[Skripta] - Ekonomska Politika

DOKTRINE Ekonomska politika se svodi na težnju njezinih nosilaca da potiču ili razvijaju one ekonomske pojave koje smatraju društveno nepoželjnim. EKONOMSKA TEORIJA: sistem znanja i shvaćanja o nekoj ekonomskoj pojavi ili grupi pojava zasnovanih na poznavanju uzroka njihovog nastanka, funkcioniranja i razvoja. DOKTRINE EKONOMSKE POLITIKE: skup sistematskih izloženih stavova o osnovnim ekonomskim problemima i mogućnostima njihovog rješavanja koji su izraz vladajućih interesa u određenom društveno ekonomskom poretku i koji čine njegovu ideološku osnovicu. KAPITALIZAM Povijest doktrina EP započinje u vrijeme nastanka kapitalizma. KAPITALIZAM JE: • Otklonio raniji ustroj aristokratskih privilegija • Omogućio socijalnu mobilnost zasnovanu na ekonomskoj uspješnosti • Razbio uske patrijarhalne i lokalne okvire u proizvodnji i potrošnji • Omogućio sveopću podjelu rada • Putem tržišta povezao proizvođače i potrošače u jedinstven sustav društvene proizvodnje • Afirmirao društvene vrijednosti utemeljene na stjecanju bogatstva. DOKTRINE IZ DOBA NASTANKA KAPITALIZMA; MERKANTILIZAM I FIZIOKRATIZAM Zanimanje za probleme vezano uz privredu i privređivanje povećalo se usporedo sa širenjem procesa prvobitne akumulacije kapitala u 15. I 16.st. Na ekonomskom planu je napredak rudarstva, jačanje gradova te razvoj zanatstva i trgovine dovelo do jačanja sve moćnijeg staleža bogatih trgovaca i financijera. Na društvenom planu došlo je do ubrzanog procesa raslojavanja feudalne društvene strukture. Na političkom planu to je doba jačanja kraljeve vlasti i nastajanja nacionalnih monarhija u zapadnoeuropskim zemljama. MERKANTILIZAM • •

Glavni predstavnici su Stafford i Mun. Merkantilisti kao ideolozi trgovačke buržoazije nastojali su dokazati da jedinu pravu vrijednost čini vrijednost robe ostvarena u prometu izražena u novcu kao općem platežnom sredstvu. • Po merkantilistima je osnovna svrha privređivanja stjecanje bogatstva u obliku novca i njegovo neprestano povećanje. TRI OSNOVNE PRETPOSTAVKE MERKANTILISTIČKE DOKTRINE: 1. Za državu je dobro isto što je dobro i za pojedinca, a to je novac, odn zlato i srebro od kojeg je načinjen. To je jedino pravo društveno bogatstvo. 1

2. Uvećanje količine plemenitih metala u zemlji jedina je prava svrha privređivanja. 3. Zemlja koja nema vlastitih rudnika plemenitih metala ili zlatom ili zlatom bogatih kolonija može uvećati količinu plemenitih metala kojima raspolaže putem vanjske trgovine u kojoj mora ostvariti pozitivnu trgovinsku bilancu. • Svoj najsnažniji razvoj ostvario u Eng gdje je bio znatan razvoj manufakture. • Značajan je W. Stafford koji se zalagao za vanjskotrgovinsku politiku te T. Mun koji se zalagao za osnivanje i jačanje velikih trgovačkih kompanija i također se zalagao za jačanje i zaštitu vlastitog brodarstva. • U cilju jačanja manufaktura kao izvora robe koja se može izvoziti uz dobitak zahtjeva se zabrana izvoza sirovina i razvijanje manufaktura radi izvoza gotovih proizvoda. • U Francuskoj je u to doba državno uređenje zasnovano na jakoj kraljevoj vlasti. • Ideje francuskih merkantilista koncentrirale su se na zahtjev za razvojem manufakturne proizvodnje radi izvoza. FIZIOKRATIZAM • • • • • • •

•

Razvio se u Francuskoj u 18.st. Osnivač je F. Quesnay. Najvažnija grana francuske privree bila je zaostala feudalna poljoprivreda. Ekonomski stavovi fiziokrata zasnovali su se na postavci o prirodnom poretku koji se temelji na vječnim prirodnim zakonima. Oni su postavili načelo laissez-faire. Povećanju društvenog bogatstva pridonosi jedino materijalna proizvodnja u poljoprivredi. Fiziokrati su dijelili čitavo društvo u tri osnovne klase: 1. Poljoprivrednici – klasa koja svojim radom doprinosi stvaranju čistog proizvoda. 2. Vlasnici zemlje – brinu se za održavanje sredstava potrebnih za proizvodnju. 3. Ostalo stanovništvo – sterilno je i ne pridonosi uvećanju čistog proizvoda. Također su se zalagali za ekonomske i financijske reforme: 1. Reforma zemljišnih posjeda – treba napustiti sistem sitnih i prijeći na velike posjede. 2. Trgovina žitaricama – treba voditi politiku održavanja visokih cijena žitarica, a uvoz dopustiti samo u nuždi. Cijene određuje država. 3. Porezna reforma – porezi se ubiru od viška poljoprivrede i treba ubirati jedinstven porez. DOKTRINE INDUSTRIJSKOG KAPITALIZMA; LIBERALIZAM I PROTEKCIONIZAM

Najvažnija ekonomska posljedica razvoja i širenja trdovine bio je poticaj za razvoj i promjene u prerađivačkoj djelatnosti. Povećanje efikasnosti proizvodnje kao temeljna konkurentska sposobnost postajalo je sve naglašenijom preokupacijom. Krajna posljedica procesa reorganizacije bila je industrijska revolucija potkraj 18. I poč. 19.st.

2

•

LIBERALIZAM Nastao u 17. I 18. St zaslugama Smitha i Humea. Smith se zalagao za slobodu konkurencije oslobođenu stega i povlastica veleposjednika. Razradio je teoriju o automatskom djelovanju tržišnog mehanizma gdje spontanim ljudskim djelovanjem nastaje slobodan odnos. Prirodno djelovanje ljudi pokreće šest motiva: 1. Samoljublje 2. Želja za slobodom 3. Naklonost 4. Osjećaj pristojnosti 5. Radna navika 6. Sklonost za trgovanjem Prema Smithu svakog pojedinca vodi nevidljiva ruka. Zalagao se za načelo djelovanja tržišne privrede, tj. Za privredu utemeljenu na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i podjeli rada usmjeravanoj tržišnim mehanizmima. Zalagao se za međunarodnu podjelu rada  Svaka zemlja može kupiti što je potrebno njenom stanovništvu i prodati svoje proizvode. Liberalisti su se zalagali za slobodu međunarodnog plaćanja. Taj zahtjev je postavio Hume i posljedica je da svaka zemlja ima onoliko zlatnog novca u opticaju koliko joj treba i da se zato ravnomjerno raspoređuje na sve zemlje. Osnovni zahtjev liberalističke doktrine u pogledu vođenja EP bio je u tome da se javna vlast treba kloniti bilo kakvog upletanja u redovito poslovanje industrije i trgovine. To bi značilo; 1. Ukidanje povlastica trgovaca i zaštita interesa zemljoposjednika 2. Sprječavanje nasilnih nasrtaja na život, slobodu i imovinu građana 3. Država se treba brinuti o uzdržavanju objekata i ustanova koje građani nebi mogli sami uzdržavati, npr mostovi, kanali, luke... 1873. Liberalizam zapada u krizu pa je načelo slobodne trgovine napušteno u cijeloj Europi osim ENG, BEL i NIZ. Engleska uvodi McKennin carinski zakon. Značajan je pokret neoliberalista koji je bio usmjeren na liberalizaciju međunarodne trgovine i platnog prometa. Imamo dvije generacije: STARIJA(Edwin cannan, Hazlit, Mises) i MLAĐA(Hayek, Rapke)

   

PROTEKCIONIZAM Javlja se rano za vrijeme Platona i Tome Akvinskog. Prva formulacija potječe iz SAD-a. Tu se najviše ističe Hamilton i djelo „Report of manufaktures“. Prema njemu je najveća zapreka trgovanja engleska konkurencija.

• • • •

• • • •

• •

• • •

3

 Hamilton predlaže uvođenje odgojnih carina za zaštitu privrede dok se ona ne osposobi za borbu s inozemnim konkurencijama.  U Njemačkoj se ističe List koji kritizira liberalizam jer osiromašuje njemačke državice naspram Engleske.  Prema njemu krajnji rezultat bi bio stalno bogaćenje Engleske i osiromašenje Njemačke, a to se može spriječiti samo uz zaštitu industrije.  On je iznio prvu teoriju privrednog razvoja putem industrijalizacije.  Od sredine 19.st protekcionističke su tendencije jačale.  Ispočetka su carine smatrane privremenim mjerama, da bi se počele pretvarati u instrument ekonomske agresije.  Neke carine su bile tako velike da je uvoz bivao praktički onemogućen, a to su prohibitivne carine.  Nakon industrijske krize razvio se ekstraprotekcionizam ili superprotekcionizam.  Pravna svrha je bila sprječavanje uvoza neke robe.  Da bi se od toga zaštitile vodeće ekonomske zemlje počele su stvarati kolonije te ih oblikovati prema svojim potrebama.  Protekcionizam je bio temelj nekih kasnijih ideja: 1. Protekcionizam kao sredstvo za razvoj nerazvijenih zemalja. Plebisch je predlagao da međunarodna zajednica poduzme posebne mjere za pomaganje razvoja nove industrije u zemljama u razvoju. 2. Doktrina imperijalizma razvijena je između dva rata u obliku tzv. Doktrine o ekonomiji velikog prostora. U Italiji i Njemačkoj zagovarala je da se u okviru zemalja stvore autarktične privredne cjeline. 3. Najnovije verzije ove politike pojavile su se u obliku neoprotekcionizma. Iz tog doba potječe teorija o tzv upravljanoj trgovini čiji su osnovni instrumenti: a) Necarinska ograničenja b) Selektivna zaštita pojedinih grana c) Otvorena diskriminacija pojedinih zemalja d) Agresivno nametanje reciprociteta e) Stvaranje integracionih zajednica

DOKTRINA KASNOG KAPITALIZMA: INTERVENCIONIZAM • • • • • •

U 19.st javljaju se velike ekonomske krize. Na ekonomskom planu posljedice kriza su poduzetnicima donosile sve veće poslovne gubitke, a mnogima i stečaj. Nastaje zaoštravanje klasnih suprotnosti. Na političkom planu ističu se zahtjevi za ublažavanje posljedica krize putem akcija javne vlasti. Zbog toga su uvedene mnoge mjere za zaštitu pojedinih kategorija stanovništva. Na duhovnom planu došlo je do napuštanja liberalne tradicije kapitalizma zasnovanoj na ekonomskoj teoriji opće privredne ravnoteže. 4

•

Kineziološka revolucija ekonomske teorije postala je temeljem doktrine intervencionizma i označila početak tzv kasnog ili zrelog kapitalizma.

INTERVENCIONIZAM • • • • • • • • • • • •

• •

• • • •

•

Nastao 1920.-1930. Predstavnik keynes i djelo „ Tre general theory of employment interest and money“ Prema njemu veličina dohotka i stupanj zaposlenosti ovisi o razini ukupne potražnje. Ekonomisti prije K. Tvrdili su da do privredne ravnoteže dolazi pri stanju pune zaposlenosti i iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. Pritom su se pozivali na tzv. Sayev zakon tržišta prema kome svaka ponuda robe na tržištu stvara i vlastitu potražnju. K. Je isticao da sklonost potrošnji pada porastom dohotka. Prema tome što je društvo bogatije to je manja njegova sklonost potrošnji. Privredna ravnoteđa zaustavlja se na razini nižoj od pune zaposlenosti. Do izjednačavanja dolazi putem multiplikatora. MULTIPLIKATOR je broj koji pokazuje koliko se puta u odnosu na početnu investiciju povećava dohodak, npr 1/3=3 – multiplikator je proporcionalan, recipročan vrijednosti cijena. Ako u nekoj državi vlada nezaposlenost država može povećati proizvodnju i zaposlenost. MJERE ZA POVEĆANJE POTROŠNJE I SMANJENJE ŠTEDNJE: a) Politika jeftinog novca b) Toleriranje blagog oblika inflacije c) Progresivno oporezivanje – dohodak bogatijih slojeva treba opteretiti višim, a siromašnijih nižim poreznim stopama jer se time utječe na povećanje sklonosti potrošnji. Država treba voditi politiku snižavanja kamatnih stopa i povećanja novca u opticaju. Keynes se zalagao za; 1. Kontrolu ekonomskih i financijskih odnosa s inozemstvom 2. Za institucionalizaciju međunarodne ekonomske suradnje putem odgovarajućih međunarodnih institucija. Služio se mjerljivim ekonomskim veličinama kao što su dohodak, potrošnja, štednja, investicije. Postavio je temelje ekonometriji koja nastoji pokazati odvijanje privrednog života pomoću ekonomskih modela. Na osnovu toga nastala je tzv. Škola teorije ekonomske politike. GLAVNI NEDOSTATCI KAPITALISTIČKOG PORETKA: 1. Nesposobnost da se osigura puna zaposlenost 2. Nepravilna raspodjela bogatstva i dohotka 3. Ovisnost domaće EP o ekonomskim odnosima s inozemstvom. CILJEVI EP PREMA KEYNES-u: 1. Puna zaposlenost 2. Iskorištenost proizvodnih kapaciteta 5

•

3. Pravedna raspodjela dohotka 4. Niska inflacija 5. Uravnotežena platna bilanca Bitno obilježje je da nosioci EP poduzimaju određene mjere radi rješavanja ekonomskih problema (npr zaštita ugroženih slojeva stanovništva, zaštita društvenih interesa itd.)

KRIZA INTERVENCIONIZMA; neoliberalizamA OGRANIČENJA INTERVENCIONIZMA; 1. OGRANIČENJA TEHNIČKE PRIRODE – polaze otuda što je svaka intervencija povezana sa više ili manje administriranja. a) Svako administriranje dovodi sa sobom dodatne napore ili troškove b) Usporedo s porastom složenosti intervencije raste i problem pravovremenosti donošenja pojedinih mjera c) Težnja da se administriranjem osigura primjena jedinstvenih pravila dovodi do jačanja centralističkih i etatističkih tendencija čime se koči djelatnost samoupravnih tijela. 2. OGRANIČENJA PRAVNE PRIRODE – očituju se u negativnim posljedicama intervencionizma za efikasnost pravnog sustava. a) Autoritet države trpi uslijed brojnih naredbi ili zabrana zbog čega se gubi preglednost i jasnoća pravne regulative. b) Intenzivnija intervencija povećava i opasnost od korupcije. c) Brojnost propisa i intervencija ima za posljedicu sve veći broj grešaka 3. OGRANIČENJA EKONOMSKE PRIRODE – naročito se ističe opasnost od opadanja ekonomske efikasnosti privređivanja zbog intervencije. a) Zbog negativnog djelovanja raspodjele dohotka putem progresivnog oporezivanja moguće su promjene u ponašanju poduzeća, npr. Održavanje troškova na nepotrebno visokom nivou kako bi se umanjio oporezovani dohodak. b) Intervencionizam otupljuje poduzetnički duh rukovodilaca poduzeća i dovodi do njihove birokracije. c) Djeluje destimulativno na privrednu aktivnost. 4. DRUŠTVENO-POLITIČKE GRANICE – proizlaze iz opasnosti od gubitka kontrole nad administracijom. a) Administracija se često zanosi iluzijom da može riješiti sve probleme upravljanja privredom pa je sklona intervenciji. b) Jača tendencija ka odlučivanju putem diskrecione ocjene upravnih organa te slabi utjecaj demokratski kontroliranog zakonodavstva i jača utjecaj administrativnog odlučivanja. c) Jačanje moći administracije omogućava predstavnicima moćnih privrednih grupacija da utječu na državnu upravu. KRIZA INTERVENCIONIZMA •

U SAD i kanadi 15 mil nezaposlenih, inflacija raste 3-4% 6

• • • • • • •

Na unutrašnjem planu osnovni uzrok krize postali su sporovi između zaposlenika i poslodavaca. Njihova posljedica je bila tzv spirala nadnica i cijena. Zbog visokih razina ukupne potražnje rasle su cijene potrošnih dobara, povećavali su se troškovi života i smanjivale realne nadnice zaposlenika kao i njihov udio u raspodjeli dohotka. Sindikati su tražili povećanje nadnica. Neke su vlade (Njemačka, Austrija) krizu pokušale suzbiti politikom dohodaka. Od poslodavaca se tražilo da ne povećaju cijene, a od sindikata da ne povećaju plaće. Svako povećanje cijena od strane države bi izazivalo porast cijena bez rasta zaposlenosti i proizvodnje.

