Skripta Privredno Pravo

Stručna kvalifikacija- računovodstveni tehničar/ka

PRIVREDNO PRAVO

skriptu sačinila, mr Stanka Vukčević, prof.

decembar, 2015. PRIVREDNO PRAVO Privredno pravo je posebna grana prava u pravnom sistemu. Obuhvata pravne norme kojima je regulisan pravni položaj(status) privrednih društava i preduzetnika koji se pojavljuju kao subjekti, odnosno učesnici u privrednom prometu. IZVORI PRIVREDNOG PRAVA - Izvori prava u materijalnom smislu(volja vladajuće klase) - Izvori prava u formalnom smislu(oblici preko kojih se izražava volja vladajuće klase) Izvori prava u formalnom smislu su: - ustav - zakoni - podzakonski akti - pravna pravila subjekata privrednog prava - običaji - uzanse - ugovori - sudska praksa - pravna nauka Ustav- Ustav je osnovni pravni akt sa najvišom pravnom snagom . Donosi ga najviši državni organ u zemlji-zakonodavni organ (parlament). Prvi ustav Crne Gore kao nezavisne države donešen je 2007. god. Zakoni su pisani i opšti pravni akti. Donosi ih zakonodavni organ(parlament) i moraju biti donešeni u skladu sa ustavom kao najvišim pravnim aktom. Zakoni po pravilu stupaju na snagu 8-og dana od dana objavljivanja u Službenom listu Crne Gore. Podzakonski akti su slični zakonima ali su niže pravne snage. Podzakonski akti su: - uredbe - odredbe - odluke - pravilnici - zaključci - izvještaji - uputstva - rješenja i dr.

Običaji su skup navika i običaja ljudi na određenoj teritoriji. Običaji su nepisani izvori prava. Zavisno od teritorije na kojoj se primjenjuju, običaji mogu biti opšti, regionalni i lokalni običaji. Uzanse su sakupljeni i sistematizovani privredni običaji od strane nekog za to ovlašćenog privrednog tijela. Donosi ih Privredni sud. Mogu biti opšte i posebne uzanse.

SUBJEKTI PRAVA Fizička lica su svi ljudi kao pojedinci koji svoja prava stiču i obaveze izvršavaju na osnovu zakona. Da bi jedno lice bilo fizičko, potrebno je da ispine sledeće uslove: - Lično ime i prezime - Domicil (mjesto stalnog stanovanja) - Državljanstvo -

-

Za fizička lica se vezuju dvije sposobnosti, i to Pravna sposobnost Poslovna sposobnost Pravna sposobnost znači sposobnost lica da bude nosilac nekig prava. Fizička lica pravnu sposobnost stiču rođenjem. Poslovna sposobnost znači sposobnost lica da samo, svjesno i savjesno stiče prava i vrši obaveze. Ovu sposobnost fizička lica stiču punoljetsvom, odnosno sa navršenih 18 godina. Kategorije fizičkih lica lica do 14 godina starosti - mlađi maloljetnici(poslovno nesposobna lica) lica od 14-18 god. stariji maloljetnici(djelimično poslovno sposobna) lica od 18 i više god. punoljetna lica(potpuno poslovno sposobna lica)

Pravna lica su organizacioni oblici koji obavljaju neku djelatnost i sva prava stiču i obaveze izvršavaju na osnovu zakona. Da bi jedan organizacionii oblik imao elemente pravnog lica, potrebno je da ispuni određene uslove: - da ima svoju imovinu - zajednički interes - najviši pravni akt-Statut - svoja prava stiču i obaveze izvršavaju na osnovu zakona, i dr. Pravna lica takođe posjeduju pravnu i poslovnu sposobnost. Pravnu i poslovnu sposobnost pravna lica stiču upisom kroz sudski registar.

PRIVREDNI SUBJEKTI Zakonom o privrednim društvima uređuju se oblici obavljanja privrednih djelatnosti i njihova registracija. Privrednu djelatnost obavljaju privredni

subjekti-privredna društva i preduzetnici.

PRIVREDNA DRUŠTVA Privredna društva su pravna lica koja obavljaju privrednu djelatnost u cilju ostvarivanja dobiti-profita. Oblici obavljanja privrednih djelatnosti su privredna društva i drugi oblici: - preduzetnici -(„P.R“) - ortačko društvo- (ortakluk „O.D.“ ), - komanditno društvo –( „K.D“) - akcionarsko društvo – („A.D.“) - društvo sa ograničenom odgovornošću – („DOO“), - djelovi stranih društava

Preduzetnici su fizička lica koja se bave privrednom djelatnošću radi sticanja profita za svoj račun. Preduzetnik je odgovoran za sve obaveze u vezi sa privrednom djelatnošću svom svojom imovinom. Ako preduzetnik ne obavlja djelatnost pod svojim nego pod drugim imenom, dužan je da to ime ili naziv registruje u skladu sa zakonom. U slučaju promjene imena, preduzetnik je dužan da u roku od 30 dana od dana nastanka promjene prijavi promjenu Centralnom Registru Privrednog Suda ( CRPS ). Preduzetnik se registruje dostavljanjem registracione izjave u skladu sa zakonom, i izdaje mu se potvrda o registraciji Ortačko društvo(ortakluk) je odnos između lica koja obavljaju djelatnost u cilju sticanja profita. Sva društva čiji članovi nemaju ograničenu odgovornost su ortakluci. Ortakluk nastaje po sili zakona, na osnovu činjenica i radnji pojedinca. Lica koja su stupila u ortački odnos zovu se ortaci i kolektivno se nazivaju firma. Ortaci mogu biti pravna ili fizička lica i imaju neograničenu solidarnu odgovornost. Ortakluk se registruje podnošenjem registracione prijave CRPS-u i sadrži naziv ortakluka, imena ortaka, njihove adrese i JMBG. Komaditno društvo je društvo jednog ili više lica koji se zovu

komplementari nazivaju firma.

i jednog ili više lica koji se zovu komanditori i kolektivno se

Komplementari su neograničeno solidarno odgovorni za sve obaveze društva, a komanditori su odgovorni srazmjerno visini svojih uloga (novac, stvari, prava). Komanditor ne može povlačiti ili primati natrag bilo koji dio svog uloga, u protivnom odgovoran je za obaveze firme do visine povučenih ili nazad primljenih uloga. Komanditori i komplementari mogu biti pravna i fizička lica. Akcionarsko društvo je društvo pravnih ili fizičkih lica osnovano radi obavljanja privredne djelatnosti a čiji je kapital podijeljen na akcije.

Akcinarsko društvo je svojom imovinom i obavezama potpuno odvojeno od akcionara, odgovara svojom cjelokupnom imovinom. Akcionari nisu odgovorni svojom imovinom za obaveze društva. Akcionarsko društvo se može osnovati na određeno ili neodređeno vrijeme, sjedište mu je u mjestu u kojem društvo obavlja djelatnost. Minimalni osnovni kapital Akcionarskog društva je 25.000€ i osnivači su dužni da osnivački kapital uplate u tom iznosu. Društvo sa ograničenom odgovornošću mogu ga osnovati fizička ili pravna lica ulaganjem novčanih ili nenovčanih sredstava u društvo radi ostvarivanja profita, a njegovi osnivači odgovaraju za obaveze društva do iznosa svojih uloga.

