Skripta Socijalna Medicina 1 God Verzija 12

Sveučilište u Rijeci Medicinski fakultet Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju

SOCIJALNA MEDICINA SKRIPTA ZA STUDENTE

-Radna verzija-

Rijeka, 2013.

Izdavač: Sveučilište u Rijeci Medicinski fakultet Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju Prof. dr.sc. Tomislav Rukavina

Autori (po abecednom redu):

Benčevid Striehl Henrietta, Bilajac Lovorka, Dadid Hero Elizabeta, Jankovid Suzana, Kabalin Milena, Rukavina Tomislav, Tomljenovid Morana, Vasiljev Marchesi Vanja

SADRŽAJ:

1. Definicija i razvoj socijalne medicine kod nas i u svijetu ............................................... 4 1.1. RAZVOJ SOCIJALNE MEDICINE U SVIJETU.................................................................................................... 5

2. Odrednice zdravlja ....................................................................................................... 8 2.1. INDIVIDUALNE ODREDNICE ZDRAVLJA ....................................................................................................... 9 2.1.1. Genetske osobine (nasljeđe) ................................................................................................... 9 2.1.2. Životni stil .............................................................................................................................. 9 2.2. VANJSKE ODREDNICE ZDRAVLJA ............................................................................................................ 10 2.2.1. Utjecaj društvene mreže i zajednice ...................................................................................... 10 2.2.2. Utjecaj zdravstvenog sustava na zdravlje.............................................................................. 11

3. Nejednakosti u zdravlju ............................................................................................. 12 3.1. MJERENJE NEJEDNAKOSTI U SVIJETU ...................................................................................................... 13 3.2. NEJEDNAKOSTI UZROKOVANE SOCIO-EKONOMSKIM STATUSOM .................................................................... 14 3.2.1. Siromaštvo/edukacija ........................................................................................................... 14 3.2.2. Zaposlenje............................................................................................................................ 14 3.2.3. Područje stanovanja ............................................................................................................. 15

4. Globalizacija i zdravlje ................................................................................................ 16 5. Pokazatelji zdravstvenog stanja i mjerila zdravlja ....................................................... 19 5.1. DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA POPULACIJE – STRUKTURA STANOVNIŠTVA ............................................................. 21 5.1.1. Natalitet, prirodni priraštaj................................................................................................... 22 5.1.2. Mortalitet i morbiditet ......................................................................................................... 23 5.1.3. Stopa dojenačke smrtnosti ................................................................................................... 24 5.2. VODEDI UZROCI SMRTI U REPUBLICI HRVATSKOJ ....................................................................................... 25 5.3. MORBIDITET ................................................................................................................................... 26 5.4. OČEKIVANO TRAJANJE ŽIVOTA .............................................................................................................. 27

6. Vodedi rizici za zdravlje .............................................................................................. 29 6.1. PREHRANA ..................................................................................................................................... 29 6.2. FIZIČKA AKTIVNOST ........................................................................................................................... 30 6.3. OVISNOSTI...................................................................................................................................... 31 6.3.1. Duhan .................................................................................................................................. 31 6.3.2. Alkohol ................................................................................................................................ 33 6.3.3. Droge................................................................................................................................... 34 6.4. STRES ............................................................................................................................................ 35 6.5. ODGOVORNO SPOLNO PONAŠANJE........................................................................................................ 36 6.6. NASILJE ......................................................................................................................................... 37 6.7. OZLJEDE......................................................................................................................................... 37

7. Posebne populacijske skupine i njihove karakteristike ............................................... 39 7.1. ŽENE U VEZI S MATERINSTVOM, TRUDNICE .............................................................................................. 40

2

7.2 DOJENČAD I MALA DJECA ..................................................................................................................... 41 7.3. ŠKOLSKA DJECA I MLADEŽ ................................................................................................................... 41 7.4. SREDNJA ILI ODRASLA DOB .................................................................................................................. 42 7.5. STARIJE OSOBE................................................................................................................................. 42 7.6. UMIRUDI BOLESNICI (TERMINALNA SKRB) ................................................................................................ 43 7.7. ETNIČKE SKUPINE ............................................................................................................................. 44 7.8. BESKUDNICI .................................................................................................................................... 44 7.9. OSTALE SKUPINE .............................................................................................................................. 45

8. Zdravlje u zajednici .................................................................................................... 46 8.1. ZAJEDNICA ...................................................................................................................................... 46 8.2. ZDRAVLJE I ORGANIZACIJA ZAJEDNICE ..................................................................................................... 47

9. Pokret «Zdravi gradovi», «Zdrave županije» .............................................................. 48 9.1. POKRET "ZDRAVI GRAD" .................................................................................................................... 48 9.2. ZDRAVE ŽUPANIJE ............................................................................................................................. 52

10. Zdravstvena zaštita i socijalna skrb .......................................................................... 54 10.1. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA .................................................................................................................... 54 10.2. SOCIJALNA SKRB ............................................................................................................................. 57

11. Upravljanje u izvanrednim stanjima ......................................................................... 59 11.1 FAZE IZVANREDNIH STANJA: ............................................................................................................... 61

12. Unapređenje zdravlja, prevencija bolesti ................................................................. 63 12.1 POVIJEST PROMICANJA ZDRAVLJA ........................................................................................................ 63 12.2. PROMOCIJA ZDRAVLJA I PREVENCIJA BOLESTI ......................................................................................... 64 12.3. PRIORITETI U PROMICANJU ZDRAVLJA U 21. STOLJEDU.............................................................................. 66

13. Zdravstveni odgoj .................................................................................................... 69 13.1. METODE RADA U ZDRAVSTVENOM ODGOJU ........................................................................................... 70 MOGUDNOST PRENOŠENJA ZDRAVSTVENO-POPULARNIH SADRŽAJA ...................................................................... 71

14. Komunikacijske vještine ........................................................................................... 72 15. Literatura: ................................................................................................................ 75

3

1. Definicija i razvoj socijalne medicine kod nas i u svijetu Predmet interesa socijalne medicine jesu svi socijalni (društveni) utjecaji na zdravlje i bolest. Na zdravlje pojedinca i stanovništva u cjelini utječu biološki, fizički i socijalni čimbenici koji su u stalnoj međusobnoj interakciji i potrebno ih je pravilno prepoznati i usmjeriti preventivne aktivnosti na sprečavanje bolesti. Uklanjanje čimbenika rizika koji utječu na razvoj bolesti te očuvanje i unapređenje zdravlja, odnosno promocija zdravlja, temeljni su pristupi djelovanja socijalne medicine. Također, veliko značenje imaju i druge intervencije, kao što su preventivni pregledi, samozaštita i suzaštita, aktivna skrb za ugrožene populacijske skupine i kronične bolesnike kao i važnost socijalne skrbi. Socijalna medicina nastala je iz potrebe da se medicina ne bavi samo dijagnostikom i liječenjem pojedinaca, nego i cijele populacije. Definicije socijalne medicine razlikovale su se u raznim vremenskim razdobljima, jer su na njezin sadržaj i metode veliki utjecaj imali ideološki elementi, društveno-politički odnosi i kulturne prilike. Značajnu ulogu u očuvanju i unapređenju zdravlja ima samo onaj zdravstveni sustav koji svoje djelovanje temelji na principima aktivne medicine i suradnje u zajednici, naselju gdje ljudi žive i rade. „Socijalna medicina je nauka koja se bavi ispitivanjem međusobnog utjecaja socijalnih odnosa i patoloških pojava u narodu i pronalaženjem mjera socijalnog karaktera za unapređenje zdravlja“ A.Štampar, 1926.

Ili jednostavnije: Socijalna medicina je nauka o zaštiti zdravlja ljudi u zajednici i o organizaciji te zaštite. Djelokrug rada suvremene socijalne medicine obuhvada tri velika znanstvena i stručna područja: 

Prirodnoznanstvena: ekološka, demografska i epidemiološka promatranja čovjeka i ljudske zajednice, istraživanje zdravstvene tehnologije



Sociološka: analiza društvenih odnosa, uzroka i posljedica društvenih nejednakosti na području zdravlja i bolesti i pronalaženje odgovarajudih mjera socijalne politike i zaštite



Organizacijska i upravljačka: analiza zdravstvenih sustava i načina poslovanja zdravstva i racionalizacija u organizaciji zdravstvene zaštite.

4

1.1. Razvoj socijalne medicine u svijetu Područja kojima se bavi socijalna medicina, a koja podrazumijevaju higijenu i socijalnu medicinu, pojavljuju se vrlo rano u svim medicinskim kulturama. Prvu formulaciju pojmova u Europi dao je J.P.Frank 1786. godine u svom djelu Medicinska policija (Medizinische Polizei), u kojoj je glavna misao da se veliki broj bolesti može spriječiti energičnim mjerama države, jer čuvanje zdravlja dužnost je države i ona regulira uvjete na način da život nije štetan građanima. U devetnaestom stoljedu, razvojem industrije socijalna medicina postaje sve značajnija. Godine 1847. Neumann u knjizi "Javna briga o zdravlju i imetak" piše da ne treba previše dokazivati da najviše bolesti dolazi od socijalnih prilika. Tada se prvi puta govori o socijalnoj medicini. Ipak, termin "socijalne medicina" prvi je dao J. Guerin 1848. godine u Parizu. Prema njemu, socijalna medicina bavi se problemima odnosa medicine i društva. Dijeli je na: socijalnu fiziologiju, socijalnu patologiju, socijalnu higijenu i socijalnu terapiju. Iste te godine u Prusiji R. Virchov piše da je medicina socijalna znanost, a politika ništa drugo nego medicina u velikim razmjerima. Sredinom devetnaestoga stoljeda u Engleskoj se pojavljuju izvještaji o istraživanju pravnika E. Chadwicka i liječnika praktičara S. Smitha u kojima se opisuje utjecaj siromaštva te načina života i okoline na zdravlje. Traže sanitarnu reformu i kritiziraju birokraciju sa liberalnog stajališta. Pod njihovim utjecajem donesen je u Engleskoj Prvi zakon o javnom zdravstvu (public health), (1848.), a ubrzo poslije toga održan je i prvi tečaj javnog zdravstva (1856.) što je je početak stvaranja posebne struke koja promatra bolesti populacije. Termin socijalna medicina se, nakon uvođenja zdravstvenog osiguranja u Prusiji i drugim europskim zemljama, sve više upotrebljava i označava struku koja se bavi specifičnim medicinskim problemima od interesa za zdravstveno osiguranje. Područje odnosa društva i bolesti preuzima socijalna higijena. Nakon Oktobarske revolucije u Sovjetskom Savezu N.A. Semaško postavlja nova načela zdravstvene zaštite. U njima nema mjesta socijalnoj higijeni, nego samo organizaciji zdravstvene zaštite, jer prevladava mišljenje da je socijalističko društvo riješilo sve osnovne društvene proturječnosti, pa i odnosa prema bolesti u populaciji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega, ponovo se javlja vedi interes za socijalnu medicinu. Pojavljuju se i nove metode prisutne u društvenim znanostima, tzv. biheviorističke znanosti (behaviour, engl. ponašanje).

5

Isto se tako pojavljuju nove struke u kojima se razvijaju pojedini sadržaji koji su nekada bili unutar socijalne medicine: organizacija i upravljanje zdravstvom, medicinska i zdravstvena statistika (W. Farr, 1837. prvi medicinski statističar), medicinska i zdravstvena informatika, zdravstvena ekonomika. Odvaja se higijena, kojoj se daje novi naziv zdravstvena ekologija. Počinje razvoj epidemiologije, ne samo zaraznih, nego i kroničnih nezaraznih bolesti i rizičnih čimbenika za te bolesti, što je granično područje sa socijalnom medicinom. Pojavljuje se pojam i struka preventivne medicine koja se bavi sprječavanjem bolesti te zdravstveni odgoj, medicinska i zdravstvena psihologija te kliničke specijalnosti s pridjevom socijalna (socijalna pedijatrija, socijalna psihijatrija itd). U Velikoj Britaniji potkraj šezdesetih godina pojavljuje se posebna struka koja zamjenjuje socijalnu medicinu, a zove se medicina zajednice (community medicine). Potječe od prakse liječnika koji su se bavili javnozdravstvenim problemima neke zajednice. Bavi se zdravstvenim problemima i organizacijom zdravstvene zaštite u zajednici, posebice masovnim zdravstvenim akcijama, zdravstvenim odgojem, zaštitom okoliša, povezivanjem zdravstva i drugih društvenih djelatnosti i drugih organizacija. Najznačajnije mjesto u razvoju naše socijalne medicine, a i cjelokupnog zdravstva, zauzima Andrija Štampar (1888-1958). Tridesetih godina mi smo bili, ne samo na razini svjetskih zbivanja, nego po mnogim idejama i ostvarenjima, zahvaljujudi A. Štamparu ispred drugih. Našoj socijalnoj medicini to donosi veliki ugled u svijetu. Koncepcija doma zdravlja i higijenskih zavoda koji vode aktivnu zdravstvenu praksu suzbijajudi najznačajnije socijalne bolesti provodi se po prvi put u svijetu prema zamislima samog Štampara. Velika gospodarska kriza (1929-1941.) zaustavlja daljnji razvoj socijalne politike i zdravstvene zaštite. Nakon Drugog svjetskog rata nastavlja se borba za koncepciju "higijenske službe" kakva je stvorena prije rata. Važan doprinos socijalne medicine bio je unapređenje mjera zdravstvene zaštite. Razvijene su metode za rješavanje pojedinih užih područja zdravstvene zaštite, kao što je zaštita radnika, školske djece, nekih kroničnih bolesti, tuberkuloze i drugo. Štampar nakon umirovljenja odlazi na rad u inozemstvo u Higijensku organizaciju Lige naroda. Jedan je od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije, a Prvom skupštinom predsjedava 1948. godine gdje je donesen Statut ove organizacije, definicija zdravlja koju i danas učimo te promocija pojma „zdravlja za sve“, kojom se postavljaju temelji i smjer rada ove organizacije Ujedinjenih naroda.

6

Dr. Štampar je 1926. godine definirao i prepoznao 10 načela za rad i organizaciju zdravstvene službe, koja su i danas aktualna: 1. Važnije je obavještavanje naroda od zakona. 2. Najvažnije je pripremiti teren u jednoj sredini i pravilno shvadanje o zdravstvenim pitanjima. 3. Pitanje narodnog zdravlja i rad na njegovom unapređenju nije monopol liječnika, nego se njime trebaju baviti svi bez razlike. Samo zajedničkom suradnjom može se unaprijediti narodno zdravlje. 4. Liječnik treba biti socijalni radnik; s individualnom terapijom se ne može mnogo postidi; socijalna terapija je sredstvo koje ga može dovesti do pravog uspjeha. 5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku, jer ga ekonomska ovisnost sprečava u njegovim glavnim zadacima. 6. U pitanju narodnog zdravlja ne smije se činiti razlika među ekonomski jakim i slabima. 7. Potrebno je stvoriti zdravstvenu organizaciju u kojoj de liječnik tražiti bolesnika, a ne bolesnik liječnika, jer se samo na taj način može u našem staranju obuhvatiti vedi broj onih čije zdravlje treba čuvati. 8. Liječnik mora biti narodni učitelj. 9. Pitanje narodnog zdravlja je vedeg ekonomskog od humanitarnog značaja. 10. Glavno mjesto liječničkog djelovanja su ljudska naselja, mjesta gdje ljudi žive, a ne laboratoriji i ordinacije. Socijalna medicina je danas u svijetu usmjerena na organizaciju zdravstvene zaštite, rukovođenje i upravljanje. Ipak, posebnost naše socijalne medicine je borba za načelo aktivnog sudjelovanja naroda u akcijama i odlučivanja o pitanjima zdravlja i zdravstva, načelo solidarnosti i načelo jedinstvene medicine.

7

2. Odrednice zdravlja Definicije zdravlja prilagođavaju se trendovima i suvremenom načinu života. Zbog složenosti problema poimanja i definiranja zdravlja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je, prigodom svog osnivanja 1948. Godine, ponudila sveobuhvatnu definiciju zdravlja: "Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti", koja vrijedi i danas. Prema toj definiciji zdravlje se sastoji od tri dimenzije (tjelesne, duševne i društvene), koje su uzajamno povezane. U svakidašnjem se životu pojam zdravlja često vezuje samo uz odsustvo bolesti. U mladosti su vedini poklonjeni dobri temelji za zdravlje, ali kasnije o svakom od nas ovisi s koliko i kakvog zdravlja de dočekati starost. Vrlo je dobro i razumno usmjeriti pozornost sprječavanju nastanka bolesti, a kad se ona pojavi što bržem i uspješnijem liječenju. Dakle, čuvanje zdravlja i sprečavanje bolesti odgovornost je svakog pojedinca kako bi se život i pojedinca i zajednice unaprijedio i produljio. Zdravlje nije krajnji cilj, niti primarno dobro, ono vrijedi ukoliko ga iskoristimo da budemo potpuni ljudi.

Prema današnjem poimanju, temeljni preduvjeti zdravlja definirani su 1986. godine u Otawskoj povelji o unapređenju zdravlja. To su: mir, dom, obrazovanje, hrana, prihodi, stabilni ekosustav, održivi resursi, socijalna pravda i jednakopravnost (pravičnost). Na zdravlje utječe niz čimbenika (odrednice zdravlja). To su: nasljeđe, fizička okolina (ekološki čimbenici), socijalno-ekonomski status pojedinca i društva, odgoj i obrazovanje (čimbenici kulture), sustav zdravstvene i socijalne zaštite. Navedni čimbenici ne utječu na zdravlje jednako i uzajamno su ovisni. Na neke od njih možemo kontinuirano utjecati, poboljšavati ih, dok na neke ne možemo utjecati.

Slika 1. Model odrednica zdravlja (autori: Dahlgren&Whitehead)

8

2.1. Individualne odrednice zdravlja Individualne odrednice zdravlja obuhvadaju osobine pojedinca: spol, dob, rasa, genetske osobine, nasljeđe... Neke

osobine ovisne su o drugim faktorima, npr. zdravstveno stanje

roditelja prije začeda djeteta, a posebno zdravlje majke u razdoblju trudnode, zdravstveni status na porodu i sl.

2.1.1. Genetske osobine (nasljeđe) Socijalno medicinska i javnozdravstvena istraživanja i intervencije iz praktičnih razloga (financijskih, etičkih i sl.) često podrazumijevaju gensku homogenost populacije. Nasljedni čimbenici o kojima se toliko toga ved danas sa sigurnošdu zna, mogu u etiologiji zdravlja imati značajnu ulogu koja je u manjem ili vedem opsegu povezana s okolišnim čimbenicima. Međutim, čimbenici rizika ne utječu jednako na svakoga. Npr. sve osobe koje su u jednakoj mjeri i jednakom vremenskom razdoblju (jednaka izloženost) izložene duhanskom dimu, nede u jednakom broju i u isto vrijeme oboljeti od raka pluda. Rothman (1986) je na primjeru fenilketonurije prikazao da genska bolest može biti u isto vrijeme 100% genska i 100% okolišna. Ovaj je genski poremedaj rijedak, a uzrok se nalazi u hrani koju jedemo. Kad u hrani ne bi bilo fenilalanina, bolest

se ne bi ispoljavala. Skrining na

fenilketonuriju pozitivan je primjer povezanosti javnozdravstvene intervencije i genskih bolesti.