MONETARISTIČKA DOKTRINA: • Tvorac i glavni predstavnik Freidman. • Zasniva se na postavci da je inflacija isključivo monetarni fenomen i da ovisi o tijesnoj povezanosti između rasta količine novca u opticaju i porasta cijena. • Da bi se suzbila inflacija država ne bi smjela povećati količinu novca u opticaju preko prirodne stope od 3 % godišnje, a ponudu i potražnju regulirati na visini kamatne stope. • Freidman kaže da će to na početku dovesti do nezaposlenosti, a kasnije ne. EKONOMSKA PONUDA: • Predstavnik ekonomist Feldstein. • Zasniva se na postavci da je inetrvencionizam zasnovan na kejnezijanskoj ekonomskpoj teoriji upravljanja potražnjom nepovrediv. • Zalaže se za deregulaciju ili ukidanje što većeg broja ograničenja kako bi se povećala sklonost štednji, za smanjanje socijalnih beneficija i za stručno osposobljavanje potencijalnih poduzetnika. DOKTRINE EKONOMSKE POLITIKE: SOCIJALIZAM Na ekonomskom planu revolucija uspjela usprkos ekonomskoj nerazvijenosti Rusije. Na industrijskom planu industrijski proletarijat bila manjina, a država je imala represivni aparat.

♣ ♣ ♣ ♣ ♣ ♣ ♣

DOKTRINA DRŽAVNOG SOCIJALIZMA Prva etapa razvoja socijalističkog poretka traje od 1918.-1921. I zove se ratni komunizam. U tom su razdoblju nacionalizirane banke, industrijska i trgovačka poduzeća, zemlja je nacionalizirana. Zemlja je dana na upravljanje komitetima, a seljaci su svoju zemlju obrađivali u dugoročni zakup. Utvrđeno je planiranje proizvodnje i raspodjela robe. Ukinuta je novčana privreda. Radnici su raspoređivani na obavljanje proizvodnih zadataka putem sistema industrijske mobilizacije, a plaću za svoj rad su dobivali u naturi. Po Lenjinovoj direktivi uvedene su radikalne izmjene u EP u obliku tzv. Nove ekonomske politike (NEV) koja traje sve do 1928. 7

♣ ♣ ♣ ♣

Obvezni otkup poljoprivrednih proizvoda zamjenjen je plaćanjem poreza u naturi. Ponovno je omogućeno privatno vlasništvo i omogućen rad obrtnicima. NEP je prema Lenjinovoj ocjeni bio korak unazad u izgradnji socijalizma. Nakon Lenjinove smrti pojavile su se dvije grupe: 1) Buharin i Rikov su se zalagali za razvoj zemlje gdje se povećava poljoprivredna proizvodnja radi opskrbe gradskog stanovništva. 2) Trocki i Preobraženski su tvrdili da je problem sovjetske poljoprivrede u nedovoljnim investicijama među seoskim stanovništvom. ♣ Dolaskom Staljina na vlast izvršava se kolektivizacija. ♣ Nastaju nove kolektivne orhanizacije – kolhoze i sovhoze. GLAVNA OBILJEŽJA STALJINOVE DOKTRINE RAZVOJA: 1) Davanje prioriteta razvoju teške na račun lake industrije 2) Maksimalizacija proizvodnje uz maksimalno korištenje svih raspoloživih sredstava za razvoj. 3) Politika ograničavanja životnog standarda 4) Poticanje prijelaza poljoprivrednog stanovništva na rad u nepoljoprivredne djelatnosti (tzv ekstenzivni razvoj) 5) Ograničavanje opsega ekonomskih odnosa s inozemstvom. OSNOVNA OBILJEŽJA PRIVREDNOG SISTEMA: 1) Državnim sektorom privrede upravljaju državni orgaaani 2) Kolhozima upravljaju organi pod vlašću države 3) Planiranje i kontrolu poduzeća obavljaju ministarstva. ♣ Osnovni pokazatelji glavnog uspjeha su obujam proizvodnje i dobit. POKUŠAJI REFORMI: 1) Jačanje samostalnosti privrednih organizacija 2) Povećanje materialne zainteresiranosti radnika za rezultate rada i poslovanja 3) Pojednostavljenje sistema planskog upravljanja privredom 4) Jačanje utjecaja tržišta i tržišnih zakonitosti DOKTRINA SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA ♥ Ustavom jugoslavije iz 1946.g uspostavljeni su elementi za socijalističko uređenje društva.

♥ Državno i ekonomsko uređenje zemlje imalo je u poratnim godinama državno-socijalistički karakter. ♥ Nakon preuzimanja vlasti u Jugoslaviji je uspostavljeno državno upravljanje cjelokupnim procesom privređivanja. ♥ Tržišni odnosi svedeni su na prodaju seljačkih viškova na tržnici.

♥ 1950.g donesen Osnovni zakon o upravljanju državnim privrednim poduzećima od strane radnih kolektiva. ♥ 1952.g počeo proces ukidanja detaljnog administrativnog planiranja.

♥ Odvijao se u 2 faze: 8

1) Od 1953-1970 i karakterizira ju jačanje autonomije poduzeća i napuštanje velikih postavki sovjetske doktrine. 2) Od 1971.g i karakterizira ju ubrzanje procesa odumiranja države i stvaranje sistema udruženog rada.

TRANZICIJA • • • •

Na ekonomskom planu je ukidanje tržišta i njegova zamjena centralnim planiranjem dovela do dezorjentacije u donošenju odluka i nastanka neformalnih mehanizama. Na društvenom planu došlo je do raslojavanja na povlašteni sloj i zapostavljeni radni narod. Na političkom planu došlo je do masovnog nezadovoljstva. OSNOVNA OBILJEŽJA PRIVREDA POSTSOCIJALISTIČKIH ZEMALJA; 1) Državno, odn društveno vlasništvo 2) Gospodarske investicije bez tržišnih kriterija 3) Pokrivanje poslovnih gubitaka poduzeća iz državnog proračuna 4) Podešanje uvjeta privređivanja radi poboljšanja poslovnih rezultata 5) Nepovoljna gospodarska struktura 6) Loša kvaliteta proizvoda i nekonkurentnost 7) Višak novca u opticaju 8) Nestašica robe na tržištu i inflatorni pritisci

REFORME PREMA KOJIMA SE TREBA PROVESTI PROCES TRANZICIJE; 1) Privatizacija - radi stvaranja poduzetničke klase 2) Liberalizacija – kao makroekonomskog temelja za funkcioniranje tržišne privrede u obliku ukidanja kontrole cijena, smanjenja vanjskotrgovinskog ograničenja, ukidanja subvencija uvođenja konvertibilnosti valute i uvođenja tržišta kapitala. 3) Stabilizacija – postizanje stabilnosti cijena i ravnoteže platne bilance te uvođenje financijske discipline države i privrede uz restriktivnu monetarnu politiku. OBILJEŽJA TRANZICIJSKE KRIZE: 1) Smanjenje društvenog proizvoda 2) Porast nezaposlenosti 3) Inflacija 4) Smanjenje investicija 5) Pad životnog standarda 6) Privatizacija 7) Izgradnja investicija i ekonomske politike 8) Liberalizacija

9

PRIVATIZACIJA U HRVATSKOJ – POČETNI UVJETI, PROCESI I IMPLIKACIJE Privatizacija – proces pretvorbe državnog, odnosno društvenog vlasništva u privatno, promjena vlasničke strukture. Javlja se učestalo kao fenomen u postsocijalističkim privredama. Pojam vaučer privatizacije označava masovnu privatizaciju putem dokumenata koji dokazuju da je određena obveza podmirena i suma novca uplaćena u korist neke fizičke osobe.

DVA OSNOVNA MODELA PRIVATIZACIJE:  Proces privatizacije mogao je krenuti u dva smjera. Prvi je brza specifikacija imovinskih prava kako bi se poboljšala učinkovitost gospodarstva, a to se postiže besplatnom raspodjelom imovine.  Potreba za financiranjem tranzicije često usmjerava privatizaciju prema prodajnom modelu. Tu postoji mogućnost da se stvore prihodi u trenutku kad se državna blagajna nalazi pod velikim pritiskom. Vlasnici koji se pojavljuju uslijed najveće razmjene bit će oni s najjačom potražnjom.. Oni će sponzorirati učinkovitu korporativnu vlast. Pojavljuju se određene prepreke. Vrednovanje imovine je problematično jer nema relevantnih zapisa o profitabilnosti. Velik udio tvrtki nije profitabilan i zato ne privlači potencijalne ulagače. Potrebna je dovoljna raspoloživost domaćeg ili stranog kapitala.  Hrvatska vlada i zakonodavci odlučili su se za drugi model. Tranzicijske gospodarske poteškoće, slaba vlast, ratne posljedice obeshrabrili su većinu stranih ulagača kao potencijalnih davatelja kapitala, nove tehnologije i boljeg pristupa stranim tržištima. FAZE PRIVATIZACIJE: Privatizacija u HR sastojala se od nekoliko faza koje su određene promjenama u zakonodavstvu i institucionalnim mehanizmima koji su nadzirali taj proces. • • • •

Prva faza bila je 1991.-1992. I nju je obilježila vlasnička pretvorba poduzeća u društvenom vlasništvu. To se odvijalo na decentraliziran način. Druga faza bila je 1993.-1996 i uključivala je djelomičnu privatizaciju imovine kroz prodaju strateškim ulagačima koji su u većini slučaja bili poduzetnici koji su povezani s političkom elitom. Većina udjela u velikom broju slučajeva ostala je u državnom vlasništvu. Treća faza trajala je 1997.-1998 i to je bila kuponska privatizacija čiji su korisnici bili ratni stradalnici. Uključivala je skretanje od opće orjentacije prema prodaji umjesto besplatne raspodjele radionica. U tijeku je bila privatizacija ostatka državnog potfelja, zatim privatizacija banaka i nekih državnih monopola. RAZINA KONKURENTNOSTI HRVATSKOG GOSPODARSTVA

RAZVOJNA STRATEGIJA HRVATSKOG GOSPODARSTVA: •

U razdoblju do 2000.g u nekoliko navrata otpočinjalo se s izradom gospodarske strategije razvoja 10

•

• •

zemlje. Nakon 2000.g promjenom političke vlasti u zemlji došlo je do izrade strategije gospodarskog razvitka koja je sadržavala; zdravstvo, promet, javnu upravu, odgoj i obrzovanje, pomorstvo, brodogradnju, prehranu, stanovanje, međunarodnu integraciju, gospodarstvo, informacijsku tehnologiju, kulturu, zaštitu okoliša, turizam, nacionalnu sigurnost, obranu, energetiku, poljoprivredu i ribarstvo, makroekonomiju, mirovinski sustav, znanost i socijalnu skrb. Ostvareni gospodarski rast bio je visokim dijelom financiran vanjskim zaduženjem. Osnovni uzroci krize tendencija u HR gospodarstvu vide se 1994-2002 u : 1. Nasljeđu bivšeg sustava 2. Smjeni upravljačkih struktura 3. Ratu i ratnim razaranjima 4. HR nije imala formirano nacionalno gospodarstvo 5. Procesu pretvorbe i privatizacije 6. Sanaciji banaka 7. Makroekonomskoj politici 8. Mirovinskoj reformi za državu, odn porezne obveznike

LISABONSKA AGENDA:  Lisabonska agenda je dokument utemeljen na postulatima ekonomije i znanja koji je u svojim ciljevima odredio da Europska unija mora postati najkonkurentnija i znanjem predvođena ekonomija na svijetu do 2010.g, sposobna da održi gospodarski rast kreirajući pritom nova i bolja radna mjesta i veću socijalnu koheziju.  Predviđeno je ostvarivati konkurentni godišnji gospodarski rast na razini od 3% BDP-a i otvaranje 20 mil novih radnih mjesta.  Prioriteti Lisabonskog procesa podizanja konkurentnosti: 1. Otvaranje većeg broja novih i kvalitetnih radnih mjesta 2. Otvoreno i dostupno europsko tržište rada 3. Ekonomske reforme za dovršenje stvaranja unutrašnjeg jedinstvenog tržišta 4. Efikasna i integrirana financijska tržišta 5. Efikasnije regulatorno okruženje 6. Kreiranje informacijskog društva 7. Podizanje stupnja vještina zaposlenih 8. Stvaranje jedinstvenog prostora EU za istraživanje i razvoj 9. Razvoj naprednih tehnologija 10. Socijalna kohezija, uključenost i zaštita 11. Održivi razvoj i zaštita okoliša  Uz ostvarene uspjehe uočen je problem da je oživotvorenje Lisabonske agende trpjelo od nedostatka vlasništva, nedostatka koherentnosti i konzistentnosti između pojedinih subjekata i politika. OSNOVNI RAZVOJNI MODELI U EUROPI: 1. 2. 3. 4. 5.

Nordijski model Anglosaksonski model Kontinentalni model Južni model Istočni model 11

NORDIJSKI MODEL:  Nordijski model predstavlja mješavinu dva europska modela: anglo-saksonskog baziranog na ekonomskom liberalizmu i kontinentalnom modelu baziranom na velikom javnom sektoru.

