Sita - Kci Zemlje - strip.pdf

Kći Zemlje

Kći Zemlje

Prijevod | Nikša, Zoran, Sarasvati, Sindhu • Lektura | Nikša Grafička dorada | Lila, Kamala • Prijelom | Lila • srpanj, 2014.

Pojmovnik Bog Vatre Vatreno krštenje Kraljevstvo Bharate Nebeske plesačice na Indrinom dvoru Vrt s Ashoka drvećem Oružje Stari naziv za Indiju Naziv kojim se obraćamo starijem bratu s poštovanjem Božica Zemlje Oružje koje ima snagu Brahme (Boga Stvaranja) Dojilja ili dadilja Sluškinja Polubog Božica Otjelovljenje Himalaya Kralj polubogova, zadužen za kišu i grmljavinu Oružje koje ima snagu Indre Drvena obuća pustinjaka Kraljevstvo u blizini Videhe. Ayodhya je bila glavni grad Košale Osoba koja ima prirodu ratnika Magična linija koju je nacrtao Lakšman Otočno kraljevstvo kralja rakshasa Ravane Sveta pjesma kojom se priziva Božanstvo Ministar Majka

Glavni grad kraljevstva Videhe Naziv plemena Tradicionalni indijski desert od riže i mlijeka Ravanina luksuzna leteća kočija Duhovni vođa ili učitelj kraljevske obitelji Demon. Ženski demon se zove rakšasi Drugo ime za Ramu Priča o Rami i Sita koju je Mahariši Valmiki napisao u stihovima Linija Mudrac Naziv za oslovljavanje muškarca s poštovanjem Ime kćeri Janake i Sunaina. Supruga Rame. Sitin suprug Kraljevska dinastija za koju se smatra da potječe od Sunca Ceremonija pri kojoj mladenka bira svog supruga među okupljenim muškaracima Oznaka od gline koja se stavlja na čelo Drugo veliko vremensko razdoblje. Prema Indijskim spisima, postoje četiri razdoblja ili vremenska perioda- Satya yuga, Treta yuga, Dvapara yuga i Kali yuga. Pripadnik inteligentne i moćne rase majmuna Vrt Rijeka krvi koja teče Zemljom mrtvih Božica šume. Također, Sita je poznata po ovom imenu dok je živjela u Valmikijevom ašramu Bog vjetra Kraljevstvo kralja Janake, Sitinog oca Ritual pri kojem svećenici prizivaju blagoslove bogove prinoseći im ponude u vatru Polubog smrti i pravednosti

Kći Zemlje

Sita je princeza iz Videhe, dobrog srca i inteligentna. Udana je za Ramu, princa iz Ayodhye i njezin životni put ju je vodio od veselja do boli. Putem je morala ostaviti iza sebe luksuz i udobnost, te živjeti jednostavnim, teškim životom stanovnika šume i suočiti se s opasnošću na svakom koraku. Uhvaćena u zamku đavoljeg plana zlobnog demona, kralja Ravane, Sita je oteta i skrivena na Lanki. Hoće li Rama skupiti moćnu vojsku da bi oslobodio Situ od demona? Hoće li se Sita vratiti u Ayodhyu i postati kraljica... ili joj je suđeno da joj ne vjeruju i da živi sama do kraja života? Uzeta iz drevnog indijskog djela Ramajane, ovo je dirljiva priča o ljubavi, časti i požrtvovnosti koja otkriva sjajnu snagu jedne žene u svijetu koji ne oprašta.

Prije

više tisuća godina, u vrijeme doba zvanog Treta yuga, polubogovi i demoni su hodali zemljom zajedno sa smrtnicima.

To je bilo vrijeme mističnih moći i moćnih molitvi koje su koristile sile dobra i zla. Bilo je to vrijeme kad su čuda i tragedije mogle promijeniti čovjekov život u treptaj oka.

U to vrijeme u zemlji bharati nalazilo se mnogo kraljevsatva, a svakim od njih je vladao snažni kralj i ratnik. Jedno od tih kraljevstava je bilo Videha, odakle sam i ja.

Moje rođenje je obavijeno velom tajne. Ljudi Videhe su se oduvijek pitali odakle sam došla.

Suđeno mi je da budem princeza i ovo je moja priča...

Moji

roditelji, janaka i Sunaina su bili kralj i kraljica Videhe i vladali su zemljom iz prekrasnog grada, Mithile.

Otac je bio pravedan i mudar, a majka je bila poznata po svojoj samilosti i darežljivosti.

Polja su mi suha, Vaše Veličanstvo. Usjevi su propali bez vode. Kako da nahranim svoju djecu?

Mantriji, neka se iskopa kanal i dovede voda do njegove zemlje. sve ću doći vidjeti.

da, naš kralju!

on je uvijek ispunjavao obećanja.

Moja polja cvjetaju! Živio kralj janaka! Ova odjeća je za vašu djecu.

Pozvali su dvorskog mudraca i iznijeli mu svoju žalost. On je na trenutak razmislio i odgovorio.

Život mojih roditelja je bio savršen, s jednim izuzetkom...

Pod vodstvom mudraca moji roditelji su postili, meditirali i obožavali oltar velike božice Bhudevi. Dali su u milostinju zlato, žito i raskošnu odjeću, te dobili blagoslove svetih osoba.

Srce me boli od želje za djetetom koje bih voljela i brinula se za njega. Hoću li ikada postati majka?

Ne boj se sine moj! Ima netko tko ti može ispuniti želju. Bhudevi, božica zemlje je poznata kao milostiva i nikad ne ostavlja ni jednu želju neispunjenu. Za sedam dana pripremi svetu ceremoniju obrađivanja zemlje u njenu čast. Ona će odgovoriti na tvoje molitve.

Ne tuguj kraljice moja, učinit ću sve što je u mojoj moći da te vidim opet sretnu!

Sedmi dan je osvanuo svijetao i čist. Ceremonija obrađivanja zemlje i počela u povoljnom trenutku. Dok su mudraci i bramane pjevali himne božici zemlje, moj otac je čelom dotakao zemlju i s poštovanjem podigao zlatni plug.

s potpunom predanošću upućivali su razne molitve kako bi im milostiva božica podarila dijete.

Blagoslovi nas Bhudevi!

Bhudevi nas je obasula svojom milošću! Ovo je prekrasna djevojčica za tebe, moja kraljice. Moje dijete! Slava ti božice!

Uskoro, plug je udario u komad metala. Svi su u čudu gledali dok je moj otac iskopavao sanduk iz zemlje.

U čast Bhudevi, nazvat ćemo našu malu princezu Sita; uistinu je kći zemlje.

Živjela princeza Sita!

I tako sam započela život kao princeza Videhe. Palaču je ispunila sreća i životi mojih roditelja su konačno postali potpuni.

Nekoliko godina poslije, moja majka je rodila još jednu djevojčicu, moju sestru i najdražu družicu, Urmilu.

Kao dijete, satima sam sjedila i slušala priče o svojim precima i o polubogovima. I onda su polubogovi darovali taj veliki luk tvome djedu na čuvanje u čast njegovih osobina.

Taj magični luk je toliko čvrst da ga smrtni čovjek nikad nije uspio podignuti.

Čak ni najmoćniji ratnici! I zbog toga je u tom istom položaju već stoljećima. Vidi, majko! Luk sjaji! Daj da ga vidim iz blizine!

Ne sada Sita. Kad budeš malo starija.

I uvijek sam željela dodirnuti taj magični luk, ali on je bio izvan našeg domašaja.

Jednog smo se dana Urmila i ja igrale u hodniku.

Maknite se otamo princeze! Ne smijete se igrati u salonu gdje je veliki luk! Maknite se s tom loptom!

O, ne! majka nas je upozorila da ne ulazimo, ali moramo po loptu.

Čekaj ovdje! Tražila sam loptu i našla je smještenu ispod stola na kom je ležao veliki luk. Želeći je izvući, gurnula sam stol...

...a on se pomaknuo kad sam ga lagano dotakla.

Urmilini uzvici izneneđenja su doveli moju majku. Nije mogla vjerovati svojim očima.

Sita, kako si to uspjela?

Majko, luk je lagan poput perca!

Nakon što sam pomakla veliki luk, mnogi veliki ratnici su ga pokušali podignuti. Mislili su da je magija luka opala. Ali unatoč svim njihovim naporima, veliki luk je ležao nepomičan.

kako smo rasle, Urmila i ja smo uživale u društvu naših rodica, Mandavi i Šrutakirti. One su bile kćeri kralja Kušadhvaja, našeg strica. nas četiri smo učile umjetnosti koje su neophodne princezama. Ali svaka od nas je imala svoju omiljenu granu.

Mandavi je uživala u slikanju i kaligrafiji.

Urmilina urođena gracioznost ju je vodila k pokretu i ritmu. Bila je zaglušujući plesač i zvuk njezinih nanogvica je radosno odzvanjao palačom svaki dan...

...dok su Šrutakirtini valovi slatkih melodija s njezinim glasom i instrumentima očaravali svakoga tko bi čuo njezinu glazbu.

A ja, ja bih provodila vrijeme čitajući i duboko razmišljajući. Voljela sam utjecaj povijesti i filozofija na moj um, te poduke o zakonu, tradiciji, logici i mudrosti.

Kao mlada djevojka bila sam nadahnuta legendama o ženama koje bi ispunile nemoguće podvige. Posebno me nadahnula legenda o Umi, kćeri Himavana.

Ali priča o princezi Savitri mi je bila najdraža. Savitri se udala za prognanog princa Satyavana, znajući da mu je suđeno da živi samo godinu dana nakon njihovog vjenčanja.

U svom prethodnom životu, Uma je bila Sati, žena boga Šive. Kad je njezin otac uvrijedio Šivu, Sati je napustila tijelo, obećavajući da će se vratiti. Ponovno rođena kao Uma, godinama je meditirala u šumi da bi ponovno zadobila srce svog voljenog Šive.

također sam sanjala o tome da sretnem mudre žene, kao što je majka i jogini Anasuja.

kako bi provjerili njezinu čistoću, bogovi su je jednom zamolili da im posluži hranu bez ijednog komada odjeće na tijelu. Svojom magičnom moći Anasuja ih je preobrazila u novorođenčad. Onda ih je kao majka nahranila na svom krilu.

Savitri je vidjela yamaraja, boga smrti, kako odnosi dušu njenog muža. Pratila je yamaraja do zemlje mrtvih kako bi svog muža vratila u život. Dirnut Savitrinom čistoćom i odlučnošću, yamaraja je podario Satyavanu dug život.

Također sam imala poštovanje prema filozofkinji Gargi.

U društvu učenih muškaraca i žena koje bi moj otac organizirao u Mithili, mlada Gargi je sijala poput dragulja. Sa svojim pametnim umom izazivala bi najveće mislioce na dvoru.

Moji najdragocjeniji trenuci u danu su bili oni provedeni s velikom božicom Bhudevi. Bile smo neobično povezane i znala sam da može čuti moje misli.

Udisala sam miris tamjana i svježe ubranog cvijeća koje je ispunjavalo hram. Čak i uz prigušeno svjetlo uljnih lampi, božica mi je bila lijepa.

Često mi se činilo da je njezino božanstvo živo i vidjela bih kako mi se smiješi poput dobronamjerne majke. osjećala njezinu veliku moć. I znala sam da će me štititi i voditi u životu.

U

dobi od šesnaest godina, pridružila bih se ocu dok je slušao novosti iz svog kraljevstva.

dragi kralju, sa žaljenjem vam moram priopćiti da sam u svojim putovanjima posvjedočio postojanju rakšasa u šumama između videhe i Košale.

Ta odvratna stvorenja su maltretirala mudrace, uništavajući njihova žrtvovanja unoseći kaos u njihove nastambe.

Ljutila me činjenica da su životi svetih osoba u opasnosti.

Oče, nauči me kako rukovati mačem! Ja ću se s njima boriti!

Ja sam kukavica, nemoćna obraniti nevine ljude od zla...

te noći, božica Bhudevi mi je došla u san i oslobodila me tjeskobe.

Sita, ti si nježna poput cvijeta. Oni bi te zgnječili u trenu!

osjećajući se bespomoćno, otišla sam u svoje odaje. Koja korist što sam se rodila kao kšatrija?!

