SKRIPTA - Zdravstvena njega

HISTORIJSKI RAZVOJ SESTRINSTVA Razvoj sestrinstva i zdravstvene njege kroz historiju Njega bolesnika se razvijala uporedo sa razvojem medicine.U davna vremena bolesnika je liječila i njegovala jedna te ista osoba.To znači da njega bolesnika nije bila posebna vještina niti poziv.Takvo liječenje i njegovanje su najčešće obavljali sveštenici. Njega bolesnika prvo se razvijala u krugovima plemena i porodica.Njegu porodilja,oboljelih i povrijeđenih pružao ne stručni kadar, i to žene u krugu porodice,a na bojnom polju muškarci. Organizovana njega se javlja u starom vijeku i nju su provodile časne sestre koje nisu imale medicinsko obrazovanje.Moderna medicina datira od Hipokrata,koji je i nazvan ocem medicine.On je stvorio medicinski kodeks propisao načine liječenja i njegovanja,kao i moralne norme ponašanja za osobe koje provode liječenje.Hipokrat je otvoreno pisao o pogreškama u medicini,naglašavajući važnost posmatranja bolesnika. U srednjem vijeku osnivaju se posebne institucije –hospiciji- za smještaj putnika i bolesnika,koje su bile vezane za hramove i manastire.Njegom su se mogle baviti osobe koje stupe u manastir i koje se zakaluđere.Iako se u srednjem vijeku znalo da su mnoge bolesti zarazne bolesnički uslovi su bili daleko ispod današnjih higijenskih normi. U vojnim bolnicama su ranjenici ležali u prljavštini i bez osnovne njege,temperatura se mjerila rukom,liječilo se raznim čajevima,a previjenje rana je bilo nesterilno. U IV vijeku u Rimu red matron tj. Ugledne starije dame organizuju njegu bolesnika i siromašnih. Među njima su najpoznatije rimljanke Fabiola,Marcela i druge. U feudalizmu je vladalo sujevjerje,nadriljekarstvo i vradžbine,zbog toga njegu i liječenje bolesnika karakterišu istjerivanje đavola iz organizma,vračanje kao i drugi sujevjerni postupci koji su ostali i do današnjih dana u nekim krajevima. Bolničarke su rijetko bile pismene. Sve do XVI vijeka sve bolnice su vodili razni religiozni redovi. Njega bolesnika je bila loša,bolesničke sobe neuredne i prljave,a sa bolesnicima se postupalo nehumano. Krajem XVI i početkom VXII vijeka uvodi se novi red sestara za njegu isocijalnu pomoć,koje su bile plaćene za svoj rad.Sestre su imale plavo-sivu uniform,ukrućeni bijeli ovratnik i bijelu kapu u obliku trouglog šešira.Njegovale su bolesnike u kućama i u bolnici,predavale u školama,vodile porođaj i njegu novorođenčadi,brinule o napuštenoj djeci. U XVIII vijeku je došlo do preobražaja izgradnjom bolnica koje su bile bolje opremljene u odnosu na srednjevjekovne,ali nivo njege ostaje i dalje nizak. Tek u XIX vijeku njega bolesnika je počela da se popravlja u većini bolnica. Jedan od prvih pokušaja reforme službe njege bolesnika izvodi Agnesa de Gasparin koja osniva u Lozani zavod “La source”,piše o sestrama i traži da sestra bude školovana I nagrađena za svoj rad i da ne pripada redu kaluđerica.Udruženje dobro obučenih sestara đakonica koje je osnovano u Njemačkoj čini sličan pokušajElizabet Fryi i Amalie Sieveking su isticale potrebu obrazovanja osoba koje njeguju bolesne ljude,a živjele su krajem XVII i početkom XVIII vijeka.

Teodor Fieder (1800-1864) je osnovao jednu od prvih škola za sestreu Kaiserwethu kraj Diesseldorfa. U XX vijeku 60-tih godina dolazi do mijenjanja slike razvoja njege bolesnikai sestrinstvakao profesije,njega se sve više učvršćuje kao samostalna disciplina, a u seatrama jača svijest o njihovom zvanju. Na našem području prva školovana medicinska sestra je došla u Tuzlu 1906.god.,Eva Veber,instrumentaraka iz Beča. Prva medicinska škola je otvorena u Sarajevu u periodu između dva svjetska rata,a dvije godine nakon pobjede nad fašizmom otvorena je i medicinska škola u Tuzli. Nove principe bolničkih uslova i njege bolesnika postavila je Florance Nightinngale.Ona je dala temelje sestrinske službe i sestrinskog poziva.

ZNAČAJ POJAVE I DJELOVANJA FLORENCE NIGHTINGALE U drugoj polovini XIX vijeka mijenja se izgled bolnice. S napretkom kirurške tehnike,uvođenjem narkoze,antisepse i asepse,otvaranjem specijalističkih odjela povećava se broj liječnika.Kao važan problem javlja se nedostatak odgovarajućeg školovanog osoblja za njegu bolesnika. Sa svim saznanjima njege u neprimjereno uređnim bolnicama upoznala se 1840 god. mlada engleskinja F.N.,koja je imala temeljitu filozofsku,literarnu i matematičku naobrazbu,ali i razvijen interes za socijalna pitanja,posebno za uređenje bolnica i za mogućnost pružanaja pomoći bolesnim osobama.Njena želja je bila da se posveti njegovanju bolesnih osoba. U početku radi u jednoj humanitarnoj ustanovi u Londonu,a zatim postaje glavna sestra u bolnici Kings College.Od 1849-1853 god.boravi u Egiptu,Njemačkoj i Francuskoj te posjećuje bolnice i ustanove za obrazovanje ženskog bolničkog osoblja.Za vrijeme krimskog rata F.N. je imenovana je upraviteljicom ženske pomoćne službe na turskoj fronti.Organizirala je u britanskom ekspedicijskom korpusu prvu ekipu za njegu ranjenika i bolesnika,koja se sastojala od 38 žena,a koje odlaze u vojne bolnice u Turskoj u mjesto Skutari (4.11.1854.god). Tu je Florence uvidjela da bolesti kao što je kolera i tifus haraju bolnicama,što je značilo da ranjenici umiru 7 puta više od tih bolesti nego na bojnom polju. F.N. u bolnici organizuje i radi na: -čišćenju prostorija,opreme i drugog potrebnog pribora i materijala -uvodi posebnu ishranu,koja se sastoji od voća,povrća -odvojila je bolesne od povrijeđenih -uvodi standardnu bolničku opremu -obilazi noću povrijeđene i oboljele -statistički prikazuje smrtnost od njenog dolaska po mjesecima Oraganizirala je rad sestara i za šest mjeseci smanjila smrtnost sa 42% na 2%Njen cilj je bio da po povratku u Englesku osnuje školu za sestre,u kojoj će one biti praktički obrazovane za svoj poziv iu kojoj će im biti jasno zašto se obrazuju.

U sklopu St. Tomas Hospital u Londonu otvorena je 1860 god. prva škola za obrazovanje sesatra po zamisli i planu Florence N. F.N. sem što je bila engleska organizatorica za pomoć ranjenim i bolesnim utemeljila je sestrinstvo kao zvanje sa jasno određenim ciljem i posebnim obrazovanjem. Prema F.N. njega bolesnika je usmjerena prema čovjeku-bolesniku.F.N.publicira 1859 god.udžbenik o njezi “NOTES ON NURSING” u kojem piše: “Upotrebljavam riječ njega u nedostatku bolje.Ta riječ znači nešto više od podjele lijekova,promjene obloga.To znači korištenje svježeg zraka,svjetla,čistoće,mira , izbor i podjela dijete i svega onog što bolesniku pruža životnu snagu. U cijeloj knjizi se nazire predanost prevenciji i unapređenju zdravlja.F.N. je zagovornik paviljonskog tipa bolnica jer mogu pružiti bolje higijenske uslove.Definicija zdravstvene njege prema F.N. glasi : “Njega je osiguranje najboljih mogućih uslova da bi prirodne snage ozdravljenja mogle djelovati na bolesnika.“

POJAM TRADICIONALNE NJEGE BOLESNIKA Osnovni rad medicinskih sestara sve do 80-tih godina nazivan je “njega bolesnika”. Tim je nazivom obuhvaćeno sedam zadaća medicinskih sestara : -održavanje lične higijene -promatranje bolesnika -prehrana bolesnika -primjena terapije -sudjelovanje ili izvođenje medicinsko – tehničkih zahvata -prepoznavanje alarmantnih-hitnih stanja I pružanje prve stručne pomoći -zdravstveni odgoj Njega bolesnika u srednjoj školi učila se u okviru nastavnih predmeta :opća njega bolesnika i specijalna njega bolesnika.Danas se u srednjoj školi nastavni predmet Zdravstvena njega kao temeljni stručni predmet uči sve četiri godine,a sadržaj se ostvaruje predavanjem i vježbama.Promjenom naziva “njega bolesnika” u “zdravstvena njega” nije samo zamjenjen zastarjeli naziv već on odražava promjenu u shvatanju osnovnog rada medicinske sestre.1963 god. sestrinstvo je definirano kao : “ zvanje koje je poteklo iz njege bolesnikai brige za siromašne i napuštene. Danas je zadaća sestrinstva njega bolesnih i zaštita zdravih,a osnovni rad medicinske sestre njega bolesnika kao : “…. Briga i skrb za liječenje bolesnih bez ljekovitih sredstava, a lijekovima samo pod nadzorom liječnika.” Svrha njege bolesnika je ponovno postizanje zdravlja. Međutim,i bolesnicima koji boluju od neizlječivih bolesti i bolesnicima pred smrt pruža se do posljednjeg časa pažljiva njega da se

izbjegnu sve komplikacije koje se mogu spriječiti(dekubitus i sl.) i da se podrži koliko god je moguće subjektivno relativno dobro osjećanje zadovoljstvai osjećaj sigurnosti bolesnika. Prema tome u takvim je slučajevima njega bolesnika prijeko potrebna ne zbog medicinskih i estetskih nego i zbog etičkih razloga.Florence Nightingeale :“Njega bolesnika je osiguravanje najboljih mogućih uslova da bi prirodne snage ozdravljenja mogle djelovati na bolesnika.“

POJAM ZDRAVSTVENE NJEGE Zdravstvena njega je širi pojam od njege bolesnika i njen je cilj sprječavanje bolesti,očuvanje zdravlja,pomaganje bolesnoj i invalidnoj osobi,kao i olakšanje i prevencija patnje kod teških bolesti.Sestre koje provode zdravstvenu njegu pružaju pomoć pojedincu,porodici i zajednici.Odnos prema pacijentu je potpun-holistički i njegovo cjelokupno stanje je u prvom planu , a ne bolest. Sestra se ne orjentiše samo na radnje koje treba izvršavati oko pacijenta,nego se okreće i njegovom fizičkom,psihičkom,socijalnom,ekonomskom i kulturnom stanju. Kanađanka Berta Harmer opisuje sestrinstvo sljedećom definicijom: “Sestrinstvo ima korijene u potrebama čovječanstva i temelji se na idealu pružanja usluga .Njegov cilj nije samo liječenje bolesnih i ozdravljenje ranjenih osoba nego postizanja zdravlja i mira,olakšanje i utjeha duši i tijelu,pružanje zaštite, njege i drugih oblika prakse,te pomaganje svim bespomoćnim ili hendikepiranim,mladima ,starima ili nezrelima. Cilj sestrinstva je srečavanje bolesti i očuvanje zdravlja.Zato je ono vezano uz svaku društvenu ustanovu koja djeluje na sprečavanju bolesti i očuvanju zdravlja . Sestra se ne brine samo o njezi pojedinca već o zdravlju naroda. Amerikanka Virginia Henderson definira sestrinstvo (1966) :” Uloga medicinske sestre je pomoć pojedincu,bolesnom ili zdravom u obavljanju aktivnosti koje pridonose zdravlju ili oporavku ( ili mirnoj smrti ), a koje bi on obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. Pomoć treba pružiti na način koji će pridonijeti što bržem postizanju njegove samostalnosti. “ Razmatrajući pojam čovjeka – pojedinca Hendersonova uzima u obzir biološke, psihološke,sociološke i duhovne potrebe. Smatrala je da ljudska bića imaju četrnaest osnovnih potreba. Upozoravala je da dob,kulturna sredina, tjelesne i intelektualne sposobnosti i emocionalna ravnoteža djeluju na zdravlje pojedinca, te da su ti faktori uvijek prisutni i djeluju na osnovne potrebe. Za nju su tijelo i svijest nerazdvojivi. Virginia Henderson ističe potrebu pružanja pomoći pojedincima, a osnovne aktivnosti su održavanje zdravlja, ozdravljenje ili mirna smrt.

Specifične aktivnosti njege svrstala je u četrnaest tačaka,osnovnih potreba i uputa za njihovo zadovoljavanje :



Disanje ( diši normalno )

  

Unos hrane i tekućine ( jedi i pij koliko treba ) Eliminacija otpadnih tvari ( odstranjuj tjelesne otpadne tvari ) Kretanje i zauzimanje odgovarajućih položaja tijela ( kreći se i pazi na odgovarajuće držanje tijela )  Odmor i spavanje ( spavaj i odmaraj se )  Odijevanje ( odaberi odgovarajuću odjeću – radi presvlačenja i svlačenja )  Održavanje normalne temperature tijela ( održavaj tjelesnu temperaturu u normalnim granicama odabiranjem odgovarajuće odjeće i modificiranje životne i radne sredine )  Odražavanje lične higijene ( neka ti tijelo bude uvijek čisto i dobro njegovano,a posebno pazi na zaštitu kože)  Izbjegavanje štetnih utjecaja okoline ( izbjegavaj opasnosti u okolini i nastoj ne ozlijediti druge )  Komunikacija s drugim ljudima (komuniciraj s drugima u izražavanju osjećaja,potreba strahova ili mišljenja )  Vjerske potrebe (poštuj vjerske osjećaje drugih )  Obavljnje svrsishodnog rada ( radi tako da imaš osjećaj kako je nešto postignuto )  Rekreacija ( sudjeluj u raznim oblicima rekreacije i igara )  Učenje, istraživnje i zadovoljavanje znatiželje uči,otkrivaj ili zadovolji znatiželju koja vodi do normalnog razvoja i zdravlja te primjenjuj odgovarajuće oblike zdravstvene zaštite) Postoje tri osnovna pristupa njezi,a to su : -

-

-

Samonjega – većina ljudi u svakodnevnom životu brine o sebi i ne treba im stručna pomoć pri obavljanju osnovnih aktivnosti u svakodnevnom životu koje pridonose zdravlju.Sestra će prepoznati kad je njen pacijent spreman da se brine o sebi,jer na taj način čuva njegov osjećaj samopoštovanje i ličnog dostojanstva. Njega drugog lica - ovdje njegu mogu pružati osobe iz kućnog okruženja (rođaci,prijatelji,komšije i sl.) kad je njega potrebna ili kad nemoćne i bolesne osobe mogu ostati kod kuće.Ovakvom njegom pacijent je zadovoljniji,sredstva za zdravstvenu zaštitu su očuvana.Sestra se uključuje radi stručnih savjeta i uputa. Stručna njega – je pružanje njege za koju je potrebno znanje,vještina i stavovi stručne osobe(medicinske sestre).Može se pružati u zdravstvenim ustanovama, zajednici ili kućnim uvjetima.

