[Skripta] - Ekonomska Politika

DOKTRINE Ekonomska politika se svodi na teţnju njezinih nosilaca da potiĉu ili razvijaju one ekonomske pojave koje smatraju društveno nepoţeljnim. EKONOMSKA TEORIJA: sistem znanja i shvaćanja o nekoj ekonomskoj pojavi ili grupi pojava zasnovanih na poznavanju uzroka njihovog nastanka, funkcioniranja i razvoja. DOKTRINE EKONOMSKE POLITIKE: skup sistematskih izloţenih stavova o osnovnim ekonomskim problemima i mogućnostima njihovog rješavanja koji su izraz vladajućih interesa u odreĊenom društveno ekonomskom poretku i koji ĉine njegovu ideološku osnovicu. KAPITALIZAM Povijest doktrina EP zapoĉinje u vrijeme nastanka kapitalizma. KAPITALIZAM JE: Otklonio raniji ustroj aristokratskih privilegija Omogućio socijalnu mobilnost zasnovanu na ekonomskoj uspješnosti Razbio uske patrijarhalne i lokalne okvire u proizvodnji i potrošnji Omogućio sveopću podjelu rada Putem trţišta povezao proizvoĊaĉe i potrošaĉe u jedinstven sustav društvene proizvodnje Afirmirao društvene vrijednosti utemeljene na stjecanju bogatstva. DOKTRINE IZ DOBA NASTANKA KAPITALIZMA; MERKANTILIZAM I FIZIOKRATIZAM Zanimanje za probleme vezano uz privredu i privreĊivanje povećalo se usporedo sa širenjem procesa prvobitne akumulacije kapitala u 15. I 16.st. Na ekonomskom planu je napredak rudarstva, jaĉanje gradova te razvoj zanatstva i trgovine dovelo do jaĉanja sve moćnijeg staleţa bogatih trgovaca i financijera. Na društvenom planu došlo je do ubrzanog procesa raslojavanja feudalne društvene strukture. Na politiĉkom planu to je doba jaĉanja kraljeve vlasti i nastajanja nacionalnih monarhija u zapadnoeuropskim zemljama. MERKANTILIZAM  

Glavni predstavnici su Stafford i Mun. Merkantilisti kao ideolozi trgovaĉke burţoazije nastojali su dokazati da jedinu pravu vrijednost ĉini vrijednost robe ostvarena u prometu izraţena u novcu kao općem plateţnom sredstvu.  Po merkantilistima je osnovna svrha privreĊivanja stjecanje bogatstva u obliku novca i njegovo neprestano povećanje. TRI OSNOVNE PRETPOSTAVKE MERKANTILISTIĈKE DOKTRINE: 1. Za drţavu je dobro isto što je dobro i za pojedinca, a to je novac, odn zlato i srebro od kojeg je naĉinjen. To je jedino pravo društveno bogatstvo. 2. Uvećanje koliĉine plemenitih metala u zemlji jedina je prava svrha privreĊivanja.

1

3. Zemlja koja nema vlastitih rudnika plemenitih metala ili zlatom ili zlatom bogatih kolonija moţe uvećati koliĉinu plemenitih metala kojima raspolaţe putem vanjske trgovine u kojoj mora ostvariti pozitivnu trgovinsku bilancu.  Svoj najsnaţniji razvoj ostvario u Eng gdje je bio znatan razvoj manufakture.  Znaĉajan je W. Stafford koji se zalagao za vanjskotrgovinsku politiku te T. Mun koji se zalagao za osnivanje i jaĉanje velikih trgovaĉkih kompanija i takoĊer se zalagao za jaĉanje i zaštitu vlastitog brodarstva.  U cilju jaĉanja manufaktura kao izvora robe koja se moţe izvoziti uz dobitak zahtjeva se zabrana izvoza sirovina i razvijanje manufaktura radi izvoza gotovih proizvoda.  U Francuskoj je u to doba drţavno ureĊenje zasnovano na jakoj kraljevoj vlasti.  Ideje francuskih merkantilista koncentrirale su se na zahtjev za razvojem manufakturne proizvodnje radi izvoza. FIZIOKRATIZAM Razvio se u Francuskoj u 18.st. Osnivaĉ je F. Quesnay. Najvaţnija grana francuske privree bila je zaostala feudalna poljoprivreda. Ekonomski stavovi fiziokrata zasnovali su se na postavci o prirodnom poretku koji se temelji na vjeĉnim prirodnim zakonima. Oni su postavili naĉelo laissez-faire. Povećanju društvenog bogatstva pridonosi jedino materijalna proizvodnja u poljoprivredi. Fiziokrati su dijelili ĉitavo društvo u tri osnovne klase: 1. Poljoprivrednici – klasa koja svojim radom doprinosi stvaranju ĉistog proizvoda. 2. Vlasnici zemlje – brinu se za odrţavanje sredstava potrebnih za proizvodnju. 3. Ostalo stanovništvo – sterilno je i ne pridonosi uvećanju ĉistog proizvoda. TakoĊer su se zalagali za ekonomske i financijske reforme: 1. Reforma zemljišnih posjeda – treba napustiti sistem sitnih i prijeći na velike posjede. 2. Trgovina ţitaricama – treba voditi politiku odrţavanja visokih cijena ţitarica, a uvoz dopustiti samo u nuţdi. Cijene odreĊuje drţava. 3. Porezna reforma – porezi se ubiru od viška poljoprivrede i treba ubirati jedinstven porez. DOKTRINE INDUSTRIJSKOG KAPITALIZMA; LIBERALIZAM I PROTEKCIONIZAM Najvaţnija ekonomska posljedica razvoja i širenja trdovine bio je poticaj za razvoj i promjene u preraĊivaĉkoj djelatnosti. Povećanje efikasnosti proizvodnje kao temeljna konkurentska sposobnost postajalo je sve naglašenijom preokupacijom. Krajna posljedica procesa reorganizacije bila je industrijska revolucija potkraj 18. I poĉ. 19.st.

2

LIBERALIZAM Nastao u 17. I 18. St zaslugama Smitha i Humea. Smith se zalagao za slobodu konkurencije osloboĊenu stega i povlastica veleposjednika. Razradio je teoriju o automatskom djelovanju trţišnog mehanizma gdje spontanim ljudskim djelovanjem nastaje slobodan odnos. Prirodno djelovanje ljudi pokreće šest motiva: 1. Samoljublje 2. Ţelja za slobodom 3. Naklonost 4. Osjećaj pristojnosti 5. Radna navika 6. Sklonost za trgovanjem Prema Smithu svakog pojedinca vodi nevidljiva ruka. Zalagao se za naĉelo djelovanja trţišne privrede, tj. Za privredu utemeljenu na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i podjeli rada usmjeravanoj trţišnim mehanizmima. Zalagao se za meĊunarodnu podjelu rada  Svaka zemlja moţe kupiti što je potrebno njenom stanovništvu i prodati svoje proizvode. Liberalisti su se zalagali za slobodu meĊunarodnog plaćanja. Taj zahtjev je postavio Hume i posljedica je da svaka zemlja ima onoliko zlatnog novca u opticaju koliko joj treba i da se zato ravnomjerno rasporeĊuje na sve zemlje. Osnovni zahtjev liberalistiĉke doktrine u pogledu voĊenja EP bio je u tome da se javna vlast treba kloniti bilo kakvog upletanja u redovito poslovanje industrije i trgovine. To bi znaĉilo; 1. Ukidanje povlastica trgovaca i zaštita interesa zemljoposjednika 2. Sprjeĉavanje nasilnih nasrtaja na ţivot, slobodu i imovinu graĊana 3. Drţava se treba brinuti o uzdrţavanju objekata i ustanova koje graĊani nebi mogli sami uzdrţavati, npr mostovi, kanali, luke... 1873. Liberalizam zapada u krizu pa je naĉelo slobodne trgovine napušteno u cijeloj Europi osim ENG, BEL i NIZ. Engleska uvodi McKennin carinski zakon. Znaĉajan je pokret neoliberalista koji je bio usmjeren na liberalizaciju meĊunarodne trgovine i platnog prometa. Imamo dvije generacije: STARIJA(Edwin cannan, Hazlit, Mises) i MLAĐA(Hayek, Rapke) PROTEKCIONIZAM Javlja se rano za vrijeme Platona i Tome Akvinskog. Prva formulacija potjeĉe iz SAD-a. Tu se najviše istiĉe Hamilton i djelo „Report of manufaktures“. Prema njemu je najveća zapreka trgovanja engleska konkurencija. Hamilton predlaţe uvoĊenje odgojnih carina za zaštitu privrede dok se ona ne osposobi za borbu s inozemnim konkurencijama.  U Njemaĉkoj se istiĉe List koji kritizira liberalizam jer osiromašuje njemaĉke drţavice naspram Engleske.     

3

 Prema njemu krajnji rezultat bi bio stalno bogaćenje Engleske i osiromašenje Njemaĉke, a to se moţe sprijeĉiti samo uz zaštitu industrije.  On je iznio prvu teoriju privrednog razvoja putem industrijalizacije.  Od sredine 19.st protekcionistiĉke su tendencije jaĉale.  Ispoĉetka su carine smatrane privremenim mjerama, da bi se poĉele pretvarati u instrument ekonomske agresije.  Neke carine su bile tako velike da je uvoz bivao praktiĉki onemogućen, a to su prohibitivne carine.  Nakon industrijske krize razvio se ekstraprotekcionizam ili superprotekcionizam.  Pravna svrha je bila sprjeĉavanje uvoza neke robe.  Da bi se od toga zaštitile vodeće ekonomske zemlje poĉele su stvarati kolonije te ih oblikovati prema svojim potrebama.  Protekcionizam je bio temelj nekih kasnijih ideja: 1. Protekcionizam kao sredstvo za razvoj nerazvijenih zemalja. Plebisch je predlagao da meĊunarodna zajednica poduzme posebne mjere za pomaganje razvoja nove industrije u zemljama u razvoju. 2. Doktrina imperijalizma razvijena je izmeĊu dva rata u obliku tzv. Doktrine o ekonomiji velikog prostora. U Italiji i Njemaĉkoj zagovarala je da se u okviru zemalja stvore autarktiĉne privredne cjeline. 3. Najnovije verzije ove politike pojavile su se u obliku neoprotekcionizma. Iz tog doba potjeĉe teorija o tzv upravljanoj trgovini ĉiji su osnovni instrumenti: a) Necarinska ograniĉenja b) Selektivna zaštita pojedinih grana c) Otvorena diskriminacija pojedinih zemalja d) Agresivno nametanje reciprociteta e) Stvaranje integracionih zajednica

DOKTRINA KASNOG KAPITALIZMA: INTERVENCIONIZAM U 19.st javljaju se velike ekonomske krize. Na ekonomskom planu posljedice kriza su poduzetnicima donosile sve veće poslovne gubitke, a mnogima i steĉaj. Nastaje zaoštravanje klasnih suprotnosti. Na politiĉkom planu istiĉu se zahtjevi za ublaţavanje posljedica krize putem akcija javne vlasti. Zbog toga su uvedene mnoge mjere za zaštitu pojedinih kategorija stanovništva. Na duhovnom planu došlo je do napuštanja liberalne tradicije kapitalizma zasnovanoj na ekonomskoj teoriji opće privredne ravnoteţe. Kineziološka revolucija ekonomske teorije postala je temeljem doktrine intervencionizma i oznaĉila poĉetak tzv kasnog ili zrelog kapitalizma.

4

INTERVENCIONIZAM Nastao 1920.-1930. Predstavnik keynes i djelo „ Tre general theory of employment interest and money“ Prema njemu veliĉina dohotka i stupanj zaposlenosti ovisi o razini ukupne potraţnje. Ekonomisti prije K. Tvrdili su da do privredne ravnoteţe dolazi pri stanju pune zaposlenosti i iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. Pritom su se pozivali na tzv. Sayev zakon trţišta prema kome svaka ponuda robe na trţištu stvara i vlastitu potraţnju. K. Je isticao da sklonost potrošnji pada porastom dohotka. Prema tome što je društvo bogatije to je manja njegova sklonost potrošnji. Privredna ravnoteĊa zaustavlja se na razini niţoj od pune zaposlenosti. Do izjednaĉavanja dolazi putem multiplikatora. MULTIPLIKATOR je broj koji pokazuje koliko se puta u odnosu na poĉetnu investiciju povećava dohodak, npr 1/3=3 – multiplikator je proporcionalan, reciproĉan vrijednosti cijena. Ako u nekoj drţavi vlada nezaposlenost drţava moţe povećati proizvodnju i zaposlenost. MJERE ZA POVEĆANJE POTROŠNJE I SMANJENJE ŠTEDNJE: a) Politika jeftinog novca b) Toleriranje blagog oblika inflacije c) Progresivno oporezivanje – dohodak bogatijih slojeva treba opteretiti višim, a siromašnijih niţim poreznim stopama jer se time utjeĉe na povećanje sklonosti potrošnji. Drţava treba voditi politiku sniţavanja kamatnih stopa i povećanja novca u opticaju. Keynes se zalagao za; 1. Kontrolu ekonomskih i financijskih odnosa s inozemstvom 2. Za institucionalizaciju meĊunarodne ekonomske suradnje putem odgovarajućih meĊunarodnih institucija. Sluţio se mjerljivim ekonomskim veliĉinama kao što su dohodak, potrošnja, štednja, investicije. Postavio je temelje ekonometriji koja nastoji pokazati odvijanje privrednog ţivota pomoću ekonomskih modela. Na osnovu toga nastala je tzv. Škola teorije ekonomske politike. GLAVNI NEDOSTATCI KAPITALISTIĈKOG PORETKA: 1. Nesposobnost da se osigura puna zaposlenost 2. Nepravilna raspodjela bogatstva i dohotka 3. Ovisnost domaće EP o ekonomskim odnosima s inozemstvom. CILJEVI EP PREMA KEYNES-u: 1. Puna zaposlenost 2. Iskorištenost proizvodnih kapaciteta 3. Pravedna raspodjela dohotka 4. Niska inflacija 5. Uravnoteţena platna bilanca Bitno obiljeţje je da nosioci EP poduzimaju odreĊene mjere radi rješavanja ekonomskih problema (npr zaštita ugroţenih slojeva stanovništva, zaštita društvenih interesa itd.)

5

KRIZA INTERVENCIONIZMA; neoliberalizamA OGRANIĈENJA INTERVENCIONIZMA; 1. OGRANIĈENJA TEHNIĈKE PRIRODE – polaze otuda što je svaka intervencija povezana sa više ili manje administriranja. a) Svako administriranje dovodi sa sobom dodatne napore ili troškove b) Usporedo s porastom sloţenosti intervencije raste i problem pravovremenosti donošenja pojedinih mjera c) Teţnja da se administriranjem osigura primjena jedinstvenih pravila dovodi do jaĉanja centralistiĉkih i etatistiĉkih tendencija ĉime se koĉi djelatnost samoupravnih tijela. 2. OGRANIĈENJA PRAVNE PRIRODE – oĉituju se u negativnim posljedicama intervencionizma za efikasnost pravnog sustava. a) Autoritet drţave trpi uslijed brojnih naredbi ili zabrana zbog ĉega se gubi preglednost i jasnoća pravne regulative. b) Intenzivnija intervencija povećava i opasnost od korupcije. c) Brojnost propisa i intervencija ima za posljedicu sve veći broj grešaka 3. OGRANIĈENJA EKONOMSKE PRIRODE – naroĉito se istiĉe opasnost od opadanja ekonomske efikasnosti privreĊivanja zbog intervencije. a) Zbog negativnog djelovanja raspodjele dohotka putem progresivnog oporezivanja moguće su promjene u ponašanju poduzeća, npr. Odrţavanje troškova na nepotrebno visokom nivou kako bi se umanjio oporezovani dohodak. b) Intervencionizam otupljuje poduzetniĉki duh rukovodilaca poduzeća i dovodi do njihove birokracije. c) Djeluje destimulativno na privrednu aktivnost. 4. DRUŠTVENO-POLITIĈKE GRANICE – proizlaze iz opasnosti od gubitka kontrole nad administracijom. a) Administracija se ĉesto zanosi iluzijom da moţe riješiti sve probleme upravljanja privredom pa je sklona intervenciji. b) Jaĉa tendencija ka odluĉivanju putem diskrecione ocjene upravnih organa te slabi utjecaj demokratski kontroliranog zakonodavstva i jaĉa utjecaj administrativnog odluĉivanja. c) Jaĉanje moći administracije omogućava predstavnicima moćnih privrednih grupacija da utjeĉu na drţavnu upravu. KRIZA INTERVENCIONIZMA U SAD i kanadi 15 mil nezaposlenih, inflacija raste 3-4% Na unutrašnjem planu osnovni uzrok krize postali su sporovi izmeĊu zaposlenika i poslodavaca. Njihova posljedica je bila tzv spirala nadnica i cijena. Zbog visokih razina ukupne potraţnje rasle su cijene potrošnih dobara, povećavali su se troškovi ţivota i smanjivale realne nadnice zaposlenika kao i njihov udio u raspodjeli dohotka. Sindikati su traţili povećanje nadnica. Neke su vlade (Njemaĉka, Austrija) krizu pokušale suzbiti politikom dohodaka. Od poslodavaca se traţilo da ne povećaju cijene, a od sindikata da ne povećaju plaće.

