Skripta - Darovito Je, Što Ću s Njim, Cvetković Lay i Sekulić Majurec

DAROVITO JE, ŠTO ĆU S NJIM? Jasna Cvetković Lay i Ana Sekulić Majurec

Iskazivanje nekih značajki darovitosti u ranome djetinjstvu, tijekom predškolske dobi kao i na početku školovanja, ni u kojemu se slučaju ne može smatrati sigurnim pokazateljem da će dijete i tijekom svoga kasnijeg života biti darovito, isto kao što se i izostanak iskazivanja darovitosti u ovome uzrastu ne može uzeti kao pouzdan znak da takvo dijete neće kasnije pokazati darovitost u nekom području. Zbog toga se i naziv „darovito dijete“ za ovaj uzrast primjenjuje samo uvjetno, pa ga i mi tako rabimo, uz napomenu da gotovo svako dijete predškolske dobi možemo (i moramo!) smatrati potencijalno darovitim. Prema novijim pokazateljima ECHA, specijalističkog studija za odgajatelje, intelektualno darovitima se smatra 2 do 3% djece u vršnjačkoj skupini koja postižu najviše rezultate na testovima inteligencije, a visoko natrposječan talent iskazuje 12 do 13% onih koji imaju natprosječna postignuća. Ciljevi ovog priručnika: 1. Proširiti znanje odgajatelja o fenomenu darovitosti, potaknuti njihovu „osjetljivost“ za prisutnost „darovite“ djece u njihovim odgojnim skupinama te im pomoći da što bolje razumiju darovito dijete i one njegove osobitosti koje ga čine „darovitim“. 2. Pomoći odgajateljima da pravodobno uoče takvu djecu u svojim odgojnim skupinama te prepoznaju njihove osobitosti i odgojno-obrazovne potrebe. 3. Obavijestiti odgajatelje o osnovnim načelima i mogućnostima rada s darovitom djecom 4. Upoznati odgajatelje s njihovom ulogom u radu s darovitim predškolcima 5. Pomoći odgajateljima u izboru konkretnih aktivnosti i igara za darovito dijete 6. Pomoći odgajatelju u organiziranju i provođenju projekata, u kojima se darovito dijete javlja kao inicijator 7. Potaknuti odgajatelje da u radu s darovitom djecom koriste i računalo.

1. O KOJOJ DJECI GOVORIMO? MALO TEORIJE Svako je dijete predškolskog uzrasta jedinstveno, svako ima svoje specifičnosti, što uvelike otežava pokušaj uopćavanja njihovih osobitosti. Darovitu djecu je najlakše uočiti upravo kroz usporedbu s vršnjacima. Kao darovitu, odgajatelji uvijek izdvajaju djecu koja mnoge stvari rade prije, brže, uspješnije i drukčije od svojih vršnjaka i koja u tome imaju bolja i viša postignuća.

1

Općenito se često naglašava da odgajatelji i učitelji imaju više poteškoća pri uočavanju darovitosti mlađe djece, posebno one predškolske dobi nego starije, školske djece. Koren: Darovitost je sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznad prosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi. Kada u svojim skupinama primijetite da neka djeca u aktivnostima kojima se bave redovito postižu izrazito iznad prosječne rezultate (ili se njima počinju baviti prije ostale djece svoje dobi), možete ih svrstati u „darovitu“. Darovitima možemo smatrati one pojedince koji imaju visoko razvijene sposobnosti, a talentima one koji postižu visoka postignuća u nekim aktivnostima. Produktivna darovitost – darovitost koja se iskazala u određenim produktima, u ranijem, bržem, boljem, višem, uspješnijem, dakle u izrazito natprosječnom postignuću. Potencijalna darovitost – pojedinac ima određeni potencijal koji omogućuje da se neke njegove sposobnosti razviju do natprosječnih postignuća. Prostor između potencijalne i produktivne darovitosti ogroman je prostor odgojnih utjecaja i o njima u velikoj mjeri ovisi koji će i koliki dio potencijala biti iskazan kroz iznimna postignuća koja određuju darovitost pojedinca. Gotovo svako dijete predškolske dobi treba tretirati kao potencijalno darovito dijete i osigurati mu odgoj i obrazovanje koji će maksimalno poticati razvoj njegovih potencijala. Renzulli i Reis – Troprstenasta koncepcija darovitosti prema kojoj produktivnu darovitost uvjetuju 3 osnovne skupine osobina: -

