Skripta Za Pedagogiju

ONTOGENEZA ČOVJEKOVA RAZVITKA Pretpostavke rasta:Biološke rasta:Biološke i Psihološke Potrebe:Tjelesne Potrebe:Tjelesne,, Duševne i Emocionalne Pozornost pedagogije najvećim dijelom i jeste usmjerena na taj raspon čovjekova života, od rođenja do zrelosti. Da bi uspješno savladao proces odrastanja, mladi čovjek mora steći neizmjerna: KOGNITIVNA, EMOCIONALNA i SOCIJALNA POSTIGNUĆA u procesu učenja. Proces učenja u našem suvremenom društvu teče u dva oblika: oblika: a) AKTIVNIM SUDJELOVANJEM u životu socijalnih zajednica (obitelj, poznanici, vršnjaci) b) Svrhovitim UPLITANJEM PEDAGOGA po pozivu (odgajatelji, učitelji, profesori) ČOVJEK – biće otvoreno za svijet Čovjek je od rođenja otvoren za svijet, i njegovo ustrojstvo omogućuje mu da uči i razvija svoje osobine ponašanja. ANTROPOLOŠKO GLEDIŠTE Nesavršenost čovjeka Nedostatak upotpunjen sposobnostima (rad ili darovi djelovanja ruku i inteligencije ).Iz toga proizlazi da je čovjekovo učenje – PRIRODNO UVJETOVANA ČINJENICA, tj. čovjeku je potreban ODGOJ tj. UČENJE. UČENJE je dakle opći naziv za ono čime se mi u pedagogiji bavimo. A bavimo se ljudima i razmišljanjima o njima, jer su oni bića koja uče. LJUDSKI RAZVOJ Odgoj + učenje + aktivnost djeteta (uključuje i ljude iz okruženja, koji komuniciraju s djetetom, kao i predmete i događaje ) a) individualno b) zajedničko – teorije o stupnjevima starosti PRETPOSTAVKE ČOVJEKOVA RAZVITKA DJETINJSTVOM se shvaća odsječak u duševnom razvoju čovjeka, suvremena pak obuhvaća i historijski, društveni ili kulturni kontekst - postavlja se pitanje koji su međusobni utjecaji između čovjeka koji se razvija i okolnog svijeta koji se mijenja. - Tako djetinjstvo postaje interdisciplinarno područje istraživanja. Moramo razlikovati nekoliko pojmova:RAZVOJ pojmova:RAZVOJ , SAZRIJEVANJE i RAST. 1

RAZVOJ – je cjelovita promjena nekog čovjeka, on obuhvaća kognitivne, afektivne i druge čimbenike (Baacke), čovjek se razvija prema određenim zakonitostima i to traje cijelog života. SAZRIJEVANJE – je genetički upravljani udjel razvoja (Schraml), i ono je pod utjecajem okoline. RAST -podrazumijeva porast veličine i mase tijela ili dijelova tijela (Berndt). Raščlamba sazrijevanja može biti: biti: 1. razdoblje dojenčeta (od rođenja do 1. god. života) 2. razdoblje djeteta (od 1. do 12. god. života) a) rano djetinjstvo ( od 1. do 6. god.) b) djetinjstvo srednje dobi (od 6. do 10. god.) c) kasno djetinjstvo (od 10. do 12. god.) 3. doba mladosti (od 12. do 18. i više god. života) 4. odraslo doba – zrelost 5. starost. MODELI RAZVOJA DJETETA - Razvoj u dječjoj i mladenačkoj dobi opisati ćemo kroz 3 najpoznatija modela: ERIKSONOV – psihoanalitički, PIAGETOV – kognitivni razvitak KOHLBERGOV - teorija moralnog razvoja. POJAM

PEDAGOGIJE

Kako se postaje čovjekom? Proces humanizacije odvija se u četiri faze (kronološke i pedagoške): 1. RAĐANJE – odnosi se na začetak i početak novog ljudskog bića, na njegov prvi život u krilu majke i na njegov fizički porođaj 2. DUŠEVNI I TJELESNI RAST – razvoj u vremenu djetinjstva i mladenaštva 3. ODGOJ – iako se ovaj rast i razvoj odvija spontano ipak se ne može uspješno dovršiti bez obiteljske, učiteljske ili medicinske brige odraslih. Stoga je ovo faza odgoja djeteta kako bi postao cjelovitim čovjekom, i odvija se usporedo s rastom 4. SAMOODGOJ – očovječenje traje čitav život, sve do posljednjih dana često ovu fazu nazivamo i SAMOOSTVARENJE, iako ova faza traje već od djetinjstva ona puni zamah uzima u zrelijoj dobi i traje do konca života. Što znači odgajati? 2

Iako je odgajanje staro koliko i ljudski rod ono je trajna, iskonska i posvudašnja pojava. Otkad je čovjeka postoji i odgoj. Bez odgoja ne možemo zamisliti ljudsku civilizaciju, on je važan kako za pojedinca tako i za čitavu ljudsku zajednicu. Što je odgoj, u čemu je njegova bit i svrha, što nam o njemu govori suvremena znanost? HRVATSKA ETIMOLOGIJA RIJEČI – ODGOJ Hrvatska riječ ODGOJ ima svoj korijen u glagolu GOJITI = činiti da nešto živi i raste, i uvijek se odnosi na živo biće. Ako se odnosi na biljke tada se pretvara u gajiti (cvijeće…)Prvotno se odnosi na fizički život i znači isto što i hraniti, njegovati, podizati čovjeka. Od GOJITI su nastale: glagolske izvedenice: odgojiti, uzgajati, odgajati imenice:odgoj, odgajanje, odgajatelj, gojenac, uzgoj pridjevi:gojen, uzgojen, odgojen, neodgojen. Hrvatske riječi ODGOJ i UZGOJ nemaju isto značenje, odgoj se uvijek veže uz ljudsko biće a uzgoj redovito na biljke i životinje. ETIMOLOGIJA RIJEČI – PEDAGOGIJA Stari Grci su začetnici formalne pedagogije i oni su brigu o djeci nazivali PAIDEIA - od korijena PAIS, PAIDOS = DJEČAK, s vremenom nastao u kombinaciji AGO = voditi, upravljati, PAIDAGOGOS = odgojitelj, PAIDAGOGIJA = posao odgojitelja. Shvaćanje odgoja otkrivamo i kod Rimljana, njihova imenica EDUCATIO = odgoj, i glagol EDUCARE = nastao na temelju korijena ducere što znači voditi, zapovijedati Grčku i latinsku terminologiju su kasnije preuzeli gotovo svi narodi svijeta. Pedagogijska znanost i njezina određenja Pedagogija je teorija odgoja i obrazovanja. Teorija se ovdje podrazumijeva u najširem smislu: kao sustav spoznaja, stavova i mišljenja o određenom predmetu. Često susrećemo definiciju da je pedagogija znanost o odgoju. Znanost ima svoje kriterije kao DOKAZNOST i UOPĆENOST, u teoriji odgoja međutim ima mnogo misli koje su bitne za tu djelatnost a nisu predmet egzaktnog dokazivanja, strogih provjera, detaljnijih znanstvenih analiza, nego proizlaze iz zdravo-razumskih prosudbi iz praktičnog iskustva. Ali pedagoška praksa usko je povezana s teorijom, tako da govorimo o uskom međudjelovanju znanstvenih i praktičnih oblika pedagogijske teorije. Tako ćemo pedagogiju podijeliti na znanstveni i onaj širi praktičan dio.

3

ZNANSTVENOM se teorijom smatra sređeni sustav više ili manje potvrđenih iskaza o stvarnosti koji sadržava opise ili iskaze o znanstvenim zakonima. To su potvrđene znanstvene hipoteze koje utvrđuju stalne odnose između dvije ili više varijabli od kojih svaka predstavlja konkretne pojave iz stvarnog svijeta. PRAKTIČNA teorija odgoja i obrazovanja je normativno – deskriptivni sustav iskaza koji u određenoj društveno – kulturnoj situaciji obavješćuje o zadaćama odgoja i obrazovanja kao i sredstvima za njihovo provođenje te ih inspirira za odgojno djelovanje u smislu važećeg svjetonazora i morala, tj. svrha joj je da znanjem potrebnim za tu aktivnost opskrbi ljude koji se bave odgojem i obrazovanjem. FILOZOFIJA odgoja i obrazovanja - pojavljuje se kao interdisciplinarno područje filozofije i pedagogije. - pri tom se ne misli na filozofiju kao univerzalnu znanost u smislu učenja Platona i Aristotela, postavlja filozofska utemeljenja pojedinim elementima sustava pedagogije te obuhvaća s pedagoškim problemima povezana pitanja epistemologije, svjetonazora, teleologije, etike, aksiologije. NPR. - normativna filozofija odgoja - koja se bavi pitanjima i opravdanjima ciljeva odgoja, odgojnim vrjednotama itd., - normativna etika – postavlja aspekte odgajateljeve ličnosti. Postavlja se pitanje o mogućnosti jedinstvene teorije odgoja i obrazovanja – praktična teorija mora obuhvatiti i sve što je u znanstvenoj teoriji upotrebljivo u praktičnoj situaciji, time se dolazi do svojevrsne sinteze znanstvene i praktične te filozofije odgojnoobrazovne stvarnosti. TERMINOLOŠKA PRIMJEDBA: pridjev PEDAGOŠKI se koristi u iskazivanju praktične djelatnosti odgoja i obrazovanja, a PEDAGOGIJSKI obrazlaže pojmove teorijskog bavljenja tom znanošću Temeljna podjela pedagogije SASTAVNICE ODREĐENJA PEDAGOGIJE EPISTEMOLOŠKA NOMOTETIČKA TELEOLOŠKA PRAKTIČNA SUSTAV PEDAGOGIJSKE ZNANOSTI Važnije discipline iz sustava PEDAGOGIJSKE ZNANOSTI: 4

1. POVIJEST PEDAGOGIJE - proučava odgoj u prošlosti tj. povijesni razvitak odgoja i školstva od najstarijih vremena do danas. Dijeli se na - OPĆU POVIJEST - NACIONALNU POVIJEST PEDAGOGIJE. 2. OBITELJSKA PEDAGOGIJA obiteljskog života.

- proučava

smisao,

uvjete

i

zakonitosti

3. PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA - proučava predškolski odgoj i razvitak djeteta neovisno o tome odvija li se u obitelji ili predškolskoj ustanovi. 4. ŠKOLSKA PEDAGOGIJA - proučava odgojno – obrazovni rad u školi. 5. DIDAKTIKA - proučava odgojno – obrazovni rad u nastavi, određuje bit nastave, analizira nastavni proces. 6. METODIKA - proučava nastavu pojedinih predmeta, naziva se još i specijalnom didaktikom. 7. VISOKOŠKOLSKA PEDAGOGIJA - proučava specifičnosti odgoja obrazovanja u visokoškolskim ustanovama.

i

8. ADULTNA ili ANDRAGOGIJA - proučava odgoj i obrazovanje odraslih. 9. INDUSTRIJSKA ILI RADNA PEDAGOGIJA - proučava odgoj i obrazovanje u proizvodnim uvjetima. 10. DOMSKA PEDAGOGIJA - proučava odgoj u domovima: dječjim, đačkim, studentskim i drugim kao i mogućnost i organizaciju života i rada u tim ustanovama. 11. SPECIJALNA PEDAGOGIJA - proučava odgoj onih osoba koje imaju određene teškoće u fizičkom ili psihičkom razvitku. S obzirom na teškoće dijeli se na: TIFLOPEDAGOGIJU - odgoj slijepih SURDOPEDAGOGIJU - odgoj gluhonijemih osoba OLIGOFRENOPEDAGOGIJU - odgoj osoba s intelektualnim poremećajima LOGOPEDIJU – osobe s govornim poremećajima SOMATOPEDIJU – osobe s tjelesnim oštećenjima ETOPEDIJU – odgoj socio-neprilagođenih osoba MEDICINSKA PEDAGOGIJA - odgoj hospitaliziranih osoba. 12. PEDAGOGIJA SLOBODNOG VREMENA - proučava uvjete i mogućnosti odgoja u slobodnom vremenu, sprečavanje negativnih i formiranje pozitivnih uvjeta za odgojni rad.

5

13. RELIGIJSKA ili KONFESIONALNA PEDAGOGIJA - proučava vjerski odgoj. 14. VOJNA PEDAGOGIJA - proučava odgojno – obrazovni rad u vojsci. 15. FUTUROLOGIJA PEDAGOGIJE - istražuje smisao i perspektive odgoja u budućnosti. PEDAGOGIJA I KOMPLEMENTARNE ZNANOSTI -FILOZOFSKI PRISTUP - pedagoškim fenomenima razmatra i objašnjava njihove filozofske aspekte. Filozofska utemeljenja su bitna naročito za problematiku ciljeva odgoja i obrazovanja i vrijednosti iz kojih ti ciljevi proizlaze. Široko područje etičke problematike u pedagogiji proizlazi iz filozofske discipline - etike. -PSIHOLOŠKI PRISTUP - svi kognitivni i afektivni odgojno – obrazovni sadržaji predstavljaju psihičke fenomene zbog toga su i mnoga temeljna pedagoška istraživanja po svojoj tematici zapravo psihologijska istraživanja. Odatle i niz interdisciplinarnih područja pod nazivom (pedagoška psihologija, psihologija odgoja o obrazovanja…). -SOCIOLOŠKI PRISTUP - promatra i proučava sociološke aspekte pedagoške djelatnosti. Gledajući na nju kao na društveni fenomen, ovaj se pristup bavi procesom socijalizacije - uvođenjem pojedinaca u društvo odraslih, kao i ustanovama čija je to zadaća - školama, proučava odnos između odgojno – obrazovnog sustava i drugih sustava u društvu s raznih društvenih aspekata: demografski, gospodarski, politički, uz ove makrosociološke u ovaj se pristup ubrajaju i mikrosociološki oblici tj. proučavanje odnosa u malim - društvenim skupinama: razred, vršnjaci, obitelj. -ANTROPLOŠKI PRISTUP - proučava strukture i funkcije ljudskog bića kojem bi odgoj i obrazovanje trebali pridonijeti ostvarivanju njegovih mogućnosti i težnji. Osim ovih tradicionalnih razmišljanja, druga polovica 20. st. donijela je nove putove i razmišljanja u kojima se odgoj i obrazovanje intenzivnije vežu uz suvremeni razvoj znanosti i tehnologije kao što su kibernetika i informatika. -KIBERNETIKA - pristupa pedagoškoj teoriji i proučava pedagoške pojave kao specifičan oblik kibernetičkih procesa. Kibernetika se bavi primanjem, preradom i predajom informacija u sustavima, a sa svrhom što uspješnijeg upravljanja i reguliranja te uz primjenu matematičko-logičkog aparata.