6

Svako povećanje cijena od strane drţave bi izazivalo porast cijena bez rasta zaposlenosti i proizvodnje. MONETARISTIĈKA DOKTRINA: Tvorac i glavni predstavnik Freidman. Zasniva se na postavci da je inflacija iskljuĉivo monetarni fenomen i da ovisi o tijesnoj povezanosti izmeĊu rasta koliĉine novca u opticaju i porasta cijena. Da bi se suzbila inflacija drţava ne bi smjela povećati koliĉinu novca u opticaju preko prirodne stope od 3 % godišnje, a ponudu i potraţnju regulirati na visini kamatne stope. Freidman kaţe da će to na poĉetku dovesti do nezaposlenosti, a kasnije ne. EKONOMSKA PONUDA: Predstavnik ekonomist Feldstein. Zasniva se na postavci da je inetrvencionizam zasnovan na kejnezijanskoj ekonomskpoj teoriji upravljanja potraţnjom nepovrediv. Zalaţe se za deregulaciju ili ukidanje što većeg broja ograniĉenja kako bi se povećala sklonost štednji, za smanjanje socijalnih beneficija i za struĉno osposobljavanje potencijalnih poduzetnika. DOKTRINE EKONOMSKE POLITIKE: SOCIJALIZAM Na ekonomskom planu revolucija uspjela usprkos ekonomskoj nerazvijenosti Rusije. Na industrijskom planu industrijski proletarijat bila manjina, a drţava je imala represivni aparat. DOKTRINA DRŢAVNOG SOCIJALIZMA  Prva etapa razvoja socijalistiĉkog poretka traje od 1918.-1921. I zove se ratni komunizam.  U tom su razdoblju nacionalizirane banke, industrijska i trgovaĉka poduzeća, zemlja je nacionalizirana.  Zemlja je dana na upravljanje komitetima, a seljaci su svoju zemlju obraĊivali u dugoroĉni zakup.  UtvrĊeno je planiranje proizvodnje i raspodjela robe.  Ukinuta je novĉana privreda.  Radnici su rasporeĊivani na obavljanje proizvodnih zadataka putem sistema industrijske mobilizacije, a plaću za svoj rad su dobivali u naturi.  Po Lenjinovoj direktivi uvedene su radikalne izmjene u EP u obliku tzv. Nove ekonomske politike (NEV) koja traje sve do 1928.  Obvezni otkup poljoprivrednih proizvoda zamjenjen je plaćanjem poreza u naturi.  Ponovno je omogućeno privatno vlasništvo i omogućen rad obrtnicima.  NEP je prema Lenjinovoj ocjeni bio korak unazad u izgradnji socijalizma.  Nakon Lenjinove smrti pojavile su se dvije grupe: 1) Buharin i Rikov su se zalagali za razvoj zemlje gdje se povećava poljoprivredna proizvodnja radi opskrbe gradskog stanovništva. 2) Trocki i Preobraţenski su tvrdili da je problem sovjetske poljoprivrede u nedovoljnim investicijama meĊu seoskim stanovništvom.  Dolaskom Staljina na vlast izvršava se kolektivizacija. 7

 Nastaju nove kolektivne orhanizacije – kolhoze i sovhoze. GLAVNA OBILJEŢJA STALJINOVE DOKTRINE RAZVOJA: 1) Davanje prioriteta razvoju teške na raĉun lake industrije 2) Maksimalizacija proizvodnje uz maksimalno korištenje svih raspoloţivih sredstava za razvoj. 3) Politika ograniĉavanja ţivotnog standarda 4) Poticanje prijelaza poljoprivrednog stanovništva na rad u nepoljoprivredne djelatnosti (tzv ekstenzivni razvoj) 5) Ograniĉavanje opsega ekonomskih odnosa s inozemstvom. OSNOVNA OBILJEŢJA PRIVREDNOG SISTEMA: 1) Drţavnim sektorom privrede upravljaju drţavni orgaaani 2) Kolhozima upravljaju organi pod vlašću drţave 3) Planiranje i kontrolu poduzeća obavljaju ministarstva.  Osnovni pokazatelji glavnog uspjeha su obujam proizvodnje i dobit. POKUŠAJI REFORMI: 1) Jaĉanje samostalnosti privrednih organizacija 2) Povećanje materialne zainteresiranosti radnika za rezultate rada i poslovanja 3) Pojednostavljenje sistema planskog upravljanja privredom 4) Jaĉanje utjecaja trţišta i trţišnih zakonitosti

      

DOKTRINA SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA Ustavom jugoslavije iz 1946.g uspostavljeni su elementi za socijalistiĉko ureĊenje društva. Drţavno i ekonomsko ureĊenje zemlje imalo je u poratnim godinama drţavno-socijalistiĉki karakter. Nakon preuzimanja vlasti u Jugoslaviji je uspostavljeno drţavno upravljanje cjelokupnim procesom privreĊivanja. Trţišni odnosi svedeni su na prodaju seljaĉkih viškova na trţnici. 1950.g donesen Osnovni zakon o upravljanju drţavnim privrednim poduzećima od strane radnih kolektiva. 1952.g poĉeo proces ukidanja detaljnog administrativnog planiranja. Odvijao se u 2 faze: 1) Od 1953-1970 i karakterizira ju jaĉanje autonomije poduzeća i napuštanje velikih postavki sovjetske doktrine. 2) Od 1971.g i karakterizira ju ubrzanje procesa odumiranja drţave i stvaranje sistema udruţenog rada.

8

TRANZICIJA Na ekonomskom planu je ukidanje trţišta i njegova zamjena centralnim planiranjem dovela do dezorjentacije u donošenju odluka i nastanka neformalnih mehanizama. Na društvenom planu došlo je do raslojavanja na povlašteni sloj i zapostavljeni radni narod. Na politiĉkom planu došlo je do masovnog nezadovoljstva. OSNOVNA OBILJEŢJA PRIVREDA POSTSOCIJALISTIĈKIH ZEMALJA; 1) Drţavno, odn društveno vlasništvo 2) Gospodarske investicije bez trţišnih kriterija 3) Pokrivanje poslovnih gubitaka poduzeća iz drţavnog proraĉuna 4) Podešanje uvjeta privreĊivanja radi poboljšanja poslovnih rezultata 5) Nepovoljna gospodarska struktura 6) Loša kvaliteta proizvoda i nekonkurentnost 7) Višak novca u opticaju 8) Nestašica robe na trţištu i inflatorni pritisci REFORME PREMA KOJIMA SE TREBA PROVESTI PROCES TRANZICIJE; 1) Privatizacija - radi stvaranja poduzetniĉke klase 2) Liberalizacija – kao makroekonomskog temelja za funkcioniranje trţišne privrede u obliku ukidanja kontrole cijena, smanjenja vanjskotrgovinskog ograniĉenja, ukidanja subvencija uvoĊenja konvertibilnosti valute i uvoĊenja trţišta kapitala. 3) Stabilizacija – postizanje stabilnosti cijena i ravnoteţe platne bilance te uvoĊenje financijske discipline drţave i privrede uz restriktivnu monetarnu politiku. OBILJEŢJA TRANZICIJSKE KRIZE: 1) Smanjenje društvenog proizvoda 2) Porast nezaposlenosti 3) Inflacija 4) Smanjenje investicija 5) Pad ţivotnog standarda 6) Privatizacija 7) Izgradnja investicija i ekonomske politike 8) Liberalizacija PRIVATIZACIJA U HRVATSKOJ – POĈETNI UVJETI, PROCESI I IMPLIKACIJE Privatizacija – proces pretvorbe drţavnog, odnosno društvenog vlasništva u privatno, promjena vlasniĉke strukture. Javlja se uĉestalo kao fenomen u postsocijalistiĉkim privredama. Pojam vauĉer privatizacije oznaĉava masovnu privatizaciju putem dokumenata koji dokazuju da je odreĊena obveza podmirena i suma novca uplaćena u korist neke fiziĉke osobe.

9

DVA OSNOVNA MODELA PRIVATIZACIJE:  Proces privatizacije mogao je krenuti u dva smjera. Prvi je brza specifikacija imovinskih prava kako bi se poboljšala uĉinkovitost gospodarstva, a to se postiţe besplatnom raspodjelom imovine.  Potreba za financiranjem tranzicije ĉesto usmjerava privatizaciju prema prodajnom modelu. Tu postoji mogućnost da se stvore prihodi u trenutku kad se drţavna blagajna nalazi pod velikim pritiskom. Vlasnici koji se pojavljuju uslijed najveće razmjene bit će oni s najjaĉom potraţnjom.. Oni će sponzorirati uĉinkovitu korporativnu vlast. Pojavljuju se odreĊene prepreke. Vrednovanje imovine je problematiĉno jer nema relevantnih zapisa o profitabilnosti. Velik udio tvrtki nije profitabilan i zato ne privlaĉi potencijalne ulagaĉe. Potrebna je dovoljna raspoloţivost domaćeg ili stranog kapitala.  Hrvatska vlada i zakonodavci odluĉili su se za drugi model. Tranzicijske gospodarske poteškoće, slaba vlast, ratne posljedice obeshrabrili su većinu stranih ulagaĉa kao potencijalnih davatelja kapitala, nove tehnologije i boljeg pristupa stranim trţištima. FAZE PRIVATIZACIJE: Privatizacija u HR sastojala se od nekoliko faza koje su odreĊene promjenama u zakonodavstvu i institucionalnim mehanizmima koji su nadzirali taj proces. Prva faza bila je 1991.-1992. I nju je obiljeţila vlasniĉka pretvorba poduzeća u društvenom vlasništvu. To se odvijalo na decentraliziran naĉin. Druga faza bila je 1993.-1996 i ukljuĉivala je djelomiĉnu privatizaciju imovine kroz prodaju strateškim ulagaĉima koji su u većini sluĉaja bili poduzetnici koji su povezani s politiĉkom elitom. Većina udjela u velikom broju sluĉajeva ostala je u drţavnom vlasništvu. Treća faza trajala je 1997.-1998 i to je bila kuponska privatizacija ĉiji su korisnici bili ratni stradalnici. Ukljuĉivala je skretanje od opće orjentacije prema prodaji umjesto besplatne raspodjele radionica. U tijeku je bila privatizacija ostatka drţavnog potfelja, zatim privatizacija banaka i nekih drţavnih monopola. RAZINA KONKURENTNOSTI HRVATSKOG GOSPODARSTVA

RAZVOJNA STRATEGIJA HRVATSKOG GOSPODARSTVA: U razdoblju do 2000.g u nekoliko navrata otpoĉinjalo se s izradom gospodarske strategije razvoja zemlje. Nakon 2000.g promjenom politiĉke vlasti u zemlji došlo je do izrade strategije gospodarskog razvitka koja je sadrţavala; zdravstvo, promet, javnu upravu, odgoj i obrzovanje, pomorstvo, brodogradnju, prehranu, stanovanje, meĊunarodnu integraciju, gospodarstvo, informacijsku tehnologiju, kulturu, zaštitu okoliša, turizam, nacionalnu sigurnost, obranu, energetiku, poljoprivredu i ribarstvo, makroekonomiju, mirovinski sustav, znanost i socijalnu skrb. Ostvareni gospodarski rast bio je visokim dijelom financiran vanjskim zaduţenjem. Osnovni uzroci krize tendencija u HR gospodarstvu vide se 1994-2002 u: 1. NasljeĊu bivšeg sustava 2. Smjeni upravljaĉkih struktura 3. Ratu i ratnim razaranjima 4. HR nije imala formirano nacionalno gospodarstvo 10

5. 6. 7. 8.

Procesu pretvorbe i privatizacije Sanaciji banaka Makroekonomskoj politici Mirovinskoj reformi za drţavu, odn porezne obveznike

LISABONSKA AGENDA:  Lisabonska agenda je dokument utemeljen na postulatima ekonomije i znanja koji je u svojim ciljevima odredio da Europska unija mora postati najkonkurentnija i znanjem predvoĊena ekonomija na svijetu do 2010.g, sposobna da odrţi gospodarski rast kreirajući pritom nova i bolja radna mjesta i veću socijalnu koheziju.  PredviĊeno je ostvarivati konkurentni godišnji gospodarski rast na razini od 3% BDP-a i otvaranje 20 mil novih radnih mjesta.  Prioriteti Lisabonskog procesa podizanja konkurentnosti: 1. Otvaranje većeg broja novih i kvalitetnih radnih mjesta 2. Otvoreno i dostupno europsko trţište rada 3. Ekonomske reforme za dovršenje stvaranja unutrašnjeg jedinstvenog trţišta 4. Efikasna i integrirana financijska trţišta 5. Efikasnije regulatorno okruţenje 6. Kreiranje informacijskog društva 7. Podizanje stupnja vještina zaposlenih 8. Stvaranje jedinstvenog prostora EU za istraţivanje i razvoj 9. Razvoj naprednih tehnologija 10. Socijalna kohezija, ukljuĉenost i zaštita 11. Odrţivi razvoj i zaštita okoliša  Uz ostvarene uspjehe uoĉen je problem da je oţivotvorenje Lisabonske agende trpjelo od nedostatka vlasništva, nedostatka koherentnosti i konzistentnosti izmeĊu pojedinih subjekata i politika. OSNOVNI RAZVOJNI MODELI U EUROPI: 1. 2. 3. 4. 5.

Nordijski model Anglosaksonski model Kontinentalni model Juţni model Istoĉni model

NORDIJSKI MODEL:  Nordijski model predstavlja mješavinu dva europska modela: anglo-saksonskog baziranog na ekonomskom liberalizmu i kontinentalnom modelu baziranom na velikom javnom sektoru.