Iznad prosječno razvijene sposobnosti Osobine ličnosti, posebno specifična motivacija za rad Kreativnost

Mjesto njihova međusobnog preklapanja tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. Visokorazvijene opće intelektualne sposobnosti najviše se iskazuju kroz iznimno kvalitetno kognitivno (spoznajno) funkcioniranje. Ono se iskazuje kroz razvijenije metakognitivne vještine (vještine spoznavanja), posebno kvalitetne misaone procese i razvijeniju sposobnost apstraktnog mišljenja i pamćenja, te kroz veće metakognitivno znanje (znanje o vlastitoj spoznaji), dok se specifične sposobnosti iskazuju kroz različita specifična područja djelovanja. Koren – darovitim djetetom se smatra ono koje očituje iznimne potencijale u jednom ili više područja:

2

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Opće intelektualne sposobnosti Specifične školske sposobnosti Kreativne ili produktivne sposobnosti Sposobnost vođenja i rukovođenje Umjetničke sposobnosti i vještine Psihomotorne sposobnosti

Gardner – ljudske sposobnosti je podijelio u 7 vrsta i nazvao ih „sedam inteligencija“: 1. Verbalno-lingvistička inteligencija Iskazuje se kroz bogat rječnik i brzu i laku manipulacijama verbalnim simbolima, riječima. Ova je vrst inteligencije osobito razvijena u pjesnika, govornika, političara, novinara. 2. Logičko-matematička inteligencija Obuhvaća vještine apstraktnog mišljenja i rješavanja problema. Ova je vrst inteligencije najviše zastupljena u matematičara, inženjera, fizičara, astronoma. 3. Vizualno-spacijalna inteligencija Iskazuje se kroz sposobnost snalaženja u prostoru te stvaranje i transformaciju prostornih predodžaba. Navigatori, inženjeri, kirurzi, skulptori, slikari, arhitekti. 4. Glazbeno-ritmička inteligencija Iskazuje se kroz smisao za ritam i glazbu. Zapažaju najrazličitije zvukove u okolini, imaju sposobnost raspoznavanja ritma pa i određene teme u glazbi, te dijelova melodije. Pjevači, skladatelji, glazbenici, dirigenti. 5. Tjelesno-kinestetička inteligencija Iskazuje se kroz sposobnost izvođenja i usklađivanja pokreta tijela. Te su sposobnosti posebno izražene u izvođenje pojedinih športskih aktivnosti, posebno u igrama na igralištu. Sve vrste sportaša, glumci, plesači i posebno akrobate, artisti. 6. Intrapersonalna inteligencija Iskazuje se u boljem razumijevanju sebe i svojih potreba. Mogu iskazivati veliku upornost u onome čime se bave, ljute se kad ih se prekida usred „posla“ u koji su se udubili. Budući filozofi, psiholozi. 7. Interpersonalna inteligencija Iskazuje se u boljem razumijevanju drugih ljudi i njihovih potreba. Takva su djeca osjetljivija za potrebe i osjećaje drugih, lakše se uživljavaju u njihove osjećaje i više skrbe o drugima. Razne osobe u tzv. Pomažućim profesijama imaju izraženiju razvijeniju ovu vrst inteligencije. Gardner smatra da svaka osoba ima jedinstvenu mješavinu svih ovih inteligencija, s time da se pojedine od njih javljaju različitim intenzitetom. Ako se u nekog pojedinca neka od tih inteligencija javi u značajno većem intenzitetu, on će biti darovit u tom području. 3

Ovakvih podjela sposobnosti postoji još mnogo. Ali, bez obzira na to kojom se podjelom služili, važno je znati da su visokorazvijene sposobnosti jedna od glavnih komponenti darovitosti. Uočeno je da same visokorazvijene sposobnosti nisu dovoljne da bi se darovitost iskazala, istraživači su, tražeći objašnjenje te pojave, uočili da daroviti pojedinci imaju i neke specifične osobine ličnosti, te su i njih uvrstili u osnovne sastavnice darovitosti. Od osobina ličnosti koje pridonose iskazivanju darovitosti najveći se značaj pridaje specifičnoj motivaciji za rad koju pokazuju daroviti pojedinci. Ona se iskazuje u njihovim specifičnim interesima, izričitoj usmjerenosti i prema cilju u aktivnosti koja je predmetom njihova specifičnog interesa, kao i u njihovoj iznimnoj radnoj energiji.