ODNOS NJEGE BOLESNIKA I ZDRAVSTVENE NJEGE Tradicionalna njega bolesnika je bila usmjerena na zadatak ,često definirana kao :” stvaranje najpoviljnijih uvjeta za liječenje bolesnika” ili kao “ briga i skrb za liječenje bolesnih bez ljekovitih sredstava …” . Stav SZO 1953 god. je bio : “ Zdravstvena njega je osnovni sastavni dio cjelokupne zdravstvene zaštite “ i usmjerena je prema unapređenju, očuvanju i ponovnom uspostavljanju zdravlja . Zdravstvena njega bavi se čovjekom s gledišta osnovnih ljudskih potreba. F.N. je rekla: “Bolje je poznavati osobu u određenom stanju nego stanje od kojeg pacijent pati” To znači da sestre ne mogu poznavati samo medicinske probleme već da se mora voditi briga o pojedincu cijeli njegov život u zajednici,a kod bolesnika imati cjelokupni – holistički pristup, a ne samo izvršavati zadatke oko bolesnika kako je usmjerena tradicionalna njega bolesnika. Njega bolesnika od sestre traži da ima dovoljno vještina i znanja za izvođenje medicinsko tehničkih radnji (higijena,isharana ,terapija, asistiranje ljekaru ) dok u zdravstvenoj njezi

uloga medicinske sestre se uočava u pružanju informacija, davanju potpore i organizovnju zdravstvene njege za pacijenta i zajednicu. U njezi bolesnika medicinska sestra pruža pomoć bolesniku oko zadovoljavanja fizioloških potreba,vodi brigu o otpadnim materijama iz organizma i sl. U zdravstvenoj njezi čovjek kao ljudsko biće je na prvom mjestu,kao individua ili kao član zajednice. ODNOS ZDRAVSTVENE NJEGE I MEDICINE Zajednički cilj medicine i zdarvstvene njege je unapređenje,očuvnje i ponovno uspostavljanje zdravlja.Medicina se bavi čovjekom sa gledišta bolesti,a zdravstvena njega sa gledišta osnovnih ljudskih potreba.Medicina koju provodi ljekar bavi se otkrivanjem bolesti ili povrede i postavljanjem dijagnoze.Dijagnoza se utvrđuje na osnovu anamneze,fizikalnog pregleda i na osnovu medicinsko – tehničke dijagnostike.Na osnovu postavljene dijagnoze usmjerava se i liječenje bolesti ili povrede,korekcija ili prevencija komplikacija u određanom organu ili organizmu. Zdravstvenom njegom sestre utvrđuju sestrinsku dijagnozu zajedno sa bolesnikom ili sa timom sestara i ona se može odnositi na pojedinca,grupu ili zajednicu. Sestrinska dijagnoza se odnosi na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba i postavlja se na osnovu sestriske anamneze,posmatranjem,sestrinskog fizikalnog pregleda i sl. Ovdje su zadaci usmjereni na zadovoljanje bolesnikovih individualnih potreba za zdravstvenom njegom i osposobljavanje po mogućnosti za samonjegu Sestinska dijagnoza često je kratkotrajna jer su reagovanja na zdravstveni problem po svojoj prirodnoj dinamici promjenjiva. Može se reći da je ljekarski rad okrenut prema bolesniku,a sestrinski rad prema bolesniku i zdravstvenom problemu. Medicina i zdravstvena njega imaju svoje zadatke,usko su povezane i potrebna je stalna saradnja između ljekara i sestre,oni su isti tim ali je djelokrug rada različit.

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

-je skup mjera,aktivnosti i postupaka na unapređenju,očuvanju i poboljšanju zdravlja ljudi.Takve mjere poduzima Federacija BiH,kantoni,općine,zdravstvene ustanove,zdravstveni radnici,preduzeća,pravna lica i građani. Zdravstvena zaštita se obavlja na primarnoj,sekundarnoj i tercijarnoj razini ili nivou. Zdravsvena zaštita na primarnom nivou obuhvata : Djelatnost opće medicine Porodične medicine Školske medicine Higijensko - epidemiološku zaštitu Zubozdravstvenu zaštitu HMP Medicine rada Primarnu zaštitu žena i djece Dijagnostiku Apoteke

Zdravstvena zaštita na sekundarnom nivou: Specijalističko - konzilijarnu Bolničku zdravstvenu zaštitu

Zdravstvena zaštita na tercijarnom nivou Obavljanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz specijalističkih djelatnosti Naučno – istraživački rad Izvođenje nastave na fakultetima zdravstvenog usmjerenja

NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

se provode kroz : NAČELO SVEOBUHVATNOSTI – uključuje sve građane u odgovarajuće mjere zdravstevene zaštite u skladu sa zakonom NAČELO KONTINUIRANOSTI –pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu,naročito na nivou primarne zdravstvene zaštite u svim životnim doboma NAČELO DOSTUPNOSTI – se ostvaruje pravilnim rasporedom zdravstvenih ustanova i zdrsvstvenih radnika ,tako da bi građanima bili omogućeni približno jednaki uslovi zdrastvene zaštite,naročito na nivou primarne zdravstvene zaštite. NAČELO CJELOVITOSTI PRISTUPA PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE – ogleda se u mogućnosti slobodnog izbora doktora medicine i doktora stomatologije koji provode mjere za unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti,te liječenje i rehabilitaciju do radne sposobnosti. NAČELO SPECIJALIZIRANOG PRISTUPA –osigurava organiziranje i razvoj posebnih specijaliziranih,kliničkih,javno-zdravstvenih dostignuća i znanja i njihovu primjenu u praksi.

MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Mjere zdravstvene zaštite podrazumjevaju : -provođenje zdravstvenog vaspitanja i prosvjećivanja sa svrhom podizanja duševne i tjelesne sposobnosti građana -zaštitu od štetnih ekoloških faktora sredine uključujući i sve mjere za očuvanje, unapređenje i poboljšanje zdravstvenih uslova životne,radne sredine, te higijenskih uslova za život i rad -mjere protiv pušenja,alkoholizma i narkomanije Otkrivanje i i uklanjanje uzroka bolesti odnosno sprečavanje i suzbijanje bolesti povreda tenjihovih posljedica. - mjere i aktivnosti za sprečavanje te rano otkrivanje malignih bolesti ,zaraznih bolesti, kroničnih masovnih ne zaraznih bolesti itd. -osiguranje cjelovite preventivne,kurativne i rehabolitacijske zdavstvene zaštite vojnih invalida,civilnih žrtava rata,porodica šehida i porodica poginullih boraca -liječenje i rehabilitacija oboljelih,tjelesno i duševno oštećenih i povrijeđenih soba -mjere posebnog zdravstvenog nadzora nad stanovništvom starijim od 65.god.života te žrtvama rata. -osiguranje cjelovite preventivne, kurativne i rehabiltacijske zaštite te zaštite djece omladine, zaštita žene u vezi s planiranjem pordice, trudnoćom porođajem i majčinstvom --pružanje specifične zdravstvene zaštite radnika. -snabdijevanje lijekovima i drugim medicinskim potrepštinama potrebnim za

i

zdravstvenu zaštitu kao i pregled umrlih.

ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENIH USTANOVA Zdravstvene ustanove na primarnom nivou su: apoteke; ustanove za njegu u kući.

dom zdravlja ; ustanove za HMP;

Dom zdravlja je ustanova u kojoj se provodi primarna zdr. zaštita na području za koje je osnovan. Djelatnost doma zdravlja mora imati: - opću medicinu -zdr.zaštitu žene i djece -školsku medicine -zdr.zaštitu nespecifičnih i specifičnih plućnih oboljenja -zubozdravstvenu zaštitu Za svoju djelatnost dom zdravlja mora osigurati : higijensko-epidemiološku djelatnost, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku ako te djetnosti nisu u sklopu doma zdravlja. Područna ambulanata se može organizovati kao dio doma zdravlja ili private prakse.Njen rad se ogleda u radu porodičnog ljekara,stomatologa,ili u radu polivalentne patronažne službe. Ustanova za HMP provodi mjere hitne medicinske pomoći i osigurava prevoz oboljelih , unesrećenih i ozlijeđenih u odgovarajuću zdr.ustanovu i daje medicinsku pomoć tokom prevoza. Ustanova za zdravstvenu njegu u kući provodi njegu i rehabilitaciju bolesnika po uputama i nadzorom liječnika medicine-porodične medicine ,a nju provodi medicinska sestra Apoteke su zdravstvene ustanove koje osiguravaju snabdijevanje lijekovima i drugim materijalom(koji potpomaže liječenje i njegu) stanovništva , zdr.ustanova i organizacije zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu. Takođe može obavljati snadbjevanje dječijom hranom i ostalim dijetetskim proizvodima,snadbijevanje sredstava za njegu i td.

Zdravsvene ustanove na sekundarnom nivou su :

poliklinika ,bolnica, lječilište. Poliklinika je ustanova u kojoj se obavlja specijalističko konzilijarna zdravstvena zaštita , dijagnostika i rehabilitacija,osim stacionarnog liječenja.Osniva se kao dio kliničko-bolničke zdravstvene ustanove ili kao dio doma zdravlja odnosno kao samostalna ustanova . Bolnica je zdravstvena ustanova u kojoj se provodi dijagnostika, liječenje,medicinska rehabilitacija, zdravstvena njega bolesnika,boravak i ishrana. Bolnice mogu biti opće i specijalne Opće su one koje primaju bolesnike bez obzira na dob,spol,vrstu bolesti.Opća bolnica u svom sastavu mora imati slijedeće odjele: interne medicine, kirurgije, pedijatrije, ginekologije, HMP. Ona mora osigurati uslove za izolaciju oboljelih od akutne psihoze. Da bi bolnica obavljala svoj djelokrug poslova u svom sastavu mora imati i osigurati : specijalističko-konzilijarne ambulante l ,HMP laboratorijsku,radiološku i drugu dijagnostiku sanbdjevanje lijekovima – bolnička apoteka, snadbijevanje krvlju, te odjel patologije. Specijalna bolnica pruža specijalističko - konsultativno i bolničko liječenje određenih bolesti,odnosno za liječenje, dijagnostiku ,terapiju, i medicinsku rehabiltaciju određenih skupina stanovništva ( dječija bolnica, ginekološka). Kantonalana bolnica se formira za jedan ili više kantona. Da bi obavljala svoj djelokrug rada u svom sastavu mora imati: specijalističko-konzilijarne ambulante ,HMP , laboratorijsku,radiološku i drugu dijagnostiku sanbdjevanje lijekovima – bolnička apoteka . Bolnica mora imati osiguranu i organizovanu : ambulantno –medicinsku rehabilitaciju, snabdijevanje krvlju - transfuziologiju , anesteziologiju, sudsku medicinu , mrtvačnicu. Lječilišta su ustanove u kojima prirodnim ljekovitim izvorima vodom, blatom, pijeskom morem te dostignućima rehabilitacijske struke provodimo preventivnu zdr.zaštitu, bolničku i specijalističko-konzilijarnu rehabiltaciju.

Zdravstvene ustanove na tercijarnom nivou su državni zdravstveni zavodi i kliničke ustanove Državni zdravstveni zavodi su ustanove za obavljanje stručnih i znanstveno istraživačkih funkcija iz okvira i prava Federacije.-Federalni zavod:

Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH provodi mjere :

Iz oblasti epidemiologije,karantinskih i dr.zaraznih bolesti - planira i provodi mjere dezinfekcije,dezinsekcije i deratizacije,provodi preventivne i protivepidemiološke DDD postupke , masovnih nezaraznih bolesti , osiguranje zdravstveno ispravne vode,namirnica i zraka, ,munizacija (planira i vrši distribuciju vakcina,nadzire provođenje redovne vakcinacije), sanitaciju (nadzire održavanje higijene kanalizacija,vodovoda) , provodi zdravstvenu statistiku i zdravstveno prosvjećivanje (prati ,analizira i ocjenjuje tjecaj okoline vazduh,voda,tlo na zdravstveno stanje stanovništva , sudjeluje u edukaciji zdravstvenih radnika,provodi stručna i naučna istraživanjaiz područja javnog zdravstva. Zavod za kontrolu lijekova obavlja poslove : ispitivanje i kontrolu lijekova,provodi analizu za potrebu farmaceutske industrije,kontroliše kvalitet medicinskog pribora i pomagala,izrađujei objavljuje farmakopeju. Zavod za transfuzijsku medicinu je ustanova koja svojom djelatnošću omogućuje prikupljanje krvi zajedno s humanitarnim organizacijama , klubovima i udruženjima dobrovoljnih davatelja krvi . Čuvaju i distribuiraju krv, krvne komponente , osiguravaju lijekove proizvedene iz krvi , infuzione otopine i pomoćna plastična med.sredstva.Obavljaju dijagnostička ispitivnja i opskrbljuju stacionarne ustanove transfuzijskim sredstvima. Kantonalni zavod : Zavod za javno zdravstvo kantona Kantonalni zavod za transfuzijsku medicine Kantonalni zavod za medicine rada Kantonalni zavod za medicine rada Kliničke ustanove su klinika, klinička bolnica i klinički bolnički centar. To su ustanove koje ispunjavaju uvjete za izvođenje fakultetske nastave. Klinika je zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz neke specijalističke djelatnosti,a u njoj se izvodi fakultetska nastava i provodi stručni i naučno istraživački rad iz odgovarajuće specijalnosti. Klinička bolnica je zdravstvena ustanova u kojoj najmanje dvije od njezinih djelatnosti (interna,kirurgija,pedijatrija,ginekologija i porodilište) nose naziv klinika ,ili jošdruga dva područja drugih specijalnosti,odnosno dijagnostike. Klinički bolnički centar je zdravstvena ustanova u kojoj više od polovice djelatnosti imaju naziv klinikai u kojim se izvodi više od od polovice nastavnog programa medicinskog,stomatološkog ili farmaceutsko-biohemijskog fakulteta. Klinički centar je zdravstvena ustanova u kojoj sve djelatnosti nose naziv klinike i u kojem se izvodi nastava u potpunosti, kao i naučno- istraživački rad.

VRSTE BOLNICA PREMA ARHITEKTONSKOJ IZGRADNJI

U prošlosti su se bolnice gradile izvan naseljenih mjesta. Sa širenjem gradova bolnice su danas u samom gradu približene korisnicima.Bolnica je stacionarna zdravstvena ustanova u kojoj se bolesnici zadržavaju na ispitivanju ,liječenju,rehabilitaciji i u kojim se pruža zdravstvena njega. Prema arhitektonskoj gradnj tipovi bolnice se dijele : Koridorski tip se razvio iz oblika starih samostana ,može biti kao centralni i bočni Centralni tip-prostorije se nalaze s obe strane a hodnik u sredini. Takav je hodnik slabo osvjetljen , zadržava vlagu , onemogućuje izravno provjertavanje bolesničkih soba, i pogoduje širenju infekcja. Bočni tip-hodnik se nalazi s jedne strane a s druge strane sve ostale prostorije i to se zove bočni tip koridora. Takvom gradnjom uklonjeni su nedostaci središnjeg tipa a hodnik je izravno osvjetljen preko prozora , lako se provjetrava i u njemu se ne zadržava vlaga. Ovakav tip je omogućavao brzo služenje bolesnika i dobru povezanost bolesničkih službi ali je otežavao izolaciju pa se u 19 vijeku prešlo na paviljonski tip gradnje. Paviljonski tip bolnica se u početku sastojao od velikih dvorana sa zasebnim zgradama često međusobno povezanih nadzemnim ili podzemnim hodnicima. Kasnije su se gradile jednospratne i dvospratne zgrade a svaka zgrda je predstavljala jedan odjel. Takav sistem gradnje uklonio je nedostatke koridorskog tipa ali su se pokazali drugi nedostaci (komunikacija je bila otežana zbog udaljenosti zgrada i zbog toga je trebao veći broj osoblja, veća zemljišna površina a i izgradnja je bila skupa). Satelitski sistem je kombinacija koridorskog i paviljonskog tipa. Nastao je tako da se uz veliku zgradu koridorskog tipa u kojoj je bio smješten veći broj odjela sazidao paviljon u kojem je najčešće bio smješten zarazni odjel . Navedeni sistem ima sve pozitivne i negativne strane ova dva tipa. Montažne bolnice gradile su se iz dijelova koji se vrlo lako sastavljaju i još lakše rastavljaju. Koriste se za vrijeme velikih elementarnih nepogoda , ratova, te pojavom epidemija zaraznih bolesti na jednom području. Savremena bolnica danas se gradi od više blokova zgrada s nekoliko spratova. Broj blokova i spratova je različit a zavisi od funkcije koju bolnica obavlja. Blokovi su različito postavljeni u obliku slova E,H,F,T. Svaki blok ima svoj ulaz tako da ne ometa rad drugog odjela . savremena bolnica mora imati najmanje 3 bloka: dinamički, statički i tehnički. Dinamički dio u njemu je smješten polikničko konzilijarni dio bolnice, najčešće je u prizemlju zgrade ili suterenu s manje spratova uz sam ulaz u bolnicu. Tu su razne ambulante, rtg, prijemni odjel, ostala dijagnostika. Statički dio bolnice namjenjen je bolesnicima koji leže u bolnici a opremljen je savremenom dijagnostikom i pomagalima za liječenje i njegu. Tehnički dio čini centralna kuhinja, vešeraj, razne radionice , službe opskreb itd.