2.1.2. Životni stil Uz gene, dob i spol, individualna je odrednica zdravlja i životni stil (tjelesna aktivnost, prehrana, pušenje, alkohol, uživanje opojnih droga, ozljeđivanje, seksualno ponašanje, kriminalne aktivnosti). Postoji čvrsta veza između onoga što činimo, kako činimo i pojave bolesti, bilo da je riječ o zaraznoj, nezaraznoj bolesti ili ozljedi. Životni stil dijelom je odgovornost

pojedinca, a dijelom je pod višestrukim društvenim

utjecajima. „Pozitivan“ životni stil može se podržavati zakonima i financijskim ulaganjem u mjere koje potiču zdravlje te razvojem okruženja koji je poticajan u nastajanju i održavanju zdravog životnog stila. Na primjer: zakon o ograničavanju prodaje duhanskih proizvoda i alkoholnih pida maloljetnicima, zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima i ugostiteljskim objektima, ulaganje u javni gradski

9

prijevoz, ulaganje u obrazovanje, poticaji u ponudi zdravih namirnica i dostupnosti zdravih obroka (ekonomski i geografski) i drugi. Životni stil pojedinca ovisi i o pripadnosti društvenoj skupini. "Društveni stil ponašanja" pojedincu se namede kao pravilo kojeg se mora pridržavati ukoliko želi biti prihvadeni član zajednice. Primjerice, biti mršav, baviti se sportom, izgledati mlad dio je opde prihvadenog stila koji može pozitivno utjecati na zdravlje pojedinca. S druge strane, prešutno prihvadanje pušenja duhana i pijenja alkoholnih pida te cijeli pokret za legalizaciju lakih droga također je dio društvenog utjecaja koji nema pozitivan utjecaj na zdravlje.

2.2. Vanjske odrednice zdravlja Vanjske odrednice zdravlja u širem kontekstu obuhvadaju socio-ekonomske, kulturalne i okolišne determinante. To su: zdrav okoliš, kvalitetno zadovoljena potreba za pitkom vodom, odgovarajuda prehrana, uvjeti stanovanja, upotreba sigurnih tehničkih pomagala, dostatna primanja, obrazovanje i pristup zdravstvenoj zaštiti, građanska ravnopravnost u društvu (posebno ravnopravnost žena). Vanjske odrednice osiguravaju zdravu okolinu tj. omogudavaju razvoj pojedinca i društva u cjelini.

2.2.1. Utjecaj društvene mreže i zajednice 

Obitelj kao primarna ljudska zajednica

Sve više se znanstveno potvrđuje velika i nezamjenjiva važnost obitelji u zdravom ljudskom življenju. Kao vrlo dinamična zajednica, obitelj je zdrava toliko koliko su zdravi pojedinci tj. njezini članovi. Obitelj je ta koja može najbrže djelovati i poboljšati zdravstveno stanje svakog člana. Pojava bolesti, iako neželjeni događaj, zdravu obitelj još više učvršduje i potiče da pojača napore za očuvanje zdravlja. Kod zdrave obitelji razvijen je jednakovrijedan status svakog njezinog člana, osjedaj slobode, ali i brižnosti za drugog člana. 

Društvo

Manjak kontrole ili utjecaja u društvenom, poslovnom ili obiteljskom okružju, nezaposlenost, nisko samopoštovanje, financijska i poslovna nesigurnost imaju snažan utjecaj na zdravlje. Ove su odrednice pod snažnim utjecajem društveno-političkih i ekonomskih utjecaja. U njima leži veliki dio društvene odgovornosti za zdravlje. Ljudi koji gube svoje društvene mreže i podršku društva (marginalizirane skupine i pojedinci) ujedno su oni kojima je društvena potpora najviše potrebna kako bi se lakše nosili sa svojom nepovoljnom situacijom.

10

U novije vrijeme sve se češde susredemo s pojmom „društveni kapital“ (social capital) koji je usko vezan za društvene odrednice zdravlja. Vrijednosti pozitivnog društvenog kapitala prisutne su u grupama koje pozitivno djeluju na svoje članove, međusobno se uvažavaju, usvajaju pozitivne norme, razvijaju međusobno povjerenje i podršku. Međutim, negativni utjecaj društvene zajednice prisutan je u skupinama koje podržavaju neprihvatljive norme (organizirane bande, nedemokratske skupine koje podjarmljuju svoje i pripadnike drugih skupina i sl.).

2.2.2. Utjecaj zdravstvenog sustava na zdravlje Sustav zdravstvene zaštite utječe na zdravlje veličinom i oblikom zdravstvenih intervencija koje osigurava u sprječavanju, otkrivanju i otklanjaju zdravstvenih problema. Očekivano trajanje života u pojedinim populacijama jače određuju socijalnoekonomski čimbenici nego zdravstvene intervencije. S druge strane, smrtnost dojenčadi češde je pod jačim utjecajem organizacije zdravstvene djelatnosti nego drugih čimbenika. U visoko razvijenim zemljama intervencije zdravstvenog sustava produljuju život za prosječno 5 godina. Međutim, subjektivni osjedaj zdravlja ili percepcija zdravlja od strane pojedinca ne mora se podudarati s društvenom ili stručnom definicijom zdravlja. Zdravstvena potreba je objektivno (od stručnjaka utvrđeno) stanje odstupanja od zdravlja za koje dokazano postoji zdravstveni postupak koji ga može ublažiti ili potpuno otkloniti. Zdravstveni zahtjev je izraženi subjektivni (od laika procijenjen) stav ili mišljenje kojim se traži ostvarivanje određene zdravstvene mjere, a može biti opravdan ili neopravdan. Korištenje zdravstvene zaštite predstavlja proces ostvarivanja zdravstvenog zahtjeva koji uključuje procjenu opravdanosti zahtjeva i primjenu odgovarajudeg zdravstvenog postupka kod potvrđene zdravstvene potrebe. Kako bi se poboljšalo zdravlje populacije i produljio život, izabiru se posebno učinkovite intervencije temeljene na bolestima i rizicima koji se u populaciji najčešde javljaju. Riječ je o cijepljenju protiv zaraznih bolesti, programima probira (screening) za odabrana sijela malignih bolesti, i obradi važnih bolesti i ozljeda. Na primjer, adekvatnom skrbi život ozlijeđene osobe možemo produljiti 24 do 38 godina, a kod ishemične bolesti srca, za 14 godina života. Odgovornost je zdravstvenog sustava osigurati pravednu raspodjelu dobrobiti u cjelokupnoj populaciji.

11

3. Nejednakosti u zdravlju Ljudi se međusobno razlikuju po biološkim, okolišnim, zdravstvenim i socijalnim osobinama. Sve razlike mogu biti uzrok nejednakosti u zdravlju. Različite društvene skupine imaju i različito zdravlje. Društvena nejednakost kompleksan je pojam koji obuhvada materijalnu (bogatstvo

-

siromaštvo),

političku

(nejednaka

raspodjela

političke

modi),

pravnu

(nejednakopravnost) nejednakost i dr. Svaka od ovih nejednakosti za posljedicu može imati promjenu zdravlja pojedinca ili pojedinih skupina stanovništva, a često su povezane. Pojam zdravstvene nejednakosti odnosi se na sva odstupanja ili razlike u zdravlju (zdravstvenom stanju), pristupu ili korištenju zdravstvene zaštite između pojedinaca, društvenih skupina ili područja. Nejednakost iznad određenih granica dovodi do različitog trajanja života, pobola i zdravstvenih smetnji u populaciji. Manje privilegirani žive krade, boluju više, imaju lošiju kvalitetu života, teže ostvaruju zdravstvenu zaštitu, manje brinu za zdravlje i drukčije se zdravstveno ponašaju. Iz ekonomske perspektive, zdravlje je izrazito važan resurs za postizanje materijalnog blagostanja pojedinca i društva. Ulaganje u poboljšanje zdravstvenog stanja najugroženijih društvenih skupina najjeftinije je i donosi pozitivni pomak u ukupnom ekonomskom stanju populacije. Stupanj jednakosti u zdravlju različit je u različitim zemljama, što velikim dijelom ovisi o političkim, ekonomskim i društvenim specifičnostima i tradicijama svake zemlje. U svijetu su razlike u očekivanom trajanju života vrlo izražene. U nekim Afričkim zemljama očekivano je trajanje života 40-ak godina, dok je u Europskim zemljama, SAD-u i Australiji ono duplo duže (80ak godina). Uprkos poboljšanju kvalitete života zahvaljujudi napretku na području javnog zdravstva i medicine u posljednjim desetljedima, razlike u zdravlju, očekivanom trajanju života i korištenju zdravstvene zaštite povedale su se između i unutar država. Primijeden je trend širenja razlika u zdravlju među različitim socio-ekonomskim skupinama u svim društvima. Svi faktori koji utječu na zdravlje mogu predstavljati razlog nejednakosti u zdravlju populacije. Istraživanjima su dokazane razlike u zdravlju radi socioekonomskog statusa (stupanj obrazovanja,

prihod,

zaposlenje,

zanimanje,

posjedovanje

materijalnih

dobara),

nacionalnosti/rase, spola, dobi, područja stanovanja (pojedine regije i županije, grad/selo, izolirana područja, planine, otoci), etničke pripadnosti (migranti, Romi, HIV-pozitivni, zatvorenici, i dr.). Često su jedni s drugima povezani pa na zdravlje djeluju putem kompleksnih interakcija

12

koje uključuju socijalnu mrežu, fizički okoliš, pristup zdravstvenoj zaštiti, osobno ponašanje i biološka obilježja.

Društvene nejednakosti, ovisno o vrijednostima u društvu, mogu biti: opravdane (pravične)- npr. nejednakost do koje dolazi

temeljem različitih rezultata rada, sposobnosti i zalaganja,

tolerantne (neopravdane, ali podnošljive) npr. zbog razmjerno povoljnije društvene pozicije, podrijetla, odgoja) te neprihvatljive npr. kršenjedruštvenih normi, varanje, nasilje, diskriminacija.

3.1. Mjerenje nejednakosti u svijetu Zdravstveno stanje stanovništva, kao i dostupnost i učinci zdravstvene zaštite, redovito se prate pomodu Međunarodno dogovorenih indikatora. Neki su od njih: dojenačka smrtnost i smrtnost žena u perinatalnom razdoblju, očekivano trajanje života i dr. Poznavajudi socio-ekonomsku situaciju pojedine države/regije, nepovoljni socio-ekonomski uvjeti i niska razina socijalne i zdravstvene zaštite loše utječu na zdravlje stanovništva te dovode do opdeg povedanja pobola i pomora i rasprostranjenosti specifičnih uzroka. Djelovanje na socijalne determinante zdravlja jest djelovanje na smanjenje štetnih zdravstvenih posljedica. Zato moderne zajednice ulažu u promicanje zajedništva, jednakosti i pravičnosti, «socijalnog kapitala», solidarnosti ali i osiguravanja sredstava za sufinanciranje različitih oblika pomodi, kojima se unaprijeđuje kvaliteta života građana. Sukladno zahtjevima u svijetu, ciljevi Međunarodnog društva za pravičnost u zdravlju (ISEqH) i specijaliziranog Časopisa za pravičnost u zdravlju (IJEqH) podrška su znanstvenim i stručnim istraživanjima za unaprjeđenje pravičnosti u zdravlju između i unutar država.

U Republici Hrvatskoj zdravstveni sustav temelji se na principima učinkovitosti, kontinuiteta i dostupnosti. Prema zakonskoj legislativi, svi stanovnici imaju jednako pravo na zdravlje i zdravstvenu zaštitu. Međutim, uprkos zakonskoj legislativi, nejednakosti u zdravlju prisutne su i među stanovnicima različitih društvenih skupina.

13

3.2. Nejednakosti uzrokovane socio-ekonomskim statusom 3.2.1. Siromaštvo/edukacija Nepovoljni materijalni uvjeti života građana i problem siromaštva, položaj u društvu, nejednakost i nepravičnost, nesigurnost, kriminal, nasilje i zlostavljanje, nezaposlenost i besperspektivnost posljedica su negativnih utjecaja na socijalne determinante zdravlja. Granica koja dijeli siromašne od drugih različita je za različite zemlje i prilike. Primanja, kao ni zdravstvene usluge same po sebi ne ostvaruju zdravlje, ali u situacijama uvjetovanim siromaštvom povedana je pojava zaraznih bolesti, javljaju se akutne nezarazne, kronične nezarazne, nasljedne, degenerativne bolesti. Pretpostavka je da je zdravstvena zaštita organizirana tako da je jednaka za sve, a u stvarnosti postoji razlika u potrebama i mogudnostima. Što je manje sredstava, manja je edukacija, a time je i smanjeno korištenje zdravstvene službe, posebno preventivne i ranog otkrivanja bolesti. Pokušaji izravnog rješavanja problema siromaštva pomaganjem sa strane, a bez opdeg društvenog i međunarodnog napretka, ne daju dobre rezultate iz više razloga. Jedan od njih je i osiguravanje sredstava za pomod od srednje razvijenih, a ne najbogatijih, što umanjuje količinu sredstava, pri čemu se usporava razvoj onih koji daju pomod. Rješenja su u uravnoteženom razvoju društva u cjelini, u razvijanju proizvodnje i obrazovanja, organizaciji obespravljenih i siromašnih i razvoju pravedne socijalne politike u društvu (opde dobro, socijalna i fizička sigurnost, zdrav način stanovanja, prehrana, edukacija, sanitacija, dobra zakonska regulativa, organiziranosta društva....). Npr., u Africi je odlučeno povedati zdravstvenu zaštitu žena. Osigurana su financijska sredstva i izgrađena je ambulanta. Broj posjeta ambulanti bio je vrlo nizak. Nakon što su educirali žene i ukazali im na važnost redovnih pregleda,, porastao je njihov broj .

3.2.2. Zaposlenje Nezaposlenost ima utjecaj na zdravstveno stanje nezaposlenog i njegove obitelji putem snižavanja životnog standarda. U tzv. akutnoj fazi posljedice mogu biti - stres, zanemarena briga za zdravlje, neredovita prehrana, neadekvatna higijena, povedanje

štetnog zdravstvenog

ponašanja-opijanje, intenzivno pušenje, nepotrebno uzimanje lijekova, što povedava rizik od nastanka bolesti. U drugoj fazi sve se nastavlja, ali se mogu razviti i duševne bolesti. Ovakvi

14

zdravstveni problemi pokazuju progresiju prema nižim slojevima društvene ljestvice u industrijaliziranim zemljama.

3.2.3. Područje stanovanja Unapređenje zdravstvenog sustava nužno uključuje stvaranje uvjeta za pristupačnost, kako teritorijalnu tako i vremensku pri korištenju zdravstvenih usluga, poboljšanje kvalitete medicinskog rada te sigurnost pacijenata i zdravstvenih radnika. Dostupnost zdravstvene zaštite prema mjestu stanovanja predstavlja mogudnost fizičke dostupnosti zdravstvenih kapaciteta, na način da su oni dovoljno blizu da bi pružanje zdravstvene skrbi bilo pravovremeno. Vremenska pristupačnost zdravstvenog sustava podrazumijeva takav ustroj zdravstvenih ustanova koji omogudava pružanje hitne medicinske pomodi u svako doba na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Dostupnost zdravstvene zaštite predstavlja jedno od osnovnih načela propisanog Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08). Na primjer, provođenje zdravstvene zaštite na hrvatskim otocima sa specifičnim zemljopisnim, odnosno demografskim obilježjima, prometnom izoliranošdu te drugim posebnim okolnostima iziskuje dodatne aktivnosti usmjerene poboljšanju pružanja svih oblika zdravstvene zaštite. Vedina determinanti zdravlja i zdravstvenih nejednakosti leži izvan zdravstvenog sustava i socijalno i ekonomski su uvjetovane. Rješavanje problema nejednakosti u zdravlju nalazi se u pristupu „Zdravlje u svim politikama“ (eng. «Health In All Policies» -HIAP). Politike i intervencije koje se provode u zajednici s ciljem smanjivanja razlika u zdravlju, uključujudi instrumente financiranja, trebaju uzeti u obzir ekonomske i socijalne potrebe socijalno osjetljivih populacijskih skupina i ne smiju se fokusirati isključivo na dostupnost zdravstvenoj zaštiti ili na promicanje zdravlja. Smanjivanje socioekonomskih razlika u zdravlju može poboljšati zdravlje cijele populacije i istovremeno smanjiti troškove zdravstvenog sustava.

15

4. Globalizacija i zdravlje Međunarodno zdravlje razlikuje se od pojma globalnog. Međunarodno zdravlje podrazumjeva granice među državama, dok ih globalno samo po sebi eliminira. Globalizacija je kao pojam nastala prvenstveno kao ekonomska paradigma i odnosi se na deregulaciju tržišta. Započela je osamdesetih godina 20. stoljeda prihvadanjem deregulacijskih procesa, liberalizacijom tržišta, trgovine i ulaganja te privatizacijom. Globalizacijski ekonomski učinak na neku zemlju može biti pozitivan i negativan. Najvedu su dobrobit od globalizacije do sada imale neke zemlje Azije (Kina, Vijetnam...), dok je taj pozitivan ekonomski učinak izostao u Africi, zemljama Latinske Amerike te nekim zemljama Istočne i Srednje Europe. S globalizacijom u ekonomskom smislu došle su i druge pojave kao, na primjer, uporaba Interneta i velike migracije. Epidemija AIDS-a najdramatičniji je primjer širenja bolesti čemu su pogodovala putovanja i migracije. Danas u jednom danu svijet može obidi bilo koja bolest kao i informacija o njoj. Današnji akteri globalizacije imaju ovlasti nad nacionalnim vladama npr. WTO - World Trade Organization (Svjetska trgovinska organizacija), International monetary fund (Međunarodni monetarni fond), a multinacionalne kompanije imaju vedu ekonomsku mod od mnogih država. Da bismo dijagnosticirali utjecaj globalizacije na zdravlje služimo se zdravstvenim indikatorima. Najčešdi su dojenačka smrtnost i očekivano trajanje života. Zdravstveni indikatori pokazuju da ekonomski utjecaj globalizacije nije uvijek razmjeran utjecaju na zdravlje. Gledajudi globalno, tijekom druge polovice dvadesetog stoljeda opdenito je došlo do napretka u smanjenju dojenačke smrtnosti i produljenju očekivanog trajanja života. Od 1960. godine, očekivani životni vijek u zemljama u razvoju produljio se za oko 16 godina , au razvijenim zemljama za 6 godina. Globalna slika ne preslikava se na sve zemlje u svijetu. U Rusiji i podsaharskoj Africi očekivano trajanje života smanjeno je poslije 1990. godine. U Rusiji, a još više u nekim drugim dijelovima bivšeg Sovjetskog saveza, poslije ukidanja komunističkog režima došlo je do naglog povedanja nejednakosti u društvu (nezaposlenost uz nedostatak modernih vještina, socijalna nesigurnost, povedanje stresa, mentalnih problema). Velike socio-ekonomske razlike često prate kriminal i nasilje. Da bi se zemlje oduprijele negativnim učincima globalizacije na zdravlje, otvorenost ekonomije mora pratiti dobra zakonska regulativa u službi zaštitite zdravlja i socijalnih prava građana. Kako globalizacija utječe na promjene u okolišu, društvene i kulturne običaje (tradicije), veličinu populacije, gustodu

16

naseljenosti, razvoj urbanih ili ruralnih naselja i dobnu distribuciju, time utječe na pojavu zaraznih bolesti. Brza urbanizacija uzrok je tome da postojedi gradovi ne mogu dovoljnom brzinom pratiti broj stanovnika na svom području, razvijati infrastrukturu (komunalni servisi, otpad, otpadne vode, pitke vode) razviti plan urbanizacije, edukacijskih i zdravstvenih servisa. Primjer su gradovi poput Kaira u Egiptu, Mexico City u Meksiku ili Bombay u Indiji... Ekonomski utjecaj na širenje pojedinih zaraznih bolesti može se mjeriti ulaganjem u suzbijanje zaraznih bolesti, odnosno ulaganjem u javnozdravstvene aktivnosti. Primjer su tuberkuloza i HIV/AIDS u srednjoj i istočnoj Europi nakon otvaranja granica i tržišta, gdje vlade tih država nisu uspjele osigurati dobru organizaciju javnog zdravstva, a s društvenim promjenama došlo je do povedanja siromaštva, promjena u životnim navikama i tradicijama te povedanja broja radnika u seksualnoj industriji (prostitutke, eskort pratnja, porno glumci i dr.), ovisništva o psihoaktivnim drogama i pojavi trgovanja ljudima. Primjer širenja, odnosno pojave bolesti trgovinskom razmjenom nedavna je pojava enterohemoragične E. coli u Njemačkoj uvežena sjemenom klica koje se upotrebljavaju za pripremu salate. Rezultat je bio 40 smrtnih slučajeva. Pitanje je koliko bi smrti bilo u zemlji nerazvijenog svijeta s nerazvijenim sustavom javnog zdravstva. Promjena klime – globalno zatopljenje, ekstremni vremenski uvjeti, na ljudsko zdravlje utječu izravno ili kroz dostupnost hrane, vode, staništa i promjenu načina mikrobne kontaminacije. Na primjer, zbog promjene klime širi se stanište komarca koji je vektor za dengue i žutu groznicu, Aedes aegypti i stanište komaraca Anopheles, vektora za malariju. Autoindustrija širi svoj utjecaj uz globalizacijski pritisak na smanjenje vremena transporta robe, ljudi i usluga. Dolazi do povedane uporabe osobnih automobila i povedanja gustode prometa. Utjecaji na zdravlje brojni su.. Od smanjenja fizičke aktivnost, debljanja i povedanja problema s mišidno koštanim sustavom, , zagađenja zraka do prometnih nesreda. Promjene u dostupnosti i agresivnom nametanju nekih vrsta hrane uzrokuju pandemiju debljine, dijabetesa i drugih bolesti vezanih uz prehranu u zemljama u kojima je to prije bila rijetka pojava. Duhanska industrija profitom je također smještena vedinom u razvijenom svijetu, u rukama četiri multinacionalne kompanije, a korisnici su sve više nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju. Na zdravlje djece globalizacija se može očitovati na indirektan način, povedanjem participacije žena u radno aktivnoj populaciji. Ako je to slobodan izbor s korektnim odnosima, onda je povedano sudjelovanje u proizvodnji povezano s pozitivnim učinkom na obiteljski

