitelji - socijalizacija i individualizacija se ne mogu odvojeno promatrati, jer su to dva komplementarna procesa koja teku usporedno 22. Spolno tipiziranje vrlo se rano u odgojnoj komunikaciji javljaju poruke kako bi se trebao ponašati dječak, a kako djevojčica SPOLNO TIPIZIRANJE – proces kojim okolina djeluje na individuu da usvoji određene norme ponašanja, stavove, interese i druge karaktere ličnosti definirane kao odgovarajuće za njegov spol REZULTAT – spolno tipično ponašanje – ono koje je adekvatno za jedan spol, a nepoželjno za drugi spol Varijable koje djeluju na usvajanje spolno tipičnog ponašanja: o Spol roditelja o Roditeljska toplina i briga o Dominacija u obitelji o Socioekonomski status

10