Ulozi čine početni kapital društva. Uplatom početnog uloga lice stiče udio u društvu, srazmjerno vrijednosti uloga i tako postaje član društva. Udio u društvu može dati članu pravo da ima više od jednog glasa. DOO može osnovati jedno ili više lica, a može imati najviše 30 članova. Djelovi stranih društava- Dio stranog društva je dio društva osnovanog i

registrovanog van Crne Gore a koji djelatnost obavlja na teritoriji Crne Gore.

Obavlja privrednu djelatnost i osniva svoj dio u Crnoj Gori u skladu za zakonima naše države. Strana društva koja osnivaju djelove kompanija u Crnoj Gori dužni su u roku od 30 dana od dana osnivanja dijela da dostave CRPS-u podatke za registarciju: adresu i sjedište društva u Crnoj Gori, djelatnost, naziv i pravni oblik društva i njegovog dijela, ovjerenu kopiju statuta društva i njegov prevod, kopiju potvrde registracije društva u matičnoj zemlji, imena i adrese ovlašćenih zastupnika, finansijka dokumenta propisana zakonom matične zemlje stranog društva. Dostavljaju i kasnije sve promjene u vezi likvidacije, stečaja, prestanka obavljanja privredne djelatnosti društva itd.

JAVNA PREDUZEĆA Za obavljanje djelatnosti od opšteg interesa kojima se zadovoljavaju potrebe građana i drugih organizacija, država i jedinice lokalne samouprave osnivaju javna preduzeća(proizvodnja i distribucija el. energije, proizvodnja i promet nafte, željeznički i poštanski saobraćaj, komunalne usluge, i dr.). Javna preduzeća osnivaju država i jedinice lokalne samouprave, sredstvima u državnoj svojini. Javno preduzeće se osniva kao akcionarsko društvo ili društvo sa ograničenom odgovornošću. Organi javnog preduzeća su: - upravni odbor - direktor - nadzorni odbor i dr. organi

Ako se preduzeće osniva kao akcionarsko društvo, onda ima i skupštinu akcionara. OSNOVNI ELEMENTI PRIVEREDNOG DRUŠTVA Privredno društvo kao subjekt privrednog prava, posjeduje i određene elemente. Prije svega, privredno društvo posjeduje svoj naziv(firma),ima svoje sjedište, državljanstvo i matični broj. Firma(naziv) društva -Društvo ima svoj naziv pod kojim posluje, a to je njegovo poslovno ime. Poslovno ime određuje osnivač i upisuje ga u registar. Kod ortačkog i komanditnog društva, poslovno ime se sastoji od ličnog imena jednog od ortaka ili više njih, odnosno imena jednog komplementara ili više njih. Obavezno, pored poslovnog imena mora stajati i oznaka vrste privrednog društva(“O.D”, “A.D”, itd.). Poslovno ime preduzetnika sadrži njegovo lično ime i oznaku “pr”. Pri određivanju poslovnog imena vodi se računa da ono bude u skladu sa djelatnošću. Sjedište je mjesto iz koga se upravlja i u kome ono obavlja svoju djelatnost. Ako društvo obavlja djelatnost u više mjesta, sjedištem se smatra mjesto u kome se nalazi uprava društva i koje je određeno osnivačkim aktom. Sjedište se upisuje u registar. Pojedini ogranci mogu obavljati djelatnost u mjestu van sjedišta društva i imati sjedište različito od sjedišta društva, i oni se takođe upisuju u registar. Državljanstvo društva se određuje prema pravilima međunarodnog privatnog prava. Društva osnovana na teritoriji Crne Gore imaju naše državljanstvo, bez obzira da li su osnivači domaći ili strani subjekti. Društvo ima matični broj pod kojim se vodi kod nadležnog organa za statistiku, u skladu sa zakonom kojim se uređuje klasifikacija djelatnosti. Matični broj -Svako privredno društvo ima svoj matični broj pod kojim se

vodi kod nadležnog organa(Monstat), u skladu sa zakonom kojim se uređuje klasifikacija djelatnosti. Ostali elementi Privrednog društva su posjedovanje imovine, zajedničkog

interesa, personala, sticanje dobiti idr.

PRAVNI PROMET Pravni promet je prenos prava sa jednog lica na drugo lice. L ice na koje je

izvršen prenos prava stiče pravo, a lice sa koga je prenos izvršen gubi pravo. Pravni promet je prenos prava svojine na nekoj stvari(pokretnoj, nepokretnoj), sa njenog dosadašnjeg vlasnika na neko drugo lice kao novog vlasnika. KARAKTERISTIKE PRAVNOG PROMETA

Sloboda prometa roba i usluga-Na cijeloj teritoriji države za sve subjekte

postoje slobodna razmjena roba i usluga, sloboda preduzeća i kompanija da vrše svoju djelatnost, sloboda istupanja i sporazumijevanja i dogovaranja o unapređenju prometa)

Sloboda uređivanja prometnih odnosa-Sastoji se u slobodi učesnika u prometu da slobodno uređuju međusobne odnose (sloboda ugovaranja) Sloboda ponašanja u prometu -Učesnici u prometu, prilikom zasnivanja prometnih odnosa i ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa, dužni su da postupaju savjesno i pošteno, sa pažnjom dobrog privednika.

GRUPACIJE PREDUZEĆAPOVEZIVANJA PREDUZEĆA

RAZLOZI

I

CILJEVI

Pod grupacijama preduzeća ili povezanim preduzećima smatraju se preduzeća koja su u nekom međusobnom odnosu. Jedno preduzeće u odnosu prema drugom, javlja se sa većinskim učešćem kapitala ili ima pravo da imenuje većinu članova uprave, tzv. preduzeće sa većinskim učešćem. Može se pojaviti i slučaj da jedno preduzeće neposredno ili posredno zavisi od drugog preduzeća, gdje se pojavljuje u obliku povezivanja dva preduzeća, matično i zavisno preduzeće. Povezanim preduzećima smatraju se i preduzeća u kojima ista pravna ili fizička lica, neposredno i posredno učestvuju u upravljanju ili kapitalu. Povezana preduzeća smatraju se i poslovna udruženja. Zajedničko vođenje poslova povjerava se jednom od povezanih društava. Povezana društva, a članovi zadržavaju svoj pravni subjektivitet. Povezivanje društava može biti na osnovu horizontalnog i vertikalnog proizvodnog povezivanja, finansijskog povezivanja uz zadržavanje ekonomskog i pravnog subjektiviteta povezanih društava. Kod ovako povezanih društava uvijek postoji jedno kontrolno(matično) jedno ili više podređenih(zavisnih)društava. Privredni subjekti koji se povezuju zadržavaju svojstvo pravnog lica. Kod povezanih društava uvijek je jedno matično, a druga su zavisna ili podređena. OBLICI POVEZIVANJA PREDUZEĆA Koncern -Koncern je povezani oblik putem kapitala u kome se uspostavlja odnos između matičnog i zavisnog-podređenog društva na osnovu većinskog učešća u kapitalu zavisnog društva. Vođenje poslova zavisnog ili zavisnih društava prenijeto je na upravni odbor kontrolnog društva, tako da postoji jedinstveno vođenje poslova zavisnih društava.