6

I u sljedeća pristupa.

dva

pristupa

implicirana

su

specifičnosti

kibernetičkog

-SUSTAVSKI PRISTUP – i odgojno – obrazovni fenomeni se mogu promatrati i proučavati kao specifični sustavi. Pritom se sustav određuje kao cjelina međusobno povezanih elemenata između kojih postoje određeni odnosi. U sustav ulaze određeni inputi a iz njega izlaze autputi. Tako se i obrazovanje može promatrati kao sustav i podsustav ali ne jedino tako. -INFORMATOLOŠKI PRISTUP - promatra i proučava pedagošku djelatnost kao proces tijeka informacija s odgojno - obrazovnom svrhom u svim oblicima komuniciranja. Taj se tijek odvija među njegovim subjektima: učenik – učitelj, tako i među strojevima – računala. ODGOJ KAO PRAKSA I NJEGOVO DEFINIRANJE ODGOJNA PRAKSA ODGOJ - DINAMIČAN PROCES Svaki je odgoj u svojoj srži PROCES. On uvijek uključuje: dinamiku postojanja, rasta, napredovanja, razvoja i usavršavanja. Svaki je odgoj stalna promjena na više i bolje, ali i stalna borba puna napetosti, uspjeha i neuspjeha Odgojni proces je u svojoj biti: naporan, dramatičan i riskantan. VRSTE PROCESA -AKTIVAN PROCES – nije prepušten prirodnim zakonima i stihiji, to je obostrana akcija odgajanika i odgojitelja. Odgoj je u svojoj stvarnosti međusobno davanje i primanje. -BIOLOŠKI PROCES – u svojoj vremenskoj dimenziji odgoj je prije svega biološki proces, on podržava i othranjuje nastali život i to ponajprije fizički. Zato u nekim jezicima nema razlike između odgoja i uzgoja. -PSIHOLOŠKI PROCES – čovjek je razumno i duhovno biće pa se odgoj ne može ograničiti samo na tijelo i njegove potrebe, zrelim čovjekom smatramo potpunu formiranu ličnost. Upravo ova psihološka sastavnica ukazuje na to da je odgoj i -LJUDSKI PROCES – odgoj je humani proces, dirigiran i vršen od ljudi, sa svrhom da stvara ljude, počinje humanizacijom i vodi humanizaciji. Odgoj je briga čovjeka o čovjeku i za čovjeka. -OBLIKOVNI PROCES – odgojem se čovjek izgrađuje, upotpunjuje, dovršuje i razvija do svoje punine, tj. odgojem se čovjek oblikuje. -USAVRŠAVAJUĆI PROCES - odgoj teži čovjekovu usavršavanju, on ga podiže iz nižih stanja u viša stanja, na taj način čovjek se usavršava i postaje bolji i plemenitiji 7

-AKSIOLOŠKI PROCES - čovjek se osim usavršavanja obogaćuje i novim vrednotama, stoga odgoj postaje aksiološki proces tj. akcija usvajanja i osvajanja bioloških, intelektualnih, estetskih, društvenih, kulturnih, moralnih i religioznih vrednota. Ove vrednote osmišljavaju ljudski život i daju mu razumnu svrhu. Odgojna akcija je uvijek okrenuta nekom pozitivnom cilju. -PERSONALNI PROCES također nazivamo odgojem, prvenstveno zbog toga što se međuljudski odnos odvija među osobama, ali još više zato što je upućen na formiranje njihovih osobnosti, tj. zrele ličnosti Personalizacija se odvija kroz četiri etape: 1. Otvaranje prema drugim osobama 2. Otvaranje prema svijetu 3. Doživljaj vremena 4. Svijest budućnosti -DRUŠTVENI PROCES - odgoj je moguć samo u ljudskom društvu, makar i u najmanjoj društvenoj zajednici – obitelji, ali su zato za njega postale zainteresirane i sve ostale, mnogo veće društvene zajednice Odgoj osoba u društvenim zajednicama odvija se na slijedeći način: 1. Zajednica odgaja svoje članove 2. Članovi zajednice odgajaju jedan drugog 3. Članovi odgajaju i obrazuju zajednicu 4. Zajednica odgaja druge zajednice DEFINIRANJE POJMOVA ZNANOST O ODGOJU ODGOJEM starija generacija prenosi na mlađe naraštaje svoja iskustva, dostignuća i vrijednosti RAĐANJEM i ODGAJANJEM društvo se stalno REPRODUCIRA i osigurava svoj kontinuitet. Budući da je PEDAGOGIJA - ZNANOST O ODGOJU, moramo pronaći znanstvenu definiciju odgoja (brojni pedagozi su pokušavali dati svoju znanstvenu viziju odgoja, gledišta su im različita pa otud i različite definicije) PREŠIROKE DEFINICIJE ODGOJA  Roth: odgoj je kontinuirani i trajni pokušaj djelovanja iz odgojiteljske ljubavi na rastući naraštaj u svrhu njegova upravljanja i reguliranja 

Brezinka: odgoj je razvojna pomoć prilagođavanja društvu, obrazovno uvođenje u kulturu i buđenje smislenog života



Eggersdorfer: odgoj označuje cjelinu pedagoških pojava koje služe podizanju mlade duhovne osobe 8



Schaller: odgoj označuje sve one mjere i procese koje biću rođenu kao čovjeku pomažu da otkrije svoju čovječnost

PREUSKA SHVAĆANJA ODGOJA  Meister: odgoj je planirano vodstvo kojim odrasla generacija pomaže ne dorasloj da se suoči s predanom kulturom 

Barth: odgoj je reproduciranje društva



Potkonjak, Pataki: odgoj je proces izgrađivanja i oblikovanja socijalističke ličnosti

REALNE DEFINICIJE ODGOJA  R. HUBERT: odgoj je briga odraslih (ljudi) oko ne doraslih kako bi i ovi postali zreli ljudi. 

Ž. BEZIĆ: odgoj je svjesno i namjerno djelovanje zrelih oko pravilnog razvoja nedozrelih kako bi i ovi postali zrelim ljudima

Ove definicije sadrže tri bitna elementa odgoja : -Svjesna briga zrelih o nedozrelima (postoji odgojitelj) -Gojenac u razvoju sa svojim tjelesnim i duševnim potrebama -Odgojne vrednote – ona dobra koja će gojenca učiniti zrelom ljudskom osobom U toj definiciji nailazimo na slijedeće sastavnice odgojnog procesa: 1. Aktivnost – briga 2. Biološko i psihološko sazrijevanje – zrelost 3. Humanizacija, oblikovanje, usavršavanje – ljudska zrelost -Na osobit način naglašena su tri momenta: a) društveni (odgajanik – odgojitelj) b) personalni (čovječja osoba) c) aksiološki (odgojne vrednote) -Pedagoški pojmovnik (S. Antića) - prihvatljive definicije odgoja: -Odgoj je organiziran proces (namjernog) razvijanja (mijenjanja) voljnih (karakternih) osobina ličnosti (stavova, navika, vrijednosti) -Proces izgrađivanja čovjeka, razvijanje i oblikovanje ljudskog bića sa svim njegovim ljudskim odlikama, formiranje osobnosti (tjelesnim, intelektualnim, moralnim, radnim i estetskim). DEFINICIJA PEDAGOGIJE PEDAGOGIJA – ZNANOST O ODGOJU -U definiciju pedagogije nije uvršteno obrazovanje, jer je ovaj pojam sporadičan tj. ako on znači umnu izobrazbu tada je već uključen u pojam odgoja, ali znamo da postoji i obrazovanje izvan odgoja npr. obrazovanje odraslih 9

-Pedagogija spada u grupu antropoloških znanosti, bazira se na razvojnoj biologiji i psihologiji, etici i filozofiji ali autonomno obrađuje svoj predmet. Zaključujemo s Hubertom: pedagogija ima za cilj izradu nauke o odgoju, istodobno teorijske i praktične, kao što je to i moralna nauka, čije je ona produženje, i koja neće biti isključivo ni znanost ni tehnika, ni filozofija, ni umjetnost, već sve to skupa u logičkom povezivanju

TEORIJE ODGOJA

POJMOVNA ODREĐENJA *ODGOJ – je pojam koji označava praksu, praktično djelovanje, to je čin koji se događa između odgojitelja i djece kao i djece i odgojitelja. *Postavlja se pitanje: Kolika je moć odgoja – je li on svemoćan ili nemoćan? Zašto se ljudi međusobno razlikuju? Što je uvjet razlike među ljudima, je su li te razlike rezultat različitog odgoja ili postoje i neki drugi činitelji koji oblikuju čovjeka? *Odgovore na ta pitanja možemo svrstati u 4 skupine *TEORIJE ODGOJA • PEDAGOŠKI PESIMIZAM -teorija nativizma – naslijeđe • PEDAGOŠKI OPTIMIZAM-teorija empirizma - odgoj • PREVLADAVANJE JEDNOSTRANOSTI -teorija konvergencije • DINAMIČKA TEORIJA - multifaktorska teorija 1. PEDAGOŠKI PESIMIZAM *Zastupnici ove teorije uzimaju NASLJEĐE kao glavni čimbenik čovjekova razvitka - “Čovjek je produkt nasljeđa” -ovo su vrlo stara shvaćanja a zasnivaju se na opažanjima kada se djeca ponašaju slično kao i roditelji, -ova teorija odgovarala je povlaštenim društvenim slojevima, jer je njihovim potomcima osiguravala siguran povlašteni položaj, njihova djeca su nasljeđivala imetak, sposobnosti, društveni status, ugled, tako se ova teorija pretvarala u “TEORIJU PLAVE KRVI” -Ova teorija će razvitkom novovjekovnih znanosti malo utihnuti, da bi u 19. st. dobila novi zamah CH. DARWIN – “teorija evolucije”, HAECKELOV – “biogenetski zakon” – ponovno će prenaglasiti ulogu nasljeđa -A. Schopenhauer će tvrditi da su razvitak i sudbina čovjeka unaprijed određeni nasljeđem -S. Freud čovjekov psihički život i svijest objašnjava nagonskom naravi -E. Kretschmer ljudsku psihu povezuje i tumači tjelesnom konstitucijom -C. Lombroso će postaviti teoriju rođenog zločinca 10

-Mnogo toga se pripisuje nasljeđu i precima, djeca nasljeđuju grijehe svojih predaka (ovakav stav se prenosi i na književnost: Ibsen – Sablasti; Zola – Čovjek zvijer…) -biološki čimbenici nasljeđa imaju presudnu ulogu, izvanjski čimbenici i utjecaji ne mogu ništa izmijeniti, odgojne mogućnosti su vrlo ograničene -Ovu teoriju nazivamo još i TEORIJA NATIVIZMA -U pedagogiji se pojavljuje PEDOCENTRIZAM – koji na pijedestal – kao božanstvo uzdiže dijete, a zanemaruje društvene utjecaje, pa ova teorija obeshrabruje odgojitelje 2. Pedagoški optimizam *Uvjerenje koje golemu važnost pridaje ODGOJU , i čovjekovu okruženju – društvenoj sredini u kojoj je odrastao Još je Platon shvatio da će država opstati jedino ako društvo uči Vrijeme humanizma i renesanse još više osnažuju uvjerenje o velikim mogućnostima odgojnog djelovanja (V. Feltre, F. Rabelais, M. Montaigne, E. Rotterdamski) Temeljna pretpostavka uspješnog života i rada u idealnim republikama jeste odgoj – (socijalisti utopisti- T. Morus, T. Campanelle) U vrijeme prosvjetiteljstva W. Leibniz:”Dajte nam u ruke pravi odgoj i mi ćemo za manje od jednog stoljeća izmijeniti lice Europe” -J. A. Komenski – “Od svakog odgajanika može se izgraditi čovjek” -I. Kant – “Čovjek postaje čovjekom samo putem odgoja” -J. Locke – Tabula rasa -Teorija empirizma tvrdi da su razlike među ljudima rezultat djelovanja društvene sredine i odgoja Tome u korist u to vrijeme služila su razna eksperimentalna istraživanja: 1.proučavanje razvojnog porodičnog stabla – genealoške studije 2.proučavanje blizanaca 3.divlja djeca 4.eksperimenti sa životinjama 5.djeca s posebnim potrebama 3. Teorija konvergencije *Naziva se još i teorijom dvaju faktora, predstavnik joj je W. Stern Ona uzima u obzir oba faktora (i unutarnje i vanjske činitelje-naslijeđene dispozicije, ulogu društvene sredine i odgoja), bez dispozicija odgajanje ne bi bilo moguće, ali isto tako dispozicije bez odgoja ništa ne znače, jer se spontano iz njih ne mogu razviti sposobnosti U ovoj teoriji nužno se moraju ispuniti oba uvjeta, ali još uvijek je sredina bila aktivna a odgajanik pasivan 4. Dinamična teorija *Ovu teoriju nazivamo još i multifaktorskom teorijom Naglasak se stavlja na aktivnost pojedinca pod utjecajem sredine Čovjekove dispozicije su široke, iz njih se razvijaju sposobnosti ali ne bez čovjekove samoaktivnosti – unutarnja motivacija 11