Nije tvoje da se boriš sa rakšasama, kćeri moja. Princ koji će to učiniti je već započeo svoj zadatak.

Kako je vrijeme prolazilo, čula bih slavljenje gdje god bih išla.

Princeza Sita je najljepša žena na zemlji! Sjaji kao boginja!

Sretan će biti princ koji je oženi!

nije me zanimalo što ljudi govore o meni. Žudjela sam da sretnem princa iz mojih snova.

Možda bismo trebali pitati strica janaku da uda Situ za kralja Anga. Što misliš Urmila?

Čula sam da on ima toliki trbuh da jedva može sjesti na prijestolje!

Ššššš, ne smetajte Siti! Ona sanja o božanskom čovjeku kome će staviti vijenac od cvijeća oko vrata na dan vjenčanja.

Oh! Dosta zezanja sestre!

i jesam razmišljala tko je čovjek za koga ću se udati i s kim ću provesti ostatak svog života.

Nekoliko

mjeseci nakon što se Bhudevi pojavila u mom snu, otac je potvrdio njezine riječi Oni rakšase o kojima smo čuli su napali nastambu Maharišija Višvamitre.

On se obratio za pomoć mom starom prijatelju kralju Dašarathu iz Ayodhye i on je poslao svoja dva sina, Ramu i Lakšmana u Višvamitrinu kolibu.

Ti mladići, svega nekoliko godina stariji od vas, napali su rakšase i otjerali ih, tako da je šuma ponovno mirna. Svi smo mi dužnici tim mladićima.

Koja snaga! Koja hrabrost! Suočili su se s tako strašnim neprijateljem! Zvuči kao da su polubogovi!

Sigurno! Kao i ti Sita, ti prinčevi su božanskog porijekla. Četvorica Dašarathovih sinova su rođeni nakon što su njegove kraljice popile pajas koji su im bogovi dali. Nije čudo da su bez premca!

Od tog dana sam počela stalno sanjariti o princu rami iz Ayodhye. Da se bar mogu udati za nekoga snažnog i hrabrog poput princa Rame!

Rama je bio hrabar i snažan i ja sam željela muža poput njega. Tada sam odlučila da se čovjek za kojeg ću se udati mora dokazati da je vrijedan toga da bude moj muž.

Nakon što sam pažljivo razmislila nekoliko dana, odlučila sam koji će biti test.

Čovjek koje podigne i napne ovaj veliki luk na mojoj svayamvari, bit će moj muž.

Što? Sita, jesi sigurna?

Otac je zastao razmišljajući o mom zahtjevu.

Da, oče!

Znamo da nema čovjeka tako snažnog koji bi izvršio taj zadatak! Sita traži nemoguće!

Zaboravljaš, moj gospodine, da je tvoja kći moćna tajanstvena žena čija je prava majka božica zemlje.

u pravu si! Iako me to stavlja u tjeskobu, pristat ću na taj test. Pozvat ćemo najhrabrije ljude na svayamvaru.

Sitin odabranik također treba biti božanski. Kako drugačije testirati čovjeka, osim s tim božanskim lukom?

Glasnici su poslani u sva bliža i dalja kraljevstva s pozivom Kralja janake na svayamvaru njegove kćeri.

Nekoliko dana kasnije, primila sam novosti s granica Videhe. Oduševile su me toliko da se to ne da opisati.

Pogodi tko je na putu za tvoju svayamvaru, sestro! Tko?

Princ Rama iz Ayodhye sa svojim mlađim bratom princom Lakšmanom!

Dan

prije svayamvare, dok je Mithila zujala od uzbuđenja, sestra i ja smo posjetile lijepi vrt s ružama blizu božičinog hrama.

Rama, brate! Što si to našao?

Kad sam čula njegovo ime, shvatila sam da gledam lice princa Rame iz Ayodhye.

Hodajući uokolo, tražila sam cvijeće najjačih boja kako bi ga ubrala i ponudila u hramu. Dok sam bila iza grma...

Koliko često sam ga sanjala! Bio je čak puno zgodniji no što sam ikada zamišljala!

Sita, pričekaj!

U tim trenucima što su oduzimali dah, vidjela sam ljepotu duše princa Rame kako sjaji u njegovim očima. I tada sam znala – on je bio taj kojeg ću izabrati za muža.

Vidi kako je pocrvenila!

Ne može ni dočekati svayamvaru. Već je dala svoje srce princu Rami!

Dođi, Sita seko!

Tog dana, u hramu, klečala sam i tražila blagoslov od božice Bhudevi. Svim svojim srcem sam željela da jedino princ Rama podigne luk i postane moj muž.

Na dan moje svayamvare u sali su bili redovi prinčeva i kraljeva. Bilo je starih, mladih, kšatrija svake vrste, i svi su bili pouzdani da će proći test i zadobiti me za svoju ženu.

Neka svayamvara počne!

Ššššš... Vidi Lakšmana, mlađeg brata princa Rame. Zar nije jako zgodan?

Mandavi, naše sestre neće uzeti u obzir druge muškarce. Sita i Urmila su bacile poglede na prinčeve iz Ayodhye.

Vidi Urmila, tamo je kralj Ange sa svojim velikim trbuhom. Ako se uspije podići sa sjedišta, možda uspije pomaknuti i luk.

Bila sam napeta kada je prvi natjecatelj hodao prema luku šepureći se. Vukao je i gurao, ali unatoč svim svojim naporima, na njegovo zaprepaštenje luk se...

...nije ni pomakao. Odahnula sam!

Jedan za drugim, snažni ratnici su okušali svoju sreću.

Neki ratnici su se stvarno osramotili u svojim očajničkim pokušajima. Moje sestre i ja smo se jedva suzdržavale od smijeha... Ali nije bilo pomoći. Ljuti i razočarani, vraćali bi se na svoja sjedišta. Moje su nade rasle sa svakim neuspjehom jer je to značilo da će Rama uskoro doći na red.

Vrijeme je prolazilo. Kao što dijamant sjaji u sobi punoj kamenčića, princ Rama je sjedio obasjan i miran.

Nažalost, Sita nikada neće naći muža!

Je li kralj janaka pozvao sve te goste da bi ih osramotio?

Zar ne zna da je zadatak nemoguć? do sada su bili neuspješni.

Mogla sam vidjeti da je moj otac izgubio svaku nadu i borio se s mogućnošću da će njegova kćer ostati neudana.

Moje

oči su bile prikovane za princa Ramu. Bez obzira koliko snažno pokušavala, nisam ih mogla otkinuti s njega. Gledala sam u njega kad sam vidjela velikog mudraca Višvamitru kako mu nešto šapuće na uho.

konačno, kao plamteća zvijezda, princ Rama je krenuo prema velikom luku. Ne samo meni, već i svima prisutnima, oduzeo se dah.

Šapati su kružili među ratnicima da netko tako mlad kao on ne može uspjeti, Ali ja sam vjerovala u njega.

Princ Rama je mirno proučavao veliki luk.

Molim te, Bhudevi, neka on bude taj koji će podignuti luk! molim te!

Princ Rama je uspio razbiti čaroliju luka i podignuti ga! Držao ga je kao da je igračka i nategnuo ga s takvom snagom da je luk pukao na pola!

Prisutni su bili čudom pogođeni! Svi su slavili princa iz Ayodhye. a Moji roditelji su lili suze radosnice.

Princ Lakšman i veliki mudrac Višvamitra su se smješkali kao da se podrazumijevalo da će Rama biti uspješan.

Samo božansko biće može izvršiti tako nevjerojatan zadatak!

Mojoj sreći nije bilo kraja. Hrabri, milostivi princ kojem sam se divila, postao je moj izabranik. U sebi sam zahvaljivala velikoj božici bhudevi na milosti!

Živio princ Rama!

Živjela princeza Sita!

Bog ih blagoslovio!

Slavne kraljevstve obitelji Ayodhye i Videhe su se sjedinile na tom vjenčanju. Moj otac je dočekao kraljevsku obitelj iz Ayodhye s otvorenim srcem. U srcu se radujem što te vidim Dašarathe! Sreli smo se u tako lijepim okolnostima, janaka!

predstavljam ti Bharatu, mog drugog sina.

Ovo je Šatrugna, Lakšmanin blizanac i moj najmlađi sin.

Sva četiri princa iz Ayodhye su slike i prilike polubogova! Što misliš Mandavi?

Nagovarala sam roditelje i strica Kušadvađa da razmisle o ženidbi Urmile za princa Lakšmana, Mandavi za princa Bharatu i Šrutakirti za princa Šatrughnu. Razmisli, molim te, oče...

istinu govoriš!

Četiri brata.... kao i nas četiri sestre....hmm, meni to izgleda savršeno!

Cijenim tvoj prijedlog Sita i razgovarat ću sa kraljem Dašarathom o tome.

Bez da sam to znala, veliki mudrac Višvamitra i kraljevski svećenik iz Ayodhye, veliki mudrac Vašišta su s istim prijedlogom prišli kralju Dašarathi. On je bio veoma sretan kad je moj otac došao s tim prijedlogom.

Čak su i veliki sveci blagoslovili to sjedinjenje. Radosno ću povesti tvoje četiri lijepe kćeri kući u Ayodhyu!

I tako je i bilo. Usred pompe i ceremonije, četiri vjenčanja su svečano održana na isti, povoljan dan.

sve smo bila uzbuđene što se udajemo za svoje odabranike.

Naši roditelji i mudraci i svećenici su nas obasipali blagoslovima da dugo i sretno živimo.

Mithila je poprimila festivalsko raspoloženje i ljudi su slavili plešući i pjevajući, čestitajući jedni drugima vjenčanje njihovih omiljenih princeza.

Ali kad je došao dan da odemo u naš novi dom, suze su klizile niz naše obraze.

Imaš sestre i ljubaznog muža i svoju novu obitelj u Ayodhyi. Sigurna sam da će ti to sve nadomjestiti mene i nakon nekog vremena nas se nećeš ni sjećati.

Kako ću živjeti bez tebe, draga majko?

Majka me uputila da budem savršena žena. Prenijela mi je rijetku mudrost i uvide koje samo žena ima. Sita, ti ćeš biti Ramina snaga kada bude slab. Ti ćeš mu biti radost kada bude tužan.

budi uz njega i dijeli njegovu sreću i nesreću kao čvrsti prijatelj.

I uvijek drži na umu da u Ayodhyi, njezin kralj, ljudi i zakoni pripadaju tebi. Tvoja dužnost prema njima je važnija nego tvoj vlastiti život.

Majčini mudri savjeti su ostali sa mnom dok sam započinjala moje novo putovanje s mojim voljenim Ramom. Tada nisam znala da ću se morati držati njezinih riječi u predstojećim mjesecima.

Ayodhya, prijestolnica Surjavanše, ili potomaka sunčeve dinastije, bila je veličanstven grad. Njezina veličina je bila iznad ičega što sam do sada vidjela.

Njeni građani su bili topli i velikodušni i dočekali su nas jako otvorenih srca.

Lako smo se uklopile u život u Ayodhyi. Kralj Dašarath i njegove tri žene su nas voljeli kao da smo njihove vlastite kćeri. Kraljica Kaušalya, najstarija od Dašarathovih žena, bila je mudra majka princa Rame. Kraljica Kaikeyi je bila najljepša i najmlađa od žena. Bila je majka Bharate, koje je bio sljedeći po dobi nakon Rame.

a kraljica Sumitra je bila majka najmlađe dvojice braće, blizanaca Lakšmana i Šatrughne.

Bharata! Zar ti Rama ne izgleda malo blijed? Jesi li se dovoljno odmorio, sine moj?

Moje sestre i ja smo se divile tome kako su kraljice majke jednako voljele svu četvoricu prinčeva.

Jesm majko. Tvoja briga za mene je poput brige majke Kaušalye. Sretan sam da imam tri majke koje me jako vole.

Naklonost

među braćom je bila neizmjerna...

vaša ljubav je tako velika...

Da, obožavam zemlju po kojoj hodaju, Urmila.

Dani i noći su mi bili ispunjeni s Ramom. Ujutro bi zajedno išli na molitvu, a navečer bi pričali satima.

Shvatila sam da me muž voli koliko i ja njega.

tako je i raslo naše poštovanje jednog prema drugom. Rama me često pitao za savjet u vezi dvorskih poslova. Sita, treba mi tvoj savjet u vezi spora između ubirača poreza i zemljoradnika.