POLIEKONOMSKE PRETPOSTAVKE PRIDRUŽIVANJE HR EUROPSKOJ UNIJI

EKONOMSKA I FINANCIJSKA INTEGRACIJA SVIJETA – ŠTO JU POKREĆE ♣ Razmjenjujući proizvode s drugim zemljama moći će se zadovoljiti potrebe na najracionalniji način, uz najmanji ulog rada i kapitala. ♣ Trgovanjem s inozemstvom može se prevladati i vlastito siromaštvo u prirodnim izvorima kao npr prodajom vlastite robe u inozemstvu privrednici mogu kupiti sirovine kojih kod nas nema. ♣ Robna razmjena s inozemstvom omogućava pojedinoj zemlji da pribavi proizvode i opremu. ♣ Vanjska trgovina proširue tržište vlastite zemlje i stvara odgovarajući ekonomski prostor za razvoj moderne industrije zasnovane na velikoserijskoj proizvodnji. ♣ Sudjelovanje u međunarodnoj podjeli rada nosi sa sobom rizike: - Prvi proističu iz opasnosti od ekonomskih kriza koje se putem trgovinskih tokova prenose iz jedne zemlje u drugu - Drugi potječu od jednostranih akcija zemalja koje su značajniji sudionici u međunarodnoj razmjeni UZROCI PROCESA POLITIČKE DEZINTEGRACIJE U SVIJETU:

• • • • •

1945.G u prilikom osnivanja OUN svijetu su postojale 74 nezavisne zemlje. U 2003.g broj članica UN popeo se na 193, od kojih najmanja ima 11 000 stanovnika. Više od polovine tih zemalja ima manje stanovnka od Slovačke i Hrvatske Težnja ka odvajanju pojedinih područja od većih zemalja u čijem su sastavu U velikim zemljama su manji troškovi javnih službi po stanovniku jer oni ne rastu proporcionalno sa brojem stanovnika. 12

• •

Velike su zemlje sigurnije od agresije pa mogu izdvajati manja sredstva za obranu Velike zemlje imaju veće unutrašnje tržište, a time i povoljnije uvjete za započinjanje i razvoj novih vrsta proizvodnje. • Veće su mogućnosti održavanja osobne i socijalne sigurnosti građana, jer je u slučaju neke elementarne nepogode ili ekonomskih teškoća u jednom dijelu zemlje lakše prikupiti sredstva za pomoć putem preraspodjele raspoloživih sredstava. • Decentralizacijom zemlje: većina velikih zemalja su složene države u kojima se niz ovlasti prenosi na regionalne jedinice. • Diktaturom; heterogenost preferencija nastoji se suzbiti nasilnim nametanjem određene političke opcije u ime nekog višeg principa. • Veličinu države određuju prednosti ekonomije razmjera i nedostatci heterogenosti preferencija. • Stvaranju malih država pogoduje demokratizacija jer omogućuje otvoreno izražavanje preferencija. • Veličinu država određuje i ugroženost izvana. Ako postoje međunarodni mehanizmi za očuvanje mira i sigurnosti mogu opstati i manje države. Nestabilnost međunarodnih odnosa i prijetnja miru dovode do stvaranja obrambenih saveza i održanja velikih država. • Prednost veličine tržišta velikih država ovisi o režimu međunarodne trgovine. U režimu liberalne trgovine mogu opstati male države. Velike su države u prednosti ako su u svijetu barijere međunarodnoj trgovini visoke. EUROPSKA UNIJA I MALI NARODI @ NAKON drugog svjetskog rata stvaranje zajedničkih organizacija EZUČ i EUROTOMA uspostavilo je tjelesnu suradnju između dviju najsnažnijih država kontinentalne Europe. @ Sve intenzivnija privredna suradnja potakla je interes za proširenjem te organizacije pa je sklopljen Rimski ugovor. @ Nakon sloma komunističkog bloka EU je odigrala značajnu ulogu u poticanju procesa tranzicije u postkomunističkim zemljama. @ Politika obrazovanja, istraživanja i razvoja, kulturna politika i politika opće sigurnosti građana u velikoj su mjeri zavisne od preferencije pojedinih zemalja. @ U slučaju ekonomske politike prema pojedinim privrednim granama pristup bi trebao biti diferenciran. @ Propisi o regulaciji tržišta, antimonopolističke mjere i politika subvencija bi trebale biti zajeničke. @ Monetarna politika unutar monetarne unije mora biti zajednička, a fiskalna i porezna politika trebale bi ostati u kompetenciji nacionalnih vlada. EUROPSKA UNIJA I HRVATSKA      

HR je mala zemlja i zainteresirana je za demokratsko ozračje u međunarodnoj politici i efikasno održavanje mira i sigurnosti. HR nije dorasla izazovima globaliziranih svjetskih tržišta budući da je siromašna zemlja. Hrvatsko susjedstvo još uvijek je opasno i neophodno joj je savezništvo sa nekim moćnim i demokratski orjentiranim partnerom. HR je opterećena teškim naslijeđem iz prošlosti. Kao mala zemlja je u pregovorima s predstavnicima Unije u nepovoljnijem položaju. Priključenje Uniji je hrvatski nacionalni interes.

13

GEOEKONOMSKI POGLED NA HRVATSKU: MOBILIZACIJOM PROTIV ŠOKOVA GLOBALIZACIJE

GLOBALIZACIJA, EKONOMSKA POLITIKA I ALTERNATIVE:       

Mobilnost kapitala i sloboda prometa na međunarodnim financijskim tržištima otežava regulaciju domaćeg financijskog tržišta. Pod pritiskom financijskih tržišta mijenja se ponašanje vladinih dužnosnika, poslovnih krugova i interesnih skupina. Mjere ekonomske politike teže restriktivnosti. Umjesto regulacije ponude novca prema domaćim potrebama, primarni cilj politike postaje stabilizacija valutnog tečaja i cijena. Otvorena financijska tržišta ograničavaju mogućnost države da propisuje poreze. Konkurentost se definira prema financijskim kriterijima a ne pokazateljima realne ekonomije. Dolazi do bijega kapitala na međunarodna tržišta te do fiskalne eroczije i porezne evazije. Domaće ustanove počinju djelovati u okviru odgovarajuće međunarodne mreže institucija.

ŠEST PRAVACA MOBILIZACIJE:

1. Povećanjem domaće potrošnje i investicija financijskih zaduživanjem u inozemstvu, država mora početi voditi ekonomsku politiku zasnovanu na izvoznoj orjentaciji. Takva politika zasniva se na postavci da poticaji povećanju proizvodnje i zaposlenosti dolaze od povećanja neto izvoza, a ne rasta domaće potražnje. Na području makroekonomske politike ističu se parametri: •

• • • •

• •

Tečaj mora otprilike odgovarati paritetu kupovnih snaga. Domaća roba i usluga u odnosu prema inozemnoj će biti skupi ako je tečaj apreciran, a to koči izvoz i potiče uvoz. Na dužu stazu politika aprecijacije tečaja ima kao posljedicu potiskavanje domaćih proizvođača s tržišta, pad proizvodnje i rast nezaposlenosti. Porezno opterećenje u cjelini mora biti jednako kao u konkurentskim zemljama, jer izdaci za porez uvijek završe kao troškovi privrede. Kamatne stope treba što više približiti onima u konkurentskim zemljama. Bruto nadnice moraju odgovarati onima u konkurentskim zemljama. Inflaciju treba držati u podnošljivim okvirima. Za izvoznike je važno da očuvaju realnu vrijednost svojih izvoznih prihoda. 2. Državnu upravu i sudstvo treba racionalizirati i profesionalizirati i staviti ih u službu interesa privrede i privrednika. Treba provesti temeljitu deregulaciju i reviziju pravne regulative: i to olakšati i pojednostaviti osnivanje novih poduzeća. Ukloniti apsurdne birokratske formalnosti, jer one ne donose nikakvu društvenu korist, a 14

• • •

povećavaju troškove privređivanja i destimuliraju poduzetnike. Ozbiljnije poraditi na jačanju financijske discipline. Ukupna vrijednost nepodmirenih naloga iznosi 11,6 milijardi kn. Treba ubrzati i racionalizirati upravne postupke. Treba smanjiti doprinose plaće. 3. Potrebno je početi aktivnu politiku reindustrijalizacije zemlje. Da bi se stanje popravilo potrebno je:

• • •

Aktivno poticati komercijalizaciju inovacija. Poticati usvajanje tekovina tehničkog napretka u malim i srednjim poduzećima u suradnji sa znanstvenim ustanovama. Obrazovati što veći broj ljudi za efikasno poduzetništvo. 4. Potrebno je voditi aktivniju i efikasniju politiku afirmacija nacionalnih interesa u ekonomskim odnosima s inozemstvom.

• • •

Domće tržište nije dobro zaštićeno od nekvalitetnog uvoza, osobito robe široke potrošnje. Potrebno je izbjegavati nekonzistetne mjere koje štete domaćim proizvođačima. Potrebno je aktivnije intervenirati u slučaju diskriminacije, zahtjevati reciprocitet, boriti se protiv socijalnog dumpinga. 5. Potrebno je aktivirati i razviti djelatnost nevladinih organizacija i poslovnih udruženja. Treba uspostaviti djelotvornu komunikaciju između tih organizacija i stručnih udruženja s vladinim organima i ustanovama.

•

Potrebno je razvijati udruge domaćih privrednika čiji je cilj jačanje njihovih pozicija na domaćem tržištu, poticati i razviti marketinške inicijative za stvaranje proizvodno-trgovačkih lanaca. 6. Rak rana hrvatskog poduzetništva su tzv pseudo poduzetnici kao specifični proizvod načina privatizacije socijalističkih poduzeća, osobito u HR.

• • •

Osobito je potrebno poticati osnivanje odjela za istraživanje i razvoj, odobravati porezna oslobođenja i olakšice za izdatke za istraživanja i razvojpovjerena vanjskim znanstvenoistraživačkim institucijama. Potrebno je poreznim olakšicama poticati ubrzanu amortizaciju postojećih i uvođenje novih strojeva i opreme u proces proizvodnje. Treba razvijati poslovnu suradnju putem konzorcija i poticati ulaganja u obrazovanje zaposlenika radi povećanja ljudskog kapitala te poticati outsourcing putem osnivanja spin-off poduzeća.

WASHINGTONSKI I POST-WASHINGTONSKI KONSENZUS 15

Washingtonski konsenzus  R. Narayan smatra da je Washingtonski konsenzus mrtav, te da dans prevladava koncept razvojne politike koji je nazvao get growth going(GGG) => u njegovoj osnovi nalazi se temeljni princip da je za poticanje potražnje dobra svaka ekonomska politika koja daje željene rezultate.  Washingtonski konsenzus definirao je John Willismson 1990. godine u 10 temeljnih preporuka za vođenje zdrave razvojne politike u Latinskoj Americi od strane institucija iz Washingtona => 1. fiskalna disciplina, 2. preusmjeravanje javnih rashoda, 3. porezna reforma, 4. liberalizacija financijskog sustava, 5. jedinstveni devizni tečaj utvrđen na konkurentskoj razini, 6. vanjskotrgovinska liberalizacija, 7. otvorenost prema stranim ulaganjima, 8. privatizacija, 9. deregulacija, 10. jasna vlasnička prava  Slobodno kretanje kapitalnih tokova, monetarizam, ekonomika ponude i koncept minimalne države su dopune ovog koncepta koje su posljedica neokonzervativnih programa Margaret Thatcher i Ronalda Regana  Kasnije je konsenzus primjenjen i kao razvojni model za postkomunističke, tranzicijske ekonomije u srednjoj i istočnoj Europi  Njegova primjena u Latinskoj Americi nije dala očekivane rezultate => niske stope ekonomskog razvoja, nisu ispravljene nejednakosti u distribuciji dohodaka i iskorjenjivanje siromaštva, snažna ekonomska i financijska kriza. POST-WASHINGTONSKI KONSENZUS • Skupina ekonomista okupljenih u washingtonskom Institutu za međunarodnu ekonomiju formulirali su prijedloge koji predstavljaju promjenu modela razvitka Washingtonskog konsenzusa. • Preporuke bi se mogle klasificirati u 4 glavne skupine mjera nove razvojne politike: 1. mjere za sprječavanje kriza 2. završetak reformi prve generacije 3. institucionalne reforme(reforme druge generacije) 4. distribucija dohotka i socijalna politika Efikasnija država Ne može biti održivog ekonomskog razvoja ako nema uspješne moderne države. Glavne usluge koje osigurava država: temelji zakonitosti i efikasno sudstvo, stabilna makroekonomija, osnove javnog zdravstva, opće osnovno obrazovanje, primjerena prometna infrastruktura i minimalna mreža socijalne sigurnosti. Teoretska osnova regulativne funkcije države u ekonomiji utemeljena je na teoriji imperfektnosti tržišta i teoriji asimetričnih informacija tržišnih agenata. Polazi od umjerene regulative uloge države u ekonomiji => država mora postati efikasnijom, s profesionalnom javnom upravom koja se zasniva na kompetenciji Fiskalna politika Morala bi djelovati preventivno u sprječavanju dužničke krize, odnosno, morala bi imati anticikličko djelovanje. Pravila fiskalne politike – vlade moraju izbjegavati stvaranje dvostrukih deficita (deficita platne bilance popraćenog deficitom budžeta), te kumuliranje javnog duga iznad određene održive razine; potrebno je 16

visinu fiskalnog deficita održati na razini javnih investicija(zlatno pravilo financiranja) kako be se ograničilo zaduživanje države - u slučaju promjene privrednog ciklusa ili iznenadnog odljeva kapitalnih tokova, fiskalna politika morala bi dhelovati anticiklički i stabilizirajuće Financijski sistem Osnovni zadatak bio bi stvaranje uvjeta za porast domaće štednje => potreba provođenja mirovinske reforme, razvitak domaćeg tržišta kapitala, stvaranje uvjeta za veća inozemna direktna ulaganja te razvitak bankovnog sustava Za efikasniji bankovni sustav potrebno je ojačati kontrolu banaka, ali i izvršiti legislativne promjene kojima bi se smanjio rizik naplate i kreditni rizik. Monetarna i tečajna politika Zemlje Latinske Amerike su koristile devizni tečaj kao nominalno sidro u stabilizacijskim programima – pokazali su se neefikasnim Zbog toga su se formirale 3 skupine ekonomija: 1. one koje su koristile targetiranje inflacije 2. one koje su prešle na potpunu dolarizaciju 3. Argentina s valutnim odborom Problem – u odabiru modela monetarne politike zbog njihove izloženosti na eksterne šokove i kapitalne tokove – predlaže se veća fleksibilnost tečajne politike, uz zadržavanje niske inflacije. Nizak stupanj stvarne nezavisnosti središnjih banaka utječe na veći stupanj prijenosa efekata deprecijacije na domaće cijene Rješenje – predlaže se slobodnije korištenje kapitalnih kontrola na priljev kapitala kako bi se spriječila aprecijacija tečaja domaće valute i smanjivanje međunarodne konkuretnosti izvozne privrede. Predlaže se da se problem bilanci banaka rješava kroz oivećana izdvajanja rezervacija banaka za pokriće potencijalnih gubitaka. Smatra se potrebnim dedolarizacija financijskog sustava. Liberalizacija vanjske trgovine Za uspješnu vanjskotrgovinsku liberalizaciju potrebne su 2 pretpostavke: konkurentska razina deviznog tečaja nacionalne valute i otklanjanje mjera uvozne supstitucije Postoji konflikt 2 cilja: između kontrole inflacije i zadržavanja konkurentske razine deviznog tečaja koja je stimulativna za izvoznike Izvozna orijentacija je neophodna kako bi se smanjila ovisnost nacionalnih gospodarstava o priljevu stranog kapitala, ali i kako bi se ostvarile više stope ekonomskog rasta. Ključnu ulogu za uspjeh trgovinske liberalizacije imaju makroekonomska i tečajna politika. Zabrinjavajuća je realna aprecijacija tečaja u uvjetima brze trgovinske liberalizacije - uspješna trgovinska liberalizacija mora podignuti na višu razinu dvije vrste relativnih cijena: cijene izvoznih proizvoda u odnosu na uvozne i cijene izvoznih proizvoda u odnosu na cijene neutrživih dobara. Smanjenje ili uklanjanje carinske zaštite djeluje na prvi skup relativnih cijena, dok drugi zavisi od

17

kretanja realnog tečaja valute. Ukoliko dođe do realne aprecijacije tečaja istovremeno sa trgovinskom liberalizacijom, relativne cijene će se pomaknuti u krivom smjeru Posebno je zabrinjavajuća kombinacija trgovinske liberalizacije, aprecijacije tečaja i liberalizacije kapitalnih tokova – dovodi do brze kumulacije vanjskog duga kad platna bilanca postaje osjetljiva na vanjske šokove, na pojavu tzv. sudden stops fenomena – iznenadni prestanak priljeva kapitala u zemlju. Radi povećanja međunarodne konkurentnosti mogu se poduzeti određene mjere: gospodarska diplomacija može osigurati pristup pojedinim tržištima, promotivne aktivnosti, mjere koje potiču istraživanje i razvoj, mehanizmi usmjeravanja venture kapitala u nove izvozničke kompanije, ali i direktne izvozne subvencije, povrat plaćene carine na uvoz za izvoznike, te aktivnosti na jačanju industrijskih klastera.