Prema ovoj teoriji odgoj nije ni svemoćan ni nemoćan, on ima svoje granice i mogućnosti, ovisi o prirođenim dispozicijama, društvenim uvjetima, odnosu odgajanika prema obrazovnim dobrima, odgojnim vrednotama, odgojiteljima OBRAZOVANJE EDUKACIJSKE ZNANOSTI - POJAM Riječ EDUKACIJA ima vrlo široki smisao, a to isto vrijedi i za riječ edukator – koji ima ovisno o povijesnom razdoblju ili zemlji isto tako vrlo različito značenje Postoje najmanje četiri značenja riječi edukacija: A) edukacija – INSTITUCIJA B) edukacija – AKCIJA C) edukacija – SADRŽAJ D) edukacija - PROIZVOD EDUKACIJA INSTITUCIJA POJAVLJUJE SE KAO SKUP STRUKTURA NEKE ZEMLJE, ILI GRUPE ZAMALJA, ILI EPOHE KOJI IMAJU ZA SVRHU EDUKACIJU SUBJEKATA. Ove strukture djeluju po više ili manje određenim pravilima i u danom su povijesnom trenutku prilično postojane (sovjetska edukacija nasuprot američkoj, klasična nasuprot suvremenoj) EDUKACIJA AKCIJA ODGOVARA ZNAČENJU KOJE SE KORISTILO DO 50-TIH GODINA PROŠLOGA STOLJEĆA EDUKACIJA AKCIJA KOJU PROIZVODE ODRASLE GENERACIJE NAD ONIMA KOJE JOŠ NISU ZRELE ZA DRUŠTVENI ŽIVOT Cilj joj je u djeteta izazvati određeni broj fizičkih, intelektualnih i moralnih svojstava, što ih od njega zahtijeva društvo i sredina u kojoj se sprema živjeti Edukacija je neodvojiva od društvenog razvoja i ona postoji kao jedna od sila koje ga određuju *Edukacija akcija podrazumijeva nekoliko aspekata: Aspekt svrhovitosti Aspekt metoda i tehnika Aspekt primijenjenih psiholoških procesa EDUKACIJA SADRŽAJ PRIBLIŽNO ODGOVARA ONOME ŠTO SE NAZIVA PROGRAM, ALI UZ ODREĐENA OGRANIČENJA USPOREĐIVANJA U nekim usporedbama ovaj se pojam vrlo često odnosi na niz spoznaja što ih valja steći Vrlo često to su npr. umjetnička edukacija – ne svodi se samo na stjecanje spoznaja iz povijesti umjetnosti ili na korištenje tehnika izražavanja već na dublji preobražaj pojedinca – na izazivanje novih estetskih emocija, vizije svijeta obogaćena vizijom umjetnika 12

EDUKACIJA PROIZVOD NAGLAŠAVA REZULTAT EDUKACIJE Npr. dobra edukacija iz 17. st. bila je ona koja je pridonijela stvaranju poštenog čovjeka, edukacija 20. st. je ona koja obrazuje suvremenog čovjeka koji se zna prilagoditi novim okolnostima. EDUKACIJA – SUVREMENO SHVAĆANJE Posljednjih godina područja edukacije znatno su se proširila, sve što je nekada pripadalo samo školskom razdoblju znatno je proširilo područje shvaćanja edukacije, danas ono obuhvaća sve faze ljudskog života od rođenja do smrti: -Obavezno školovanje -Tehnička i stručna izobrazba – na radnom mjestu -Predškolska edukacija – mnogi roditelji bave se edukacijom svoga djeteta od njegova rođenja -Permanentna edukacija – neprekidno obnavljanje svoga znanja i stručnih sposobnosti -Edukacija treće životne dobi – ranijim umirovljenjem čovjek raspolaže sa sve više slobodna vremena i traži ispunjenje u obrazovanju -Cjeloživotno obrazovanje TRADICIONALNA EDUKACIJA Nekoć se obitelj bavila svojim djetetom, odgajala ga i obrazovala, nakon toga je to prepustila školi koja je bila odgovorna za nastavu i edukaciju, izobrazba na radnom mjestu a zatim profesionalni život upotpunili su edukaciju čovjeka Tako smo govorili o tri edukacijska čimbenika: -Obitelji -Škola -“Paralelna škola” –društveni život čovjeka (mediji, tisak, radio, TV) Ovisno o životnoj dobi ostvaruje se korist jednog ili drugog čimbenika (vrijeme djetinjstva – presudna uloga obitelji, utjecaj ostalih čimbenika je slab, razdoblje škole – utjecaj obitelji se smanjuje, veći važnost dobiva paralelna škola. Potkraj 20. st. edukacija se počela zanimati za nova područja osobnosti i života ljudi: društvenu edukaciju, umjetničku edukaciju, fizičku edukaciju, seksualnu edukaciju Nastavnika više ne zanima samo jedna strana osobnosti djeteta ili odrasle osobe, on razmatra cjelokupnu osobu, više nije riječ o tome da se obrazuje marljiv nego pametan učenik koji će koristiti sve zalihe i izvore svoje osobnosti. EDUKACIJSKE SITUACIJE Svaka edukacijska situacija može se formalno prikazati jednostavnom shemom : prvu skupinu čine odgojitelji, odnosno nastavnici (edukatori) a drugu učenici (educirani) NEFORMALNO OBRAZOVANJE

13

FORMALNO OBRAZOVANJE Naziva se još i ŠKOLSKO OBRAZOVANJE , Ono omogućuje:

• • • • •

Stjecanje znanja i vještina prema unaprijed određenom planu i programu Hijerarhijski je ustrojeno: nastavnik je nosilac znanja a učenik primalac Podijeljeno je na razrede i stupnjeve (OŠ, SŠ, VŠS, VSS) Omogućuje dobivanje diplome, zvanja i statusa u društvu

Po svojoj prirodi uglavnom je ne fleksibilno i ne predvidljivo individualnim potrebama -60/70- tih godina 20. stoljeća kao posljedica urbanog razvitka znanosti i tehnologije, socijalnih i ekonomskih promjena javlja se potreba za novim sadržajima koje treba steći obrazovanjem. Formalno obrazovanje nije moglo pratiti sve nadolazeće promjene. NEFORMALNO OBRAZOVANJE Ovo obrazovanje postaje dopuna formalnom obrazovanju, ali i njegova suprotnost NFO svejedno teži zadovoljiti potrebe korisnika i ciljeve učenja Neformalno obrazovanje je moguće kada postoji:

• • • • • • •

Jasno definiran okvir u kojem se radi Program prilagođen ciljanoj skupini Fleksibilan program Dragovoljno sudjelovanje – neovisno o godinama, iskustvu, prethodnom obrazovanju … Kvalificiran i kompetentan trener Interaktivan odnos između trenera i sudionika Razmjena iskustava, vještina i učenje kroz praksu.

NAMJENA NFO NEFORMALNO OBRAZOVANJE ima programe edukacije koje možemo svrstati u dvije kategorije:

• •

Obrazovni programi

Programi vezani uz učenje (učenje stavova, pozitivnih životnih vrijednosti …) Ovi programi namijenjeni su: 14

-osobama kojima je uskraćeno pravo na formalno obrazovanje (imigranti, marginalizirane grupe, manjinske društvene skupine) -odraslima – pri čemu se oni osposobljavaju za život i rad, te društvene aktivnosti -mladima u nevladinim organizacijama, slobodnim aktivnostima -roditeljima radi lakšeg snalaženja u njihovoj ulozi -NFO je sastavni dio cjeloživotnog obrazovanja, približava se interesima sudionika, učenje mu je zasnovano na praksi i osobnom iskustvu, svi su uključeni i aktivni *Ali NFO nije priznat od većine formalnih institucija -NFO se danas zato najčešće koristi kao oblik uključivanja pojedinaca u društveni život (za osobe koje su ne motivirane, frustrirane, za loše učenike) – za njih je ovo jedini način da se vrate u normalan život -NFO danas koriste osobe koje ne mogu pronaći posao i nalaze se na zavodu za zapošljavanje koji im omogućuje :

– – –

da dodatno porade na svojim kvalifikacijama da bolje upoznaju sebe, svoje potrebe, snage i slabosti

da si na taj način povećaju šanse za zapošljavanje -Nezaposlenim osobama pruža se mogućnost razvijanja komunikacijskih vještina, vještina za rad u timu, pisanje životopisa, predstavljanja sebe u boljem svijetlu POTREBE ZA NFO CILJ NFO-a JE dati jednake mogućnosti svima bez razlike na socijalno porijeklo, dob, spol, ekonomski status. PODRUČJE DJELOVANJA:

– – – – – –

Osobe iz nerazvijenih sredina Priprema djece predškolske dobi Dopunski i dodatni rad izvan nastave kako bi se poboljšali nedostaci prisutni u nerazvijenim sredinama Produbljivanje znanja stečenih formalnim školovanjem Nekim pojedincima ovo je jedino obrazovanje koje su stekli u životu Davanje druge šanse onima koji su napustili formalno obrazovanje prije završetka (delikventi, malodobne majke, siromašni) njima je ovo druga prilika da se uključe u aktivan život društva

INFORMALNO OBRAZOVANJE U engleskoj literaturi često se spominje pojam INFORMAL EDUCATION informalno obrazovanje ili “škola života” – ono je ne planirano, spontano,

15

nastaje kroz interakciju s prijateljima, roditeljima, medijima, bez posebnog plana i strukture Kroz ovo obrazovanje dijete uči prve riječi, sin uči da je ribolov zanimljiv hobi, a kćer se uči brinuti oko djeteta IFO ima i svoje negativne strane jer mladi iz okoline usvajaju i stavove i negativne vrijednosti, pa se kod nas ponekad zna čuti da je ovo “odgoj ulice” UČENJE NA DALJINU Distance learning Obrazovanje ili obuka koja se nudi učenicima na raznim mjestima (fizički udaljenima) od učitelja ili izvora informacija PROGRAMI ILI TEČAJEVI UČENJA NA DALJINU mogu biti prilagođeni različitim osobinama učenika, razlikuju se po tehnologiji koja se koristi, po strukturi programa, po nadgledanju polaznika SUDIONICI UČENJA NA DALJINU su osobe koje prenose i kreiraju materijale za učenje i “polaznici tečajeva, odrasli koji su obično zaposleni – vezani uz posao, ili ne zaposleni vezani uz obitelj, zemljopisno izolirani od obrazovnih institucija, osobe koje trebaju dopunske instrukcije, osobe s poremećajima kojima ne dozvoljavaju pohađanje škole. PREDNOSTI UČENJA NA DALJINU -Omogućuje stalno učenje, profesionalno usavršavanje -Uči se neovisno, vlastitim tempom, na mjestu i vremenu koje sami odaberemo -Vlastiti tempo – kroz materijale za učenje prolazi se onom brzinom i onoliko puta koliko se želi -Mjesto učenja – ovisi o mediju koji se koristi u materijalima za učenje (na poslu, kod kuće, prijatelja) -Dostupnost teme – učenici pronalaze teme i tečajeve koji ih zanimaju i kada ih ne nude obrazovne institucije u mjestu u kojem žive -Sudjelovanje u najprestižnijim programima – mogu se pohađati tečajevi koje drže vrhunski i poznati stručnjaci a da se ne mijenja mjesto boravka -Odabire se svoj način učenja – aktivno ili pasivno, vlastite bilješke, interaktivne simulacije, diskusija s ostalim učenicima, multimedijalni rad – grafika, animacije, zvukovi. VRSTE UČENJA NA DALJINU Programi učenja na daljinu nastali su puno prije korištenja Interneta i www, to su bili : tiskovni materijali, audio i video kazete, TV programi, diskete, CD-i , To mogu biti:

• •

DOPISNI TEČAJEVI – obična pošta za slanje skripta, te ostalih tekstova, odgovora učenika … ; danas za to možemo koristiti i email RADIO I TV TEČAJEVI – unaprijed snimljene emisije ili predavanja koja se prenose uživo

16

• • •

TELEKONFERENCIJE I VIDEOKONFERENCIJE – kamere u sobi za predavanja omogućuju da i udaljeni sudionici mogu međusobno raspravljati kao da su zajedno RAČUNALA – specijaliziranim programima razvijenim za tečaj INTERNET – koristi se za poboljšanje komunikacijskog dijela na daljinu