11

POLIEKONOMSKE PRETPOSTAVKE PRIDRUŢIVANJE HR EUROPSKOJ UNIJI

EKONOMSKA I FINANCIJSKA INTEGRACIJA SVIJETA – ŠTO JU POKREĆE  Razmjenjujući proizvode s drugim zemljama moći će se zadovoljiti potrebe na najracionalniji naĉin, uz najmanji ulog rada i kapitala.  Trgovanjem s inozemstvom moţe se prevladati i vlastito siromaštvo u prirodnim izvorima kao npr prodajom vlastite robe u inozemstvu privrednici mogu kupiti sirovine kojih kod nas nema.  Robna razmjena s inozemstvom omogućava pojedinoj zemlji da pribavi proizvode i opremu.  Vanjska trgovina proširue trţište vlastite zemlje i stvara odgovarajući ekonomski prostor za razvoj moderne industrije zasnovane na velikoserijskoj proizvodnji.  Sudjelovanje u meĊunarodnoj podjeli rada nosi sa sobom rizike: - Prvi proistiĉu iz opasnosti od ekonomskih kriza koje se putem trgovinskih tokova prenose iz jedne zemlje u drugu - Drugi potjeĉu od jednostranih akcija zemalja koje su znaĉajniji sudionici u meĊunarodnoj razmjeni UZROCI PROCESA POLITIĈKE DEZINTEGRACIJE U SVIJETU:

1945.G u prilikom osnivanja OUN svijetu su postojale 74 nezavisne zemlje. U 2003.g broj ĉlanica UN popeo se na 193, od kojih najmanja ima 11 000 stanovnika. Više od polovine tih zemalja ima manje stanovnka od Slovaĉke i Hrvatske Teţnja ka odvajanju pojedinih podruĉja od većih zemalja u ĉijem su sastavu U velikim zemljama su manji troškovi javnih sluţbi po stanovniku jer oni ne rastu proporcionalno sa brojem stanovnika. Velike su zemlje sigurnije od agresije pa mogu izdvajati manja sredstva za obranu Velike zemlje imaju veće unutrašnje trţište, a time i povoljnije uvjete za zapoĉinjanje i razvoj novih vrsta proizvodnje. Veće su mogućnosti odrţavanja osobne i socijalne sigurnosti graĊana, jer je u sluĉaju neke elementarne nepogode ili ekonomskih teškoća u jednom dijelu zemlje lakše prikupiti sredstva za pomoć putem preraspodjele raspoloţivih sredstava. Decentralizacijom zemlje: većina velikih zemalja su sloţene drţave u kojima se niz ovlasti prenosi na regionalne jedinice. Diktaturom; heterogenost preferencija nastoji se suzbiti nasilnim nametanjem odreĊene politiĉke opcije u ime nekog višeg principa. Veliĉinu drţave odreĊuju prednosti ekonomije razmjera i nedostatci heterogenosti preferencija. Stvaranju malih drţava pogoduje demokratizacija jer omogućuje otvoreno izraţavanje preferencija. Veliĉinu drţava odreĊuje i ugroţenost izvana. Ako postoje meĊunarodni mehanizmi za oĉuvanje mira i sigurnosti mogu opstati i manje drţave. Nestabilnost meĊunarodnih odnosa i prijetnja miru dovode do stvaranja obrambenih saveza i odrţanja velikih drţava. Prednost veliĉine trţišta velikih drţava ovisi o reţimu meĊunarodne trgovine. U reţimu liberalne trgovine mogu opstati male drţave. Velike su drţave u prednosti ako su u svijetu barijere meĊunarodnoj trgovini visoke. 12

EUROPSKA UNIJA I MALI NARODI @ NAKON drugog svjetskog rata stvaranje zajedniĉkih organizacija EZUĈ i EUROTOMA uspostavilo je tjelesnu suradnju izmeĊu dviju najsnaţnijih drţava kontinentalne Europe. @ Sve intenzivnija privredna suradnja potakla je interes za proširenjem te organizacije pa je sklopljen Rimski ugovor. @ Nakon sloma komunistiĉkog bloka EU je odigrala znaĉajnu ulogu u poticanju procesa tranzicije u postkomunistiĉkim zemljama. @ Politika obrazovanja, istraţivanja i razvoja, kulturna politika i politika opće sigurnosti graĊana u velikoj su mjeri zavisne od preferencije pojedinih zemalja. @ U sluĉaju ekonomske politike prema pojedinim privrednim granama pristup bi trebao biti diferenciran. @ Propisi o regulaciji trţišta, antimonopolistiĉke mjere i politika subvencija bi trebale biti zajeniĉke. @ Monetarna politika unutar monetarne unije mora biti zajedniĉka, a fiskalna i porezna politika trebale bi ostati u kompetenciji nacionalnih vlada. EUROPSKA UNIJA I HRVATSKA      

HR je mala zemlja i zainteresirana je za demokratsko ozraĉje u meĊunarodnoj politici i efikasno odrţavanje mira i sigurnosti. HR nije dorasla izazovima globaliziranih svjetskih trţišta budući da je siromašna zemlja. Hrvatsko susjedstvo još uvijek je opasno i neophodno joj je savezništvo sa nekim moćnim i demokratski orjentiranim partnerom. HR je opterećena teškim naslijeĊem iz prošlosti. Kao mala zemlja je u pregovorima s predstavnicima Unije u nepovoljnijem poloţaju. Prikljuĉenje Uniji je hrvatski nacionalni interes.

GEOEKONOMSKI POGLED NA HRVATSKU: MOBILIZACIJOM PROTIV ŠOKOVA GLOBALIZACIJE

GLOBALIZACIJA, EKONOMSKA POLITIKA I ALTERNATIVE:  Mobilnost kapitala i sloboda prometa na meĊunarodnim financijskim trţištima oteţava regulaciju domaćeg financijskog trţišta.  Pod pritiskom financijskih trţišta mijenja se ponašanje vladinih duţnosnika, poslovnih krugova i interesnih skupina.  Mjere ekonomske politike teţe restriktivnosti. Umjesto regulacije ponude novca prema domaćim potrebama, primarni cilj politike postaje stabilizacija valutnog teĉaja i cijena.  Otvorena financijska trţišta ograniĉavaju mogućnost drţave da propisuje poreze.  Konkurentost se definira prema financijskim kriterijima a ne pokazateljima realne ekonomije.  Dolazi do bijega kapitala na meĊunarodna trţišta te do fiskalne eroczije i porezne evazije.  Domaće ustanove poĉinju djelovati u okviru odgovarajuće meĊunarodne mreţe institucija.

13

ŠEST PRAVACA MOBILIZACIJE:

1. Povećanjem domaće potrošnje i investicija financijskih zaduţivanjem u inozemstvu, drţava mora poĉeti voditi ekonomsku politiku zasnovanu na izvoznoj orjentaciji. Takva politika zasniva se na postavci da poticaji povećanju proizvodnje i zaposlenosti dolaze od povećanja neto izvoza, a ne rasta domaće potraţnje. Na podruĉju makroekonomske politike istiĉu se parametri: Teĉaj mora otprilike odgovarati paritetu kupovnih snaga. Domaća roba i usluga u odnosu prema inozemnoj će biti skupi ako je teĉaj apreciran, a to koĉi izvoz i potiĉe uvoz. Na duţu stazu politika aprecijacije teĉaja ima kao posljedicu potiskavanje domaćih proizvoĊaĉa s trţišta, pad proizvodnje i rast nezaposlenosti. Porezno opterećenje u cjelini mora biti jednako kao u konkurentskim zemljama, jer izdaci za porez uvijek završe kao troškovi privrede. Kamatne stope treba što više pribliţiti onima u konkurentskim zemljama. Bruto nadnice moraju odgovarati onima u konkurentskim zemljama. Inflaciju treba drţati u podnošljivim okvirima. Za izvoznike je vaţno da oĉuvaju realnu vrijednost svojih izvoznih prihoda. 2. Drţavnu upravu i sudstvo treba racionalizirati i profesionalizirati i staviti ih u sluţbu interesa privrede i privrednika. Treba provesti temeljitu deregulaciju i reviziju pravne regulative: i to olakšati i pojednostaviti osnivanje novih poduzeća. Ukloniti apsurdne birokratske formalnosti, jer one ne donose nikakvu društvenu korist, a povećavaju troškove privreĊivanja i destimuliraju poduzetnike. Ozbiljnije poraditi na jaĉanju financijske discipline. Ukupna vrijednost nepodmirenih naloga iznosi 11,6 milijardi kn. Treba ubrzati i racionalizirati upravne postupke. Treba smanjiti doprinose plaće. 3. Potrebno je poĉeti aktivnu politiku reindustrijalizacije zemlje. Da bi se stanje popravilo potrebno je: Aktivno poticati komercijalizaciju inovacija. Poticati usvajanje tekovina tehniĉkog napretka u malim i srednjim poduzećima u suradnji sa znanstvenim ustanovama. Obrazovati što veći broj ljudi za efikasno poduzetništvo. 4. Potrebno je voditi aktivniju i efikasniju politiku afirmacija nacionalnih interesa u ekonomskim odnosima s inozemstvom. Domće trţište nije dobro zaštićeno od nekvalitetnog uvoza, osobito robe široke potrošnje. Potrebno je izbjegavati nekonzistetne mjere koje štete domaćim proizvoĊaĉima. Potrebno je aktivnije intervenirati u sluĉaju diskriminacije, zahtjevati reciprocitet, boriti se protiv socijalnog dumpinga.

14

5. Potrebno je aktivirati i razviti djelatnost nevladinih organizacija i poslovnih udruţenja. Treba uspostaviti djelotvornu komunikaciju izmeĊu tih organizacija i struĉnih udruţenja s vladinim organima i ustanovama. Potrebno je razvijati udruge domaćih privrednika ĉiji je cilj jaĉanje njihovih pozicija na domaćem trţištu, poticati i razviti marketinške inicijative za stvaranje proizvodno-trgovaĉkih lanaca. 6. Rak rana hrvatskog poduzetništva su tzv pseudo poduzetnici kao specifiĉni proizvod naĉina privatizacije socijalistiĉkih poduzeća, osobito u HR. Osobito je potrebno poticati osnivanje odjela za istraţivanje i razvoj, odobravati porezna osloboĊenja i olakšice za izdatke za istraţivanja i razvojpovjerena vanjskim znanstvenoistraţivaĉkim institucijama. Potrebno je poreznim olakšicama poticati ubrzanu amortizaciju postojećih i uvoĊenje novih strojeva i opreme u proces proizvodnje. Treba razvijati poslovnu suradnju putem konzorcija i poticati ulaganja u obrazovanje zaposlenika radi povećanja ljudskog kapitala te poticati outsourcing putem osnivanja spin-off poduzeća. WASHINGTONSKI I POST-WASHINGTONSKI KONSENZUS Washingtonski konsenzus  R. Narayan smatra da je Washingtonski konsenzus mrtav, te da dans prevladava koncept razvojne politike koji je nazvao get growth going(GGG) => u njegovoj osnovi nalazi se temeljni princip da je za poticanje potraţnje dobra svaka ekonomska politika koja daje ţeljene rezultate.  Washingtonski konsenzus definirao je John Willismson 1990. godine u 10 temeljnih preporuka za voĊenje zdrave razvojne politike u Latinskoj Americi od strane institucija iz Washingtona => 1. fiskalna disciplina, 2. preusmjeravanje javnih rashoda, 3. porezna reforma, 4. liberalizacija financijskog sustava, 5. jedinstveni devizni teĉaj utvrĊen na konkurentskoj razini, 6. vanjskotrgovinska liberalizacija, 7. otvorenost prema stranim ulaganjima, 8. privatizacija, 9. deregulacija, 10. jasna vlasniĉka prava  Slobodno kretanje kapitalnih tokova, monetarizam, ekonomika ponude i koncept minimalne drţave su dopune ovog koncepta koje su posljedica neokonzervativnih programa Margaret Thatcher i Ronalda Regana  Kasnije je konsenzus primjenjen i kao razvojni model za postkomunistiĉke, tranzicijske ekonomije u srednjoj i istoĉnoj Europi  Njegova primjena u Latinskoj Americi nije dala oĉekivane rezultate => niske stope ekonomskog razvoja, nisu ispravljene nejednakosti u distribuciji dohodaka i iskorjenjivanje siromaštva, snaţna ekonomska i financijska kriza. POST-WASHINGTONSKI KONSENZUS Skupina ekonomista okupljenih u washingtonskom Institutu za meĊunarodnu ekonomiju formulirali su prijedloge koji predstavljaju promjenu modela razvitka Washingtonskog konsenzusa. Preporuke bi se mogle klasificirati u 4 glavne skupine mjera nove razvojne politike: 1. mjere za sprjeĉavanje kriza 2. završetak reformi prve generacije 15

3. institucionalne reforme(reforme druge generacije) 4. distribucija dohotka i socijalna politika Efikasnija drţava Ne moţe biti odrţivog ekonomskog razvoja ako nema uspješne moderne drţave. Glavne usluge koje osigurava država: temelji zakonitosti i efikasno sudstvo, stabilna makroekonomija, osnove javnog zdravstva, opće osnovno obrazovanje, primjerena prometna infrastruktura i minimalna mreţa socijalne sigurnosti. Teoretska osnova regulativne funkcije drţave u ekonomiji utemeljena je na teoriji imperfektnosti trţišta i teoriji asimetriĉnih informacija trţišnih agenata. Polazi od umjerene regulative uloge drţave u ekonomiji => drţava mora postati efikasnijom, s profesionalnom javnom upravom koja se zasniva na kompetenciji Fiskalna politika Morala bi djelovati preventivno u sprjeĉavanju duţniĉke krize, odnosno, morala bi imati anticikliĉko djelovanje. Pravila fiskalne politike – vlade moraju izbjegavati stvaranje dvostrukih deficita (deficita platne bilance popraćenog deficitom budţeta), te kumuliranje javnog duga iznad odreĊene odrţive razine; potrebno je visinu fiskalnog deficita odrţati na razini javnih investicija(zlatno pravilo financiranja) kako be se ograniĉilo zaduţivanje drţave - u sluĉaju promjene privrednog ciklusa ili iznenadnog odljeva kapitalnih tokova, fiskalna politika morala bi dhelovati anticikliĉki i stabilizirajuće Financijski sistem Osnovni zadatak bio bi stvaranje uvjeta za porast domaće štednje => potreba provoĊenja mirovinske reforme, razvitak domaćeg trţišta kapitala, stvaranje uvjeta za veća inozemna direktna ulaganja te razvitak bankovnog sustava Za efikasniji bankovni sustav potrebno je ojaĉati kontrolu banaka, ali i izvršiti legislativne promjene kojima bi se smanjio rizik naplate i kreditni rizik. Monetarna i teĉajna politika Zemlje Latinske Amerike su koristile devizni teĉaj kao nominalno sidro u stabilizacijskim programima – pokazali su se neefikasnim Zbog toga su se formirale 3 skupine ekonomija: 1. one koje su koristile targetiranje inflacije 2. one koje su prešle na potpunu dolarizaciju 3. Argentina s valutnim odborom Problem – u odabiru modela monetarne politike zbog njihove izloţenosti na eksterne šokove i kapitalne tokove – predlaţe se veća fleksibilnost teĉajne politike, uz zadrţavanje niske inflacije. Nizak stupanj stvarne nezavisnosti središnjih banaka utjeĉe na veći stupanj prijenosa efekata deprecijacije na domaće cijene

16

Rješenje – predlaţe se slobodnije korištenje kapitalnih kontrola na priljev kapitala kako bi se sprijeĉila aprecijacija teĉaja domaće valute i smanjivanje meĊunarodne konkuretnosti izvozne privrede. Predlaţe se da se problem bilanci banaka rješava kroz oivećana izdvajanja rezervacija banaka za pokriće potencijalnih gubitaka. Smatra se potrebnim dedolarizacija financijskog sustava. Liberalizacija vanjske trgovine Za uspješnu vanjskotrgovinsku liberalizaciju potrebne su 2 pretpostavke: konkurentska razina deviznog teĉaja nacionalne valute i otklanjanje mjera uvozne supstitucije Postoji konflikt 2 cilja: izmeĊu kontrole inflacije i zadrţavanja konkurentske razine deviznog teĉaja koja je stimulativna za izvoznike Izvozna orijentacija je neophodna kako bi se smanjila ovisnost nacionalnih gospodarstava o priljevu stranog kapitala, ali i kako bi se ostvarile više stope ekonomskog rasta. Kljuĉnu ulogu za uspjeh trgovinske liberalizacije imaju makroekonomska i teĉajna politika. Zabrinjavajuća je realna aprecijacija tečaja u uvjetima brze trgovinske liberalizacije - uspješna trgovinska liberalizacija mora podignuti na višu razinu dvije vrste relativnih cijena: cijene izvoznih proizvoda u odnosu na uvozne i cijene izvoznih proizvoda u odnosu na cijene neutrţivih dobara. Smanjenje ili uklanjanje carinske zaštite djeluje na prvi skup relativnih cijena, dok drugi zavisi od kretanja realnog teĉaja valute. Ukoliko doĊe do realne aprecijacije teĉaja istovremeno sa trgovinskom liberalizacijom, relativne cijene će se pomaknuti u krivom smjeru Posebno je zabrinjavajuća kombinacija trgovinske liberalizacije, aprecijacije tečaja i liberalizacije kapitalnih tokova – dovodi do brze kumulacije vanjskog duga kad platna bilanca postaje osjetljiva na vanjske šokove, na pojavu tzv. sudden stops fenomena – iznenadni prestanak priljeva kapitala u zemlju. Radi povećanja meĊunarodne konkurentnosti mogu se poduzeti odreĊene mjere: gospodarska diplomacija moţe osigurati pristup pojedinim trţištima, promotivne aktivnosti, mjere koje potiĉu istraţivanje i razvoj, mehanizmi usmjeravanja venture kapitala u nove izvozniĉke kompanije, ali i direktne izvozne subvencije, povrat plaćene carine na uvoz za izvoznike, te aktivnosti na jaĉanju industrijskih klastera.