REFORME I. I II. GENERACIJE Moses Naim – ekonomske reforme je podijelio u 2 faze: reforme prve generacije i reforme druge generacije Reforme prve generacije – prioriteti: smanjivanje inflacije i obnova ekonomskog rasta. Strategija promjena: promjena makroekonomske politike, smanjivanje udjela države i ukidanje protekcionizma. Instrumenti: značajno smanjivanje državnog proračuna i fiskalne reforme, liberalizacija cijena, liberalizacija vanjske trgovine i stranih ulaganja, deregulacija u privatnom sektoru i privatizacija. Političke implikacije: rezultati se mogu lako identificirati od strane javnosti i efekti su vrlo brzi Reforme druge generacije – prioriteti: potrebno je povećati međunarodnu konkurentnost i održati makroekonomsku stabilnost. Strategija promjena: izgradnja tržišnih institucija, povećanje konkurentnosti privatnog sektora gospodarstva, reforme zdravstva, obrazovanja i ostalih javnih usluga, te izgradnja ekonomskih institucija kapitalizma. Instrumenti: reforma tržišta rada, reforma državne uprave, reorganizacija vlade, unapređivanje regulatorne uloge države. Političke implikacije: rezultati se ne mogu lako identificirati od strane javnosti, reformska vlada poduzima napore da eliminira interese posebnih interesnih skupina koje tome pružaju politički otpor Dani Rodrik je formulirao 10 dodatnih mjera razvojne politike, te uz 10 mjera ranije utvrđenih Washingtonskim konsenzusom, daje koncept razvitka i gospodarskih reformi => «Dopunjeni Washingtonski konsenzus» 10 dodatnih mjera su: 1. reforma pravnog i političkog sustava, 2. izgradnja regulatornih institucija, 3. mjere protiv korupcije, 4. fleksibilnost tržišta rada, 5. recepcija pravila WTO-a, 6. uvođenje financijskih standarda i kodeksa, 7. pažljiva liberalizacija kapitalnog računa plazne bilance, 8. primjena odgovarajućih režima deviznih tečajeva, targetiranje inflacije, 9. uvođenje mreže socijalne sigurnosti, 10. borba protiv siromaštva => mogu se klasificirati kao reforme druge generacije. Politike koje su se primjenjivale u sklopu Washingtonskog konsenzusa imale su za posljedicu jačanje tržišta, a slabljenje države Reforme druge generacije zahtjevaju jačanje uloge države u smislu jačanja regulacije uloge sudstva u sklopu vladavine prava, te osiguravanje socijalne skrbi i definiranje male, ali efikasne države u modernom tržišnom gospodarstvu 18

Jačanje demokratskih institucija i odgovarajući redosljed reformi važne su pretpostavke za uspješnu realizaciju reformi druge generacije

Konsenzus iz Monterreya daje sljedeće preporuke: 1. stvaranje uvjeta za mobiliziranje domaće štednje, podržavanje adekvatne razine produktivnih investicija i povećanje ljudskih kapaciteta. Pri tome je važna konziztentna ekonomska politika, povećanje domaće produktivnosti, smanjivanje bijega kapitala iz zemlje, ohrabrivanje privatnog sektora nacionalnog gospodarstva i stvaranje povoljnih uvjeta za privlačenje stranih investicija i pomoći 2. zdrave makroekonomske politike morale bi imati za cilj visoke stope ekonomskog rasta, punu zaposlenost, iskorjenjivanje siromaštva, stabilnost cijena, a sve to u uvjetima uravnoteženog dudžeta i platne bilance 3. posebno se ističe potreba utvrđivanja srednjoročne fiskalne politike, ali i odgovorne socijalne politike 4. posebna pažnja daje se poticanju privatnih inozemnih ulaganja u nerazvijene i tranzicijske zemlje 5. liberalizacija trgovinskih tokova i ugovori o zonama slobodne trgovine označeni su kao pokretači ekonomskog razvoja u uvjetima globalizacije 6. bavi se problemima tzv. pomoći za razvoj nerazvijenim zemljama, ali i većom ulogom razvojnih banaka, multilateralnih i regionalnih, u razvoju tih zemalja

POST-WASHINGTONSKI KONSENZUS I NOVI RAZVOJNI MODEL HR: Ciljevi nove razvojne politike - razvojna politika za koju se zalažemo ima 2 cilja: ekonomski rast i blagostanje naroda - potreban je zaokret pd meoliberalnog koncepta, prema ideji usklađenog djelovanja slobodnog tržišta i efikasnije državne regulacije - redosljed reformi treba zavisiti od odbjektivne ocjene stanja u nacionalnom gospodarstvu, zavisi od vrste i magnitude distorzija u ekonomiji - strategija gradualizma smatra se optimalnom strategijom za Hrvatsku Model konsenzusa za brži razvitak Hrvatske - u hrvatskom političkom prostoru prisutni su različiti rascjepi, od kojih je prevladavajući socioekonomski rascjep - primarni rascjep postoji između dobitnika i gubitnika u procesu prevorbe, dok se drugi rascjepi mogu klasificirati na relacija rad-kapitalm egalitarizam-poduzetnička orijentacija ili državna intervencijaslobodno tržište

19

- uzimajući u obzir postojeće rascjepe kao prijelazni vrlo ograničeni model društvenog konsenzusa moga bi biti korišten model konsocijacijske demokracije Potreba rekonceptualizacije modela razvitka - Amartya Sen - potreban je integrirani i višestrani pristup sa ciljem ostvarivanja istovremenog napretka na različitim područjima i u različitim institucijama koje osnažuju jedna drugu - Hrvatska je ostvarila visoke stope ekonomskog rasta, uz nisku inflaciju, ali to nije dalo doprinost porastu zaposlenosti => nalažu primjenu novog modela gospodarskog razvitka - posebno je važno djelovati na smanjenje nezaposlenosti, što predstavlja primarni cilj hrvatske razvojne politike - povećanje međunarodne konkurentnosti i obnova domaće industrije koja je usmjerena na izvoz moraju biti osnova za održivi ekonomski razvoj - model razvitka koji se koristi od 1993. temelji se na makroekonomskoj stabilizaciji korištenjem deviznog tečaja kao nominalnog sidra => prioritet je bio smanjivanje inflacije, a strukturalne reforme su bile ostavljene za kasniju fazu - neusklađenost politike stabilizacije s trgovinskom liberalizacijom uzrokovala je prekomjerni uvoz i rast deficita platne bilance – dovelo je do neefikasne alokacije resursa i uvozno zavisne strukture hrvatske privrede - strukturalne reforme hrvatskog gospodarstva još uvijek nisu završene - loše provedena privatizacija osnovni je pokretač razvojne krize modela - privatizacija i brza liberalizacija dovele su do stvaranja elemenata ekonomije zasnovane na traženju rente, koja je sputavala proizvodnju, izvoz i ekonomski rast - izvozna orijentacija neophodna je kako bi se smanjila ovisnost hrvatskog gospodarstva o priljevu stranog kapitala, ali i kako bi se ostvarile više stope rasta - najvažnija je usklađenost makroekonomske i tečajne politike i mjera za povećanje međunarodne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Primjena načela Post-Washingtonskog konsenzusa - jačanje regulatornih funkcija države važna je pretpostavka za uspješnu realizaciju reforma druge generacije - političke prepreke ekonomskom rastu – ekonomski sustav koji dopušta da se stvaraju unutrašnji politički savezi, redistribucijske koalicije, za preraspodjelu društvenog dohotka, kroz mehanizam ograničavanja slobodne konkurencije, putem relativnih cijena proizvoda i faktora, otplata dužničkih obveza i direktna davanja - redistribucijske koalicije žele osigurati rentu, izjedaju postojeći dohodak, ograničavaju proizvodnju i poduzetnost, te mogu drastično smanjiti stopu rasta

20

- ovakvim sustavom redistribucije upravlja država, propisivanjem i upravljanjem gospodarskim sustavom, te mjerama utjecaja na raspodjelu društvenog dohotka - vrlo je važno postojanje javne vlasti otvorene prema proizvodnim slojevima društva, koja ovisi o njihovoj podršci i koja aktivno sudjeluje na uklanjanju političkih prepreka za intenzivni ekonomski rast => politički sustav mora ukloniti nastojanje pojedinih interesnih skupina da osiguraju rentu - vladavina prava i nezavisnost sudbene vlasti pretpostavke su slobodnog tržišta i ekonomskog rasta - radi makroekonomske stabilnosti potrebana je ustavna garancija nezavisnosti monetarne vlasti - preporuke ukazuju na potrebu kontrole javnog duga i fiskalnog deficita, povećanje domaće štednje, izgradnju konkurentskog bankovnog sustava i jačanje nadzora komercijalnih banaka - predlaže se fleksibilnija tečajna politika i korištenje kapitalnih kontrola zasnovanih na indirektnim cjenovnim mehanizmima kako bi se zaustavio daljnji porast vanjskog zaduženja Hrvatske(2003. 21 milijardu$) - važno je u razvojnu politiku uklopiti i načela ravnomjernije distribucije dohotka i imovine, te smanjivanje siromaštva - Europska središnja banka – ocijenili su neprihvatljivom unilateralnu eurizaciju tranzicijskih zemalja na osnovama šok-terapije, a koje još nemaju formalni status članice EU, bez prethodnog korištenja prijelaznog monetarnog i tečajnog sustava - Hrvatskoj i danas nedostaje jasna strategija konvergencije, odnosno strategija srednjoročne monetarne i tečajne politike do ulaska u EU i EMU - najuspješnije tranzicijske ekonomije svoje su razvojene uspjehe ostvarile na osnovi vlastitih, autohtonih programa ekonomskog razvitka, koji odgovaraju konkretnim prilikama u toj zemlji, a prihvaćeni su na osnovi širokog društvenog konsenzusa. HR: EKONOMIKA U EKONOMIJI; GUBICI BDP-a; kako postići održivi razvoj

RAT KAO UZROK GUBITKA BRUTO DOMAĆEG PROIZVODA: • •

Rat, ratna djelovanja i devastacija imovine u HR su imali značajan utjecaj na negativna ekonomska kretanja i pad, odn gubitak BDP-a. Ukupne direktne i indirektne RH iznose 37 milijardi US dolara.

UZROCI GUBITKA BDP-A U RAZDOBLJU 1990.-2005.:    

Neostvareni BDP iznosi 254 milijardi US dolara. Ratne direktne i indirektne štete iznose 37 milijardi US dolara. Utjrcaj ostalih čimbenika na gubitak BDP-a iznosi 217 milijardi USD dolara po cijenama iz 1990. Uzroci gubitka BDP-a mogu se svrstati u kategorije: 1. Moralni hazard 21









2. Makroekonomske politike 3. Globalizacija i zaraza 4. Neuspješnost korporativnog sektora 5. Opća politika i ostali neekonomski utjecaji. Moralni hazard – politika se izravno uključila u odlučivanje u gospodarstvu. Menadžeri su najčešće smjenjivani, neovisno o njihovim poslovima i financijskim rezultatima. Poseban problem bio je tzv kuponska privatizacija, ali u velikoj mjeri provodila se tajkunska privatizacija. Korupcija je visoko rangirana. Također postoji povezanost sive ekonomije i tajkunske privatizacije. 1990 osnova za rast sive ekonomije bila je privatizacija. Makroekonomske politike – to su ugl fiskalna i monetarna politika. Osnovno obilježje fiskalne politike je fiskalni deficit, povećanje poreznog opterećenja, javni dug s kojim se financira deficit, vanjski dug, prodaja državne imovine i nedovoljna povezanost fiskalne i monetarne politike. Politika izdavanja duga bila je važan element ekonomske politike i utjecala je na kretanja BDP-a. Monetarna politika posebno ističe nisku inflaciju i stabilan tečaj. Potrebno je ocijeniti održivost monetarne politike polazeći od stupnja euroizacije, zatim od toga da je najveći dio obveza banaka vezan na inozemnu valutu, da stabilnost bankovnog sektora može postati ovisan o stabilnosti kune, da rizik tečaja postaje dio bankovnog kreditnog rizika, da je tečaj kune čvrsto vezan uz euro. Globalizacija i zaraza – globalizacija je danas obilježje novog svjetskog poretka. Koristi od globalizacije pripadaju isključivo privatnom sektoru, odn globaliziranim poduzećima u obliku multinacionalnih kompanija. Jedan od pokazatelja globalnih utjecaja je odnos priljeva i odljeva izravnih inozemnih ulaganja u odnosu na BDP. HR je zemlja s najvišim priljevom FDI u odnosu na BDP. Glavni ekonomski ciljevi HR kao što su brži rast BDP, povećanje zaposlenosti, smanjenje deficita i duga, nisu ostvareni. Punopravno članstvo u Eu je strategijski cilj HR. Neuspješnost korporativnog sektora - Osnovno obilježje HR gospodarstva je sezonsko poslovanje. Postoji zakonitost kretanja BDP-a: I.tromjesečje – pad II.tromjesečje – rast III.tromjesečje – rast IV.tromjesečje – pad Jedan od uzroka zaostajanja korporativnog sektora je nerazvijenost tržišta kapitala.

EKONOMSKA POL I POL ODRŽIVOG RAZVOJA – EPPUR Ekonomska politika i politika održivog razvoja treba obuhvatiti; monetarnu politiku, fiskalnu politiku, platno bilančnu politiku, politiku dohodaka i politiku tržišta i cijena. Može se koncipirati na sljedeći načina: 1. Mora se odrediti jasan i prepoznatljiv razvojni cilj. Bitan uvjet je napuštanje dosadašnjih politika step-by-step i provedba dinamične i dugoročne politike. 2. Dinamična ekonomska politika podrazumijeva napuštanje dosadašnjih oblika i načina reformi koje su gotovo isključivo usmjerene na preraspodjele, a ne na aktiviranje domaćih resursa. 3. U sljedećem razvoju bit će veoma važna uloga države. 4. Zapošljavanje je najteži zadatak razvojne i ekonomske politike. 5. Fiskalna politika polazi od potrebe stvaranja uvjeta za konkurentno i izvozno gospodarstvo. 6. Izvoz roba i usluga je mjerilo uspješnosti ekonomske i razvojne politike, gospodarstva i državne politike, i to je ekonomski cilj. 7. Jedno od polaznih uvjeta ekonomske politike je osiguranje transparentnosti i jednakost pristupa razvojnim mogućnostima s ciljem da rezultatima odlučuje konkurentna sposobnost. 8. Ekonomska politika i politika održivog razvoja treba osigurati prilagođavanje globalnim zahtjevima i osobito poticati razvoj ekonomije temeljene na znanju. 9. Monetarna politika je u cijelosti dio ovakve ekonomske politike i održivog razvoja. 22

10. Industrijska politika treba imati za cilj izgradnju strukture nacionalnog gospodarstva koje će se uz najmanje troškove uklopiti u europsko i svjetsko gospodarstvo i osigurati dugoročan rast uz punu zaposlenost nacionalnih resursa. 11. Poticanje i korištenje štednje s ciljem bržeg nacionalno-induciranog razvoja. 12. Promjene relativnih odnosa cijena u korist izvoznog gospodarstva. 13. Programiranje cijena infrastruktunog i lokalnog sektora s ciljem da inflacija bude u skladu s kriterijima EU i istovremeno postizanje relativnog odnosa cijena. 14. Politika dohodaka treba biti više u funkciji rasta i razvoja te dinamičnog gospod.rasta. 15. Suply side economics je poželjan model ekonomske politike. 16. Ekonomska politika treba se zasnivati na politici kontroliranih deficita. 17. EP treba osigurati i rješenja za mirovinski sustav. 18. HR razvojni fond može biti sredstvo ulaganja i preuzimanja novih tehnologija i stvaranja proizvoda visoke bruto dodane vrijednosti. 19. EP treba imati ugrađene zaštitne mehanizme da se izbjegnu odstupanja od utvrđenih ciljeva ili da se spriječe krize. 20. EP treba efikasnije i neposrednije djelovati na mikroekonomiju, odn korporativni sektor. 21. EP i aktivna monetarna politika imaju za cilj stvaranje konkurentne ponude na domaćem i inozemnom tržištu putem nižih realnih kamata i napuštanja apreciranog tečaja nacionalne valute i dovođenje u vezu proizvodnosti rada s cijenom radne snage. 22. EP treba održavati regionalni razvoj tako da se najnerazvijenijim regijama osiguravaju potoicaji za održivi razvoj. 23. Ublažavanje negativnih globalizacijskih utjecaja. 24. Primjena i razvoj korporativnog upravljanja 25. Prevladavanje društvenih konflikata jedan je od najvažnijih preduvjeta EP.