KOMPARACIJA FO I NFO OD KOGA SE UČI Od nastavnika koji je nosilac znanja Odnos nastavnika KAKO SE UČI Institucionalno, akademski Često se uči ono što nema veze s realnim događajem u zajednici Ne zasniva se na potrebama onih koji uče Uči se od cijele grupe Odnos edukatora i učenika je dvosmjeran, oni uče međusobno Kroz rad, akciju, praksu, iskustvo Zasnovano na konkretnim životnim potrebama Na učenju do kojeg se dolazi iskustvom ŠTO SE UČI Akademsko znanje Uglavnom unaprijed određeno Nastavnim planom i programom U stručnim školama – vještine REZULTAT OBRAZOVANJA Dobiva se neko zvanje ili profesija Diploma se dobije na kraju uspješno završene godine ili cijele škole KOLIKO TRAJE Podijeljeno na razdoblja:OŠ, SŠ, VŠ, VS Usvajanje znanja je dugotrajno Praktično primjenjivo znanje (prilagođeno individualnim potrebama) Izbor je na onome koji uči Diplome i certifikati postoje, alikod nas još uvijek nisu službeno verificirani (u Finskoj izjednačeni) Traje cijeloga života učenje posebnih vještina je kratko i specifično DOBRE STRANE Obavezno za sve u cilju stjecanja osnovnog znanja ili određenih vještina Omogućuje dobivanje diplome, zvanja i status u društvu 17

LOŠE STRANE Daje opća znanja pa je potrebno ići na specijalizacije, alternativno Obrazovanje ili posebno edukacije kako bi to znanje postalo upotrebljivo Po svojoj prirodi je uglavnom ne fleksibilno i neprilagodljivo individualnim potrebama Može se početi bilo kad u životu Druga šansa za one koji nemaju mogućnosti redovnog školovanja Fleksibilna metoda rada, prilagodljiva potrebama pojedinaca Kod nas nije formalno priznato CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE *LJUDSKI VIJEK Može se raščlaniti u tri etape: *Etapa temeljnog odgoja i obrazovanja - etapa primarnog razvoja sposobnosti, traje od rođenja do donje starosne granice mogućeg zapošljavanja 15 godina, odnosno 22 do 25 godine života *Etapa odgoja i obrazovanja tijekom druge životne dobi – etapa maksimalnih tjelesnih i intelektualnih sposobnosti koja traje od 22-25 godine pa do navršenih 55-65 godine života *Etapa odgoja i obrazovanja tijekom treće životne dobi – etapa smanjenih tjelesnih i intelektualnih sposobnosti, traje od 55-65 godine do smrti. CJELOŽIVOTNI ODGOJ I OBRAZOVANJE *Je proces koji traje od rođenja do smrti pojedinca, ono je “sredstvo koje će u uvjetima brzih promjena i globalizacije svakom pojedincu omogućiti uspostavljanje ravnoteže između učenja i rada, stalno prilagođavanje brojnim zanimanjima i ostvarivanje sigurnosti i napretka državi” CILJ cjeloživotnog odgoja i obrazovanja je omogućiti svakom pojedincu razvoj i ostvarivanje svih njegovih talenata i sposobnosti, te razvoj njihovih odgovornosti za sebe i za dostizanje svojih ciljeva te ciljeva njihovih obitelji te društva čijeg su oni članovi ZADAĆE: *Ponuditi ljudima različit, drugačiji put od ratnog, kriminalnog, ravnodušnog i puta nerazvijenosti. Treba ponuditi put jedinstva, razumijevanja, mira i solidarnosti. Razumjeti sebe kako bi bio učinkovit član obitelji i društva *Ne zanemariti u obrazovanju posljedice znanosti i tehnologije ali ni potrebu zaštite čovjekove samobitnosti i integriteta. *Obrazovanje mora pridonositi gospodarskom i društvenom razvoju i smanjivanju nezaposlenosti.

18

POSLJEDICE PROMJENA PROMATRANE S DRUŠTVENOG GLEDIŠTA *U ekonomskom smislu – raste materijalno bogatstvo uz istovremeni pad potražnje čovjekova rada i porast strukturne nezaposlenosti. *U socijalnom smislu – raste broj nezaposlenih, izgrađuju se sustavi socijalne skrbi *Na političkom planu – razvija se pluralna demokracija koja podrazumijeva slobodu misli, znanstvenih i stručnih rasprava, odbacivanje tabua i apsolutnih istina *Na kulturnom planu – društvo se oblikuje širenjem kulture – literature, kazališta, tiska, slikarstva, plesne umjetnosti, širenjem nacionalne i nadnacionalne kulture. POSLJEDICE PROMJENA PROMATRANE S GLEDIŠTA POJEDINCA *Automatizacija procesa proizvodnje će u Japanu potpuno ukinuti tjelesni rad ljudi, u Kanadi će uzrokovati otpuštanje 20 do 25% zaposlenika, u SAD će se ukinuti 35 milijuna radnih mjesta *Stvaraju se egzistencijalne praznine, narušava se psihičko zdravlje ljudi, oduzima mogućnost za rad i zaradu *Ako je tako, postavlja se pitanje SMISLA I STILA ČOVJEKOVA ŽIVOTA. SMISAO ŽIVOTA *Smisao života potrebno je potražiti u: *Motiviranju zaposlenika za čuvanjem radnih mjesta otvorenošću prema novim tehnološkim inovacijama – stalnim obrazovanjem tijekom radnog vijeka *Obrazovati se za zapošljavanje u poljodjelstvu, šumarstvu, ribarstvu, održavanju gradova, stvaralačkim radovima – istraživanja i planiranja, osobnim uslugama *obrazovati se za rad u svim poslovima vezanima uz čovjeka – socijalni rad – zdravstvo – školstvo – promet – zaštita okoliša – uslužne djelatnosti (banke, restorani, hoteli) *Osmišljavati slobodno vrijeme – šport, turizam, planinarstvo, umjetnost STUPNJEVI CJELOŽIVOTNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA *U nadolazećem vremenu informacija odgoj i obrazovanje mora postati kompas koji će ljudima pomoći pri pronalaženju pravih putova u budućnost, kako informacije ne bi preplavile čovjeka i on se u njima pogubio *Tako se moraju utemeljiti četiri stupnja znanja: • UČITI DA BI SMO ZNALI • UČITI DA BI SMO ZNALI RADITI • UČITI DA BI SMO ZNALI ŽIVJETI SKUPA • UČITI BITI. NAČELA CJELOŽIVOTNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

19

*Brzo zastarijevanje znanja i vještina, produžavanje životnog vijeka čovjeka, povećanje slobodnog vremena i nezaposlenost čovjeka: *povećati čovjekovu prilagodljivost i razviti one njegove sposobnosti koje su mu potrebne za učinkovito hvatanje u koštac s neprekidnim i brzim promjenama *Ne treba obrazovati mlade za razumijevanje prošlosti i sadašnjosti nego za predviđanje smjerova promjena u budućnosti *Svi društveni čimbenici moraju podupirati i omogućavati razvitak i ostvarivanje koncepcije cjeloživotnog odgoja i obrazovanja *Ulaganje u cjeloživotni odgoj i obrazovanje je ulaganje u zdravlje ljudi, sprječavanje njihova obolijevanja i očuvanje okoliša *Kolektivni odgoj i obrazovanje zamijeniti individualnim, aktivnim a provjere učenika moraju biti stalne a ne kampanjske *Usmjereno obrazovanje mijenjati u samoobrazovanje *Poštovati različitosti i osobnosti pojedinaca tako da se razvijaju talenti svakog pojedinca. OSPOSOBLJAVANJE IZOBRAZBA OSPOSOBLJAVANJE Označava: proces stjecanja znanja, intelektualnih i motoričkih vještina, sposobnosti i umijeća, stavova i razumnih interesa (svrhovito se istodobno djeluje na sva tri područja: spoznajno voljno psihomotoričko) Pojam osposobljenost označava rezultat procesa osposobljavanja OSPOSOBLJAVANJE – UVJETOVANI PROCES Ovisi o karakteristikama gospodarskog i društveno političkog sustava svake zemlje, o kulturnoj tradiciji i gospodarskoj razvijenosti Osnovni činitelji svakog osposobljavanja jesu: 1.) čovjek 2.) rad 3.) društvo 4.) odnos društva prema osnovnim odrednicama 5.) međusobni odnos osnovnih odrednica ČOVJEK Svaki se čovjek formira, razvija kao pojedinac ali i kao član društva, Osposobljava se za život i rad u društvu Bez čovjeka nema ni društva ni razvoja

20

RAD Je uvjet čovjekova opstanak i razvoja: • Ishodište • Sadržaj • Sredstvo i • Cilj osposobljavanja Osposobljavanje za život je osposobljavanje za rad, O tome za koju vrstu, oblik, razinu i složenost rada se čovjek osposobljava zavisi o programu njegova osposobljavanja DRUŠTVO -Čovjek je društveno biće i tek se u društvu ostvaruje i očovječuje -Školovanje – osposobljavanje, iako se uvijek odnosi na konkretnog pojedinca, društveni je proces racionalnog prenošenja iskustava svih prethodnih generacija na mlađe ODNOS DRUŠTVA -Odgojno obrazovni sustav u svakom društvu određuje i utvrđuje vladajuća ideologija, vladajuća klasa ili stranka -Ona određuje politiku i ciljeve osposobljavanja -Ideologija određuje i odnos prema čovjeku kao jedinki, te odnos prema radu i društvu u cjelini -Tako društvo određuje svoje poglede u budućnost MEĐUSOBNI ODNOSI -O odnosu čovjeka prema radu i društvu, -O odnosu društva prema pojedincu i radu ovisi karakter kvaliteta ciljevi i zadaća svakog oblika, vrste i razine odgoja i obrazovanja -Odnos društva prema pojedincu i radu mijenjao se tijekom povijesti kroz određene povijesne epohe, i tako su nastajale dominantne pedagoške orijentacije koje su određivale osnovnu svrhu osposobljavanja - školovanja TEORIJE Razvoja ličnosti – (antika) odgoj i obrazovanje usmjereni na pojedinca, jedinstvo tijela i duha, pojedinac za sebe – harmonijska ličnost, ne osposobljava se za rad Pripremanja za život – (srednji vijek) aristokrat – vitez, život je konstantan ne promjenjiv, biti poslušan podanik društva, društvu i okolini se treba prilagođavati Osposobljavanja za život – (industrijska era) osposobljavati se za promijene jer društvo treba i mijenjati, vrijednost osposobljavanja je stvaranje kritičke ličnosti za aktivan odnos prema okolini zahtjeva produžetak općeg obrazovanja i profesionalno osposobljavanje 21

Cjeloživotnog osposobljavanja – (sadašnjost i budućnost) niti jedna škola bez obzira na vrstu i razinu, ne osposobljava pojedinca za čitav radni vijek, za čitav život. Vrijednost školovanja – osposobljavanja jest učenje pojedinca za kritički, stvaralački, aktivan odnos prema permanentno razvijajućoj okolini koja zahtjeva stalno učenje Snalaženje u stalnim promjenama i osposobljavanje za kreiranje promjena POJAM Značenje = tradicionalno i suvremeno Tradicionalno :

• •

U doba industrijalizacije – značilo je stjecanje praktičnih znanja, vještina i navika Kasnije – trajni proces stjecanja znanja ali sužen na posebne obrazovne ustanove

Suvremeno :

• • •

Usvajanje suvremenih općih te zajedničkih i posebnih strukovnih znanja , vještina i navika Umjesto općeg izraza potrebno je koristiti “strukovna izobrazba” Strukovna izobrazba se može ostvarivati u svim područjima rada i zanimanja, na svim obrazovnim stupnjevima i programima formalne i neformalne izobrazbe učenika, studenata, zaposlenih, nezaposlenih, odraslih …

ODNOS OPĆE I STRUKOVNE IZOBRAZBE OPĆA IZOBRAZBA – obuhvaća modernu pismenost *Moderna pismenost se sastoji od:

• • •

TRADICIONALNE PISMENOSTI – čitanje, pisanje, računanje, informatička i tehnička pismenost PISMENOST O SEBI kao osobi NACIONALNA PISMENOST – materinji jezik, povijest, zemljopis, glazba, običaji, uređenje

22

•

NADNACIONALNA PISMENOST – upoznavanje drugih naroda

Moderna se pismenost stječe na tri obrazovna stupnja: -Elementarnom – predškolskom -Primarnom – osnovnoškolskom -Sekundarnom – srednjoškolskom odgoju i obrazovanju Suvremena izobrazba se ostvaruje na -Sekundarnom i tercijarnom obrazovnom stupnju -Formalno i neformalno -A prema oruđima za rad – tehnički i stručno Strukovna izobrazba se provodi kroz četiri glavna sustava: -Naukovanje -Školska izobrazba -Mješovita izobrazba -Interna izobrazba SUSTAV STRUKOVNE IZOBRAZBE PROGRAMI SREDNJEG ŠKOLSTVA -Programi za stjecanje srednje stručne spreme -Programi za nižu stručnu spremu -Programi za osposobljavanje i usavršavanje Programi za stjecanje srednje stručne spreme imaju slijedeće vrste planova i programa: -STRUKOVNE – ČETVEROGODIŠNJE (tehničke, zdravstvene, gospodarske, poljoprivredne i ostale) - TROGODIŠNJE (industrijske, obrtničke i ostale) -UMJETNIČKE – likovna umjetnost i dizajn, glazbena i plesna

PEDAGOGIJA U GRAĐANSKO DOBA Uvod - pedagogija trenutno vladajući odnosi gospodarski uvjeti vladajuća ideologija postojeći socijalni slojevi *Njezine ideje ne postoje u praznom prostoru,ona uvijek predstavlja svjesno ili nesvjesno: - POLITIKU ili