17

dohodak i bolji položaj žene u obitelji pa tako i njihove djece. Ako povedanje ekonomske aktivnosti žene nije pradeno povedanjem adekvatnih servisa i institucija koje se brinu o djeci dok majke rade, onda de dodi do negativnog učinka na zdravlje djece, unatoč povedanju standarda. To se prvenstveno odražava na prehrani i ozljedama u dječjoj dobi. UN je 2000. godine formulirao prioritete za poboljšanje zdravlja i uvjeta života:

 Globalni milenijski ciljevi razvoja

Cilj 1. Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad Cilj 2. Postidi univerzalno osnovno obrazovanje Cilj 3. Promovirati ravnopravnost spolova i osnažiti žene Cilj 4. Smanjiti stopu smrtnosti djece Cilj 5. Poboljšati zdravlje majki Cilj 6. Boriti se protiv HIV/AIDSa, malarije i drugih bolesti Cilj 7. Osigurati održivost okoliša Cilj 8. Razviti globalno partnerstvo za razvoj

„Gap 10/90“ Global forum for health research – inicijativa SZO Devedesetih godina 20. stoljeda «Commission on Health Research for Development» ocijenila je da se 5% svjetskih resursa za istraživanja vezana uz zdravlje, usmjerava na zdravstvene probleme zemalja s niskim i srednjim prihodom, u kojima se pojavljuje 93% bolesti koje se mogu spriječiti. Da bude jasnije, 90% svjetskih resursa odlazi na proučavanje bolesti od kojih umire 10% svjetskog pučanstva, a

koje su izlječive dostupnim lijekovima. Ovom

inicijativom potiču se istraživanja usmjerena poboljšanju zdravlja, odnosno proučavanju onih bolesti i stanja prioritetnih za Svjetsku zdravstvenu organizaciju i rješavanje zdravstvenih problema zemalja s niskim i srednjim prihodom.

18

5. Pokazatelji zdravstvenog stanja i mjerila zdravlja Zdravstveno stanja stanovništva prati se pomodu pokazatelja, sukladno metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije, kako bi se ono moglo uspoređivati između zemalja. Zdravlje stanovništva ne ovisi isključivo o djelovanju zdravstvenog sustava i ne može se promatrati odvojeno od demografskih, gospodarskih i ekoloških pokazatelja, kao i obrazovne strukture stanovništva. Mjerenje zdravstvenog stanja stanovništva dio je socijalno-medicinskog dijagnostičkog postupka. Zdravstveni pokazatelji ne ukazuju samo na aktualno stanje i pradenje kretanja pojedinih sastavnica, ved su nužni za ocjenu funkcioniranja i učinkovitosti zdravstvenog sustava i temelj su za procese zdravstvenog planiranja na nacionalnoj i lokalnim razinama.

Ovisno o cilju istraživanja, izabiru se pokazatelji zdravlja. Oni mogu biti: a. Pokazatelji o uvjetima života i rada b. Pokazatelji somatske i mentalne razvijenosti c. Pokazatelji o demografskom stanju d. Pokazatelji o zdravstvenoj djelatnosti

a. Pokazatelji o uvjetima života i rada su podaci o: 

fizičkoj okolini (stupanj kvalitete ili zagađenosti zraka, vode, tla, naselja...)



prehrani, kretanju, pušenju duhana i dr.



društvenom

standardu

u

transportu,

komunalijama,

urbanoj

ili

ruralnoj

radna

okolina,

infrastrukturi, informacijama, rekreaciji... 

stanju na području socijalne zaštite



uvjetima

rada

i školovanja

(zapošljavanje,

produktivnost,

profesionalni rizici, itd) 

uvjetima i načinu života (stanovanje, struktura dohotka i potrošnje, prosvijedenost, kultura...)

19

b. Pokazatelji mentalne i somatske razvijenosti Ovi se podaci skupljaju na sistematskim pregledima u točno utvrđenim populacijama. Na temelju ovih podataka, osim zaključaka o razvijenosti pojedinca, mogu se stvarati standardi i referentne vrijednosti.

c. Pokazatelji o demografskom stanju Demografija je nauka koja se bavi proučavanjem stanovništva, njegovom veličinom, sastavom, razvojem i njegovim opdim obilježjima promatranim prvenstveno s kvantitativnog aspekta. Demografski podaci skupljaju se popisima stanovništva. Vitalna statistika ona je grana statistike koja pomodu statističkih metoda proučava životne događaje u određenoj populaciji, dakle proučava vitalne procese stanovništva tj. rađanje (natalitet), umiranje (mortalitet) u njihovim brojnim aspektima. Proučava i društvene pojave kao što su sklapanje braka (nupcijalitet), rastava braka (divorcijalitet), migracije i slično. Podaci iz vitalne statistike mogu direktno i indirektno govoriti o zdravlju populacije. Ti pokazatelji mogu biti jednostavni i agregirani. Indirektno o zdravlju govore životni događaji opdenito, a to su rađanje, umiranje, sklapanje braka, rastava braka i migracija.

d. Pokazatelji o zdravstvenoj djelatnosti 

mreža zdravstvenih ustanova



obujam i struktura rada ( sistematski pregledi, cijepljenja, preventivni pregledi, posjete, broj dana bolničkog liječenja...)



kvaliteta rada (izvršenje predviđenih programa, obuhvat populacije, otkrivena stanja, odnos prvih i ponovnih posjeta/pregleda, kudnie posjete, patronažnie posjete, stope radne nesposobnosti, letalitet u bolničkim ustanovama)



broj i rad zdravstvenih djelatnika ( liječnici po službama (prvenstveno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti),

liječnici prema broju drugih zdravstvenim djelatnicima,

20

liječnici prema broju stanovnika,

zdravstveni djelatnici prema krevetima u

stacionarnoj djelatnosti...) 

materijalno stanje i ekonomsko poslovanje zdravstva (stanje objekata i opreme, školovanja i usavršavanja djelatnika, struktura prihoda i rashoda zdravstvenih radnih jedinica, struktura rashoda držanog zdravstvenog osiguranja, udio sredstava za zdravstvenu zaštitu u društvenom proizvodu (GDP – gross domestic product) i nacionalnom dohodku (GNP – gross national product).

5.1. Demografska obilježja populacije – struktura stanovništva Prema procjeni stanovništva Republike Hrvatske sredinom 2010. godine (Priopdenje od 15.09. 2011.godine) u Hrvatskoj je prebivao 4,417.781 stanovnik, dok je prema prvim rezultatima popisa stanovništva (objavljeno 30. 06. 2011. godine) u Hrvatskoj bilo 4,456.096 popisanih osoba (Slika 2). Na ukupno kretanje broja stanovnika utjecalo je dugogodišnje smanjivanje broja rođenih, porast smrtnosti mlađih dobnih skupina tijekom rata i negativni migracijski trendovi u prošlom desetljedu. Struktura stanovništva, prema procjenama Državnog zavoda za statistiku sredinom 2011. godine, pokazuje da je hrvatsko stanovništvo u trendu progresivnog starenja, jer je prema zadnjem popisu udio starijih od 65 godina dosegao 17,7%, a mlađih od 14 godina smanjen je na 15,2%.

Slika.2 Struktura stanovništva u RH

21

5.1.1. Natalitet, prirodni priraštaj •

PRIRODNI PRIRAŠTAJ - razlika između broja živorođenih i broja umrlih na 1 000 stanovnika u jednoj godini i na određenom području

•

NATALITET - broj živorođene djece na 1 000 stanovnika u jednoj godini i na određenom području

•

FERTILITET - broj živorođene djece na 1 000 žena u reproduktivnoj dobi (15 – 49 godina) u jednoj godini na određenom području

Od 1991. godine Republika Hrvatska ulazi u depopulacijsku fazu prirodnog kretanja. U 2011. godini rođeno je 43 361 dijete, umrlo je 52 096 osoba, čime je umrlih bilo za 8 735 više nego rođenih. Natalitetna stopa iznosila je 9,8/1.000, mortalitetna 11,8 /1.000, stopa opdeg fertiliteta 42,2, a negativna stopa prirodnog kretanja -2,0 (Slika 3).

Izvor: Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2011.

Slika 3. Natalitet i mortalitet u Hrvatskoj

22

5.1.2. Mortalitet i morbiditet Svi uzroci bolesti, ozljeda i drugih zdravstvenih stanja u svijetu šifriraju se po šifrarniku „Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema“. Deseta revizija Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (kratica: MKB-10) (engl. International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems ICD-10) predstavlja kodove za bolesti, simptome, abnormalnosti i sl., klasificirane od Svjetske zdravstvene organizacije (engl. WHO).

MORTALITET Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, statistika o uzrocima smrti u mnogim je zemljama izvor najpouzdanijih zdravstvenih podataka u ocjeni zdravstvenog stanja. Mortalitetnim pokazateljima služimo se i u evaluaciji postignuda strateški zadanih ciljeva u nacionalnim zdravstvenim politikama. Kvaliteta mortalitetnih pokazatelja ovisi o nizu elemenata koji trebaju biti zadovoljeni da bi statistika uzroka smrti bila pouzdan izvor zdravstvenih informacija. U određivanju osnovnog uzroka smrti od posebne je važnosti pravilno ispunjavanje potvrde o smrti. Ovaj obrazac ispunjavaju mrtvozornici (liječnici ili za to obučena viša medicinska sestra) koji bez suradnje s liječnikom koji je umrlu osobu liječio prije smrti i bez medicinske dokumentacije ne mogu upisati točan uzrok smrti. Dijagnoze smrti se, slijedom pravila Međunarodne klasifikacije bolesti, šifriraju i nakon obrade podaci se razvrstavaju prema različitim značajkama od kojih su, uz samu dijagnozu smrti, od posebne važnosti: dob, spol, mjesto smrti, mjesto prebivališta odnosno boravišta. Osim za ocjenu zdravstvenog stanja stanovništva, neki mortalitetni pokazatelji služe u ocjeni rada zdravstvenih službi (npr. udio smrti od apendicitisa i hernija, udio provedenih obdukcija kod nasilnih smrti, udio obdukcija provedenih u bolnicama), a neki u ocjeni kvalitete cjelokupne mortalitetne statistike, poput udjela nepoznatih i nedovoljno definiranih uzroka smrti i udjela ukupno provedenih obdukcija. •

MORTALITET- broj umrlih osoba na 1 000 stanovnika u jednoj godini i na određenom području

23

•

OPDI MORTALITET - broj umrlih na 1 000 stanovnika, pokazatelj koji ovisi o strukturi populacije po dobi i spolu, dobar za promatranje iste populacije kroz dulje razdoblje

•

PROPORCIONALNI MORTALITET- postotak umrlih starijih od 50 godina od ukupno umrlih, dobar pokazatelj za međunarodne usporedbe u kojima se ne raspolaže s podacima o pobolu i uzroku smrti

•

SPECIFIČNI MORTALITET- dobar pokazatelj po dobi, a slabiji po bolesti; najčešde se upotrebljava mortalitet dojenčadi, mortalitet od zaraznih bolesti i TBC. Specifičan mortalitet od kroničnih bolesti, kongenitalnihmalformacija i nasljednih bolesti na osnovu rutinskih podataka vrlo je nepouzdan

•

LETALITET – FATALITET- označuje odnos broja umrlih od neke bolesti prema oboljenjima od te iste bolesti. Letalitet je indeks pomodu kojega možemo odrediti stupanj vjerojatnosti da li de oboljeli umrijeti od određene bolesti. Taj je pokazatelj naročito koristan pri uspoređivanju kliničkog tijeka bolesti, kao i za evaluaciju raznih načina liječenja (na primjer, liječenje iste bolesti u istoj fazi s dva različita lijeka ili u dvije različite ustanove: u jednoj pacijenti preživljavaju dulje nego u drugoj...). Ovim pokazateljem može se pratiti uspješnost rada zdravstvene službe na određenom području.

5.1.3. Stopa dojenačke smrtnosti Značajan pokazatelj, ne samo zdravstvene skrbi nego i socijalno-gospodarskog i kulturnog okruženja, jesu dojenačke smrti. Ovaj pokazatelj brojne međunarodne organizacije (npr. SZO, UNICEF) ubrajaju u osnovne pokazatelje zdravstvenog stanja populacije.

24

Slika 4. Dojenačka smrtnost

Hrvatska s 4,7/1 000 živorođenih u 2011. godini ima višu stopu dojenačkog mortaliteta od prosjeka 27 zemalja Europske unije (u 2010. godini 4,1). U cijeloj SZO stopa je znatno viša (7,1 u 2010. godini) zbog velikog broja gospodarski nerazvijenih zemalja (Slika 4).

5.2. Vodedi uzroci smrti u Republici Hrvatskoj

Slika 5. Struktura uzroka smrti prema skupinama bolesti u Hrvatskoj u 2011. godini Izvor: Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2011.

25

Slika 6. Vodedi uzroci smrti u Hrvatskoj 2010. godine.

Svjetska zdravstvena organizacija u svojoj strategiji unapređenja zdravlja «Zdravlje za sve u 21. stoljedu» - «Health for all» (HFA) definira zdravstvene pokazatelje s ciljem usporedbe zdravstvenog stanja populacije između zemalja Europe. Odabrani zdravstveni pokazatelji za usporedbu iz HFA programa iz područja su mortalitetne statistike, kao najkvalitetnije prikupljenih podataka, izraženih u standardiziranim stopama, jer grube stope (crude rate) mogu biti odraz razlika u dobnoj i spolnoj strukturi stanovništva, a ne samo razlika u veličini pojave.

5.3. Morbiditet Morbiditet je mjera koja govori o intenzitetu pojave bolesti, odnosno oboljelih osoba u populaciji. Za ocjenu morbiditeta važne su nam mjere učestalosti (incidencija i prevalencija). Incidencija predstavlja broj novooboljelih osoba u određenoj populaciji u određenom vremenu (najčešde tijekom jedne godine). Prevalencija je broj svih oboljelih osoba ili svih oboljenja u određenom razdoblju (npr. koliko osoba s malignim oboljenjima živi trenutno u RH?). Izvori podataka o morbiditetu jesu: -

periodički izvještaji primarne, specijalističke ili stacionarne (bolničke) zdravstvene zaštite

-

prijave zaraznih bolesti (onih koji se zakonom moraju prijavljivati epidemiološkoj službi)

26

-

registri za masovne, kronične, zarazne ili nezarazne bolesti (maligne bolesti, dijabetes, ishemične bolesti srca, invalidnost, psihoze, TBC)

-

podaci iz zdravstvenog osiguranja (morbiditet i absentizam)

-

podaci terenskih istraživanja

5.4. Očekivano trajanje života Očekivano trajanje života dobar je pokazatelj za vede populacijske grupe i promatranja u vremenskoj seriji. Ono zahtijeva posebno pripremljene podatke - tzv. životne tablice koje sadrže izračunate vjerojatnosti preživljavanja iz godine u godinu na temelju specifičnog mortaliteta po dobi za promatrano razdoblje.

Slika 7: Očekivano trajanje života u EU, RH i PGŽ (2002-2011) Izvor: Baza umrlih 2002-2011, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije Rijeka i WHO-Europe, European HFA Database, January 2012

Očekivano trajanje života pri rođenju je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2011. godini, u Hrvatskoj za oba spola bilo 76,96 godina, samo za žene 79,94 godina, a za muškarce 74,46 godine.

Od agregiranih pokazatelja još se koriste Disability Adjusted Life Years (DALY) i Qality adjusted life years (QALY). DALY je sažeta mjera kojom se mjeri breme (opteredenje)

27

bolesti i smrti. Izvedena je iz mortaliteta i morbiditeta kako bi se jednim brojem lakše uspoređivalo globalno breme kao posljedica jednog ili više rizika, stanja, bolesti ili ozljeda. Dobiva se zbrojem drugih dviju sažetih mjera za mjerenje i usporedbu bremena bolesti i ozljeđivanja, a to su izgubljene godine života zbog smrti (Years of life lost YLL) i izgubljene godine života zbog invalidnosti (Years Lost due to Disability YLD). QALY je očekivano trajanje života umanjeno za razdoblje života u bolesti i invalidnosti. QALY imaju i svoju ekonomsku dimenziju i koriste se još za ekonomska istraživanja.

28

6. Vodedi rizici za zdravlje Čimbenici rizika ponekad su individualne osobine osoba, nekad socijalni i biološki uvjeti življenja, nekad određeni fizikalni, biološki i kemijski agensi, a nekad određena ponašanja pojedinca ili grupa u najrazličitijim interakcijama. Poznato je da se u prisustvu određenih čimbenika u nekoj populaciji povedava broj slučajeva neke bolesti ili skupine bolesti u određenom vremenskom razdoblju. Ti se čimbenici ne mogu bezuvjetno označiti kao uzročni, iako povedavaju “vjerojatnost za dobivanje neke bolesti.

ČIMBENICI RIZIKA: 1. Glavni - oni koji nepobitno utječu na razvoj bolesti 2. Pridruženi faktori rizika- oni za koje nije u potpunosti utvrđeno kako djeluju te se smatra da se njihov učinak očituje uz djelovanje nekih glavnih faktora rizika (npr. stres) GLAVNI: •

Nepromjenjivi - oni na koje ne možemo utjecati (dob, spol, genetska predispozicija, rasa)

•

Promjenjivi - oni na koje možemo utjecati (povišena tjelesna težina i pretilost, tjelesna aktivnost, pušenje, povišeni krvni tlak, povišeni kolesterol u krvi)

6.1. Prehrana Prehrana je značajan čimbenik okoline čiji se utjecaj na zdravlje očituje tijekom čitavog života pojedinca. Zdrava ili pravilna prehrana ona je prehrana koja tijelu osigurava optimalan unos kalorija, vitamina, minerala i tekudine te optimalan omjer bjelančevina, ugljikohidrata i masti kako bi se osigurale potrebe organizma za gradivnim, energetskim i zaštitnim tvarima. Kod različitih dobnih skupina (djeca, adolescenti, zrela dob, osobe trede životne dobi), potrebno je prehranu prilagoditi dobnoj skupini. Nadalje, različita prehrana može biti i prevencija različitih i mnogobrojnih tjelesnih bolesti (kardiovaskularne bolesti, dijabetes, anemija, itd.). Pojam “loša prehrana” odnosi se na manjak, višak ili neravnotežu u unosu energije, proteina i/ili ostalih hranjivih sastojaka. Uhranjenost

jepokazatelj zdravstvenog stanja pojedinca i mogudi

prognostički čimbenik za niz bolesti.