Holding- Holding je oblik povezanih društava u kome matično-kontrolno

društvo upravlja zavisnim društvima na osnovu posjedovanja akcija ili udjela i učestvuje u njihovom finansijskom upravljanju.

Holding je kontrolno društvo koje ima isključivo djelatnost upravljanja i finansiranja podređenih društava. Holding u svojini ima akcije ili udjele zavisnog društva, a prvenstveno obavlja djelatnost upravljanja, sticanja učešća kapitala u zavisnom društvu putem akcija, udjela ili zamjenljivih obveznica, kao i djelatnost raspolaganja tim hartijama. Grupa društava- Grupa društava se organizuje kada kontrolno vrši i upravljanje zavisnim društvima(kao kod holdinga) i obavljanje nekih svojih djelatnosti i jedinstveno upravljanje zavisnim društvima(kao kod koncerna).

Drugi oblici poslovne saradnje(konzorcijum, franšizing, zajednica društva, poslovna unija, poslovni sistem i dr.)

FUZIJA PREDUZEĆA Fuzija je spajanje kapitala i na bazi takvog spajanja organizje se novo preduzeće. Fuzije preduzeća vode većoj rentabilnosti poslovanja(sredstva se

adekvatnije koriste nego kad su razdvojena). Upravljanje je racionalnije. Fuzija može stvoriti nefleksibilno preduzeće, dovesti do eleminisanja konkurencije i rasta cijena i pada kvaliteta. VRSTE FUZIJE Fuzija pripajanja- javlja se češće i ista se ostvaruje kad se jedno ili više preduzeća pripajaju već postojećem preduzeću. Fuzija-pripajanje dovodi do nestanka preduzeća koje se pripaja. Fuzija pripajanja ima dvojako dejstvo, kako u pogledu na društvo koje se pripaja tako i u odnosu na društvo kome se vrši pripajanje. Fuzija spajanja -dva ili više preduzeća spajaju se i stvaraju novo preduzeće koje ih zamjenjuje.

Za razliku od fuzije pripajanja, kod fuzije spajanja prestaju da postoje preduzeća koja se spajaju i nastaje jedno novo preduzeće. Sprovodi se putem univerzalne sukcesije, tj. preuzimanjem svih prava i obaveza spojenih preduzeća.

PODJELE PREDUZEĆA Kod podjele preduzeća dolazi do ekonomskog razdvajanja preduzeća. Postoje dva oblika podjele preduzeća: - “čista podjela”(jedno preduzeće se odlukom svoga nadležnog organa upravljanja dijeli na najmanje dva preduzeća na koje se prenosi dio imovine postojećeg preduzeća),

- oblik podjele-pripajanja, gdje se jedno preduzeće dijeli na dva ili više preduzeća i time ono prestaje da postoji, a novonastala preduzeća se pripajaju drugim postojećim preduzećima. Brisanjem podijeljenog preduzeća iz sudskog registra neophodno je izvršiti upis u sudski registar preduzeća, nastalih podjelom.

STEČAJNO PRAVO ( SUBJEKTI ) Subjekti stečaja su privredna društva, kako ona koja imaju svojstvo pravnog lica, tako i ona koja nemaju svojstvo pravnog lica. Pored privrednih društava, subjekti stečaja su i preduzetnici tj. fizička lica koja obavljaju privrednu djelatnost. Subjekti stečaja nijesu organi i institucije koje se finansiraju iz Budžeta Crne Gore, budžeta jedinica lokalne samouprave, državni fondovi, Centralna banka Crne Gore, nezavisna regulatorna tijela, banke čiji je stečaj uređen posebnim zakonom i fizička lica koja ne obavljaju privrednu djelatnost. RAZLOZI ZA POKRETANJE STEČAJNOG POSTUPKA Stečajni postupak može se pokrenuti kada su za to ispunjeni formalnopravni i materijalnopravni uslovi propisani zakonom. Materijalno pravni uslov za pokretanje stečajnog postupka je insolventnost tj. nesposobnost za plaćanje. Formalno pravni uslov za pokretanje stečajnog postupka je predlog ovlašćenog lica. Predlog za pokretanje stečajnog postupka mogu podnijeti dužnik, povjerilac i grupa povjerilaca. Dužnik može uvijek podnijeti predlog za pokretanje stečajnog postupka i nije dužan da dokazuje svoju insolventnost. Uz predlog mora dostaviti odgovorajuću dokumentaciju, dnosno isprave. Sud po službenoj dužnosti ne ispituje da li postoji insolventnost kao jedini stečajni razlog, ali ima ovlašćenje da odbaci predlog dužnika ako je na osnovu isprava priloženih uz predlog zaključio da je predlog podnijet iz neopravdanih razloga ili u namjeri da se obmanu povjerioci. Povjerilac ili grupa povjerilaca mogu pokrenuti stečajni postupak pod sljedećim uslovima: - da dužnik nije izmirio dospjeli dug i da sa izmirenjem duga kasni najmanje 30 dana; - da je iznos duga veći od 500 eura za preduzetnike, odnosno 2.500 eura za privredna društva; - da dug nije nastao iz neopravdanih razloga i nije predmet bona fide spora sa povjeriocem; - da dužnik inače ne izmiruje dugove o dospjelosti.

ORGANI STEČAJNOG POSTUPKA Organi stečajnog postupak su stečajni sudija, stečajni upravnik i odbor povjerilaca Stečajni sudija imenuje i razrješava stečajnog upravnika. On odlučuje o predlogu za pokretanje stečajnog postupka, otvaranju i zaključenju stečajnog postupka, o prigovorima na odluke stečajnog upravnika, o prigovoru na izjavu o namjeri da se izvrši reorganizacija ili lična uprava u stečaju, utvrđuje potraživanja povjerilaca i donosi druge odluke u skladu sa zakonom. Odbor povjerilaca nije obavezan organ u stečajnom postupku. On se ne formira ukoliko dužnik ima manje od tri povjerioca ili je manje od tri poverioca dalo pristanak da budu članovi tog odbora. Ako se odbor povjerioca formira sastoji se od tri do pet članova sa najvećim neobezbijeđenim ili djelimično obezbijeđenim potraživanjima. On ima kontrolnu funkciju nad radom stečajnog upravnika. IMENOVANJE STEČAJNOG UPRAVNIKA Sud u roku od 24 časa od prihvatanja predloga imenuje stečajnog upravnika. Predlog da se na mjesto imenovanog upravnika imenuje drugi upravnik, sudu može podnijeti prije prvog sastanka povjerilaca, povjerilac kome dužnik duguje najmanje 60 % ukupnog neizmirenog duga. O ovom predlogu sud mora donijeti odluku u roku od dva dana. Za stečajnog upravnika može biti imenovan ovlašćeni računovođa, revizor, lice sa visokom stručnom spremom i najmanje tri godine radnog iskustva. On mora imati propisano odobrenje Ministarstva pravde Crne Gore, koje se dobija nakon polaganja odgovarajućeg ispita. NADLEŽNOST STEČAJNOG UPRAVNIKA Preduzima mjere za zaštitu imovine stečajnog dužnika. Uz saglasnost sa stečajnim sudijom, sastavlja plan stečajnog postupka sa predračunom troškova i rokovima izvršenja. Popisuje imovinu i sastavlja početni bilans stečaj, obavještava banke kod kojih se nalaze računi dužnika radi sprečavanja prenosa sredstava dužnika, stara se o završetku započetih i nezavršenih poslova stečajnog dužnika. Utvrđuje u saglasnosti sa stečajnim sudijom osnovanost prijavljenih potraživanja. Saglasno sa stečajnim sudijom sastavlja nacrt rješenja za glavnu diobu i nacrt završnog stečajnog bilansa. Zastupa stečajnog dužnika pred sudovima i podnosi mjesečni izvještaj o toku stečajnog postupka i stanju stečajne mase.