Budi naklonjen zemljoradniku, jer je izgladnio. poreznik se uvijek svađa punog želuca.

Ti si tako pravedna i mudra!

Hvala ti, ali zašto nisi došao kući na ručak, moj gospodine? Da li se možda ne osjećaš dobro?

Zar ti ne postiš danas Sita? Ja ne mogu progutati ni zalogaj ako si ti gladna. Ja ću jesti samo kad i ti to budeš učinila, draga moja.

Uskoro nakon što smo se smjestili u Ayodhyi, Bharatu je pozvao ujak. Skupa sa Šatrughnom, odlučio je posjetiti rodno mjesto svoje majke, Kekayu. Njihove žene Šrutakirti i Mandavi su im se pridružile.

Zbogom oče!

Uskoro ćemo se vratiti!

Neka vas bogovi čuvaju, djeco moja!

Nedugo nakon njihovog odlaska, kralj Dašarath je imao ružan san.

Ovaj san predviđa moju smrt. Moji dani na zemlji su odbrojani. Moram imenovati nasljednika na prijestolju prije no što umrem.

Idućeg dana je kralj Dašarath objavio... Vladao sam Ayodhyom mnogo godina. Moja najdublja želja je da princ Rama, moj najstariji sin, naslijedi prijestolje nakon što ja umrem.

Prinčevi Bharata i Šatrughna su u Kekayi, ali ne znam kad će me smrt snaći.

Tako da želim odžati taj povoljni zadatak bez odlaganja. Siguran sam da bi Bharata, kao i svi prisutni ovdje, podžao moju odluku.

Živio princ rama!

lijepa vijest! Živio Rama!

sutra ću okruniti svog plemenitog sina kao princa nasljednika!

Ujutro, krunidbenog dana, oči su mi sjajile od uzbuđenja. Sjećala sam se svoje majke dok sam oblačila halje koje pristoje kraljici...

Dok sam se radovala, tamni, hladni razgovor se odvijao u odajama kraljice Kaikeyi...

Kraljice moja, ti si jako nevina. Ti voliš Kaušalijinog sina kao svog vlastitog. Ali što je s tvojim sinom Bharatom? Tko će se brinuti za njegove interese? Zamisli Mantara! Moj dragi Rama je dovoljno star da postane princ nasljednik! Čini se da je bilo jučer kad sam mu pomagala da napravi prve korake.

Mantara, Rama je moj sin koliko i Bharata. Ne vidim razliku među njima.

Rama! Rama! Zar ne možeš misliti ni o kome drugome?

Kad Rama postane princ nasljednik sve bogatsvo i moć će biti u Kaušaljinim i Sitinim rukama. Zapamti moje riječi! Rama i te dvije žene će tebe i Bharatu spustiti na nivo sluge!

Moj hrabri Bharata i ja ćemo postati sluge? Stvarno tako misliš?

Sigurna sam, kraljice! To bi bila velika nepravda prema mom sinu i meni. Što da uradim Mantara?

“Ako se sjećaš, nekoliko godina prije no što su mu se sinovi rodili, kralj Dašarath je vodio moćnu bitku s demonima. Kada je bio ranjen, ti si se borila za njegov život, odvela ga na sigurno i njegovala ga dok mu se zdravlje nije povratilo. Tada ti je obećao ispuniti dvije želje, a ti si ih sačuvala za poslije. Sjećaš li se, moja kraljice?”

Mantara je uvjerila Kaikeyi da je to njezina šansa da pita Dašaratha da joj ispuni te dvije želje. Po savjetu stare prepredene Mantare, odbacila je kraljevski nakit.

Kaikeyi, moja voljena kraljice! Što te tišti?

Jesi li bolesna? Hoću li pozvati liječnika? Tvoja nesreća me boli. uradit ću sve što je potrebno da te učinim sretnom.

Zakuni se da ćeš mi ispuniti dvije želje koje si mi obećao kad sam ti spasila život.

Naravno! Kšatrija nikad ne krši obećanje.

Onda slušaj hrabri kralju, jer ću te držati za riječ!

Kraljica Kaikeyi je mudro izmanipulirala svog muža. Bilo joj je suđeno da dobije ono što je tražila. Ali njezine želje će izokrenuti moj život naopačke i donijeti žalost mnogim drugima.

Nesvjesna

drame koja se odvijala u kraljičinim odajama, sretno sam stavljala tilak na Ramino čelo.

Tada sam gledala kako odlazi u odaje kralja Dašarathe da bi dobio njegove blagoslove prije krunidbe. Kraljevski običaj je bio da ga pratim cijeli dan.

Željno iščekujući ceremoniju koja je pred njim, čekala sam da se vrati...

...beskrajno dugo.

Nakon nekoliko sati, vidjela sam mog gospodina kako se vraća. Srce mi se zatreslo od zabrinutosti.

To nije hod čovjeka koji će danas biti okrunjen za nasljednika! Kakva nesreća je zadesila mog gospodina?

moj gospodine! Zašto ti je trebalo tako dugo? Zašto se vraćaš sam?

Je li sve u redu s ocem? Jesu li kraljice majke dobroga zdravlja? Što je pošlo krivo? Nije ništa mogao sakriti od mene. Po izrazu njegovog lica i po njegovoj šutnji sam znala da ga je pogodila strašna nesreća.

Sita, još davno je moj otac dao Kaikeyi zavjet da će joj ispuniti dvije želje. Jutros ih je ona zatražila.

Moja prva želja, kralju Ayodye, je da umjesto Rame moj sin Bharata bude okrunjen kao princ nasljednik.

Kaikeyi! znaš li što govoriš?!

Naravno da znam! A moja druga želja je da tvoj sin Rama bude protjeran u šumu Dandaku na četrnaest godina. Mora se odreći svog bogatstva i živjeti kao isposnik.

Kaikeyi!

“Čuo sam cijeli razgovor stojeći na ulazu u odaje majke Kaikeyi. otac se srušio u žalosti, sav u šoku od činjenice da se trebao složiti s njenim uvjetima.” Rama! tvoj otac se zakleo da će mi ispuniti želje. sada mu pomozi da održi obećanja i napusti Ayodhyu danas!

Rama... ne! Oh, Bijedan li sam! Na što me ta zlobna žena navela! Proklinjem dan kad sam joj ponudio te želje!

Oče, moja je dužnost da te slušam i održim tvoju riječ majci Kaikeyi. Rado ću se odreći kraljevstva i povući u šumu.

Bila sam šokirana. Trebalo mi je vremena da dođem k sebi.

Ali majka Kaikeyi ti se divi! Zašto bi spletkarila protiv tebe na ovaj način?

I Bharata te obožava. On se nikad ne bi složio s tim.

Moj dragi Bharata je nevin.

Slijepa ljubav majke Kaikeyi prema njezinom sinu ju je nagnala da se tako ponaša. Žao mi je svih vas, ljubavi moja. Bili ste tako sretni i radovali se okrunjenju. No bilo kako bilo, što je učinjeno učinjeno je. Ne mogu ni sanjati da ne ispoštujem zavjet svog oca, bez obzira kako mi ga je teško ispuniti. Spremam se na put u šumu Dandaku, Sita. Dok me ne bude, molim te brini se o mom ocu i kraljicama majkama, čak i o Kaikeyi. Nikad joj nemoj uskratiti poštovanje. Uvijek se sjećaj da je ona isto naša majka.

Oprosti mi moj gospodine, ali zaboravljaš da sam ja tvoja žena. moram i želim biti na tvojoj strani i u vrijeme sreće i nesreće. Stoga, idem s tobom.

Sita! Ne! To nije breme koje ti trebaš nositi! Ne možeš napustiti kraljevski život i živjeti kao isposnik! Neću to dozvoliti! imaš dužnosti ovdje, u Ayodhyi!

Ne slaŽem se! NiŠta me ne moŽe zadrŽati

u Ayodhyi. Bharata i Mandavi Će se brinuti za naŠe roditelje. Kao tebi jednaka i tvoja žena, moja duŽnost je dijeliti tvoju radost i tugu. Hodat Ću uz tebe do smaka svijeta.

Život u Šumi nije prikladan za osjetljivu princezu. Morat Ćemo traŽiti korijenje i plodove za hranu; morat Ćemo sami sebi prati odjeĆu i kuhati i Čistiti; morat Ćemo se kupati u rijeci i spavati na tvrdoj zemlji na vruĆini i hladnoĆi!

Sve Što sam i sposobna raditi.

“džungle su opasne, s teŠkim putevima, divljim Životinjama i rakšasama koji vrebaju.”

“ali Nemam se Čega bojati s tobom, najveĆim ratnikom, na svojoj strani.”

OdluČila sam da idem s tobom. Željno iŠČekujem naŠe avanture u Šumi.

Ti si moja snaga, moja kraljice.

Napustili smo svoju kraljevsku odjeĆu i obukli jednostavnu odjeĆu pustinjaka. NasmijeŠila sam se sudbini. U jednom danu promijenilo se tko sam bila - od princeze Ayodhye do Žene jednostavnog pustinjaka.

I ja ću s tobom Brate! Lakšman, Ne!

oh, lakšmane...

Ja sam tvoja sjena, Brate. Gdje god ti da ideŠ, želim te pratiti i pomoći ti.

Urmila... to je Četrnaest godina! kako ĆeŠ Živjeti bez lakšmana?

Bila sam bez rijeČi zbog Žrtve koju je moja mlađa sestre uradila za mene. Hvala ti, Urmila!

Rekla sam mu da se i ja, također, Želim vama pridruŽiti u progonstvu. Ali je inzistirao da Ću ga ometati. U pravu je - ako mu se pridruŽim, on Će biti zaposlen brigom o meni umjesto da se brine o Rami i tebi.

On mora iĆi s tobom, sestro.

Prije nego smo otiŠli, uzeli smo blagoslove svojih roditelja. Rama! Molim te dopusti da se moja zakletva prekine! neka budem poznat kao sramotni i slabi Kšatriya. Ništa mi nije važno, samo da si ti u Ayodhyi!

OČe, ti si me poduČio da, kako Kšatriya, moja prva duŽnost je poŠtovati svoje zakletve. Prije bi umro nego podlegao slabosti.

Moram poŠtovati tvoju zakletvu.

sestro, Nedostajat ĆeŠ mi!

Kada smo se popeli na svoju koČiju, cijeli grad se okupio da oplakuje naŠ odlazak. Majke Kaušalya i Sumitra su bile izbezumljene i nekontrolirano jecale. Urmila je brzo brisala svoje vlastite suze, da bi njih utjeŠila.

sva slava princezi Siti! sva slava Princu Rami! sva slava Princu Lakšmanu!

Moja djeca odlaze! zaustavite ih!

Kako Ću Živjeti, bez njih? Zaustavi ih, Urmila.

čak su i građani plakali...tolika je bila njihova ljubav prema Rami. Mnogi su bili ljuti Što je njihov voljeni princ protjeran. Samo ih je Ramino spokojno, blistavo lice umirilo. Uvjerio ih je da se nimalo ne plaŠi puteva sudbine. Ostavljati oŽaloŠĆeno kraljevstvo Ayodhye nije bilo jednostavno, ali smo zadrŽali svoje oČi Čvrsto fokusirane na putovanje naprijed.

Daleko iza granice Ayodhye, naišli smo na Raminog prijatelja iz djetinstva, poglavice nišada, Guhe.

DoĆi Živjeti s mojim plemenom u Šumi. Biti Će mi Čast sluŽiti ti, Prinče Ayodhye.

Hvala ti, poglavico Guha, ali uvjeti mog izgona su da moram Živjeti kao pustinjak. Molim te pomozi nam nastaviti putovanje tako da pređemo rijeku Gangu.

Kako ŽeliŠ rama.

Zbogom, prijatelju!

Zbogom, vrli Prinče Rama!

Hodali

smo danima, zaustavljajuĆi se samo kada je bio mrak. Rama i ja smo spavali na grubom, neravnom terenu pod velikim drvećem, dok je Lakšman pazio na nas. Moja stopala su krvarila od uboda trnja i moje tijelo je boljelo od iscrpljenosti, ali moje srce je bilo na miru, jer bila sam sa Ramom.