Kao djecu koja iskazuju motivaciju svojstvenu darovitoj djeci odgajatelji će prepoznati onu koja: 





Rano iskazuju specifične interese za neko područje, pri čemu iskazuju pravo oduševljenje, fasciniranost nekim problemom i njegovim rješavanjem. Iskazuju veliku usmjerenost cilju dok rade na zadatku koji je predmetom njihovih specifičnih interesa. Rade predano i uporno, marljivo i koncentrirano, s jasno izraženom potrebom za postignućem. Pri aktivnostima kojima zadovoljavaju svoje specifične interese iskazuju i veliku radnu energiju.

Opće osobine ličnosti darovite djece su: pozitivna slika o sebi, samopoštovanje, samopouzdanje, postavljanje visokih ciljeva, odsutnost straha od kritike, osjećaj vlastite vrijednosti i postavljanje visokih standarda vlastitog rada, te veća nezavisnost u radu koja se iskazuje kroz autonomiju, samodostatnost, dominantnost i individualizam, samouvjerenost, inicijativnost, spremnost na rizik. Darovitost je sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznad prosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi, te da taj uradak predstavlja značajan kreativni doprinos području u kojemu se javio. Naravno, ovu definiciju nećemo primjenjivati na djecu prigodom ocjenjivanja njihove darovitosti. Rijetki su mali Mozarti i Tesle. Darovitost ne podrazumijeva samo visokorazvijene sposobnosti, nego i postojanje određenih osobina ličnosti koje omogućuju da se ona iskaže u natprosječnim uratcima u aktivnostima kojima se dijete bavi, kao i kreativnost, sposobnost i spremnost stvaranja novoga. 4

2.KAKVI SU ONI, ZAPRAVO? OSOBITOSTI DAROVITE DJECE I NAŠE ZABLUDE O NJIMA Manje je pogrešno uvrstiti u grupu darovitih i neko nedarovito dijete, nego neko darovito dijete proglasiti nedarovitim i ne osigurati mu daljnje poticaje za razvoj njegove darovitosti. Bistro dijete predškolske i rane školske dobi odgajatelji i suradnici obično uočavaju bez većih poteškoće (osobito ono s razvijenijim spoznajnim i jezičnim sposobnostima), što nije uvijek slučaj s darovitom djecom.

Iskustva u uočavanju darovite djece predškolske dobi pokazuju da postoje najmanje tri skupine takve djece na koje odgajatelji trebaju obratiti pozornost: 1. Djeca s visokim postignućima u aktivnostima kojima se bave, ona koja sve rade na iznimno visokoj razini. – ta djeca brzo i lako uče i shvaćaju, postavljaju „istraživačka“ pitanja, imaju bogat rječnik, puni su ideja i informacija. Ta djeca brzo i lako uče i shvaćaju, postavljaju istraživačka pitanja, imaju bogat rječnik, puni su ideja i informacija. 2. Djeca s problemima u ponašanju, u kojih se tek procesom identifikacije darovitih otkriju njihove visoke sposobnosti. Ponekad su ta djeca vrlo nemirna, svojeglava, čak i agresivna, stalno nešto dodatno traže. Općenito su uzroci takva ponašanja u neodgovarajućem načinu zadovoljavanja njihovih specifičnih odgojno-obrazovnih potreba. 3. Neprimjetnu darovitu djecu, tihu, stidljivu i povučenu najteže je uočiti, jer često uopće ne izazivaju pozornost odgajatelja. Takva djeca ograničenja svoga, često neprikladnog i nepoticajnog okružja podnose bez nekih vidljivih znakova negodovanja ili pobune. Istraživanja pokazuju da je u ovoj skupini darovite djece uvijek više djevojčica negoli dječaka. Pogreške u prepoznavanju darovite djece najčešće se javljaju zbog precjenjivanja ili podcjenjivanja nekih njihovih osobitosti. Obično se vežu uz: 