ORGANIZACIJA RADA U BOLNICI

Rad u bolnici podjeljen je na dva sektora : - stručno.medicinski i opći sektor Stručno-medicinski sektor obuhvata sve službe koje se bave stručno medicinskim radom.Medicinska sestra je takođe član tima koji se bavi stručno medicinskim radom . Opći sektor obuhvata administrativno –upravnu službu , kadrovsku, računovodstvo,opće i tehničke službe itd.

BOLESNIČKI ODJEL Bolnički odjel je osnovna funkcionalna jedinica bolnice koja služi za hospitaliziranje – smještaj i liječenje bolesnika. Veličina odjela zavisi od veličine bolnice , broja stanovnika, kojem se izdaje takav oblik zaštite i epidemiološkoj situaciji. Najčešće se na njemu nalazi 20-40 kreveta. Odjel se sastoji od bolesničkih soba i nusprostorija. Raspored prostorija na odjelu veoma je važan za ekonomičnost u radu. U starim bolnicama je bilo nefunkcionalno organizirano pa je stoga bilo opterećeno osoblje neprekidnim hodanjem i gubitkom vremena potrebnim za njegu i za rad s bolesnikom. U novim savremenim bolnicama bolesničke sobe su smještene periferno a nusprostorije u sredini. Rad na odjelu se obavlja bez nepotrebnog hodanja a osoblje je približeno pacijentima kao i materijal za njegu ,lijekovi i hrana koji se dopremaju liftovima. Za komunikaciju između osoblja, osoblja i pacijenata te između radnih jedinica koriste se savremeni uređaji svjetlosni, zvučni ,govorni. Međutim nedostaci nusprostorija smještenih u sredini su umjetno osvjetljenje , slaba ventilacija pa zato moraju biti stalno uključeni . Prostorije na odjelu su :



Bolesnička soba

            

Soba za pripremu Soba za pregled bolesnika Soba zaliječnike Soba za medicinske sestre Soba voditelja odjela Soba za sastanke Soba glavne sestre Dnevni boravak Čajna kuhinja Kupaonica Nužnik Prostorija za nečisto Prostorija za čuvanje pribora za čišćenje odjela Može sadržavati : Priručni laboratorij Prostorija za posjete Biblioteku

  

BOLESNIČKA SOBA

Bolesnička soba je prostorija u kojoj bolesnik provodi najveći dio vremena za vrijeme svog boravka u bolnici, i njoj se zapravo i pridaje najveća pažnja pri izgradnji bolnice, kako poveličini prostorije tako i u ugradnji higijensko-tehničkih uređaja ,uređaja za signalizaciju i komunikaciju. Nastoji se da takva prostorija bude opremljena da podsjeća na kućnu atmosferu jer uredna i lijepa soba će i na bolesnika povoljno djelovati. U savremenim bolnicama bolesničke sobe su najčešće jednokrevetne, dvokrevetne,i trokrevetne i u svom sastavu imaju sanitarni čvor. Međutim kod nas još uvijek preovladavaju višekrevetne bolesničke sobe (od 5-8 kreveta) pa se uređaji i oprema prilagođavaju postojećim uslovima. Bolesnička soba mora biti dovoljno udaljena od lifta, stepenica, kuhinje, kupatila i nužnika radi mira bolesnika i može biti okrenuta prema svim stranama svijeta. Da bi se bolesnik ljepše i u dobnije osjećao u bolesničkoj sobi vodi se računa o :

 Kvalitetu i boji zidova  Kvaliteti poda sobe  Osvjetljenju  Temperaturi  Vlažnosti vazduha  Provjetravanju  Higijenskom održavanju  Sigurnosti i bezbjednosti bolesnika. Zidovi moraju biti glatkih površina ,zaobljenih kutova,obojenim pastelnim bojama koje umirujuće djeluju na bolesnika kao svijetlo smeđa koja djeluje prirodno i toplo, ili svijetlozelena,svijetloplava umirujuće ali u većini bolnica preovladava bijela boja na zidovima. Pod se pravi od materijala koji je dobar provodnik zvuka, topao,elastičan, i može se dobro čistiti. Osvjetljenje u sobama je prirodno pomoću sunčevih zraka-dnevno osvjetljenje i vještačko pomoću električne energije. Prirodno –dnevno osvjetljenje zavisi od položaja sobe , veličine sobe, sprata na kojem se nalazi ( u prizemlju je manja količina svjetlosti) i okruženja bolnice ( da li je prostor oko bolnice sa ili bez drveća). Sunčeva svjetlost povoljno djeluje na čovječiji organizam a ultraljubičaste zrake djeluju i baktericidno na bakterije koje se nalaze na posteljnom vešu i drugim predmetima u sobi. Kod većine bolesti sunčeve zrake povoljno djeluju na organizam mada ima i takvih bolesti kojima smeta bilo kakva svjetlost( upalni procesi na mozgu,pojedina oboljenja očiju regulisanje dnevnog osvjetljenja se vrši pomoću roletni i zavjesa u sobi. Dovoljnu količinu svjetlosti u sobi obezbjeđuju prozori čija staklena površina iznosi jednu petinu poda. Vještačko osvjetljenje u bolesničkoj sobi može biti direktno i indirektno. Direktno i jako vještačko osvjetljenje uključuje se ako se radi oko bolesnika i do perioda noćnog odmora , dok se indirektno reguliše postavljanjem sijalica iznad bolesničkog kreveta ili na noćni ormarić postavljaju se lampe i one se upotrebljavaju u noćnim satima ako pojedini bolesnici u određeno vrijeme primaju terapiju , da se ne bi remetio mir drugih. Najbolje vještačko osvjetljenje je iz neonskih i mliječnih sijalica. Temperatura u bolesničkoj sobi zavisi od vrste oboljenja i namjene prostorija, prosječno iznosi od 18-22 stepena . U operacionom bloku treba da iznosi 24 stepena, na dječijem i odjelu gerijatrije 22 stepena. U kupatilima, prostorijama za pregled, također temperatura treba da bude veća od prosjeka. Zagrijavanje se vrši pomoću radijatora. Negativna strana radijatora je da isušuju zrak. U savremenim bolnicama i hlađenje se vrši pomoću klima uređaja , ovi uređaji omogućavaju i osiguravaju vlažnost zraka. U bolesničkoj sobi , zavisno

od težine bolesnika obavljaju se mnogo medicinsko-tehničke radnje, fiziološke potrebe i dr. Iz tog razloga dolazi do nagomilavanja ne samo ugljen dioksida nego i neugodnih mirisa, pa se sobe moraju provjetravati. Postoji prirodno i vještačko provjetravanje bolesničkih soba. Prirodno provjetravanje se vrši otvaranjem prozora i to onih koji su gornji, pošto su prozori sastavljeni iz 2 dijela i okrenuti prema plafonu tako da dolazi do cirkulacije zraka(topli zrak izlazi, a hladni ulazi). Povremeno treba otvoriti direktno prozore na 2-3 minute ali tada bolesnici moraju da se pokriju. Zimi se vrši indirektno provjetravanje , otvaraju se prozori na hodniku i vrata bolesničke sobe. Vještačko provjetravanje najbolje je pomoću klima uređaja , mada ih nema po našim bolnicama . Čišćenje i održavanje sobe zahtjeva određene standarde i kriterije, pa bez obzira na težinu bolesnika i vrstu medicinsko-tehničkih radnji bolesničke sobe moraju u svakom momentu biti čiste i uredne. Radi sigurnosti i bezbjednosti bolesnika te da postoji komunikacija između sestre i bolesnika postavljaju se uređaji za komunikaciju kao svjetlosni ili zvučni koji je na dohvat ruke bolesniku. Zatim je potrebno da oprema bude uvijek u ispravnom stanju , čuvanje lijekova i drugog materijala van dohvata ruke bolesnika, te pridržavanje upustava prilikom rukovanja i rada s aparatima i materijalom za izvođenje med.teh.zahvata. Bolesnička soba je opremljena s osnovnim namještajem koji je napravljen od materijala koji se lako održava a to su : bolesnički krevet, noćni ormarić, sto, stolice, sto za serviranje hrane ,plakar ili vješalice za mantile. Ona ne smije biti pretrpana nepotrebnim predmetima koji bi bili smetnja prilikom rada oko bolesnika i održavanja lične higijene. Prilikom razmještanja stvari vodi se računa da su one postavljene tako da zadovoljavaju estetski izgled i potrebe bolesnika. Krevet je postavljen paralelno sa vratima i prozorom , slobodan je sa 3 strane , udaljen od zida 30 cm, a od drugog kreveta 1m , tako da se bolesniku može lako prići i obaviti sve potrebne radnje.Uz svaki krevet je postavljen noćni ormarić. Za nepokretne bolesnike poželjno je obezbjediti stolić za serviranje hrane. NUSPROSTORIJE NA BOLNIČKOM ODJELU Soba načelnika odjela upotrebljava se za planiranje i organizaciju djelatnosti na odjelu , za dogovor za saradnicima, razgovor sa strankama, praćenje stručne literature, i odmor. Od namještaja u njoj se treba nalaziti sto sa stolicom i osvjetljenjem, ormar za garderobu, stolić sa naslonjačima, ormar za stručnu literaturu. Soba glavne sestre služi za planiranje i organiziranje službe zdravstvene njege na odjelu , za razgovor sa saradnicima, izdavanje lijekova , praćenje stručne literature i odmor. Namještaj je isti kao kod voditelja odjela osim što još ima ormar s lijekovima i frižider za čuvanje nekih lijekova. Soba za pripremu služi za pohranu pribora za njegu , pohranu lijekova za izdavanje bolesnicima, pohrana pribora za manje medicinsko-tehničke zahvate, čuvanje medicinskih otopina, čuvanje čistog posteljnog rublja, čuvanje sestrinske dokumentacije , priprema pribora za izvođenje zahvata. Od namještaja se u njoj nalaze ormari pod ključem za lijekove,pribor i dokumentaciju, pisaći sto i stolica, stolica za sestru i bolesnika, stolić za pripremu lijekova, umivaonik s toplom i hladnom vodom, tekući sapun, sušionik za ruke,

zatvorena posuda za odlaganje otpada , aparat za kisik, aspirator, sterilizator, kolica za prevoz bolesnika . Čajna kuhinja je prostorija na odjelu u kojoj se kuha kafa,čaj i grije se hrana , prima se i razvrstava hrana, priprema za serviranje, prima se, odlaže, pere, dezinficira i suši nečisto suđe. Dnevni boravak je prostorija u kojoj bolesnici provode svoje slobodno vrijeme koja mora biti udobna i koju će oni moći koristiti za gledanje tv, čitanje,slušanje muzike, razgovor i primanje posjeta. Zidovi trebaju biti toplih pastelnih boja , poželjno je na njih staviti slike , prozračne zavjese, ukrasiti cvijećem . bolesniku u takvom okruženju vraća se želja za što bržim ozdravljenjem jer ga podsjeća na kuću. Kupaonica –izgled i veličina zavisi od odjela. U savremenim bolnicama svaka soba ima svoju kupaonicu . u njoj se treba nalaziti umivaonik sa toplom i hladnom vodom, tuš kabina i nužnik. Zidovi i pod su prekriveni keramičkim pločicama . nužnik ukoliko se ne nalazi u sastavu sobe onda se nalazi na odjelu kao zaseban prostor, zidovi i podovi su obloženi keramičkim pločicama koje se lako dezinficiraju i čiste. Sastoji se iz 2 dijela u jednom su umivaonici a u drugom wc kabine. Prostorija za čisto služi za odlaganje pribora koji nam služi za čišćenje odjela . Soba za sastanke služi za svakodnevno izvještavanje liječnika dogovore o organizaciji rada , stručno usavršavanje itd.

o stanju pacijenata ,

BOLESNIČKI KREVET Bolesnički krevet je važan faktor u liječenju i rehabilitaciji bolesnika. Krevet se sastoji od: Metalne konstrukcije Mekanih dijelova(madrac,opružni uložak, jastuci,nepropusno platno,pokrivači) Krevetnog rublja (plahte,navlake,jastučnice) Postoje standardni i specijalni bolesnički kreveti. Standardni krevet je metalne konstrukcije,s mrežastom ili drvenom podlogom za madrace. Na nogama kreveta nalaze se kotači koji omogućavaju pomicanje i premještanje kreveta. Na krevetu je pomično uzglavlje koje se podiže po potrebi ili spušta po želji bolesnika. Dimenzije kreveta su 2x1m s visinom od 80cm. Specijalni kreveti sastoje se iz više dijelova međusobno povezanih zglobovima, koja omogućavaju različita podešavanja. Sastoje se od pokretnog uzglavlja i podnožja ,kotača na nogama sa uređajem za zaustavljanje i mehanizma za pokretanje koji može biti mehanički i elektronski. Pritiskom na dugme pokretača pojedini dijelovi se podižu i spuštaju po želji bolesnika. U bolnicama gdje postoje specijalni kreveti rad oko bolesnika je lakši,manje zamoran,zahtjeva manje osoblja koje je zaštićeno od infekcije. Metalna,glatka konstrukcija omogućava lako odžavanje,pranje i dezinfekciju. Smještaj bolesnikovog kreveta mora biti takav da omogući bolesniku preglednost okoline. Krevet je postavljen paralelno s prozorima i vratima,odmaknut od zida 30cm a od drugog kreveta 1m.

MADRAC- udobnost kreveta zavisi od ostalih dijelova kreveta a posebno od udobnosti madraca ali i od materijala kojim je punjen. Prije su se madraci punili vunom,morskom travom,slamom a danas se pune specijalnom spužvastom gumom .Oni su praktični, udobni,porozni i omogućavaju ventilaciju ,ne zadržavaju vlagu i lako se dezinficira. Madrac može biti izrađen u jednom ili tri dijela. JASTUCI- svakom krevetu pripadaju dva jastuka veličine 60x80cm a prema potrebi može i više . Jastuci moraju biti meki i udobni,punjeni sa specijalnom spužvastom gumom ili drugim sintetičkim materijalom. POKRIVAČI- u bolnici se upotrebljavaju pokrivači od sintetičkog vlakna, pamuka ili vune,ali zavisno od godišnjeg doba oni moraju biti lagani,topli,toplih postojanih boja, prikladni za pranje i dezinfekciju,obavezno se zaštićuju navlakom. POSTELJNO RUBLJE za jedan krevet čine: 4 plahte,4 poprečne plahte,4 navlake i 8 jastučnica. Plahte su najčešće pamučne dimenzija 270x170cm što omogućuje dobro podvlačenje pod madrac (zategnutost) i sprečava stvaranje nabora. Danas imamo i također jogi plahte koje imaju ušivene uglove. POPREČNA PLAHTA je obavezni dio kreveta nepokretnih bolesnika, stavlja se preko nepropusnog platna da zaštiti plahtu,dimenzije su 170x100cm.Takva plahta pokriva drugu i treću četvrtinu kreveta,vrlo je praktična i ekonomična,lako se mjenja a može se koristiti za promjenu položaja bolesniku. NAVLAKA- služi za zaštitu pokrivača.Nezaštićeni pokrivač se lako prlja i može postati izvorom zaraze . JASTUČNICE- se izrađuje iz pamučnih tkanina dimenzije su prilagođene dimenzijama jastuka ,otvor na jastučnicama je s bočne strane ili je u jastučnicama ušiven preklop. Odgovorna sestra mora osigurati dovoljnu količinu rublja na odjelu tokom 24h. Rublje na krevetu ne mjenja se samo ujutro ,ono se kod teških bolesnika mjenja i više puta tokom dana.