Na kraju, došli smo u Chitrakutu.

Ovo je najljepŠe mjesto do sada Što smo vidjeli.

Zaista, Sita. Mislim da bismo trebali ostati ovdje neko vrijeme.

Sagradit Ću nam kolibu.

Dok smo se Rama i ja odmarali, Lakšman je sam skupio bambus da bi sagradio prebivaliŠte.

Lakšman! ZaŠto siječeš drvo kao da je srce demona?

Ljut sam, brate, i Bijesan!

Ljut ratnik uvijek izgubi bitku. Miran ratnik donosi ispravnu odluku. ZnaŠ to. Ne smijeŠ dopustiti ljutnji da te kontrolira.

Mrzim tu Ženu Što te uvrijedila, Što je razorila naŠu obitelj, protjerala tebe i Situ, koji ste ponos Ayodhye!

Lakšmane, Kraljica Kaikeyi je jedna od naŠih majki. Ne zovi je “tom Ženom”.

MoraŠ znati da je uČinila Što je mislila da je najbolje za Bharatu. Oprosti joj! Oprosti joj prije nego te mrŽnja u tvom srcu uniŠti iznutra. Razumijem Brate. Žao mi je.

misliŠ li da Će Bharata dobro vladati Ayodhyom?

Nemam sumnje da je Bharata najmudriji i najhrabriji vladar Što je Ayodhya ikada vidjela. SluŠala sam Ramin i Lakšmanin razgovor sa udaljenosti. Rama mi je joŠ jednom dokazao da ratnik ne mora biti teŽak i nepopustljiv.

ProŠlo je nekoliko tjedana kako smo u Chitrakuti, moj gospodine. Pitam se kako su naŠe obitelji u Ayodhyi.

draga moja, I sam se Često to pitam. Nadam se da je Otac dobro. a da su i Bharata i šatrughna također. Žalim Što ih nisam pozdravio.

brate!

Zabrinuti da je možda Lakšman ozlijeđen, poŽurili smo u naŠe prebivaliŠte...

... samo da bismo vidjeli da je ugledao neŠto sa udaljenosti. čini se da imamo posjetioce, Rama.

baš se Pitam tko je to...

koČije nam prilaze! ali to je zastava...

...Ayodhye!

Bharata!

Rama, brate!

Bili smo zaČuđeni i presretni da vidimo ponovno svoju obitelj. Primili smo ih u naŠe skromno prebivaliŠte. Svatko je odmah poČeo priČati. bilo je mnogo vijesti za podijeliti.

Sita, kćeri moja! Kako princeza Ayodhye moŽe Živjeti u takvoj neudobnosti?

Kaušalya! majko! Dobro sam, ne brini se. Ali mi nedostajeŠ.

Ali, zaŠto ti i druge kraljice nosite bijelo, boju Žalosti?

Bharata! Gdje je Otac? ZaŠto plaČeŠ tako?

Bharata nas je Šokirao vijestima.

brate, Otac se nije mogao nositi s agonijom tvoje odvojenosti od njega i umro je slomljena srca ubrzo nakon Što si napustio Ayodhyu. Šatrughna i ja se nismo vratili na vrijeme da ga vidimo Živoga.

Oh! Kako Će mi nedostajati Otac! Ne plaČi, Majko. Naš slavni otac je sigurno zaradio mjesto u raju. brate... Ja... nedostaju mi rijeČi kojima bih se ispriČao za majČino ponaŠanje...

Bharata, oprosti svojoj majci, kao Što sam joj ja oprostio. Ona je samo igrala ulogu u ovoj krizi, kao Što su bogovi Željeli od nje.

Rama! Ne znam Što me snaŠlo. Meni je tako jako... Žao!

...ona je razlog za svu nesreĆu.

Kada se Bharata vratio iz Kekaya, mislila sam da Će biti zadovoljan da ima kraljevstvo za sebe. Ali nije bio! On me mrzi sada. PogrijeŠila sam, Rama! Oprosti mi!

ustaj, Majko...

Nemam zamjerke protiv tebe. Ti si, i uvijek ĆeŠ biti, moja majka, draga mi kao Majka Kaušalya i Majka Sumitra.

Rama, sine!

Svjetlo Ramine ljubavi je smirilo naŠa srca. Obrisao je sve tragove gorČine toplo prihvaćajuĆi Kraljicu Kaikeyi.

Nakon mnogo uvjeravanja, Bharata, je također, oprostio Kraljici Kaikeyi, ali je odbio vladati Ayodhyom.

NeĆu se popeti na tron koji je zakonito tvoj, Brate! Molim te dođi sa mnom.

zakletva, jednom dana, ne moŽe se povratiti. ZavrŠit Ću ČetrnaestogodiŠnji progon prije nego opet vidim Ayodhyu.

Kako ŽeliŠ, Ali ja neĆu Živjeti u luksuzu dok ti lutaŠ Šumama. Živjet Ću u Ayodhyi kao da sam i ja u progonstvu.

NeĆu nositi niti krunu SunČeve Dinastije niti uŽivati udobnosti kralja. Umjesto toga, nosit Ću tvoj khadaun sa sobom i staviti ih na tron Ayodhye.

Živjet Ću kao pustinjak na periferiji Ayodhye i vladati kraljevstvom od tamo, ali samo u tvoje ime.

Na dan kada se vratiŠ Brate, kraljevstvo Će biti tvoje. To ti se zavjetujem.

ObećavajuĆi da Će prenijeti poruku ljubavi mojoj sestri, i Lakšmanine rijeČi umirenja Urmili, naŠe obitelji su se rastale, krenuvši za Ayodhyu. JoŠ jednom, bili smo sami u Šumi.

Sada

kada je naŠ dom u Chitrakuti otkriven, bojali smo se da Će privuĆi ljude iz Ayodhye. Tako smo otputovali prema jugu.

Ondje je koliba pustinjaka Mahariši Atrija i njegove Žene Anasuye.

Majka Anasuya! Uvijek sam Žudila da je sretnem!

OdluČili smo da se zaustavimo kod ašrama Mahariši Atrija i Majke Anasuye i uzmemo njihove blagoslove prije nego nastavimo putovanje.

PrinČevi Ayodhye! Vi ste uvijek dobrodoŠli!

Kćeri Janake! čula sam puno o tvojoj mudrosti. Dođi, osvjeŽi se u naŠem ašramu.

Provela sam sate priČajuĆi s Majkom Anasuyom. Njena dosjetljivost me nasmijavala. Osjetila sam da Živim san, i nauČila sam od nje koliko sam mogla.

Majka Anasuya mi je darovala božansku odjeĆu, koja se nikada neĆe uprljati, te također, i dragulje.

Sigurno hoćemo. Hvala vam na blagoslovima i gostoljubljivosti.

Savjetujem da nastavite putovanje dublje u Dandaka šumu. Tamo vrebaju rakšase, koje samo ti i tvoj brat moŽete ubiti.

ObuČena u poklone Majke Anasuye, veselo sam hodala uz Ramu, nesvjesna opasnosti koja slijedi.

Kako smo iŠli dublje u Šumu, moja radost je nestajala. postala sam sigurna da srljamo u probleme. Bila sam u pravu. Iznenada...

aAh! Rama! Pomozi mi!

Trzala sam se kako bih se oslobodila, ali rakšasin stisak je bio prejak. Bio je to moj prvi susret sa demonom, i bila sam prestravljena.

Odmah je spusti!

Lakšman! Ovo budalasto ČudoviŠte traži smrt!

onda njegova smrt danas i dolazi!

je li ovo tvoja Žena, ČovjeČe? Mislim da Ću je zadrŽati za sebe! Mogla sam Čuti oštru ljutnju u Raminom glasu dok je kontrolirao svoj bijes. Rugao se rakšasi svojim rijeČima i oŠtrim strijelama.

Razjaren njihovim prijetnjama, rakšasa me ispustio kako bi im uzvratio. Bio je odvratno stvorenje i borio se Žestoko. Čupao je stabla i stijene, bacajuĆi ih na ramu i lakšmana. Tresla sam se dok sam gledala borbu.

Ali obojica su ga konaČno dokrajčila sasjekavŠi mu ruke. Bio je to jeziv prizor. Moj otac je bio u pravu - bojno polje nije za mene.

Nakon

spaljivanja njegovog tijela, nastavili smo svoj put prema jugu. za nekoliko tjedana, stigli smo do kolibe pustinjaka Agastye. Zaustavili smo se kako bismo se osvjeŽili.

Rama i Lakšman, uskoro Ćete susresti demone najgore vrste. VaŠa snaga i hrabrost bit Će stavljeni na kuŠnju. stoga, polubogovi su poslali ovo nebesko oruŽje za vas dvojicu.

Mahariši Agastya je također imao poruku od polubogova. On nas je uvjeravao da je naŠe ČetrnaestogodiŠnje progonstvo osmišljeno kako bi rama i lakšman uništili veliki broj rakšasa na Zemlji.

Tobolci koji se nikada ne isprazne, maČevi koji ne hrđaju, lukovi koji mogu izbacivati strijele brzinom svjetlosti. ova oruŽja sadrŽe moĆnu magiju. Koristite ih mudro.

Uzmi ih i nastavi prema Panchavati, Rama. Tvoja sudbina te Čeka tamo.

Hvala ti Mahariši.

Zahvalni za nebeske darove, pozdravili smo se sa maharišijem i slijedili njegove instrukcije za put naprijed. Na putu, susreli smo neobiČnog saveznika...

PrinČe Rama, ja sam Jatayu, kralj grabljivaca. Tvoj otac je bio moj prijatelj. Ja sam na svom putu prema Panchavati gdje Živim, i Želio bih ti pomoći kako god mogu.

Dragi kralju, poČaŠČeni smo i prihvaČamo tvoje prijateljstvo i pomoĆ.

U Jatayuovom druŠtvu, hodali smo nekoliko tjedana kako bismo dostigli svoje odrediŠte. Panchavati je bio puno ljepŠi od Chitrakuta.

Njegova bujna priroda bila je puna mirisnog cvijeća, i odjekivala melodijama ptica. Lakšman je sagradio kolibu, i ubrzo smo se smjestili.

OkruŽeni blagim Šumskim stvorenjima, nikada se nisam osjetila usamljenom u Panchavati. Vjeverice i jeleni su se pripitomljavali na moj dodir i ptice su ispunjavale moj dan glazbom. Zavoljela sam starog Kralja Jatayua kao ujaka. Rama mu je potpuno vjerovao, Često me ostavljajuĆi s njim dok su on i Lakšman lovili hranu.

Vratit Ćemo se s joŠ ogrijeva i dobrog voĆa!

I tako je nekoliko godina proŠlo. To su bile najsretnije godine u mom Životu. Ali nesreĆa je Čekala u sjeni, skrivena u vremenu. KonaČno, pojavila se na najneoČekivaniji naČin.

Jednog dana, dok smo se odmarali, Čuli smo njeŽan zvuk Ženskih nanogvica.

Dok sam se pitala odakle je doŠla, Žena je progovorila Rami. moje ime je Rama, protjerani princ Ayodhye.

Nikada nisam srela Čovjeka kao Što si ti. OŽeni me, i sretni Ćemo biti zajedno.

ObuČen si kao pustinjak, ali nosiŠ oruŽje kao Kšatriya. Molim te reci mi, tko si ti?

draga Ženo, ne mogu se oŽeniti s tobom, jer moje srce pripada mojoj Siti. Tamo sjedi moj brat Lakšman. MoŽda Će on biti voljan da te oŽeni.

Ti si snaŽan i zgodan kao tvoj brat. Uzmi me za svoju Ženu.

draga gospo, ne mogu. Ja sam posveĆen sluŽbi Rami i njegovoj ženi Siti. I moja lijepa Žena, Urmila, Čeka me u Ayodhyhi.

Žena je izgledala bezrazloŽno ljuta na rijeČi Lakšmana. zatim se Okrenula prema meni.

Nije shvatila da se rama šali, pa se okrenula i prišla lakšmanu.

Obojica braĆe su me odbila, ali ja, Šurpanakha, sam odabrala Ramu kao svog muŽa. Namjeravam se udati za njega, Sita. Ali izgleda da Ću se prvo morati tebe rijeŠiti.