NUŽNOST ZAOKRETA EP IZ PRORECESIJSKE U RAZVOJNU OSNOVNI UZROCI KRIZE HR GOSPODARSTVA 1994.-2004.: Osnovni uzroci negativnih tendencija u HR gospodarstvu su: •

• • • •

Nasljeđe bivšeg sustava. Loša struktura HR gospodarstva i kombinacija restriktivne monetarne politike i rasta fiskalnog opterećenja poduzeća dovodi do pogoršanja ekonomskog položaja privrede. To se pogoršanje očitovalo u smanjenju sredstava kojima privreda samostalno raspolaže, u slabljenju njezine akumulativne sposobnosti, povećanju stupnja zaduženosti i kreditne ovisnosti. Smjena menadžera provedena početkom 90-ih ostavila je do danas osjetnu prazninu. Rat i ratna razaranja. Troškovi koji su posljedica rata procjenjuju se na iznos 236,4 milijarde kuna. HR nije imala formirano nacionalno gospodarstvo, a nema ga ni danas. Proces pretvorbe i privatizacije. Osnovna teza s kojom se prišlo privatizaciji je da je privatno vlasništvo efikasnije od državnog. Privatizacija je postala sama sebi svrhom.

23

TEORIJSKA NEUTEMELJENOST DOSADAŠNJE EKONOMSKE POLITIKE: - prihvaćanje monetarizma odnosno neoliberalizma od razvijenih, pa onda i dužničkih zemalja utjecalo je da se posredni način financiranja zamjeni direktnim, što su vlade zemlje u razvoju, pa i Hrvatska, objeručke prihvatile jer je to s njih skidalo odgovornost donošenja odluka o budućem razvoju - međutim, od samog monetarizma Hrvatskoj je veće štete nanio nekonzistentan i nakaradan način njegove operacionalizacije => njegova primjena putem tekuće ekonomske politike doveo je do nulte stope rasta u 80-tima i drastičnog pada industrijske proizvodnje i BDP-a u 90-tima. - osnovna zadaća ekonomske politike je da poduzeću omogući normalan rad odgovarajućom kombinacijom monetarne, fiskalne i tečajne politike - umjesto takvog pristupa, ekonomska politika je zadavala okvir, a onda kukala nad neefikasnim i niskoakumulativnim poduzećima, koja samo proizvode gubitke pa ih stoga treba restrukturirati - ekonomska politika 90-tih uspjela je fiksiranjem deviznog tečaja oboriti inflaciju i stabilizirati cijene - to je, međutim, pratilo enormno povećanje javne potrošnje i sve više aprecirani tečaj kune - stvoreno je makroekonomsko okruženje u kojem se ništa ne isplati proizvoditi, a postojeća poduzeća otjerana su u visoku kreditnu zaduženost, nelikvidnost, gubitke, stečajeve i likvidaciju - takva, međutim, ekonomska politka, koja je za glavni cilj postavila stabilnost cijena i tečaja, a u kojoj je razvoj tek sekundarni cilj, nema nikakvo ozbiljno teorijsko uporište - Jeffrey Sachs – preporuča primjenu fiksnog tečaja dulje od jedne do dvije godine zbog porasta aprecijacije domaće valute - Stiglitz – u oblikovanju makroekonomske politike moramo biti usmjereni krajnjim ciljevima - G7 – oštro su se suprostavili vezanju tečajeva valuta zemalja u razvoju za dolar i euro => valutni tečajevi moraju biti odraz temeljnih pokazatelja

PROGRAMSKA POLAZIŠTA I CILJEVI EP - hrvatska ekonomska politika je u suprotnosti s ciljevima koji su dani Ustavom RH - rezultati ekonomske politike na socijalnom području – zakinuti umirovljenici, pljačka u privatizaciji koja je raslojila društvo na bogate i siromašne, masovan odlazak mladih školovanih ljudi u inozemstvo, prirodna depopulacija stanovništva - 70% poreznih prihoda države čine porezi na potrošnju, a porez na dohodak( daje manje od 10% poreznih prihoda) naplaćuje se po svega 2 stope s vrlo nisko određenom poreznom osnovicom => ukazuje na visok stupanj asimetrije među temeljnim socijalnim skupinama hrvatskog društva - vrlo je važno odrediti što je prioritetni, a što sekundarni cilj 24

- moguće je uz prioritetni cilj – stabilan tečaj i cijene – ostvariti bolju stopu rasta BDP-a, ali to ne bi riješilo problem nezaposlenosti - naprotiv, nezaposlenost bi se kontinuirano povećavala, što znači da nije bitna samo stopa rasta već i njegova struktura - porasta zapšoslenosti neće biti bez promjene u strukturi BDP-a - primarnu ulogu treba dobiti realni sektor(industrija, energetika, građevinarstvo), a osnovni uvjet za njegov dugoročni rast je izvoz koji je uvjetovan tečajem domaće valute - osnovni problem koji hrvatska ekonomska politika mora riješiti je problem nezaposlenosti koji ima svoju ekonomsku(privreda ne proizvodi koliko bi mogla jer se ne koriste potencijalni proizvodni radnici) i socijalnu(velika nezaposlenost urađa trajnim siromaštvom stanovništva) dimenziju - u strukturi prihoda trebalo bi se smanjiti porezno opterećenje rada i uopće poduzeća, a povećati porezno opterećenje najbogatijih građana - u strukturi rashoda trebali bi, umjesto kupnje dobara i usluga, prevladati rashodi koji će direktno ili indirektno poticati razvoj poduzetništva, odnosno omogućiti poduzećima da normalno posluju, investiraju i na toj osnovi ostvaruju rast proizvodnje i ukupne zaposlenosti - mjere koje se mogu poduzeti na rashodnoj strani proračuna variraju od otpisa dugovanja koje će biti pokriveno državnim obveznicama, do emisije jeftinih kredita za poduzeća

NEKI OD MOGUĆIH NAČINA IZLAZAKA IZ KRIZE: Mogući pravci razvoja hrvatskog gospodarstva Pri izboru pravca moramo biti svjeni idućih činjenica: •

Hrvatska je mala zemlja bez ikakvog utjecaja na svjetske procese, i izbor nam je biti izolirani ili im se pridružiti i pokušati ih iskoristiti na za nas najpovoljniji način. Trebamo definirati svoje ciljeve i interese kako bi Hrvatska u tim procesima prošla što bolje(primjer Irske). • Dugoročni znatniji rast nije nigdje u svijetu ostvaren spontano, već je plod svjesne akcije države(primjeri Japana, J. Koreje, Irske, Kine). Država mora preuzeti svoj dio odgovornosti za gospodarski razvoj Jedan od mogućih načina izlaska iz krize podrazumjevao bi promjene u sljedećim područjima: a) Strategija razvoja - strategija bi trebala imati dva osnovna pravca: 1. prvi je razvoj postojećih proizvodnja poticanjem stvaranja reprodukcijskih cjelina na razini hravatskog gospodarstva. Ako je, primjerice, procjena da su turizam i brodogradnja ključne 25

djelatnosti za razvoj hrvatskog gospodarstva, onda treba težiti tome da se sadašnja, pretežito uvozna supstancija zamijeni u što većoj mjeri domaćom, tj. radi ostvarivanja prednosti na globalnom tržištu, trebalo bi poticati stvaranje makroclustera – grupiranje unutar pojedine industrije ili regije u cilju povećanja konkurentnosti i proboja na svjetsko tržište(razlozi: ekonomija obujma, ograničenost kapaciteta pojedinačnih poduzeća, znatni transportni, komunikacijski troškovi, bolja koncentracija, ...). Bez razvoja tzv. klasičnih proizvodnji, Hrvatska neće riješiti problem nezaposlenosti, a njihov razvoj teško je zamisliv bez mikroclustera i makroclustera koji trebaju omogućiti proizvodnju viših stupnjeva obrade, odgovarajuće kvalitete i dizajna, koji će biti konkurentni na svjetskom tržištu. 2. drugi pravac je razvoj novih proizvodnji koje će biti aktualne za 5 ili više godina. U razvoju zasnovanom na pokretanju proizvodnji koje danas postoje u svijetu, Hrvatska gotova da nema nikakve šanse. Stoga je jedina šansa za male zemlje proizvodnja zasnovana na novim tehnologijama i dinamičnom poduzetništvu. Ako govorimo o pokretanju proizvodnji na novim tehnologijama koje će biti aktualne za 5 ili više godina, onda treba biti svjestan da je 90% svih svjetskih ulaganja u istraživanje i razvoj koncentrirano u 10 visokorazvijenih zemalja, pa male zemlje vrlo teško mogu konkurirati na globalnom tržištu radikalnim inovacijama. Međutim, dobro organiziranim vlastitim istraživanjem i razvojem, državnim fondom koji će koncentrirati sredstva i podupirati napore poduzeća u određenoj proizvodnji, ipak je moguće ostvariti impresivne rezultate(primjer je Nokia u Finskoj). - uglavnom, racionalnu ekonomsku politiku treba usmjeriti prema stvaranju klime za jačane konkurentnosti i poticanje uspjeha - međutim, Hrvatska je među zemljama koje nisu stigle do vlastite proizvodnje visokih tehnologija - ona se koristi tuđim znanstveno-tehnološkim dostignućima i težište gospodarskog djelovanja tek počinje prenositi na proizvodnju ideja i znanja u transnacionalnim tvrtkama s većim znanstvenim institutima b) Ljudski resursi - kvaliteta ljudskog potencijala je važan ključ uspjeha na prijelazu u 21. stoljeće i to iz nekoliko razloga: • •

proces formiranja ljudskog kapitala je dugotrajan i istiskuje mnogo resursa ljudski kapital karakterizira duži vijek trajanja od korisnog vijeka strojeva i opreme, te je njegova stopa deprecijacije, u odnosu na stopu amortizacije otpisa znatno manja • ljudski je kapital, kao sastavni dio ukupnog kapitala kojim neka zemlja raspolaže, okosnica njezina ekonomskog rasta • ekspanzija vještina, znanja i mogućnosti pojedinaca ključan je element ekonomskog rasta i rasta životnog standarda - naglašavanje uloge intelektualnog kapitala kao temeljnog čimbenika konkurentske sposobnosti poduzeća brojni autori smatraju pojavom «nove ekonomije» - karakteristike «nove ekonomije»: okolina: visoka tržišna dinamika, globalna konkurencija, inovacija, kvaliteta i brzina isporuke totalne usluge, znanje, ideje, inovacije, tehnološka infrastruktura, digitalna komunikacija i virtualizacija, istraživanje i upravljanje znanjem jedan je od ključnih izvora konkurentske sposobnosti, suradnja kroz strateška partnerstva; poduzeće: poduzetnička i umrežena oragnizacija, fleksibilna proizvodnja prilagođena specifičnim zahtjevima kupaca

26

- iako su povećani izdaci za obrazovanje u BDP-u, oni još uvijek znatno zaostaju za prosjekom zemalja OECD-a - posebno zabrinjava činjenica da imamo 1,8% nepismenih, 18,6% s nepotpunom osnovnom školom, a svega 15,3% stanovništva s visokom stručnom spremom, te da je sektor industrijskih istraživanja gotovo nestao - izdatke za obrazovanje i istraživanja trebalo bi znatno povećati u oblastima koje su sa stajališta razvojne strategije prioritetna - da nerazvijene zemlje s malim potencijalom ulaganja u tzv. fundimentalna istraživanja mogu učinkovitim mjerama dostići razvijene zemlje pokazuju primjeri Japana, J. Koreje, Singapura i Tajvana c) Korištenje kapitala - Hrvatska osim inozemnog kapitala, ima na raspolaganju i znatna vlastita sredstva - osnovi domaći izvori kapitala su: ukupna likvidna sredstva bankarskog sustava, unutarnji javni dug, mirovinski i investicijski fondovi, imovina države, poduzeća i građana - na to kako će se koristiti ti izvori kapitala, odlučujuće utječe makroekonomska politika, ali i funkcioniranje financijskog tržišta i pravne države - glavninu deviznih rezervi čine sredstva poslovnih banaka koje je HNB izvukla i imobilizirala, zbog čega i dolazi do velikih razlika između monetarnih i kreditnih agregata - glavni pradoks hrvatske monetrne politike jest da unatoč tome što ukupna likvidna sredstva obilno prelaze plasmane, banke nisu u stanju plasmane pokriti NDA već se moraju zaduživati u inozemstvu - time se povećavaju troškovi poslovanja banaka i povećava kamatna stopa na hrvatskom tržištu - devizne pričuve su pretjerane i nerazmjerne potrebama održanja vanjske likvidnosti što je posljedica politike stabilnog tečaja i cijena - orijentiranost postojećih banaka(uglavnom u stranom vlasništvu) gotovo isključivo na ostvarivanje visokih profita i nezainteresiranost za poticanje razvoja hrvatskog gospodarstva stvorit će vrlo brzo potrebu za osivanjem nacionalne poslovne banke d) Funkcioniranje financijskog tržišta i pravne države - o funkcioniranju financijskog tržišta ovisi kako će se raspoloživi domaći ili strani kapital koristiti i hoće li se uopće koristiti u zemlji - slabo funkcioniranje pravne države čini problematičnim svaku investiciju i nesigurnim tekuće poslovanje, dok nerazvijeno financijsko tržište usmjerava kapital u nekretnine i državne obveznice - sređivanje zemljišnih knjiga preduvjet je za mogućnost aktiviranja velikoga kapitala u vlasništvu države, poduzeća i građana e) Funkcioniranje državne uprave i uvođenje poduzetničkog ponašanja 27

- razlozi zbog kojih se ništa ne mjenja su mnogobrojni: • • • • •

snaga interesa mišljenje o irelavantnost tečaja za hrvatski izvoz rast troškova servisiranja duga države, poduzeća i građana u kunama. Potrebno je ukloniti disparitete cijena, ako ne prije onda prilikom ulaska u EU mišljenje da bi promjena tečaja izazvala više problema nego koristi. Potrebne su koordinirane promjene u makroekonomskoj politici, koje neće preko noći riješiti nagomilane probleme, ali će stvoriti pretpostavke za njihovo postupno rješavanje strah od inflacije. Trebamo biti svjesni da održavanje inflacije na niskoj stopi ima svoju cijenu u visokoj nezaposlenosti

- u samo dva kraća razdoblja Hrvatska je hvatala priključak s razvijenim zemljama (1870.-1913., 1950.1980.) - ključni faktor koji je doveo do ubrzanog razvoja, naravno uz povoljnije faktore iz okruženja, je opredjeljenost političke elite za razvoj - politika bi svoje snage trebala usmjeriti na rješavanje problema nezaposlenosti i gospodarskog sustava

SAMUELSON POČELA EKONOMIKE EKONOMIKA je proučavanje kako društva biraju upotrebu oskudnih proizvodnih sredstava koja imaju alternativnu upotrebu, da bi proizvela robe različitih vrsta i razdijelila ih među različite grupe. • Dobra su oskudna jer ljudi žele mnogo više nego što ekonomija može proizvesti. Ekonomska dobra su oskudna, ali ne besplatna i društvo mora birati između ograničenih dobara koja može proizvesti s raspoloživim sredstvima. MIKROEKONOMIKA je grana ekonomike koja se danas bavi ponašanjem pojedinačnih entiteta kao što su tržišta, poduzeća i kućanstva. MAKROEKONOMIKA je grana ekonomije koja se bavi sveukupnom mogućnošću ekonomije i ona ima širi kut gledanja ekonomije. 28