NAMJEŠTANJE BOLESNIČKOG KREVETA BEZ BOLESNIKA Ujutro ili uveče namješta se krevet pokretnim bolesnicima .Krevet namjestaju dvije sestre.One stoje s bočnih strana kreveta licem okrenute jedna prema drugoj. Ispod podnožja kreveta stavimo dvije stolice kojima se nasloni dodiruju i nakon toga započinje se s postupkom. Postupak:



Izravnati pokrivač

         

Osloboditi posteljinu od podnožja ka uzglavlju Odložiti jastuke na sjedalo stolica Skinuti pokrivač Odložiti ga na naslon stolica Skinuti plahtu Presložiti madrace Pokriti krevet plahtom Pokriti krevet pokrivačem Staviti jastuke Saviti pokrivač dijagonalno ili na 3 jednaka dijela

Posteljina nakon bolesnikovog boravka ostaje razbacana pa prvo što moramo uraditi jeste da je poravnamo. Pod madrac podnožja podvlačimo ruku uzglavlja i odignemo madrac dok rukom podnožja uhvatimo posteljinu i oslobađamo je . Kada se oslobodi utisnuti dio posteljine na podnožju onda obe osobe hvataju postranični rub plahte i drže ga nategnuto a rukom uzglavlja izvlače postranični rub sve do uzglavlja kreveta a zatim podvlači ruku podnožja pod madrac i rukom uzglavlja oslobađa preostali dio posteljine. Svaka sestra uzima svoj jastuk protrese ga dobro i nakon toga ga odlažu na sjedalo stolica. Zatim uzimaju pokrivač hvataju ga na granici gornje i donje cetvrtine,odignu s kreveta te priljube ruke tako da su im palčevi vani a dlanovi u unutrašnjosti i na taj način dobijamo pokrivač presavijen na 4 jednaka dijela. Tako savijen prenese se preko naslonjača stolice ,protrese se i odloži na naslon stolice pazeći da su nam slobodni rubovi okrenuti prema podnožju kreveta. Na isti način uzima se plahta i ponovi se postupak.Nakon toga presložimo madrace. Na presložene madrace stavlja se prvo plahta . Rukom uzglavlja uzimamo jedan slobodni i jedan presavijeni rub plahte i ruku podnožja podvučemo i prihvatimo drugi kraj plahte.Kad odignemo plahtu ostaje nam slobodan četvrti dio plahte ,tim dijelom pokrivamo madrac podnožja a ostatak plahte spušta se na srednji madrac. Zatim podvlačimo ruku uzglavlja pod madrac i odignemo ga malo,podvučemo plahtu rukom podnožja zategnemo i spustimo madrac.Nakon toga 20 cm od ruba madraca uhvatimo plahtu i podignemo okomito tako da dobijemo trougao na donjem dijelu i taj trougao se podvlači pod madrac. Zatim uhvatimo slobodni dio plahte i dok je razvlačimo po krevetu ujedno je i nabiremo i kad dođemo do uzglavlja podvlačimo ruku podnožja pod madrac i podvlačimo plahtu i tu pravimo prvo poluugao a zatim i ugao i obe sestre u isto vrijeme zatežu plahtu na slijedeći način: ruku uzglavlja podvuku pod madrac i odignu ga samo malo dok drugom rukom zatežu postranični rub plahte i podvlače pod madrac i tako idu sve do podnožja gdje na kraju naprave ugao. Plahta mora biti dobro zategnuta ,bez nabora da bi spriječili pojavu komplikacija dugotrajnog ležanja. Nakon toga na isti način na koji smo uzeli plahtu uzimamo i pokrivač i podvlačimo ga i na podnožju napravimo samo poluugao . Na uzglavlju kreveta presavijemo pokrivač uzimamo jastuke sa sjedala stolice i slažemo ih poput crijepa ili u obliku slova A. Kad smo složili jastuke onda

poravnamo pokrivač do jastuka i podvučemo postranične rubove pokrivača. A ako bolesnik legne u krevet onda mu pokrivač presvijemo do ispod brade ili ispod pazuha onako kako on želi.

PRESVLAČENJE KREVETA BEZ BOLESNIKA Krevet se presvlači određenog dana prema potrebi u sedmici i nakon odlaska bolesnika ili dolaska novog.Ako krevet presvlačimo za novog bolesnika prije presvlačenja kreveta treba pripremiti pokretni stolić na koji smo složili posteljno rublje:plahtu,poprečnu plahtu,jastučnice,navlaku,čistu pidžamu ili spavaćicu ,ručnike,jednokratne rukvice te košaru za nečisto rublje. Pri presvlačenju kreveta sudjeluju dvije osobe. Pokretni stolić se nalazi s desne strane kreveta na dohvat ruke a ispod podnožja kreveta stavljamo košaru za nečisto. Postupak:

          

Poravnati pokrivač Osloboditi posteljinu od podnožja ka uzglavlju Skinuti jastučnice Odložiti jastuke na sjedalo stolica a navlake odložiti na uzglavlje Skinuti navlaku s pokrivača i pokrivač složiti na naslon stolica ,a navlaku složiti na 4 jednaka dijela i odložiti na uzglavlje Skinuti nečistu posteljinu ( motati u valjak od podnožja ka uzglavlju preklopiti na 3 jednaka dijela i odložiti u košaru) Presložiti madrace Prostrijeti plahtu Prostrijeti navlaku,uvući pokrivač Uvući jastučnice Staviti jastuke na uzglavlje kreveta

Presvlačenje kreveta započinje oslobađanjem posteljine od podnožja ka uzglavlju kao što je opisano kod namještanja kreveta. S jastuka se skinu jastučnice,slože se i odlože na mjesto uzglavlja a svaka sestra uzme jastuk protrese ga i odloži na sjedalo. Zatim se izvlači pokrivač iz navlake i odlaže na naslon stolice a navlaka se preklopi i složi na 4 jednaka dijela i odloži na uzglavlje i zatim se nečista posteljina mota od podnožja ka uzglavlju u valjak preklopi se na 3 jednaka dijela i odloži u košaru za nečisto rublje. Nakon toga presložimo madrace i počinjemo s postupkom presvlačenja kreveta . Na kraju se krevet uredi kao otvoreni ili zatvoreni. Jastuke uvlačimo u jastučnice na slijedeći način: okrenemo jastučnicu na naličje ,uvučemo ruke u uglove ,uhvatimo jastuke za uglove i uvlačimo jastuk. Na presvučeni krevet stavimo čist ručnik,pidžamu ili spavaćicu. Pokretni stolić i košaru izvezemo iz bolesničke sobe.

NAMJEŠTANJE KREVETA BOLESNIKU U LEŽEĆEM POLOŽAJU Nepokretnim bolesnicima,bolesnicima koji ne mogu ili ne smiju ustati iz kreveta ,krevet namještamo i presvlačimo na poseban način. Bolesniku u ležećem položaju namještamo krevet na sljedeći način: Postupak:

            

Poravnati pokrivač Osloboditi posteljinu Podići bolesnikova ramena i glavu te ukloniti jedan jastuk Ukloniti pokrivač Složiti navlaku u 'sanduk' Privući i utisnuti madrace jedan u drugi Okrenuti bolesnika na lijevi bok Namjestiti plahtu na slobodnoj polovini kreveta (od uzglavlja ka podnožju) Okrenuti bolesnika na desni bok Namjestiti plahtu Okrenuti bolesnika na leđa Namjestiti pokrivač Podići bolesnika i namjestiti jastuke

Ispod podnožja kreveta stavimo stolice,poravnamo pokrivač. Oslobodimo posteljinu od podnožja ka uzglavlj.Presavijemo pokrivač do pojasa bolesnika i obe sestre uhvate bolesnika ispod pazuha i podignu ga u sjedeći položaj i dok ga jedna sestra pridržava druga uzima jastuk i protrese ga i odlozi na sjedalo. Zatim polako spuste bolesnika na krevet i izvlače pokrivač iz navlake te ga slože na 4 jednaka dijela i odlože na naslon. Navlaku poravnaju presaviju na podnožju i zatim svaka sestra preklopi svoju bočnu stranu prvo sestra s lijeve pa sestra s desne strane. Prvo počinje sestra s desne strane podigne bolesniku noge i savije u koljenima ,ruke mu prekriži na prsima a zatim podvlači ruku uzglavlja ispod bolesnikovih lopatica a drugu ruku ispod slabinskog dijela ,povlači bolesnika prema sebi do ruba kreveta i zatim ispruzi ruke kao poluge i okrene bolesnika na lijevi bok. Zatim namješta plahtu na slobodnoj strani kreveta,počinje kod uzglavlja gdje pravi poluugao zatim dobro zateže bočnu stranu te na podnožju pravi poluugao i ugao nakon čega podvači bočnu stanu dobro vodeći računa da ne bude nabora. Nakon što namjesti svoju polovicu kreveta okreće bolesnika na leđa i zatim sestra s lijeve strane okreće bolesnika na desni bok i ponavlja radnju. Nakon što završi sa zatezanjem vraća bolesnika na leđa i ukoliko nisu uspjele dobro podvući i zategnuti plahtu te izravnati nabore izvlače plahtu ponovo i ovaj put zajedno zatežu. Potom razmotaju navlaku i uvlače pokrivač unutra pazeći da ne bi slučajno uvukli pogrešno (na naličje) i podvlače ga pod podnožje kreveta ,prave poluugao i poravnaju. Pokrivač se preklopi do pojasa bolesniku ,podigne se u sjedeći položaj i jastuk koji se nalazio na uzglavlju dobro protresemo,vratimo ga i zatim stavljamo i drugi jastuk. Bolesnika pažljivo sestre vrate na leđa i zatim namjeste pokrivač po bolesnikovoj želji.

PRESVLAČENJE KREVETA BOLESNIKU U LEŽEĆEM POLOŽAJU Prije samog presvlačenja kreveta potrebno je složiti potrebnu posteljinu.Na srednji madrac slobodnog kreveta stavimo plahtu,presvijenu na četiri jednaka dijela.Slobodni poprečni rubovi plahte okrenuti su prema gore i prema uzglavlju.Gornju četvrtinu plahte raširimo po podnožju madraca i presavijemo za dio koji dolazi pod madrac.Drugu četvrtinu plahte raširimo po uzglavlju madraca i presavijemo onoliko koliko ćemo je podviti pod uzglavlje madraca.Sestre stanu s jedne strane kreveta,uzdužni rub plahte presaviju za dio koji dolazi pod madrac i savijaju plahtu do suprotne bočne strane kreveta (dugi valjak).Dio plahte koji visi preko bočnog ruba kreveta suprotne strane ne uvrćemo.Valjak presvijemo na tri jednaka dijela (krajnje trećine valjka prebacimo na srednji dio) Za presvlačenje kreveta potrebno je pripremiti: -navlaka , -plahta smotana u ''dugi'' valjak -,dvije jastučnice, -čista pidžama ili spavaćica,ručnik -košara za nečisto rublje Sve se to složi na pokretni stolić i tek onda počinjemo s izvođenjem radnje. Pokretni stolić postavimo s desne strane kreveta a košaru za nečisto s lijeve strane ispod podnožja kreveta. Postupak presvlačenja isti je kao kod namještanje kreveta sve do namještanja plahte. Okretanjem bolesnika na lijevi bok oslobodimo desnu polovinu kreveta ,nečistu plahtu presavijemo na podnožju i uzglavlju zatim preklopimo bočnu stranu i motamo plahtu u valjak sve do bolesnikovih leđa. Na oslobođenu polovinu kreveta stavljamo plahtu koju smo prethodno smotali u valjak i razmotamo je viseći dio prebačen je preko bočne strane kreveta, a valjak odmotavamo do sredine kreveta (do bolesnikovih leđa) i podvlačimo ispod nečiste plahte. Kod uzglavlja polovinu poprečog ruba podvijemo pod madrac i napravimo poluugao.Poravnamo plahtu idući prema podnožju kreveta a na podnožju također podvijemo poprečni rub te načinimo poluugao i zatim ugao. Idući prema uzglavlju ,pod madrac podvlačimo viseći rub plahte i kod uzglavlja napravimo ugao. Potom bolesnika okrećemo na čisti dio plahte i zatim sestra s lijeve strane kreveta uklanja nečistu plahtu motajući je u valjak i odlaže u košaru za nečisto rublje. Smotani dio valjka raširimo po preostalom dijelu kreveta i na isti način podvlačimo . Kad smo namjestili plahtu mjenjamo navlaku. Nečistu navlaku složimo na 4 jednaka dijela i odlažemo u košaru ,uzimamo čistu navlaku i navlačimo na pokrivač.Podvučemo pokrivač pod podnožje madraca i namjestimo a zatim presavijemo do bolesnikovog pojasa,podignemo ga i skidamo jastučnice s jastuka te stvljamo čiste. Pokrivač se namjesti po želji bolesnika i zategne dobro. Košara za nečisto rublje se iznosi iz bolesničke sobe i odnosi u prostoriju namjenjenu za odlaganje nečistog rublja.

NAMJEŠTANJE KREVETA BOLESNIKU U POVIŠENOM POLOŽAJU Namještanje kreveta bolesniku u povišenom položaju radimo svaki dan ujutro a po potrebi i češće. Postupak :

-

Poravnati pokrivač bolesniku do brade Osloboditi posteljinu od podnožja ka uzglavlju Izvući pokrivač iz navlake i složiti ga na 4 jednaka dijela te odložiti na naslon stolice Navlaku složiti u oblik tupfera Podići bolenika u sjedeći položaj Ukloniti jastuke i odložiti ih na sjedalo stolice Podvući plahtu ispod uzglavlja i napraviti poluugao, i ugao a zatim podvući i bočni dio plahte Prvo se radi s desne a zatim s lijeve strane sestra ponavlja postupak Sestra s desne strane pridržava bolesnika , dok sestra s lijeve izvodi postupak Nakon što su obje sestre završile sestra s lijeve strane vraća oba jastuka na uzglavlje Zatim zamolimo bolesnika da se odupre petama i laktovima i odigne malo dok mi zatežemo plahtu Na podnožju podvlačimo pod madrac napravimo poluugao, ugao a zatim podvlačimo bočni viseći dio plahte Nakon toga pokrivač uvlačimo u navlaku i namještamo kao i uvijek Na kraju zategnemo sve i podvučemo

PRESVLAČENJE KREVETA BOLESNIKU U SJEDEĆEM-POVIŠENOM POLOŽAJU Za presvlačenje kreveta bolesniku u povišenom položaju potrebno je pripremiti : složenu plahtu u krtki valjak,složenu navlaku jastučnice,ručnik,spavaćicu,pidžamu. Priprema kratkog valjka :- na srednji madrac stavimo plahtu,presavijenu na četiri jednaka dijela.Slobodni poprečni rubovi plahte okrenuti su prema gore i prema uzglavlju.Gornju četvrtinu plahte raširimo po podnožju madraca i presvijemo za dio koji ćemo podvući pod madrac.Drugu četvrtinu plahte raširimo po madracu uzglavlja i presavijemo za dio koji ćemo podvući pod madrac.Plahtu zatim uvrćemo u obliku kratkog valjka idući od uzglavlja prema podnožju kreveta.Kod podnožja u valjak ne uvrćemo dio plahte koji podvijamo pod madrac.Valjak presavijemo na tri jednaka dijela i stavimo na pokreni stolić. Postupak : -

Poravnati pokrivač bolesniku do brade Osloboditi posteljinu od podnožja ka uzglavlju Izvući pokrivač iz navlake i složiti ga na 4 jednaka dijela te odložiti na naslon stolice Navlaku složiti u oblik tupfera

-

Podići bolenika u sjedeći položaj Uzeti jastuk, skinuti jastučnicu, staviti čistu jastučnicu i odložiti jastuk na sjedalo stolice Nečistu plahtu motati u valjak do bolesnikovih leđa a zatim uzeti čisti valjak odmotati do nečistog i namjestiti Podvući pod madrac, napraviti poluugao i ugao i sve podvući Postupak ponovi sestra s lijeve strane i zatim vrati jastuk na uzglavlje te polegnu bolesnika Zamole bolesnika da se odboči petama i laktovima i odigne U trenutku kad se bolesnik odigne od kreveta jednom rukom motamo nečisti a drugom rukom odmotavamo čisti valjak Bolesnik se spusti na krevet Nečisti valjak skidamo i smotamo na 3 dijela i odložimo u košaru Čisti valjak podvlačimo pod madrac , napravimo poluugao i ugao a zatim podvlačimo viseći dio plahte sve do uzglavlja Nečistu navlaku smotamo na 4 jednaka dijela i odložimo u košaru Uzimamo čistu navlaku , uvučemo pokrivač i namjestimo po bolesnikovoj želji Nečisto rublje se iznosi iz bolesničke sobe i odlaže u prostoriju za nečisto rublje.