ULOGA POVJERIOCA U STEČAJNOM POSTUPKU Povjerioci odlučuju da li treba sprovesti stečaj u vidu bankrostva ili reorganizaciju u toku stečaja. Sve značajnije radnje u postupku koje utiču na stečajnu masu mogu se sprovesti samo uz saglasnost povjerilaca. Način unovčavanja imovine takođe zahtijeva saglasnost povjerilaca. Odbor povjerilaca, kojeg bira skupština na prvoj sjednici, daje mišljenje stečajnom upravniku o vođenju poslova i unovčenju imovine, pomaže u realizaciji prodaje pojedinih stvari iz imovine i izjašnjava se o svim pitanjima u sprovođenju stečajnog postupka. Upućuje stečajnom sudiji i stečajnom vijeću prigovore na rad stečajnog upravnika, odnosno prigovore protiv zaključaka stečajnog sudije. Povjerioci koji imaju neobezbijeđena potraživanja svrstavaju se radi namirenja u isplatne redove(IV isplatna reda). Razlučni povjerilac je onaj čija su potraživanja obezbijeđena nekim od stvarnih sredstava obezbjeđenja obligacija-zalogom, hipotekom ili registrovanom zalogom na pokretnim stvarima. Izlučni povjerilac je onaj čije se stvari nalaze kod stečajnog dužnika po nekom pravnom osnovu, na kojima ima, po pravilu, pravo svojine, na osnovu čega može zahtijevati njihovu predaju, povraćaj, odnosno izlučenje iz stečajne mase. UNOVČENJE I DIOBA STEČAJNE MASE Unovčenje imovine stečajnog dužnika započinje poslije odluke da se stečajni postupak okonča bankrostvom, poslije čega stečajni sudija donosi zaključak o unovčenju stečajne mase. Unovčenje stečajne mase može se izvršiti prodajom imovine javnim nadmetanjem, javnim prikupljanjem ponuda, neposrednom pogodbom bez prikupljanja ponuda, uz saglasnost odbora povjerilaca, prodajom na berzi, ako su u pitanju hartije od vrijednosti. O načinu prodaje moraju biti blagovremeno obaviješteni povjerioci. Kao drugi način unovčenja imovine stečajnog dužnika može se pristupiti i prodaji dužnika kao pravnog lica ili njegovih djelova koji predstavljaju funkcionalne cjeline, sve uz saglasnost odbora povjerilaca, a po predhodnoj procjeni njihove vrijednosti od strane stečajnog upravnika. Ovom prodajom se obustavlja stečajni postupak protiv dužnika i gasi njegov pravni subjektivitet. Dobijena sredstva ulaze u stečajnu masu iz koje će se naplatiti povjerioci. REORGANIZACIJA STEČAJNOG DUŽNIKA

U slučaju kada ima realnih mogućnosti da privredno društvo nastavi obavljanje djelatnosti i kada to obavljanje djelatnosti omogućava namirenje povjerilaca najmanje u onoj mjeri kao da se oni namiruju prodajom stečajne mase, Zakon o insolventnosti privrednih društava predviđa mogućnost reorganizacije. Da bi se započeo postupak reorganizacije potrebno je da dužnik u roku od 20 dana od dana podnošenja predloga za pokretanje stečajnog postupka podnese izjavu o namjeri da izvrši reorganizaciju. Izjava o namjeri može se podnijeti uz predlog za pokretanje stečajnog postupka, ako predlog podnosi dužnik. Plan reorganizacije mogu podnijeti dužnik, stečajni upravnik i povjerioci koji imaju najmanje 30 % obezbijeđenih ili neobezbijeđenih potraživanja i lica koja su vlasnici 30 % kapitala dužnika. Plan se podnosi u roku od 90 dana od dana prihvatanja predloga za pokretanje stečajnog postupka. Taj rok se može iz opravdanih razloga produžiti za još 30 dana. Svako produženje roka preko 120 dana može se odobriti samo uz pristanak svih povjerilaca koji imaju obezbijeđena potraživanja.

UGOVOR Ugovor je dvostrano-pravni posao kojim se ustanovljava, mijenja ili ukida neki obligaciono-pravni odnos. Nema ugovora bez dvije strane, tj. ugovori nastaju samo ako su rezultat slobodno izražene volje dviju ili više stranaka. Da bi se ugovor zaključio, treba da postoji autonomija volje stranaka(sloboda subjekata da zaključe ili ne zaključe ugovor). Stranke mogu biti fizička i pravna lica(domaća i strana). Izjave volja se mogu dati: - izrično(riječima u usmenoj ili pisanoj formi) - prećutno(ponašanjem lica i pokretima tijela) VRSTE UGOVORA Prema zakonskom regulisanju, ugovori se dijele: Imenovani(koji su u zakonu regulisani posebnim odredbama, napr. ugovor o prodaji). Neimenovani(koji se u zakonu ne regulišu posebno, ne postoje zakonski propisi koji se odnose na njih i regulišu njihova dejstva, napr. ugovor o poklonu). Prema uslovima za njihov nastanak Formalni ugovori, za čiji nastanak je predviđeno da moraju biti zaključeni u određenoj(pisanoj) formi, a u nekim slučajevima i ovjereni od