TEMELJNA PITANJA EKONOMIJE su što, kako i za koga.  Društvo mora odrediti koliko će se svakog dobra proizvesti i kada će ih proizvesti.  Društvo mora odrediti tko će ostvariti proizvodnju, s kojim sredstvima i koje će tehnike proizvodnje upotrijebiti.  Također mora odlučiti za koga će se dobra proizvoditi odn tko će uživati plod ekonomskih napora.  Društva na ta pitanja odgovaraju na različite načine. EKONOMSKO DOBRO je dobro koje je oskudno u odnosu na njegovu ukupnu količinu koja se želi. Ono se mora racionalizirati, obično zaračunavanjem pozitivne cijene. OSKUDNOST je karakteristika ekonomskog dobra. Da je ekonomsko dobro oskudno ne znači da je rijetko već samo da nije besplatno. Da bi netko dobio takvo dobro on ga mora proizvesti ili dati u zamjenu za neka druga ekonomska dobra. EFIKASNOST znači nenazočnost rasipnosti ili upotrebu ekonomskih sredstava što je moguće efikasnije da bi se zadovoljile potrebe i želje ljudi. TRŽIŠTA I DRŽAVA U MODERNOJ EKONOMIJI Tržišna ekonomija je razrađeno ustrojstvo za usklađivanje ljudi, aktivnosti i poslova kroz sustav cijena i tržišta. To je komunikacijsko sredstvo za udruživanje znanja i djelatnosti milijuna različitih pojedinaca. TRŽIŠTE je ustrojstvo kojim kupci i prodavači međusobno djeluju da bi odredili cijenu i količinu dobara ili usluga. • Adam Smith je obznanio da će nevidljiva ruka tržišta dovesti do optimalnog ekonomskog ishoda kad pojedinci slijede svoj vlastiti interes. • Tržišni mehanizam prvo određuje što i kako, a rješava se i problem za koga. RAZMJENA, NOVAC I KAPITAL; ♣ Dok se ekonomije razvijaju one postaju specijalizirane. ♣ Podjele rada omogućuju da se zadaće rastave na mnogo manjih poslova koje samo jedan radnik može brzo naučiti i obaviti. ♣ Specijalizacija proizlazi iz sve veće težnje da se upotrijebe zaobilazne metode proizvodnje koje zahtijevaju mnogo specijaliziranih sposobnosti. EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE: • Promašaji tržišta dovode katkad do nedostatka u ekonomskim ishodima. • Država se može umiješati da bi popravila te promašaje. • Uloga je države u suvremenoj ekonomiji da osigura efikasnost, ispravi nepravednu razdiobu dohotka, i potakne ekonomski rast i stabilnost. 1. Države nastoje ispraviti tržišne promašaje poput monopola i suvišnog zagađivanja okoliša kako bi povećale efikasnost. 2. Programi države za promicanje pravednosti upotrebljavaju poreze i izdatke kako bi preraspodijelili dohodak posebnim skupinama. 29

• •

3. Države se oslanjaju na poreze, izdatke i reguliranje novca kako bi podupirući makroekonomski rast i stabilnost, smanjile nezaposlenost i inflaciju. Kad postoji nesavršena konkurencija ili kad postoje ekstrenalije tržišta ne uspijevaju osigurati efikasnu alokaciju resursa. Nesavršena konkurencija uzrokuje visoke cijene. OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE

• •

Tržište je međudjelovanje potražnje. Analiza ponude i potražnje pokazuje kako se tržišno ustrojstvo bori sa tri ekonomska problema – što, kako i za koga.

RASPORED POTRAŽNJE: • Raspored potražnje pokazuje vezu između tražene količine i cijene robe kad su druge stvari konstantne. • Gotovo sve robe podliježu zakonu opadajuće potražnje koji tvrdi da tražena količina opada kad se cijena dobra povećava. RASPORED PONUDE: • Raspored ponude daje vezu između količine dobra koju proizvođač želi prodati i cijene dobra kad se druge stvari ne mijenjaju. • Najvažniji utjecaj imaju troškovi proizvodnje robe koje određuju stanje tehnologije i cijenne faktora. • •

Ravnoteža ponude i potražnje na konkurentnom tržištu ostvaruje se pri cijeni pri kojoj se izjednačavaju snage ponude i potražnje. Ravnoteža cijena je ona cijena pri kojoj je tražena količina upravo jednaka ponuđenoj količini.

TRŽIŠNA I EKONOMSKA EFIKASNOST EFIKASNOST SAVRŠENE KONKURENCIJE: pod određenim uvjetima koji uključuju savršenu konkurenciju tržišna će ekonomija iskazivati alokacijsku efikasnost, a ona obznanjuje da ni jedna osoba ne može doći u bolji položaj bez da se neka druga osoba dovede u slabiji položaj. ALOKACIJSKA EFIKASNOST se javlja kad ne postoji nikakav način da se proizvodnja ili potrošnja preustroje tako da se poveća zadovoljstvo neke osobe. Efikasno je ono stanje u kojem se nitko ne može dovesti u bolji položaj bez da se netko drugi ne dovede u slabiji položaj. EKSTRENALIJE. su poznate kao vanjski učinci, eksterne ekonomije i disekonomije, učinci susjedstva, tehnološki vanjski učinci i si. To su slučajevi u kojima korist ima osoba koja ne snosi trošak, npr. trošak obrazovanja snosi država, a pojedinac ima koristi, ili npr. tvornica koja ispušta zagađenu vodu u rijeku smanjuje time mogućnosti nizvodnog ribarenja, pa se može reći da tvornica određuje eksternalije ribarima. Pokušavajući riješiti razne poteškoće u ekonomskoj analizi, ekonomisti su upotrijebili koncept funkcije društvene dobrobiti koja teži uspostavljanju

30

odnosa dobrobiti određene grupe i pojedinaca koji čine tu grupu.

DRŽAVA, JAVNI IZBOR I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA FUNKCIJE DRŽAVE: Postoje 4 osnovne funkcije države: 1. Unapređivnje ekonomske efikasnosti – osnovni ekonomski cilj države je da pomogne socijalno poželjnu alokaciju resursa, a to je mikroekonomska strana državne politike; 2. Ostvarivanje manje nejednake raspodjele dohotka - preraspodjela dohotka se obično ostvaruje oporezivanjem i politikama trošenja, iako i reguliranje katkada igra određenu ulogu; 3. Stabiliziranje ekonomije pomoću makroekonomskih politika – država je odgovorna za izbjegavanje i ponavljanje poslovnih kriza razboritom upotrebom monetarne i fiskalne politike i regulacijom financijskog sustava; 4. Međunarodno predstavljanje zemlje – vlada igra posebnu ulogu predstavljajući interese države na međunarodnoj pozornici. Međunarodni problemi EP su smanjenje trgovačkig prepreka, programi pomoći, usklađivanje mikroekonomskih politika i zaštita globalnog okoliša. Država utječe i nadzire privatnu ekonomsku djelatnost porezima, izdacima i neposrednim reguliranjem. TEORIJA JAVNOG IZBORA: Ogranak ekonomike koji proučava način na koji države donose odluke. Ona objašnjava kako države odlučuju o razini poreza i javne potrošnje. Analizira kako se države stvarno ponašaju. Javni izbor uključuje agregiranje pojedinačnih želja u kolektivni izbor. Sve odluke se donose jednoglasno.

OPOREZIVANJE I IZDATAK DRŽAVE NAČELA OPOREZIVANJA: 1. 2.

NAČELO KORISTI: tvrdi da bi se različiti pojedinci trebali oporezivati u razmjeru s koristi koju dobivaju od državnih programa. NAČELO PLATEŽNE SPOSOBNOSTI: tvrdi da bi iznos poreza koji ljudi plaćaju trebao biti povezan s njihovim dohotkom ili bogatstvom. Što je veće bogatstvo, dohodak i porezi su veći. Uobičajeno organizirani porezni sustavi zajedno s načelom platežne sposobnosti su i prerazdiobni, što znači da oni namiču fondove od ljudi s visokim dohotkom da bi povećali dohotke i potrošnju siromašnijih skupina.

REGRESIVNI POREZ: ¸uzima veći dio dohotka za poreze od siromašnih nego od bogatih obitelji. POSREDNI POREZI: oni koji se razrezuju na dobra i usluge i samo posredno na pojedince. NEPOSREDNI POREZI: razrezuju se neposredno na pojedince ili poduzeća. STVARNA ILI PROSJEČNA POREZNA STOPA: jednaka je odnosu ukupnih poreza i ukupnog dohotka GRANIČNA POREZNA STOPA: dodatni porez koji se plaća na dolar dodanog dohotka. RAMSEYJEVI POREZI: Ramseyjevo pravilo tvrdi da bi država trebala rezervirati najteže poreze na one utroške i proizvode kojih su ponuda i potražnja najslabije elastični na promjene cijena. Ako zemlja i hrana imaju neelastične krivulje ponude i potražnje jako ih se oporezuje. Opravdanje za to pravilo je da ako je ponuda robe jako neelastična na cijenu porez na robu će imati vrlo mali utjecaj na potrošnju i proizvodnju. Negdje Ramseyjevi porezi mogu utemeljiti put ubiranja prihoda uz minimalni gubitak ekonomske efikasnosti.

REGULIRANJE I ANTITRUSTOVSKE POLITIKE REGULIRANJE: sastoji se od državnih pravila ili zakona donesenih da bi se nadzirale odluke poduzeća o cijenama, prodaji ili proizvodnji. Postoje dva oblika reguliranja: ekonomsko reguliranje i socijalno reguliranje. Ekonomsko reguliranje odnosi se na nadzor cijena, uvjete ulaska i izlaska i standarda usluge u posebnoj industriji. Istaknuti su primjeri reguliranja javnih usluga i reguliranja industrija. Socijalno reguliranje je noviji oblik reguliranja koji se upotrebljava sa se zaštiti okoliš zajedno sa zdravljem i sigurnošću radnika i potrošača. Njegova su pravila usmjerena na ispravljanje uzgrednih učinaka ili ekstrenalija koje

31

proizlaze iz ekonomske aktivnosti. • Društveno reguliranje sastoji se od pravila koja su usmjerena na ispravljanje informacijskih promašaja i ekstrenalija, posebice onih koji djeluju na zdravlje, sigurnost i okoliš. • Najstrožiji slučaj ekonomskog reguliranja javlja se glede prirodnih monopola. Prirodni monopol se javlja kad prosječni troškovi opadaju za svaku razinu proizvodnje, tako da najefikasnija organizacija države zahtijeva da proizvodi samo jedno poduzeće. • U uvjetima prirodnog monopola države reguliraju cijenu i usluge privatnih kompanija. VODORAVNO SPAJANJa: spajanja u kojima se spajaju kompanije u istoj industriji. Zabranjena su prema Claytonovu zakonu kad je vjerojatno da će spajanje bitno smanjiti konkurenciju u industriji. OKOMITA SPAJANJA: zbiva se kad se spajaju 2 poduzeća na različitim stupnjevima proizvodnog procesa. SPAJANJE U KONGLOMERAT: spajaju se zajedno nesrodna poduzeća. Pri spajanju u konglomerat, kemijsko ili poduzeće za čelik mogu kupiti naftno poduzeće. ANTITRUSTOVSKI ZAKONI: zakoni koji zabranjuju monopolizaciju, ograničenja razmjene i tajno sporazumijevanje među poduzećima da povećaju cijene ili spriječe konkurenciju. • Antitrustovska politika zabranjuje protukonkurencijsko ponašanje i sprječava monopolističke strukture. Ona je način da javna politika ograniči oskvrnuća tržišne moći od strane velikih poduzeća. • Glavni ciljevi antitrusta su: a) Zabraniti protukonkurencijske aktivnosti b) Raspršiti monopolističke strukture PRIRODNI IZVORI I EKONOMIJA OKOLIŠA

♥ MALTHUSOVA TEORIJA PUČANSTVA počiva na zakonu opadajućih prinosa. Ona tvrdi da bi pučanstvo ako se ne nadzire raslo geometrijskom stopom i udvostručavalo se otprilike u svakoj generaciji. Svaki bi član rastućeg pučanstva imao manje zemlje i prirodnih izvora s kojima radi. Zbog opadajućih prinosa dohodak bi mogao rasti aritmetičkom stopom. Proizvodnja bi se po osobi smanjila na tako malo da bi pučanstvo stabilizirala na razini opstanka koji je blizak gladovanju. NEOBNOVLJIVI IZVOR: onaj izvor čija je ponuda usluga fiksna i koji se dovoljno brzo ne regenerira da bi bio ekonomski važan. Važni primjeri su fosilna goriva koja se mogu tretirati kao fiksna za ljudske civilizacije i mineralni izvori koji nisu goriva. OBNOVLJIVI IZVORI: izvori čije se usluge redovito obnavljaju i koji mogu beskonačno davati korisne usluge. Sunčana energija, poljoprivredno zemljište, voda, šuma... JAVNA DOBRA su ona dobra čije se koristi nedjeljivo rasprostiru na čitavu zajednicu bez obzira na to žele li pojedinci kupiti javno dobro. PRIVATNA DOBRA su ona dobra koja se mogu razdijeliti i odvojeno osigurati različitim pojedincima bez ikakvih eksternih koristi ili troškova drugima. Efikasna opskrba javnih dobara često zahtijeva utjecaj države, dok tržišta mogu efikasno alocirati privatna dobra.

RAZDIOBA DOHOTKA I BORBA PROTIV SIROMAŠTVA RASPOLOŽIVI DOHODAK: ono što je ljudima ostalo za potrošnju ili štednju, nakon svih isplata za poreze, korporacijske štednje neraspodjeljenih profita i nakon izvršenih prilagodba za transfere. OSOBNI DOHODAK čine ukupni primici ili gotovina koje je neka osoba ili kućanstvo zaradilo tijekom danog razdoblja. Glavna sastavnica osobnog dohotka su zarade od rada, dohodak od vlasništva i transferna plaćanja države. LORENZOVA KRIVULJA: prikladno sredstvo za mjerenje raspršenosti ili nejednakosti razdiobe dohotka. Ona pokazuje koliko posto ukupnog dohotka ide na 1% najsiromašnijeg pučanstva, na 10% najsiromašnijeg pučanstva, na 95% najsiromašnijeg pučanstva itd. IZVORI NEJEDNAKOSTI: kako bi se objasnila nejednakost u razdiobi dohotka moramo odvojeno promatrati dohodak od rada i dohodak od imovine. Zarade od rada variraju zbog razlika u sposobnostima i intenzitetu rada i zbog toga što se razlikuju zarade po zanimanjima kao posljedica različitog ulaganja u ljude. JEDNAKOST U ODNOSU NA EFIKASNOST: postoje 3 vrste jednakosti- jednakosti političkih prava kao što je pravo gasovanja, jednakosti mogućnosti koja daju jednak pristup zapošljavanju obrazovanju i drugim socijalnim sustavima, te jednakosti rezultata prema kojima se ljudima jamče jednaki dohotci ili potrošnja.