IŠĆupat Ću ti oČi i pojesti ostatak tebe za veČeru, ti slabaŠna Ženo! ZaČuđena, gledala sam kako se njen oblik, iz lijepe Žene, pretvara u straŠnog demona. jako me je uplašila. a zatim se, režeći, Bacila na mene.

Ali Lakšman je bio prebrz za nju. Brz kao munja, odrezao joj je nožem vrhove nosa i uŠiju.

NeĆeŠ je ni dodirnuti!

UsuđujeŠ se uvrijediti Šurpanakhu, bezvrijedni ČovjeČe! Platit ĆeŠ za ovo! NeĆu biti mirna dok vas ne vidim nasjeckane na komadiĆe!

OstavljajuĆi krvavi trag iza sebe, Šurpanakha je pobjegla u Šumu. Znali smo da Će se vratiti, i Čekali smo je uznemireni i tjeskobni.

U nekoliko sati, sjene su zatamnile nebo i vjetar je mirovao. Jeziva tiŠina je ispunila Šumu oko nas. RatniČki instinkt Rame i Lakšmana je nanjuŠio opasnost.

Khara! Tamo su ponosni ljudi. Ti si moĆan demon, puno hvaljen od moga brata Ravane, Kralja Lanke.

Nezemaljski krikovi Čuli su se iz daljine. Šurpanakha se vratila, ovaj put je povela sa sobom vojsku rakšasa.

Ovi smrtnici nemaju Šanse protiv nas. Brzo Ćemo ih slomiti u komadiĆe!

LikujuĆi, demoni su napali, koristeĆi svoju nadljudsku tjelesnu snagu u kombinaciji sa mraČnom magijom. Oluja je puhala oko nas zajedno s divljim uzvicima vojske rakšasa. Moje srce se potpuno zaledilo.

Lakšmana! s lijeve strane!

Imam ga, brate! Ne boj se!

...nisu ostala samo mrtva tijela zlih demona! Gledala sam, napola prestraŠeno, a napola uzbuđeno, kako oružja polubogova uniŠtavaju obranu rakšasa, sve dok...

Šurpanakha je joŠ jednom pobjegla. Rama i Lakšman su vjerovali da nas neĆe viŠe smetati. Ali ja sam još bila sumnjičava...

Šurpanakha je uzela utoČiŠte na dvoru svog brata Ravane. Nakon mnogo godina pokore, Ravani je dana dobrobit od Gospodina Brahme, da ga nijedan polubog ili demon ne moŽe ubiti. I tako, sjedio je nepobjedivo na tronu Lanke.

rama, Protjerani princ Ayodhye je odbio moj prijedlog za brakom i tada me unakazio. Tvoj hrabri prijatelj Khara mi je pomogao napasti ih. Ali ubili su i njega i njegovu vojsku. Dva mlada Čovjeka su porazili Kharu? Kakav bezobrazluk!

brate! Gle Što sam postala!

Zar neĆeŠ osvetiti ovu uvredu, Brate, ubijajuĆi Ramu i Lakšmana?

Tko se usudio to uraditi mojoj sestri?

Tada je Šurpanakha stavila zlu ideju u bratov um. Znala je njegovu slabost za lijepim Ženama.

Ramina Žena je neprocjenjive ljepote. Uzmi je za sebe. Rama Će biti slomljenog srca i uniŠten. To Će biti savrŠena osveta! Ako je Sita lijepa kao Što moja sestra opisuje, tada je pogodna da bude MOJA kraljica.

Pozovi Maricha, Čarobnjaka.

Maricha, Šurpanakha, i Ravana su dogovorili svoj zli plan u Lanki. tada to nisam znala, ali u tim tmurnim trenucima, oni su oblikovali buduĆnost mog Života.

U međuvremenu, Život u Panchavati se nastavljao svojim tokom i sjeĆanje na Šurpanakhu je blijedilo iz naŠih umova. no, Jednog sudbonosnog jutra...

voljeni, pogledaj! Zlatni jelen! Nikada nisam vidjela tako oČaravajuĆe stvorenje!

Bila sam iznenađena kako sam oČajno Čeznula da imam jelena za ljubimca. Bila sam preplavljena Željom da ga zadrŽim i pazim.

HoĆeŠ li molim te uhvatiti jelena za mene?

Rama je također, bio iznenađen mojim zahtjevom, ali i Željan da ga ispuni. Jelen je potrčao dalje u Šumu, i Rama se pripremio da ga slijedi.

Lakšman! čuvaj Situ po cijenu svog života i Ne ostavljaj ju samu! Brzo Ću se vratiti. Ne brini, Brate. NeĆu je ostaviti, ni na sekundu.

čim je Rama otiŠao, Čudan osjećaj slutnje me ispunio.

Lakšmane! Lakšmane! Pomozi mi! NeŠto loŠe Će se dogoditi. Da barem nisam poslala Ramu u šumu!

Kao Što sam se bojala, malo kasnije, Ramin glas je odjeknuo kroz Šumu. ZvuČao je kao da se bori za Život.

To je Ramin glas! Idi, Lakšmane! Rama je u nevolji!

Ovaj glas mora da je trik nekog rakšase. nitko ne moŽe poraziti mog moĆnog brata. Zakleo sam se Bratu da Ću ostati uz tebe. Ne mogu te ostaviti samu, sita.

Bila sam ljuta na sebe Što sam pustila Ramu da ide, i bila sam Čak ljuĆa na Lakšmana Što je mislio da je to trik demona. Prvi put ikada, podigla sam glas na Urmilinog muŽa.

Zar si gluh, Lakšmane? Rami si potreban! Naređujem ti da odeŠ do njega odmah!

Uredu, ako zahtijevaŠ, napustit Ću te. Ali Ću iscrtati rekhu oko naŠe kolibe.

Ne prelazi ovu liniju, sita, tko god da dođe!

Nakon Što me je na taj način osigurao, Lakšmana je poletio u Šumu, u potragu za Ramom. Dok god ostaneŠ unutar nje, bit ĆeŠ zaŠtiĆena od svakog zla.

Zapamti, sita, ne prelazi preko linije. Brzo Ćemo se vratiti!

BaŠ tada sam Čula glas koji me zove. Bio je to Brahmana koji je prilazio kolibi. Izgledao je kao da putuje iz daleka.

Taj prokleti zlatni jelen! ZaŠto sam ga traŽila? O, Bhudevi! Molim te Čuvaj Ramu!

Milostinju! milostinju za poboŽnog Brahmanu! Zar mi draga dama neĆe dati neŠto hrane?

Jadni Čovjek! Izgleda umoran i gladan. Moram zaboraviti svoje brige i pomoĆi mu.

Breme krivnje opterećivalo je moj um kao vreća kamenja. Bila sam jadna i preplaŠena, zamiŠljajuĆi najgore Što se moglo dogoditi mome muŽu. pronašla sam neŠto hrane i kako bi ponudila Brahmani.

Ovo je sve Što ti mogu ponuditi, uČeni Brahmano. Molim te prihvati to.

Ne smijem prijeĆi Lakšmanovu rekhu, brahmano. Zar bacaŠ hranu Životinji, gospođo?

ne, poboŽni Brahmano, ne govori tako.

Ali Brahmana je odbio uzeti milostinju preko linije.

zaŠto mi onda iskazujeŠ nepoŠtovanje davajuĆi mi hranu s udaljenosti?

Ako mi ne vjerujeŠ, tada ne Želim tvoju hranu! Bijes svetog Čovjeka me moŽe uniŠtiti. Moram zakoraČiti da ga umirim.

Oprostite mi, sveti gospodine. Mogu li vam ponuditi i vode?

Ne Želim vodu.

Želim...

tebe!

U

trenu, Brahmin se pretvorio u straŠnog demona. shvatila sam, prekasno, da nisam trebala prijeĆi mističnu liniju.

Vaitaranine mi krvi! Tvoja ljepota

je veća nego Što sam zamiŠljao! moje ime je Ravana i moćni sam Kralj Lanke! oŠamuĆen sam tvojom ljupkoŠĆu, Sita!

PokuŠala sam se otrgnuti, ali njegovi veliki prsti su se urezali u moju koŽu i drŽali se za mene.

Pusti me!

Rama? Kada polubogovi i rakšase klonu preda mnom, Što moŽe Rama? On nema toliko moĆi Čak niti da me dotakne!

IĆi ĆeŠ sa mnom u Lanku gdje ĆeŠ biti moja omiljena kraljica!

Taj zlatni jelen je moj Čarobnjak Maricha. On je odvukao Ramu duboko u Šumu i tada imitirao Ramin glas da odvuĆe Lakšmana od tebe.

Rama Će te ubiti! Stani! Pusti me! Rama! Lakšmana! Gdje ste? Pomozite mi!

Ali Rama i Lakšman su bili preduboko u Šumi da bi me Čuli. Opirala sam se Kralju Lanke, ali ga nisam mogla zaustaviti da me odvuČe u svoju leteću koČiju.

hrvajući se kako bih se oslobodila, vrištala sam dozivajući ramu! ali, ravanin gnjusni smijeh je nadjačao moj glas. jedino me jatayu čuo, i odmah nasrnuo na ravanu.

Glupa ptico!

Pomozi!

svojim kljunom jatayu je ciljao ravanine oči, a svojim kandžama mu je htio rastrgati kožu. Ali Ravana se pokazao moĆnijim od Jatayua. Jatayu! Neee!

Sita! Rama... pokuŠao sam! Žao mi je... Odrezao je krila Jatayuu, i kralj grabljivaca je na kraju izdahnuo. Moja Žalost je bila nesnoŠljiva. Znala sam da je sve izgubljeno.

Dok je demonski kralj slavio nad svojom pobjedom, skinula sam nebeski nakit Majke Anasuye... Bila sam zabrinuta da Rama neĆe znati gdje zapoČeti svoju potragu za mnom. Dok sam bila zbunjena oko ovoga, primijetila sam kretanje na vrhu planine.

Moram stvoriti trag za Ramu da prati, tako da zna da me ovaj zli čovjek odveo na jug.

...zapakirala ga...

...i bacila, nadajuĆi se da Će pasti u prave ruke i na kraju doĆi do Rame.

Rama!

nakon nekog vremena, stigli smo do lanke. pogled je bio predivan, ali što smo se više približavali, to je više moje srce tonulo, jer su me kilometri i kilometri oceana razdvajali od rame.

Ravana je sletio ravno na svoju veliku palaču, i pozvao svoje sluge.

Tada me povjerio u skrb tim straŠnim slugama rakšasama.

Kako Želite, veliČanstvo.

Ali odbila sam da me diraju.

sluge! Obucite ju u najfiniju svilu i nahranite je Čime god Želi. Njen muŽ je zaboravio da je princeza, ali ja nisam. Biti Će tretirana kao kraljevna.

Ti si prejake volje za Čovjeka, Sita. Nema veze! Pokazat Ću ti sve Što Će biti tvoje u Lanki. Uskoro ĆeŠ me moliti da te oŽenim.

Ravana me vodio iz jedne prostorije palaČe u drugu, svaka ljepŠa nego prijaŠnja. Ali pogled na njih mi se smuČio. Kada se udaŠ za mene, Sita, imat ĆeŠ dovoljno zlata, srebra, i dragulja. Ovo blago Će pripadati tebi.

Rama... kada ĆeŠ me spasiti?

NajmekŠe svile i tisuĆu sluŠkinja će biti tvoje. Svaka tvoja Želja Će ti se ispuniti, a svaki ukus ugoditi.

rama! Rama! Molim te odvedi me odavde!

Rama ne moŽe ponuditi jednu treĆinu ovog bogatstva. Budi razumna, i postani danas moja kraljica. Ti ĆeŠ biti Žena najmoĆnijeg rakšase na svijetu. čak i polubogovi Će ti se klanjati.

Dosta! GadiŠ mi se i tvoje bogatstvo me odbija! Moje srce pripada samo Rami! Prije bi umrla nego se udala za tebe!

Tvrdoglava Ženo! Ne moŽeŠ odbiti Kralja Lanke! Dat Ću ti neko vrijeme. Za godinu dana od danas, ako me ne prihvatiŠ, umrijet ĆeŠ!

sluge! Odvedite je u Ašoka Vatiku!

čuvana

u Ašoka Vatiki, vrtu do Ravanine palaČe. OkruŽena vraŽjim sluŠkinjama, provodila sam vrijeme moleĆi se BoŽici Bhudevi i sjeĆajuĆi se Rame.