REFORME I. I II. GENERACIJE Moses Naim – ekonomske reforme je podijelio u 2 faze: reforme prve generacije i reforme druge generacije Reforme prve generacije – prioriteti: smanjivanje inflacije i obnova ekonomskog rasta. Strategija promjena: promjena makroekonomske politike, smanjivanje udjela drţave i ukidanje protekcionizma. Instrumenti: znaĉajno smanjivanje drţavnog proraĉuna i fiskalne reforme, liberalizacija cijena, liberalizacija vanjske trgovine i stranih ulaganja, deregulacija u privatnom sektoru i privatizacija. Politiĉke implikacije: rezultati se mogu lako identificirati od strane javnosti i efekti su vrlo brzi Reforme druge generacije – prioriteti: potrebno je povećati meĊunarodnu konkurentnost i odrţati makroekonomsku stabilnost. Strategija promjena: izgradnja trţišnih institucija, povećanje konkurentnosti privatnog sektora gospodarstva, reforme zdravstva, obrazovanja i ostalih javnih usluga, te izgradnja 17

ekonomskih institucija kapitalizma. Instrumenti: reforma trţišta rada, reforma drţavne uprave, reorganizacija vlade, unapreĊivanje regulatorne uloge drţave. Politiĉke implikacije: rezultati se ne mogu lako identificirati od strane javnosti, reformska vlada poduzima napore da eliminira interese posebnih interesnih skupina koje tome pruţaju politiĉki otpor Dani Rodrik je formulirao 10 dodatnih mjera razvojne politike, te uz 10 mjera ranije utvrĊenih Washingtonskim konsenzusom, daje koncept razvitka i gospodarskih reformi => «Dopunjeni Washingtonski konsenzus» 10 dodatnih mjera su: 1. reforma pravnog i politiĉkog sustava, 2. izgradnja regulatornih institucija, 3. mjere protiv korupcije, 4. fleksibilnost trţišta rada, 5. recepcija pravila WTO-a, 6. uvoĊenje financijskih standarda i kodeksa, 7. paţljiva liberalizacija kapitalnog raĉuna plazne bilance, 8. primjena odgovarajućih reţima deviznih teĉajeva, targetiranje inflacije, 9. uvoĊenje mreţe socijalne sigurnosti, 10. borba protiv siromaštva => mogu se klasificirati kao reforme druge generacije. Politike koje su se primjenjivale u sklopu Washingtonskog konsenzusa imale su za posljedicu jaĉanje trţišta, a slabljenje drţave Reforme druge generacije zahtjevaju jaĉanje uloge drţave u smislu jaĉanja regulacije uloge sudstva u sklopu vladavine prava, te osiguravanje socijalne skrbi i definiranje male, ali efikasne drţave u modernom trţišnom gospodarstvu Jaĉanje demokratskih institucija i odgovarajući redosljed reformi vaţne su pretpostavke za uspješnu realizaciju reformi druge generacije

Konsenzus iz Monterreya daje sljedeće preporuke: 1. stvaranje uvjeta za mobiliziranje domaće štednje, podrţavanje adekvatne razine produktivnih investicija i povećanje ljudskih kapaciteta. Pri tome je vaţna konziztentna ekonomska politika, povećanje domaće produktivnosti, smanjivanje bijega kapitala iz zemlje, ohrabrivanje privatnog sektora nacionalnog gospodarstva i stvaranje povoljnih uvjeta za privlaĉenje stranih investicija i pomoći 2. zdrave makroekonomske politike morale bi imati za cilj visoke stope ekonomskog rasta, punu zaposlenost, iskorjenjivanje siromaštva, stabilnost cijena, a sve to u uvjetima uravnoteţenog dudţeta i platne bilance 3. posebno se istiĉe potreba utvrĊivanja srednjoroĉne fiskalne politike, ali i odgovorne socijalne politike 4. posebna paţnja daje se poticanju privatnih inozemnih ulaganja u nerazvijene i tranzicijske zemlje 5. liberalizacija trgovinskih tokova i ugovori o zonama slobodne trgovine oznaĉeni su kao pokretaĉi ekonomskog razvoja u uvjetima globalizacije 6. bavi se problemima tzv. pomoći za razvoj nerazvijenim zemljama, ali i većom ulogom razvojnih banaka, multilateralnih i regionalnih, u razvoju tih zemalja

18

POST-WASHINGTONSKI KONSENZUS I NOVI RAZVOJNI MODEL HR: Ciljevi nove razvojne politike - razvojna politika za koju se zalaţemo ima 2 cilja: ekonomski rast i blagostanje naroda - potreban je zaokret pd meoliberalnog koncepta, prema ideji usklaĊenog djelovanja slobodnog trţišta i efikasnije drţavne regulacije - redosljed reformi treba zavisiti od odbjektivne ocjene stanja u nacionalnom gospodarstvu, zavisi od vrste i magnitude distorzija u ekonomiji - strategija gradualizma smatra se optimalnom strategijom za Hrvatsku Model konsenzusa za brţi razvitak Hrvatske - u hrvatskom politiĉkom prostoru prisutni su razliĉiti rascjepi, od kojih je prevladavajući socioekonomski rascjep - primarni rascjep postoji izmeĊu dobitnika i gubitnika u procesu prevorbe, dok se drugi rascjepi mogu klasificirati na relacija rad-kapitalm egalitarizam-poduzetniĉka orijentacija ili drţavna intervencijaslobodno trţište - uzimajući u obzir postojeće rascjepe kao prijelazni vrlo ograniĉeni model društvenog konsenzusa moga bi biti korišten model konsocijacijske demokracije Potreba rekonceptualizacije modela razvitka - Amartya Sen - potreban je integrirani i višestrani pristup sa ciljem ostvarivanja istovremenog napretka na razliĉitim podruĉjima i u razliĉitim institucijama koje osnaţuju jedna drugu - Hrvatska je ostvarila visoke stope ekonomskog rasta, uz nisku inflaciju, ali to nije dalo doprinost porastu zaposlenosti => nalaţu primjenu novog modela gospodarskog razvitka - posebno je vaţno djelovati na smanjenje nezaposlenosti, što predstavlja primarni cilj hrvatske razvojne politike - povećanje meĊunarodne konkurentnosti i obnova domaće industrije koja je usmjerena na izvoz moraju biti osnova za odrţivi ekonomski razvoj - model razvitka koji se koristi od 1993. temelji se na makroekonomskoj stabilizaciji korištenjem deviznog teĉaja kao nominalnog sidra => prioritet je bio smanjivanje inflacije, a strukturalne reforme su bile ostavljene za kasniju fazu - neusklaĊenost politike stabilizacije s trgovinskom liberalizacijom uzrokovala je prekomjerni uvoz i rast deficita platne bilance – dovelo je do neefikasne alokacije resursa i uvozno zavisne strukture hrvatske privrede - strukturalne reforme hrvatskog gospodarstva još uvijek nisu završene - loše provedena privatizacija osnovni je pokretaĉ razvojne krize modela

19

- privatizacija i brza liberalizacija dovele su do stvaranja elemenata ekonomije zasnovane na traţenju rente, koja je sputavala proizvodnju, izvoz i ekonomski rast - izvozna orijentacija neophodna je kako bi se smanjila ovisnost hrvatskog gospodarstva o priljevu stranog kapitala, ali i kako bi se ostvarile više stope rasta - najvaţnija je usklaĊenost makroekonomske i teĉajne politike i mjera za povećanje meĊunarodne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva Primjena naĉela Post-Washingtonskog konsenzusa - jaĉanje regulatornih funkcija drţave vaţna je pretpostavka za uspješnu realizaciju reforma druge generacije - politiĉke prepreke ekonomskom rastu – ekonomski sustav koji dopušta da se stvaraju unutrašnji politiĉki savezi, redistribucijske koalicije, za preraspodjelu društvenog dohotka, kroz mehanizam ograniĉavanja slobodne konkurencije, putem relativnih cijena proizvoda i faktora, otplata duţniĉkih obveza i direktna davanja - redistribucijske koalicije ţele osigurati rentu, izjedaju postojeći dohodak, ograniĉavaju proizvodnju i poduzetnost, te mogu drastiĉno smanjiti stopu rasta - ovakvim sustavom redistribucije upravlja drţava, propisivanjem i upravljanjem gospodarskim sustavom, te mjerama utjecaja na raspodjelu društvenog dohotka - vrlo je vaţno postojanje javne vlasti otvorene prema proizvodnim slojevima društva, koja ovisi o njihovoj podršci i koja aktivno sudjeluje na uklanjanju politiĉkih prepreka za intenzivni ekonomski rast => politiĉki sustav mora ukloniti nastojanje pojedinih interesnih skupina da osiguraju rentu - vladavina prava i nezavisnost sudbene vlasti pretpostavke su slobodnog trţišta i ekonomskog rasta - radi makroekonomske stabilnosti potrebana je ustavna garancija nezavisnosti monetarne vlasti - preporuke ukazuju na potrebu kontrole javnog duga i fiskalnog deficita, povećanje domaće štednje, izgradnju konkurentskog bankovnog sustava i jaĉanje nadzora komercijalnih banaka - predlaţe se fleksibilnija teĉajna politika i korištenje kapitalnih kontrola zasnovanih na indirektnim cjenovnim mehanizmima kako bi se zaustavio daljnji porast vanjskog zaduţenja Hrvatske(2003. 21 milijardu$) - vaţno je u razvojnu politiku uklopiti i naĉela ravnomjernije distribucije dohotka i imovine, te smanjivanje siromaštva - Europska središnja banka – ocijenili su neprihvatljivom unilateralnu eurizaciju tranzicijskih zemalja na osnovama šok-terapije, a koje još nemaju formalni status ĉlanice EU, bez prethodnog korištenja prijelaznog monetarnog i teĉajnog sustava - Hrvatskoj i danas nedostaje jasna strategija konvergencije, odnosno strategija srednjoroĉne monetarne i teĉajne politike do ulaska u EU i EMU

20

- najuspješnije tranzicijske ekonomije svoje su razvojene uspjehe ostvarile na osnovi vlastitih, autohtonih programa ekonomskog razvitka, koji odgovaraju konkretnim prilikama u toj zemlji, a prihvaćeni su na osnovi širokog društvenog konsenzusa. HR: EKONOMIKA U EKONOMIJI; GUBICI BDP-a; kako postići odrţivi razvoj

RAT KAO UZROK GUBITKA BRUTO DOMAĆEG PROIZVODA:  

Rat, ratna djelovanja i devastacija imovine u HR su imali znaĉajan utjecaj na negativna ekonomska kretanja i pad, odn gubitak BDP-a. Ukupne direktne i indirektne RH iznose 37 milijardi US dolara.

UZROCI GUBITKA BDP-A U RAZDOBLJU 1990.-2005.:    









Neostvareni BDP iznosi 254 milijardi US dolara. Ratne direktne i indirektne štete iznose 37 milijardi US dolara. Utjrcaj ostalih ĉimbenika na gubitak BDP-a iznosi 217 milijardi USD dolara po cijenama iz 1990. Uzroci gubitka BDP-a mogu se svrstati u kategorije: 1. Moralni hazard 2. Makroekonomske politike 3. Globalizacija i zaraza 4. Neuspješnost korporativnog sektora 5. Opća politika i ostali neekonomski utjecaji. Moralni hazard – politika se izravno ukljuĉila u odluĉivanje u gospodarstvu. Menadţeri su najĉešće smjenjivani, neovisno o njihovim poslovima i financijskim rezultatima. Poseban problem bio je tzv kuponska privatizacija, ali u velikoj mjeri provodila se tajkunska privatizacija. Korupcija je visoko rangirana. TakoĊer postoji povezanost sive ekonomije i tajkunske privatizacije. 1990 osnova za rast sive ekonomije bila je privatizacija. Makroekonomske politike – to su ugl fiskalna i monetarna politika. Osnovno obiljeţje fiskalne politike je fiskalni deficit, povećanje poreznog opterećenja, javni dug s kojim se financira deficit, vanjski dug, prodaja drţavne imovine i nedovoljna povezanost fiskalne i monetarne politike. Politika izdavanja duga bila je vaţan element ekonomske politike i utjecala je na kretanja BDP-a. Monetarna politika posebno istiĉe nisku inflaciju i stabilan teĉaj. Potrebno je ocijeniti odrţivost monetarne politike polazeći od stupnja euroizacije, zatim od toga da je najveći dio obveza banaka vezan na inozemnu valutu, da stabilnost bankovnog sektora moţe postati ovisan o stabilnosti kune, da rizik teĉaja postaje dio bankovnog kreditnog rizika, da je teĉaj kune ĉvrsto vezan uz euro. Globalizacija i zaraza – globalizacija je danas obiljeţje novog svjetskog poretka. Koristi od globalizacije pripadaju iskljuĉivo privatnom sektoru, odn globaliziranim poduzećima u obliku multinacionalnih kompanija. Jedan od pokazatelja globalnih utjecaja je odnos priljeva i odljeva izravnih inozemnih ulaganja u odnosu na BDP. HR je zemlja s najvišim priljevom FDI u odnosu na BDP. Glavni ekonomski ciljevi HR kao što su brţi rast BDP, povećanje zaposlenosti, smanjenje deficita i duga, nisu ostvareni. Punopravno ĉlanstvo u Eu je strategijski cilj HR. Neuspješnost korporativnog sektora - Osnovno obiljeţje HR gospodarstva je sezonsko poslovanje. Postoji zakonitost kretanja BDP-a: I.tromjeseĉje – pad II.tromjeseĉje – rast III.tromjeseĉje – rast 21

IV.tromjeseĉje – pad Jedan od uzroka zaostajanja korporativnog sektora je nerazvijenost trţišta kapitala. EKONOMSKA POL I POL ODRŢIVOG RAZVOJA – EPPUR Ekonomska politika i politika odrţivog razvoja treba obuhvatiti; monetarnu politiku, fiskalnu politiku, platno bilanĉnu politiku, politiku dohodaka i politiku trţišta i cijena. Moţe se koncipirati na sljedeći naĉina: 1. Mora se odrediti jasan i prepoznatljiv razvojni cilj. Bitan uvjet je napuštanje dosadašnjih politika step-by-step i provedba dinamiĉne i dugoroĉne politike. 2. Dinamiĉna ekonomska politika podrazumijeva napuštanje dosadašnjih oblika i naĉina reformi koje su gotovo iskljuĉivo usmjerene na preraspodjele, a ne na aktiviranje domaćih resursa. 3. U sljedećem razvoju bit će veoma vaţna uloga drţave. 4. Zapošljavanje je najteţi zadatak razvojne i ekonomske politike. 5. Fiskalna politika polazi od potrebe stvaranja uvjeta za konkurentno i izvozno gospodarstvo. 6. Izvoz roba i usluga je mjerilo uspješnosti ekonomske i razvojne politike, gospodarstva i drţavne politike, i to je ekonomski cilj. 7. Jedno od polaznih uvjeta ekonomske politike je osiguranje transparentnosti i jednakost pristupa razvojnim mogućnostima s ciljem da rezultatima odluĉuje konkurentna sposobnost. 8. Ekonomska politika i politika odrţivog razvoja treba osigurati prilagoĊavanje globalnim zahtjevima i osobito poticati razvoj ekonomije temeljene na znanju. 9. Monetarna politika je u cijelosti dio ovakve ekonomske politike i odrţivog razvoja. 10. Industrijska politika treba imati za cilj izgradnju strukture nacionalnog gospodarstva koje će se uz najmanje troškove uklopiti u europsko i svjetsko gospodarstvo i osigurati dugoroĉan rast uz punu zaposlenost nacionalnih resursa. 11. Poticanje i korištenje štednje s ciljem brţeg nacionalno-induciranog razvoja. 12. Promjene relativnih odnosa cijena u korist izvoznog gospodarstva. 13. Programiranje cijena infrastruktunog i lokalnog sektora s ciljem da inflacija bude u skladu s kriterijima EU i istovremeno postizanje relativnog odnosa cijena. 14. Politika dohodaka treba biti više u funkciji rasta i razvoja te dinamiĉnog gospod.rasta. 15. Suply side economics je poţeljan model ekonomske politike. 16. Ekonomska politika treba se zasnivati na politici kontroliranih deficita. 17. EP treba osigurati i rješenja za mirovinski sustav. 18. HR razvojni fond moţe biti sredstvo ulaganja i preuzimanja novih tehnologija i stvaranja proizvoda visoke bruto dodane vrijednosti. 19. EP treba imati ugraĊene zaštitne mehanizme da se izbjegnu odstupanja od utvrĊenih ciljeva ili da se sprijeĉe krize. 20. EP treba efikasnije i neposrednije djelovati na mikroekonomiju, odn korporativni sektor. 21. EP i aktivna monetarna politika imaju za cilj stvaranje konkurentne ponude na domaćem i inozemnom trţištu putem niţih realnih kamata i napuštanja apreciranog teĉaja nacionalne valute i dovoĊenje u vezu proizvodnosti rada s cijenom radne snage. 22. EP treba odrţavati regionalni razvoj tako da se najnerazvijenijim regijama osiguravaju potoicaji za odrţivi razvoj. 23. Ublaţavanje negativnih globalizacijskih utjecaja. 24. Primjena i razvoj korporativnog upravljanja 25. Prevladavanje društvenih konflikata jedan je od najvaţnijih preduvjeta EP.