32

♥ Jednakost ima troškove i koristi. Troškovi rastu PREGLED MAKROEKONOMIKE MAKROEKONOMIKA: proučavanje ponašanja ekonomije kao cjeline. Ona ispituje sveukupnu razinu proizvodnje, zaposlenosti i cijena neke države. Ona analizira dugoročni rast i ciklična kretanja ukupne proizvodnje, nezaposlenost i inflaciju, ponudu novca i deficit proračuna te međunarodnu razinu i financije. MIKROEKONOMIKA: analizira pojedinačne cijene, količine i tržišta. BRUTO DOMAĆI PROIZVOD: GDP je mjera tržišne vrijednosti svih finalnih dobara i usluga, zobenog brašna, piva, automobila itd proizvedenih u nekoj zemlji tijekom godine. Dva su načina mjerenja bruto domaćeg proizvoda. MOŽE BITI nominalni gdje se mjeri u stvarnim tržišnim cijenama ili realni gdje se izračunava u stalnim ili nepromjenjivim cijenama. POTENCIJALNI GDP: dugoročni trend realnog GDP-a. On predstavlja dugoročni proizvodni kapacitet ili maksimalnu količinu koju ekonomija može proizvesti dok cijene ostaju stabilne. Katkada se zove proizvodnja s visokom razinom zaposlenosti STOPA NEZAPOSLENOSTI: postotak nezaposlene radne snage. Radna snaga uključuje sve zaposlene osobe i one nezaposlene pojedince koji traže posao. Ona isključuje one bez posla koji ne traže zaposlenja. Stopa nezaposlenosti se kreće u skladu s poslovnim ciklusom. Kada se proizvodnja smanjuje potražnja za radom opada i stopa nezaposlenosti raste. Stopa nezaposlenosti je indeks ponude rada po važećoj stopi nadnica. Često se računa tako da se izrazi evidentirana nezaposlenost kao omjer naprema zbroju ukupnog broja nezaposlenih i ukupnog broja namještenika na poslu. To je postotak nezaposlene radne snage. Radna snaga uključuje sve zaposlene osobe i one nezaposlene pojedince koji traže posao. Ona isključuje one bez posla koji ne traže zaposlenja. Stopa nezaposlenosti se kreće u skladu s poslovnim ciklusom. Kada se proizvodnja smanjuje potražnja za radom opada i stopa nezaposlenosti raste. INDEKS CIJENA POTROŠAČA: najuobičajenija mjera razine sveukupnih cijena. Promatra trošak fiksne košare dobara koju kupuje tipično gradski potrošač. INFLACIJA uzrok porastu cijena vidi u povećanoj potražnji koja se najčešće financira kreditima i zajmovima. Ona je u svezi s teorijom inflacijskog jaza. Inflacija zbog forsiranja potražnje, može se prikazati ili promjenama agregatnih izdataka, ili promjenama agregatne krivulje potražnje, preko nivoa pune zaposlenosti i ouputa. Da bi inflacija rezultirala iz takvih promjena mora biti popraćena stalnim povećanjem ponude nominalnog novca. Povećanje ponude nominalnog novca može samo po sebi biti uzrok ekonomske promjene ili se može prilagoditi prekoračenju ponude drugih sektora. Studije provedene u Velikoj Britaniji pokazale su da je inflacija u Velikoj Britaniji posljednjih 30 godina uzrokovana uglavnom forsiranjem potražnje više nego povećanjem troškova, a naročito od kada vlada slobodno poduzima mjere koje stimuliraju gospodarstvo i zadržavaju punu zaposlenost tijekom tog razdoblja.

VRSTE INFLACIJE. a) Inflacija troškova b) Inflacija potražnje c) Strukturna inflacija d) Psihološka komponenta inflacije Inflacija je ekonomska djelatnost koja žrtvuje potrošnju danas radi povećanja proizvodnje u budućnosti. TROŠKOVNA INFLACIJA: jedna je od teorija inflacija koja uzrok inflacije vidi u autonomnom povećanju troškova. Poslodavci ili sindikati mogu povećati cijenu svojih dobara ili usluga i u odsutnosti povećanja potražnje za tim dobrima. Potrošači, suočeni s porastom cijena pokušavaju zadržati već stečeni nivo potrošnje, te zahtijevaju veće nadnice i profit, što utječe na daljnje povećanje troškova. Ako bi se proces ovako odvijao, glavno oružje za suzbijanje inflacije bila bi restriktivna politika dohotka koja bi spriječila početno povećanje cijena i troškova. Ipak, ne postoji jedinstveno mišljenje o glavnom uzroku poslijeratne inflacijE. STOPA INFLACIJE: primjena razine cijena koja označava stopu rasta ili pada razine cijena od jedne do druge godine. DEFLACIJA: javlja se kad se cijene smanjuju. To znači da je stopa inflacije negativna. FISKALNA POLITIKA: sastoji se od izdataka države i oporezivanja. Izdaci države utječu na regulativnu veličinu kolektivne u odnosu na privatnu potrošnju. Ono utječe na ulaganja i potencijalnu proizvodnju. Fiskalna politika

33

utječe na ukupnu potrošnju i zbog toga na realni GDP i inflaciju. Zajedno sa monetarnom politikom ima kao svoj cilj brzi ekonomski rast s visokom zaposlenošću i stabilnim cijenama. DISKRECIJSKA FISKALNA POLITIKA: ona politika kojom država mijenja porezne stope ili programe trošenja,obično donošenjem novih propisa. Glavna su oružja diskrecijske fiskalne politike javni radovi, drugi kapitalni programi, javni projekti za zapošljavanje i promjene poreznih stopa. MONETARNA POLITIKA; vodi ju središnja banka, a ona određuje ponudu novca. Promjene ponude novca povećavaju ili smanjuju kamatnjake i utječu na potrošnju u sektorima kao što su ulaganja poduzeća, stanogradnja i neto izvoz. Monetarna politika ima važan utjecaj na stvarni i potencijalni GDP. 3 glavna instrumenta monetarne politike su operacije na otvorenom tržištu, politika diskontne stope i politika obveznih rezervi. POLITIKA DOHODAKA su pokušaji države da ublaži inflaciju neposrednim, bilo verbalnim ili ozakonjenjem nadzora nadnica i cijena. Kad inflacija prijeti da se oslobodi nadzora, vlade oprezno traže načine da stabiliziraju cijene.. politike dohodaka danas se rijetko upotrebljavaju jer se one isprepliću s efikasnošću tržišta. NETO IZVOZ: Jedan posebno važan indeks. To je brojčana razlika između vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza. Kada je izvoz veći od uvoza to je višak, a bilanca neto izvoza je deficit. To je izvoz dobara i usluga umanjen za uvoz dobara i usluga. AGREGATNA PONUDA cjelokupna vrijednost dobara i usluga koju bi poduzeća dobrovoljno proizvela u danom razdoblju. Agregatna ponuda je funkcija dostupnih utrošaka, tehnologije i razine cijena. Ovisi o razini cijena, proizvodnom kapacitetu ekonomije i razini troškova. AGREGATNA POTRAŽNJA- cjelokupno planirano ili željeno trošenje u ekonomiji tijekom zadanog razdoblja. Određuje ga agregatna razina cijena i na njega utječu domaće investicije, ukupni(neto) izvoz, trošenje države, funkcija potrošnje i ponuda novca.. To je suma trošenja potrošača, poduzeća i države i ovisi o razini cijena, monetarnoj i fiskalnoj politici. Ona mjeri ukupno trošenje svih različitih entiteta u ekonomiji. Agregatna potražnja ima 4 sastavnice: potrošnja, investicije, kupovine države i neto izvoz. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEŽA; kombinacija agregatne cijene i agregatne količine pri kojima ni kupci ni prodavatelji ne žele mijenjati svoje cijene, kupovine ili prodaje. ŠOK PONUDE: odnosi se na iznenadnu promjenu u uvjetima troškova i produktivnosti što veoma pomiče agregatnu ponudu. RAČUNI NACIONALNOG DOHOTKA I PROIZVODA

♥ Bruto domaći proizvod je najsveobuhvatnija mjera proizvodnje dobara i usluga u nekoj državi. On uključuje dolarsku vrijednost potrošnje, bruto privatne domaće investicije, državne kupovine dobara i usluga i neto izvoz ostvarene u nekoj zemlji tijekom godine dana. Nominalni GDP možemo deflacionirati indeksom cijena da bismo došli do točnije mjere realnog GDP-a.

♥ ♥ Neto ulaganje je pozitivno kad društvo proizvodi više kapitalnih dobara nego što se istroši u tijeku godine u obliku amortizacije. TRANSFERNA PLAĆANJA: isplate države pojedincima koje se ne obavljaju u zamjenu za ponuđena dobra ili usluge. Primjeri transfera države uključuju osiguranje nezaposlenih, potpore veteranima i isplate starim i nemoćnim osobama. RASPOLOŽIVI DOHODAK: ono što je ljudima ostalo za potrošnju ili štednju, nakon svih isplata za poreze, korporacijske štednje neraspodjeljenih profita i nakon izvršenih prilagodba za transfere.

POTROŠNJA I INVESTICIJE

♥ Raspoloživi dohodak je važna odrednica potrošnje i štednje. ŠTEDNJA: Onaj dio raspoloživog dohotka koji se ne troši. FUNKCIJA POTROŠNJE: pokazuje vezu između razine izdataka na potrošnju i razine raspoloživog osobnog dohotka, odn povezuje razinu potrošnje s razinom raspoloživog dohotka. Taj pojam je uveo Keynes i temelji se na pretpostavci da postoji stabilna empirijska veza između potrošnje i dohotka. FUNKCIJA ŠTEDNJI: izražava vezu između razine štednji i razine dohotka, odn povezuje štednju s raspoloživim 34

dohotkom. GRANIČNA SKLONOST ŠTEDNJI: definira se kao dio dodatnog dolara dohotka koji ide na dodatnu štednju. Svaki dodatni dolar dohotka se mora razdijeliti između dodatne potrošnje i dodatne štednje. GRANIČNA SKLONOST POTROŠNJI; je iznos dodatne potrošnje koji proizlazi iz dodatnog dolara dohotka.. Nju određuje nagib funkcije potrošnje. OPADANJE ŠTEDNJE: Uzroci opadanja štednje su sastav socijalnog osiguranja, tržište kapitala i spor rast dohotka te ostali izvori. INVESTICIJE: grupiraju se u 3 vrste: a) kupovine stambenih objekata, b) investicije u tvornice i opremu i c) dodatci zalihama. • To je ekonomska djelatnost koja žrtvuje potrošnju danas radi povećanja proizvodnje u budućnosti. Uključuje dodirljivi kapital i nedodirljivo investiranje. Funkcija potražnje za investicijama važna je veza koja povezuje razinu izdataka na investicije i kamatnjake. Profitabilnost investicija varira obrnuto od kamatnjaka. ♥ Funkcija potražnje za investicijama važna je veza koja povezuje razinu izdataka na investicije i kamatnjaka. AGREGATNA POTRAŽNJA I MODEL MULTIPLIKATORA AGREGATNA POTRAŽNJA- cjelokupno planirano ili željeno trošenje u ekonomiji tijekom zadanog razdoblja. Određuje ga agregatna razina cijena i na njega utječu domaće investicije, ukupni(neto) izvoz, trošenje države, funkcija potrošnje i ponuda novca.. To je suma trošenja potrošača, poduzeća i države i ovisi o razini cijena, monetarnoj i fiskalnoj politici. Ona mjeri ukupno trošenje svih različitih entiteta u ekonomiji. Agregatna potražnja ima 4 sastavnice: 1. Potrošnja koja uglavnom ovisi o raspoloživom dohotku 2. Investicije koje ovise o sadašnjoj i očekivanoj budućoj imovini te o kamatnjacima i porezima 3. Državne kupovine dobara i usluga 4. Neto izvoz koji ovisi o inozemnoj i domaćoj proizvodnji i cijenama, te o tečajevima valuta

♥ Faktori koji smanjuju agregatnu potražnju uključuju. a) Makroekonomske politike kao što su monetarna i fiskalna politika b) Egzogene varijable kao što su ekonomska aktivnost u inozemstvu, promjena svjetskih cijena nafte i pomaci na tržištima imovine MODEL MULTIPLIKATORA - makroekonomska teorija koja se upotrebljava da se objasni kako se određuje proizvodnja u kratkom roku. Objašnjava kako šokovi investicija razmjene s inozemstvom, državnog poreza i ekonomske politike trošenja mogu utjecati na proizvodnju i zaposlenost u ekonomiji s neiskorištenim faktorima. To je odnos ukupnih efekata promjene stanovite varijable u odnosu prema veličini promjene same varijable. Multiplikativni efekt nastaje kao rezultat npr. investiranja u nove ceste, industriju ili sl., a koje rezultira povećanjem dohotka, zaposlenja, razvitkom novih gospodarskih grana. MULTIPLIKATOR: Broj kojim se mora pomnožiti promjena investicija da bi se dobila proizašla promjena ukupne proizvodnje. MULTIPLIKATOR IZDATAKA DRŽAVE: povećanje GDP koje proizlazi iz povećanja dolara državne kupovine dobara i usluga. Inicijalna će državna kupovina dobra ili usluge staviti u pokret lanac opetovanog trošenja. PARADOKS ŠTEDNJE: je pojam koji se odnosi na gospodarstvo u kojem ne postoji puna zaposlenost. Što su kućanstva štedljivija i ekonomičnija, to će biti niži nivo outputa i zaposlenosti. Taj očigledni paradoks, koji se pojavljuje i sugerira daje štednja loša stvar, rezultira iz činjenice da povećana štednja od strane domaćinstava znači smanjenje potrošnje i stoga pad nivoa agregatne potražnje. Obzirom da nivo agregatne potražnje određuje nivo outputa i u svezi s tim nivo zaposlenosti u jednostavnom modelu dohotka i izdataka, to će rezultirati padom outputa, a ti će efekti zaista biti povećani djelovanjem multiplikatora. U tom jednostavnom modelu povećanje odljeva novca, i štednje, nije izjednačeno s odgovarajućim povećanjem priljeva novca i investicija, jer su odluke o investicijama i štednji odvojene u jednostavnom Keynesijanskom modelu. DRŽAVA, MEĐUNARODNA RAZMJENA I PROIZVODNJA

35

GRANIČNA SKLONOST UVOZU: povećanje dolarske vrijednosti uvoza na svaki dolar GDP-a. ALGEBRA MULTIPLIKATORA •

Novac je sve što služi kao općenito prihvaćeno sredstvo razmjene ili sredstvo plaćanja. Funkcionira kao jedinica vrijednosti i zaliha vrijednosti. • Prije nego što je novac došao u upotrebu pučanstvo je razmjenjivalo dobra za dobra, a taj postupak se zove trampa. TRAMPA; razmjena dobara za druga dobra. Ima velike nedostatke jer bi iscrpna podjela rada bila nezamisliva bez uvođenja velikog društvenog izuma novca. BANKOVNI NOVAC:Čekovi napisani na temelju fondova uloženih u banku ili u drugu financijsku instituciju. Čekovi se prihvaćaju umjesto gotovinskog plaćanja za mnoga dobra i usluge. TRANSAKCIJSKI NOVAC: sastoji se od kovanica, papirnog novca, čekovnih računa.. to je zbroj kovanica i papirnog novca u optjecaju izvan banaka i depozita. KAMATNJAK: svota kamata plaćenih na jedinicu vremena. Ljudi moraju plaćati za mogućnost pozajmljivanja novca. Kamatnjak je trošak posuđivanja novca, mjeren dolarima na posuđeni dolar. Pučanstvo dragovoljno plaća kamate jer mu posuđeni fondovi omogućuju da kupuje robe i usluge da bi zadovoljilo potrebe za potrošnjom ili izvršilo unosna ulaganja. Postoji nominalni i realni kamatnjak. Nominalni kamatnjak je na novac izražen novcem. Nominalni kamatnjaci općenito rastu tijekom inflatornih razdoblja. To odražava činjenicu da kupovna moć novca opada kad cijene rastu. Realni kamatnjak je razlika između nominalnog ili novčanog kamatnjaka i stope inflacije. Korigiran je za inflaciju. TEORIJA PORTFOLIJA: opisuje kako razboriti ulagači raspoređuju svoje bogatstvo u portfolio. Teorija započinje s osnovnom pretpostavkom da ljudi nastoje ostvariti visoke dobitke na svoja ulaganja. Ljudi će općenito biti skloni rizičnim ulaganjima ako su njihovi dobici dovoljno visoki. Teorija analizira kako bi ulagatelj nesklon riziku trebao rasporediti bogatstvo. Jedno od načela te teorije je „ne stavljajte sva jaja u jedno gnijezdo“. Suvremena proučavanja pokazuju da bi optimalni portfolio općenito sadržavao mješavinu niskorizičnih i visokorizičnih ulaganja. FINANCIJSKI POSREDNICI: institucije poput komercijalnih banaka koje uzimaju depozite ili fondove od jedne skupine i te fondove posuđuju drugim skupinama. MULTIPLIKATOR PONUDE NOVCA: to je odnos novih depozita i povećanja rezervi. Sažima logiku kako banke stvaraju novac. Čitavi bankovni sustav može preobraziti početno povećanje rezervi u višestruku sumu novih depozita ili bankovni novac. TRŽIŠTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA TEORIJA EFIKASNOSTI TRŽIŠTA: efikasno je ono tržište na kojemu špekulanti brzo prihvaćaju svaku obavijest i odmah je ugrađuju u tržišne cijene. Na efikasnim tržištima nema lakih profita. Analiziranje jučerašnjih novosti ili uzoraka bivših cijena ili izbora ili poslovnih ciklusa neće pomoći da se predvide kretanja cijena u budućnosti. Na efikasnim tržištima cijene reagiraju na iznenađenja. Cijene dionica i druge špekulativne cijene kreću se nepravilno u slučajnom smijeru. CENTRALNO BANKARSTVO I MONETARNA POLITIKA CENTRALNA BANKA – nositelj monetarne vlasti u zemlji, odgovoran za nadzor ponude novca i uvjeta kreditiranja, te za nadzor financijskog sustava, kao i komercijalnih banaka. U Hrvatskoj je to Hrvatska narodna banka. Njezina je funkcija da nadzire količinu bankovnih rezervi i da na taj način određuje ponudu novca i djeluje na uvjete kreditiranja i kamatnjake. • Sustav federalnih rezervi ima tri instrumenta politike: 1. Operacija na otvorenom tržištu 2. Diskontna stopa na kredite koje uzimaju banke 3. Zakonske obvezne rezerve za depozitne institucije. DISKONTNA STOPA: Kamatnjak koji se zaračunava na pozajmice banaka kod 12 područnih banaka federalne rezerve. Veza između diskontne stope i pozajmica banaka nije potpuno točna.