Svako jutro, budila sam se zahvalna Što sam pod drvetom, a ne vezana za stub u mraČnoj tamnici. Barem sam mogla Čuti ptice, mirisati cvijeĆe, i gledati kako nebo mijenja boje dok sam Čekala Ramu.

Plakala bih dok bi se sjeĆala godina provedenih s Ramom u Panchavati. često bih se i sjetila svojih sestara. Ovako mora boljeti i Urmilu, jer je rastavljena od Lakšmana.

Devet mjeseci je proŠlo, ali Činilo se kao devet godina.

SlijedeĆi

naredbe svog gospodara, rakšase su mi prijetili svaki dan.

Rama Će me spasiti!

Mmm... Sitino meso izgleda meko i miriŠe boŽanski.

Svakih nekoliko dana, Ravana bi me posjetio. Zalagao bi se da promijenim miŠljenje.

gospodar Će te raskomadati na lijepe komade i nahraniti nas tobom. Ako ne ŽeliŠ takvu sudbinu, udaj se za Ravanu!

Mislili su me zastraŠiti, ali nisam obraćala pozornost na njih. Bila sam apsolutno sigurna da Će moj muŽ uniŠtiti kralja rakšasa, ravanu, vrlo brzo.

često bi se njegove molbe pretvorile u prijetnje. Ali nisam ih smatrala vrijednim odgovora. TiŠina je uvijek bila moj odgovor.

HMMPFFF! Umrijet ĆeŠ ako se ne udaŠ za mene! I tvoja smrt Će biti bolnija nego Što moŽeŠ zamisliti, Sita!

Vrijeme je prolazilo, ali ja sam se prilijepila za nadu sa svakim dijelom svoga tijela. U desetom mjesecu zarobljeniŠtva, moje molitve su bile odgovorene.

Tvoje srnolike oČi me omamljuju, Sita! čak i u ovim grubim uvjetima, tvoja koŽa sjaji s odbljeskom. Budi moja, ljepotice!

Jedno jutro sam se probudila s osjećajem da će se neŠto povoljno dogoditi. BaŠ kada sam se nasmijeŠila na misao dobre sreĆe, melodiozni glas je zapjevao...

Rama je ubio Maricha, zlatnog jelena, a Tada je s Lakšmanom poŽurio nazad kuĆi...

...Ali Princezu Situ, nisu mogli naĆi, Samo su tragovi borbe ostali...

je li ovo glas saveznika?

Pratili su tragove borbe, I pronašli tuŽno i krvavo mjesto. Jatayu je Šaputao kako se borio, Tada u Raminim rukama taj heroj je umro.

Moje srce je udaralo brzo od uzbuđenja.

Dalje prema jugu braĆa su ubrzala, Do Kiškinde, njihov put je vodio.

Hanuman, sin Anjani vanara, Rami se zakleo za svoju vjeČnu vjernost.

Tada, sa Sugrivom, gospodarom vanara, čvrsto prijateljstvo braĆa su stvorila.

Rami su Sugrivini vanare donijeli blistave ukrase u narančastoj tkanini.

Prepoznavši ih, Rama proplače...

...Zaklinjem se da ću osloboditi moju Situ!

sampathi im je rekao...

...Ravana je zatočio Situ, u njegovoj je vlasti!

Tad je Hanuman, sin poluBoga Vjetra, čarolijom svoga oca, raširio svoje ruke...

...I jednim moćnim skokom preletio do Lanke, preko mora plavog.

Grupe tragača su odmah poslane, na sjever i zapad na istok i jug.

Južna grupa stigla je do mora, i susrela Jatayuovog brata Sampathija.

Princezo Sita, ja sam Hanuman, ponizni sluga Šri Rame.

o, Hrabri vanaro, tvoja priča, tako ispjevana, otkriva mi da dobro poznaješ mog muža. Ali kako mogu biti sigurna da nisi Ravanin špijun?

Kako je Rama? Moje oči vape za njim!

Šri Rama ti je poslao ovaj prsten, u znak svoje ljubavi.

Ramin prsten!

Šri Rama čezne za tobom, princezo Sita!

Ravana mi prijeti svaki dan. zarekao se da će me ubiti za tri mjeseca, ako se ne udam za njega.

Ne, Hanumane. Ako napustim Lanku s tobom, moga muža će proglasiti kukavicom. Rama će sam doći, da me časno spasi, kako i dolikuje ratniku, i kazniti Ravanu za zločin. Evo...

Bijesan sam zbog toga! Popni se na moja ramena da te prebacim preko mora, natrag Šri Rami.

Mislila sam da će Hanuman odmah poći, ali on je gledao po vatiki namrgođenog lica.

E sad... Imam ovdje nedovršenog posla...

...daj Rami moj najljepši dragulj, i reci mu da čekam njegov dolazak! Šri Rama će biti s tobom uskoro!

Hanuman

je poludio u Ašoka Vatiki, uništavajući sve oko sebe. Činilo se kao da namjerno privlači pozornost rakšasa na sebe.

Zasipao ih je voćem i bijesno razbijao posude.

Lukavi je vanara isplanirao da ga uhvate, tako da može Ravani prenijeti Raminu poruku.

Imam poruku od Gospodina Rame za vašeg kralja. Radi mira, Rama zahtijeva da Ravana odmah pusti Situ.

Zapovjednik rakšasa je obavijestio Ravanu o pustošenju u Ašoka Vatiki koje je počinio Ramin glasnik, te mu Prenio i Hanumanovu poruku.

Traži da pustim Situ? Nikad!

Vanara kaže da se, ako ne pustite Situ, moramo pripremiti za rat.

Usuđuje me se izazivati! Ne može nikako prijeći more s vojskom. Raminu drskost će platiti njegov glasnik!

Majmunu zapali rep, i pošalji ga natrag njegovom gospodaru. To je moj odgovor na Raminu bijednu poruku!

Tako ćemo i uraditi, Veličanstvo.

Glasnik se vratio i zapalio Hanumanu rep, nesvjestan što im se sprema.

Hanuman, koji je bio u zarobljeništvu svojom voljom, čarolijom se povećao nekoliko puta i skakao po krovovima Lanke, pretvorivši grad u buktinju svojim zapaljenim repom. Stvorio je vatreni obruč, ostavivši samo Ašoka Vatiku netaknutom.

Grad je bio u plamenu!

Zadovoljan učinjenim, Hanuman je ugasio svoj rep u morskim valovima. Zatim je, ponovno prizivajući Vayuovu moć, skočio preko mora kako bi se vratio Šri Rami.

Neki stanovnici lanke su u požaru koji je hanuman ostavio za sobom vidjeli znak neizbježne propasti. Pomislili su, ako Ramin glasnik može preletjeti more, onda to isto zasigurno može i čitava njegova vojska.

Mnogi su šaputali da bi Raminu suprugu trebalo osloboditi. Ali ravana, vladar lanke, uvjeren u svoju nadmoć, bio je slijep za sve nagovještaje.

Ipak, nije u potpunosti zanemario Raminu prijetnju. Sazvao je svoje ratno vijeće koje se često nalazilo i dogovaralo sljedećih tjedana.

Stražari će nas obavijestiti na prvi znak neprijateljskog približavanja, morem ili nebom.

Bedemi tvoje tvrđave su pojačani.

Straže na gradskim vratima su udvostručene.

Zapovjednici rakšasa bili su u stanju pripravnosti i provjeravali svoje odrede svaki dan.

Tjedan dana nakon Hanumanovog pojavljivanja i spaljivanja Lanke, Ravana je ušetao u Ašoka Vatiku sa samouvjerenošću pobjednika.

Ha, ha, ha!

Uništio sam jedinu prepreku između tebe i sebe, Sita. Sad si prema zakonu slobodna da se udaš za mene.

ne razumijem...

To... ne može... biti tako! Rama! O, draga Bhudevi! Moj muž je mrtav!

Tvoj muž je mrtav, Sita. Evo dokaza!

Nee! To Ne može biti istina!

Naručit ću ti skupu odjeću za vjenčanje i organizirati tvoju krunidbu za kraljicu Lanke. Reci da, Sita, i sve ću dogovoriti.

Budalo! Iako sam postala udovica, nikad neću biti tvoja!

ostala su ti još dva mjeseca. Budi razumna!

Tvoje opiranje je vrijedno divljenja, Sita. Nažalost, samo će te odvesti u smrt.

S tim riječima, Ravana me ostavio slomljenog srca i u gorkim suzama. Ali nedugo nakon što je Ravana otišao iz vrta, Ramina glava je počela treperiti...

Sita! Gledaj! Ne brini! Ravana te samo htio prevariti da se udaš za njega.

...i postajala sve blijeđa...

...dok nije potpuno nestala!

Stvorio je glavu vradžbinom. Čim je napustio vatiku, čarolija je potpuno nestala.

Zapravo je tvoj muž Rama na putu za Lanku, i Ravana se zabrinuo.

primijetila sam da su moje rakšasi čuvarice potajno stale na moju stranu, a protiv svog gospodara. Postalo im je jasno da sam ja bila u pravu, a Ravana u krivu.

O, Hvala ti, Bhudevi! Rama je živ!

Ravanin očajnički pokušaj da me zavara Raminom smrću značio je da mu je demonsko pouzdanje oslabilo. Lankanski kralj je bio zabrinut zbog neizbježnog rata.

Upravo tada su se događaji počeli odvijati zapanjujućom brzinom. Rakšasi su mi se povjeravale svaku večer. Bile su mi oči i uši, pomažući mi da doznam što se zbiva izvan Ašoka Vatike.

Tvoj Rama je postigao nemoguće! On i njegovi vanare su sagradili most od plutajućeg kamenja preko mora!

“S njime stupa vojska od tisuće vanara. Prinčevi Rama i Lakšman s cjelokupnom vojskom su se utaborili na Lankinim obalama. Izgledaju vrlo moćno.”

“Mlađi brat našeg kralja, Vibhišana, prešao je Rami i udružio snage s njim.”

Već dugo govorim bratu Ravani da je Sita po zakonu tvoja, ali on je gluh za moj savjet. Ne mogu više podržavati njegova zlodjela. Nudim se u tvoju službu.

Moj Rama je ovdje! Na Lanki! Sad će sve biti u redu!

Vrlo si dobrodošao, prinče Vibhišana! Čast nam je što si nam saveznik u borbi.

Sjedila sam u Ašoka Vatiki, slušajući te vijesti sa strahopoštovanjem. Moje želje su se ispunjavale. Božica je odgovorila na moje molitve.

Najžešći i najneizvjesniji rat u povijesti Treta yuge je počeo. Veličanstvena vojna sila, i ljudi i demona, preplavila je bojište na Lanki. Zveket mačeva i zvižduk strijela odjekivali su otokom.

Hanuman i Sugriva vodili su vanare, koji su se služili topuzima, gromadama i deblima kao oružjem. Rakšase su bili naoružani do zuba, s mačevima groznog izgleda. Svaki je ratnik bio spreman poginuti u borbi.

Bitka je bila okrutna. Počinjala je svakog dana u zoru i završavala u sumrak. Nebo je bilo prekriveno tisućama strijela koje su letjele preko bojišta. I demoni i vaanare su stradavali u velikom broju. Lakšman je zadobio smrtonosnu ranu od Ravaninog sina, Indrajita.

da bi ga izliječili, Hanuman je poletio na sjever do Himalaye kako bi našao biljku sanđivani. Kako nije mogao prepoznati biljku, podigao je planinu na kojoj raste i vratio se na Lanku s njom. Sanđivani je vratila svijesti Lakšmana i još nekoliko ranjenih vanara. Rama je zauvijek ostao dužan Hanumanu jer je spasio život njegovom bratu.

Dok

su demoni pribjegavali vradžbinama i zasipali ih užarenim astrama iz svojih sjajnih oklopljenih kočija, Rama i Lakšman su čvrsto stali na bojištu, blistavi i božanstveni. Uzvraćajući svojim poznavanjem božanskih oružja, prizivali su moći polubogova Sunca, Vjetra, Vatre i Mora.