29

Rezultati nepravilne prehrane mogu biti:  Pothranjenost – ometen rast i razvoj  Preuhranjenost –kardiovaskularne bolesti i niz drugih kroničnih bolesti

Uzroci nastanka prekomjerne tjelesne težine i pretilosti mnogobrojni su. Među najvažnije spadaju prehrana i prehrambene navike, nedostatak tjelesne aktivnosti i sjedalački način života. U eri opde globalizacije, brza je prehrana zauzela važno mjesto u prehrani stanovništva. Povedala se konzumacija rafiniranih šedera, ulja i masnoda životinjskog podrijetla. Sastav tjelesne mase može se procijeniti indirektnim metodama kao što su tjelesna visina i težina, indeks tjelesne mase (ITM, engl. Body Mass Index), opseg struka, opseg kukova te omjer opsega struka i kukova. ITM se izračunava pomodu tjelesne težine izražene u kilogramima podijeljene s visinom u metrima (kg/m2). Sukladno smjernicama SZO, smatra se da osoba ima prekomjernu težinu ukoliko ITM iznosi 25-29,9 kg/m2, a pretila ako je ITM >30 kg/m2. ITM je u znanstvenim istraživanjima najčešde primijenjena mjera za procjenu uhranjenosti, premda ova mjera ne razlikuje količinu masnoga od mišidnog tkiva, kao ni raspored masnoga tkiva, što je važno za procjenu rizika za zdravlje. Pretilost se definira kao suvišak, odnosno prisutnost prevelike količine tjelesne masti (masnog tkiva) u odnosu na nemasnu (ili mišidnu) tjelesnu masu. Osoba je pretila kada je količina masnog tkiva u njenom tijelu 20% viša u odnosu na optimalnu količinu. Način života, koji izaziva debljinu, ovisno o predispoziciji istovremeno izaziva i niz kroničnih i akutnih bolesti (40-tak), od kojih su najzastupljenije: dijabetes melitus tipa 2, povedani krvni tlak i masnode u krvi, srčanožilne bolesti, proširene vene, različite vrste raka, osteoporoza, osteoartritis, giht,

propadanje zubiju, razne alergije, bolesti žudnog

mjehura, bolna leđa, depresija, poremedaj spavanja, migrena, smanjenje imuniteta s razvojem mnogih akutnih i kroničnih bolesti,... Uravnotežena prehrana i redovita tjelesna aktivnost pomažu ljudima da ostanu u dobroj formi i zdravi.

6.2. Fizička aktivnost Suvremeni javnozdravstveni pristup podržava i promiče umjerenu tjelesnu aktivnost, u dnevnom trajanju od barem trideset minuta. Umjerena tjelesna aktivnost pridonosi prevenciji gojaznosti, ali i arterijske hipertenzije, šederne bolesti, povišene vrijednosti masnoda u krvi. Umjereno vježbanje prevenira i razvoj osteoporeze, a time i prijelome kostiju u starijoj životnoj dobi.

30

Djeca i adolescenti posljednjih 20-ak godina, radi stila i načina života (gledanje TV, igranje igrica, računala, korištenje brze hrane i itd,), odnosno smanjenja tjelesne aktivnosti, dolaze u stanje pretilosti, što predstavlja zasigurno javnozdravstveni problem kojem treba pridi sa posebniom pozornošdu. Sustavnim djelovanjem unutar društva (škola, mediji, socijalna sredina), infrastrukturom koja pruža dostupnost besplatne rekreacije, biciklističkih staza i slično,, u sklopu preventivnih programa, treba pojačati zainteresiranost svih dobnih skupina za tjelesnu aktivnost, a posebice djece i adolescenata.

6.3. Ovisnosti 6.3.1. Duhan Ovisnost o nikotinu rasprostranjena je po cijelom svijetu i na njegovu se štetnost ukazuje aktivnim kampanjama. Javnozdravstveno djelovanje očituje se u svim oblicima prevencije koju podržava i donesena zakonska regulativa kao i usklađivanje sa EU propisima (zabrana pušenja, ograničavanje oglašavanja i prodaje,...). U prevenciji je važno stvoriti okoliš slobodan od duhanskog dima i okolinu koja podržava nepušenje, formirati nepušačke stavove, graditi uvjerenja, razvijati svijest i odgovornost prema vlastitu zdravlju. Nepušenje valja promicati kao zdraviji i bolji stil življenja. Djeci treba osigurati odrastanje bez duhanskog dima, odgojno i preventivno na njih djelovati od najranije mladosti, mnogo prije nego što su došla u kontakt s duhanom i pušenjem. Duhan je legalno opojno sredstvo. Duhanski dim sadrži preko 4 000 kemijskih spojeva, od kojih je velik broj štetan po zdravlje. Sadrži teške metale, 200 otrovnih plinova i preko 50 kancerogenih tvari. Najzastupljenije tvari su nikotin, katran, ugljični monoksid, amonijak, benzen, kadmij, olovo. Katran i nikotin su najotrovnije supstance, a smatra se da je katran glavni uzrok oboljevanja od karcinoma pluda. Devet desetina oboljelih od karcinoma pluda su pušači. Nikotin-bezbojna do blijedožuta ulja tekudina, pri pušenju se brzo apsorbira u krvotok i za nekoliko sekundi dolazi do mozga.

Pušenje je rizični čimbenik kod astme (češda je kod pušača, a učestalost respiratornih infekcija kod astmatičara povedava se s pušenjem), respiratornih infekcija (bronhitis, upala pluda, infekcijom uzrokovano pogoršanje nekih kroničnih pludnih bolesti, pludna tuberkuloza), ostalih bolesti srčano-žilnog sustava (iznenadna smrt, stenoza karotidnih arterija i

31

tromboembolija), očnih bolesti (karatakta, oštedenje vida), koštanih (osteoporoza i rizik od prijeloma kosti, šederna bolest, hipotireoza), neuropsihijatrijskih (Alzheimerova bolest, shizofrenija, depresija, anksioznost) te gastričnih (čir i GERB). Najčešde bolesti uzrokovane pušenjem jesu: pludne bolesti - kronična opstrukcijska bolest pluda (KOPB) šest puta je češda u pušača, a uz genetsku predispoziciju od nje oboli samo 20% pušača . Prestanak pušenja kod oboljelih od KOPB-a smanjuje pogoršanje bolesti kao i pridružene srčano-žilne komplikacije, a time poboljšava kvalitetu života i smanjuje smrtnost od ove bolesti, Maligne bolesti - pušenje je uzrokom 84% svih karcinoma grkljana i 95% pludnih karcinoma. Karcinom usne šupljine pojavljuje se 18 puta češde kod pušača. Ostali organi pogođeni karcinomom kojemu je uzrok pušenje jesu želudac, bubrezi i mokradni mjehur, gušterača, krv (leukemije). Srčano-žilne bolesti - koreliraju s razinom nikotina i ugljikova monoksida koji utječu na razvoj ateromatoznih naslaga, što smanjuje elastičnost arterija i povedava otpor protoku krvi kroz njih. Posljedica je ovog mehanizma povišen krvni tlak, ishemična bolest srca i začepljenje perifernih krvnih žila. Moždani udar i aneurizme puno su češde kod pušača, što je povezano s pridruženom sistemskom aterosklerozom. Prevencija pušenja duhana važna je i na svjetskoj zdravstvenoj sceni, govori i Ugovor Svjetske zdravstvene organizacije, „Framework convention on tobacco control“ – najbrže ratificirani međunarodni ugovor UN-a. FCTC je supranacionalni dogovor koji traži da se „zaštite današnje i budude generacije od devastirajudih zdravstvenih, socijalnih, okolišnih i ekonomskih posljedica konzumacije duhana i izloženosti duhanskom dimu“ kroz niz univerzalnih standarda koji izražavaju opasnosti od duhana i ograničavaju njegovu uporabu u svim oblicima širom svijeta.“

Strategija Svjetske zdravstvene organizacije za odvikavanje od pušenja sastoji se od nekoliko osnovnih elemenata označenih kao 4P (4A). 

PITAJTE (Ask) Pri svakom pregledu pitajte o navici pušenja.



POTIČITE (Advice) Nedvosmisleno potičite pušače na prestanak pušenja.



POMOGNITE (Assist) Pomognite u prestanku.



PRATITE (Arrange) Dogovorite kontrolni pregled.

32

Postoje kratkotrajni učinci pušenja na povedanje krvnog tlaka, periferni spazam krvih žila te porast srčane frekvencije. Psihoaktivni učinci su na pamdenje, koncentraciju, pozornost, emocije, poremedaj spavanja. Dugotrajni učinci pušenja uglavnom su dokazani na dišnom i srčano-žilnom sustavu, na očima, probavnom traktu, mokradnom mjehuru, na zdravlje žena, na smanjenje imuniteta. Rizici od raka 4,5 puta su vedi zbog duljine pušačkog staža nego zbog broja popušenih cigareta na dan, što znači da dulja upotreba znači vedi rizik. Pušenje 10 cigareta na dan 20 godina 4,5 puta je opasnije nego pušenje 20 cigareta na dan 10 godina. Za nastanak srčanog udara nije bitna duljina pušačkog staža. Izloženost pasivnom pušenju može za 25- 30% kod nepušača povedati rizik od koronarne bolesti i oboljevanja od malignih bolesti (npr. rak dojke). Pušenje za vrijeme trudnode povedava rizik za nastanak urođenih anomalija, alergija, neurodermitisa, astme. Posljednji je dan mjeseca svibnja Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila Međunarodnim danom nepušenja i pozvala sve pušače da se toga dana suzdrže od pušenja.

6.3.2. Alkohol Alkoholno pide kroz povijest imalo je društvenu, prehrambenu i medicinsku ulogu. Do 19. stoljeda pijenje alkoholnih pida i njegove posljedice vrlo rijetko su medicinski promatrani i opisani. U našoj zemlji, među prvim zemljama u Europi, dolazi do buđenja svijesti o štetnosti alkohola, pa tako 1919.g. dr. Andrija Štampar izdaje Narodnu čitanku o alkoholu. Pijenje alkohola zdravstveni je rizik odgovoran za 3,8% svih smrti u svijetu i 4,6% DALY (Disability Adjusted Life Years). U globalnom teretu bolesti, rizik pijenja alkohola donosi više DALY u usporedbi s pušenjem duhana, koje donosi udio od 2,6% DALY . Rizik za zdravlje je to vedi što je veda prosječna količina konzumiranog pida, odnosno broj epizoda opijanja. To opijanje poznato je kao „Binge drinking“ gdje se u jednoj epizodi popije pet i više alkoholnih pida. U europskom mortalitetu alkohol sudjeluje sa 6,1%. Gotovo 50% smrti od ozljeda u Europi posljedica je konzumacije alkohola. Unutar Europe postoji jasan geografski gradijent. Razlika od 25% u očekivanom trajanju života muškaraca u dobi od 20-64 godine iz Zapadne i Istočne Europe pripisuje se vedoj konzumaciji alkohola u Istočnoj Europi. Prema rezultatima FAO (Food and agriculture organisation of the United Nations), Hrvatska je 2003. godine bila u grupi od deset vodedih zemalja u svijetu po potrošnji alkohola, mjereno u litri alkohola po stanovniku godišnje.

33

U Republici Hrvatskoj je 2011. godine 19,4% hospitalizacija zbog mentalnih poremedaja pripadalo duševnim poremedajima i poremedajima ponašanja uzrokovanim uzimanjem alkohola. Ove osobe samo su vrh ledenog brijega („the iceberg phenomenon“) jer se ne liječe svi koji prekomjerno konzumiraju alkohol, niti su samo osobe s dijagnozom alkoholizma u opasnosti od razvoja ostalih bolesti i stanja uzrokovanih alkoholom. Neophodno je promatrati alkohol kao rizik za ukupno zdravlje. Višestruki utjecaj alkohola na zdravlje ljudi očituje se, osim u utjecaju na mentalno zdravlje, u pojavi velikog broja nezaraznih i zaraznih bolesti, ozljeda i nasilja. Posebnost je ozljeda i nasilja, u usporedbi s drugim bolestima i stanjima, u tome da količina popijenog alkohola dovoljna za povedanje rizika od ozljeđivanja ne mora biti prekomjerna da bi negativno utjecala na procjenu rizične situacije ili na upravljanje situacijom. Drugim riječima, bilo koja količina dovoljan je rizik za ozljedu ili nasilno ponašanje. Rezultati istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da je udio odraslih osoba koje prekomjerno piju u populaciji između 9 i 14%, ovisno o regiji.

Obzirom na koncentraciju alkohola u krvi, dolazi do fizičkih i psihičkih promjena osobe i to: do 0,5 – bez vanjskih znakova 0,5 – 1,5 – pripito stanje ili opijenost: labilnost afekata, “popuštanje kočnica”, veselost 1,5 – 2,5 – pijano stanje: smetnje govora i ponašanja, nesiguran i teturav hod 2,5 – teško pijano stanje 3,5 – 8,0 – letalno pijanstvo

6.3.3. Droge Korištenje droga predstavlja ozbiljan socijalni i medicinski problem u gotovo svim zemljama svijeta. U drugoj polovici 20 st. mladi ljudi započinju zloupotrebljavati različite vrsta droga, da bi u 21. stoljedu konzumiranje droga poprimilo epidemijske, odnosno pandemijske razmjere. Veliki je društveni problem kriminal koji prati korištenje nelegalnih substanci. Pojam ovisnosti ne odnosi se isključivo na psihoaktivne tvari, iako se s istima poistovjeduje. Ovisnost je pretjerana, patološka vezanost za neke objekte (materijalne ili nematerijalne), uz neodoljivu želju da se nastavi sa konzumiranjem istih. Konzumiranjem droga razvija se zavisnost ili ovisnost. Ovisnost = svakodnevno konzumiranje sredstava ovisnosti (alkohola, opojnih droga, nikotina, lijekova...)

34

Zlouporaba = povremeno ili prigodno konzumiranje gore navedenih sredstava ovisnosti

Naše tijelo razvija ovisnost koja se dijeli na: PSIHIČKA OVISNOST – nemogudnost kontroliranja psihičke napetosti FIZIČKA OVISNOST – nagli prekid unošenja sredstava ovisnosti dovodi do metaboličkih poremedaja. KOMBINIRANA

Svako konzumiranje sredstva ovisnosti dovodi do intoksikacije u organizmu. Učestalo konzumiranje dovodi do porasta tolerancije – za isti učinak ili efekt ugode, potrebna je veda količina psihoaktivne tvari. Ovisnici imaju visok stupanj tolerancije – količina sredstva ovisnosti koju konzumiraju često je ona količina sredstva koja bi dovela do letalnog ishoda osobe koja istu tvar ne konzumira. U trenutku kada osoba koja konzumira psihoaktivne tvari iste nema, dolazi do razvoja apstinencijske krize. Do kraja srednje škole svaki tredi srednjoškolac proba marihuanu Mladi koji napuste srednju školu rizičniji su za konzumiranje psihoaktivnih tvari

Obzirom na dobivene rezultate, potrebno je više pažnje posvetiti samoj primarnoj prevenciji, od najranije dobi. Mnogi autori dvoje koja je dob za početak prevencije „prava“ dob, iako se posljednjih godina slažu da se treba započeti od najranijeg života prihvadati zdravi načini života i edukacija započinje od vrtidke dobi. Glavni razlozi koje adolescenti ističu kao razloge radi kojih su započeli sa konzumacijom sredstava ovisnosti jesu: znatiželja, utjecaj vršnjaka ili partnera, želja za zabavom, želja za samopotvrđivanjem, dosada, problemi u obitelji, psihički problemi.

6.4. Stres Stres je termin koji označava različite vrste životnog iskustva, ali i tjelesne reakcije na njih. To je unutarnje, subjektivno, odnosno intrapsihičko stanje koje predstavlja reakciju na stresor, odnosno stresni događaj. Stres dovodi do anksioznosti (tjeskoba, nemir, zabrinutost) nije sam po sebi patološki, ali je u svom opsegu ipak neizbježan. Važan je faktor u ranom strukturiranju osobnosti. Ako se dozvoli da on postane intenzivan u rano životno doba može dovesti do

35

ozbiljnih karakternih iskrivljenja. Često se javlja kao situacijski uvjetovan poremedaj, a opservacija omogudava diferencijaciju između normalne, neurotske i psihotične anksioznosti. Vrlo je važno vodi li reakcija na stres k boljoj prilagodbi (adaptaciji) organizma ili, pak, u pogrešnu prilagodbu (maladaptaciju) i bolest. U oba slučaja dolazi do promjena u mozgu, tjelesnim funkcijama, raspoloženju i ponašanju. Kad stres ima negativne posljedice, govorimo o distresu, a pozitivni stres ili eustres sa sobom nosi pozitivna uzbuđenja te omoguduje rast i razvoj kroz prilagodbu na nove zahtjeve i uvjete okoline. U stresnoj reakciji razlikujemo tri faze: uzbunu (alarm), prilagodbu (adaptaciju) ili iscrpljenje. Pri dugotrajnom djelovanju stresora ili zbog neuspješne prilagodbe, može dodi do iscrpljenja organizma i razvoja bolesti jer organizam postaje neotporan. Prejak ili preslab, odnosno neprimjeren stresni odgovor može dovesti do različitih tjelesnih bolesti i duševnih poremedaja. Normalna anksioznost je anksioznost koja je svojim intenzitetom i karakterom prilagođena određenoj situaciji. Normalna anksioznost je korisna. Ona jača spremnost osobe za akciju. Umjereno anksiozna osoba više je spremna da bude oprezna, uzročno i reaktivno osjetljiva i na manje podražaje. Umjerena anksioznost može aktualno povisiti izdržljivost tijekom opasnosti. Anksioznost (bazična) navodi na opuštanje kao npr. upražnjavanje niza zabava u parkovima, kinima, filmovima, zastrašujudim dječjim pričama. Jedino je ograničenje da anksioznost ne smije narasti previše, niti smije trajati dugo. Normalna anksioznost ima i svoja povlačenja. Ukoliko osoba nema što učiniti, u datim situacijama postaje napeta, preokupirana i puna iščekivanja.

6.5. Odgovorno spolno ponašanje Spolni odgoj ili odgoj za odgovorno spolno ponašanje traje cijeloga života, ali je u dječjim i mladenačkim godinama osobito važan. Spolni odgoj trebao bi započeti unutar obitelji, a nadograditi se u obrazovnom sustavu, nakon čega značajan utjecaj imaju društvo i mediji. Roditelji svojim odgojem i stavovima utječu na stvaranje ličnosti svakog djeteta, naravno uz gensku predispoziciju. Javno zdravstvo svojim aktivnostima promiče sustavno odgovorno ponašanje, kojim se smanjuje opasnost za tjelesno i duševno zdravlje. Kod adolescenata postoji opasnost od spolnih odnosa pod utjecajem alkohola i droga, kao i bez zaštite. Navedeno je značajan problem, ne samo u prevenciji slučajnih mladenačkih trudnoda, nego i sprečavanju i širenju spolno prenosivih bolesti. Promjena spolnog ponašanja usmjerena je odgađanju početka spolnog života, smanjenju broja spolnih partnera, kao i povedanju uporabe prezervativa.

36

6.6. Nasilje Bez obzira na dob, spol, status, obrazovanje, rasu, nacionalnost, spolnu orijentaciju ili materijalnu situaciju, nasilje se može dogoditi svakome. Nasilje može biti: fizičko, psihičko, emocionalno i financijsko. Najosjetljivije su skupine djeca, žene i osobe trede životne dobi. Stoga je potrebno sustavno provoditi preventivne programe kojima de se senzibilizirati javnost za prisutne oblike nasilja. Najčešdi oblici nasilja: - obiteljsko nasilje - vrlo složen oblik nasilja s brojnim posljedicama, spada u međuljudske oblike nasilja. Može se dogoditi svakome bez obzira na dob, spol, status, obrazovanje, rasu, nacionalnost, spolnu orijentaciju ili materijalnu situaciju. Sudionici mogu biti svi članovi obitelji, bilo u ulozi zlostavljača ili onoga koji je zlostavljan, a nasilje u obitelji predstavlja problem šire zajednice i društva - mobing (na radnom mjestu) - široko rasprostranjena pojava (najčešde proučavana na radnim mjestima), a posljedice se odražavaju na socijalno okruženje i radnu sredinu pojedinca. - buling (u školi) Mjere sprečavanja nasilja obuhvadaju provođenje zakona koji se odnose na nenasilje i nediskriminaciju, uređenje okoliša koji podržava nenasilje, podizanje javne svijesti, edukaciju, pomod žrtvama obiteljskog nasilja (savjetovališta, SOS telefoni i skloništa) te suradnju s državnim institucijama i nevladinim sektorom.