nadležnog organa(ugovor o prodaji nepokretne stvari ili ugovor o doživotnom izdržavanju). Neformalni(konsenzusni), za čije zaključenje dovoljna prosta saglasnost volja stranaka izražena u bilo kom obliku(ugovor o posluzi, ugovor o ostavi). Prema odnosu prava i obaveza Jednostrano obavezni ugovori, kod kojih za jednu ugovornu stranu nastaje obaveza a za drugu pravo(ugovor o poklonu, posluzi, ostavi). Dvostrano obavezni ugovori, u kojima obije ugovorne strane imaju obaveze(ugovor o prodaji). Teretni ugovori su oni u kojima jedna stranka daje drugoj naknadu za ispunjenje njene činidbe(ugovor o zakupu, zajmu sa kamatom, prodaji). Dobročini ugovori su oni u kojima se ne traži naknada za ono što je dato drugoj strani(ugovor o poklonu, zajmu – kada je bez kamate). Komutativni ugovori su oni kod kojih stranke znaju što jedna drugoj treba da daju zauzvrat ( ugovor o kupoprodaji, zakupu, zajmu ) Aleatorni ugovori su oni u kojima se u momentu zaključenja ne zna kakav će biti odnos vrijednosti međusobnih davanja(ugovor na sreću, ugovor o osiguranju) – strane ne znaju za obim svojih obaveza i ne postoji ekvivalent davanja i protivdavanja. Prema tome da li zaključeni ugovor nastaje potpuno samostalno ili se vezuje za neki drugi ugovor: Glavni(osnovni) ugovor nastaje potpuno samostalno i ne vezuje se za nastanak nekog drugog ugovora(ugovor o prodaji, o zakupu, poklonu, itd.). Većina ugovora se u praksi pojavljuju kao glavni ugovori. Sporedni ugovor se vezuje za neki drugi ugovor i dijeli sudbinu nekog drugog ugovora. Zaključuje se uz glavni ugovor, najčešće u okviru glavnog ugovora, ali mogu i posebno(ugovor o zalozi, hipoteci, i dr.). Prema tome da li je u ugovoru vidljiv osnov ili ne Kauzalni ugovori je onaj ugovor u kome je neposredni pravni razlog, odnosno cilj zbog koga je ugovor zaključen, vidljiv. Apstraktni ugovori su oni u kojima nije naznačen cilj zbog kojeg se stranke obavezuju. Prema sadržini Ugovori o prenosu stvari bez obaveze vraćanja Ugovori o prenosu stvari sa obavezom vraćanja Ugovori koji za predmet imaju vršenje usluga Ugovori koji za predmet imaju vršenje pravnih poslova za druga lica OPŠTI USLOVI ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA

Saglasnost izjava volja Predmet ugovora Poslovna sposobnost stranaka Osnov ugovora(kauza) Saglasne izjave volja-ugovori se zaključuju uz saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora. Jedna strana daje ponudu, a druga je prihvata, čime se prihvata zaključenje ugovora. Izjava o prihvatanju mora biti jasna i nedvosmislena, inače se smatra da je ponuda odbijena. Ugovor je zaključen, kada su se dvije volje u svemu poklopile, kada su date saglasne izjave volja. Saglasne izjave volja se moraju dati slobodno. Prva izjava volje kojom se čini predlog za zaključenje ugovora naziva se ponudom, a druga koja se daje povodom učinjenog predloga prihvatom ponude. Predmet ugovora podrazumijeva se sve ono što su se stranke saglasile. Predmet ugovora može biti neka stvar, radnja ili neradnja, pravo, stvar(pokretna, nepokretna, buduća ili sadašnja). Ugovorom se stvaraju obaveze koje imaju da se izvrše. Obaveze koje iz ugovora nastaju predstavljaju njegov predmet. Osnov (kauza) je onaj neposredni pravni razlog zbog kojeg se i zaključuje ugovor i koji je doveo do stvaranja pravne obaveze. Osnov je ono zbog čega se dužnik obavezuje. Poslovna sposobnost stranaka-Pravno dejstvo imaju samo oni ugovori koje su zaključile poslovno sposobne stranke, a ona se stiče punoljetstvom sa navršenih 18 godina života ili brakom, prije 18 godina. Potpuna poslovna nesposobnost ne omogućava da se stiču prava i vrše obaveze. Maloljetna lica ne mogu da zaključe ugovor jer ne posjeduju potpunu poslovnu sposobnost- za njih to čine roditelji ili organ starateljstva. POSEBNI USLOVI ZA ZAKLJUČENJE Forma ugovora je oblik saglasnosti volja stranaka. Ako je propisana, onda je to pisana forma i obično je određena za ugovore o kreditu, zakupu, građenju, autorskom pravu itd. Za neke ugovore pored pisane forme, potrebna je i ovjera nadležnog organa, suda – ugovor o prometu nepokretnosti. Uslov je buduća neizvjesna činjenica ili okolnost od čijeg nastupanja ili nenastupanja zavisi nastanak, promjena ili prestanak pravnog dejstva ugovora. Rok je određeni vremenski termin za koji je vezan nastanak ili prestanak ugovora, može biti raskidni i odložni. Predaja stvari, neophodno je predati neku stvar drugoj strani da bi došlo do zaključenja ugovora. Davanje saglasnosti za zaključenje ugovora može se dati u vidu dozvole ili odobrenja.

Odustanica je sporazum da se od ugovora može odustati plaćanjem drugoj strani određene nadoknade – davanjem odustanice ne može se tražiti ispunjenje ugovora. Ugovori se zaključuju, po pravilu, lično ali se mogu zaključiti i preko zastupnika. PRESTANAK UGOVORA -

Kada se ispune obaveze Sporazumni raskid-saglasnošću volje stranaka Jednostrani raskid-otkazom Poništenje ugovora(rušljivi i ništavi ugovori) Raskid zbog neizvršenja ugovornih obaveza

SPORAZUMNI RASKID UGOVORA Kao što nastaje saglasnošću ugovornih stranaka, njihovom saglasnošću volja može i prestati. Za to je potrebno njihov zajednički sporazum o njegovom raskidanju. Ugovorne stranke mogle bi svojim sporazumom da raskinu ugovor od početka ili samo ubuduće. Ukoliko ga raskidaju retroaktivno, smatralo bi se kao da nikad nije ni postojao i svaka bi ugovorna strana imala da vrati drugoj ono što je primila. Zajedničkim sporazumom stranaka ne bi se mogao raskinuti ugovor koji je u potpunosti izvršen. JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA- OTKAZ Otkazom jedna strana može biti ovlašćena da izađe iz ugovora svojom jednostranom voljom(napr. zakupac stana ima pravo da otkaže podstanaru u određenom roku). NIŠTAVI UGOVORI Ništav je ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima, zakonskim normama, moralu. Ništavi ugovori su: - protivzakoniti ugovori(čija je sadržina izričito zabranjena nekim zakonskim propisom, napr. ugovor o prodaji heroina i dr.), - nemoralni ugovori(čija je sadržina protivna moralnim shvatanjima sredine, ali njihova sadržina nije zakonom izričito zabranjena, napr. davanje poklona novinaru da objavi neke negativne činjenice o konkurentu), - ugovori zaključeni sa potpuno poslovno nesposobnim licima, - zelenaški ugovori(ugovor kojim jedna stranka iskorišćava težak materijalni položaj , neznanje ili neiskustvo druge ugovorne strane da bi sebi peibavila nesrazmjernu imovinsku korist),