Obiteljski status djeteta Precjenjivanje – djeca iz obitelji s visokim socio-ekonomskim i obrazovnim statusom, djeca roditelja s većim roditeljskim ambicijama. 5







Podcjenjivanje – djeca iz obitelj s niskim socio-ekonomskim i obrazovnim statusom, djeca iz obitelji sa skromnijim roditeljskim ambicijama Ponašanje djeteta Precjenjivanje – poslušna, popularna djeca, djeca s visokom motivacijom za rad i postignuća Podcjenjivanje – djeca s lošim ponašanjem, stidljiva i povučena djeca, djeca s niskom motivacijom za rad i postignuća Znanje djeteta Precjenjivanje – djeca s općenito većim znanjem i većom obaviještenosti o raznim sadržajima, djeca koja imaju tečan govor i bogat rječnik, djeca koja rano čitaju Podcjenjivanje – djeca s manjim općim znanjem, djeca siromašna rječnika, djeca koja ne iskazuju zanimanje za rano čitanje Važno je da odgajatelj zna razliku između djeteta koje roditelji stalno potiču na učenje i onoga koje stalno nešto samoinicijativno pita, ispituje i traži, te potiče odrasle da mu pomognu naći informacije koje ga zanimaju, ne dopuštajući da ga odrasli motiviraju na učenje. Rani početak čitanja jedan je od najprisutnijih i najsigurnijih znakova intelektualne darovitosti djeteta. Ne znanje čitanja, nego interes da se nauči čitati kao i spontanost tog učenja – pravi su znakovi darovitosti djeteta! Tjelesni izgled djeteta Precjenjivanje – djeca naprednijeg tjelesnog razvoja, općenito privlačnija i ljepša djeca Podcjenjivanje – tjelesno zaostalija djeca, neprivlačna djeca i posebno djeca s teškoćama u razvoju

Karnes i Johnson navode da su u SAD-u iz državnih fondova za financiranje darovitih najbolje financirani projekti za obrazovanje darovite djece s tjelesnim invaliditetom! Postojanje teškoće u jednom području ne isključuje mogućnost postojanja darovitosti u nekom drugom!

Neke od najosnovnijih potreba darovite djece jesu: 1. Potreba za kontaktiranjem s vršnjacima prema kronološkoj dobi 2. Potreba za kontaktiranjem s vršnjacima prema intelektualnoj dobi 3. Potreba za radom u obogaćenim i proširenim odgojno-obrazovnim programima 4. Potreba za neovisnošću u učenju Sva djeca, a osobito djeca predškolske dobi imaju potrebu za neovisnim učenjem. U darovite je djece ta potreba posebno izražena. 5. Potreba za izazovima sve do točke moguće pogreške Darovitoj djeci treba davati teške, ali rješive zadatke, zadatke s više mogućih rješenja. 6. Potreba za širokim programom kojim se potiče cjelokupni razvoj djeteta Darovitom djetetu treba osigurati rad na kvalitetnim programima izazovnog sadržaja, koji pobuđuju njihovu pozornost i omogućuju otkrivanje i razvoj svih njihovih potencijala. 6

Nezgodna ponašanja darovite djece zbog nezadovoljenih odgojno-obrazovnih potreba: -

-

-

Agresivnost ili dosada Većina darovite djece ima vrlo razvijenu empatiju, rano postanu osjetljiva na tuđe osjećaje, ali i dobro opažaju da ih sredina odbacuje, na što reagiraju agresijom ili povlačenjem. Frustriranost i pretjerana osjetljivost Neka darovita djeca stječu negativne stavove prema vrtiću i školi i tamo se ponašaju neprilagođeno, ako im se ne dopusti da uče ono što žele i onemogućuju da zadovolje specifične interese Monopoliziranje odraslih

Nedostatak obogaćenog, izazovnog programa, odnosno nezadovoljavanje njegovih stvarnih obrazovnih potreba može negativno utjecati na ponašanje i iskazivati u vidu dosade, apatije i nedostatka motivacije.