6.7. Ozljede Ozljeda je tjelesno oštedenje koje nastaje uslijed neposrednog i iznenadnog izlaganja ljudskog organizma različitim vrstama energije (mehaničke, kemijske i fizikalne) ili pak može nastati uslijed nedostatka osnovnih vitalnih elemenata (zrak, voda, toplina) kao npr. u slučaju utapanja, gušenja ili smrzavanja. Po prirodi ozljede mogu biti: OTVORENE - vidljivo oštedenje kože i tkiva i ZATVORENE – nedivljivo oštedenje kože (oštedenja unutarnjih organa, nagnječenja). Prema namjeri: NENAMJERNE OZLJEDE – usljed nepažnje, nenošenja zaštitnih sredstava i slično i NAMJERNE ILI NASILNE OZLJEDE –tjelesne ozljede nastale uslijed: samoozljeđivanja (pokušaj i izvršeno samoubojstvo), ozljeđivanja kao posljedice nasilja usmjerenog prema drugoj osobi te kolektivnog nasilja (terorizam, ratovi).

37

Prema mehanizmu nastanka: prometna, pad, životinjski ugriz, rukovanje strojem... Prema aktivnosti: sportska, u vožnji, zabavi, edukaciji... Prema mjestu ozljeđivanja: na cesti, na poslu, u kudi... Do sada se na ozljede gledalo fatalistički, ali u novije vrijeme, proučavanjem ozljeda i preventivnim programima, došlo se do zaključka da se oko 70% ozljeda može spriječiti.

38

7. Posebne populacijske skupine i njihove karakteristike Osnovna značajka posebnih populacijskih skupina je prisustvo vedeg rizika za nastanak bolesti, oštedenja ili smrti u odnosu na prosječan rizik cjelokupne populacije kojoj grupa pripada. Cilj zdravstva u zaštiti posebnih skupina jest što ranija intervencija, dok se bolest nije pojavila. Čimbenici rizika moraju biti dovoljno rano uočeni da bi se mogli u potpunosti ukloniti ili njihovo djelovanje treba ublažiti u najvedoj mogudoj mjeri. Ukoliko je ova prva faza intervencije preskočena, slijedi rana dijagnostika i liječenje bolesti koja je ved započela. U kasnijim fazama bolesti intervencija se odnosi na zaustavljanje progresije bolesti, sprječavanje razvoja komplikacija ili njihovo smanjenje i nastojanje da se postigne što kvalitetniji život.

Posebne populacijske skupine stanovništva definiraju se zbog prepoznavanja specifičnih zdravstvenih rizika vezanih uz dob, biološka stanja (rast i razvoj, trudnoda, starenje) i sl. Analiziraju se vitalne i zdravstveno-statističke informacije, prate osnovni pokazatelji zdravstvenog stanja i zdravstvene zaštite ovih populacijskih skupina te su za svaku skupinu razrađeni specifični programi zaštite, prema povišenom riziku od nastanka bolesti, oštedenja ili smrtnosti.

Populacijske skupine stvaraju se i ovisno o dobi (dojenačka dob, dob malog djeteta, školska dob, srednja dob, starija dob), fiziološkoj promjeni u organizmu (trudnoda) ili povedanoj specifičnoj zdravstvenoj potrebi (kronični bolesnici), zbog potreba za intenzivnim pradenjem zdravstvenog stanja i pružanja specifičnih mjera zdravstvene skrbi. Posebne populacijske skupine stvaraju se još i vezano za zanimanja i socio-ekonomski status. Populacijske skupine stvaraju se ovisno o spolu (žene/muškarci) -žene imaju vedi teret bolesti zbog svoje reproduktivne uloge (u svijetu, vezano uz trudnodu i porođaj, godišnje umire oko 600 000 žena) Moderan život odnosi više godina očekivanog trajanja života muškaraca zbog ozljeda i trovanja kojima su „skloniji“ nego žene.

39

7.1. Žene u vezi s materinstvom, trudnice Trudnoda je stanje u kojem se zbiva niz fizioloških promjena u organizmu žene koji utječu na zdravlje majke i intrauterini rast i razvoj djeteta. U tom razdoblju dječji organizam ovisi o organizmu majke i njezinom zdravstvenom stanju (način prehrane, fizički i psihički napor, neke bolesti, trovanja..). Zdrava trudnoda ovise o nizu čimbenika (medicinskih i nemedicinskih). U razdoblju trudnode mogu se javiti i određene bolesti u vezi s trudnodom, a koje mogu ugroziti zdravlje majke te rast i razvoj ploda. Te bolesti zahtijevaju i specifične mjere zdravstvene zaštite, ovisno o razdoblju u kojem se bolest može javiti. Sukladno tome zdravstvena zaštita podijeljena je na: Antenatalnu skrb (brigu za trudnicu i dijete do njegova rođenja), koja se provodi u sklopu djelatnosti zdravstvene zaštite žena i patronažne skrbi, na primarnoj razini. Cilj zdravstvene zaštite: održavanje normalne zdrave trudnode i ploda. Partalna skrb (skrb za majku i dijete tijekom poroda) u Hrvatskoj se provodi u 29 bolničkih i 7 izvanbolničkih rodilišta. Za pružanje stručne skrbi majci i djetetu, rodilište mora imati stručno osoblje (liječnici specijalisti porodničari, neonatolozi, primalje i medicinske sestre) i suvremenu tehnologiju (kardiotokografi, ultrazvuk, inkubator...). U rodilištu treba utvrditi mogude komplikacije poroda i patološke procese te započeti njihovo zbrinjavanje. Postpartalna skrb skrb je za majku i dijete nakon poroda. Patronažna njega obuhvada njegu i kontrolu zdravlja majke te zdravstveno savjetovanje.

Mjera uspješnosti cjelokupne perinatalne zaštite je perinatalna (mrtvorođenost i smrtnost djece do 7 dana) i maternalna smrtnost. Umiranje trudnice i rodilje najčešde je posljedica infekcije, krvarenja i eklampsije ili drugih rjeđih komplikacija (u Hrvatskoja 5-10 smrti na 100 000 poroda). Zahvaljujudi uvjetima dobro razvijene porodničke zaštite, maternalna smrtnost u Hrvatskoj ved je godinama na razini sporadičnih slučajeva, a perinatalna smrtnost je u kontinuiranom padu.

40

7.2 Dojenčad i mala djeca Zdravstvena zaštita djece podrazumijeva primjenu niza medicinskih i socijalno-medicinskih mjera kojima je cilj pradenje rasta i razvoja djece, promicanje zdravlja te liječenje i rehabilitacija bolesnih i onesposobljenih. S ciljem ranog otkrivanja bolesti, u dojenačkoj je dobi od osobite važnosti provođenje sistematskih pregleda, jer rana dijagnoza eventualnog poremedaja (npr. prirođenih i stečenih anomalija, metaboličkih poremedaja) omogudava brzo poduzimanje mjera za liječenje i rehabilitaciju te osiguranje normalnog psihofizičkog razvoja. Najvedi dio preventivnih mjera zdravstvene zaštite zdravog dojenčeta i malog djeteta provodi se u ambulantama za zaštitu zdravlja djece i kroz patronažnu djelatnost, a za oko 15% djece zaštita se provodi u ambulantama obiteljske medicine. Obvezno cijepljenje djece provodi se prema Programu obveznih cijepljenja. Patronažna zaštita malog djeteta obuhvada pradenje rasta i razvoja, savjetovanje o prehrani, uočavanje pothranjenosti ili pretilosti, davanje savjeta o pravilnoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti djece i prevenciji ozljeda.

7.3. Školska djeca i mladež Mladenaštvo je prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi. Obilježavaju ga fiziološke i psihološke promjene koje su ovisne o spolu i dobi. Zanimljivo je da pubertet i tjelesna zrelost danas nastupaju sve ranije, a socijalna zrelost s ekonomskim osamostaljenjem i osnivanjem vlastite obitelji sve kasnije. Rast i razvoj te spolno i psihičko sazrijevanje zahtijevaju specifične mjere zdravstvene zaštite. Školska populacija je najpristupačnija mjerama očuvanja i promicanja zdravlja. Sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Planu i programu mjera zdravstvene zaštite, zdravstvena zaštita školske djece (učenika osnovnih i srednjih škola) i studenata organizirana je na sljededi način: -kurativna zdravstvena zaštita (zaštita u bolesti) koju pruža izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite - obiteljski liječnik ili pedijatar, prema izboru pacijenta, odnosno njegovih roditelja -preventivna i specifična zdravstvena zaštita koju pružaju timovi školske i sveučilišne medicine, prema školi, odnosno fakultetu kojeg učenik/student polazi. Zaštita zdravlja školske djece i mladih od društvenog je značaja. Čuvanje i unapređenje zdravlja ove populacijske skupine temelj je zdravlja u odrasloj dobi. Stjecanje pravilnih životnih navika (prehrana, tjelesna aktivnost), očuvanje mentalnog zdravlja, prevencija konzumacije alkohola,

41

pušenja cigareta i upotrebe drugih sredstava ovisnosti te odgovorno spolno ponašanje, temelj su za kvalitetniji i kreativniji život.

7.4. Srednja ili odrasla dob Srednju ili odraslu dob obilježava puni razvoj ličnosti, stabilnost ponašanja i stavova, uz dosezanje maksimuma tjelesnog zdravlja. Važno je pradenje vlastitog stanja i prepoznavanje početnih znakova bolesti. Srednja dob je razdoblje u životu kada je moguda pojava prvih značajnijih zdravstvenih tegoba (počinju se manifestirati kronične bolesti, često one koje su posljedica nezdravog načina života). Obvezni sistematski pregledi obavljaju se prije stupanja na posao. Utvrđuje se zdravstveno stanje i ocjenjuje radna sposobnost radnika za određene poslove. Periodični pregledi - obavljaju se sa svrhom prevencije, zbog profesionalne izloženosti štetnim tvarima u radnom okruženju. Obavljaju ga radnici koji imaju posebne uvjete, u vremenskim razmacima reguliranim propisima zaštite na radu. Zdravstvena zaštita radnika usmjerena je na očuvanje fizičkog i duševnog zdravlja te socijalne sigurnosti u odnosu na radno okružje. Obuhvada: razradu programa prevencije bolesti uzrokovanih okolišnim čimbenicima, programa prevencije ozljeda na radu i programa prevencije profesionalnih bolesti koje nastaju kao posljedica rizičnih čimbenika vezanih uz radni proces. Provode juliječnici specijalisti medicine rada.

7.5. Starije osobe Životni vijek čovjeka značajno je produljen, a kao posljedica toga, sve je vedi udio starih ljudi u ukupnom stanovništvu. To je posljedica boljeg životnog standarda te dostignuda suvremene medicine. Starost je normalno fiziološko stanje, odnosno trajan proces koji se događa pod utjecajem nasljednih i okolišnih čimbenika. Sposobnosti organizma slabe određenim slijedom – brzina, koncentracija, snaga i izdržljivost, uz razlike među pojedinim organima i funkcijama, ali i među ljudima. Podjela je na: mlađe starije (65-74), stare (75-84) i vrlo stare osobe (preko 85). Ova životna dob karakterizirana je funkcionalnom onesposobljenošdu, multimorbiditetom, sve značajnijom osamljenošdu s povedanjem broja samačkih kudanstava. Povedano je korištenje

42

lijekova , iako multimorbiditet ne bi trebao nužno uvjetovati ovakav trend. Starije osobe drukčije reagiraju na lijekove, što podrazumijeva češde nuspojave i interakcije. Vodede bolesti koje smanjuju funkcionalnu sposobnost starijih osoba jesu one mišidno-koštanog, cirkulacijskog i probavnog sustava. Preventivnim mjerama, prije svega sekundarne i tercijarne prevencije, posebnu pozornost treba posvetiti otklanjanju oštedenja koja onemoguduju obavljanje funkcija neophodnih za što dulji neovisan život. Značaj primarne, sekundarne i tercijarne prevencije očituje se u izbjegavanju nastanka komplikacija (funkcionalna nesposobnost – tzv domino efekt – gerijatrijski sindrom 4“N” – nepokretnost, nesamostalnost, nestabilnost i nekontrolirano mokrenje). Nužno ih je pratiti u okviru gerontološko-javnozdravstvene zaštite čiji je cilj sačuvati dostojanstvo življenja osiguranjem gerijatrijske skrbi (učinkovitost, dostupnost, primjerenost potrebama), uz poštivanje socijalnih i ekonomskih potreba starijih. Da bi postigli ovaj cilj, zdravstvena zaštita se u svom djelovanju bazira na primjeni preventivnih zdravstvenih mjera i određenih mjera promicanja zdravlja u starijih. Hrvatska po svojim demografskim karakteristikama pripada europskim zemljama s vrlo starim stanovništvom, što se odražava na očekivano trajanje života, strukturu smrtnosti stanovništva, pobol i njegove društvenoekonomske i zdravstveno-socijalne posljedice.

7.6. Umirudi bolesnici (terminalna skrb) Umiranje kod kude, među bliskim osobama, s medicinskog, humanog i etičkog stajališta, predmet je brojnih rasprava. Nekada je umiranje kod kude bilo jedan od obiteljskih događaja, pretpostavljalo se da de ranjeni ili oboljeli, liječeni na dostupan način, umrijeti kod kude. U suvremeno doba, s pojavom novih socio-kulturnih odnosa, sa stalnim povedanjem dostupnosti zdravstvenih ustanova, osobito u velikim gradovima, umiranje kod kude postaje gotovo iznimka. - Osobe koje žele umrijeti kod kude, ili nemaju druge mogudnosti umiranja, ne smiju trpjeti bol i patnju. - Liječenje bolesti koja je uzrok umiranja mora se provoditi sve dok za to postoji znanstveno dokazana medicinska opravdanost. - Simptome bolesti treba olakšati ili ukloniti odgovarajudom terapijom. - Obitelj treba hrabriti i potpomagati da se pravilno brinu o umirudemu.

43

7.7. Etničke skupine Pripadnici etničkih skupina koji imaju građanski status u Republici Hrvatskoj ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zdravstvenom osiguranju, na isti način i pod istim uvjetima kao i svi drugi građani Republike Hrvatske. Uvažavajudi kulturne, vjerske, jezične i socijalne specifičnosti nacionalnih manjina, koje utječu na njihovo korištenje zdravstvene službe, potrebno je kontinuirano pristupati aktivnoj prevenciji bolesti u prema zdravstvenim prioritetima i mogudnostima. 

Primjer Roma u RH:

Siromaštvo među Romima znatno je raširenije nego u društvu, tako da 76% Roma i 20% neRoma koji žive u blizini romskih naselja, živi u apsolutnom siromaštvu. Romsko je siromaštvo često dubinsko i trajno te pogađa gotovo sve aspekte života (stanovanje, obrazovanje, zdravlje i sl). Značajan broj romske djece nije uključen u obrazovni sustav ili rano iz njega izlazi, pa se siromaštvo i socijalna isključenost prenose na idude naraštaje. Bududi da mnoga romska naselja nisu urbanizirana, odnosno nemaju riješenu komunalnu infrastrukturu (vodoopskrbu, uklanjanje otpadnih materijala, higijenu stanovanja, deratizaciju i drugo), zdravstvene ustanove na području županije obavljaju javnozdravstvenu djelatnost, koja obuhvada epidemiologiju karantenskih i drugih zaraznih bolesti, epidemiologiju masovnih nezaraznih bolesti, osiguranje zdravstveno ispravne vode, namirnica i zraka, imunizaciju, sanitaciju, zdravstveno prosvjedivanje te se često obavlja obvezna preventivna dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija, uklanjanje otpada, nadzor nad vodoopskrbom i drugim uvjetima boravka, epidemiološki nadzor te ostale aktivnosti. Provode se javnozdravstveni programi koji za ciljeve zdravstvene zaštite Roma postavljaju zdravstveni odgoj i prosvjedivanje Roma, obuhvat vedeg broja romske djece cijepljenjem, unapređenje patronažne skrbi romske populacije, borba protiv alkoholizma, pušenja duhana i drugih ovisnosti, pradenje ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu svih Roma, a posebice djece i žena.

7.8. Beskudnici Beskudnici su socijalno najisključenija društvena skupina, no vedina je njih u Hrvatskoj ipak uključena u sustav socijalne skrbi. U Hrvatskoj se o beskudništvu govori tek u novije vrijeme, posebice u procesu izrade strateškog dokumenta o suzbijanju siromaštva - Memoranduma o socijalnoj uključenosti. S obzirom na njihov relativno mali broj, do sada nije bilo osobite

44

strategije zaštite i plana rada s beskudnicima. Problem je nedovoljan kapacitet prenodišta, a vedina beskudnika nema zdravstveno osiguranje ni druga prava. Dugogodišnji život na ulici odražava se na zdravlje. Pojačana skrb o beskudnicima pokazala je da oni najčešde obolijevaju od kožnih bolesti, tromboza, hepatitisa, osteoporoze i sl., a osjedaj srama, strah od odbijanja te loša iskustva u prošlosti najčešdi su razlog njihova neredovitog odlaska liječniku. Vedina beskudnika je ovisna o drogi ili alkoholu, a često su to i osobe s brojnim mentalnim problemima.

7.9. Ostale skupine U ovu skupinu možemo uvrstiti vojnike, pomorce koji svojim profesionalnim specifičnostima imaju povedani rizik za nastanak određenih bolesti. Isto su tako sportaši, kao posebna skupina, karakteristični

radi pružanja specifične zdravstvene zaštite. Djelatnost sporta u Republici

Hrvatskoj uređena je zakonskom legislativom, gdje je, između ostalog, definirana i zdravstvena zaštita sportaša. Zdravstvena zaštita sportaša obuhvada mjere zaštite i unapređenja fizičkog i mentalnog zdravlja te socijalnog blagostanja u odnosu na njihovu sportsku aktivnost i sportsku okolinu,te njihovo usmjeravanje i prilagođavanje sportu i sporta sportašu, s ciljem unapređenja i održavanja visokog stupnja zdravlja, prevencije ozljeda i oboljenja uzrokovanih rizičnim faktorima sporta, odnosno sportske grane, uz pravilno doziranje i stupnjevanje opteredenja, primjereno njihovim fiziološkim i psihičkim mogudnostima. Obavlja se na razini sportskih ambulanti u kojima rade uglavnom specijalisti sportske medicine. Ove su ambulante verificirane od strane Hrvatskog olimpijskog odbora, a u njima se obavljaju kontrolni i sistematski pregledi.

45

8. Zdravlje u zajednici 8.1. Zajednica Pojam "zajednica" u pravilu se odnosi na grupe ljudi koje su organizirane oko zajedničkih vrijednosti, opdenito u društvenim jedinicama vedim od domadinstva ,uz dodatnu društvenu povezanost unutar geografskog područja.. Zajednica može biti uvjetovana porijeklom, pripadnošdu, dobi, profesijom, zajedničkim interesom u postizanju nekih ciljeva ili zajedničkim obvezama. Zdravlje u zajednici Naziv "zdravlje u zajednici" odnosi se na stanje zdravlja definirane grupe ljudi ili zajednice kao i aktivnosti i mjere koje se donose kako bi se zaštitilo i poboljšalo zdravljenjezinih članova. Osobe koje su dio zajednice, odnosno čine zajednicu, žive na određenom

području,

pod

određenim

pravilima,

normama,

vrijednostima

i

organizacijom. Primjer: stanje zdravlja ljudi koji žive u određenom gradu i aktivnosti koje se poduzimaju da bi se poboljšalo njihovo zdravlje, čine zdravlje zajednice. Kroz povijest, individue su se mogle identificirati sa zajednicom u geografskom ili organizacijskom smislu. Danas, s proširenom globalnim promjenama na području ekonomije, transporta, komunikacije, te zajednice više nemaju dovoljno resursa da bi kontrolirale ili vodile brigu o svim potrebama svojih članova ili stanovnika. Upravo iz navedenih razloga razvio se termin "zdravlje u zajednici". Ljudi koji nisu organizirani ili nisu identificirani kao grupa ili lokalitet, mogu sačinjavati populaciju, ali ne nužno i zajednicu. Adolescenti, starije osobe u domovima umirovljenika, žene iznad pedeset godina, zatvorenici, svi su oni predstavnici određene populacije. Iz ovoga proizlazi da je određena populacija dio zajednice, skupina/kategorija ljudi u više zajednica istoga područja ili radnici u različitim industrijama. Zdravstveno stanje ove populacije i aktivnosti ili iskazane potrebe za očuvanje i unapređenje zdravlja sačinjavaju zdravlje populacije.