NAMJEŠTANJE KREVETA INKONTINENTNOM BOLESNIKU Inkontinentni bolesnici su takvi bolesnici koji nemaju sposobnost zadržavavanja urina i stolice , pa je takvim bolesnicima potrebno posebno namještanje kreveta. Na krevet u kojem će da ležati inkontinentni bolesnik,nepokretan bolesnik,bolesnik poslije operacije,žena nakon poroda i sl. namještamo na poseban način tako što postavljamo veliko i malo nepropusno platno (mušemu) i poprečni čašaf za zaštitu dušeka. Prije presvlačenja kreveta potrebno je pripremiti na pokretnom stoliću : veliku mušemu (2,70 x1m), složeni čaršaf u dugi ili kratki valjak, poprečnu (malu) mušemu (1,70x1m) poprečni čaršaf, složenu navlaku za pokrivač. Postupak: -

Pripremiti posteljno rublje (plahtu, poprečnu plahtu, veliko nepoprusno platno, malo nepropusno platno, navlaku i jastučnice) Nakon što se preslože madraci stavlja se veliko nepropusno platno i dobro zategne Uzimamo plahtu koja je slozena na 4 jednaka dijela i prvi slobodni dio podvlačimo pod madrac podnožja i namještamo Zatim plahtu razvučemo po krevetu i namjestimo na uzglavlju Malo nepropusno platno stavljamo na sredinu kreveta tako da prekrije polovinu gornjeg i polovinu donjeg madraca te čitav srednji madrac Preko malog nepropusnog platna stavljamo poprečnu plahtu i zategnemo Uzimamo čistu navlaku , uvlačimo pokrivač i namjestimo Na jastuke stavljamo čiste jastučnice i odlažemo ih na uzglavlje kreveta u obliku crijepa

Na taj smo način pripremili krevet za dolazak inkontinentnog bolesnika. Ukoliko namještamo krevet sa inkontinentnim bolesnikom u sjedećem ili ležećem položaju donju plahtu priprmimo na već opisan način,samo s donjom plahtom smotamo poprečnu plahtu i nepropusno platno (dugi ili kratki valjak)

LIČNA HIGIJENA BOLESNIKA

Kada govorimo o ličnoj higijeni bolesnika onda mislimo na čistoću tijela i sredine u kojoj bolesnik živi. Održavanjem lične higijene tijela podiže se otpornost organizma i zaštićuje se od infekcije. Održavanjem čistoće tijela pomažemo pravilnu funkciju organa koji su u stalnom kontaktu s vanjskom sredinom iz koje djeluju razni štetni faktori. Funkcije kože su : o o o o o o

Zaštitna Sekretorna Ekskretorna Resorptivna Senzitivna Prehrambena

Zaštitna uloga kože određena je njenim mjestom u organizmu. Ona obavija cijelo tijelo i štiti ga od mehaničkih, hemijskih i bioloških povreda, čuva tijelo od prevelikog gubitka toplote i od štetnih djelovanja ultraljubičastih zraka. Termoregulacijsku ulogu koža ostvaruje neprekidnim zračenjem topline iz organizma. Protkana je gustom mrežom krvnih i limfnih kapilara ima ulogu u održavanju tjelesne toplote. Kontrakcijom krvnih sudova sprečava se odavanje toplote. Ekskretornu ulogu koža obavlja preko žlijezda znojnica i lojnica , koje izlučuju zaštitne ali i štetne tvari. Kod slabe funkcije bubrega pojačana je ekskrecija znoja s jakim zadahom na urin. Koža je i osjetni organ . Osnovni osjet kože je opip. Njime zamjećujemo svaki dodir sa stranim tijelom iz okoline. U koži su smješteni osjet za bol i toplinu koji ima i zaštitnu funkciju. Samo čista i zdrava koža može obavljati svoju funkciju. Koža bolesnika posebno nepokretnih intenzivnije se prlja. Uzroci su česta i obilna znojenja , obavljanje svih fizioloških potreba u krevetu, stalno trenje kože, opadanje epitela i dlačica rublja .Održavanje lične higijene ima za bolesnog čovjeka višestruko značenje. Otklanjenjem nečistoće omogućavamo pravilnu funkciju kože naročito ekskrecije. Pranjem i masiranjem postižemo bolju cirkulaciju krvi, bolju prehranu kože, što pridonosi postizanju otpornosti organizma. Kod bolesti srca i pluća pojačana periferna cirkulacija rasterećuje centralni krvotok. Dekubitus je česta komplikacija ne brige za kožu bolesnika posebno nepokretnih. Važnost održavanja lične higijene Smanjena mogućnost brige o sebi ovisno o uzroku može biti privremena (akutna bolest, prijelom) i trajna (kronične bolesti). Sestra koja njeguje bolesnika mora poznavati uzroke i stepen mogućnosti brige o sebi kao i navike bolesnika kako bi provođenje njege mogla prilagoditi bolesniku. Određeni postupci održavanja lične higijene provode se svakodnevno, više puta tokom dana ili povremeno. Na tome se i zasniva plan i podjela njege nepokretnog bolesnika. Dnevna njega ( jutarnja i večernja) : -

Pranje zuba Pranje do pojasa

-

Pranje genitalija Češljanje

Djelomična njega : - Pranje zuba - Pranje ruku - Češljanje - Pranje nogu - Pranje gentalija inkontinetnom bolesniku Povremena njega : -

Kupanje bolesnika u krevetu ili kadi Pranje kose

DNEVNA NJEGA BOLESNKA Nepokretnog bolesnika potrebno je prati ili kupati u krevetu ujutro i naveče. Prije kupanja sestra provjerava bolesnikovo stanje ( npr.krvari li, ima li jake bolove...odgodiće kupanje) Na pokretni stolić potrebno je pripremiti : Gornja ploha -

Pribor za pranje zuba (četkica za zube, pasta , čaša s mlakom vodom, bubrežnjak, celštof) - Dva bokala s toplom vodom - Umivaonik - Tekući sapun ili pjena za kupanje - Benzin i loptice od vate - Dvije trljačice - Dva ručnika - Makaze - Narezani celštof (papirna vata) - Češalj - Sredstva za masažu - Gumene rukavice - Ručnik za osobu koja pere bolesnika Srednja ploha :

-

Čisto i složeno posteljno rublje

-

Spavaćica ili pidžama

Donja ploha :

-

Posuda za nuždu s poklopcem

- Posuda za pranje genitalija - Bubrežnjak - Složena plahta i nepropusno platno Košara za nečisto rublje

Izvođenje zahvata :

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Dovesti pokretni stolić s pripreljenim priborom u bol.sobu Oprati bolesniku zube Osloboditi posteljinu Ukloniti jastuk Izvući pokrivač iz navlake Složiti navlaku u obliku tupfera Zaštititi krevet Skinuti pidžamu Prati i brisati bolesnika ( oči, lice, uši, vrat, prsa, trbuh, ruke, leđa, gluteuse , genitalije) 10. Obući pidžamu 11. Skinuti nepropusno platno i plahtu 12. Namjestiti ili presvući krevet 13. Počešljati 14. Odrezati nokte 15. Raspremiti bolesničku sobu i pribor DJELOMIČNA NJEGA Pranje zuba Bolenik pere zube nakon svakog obroka . Bolesnik koji ima umjetno zubalo ako ima snage praće ga sam. U sobu donesemo umivaonik, bokal s vodom, tekući sapun, ručnik , pribor potreban za pranje zubala i paravan za zaštitu kreveta. Postupak: -

Donijeti pribor u bolesničku sobu Namjestiti bolesnika u sjedeći položaj Staviti umivaonik na stolić ili krevet Dodati bolesniku četkicu za zube s pastom Polijevati zubalo Dodati bolesniku čašu s mlakom vodom Polijevati bolesnikove ruke Dodati sapun Ispirati ruke Dodati ručnik Odnijeti pribor iz bolesničke sobe

Ako bolesnik nema snage prati sam umjetno zubalo , sestra oblači rukavice uzme zubalo i pere ga s pripremljenom četkicom i pastom za zube pod tekućom vodom. Bolesniku

isperemo usta i stavimo umjetno zubalo a ako bolesnik ne koristi umjetno zubalo stavimo ga u čašu s vodom.

Pranje ruku Bolesnik ruke pere prije jela i poslije nužde. U bol.sobu donesemo umivaonik, vrč s toplom vodom, tekući sapun i ručnik. Postupak : -

Namjestiti bolesnika u sjedeći položaj ili ležeći na boku Staviti umivaonik na stolić ili krevet Polijevati bolesniku ruke Dodati sapun Ispirati ruke Dodati ručnik Odnijeti pribor iz bolesničke sobe

Pranje genitalija inkontinentnom bolesniku Ptrebno je pripremiti : posudu sa poklopcem za rublje uprljano grubom nečistoćom,dosta celštofa ili toalet papira ,lavor za pranje genitalija,bokal s toplom vodom,trljačica,peškir,sredstvo za masažu,poprečni čaršaf i mušema,čista pidžama,rukavice. Postupak : -

Obući gumene rukavice Osloboditi posteljinu Skinuti donji dio pidžame Okrenuti bolesnika na bok Ukloniti grubu nečistoću celštofom Izvući poprečnu plahtu , čisti dio staviti pod bolesnika Oprati gluteuse i spolovilo( peremo trljačicom,vodom i tekućim sapunom) Osušiti Izmasirati Ukloniti nečistu posteljinu i ubaciti u posudu s poklopcem Staviti čistu poprečnu plahtu i nepropusno platno Skinuti rukavice Staviti čistu posteljinu Obući pidžamu Namjestiti krevet Otvoriti prozor Odvesti upotrebljeni pribor

POVREMENA NJEGA BOLESNIKA Povremena njega bolesnika ne izvodi se svaki dan već određenim danima u sedmici najmanje dva puta sedmično. Ona podrazumjeva kupanje bolesnika u krevetu ili kadi te pranje kose. Kupanje bolesnika u krevetu izvodimo kao i pranje do pojasa, s razlikom što nakon oblačenja pidžame peremo noge a zatim genitalije. Postupak : Dovesti pokretni stolić s pripreljenim priborom(već spomenuti pribor kod dnevne njege) u bolesničku sobu : o Oprati bolesniku zube o Osloboditi posteljinu o Ukloniti jastuk o Izvući pokrivač iz navlake o Složiti navlaku u obliku tupfera o Zaštititi krevet o Skinuti pidžamu o Prati i brisati bolesnika (bolesnika peru dvije osobe ,sestra s desne strane kreveta pere bolesnika,a druga štiti posteljinu od vode ili briše bolesnika) o Oči (jednim uglom trljačice peremo jedno ,a drugim uglom traljačice drugo oko u smjeru od vanjskog očnog ugla prema unutrašnjem,druga sestra prebrisava istim redosljedom) o Lice (namočenom trljačicom peremo polovinu čela,zaobiđemo vanjski ugao i operemo dio lica ispod nosa,zaobiđemo ugao usta i operemo polovicu brade oblik broja 3 ) o Uši o Vrat (bolesnik zabaci glavu unazad,prednju polovicu vrata peremo kružnim pokretima s lijeve strane prema desnoj,ako bolesnik može podigne glavu od kreveta i operemo stražnju stranu vrata,ili operemo kasnije pri pranju leđa.) o Prsa (sestra koja briše bolesnika zavrne navlaku zajedno s peškirom do pojasa,trljačicom opere ramena i predio ispod vrata.Prsa pere u obliku boija 8,zatim se ispira trljačica i peru se pazušne jame.obrišemo prsa i pokrijemo suhim peškirom,a peškir vlažan od brisanja stavimo na navlaku.) o Trbuh (navlaku i peškir navučemo do simfize,trbuh i peškir peremo dugim poprečnim pokretima s jedne strane na drugu,obratitu pažnju na predio pupka.Trbuh poslije pranja obrišemo peškirom kojim je pokrivena navlaka.Peškir nakon brisanja stavimo na uzglavlje kreveta do strane osobe koja briše bolesnika.Bolesnika pokrijemo navlakom.Peškir koji pokriva prsa izvučemo ispod navlake i stavimo na stranicu uzglavlja do sestre koja pere bolesnika.) o Ruke (Uzdužni rub navlake zaštitimo peškirom.Operemo ruku sa strane osobe koja briše bolesnika,ruku peremo od šake naviše,obratiti pažnju na preste i predio između prstiju) o Leđa ( Sestra koja briše okrene bolesnika na bok.Leđa peremo dugim pokretima od gluteusa uz kičmu do vrata,preko lopatica do polaznog mjesta,svaka polovica leđa se pere posebno.Nakon brisanja sestra koja briše bolesnika obriše ruke i alkoholom ili hidratantnim losionom izmasira leđa bolesnika.) o Gluteuse (-peremo kružnim pokretima svaku stranu zasebno,obrišemo ih i izmasiramo.Skinuti zaštitni ručnik,bolesnika vratimo na leđa i obučemo gornji dio

pidžame,koju povučemo do pojasa,do pojasa takođe povučemo i složeni čaršaf i nepropusno platno .) o

o

o o o o o o

Zatim peremo noge; noge pri pranju odmaknemo jednu od druge , plahtom i ručnikom pokrijemo nogu koju ne peremo, odnosno koju smo oprali. Najprije peremo nogu sa strane osobe koja briše bolesnika. Nogu pri pranju savijemo u koljenu osim kod bolesnika kod kojih je to bolno, stopalo uronimo u vodu. Najprije peremo stopalo, područje između prstiju zatim potkoljenicu pa natkoljenicu. Nogu peremo trljačicom a brišemo ručnikom i zatim izmasiramo. Peremo genitalije ( Sestra koja briše bolesnika raširi gornji čaršaf i pridržava ga malo odignutog . Bolesnik koji ima snage pere genitalije sam uz pomoć sestre.Bolesniku dodamo trljačicu,zatim celštof da osuši genitalije.Omogućiti bolesniku da opera ruke tekućom vodom. Ukoliko sestra pere genitalije oblači rukavice,genitalije pere trljačicom i posuši celštofom. Ako pacijentica krvari iz genitalija (menstruacija)ispod gluteusa stavimo posudu za nuždu,genitalije peremo mlakom vodom,trljačicom od simfize prema anusu.Za pranje genitalija koristimo posebnu trljačicu.) Oblačimo donji dio pidžame Skinuti nepropusno platno i plahtu Namjestiti ili presvući krevet Počešljati Odrezati nokte Raspremiti bolesničku sobu i pribor

PRANJE KOSE BOLESNIKU U KREVETU Učestalost pranja kose ovisi od masnoće,znojenja,uprljanosti.Suhoća ili masnoća kose ovisi od rada žlijezda znojnica i lojnica. Pranje kose (način ,vrijeme)prilagođavamo potrebama i navikama bolesnika. Za pranje kose bolesniku u ležećem položaju sestra treba pripremiti : bolesnika , pribor , bolesničku sobu ili kupaonicu i pravilno izviđenje radnje. Postupak . - Priprema bolesnika - Priprema pribora : -pokretni stolić na kojem smo složili : -posudu s toplom vodom, posudu za nečistu vodu , šampon , plahtu uvijenu u valjak , nepropusno platno s izrezom za vrat , dva ručnika , fen, češalj , papirnu vatu , bubrežnjak , pribor za zaštitu poda nepropusno platno ,plastika) - Priprema bolesničke sobe : - zatvoriti prozore, staviti stolice ispod podnožja kreveta ili izvući držač za posteljinu.