23

- SOCIOLOGIJU svog vremena *Odgoj • odražava ekonomski utemeljene odnose, pa je on i oblik društvene vladavine! • vrijeme građanskog društva traje od prosvjetiteljstva do danas U njemu su se tek započeli prepoznavati problemi djetinjstva i mladenaštva – oni su u stvari popratne pojave građanskog društva Pedagoške posebnosti • vrijednosti ovog društva su višeznačne – “pluralističke” • nekada - su cehovi određivali smjernice kako se ponašati u određenim životnim situacijama • danas sami moramo birati, između: • KRŠĆANSKIH I NEKRŠĆANSKIH svjetonazora • KONZERVATIVNIH I NAPREDNIH stajališta KONKURENCIJA ODGONJIH CILJEVA Zastupaju ih: • moćne društvene skupine • Crkva • radnički pokreti • sindikati • poduzetničke udruge • znanstvene zajednice NEMAJU SVI JEDNAKI UTJECAJ na odgojne ustanove Izostaje ODGOJNI UTJECAJ DRŽAVE a jača INDIVIDUALNI PRISTUP Norme ponašanja, odgojno – obrazovne ciljeve preuzimaju - OBITELJ, MLADI, ŠKOLA I IZ TOGA SVATKO MORA PREUZETI -Odgovornost i samoodređenje -Sve više se prepoznaje osobna sposobnost pojedinca i njegova osobna dostignuća -Strukovna mobilnost omogućuje SOCIJALNI USPON i PAD Proces demokratizacije razara: STARE AUTORITETE I VRIJEDNOSTI

•

ljudi moraju učiti mnogo više nego što su prije morali, Političko obrazovanje: suradnja u grupama, empatija, parlamentarni sustav, opće pravo glasa, pravna država…

24

• Posljedice:

• • • • • •

suvremena prometna sredstva, mas – mediji, tehnički pronalasci, nije dovoljno samo ono što se iskustveno naučilo Veliko otuđivanje između odraslih i djece Dijete koje raste postaje općim problemom Opasnost od neuspjeha je prevelika Djetinjstvo i mladost su se osamostalili kao stupnjevi života Djetetov se život znanstveno ispituje

ŠKOLSKI CILJEVI • POSREDOVATI ZNANJA, UMIJEĆA I NAVIKE • OSPOSOBITI ZA SAMOSTALNU KRITIČKU PROSUDBU, SAMOODGOVORNO DJELOVANJE, STVARALAČKU DJELATNOST • ODGOJITI ZA SLOBODU I DEMOKRACIJU • ODGOJITI ZA TOLERANCIJU, POŠTOVANJE DOSTOJANSTVA DRUGIH LJUDI I TUĐIH UVJERENJA • BUDITI MIROLJUBIVOST • UČINITI RAZUMLJIVIM ETIČKE, KULTURNE I RELIGIJSKE NORME • POTAKNUTI SPREMNOST ZA SOCIJALNO DJELOVANJE • POLITIČKU ODGOVORNOST • ORIJENTACIJU PREMA UVJETIMA SVIJETA RADA OPĆE NORMATIVNI – REGULIRANJU KONFLIKTNIH SITUACIJA PARTILULARNI CILJEVI STRUKOVNI CILJEVI KURIKULUM RAZVOJ KURIKULA -Latinska riječ curriculum označavala je u srednjem vijeku plan ili tijek po kojemu su se u samostanu odgajali dječaci, danas ju poznajemo kao curriculum vitae – tijek života -Sredinom 60-tih prošloga stoljeća isplivao je ovaj pojam kao potpuno nov oblik operacionaliziranog nastavnog plana i programa -Označava napuštanje tradicionalnih nastavnih planova i programa uslijed reforme obrazovanja koja traži da se nastavni programi izrađuju na temelju jednoznačno određenih sposobnosti i spoznaja potrebnih za buduće kvalifikacije

25

-Novi bi planovi i programi uključivali postavljanje ciljeva, određivanje sadržaja, izbor metoda i evaluaciju (provjeru uspjeha) na znanstvenim temeljima Da bi se razvio novi kurikulum trebaju vrijediti slijedeći kriteriji:

– – – –

Namjesto subjektivne samovolje, racionalno utemeljenje i utvrđivanje jasnih kriterija prema kojima se donose odluke vezane uz nastavni plan i program Namjesto nekontroliranih utjecaja i prevlasti pojedinačnih društvenih grupa, potreban je društveni konsenzus Namjesto neodređenog formuliranja sadržaja i rastezljivih ciljeva, odrediti jasno kvalifikacije kojima se mogu pridodati jednoznačni nastavni sadržaji Namjesto proizvoljnosti i pretvaranja, konkretne informacije o tomu kako se dostižu ciljevi utvrđeni nastavnim programom, kako bi se postavljeni ciljevi mogli promatrati i kontrolirati

Razvoj kurikuluma obuhvaća ove zadaće:

 ODREĐIVANJE PROBLEMA  LEGITIMNO ARGUMENTIRANJE  STRUKTURIRANJE NASTAVNE PONUDE • OSTVARENJE • EVALUACIJA • ORGANIZACIJA PROCESA – tko, što, kada i s kime planira, odlučuje, provodi i evaluira u nastavi POJMOVNA ODREĐENJA KURIKULum – objedinjuje ciljeve, sadržaje, proces oblikovanja i vrjednovanje NACIONALNI KURIKULum – odražava političku suglasnost glede zajedničkog sklopa obrazovnih iskustava koje trebaju imati svi mladi ljudi OKVIRI ZA KURIKULum – su osnova za ispitivanje, uključivanje i samo uključivanje novih predmeta u kurikul ŠKOLSKI KURIKUL - sastoji se od predmeta koji se izučavaju u određenoj školi VRSTE ODGOJNO – OBRAZOVNIH PROGRAMA -Budući da se ne mogu unaprijed izraditi programi koji će u cjelini zadovoljiti edukativne potrebe i aspiracije svakog učenika izrađuju se i individualni nastavni planovi i programi koji se zovu PRILAGOĐENI PROGRAMI. U uvjetima masovnog školovanja to je teško postići -Koriste se raznovrsna organizacijska rješenja koja omogućuju elemente samoprogramiranja

26

– Pa se programi dijele na: - OBVEZNE

- IZBORNE - FAKULTATIVNE Nastavni programi u pravilu uzimaju u obzir potrebe učenika, očekivanja društva i spoznaje znanosti IZVEDBENI PROGRAM rada škole je zbir obveznih programa za sva odjeljenja (programska jezgra), izbornih programa, fakultativnih programa, programa raznih interesnih skupina (glazbene, sportske, proizvodne) -Za svaki nastavni predmet izrađuje se izvedbeni program za jednu školsku godinu, a zbir svih predmetnih programa za jedan razred Sljedeća razina programiranja jesu INDIVIDUALNI (PRILAGOĐENI) PROGRAMI koji se rade za pojedinog učenika ili ih učenici sami stvaraju -Izrađuju ga timovi (učitelj, razrednik, psiholog, pedagog, defektolog, liječnik) za određeno razdoblje uz konzultacije roditelja -Može biti samo za jedan predmet, skupinu predmeta ili svi predmeti za jednog učenika ŠTO JE KURIKUL KURIKUL objedinjuje ciljeve, sadržaje, proces oblikovanja (metode, postupke, strategije) i vrjednovanje. Postupci u određivanju kurikuluma su različiti -U nas se često kurikulum poistovjećuje s programom – što je preusko ŠKOLSKI KURIKUL – sastoji se od predmeta koji se proučavaju. Važno je da se u predmetu sačuva usustavljenost uz uvažavanje psihičkog razvoja učenika -Broj se predmeta razlikuje u odnosu na različite škole (osnovne, srednje, opće, stručne) ali se u mnogim zemljama mijenja i pod utjecajem nacionalnih potreba (građanski odgoj, religijski odgoj, ovisnosti) -Školski kurikulum se mijenja pod utjecajem OKVIRA KURIKULA. OKVIR KURIKULA – propituje mogućnosti uključivanja novih predmeta u škole SASTAVNICE KURIKULA:

– – –

Plan za ostvarivanje ciljeva obrazovanja Ono što se događa u školi

Pregled onog što se od djece očekuje da će naučiti i predloženi način promicanja razvoja u svakom predmetu KURIKUL SADRŽI:

– –

Strogo definirane ciljeve Tehnologiju izvedenu iz ciljeva

– Sadržaje 27

– Izvore – Uređaje – Materijale – Aktivnosti poučavanja i učenja – Nastavni algoritam –

Evaluaciju postignuća

NAPUTCI ZA OBLIKOVANJE KURIKULA *Sadrži naglašen opis teorijske baze koja je dosljedna prihvaćenim profesionalnim mišljenjima i mišljenjima koko se djeca uče *Sadržaj kurikula je sukladan s dječjim razvojem – društvenim, emocionalnim, kognitivnim i tjelesnim – priprema ih za aktivno sudjelovanje u demokratskom društvu *Uključuje razvitak znanja i razumijevanja, različitih procesa i vještina, sklonosti i stavova *Obuhvaća širok raspon bitnih, zanimljivih i djeci smislenih sadržaja *Ciljevi su kurikula stvarni i ostvarivi za većinu djece u dobi za koju su namijenjeni *Sadržaj kurikula odražava potrebe i interese svakog djeteta unutar grupe. Kurikul obuhvaća različita iskustva koja se stječu učenjem, materijale i opremu za rad, te strategije poučavanja koje su prilagođene širokom rasponu individualnih razlika među djecom *Kurikul podržava individualne, kulturne i jezične različitosti. Podržava i potiče pozitivne odnose s obiteljima djece *Nadograđuje se na ono što djeca već znaju i mogu kako bi učvrstili njihovo učenje i poticali usvajanje novih pojmova i vještina *Stavlja naglasak na razvitak sposobnosti mišljenja, logičkog razmišljanja, donošenja odluka i rješavanja problema *Naglašava važnost društvenih interakcija pri učenju te omogućuje prilike za razmjenu znanja među vršnjacima *Podržava tjelesne potrebe djece za različitim aktivnostima, stimuliranjem osjetila, boravkom na svježem zraku, odmorom, higijenom *Pruža psihičku zaštitu djeci koja se trebaju osjećati sretno, opušteno i udobno a ne nezainteresirano, prestrašeno, zabrinuto ili pod pritiskom *Osnažuje dječje sposobnosti i osjećaj uživanja prilikom učenja, omogućuje djeci iskustvo uspjeha i postignuća *Otvoren je tako da ga nastavnici mogu prilagoditi lako svakom djetetu ili skupini

28

TIPOVI NASTAVNIH PROGRAMA  SUBJECT – CENTRED CURRICULUM - orijentira na predmete, sastoji se od tradicionalnih nastavnih predmeta  DISCIPLINE CENTRED CURRICULUM - orijentira na znanstvene discipline iz čega izvodi svoju organizaciju i strukturu sadržaja  CORE CURRICULUM - “jezgrovni kurikul” – orijentiran na neku struku ili predmet (matematika) oko koje se grupiraju ostale struke  CHILD – CENTRED CURRICULUM - orijentira na dijete, postavlja potrebe djeteta u prvi plan  COMMUNITY – CENTRED CURRICULUM - polazi od specifičnosti potreba i karakteristika mjesta u kojem učenik živi  SOCIAL FUNCTIONS CURRICULUM - orijentira na društvo i društvene strukture Najčešće se kurikulum neke škole ne oslanja samo na jedan od prethodnih kriterija, već je u njemu ukršteno više njih Na temelju okvirnog programa neke škole izrađuje se izvedbeni program rada. U njemu se uzimaju u obzir materijalne i kadrovske mogućnosti škole, želja učenika, roditelja i učitelja, te specifični uvjeti okruženja u kojem škola djeluje. ODGOJNI IDEALI POJAM Pedagoški gledano geneza ideala na neki način je opipljiva, - u malom je djetetu ideja njegovih roditelja optimalna, oni su za njega : najbolji, najveći, najmoćniji, najdraži (uzor u svemu) Dijete se žarko želi poistovjetiti sa svojim roditeljima – PROJEKCIJA ali ono prenosi na sebe i idealnu sliku svojih roditelja – INTROJEKCIJA Sav taj proces teče i obrnuto, tako se rodio odgojni ideal STUPNJEVI ODGOJNOG IDEALA Odgojni ideali imaju svoje stupnjeve: PRIMJER – dijete uzima za primjer svoje roditelje, sebe mjeri prema njihovim postupcima, i rado ih oponaša UZOR – kada dijete odraste i stekne uvid u čitavo ponašanje okoline i osoba u njoj, jedna osoba mu može postati trajnim primjerom ponašanja -Ideal tako postaje doživotna orijentacija, cjeloživotni obrazac ponašanja, mlada osoba se želi s njim potpuno poistovjetit. -Ideal ne mora biti samo ograničen na osobe -Ideal može biti IDEJA koja može poticati na usavršavanje, osvjetljavati životni put, davati snagu.