46

8.2. Zdravlje i organizacija zajednice Dobro organiziranu zajednicu možemo definirati kao "proces kojim se pomaže zajednici da identificira zajedničke probleme ili definira ciljeve, mobilizira resurse i na druge načine razvija i implementira strategije da bi se postigli ciljevi koje su kolektivno postavljeni" (Minkler i Wallerstein, 2005). Uz ovu definiciju vežu se pojmovi: 

kapacitet zajednice - osobine zajednice koje utječu na sposobnost identificiranja, mobiliziranja i usmjeravanja problema,



osviještena (osnažena) zajednica - u kojoj pojedinci i organizacije primjenjuju svoja znanja, vještine i resurse u zajedničkim naporima postizanja postavljenih ciljeva,



participacija - svi članovi zajednice su partneri, a mjere se poduzimaju na mjestu gdje oni žive, rade i borave,



socijalni kapital - odnosi i strukture unutar zajednice koje promoviraju suradnju za obostranu korist.

U organizaciji zajednice, s ciljem postizanja zdravlja, važno je prepoznati problem (prioritet), pridobiti povjerenje "ulaska" u zajednicu (biti kulturno osjetljiv i kompetentan), uspostaviti organizaciju, procijeniti potrebe, definirati prioritete, nadi rješenja i predložiti javnozdravstvene intervencije, implementirati ih i evaluirati. Sve aktivnosti i mjere koje se poduzimaju s ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja zajednice ili populacije možemo svrstati u tri sljededa područja: promocija zdravlja, prevencija bolesti i organizacija zdravstva (ustanove, djelatnosti) Jedan od poznatijih modela organiziranja zajednice, kako bi doprinijela zdravlju svojih građana, je "Projekt zdravi gradovi" Svjetske zdravstvene organizacije.

47

9. Pokret «Zdravi gradovi», «Zdrave županije» 9.1. Pokret "Zdravi grad" Tijekom svoje povijesti Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) otvarala je nove putove promjene zdravstvene politike. Od samog je početka poimala zdravlje kao nešto više od pukog nepostojanja bolesti, naglašavajudi međudjelovanje njegove fizičke, duševne, socijalne i duhovne dimenzije. Godine 1977. Skupština SZO međunarodnoj je zajednici i zemljama članicama uputila izazov: postizanje «Zdravlje za sve» . Potonje je pokrenulo preispitivanje temelja zdravstvene politike u europskoj regiji, te doseglo vrhunac 1984. godine kad su zemlje članice prihvatile 38 ciljeva regionalne strategije «Zdravlja za sve». U Tablici 1. prikazano je šest temeljnih načela "Zdravlje za sve". Tablica 1. Načela «Zdravlja za sve » Načela «Zdravlje za sve»: 1.

nejednakosti u zdravlju unutar i između zemalja moraju se smanjiti (pravednost);

2.

naglasak na sprječavanju bolesti i unapređenju zdravlja kako bi se ljudima pomoglo da u potpunosti realiziraju svoje fizičke, duševne i socijalne potencijale;

3.

da bi se osigurali preduvjeti za zdravlje i ljude zaštitilo od okolinskih rizika, potrebna je intersektorska suradnja;

4.

u postizanju «Zdravlja za sve» učešde zajednice od ključne je važnosti;

5.

sustav zdravstvene zaštite mora se usredotočiti na primarnu zdravstvenu zaštitu koja de biti dostupna ljudima na mjestima gdje žive i rade;

6.

u rješavanju zdravstvenih problema koji prelaze državne granice mora se koristiti međunarodna suradnja.

Regionalni ured za Europu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/EURO), pokretanjem projekta «Zdravi grad», želio je pružiti sredstvo za testiranje i primjenu načela «Zdravlje za sve» na lokalnoj razini. Godine 1986. odabrano je 11 europskih gradova kako bi se u praksi pokazalo da novi načini pristupa javnom zdravstvu, utemeljeni na strategiji «Zdravlje za sve», mogu biti oživotvoreni. To je bio početak iz kojeg se razvio svjetski pokret «Zdravi gradovi».

48

Što je projekt «Zdravi grad»? Projekt «Zdravi grad» ima jedinstvenu ulogu unutar gradske vlasti. On promiče inovacije i promjene u zdravstvenoj politici na lokalnoj razini, zagovarajudi novi pristup javnom zdravstvu, istražujudi djelotvorne načine provođenja načela i ciljeva «Zdravlje za sve» u praksu u urbanoj sredini. Oblik javnozdravstvenog rukovođenja u projektu «Zdravi grad» koristi mehanizme kojima prepoznaju i posreduju interesi različitih grupa u zajednici. Osnovni smisao projekta je afirmacija holističke prirode zdravlja ukazujudi na međuovisnost fizičke, duševne, socijalne i duhovne dimenzije zdravlja, zasnovanu na bitnom ljudskom pravu, a to je pravo na zdravlje i kvalitetan život. Pojedinačni projekti «Zdravi grad» imaju šest zajedničkih značajki: 

Predanost ideji zdravlja

Afirmiraju holističku prirodu zdravlja, uviđajudi međusobnu ovisnost njegove fizičke, duševne, socijalne i duhovne dimenzije. Njihovi su prioriteti unapređenje zdravlja i sprečavanje bolesti. Polazna teza je da se zdravlje može postidi udruženim snagama i nastojanjima pojedinaca i skupina u gradu. 

Političko odlučivanje

Zahtijevaju poštivanje zdravlja u procesu političkog odlučivanja. Programi vezani uz stanovanje, okolinu, obrazovanje, socijalne službe, kao i drugi programi gradske vlade imaju veliki utjecaj na stanje zdravlja u gradovima. Projekti «Zdravi grad» jačaju doprinos takvih programa zdravlja time što utječu na donositelje političkih odluka u gradskoj vladi. 

Intersektorsko djelovanje

Izraz «intersektorsko djelovanje» opisuje proces kroz koji organizacije izvan zdravstvenog sustava mijenjaju svoje djelovanje da bi više doprinijele zdravlju. Jedan od primjera intersektorskog djelovanja bilo bi poticanje fizičke aktivnosti građana obogadivanjem zelenog prostora rekreacijskim sadržajima, što izvršno provodi odjel za urbanizam. Projekti «Zdravi grad» stvaraju organizacijske mehanizme koji omogudavaju različitim gradskim odijelima i tijelima gradske skupštine da se dogovore o doprinosu koji de svako od njih dati takvoj akciji. 

Učešde zajednice

Izborom stila života, korištenjem zdravstvene službe, svojim pogledima na zdravstvena pitanja te

49

kroz svoj rad u grupama u zajednici, ljudi sudjeluju u stvaranju zdravlja. Projekt «Zdravi grad» promovira aktivniju ulogu građana u svim navedenim područjima. On omoguduje da ljudi izravnoutječu na donošenje odluka u projektu, a kroz projekt i na aktivnosti različitih gradskih odjela i tijela i drugih organizacija. 

Inovacija

Uvode inovativne procese. Unapređenje zdravlja i sprečavanje bolesti kroz intersektorsko djelovanje zahtijeva stalno traganje za novim idejama i metodama rada. Uspješnost projekta «Zdravi grad» ovisi o njegovoj sposobnosti da stvori prilike za inovaciju stvarajudi klimu koja podržava promjene. Projekti to čine širenjem znanja o inovativnim metodama, stvaranjem poticaj za inovaciju i uvažavanjem dostignuda onih koji istražuju nove pristupe i programe. 

Javna politika zdravlja

Njihov je rezultat javna politika zdravlja. Uspjeh projekta «Zdravi grad» izražava se stupnjem na kojem je u čitavoj gradskoj upravi na djelu politika koja stvara uvjete za zdravlje. Projekt je postigao svoje ciljeve ukoliko su domovi, škole, radna mjesta i drugi dijelovi urbane sredine postali zdravija mjesta za život. U postizanju javne politike zdravlja udružuju se političko odlučivanje, intersektorsko djelovanje, učešde zajednice i inovativnost, koje promiču pojedinačni projekti «Zdravi grad». Tri su važna strateška načela zdravih gradova. 1. Multisektorski pristup - zdravlje nije samo pitanje zdravstva 2. Aktivna participacija građana – mogudnost odlučivanja o zdravlju, uzajamna pomod, samopomod i drugo 3. Briga za okolinsko zdravlje – pravo i dužnost građana da žive u estetski i ekološki kvalitetnoj okolini. Cilj pokreta Glavni cilj ovog važnog pokreta formuliran je na 2. međunarodnoj konferenciji o unaprjeđenju zdravlja održanoj u Adelaidu 1987.godine. «Identificirati, usvojiti i provoditi razvojnu politiku gradova koja de rezultirati stvaranjem ne samo humanih vrijednosti i podizanjem fizičkih i prostornih uvjeta za razvoj zdravih naselja u gradovima, ved i obogadivati socijalni milje i takav način življenja i ponašanja u gradovima da kvaliteta života bude u stalnom usponu, a da zajedništvo i humani odnosi među ljudima budu osnovna karakteristika stila življenja i ponašanja.»

50

Odlike zdravog grada - čemu mora težiti i osigurati: 1. Čista, sigurna i kvalitetna fizička okolina (uključujudi kvalitetu stanovanja). 2. Ekosistem koji je stabilan i dugoročno održiv. 3. Snažna zajednica čiji se članovi međusobno podržavaju, a ne iskorištavaju. 4. Visoka razina učešda i kontrole javnosti nad odlukama koje utječu na živote, zdravlje i blagostanje ljudi. 5. Zadovoljenje temeljne potrebe (za hranom, stanom, prihodima, sigurnosti i radom). 6. Pristupačnost širokom spektru iskustva i resursa, uz mogudnost ostvarivanja raznolikih kontakata, interakcija i komunikacije. 7. Raznolika, vitalna i inovativna gradska ekonomija. 8. Poticanje očuvanja i njegovanja veza sa prošlošdu grada, kulturnim i biološkim nasljeđem starosjedilaca i drugih skupina i pojedinaca. 9. Forma koja omoguduje i potiče navedene značajke. 10. Optimalna razina zdravstvene zaštite dostupna svima. 11. Visoka razina stanja zdravlja (visoka razina pozitivnog zdravlja i niska razina bolesti).

Faze projekta Zdravi grad - WHO European Healthy Cities Od svog početka do danas Projekt Zdravi grad doživio je pet razvojnih faza. Realizacijom zadanih zadataka pristupa se narednoj fazi razvoja. Prve tri faze (pokretanje projekta, organiziranje projekta i implementacije projekta «Zdravi grad» odvijale su se u razdoblju od 1986-2002 . godine. Četvrta faza projekta (2003-2008) obuhvada dva bitna elementa:  sveopdu obvezu na razvoju zdravlja sa težištem na pravednost, uvažavajudi determinante zdravlja, održivi razvoj te učešdem i demokratskim upravljanjem,  obvezu rada na tri osnovna područja: zdravo starenje, zdravo urbano planiranje i procjena utjecaja na zdravlje (HIA-health impact assesment). Dodatn područje: fizička aktivnost i aktivno življenje. Postavljeni cilj V faze (2009-2013) je zdravlje i zdravstvena jednakost i pravednost u cjelokupnoj lokalnoj politici. Peta faza projekta poduprijeta je Zagrebačkom deklaracijom za zdrave gradove u Euroregiji (Zagreb Political Declaration for Healthy Cities in the European Region).Prioritetno je područje

51

rada, zajedničko vedini europskih gradova, zdrava urbana sredina (sve vedi broj stanovnika živi u gradovima). «Zdravi gradovi» potiču i podržavaju eksperimentiranje novim idejama u razvoju koncepta i implementacije istog u raznim organizacijskim kontekstima: 

briga o zdravoj okolini i održivom razvoju – Zdravi gradovi su gradovi svih svojih stanovnika i moraju odgovoriti i udovoljiti sveukupnim potrebama stanovništva,



zdravo življenje – pronalaze načine i mogudnosti implementacije zdravog načina života za sve socijalne grupe bez obzira na dob,



zdrava urbana sredina – podupire zdravlje, rekreaciju, socijalne interakcije, pristupačnost i mobilnost, osjedaj ponosa i kulturnog identiteta te odgovara na potrebe svih svojih stanovnika.

«Zdravi grad» u svijetu i u nas Projekt «Zdravi grad» kroz međunarodno vodstvo i razmjenu iskustva povezuje gradove u međunarodnu, regionalne te nacionalne mreže zdravih gradova. Danas mrežu «Zdravih gradova» SZO/EURO čini 1200 gradova iz 30 zemalja. Hrvatska je također jedna od zemalja članica. Gradovi povezani međusobno i s Projektnim uredom SZO, razmjenjuju informacije potrebne u zajedničkom pothvatu izgradnje političke podrške i poboljšanja, kako teorije, tako i prakse «Zdravlja za sve».

9.2. Zdrave županije Program „Rukovođenje i upravljanje za zdravlje- program „Zdrave Županije“ idejno je osmišljen u jesen 2001. Godine, s ciljem da se podupru tijela županijske samouprave u procesu decentralizacije te ukaže na nužnost intersektorskog pristupa u rješavanju kompleksnih javnozdravstvenih problema. Program je započeo 2002. Godine, a provodio se kao partnerski projekt Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada i socijalne skrbi, županija i Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske mreže zdravih gradova. Svjesni činjenice da se pred lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu decentralizacijom postavljaju novi zadaci, zahtjevne promjene, novi oblici odgovornosti i usluga građanima, koje nije mogude učinkovito ostvarivati kroz postojede strukture i načine djelovanja, Škola narodnog zdravlja osmislila je program koji de županijskim timovima omoguditi stjecanje novih znanja i vještina iz područja rukovođenja, unaprijediti njihovu suradnju i dugoročno dovesti do

52

učinkovitijeg rada. Temeljem slike zdravlja i Stareškog okvira za zdravlje određeni su javnozdravstveni prioriteti te izrađen

Plan za zdravlje. Sinergijsko djelovanje zajednice, struke i lokalne samouprave

omogudilo je odabir onih prioriteta koji najbolje odgovaraju specifičnostima neke Županije, a prema suvremenoj javnozdravstvenoj metodologiji. Sve ove dokumente prihvadaju županijske skupštine, kao temeljne dokumente županijske politike zdravlja, koja na ovaj način dobiva artikulirani sadržaj kao dio održivog razvoja zdravlja. Dana 16. siječnja 2013., povodom obilježavanja 20-te obljetnice djelovanja SMDP Programa, Odjela za Globalno zdravlje, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC, Atlanta, SAD) dodijelio je hrvatskom programu "Rukovođenje i upravljanje za zdravlje" (Zdrave županije) prestižno priznanje "The Global Health Program of Distinction Award". Program je model dobre prakse - suradnje akademske zajednice i lokalne i nacionalne uprave. On daje primjer kako akademske spoznaje pretočiti u svakodnevnicu, odnosno ugraditi u praksu rukovođenja i upravljanja za zdravlje na lokalnoj i nacionalnoj razini. Svi primjeri dobre prakse i strateških dokumenata nalaze se na mrežnim stranicama pokreta „Hrvatske mreže zdravih gradova“

53

10. Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 10.1. Zdravstvena zaštita Sukladno Ustavu Republike Hrvatske (članak 58.) svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom. Pravo na zdravstvenu zaštitu prvenstveno se odnosi na Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju. Zdravstvena zaštita obuhvada skup društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za: 

očuvanje i unapređenje zdravlja



sprečavanje bolesti



rano otkrivanje bolesti



pravodobno liječenje



zdravstvenu njegu i rehabilitaciju

Načela zdravstvene zaštite definirana su Zakonom i odnose se na SVEOBUHVATNOST, KONTINUIRANOST, DOSTUPNOST, CJELOVIT PRISTUP U PRIMARNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI I SPECIJALIZIRANI PRISTUP U SPECIJALISTIČKO-KONZILIJARNOJ I BOLNIČKOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI.

Mjere zdravstvene zaštite jesu: zaštita od ekoloških čimbenika štetnih za zdravlje, provođenje zdravstvenog odgoja, otkrivanje i otklanjanje uzroka bolesti, odnosno sprečavanje i suzbijanje bolesti (zaraznih i kroničnih masovnih nezaraznih bolesti), specifična zdravstvena zaštita radnika, liječenje i rehabilitacija ozlijeđenih osoba te osoba s invaliditetom, zdravstvena zaštita stanovništva starijeg od 65 godina života, palijativna skrb, zdravstvena zaštita djece i mladeži, zdravstvena zaštite žena (posebno u vezi s planiranjem obitelji, trudnodom, porođajem i majčinstvom), opskrba lijekovima i medicinskim proizvodima te pregled umrlih.

54

Razine zdravstvene zaštite Zdravstvena djelatnost odvija se na primarnoj, sekundarnoj, tercijarnoj razini i razini zdravstvenih zavoda. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti provodi se izvanbolnička zdravstvena zaštita. Zdravstvena djelatnost se provodi u timskom radu kojeg čine zdravstveni radnik visoke stručne spreme i zdravstveni radnik prvostupnik, zdravstveni radnik više ili srednje stručne spreme. Primarna zdravstvena zaštita služi kao filtar gdje se, prema medicinskoj potrebi, pacijenti usmjeravaju na sekundarnu i tercijarnu razinu. Obuhvada najvedi diopopulacije i treba biti raspoređena tako da zadovoljava zdravstvene potrebe stanovništva.

 Zdravstvene ustanove na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti: Dom zdravlja – na području županije se osniva najmanje jedan dom zdravlja, a na području Grada zagreba najmanje tri. Županija zbog specifičnosti može osnovati dom zdravlja na otoku. Ustanova za zdravstvenu skrb pruža zdravstvenu zaštitu u sklopu zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini. (što je to – naravno da je na primarnoj razini?) Ustanova za zdravstvenu njegu provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju po uputama doktora medicine. Ustanova za palijativnu skrb

brine o terminalnim pacijentima. Sadrži palijativni

interdisciplinarni tim kudnih posjeta (liječnik, medicinska sestra, fizioterapeut, socijalni radnik).

 Zdravstvene ustanove na sekundarnoj razini: Poliklinika obavlja djelatnost u najmanje dvije ordinacije različitih ili istih specijalističkih ili užih specijalističkih djelatnosti i laboratoriju. Sastoji se od specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, dijagnostike i medicinske rehabilitacije; bolničko liječenje nije sadržaj poliklinike . Bolnica obavlja djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije, zdravstvene njege te boravak i prehranu pacijenta. Opda bolnica mora sadržavati najmanje pedijatriju, ginekologiju i porodiljstvo, kirurgiju i internu. Specijalna bolnica je zdravstvena ustanova za određene skupine bolesti ili određene dobne skupine stanovništva. Lječilište je zdravstvena ustanova u kojoj se prirodnim ljekovitim izvorima provodi preventivna zdravstvena zaštita, specijalistička i bolnička rehabilitacija.

55

 Zdravstvene ustanove na tercijarnoj razini : Klinika obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz neke specijalističko-konzilijarne djelatnosti. U njoj se izvodi nastava visokih učilišta i provodi znanstveni rad za djelatnost za koju je osnovana. Klinička bolnica je opda bolnica u kojoj najmanje dvije djelatnosti (interna medicina, kirurgija, pedijatrija, ginekologija i porodiljstvo) nose naziv klinika kao i najmanje još dvije druge djelatnosti drugih specijalnosti, odnosno dijagnostike. Klinički bolnički centar je opda bolnica u kojoj naziv klinika ima djelatnost interne, kirurgije, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva i više od polovice ostalih specijalnosti u kojima se izvodi više od polovice nastavnog programa medicinskog, dentološkog? i farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite, provodi nastavu i bavi se znanstvenim radom.