Ravanini sinovi i nećaci bili su među njegovim najstrašnijim vojnim zapovjednicima. Kumbhakarna, njegov ogromni brat, tjerao je strah u kosti Raminim vojnicima. Zemlja se tresla dok je hodao i rikao glasom od kojeg su pucali bubnjići.

Dođi, Rama, i bori se sa mnom! Da te vidimo!

Ali Rama je upotrijebio moćnu brahmastru da ga ušutka. Tako je skončao Kumbhakarna.

Lakšman je bio nezaustavljiv u svom posljednjem susretu s Indrajitom. Nakon dugog, iscrpljujućeg dvoboja, prizvao je indrastru i zadao smrtonosni udarac Ravaninom bahatom sinu.

Danas ti je kraj, Indrajite! otac će te oplakivati mrtvog!

AAAHH!

I konačno, kad su njegovi rođaci i prijatelji ležali mrtvi po bojištu, razjareni Ravana izjahao je da se nađe na dvoboju s Ramom. Nebesa su se tresla dok je tutnjao pun mržnje zaklinjući se da će uništiti Ramu.

Indra je dao Rami svoju nebesku kočiju, oružja i vozača. Svi su polubogovi gledali s neba, zadržavajući dah, dok je Rama ispaljivao bujicu strijela, hitar poput munje, da uzvrati na Ravanin napad jednako brzo.

Ali Ravana se pokazao nepobjedivim. Čak je i odrubljivanje njegovih mnogobrojnih glava samo pomagalo da ih naraste više. Rama je bio zbunjen...

... dok se nije sjetio tajne koju je Vibhišana jednom podijelio s njim. Ravanin izvor neograničene moći ležao je u njegovom pupku.

Rama je potegao najubojitije oružje, brahmastru, te još jednom naciljao.

Ravanino ogromno tijelo palo je s treskom. Kralj Lanke je bio mrtav. Rama se poklonio Ravaninom truplu, pozdravljajući smrt moćnog ratnika.

Odjednom

se nebo razvedrilo, i začula sam povike sreće.

Konačno je gotovo! Hvala ti, Bhudevi!

Prinče Vibhišana, pravila mog progonstva zabranjuju mi da uđem u grad. Zato te posvećujem ovdje, na obali Lanke, svetom morskom vodom. Blagoslovili te bogovi, kralju Lanke!

Lanka i ja smo ti vječno zahvalni. Služit ću se kraljevskom moći samo za dobrobit svih.

i Indra se spustio da udijeli svoje blagoslove Rami.

Ponosni smo na tebe, Rama, jer si oslobodio svijet užasne nevolje. Kao dar tvojoj hrabroj vojsci vanara, poprskat ću amritu po bojištu. Mrtvi i ranjeni vaanare će dobiti novi život.

Živio kralj Vibhišana!

dragi Kralju Vibhišana, molim te, pobrini se da tvoj brat Ravana bude pokopan kako dolikuje ratniku.

Bit će tako, Šri Rama. Iz tvoga primjera, ljudi će naučiti kako neprijatelju odati poštovanje.

Indra je ispunio svoje obećanje i uskoro su mrtvi vanare kralja Sugrive ustajali, kao da su se probudili iz dubokog sna.

Rama je poslao Hanumana u Ašoka Vatiku da me doprati natrag njemu. Dok mi je srce skakalo od sreće i uzbuđenja, pošla sam svome gospodaru.

Bila sam ispunjena zahvalnošću kad sam vidjela sretna lica vanara koji su žrtvovali svoj život radi mene.

Živjela princeza Sita!

Lakšman je bio sretan što me konačno vidi slobodnu.

Rama!

Dobrodošla, sita! Drago mi je da si slobodna i na sigurnom!

Ali Ramina šutnja me zapanjila. U očima mu se vidjela bol, a kad je progovorio, glas mu je bio ravnodušan i strog.

Princezo Sita, prema zakonima Ayodhye, ne mogu te prihvatiti opet za ženu...

...jer si provela gotovo godinu dana u palači drugog muškarca. Na tvoju čednost će se gledati sa sumnjom.

Zar mi ne vjeruješ? Zar bih te ikad ostavila i otišla živjeti u Ravaninoj palači svojom voljom? Bila sam oteta i silom zadržana.

Ja sam princ. Moja prva dužnost je prema građanima Ayodhye. Kakav odgovor da dam svojim građanima kad se vratimo?

Ramine riječi su mi se zabadale u srce. Moj muž mi više nije vjerovao. Sva je sreća nestala iz mene u tren. Osjećala sam se poniženom i izdanom.

Zar sam ovo čekala jedanaest mjeseci u okrutnom zatočeništvu? Jesam li radi ovoga provodila dane i noći misleći samo na Ramu?

brate! Zašto radiš siti ovo? Patila je sama tako dugo!

Moje poniženje pretvorilo se u bijes. Istog trenutka odlučila sam se ubiti.

Lakšmane! Zapali vatru! Pošto sam izgubila muževo povjerenje, sad ću okončati svoj život!

Rama je plakao, ali nije progovorio. Svi su bili zaprepašteni, ali se nitko nije usuđivao prigovoriti ni Raminoj ni mojoj odluci. Sve to je, zapravo, bila stvar između muža i žene.

Lakšman je u suzama izvršio moju zapovijed. Vatra je plamtjela. Zrak je treperio dok su razigrani plamenovi blistavo gorjeli. Oči su mi zasuzile, a znoj je tekao s mene.

Princezo Sita! O, nee!

Bhudevi! Ti znaš da sam nedužna. Ti znaš da sam patila. Daj mi snage za ovo.

Sita!

Zakoračila sam u vatru. Ali kad me je plamen progutao, činio se poput prohladne svilene zavjese, i umjesto smrada spaljenog mesa, osjetila sam miris ruža i sandalovine.

To je Agni, Bog vatre!

Princeza Sita je prošla agni parikšu, veliku kušnju vatrom!

brate! Sita je neozlijeđena! Pogledaj je! Sad će joj ljudi vjerovati.

Rama, ne mogu spaliti ovu čistu, nevinu i vjernu gospu. Prošla je agni parikšu. Sad nitko ne bi trebao sumnjati u nju!

Što... zašto ne gorim? Dođi, Sita! Neću te pretvoriti u šaku pepela.

Agnideva, hvala ti što si uklonio sumnje i zaštitio moju voljenu. Nikad nisam posumnjao u nju, ali pošto sam princ koji održava zakon, morala mi je dokazati da je neokaljana.

Sita, hoćeš li mi oprostiti? Morao sam zakon Ayodhye staviti ispred svoje ljubavi prema tebi.

poluBog vatre me zaštitio, da ne izgorim, i nježno me izveo iz plamenova.

Opraštam ti, moj gospodaru, jer mi tvoje suze radosnice govore da me iskreno voliš.

Željni da se vratimo kući, u Ayodhyu, ukrcali smo se u prekrasnu Pušpaka vimanu. Nekoliko vanara je odlučilo putovati s nama.

Laknulo mi je kad sam vidjela da Rama onaj stari. Opet je bio sretan, pažljiv i ljubazan.

Prošao je tek jedan dan od završetka našeg četrnaestogodišnjeg progonstva. Ušli smo u Ayodhyu dok su povici sreće odjekivali ulicama.

Živio Lakšman!

sva slava Siti i Rami! Ali susret Urmile i Lakšmana je bio najdirljiviji. Četrnaestogodišnja snaga i hrabrost moje sestre rastopile su se u suzama radosnicama. Bharata je ispunio svoje obećanje da će živjeti kao pustinjak i upravljati kraljevstvom iz kolibe. Bharata! Nedostajao si mi!

Cijelu sam vječnost čekao ovaj trenutak, Brate!

Dobrodošla, Sita! Toliko si se napatila. I sačuvala si ugled Rami i Ayodhyi.

Blagoslovili te bogovi, kćeri moja.

Nikad me više ne ostavljaj, lakšmane!

Noć je bila bez Mjeseca i građani su upalili tisuće svjetiljki u našu čast. Ayodhya je blistala poput kraljice ukrašene ogrlicama sa svjetlucavim draguljima. Konačno smo bili u svom domu.

Vjeran danoj riječi, odmah sljedećeg dana, Bharata je prepustio kraljevstvo Rami. Mnoštvo se tiskalo na dvoru Ayodhye da vidi krunidbu. Zastave su ukrašavale gradske palače, a ulice su bile zasipane ružinim laticama.

Sita pati Maharaja Ramačandra ki jai!

Zlatno doba Ramine vladavine je počelo, i zemlji će donijeti mir i napredak.

Kraljice majke su zračile ponosom dok su moje sestre pjevale radosne pjesme. Nakon što nas je posvetio vodom iz petsto rijeka Bharate, Mahariši Vašišta proglasio nas je kraljem i kraljicom Ayodhye.

Hanuman je bio do Raminih stopala.

Nakon mnogo tjedana slavlja, vanare su se oprostili od nas i vratili u Kiškindhu.

Vrijeme mi je bilo ispunjeno odgovornostima kraljice. Ali više od toga, bila sam zadovoljna što mogu biti s mojim Ramom.

Ayodhya je napredovala pod Raminom upravom. Usjevi su uspijevali, bolesti su nestale, a mir i vrlina su bili čvrsto uspostavljeni.

Dvije divne godine su prošle, kada sam zatrudnila. Zabranio mi je da se naprežem, i brinuo se o meni kao da mi je majka.

Blagoslovili polubogovi tvoje dijete, kraljice!

Ne smiješ se naprezati. Trudna si i moraš se odmarati. Previše me maziš, moj gospodaru! Sve je u redu sa mnom i s djetetom.

Dvorane u palači odzvanjale su smijehom, a jasna svjetlost sklada obasjavala je naš život... ... ali ne zadugo. Kao da mi je otrovom krojena sudbina, tama se uzdigla još jednom, bacajući sjenu na svjetlo mog života.

Moj gospodaru, slabo si jeo, i danima već ne spavaš. Što te muči? Molim te, reci mi!

Ništa, kraljice moja. Nije ništa. Sigurno je bilo nešto tako strašno da se bojao podijeliti sa mnom. Zato sam odlučila da otkrijem sama.

kasnije, pozvala sam povjerljivu sluškinju i poslala je na zadatak.

Idućeg dana, kad se Malvika vratila, znala sam da nosi strašne vijesti.

Malvika, nešto brine mog gospodara i imam osjećaj da je to povezano s događanjima u Ayodhyi.

draga kraljice, ne mogu ponoviti što sam čula.

Ne boj se Malvika, samo reci.

Želim da se prerušiš i prošetaš ulicama Ayodhye. Poslušaj što ljudi govore na ulicama i onda mi javi.

S negodovanjem, Malvika je opisala ono što je čula.

"Građani Ayodhye počinju sumnjati u kralja Ramu…“

Žena je otišla od mene na tri dana i odsjela u kući neznanca. Kad se vratila, rekla mi je da baš kao što je kralj Rama primio kraljicu Situ nakon godine dana provedene na Lanki, tako bih i ja trebao primiti nju.

Ali to nije u skladu sa zakonom!

Mislim da je kralj Rama dao loš primjer drugima tako što je primio kraljicu Situ!

Ali kraljica Sita je prošla kroz vatru na Lanki! Dokazala je svoju čistoću!

Kako možeš biti sigurna da je doista prošla test? Jesi li doista vidjela kako ulazi u vatru? Kralj Rama nas je lagao i zbog ljubavi prema kraljici Siti, zaboravio zakon!

kraljice!

To je ono što ljudi u Ayodhyi misle o meni?

Dosta, Malvika, ne mogu to više slušati! Zahvalila sam se Malviki i poslala je da ode, prethodno je zamolivši da nikome ne govori o tome. Okaljala sam Ramino ime. Zbog mene nazivaju ga kraljem bezakonja. Kako živjeti s takvom krivnjom?

Satima sam jecala u samoći, oplakujući svoju sudbinu.

Ta misao me opsjedala danima. Iako smo Rama i ja dijelili odaje, tišina među nama je postajala je sve veća. Oboje smo se borili u sebi kako bi pronašli rješenje.

Postoji samo jedno, ali i bolno rješenje.

Budhevi, molim te daj mi snage da uradim ono što moram uraditi!

Dok ne donesem odluku, svoje ću misli zadržati za sebe. Sita, ne mogu ti reći što me uznemirava. Oprosti.