22

NUŢNOST ZAOKRETA EP IZ PRORECESIJSKE U RAZVOJNU

OSNOVNI UZROCI KRIZE HR GOSPODARSTVA 1994.-2004.: Osnovni uzroci negativnih tendencija u HR gospodarstvu su: NasljeĊe bivšeg sustava. Loša struktura HR gospodarstva i kombinacija restriktivne monetarne politike i rasta fiskalnog opterećenja poduzeća dovodi do pogoršanja ekonomskog poloţaja privrede. To se pogoršanje oĉitovalo u smanjenju sredstava kojima privreda samostalno raspolaţe, u slabljenju njezine akumulativne sposobnosti, povećanju stupnja zaduţenosti i kreditne ovisnosti. Smjena menadţera provedena poĉetkom 90-ih ostavila je do danas osjetnu prazninu. Rat i ratna razaranja. Troškovi koji su posljedica rata procjenjuju se na iznos 236,4 milijarde kuna. HR nije imala formirano nacionalno gospodarstvo, a nema ga ni danas. Proces pretvorbe i privatizacije. Osnovna teza s kojom se prišlo privatizaciji je da je privatno vlasništvo efikasnije od drţavnog. Privatizacija je postala sama sebi svrhom. TEORIJSKA NEUTEMELJENOST DOSADAŠNJE EKONOMSKE POLITIKE: - prihvaćanje monetarizma odnosno neoliberalizma od razvijenih, pa onda i duţniĉkih zemalja utjecalo je da se posredni naĉin financiranja zamjeni direktnim, što su vlade zemlje u razvoju, pa i Hrvatska, objeruĉke prihvatile jer je to s njih skidalo odgovornost donošenja odluka o budućem razvoju - meĊutim, od samog monetarizma Hrvatskoj je veće štete nanio nekonzistentan i nakaradan naĉin njegove operacionalizacije => njegova primjena putem tekuće ekonomske politike doveo je do nulte stope rasta u 80-tima i drastiĉnog pada industrijske proizvodnje i BDP-a u 90-tima. - osnovna zadaća ekonomske politike je da poduzeću omogući normalan rad odgovarajućom kombinacijom monetarne, fiskalne i teĉajne politike - umjesto takvog pristupa, ekonomska politika je zadavala okvir, a onda kukala nad neefikasnim i niskoakumulativnim poduzećima, koja samo proizvode gubitke pa ih stoga treba restrukturirati - ekonomska politika 90-tih uspjela je fiksiranjem deviznog teĉaja oboriti inflaciju i stabilizirati cijene - to je, meĊutim, pratilo enormno povećanje javne potrošnje i sve više aprecirani teĉaj kune - stvoreno je makroekonomsko okruţenje u kojem se ništa ne isplati proizvoditi, a postojeća poduzeća otjerana su u visoku kreditnu zaduţenost, nelikvidnost, gubitke, steĉajeve i likvidaciju - takva, meĊutim, ekonomska politka, koja je za glavni cilj postavila stabilnost cijena i teĉaja, a u kojoj je razvoj tek sekundarni cilj, nema nikakvo ozbiljno teorijsko uporište - Jeffrey Sachs – preporuĉa primjenu fiksnog teĉaja dulje od jedne do dvije godine zbog porasta aprecijacije domaće valute - Stiglitz – u oblikovanju makroekonomske politike moramo biti usmjereni krajnjim ciljevima 23

- G7 – oštro su se suprostavili vezanju teĉajeva valuta zemalja u razvoju za dolar i euro => valutni teĉajevi moraju biti odraz temeljnih pokazatelja

PROGRAMSKA POLAZIŠTA I CILJEVI EP - hrvatska ekonomska politika je u suprotnosti s ciljevima koji su dani Ustavom RH - rezultati ekonomske politike na socijalnom podruĉju – zakinuti umirovljenici, pljaĉka u privatizaciji koja je raslojila društvo na bogate i siromašne, masovan odlazak mladih školovanih ljudi u inozemstvo, prirodna depopulacija stanovništva - 70% poreznih prihoda drţave ĉine porezi na potrošnju, a porez na dohodak( daje manje od 10% poreznih prihoda) naplaćuje se po svega 2 stope s vrlo nisko odreĊenom poreznom osnovicom => ukazuje na visok stupanj asimetrije meĊu temeljnim socijalnim skupinama hrvatskog društva - vrlo je vaţno odrediti što je prioritetni, a što sekundarni cilj - moguće je uz prioritetni cilj – stabilan teĉaj i cijene – ostvariti bolju stopu rasta BDP-a, ali to ne bi riješilo problem nezaposlenosti - naprotiv, nezaposlenost bi se kontinuirano povećavala, što znaĉi da nije bitna samo stopa rasta već i njegova struktura - porasta zapšoslenosti neće biti bez promjene u strukturi BDP-a - primarnu ulogu treba dobiti realni sektor(industrija, energetika, graĊevinarstvo), a osnovni uvjet za njegov dugoroĉni rast je izvoz koji je uvjetovan teĉajem domaće valute - osnovni problem koji hrvatska ekonomska politika mora riješiti je problem nezaposlenosti koji ima svoju ekonomsku(privreda ne proizvodi koliko bi mogla jer se ne koriste potencijalni proizvodni radnici) i socijalnu(velika nezaposlenost uraĊa trajnim siromaštvom stanovništva) dimenziju - u strukturi prihoda trebalo bi se smanjiti porezno opterećenje rada i uopće poduzeća, a povećati porezno opterećenje najbogatijih graĊana - u strukturi rashoda trebali bi, umjesto kupnje dobara i usluga, prevladati rashodi koji će direktno ili indirektno poticati razvoj poduzetništva, odnosno omogućiti poduzećima da normalno posluju, investiraju i na toj osnovi ostvaruju rast proizvodnje i ukupne zaposlenosti - mjere koje se mogu poduzeti na rashodnoj strani proraĉuna variraju od otpisa dugovanja koje će biti pokriveno drţavnim obveznicama, do emisije jeftinih kredita za poduzeća

24

NEKI OD MOGUĆIH NAĈINA IZLAZAKA IZ KRIZE: Mogući pravci razvoja hrvatskog gospodarstva Pri izboru pravca moramo biti svjeni idućih ĉinjenica: 

Hrvatska je mala zemlja bez ikakvog utjecaja na svjetske procese, i izbor nam je biti izolirani ili im se pridruţiti i pokušati ih iskoristiti na za nas najpovoljniji naĉin. Trebamo definirati svoje ciljeve i interese kako bi Hrvatska u tim procesima prošla što bolje(primjer Irske).  Dugoroĉni znatniji rast nije nigdje u svijetu ostvaren spontano, već je plod svjesne akcije drţave(primjeri Japana, J. Koreje, Irske, Kine). Drţava mora preuzeti svoj dio odgovornosti za gospodarski razvoj Jedan od mogućih naĉina izlaska iz krize podrazumjevao bi promjene u sljedećim podruĉjima: a) Strategija razvoja - strategija bi trebala imati dva osnovna pravca: 1. prvi je razvoj postojećih proizvodnja poticanjem stvaranja reprodukcijskih cjelina na razini hravatskog gospodarstva. Ako je, primjerice, procjena da su turizam i brodogradnja kljuĉne djelatnosti za razvoj hrvatskog gospodarstva, onda treba teţiti tome da se sadašnja, preteţito uvozna supstancija zamijeni u što većoj mjeri domaćom, tj. radi ostvarivanja prednosti na globalnom trţištu, trebalo bi poticati stvaranje makroclustera – grupiranje unutar pojedine industrije ili regije u cilju povećanja konkurentnosti i proboja na svjetsko trţište(razlozi: ekonomija obujma, ograniĉenost kapaciteta pojedinaĉnih poduzeća, znatni transportni, komunikacijski troškovi, bolja koncentracija, ...). Bez razvoja tzv. klasiĉnih proizvodnji, Hrvatska neće riješiti problem nezaposlenosti, a njihov razvoj teško je zamisliv bez mikroclustera i makroclustera koji trebaju omogućiti proizvodnju viših stupnjeva obrade, odgovarajuće kvalitete i dizajna, koji će biti konkurentni na svjetskom trţištu. 2. drugi pravac je razvoj novih proizvodnji koje će biti aktualne za 5 ili više godina. U razvoju zasnovanom na pokretanju proizvodnji koje danas postoje u svijetu, Hrvatska gotova da nema nikakve šanse. Stoga je jedina šansa za male zemlje proizvodnja zasnovana na novim tehnologijama i dinamiĉnom poduzetništvu. Ako govorimo o pokretanju proizvodnji na novim tehnologijama koje će biti aktualne za 5 ili više godina, onda treba biti svjestan da je 90% svih svjetskih ulaganja u istraţivanje i razvoj koncentrirano u 10 visokorazvijenih zemalja, pa male zemlje vrlo teško mogu konkurirati na globalnom trţištu radikalnim inovacijama. MeĊutim, dobro organiziranim vlastitim istraţivanjem i razvojem, drţavnim fondom koji će koncentrirati sredstva i podupirati napore poduzeća u odreĊenoj proizvodnji, ipak je moguće ostvariti impresivne rezultate(primjer je Nokia u Finskoj). - uglavnom, racionalnu ekonomsku politiku treba usmjeriti prema stvaranju klime za jaĉane konkurentnosti i poticanje uspjeha - meĊutim, Hrvatska je meĊu zemljama koje nisu stigle do vlastite proizvodnje visokih tehnologija - ona se koristi tuĊim znanstveno-tehnološkim dostignućima i teţište gospodarskog djelovanja tek poĉinje prenositi na proizvodnju ideja i znanja u transnacionalnim tvrtkama s većim znanstvenim institutima b) Ljudski resursi - kvaliteta ljudskog potencijala je vaţan kljuĉ uspjeha na prijelazu u 21. stoljeće i to iz nekoliko razloga: 25

proces formiranja ljudskog kapitala je dugotrajan i istiskuje mnogo resursa ljudski kapital karakterizira duţi vijek trajanja od korisnog vijeka strojeva i opreme, te je njegova stopa deprecijacije, u odnosu na stopu amortizacije otpisa znatno manja ljudski je kapital, kao sastavni dio ukupnog kapitala kojim neka zemlja raspolaţe, okosnica njezina ekonomskog rasta ekspanzija vještina, znanja i mogućnosti pojedinaca kljuĉan je element ekonomskog rasta i rasta ţivotnog standarda - naglašavanje uloge intelektualnog kapitala kao temeljnog ĉimbenika konkurentske sposobnosti poduzeća brojni autori smatraju pojavom «nove ekonomije» - karakteristike «nove ekonomije»: okolina: visoka trţišna dinamika, globalna konkurencija, inovacija, kvaliteta i brzina isporuke totalne usluge, znanje, ideje, inovacije, tehnološka infrastruktura, digitalna komunikacija i virtualizacija, istraţivanje i upravljanje znanjem jedan je od kljuĉnih izvora konkurentske sposobnosti, suradnja kroz strateška partnerstva; poduzeće: poduzetniĉka i umreţena oragnizacija, fleksibilna proizvodnja prilagoĊena specifiĉnim zahtjevima kupaca - iako su povećani izdaci za obrazovanje u BDP-u, oni još uvijek znatno zaostaju za prosjekom zemalja OECD-a - posebno zabrinjava ĉinjenica da imamo 1,8% nepismenih, 18,6% s nepotpunom osnovnom školom, a svega 15,3% stanovništva s visokom struĉnom spremom, te da je sektor industrijskih istraţivanja gotovo nestao - izdatke za obrazovanje i istraţivanja trebalo bi znatno povećati u oblastima koje su sa stajališta razvojne strategije prioritetna - da nerazvijene zemlje s malim potencijalom ulaganja u tzv. fundimentalna istraţivanja mogu uĉinkovitim mjerama dostići razvijene zemlje pokazuju primjeri Japana, J. Koreje, Singapura i Tajvana c) Korištenje kapitala - Hrvatska osim inozemnog kapitala, ima na raspolaganju i znatna vlastita sredstva - osnovi domaći izvori kapitala su: ukupna likvidna sredstva bankarskog sustava, unutarnji javni dug, mirovinski i investicijski fondovi, imovina drţave, poduzeća i graĊana - na to kako će se koristiti ti izvori kapitala, odluĉujuće utjeĉe makroekonomska politika, ali i funkcioniranje financijskog trţišta i pravne drţave - glavninu deviznih rezervi ĉine sredstva poslovnih banaka koje je HNB izvukla i imobilizirala, zbog ĉega i dolazi do velikih razlika izmeĊu monetarnih i kreditnih agregata - glavni pradoks hrvatske monetrne politike jest da unatoĉ tome što ukupna likvidna sredstva obilno prelaze plasmane, banke nisu u stanju plasmane pokriti NDA već se moraju zaduţivati u inozemstvu - time se povećavaju troškovi poslovanja banaka i povećava kamatna stopa na hrvatskom trţištu - devizne priĉuve su pretjerane i nerazmjerne potrebama odrţanja vanjske likvidnosti što je posljedica politike stabilnog teĉaja i cijena 26

- orijentiranost postojećih banaka(uglavnom u stranom vlasništvu) gotovo iskljuĉivo na ostvarivanje visokih profita i nezainteresiranost za poticanje razvoja hrvatskog gospodarstva stvorit će vrlo brzo potrebu za osivanjem nacionalne poslovne banke d) Funkcioniranje financijskog trţišta i pravne drţave - o funkcioniranju financijskog trţišta ovisi kako će se raspoloţivi domaći ili strani kapital koristiti i hoće li se uopće koristiti u zemlji - slabo funkcioniranje pravne drţave ĉini problematiĉnim svaku investiciju i nesigurnim tekuće poslovanje, dok nerazvijeno financijsko trţište usmjerava kapital u nekretnine i drţavne obveznice - sreĊivanje zemljišnih knjiga preduvjet je za mogućnost aktiviranja velikoga kapitala u vlasništvu drţave, poduzeća i graĊana e) Funkcioniranje drţavne uprave i uvoĊenje poduzetniĉkog ponašanja - razlozi zbog kojih se ništa ne mjenja su mnogobrojni: snaga interesa mišljenje o irelavantnost teĉaja za hrvatski izvoz rast troškova servisiranja duga drţave, poduzeća i graĊana u kunama. Potrebno je ukloniti disparitete cijena, ako ne prije onda prilikom ulaska u EU mišljenje da bi promjena teĉaja izazvala više problema nego koristi. Potrebne su koordinirane promjene u makroekonomskoj politici, koje neće preko noći riješiti nagomilane probleme, ali će stvoriti pretpostavke za njihovo postupno rješavanje strah od inflacije. Trebamo biti svjesni da odrţavanje inflacije na niskoj stopi ima svoju cijenu u visokoj nezaposlenosti - u samo dva kraća razdoblja Hrvatska je hvatala prikljuĉak s razvijenim zemljama (1870.-1913., 1950.1980.) - kljuĉni faktor koji je doveo do ubrzanog razvoja, naravno uz povoljnije faktore iz okruţenja, je opredjeljenost politiĉke elite za razvoj - politika bi svoje snage trebala usmjeriti na rješavanje problema nezaposlenosti i gospodarskog sustava