 Zdravstveni zavodi Zdravstveni zavodi predlažu i provode istraživanja iz područja za koje su namijenjeni (ovo ne staviti na prvo mjesto), organiziraju i provode zdravstvenu zaštitu, predlažu program mjera, provode statistička istraživanja, stručno osposobljavaju svoje djelatnike, obavljaju stručna i znanstvena istraživanja, analiziraju i ocjenjuju zdravstveno stanje stanovništva. Svoju djelatnost obavljaju na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini. Zdravstveni zavodi na području Republike Hrvatske: 

Hrvatski zavod za javno zdravstvo (javnozdravstvena djelatnost)



Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu (djelatnost transfuzijske medicine)



Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu (djelatnost medicine rada)



Hrvatski zavod za telemedicinu



Hrvatski zavod za mentalno zdravlje (djelatnost zaštite mentalnog zdravlja)



Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (djelatnost toksikologije)



Hrvatski zavod za hitnu medicinu (djelatnost hitne medicine)

U državnom vlasništvu su: državni zdravstveni zavod, klinika kao samostalnu ustanova,klinička bolnica i klinički bolnički centar. U vlasništvu županija su: opda bolnica, specijalna bolnica, dom zdravlja, zavod za hitnu medicinu i zavod za javno zdravstvo, poliklinika, lječilište, ustanova za zdravstvenu njegu, ustanova za palijativnu skrb i ljekarnička ustanova. Grad može osnovati:

56

specijalnu bolnicu. Druge pravne i fizičke osobe mogu osnovati: specijalnu bolnicu, polikliniku, lječilište, ustanovu za zdravstvenu njegu, ustanovu za palijativnu skrb i ljekarničku ustanovu, ustanovu za zdravstvenu skrb.

10.2. Socijalna skrb Definicija zdravlja glasi: „ Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.”(to smo ved rekli) Prema

definiciji zdravlja,

nedostatak socijalnog blagostanja znači i nedostatak zdravlja. Iz toga slijedi da je važnost odgovarajude socijalne skrbi važan faktor i za očuvanje zdravlja svih ljudi pa tako i građana RH. Iz članka 1. Ustava Republike Hrvatske proizlazi da je RH jedinstvena, nedijeljiva demokratska i socijalna država. U članku 57. istog stoji da „Slabim, nemodnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama, država osigurava pravo na pomod za podmirenje osnovnih životnih potreba. Posebnu skrb država posveduje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život.” I. Opde odredbe Zakona o socijalnoj skrbi: Socijalna skrb je djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku kojom se osigurava i ostvaruje pomod za podmirenje osnovnih životnih potreba socijalno ugroženih, nemodnih i drugih osoba, koje one same ili uz pomod članova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i drugih okolnosti.

Korisnici socijalne skrbi: - samac ili obitelj koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu u mogudnosti ostvariti ih svojim radom ili prihodom od imovine ili iz drugih izvora, - tjelesno ili mentalno oštedeno ili psihički bolesno dijete te dijete prema kojem je ili bi trebala biti primijenjena mjera obiteljsko ili kaznenopravne zaštite, - tjelesno ili mentalno oštedena ili bolesna odrasla osoba, starija, nemodna i druga osoba koja zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne može udovoljiti osnovnim životnim potrebama, - druga osoba koja je u nevolji zbog poremedenih odnosa u obitelji, ovisnosti o alkoholu, drogama ili drugim opojnim sredstvima ili zbog drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja i drugih uzroka.

57

Prava u sustavu socijalne skrbi: Socijalna pomod može se ostvariti u novcu ili u naravi. Osnovicu na temelju koje se utvrđuje visina pomodi za uzdržavanje određuje Vlada Republike Hrvatske. - Ovim se Zakonom propisuju prava na: pomod za uzdržavanje, pomod za podmirenje troškova stanovanja, jednokratnu pomod, potpore za obrazovanje, osobnu invalidninu, doplatak za pomod i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja, inkluzivni dodatak te socijalne usluge.

U ustanove socijalne skrbi spadaju: 1.

Obiteljski centar

2.

Centar za socijalnu skrb

3.

Dom socijalne skrbi

4.

Centar za pomod i njegu

58

11. Upravljanje u izvanrednim stanjima Incident velikih razmjera ili krizno stanje događaj je koji predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju zajednice. Prijetnje zdravlju mogu bit povezane s novim ili novonastalim bolestima u slučajevima oslobađanja bioloških, kemijskih ili radionuklearnih sredstava, prirodnim katastrofama, katastrofama koje su posljedica ljudskog djelovanja te sukobima i drugim događajima s učincima na ljudsko zdravlje. Prema posljedicama, štetni događaj dijelimo: 

VEĆI INCIDENT ILI KRIZNo STANJE - ako je izazvao 7 i više smrtnih sličajeva ili je pogođeno 50 i više ljudi



IZVANREDNO STANJE - ako je broj smrtnih slučajeva 10 i više ili je pogođeno 100 ljudi; tada se može uputiti poziv za međunarodnu pomod

Medicina kriznih stanja u RH ima za cilj povedanje preživljavanja u vedim incidentima ili kriznim stanjima s masovnim žrtvama. Ispravna i pravodobna reakcija temelji se na spoznajama o postojanju zajedničkih elemenata u upravljanju reakcijama

u gotovo svim situacijama, a

neophodna je i standardizacija sustava upravljanja, čime se stvara odgovarajudi kapacitet za postupanje u kriznim situacijama. Ono što se pokazalo učinkovito u Domovinskom ratu jest suradnja civilnih vojnih zdravstvenih vlasti. Sveukupna zdravstvena mreža može služiti kao sanitet u kriznim ili izvanrednim stanjima. U situacijama složenijih i značajnijih incidenata širokih razmjera, na teritoriju RH ili šire, vodstvo preuzima Krizni stožer. Zadada Kriznog stožera jest raspoređivanje resursa zdravstvenog sustava, pri čemu djeluje putem zapovjedništva. Zdravstvene ustanove i organizacije imaju zadatak štititi javnost i hrvatsku vojsku na način da imaju uvježban odgovor na izvanredne situacije. Razine incidenata za koje zdravstvene ustanove i organizacije moraju razviti postupke pripravnosti jesu: 

razina 0 - zeleno - u pripravnosti (pasivno) - dogodila se nesreda ili prijetnja, ali se ne zna hode li i u kojoj mjeri ustanove primati žrtve



značajan hitni slučaj - 1 -zeleno - rad županijskih hitnih službi i potpora administrativnog područja (ne postoji stvarni zahtjev za uključivanje nacionalne razine)

59



ozbiljan hitni slučaj razina 2 - žuto - djelomična mobilizacija; ima potencijal da izazove široke i produljene posljedice koje zahtjevaju koordinaciju administrativnog područja i potporu Kriznog stožera



katastrofalan hitni slučaj - razina 3 - crveno - puna mobilizacija; iznimno snažan i potencijalno širok utjecaj te zahtijeva trenutno vodstvo i potporu Kriznog stožera

S političko-pravnog aspekta, osnovni cilj uvođenja izvanrednih stanja jest očuvanje države. Tako je i Ustavom Republike Hrvatske određena razdioba vlasti u državi u slučaju proglašenja izvanrednih stanja koja ugrožavaju neovisnost i jedinstvo države. Katastrofu na području Republike Hrvatske proglašava Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Rukovođenje operativnim snagama i koordiniranje drugih sudionika zaštite i spašavanja preuzima Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS). DZUS formira Stožer zaštite i spašavanja koji je operativno i koordinirano tijelo za pripremu akcija u slučaju katastrofe. Državna uprava za zaštitu i spašavanje u svom sastavu ima: Službu za civilnu zaštitu, Službu za vatrogastvo, Službu za sustav 112, Učilište vatrogastva i zaštite i spašavanja i Službu zajedničkih poslova. Županije i gradovi u okviru zakona također sudjeluju u planiraju, organiziranju, financiranju i provođenju zaštite i spašavanja.

Zakon o zaštiti i spašavanju definira određena zbivanja na sljededi način: 

»hitna situacija« je svaka situacija u kojoj fizička ili pravna osoba ima neodgodivu potrebu za žurnom pomodi hitnih službi (vatrogasaca, policije, hitne pomodi, medicinskog centra za krizna stanja).



»katastrofa« je svaki prirodni ili tehničko-tehnološki događaj koji, opsegom, intenzitetom i neočekivanošdu ugrozi zdravlje i živote vedeg broja ljudi ili imovinu vede vrijednosti ili okoliš, a čiji nastanak nije mogude spriječiti ili posljedice otkloniti redovitim djelovanjem nadležnih tijela. Katastrofom se smatraju i posljedice nastale ratnim razaranjem i terorizmom.



»nesreda« je događaj koji je prouzročen iznenadnim djelovanjem prirodnih sila, tehničko-tehnoloških ili drugih faktora te ugrožava zdravlje i život ljudi i životinja, odnosno uzrokuje štetu na materijalnim i drugim dobrima i okolišu.

60

11.1 Faze izvanrednih stanja: 1) Faza neposredne opasnosti Faza neposredne opasnosti prethodi katastrofi. Očituje se u obliku uzbune i pripreme za akutnu fazu, što najčešde izostaje (npr. potresi). Tu je potrebno stvaranje radne skupine koja de osigurati provođenje adekvatnog plana za

evakuaciju stanovništva, osiguranje materijalnih dobara,

osiguravanje hitne pomodi, označavanje kriznih točaka. Potrebno je aktiviranje različitih jedinica koje su stavljene u stanje pripravnosti: hitna pomod, Crveni križ, policija, vatrogasci, gorska služba spašavanja, vojska. Važno je prvodobno davanje informacija stanovništvu da bi se izbjegla panika koja može dodatno pogoršati situaciju.

2)Akutna faza Ovo je najzahtjevnija faza. Pomod unesredenima i sanacija materijalnih dobara koje akutno ugrožavaju stanovništvo (požari, istjecanje opasnih kemikalija) najhitniji su postupci. U slučajevima izvanrednih stanja potrebno je koordinirati zdravstvenu djelatnost javnih i privatnih zdravstvenih ustanova i institucija, kao i svih zdravstvenih djelatnika. Pružanje prve pomodi temelji se na principu trijaže. TRIJAŽA (franc.«trier» - razvrstati) je postupak kategoriziranja stradalih, odnosno oboljelih osoba prema težini ozljeda i prioritetu liječenja. Osnovni je smisao trijaže da se medicinska pomod usmjeri onima koji pomod trebaju odmah i kojima je preživljavanje vitalno ugroženo, a ostale osobe medicinsku pomod mogu dobiti u odgođenom vremenu. Na taj se način adekvatno iskorištava i vrijeme zdravstvenih djelatnika, s obzirom da ih u izvanrednim situacijama nedostaje. Primarna trijaža: odvija se na mjestu nesrede gdje se žrtve razvrstavaju u četiri kategorije prioriteta: 

I kategorija (označava se crvenom bojom) - HITAN



II kategorija (označava se žutom bojom) - ODLOŽAN



III kategorija (označava se zelenom bojom) – POKRETAN



IV kategorija (označava se crnom bojom) - MRTAV

Kategorije su označene na trijažnim kartonima (ili vrpcama) odgovarajudom bojom i stavljaju se na vidljivo mjesto, najčešde na predjelu prsnog koša. Primarna trijaža provodi se na mjestu nesrede i u idealnim uvjetima provodi je liječnik.

61

Sekundarna trijaža: provodi se i na temelju mehanizma ozlijeđivanja, anatomske lokalizacije ozljede, starosti, spola i pridruženih bolesti, a ne samo na temelju vitalne ugroženosti. Provodi se na mjestu okupljanja pacijenata. Provodi je liječnik. Tercijarna trijaža: provodi se na mjestu transporta pacijenata. Ovisi o trijažnim kartonima i mogudnostima za transport. Provodi je također liječnik. Iduda je razina zbrinjavanja unesredenog transport u najbližu bolnicu, gdje se pacijenti zbrinjavaju. To su najčešde bolnice koje su organizirane da saniraju hitnode (ratne bolnice). U slučaju da postoje komplicirane ozljede, pacijenti se šalju dalje u specijalizirane bolnice. Akutnu fazu možemo podijeliti u dvije podfaze. Prva podfaza odnosi se na spašavanje života unesredenih i saniranje šteta koje neposredno ugrožavju živote i materijalna dobra. U drugoj podfazi osiguravaju potrebe za osnovno održavanje života. To uključuje osiguranje 15/L/vode na dan po osobi (3 L za pide,2 L za pripremu hrane, 5 L za osobnu higijenu, 4L za pranje robe) i 2100 Kcal/dan hrane, po osobi;; smještaj unesredenih u sklonište i prihvatilišta; osiguranje energije za obavljanje osnovnih poslova; prikupljanje odjede, posebice u hladnim područjima; opskrbu lijekovima. Važno je znati veličinu zahvadene populacije, da bi se znale procijeniti potrebe stanovništva. Treba uzeti u obzir i posebne demografske skupine: djeca, stariji, osobe s invaliditetom te njihove posebne potrebe. WHO preporuča listu lijekova i materijala potrebnih u izvanrednim situacijama, koji se mogu nadi u odgovarajudim kitovima. Vrlo je važno informiranje javnosti o postojedem stanju. Potrebna je dobra komunikacija između ljudi koji su zaduženi za situaciju i pogođene populacije. Potrebno je pratiti mortalitet, morbiditet, pratiti zdravstvenu situaciju i formirati bazu o zdravstvenim problemima. Neophodno je informiranje o prethodnim bolestima (posebno zaraznima) na postojedem području. Zbog težine situacije, u ovoj fazi često dolazi do netrpeljivosti, nasilja, pljački pa je potrebno poduzeti mjere da se to spriječi. 3) Faza ublažavanja posljedica Faza ublažavanja posljedica zahtjeva napore zajednice da se život vrati u normalu. Nema više akutnog zbrinjavanja ozlijeđenih te se nastoji zdravstveno stanje održati na što višem nivou. Prati se i bilježi pojava novih bolesti, a pravodobnim i odgovarajudim naporima nastoji se spriječiti razvoj epidemija.

62

12. Unapređenje zdravlja, prevencija bolesti Zdravlje je osnovno ljudsko pravo, a promicanje zdravlja sve se više priznaje kao bitan element njegova razvoja. Ulaganjem i akcijom, promicanje zdravlja ostvaruje značajan učinak na odrednice zdravlja, ostvaruje najvedu zdravstvenu dobit za ljude, značajno pridonosi smanjivanju nejednakosti u zdravlju, ljudskim pravima i izgradnji ljudskog kapitala. Krajnji je cilj povedati očekivanje zdravlja te smanjiti razlike između grupa i zemalja. Promicanjem zdravlja stvara se potencijal za dobro zdravlje prije nego se zdravstveni problem pojavi, u procesu koji omoguduje ljudima da povedaju kontrolu nad svojim zdravljem i time ga očuvaju ili unaprijede. Cilj je promicanja zdravlja podizanje razine zdravlja cjelokupnoga pučanstva. Promicanje zdravlja uključuje zdravstvene informacije i edukaciju, ali i okolišne, socio-ekonomske i sve druge čimbenike koji utječu na životne navike koje određuju zdravlje.

12.1 Povijest promicanja zdravlja Ideja promicanja zdravlja nije nova. Uz nekoliko pokušaja prominencije u prvoj polovini dvadesetog stoljeda, njeno stasanje kao organizirane discipline može se uočiti 1974. godine, kada je tadašnji ministar zdravlja Kanade objavio dokument «Nove perspektive zdravlja stanovnika Kanade». Bio je to prvi dokument nacionalne politike Vlade, koji je promociju zdravlja identificirao kao ključnu strategiju. Nastavno je dokument služio kao temelj za slične dokumente politika u drugim zemljama, uključujudi Švedsku i Ameriku, i doprinosi rastu međunarodnog entuzijazma za prihvadanje promocije zdravlja, i kao koncepta i pristupa primjenjenog od strane vlada, organizacija, zajednica i pojedinaca. Prva Međunarodna konferencija o promicanju zdravlja (1986.g.) objedinila je ovaj rastudi interes, rezultirajudi Ottawskom Poveljom o promicanju zdravlja, koja je ponovo osnažila razvoj promicanja zdravlja u cijelom svijetu. Ponovni interes za promicanje zdravlja može se objasniti međuutjecajem sljededih faktora: 63

- rastude isticanje pozitivnog zdravlja i unapređenja kvalitete života, - veda želja ljudi za preuzimanjem kontrole nad vlastitim životom i zdravljem, pridružena trendu konzumerizma, - ograničene učinkovitost tradicionalnih didaktičkih strategija, često udruženih sa zdravstvenom edukacijom, - saznanje da mnogi zdravstveni problemi izviru iz životnog stila pojedinca, - rastudih dokaza slabe povezanosti između sustava zdravstvene zaštite i zdravstvenog stanja.

12.2. Promocija zdravlja i prevencija bolesti Promocija i prevencija jasno su određeni termini za vrlo specifične aktivnosti. Iako se često miješaju i koriste u krivom kontekstu, usmjereni su različitim aktivnostima. Promocija se

odnosi na zdravlje i njegovo unapređenje, a prevencija označava skup aktivnosti usmjerenih

bolestima

i

njihovom

sprečavanju

(primarna),

ranom

otkrivanju

(sekundarna) i sprečavanju njihovih komplikacija te održavanju kvalitetnog života s njima (tercijarna). Ostale su razlike navedene na sljededoj tablici.

Tablica 1. Razlike pojmova promocija i prevencija (prema Stachtchenko, 1990.)

Obilježje

PROMOCIJA

PREVENCIJA

Koncept zdravlja

POZITIVNO ZDRAVLJE

ODSUSTVO BOLESTI (spriječiti

(unaprijediti zdravlje)

bolest)

Model pristupa

PARTICIPATORNI, LAIČKI

MEDICINSKI, STRUČNI

Žarište pažnje

ČITAVA ZAJEDNICA

RIZIČNE SKUPINE

Glavni interes

ŠIROKI SPEKTAR ZDRAVLJA

SPECIFIČNA PATOLOGIJA

Strategija postupanja

RAZLIČITA I MIJENJA SE

JEDNOSMJERNA

Odnos prema narodu

NUDE SE RJEŠENJA

NAMEDU SE PRAVILA

Uloga pojedinca

POLOŽAJ U ZAJEDNICI

POSLUŠNOST I POKORAVANJE

Nositelji programa

GRAĐANSKA

Osnovna tehnologija

UDRUŽENJA

(I PROFESIONALCI

VLAST)

ZDRAVSTVENA SLUŽBA

SOCIJALNA

BIOMEDICINSKA

I

Funkcije promicanja zdravlja jesu:

64

1. Istraživanje, izrada programa i evaluacija (procjena zdravstvenih potreba zajednice, izrada preventivnih programa, sakupljanje i obrada podataka vezanih uz zdravstvenu edukaciju i promicanje te njihova evaluacija na temelju dobivenih rezultata). 2. Edukacija i aktivnosti u zajednici (zdravstvena edukacija edukatora, promicanje zdravlja u široj zajednici). 3. Komunikacija (organiziranje događanja povodom dana vezanih uz zdravlje (kalendar zdravlja) koji su medijski popradeni, izrada web stranice s informacijama i zdravstvenim preporukama, medijske kampanje: leci, brošure, posteri, plakati, stalna prisutnost u medijima (novine, radio, TV) s informacijama o očuvanju zdravlja).

Strateški ciljevi i aktivnosti Svjetska zdravstvena organizacija, u aktualnoj zdravstvenoj politici «Zdravlje za sve u 21. stoljedu», kao prioritete ističe: 1. povedanje odgovornosti društva za zdravlje od izbjegavanja štetnih učinaka na zdravlje pojedinca, preko brige za zdravo okruženje, do ograničenja proizvodnje dobara koja štete zdravlju, 2. povedanje ulaganja u unapređenje zdravlja - od edukacije preko unapređenja stanovanja do unapređenja zdravstvene zaštite, što de ujedno i unaprijediti zdravlje i kvalitetu života pojedinca i društva u cjelini, 3. uspostavljanje partnerstva raznih djelatnosti i društvenih skupina na području unapređenja zdravlja, 4. osnaženje zajednice, ali i pojedinaca, na području promicanja zdravlja, 5. osiguranje infrastrukture za promicanje zdravlja razvijanjem odgovarajudih zakonskih, obrazovnih, društvenih i gospodarskih prilika koje de dati podršku promicanju zdravlja

65

Uspostavljanje suradnje između različitih sektora Aktivna koalicija različitih segmenata društva, koji pridonose akcijama na različite načine (financijski, opremom, osobljem), preduvjet je za ostvarenje zajedničkog cilja, očuvanja i/ili unapređenja zdravlja i poboljšanja kvalitete života. Važan je i demokratski pristup koji uključuje međusobno povjerenje, podijeljenu odgovornost te međusobno poštovanje, a aktivno sudjelovanje, informiranje i zajedničko odlučivanje jedan su od prioriteta intersektorske suradnje i partnerstva.