-

Izvođenje zahvata : Skinuti pokrivač ( izvući pokrivač iz navlake) Složiti navlaku u sanduk Ukloniti jastuke Smjestiti bolesnika u poprečni položaj

-

Staviti ispod vrata plahtu savijenu u valjak Zaštititi pod Staviti posudu za nečistu vodu Staviti bolesniku ispod vrata nepropusno platno Zaštititi prednju stranu vrata ručnikom Pokvasiti kosu Istrljati kosu šamponom Isprati kosu Istrljati kosu šamponom Isprati kosu Obrisati kosu Obaviti kosu ručnikom Uklonuti nepropusno platno Uklonuti valjak Smjestiti bolesnika u ležeći položaj Staviti jastuke na uzglavlje kreveta Namjestiti krevet Osušiti kosu Počešljti bolesika

NJEGA OBOLJELE USNE ŠUPLJINE Usna šupljina je bogata pljuvačnim žlijezdama i gustom mrežom krvnih kapilara , uvijek je vlažna i topla. Kod bolesti koje su praćene visokom temperaturom, disanje na usta, ili gdje se provodi parenteralna prehrana, suši se sluznica u usnoj šupljini i na jeziku i desnima stvara naslaga. Naslaga može biti različite boje a sastoji se od propalih ćelija ,ostataka hrane i bakterija što je ujedno i podloga za razvoj bakterija i gljivica. Suha sluznica lako puca i podložna je infekciji. Stvaranje naslaga u usnoj šupljini treba spriječiti. Mjere za sprečavanje su : -pranje zuba poslije svakog jela -ispiranje usne šupljine ( čajem od kamilice, 3% hidrogenom) - premazivanje usne šupljine i usana parafinskim uljem ili glicerinom. Prije provođenja njege usne šupljine provjerava se stanje bolesnika i dogovara se s njim izvođenje zahvata. Od pribora je potrebno pripremiti : -obične špatule -špatule omotane vatom i gazom, -3%hidrogen, glicerin ili parafinsko ulje -papirna vata - čaša s mlakom vodom, -kompresa, bubrežnjak.

Postupak: -

Područje ispod bolesnikove brade zaštititi kompresom i nepropusnim platnom Bolesniku dodati čašu s mlakom vodom da ispere usta i sadržaj izbaci u bubrežnjak Sestra špatulom pregleda usnu šupljinu i utvrđuje gdje se nalaze naslage Premazati naslage pomoću štapića namočenog u glicerin ili parafinsko ulje Pričekati nekoliko minuta da naslage omekšaju i odvoje se od sluznice Omekšane i odvojene naslage pomoću špatule obložene vatom i gazom skidamo Ako nismo uspjeli sve skinuti ponovimo postupak Zatim sestra dodaje bolesniku čašu s vodom u koju je stavila 3% hidrogen (2dcl vode i 1 kašika hidrogena), bolesnik ispire usnu šupljinu , sadržaj izbaci u bubrežnjak Zatim dodaje čašu s mlakom vodom bez hidrogena da bolesnik ispire usnu šupljinu, posuši celštofom Premazati parafinskim uljem ili glicerolom

KOMPLIKACIJE DUGOTRAJNOG LEŽANJA Komplikacije dugotrajnog ležanja nastaju zbog smanjene pokretljivosti,koja dovodi do usporene cirkulacije i smanjene ventilacije pluća. Zadaci medicinske sestre su da provodi mjere za sprečavanje komlikacija dugotrajnog ležanja: dekubitus , tromboza i tromboflebitis, respiratorne komplikacije,nesvjestica.

DEKUBITUS Dekubitus je ograničeno oštećenje kože i potkožnog tkiva zbog dugotrajnog pritiska.Dekubitus nastaje na mjestima koja su za vrijeme ležanja izložena pritisku,na mjestima gdje su koštani izdanci pokriveni slabije razvijenim potkožnim tkivom.Ta mjesta su najčešće ako bolesnik leži: - na leđima :predio zatiljne kosti,lopatica,laktova,križa ,trtice peta -na boku :uške,ramena,vanjske strane lakta,kuka,vanjske strane koljena i gležnja -potrbuške :prsna kost,rebra,crijevne kosti,koljena,unutrašnji gležnji,gornje strane stopala Dekubitus može nastati i na drugim mjestima ako postoje za to uslovi (pritisak,iritacija kože,vlažnost i sl.) Na tim se mjestima prvo javlja crvenilo kože i ako na vrijeme ne poduzmemo preventivne mjere, oštećenje zahvata kožu ,potkožno tkivo i mišiće sve do kosti i zglobova. Dekubitus uzrokuju vanjski i unutrašnji faktori. Unutrašnji (endogeni ) faktori djeluju iz samog organizma i posljedica su patoloških procesa uzrokovanih osnovnom bolešću.Najčešće su to bolesti cirkulacije,metabolizma i prehrane (gojaznost ili pretilost), te neurološki poremećaji, maligne bolesti i druga teška stanja organizma.

Vanjski (egzogeni ) faktori koji na organizam djeluju iz spoljašnje sredine i koji se savjesnom njegom mogu u potpunosti ili djelomično otkloniti. U egzogene faktore spadaju : nabori ličnog i posteljnog rublja , nečista i vlažana koža (znoj,mokraća,stolica) , neudoban krevet , sredstva za imobilizaciju.

Opasnost dekubitusa za bolesnika je višesruka : -

Dekubitus je lokalno žarište koje može dovesti do sepse Proizvodi odumrlog tkiva djeluju toksično Vlaženjem iz rane gube se proteini Kod većih oštećenja kože,potkožnog i mišićnog tkiva ostaju poslije izlječenja ožiljci.

ZADAĆE SESTRE U SPREČAVANJU DEKUBITUSA Sestra mora : -poznavati faktore koji uzrokuju nastanak dekubitusa,kako bi mogla procijeniti sklonost dekubitusu -planirati i provoditi mjere sprečavnja dekubitusa -uočiti na vrijeme početne znakove dekubitusa(crvenilo kože) -poduzeti odgovarajuće postupke Ako su prisutni faktori koji pogoduju nastanku dekubitusa (loše opće pacijenta,inkontinencija stolice ili urina,slab unos hrane ili tekućine),sestra treba da : -

Procijeni sklonost dekubitusu Zabilježi mogućnost nastanka dekubitusa u plan njege kao potencijalni problem Postaviti cilj : BOLESNIK NEĆE DOBITI DEKUBITUS Planirati i provoditi odgovarajuće postupke radi sprječavanja dekubitusa Vrednovati poduzete mjere

U cilju sprečavanja dekubitusa sestra mora : - održavati ličnu higijrnu bolesnika - posmatrati mjesta sklona dekubitusu - mjenjati položaj bolesnika u krevetu - primjeniti antidekubitusna pomagala -provoditi pravilnu prehranu i nadoknadu tekućine -podučiti bolesnika i obitelj o mjerama za sprečavanje dekubitusa

stanje

Održavanje lične higijene nepokretnog bolesnika obuhvata svakodnevno pranje i kupanje, masažu ugroženih mjesta hidratantnim losionima(više puta tokom dana,obavezno za vrijeme večernje njege), pranje kože nakon svake defekacije, zaštitu kože kremom , redovito presvlačenje posteljnog i ličnog rublja koje mora biti mekano, suho i bez nabora. Sestra posmatra mjesta sklona dekubitusu tokom provođenja lične higijene , zapaža promjene, procjenjuje sklonost (prisutne faktore) i stepen ugroženosti bolesnika od dekubitusa Promjena položaja bolesniku u krevetu jedan je od osnovnih postupaka za sprečavanje dekubitusa. Ovisno o uzroku koji je doveo do smanjene ili onemogućene pokretljivosti,medicinska sestra će odabrati za bolesnika najpogodniji položaj tj.način promjene položaja. Ponekad je dovoljno bolesnika podučiti i poticati ga na promjenu položaja. Iscrpljenom , nemoćnom ili nesvjesnom bolesniku položaj mjenja sestra prema planu njege ili najmanje svakih dva sata. Međutim najbolji postupak je što ranije ustajanje iz kreveta. Primjena pomagala – radi lokalnog smanjenja pritiska uz druge preventivne mjere koje provode med.sestre pomoći će u sprečavanju dekubitusa. U tu svrhu upotrebljavamo antidekubitusni madrac koji prekriva cijeli krevet i omogućuje opće smanjenje pritiska. Madrac je sastavljen od žlijebova 3-5cm širokih koji se naizmjenično prazne i pune zrakom pomoću posebnog aparata i na taj način naizmjenično smanjuju pritsak na pojedine dijelove tijela. Osim madraca primjenuju se i posebni jastuci koji omogućavaju lokalno smanjenje pritiska. Posebno su pogodni za bolesnike koji moraju ležati na leđima. Osim jastuka mogu se upotrijebiti vestan krzna, spužvasti madraci, spužve, kolutovi od vate i gaze itd. Pravilnom prehranom bolesnika uz dovoljan unos proteina i tekućine pomažemo u sprečavanju dekubitusa.Poduka bolesnika i porodice – obuhvata sve postupke za sprečavanje dekubitusa prije odlaska bolesnika iz bolnice ili bolesnika kući. Zadaće sestre kod bolesnika s dekubitusom Unatoč provođenju preventivnih mjera kod određenog broja bolesnika javlja se dekubitus. Ovisno o stepenu oštećenja kože i potkožnog tkiva razlikujemo 4 stepena dekubitusa . I stepen – prvi znak dekubitusa je crvenilo koje na pritisak nestaje (pobijeli) a kada to mjesto oslobodimo pritiska crvenilo se opet javlja. Zahvaćen je epidermis i na tom je mjestu koža topla. Zadaće sestre su : uklanjanje vanjskih faktora, smanjenje pritiska na oštećenom dijelu kože, te provođenje ostalih preventivnih mjera. II stepen- crvenilo napreduje do cijanoze , ne nestaje na pritisak a koža je topla. Stvaraju se mjehurići i blaga oštećenja kože. Zahvaćena je koža i djelimično potkožno tkivo. Zadaće sestre kod drugog stepena dekubitusa su : -

Ukloniti vanjske faktore Smanjiti pritisak na oštećenom dijelu kože (promjena položaja) Provoditi ostale preventivne mjere Zbrinjavati ranu na koži ako postoji kao svaku kiruršku neinficiranu ranu : dezinfekcija okoline rane,dezinfekcija rane, stavljanje na ranu ordinirane terapije, zaštita okoline rane ,sterilno previjanje. III stepen – koža je smeđe boje, a postoji i rana. Njena okolina je hiperpigmentirana i u njoj se vidi nekrotično tkivo.

IV stepen- nekrozom su zahvaćeni svi slojevi kože, potkožnog tkiva i mišići. Liječenje trećeg i četvrtog stepena dekubitusa su kirurški uz primjenu ljekovitih sredstava (sterilne hipertonične otopine, antiseptici, antibiotici, epitelizirajuća sredstva) a katkada je potrebna i naknadna plastična operacija.

Zadaće sestre su kod trećeg i četvrtog stepena dekubitusa : -ukloniti vanjske faktore -smanjiti pritisak (promjena položaja,upotreba antidekubitusnih pomagala) -provoditi ostale preventivne mjere (promatrati kožu održavati ličnu higijenu , provoditi pravilnu prehranu i unos tekućine ) -zbrinjavati nekrotično tkivo kao kiruršku inficiranu ranu :- dezinfekcija okoline rane , dezinfekcija rane 3% hidrogenom,uklanjanje nekrotičnog tkiva , ispiranje fiziološkom otopinom ,stavljanje na ranu ordinirane terapije ,(antibiotici npr. Rivanol 0,01%, antibiotici prema antibiogramu, sredstva koja potpomažu granulaciju i epitelizaciju), zaštita okoline rane i sterilno previjanje. Cilj zdravstvene njege je zacjeljivanje dekubitusne rane (za određeno vrijeme) i sprečavanje nastanka novih rana. Svi postupci koje provode sestre kod bolesnika s dekubitusom usmjereni su ka postizanju tih ciljeva.

TROMBOZA,TROMBOFLEBITIS Tromboza vena je komplikacija dugotrajnog mirovanja.Tromboza predstavlja zaživotno intravaskularno zgrušavanje krvi s vezivanjem ugruška za zid krvnog suda.Najčešće se javlja na donjim ekstremitetima.Nakupljanjem trombocita,fibrina i eritrocita nastaje ugrušak,a ako je zid vene upaljen –tromboflebitis- ,koža iznad nje je crvena i topla.Postoji opasnost otkidanja tromba i plućne embolije. Trombozu vena uzrokuju : usporena cirkulacija u bolesnika čija osnovna bolest zahtijeva mirovanje (postoperativni period,postporođajna stanja,imobilizacija,nemoć,srčana dekomenzacija..), direktna oštećenja venskog endotela mehaničkim,hemijskim,električnimili toplotnim agensima, stanja povećane koagulabilnosti krvi (postoperativno,porođaj) Zadaće sestre pri sprečavanju tromboze,tromboflebitisa,plućne embolije: Sestra mora da: -poznaje faktore koji uvjetuju nastanak tromboze,tromboflebitisa -planirati i provoditi mjere sprečavanja tromboze -uočiti na vrijeme nastanak tromboze

-provoditi odgovarajuće postupke i mjere liječenja -podučiti bolesnika i porodicu (mjere sprječavanaja,prepoznavanje simptoma i znakova)

MJERE ZA SPREČAVANJE TROMBOZE,TROBOFLEBITISA I PLUĆNE EMBOLIJE Mjere za sprječavanje tromboze vena usmjerene su pobiljšanju cirkulacije.Kod bolesnika koji dugo leže,nakon operacije i sl. sestra planira ili potiče bolesnika na : -pasivne i aktivne vježbe donjih ekstremiteta koje se sastoje od savijanja i opružanja (fleksija i ekstenzija) ,odmicanja i primicanja (abdukcija i adukcija) i rotacije stopala -vježbe dubokog disanja (bolja ventilacija pluća što omogućava bolju oksigenaciju krvi i bolju cirkulaciju u plućima) -pravilan položaj i česte promjene položaja u kreveta (pospješuje cirkulaciju i sprječavanje tromboze) -redovito održavanje lične higijene -redovna masaža -ležanje na leđima s povišenim nogama (olakšava i poboljšava cirkulaciju u venama donjih ekstremiteta) -stavljanje elastičnog zavoja ili čarapa ako bolesnik ima proširene vene -što ranije ustajanje iz kreveta Zadaće sestre kod bolesnika koji ima trombozu Sestra mora poznavati znakove i simptome tromboze vena i njenih komplikacija, zbog znatnih promjena u načinu njege tih bolesnika. Vodeći simptom je bol na mjestu tromboze najčešće u stražnjem dijelu potkoljenice ili unutrašnjem dijelu natkoljenice. Znaci su : otvrnuće trombozirane vene, a ako je prisutna upala (tromboflebitis) koža iznad nje je crvena, sjajna i napeta. Plućna embolija je najčešća i najopasnija komplikacija tromboze posebno kod velikih i dubokih vena. Prepoznaje se po iznenadnoj slabosti, blijedoj i oznojenoj koži bolesnika, katkada kašlju i iskašljavanju krvi obično pri defekaciji ili pri ustajanju iz kreveta. Ako su kod bolesnika prisutni znakovi tromboze vena zadaća sestre je : -

bolesnik mora potpuno mirovati u krevetu desetak dana

-

lična higijena mu se održava u krevetu (pritom treba izbjegavati naprezanje bolesnika)

-

bolesnik obavlja nuždu u krevetu ( izbjegavati napinjanje pri defekaciji)

-

zabranjeno je provoditi aktivne i pasivne vježbe donjih ekstremiteta (bolesnog ekstremiteta)

-

zabranjeno je masirati bolesni ekstremitet

-

bolesni ekstremitet se stavlja u povišen položaj obloge)

-

bolesniku se daje ordinirana terapija

-

sestra mora promatrati bolesnika i mjeriti mu u određenim vremenskim razmacima puls i krvni pritisak

(na otečeno mjesto stavljaju se

Ako se ne provodi prevencija ili pravilno liječenje i njega bolesnika s tromboflebitisom može doći do teške i smrtonosne komplikacije –plućne embolije. Trenutna, iznenadna smrt može nastati i kod bolesnika s trombozom kod kojih nije bilo nikakvih simptoma tromboze. Plućna embolija najčešće se javlja pri prvom ustajanju iz kreveta ili na zahodu za vrijeme obavljanja nužde. Očituje se simptomima i znakovima šoka: iznenadnim ubrzanjem ili gubitkom pulsa, profuznim znojenjem, ubrzanim disanjem , nemirom i bolom u prsima i iskašljavanju krvi.