29

Ideal je slika kakva bi zbilja trebala biti, on je u ontološkom smislu ono: • najljepše • najbolje • jedino što postoji -Ideal je sinonim za ISTINU, DOBROTU I LJEPOTU a pedagogija i ne želi drugo nego mlade uputiti ovim vrednotama -Često se ideali proglašavaju utopijama, iluzijama, apstrakcijama, maštanjima -Može se dogoditi da se na nas prenesu ideali krivih osoba, na nemoguće ideje i tako dolazi do IDOLIZACIJE IDOL je negativan ideal, neprimjerena osoba, krivi uzor Ako je ideja u sebi pozitivna i teorijski opravdana ali je nemoguća za provedbu u sadašnjosti, neostvariva, ona postaje UTOPIJA. -Ali i utopije mogu biti djelotvoran poticaj za usavršavanje, one po svojoj svrsi nisu negativne Veza odgojnih ideala s odgojnim ciljevima veoma je velika -Ideali su zapravo uzvišeni i najviši ciljevi odgoja u opće – imaju najdublji smisao i najveće dostojanstvo ljudskog postojanja -Odgojni ideali u povijesti nisu bili jednaki za svakoga IDEALI KROZ POVIJEST REALISTI – su željeli ovladati svijetom HUMANISTI – formiranje čovjeka i njegove osobnosti MATERIJALISTI – blagostanje IDEALISTI - su težili duhovnim i moralnim vrednotama DEMOKRATI – ideal vide u novom društvenom poretku, pravde i jednakosti EKOLOZI – harmonija s prirodom PROGRESISTI – idealne utopije VJERNICI - u transcendentaciji RAZINE IDEALA Şve navedene ideale možemo smjestiti u dvije razine: HUMANU – ODGOJ ČOVJEKA TRANSHUMANU – ODGOJ NADČOVJEKA MODEL MODEL je misaona slika stvarnosti reducirana na bitno oponaša stvarnost slikovito, ali umanjeno i analogno služi nam kao uzor, obrazac, kalup ili kopija nekog predmeta, zamisli ili ponašanja Ako predstavlja: osobu onda je UZOR, predmet tada je UZORAK. -Model može biti slika stvarnosti, a može biti i idealan tip (čovjeka, ponašanja, odgajanja) 30

FUNKCIJE MODELA Da nam otkrije mogućnosti koje nam nudi praksa i zbilja Da verificira najbolju moguću varijantu i izabere kao uzorak Da se taj uzorak posvijesti i postane uzor Da i sam djeluje stvaralački. PONAŠANJA PO MODELU Ljudski se model nikako ne smije kopirati slijepo i doslovno Ideal je čista slika još neostvarena, slika najboljega; a model je njezina konkretizacija u životu. -Ono što nam ideal dočarava, to nam model oblikuje i ostvaruje. -U povijesti se iza ideala skrivao i konkretan model CILJ ODGOJA - VREDNOTE Naš odgojni cilj su VREDNOTE– one su cilj vrednovan na temelju DOBROĆE -Ako život ne bi bio dobrota – ne bi imao smisla -Vrednovanje je stavljanje bića u odnosu prema dobru, a odgoj je aktivno i svjesno uspostavljanje tog odnosa -Odgoj je u svojoj biti ostvarivanje vrednota, odgoj obogaćuje život, usavršava ga novim vrednotama -Vrednote se u odgoju mogu postići na dva načina ODGOJEM I SAMOODGOJEM Specifične ljudske vrednote jesu: RELIGIOZNE, MORALNE, INTELEKTUALNE, ESTETSKE I SOCIJALNE i one ujedno čine TEMELJNI IDEAL PEDAGOGIJE MOTIVI Čovjek nikad ne djeluje bez motiva, oni posjeduju pogonsku energiju, oni usmjeravaju, pobuđuju, aktiviraju našu dušu i tijelo Motiv je i razlog i svrha radi kojeg djelujemo Motivi za odgojnu praksu su: PRIRODNO-BIOLOŠKI – roditeljski nagon za odgojem TRADICIONALISTIČKI – takav je običaj, zakon, SOCIJALNI – zbog socijalizacije za obitelj, društvo EGOISTIČKI – interes i čast roditelja, obitelji ALTRUISTIČKI – samilost prema djeci, poziv HUMANISTIČKI – zbog dobra čovjeka i čovječanstva VJERSKI – ljubav prema bogu ODGOJNE VREDNOTE

31

VREDNOTE su presudne za svaku kulturnu zajednicu, a odgoj djece i mladeži bitan je zadatak svake kulture, kulturna dobra bi nestala ako se ne bi prenosila na nove naraštaje Vrednote su poželjna dobra tj. sva ona dobra za kojima čovjek teži i koja imaju neku vrijednost u ljudskom životu Hubert Henz: vrednota je bitak kakvim ga mi doživljavamo i prema kojemu težimo u vidu njegove ontičke savršenosti Odgojne vrednote u odnosu na ostale vrednote: • Sastoje se od objektivnog dobra i nečije subjektivne težnje prema njemu • Razlikuje se po svom odgojnom utjecaju,nije dovoljno samo da postoje bez utjecaja na čovjeka,ali ne bilo kakvog, nego odgojnog • Do njih dolazimo putem odgojitelja VREDNOTE U ODGOJU Tako postoje tri čimbenika: VREDNOTA GOJENAC ODGOJITELJ ODGOJITELJ prenosi vrednote odgajaniku Vrednote nisu fiktivne nego stvarno dobro, i one moraju pospješiti duševni i tjelesni razvitak mlade osobe prema punoj humanizaciji Kako vrednota postaje odgojnom Mora imati neko dobro u sebi Dobro posjeduje privlačna i očaravajuća svojstva Zbog tih svojstava ono je poželjno i korisno = vrijedno Postaje posredovano putem nosioca koji i sam posjeduje vrednotu Njezina snaga pojačava se odgojnom sredinom i ostalim čimbenicima Ona motivira na duhovni i tjelesni rast (sposobnosti, usavršava i stvara nove ) Izgrađuje moralnu ličnost, dovodi do punine čovječnosti Usrećuje odgajanika i društvo -Zbog svega toga kažemo da je usvajanje vrednota svrha odgoja -Bez odgojnih vrednota nije moguće formirati mlado biće u razvoju -Stoga su vrednote CILJ I SREDSTVO ODGOJA – glavni SADRŽAJ i oruđe uspješne pedagogije -Vrednote možemo ocjenjivati prema osjećajnim, estetskim, kulturnim, informativnim, religioznim i drugim konotacijama; prema upotrebnoj, potrošnoj, materijalnoj ili ekonomskoj vrijednosti -Prema Shakespeareu: ne postoji ništa što bi bilo dobro ili zlo, takvim ga čini naš sud -Ljudi sasvim raznoliko prosuđuju stvari- ono što je jednom dobro drugom je zlo

32

W. H. KILLPATRICK • Prema sadržaju dijeli vrednote na: • TJELESNO ZDRAVLJE • DUŠEVNO ZDRAVLJE • DOBRI OSOBNI ODNOSI • MOGUĆNOST BIRANJA • SMISLENI POSAO • MOGUĆNOST STVARALAŠTVA • USTRAJNOST • ŠIROKI INTERESI • ESTETSKI UKUS • UŽIVANJE U GLAZBI • SKLADAN DRUŠTVENI ŽIVOT • RELIGIOZNOST SPRANGARE

• • • • • •

EKONOMSKE TEORETSKE ESTETSKE DRUŠTVENE POLITIČKE RELIGIOZNE

AKSIOLOZI • Vrednote dijele na: • TEORETSKE I PRAKTIČNE • APSOLUTNE I RELATIVNE • ILI KONAČNE – KOJI SU CILJ U ŽIVOTU • INSTRUMENTALNE – KOJE SU SREDSTVO PREMA CILJU • DESKRIPTIVNE – ZNANOST • PERSPEKTIVNE – ETIKA • Ovo su podjele na ono što treba činiti i na koji način UVJETI ZA VREDNOVANJE Bitni uvjeti za vrednovanje vrednota: • HUMANISTI – kriterije traže u samom čovjeku, on je najveća vrijednost • MOTIVACIJSKI PSIHOLOZI – govore o čovjekovim potrebama • NIŽIM – biološkim, fiziološkim, materijalnim • VIŠIM - kulturnim i duhovnim • ESENCIJALISTI – bitak vide u njegovoj dobroti • EGZISTENCIJALISTI – vide u biću, u njegovu postojanju LJESTVICA VREDNOTA Vrednote prema Maslowu (niže i više) 33

• •

• • • • •

Niže osiguravaju opstanak i treba im udovoljiti Više se kasnije razvijaju – filogenetske i evolutivne Niže su uvjet za zadovoljavanje viših Živjeti na razini viših potreba znači veću biološku djelatnost i bolju životnu kvalitetu Više donose pozitivne posljedice u tjelesnom i duhovnom razvitku mladih Oni koji ne zadovolje niže ne mogu se posvetiti višima Zadovoljavanje viših čovjek se samoostvaruje

Maslow

• • • • •

FIZIOLOŠKE POTREBE- na dnu ljestvice POTREBA ZA SIGURNOŠĆU POTREBA ZA LJUBAVLJU POTREBA ZA SAMOPOŠTOVANJEM POTREBA ZA SAMOAKTUALIZACIJOM

Prema H. Henzu: 1. VREDNOTE SVETOGA (RELIGIOZNE) – najveće 2. DOBROGA (ETIČKE) 3. ISTINITOG (TEORETSKE) 4. LIJEPOGA (ESTETSKE) 5. LJUBAVI (DRUŠTVENE) 6. PRAVDE (POLITIČKE) 7. KORISTI (EKONOMSKE – TEHNIČKE) 8. ŽIVOTA (VITALNE) KRŠĆANSKE VREDNOTE Počinju s nižim a završavaju s najvišima BIOLOŠKE VREDNOTE – život u tjelesnom vidu, zdravlje i radost, područje tjelesnog odgoja (ishrana, njega, higijena, odmor, sport) • EKONOMSKE – materijalno osiguranje ljudskog života, nosioci su priroda i ljudski rad • DRUŠTVENE VREDNOTE – cilj im je zajedničko dobro, objekt – socijalne potrebe zajednice, stvaraoci – su pojedinci i grupe, glavni inspiratori su: ljubav, pravda, solidarnost, red i društvene kreposti • ESTETSKE VREDNOTE – čovjekov osjećaj za lijepo u svim oblicima umjetnosti – likovna, tonska, govorna, pisana, ritmička, simbolička, svrha nije samo uživati u lijepom nego i stvarati lijepo • INTELEKTUALNE VREDNOTE – DUHOVNE, KULTURNE, ZNANSTVENE – istina i odnos bića prema njoj, nositelj vrednota je ljudski um, svrha je upoznati istinu (logika, matematika …) , zadovoljiti je (filozofija), opisati je

34

• •

•

(prirodne znanosti), predati je mladima (pedagogija, didaktika), u prenošenju istine sudjeluje i lingvistika, informatika, psihologija MORALNE VREDNOTE – dobrota je objekt vrednovanja čovjeka, savjest praćena osjećajima RELIGIOZNE VREDNOTE – reguliraju čovjekov odnos prema izvoru svakog bitka, objekt mu se naziva “sveto” , izvor religioznosti jesu objava i milost te čovjekova težnja za savršenstvom, oblici religioznosti su: vjera, ufanje i ljubav Aksiologija se ne zaustavlja samo na spoznaji vrednota, ona želi vrednote uklopiti u život mladih

Stoga je odgoj uspješan jedino ako teorija i praksa idu pod ruku U tu svrhu moramo: • Koristiti djetetovu iskazanu i urođenu sklonost prema vrijednostima i dobru uopće (pedagog će gojenca inspirirati, poticati, pomagati, voditi, oduševljavati za ideale) • Stvarati prikladnu odgojnu sredinu – povoljnu pedagošku klimu koja je jača od zlih sklonosti i negativnosti • Harmonijski povezati sklonosti i okruženje – potreba integralnog odgoja • Stvarati programe i koristiti metode koje bi uklonile različitosti u uvjetima života • Nije dovoljno samo upoznati vrednote, nego se s njima svakodnevno susretati u životu, obitelji, školi, crkvi – potrebna je zorna obuka NASTAVA Nastava je pedagoški osmišljen i sustavno organiziran proces kojemu je svrha odgoj i obrazovanje pojedinca Nastavu susrećemo u vrlo raznolikim oblicima: s obzirom na mjesto izvođenja, dob učenika, organizacijske oblike, strategije poučavanja i učenja, namjere, tehniku i tehnologiju -Promjene koje pojedinac doživljava pod utjecajem nastave odnose se na znanje, sposobnosti i osobine ličnosti Modeliranje nastave stoga nužno mora biti takvo da ne ometa razvitak odgajanikove ličnosti -Nastava nije samo mjesto učenja gotovih znanja nego mjesto gdje učenik sam stvara, identificira, uočava i rješava probleme -Nastava integrira nastavne sadržaje, aktivnosti njihova prijama i obrade, te socijalno-psihološko kontekst u kojem se sve to događa. KONCEPTI NASTAVE OTVORENA NASTAVA

35

To je aktivno učenje za koje je karakteristično: Poticajna sredina za učenje u razredu s obilježjima radionice, fleksibilna organizacija učenja s manje frontalnog rada, kreativne, samostalne metode učenja, dnevni i tjedni plan, slobodan rad odlukom djece, radovi vezani za pojedine projekte, partnerski i skupni rad PROJEKTNA NASTAVA U ovoj nastavi radi se o obradi postavljene zadaće: -Identificiranje nekog stvarnog problema (primjerenog za stjecanje iskustva) -Zajedničko razvijanje plana za rješavanje tog problema (učenici sami organiziraju događaje, učitelj je savjetnik, pomoćnik) -Aktivno sučeljavanje s problemom – unosi se više smislenog djelovanja, materijala, rješavanja sukoba, višestruka komunikacija -Provjeravanje određenog rješenja problema u stvarnosti – rezultat mora biti uporabna vrijednost NASTAVA OKRENUTA ISKUSTVU -Nasuprot školničkom učenje ovdje se sažima iskustvo koje su učenici stekli (društveno, političko, obiteljsko) -Nastavne jedinice teku tako da se iskustvo prisvaja uz jednu temu, zatim prerađuje i objedinjuje PRAKTIČKO UČENJE -Želi čvršće povezati umni i manualni rad NASTAVA OKRENUTA DJELOVANJU -Učenicima omogućuje aktivan odnos spram predmeta učenja u kojem materijalne ili društvene aktivnosti učenika oblikuju ishodište procesa učenja Valja još spomenuti i slijedeće teorijske koncepte nastave: • OTKRIVAJUĆE UČENJE • NASTAVA RJEŠAVANJA PROBLEMA • NASTAVA AKTIVNOG UČENIKA • GESTALT PEDAGOGIJE ČIMBENICI NASTAVE -NASTAVNIK -UČENIK -NASTAVNI SADRŽAJ -OBRAZOVNA TEHNOLOGIJA DEFINIRANJE ČIMBENIKA NASTAVNIK – je kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces obrazovanja, pa i nastave u cjelini