Na području promicanja zdravlja, može se izdvojiti pet glavnih sektora u društvu: 1. Zdravstveni sektor 2. Vlada 3. Privatni sektor 4. Zajednica 5. Nezdravstveni sektor

12.3. Prioriteti u promicanju zdravlja u 21. stoljedu 

Promicati društvenu odgovornost za zdravlje Donositelji odluka moraju se strogo pridržavati principa društvene odgovornosti.

I javni i privatni sektor trebaju promicati zdravlje vodedi politiku i praksu koje: -

izbjegavaju štetiti zdravlju pojedinca,

-

štite okoliš i osiguravaju održivu eksploataciju resursa,

-

ograničavaju proizvodnju proizvoda koji su po prirodi štetni, kao što su duhan i oružje, i njihovo trgovanje te koji destimuliraju marketinške postupke koji škode zdravlju,

-

štite pojedinca na radnom mjestu i nezaposlene,

-

uključuju ocjene učinka na zdravlje, s težištem na jednakosti, što mora biti sastavni dio razvoja politike usmjerene zdravlju.



Povedati ulaganje u razvoj zdravlja

66

U mnogim je zemljama postojede ulaganje u zdravlje nedovoljno i često neučinkovito. Povedano ulaganje u zdravlje zahtijeva multisektorski pristup koji uključuje dodatna sredstva u sektor zdravstva i ostale sektore, npr. za školovanje, stanovanje i sl. Vede ulaganje u zdravlje i preusmjeravanje postojedih investicija unutar i između zemalja, moglo bi ostvariti značajni napredak u ljudskom razvoju, zdravlju i kvaliteti života. Ulaganje u zdravlje treba odražavati potrebe određenih grupa kao što su žene, djeca, starije osobe, siromašni i drugih. 

Ojačati i proširiti partnerstvo za zdravlje

Promicanje zdravlja zahtijeva partnerstvo za zdravlje i socijalni razvoj različitih sektora na svim razinama upravljanja i društva. Potrebno je ojačati postojeda partnerstva i ispitati mogudnosti za osnivanje novih. Partnerstva pružaju uzajamnu korist za zdravlje kroz ujedinjavanje iskustva, vještina i resursa. Svako partnerstvo treba biti transparentno i odgovorno, i zasnivati se na prihvadenim etičkim principima, uzajamnom razumijevanju i poštovanju. Pri tome se treba pridržavati principa vodilja Svjetske zdravstvene organizacije. 

Povedati kapacitet zajednice i opunomoditi pojedinca

Promicanje zdravlja provode ljudi i ono se radi s ljudima, a ne na ljudima ili za njih. Ono poboljšava i jača sposobnost pojedinaca da poduzimaju akciju i sposobnost grupa, organizacija ili zajednice da utječu na odrednice zdravlja. Unapređenje potencijala zajednice za promicanje zdravlja zahtijeva praktičnu edukaciju, trening iz rukovođenja te pristup resursima. Opunomoditi pojedinca znači omoguditi mu dosljedniji pristup procesu odlučivanja, znanju i vještinama bitnim za ostvarenje promjena. Društvene, kulturne i duhovne resurse treba na inovativan način uključiti u proces promocije zdravlja. Pri tome sredstva javnoga priopdavanja (mediji) imaju veliku ulogu. 

Osigurati infrastrukturu za promicanje zdravlja

67

Za izgradnju infrastrukture za promicanje zdravlja moraju se pronadi novi mehanizmi za financiranje na lokalnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini. Treba poduzeti poticajne mjere za utjecanje na vlade, nevladine organizacije, obrazovne ustanove i privatni sektor, kako bi se osiguralo maksimalno mobiliziranje resursa za promicanje zdravlja. Novi izazovi boljem zdravlju uključuju i potrebu stvaranja novih i drukčijih mreža za međuresornu suradnju (međusektorsku). Takve mreže trebaju si pružati međusobnu pomod unutar i između zemalja te olakšati razmjenu informacija o uspješnim strategijama. Mora se poticati školovanje za lokalno upravljanje i njegova praksa, radi podrške aktivnostima promicanja zdravlja. Radi boljeg planiranja, ostvarivanja i evaluacije promicanje zdravlja, jednako valja stimulirati znanstvenoistraživački rad i objavljivanje iskustava. Sve zemlje trebaju uvesti političke, pravne, obrazovne, ekonomske i društvene okvire koji pogoduju promicanju zdravlja.

68

13. Zdravstveni odgoj Zdravstveni odgoj je medicinsko pedagoška disciplina koja se bavi unapređenjem zdravstvene kulture naroda. Prema Groutu, zdravstveni odgoj je “prevođenje onoga što mi znamo o zdravlju u željeni način ponašanja pojedinca i zajednice putem odgojnog procesa”. Ovaj odgojni proces sastavni je dio zdravstvene zaštite i opdeg odgoja i obrazovanja ljudi. Kroz njega se formiraju i prenose iskustva, navike, znanja, stavovi i praksa koji korisno utječu na individualno i kolektivno zdravlje i pomažu da se ono unaprijedi i sačuva. Kao odgoj integriran u opdi odgojno-obrazovni proces, zdravstveni odgoj počinje u obitelji, u vrijeme primarne socijalizacije (prve higijenske navike, navike u ishrani, prve stavove u fizičkoj aktivnosti...) a nastavlja se dalje u predškolskim i školskim ustanovama. Kasnije, u razdoblju sekundarne socijalizacije, razni utjecaji, na radnome mjestu i u zajednici, mogu doprinijeti formiranju pozitivnih stavova i ponašanja u odnosu na zdravlje. Zbog toga se može redi da su subjekti zdravstvenog odgoja svi ljudi u jednoj zajednici, samo se oni razlikuju u odnosu na uvjete koji se postavljaju, kao i u odnosu na mogudnost uspješnog djelovanja. Zdravstveni odgoj je usmjeren na formiranje pozitivnih stavova i navika koje de omoguditi zdrav život. Podrazumijevaju “upoznati se” i “naučiti”, odnosno primiti, ugraditi i primjenjiti u svakodnevnoj životnoj praksi. Prema tome, cilj je zdravstvenoga odgoja kod svakog pojedinca probuditi osjedaj odgovornosti za vlastito zdravlje, zatim odgovornost u svakom od nas za zdravlje onih koji su oko nas, onih koji od nas neposredno ovise, kao i za zdravlje naše sredine u kojoj živimo i radimo.

Provođenje zdravstvenoodgojnog rada Zdravstveni odgoj je dug, kontinuirani proces u kome se pojedinci i grupe osposobljavaju da aktivno brinu za vlastito zdravlje. Na taj se način, svatko tko doprinosi tom osposobljavanju i tko pokrede ljude na aktivnost iz koje rezultira očuvanjem i unapređenjem zdravlja, može smatrati zdravstvenim odgajateljem. Tu se ubrajaju roditelji, nastavnici, odgajatelji, poslodavci. Posebnu ulogu imaju zdravstveni radnici koji osim što educiraju i brinu za zdravlje populacije educiraju i druge zdravstvene djelatnike i odgajatelje.

69

Zdravstveni marketing Predstavlja način da se informiranjem o zdravstvenim problemima pokrene zanimanje i interesi kod ljudi. S obzirom da ova aktivnost ne dovodi do ozbiljnijih promjena u zdravstvenom ponašanju, marketing se shvada kao početna faza u radu zdravstvenog odgoja, koja treba osigurati samo neophodne informacije. Zdravstveno prosvjedivanje Zdravstveno prosvjedivanje naglašava određena znanja kojima je potrebno raspolagati da bi se zdravlje sačuvalo. Ova znanja stječu se kroz tečajeve, kroz zajedničke akcije koje vodi zdravstveni radnik, kroz razne oblike učenja i prosvjedivanja. Danas se zna da je znanje potrebno, ali nedovoljno da bi ljudi izmijenili svoje navike, stavove i ponašanje.

Zdravstvenoodgojne aktivnosti možemo podijeliti u nekoliko faza:  Prva faza – sagledavanje problema  Druga faza – analiza i određivanje prioriteta  Treda faza – izrada programa  Četvrta faza – izvođenje programa  Peta faza – evaluacija

13.1. Metode rada u zdravstvenom odgoju Korištenjem posebne metodologije rada u zdravstvenom odgoju nastoji se, osim mijenjanja navika i stavova, motivirati ljude da prihvate zdravstvenoodgojne preporuke i ugrade ih u svakodnevni život. Ovo je mogude postidi jedino ako se radu pristupi kroz partnerski odnos, kroz poznavanje ljudi i njihovih potreba, poštovanje njihovih ličnosti, stavova i onoga što oni ved znaju i imaju usvojeno.

Individualne metode rada - rad s pojedincem: intervju Grupne metode: mala grupa i velika grupa Radionice Radionice se koriste u radu s malom ili velikom grupom i podrazumijevaju učenje kroz iskustvo. Osim ovladavanja teorijskim znanjem, sudjelovanjem u radionici ljudi stječu i praktične vještine, uočavaju važnost primjene te stječu povjerenje u preporučenu novinu, kao i u vlastite snage da je mogu savladati i prihvatiti.

70

Mogudnost prenošenja zdravstveno-popularnih sadržaja a) Primarni izvori - koje čovjek usvaja neposrednim djelovanjem Verbalna sredstva Živa riječ u zdravstveno-odgojnoj praksi nezamjenjiv je izvor informacija. Osoba koja primjenjuje ove metode, za to mora biti osposobljena. O tome ovisi uspješnost predaje i prihvadanja informacija.

b) Sekundarni izvori- slušanje ili čitanje o činjenicama iz verbalnih izvora, posredno ili neposredno. Tiskani materija (novine, časopisi, knjige, brošure, letci, dijapozitivi, grafofolije, kompjuterske prezentacije, plakati, posteri, slike, crteži, izložbe, albumi... Auditivna sredstva: radio emisije, kasete, CD, razhlasi, telefoni.. Audiovizualna sredstva: televizija, filmovi Prema istraživanjima:

- pamti se 10% informacija koje je čovjek pročitao; - 2 0% čuo; - 30% vidio; - 50% slušao i gledao.

Cilj je zdravstvenoodgojnog djelovanja i programa da pojedinci i zajednica prihvate zdravlje kao temeljnu vrijednost i da usmjere svoje zajedničke snage na očuvanje i unapređenje zdravlja svih članova, i to prvenstveno kroz stvaranje ukupne i pojedinačne odgovornosti za vlastito zdravlje i za zdravlje zajednice. To podrazumijeva odgoj mladih članova i preodgoj odraslih u smislu prihvadanja određenih navika, običaja i stavova, iz čega rezultira ponašanje koje vodi očuvanju zdravlja.

71

14. Komunikacijske vještine Komunikacija je pojam koji označava sveukupnost različitih oblika veza i dodira između pripadnika društva, a posebno prenošenje poruka s jedne osobe ili skupine na druge. Komunikacija je sredstvo pomodu kojega dvije ili više osoba razmjenjuju informacije i međusobno utječu na svoja mišljenja i ponašanja. Termin potječe iz latinskog pojma communicatio, što znači priopditi. Komunikologija je znanost o komuniciranju (F. Wreg). Proučava oblike i načine društvenog komuniciranja čovjeka od interpersonalnog do masovnog. Istražuje smisao, svrhu i efekte simboličke interakcije, strukturu i funkcije komunikacijskih sustava. Komunikaciju uključuje verbalno i neverbalno ponašanje. Komuniciranje nije samo funkcija riječi. Za uspješnu komunikaciju važni su i pratedi neverbalni znakovi. To znači da je, osim sadržaja rečenoga, važno i kako je to rečeno. Model komunikacije sastoji se od izvora poruke, poruke, puta njenoga prenošenja (komunikacijski kanal) i primatelja poruke. Komunikacijski proces nije linearan. U njega ulazi niz različitih poruka sa svih strana. Komunikacijom ne prenosimo samo poruke ved otkrivamo njihova značenja. Kad je značenje poruke zajedničko, komunikacija je uspjela. Kad je različito, komunikacija je neuspjela.

Informacija ili komunikacija u zdravstvu U zdravstvu informacija koja se prenosi pacijentu mora biti znanstveno utemeljena, istinita, provjerena. Za njeno prenošenje do primatelja koriste se različiti provjereni kanali, pri čemu treba osigurati da do primatelja sigurno stigne i da ju on shvati i prihvati. Glavni problem koji postoji u zdravstvenom odgoju, jest primjena i ugradnja informacije (savjeta, preporuke) u svakodnevni život, odnosno promjena ponašanja. Za uspješnost zadnje faze komunikacije u zdravstvu, a to je ugradnja i primjena znanja u svkodnevnom životu ključan je stupanj motivacije primatelja poruke.

72

Verbalna komunikacija Jezik je najvažniji sustav simbola u ljudskoj komunikaciji. Razumijemo ga kao sustav znakova koji brojnim kombinacijama omoguduje bidu s ograničenom sposobnošdu razlikovanja i sjedanja da prenosi i razumije beskonačan broj poruka (Charles F. Hockett, 1958.).

Neverbalna komunikacija Prema osjetilima kojima se poruka može primiti, dijelimo ih na auditivne,; vizualne – mimika, stav tijela, gestikuliranje i sl.; taktilne – način i vrsta doticanja; olfaktorne – miris, njegov intenzitet; toplinske – osjedaj tjelesne topline; okusne poruke. To znači da sva čula sudjeluju u prikupljanju informacija iz okoline. Utjecaj poruke sastoji se od verbalnog dijela (samo riječi) koji je zastupljen sa 7%, vokalnog (uključujudi ton glasa i ostale zvukove) s 38% i neverbalnog dijela s 55%. Govornim kanalom uglavnom se prenose poruke, logičke i apstraktne ideje, a neverbalnim se izmjenjuju međusobni stavovi, emocionalno stanje i reguliraju mehanizmi socijalne interakcije.

Shvadanje poruke Prilikom procesa prihvadanja poruke moguda su tri ishoda. Dio primatelja poruke unaprijed se ne slaže, dio je apatičan, indiferentan, a ima i onih koji se raduju svakoj poruci. Pri shvadanju poruke isto možemo navesti nekoliko ishoda: plus forma – shvati i više nego je rečeno, forma adekvacije – shvate točno onoliko koliko je rečeno, forma minus prijema – shvati manje od preporučenoga, forma nultoga prijema – nije shvatio apsolutno ništa, forma antikomunikacije – usvaja sasvim suprotno od preporučenoga.

73

Savjeti za dobrog komunikatora 1. ne činite štetu, 2. ne brbljajte, ako ne znate o čemu govorite – zašutite, 3. informirajte, ne impresionirajte, 4. nikada ne lažite, 5. ne obedavajte što ne možete održati, 6. nemojte se ljutiti – uvijek ste na gubitku, 7. ne spekulirajte, ne nagađajte i ne pretpostavljajte.

U zdravstvenom sustavu treba posebno naglasiti jedan oblik komunikacije, a to je razgovor liječnika (zdravstvenog radnika) s pacijentom. Za njegovu uspješnost treba svakako uzeti u obzir specifičnosti okolnosti. Liječnik stalno treba imati na umu snagu kojom poruka i razgovor utječu na pacijenta. Govoriti treba jasno i glasno, ne koristiti stručne izraze, pratiti reakcije i razumijevanje pacijenta, postavljati jednostavna pitanja i potpitanjima voditi odgovaranje pacijenta. Ako se daju upute, provjeriti da li ih je pacijent shvatio, ako je potrebno, dati i pisane. Na kraju pitati pacijenta želi li još nešto redi. Cijelo je vrijeme važno ne pokazivati nervozu ili nestrpljivost. PACIJENT NIJE BROJ!

74

15. Literatura: 1. Bencevic-Striehl, H. Malatestinic, D. Vuletic, S., (2009) Regional differences in alcohol consumption in Croatia. Coll Antropol, 33 Suppl 1, pp. 39–41. 2. Bowling, A. (1995) What things are important in people's lives? A survey of the public's judgements to inform scales of health related quality of life. Social Science and Medicine, 41(10):1447-62. 3. Božičevid, I. Oreškovid, S. Stevanovid, R. Rodin, U. Nolte, E. McKee, M., (2001) What is happening to the health of Croatian population?. Croatian Medical Journal, 42(6); 601-5. 4. Detels, R. Beaglehole, R. Lansang, MA. Gulliford, M., (2009) Oxford Textbook of Public Health: Oxford University Press. 5. Dvadeset stepenica u razvoju Zdravi Grad, WHO, 1992. (biblioteka : Javno zdravstvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). 6. Florini D. Sekunde za spas, Narodni zdravstveni list, 566-567 7. Gomzi, M. Not, T. Pišl, Z. Rodin, U. Stevanovid, R. Strnad, M. Tiljak, H. (2001) Socijalna medicina, zdravlje i okoliš, udžbenik za medicinske škole/Stevanovid, Ranko; Not, Teodora (ur.). Zagreb : Školska knjiga 8. Hrvatski zdravstveno statistički ljetopis 2011 9. Jakšid Ž. Kovačid L. Socijalna medicina, biblioteka sveučilišni udžbenici, Medicinska naklada Zagreb, 2000. 10. Jonjid A. i suradnici. Socijalna Medicina, Rijeka, 2007 11. Kesid B. Principi javne zdravstvene službe, doktorska disertacija, Zagreb: Medicinski fakultet, 1959. 12. Kovačid L., Organizacija i upravljanje u zdravstvenoj zaštiti, Zagreb, 2003 13. Kregar, K. (2000.) Zdravi grad. Diplomski rad. Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 14. Kuzman M. Pavid Šimetin I. Pejnovid Franelid I. (2007) Zdravlje i rizici po zdravlje djece školske dobi - što o tome znamo i uspijevamo li pomodi, HČJZ, Vol 3, Broj 10, 7. 15. Lomas, J. (1998.) Social capital and health: Implications for public health and epidemiology. Social Science Medicine, 47 (9) 1181-8. 16. McKenzie J, Pringer R, Kotecki JE. (2012) An introduction to Community Health. Jones & Bartlett Learning, Ontario, Canada.Meninga A. Jakšid Ž. Đžakula A., Kovačid L. Šošid Z. (2003)Organizacija i upravljanje u zdravstvenoj zaštiti: Zdravstvena zaštita u izvanrednim stanjima 18. Nacionalna strategija zdravstva 2012-2020. 19. Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske (NN 96/10) 20. Povelja o unapređenju zdravlja, Prva međunarodna konferencija o unapređenju Zdravlja, Ottawa, 1986. 21. Robert W. Blum, MD, Global Trends in Adolescent Health, JAMA.1991;265(20):2711-19. 22. Ustav Republike Hrvatske 23. WHO EURO, 2007. Healthy Cities and urban governance. 24. WHO European Healthy Cities Network – Phase V (2009-2013) WHO Cities Network: goals and requirements. 25. WHO/Regional Office for Europe- Healthy cities and urban governance. Phase IV (20032008) WHO European Healthy Cities Network. 26. World Health Organization: WHO. Tobacco 27. World Health Organization: WHO. Violence and Injury Prevention.

75

28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

World Health Organization: WHO Management of substance abuse. World Health Organization: WHO Alcohol. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju s dopunama i izmjenama Zakon o socijalnoj skrbi (NN 33/12) s dopunama i izmjenama Zakon o športu (NN 71/06.) Zakon o zaštiti i spašavanju NN 174/07, 79/07, 38/09, 127/10 Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08) s dopunama i izmjenama

76