-simulovani(prikriveni) ugovori, stranke zaključuju da bi njima prikrile postojanje stvarno zaključenog ugovora. Oni ne proizvode pravna dejstva među ugovornim strankama. - fiktivni(prividni) ugovori(ugovori koji se stvarno ne zaključuju, već se stvara privid da su zaključeni, da bi se na taj način ostvarila neka korist uz izigravanje propisa) RUŠLJIVI UGOVORI Rušljivost ugovora nastaje usljed mana volje jedne od ugovornih stranaka. Mana volje znači da ne postoji saglasnost između stvarne volje jednog ugovornika i njegove izjavljene volje, a mogu biti izazvane zabludom, prevarom, prijetnjom i prinudom. Zabluda je netačna predstava o nekom pravnom poslu ili dijelu posla. Saugovornik ne bi zaključio ugovor da je znao za tu zabludu. Prevara je namjerno izazivanje, pojačavanje ili održavanje zablude drugog ugovornika u pogledu pojedinih elemenata ugovora. Prevara je u stvari svjesno dovođenje stranke u zabludu. Prijetnja postoji ako jedna ugovorna stranka ili neko treće lice stavljaju u izgled neko zlo drugoj stranci , kojim se izaziva njen opravdan strah zbog kojeg ona zaključuje ugovor. Stranka koja je zaključila ugovor pod prijetnjom može zahtijevati njegovo poništenje. Prinuda je pričinjavanje nekog zla(fizičkog ili psihičkog) drugoj stranci da bi ona zaključila ugovor.

UGOVOR O PRODAJI Ugovor o prodaji je ugovor između prodavca i kupca, po kome se jedna stranka-prodavac obavezuje da će na drugu stranu, kupca prenijeti pravo svojine na prodatu stvar i predati mu je u tu svrhu, dok se kupac obavezuje da će platiti cijenu u novcu i preuzeti stvar. Ugovor o prodaji je neformalan(konsenzualan), jer se zaključuje prostom saglasnošću volja stranaka o bitnim stvarima, predmetu i cijeni. Ugovor o prodaji nepokretnosti stvari mora se zaključiti u pisanoj formi , što znači da je ovakav ugovor formalan. Ugovor je dvostrano-obavezni(stvara obaveze za kupca i prodavca)i teretni je ugovor. Kauzalan-vidljiv je razlog zbog koga je ugovor zaključen i naznačen je cilj zaključenja. Komutativan(ugovorne stranke znaju šta treba jedna drugoj da daju ili učine kao ekvivalent za ono što primaju).

BITNI ELEMENTI UGOVORA Predmet - određivanje predmeta ugovora ( to može biti stvar, odnosno roba, i druga prenosiva imovinska prava). Predmet ugovora o prodaji može biti svaka stvar koja je u prometu. To može biti i buduća stvar. Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času zaključenja ugovora stvar koja je bila predmet ugovora, propala. Ako je stvar djelimično propala, kupac ima pravo da raskine ugovor ili da ostane pri ugovoru uz srazmjerno sniženje cijene. Cijena-ugovor nema pravno dejstvo ako ugovorom cijena nije određena ili ako ugovor nema dovoljno podatka na osnovu kojih bi se ona mogla odrediti.Cijena mora biti izražena u novcu, ozbiljna i pravična. NEBITNI ELEMENTI UGOVORA -

Rok, mjesto, način predaje i plaćanja Prevoz robe Obezbjeđenje ambalaže Utvrđivanje kvaliteta robe i dr.

STRANKE KOD UGOVORA Prodavac(fizička ili pravna, domaća i strana lica) Kupac (fizička ili pravna, domaća i strana lica) OBAVEZA PRODAVCA Predaja stvari kupcu u svojinu, odnosno prenos svojine.Prodavac je obavezan da čuva stvar do predaje kupcu, da mu je preda u vrijeme i na mjestu predviđeno ugovorom. Dužan je da garantuje za svojstva stvari kako fizička tako i pravna. Garantuje kupcu da stvar ima svojstva predviđena ugovorom. Odgovara za materijalne nedostatke stavri do momenta predaje kupcu, za ispravno funkcionisanje samo predate stvari, za pravne nedostatke. Predaja isprava(uručenje isprava kojima se roba može preuzeti). Određivanje mjesta isporuke-određuje se ugovorom, ako nije određeno ugovorom uzima se prebivalište prodavca. Određivanje vremena isporuke-određuje se ugovorom, ako nije određeno ugovorom isporuka se mora izvršiti u razumnom roku. Način isporuke-zavisi od ugovora i vrste stvari, ako nije drugačije određeno, isporučuje se sve odjednom.

OBAVEZE KUPCA Dužan je da izvrši isplatu kupoprodajne cijene na način, vrijeme i mjesto predviđene ugovorom, Da ispoštuje rok ako je dogovorena isplata u određenom roku.

Ako se ne izvrši uplata u datom roku, kupac pada u docnju, i dužan je da plati kamatu na cijenu od dana određenog za isplatu. Dužan je da preuzme robu od prodavca u ugovoreno vrijeme, a ako odbije prijem stvari, pada u povjerilčku docnju i snosi rizik za slučajnu propast ili oštećenje stvari. Po prijemu robe, dužan ju je pregledati i prodavcu prijaviti sve eventualne nedostatke u roku od 8 dana, a ako je pregledu prisutan i prodavac, dužan je primjedbe dati odmah. Kupac pribavlja ambalažu, obezbjeđuje prevoz i dostavlja specifikacije.

UGOVOR O PREVOZU Ugovor o prevozu je pravni posao kojim se utvrđuju prava i obaveze prevoznika i pošiljaoca. Prevoznik se obavezuje da za račun druge ugovorne strane-pošiljaoca, preveze određenu robu od mjesta otpreme do mjesta opredeljenja i preda je primaocu. Pošiljalac se obavezuje da prevozniku plati određenu naknadu za obavljeni prevoz. Može se pojaviti i treće lice, primalac robe. Ugovor o prevozu je u principu neformalni ugovor.

ELEMENTI UGOVORA O PREVOZU Bitni elementi Predmet ugovora je prevoz stvari od jednog mjesta do drugog(mjesto otpreme-mjesto opredeljenja). Stvari koje se prevoze zovu se pošiljke. Naknada za prevoz je prevozna cijena. Cijena prevoza se određuje tarifom prevozioca. Nebitni elementi - način prevoza - utovar, istovar, pakovanje, mjerenje i dr. PRAVA I OBAVEZE STRANAKA Osnovna obaveza svih prevoznika je da savjesno i brižljivo, kao stručnjaci za prevoz, primljenu pošiljku uredno prevezu od mjesta prijema do mjesta otpreme i u označenom roku je predaju primaocu. U fazi prijema robe prevoznik je dužan da utvrdi količinu i kvalitet robe. U toku transporta robe prevoznik ima obavezu da robu čuva od oštećenja do gubitka, da se pridržava roka isporuke i posebnih naloga pošiljaoca. Kad stigne u uputno mjesto, prevozilac je dužan da obavijesti primaoca o prispijeću robe i o roku njenog preuzimanja, da robu istovari na ugovoreno mjesto.

Obaveza pošiljaoca je da robu blagovremeno dostavi na utovar ili da je sam utovari u ugovorenom roku, da je upakuje u odgovarajuću ambalažu, da plati troškove carine, vozarine, obezbjeđenja i dr. Ugovorne strane su dužne da se pridržavaju ugovorenih rokova, mada se mogu i prekoračiti iz opravdanih razloga.