36

UČENIK – sustavnim poučavanjem nastavnika i samostalnim radom i učenjem stječe obrazovanje NASTAVNI SADRŽAJI – tj. obrazovani sadržaji su određeni programom – kurikulom obrazovanja koji je potrebno ostvariti Nastavnik, učenik i nastavni sadržaji čine tzv. DIDAKTIČKI TROKUT, a u novije vrijeme se još govori i o DIDAKTIČKOM ČETVEROKUTU – kada njima pridodamo obrazovnu tehnologiju. ZADAĆE NASTAVE -Nastava je proces, određeno kretanje usmjereno na ostvarivanje određenih zadataka -Rezultat svakog procesa je novo stanje, nova kvalitete pa se to odnosi i na nastavu ZADAĆE NASTAVE SU: MATERIJALNI FUNKCIONALNI ODGOJNI ZADACI MATERIJALNI ZADATAK -Odnosi se na stjecanje ZNANJA o objektivnoj stvarnosti -Ostvarivanjem ovog zadatka učenici trebaju usvojiti brojne činjenice i generalizacije koje proizlaze iz propisanih nastavnih sadržaja -Ako se u tom zadatku pretjeruje može doći do zastranjivanja kao potkraj 19. stoljeća : DIDAKTIČKI MATERIJALIZAM -Koji je predstavljao memoriranje brojnih činjenica kao bolja priprema za život -Zbog opširnosti nastavnih sadržaja takva škola je patila od LEKCIONIZMA - zadavanja lekcija u školi, učenja napamet i njihova provjeravanja -Sve to je rezultiralo FORMALIZMOM U ZNANJU a ovo znanje ostajalo je najčešće na stupnju reprodukcije a nije bilo primjenjivo u praksi FUNKCIONALNI ZADATAK NASTAVE -Odnosi se razvitak brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti – senzornih, praktičnih, izražajnih, intelektualnih -Ovim zadaćama treba razviti psihofizičke funkcije u mladom naraštaju.-Početak 20. St. donio je zastranjivanje u ovom pogledu tako da ga obilježava DIDAKTIČKI FUNKCIONALIZAM ili FORMALIZAM koji je zapostavljao materijalnu stranu obrazovanja, što nije dobro jer da bi se razvile učenikove sposobnosti i funkcije on mora steći i određenja znanja. SUVREMENO OBRAZOVANJE tumači se kao jedinstvo znanja i sposobnosti u tom jedinstvu moramo naglašavati oba zadatka nastave. 37

ODGOJNI ZADATAK NASTAVE -Nastava osim obrazovanja mora dati i određene ODGOJNE VRIJEDNOSTI  MORALNE  ESTETSKE  TJELESNE  RADNE I po tome nastavu smatramo odgojno – obrazovnim procesom. Postoji i drugačija mogućnost podijele zadataka nastave npr.:

 INFORMATIVNI i FORMATIVNI  KOGNITIVNI  AFEKTIVNI  PSIHOMOTORIČKI

= MATERIJALNI – INFORMATIVNI – KOGNITIVNI – SPOZNAJNI =FUNKCIONALNI – FORMATIVNI – PSIHOMOTORIČKI – OPERATIVNI =ODGOJNI – FORMATIVNI – AFEKTIVNI NASTAVNIK - ljudi koji su nekad poučavali djecu nisu se posebno pripremali -iskustvo se stjecalo funkcionalnim odgojem i obrazovanjem -na osobnom iskustvu su učili kako treba raditi da bi odgoj bio što efikasniji - došlo se do spoznaje: - da učitelj nije učitelj samo po tome što prenosi znanje svojim učenicima, nego po tome što zna na koji način treba raditi s učenicima da bi oni učinkovitije učili - da se učenici razlikuju po svojim mogućnostima = učitelji stoga moraju znati razlikovati učenike i učenje uskladiti s postojećim mogućnostima učenika STRUČNI NAZIV učitelj je opća imenica i označava onoga koji nekoga nečemu uči, ili je to stručni naziv za sve osobe koje se bave odgojem i obrazovanjem u školi neovisno o užoj specijalnosti, u RH je učitelj stručni naziv za sve stručne profile koji ostvaruju odgoj i obrazovanje u osnovnoj školi (učitelj RN, učitelj hrv.j., učitelj mat.) u srednjoj školi je profesor u ulozi učitelja na sveučilištima znanstveni radnici imaju svoja znanstveno nastavna znanja.

38

POSLOVI I ZADACI UČITELJA 1. NEPOSREDAN RAD S UČENICIMA 2. UNAPREĐIVANJE ODGOJA I OBRAZOVANJA 3. ORGANIZACIJSKI OBLIK RADA ŠKOLE 4. SURADNJA S RODITELJIMA 5. RAD U DRUŠTVENOM OKRUŽENJU IZVAN ŠKOLE 6. VLASTITO STRUČNO USAVRŠAVANJE Populaciju učenika u OŠ čine djeca u dobi od šeste godine pa nadalje, za to razdoblje značajne su velike i nagle promjene u znanju, učenici se mijenjaju psihički i fizički, mijenjaju se u socijalnom smislu – učitelj se s toga svaki dan nalazi pred novim promjenama, što od njega zahtijeva nove postupke i novu organizaciju rada. U razredu zajedno žive i rade učenici velikih sposobnosti ali i oni skromnih, svaki je učenik svijet za sebe, svakome je potrebna drugačija potpora. Učitelj s toga ne može modelirati odgojno obrazovni proces samo po svojoj volji već mora uzimati u obzir učenikove mogućnosti, doživljaje, interese i shvaćanje svijeta – to je dinamična skupina sa složenim interpersonalnim odnosima – stoga učitelj reagira ovisno o prilikama. Zadaća je učitelja osim prenošenja sadržaja i znanja naučiti učenike kako stjecati znanje – “UČITI KAKO UČITI” – krajnji je cilj učenika naučiti samostalno učiti kako bi mogao stvaralački primjenjivati usvojeno znanje. Pri stjecanju znanja učenik se razvija, razvija svoje sposobnosti, odgaja se kao ličnost u cjelini – humanizira se: - misaone sposobnosti se razvijaju u procesu mišljenja - radne navike se stvaraju radeći - a socijalizacija je moguća samo u suživotu s drugim ljudima Učitelj potiče učenikove aktivnosti i zauzima stav opće poželjne i kompetentne ličnosti, utječe na učenike posredovanjem drugih učenika, integrira odgojni proces u suradnji s drugim odgojiteljima, prevodi učenike iz obitelji u školu, iz igre u ozbiljan rad. Tako on postaje mnogo više, preuzima ulogu roditelja, prijatelja, suradnika i postaje uzor kako se živi i radi. ZNANSTVENI RAD učitelj znanstvena postignuća ugrađuje u svoj rad i tako unapređuje odgoj i obrazovanje to može činiti samo onaj učitelj koji ima izgrađen znanstveni senzibilitet za probleme i koji je u dovoljnoj mjeri pripremljen za taj posao INOVATIVNI RAD valja pripremati učitelja da postane nositelj inovativnog rada u školi

39

-

za taj rad potrebni su : visoka inteligencija, razvijena inventivnost, mašta, kombinatorika, intuicija i obrazovanje na sveučilišnoj razini

TEHNOLOGIJA OBRAZOVANJA učitelj prati svjetska tehnologijska rješenja i nastoji ih primijeniti u svom radu, ali je i kreator nove tehnologije didaktičke materijale najuspješnije mogu mijenjati učitelji iz prakse, poput – pisati udžbenike, izrađivati nastavne i kompjutorske programe (software), TV emisije itd ORGANIZACIJA RADA U ŠKOLI škola sve više iz poludnevne prelazi u cjelodnevnu, pa se i tradicionalna nastava mijenja u druge oblike sve je više potrebno pokrivati slobodno vrijeme učenika, a učitelji moraju biti nositelji i kreatori i tih dopunskih, dodatnih i izvan nastavnih programa ALTERNATIVNE ŠKOLE sve je veći utjecaj privatnih škola, dolazit će i biti uvođeni novi oblici škole koji će izdržavati konkurenciju i zadovoljiti učeničke potrebe kvalitetnije obrazovani učitelji moći će ubrzati ulazak novih alternativnih škola u Hrvatskoj UČITELJI I RODITELJI roditelji u našem društvu nisu pripremljeni za odgojnu ulogu jer nemaju odgovarajuće pedagoško obrazovanje zadaća je učitelja osposobljavati se za rad i na ovom području, sve je više fakultetski obrazovanih roditelja pa im stog stajališta trebaju prilaziti i učitelji UČITELJI I KULTURA škola je i kulturna ustanova u nekim naseljima i jedini činitelj kulture, u tim sredinama učitelj nije samo odgojitelj nego i nositelj kulture ove aktivnosti učitelji ne smiju nikako izbjegavati a često se to dešava zbog osjećaja nedovoljne stručne pripremljenosti CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE društveno okruženje je vrlo dinamično, stalno se pronalaze nova tehnologijska rješenja u radu, znanje stečeno u školi brzo se topi (neka znanja zastarijevaju, neka se mijenjaju a dolazi i mnogo više novih znanja) = rješenje je u cjeloživotnom obrazovanju Učitelj se ne smije opustiti i stati, on mora pratiti tempo društvenih promjena, uključiti se u društvo koje uči

40

-

Vrlo mnogo pozornosti pridaje se SAMO OBRAZOVANJU za koje je potrebno mnogo napora, dobra motivacija, odgojiteljske sposobnosti, te dovoljna razina znanja. UČENIK I NJEGOV POLOŽAJ U ODGOJNO - OBRAZOVNOM PROCESU

OD ANTIKE DO HUMANIZMA I RENESANSE Već se u Ateni insistira na svestranom razvoju ličnosti (u okviru robovlasničkog društva), na razvoju individualnosti odgajanika u odgoju, na unutarnjim motivacijskim sredstvima; U Sparti se insistira na razvoju ličnosti koja će biti u interesu i službi osvajačke robovlasničke države (mnoštvo robova koje treba držati u pokornosti, klasna podjela društvene moći, borba za vlast) – svoj odraz pronalazi u praktičnoj odgojnoj djelatnosti, u sredstvima prinude (razni oblici tjelesnih kazni) U vrijeme Rimskog carstva M. F. Kvintilijan upućuje zahtjeve za individualizacijom odgojnih postupaka, za ukidanjem prisile u odgoju, i ističe ulogu igre. U srednje vjekovnoj pedagogiji (feudalno društvo) odgoj je bio religijski i pripremao je čovjeka za život na drugom svijetu. Učenik je morao biti podčinjen i pokoran duhovnom i svjetovnom gospodaru (crkvi), ne uzimaju se u obzir učenikove specifične i individualne karakteristike, njegovi interesi, mogućnosti i potrebe. Vladalo je moralno zastrašivanje i ovdje ne možemo govoriti o bilo kakvoj afirmiranosti o učenikovoj slobodi. HUMANIZAM I RENESANSA Krajem feudalnog poretka čovjek postaje zaokupljen sobom, ovozemaljskim brigama i životom, sve je okrenuto k stvarnom živućem čovjeku, dolazi do “koopernikanskog” obrta u koncepciji odgoja. Vjera u čovjeka i u osobu koja se odgaja - osnovni je moto humanističke koncepcije odgoja i obrazovanja. Humanisti daju primat individualnim specifičnostima u odgoju. Komensky: “neka se odgajaju i obrazuju svi zato jer su ljudi” – ovo je duboka humanistička nota toga vremena, bez obzira na krajnji cilj – “da bi se približili Bogu”. Komensky se vraća čovjeku kao dijelu prirode (naturalističko shvaćanje), iako će ga pretjerano uvažavanje prirode djeteta u odgoju dovesti do senzualizma, ali on pri tome neće isključiti važnost aktivnosti i pozitivnih motivacijskih sredstava u odgojno – obrazovnom radu. Mnogi su pogledi Komenskog naročito pogled na položaj ličnosti u odgoju prelazili prostor i vrijeme u kojem su nastajali. BURŽOASKA PEDAGOGIJA 41

Na samim počecima razvoja buržoaskog društva pedagoškim su se pitanjima bavili filozofi. Malo se njih u početku bavilo praktičnom pedagogijom, pa su njihove pedagoške ideje bile daleko od mogućnosti ostvarivanja u praksi. -istovremeno se javlja veliki broj pedagoških pravaca i sustava (socijalisti utopisti, marksisti…) U 18. i 19. Stoljeću francuski materijalisti i prosvjetitelji suprotstavljaju se feudalno-skolastičkom tretiranju položaja učenika kao pasivne ličnosti u odgoju. - doba kada Holbach, Helvetius, Diderot smatraju čovjeka rezultatom društvenih utjecaja, iako nisu znali odgovoriti zašto je društvo takvo (ističu se dva mišljenja idealističko i materijalističko) Č

D i D Č. materijalistička idealistička - naglašavaju da je u odgoju dijete potrebno staviti u situaciju da aktivnim odnosom uz odgovarajuće uvjete formira svoju ličnost - u prosvjetiteljstvu su se po obilju pedagoških ideja isticali: J.J. ROUSSEAU, J.H. PESTALOZZI, F. FROBEL i A. DISETERWEG - glavni cilj odgoja jeste odgojiti slobodnog čovjeka koji cijeni slobodu iznad svega - ROUSSEAU: “dijete treba raditi ono što hoće, a treba da hoće ono što ga vi primorate da radi” - J. F. HERBART-najpoznatiji građanski pedagog 19. st. Po filozofiji racionalista (Kant) iz etike crpi odgojni cilj a iz psihologije odgojna sredstva; njegovo glavno odgojno sredstvo jeste vođenje učenika –mlađe dijete se ne može odgajati nego voditi dok se vanjskim utjecajima ne ojača njegova svijest. - ovo je i osnovni prigovor Herbartovoj pedagogiji – bez obzira što naglašava ljubav, rad, igru i autoritet u njegovoj odgojnoj praksi ima daleko više negativnosti nego pozitivnog – ima mnogo strogog i nehumanog prisiljavanja djeteta, on traži potpuno pokoravanje autoritetu

-

SOCIJALISTI UTOPISTI: R. OWEN, C. FOURRIER, E. CABET – njihove pedagoške ideje su najprogresivnije ali samo u naznakama – žele stvoriti društvo sreće i blagostanja OWEN – povezuje proizvodni rad s obrazovanjem u kom bi se položaj učenika temeljio na solidarnosti i uzajamnoj pomoći, protivnik je prinuda u odgoju ali nije cijenio ni pohvale ni nagrade MARKSISTI – nije moguće razmišljati o promjeni odgoja ako se ne izmjeni društvo, čovjek je biće prakse i kroz praksu se mijenja i razvija.