NESVJESTICA Nesvjestica ( sinkopa,kolaps) je nagli gubitak svijesti,najčešće zbog hipoksije mozga.Često se javlja kod bolesnika koji dugo leži,a nakon toga naglo ustane.Zbog naglog ustajanja krv se slije u donje dijelove tijela,nastaje ortostatska hipotenzija,pa mozak ostaje bez dovoljne količene kisika.Nesvjestica nastaje naglo ,traje kratko, a vraćanje svijesti je brzo ako bolesnika položimo horizontalno.Neposredno prije nesvjestice bolesnik osjeća opću slabost,nesiguran je u stajanju ,osjeti vrtoglavicu,mučninu, mrak pred očima,poblijedi,kožu mu prekrije hladan znoj,diše ubrzano i površno,puls je ubrzan i jedva pipljiv. Zadaća medicinske sestre je spriječiti tu pojavu,upozoravajući bolesnika na potrebu postepenog ustajanja ili mu pomoći pri ustajanju iz kreveta. Zadaće sestre pri sprečavanju natanka nesvjestice su : - provoditi aktivne i pasivne vježbe ekstremiteta - provoditi vježbe dubokog disanja - redovno mijenjati položaj u krevetu - uputiti bolesnika u važnost postepenog i što ranijeg ustajanja iz kreveta - pomoći bolesniku pri prvom ustajanju Za sprečevanje nesvjestice važna je postupnost pri promjeni položaja iz ležećeg u sjedeći iz sjedećeg u uspravni,što ublažava ortostatsku hipotenziju.Uz našu pomoć bolesnik sjedne na rub kreveta sa spuštenim nogama,giba nogama,legne nazad u krevet,što se ponovi više puta.Ako se bolesnik dobro osjeća uz pomoć sestre lagano ustane i napravi nekoliko koraka

oko kreveta.Poslije odmora ponovo ustane i hoda uz pomoć sestre,povećavajući broj koraka.Vrijeme hodanja se postupno povećava i ako se bolesnik dobro osjeća može bez pomoći hodati sam,ali pod nadzorom medicinske sestre.

RESPIRATORNE KOMPLIKACIJE Respiratorne komplikacije su česte kod bolesnika koji dugotrajno miruju,posebno u operiranih a posljedica su smanjene ventilacije pluća ili zastoja sekreta i infekcija. Tada se javljaju upale bronha, pneumonije i atelektaze plućnog tkiva. Preveniramo ih poticanjem bolesnika na duboko disanje i iskašljavanje te aktivnim i pasivnim promjenama položaja u krevetu. Zadaće sestre pri sprečavanju respiratornih komplikacija su slijedeće : -

poznavati faktore koji uslovljavaju respiratorne komplikacije (smanjenu ventilaciju pluća)

-

planirati i provoditi mjere za sprečavanje

-

promatrati opće stanje bolesnika i uočiti simptome i znakove smanjene ventilacije pluća (dispnea, cijanoza, promjene u frekvenciji i dubini disanja)

-

planirati i provoditi odgovarajuće postupke u njezi i liječenju bolesnika s respiratornim komplikacijama

Mjere za sprečavanje usmjerene su na održavanje dobre ventilacije pluća. Kod bolesnika koji dugo leži sestra planira, provodi i potiče bolesnika na : -

pravilan položaj u krevetu i promjenu položaja

-

vježbe disanja

-

iskašljavanje

-

održavanje lične higijene

-

prestanak pušenja

Pravilan položaj i redovna promjena položaja svakih 30 minuta do 2 sata važni su faktori u ventilaciji pluća. Najbolju ventilaciju omogućava Fowlerov položaj i zato bolesnika koji miruje u krevetu uspravljamo kad god je to moguće gornjim dijelom tijela u sjedeći ili polusjedeći položaj. Promjenom tog položaja okretanjem bolesnika na jedan ili drugi bok dolazi do bolje ventilacije pluća, olakšava se i produbljuje disanje i omogućava lakše iskašljavanje sekreta. Vježbe disanja su važan faktor u sprečavanju komplikacija. Sestra treba prije operacije da uputi bolesnika u važnost i način provođenja vježbi disanja, kako bi to bolesnik izvodio što

bolje u postoperativnom toku. Svrha vježbi je što dublji udisaj i izdisaj a time i ventilacija pluća. Vježbe se provode pasivno, aktivno potpomognuto i aktivno ovisno o bolesnikovom stanju. Pasivne vježbe sestra provodi kod bolesnika bez svijesti : pri udisanju podigne bolesniku ruke a pri izdisanju ih spusti i pritiskom na prsa pojača ekspirij. Aktivno potpomognute vježbe disanja provode se kod bolesnika koji ne dišu s dovoljnim kapacitetom. Vježbe se potpomažu podizanjem ruku pri udisaju i pritiskom na bazu rebara ili trbušni zid. U prevenciji komplikacija zbog dugotarjnog ležanja provode se vježbe grudnog i trbušnog disanja ekspiratornog tipa. Vježbe dubokog disanja treba provoditi najmanje svaka 2 sata. Vježbe za pokretanje dijafragme imaju za cilj što više omogućiti širenje i skupljanje grudnog koša budući da i dijafragma učestvuje u aktu disanja. Zastoj sekreta poguduje razvoj mikroorganizama , smanjuje ventilaciju alveola i pogoduje nastanku komplikacija i zato je jedan od zadataka medicinske sestre poticanje bolesnika na iskašljavanje. Bolesnici posebno poslije abdominalnih operacija izbjegavaju iskašljavanje . Za vrijeme kašlja i iskašljavanja sestra lagano pritisne operativnu ranu , pokazujući bolesniku kako će on to činiti i upućuje ga u važnost iskašljavanja. Bolesniku treba reći da ne postoji opasnost od pucanja šava ali da može dobiti upalu pluća ako ne bude iskašljavao nakupljeni sekret. Sestra treba redovno provoditi ličnu higijenu bolesnika , a kod pušača inzistirati na prestanku pušenja, osigurati odgovarajuće mikroklimatske uvjete. Sestra je dužna i provoditi mjere za sprečavanje kapljičnih infekcija : nositi zaštitnu masku za vrijeme rada,zabraniti posjete bolesnicima za vrijeme epidemija kapljičnih infekcija (gripe),zabraniti dolazak u posjete prehlađenih osoba. KONTRAKTURE Kontraktura je ograničena gibljivost zgloba u svim ili samo nekom smjerovima.Može biti prirođena ili može nastati zbog dugotrajnog mirovanja ili bolesti koja ograničava ili onemogućava funkciju zgloba kao što je : -skvrčavanje ožiljka poslije opsežnih povreda i dubokih opekotina u predjelu zgloba - skvrčavanje tetiva nakon gnojne upale i povrede -skvrčavanje mišića zbog dugotrajnih prisilnih položaja ,poslije bolesti i povreda mišića - promjene u CNS i psihički poremećaji -promjene u samim zglobovima ili u njihovoj neposrednoj blizini -prirođene anomalije kosti i zglobova Kontrakture se liječe uklanjanjem uzroka osnovne bolesti,kirurškim zahvatima,fizikalnom terapijom i posebnim ortopedskim pomagalima. Zadaće medicinske sestre pri sprečavanju kontraktura kod nepokretnih bolesnika su : - smjestiti bolesnika u pravilan položaj - provoditi redovitu promjenu položaja u krevetu - provoditi pasivne i aktivne vježbe mišića i zglobova - uputiti bolesnika u važnost pravilnog položaja u krevetu i vježbi razgibavanja Nepokretnog bolesnika treba smjestiti u položaj koji će pomoći da se spriječi nastanak kontraktura .Bolesnik leži na leđima,a noge i ruke zauzimaju za vrijeme ležanja fiziološki položaj:

- nadlaktice lagano odmaknute od tijela - podlaktice ispružene - šaka otvorena – prsti razmaknuti i ispruženi - nadkoljenice lagano odmaknute - potkoljenice ispružene - stopala u srednjem položaju Položaj treba mijenjati svaka dva sata.

INFEKCIJA -NASTANAK Infekcija (lat.inficere -zaraziti) je biološki proces koji nastaje ulaskom i razmnožavanjem patogenih mikroorganizama u tijelo domaćina , pri čemu dolazi do opće ili lokalne reakcije . USLOVI POTREBNI ZA NASTANAK INFEKCIJE 1.Izvor infekcije ( zaražen ili bolestan čovjek,životinja te okoliš-voda,kontaminirano tlo , biljke) 2.Putevi prenošenja(dodirom-kontaktom ,direktno prenošenje -prljavim rukama,zrakom,vodom ,hranom ,zemljom ,krvlju,insektima ,indirektni-kontakt-predmeti za zajedničku upotrebu) 3.Ulazno mjesto (respiratorni sistem ,digestivni sistem,koža i vidljiva sluzokoža, spolni organi) 4.Patogenost i virulencija klice (sposobnost mikroorganizma da izazove infekciju) 5.Dispozicija(sklonost oboljevanju -deficitarnost imuniteta )

Svih 5 faktora je potrebno za nastanak infekcije, nedostaje li bilo koji od faktora neće doći do infekcije .Zato se u borbi protiv infekcije nastoji odkloniti barem jedan od faktora potrebnih za nastanak infekcije i do infekcije neće doći .Prisustvo svih faktora se naziva Vogralikov lanac.

BORBA PROTIV INFEKCIJE Borba protiv infekcije i infektivnih bolesti vrlo je stara .Zdravstveno osoblje ima posebnu odgovornost u borbi protiv infekcije tako da antisepsa,asepsa ,dezinfekcija i sterilizacija postaju njihova obaveza u radu . ANTISEPSA (lat.antisepsis-protiv sepse) je postupak koji ima za cilj suzbijanje infekcije i uništavanje mikroorganizama na koži ,ranama , instrumentima ,predmetima .Antiseptici koji se danas primjenjuju često imaju dezinficirajuće djelovanje . ASEPSA je odsustvo mikroorganizama , isključuje svaku mogućnost prisustva mikroorganizama u operativnom polju , materijalu i svega što se pri radu upotrebljava.Osnovno pravilo je ne postoji polučisto već sve što nije čisto prljavo je .Asepsu postižemo različitim fizičkim i hemijskim postupcima -dezinfekcijom i sterilizacijom . DEZINFEKCIJA Dezinfekcija je skup postupaka pomoću kojih smanjujemo broj mikroorganizama u određenoj

sredini ili na određenom predmetu i oslobađamo ih zaraznosti.Dezinfekcijom neuništavamo sve prisutne mikroorganizme , već smanjujemo njihov broj i virulenciju na nivo na kojem nisu više opasni za zdravlje ili više ne mogu štetiti na neki drugi način.Dezinfekciono sredstvo može djelovati na mikroorganizme tako da ih uništi ili oduzme im patogenost .Dezinfekcija ima široku primjenu ne samo u zdravstvu nego i u drugim djelatnostima . U zdravstvu , posebno stacionarnim zdravstvenim ustanovama dezinfekcija obuhvata: -kožu (naročito ruku) zdravstvenih radnika i bolesnika -kuhinjski pribor i pribor za jelo -odjeću i obuću zdravstvenih radnika i posjete -posteljno rublje -podove, zidove , namještaj, radne površine -sanitarne prostore, posude za nuždu -optičke i druge materijale koji se nemogu (nesmiju) sterilisati

METODE DEZINFEKCIJE -Prirodne metode:sunčeva svijetlost, taloženje , filtracija -Mehaničke metode:četkanje, ribanje , pranje, struganje -Termičke metode(toplota):spaljivanje , zagrijavanje, žarenje , peglanje, iskuhavanje -Hemijske metodeupotreba (Hibisept,Hibibos,Asepsol,Cetavlon itd...)

hemijskih

dezinfekcionih

sredstava

Na uspjeh dezinfekcije može da utiče : vrsta mikroorganizma ,sredina u kojoj se djeluje, temperatura sredine ,vrijeme djelovanja, koncentracija dezinfekcionog sredstva. RAVILNO PROVOĐENJE DEZINFEKCIJE: -provesti mehaničku dezinfekciju(pranje, ribanje ) -izabrati dezinfekciono sredstvo prema dezinfekciogramu (koje ima najviše poželjnih osobina) -pripremiti potrebnu količinu dezinfekcionog sredstva odgovarajuće količine i koncentracije -predmete izložiti djelovanju dezinfekcionog sredstva u toku propisanog vremena -predmete isprati obrisati ili posušiti

STERILIZACIJA Sterilizacija je postupak kojim se potpuno uništavaju svi mikroorganizmi i njihove spore sa predmeta , materijala i instrumenata koji dolaze u dodir sa ranom i operativnim poljem. METODE STERILIZACIJE -STERILIZACIJA TOPLOTOM (termostabilni materijali): -sterilizacija suhom toplotom -sterilizacija vlažnom toplotom (vodenom parom pod pritiskom) -STERILIZACIJA HEMIJSKIM SREDSTVIMA(hladna sterilizacija-termolabilni materijali) -sterilizacija etilen- oksidom -sterilizacija tabletama formaldehida -sterilizacija potapanjem u antiseptik koji ima germicidnu moć(uništava mikroorganizme) -STERILIZACIJA JONIZACIJOM -sterilizacija gama zrakama -SAVREMENA METODA STERILIZACIJE

-STERILIZACIJA SUHOM TOPLOTOM Provodi se na predmetima koji podnose visoku temperaturu stakleni i metalni predmeti (instrumenti , hirurški noževi , makaze , peani, pincete, skalpeli) zavojini materijal, gumeni i plastični predmeti se nesterilišu ovom metodom.Sterilizacija se provodi na temperaturi od 180 C*,vrijeme trajanja 1 sat . POSTUPAK :nakon upotrebe predmete treba oprati , dezinfikovati ,isprati i posušiti.Čiste i suhe predmete složiti u kasete ,zatim kasete otvorene staviti u sterilizator i uključiti odgovarajući program sterilizacije.Kada termostat pokaže da je temperatura u sterilizatoru 180C*počinje sterilizacija i traje 60 minuta.Nakon isteka 60 minuta sterilizator se isključuje i materijal ostavi u sterilizatoru još 1 sat da se ohladi nakon čega se vadi i ostavlja propisno do upotrebe .