3.ŠTO I KAKO USTANOVAMA

RADITI

S

DAROVITOM

DJECOM

U

PREDŠKOLSKIM

Od presudne je važnosti za djetetov cjelokupni razvoj da mu rana iskustva budu kvalitetna i prilagođena njegovim individualnim potrebama. Karike koje čine organizirani sustav skrbi o darovitima (kod nas ne postoji) su: -

Rano otkrivanje i identificiranje darovitih Pružanje odgojno-obrazovne podrške njihovu razvoju odgovarajućim programima, uz njihovu sustavnu evaluaciju tijekom primjene Odgovarajuća podrška njihovu profesionalnom razvoju i angažiranju

Darovitoj djeci treba omogućiti individualizirani način rada i diferencirani sadržaj rada, te ih uključiti u diferencirani odgojnoobrazovni program u redovitoj skupini i/ili izvan nje! Omogućiti individualizirani i diferencirani pristup djetetu znači osigurati mu ono što najbolje odgovara njegovu stupnju razvoja, njehovim specifičnim potrebama i interesima, njegovim potencijalima i sposobnostima, bez obzira na ono što se smatra uobičajenim programom za dijete određene dobi. Zapravo, osigurati djetetu individualizirani i diferencirani odgoj i obrazovanje znači omogućiti mu da radi na način i sa sadržajima koji mu najbolje odgovaraju i najpoticajnije djeluju na njegov cjelokupni razvoj – a na to imaju pravo sva djeca. Načela za izradu programa za darovite: 1. Poticati širenje temeljnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti 2. Uvažavati specifične dječje interese, omogućiti im da ih zadovoljavaju i produbljuju 7

3. Omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima 4. Omogućiti djetetu da uči na način koji mu najviše odgovara 5. Organizirati za dijete složenije aktivnosti, zahtjevnije u pogledu korištenja apstraktnog mišljenja i viših razina misaonih procesa 6. Postavljati viša očekivanja u pogledu neovisnosti i ustrajnosti u radu na postavljenim zadacima 7. Osigurati korištenje što raznolikijeg materijala u radu (aktivnostima) 8. Osigurati više vremena za rad 9. Poticati tumačenje osobnog i tuđeg ponašanja i osjećaja 10.Stvarati prigode za razvijanje i izražavanje sposobnosti vođenja 11.Ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje U spomenutim načelima prepoznaju se osnovna načela afirmativne pedagogije – one koja je usmjerena na oslobađanje I poticanje razvoja postojećih potencijala djeteta. Kako primijeniti ta načela u radu (Karnes, Shwedel i Williams):  Izbjegavajte biti kruti (nefleksibilni) u radu  Ne učite djecu ono što već znaju  Ne očekujte da dijete bude darovito u svakom pogledu Najčešća je pogreška da odgajatelji od intelektualno darovitog djeteta, koje mnogo zna te dobro i brzo zaključuje, očekuju i iznad prosječnu socijalnu i čuvstvenu zrelost.  Ne dopustite darovitom djetetu da se uključuje u više aktivnosti nego što može uspješno riješiti  Ne dopustite darovitom djetetu da pretjerano okupira vašu pozornost  Vi ne morate biti „hodajuća enciklopedija“  Nemojte previše pomagati darovitom djetetu Mnogo je korisnije dijete pitanjima voditi do željenog odgovora, negoli mu izravno davati tražene odgovore.  Ne dopuštajte „praznine“ u učenju i ponašanju  Nemojte omalovažavati darovito dijete kad pogriješi ili ne uspije u nečemu  Ne uspoređujte ono što radi darovito dijete s onim što rade njegovi vršnjaci u skupini  Ne „izrabljujte“ talente darovitog djeteta Navedite darovitu djecu da sami postave određena pravila ponašanja i onda dosljedno inzistirajte na njihovu provođenju! U zahtjevima da se pridržavaju dogovorenog budite vrlo dosljedni i uporni jer ćete im se time nametnuti kao autoritet, a postati autoritet darovitoj djeci nije nimalo lako!