BANKARSKI POSLOVI Bankarski poslovi su pravni poslovi koji se zaključuju između bankarskih organizacija , kao i između banaka i klijenata. Banka je u bankarskom poslu specijalizovana finansijska organizacija, pravno lice i subjekt je prava. Bankarski poslovi za predmet imaju promet novca i određene usluge koje banka vrši za svoje klijente u vezi sa platnim prometom. Banke su privredni – trgovinski subjekti pa i poslovi koje obavlja spadaju u privredne – trgovinske poslove. VRSTE BANKARSKIH POSLOVA Bankarski poslovi se najčešće klasifikuju na - aktivne bankarske poslove( banka se pojavljuje kao povjerilac klijenta – ugovor o kreditu, hipotekarni zajam, lombard, reelombard, eskont, reeskont), - pasivne bankarske poslove( banka je dužnik klijenta – ugovor na štednju, tekući računi , emisioni-novčani poslovi, izdavanje obveznica i založnica, ulog na blagajnički zapis) - neutralne bankarske poslove ( banka nije ni dužnik ni povjerilac nego obavlja određene poslove u platnom prometu – kliring, akreditiv, depozit, sef, devizni poslovi, posredovanje u platnom prometu), - ostali bankarski poslovi. Generalno, poslovi se dijele na -

kreditne poslove(ugovor o kreditu, drugi kreditni poslovi, ugovor o faktoringu, ugovor o forfetiranju), poslovi bankarskog depozita(novčani depozit, nenovčani depozit, depozit hartija od vrijednosti, ulog na štednju, bankarski tekući račun, ugovor o sefu), uslužni bankarski poslovi(bankarska garancija, akreditiv), poslovi platnog prometa(platni promet, kompenzacioni poslovi, klirinški poslovi, inkaso poslovi).

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI ( POJAM I KARAKTERISTIKE ) Hartije od vrijednosti su pisane isprave koje sadrže neko imovinsko pravo i koje se mogu prenositi

Karakteristike: - inkorporisanost znači da sadrže određeno imovinsko pravo, obligacino, stvarno ili pravo na učešće u dobiti, - negocijabilnost-prometljivost, prenosivost predstavlja mogućnost imaoca hartije da je razmjenjuje na tržištu i prenosi na druga lica, zavisno od toga na koga hartija glasi. Status hartija od vrijednosti imaju: ček, mjenica, skladišnica, prenosivi tovarni list, konosman, akcije, obveznice, blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, državni zapisi, certifikat o depozitu itd. BITNI ELEMENTI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI - oznaka vrste hartije od vrijednosti; - oznaka klase i broj serije; -firma, sjedište i adresa emitenta hartije od vrijednosti i njegova oznaka u registru emitenata kod Komisije; - obaveze emitenta i prava i obaveze vlasnika hartije od vrijednosti i način njegovog ostvarivanja; - mjesto i datum emisije; - imena lica ovlašćenih za zastupanje emitenta. REGISTROVANJE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Hartije od vrijednosti moraju biti registrovane kod Centralne Depozitarne Agencije – CDA. Prava i obaveze iz Hartija od vrijednosti nastaju momentom registracije kod CDA. Emitenti hartija od vrijednosti mogu biti država Crna Gora, jedinica lokalne samouprave, preduzeće i drugo pravno lice, upisano u CRPS. VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Novčane hartije od vrijednosti Robne hartuje od vrijednosti Legitimacioni znaci

NOVČANE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI Mjenica Ček Obveznica Blagajnički zapisi, Komercijalni zapisi, Akcije, Certifikat

NOVČANE HV – POJEDINE RIJEČI I IZRAZI KOJE SE UPOTRIJEBLJAVAJU U ZAKONU, I IMAJU SLJEDEĆA ZNAČENJA »akcept« je mjenična radnja kojom neko treće lice (trasat ili intervenijent) svojim potpisom potvrđuje da prihvata isplatu mjenične obaveze; »amortizacija« je postupak oglašavanja nestale mjenice za amortizovanu radi ostvarenja mjeničnih prava; »aval« je mjenično jemstvo; »dospjelost« je svojstvo naplativosti mjenice; »indosament« je posebna izjava kojom indosant (prenosilac) prenosi ispravu na indosatara (novog imaoca); »intervencija« je mogućnost akceptiranja i isplate mjenice od strane trećeg lica, umjesto nekog od mjeničnih dužnika; »sticanje bez osnova« je neosnovano sticanje dobiti za radnje propuštene radi održavanja mjeničnih prava ; »preinačenje mjenice« je mogućnost preinačenja nekog sloga na mjenici; »protest« je javna isprava izdata od strane suda u kojoj se potvrđuje da su preduzete određene radnje za naplatu mjenice i očuvanje mjeničnih prava; »regres« je obeštećenje imaoca u slučaju kada mjenica nije plaćena o dospjelosti, na vrijeme i prije dospjelosti; »trasirana mjenica« je bezuslovni uput da se plati određena svota novca.

ČEK Ček je hartija od vrijednosti kojom njen izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog trasatu da korisniku (remitentu) naznačenom u čeku ili donosiocu čeka, isplati određenu svotu novca u gotovini ili prenosom na određeni račun. Trasat kod čeka su banke ili neka dr. finansijska organizacija. Vrste čeka: Prema pravima imaoca -na ime, po naredbi, na donosioca, alternativni čekovi, trasirani čekovi po sopstvenoj naredbi, sopstveni trasirani čekovi. Prema namjeni - gotovinski, - obračunski (virmanski), - barirani (precrtani ček) kada se čekovna svota može isplatiti preko bilo koje banke ili tačno označene banke – opšti i posebni precrtaj, - cirkularni ček (može se naplatiti kod svih korespondenata), - vizirani ček( na ček se stavlja klauzula da ček ima pokriće za isplatu) -dokumentovani ček ( prezentuje se na naplatu samo uz prisustvo određenih dokumenta koji dokazuju da je korisnik čeka izvršio prethodne obaveze prema trasantu), - akreditivni ček ( izdaju ga banke i označavaju sebe kao trasata u korist klijenata koji ih mogu korostiti za kupovinu određenih proizvoda ili usluga). ELEMENTI ČEKA Bitni elementi

- opšti (oznaka da je riječ o čeku i bezuslovni nalog za isplatu, naziv trasata-banke), - personalni (označenje izdavaoca i njegov svojeručni potpis), - geografski (mjesto izdavanja i plaćanja), - kalendarski (datum izdavanja, rok dospjelosti ne mora biti unijet), - fakultativni elementi (fakultativna lica i klauzule).