STERILIZACIJA VLAŽNOM TOPLOTOM (VODENOM PAROM POD PRITISKOM) Provodi se u sterilizatoru (autoklav)na temperaturi od 126 do 138 C*vremenu trajanja od 3 30 minuta, pritisku između 1,5 do 2,5 atmosfera.Ovom metodom sterilizacije se mogu sterilisati svi materijali osim ulja praška i masti . Najčešće sterilisani materijal ovom metodom je zavojni materijal (komprese ,tupferi, zavoji).Nije preporučljivo sterilisati metalne predmete zbog korozije , mada je moguće . POSTUPAK -pripremiti materijal za sterilizaciju (čist složiti u kasete , zavojni materijal složiti u doboše -rastresito zbog penetracije vodene pare)zajedno sa materijalom staviti indikator za kontrolu sterilizacije. -staviti materijal u autoklav -postići željenu temperaturu i pritisak i održavati ih potrebno vrijeme -nakon sterilizacije ohladiti materijal , izvaditi zatvoriti otvore na dobošu(kaseti) i propisno odložiti do upotrebe STERILIZACIJA HEMIJSKIM SREDSTVIMA STERILIZACIJA ETILEN OKSIDOM :provodi se u prisustvu etilen-oksida u sterilizatoru na temperaturi od 50do55C*, pritisku od 1,5do5,5 atmosfera u trajanju od 1 do 2 sata .Sterilišu se predmeti koji su osjetljivi na visoke temperature i koji se ugrađuju u ljudsko tijelo(implantati). Nakon završene sterilizacije materijal se prozrači (oslobodi) para etilen oksida u za to predviđenim prostorima i propisno čuva do upoterbe. STERILIZACIJA FORMALDEHIDOM: provodi se na predmetima koji su osjetljivi na vlagu i ne podnose visoku temperaturu(optički instrumenti).Poslije pripreme materijal se stavlja u hermetiči zatvoren prostor , na jedan prostorni metar stavlja se 10 tableta formaldehida koje se isparavaju od 10 do 72 sata.Ova metoda sterilizacije se rijetko koristi.

STERILIZACIJA POTAPANJEM U ANTISEPTIK KOJI IMA GERMICIDNU MOĆ: POSTUPAK: -nakon upotrebe predmete oprati -pripremiti otopinu antiseptika -predmete potopiti u antiseptik (otopina mora prekrivati predmet) -zatvoriti posudu u kojoj su predmeti i držati predmete određeno vrijeme -prije upotrebe predmete isprati sterilnom vodom i osušiti sterilnom gazom -predmeti koji se ovom metodom sterilišu su gumeni i plastični i ovom metodom se sterilišu predmeti kada nismo u mogućnosti sterilisati nekom pouzdanijom metodom .

STERILIZACIJA JONIZIRAJUĆIM ZRAKAMA :ima široku primjenu u fabrikama koje proizvode pribor i medicinske instrumente za jednokratnu upotrebu .

STERILIZACIJA ULTRALJUBIČASTIM ZRAKAMA :primjenjuje se za sterilizaciju vazduha u operacionoj sali i drugim prostorijama .Operaciona sala se po završetku rada opere i dezinfikuje , nakon čega se pale kvarcne lampe koje luče ultraljubičaste zrake koje sterilišu vazduh u operacionoj sali.

SAVREMENA METODA STERILIZACIJE :koristi vodikov peroksid- plazma tehnologiju u polju elektromagnetnih valova na niskim temperaturama u sterilizatoru 45 do 50C* KONTROLA STERILIZACIJE Za vrijeme sterilizacije moguće su greške zbog neispravnog postupka osobe koja priprema materijal i steriliše ga , ili zbog neispravnosti aparata za sterilizaciju .Zato je potrebno redovito kontrolirati sterilizaciju (hemijskom i fizičkom) kontrolom a ponekad i mikrobiološkom . -Tehnička(fizička)kontrola sterilizacije provodi se za vrijeme svake sterilizacije pomoću termometara i manometara koji su ugrađeni u sterilizator i koji bilježe visinu temperature i pritisak cijelo vrijeme sterilizacije. -Hemijska kontrola se provodi pomoću hemijskih indikatora za kontrolu sterilizacije koji mijenjaju boju ili agregatno stanje na određenoj temperaturi , vremenu trajanja i pritisku , a stavljaju se zajedno sa materijalom u kasete(doboše). -Mikrobiološka kontrola najsigurniji je metod kontrole sterilizacije, a provodi se stavljanjem paketića sa visoko otpornim mikrobiološkim materijalom(spore antraksa ,bacil suptilis) u sterilizator . Koji se nakon sterilizacije šalje u mikrobiološki laboratorij , gdje se utvrđuje uništenje ili prisutnost živih mikroorganizama . INTRAHOSPITALNA INFEKCIJA- SPREČAVANJE Svaka infekcija nastala u zdravstvenoj ustanovi stacionarnog tipa naziva se intarhospitalnom – bolničkom infekcijom.Infekcija može da se ispolji za vrijeme ili poslije hospitalizacije , ili da ostane latentna. Faktori koji uzrokuju intrahospitalnu infekciju : -nesprovođenje odgovarajuće organizacije rada -zanemarivanje mjera dezinfekcije i sterilizacije -neracionalna upotreba antibiotika (dovodi do rezistentnih sojeva mikroorganizama ) -upotreba aparata koji se teže dezinfikuju i sterilišu(aparati za dijalizu,pribor za anesteziju, respiratori...) Sprečavanje intarhospitalnih infekcija :

Osnovna mjera u sprečavanju intrahospitalnih infekcija je sprečavanje izvora zaraze u stacionarnim zdravstvenim ustanovama . Unošenje izvora zaraze onemogućuje se : -odgovarajućim građevinskim uslovom u zdravstvenim ustanovama (spriječiti ukrštanje čistog i nečistog ) -pravilnom organizacijom rada -održavanjem higijene -provođenje antisepse i asepse -redovnim mikrobiološkim pregledima -ranim otklanjanjem infekcije i sprečavanje širenja (izolacijom) -onemogućavanje infekcije kontaktom Mjere kojih se u zdravstvu svi moraju pridržavati kako bi se spriječila intrahospitalna infekcija: -pravilna i redovita upotreba zaštitne odjeće i obuće -pravilna upotreba maski,rukavica,ogrtača -pravilno i redovno pranje ruku -pravilno rukovanje sterilnim materijalom i lijekovima -ulaziti kroz aseptički propusnik(zone određene za ulaz u pojedinim odjeljenjima) -zabranjeno nepotrebno i nepropisno kretanje sa jednog odjela na drugi (posebno odjela s povećanim stepenom ugroženosti) -redovno provođenje zdravstvenih pregleda osoblja ETIKA ZDRAVSTVENIH RADNIKA Etika je filozofska disciplina koja ispituje porijeklo,norme i ciljeve moralnog djelovanja i prosuđivanja. Deontologija je nauka o dužnostima kao moralnoj obavezi pripadnika pojedinih staleža prema osobama koje su ovisne o njima ( sestra prema bolesniku) Deontologija se bavi proučavanjem i određivnjem prava i dužnosti pripadnika različitih profesija. Medicinska deontologija je važna zbirka pravila kojih se zdravstveno osoblje mora držati pri obavljanju svoga posla,tj. U odnosu prema bolesniku i njegovoj obitelji,suradnicima,javnim organizacijama i sl..Ona je ujedno i vodič o tome što je lijepo i ispravno u svakodnevnim postupcima zdravstvenih radnika. Medicinska se deontologija bavi proučavanjem i određivanjem prava i dužnosti zdravstvenih radnika,a obuhvaća pozitivne pravne propise kojima se regulira rad zdravstvenog radnika.

Osnovni zadaci (deontologija)medicinskog tehničara - sestre su: - Stručna njega i briga o bolesnim,i iznemoglim i onim licima kojim je potrebna pomoć shodno njihovim fizičkim,emocionalnim i socijalnim potrebama,bez obzira da li se njega provodi u bolnicama,kod kuće ili na nekom drugom mjestu - zdravstveno vaspitanje savjetovanje bolesnika i njegove okoline u bolnici i ostalim zdr.ustanovama,porodicama,omladine po školama is l. - posmatranje i pronalaženje subjektovnih i objektivnih faktora koji utječu na zdravlje ljudi - odabiranje,osposobljavanje i usmjeravanje drugih zdravstvenih radnika koji provode njegu - saradnja sa ostalim zdravstvenim članovima i ustanovama sa kojim su u kontaktu U sestrinstvu postoji nekoliko principa : -Niko ne bi smio da gubi samopoštovanje i osjećaj prava zato što je bolestan ili star,siromašan,crn ili bijel.Svaki čovjek bez obzira na religiju,boju kože,nacionalnost,ekonomsko stanje,starosnu dob,stanje zdravlja i lične osobine ima fiziološke,socijalne ili duhovne ptrebe koje ako je zdrav obezbjeđuje vlastitim naporima ali ako je bolestan uz pomoć drugih osoba -profesionalno sestrinstvo zahtjeva obim znanja koji se sastiji od činjenica,teorije,principa i koncepcije,što proizilazi iz humanitarnih bioloških,fizičko-hemijskih,socioloških i dr.nauka. Ta saznanja su neophodna da bi se razumjela uloga sestre,potreba ljudi,značaj sposobnosti ljudi da se adaptiraju na fiziološke emocionalne i socijalne promjene okoline. -profesionalno sestrinstvo treba da doprinosi unapređenju zdravlja,prevenciji bolesti,obezbjeđuje njegu i liječenje bez obzira da li je prognoza bolesti dobra ili loša,bezuslovno i bez očekivanja bilo kakve nagrade od onog kome pruža sestrinsku njegu.

-u medicinskom timu svako ima svoje odgovornosti,zakonom definisane.Medicinska sestra je odgovorna za donošenje blagovremenih odluka i odgovara za posljedice svojih odluka.

NAČELA ETIKE MEDICINSKIH SESTARA

Etički kodeks određuje temeljne moralne vrijednostii dužnosti sesre u provođenju zdravstvene njege i zdravstvene zaštite. Medicinska sestra-tehničar je osoba koju bolesnik/pacijent prvo vidi ili čuje i koja je sa njim 24h kad mu je potrebna pomoć bilo u zdravstvenim ustanovama ili kod kuće ,a istovremeno traži pravo na poštovnje svoje ličnosti kao ljudskog bića,svoje privatnosti,pravo na fizički i mentalni integritet,na ličnu sigurnost,poštovanje svojih moralnih i kvalitativnih vrijednosti, religioznih i i deoloških uvjerenja.

Osnovni zadatak medicinske sestre – tehničara je sprečavanje bolesti,obnavljanje zdravlja.Nerazdvojiva povezanost sa zdravstvenom njegom je poštovanje života,dostojanstva i prava čovjeka.

NAČELA ETIKE MEDICINSKIH SESTARA - TEHNIČARA o o o o o o o o o

Medicinska sestra brine o očuvanju života i zdravlja ljudi.Svoj posao je dužna obavljti humano,stručno i odgovorno,te u odnosu sa bolesnikom poštovati njegove individualne potrebe i vrijednosti. Medicinska sestra poštuje pravo bolesnikovog izbora i odlučivanja. Medicinska sestra je dužna čuvati poslovnuu tajnu,zdravstveno stanje bolesnika,uzroke,okolnosti i posljedice tog stanja. Medicinska sestra poštuje dostojanstvo i ličnost bolesnika u svim stanjima zdravlja,bolesti i pri umiranju. Medicinska sestra je dužna pružiti bolesniku kompletnu zdravstvenu njegu. Rad medicinkih sestara mora se temeljiti isključivo na odlukama u korist bolesnika. Zdravstvena obrada bolesnika bi trebala predstavljati zajedničko nastojanje stručnjaka različitih zdravstvenih poziva tj,medicinska sestra – tehničar priznaje i poštuje rad saradnika. Medicinska sestra-tehničar mora uvijek postupiti u skladu sa uputstvima koja garantuju zdravlje i dalji razvoj zdravstva u društvu. Stručne organizacije medicinskih sestara-tehničara primaju odgovornost za očuvanje i podupiranje etičkih načela u zdravstvenoj njezi.

MORALNE OSOBINE LIČNOSTI -su bitne za svakog čovjeka,a naročito u zanimanjima u sklopu kojih radimo s čovjekom ili bolesnim čovjekom.Zbog toga učenici buduće medicinske sestre – tehničari trebaju razvijati poželjne moralne osobine ličnosti. Od medicinske sestre se očekuje sljedeće: Vladanje sobom -Čistoća i urednost: tijela i uniforme,pribora i predmeta s kojima radi i sredine u kojoj obavlja posao. -Tačnost i pouzdanost: da redovito dolaziti na posao,ne kasni (bolesnik ne može čekati),provodi zahvate i primjenjuje terapiju tačno i u određeno vrijeme,obavlja ostale zadaće u dogovoreno vrijeme.

-Skromnost: ne uveličava lične, a priznaje tuđe zasluge,ne nametljiva je,samokritična (svrijednom medicinskom sestrom bolesnici su zadovoljni,ali ona se ne hvali već predano radi) Razboritost: odmjerenost,staloženost,obzirnost,strpljivost,samokontrola(najprije dobro promisli,a zatim odgovori ili pristupi nepoznatom zadatku,bez užurbanosti –sve u svoje vrijeme-) -Kulturno ponašanje: -koristi se čarobnim riječima :molim,hvala,izvolite,oprostite -kuca kad ulazi u bilo koji tuđi prostor -pozdravlja pri prvom susretu i odlasku -uljudno oslovljava bolesnika / bolesnicu sa “gospodine ili gospođo Marić” u sakladu s njihovom dobi . Liječnika oslovljava s “gospodine doktore i gospodine Matić”,medicinsku sestru s “sestro Katić” -u zdravstvenim ustanovama često čujemo kako zdravstveno osoblje pacijente naziva “bako,djede,teta” što je nedopustivo jer pacijenti nisu njihove bake,djedovi,tete. “Tikati” možemo samo pacijente mlađe generacije i ako ni to nije uvijek primjereno.Oslovljavanje s poštovanjem daje pacijentu osjećaj da će imati mogućnost sudjelovati u liječenju i njezi.Stariji bolesnici ne žele da se prema njima odnosimo kao prema djeci. Medicinska sestra/ učenik nikad ni u kojoj prilici ne smije : -ne pozdraviti ili ne ozdraviti -držati ruke u džepu dok pozdravlja,razgovara -oslovljavati ljude neprikladno -žvakati žvakaću gumu -ponašati se oholo,umišljeno -na bolničkom odjelu govoriti glasno,vikati,dovokivati se,svađati,smijati,pjevati,zviždati -na bolničkom odjelu glasno slušati radio ili TV PRAVILAN ODNOS PREMA BELESNIKU,NJEGOVOJ OBITELJI I SURADNICIMA: -uljudnost: ( poštovanje,pažljivost,nježnost,uvažavanje,diskretna,razumijevanje,suosjećanje,ljubaznost) -susretljivost:prirodnost,otvorenost u međuljudskim odnosima,blagost,plemenitost i srdačnost -dobronamjernost: spremnost na pomoć,brižljivost -nesebičnost: neproračunatost,kolegijalnost,korektnost -pouzdanost: odgovornost

-komunikativnost: prilagodljivost i nalaženje zajedničkog jezika,želju za suradnjom,težnju za slogom,shvaćanje tuđih želja i potreba prijateljstvo:međusobno,razumjevanje,poštovanje,suradnja,potpomaganje,povjerenje, kolegijalnost ,privrženost,odanost -humanost: ljubav prema čovjeku,dostojanstvo,uzajamna pomoć

PRAVILAN ODNOS PREMA RADU OČITUJE SE : -samostalnost: posjedovanju radnih sposobnosti,svrsishodnosti,odlučnost -snalažljivost: inicijativnost,djelotvornost,praktičnost,nalaženja izlaza i najprimjerenijeg rješenja u svakoj situaciji -ekonomičnost: dobroj organizaciji rada,radnoj disciplini,brižnom odnosu prema materijalu i sredstvima za rad -marljivost: pozitivan odnos prema radu -savjesnost: pozitivnom odnosu prema radnim obavezama -odgovornost: kritičnom odnosu prema sebi i drugima,uspješnom završavanju svakog preuzetog zadatka -suradništvo: zajedničkom radu s ostalim članovima tima -sagledavanju i rješavanju problema:posjedovanju sposobnosti prepoznavanja i rješavanju problema

JU MEDICINSKA ŠKOLA BIHAĆ

ZDRAVSTVENA NJEGA ZA PRVI RAZRED INTERNA SKRIPTA ZA VANREDNE UČENIKE PRVOG RAZREDA JU MEDICINSKA ŠKOLA BIHAĆ

Bihać, mart 2015.god.