Mogući pristupi radu s darovitima: Rad na projektu Rad u maloj skupini – rad u manjim skupinama, s vršnjacima ili s djecom sličnih sposobnosti, a različite kronološke dobi, vrlo je pogodan! Individualni rad 8

Ostale (izvanvrtićke) aktivnosti – razne vrste igraonica, radionica i kraćih specijaliziranih programa, šahovski, dramski, literarni, sportski klub i sl. Dodatna sredstva – materijali

4.KAKVA ODGAJATELJA TREBA DAROVITO DIJETE U radu s darovitim djetetom važnije je KAKO se radi nego ŠTO se radi. To znači da stručna osposobljenost kao i osobine ličnosti odgajatelja u tom radu imaju vrlo veliku ulogu. Tannenbaum i Lindsey su stručnjaci koji su se posebno bavili obrazovanjem učitelja/odgajatelja za rad s darovitima. Osobine ličnosti i profesionalne značajke koje bi svaki odgajatelj trebao imati su: -

Uspješan odgajatelj/učitelj darovitih je prije svega odličan odgajatelj/učitelj SVE djece Ima ona svojstva ličnosti koja su poznata kao bitna za rad s darovitima Ima i specifična znanja i sposobnosti potrebne za poticanje specifičnih vrsta darovitosti: intelektualne, kreativne, umjetničke, sposobnosti vođenja i sl.

U svojim tečajevima kojima pomaže odgajateljima i učiteljima u stjecanju osobne i profesionalne kompetencije za rad s darovitom djecom, Tannenbaum posebnu pozornost usmjerava na sljedeće zadatke: 1. Razvijanje samopoimanja i osjetljivosti prema drugima 2. Stjecanje znanja o procesu učenja i razvoja 3. Stjecanje vještina djelotvornog podučavanja Tannenbaum poseban značaj pridaje snazi ličnosti i zdravu poimanju odgajatelja, izgradnji njegove pozitivne slike o sebi. Odgajatelji tijekom rada s darovitom djecom podjednako trebaju usmjeriti svoju pozornost na proces učenja kao i na njegove učinke, da shvate da rezultat naučenoga ne ovisi samo o djetetu, nego i o načinu rada odgajatelja ili učitelja. Vježbanje vještina podučavanja, tj. pedagogijskih vještina u užem smislu obuhvaća uvježbavanje vještine vođenja razgovora, postavljanja pitanja, usmjeravanja, slušanja, promatranja, motiviranja i sl. Odgajatelj treba prepoznati i priznati djetetovu darovitost, priznati nedovoljnost svog znanja o njima i vlastitu nekompetentnost za rad s darovitom djecom, tražiti pomoć i podršku da se to prevlada. Nakon tih nužnih uvjeta, sljedeća su: njegovati fleksibilnost i prilagodljivost u radu te iskazivati poštovanje, ohrabriti i podržati darovito dijete. U radu s darovitom djecom preporučujemo što više humora, jer humor: - razvija mišljenje 9

- poboljšava kvantitetu i kvalitetu čitanja - poboljšava zdravstveno stanje - oslobađa kreativnost - poboljšava kvalitetu komunikacije - ohrabruje ispravna ponašanja

5.AKTIVNO UČENJE I KREATIVNO MIŠLJENJE DAROVITE DJECE Pod aktivnim učenjem se podrazumijeva ono koje se odvija cijelo vrijeme, kroz aktivnosti kojima se dijete bavi, a u kojemu dijete uči iz podražaja i situacija kojima je izloženo. Bez obzira na ranu dob djece, njima se omogućuje samostalno učenje, eksperimentiranje, stjecanje raznolikog iskustva i ključnih predodžaba, što je temelj budućeg učenja. U poticanju aktivnog učenja darovitog djeteta odrasli ne trebaju biti sudionici svih njegovih aktivnosti učenja, nego ga stalno osposobljavati za samostalno učenje. Dobro je kad dijete ima iznad prosječno razvijenu inteligenciju i kreativnost, ali to nije pravilo. Intelektualno darovito dijete ne mora biti i kreativno, a kreativno dijete ne mora biti iznad prosječno po intelektualnom razvoju. Iako rad s kreativnom djecom nije lak, dobar odgajatelj će, sagledavajući ogroman značaj ljudske kreativnosti, nastojati oslobađati kreativnost djece u svojoj skupini i poticati njeno iskazivanje. Najčešće se to radi poticanjem divergentne produkcije i kreativnog rješavanja problema. Igre „zamisli-učini“ su utemeljene na Torranceovim istraživanjima izražavanja kreativnosti kroz pokret. U njima dijete ima mogućnost:      