MJENICA Mjenica je obligacionopravna hartija od vrijednosti koja predstavlja sredstvo kredita i može glasiti po naredbi ili na ime. Mjenica koja glasi na ime zove se rekta-mjenica. Mjenica može biti: - trasirana(vučena)- je obligacionopravna hartija od vrijednosti u kojoj njen izdavalac-trasant- daje bezuslovan nalog drugom licu-trasatu da isplati nekom trećem licu-remitentu ili licu po njegovoj naredbi iznos naznačen u njoj u vrijeme dospjelosti. -sopstvena(solo) mjenica je ona u kojoj se njen izdavalac obavezuje da će sam isplatiti remitentu ili licu po njegovoj naredbi označeni iznos novca u roku dospjelosti OSNOVNA NAČELA MJENICE -načelo formalnosti – može postojati samo u pisanom obliku -načelo inkorporacije – pravo potraživanja iz mjenice vezano je za njeno posjedovanje -načelo mjenične solidarnosti – svi mjenični dužnici solidarni dužnici -načelo samostalnosti – obaveza svakog mjeničnog dužnika je samostalna -načelo neposrednosti – postoji neposredni pravni odnos dužnik – povjerilac -načelo pisane mjenične obaveze – bitno je jedino ono što je pisano konstatovano u mjenici

ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI Skladišnica je isprava koju izdaje ovlašćeno skladište i tako potvrđuje da je primilo od deponenta robu na čuvanje koja je označena u skladišnici i kojom se obavezuje da tu robu izda lice koje je ovlašćeno da je primi. Skladišnicu izdaju skladišta koja mogu biti javna, carinska, konsignaciona i skladišta trgovina na veliko. Izdaje se u jednom primjerku, a duplikat samo

ako je original odlukom suda proglašen nevažećim. Vrste Skladišnica može da glasi na ime, po naredbi i na donosioca. Skladišnica se prenosi u cjelini na kupca uskladištene robe. Prenos se vrši indosamentom prenosioca na poleđini priznanice. Prenosom se u cjelini prenose sva prava i obaveze. Prenosom založnice se prenosi pravo zaloge nad robom, što je značajno kada dužnik nije u mogućnosti da plati dug o dospjelosti. Konosman je isprava koju brodar izdaje krcatelju na osnovu ugovora o prevozu robe pomorskim putem ili unutrašnjom plovidbom, u kojoj potvrđuje da je primio na prevoz robu koja je u konosmanu naznačena, radi njenog prevoza na određenoj relacicji i njenog predavanja zakonitom imaocu u luci iskrcaja. Konosman se prenosi na drugo lice a samim tim prenosi se i svojina nad robom. Redovno se izdaje kod pomorskog vozarskog ugovora, a rjeđe kod pomorskog brodarskog ugovora. Konosman se izdaje u jednom primjerku u unutrašnjoj povidbi, a u pomorskoj izdaje se više primjeraka. Tovarni list je prevozna isprava koja prati robu i služi kao dokaz da je zaključen ugovor o prevozu robe u domaćem ili međunarodnom vazdušnom, drumskom (izdaje se na zahtjev pošiljaoca ili prevozioca) ili željezničkom saobraćaju (obavezno se izdaje). Pravno gledano, izdavaocem tovarnog lista se uvijek smatra prevozilac, bez obzira ko je u njemu popunio podatke. Tovarni list predstavlja dokaz o prijemu robe na prevoz i zaključenju ugovora, može biti izdat sa svojstvom hartije od vrijednosti ili bez njega. Tovarni list se izdaje primaocu robe, a potpisuju ga i pošiljalac i prevozilac robe.

LEGITIMACIONE ISPRAVE Legitimacioni papiri su pisane isprave koje sadrže određenu obavezu za njihovog izdvaoca, a u kojima nije označen povjerilac niti iz njih proizilazi da se mogu ustupati drugima, a na koje se shodno primjenjuju odredbe zakona o hartijama od vrijednosti . U slučaju gubitka, zakoniti imalac može zahtijevati izvršenje činidbe na osnovu posla koji je zaključio sa izdavaocem. Po svojoj prirodi nisu namijenjeni za opticaj, ali to ne znači da se ne mogu prenositi – prenose se prostom tradicijom osim ako ne glase na ime (štedna knjižica, potvrda depozita i sl. ) Legitimacioni papiri omogućavaju imaocu da zahtijeva određenu činidbu od njihovog izdavaoca. Obaveza izdavaoca LP ne mora biti precizirana u svakom slučaju na samoj ispravi, dovoljno je da je naznačena.

Legitimacioni znaci su garderobni ili slični znaci koji se sastoje iz komada hartije ili drugog materijala, na kojima je obično utisnut neki broj, koji obično ne sadrži nešto određeno o obavezi izdavaoca, već služi samo da pokažu ko je povjerilac u obligacionom odnosu prilikom čijeg nastanka su izdati.

POLISA OSIGURANJA Polisa osiguranja je pisana isprava čijim se potpisivanjem od strane ugovarača zaključuje ugovor o osiguranju. Polisa se može pojaviti u različitim svojstvima: kao bitna forma ugovora o osiguranju, kao prost dokaz o zaključenom ugovoru, kao isprava o dugu, kao legitimacini papir, kao hartija od vrijednosti. Sadržina – pošto jer bitna forma ugovora o osiguranju, i polisa mora sadržati sve bitne elemente ovog ugoovra: ugovorne strane, osiguranu stvar ili lice, rizik osiguranja, trajanje osiguranje i period pokrića, svota osiguranja, premiju ili doprinos, datum izdavnja polise, potpise ugovornih strana, i dr. Vrste polise: - prema mjestu realizacije rizika – pomorske i kopnene - po broju osiguranih lica – individualne ni kolektivne - u odnosu na pojedinačne ili opšte ugovore o osiguranju – pojedinačni i generalni - osiguranje robe ili prevoznog sredstva – kasko i kargo - roba za izvoz ili uvoz – izvozna i uvozna - postoji li pravo prenosa iz osiguranja – prenosive i neprenosive List pokrića je isprava koju osiguravač izdaje u slučajevima kada još nema dovoljino elemenata da se sačini polisa. Ima dvostruku ulogu: predstavlja potvrdu o zaključenom ugovoru o osiguranju i predstavlja privremeni sporazum između ugovornih strana, sa ograničenim dejstvom. Osiguranik dobija zaštitu iz osiguranja odmah, a osiguravač stiče odmah pravo na premiju.

KREDITNA KARTA Kreditna karta je pisana isprava koja ovlašćuje njenog imaoca da uz njenu prezentaciju može bezgotovinski nabavljati robu ili koristiti razne usluge kod njenog izdavaoca ili druge organizacije. Predstavljaju instrument plaćanja i kratkoročnog kreditiranja. Izdaju ih banke i druge finansijske institucije, specijalizovana društva kreditnih karata, industrijska, trgovinska i uslužna preduzeća. Vrste Zavisno od funkcije, kreditne karte mogu biti: - karte plaćanja,

-

karte kredita, karte garancije čeka, karta povlačenja novca iz distributera i automatskih šaltera, karte sa više funkcija. Zavisno od broja učesnika u pravnom poslu specijalne kreditne karte – kod kojih postoje samo 2 lica, izdavalac koji je obično prodavac i korisnik karte univerzalne kreditne karte – kod kojih postoje 3 lica, izdavalac, organizacija koja prodaje uslugu ili robu i korisnik karte.