27

SAMUELSON POĈELA EKONOMIKE EKONOMIKA je prouĉavanje kako društva biraju upotrebu oskudnih proizvodnih sredstava koja imaju alternativnu upotrebu, da bi proizvela robe razliĉitih vrsta i razdijelila ih meĊu razliĉite grupe.  Dobra su oskudna jer ljudi ţele mnogo više nego što ekonomija moţe proizvesti. Ekonomska dobra su oskudna, ali ne besplatna i društvo mora birati izmeĊu ograniĉenih dobara koja moţe proizvesti s raspoloţivim sredstvima. MIKROEKONOMIKA je grana ekonomike koja se danas bavi ponašanjem pojedinaĉnih entiteta kao što su trţišta, poduzeća i kućanstva. MAKROEKONOMIKA je grana ekonomije koja se bavi sveukupnom mogućnošću ekonomije i ona ima širi kut gledanja ekonomije. TEMELJNA PITANJA EKONOMIJE su što, kako i za koga.  Društvo mora odrediti koliko će se svakog dobra proizvesti i kada će ih proizvesti.  Društvo mora odrediti tko će ostvariti proizvodnju, s kojim sredstvima i koje će tehnike proizvodnje upotrijebiti.  TakoĊer mora odluĉiti za koga će se dobra proizvoditi odn tko će uţivati plod ekonomskih napora.  Društva na ta pitanja odgovaraju na razliĉite naĉine. EKONOMSKO DOBRO je dobro koje je oskudno u odnosu na njegovu ukupnu koliĉinu koja se ţeli. Ono se mora racionalizirati, obiĉno zaraĉunavanjem pozitivne cijene. OSKUDNOST je karakteristika ekonomskog dobra. Da je ekonomsko dobro oskudno ne znaĉi da je rijetko već samo da nije besplatno. Da bi netko dobio takvo dobro on ga mora proizvesti ili dati u zamjenu za neka druga ekonomska dobra. EFIKASNOST znaĉi nenazoĉnost rasipnosti ili upotrebu ekonomskih sredstava što je moguće efikasnije da bi se zadovoljile potrebe i ţelje ljudi. TRŢIŠTA I DRŢAVA U MODERNOJ EKONOMIJI Trţišna ekonomija je razraĊeno ustrojstvo za usklaĊivanje ljudi, aktivnosti i poslova kroz sustav cijena i trţišta. To je komunikacijsko sredstvo za udruţivanje znanja i djelatnosti milijuna razliĉitih pojedinaca. TRŢIŠTE je ustrojstvo kojim kupci i prodavaĉi meĊusobno djeluju da bi odredili cijenu i koliĉinu dobara ili usluga. Adam Smith je obznanio da će nevidljiva ruka trţišta dovesti do optimalnog ekonomskog ishoda kad pojedinci slijede svoj vlastiti interes. Trţišni mehanizam prvo odreĊuje što i kako, a rješava se i problem za koga. RAZMJENA, NOVAC I KAPITAL;  Dok se ekonomije razvijaju one postaju specijalizirane. 28

 Podjele rada omogućuju da se zadaće rastave na mnogo manjih poslova koje samo jedan radnik moţe brzo nauĉiti i obaviti.  Specijalizacija proizlazi iz sve veće teţnje da se upotrijebe zaobilazne metode proizvodnje koje zahtijevaju mnogo specijaliziranih sposobnosti. EKONOMSKA ULOGA DRŢAVE: Promašaji trţišta dovode katkad do nedostatka u ekonomskim ishodima. Drţava se moţe umiješati da bi popravila te promašaje. Uloga je drţave u suvremenoj ekonomiji da osigura efikasnost, ispravi nepravednu razdiobu dohotka, i potakne ekonomski rast i stabilnost. 1. Drţave nastoje ispraviti trţišne promašaje poput monopola i suvišnog zagaĊivanja okoliša kako bi povećale efikasnost. 2. Programi drţave za promicanje pravednosti upotrebljavaju poreze i izdatke kako bi preraspodijelili dohodak posebnim skupinama. 3. Drţave se oslanjaju na poreze, izdatke i reguliranje novca kako bi podupirući makroekonomski rast i stabilnost, smanjile nezaposlenost i inflaciju. Kad postoji nesavršena konkurencija ili kad postoje ekstrenalije trţišta ne uspijevaju osigurati efikasnu alokaciju resursa. Nesavršena konkurencija uzrokuje visoke cijene. OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŢNJE Trţište je meĊudjelovanje potraţnje. Analiza ponude i potraţnje pokazuje kako se trţišno ustrojstvo bori sa tri ekonomska problema – što, kako i za koga. RASPORED POTRAŢNJE: Raspored potraţnje pokazuje vezu izmeĊu traţene koliĉine i cijene robe kad su druge stvari konstantne. Gotovo sve robe podlijeţu zakonu opadajuće potraţnje koji tvrdi da traţena koliĉina opada kad se cijena dobra povećava. RASPORED PONUDE: Raspored ponude daje vezu izmeĊu koliĉine dobra koju proizvoĊaĉ ţeli prodati i cijene dobra kad se druge stvari ne mijenjaju. Najvaţniji utjecaj imaju troškovi proizvodnje robe koje odreĊuju stanje tehnologije i cijenne faktora. Ravnoteţa ponude i potraţnje na konkurentnom trţištu ostvaruje se pri cijeni pri kojoj se izjednaĉavaju snage ponude i potraţnje. Ravnoteţa cijena je ona cijena pri kojoj je traţena koliĉina upravo jednaka ponuĊenoj koliĉini.

29

TRŢIŠNA I EKONOMSKA EFIKASNOST EFIKASNOST SAVRŠENE KONKURENCIJE: pod odreĊenim uvjetima koji ukljuĉuju savršenu konkurenciju trţišna će ekonomija iskazivati alokacijsku efikasnost, a ona obznanjuje da ni jedna osoba ne moţe doći u bolji poloţaj bez da se neka druga osoba dovede u slabiji poloţaj. ALOKACIJSKA EFIKASNOST se javlja kad ne postoji nikakav naĉin da se proizvodnja ili potrošnja preustroje tako da se poveća zadovoljstvo neke osobe. Efikasno je ono stanje u kojem se nitko ne moţe dovesti u bolji poloţaj bez da se netko drugi ne dovede u slabiji poloţaj. EKSTRENALIJE. su poznate kao vanjski uĉinci, eksterne ekonomije i disekonomije, uĉinci susjedstva, tehnološki vanjski uĉinci i si. To su sluĉajevi u kojima korist ima osoba koja ne snosi trošak, npr. trošak obrazovanja snosi drţava, a pojedinac ima koristi, ili npr. tvornica koja ispušta zagaĊenu vodu u rijeku smanjuje time mogućnosti nizvodnog ribarenja, pa se moţe reći da tvornica odreĊuje eksternalije ribarima. Pokušavajući riješiti razne poteškoće u ekonomskoj analizi, ekonomisti su upotrijebili koncept funkcije društvene dobrobiti koja teţi uspostavljanju odnosa dobrobiti odreĊene grupe i pojedinaca koji ĉine tu grupu.

DRŢAVA, JAVNI IZBOR I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA FUNKCIJE DRŢAVE: Postoje 4 osnovne funkcije drţave: 1. UnapreĊivnje ekonomske efikasnosti – osnovni ekonomski cilj drţave je da pomogne socijalno poţeljnu alokaciju resursa, a to je mikroekonomska strana drţavne politike; 2. Ostvarivanje manje nejednake raspodjele dohotka - preraspodjela dohotka se obiĉno ostvaruje oporezivanjem i politikama trošenja, iako i reguliranje katkada igra odreĊenu ulogu; 3. Stabiliziranje ekonomije pomoću makroekonomskih politika – drţava je odgovorna za izbjegavanje i ponavljanje poslovnih kriza razboritom upotrebom monetarne i fiskalne politike i regulacijom financijskog sustava; 4. MeĊunarodno predstavljanje zemlje – vlada igra posebnu ulogu predstavljajući interese drţave na meĊunarodnoj pozornici. MeĊunarodni problemi EP su smanjenje trgovaĉkig prepreka, programi pomoći, usklaĊivanje mikroekonomskih politika i zaštita globalnog okoliša. Drţava utjeĉe i nadzire privatnu ekonomsku djelatnost porezima, izdacima i neposrednim reguliranjem. TEORIJA JAVNOG IZBORA: Ogranak ekonomike koji prouĉava naĉin na koji drţave donose odluke. Ona objašnjava kako drţave odluĉuju o razini poreza i javne potrošnje. Analizira kako se drţave stvarno ponašaju. Javni izbor ukljuĉuje agregiranje pojedinaĉnih ţelja u kolektivni izbor. Sve odluke se donose jednoglasno.

OPOREZIVANJE I IZDATAK DRŢAVE NAĈELA OPOREZIVANJA: 1. 2.

NAĈELO KORISTI: tvrdi da bi se razliĉiti pojedinci trebali oporezivati u razmjeru s koristi koju dobivaju od drţavnih programa. NAĈELO PLATEŢNE SPOSOBNOSTI: tvrdi da bi iznos poreza koji ljudi plaćaju trebao biti povezan s njihovim dohotkom ili bogatstvom. Što je veće bogatstvo, dohodak i porezi su veći. Uobiĉajeno organizirani porezni sustavi zajedno s naĉelom plateţne sposobnosti su i prerazdiobni, što znaĉi da oni namiĉu fondove od ljudi s visokim dohotkom da bi povećali dohotke i potrošnju siromašnijih skupina.

REGRESIVNI POREZ: ¸uzima veći dio dohotka za poreze od siromašnih nego od bogatih obitelji. POSREDNI POREZI: oni koji se razrezuju na dobra i usluge i samo posredno na pojedince. NEPOSREDNI POREZI: razrezuju se neposredno na pojedince ili poduzeća. STVARNA ILI PROSJEĈNA POREZNA STOPA: jednaka je odnosu ukupnih poreza i ukupnog dohotka GRANIĈNA POREZNA STOPA: dodatni porez koji se plaća na dolar dodanog dohotka.

30

RAMSEYJEVI POREZI: Ramseyjevo pravilo tvrdi da bi drţava trebala rezervirati najteţe poreze na one utroške i proizvode kojih su ponuda i potraţnja najslabije elastiĉni na promjene cijena. Ako zemlja i hrana imaju neelastiĉne krivulje ponude i potraţnje jako ih se oporezuje. Opravdanje za to pravilo je da ako je ponuda robe jako neelastiĉna na cijenu porez na robu će imati vrlo mali utjecaj na potrošnju i proizvodnju. Negdje Ramseyjevi porezi mogu utemeljiti put ubiranja prihoda uz minimalni gubitak ekonomske efikasnosti.

REGULIRANJE I ANTITRUSTOVSKE POLITIKE REGULIRANJE: sastoji se od drţavnih pravila ili zakona donesenih da bi se nadzirale odluke poduzeća o cijenama, prodaji ili proizvodnji. Postoje dva oblika reguliranja: ekonomsko reguliranje i socijalno reguliranje. Ekonomsko reguliranje odnosi se na nadzor cijena, uvjete ulaska i izlaska i standarda usluge u posebnoj industriji. Istaknuti su primjeri reguliranja javnih usluga i reguliranja industrija. Socijalno reguliranje je noviji oblik reguliranja koji se upotrebljava sa se zaštiti okoliš zajedno sa zdravljem i sigurnošću radnika i potrošaĉa. Njegova su pravila usmjerena na ispravljanje uzgrednih uĉinaka ili ekstrenalija koje proizlaze iz ekonomske aktivnosti. Društveno reguliranje sastoji se od pravila koja su usmjerena na ispravljanje informacijskih promašaja i ekstrenalija, posebice onih koji djeluju na zdravlje, sigurnost i okoliš. Najstroţiji sluĉaj ekonomskog reguliranja javlja se glede prirodnih monopola. Prirodni monopol se javlja kad prosjeĉni troškovi opadaju za svaku razinu proizvodnje, tako da najefikasnija organizacija drţave zahtijeva da proizvodi samo jedno poduzeće. U uvjetima prirodnog monopola drţave reguliraju cijenu i usluge privatnih kompanija. VODORAVNO SPAJANJa: spajanja u kojima se spajaju kompanije u istoj industriji. Zabranjena su prema Claytonovu zakonu kad je vjerojatno da će spajanje bitno smanjiti konkurenciju u industriji. OKOMITA SPAJANJA: zbiva se kad se spajaju 2 poduzeća na razliĉitim stupnjevima proizvodnog procesa. SPAJANJE U KONGLOMERAT: spajaju se zajedno nesrodna poduzeća. Pri spajanju u konglomerat, kemijsko ili poduzeće za ĉelik mogu kupiti naftno poduzeće. ANTITRUSTOVSKI ZAKONI: zakoni koji zabranjuju monopolizaciju, ograniĉenja razmjene i tajno sporazumijevanje meĊu poduzećima da povećaju cijene ili sprijeĉe konkurenciju. Antitrustovska politika zabranjuje protukonkurencijsko ponašanje i sprjeĉava monopolistiĉke strukture. Ona je naĉin da javna politika ograniĉi oskvrnuća trţišne moći od strane velikih poduzeća. Glavni ciljevi antitrusta su: a) Zabraniti protukonkurencijske aktivnosti b) Raspršiti monopolistiĉke strukture PRIRODNI IZVORI I EKONOMIJA OKOLIŠA

 MALTHUSOVA TEORIJA PUĈANSTVA poĉiva na zakonu opadajućih prinosa. Ona tvrdi da bi puĉanstvo ako se ne nadzire raslo geometrijskom stopom i udvostruĉavalo se otprilike u svakoj generaciji. Svaki bi ĉlan rastućeg puĉanstva imao manje zemlje i prirodnih izvora s kojima radi. Zbog opadajućih prinosa dohodak bi mogao rasti aritmetiĉkom stopom. Proizvodnja bi se po osobi smanjila na tako malo da bi puĉanstvo stabilizirala na razini opstanka koji je blizak gladovanju. NEOBNOVLJIVI IZVOR: onaj izvor ĉija je ponuda usluga fiksna i koji se dovoljno brzo ne regenerira da bi bio ekonomski vaţan. Vaţni primjeri su fosilna goriva koja se mogu tretirati kao fiksna za ljudske civilizacije i mineralni izvori koji nisu goriva. OBNOVLJIVI IZVORI: izvori ĉije se usluge redovito obnavljaju i koji mogu beskonaĉno davati korisne usluge. Sunĉana energija, poljoprivredno zemljište, voda, šuma... JAVNA DOBRA su ona dobra ĉije se koristi nedjeljivo rasprostiru na ĉitavu zajednicu bez obzira na to ţele li pojedinci kupiti javno dobro. PRIVATNA DOBRA su ona dobra koja se mogu razdijeliti i odvojeno osigurati razliĉitim pojedincima bez ikakvih eksternih koristi ili troškova drugima. Efikasna opskrba javnih dobara ĉesto zahtijeva utjecaj drţave, dok trţišta mogu efikasno alocirati privatna dobra.

31

RAZDIOBA DOHOTKA I BORBA PROTIV SIROMAŠTVA RASPOLOŢIVI DOHODAK: ono što je ljudima ostalo za potrošnju ili štednju, nakon svih isplata za poreze, korporacijske štednje neraspodjeljenih profita i nakon izvršenih prilagodba za transfere. OSOBNI DOHODAK ĉine ukupni primici ili gotovina koje je neka osoba ili kućanstvo zaradilo tijekom danog razdoblja. Glavna sastavnica osobnog dohotka su zarade od rada, dohodak od vlasništva i transferna plaćanja drţave. LORENZOVA KRIVULJA: prikladno sredstvo za mjerenje raspršenosti ili nejednakosti razdiobe dohotka. Ona pokazuje koliko posto ukupnog dohotka ide na 1% najsiromašnijeg puĉanstva, na 10% najsiromašnijeg puĉanstva, na 95% najsiromašnijeg puĉanstva itd. IZVORI NEJEDNAKOSTI: kako bi se objasnila nejednakost u razdiobi dohotka moramo odvojeno promatrati dohodak od rada i dohodak od imovine. Zarade od rada variraju zbog razlika u sposobnostima i intenzitetu rada i zbog toga što se razlikuju zarade po zanimanjima kao posljedica razliĉitog ulaganja u ljude. JEDNAKOST U ODNOSU NA EFIKASNOST: postoje 3 vrste jednakosti- jednakosti politiĉkih prava kao što je pravo gasovanja, jednakosti mogućnosti koja daju jednak pristup zapošljavanju obrazovanju i drugim socijalnim sustavima, te jednakosti rezultata prema kojima se ljudima jamĉe jednaki dohotci ili potrošnja.  Jednakost ima troškove i koristi. Troškovi rastu PREGLED MAKROEKONOMIKE MAKROEKONOMIKA: prouĉavanje ponašanja ekonomije kao cjeline. Ona ispituje sveukupnu razinu proizvodnje, zaposlenosti i cijena neke drţave. Ona analizira dugoroĉni rast i cikliĉna kretanja ukupne proizvodnje, nezaposlenost i inflaciju, ponudu novca i deficit proraĉuna te meĊunarodnu razinu i financije. MIKROEKONOMIKA: analizira pojedinaĉne cijene, koliĉine i trţišta. BRUTO DOMAĆI PROIZVOD: GDP je mjera trţišne vrijednosti svih finalnih dobara i usluga, zobenog brašna, piva, automobila itd proizvedenih u nekoj zemlji tijekom godine. Dva su naĉina mjerenja bruto domaćeg proizvoda. MOŢE BITI nominalni gdje se mjeri u stvarnim trţišnim cijenama ili realni gdje se izraĉunava u stalnim ili nepromjenjivim cijenama. POTENCIJALNI GDP: dugoroĉni trend realnog GDP-a. On predstavlja dugoroĉni proizvodni kapacitet ili maksimalnu koliĉinu koju ekonomija moţe proizvesti dok cijene ostaju stabilne. Katkada se zove proizvodnja s visokom razinom zaposlenosti STOPA NEZAPOSLENOSTI: postotak nezaposlene radne snage. Radna snaga ukljuĉuje sve zaposlene osobe i one nezaposlene pojedince koji traţe posao. Ona iskljuĉuje one bez posla koji ne traţe zaposlenja. Stopa nezaposlenosti se kreće u skladu s poslovnim ciklusom. Kada se proizvodnja smanjuje potraţnja za radom opada i stopa nezaposlenosti raste. Stopa nezaposlenosti je indeks ponude rada po vaţećoj stopi nadnica. Ĉesto se raĉuna tako da se izrazi evidentirana nezaposlenost kao omjer naprema zbroju ukupnog broja nezaposlenih i ukupnog broja namještenika na poslu. To je postotak nezaposlene radne snage. Radna snaga ukljuĉuje sve zaposlene osobe i one nezaposlene pojedince koji traţe posao. Ona iskljuĉuje one bez posla koji ne traţe zaposlenja. Stopa nezaposlenosti se kreće u skladu s poslovnim ciklusom. Kada se proizvodnja smanjuje potraţnja za radom opada i stopa nezaposlenosti raste. INDEKS CIJENA POTROŠAĈA: najuobiĉajenija mjera razine sveukupnih cijena. Promatra trošak fiksne košare dobara koju kupuje tipiĉno gradski potrošaĉ. INFLACIJA uzrok porastu cijena vidi u povećanoj potraţnji koja se najĉešće financira kreditima i zajmovima. Ona je u svezi s teorijom inflacijskog jaza. Inflacija zbog forsiranja potraţnje, moţe se prikazati ili promjenama agregatnih izdataka, ili promjenama agregatne krivulje potraţnje, preko nivoa pune zaposlenosti i ouputa. Da bi inflacija rezultirala iz takvih promjena mora biti popraćena stalnim povećanjem ponude nominalnog novca. Povećanje ponude nominalnog novca moţe samo po sebi biti uzrok ekonomske promjene ili se moţe prilagoditi prekoraĉenju ponude drugih sektora. Studije provedene u Velikoj Britaniji pokazale su da je inflacija u Velikoj Britaniji posljednjih 30 godina uzrokovana uglavnom forsiranjem potraţnje više nego povećanjem troškova, a naroĉito od kada vlada slobodno poduzima mjere koje stimuliraju gospodarstvo i zadrţavaju punu zaposlenost tijekom tog razdoblja.