Izražavanja trenutačnih osjećaja i složenijih čuvstava Uživljavanja u igru uloga Iskazivanja sposobnosti kroz kreativni pokret Sudjelovanja u skupnim aktivnostima rješavanja problema Iskazivanja originalnosti ideja u rješavanju problema Izražavanja pokretom – „jezikom tijela“

Primjeri situacija razdijeljeni u tri podskupine za pantomimu: 1) Učini to... 2) Pokaži to... 3) Budi kao... Da bi razvilo vještinu kritičkog mišljenja, nužnu za kreativno rješavanje problema, dijete mora proći kroz nekoliko faza:  

Prikupiti i razmotriti činjenice Uočiti/otkriti problem 10

   

Imati ideje kako riješiti problem Razmotriti moguća rješenja Vrednovati posljedice mogućih rješenja Odabrati i prosuditi konačno rješenje

Spoznajni razvoj potiče se pažljivim slušanjem i odgovaranjem na pitanja, te analiziranjem i uspoređivanjem različitih mogućih rješenja. To pomaže djetetu shvatiti složenost ljudskog ponašanja i situacija za koje je nemoguće uvijek naći jednostavno rješenje. Kreativno rješavanje problema tako pridonosi socijalnom i čuvstvenom sazrijevanju i prilagodbi djeteta. Tražeći prilagodbu rješenja određenoj situaciji i učeći se potrazi za drugim, boljim načinima rješenja nekog problema, dijete općenito spoznaje vrijednost prilagodbe i uvažavanja mišljenja drugih. Između treće i šeste godine dječje se jezične sposobnosti intenzivno razvijaju. Dijete bogati svoj rječnik te usvaja sve složenije verbalne i gramatičke strukture. Rečenice mu postaju složenije, javljaju se i prvi verbalni izrazi uzročnoposljedičnog povezivanja pojava što je usko povezano s razvojem ostalih intelektualnih sposobnosti, posebno razvojem mišljenja i pamćenja. Ako knjiga/slikovnica zadovoljava interese djeteta i pokreće njegov razvoj ono će vjerojatno tražiti da mu je čitate ponovo i ponovo, a slušat će vrlo pažljivo. Zagonetke su vrlo pogodne za aktiviranje različitih misaonih procesa predškolskoga darovitog djeteta, a usto pridonose i širenju temeljnih znanja djece.

6.RAD NA PROJEKTU I DAROVITO DIJETE Specifični interesi za neko područje, koje darovito predškolsko dijete često počinje pokazivati vrlo rano, izražavaju se upravo kroz veći broj pitanja vezanih uz to područje kao i povećanu aktivnost usmjerenu na zadovoljavanje svoje specifične znatiželje. Rad na projektu relativno je noviji didaktički oblik rada u odgojno-obrazovnoj praksi predškolskog uzrasta. Osmišljeno se počeo koristiti u Italiji u tzv. Reggio pedagogiji, a danas ga već nalazimo u praksi predškolskog odgoja velikog broja europskih zemalja, posebno u Velikoj Britaniji (project teaching) i Francuskoj (orientations projects activites pour l'ecole maternelle). PROJEKT – prema određenjima koja ćemo naći u odgovarajućoj stručnoj literaturi – je plan neke aktivnosti. On određuje način na koji će se ta aktivnost odvijati kako bi dovela do određenog cilja. Kilpatrick, jedan od utemeljitela projektnog rad ana području odgoja i obrazovanja, naglašava važnost razvijanja misaonih procesa i to smatra jednim od osnovnih zadataka projekta.