36

MONETARNA POLITIKA; vodi ju središnja banka, a ona određuje ponudu novca. Promjene ponude novca povećavaju ili smanjuju kamatnjake i utječu na potrošnju u sektorima kao što su ulaganja poduzeća, stanogradnja i neto izvoz. Monetarna politika ima važan utjecaj na stvarni i potencijalni GDP. • 3 glavna instrumenta monetarne politike su: 1. operacije na otvorenom tržištu, 2. politika diskontne stope i 3. politika obveznih rezervi. • Operacija na otvorenom tržištu najvažniji je instrument monetarne politike BANKOVNE REZERVE: dio depozita koji banka odvaja u obliku gotovine ili beskamatnih depozita kod centralne banke. EKONOMSKE POSLJEDICE DUGA

PRORAČUN: pokazuje za određenu godinu planirane izdatke vladinih programa i očekivane prihode od poreznih sustava. Proračun obično sadrži popis specifičnih programa kao što su porez na dohotke pojedinaca i izvore poreza. Proračuni imaju višak(deficit) kad država ima prihode veće od njezinih izdataka. PRORAČUNSKI VIŠAK: javlja se kada su za neku godinu svi porezi i drugi prihodi veći od izdataka države. Deficit proračuna trpi se onda kada su izdaci veći od poreza. Kada su tijekom danog razdoblja prihodi i izdaci jednaki država ima uravnoteženi proračun. STVARNI PRORAČUN: registrira stvarne dolarske izdatke, prihode i deficite u danom razdoblju. STRUKTURALNI PRORAČUN: registrira koliki bi bili prihodi, izdatci i deficiti države kad bi ekonomija poslovala na razini potencijalne proizvodnje. CIKLIČKI PRORAČUN: razlika između stvarnog i strukturalnog proračuna. Mjeri utjecaj oislovnog ciklusa na proračun uzimajući u obzir učinak ciklusa na prihode, izdatke i deficit. MEĐUNARODNA RAZMJENA I TEČAJEVI DEVIZNI TEČAJ; odnos ili cijena po kojoj se valuta jedne zemlje mijenja za valutu neke druge zemlje. Postoje različiti devizni režimi, npr. fiksni tečajni režim ukoliko se neka zemlja odlučila za ograničavanje svoje valute na određenu razinu i ako je spremna održati taj tečaj. Za devizni tečaj koji je slobodno formirajući na tržištu, kaže se da je plivajući tečaj. Osim ta dva ekstrema postoji još niz prijelaznih tečajnih režima, od kojih je najčešći tzv. crawling peg, odnosno puzajući tečaj. APRECIJACIJA: predstavlja rast vrijednosti domaće valute u odnosu prema stranima, koji se odvija na deviznom tržištu, za razliku od revalvacije koja je ista po učinku, ali nastaje kao posljedica djelovanja monetarne vlasti. Suprotan pojam je deprecijacija. DEPRECIJACIJA– smanjenje vrijednosti domaće valute u odnosu prema drugim valutama, odvija se na deviznom tržištu, za razliku od devalvacije koja je službeni akt monetarne vlasti kojim se korigira, odnosno smanjuje službeni devizni tečaj u odnosu na zlato ili druge valute. Oprečni pojmovi su aprecijacija i revalvacija. • Aprecijacija je povećanje cijene neke valute izraženo drugom valutom. • Revalvacija je povećanje službenog tečaja. • Devalvacija se ograničava na okolnosti u kojima je neka zemlja službeno odredila ili umjetno odredila tečaj u odnosu na drugu valutu ili zlato i u kojima se umjetno određeni tečaj ili paritet mijenja povećanjem cijene druge valute.

BILANCA MEĐUNARODNIH PLAĆANJA: sustavni iskaz svih ekonomskih transakcija između neke zemlje i ostatka svijeta. Njezine su glavne sastavnice tekući račun i račun kapitala. Ona uključuje izvoz i uvoz roba, usluga i financijskog kapitala. •

Glavne sastavnice bilance plaćanja su 1. račun kapitala, 2. statističko neslaganje, 3. službene transakcije i 37

4.

tekući računi.

BILANCA NA TEKUĆEM RAČUNU: sažimlje razliku između ukupnog izvoza i uvoza dobara i usluga neke zemlje. Gotovo je identična neto izvozu u računima državnog proizvoda. KOMPARATIVNA PREDNOST I PROTEKCIONIZAM NAČELO KOMPARATIVNE PREDNOSTI: tvrdi da će svaka zemlja imati korist ako se specijalizira u proizvodnji i izvozi ona dobra koja može proizvoditi uz relativno niži trošak. Svaka će zemlja imati koristi ako uvozi ona dobra koja proizvodi uz relativno viši trošak. Ovo načelo osigurava nepokolebljivu osnovu za međunarodnu razmjenu. PROTEKCIONIZAM; to je svaka politika koju poduzima neka zemlja da bi zaštitila domaće industrije od konkurencije iz uvoza. Najčešće nameće carine ili kvote na takav uvoz. Carina povećava domaće cijene uvezenih dobara i dovodi do smanjenja potrošnje i uvoza i do povećanja domaće proizvodnje. Carina uzrokuje ekonomsku rastrošnost. Ekonomija trpi gubitke zbog smanjanja domaće potrošnje i zbog rasipanja faktora na dobra u kojima nema komparativnu prednost. Gubici su općenito veći od prihoda koje država ostvaruje naplatom carine. STRATEGIJE EKONOMSKOG RAZVOJA ZEMLJA U RAZVOJU: zemlja s realnim dohotkom per capita koji je nizak u odnossu na onaj u industrijaliziranim zemljama poput SAD-a, Japana i onih u zapadnoj Europi. Zemlje u razvoju obično imaju pučanstvo sa slabim zdravljem, niskim razinama pismenosti, neprikladnim obitavalištima i oskudnom ishranom. • Ključ u razvoju leži u 4 osnovna faktora: 1. sposobnosti ljudi, 2. prirodna bogatstva, 3. tvorbi kapitala i 4. tehnologiji. ŠTEDLJIVA GLOBALNA EKONOMIJA

SUSTAV DEVIZNIH TEČAJEVA: •

U novije vrijeme države su upotrebljavale jedan između tri osnovna sustava deviznih tečajeva: a) Sustav čistih plivajućih tečajeva u kojem tržišne snage potpuno određuju devizne tečajeve b) Sustav fiksnih deviznih tečajeva c) Hibridni sustav nadziranih deviznih tečajeva koji uključuje nekoliko valuta čije vrijednosti se određuju kombinacijom državnog uplitanja i tržišta i nekoliko valuta koje se vežu za jednu valutu ili skupinu valuta.

BRETTON WOODSKI SUSTAV: B.W je mjesto u državi New Hampshire u USA u kojem se 1944. godine održala Monetarna i financijska konferencija UN kako bi se raspravljalo o problemu poslijeratnih međunarodnih plaćanja. Nakon razmatranja institucionalnih prijedloga vlade USA, Velike Britanije i Kanade, odlučeno je da se osnuje Međunarodna banka za rekonstrukciju i razvoj (IBRD) i Međunarodni monetarni fond (IMF). B.W. sustav utvrdio je paritet za svaku valutu i pomoću američkog dolara i pomoću zlata. Valute su izražene pomoću zlata i dolara. Tečajevi su se između valuta određivali gotovo jednako kao za vrijeme zlatnog standarda. Tečajevi su bili fiksni, ali prilagodljivi. Kada je neka valuta suviše otstupila od odgovarajuće vrijednosti paritet se mogao prilagoditi. Ključna razlika između B:W sustava i zlatnog standarda bila je mogućnost prilagodbe

38

tečajeva kada se pojavi izrazita neravnoteža. DODATNI POJMOVI  VAŽNO!!! PLATNA BILANCA: može se interpretirati kao tržna platna bilanca i računovodstvena platna bilanca. Platna bilanca je statistički dokument koji obuhvaća sve vanjske transakcije u koje je uključena država, u zadanom vremenskom intervalu, npr. u godinu dana. Dijeli se na tekući i kapitalni račun. Tekući račun predstavlja narodni dohodak i državni rashod. Sastoji se od vidljive trgovine (dodirljiva dobra) i nedodirljive trgovine (porez, osiguranje). Kapitalni račun čine priljevi i odljevi kapitala, dugoročni i kratkoročni, uključujući i državne pozajmice. Ako postoji deficit na tekućem i kapitalnom računu doći će do odljeva iz deviznih rezervi. Ako postoji stalan odljev ili priljev, jakim pritiscima će se djelovati na stopu razmjene novca. Platna bilanca prikazuje promjene stanja u odnosu na inozemstvo u određenom vremenskom periodu. TRŽIŠTE KAPITALA je tržište, ili bolje rečeno, grupa međusobno povezanih tržišta na kojima se kapital u financijskom (tj. novčanom) obliku daje na posudbu, posuđuje ili podiže pod različitim uvjetima i za različita razdoblja. Ona variraju od ekstremno kratkih do dugih, ili, kao u slučaju obveznica (equities), neodređenih razdoblja. Postoje jake snage koje postavljaju uvjete u jednom skupu tržišta kako bi utjecali na druge, a naročito na sklonost davalaca i primalaca sredstava koji su se spremni uključiti među njih kako bi jeftinije dobili sredstva ili više zaradili. Taj prijenosni učinak, rezultat je arbitrarno-sti, daleko je od savršenog i predmet je zamršenih efekata očekivanja, ali je dovoljno jak da zadovolji uvjete tržišta kapitala u određenim slučajevima. EKONOMSKA RECESIJA je povremeno usporavanje u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje uz

istovremeno pogorsanje opce ekonomske klime - pad stopa rasta, pad potraznje, pad realnog dohotka, porast nezaposlenosti, nizak stupanj iskoristenosti proizvodnih kapaciteta...U doba recesije socijalna politika povecava socijalna davanja ugrozenim kategorijama stanovnistva, nezaposlenima, mirovine, invalidnine da bi se potakao i preko toga rast potraznje na trzistu zbog povecane kupovne moci stanovnistva. Osim takve socijalne politike krece se i u velike drzavne investicije, ponekad (rijetko u zapadnim zemljama) i javne radove sa zaposljavanjem velikog broja do tada nezaposlenih, zatim vece javne nabave da bi se pokrenulo uspavano gospodarstvo. Ovdje dolazi do djelovanja multiplikatora. Smanjuju se porezna opterecenja građana i tvrtki - opet da bi ostalo vise novca za potrosnju i ulaganja i tako se pokrenulo gospodarstvo. UZROCI STAGNANTNOSTI IZVOZA : 1.aprecirana domaca valuta (procjene su da je kuna

precijenjenja najmanje 20%) 2. jos neki vazniji uzroci stagnantnosti izvoza bi bili: gubitak dva desetljeca tehnoloskog razvoja uzrokovanog stanjem u Jugoslaviji 80-ih i ratom 90-ih, unistenje industrije i gubitak trzista Jugoslavije, promasaji privatizacije, skromne stope BDP-a s visokom domacom potraznjom koja ne ostavlja puno mogucih roba za izvoz, politicka izolacija 90-ih, slaba gospodarska promocija, slabe investicije, struktura investicija usmjerena na domace trziste i potrosnju, visoki troskovi rada, visoko porezno opterecenje, nepoticajna makroekonomska politika i nepostojanje dugorocnog i kvalitetnog modela razvoja, nesređen pravosudni i administrativni sustav... AUTOMATSKI STABILIZATORI: porezni se prihodi automatski mijenjaju kada se mijenja dohodak smanjujući multiplikator i nadoknađujući dio bilo kojeg vanjskog poremećaja. Jednak stabilizacijski učinak imaju naknade za nezaposlenost i drugi transferi socijalne skrbi koji se automatski povećavaju kad se dohodak smanjuje. Automatski stabilizatori nikada potpuno ne nadoknađuju nestabilnost ekonomije. Oni smanjuju multiplikator ali ga ne svode na nulu. CIKLIČKA NEZAPOSLENOST: kratkoročna pojava uslijed pomankanja agregatne potražnje. Pretpostavlja se da će u određenoj fazi gospodarskog ciklusa nedostajati poslova za cjelokupnu radnu snagu, bez obzira na to kojeg je obrazovanja ili gdje je angažirana.

39

CIRKULARNI TOK DOHOTKA: tokovi plaćanja između poduzeća i domaćinstava. Novac prelazi iz domaćinstva u poduzeća kao zamjena za dobra i usluge koja proizvode poduzeća i iz poduzeća u domaćinstva kao zamjena za faktor-ske usluge koje pružaju domaćinstva. Osnovu za račun nacionalnog dohotka čini pretpostavka da vrijednost novca iz dohotka domaćinstva mora biti izjednačena sa novčanom vrijednošću outputa poduzeća i novčanom vrijednošću izdataka domaćinstava za kupnju tog outputa. Međutim, tokom vremena ukupni dohoci, izdaci ili novčana vrijednost outputa su vrijednosno nekoliko puta veći od raspoloživog novca, jer jedna novčana jedinica nekoliko puta promijeni vlasnika u tom razdoblju. Povlačenja i ubacivanja novca u cirkularni tok moraju biti ujednačena, jer povlačenje novca izaziva redukciju u cirkularnom toku dohotka i obratno, što rezultira poremećajima unutar cirkularnog toka dohotka. SPIRALA NADNICA I CIJENA: znači tvrdnju, da povećanje nadnica vodi povećanju cijena povećanjem troškova proizvodnje, koji su rezultat povećanih nadnica. Interpretacija spirale nadnica i cijena kao mehaničkog niza usko je u svezi s definicijom inflacije uslijed pritiska troškova.

40