VRSTE INFLACIJE. a) Inflacija troškova b) Inflacija potraţnje c) Strukturna inflacija 32

d) Psihološka komponenta inflacije Inflacija je ekonomska djelatnost koja ţrtvuje potrošnju danas radi povećanja proizvodnje u budućnosti. TROŠKOVNA INFLACIJA: jedna je od teorija inflacija koja uzrok inflacije vidi u autonomnom povećanju troškova. Poslodavci ili sindikati mogu povećati cijenu svojih dobara ili usluga i u odsutnosti povećanja potraţnje za tim dobrima. Potrošaĉi, suoĉeni s porastom cijena pokušavaju zadrţati već steĉeni nivo potrošnje, te zahtijevaju veće nadnice i profit, što utjeĉe na daljnje povećanje troškova. Ako bi se proces ovako odvijao, glavno oruţje za suzbijanje inflacije bila bi restriktivna politika dohotka koja bi sprijeĉila poĉetno povećanje cijena i troškova. Ipak, ne postoji jedinstveno mišljenje o glavnom uzroku poslijeratne inflacijE. STOPA INFLACIJE: primjena razine cijena koja oznaĉava stopu rasta ili pada razine cijena od jedne do druge godine. DEFLACIJA: javlja se kad se cijene smanjuju. To znaĉi da je stopa inflacije negativna. FISKALNA POLITIKA: sastoji se od izdataka drţave i oporezivanja. Izdaci drţave utjeĉu na regulativnu veliĉinu kolektivne u odnosu na privatnu potrošnju. Ono utjeĉe na ulaganja i potencijalnu proizvodnju. Fiskalna politika utjeĉe na ukupnu potrošnju i zbog toga na realni GDP i inflaciju. Zajedno sa monetarnom politikom ima kao svoj cilj brzi ekonomski rast s visokom zaposlenošću i stabilnim cijenama. DISKRECIJSKA FISKALNA POLITIKA: ona politika kojom drţava mijenja porezne stope ili programe trošenja,obiĉno donošenjem novih propisa. Glavna su oruţja diskrecijske fiskalne politike javni radovi, drugi kapitalni programi, javni projekti za zapošljavanje i promjene poreznih stopa. MONETARNA POLITIKA; vodi ju središnja banka, a ona odreĊuje ponudu novca. Promjene ponude novca povećavaju ili smanjuju kamatnjake i utjeĉu na potrošnju u sektorima kao što su ulaganja poduzeća, stanogradnja i neto izvoz. Monetarna politika ima vaţan utjecaj na stvarni i potencijalni GDP. 3 glavna instrumenta monetarne politike su operacije na otvorenom trţištu, politika diskontne stope i politika obveznih rezervi. POLITIKA DOHODAKA su pokušaji drţave da ublaţi inflaciju neposrednim, bilo verbalnim ili ozakonjenjem nadzora nadnica i cijena. Kad inflacija prijeti da se oslobodi nadzora, vlade oprezno traţe naĉine da stabiliziraju cijene.. politike dohodaka danas se rijetko upotrebljavaju jer se one isprepliću s efikasnošću trţišta. NETO IZVOZ: Jedan posebno vaţan indeks. To je brojĉana razlika izmeĊu vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza. Kada je izvoz veći od uvoza to je višak, a bilanca neto izvoza je deficit. To je izvoz dobara i usluga umanjen za uvoz dobara i usluga. AGREGATNA PONUDA cjelokupna vrijednost dobara i usluga koju bi poduzeća dobrovoljno proizvela u danom razdoblju. Agregatna ponuda je funkcija dostupnih utrošaka, tehnologije i razine cijena. Ovisi o razini cijena, proizvodnom kapacitetu ekonomije i razini troškova. AGREGATNA POTRAŢNJA- cjelokupno planirano ili ţeljeno trošenje u ekonomiji tijekom zadanog razdoblja. OdreĊuje ga agregatna razina cijena i na njega utjeĉu domaće investicije, ukupni(neto) izvoz, trošenje drţave, funkcija potrošnje i ponuda novca.. To je suma trošenja potrošaĉa, poduzeća i drţave i ovisi o razini cijena, monetarnoj i fiskalnoj politici. Ona mjeri ukupno trošenje svih razliĉitih entiteta u ekonomiji. Agregatna potraţnja ima 4 sastavnice: potrošnja, investicije, kupovine drţave i neto izvoz. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEŢA; kombinacija agregatne cijene i agregatne koliĉine pri kojima ni kupci ni prodavatelji ne ţele mijenjati svoje cijene, kupovine ili prodaje. ŠOK PONUDE: odnosi se na iznenadnu promjenu u uvjetima troškova i produktivnosti što veoma pomiĉe agregatnu ponudu. RAĈUNI NACIONALNOG DOHOTKA I PROIZVODA

 Bruto domaći proizvod je najsveobuhvatnija mjera proizvodnje dobara i usluga u nekoj drţavi. On  

ukljuĉuje dolarsku vrijednost potrošnje, bruto privatne domaće investicije, drţavne kupovine dobara i usluga i neto izvoz ostvarene u nekoj zemlji tijekom godine dana. Nominalni GDP moţemo deflacionirati indeksom cijena da bismo došli do toĉnije mjere realnog GDP-a. Neto ulaganje je pozitivno kad društvo proizvodi više kapitalnih dobara nego što se istroši u tijeku godine u obliku amortizacije.

TRANSFERNA PLAĆANJA: isplate drţave pojedincima koje se ne obavljaju u zamjenu za ponuĊena dobra ili usluge. Primjeri transfera drţave ukljuĉuju osiguranje nezaposlenih, potpore veteranima i isplate starim i nemoćnim osobama.

33

RASPOLOŢIVI DOHODAK: ono što je ljudima ostalo za potrošnju ili štednju, nakon svih isplata za poreze, korporacijske štednje neraspodjeljenih profita i nakon izvršenih prilagodba za transfere.

POTROŠNJA I INVESTICIJE

 Raspoloţivi dohodak je vaţna odrednica potrošnje i štednje. ŠTEDNJA: Onaj dio raspoloţivog dohotka koji se ne troši. FUNKCIJA POTROŠNJE: pokazuje vezu izmeĊu razine izdataka na potrošnju i razine raspoloţivog osobnog dohotka, odn povezuje razinu potrošnje s razinom raspoloţivog dohotka. Taj pojam je uveo Keynes i temelji se na pretpostavci da postoji stabilna empirijska veza izmeĊu potrošnje i dohotka. FUNKCIJA ŠTEDNJI: izraţava vezu izmeĊu razine štednji i razine dohotka, odn povezuje štednju s raspoloţivim dohotkom. GRANIĈNA SKLONOST ŠTEDNJI: definira se kao dio dodatnog dolara dohotka koji ide na dodatnu štednju. Svaki dodatni dolar dohotka se mora razdijeliti izmeĊu dodatne potrošnje i dodatne štednje. GRANIĈNA SKLONOST POTROŠNJI; je iznos dodatne potrošnje koji proizlazi iz dodatnog dolara dohotka.. Nju odreĊuje nagib funkcije potrošnje. OPADANJE ŠTEDNJE: Uzroci opadanja štednje su sastav socijalnog osiguranja, trţište kapitala i spor rast dohotka te ostali izvori. INVESTICIJE: grupiraju se u 3 vrste: a) kupovine stambenih objekata, b) investicije u tvornice i opremu i c) dodatci zalihama. To je ekonomska djelatnost koja ţrtvuje potrošnju danas radi povećanja proizvodnje u budućnosti. Ukljuĉuje dodirljivi kapital i nedodirljivo investiranje. Funkcija potraţnje za investicijama vaţna je veza koja povezuje razinu izdataka na investicije i kamatnjake. Profitabilnost investicija varira obrnuto od kamatnjaka.  Funkcija potraţnje za investicijama vaţna je veza koja povezuje razinu izdataka na investicije i kamatnjaka. AGREGATNA POTRAŢNJA I MODEL MULTIPLIKATORA AGREGATNA POTRAŢNJA- cjelokupno planirano ili ţeljeno trošenje u ekonomiji tijekom zadanog razdoblja. OdreĊuje ga agregatna razina cijena i na njega utjeĉu domaće investicije, ukupni(neto) izvoz, trošenje drţave, funkcija potrošnje i ponuda novca.. To je suma trošenja potrošaĉa, poduzeća i drţave i ovisi o razini cijena, monetarnoj i fiskalnoj politici. Ona mjeri ukupno trošenje svih razliĉitih entiteta u ekonomiji. Agregatna potraţnja ima 4 sastavnice: 1. Potrošnja koja uglavnom ovisi o raspoloţivom dohotku 2. Investicije koje ovise o sadašnjoj i oĉekivanoj budućoj imovini te o kamatnjacima i porezima 3. Drţavne kupovine dobara i usluga 4. Neto izvoz koji ovisi o inozemnoj i domaćoj proizvodnji i cijenama, te o teĉajevima valuta

 Faktori koji smanjuju agregatnu potraţnju ukljuĉuju.

a) Makroekonomske politike kao što su monetarna i fiskalna politika b) Egzogene varijable kao što su ekonomska aktivnost u inozemstvu, promjena svjetskih cijena nafte i pomaci na trţištima imovine

MODEL MULTIPLIKATORA - makroekonomska teorija koja se upotrebljava da se objasni kako se odreĊuje proizvodnja u kratkom roku. Objašnjava kako šokovi investicija razmjene s inozemstvom, drţavnog poreza i ekonomske politike trošenja mogu utjecati na proizvodnju i zaposlenost u ekonomiji s neiskorištenim faktorima. To je odnos ukupnih efekata promjene stanovite varijable u odnosu prema veliĉini promjene same varijable. Multiplikativni efekt nastaje kao rezultat npr. investiranja u nove ceste, industriju ili sl., a koje rezultira povećanjem dohotka, zaposlenja, razvitkom novih gospodarskih grana.

34

MULTIPLIKATOR: Broj kojim se mora pomnoţiti promjena investicija da bi se dobila proizašla promjena ukupne proizvodnje. MULTIPLIKATOR IZDATAKA DRŢAVE: povećanje GDP koje proizlazi iz povećanja dolara drţavne kupovine dobara i usluga. Inicijalna će drţavna kupovina dobra ili usluge staviti u pokret lanac opetovanog trošenja. PARADOKS ŠTEDNJE: je pojam koji se odnosi na gospodarstvo u kojem ne postoji puna zaposlenost. Što su kućanstva štedljivija i ekonomiĉnija, to će biti niţi nivo outputa i zaposlenosti. Taj oĉigledni paradoks, koji se pojavljuje i sugerira daje štednja loša stvar, rezultira iz ĉinjenice da povećana štednja od strane domaćinstava znaĉi smanjenje potrošnje i stoga pad nivoa agregatne potraţnje. Obzirom da nivo agregatne potraţnje odreĊuje nivo outputa i u svezi s tim nivo zaposlenosti u jednostavnom modelu dohotka i izdataka, to će rezultirati padom outputa, a ti će efekti zaista biti povećani djelovanjem multiplikatora. U tom jednostavnom modelu povećanje odljeva novca, i štednje, nije izjednaĉeno s odgovarajućim povećanjem priljeva novca i investicija, jer su odluke o investicijama i štednji odvojene u jednostavnom Keynesijanskom modelu. DRŢAVA, MEĐUNARODNA RAZMJENA I PROIZVODNJA GRANIĈNA SKLONOST UVOZU: povećanje dolarske vrijednosti uvoza na svaki dolar GDP-a. ALGEBRA MULTIPLIKATORA Novac je sve što sluţi kao općenito prihvaćeno sredstvo razmjene ili sredstvo plaćanja. Funkcionira kao jedinica vrijednosti i zaliha vrijednosti. Prije nego što je novac došao u upotrebu puĉanstvo je razmjenjivalo dobra za dobra, a taj postupak se zove trampa. TRAMPA; razmjena dobara za druga dobra. Ima velike nedostatke jer bi iscrpna podjela rada bila nezamisliva bez uvoĊenja velikog društvenog izuma novca. BANKOVNI NOVAC:Ĉekovi napisani na temelju fondova uloţenih u banku ili u drugu financijsku instituciju. Ĉekovi se prihvaćaju umjesto gotovinskog plaćanja za mnoga dobra i usluge. TRANSAKCIJSKI NOVAC: sastoji se od kovanica, papirnog novca, ĉekovnih raĉuna.. to je zbroj kovanica i papirnog novca u optjecaju izvan banaka i depozita. KAMATNJAK: svota kamata plaćenih na jedinicu vremena. Ljudi moraju plaćati za mogućnost pozajmljivanja novca. Kamatnjak je trošak posuĊivanja novca, mjeren dolarima na posuĊeni dolar. Puĉanstvo dragovoljno plaća kamate jer mu posuĊeni fondovi omogućuju da kupuje robe i usluge da bi zadovoljilo potrebe za potrošnjom ili izvršilo unosna ulaganja. Postoji nominalni i realni kamatnjak. Nominalni kamatnjak je na novac izraţen novcem. Nominalni kamatnjaci općenito rastu tijekom inflatornih razdoblja. To odraţava ĉinjenicu da kupovna moć novca opada kad cijene rastu. Realni kamatnjak je razlika izmeĊu nominalnog ili novĉanog kamatnjaka i stope inflacije. Korigiran je za inflaciju. TEORIJA PORTFOLIJA: opisuje kako razboriti ulagaĉi rasporeĊuju svoje bogatstvo u portfolio. Teorija zapoĉinje s osnovnom pretpostavkom da ljudi nastoje ostvariti visoke dobitke na svoja ulaganja. Ljudi će općenito biti skloni riziĉnim ulaganjima ako su njihovi dobici dovoljno visoki. Teorija analizira kako bi ulagatelj nesklon riziku trebao rasporediti bogatstvo. Jedno od naĉela te teorije je „ne stavljajte sva jaja u jedno gnijezdo“. Suvremena prouĉavanja pokazuju da bi optimalni portfolio općenito sadrţavao mješavinu niskoriziĉnih i visokoriziĉnih ulaganja. FINANCIJSKI POSREDNICI: institucije poput komercijalnih banaka koje uzimaju depozite ili fondove od jedne skupine i te fondove posuĊuju drugim skupinama. MULTIPLIKATOR PONUDE NOVCA: to je odnos novih depozita i povećanja rezervi. Saţima logiku kako banke stvaraju novac. Ĉitavi bankovni sustav moţe preobraziti poĉetno povećanje rezervi u višestruku sumu novih depozita ili bankovni novac. TRŢIŠTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA TEORIJA EFIKASNOSTI TRŢIŠTA: efikasno je ono trţište na kojemu špekulanti brzo prihvaćaju svaku obavijest i odmah je ugraĊuju u trţišne cijene. Na efikasnim trţištima nema lakih profita. Analiziranje juĉerašnjih novosti ili uzoraka bivših cijena ili izbora ili poslovnih ciklusa neće pomoći da se predvide kretanja cijena u budućnosti. Na efikasnim trţištima cijene reagiraju na iznenaĊenja. Cijene dionica i druge špekulativne cijene kreću se nepravilno u sluĉajnom smijeru.