11

Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi su:  Da djeca steknu određena znanja i predodžbe  Da djeca razviju određene potencijale i sposobnosti te usvoje određene vještine  Da se potakne uspješniji socioemocionalni razvoj djece Tema projekta mora biti važna djetetu! Dijete mora biti zainteresirano za ostvarenje cilja rada na projektu! Opće je pravilo da djeca, ne odgajatelj, moraju biti inicijatori projekta i zainteresirani za rad na projektu. Neka će djeca (uglavnom darovita) do toga doći spontano, a neke će potaknuti vješti, ali nenametljive intervencije odgajatelja. U ostvarenju cilja projekta djeca moraju koristiti i pomoć osoba izvan predškolske ustanove! U ostvarenju cilja projekta korisno je organizirati posjet raznim mjestima! Kako bi ostvarila cilj projekta, djeca moraju poduzimati što je više moguće raznovrsnih aktivnosti! Aktivnosti djeteta tijekom rada na projektu: 1. Sakupljanje 2. Istraživanje 3. Promatranje – aktivnost koja se često traži od djeteta tijekom rada na projektu 4. Identificiranje 5. Klasificiranje 6. Bilježenje 7. Objašnjenje 8. Vježbanje komunikacijskih vještina Etape rada na projektu:     

Određivanje teme projekta Određivanje cilja i zadataka projekta Izrada plana projekta Provođenje projekta Vrednovanje postignuća

U radu na projektu djeca nisu (i ne smiju biti) samo provoditelji zadataka koje je planirao i osmislio odgajatelj, nego i sami imaju značajan udio u planiranju, organiziranju, provođenju aktivnosti te u vrednovanju učinjenoga. Projekt omogućuje djeci razvijanje interesa, donošenje neovisnih odluka, preciziranje ciljeva, pronalaženje izvora informacija i odlučivanje kako će izložiti svoj rad.

12

Radeći na projektu dijete uči kako uočavati probleme, kako tražiti njihova rješenja, kako samostalno stjecati znanja, i kako ta znanja primjenjivati u različitim situacijama. Oni se samoobrazuju, ali i osposobljavaju za samoobrazovanje. Odgajatelj je pritom ključna osoba. Ali ni u kojem slučaju ne smije biti osoba koja djetetu daje tražene odgovore i potrebne informacije, nego samo osoba koja mu pomaže da sagleda probleme, postavi pitanja i traži i nalazi potrebne odgovore.

7.DAROVITO DIJETE I RAČUNALO Dostupne studije koje se bave proučavanjem učinaka rada na računalu u predškolske djece govore da im računalo ne pomaže samo u tradicijskim oblicima učenja nego da im pruža i beskrajne mogućnosti novih načina korištenja misaonih procesa, čime povećava kvalitetu njihova logičkog zaključivanja. Nikada prije nije postojao medij koji je apstraktne predodžbe mogao predočiti na tako konkretan način, kao što to može računalo. Ono to čini poput najboljeg učitelja, držeći djecu stalno na izazovnoj granici vlastitih mogućnsoti učenja, neprestano im razvijajući osjećaj vlastite kompetentnosti. Raditi s računalom u predškolskoj ustanovi može se sa svom djecom u skupini, ali ako ga koristimo u radu s darovitom djecom, s djecom čije sposobnosti, specifični interesi i motivacija za taj rad odskaču od onih koje iskazuju ostala djeca u skupini, taj je rad učinkovitijij i pozitivnije djeluje na njihov razvoj. Učeći pomoću računala, dijete uči vlastitim tempom, što je važno za svu djecu, a osobito za darovite koji u klasičnoj nastavi često moraju čekati druge da dosegnu razinu njihova znanja, kako bi krenuli dalje. Dobri programi postupno prate napredak tijekom učenja i nude djeci ohrabrenje i nagrade za učinjeno u vidu pozitivnih povratnih informacija. Dužnost je odgajatelja uvijek provjeriti programe koje dijete koristi i nikada prepustiti izbor onima koje pritom vode ponajprije ekonomski interesi! Programi poöetnog opismenjivanja za djecu predškolske dobi idealni su za mlađu, a posebno za darovitu djecu, koja prije od svojih vršnjaka pokazuju interes za čitanje i pisanje i prije ga počnu usvajati.

13