REFORMIRANI PEDAGOŠKI PRAVCI 20. ST.

42

RADNA ŠKOLA – (pokret radne škole, aktivne, nove škole), rad je načelo, sadržaj i metoda odgoja i obrazovanja; ovdje se različito shvaća cilj, funkcija i značaj rada.

-

KERSCHENSTEINER – cijeni manualni rad a zapostavlja duhovnu aktivnost, valja mu ipak priznati da je učenika postavljao u središte radne djelatnosti, naglašavajući pri tom aktivnost učenika kojom on postiže strpljenje, ustrajnost, točnost i preciznost. GAUDIG – podržava ideju slobodnog duhovnog rada, ističe individualistički karakter odgoja u procesu rada.

-

Radna škola je doprinijela drugačijem pogledu na dijete u pogledu odgoja i obrazovanja ali je snažno podržala dualizam školskog sustava. EKSPERIMENTALNA PEDAGOGIJA - W. LAY – pokušava pedagogiju prikazati kao prirodnu znanost i predmet pedagogije ograničava samo na obrazovanje

-

odgoj treba socijalizirati prirodne potrebe djeteta a zanemaruju se društveni ciljevi

-

odgojni ciljevi ove pedagogije su razvijanje intelektualnih sposobnosti putem aktivnosti FUNKCIONALNA PEDAGOGIJA – (aktivne škole) E. CLAPAREDE, O. DECROLY – funkcionalni odgoj potrebe i interes djeteta uzima kao polugu koja treba pokrenuti dijete

-

negira se društveni karakter odgoja i akcent stavlja na urođene potrebe, interese i sposobnosti djeteta koje su pokretačka snaga odgojnog rada

-

ovo su počeci individualizacije nastave- “škola po mjeri” – iskorištava dječju aktivnost, o prirodi djeteta ovisi uspjeh i neuspjeh u odgojnom radu PRAGMATISTIČKA PEDAGOGIJA – J. DEWEY – objektivne istine nema, dobro je ono što je korisno za društvo, mišljenje nam služi da se pomoću njega prilagodimo raznim situacijama u društvu

-

svaki pojedinac ima svoju praksu a ona je rezultat čovjekova iskustva, stoga je odgoj uspješan ako su u funkcionalnoj vezi pojedinac , sredina i iskustvo odbacuju se društveni ciljevi kao kruti a prihvaćaju demokratični ciljevi – oni koji proizlaze iz dječjeg neposrednog iskustva i odgojne situacije.

-

uvažava se dijete u odgoju a središnje mjesto zauzima učenikov rad, zadaća škole je stvoriti sredinu u kojoj će se odvijati igra i rad i tako omogućiti duhovni i moralni razvitak učenika. ESENCIJALISTIČKA PEDAGOGIJA – korak je unazad učenikovim slobodama, kritizira pragmatizam i slobode djeteta

43

-

ciljeve učenja ne treba tražiti u interesima učenika već u naporu, inicijativa treba biti na strani nastavnika, dijete treba usvojiti ono što je esencijalno (bitno) – koristi metodu discipline BRUBACHER – “mlade treba pripremiti za život u odgovornosti”

ODGOJNI CILJEVI I ZADACI ODGOJNI CILJEVI CILJ - germanizam koji ima široko značenje, po rječniku Matice hrvatske ima dva značenja (ono u čega se gađa) ili (ono čemu se teži). -prema hrvatskoj tradiciji izraz SVRHA je gotovo sinonim za cilj. -Svrha označuje krajnju točku našeg nastojanja. Kada se u pedagogiji govori o krajnjoj svrsi tada je to ODGOJNI IDEAL – a on je neki uzvišeni i poželjni cilj ili svrha. Danas u pedagogijskim ciljevima vlada kaos i zbrka, dolazi do ukrštanja različitih svjetonazora, filozofija, religija, ideologija, tradicija civilizacije itd… Svatko definira odgojne ciljeve prema svom opredjeljenju. Na taj se način pedagogija nalazi u prilično velikoj teleološkoj zbrci. VRSTE CILJEVA ODGOJA S obzirom na svoj SADRŽAJ odgojni ciljevi mogu biti: - općeniti - djelomični - specijalni. OPĆENITI – važe za čitavu pedagogiju u svim njenim granama DJELOMIČNI – vrijede za posebne grane SPECIJALNI su označeni za posebne ljudske moći, pa tako imamo tjelesni i duševni odgoj koji se dijeli na:

       

INTELEKTUALNI EMOTIVNI MORALNI ESTETSKI RELIGIOZNI RADNI TEHNIČKI POLITEHNIČKI.

DOSEG

44

odgojni ciljevi su: OPĆI – (UNIVERZALNI) - odnose se na sve ljudske jedinke bez iznimke, DRUŠTVENI – ako se tiču gojenca kao člana većih ili manjih društvenih grupa, POSEBNI – kad zahvaćaju posebne kategorije mladih, INDIVIDUALNI – mogu biti različiti za svakog pojedinca. VRIJEME S obzirom na VRIJEME redoslijed izvršavanja odgojnih zadataka, oni mogu biti: BLIŽI, DALJI i KONAČNI – koji može biti samo jedan. VJERSKOG Ako ih promatramo s VJERSKOG stajališta oni mogu biti:

  

NARAVNI RELIGIOZNI i KRŠĆANSKI.

PRIORITET PRIMARNI (prvotni) SEKUNDARNI (drugotni). RAZNOLIKOST DEFINIRANJA CILJEVA PRAGMATIČNI CILJEVI – (James, Dewey) – ova filozofija spušta se na razinu običnog utilitarizma i hedonizma. FUNKCIONALISTIČKI CILJEVI - (Parsons, Claparede, Hall) – sve što postoji je u funkciji nečega, pa je svrha pedagogije odgajati za pravilno i skaldno funkcioniranje. NATURALISTIČKI CILJEVI – (Spinoza, Rousseau, Goethe, Key) – za njih postoji samo priroda i treba slijediti njoj prirođene ciljeve. TRADICIONALISTIČKI CILJEVI – cijene ljudske tekovine, drevne običaje, predaje i kulture. INDIVIDUALISTIČKI CILJEVI – zagovaraju samo one odgojne ciljeve koji odgovaraju naravi i težnjama pojedinaca bez obzira na njegovu okolinu i društvo u kojem živi, NPR. pokret socijalizacije (Marks, Bebel, Zetkin, Makarenko) – njima je glavni cilj učiniti čovjeka dobrim članom kolektiva, a klasa je jedini kriterij vrednovanja. Suvremena pedagogija iznjedrila je nove ciljeve pod zajedničkim nazivnikom NAPREDNI CILJEVI - suvremene pedagogije – nikad zadovoljni starim načelima i metodama progresivistički pedagozi ističu svoje parole: napredak, 45

rušenje svih tabua, neograničena sloboda, emancipacija - oslobađanje, suvremenost, kritički odgoj, pedagogija ljevice. 20. stoljeće otkriva važnost životnih, kulturnih, estetskih, društvenih, religioznih i odgojnih vrednota pa mnogi pedagozi (Dilthey, Spranger, Litt, Petersen) postavljaju AKSIOLOŠKE CILJEVE – oni kažu da svrha odgoja mora biti ostvarivanje i stjecanje bitnih životnih dobara počevši od bioloških pa sve do moralnih i religioznih. Neki pedagozi iz brojnih vrednota ističu važnost MORALA kao bitnog za odgoj. Tu misao su zagovarali: Sokrat, Stoici, svi kršćanski odgajatelji, Kant, Herbart, Scheler, Paulsen... Na sreću tako odgoj zamišljaju i neki suvremeni pedagozi: CILJ ODGOJA JE ĆUDOREDNI IDEAL. Akcentiranje nekih drugih elemenata SOCIJALNOG odgoja: profesionalni – ispravan izbor zanimanja politički – politika je glavna dužnost građanina demokratski – demokracija je jedini dostojan oblik vladavine ekološki – obrana prirode i okoliša. Mnogi pedagozi izjednačavaju pedagogiju sa školovanjem, tako nastaju i DIDAKTIČKI CILJEVI, kao jedni od odgojnih ciljeva:

     

stjecanje znanja metodika učenja primjena naučenoga osposobljavanje za profesiju ispunjavanje kurikuluma istraživački i znanstveni rad.

INTEGRALAN ODGOJ Humanost je svojstvena čovjeku i specifičan je odgojni ideal, k njemu teži svaka ljudska praksa, u njemu se ostvaruje ljudska sreća i on je kruna čitave prirode. Ništa novo nije vrijedno i ništa staro nije sveto ako ne oplemenjuje čovjeka. Ako čovjeka stavimo kao središte odgoja, stavili smo ga u središte pedagogije ali time još ne i u središte svijeta. Odgoj mora težiti očovječenju, uljuđivanju, ostvarivanju čovještva i mora biti sukladno ljudskoj naravi. Čovjek je spoj duha i tijela tako i odgoj mora obuhvaćati cijelog čovjeka - mora biti INTEGRALAN = svestran, cjelovit, potpun. 46

Glavni cilj odgoja tako postaje - graditi ljudsku osobu, oblikovati čovjeka, očovječenje i uljuđivanje. Biti čovjek!!! - to je ideal integralnog odgoja. ZADACI ODGOJA

 NA

RAZINI: Odgojni ideal = općeg cilj = posebnog, konkretnijeg, bližeg, određenog zadaci = pojedinačno, određeni praksi dostupni, oni konkretiziraju cilj, raščlanjuju ga na više elemenata

Različiti su pristupi u određivanju odgojnih zadataka - oni moraju biti jednostavniji, učitelju bliži, konkretniji, stoga se pri raščlanjivanju primjenjuju različiti kriteriji: 

   

pedagoški psihološki tradicionalni praktični vrijednosni.

RAZLIČITE KLASIFIKACIJE ODGOJNIH ZADATAKA 1. KONKRETIZACIJA KOJA SE ZASNIVA NA POJMU MNOGOSTRANOG RAZVITKA Što je mnogostrani razvitak = skladan razvitak svih bitnih čovjekovih svojstava, stoga odgoj ima 5 bitnih sastavnica prema A. Vukasoviću tj. 5 odgojnih područja što prikazuju sljedeći kružni isječci 2. KRETIZACIJA ZASNOVANA NA STRUKTURI PSIHIČKOG ŽIVOTA ako uzmemo strukturu psihičkog života čovjeka, primijetiti ćemo tri dijela te strukture: SKLAD MISLI, RIJEČI I DJELA 3. KONKRETIZACIJA ZASNOVANA NA ŠKOLSKOJ TRADICIJI Škola traži od mladih:  usvajanje određenih količina znanja, umijeća i navika  razvijanje tjelesnih i intelektualnih sposobnosti  izgrađivanje i oblikovanje čovjeka kao ljudskog bića Na temelju tih praktičnih pedagoških potreba formiraju se tri osnovna zadatka nastave, tj. škole 4. KONKRETIZACIJA ODGOJNIH ZADATAKA ZASNOVANA NA LJUDSKOJ DJELATNOSTI

47

- čovjek je radno, stvaralačko biće, radom ostvaruje sredstva za život, ali rad je i društvena potreba, pojedinac tako sudjeluje osim u radu i u društvenom životu ali i kulturno provodi svoje slobodno vrijeme 5. KONKRETIZACIJA ZASNOVANA NA ODGOJNIM VRIJEDNOSTIMA sa stajališta koje odgojne vrijednosti želimo ostvariti, vrijednosti možemo razvrstati u tri područja: generičko – imaju najšire značenje društveno – izražavaju društvenu djelatnost odgoja i njegovu povijesnu i prostornu vezanost za život određenog društva personalno – sve to dokazuje koliko je odgoj složen i raznovrsnim zadacima bogat proces. Ostvarivanje zadataka ovo su najšire postavljeni zadaci ali se oni mogu još konkretizirati na: -nastavnom satu -neposrednim kontaktom s odgajanikom 1. Konkretizacija - govori o bitnim odlikama odgojnog rada, ostale imaju uže značenje ali sve zadatke treba povezivati, svako područje ima svoju racionalnu, emocionalnu i voljnu sferu.

48