35

CENTRALNO BANKARSTVO I MONETARNA POLITIKA CENTRALNA BANKA – nositelj monetarne vlasti u zemlji, odgovoran za nadzor ponude novca i uvjeta kreditiranja, te za nadzor financijskog sustava, kao i komercijalnih banaka. U Hrvatskoj je to Hrvatska narodna banka. Njezina je funkcija da nadzire koliĉinu bankovnih rezervi i da na taj naĉin odreĊuje ponudu novca i djeluje na uvjete kreditiranja i kamatnjake. Sustav federalnih rezervi ima tri instrumenta politike: 1. Operacija na otvorenom trţištu 2. Diskontna stopa na kredite koje uzimaju banke 3. Zakonske obvezne rezerve za depozitne institucije. DISKONTNA STOPA: Kamatnjak koji se zaraĉunava na pozajmice banaka kod 12 podruĉnih banaka federalne rezerve. Veza izmeĊu diskontne stope i pozajmica banaka nije potpuno toĉna. MONETARNA POLITIKA; vodi ju središnja banka, a ona odreĊuje ponudu novca. Promjene ponude novca povećavaju ili smanjuju kamatnjake i utjeĉu na potrošnju u sektorima kao što su ulaganja poduzeća, stanogradnja i neto izvoz. Monetarna politika ima vaţan utjecaj na stvarni i potencijalni GDP. 3 glavna instrumenta monetarne politike su: 1. operacije na otvorenom trţištu, 2. politika diskontne stope i 3. politika obveznih rezervi. Operacija na otvorenom trţištu najvaţniji je instrument monetarne politike BANKOVNE REZERVE: dio depozita koji banka odvaja u obliku gotovine ili beskamatnih depozita kod centralne banke. EKONOMSKE POSLJEDICE DUGA

PRORAĈUN: pokazuje za odreĊenu godinu planirane izdatke vladinih programa i oĉekivane prihode od poreznih sustava. Proraĉun obiĉno sadrţi popis specifiĉnih programa kao što su porez na dohotke pojedinaca i izvore poreza. Proraĉuni imaju višak(deficit) kad drţava ima prihode veće od njezinih izdataka. PRORAĈUNSKI VIŠAK: javlja se kada su za neku godinu svi porezi i drugi prihodi veći od izdataka drţave. Deficit proraĉuna trpi se onda kada su izdaci veći od poreza. Kada su tijekom danog razdoblja prihodi i izdaci jednaki drţava ima uravnoteţeni proraĉun. STVARNI PRORAĈUN: registrira stvarne dolarske izdatke, prihode i deficite u danom razdoblju. STRUKTURALNI PRORAĈUN: registrira koliki bi bili prihodi, izdatci i deficiti drţave kad bi ekonomija poslovala na razini potencijalne proizvodnje. CIKLIĈKI PRORAĈUN: razlika izmeĊu stvarnog i strukturalnog proraĉuna. Mjeri utjecaj oislovnog ciklusa na proraĉun uzimajući u obzir uĉinak ciklusa na prihode, izdatke i deficit. MEĐUNARODNA RAZMJENA I TEĈAJEVI DEVIZNI TEĈAJ; odnos ili cijena po kojoj se valuta jedne zemlje mijenja za valutu neke druge zemlje. Postoje razliĉiti devizni reţimi, npr. fiksni teĉajni reţim ukoliko se neka zemlja odluĉila za ograniĉavanje svoje valute na odreĊenu razinu i ako je spremna odrţati taj teĉaj. Za devizni teĉaj koji je slobodno formirajući na trţištu, kaţe se da je plivajući teĉaj. Osim ta dva ekstrema postoji još niz prijelaznih teĉajnih reţima, od kojih je najĉešći tzv. crawling peg, odnosno puzajući teĉaj. APRECIJACIJA: predstavlja rast vrijednosti domaće valute u odnosu prema stranima, koji se odvija na deviznom trţištu, za razliku od revalvacije koja je ista po uĉinku, ali nastaje kao posljedica djelovanja monetarne vlasti. Suprotan pojam je deprecijacija. DEPRECIJACIJA– smanjenje vrijednosti domaće valute u odnosu prema drugim valutama, odvija se na deviznom trţištu, za razliku od devalvacije koja je sluţbeni akt monetarne vlasti kojim se korigira, odnosno smanjuje sluţbeni devizni teĉaj u odnosu na zlato ili druge valute. Opreĉni pojmovi su aprecijacija i revalvacija. Aprecijacija je povećanje cijene neke valute izraţeno drugom valutom. Revalvacija je povećanje sluţbenog teĉaja.

36

Devalvacija se ograniĉava na okolnosti u kojima je neka zemlja sluţbeno odredila ili umjetno odredila teĉaj u odnosu na drugu valutu ili zlato i u kojima se umjetno odreĊeni teĉaj ili paritet mijenja povećanjem cijene druge valute.

BILANCA MEĐUNARODNIH PLAĆANJA: sustavni iskaz svih ekonomskih transakcija izmeĊu neke zemlje i ostatka svijeta. Njezine su glavne sastavnice tekući raĉun i raĉun kapitala. Ona ukljuĉuje izvoz i uvoz roba, usluga i financijskog kapitala. Glavne sastavnice bilance plaćanja su 1. raĉun kapitala, 2. statistiĉko neslaganje, 3. sluţbene transakcije i 4. tekući raĉuni. BILANCA NA TEKUĆEM RAĈUNU: saţimlje razliku izmeĊu ukupnog izvoza i uvoza dobara i usluga neke zemlje. Gotovo je identiĉna neto izvozu u raĉunima drţavnog proizvoda. KOMPARATIVNA PREDNOST I PROTEKCIONIZAM NAĈELO KOMPARATIVNE PREDNOSTI: tvrdi da će svaka zemlja imati korist ako se specijalizira u proizvodnji i izvozi ona dobra koja moţe proizvoditi uz relativno niţi trošak. Svaka će zemlja imati koristi ako uvozi ona dobra koja proizvodi uz relativno viši trošak. Ovo naĉelo osigurava nepokolebljivu osnovu za meĊunarodnu razmjenu. PROTEKCIONIZAM; to je svaka politika koju poduzima neka zemlja da bi zaštitila domaće industrije od konkurencije iz uvoza. Najĉešće nameće carine ili kvote na takav uvoz. Carina povećava domaće cijene uvezenih dobara i dovodi do smanjenja potrošnje i uvoza i do povećanja domaće proizvodnje. Carina uzrokuje ekonomsku rastrošnost. Ekonomija trpi gubitke zbog smanjanja domaće potrošnje i zbog rasipanja faktora na dobra u kojima nema komparativnu prednost. Gubici su općenito veći od prihoda koje drţava ostvaruje naplatom carine. STRATEGIJE EKONOMSKOG RAZVOJA ZEMLJA U RAZVOJU: zemlja s realnim dohotkom per capita koji je nizak u odnossu na onaj u industrijaliziranim zemljama poput SAD-a, Japana i onih u zapadnoj Europi. Zemlje u razvoju obiĉno imaju puĉanstvo sa slabim zdravljem, niskim razinama pismenosti, neprikladnim obitavalištima i oskudnom ishranom. Kljuĉ u razvoju leţi u 4 osnovna faktora: 1. sposobnosti ljudi, 2. prirodna bogatstva, 3. tvorbi kapitala i 4. tehnologiji. ŠTEDLJIVA GLOBALNA EKONOMIJA SUSTAV DEVIZNIH TEĈAJEVA: U novije vrijeme drţave su upotrebljavale jedan izmeĊu tri osnovna sustava deviznih teĉajeva: a) Sustav ĉistih plivajućih teĉajeva u kojem trţišne snage potpuno odreĊuju devizne teĉajeve b) Sustav fiksnih deviznih teĉajeva c) Hibridni sustav nadziranih deviznih teĉajeva koji ukljuĉuje nekoliko valuta ĉije 37

vrijednosti se odreĊuju kombinacijom drţavnog uplitanja i trţišta i nekoliko valuta koje se veţu za jednu valutu ili skupinu valuta. BRETTON WOODSKI SUSTAV: B.W je mjesto u drţavi New Hampshire u USA u kojem se 1944. godine odrţala Monetarna i financijska konferencija UN kako bi se raspravljalo o problemu poslijeratnih meĊunarodnih plaćanja. Nakon razmatranja institucionalnih prijedloga vlade USA, Velike Britanije i Kanade, odluĉeno je da se osnuje MeĊunarodna banka za rekonstrukciju i razvoj (IBRD) i MeĊunarodni monetarni fond (IMF). B.W. sustav utvrdio je paritet za svaku valutu i pomoću ameriĉkog dolara i pomoću zlata. Valute su izraţene pomoću zlata i dolara. Teĉajevi su se izmeĊu valuta odreĊivali gotovo jednako kao za vrijeme zlatnog standarda. Teĉajevi su bili fiksni, ali prilagodljivi. Kada je neka valuta suviše otstupila od odgovarajuće vrijednosti paritet se mogao prilagoditi. Kljuĉna razlika izmeĊu B:W sustava i zlatnog standarda bila je mogućnost prilagodbe teĉajeva kada se pojavi izrazita neravnoteţa. DODATNI POJMOVI  VAŢNO!!! PLATNA BILANCA: moţe se interpretirati kao trţna platna bilanca i raĉunovodstvena platna bilanca. Platna bilanca je statistiĉki dokument koji obuhvaća sve vanjske transakcije u koje je ukljuĉena drţava, u zadanom vremenskom intervalu, npr. u godinu dana. Dijeli se na tekući i kapitalni raĉun. Tekući raĉun predstavlja narodni dohodak i drţavni rashod. Sastoji se od vidljive trgovine (dodirljiva dobra) i nedodirljive trgovine (porez, osiguranje). Kapitalni raĉun ĉine priljevi i odljevi kapitala, dugoroĉni i kratkoroĉni, ukljuĉujući i drţavne pozajmice. Ako postoji deficit na tekućem i kapitalnom raĉunu doći će do odljeva iz deviznih rezervi. Ako postoji stalan odljev ili priljev, jakim pritiscima će se djelovati na stopu razmjene novca. Platna bilanca prikazuje promjene stanja u odnosu na inozemstvo u odreĊenom vremenskom periodu. TRŢIŠTE KAPITALA je trţište, ili bolje reĉeno, grupa meĊusobno povezanih trţišta na kojima se kapital u financijskom (tj. novĉanom) obliku daje na posudbu, posuĊuje ili podiţe pod razliĉitim uvjetima i za razliĉita razdoblja. Ona variraju od ekstremno kratkih do dugih, ili, kao u sluĉaju obveznica (equities), neodreĊenih razdoblja. Postoje jake snage koje postavljaju uvjete u jednom skupu trţišta kako bi utjecali na druge, a naroĉito na sklonost davalaca i primalaca sredstava koji su se spremni ukljuĉiti meĊu njih kako bi jeftinije dobili sredstva ili više zaradili. Taj prijenosni uĉinak, rezultat je arbitrarno-sti, daleko je od savršenog i predmet je zamršenih efekata oĉekivanja, ali je dovoljno jak da zadovolji uvjete trţišta kapitala u odreĊenim sluĉajevima. EKONOMSKA RECESIJA je povremeno usporavanje u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje uz

istovremeno pogorsanje opce ekonomske klime - pad stopa rasta, pad potraznje, pad realnog dohotka, porast nezaposlenosti, nizak stupanj iskoristenosti proizvodnih kapaciteta...U doba recesije socijalna politika povecava socijalna davanja ugrozenim kategorijama stanovnistva, nezaposlenima, mirovine, invalidnine da bi se potakao i preko toga rast potraznje na trzistu zbog povecane kupovne moci stanovnistva. Osim takve socijalne politike krece se i u velike drzavne investicije, ponekad (rijetko u zapadnim zemljama) i javne radove sa zaposljavanjem velikog broja do tada nezaposlenih, zatim vece javne nabave da bi se pokrenulo uspavano gospodarstvo. Ovdje dolazi do djelovanja multiplikatora. Smanjuju se porezna opterecenja graĊana i tvrtki - opet da bi ostalo vise novca za potrosnju i ulaganja i tako se pokrenulo gospodarstvo. UZROCI STAGNANTNOSTI IZVOZA : 1.aprecirana domaca valuta (procjene su da je kuna precijenjenja najmanje 20%) 2. jos neki vazniji uzroci stagnantnosti izvoza bi bili: gubitak dva desetljeca tehnoloskog razvoja uzrokovanog stanjem u Jugoslaviji 80-ih i ratom 90-ih, unistenje industrije i gubitak trzista Jugoslavije, promasaji privatizacije, skromne stope BDP-a s visokom domacom potraznjom koja ne ostavlja puno mogucih roba za izvoz, politicka izolacija 90-ih, slaba gospodarska promocija, slabe investicije, struktura investicija usmjerena na domace trziste i potrosnju, visoki troskovi rada, visoko porezno opterecenje, nepoticajna makroekonomska politika i nepostojanje dugorocnog i kvalitetnog modela razvoja, nesreĊen pravosudni i administrativni sustav... 38

AUTOMATSKI STABILIZATORI: porezni se prihodi automatski mijenjaju kada se mijenja dohodak smanjujući multiplikator i nadoknaĊujući dio bilo kojeg vanjskog poremećaja. Jednak stabilizacijski uĉinak imaju naknade za nezaposlenost i drugi transferi socijalne skrbi koji se automatski povećavaju kad se dohodak smanjuje. Automatski stabilizatori nikada potpuno ne nadoknaĊuju nestabilnost ekonomije. Oni smanjuju multiplikator ali ga ne svode na nulu. CIKLIĈKA NEZAPOSLENOST: kratkoroĉna pojava uslijed pomankanja agregatne potraţnje. Pretpostavlja se da će u odreĊenoj fazi gospodarskog ciklusa nedostajati poslova za cjelokupnu radnu snagu, bez obzira na to kojeg je obrazovanja ili gdje je angaţirana. CIRKULARNI TOK DOHOTKA : tokovi plaćanja izmeĊu poduzeća i domaćinstava. Novac prelazi iz domaćinstva u poduzeća kao zamjena za dobra i usluge koja proizvode poduzeća i iz poduzeća u domaćinstva kao zamjena za faktor-ske usluge koje pruţaju domaćinstva. Osnovu za raĉun nacionalnog dohotka ĉini pretpostavka da vrijednost novca iz dohotka domaćinstva mora biti izjednaĉena sa novĉanom vrijednošću outputa poduzeća i novĉanom vrijednošću izdataka domaćinstava za kupnju tog outputa. MeĊutim, tokom vremena ukupni dohoci, izdaci ili novĉana vrijednost outputa su vrijednosno nekoliko puta veći od raspoloţivog novca, jer jedna novĉana jedinica nekoliko puta promijeni vlasnika u tom razdoblju. Povlaĉenja i ubacivanja novca u cirkularni tok moraju biti ujednaĉena, jer povlaĉenje novca izaziva redukciju u cirkularnom toku dohotka i obratno, što rezultira poremećajima unutar cirkularnog toka dohotka. SPIRALA NADNICA I CIJENA: znaĉi tvrdnju, da povećanje nadnica vodi povećanju cijena povećanjem troškova proizvodnje, koji su rezultat povećanih nadnica. Interpretacija spirale nadnica i cijena kao mehaniĉkog niza usko je u svezi s definicijom inflacije uslijed pritiska troškova.

39