Prva kraljičina obveza je ona prema njezinim građanima. Moj odnos s Ramom je na drugom mjestu. Stoga, moram učiniti ono što je potrebno da bi održala zakon i povjerenje građana u njihovog kralja.

Već iduće večeri, odjenula sam halju hodočasnika i zaputila se u Ramine odaje.

Znam što te brine, moj gospodine. Postoji samo jedno rješenje i ja sam spremna na njega.

Sita, ne znam što bih rekao!

Znala sam da je moj mudar suprug shvatio da sam mislila zauvijek napustiti Ayodhyu. Lakšmane, molim te, odvedi me do šume kroz sporedne ulice kako nitko ne bi primijetio moj odlazak.

brate, zašto sita želi da je odvedem u šumu? Zašto je ne pokušaš zaustaviti?

Razlog je bio jasan. Rama je znao da je to jedini način da se zaustave ogovaranja među građanima Ayodhye.

Zbogom, gospodaru... Osuđen sam... na život u mraku... jer kad ti odeš, otići će svjetlost mog života.

Nitko osim Rame i Lakšmana nije znao za moj odlazak. Moje sestre i majke mi nikada ne bi dopustile da odem.

Nevoljko, Lakšman je poslušao moju zapovijed i odvezao moju kočiju do šume. Skrivala sam suze dok sam napuštala svog tužnog supruga, svoje sestre, svoju obitelj i Ayodhyu.

U noći obasjanom mjesečinom, Lakšman me ostavio na rubu šume.

Od lutanja šumom danima, stopala su mi postala natečena da sam plakala od boli.

Koliko se puta moram rastajati od onih koje volim? Zbogom, sita!

Otrovni listovi ove biljke završit će moje patnje. Spremna sam umrijeti.

kaži mojim sestrama da ih volim i zbog ljubavi prema Ayodhyi, zabranjujem ti da me ikada pođeš tražiti. zbogom Lakšmane!

A ako umrem, i dijete u mojoj utrobi će umrijeti. Ne mogu počiniti taj grijeh. Dijete nije pogriješilo i ima pravo živjeti.

Moram živjeti zbog djeteta.

Osvježio me svetom vodom i ja sam se probudila, iznenađena što sam još uvijek živa.

Iscrpljena od gladi i žeđi onesvijestila sam se. Ne znam koliko je vremena prošlo kad me pronašao Mahariši Valmiki.

Božanska vizija mi govori da je ovo kraljica Sita.

Dođi, odvest ću te u moj ašram gdje se u miru možeš oporaviti.

U ašramu Maharišija Valmikija, rišiji i njihove žene su me dočekali kao svoju kćer. Moj život je postao nalik onome kojim žive pustinjaci – kuhala sam i čistila tijekom dana… Mahariši, molim te, nemoj nikome otkriti moj identitet. Nitko ne smije znati da sam ja kraljica Ayodhye.

Devi, molim te, odmori se. Ja ću se pobrinuti za ovo.

Ne boj se, draga kćeri. Tvoja tajna je sigurna sa mnom. Zbog toga ću ti dati ime Vanadevi, jer sam te pronašao u šumi.

i molila se božici tijekom noći.

Bhudevi, molim te blagoslovi Ramu i moju obitelji. Podari našem djetetu dobro zdravlje i sreću.

Mjeseci su prolazili i konačno, Rama i ja smo dobili ne jedno nego dvoje djece! Moj suprug mi je nedostajao posebno na dan kad sam postala majka.

Koji prelijepi dječaci! Kako ćeš ih nazvati?

Zvat će se Luv i Kuša.

Kad bi barem vaš otac bio tu, da sa mnom podijeli ovaj trenutak…

Moji sinovi su odrasli kao djeca pustinjaka i svakim danom su postajali sve sličniji ocu. Osim izgledom, načinom razmišljanja, govorom i sposobnostima bili su sve više kao rama.

Luv i Kuša su učili s popriličnom lakoćom o svim disciplinama, o gramatici i filozofiji, povijesti i politici.

Jako dobro, Kuša! Zadivljujuće dobro poznaješ pismo!

No, ništa im nije bilo tako lako kao umijeće ratovanja. Ipak, oni su sinovi najvećeg kšatrije na Zemlji.

Kako bi prizvao agni-astru, trebaš umiriti svoj um i usredotočiti se na mantru poluBoga vatre.

Luv, tvoj rukopis je poput bisera na pergamentu. Jako sam zadovoljan.

Zaštiti svoju lijevu stranu, Kuša, od zamaha moje oštrice.

Pokušavaj koliko god želiš, ali nećeš me probosti!

Vaš otac bi bio tako ponosan na vas! Odrasli ste i postali nalik njemu i izgledom i ponašanjem.

Postojalo je nešto što su moji sinovi posebno voljeli, a to je ono čemu ih je Mahariši Valmiki podučavao.

Majko, danas smo naučili nove strofe iz Ramayane.

Mahariši Valmiki je napisao priču Ramayanu u strofama, i upravo su to moji sinovi pjevali svaki dan.

To je divno, djeco.

Kad bih slušala priču o svom životu, raznježila bih se i čeznula za svojom ljubavi.

Dobro ste naučili sve što sam vas podučavao. Sad je vrijeme da vam kažem istinu. Jeste li je spremni poslušati?

Tajila si nešto od nas? Dvanaest godina je prošlo otkako sam napustila palaču. Hoće li moji sinovi ikada upoznati svog oca? Hoće li njihov otac ikada upoznati svoje sinove?

Ramayana koju smo pjevali je pjesma o životu naših roditelja?

Često ste me pitali tko je vaš otac. Danas vam želim reći da je vaš otac kralj Rama, a vaša majka je Sita, kraljica Ayodhye.

momci, vi ste moji prinčevi.

Majko, zar si ti bila zatočena na Lanki?

Pozvan sam na važnu yajnu koju će kralj Rama održati u Ayodhyi. Želio bih da za njega recitirate Ramayanu. Hoćete li poći sa mnom na dvor Ayodhye?

Moji sinovi su otišli s Maharajem Valmikijem kako bi upoznali svog oca.

Doviđenja! Čuvaj se, majko!

majko, Brzo ćemo se vratiti!

Majko, molim te, možemo li ići?

Ako Mahariši Valmiki misli da je to u redu, onda da, možete ići. Nemojte zaboraviti da se prema svom ocu odnosite s poštovanjem. Znam da će biti presretan da vas vidi.

Iako sam se nalazila u ašramu, moje srce je cijelo vrijeme bilo s mojim sinovima. Mogla sam ih zamisliti dok svojim glasovima zadivljuju građane Ayodhye. Ovi dječaci blistaju poput prinčeva. Sjaje kao da su sinovi Gospodina. Tko su oni?

Ovi dječaci su Luv i Kuša. Njihova majka je kraljica Sita, a njihov otac nije nitko drugi nego ti, kralj Rama od Ayodhye. Oni su tvoji sinovi.

Moji sinovi!

Plemeniti moji unuci, Sita nam je nedostajala svakog dana, svih ovih dvanaest godina. Zabranila nam je da je potražimo. No sad kad znamo da se nalazi u asramu Mahariši Valmikija, vaš otac će je dovesti u palaču.

Sinovi moji!

Tako sam vas želio vidjeti? Kako je vaša majka? Gdje je ona?

Dobro je, nalazi se u našoj kolibi u šumi.

I tako me posjetio kraljev glasnik iz Ayodhye. Moj suprug, kralj Rama, je zatražio moju prisutnost na dvoru.

Na putu prema Ayodhyi utonula sam u misli. Bio mi je čudan osjećaj vratiti se životu na koji sam zaboravila. Mnoga pitanja su mi bila na pameti.

Odmah ćemo krenuti, Vaša Visosti.

Hoće li me Rama zamoliti da ostanem uz njega i nastavim živjeti u palači? Hoće li sve biti isto kao i prije mog odlaska? Želim li se ja doista vratiti životu u palači?

Dječaci su dovoljno veliki da žive bez mene. Rama se može brinuti za njih.

Kad

sam stigla na dvor, pozdravili su me tiho s poštovanjem.

Nakon dvanaest godina, moje su oči ugledale mog slavnog supruga.

Tu je bio on – moj prekrasni, blistavi suprug. Ljubav prema njemu preplavila mi je srce. U njegovim očima vidjela sam samo ljubav i čežnju…

ali njegove riječi su bile riječi kralja, ne supruga. U njima nije bilo traga ljubavi koju sam tako željno iščekivala.

Kraljice Sita! Pruža mi neizmjernu radost što te ponovo vidim! Pred cijelim ovim skupom i okupljenim građanima Ayodhye, molim te, napusti svaku sumnju u svoju nevinost.

Ayodhya je izgubila svoju kraljicu kad se o njoj ružno govorilo. Ne želim da se to ponovo dogodi. Stoga te molim da podsjetiš građane na svoju nevinost tako što ćeš dati zakletvu.

Molim te, zakuni se da si čestita i poštena žena. Neka svijet zna da se nisam ogriješio o zakon kad sam te primio na dvor kao svoju kraljicu.

Rastužile su me Ramine riječi.

Ne postoji ništa što bih tako voljela kao zakleti se i biti ponovo s tobom…

...ali sjećanja smrtnika su nestalna. Ljudi su zaboravili na agni parikšu u Lanki. I za nekoliko godina, ljudi će zaboraviti na moj zavjet i ponovo nas optužiti da smo prekršili zakon.

Jedan ispit kroz vatru i ovih dvanaest godina je bilo sasvim dovoljno. Neću više živjeti ovdje gdje ljudi sumnjaju u mene i moju ljubav prema tebi.

Naši sinovi su sada sigurni s tobom, kralju Rama. Ti i ja smo naučili živjeti jedno bez drugog. Ayodhya se navikla na život bez kraljice. Moj posao ovdje je završen.

A

onda sam, pred okupljenim skupom i obitelji, izjavila…

Ako sam oduvijek voljela samo mog supruga i bila čista mišlju, riječju i djelom…

...onda neka me moja istinska majka ponovo primi u svoje naručje. Rado ću se vratiti tamo odakle sam došla.

Krikovi nevjerice prolomili su se dvorom kad se zemlja otvorila preda mnom. Zaglušujuća buka prepala je većinu ljudi koji su se tu nalazili.

Moja majka se pojavila iz dubine zemlje. Sjajila je tako blistavim sjajem da je ljudima bilo teško gledati je. Bhudevi me pozvala sebi glasom punim ljubavi.

Sita! Ne!

sita!

majko!

majko!

Sita, toliko si patila. Dođi k meni, kćeri. U pravu si. Tvoje poslanje ovdje je završeno.

Majko, stani!

Majko! Rama nije očekivao da ću ga napustiti. Svi su, baš kao i on, bili u nevjerici kad su ugledali Bhudevi. Ljudi su uzdahnuli kad su shvatili da je moja čestitost bila istinita. Bila sam nevina, baš kao što sam oduvijek tvrdila.

Duboko u srcu, znala sam da je gotovo s mojim životom kraljice. Bilo mi je drago zbog svega što sam napravila za Ramu. Konačno sam slijedila svoje srce i odabrala ono što sam željela.

Tog dana sam nestala u zemlju i nikad me više nisu vidjeli.

Znam da moj Rama nikada neće oženiti drugu ženu, već će na svom tronu držati zlatno božanstvo mene. Za njega, ja ću uvijek biti jedina kraljica Ayodhye.

Znam da će Rama i naši sinovi vladati tisućama godina i da će njihovo kraljevstvo napredovati kao nikada prije.

Iako živim i dalje u srcima građana Ayodhye, a sjećanje na mene kao princeze i kraljice prenosit će se generacijama...

...priča o mom životu završava ovdje, u mom pravom domu, gdje ću ostati kao besmrtna kći majke zemlje.

SAŽETAK PRIČE O SITI Budući da je bio bez djece, veliki kralj Janaka je želio izvršiti žrtvu za dobivanje djece, hola-yajnu, prilikom koje se vuče plug oko palače. Svaki put kada bi plug zapeo, velike količine zlata su se darovale brahmanama. Oni bi postali zadovoljni i davali svoje blagoslove vršitelju yajne, koji bi bio blagoslovljen dobivanjem djece. Nakon nekog vremena, plug je nepomično zapeo, i nakon što je dao sve zlato svećenicima, Janaka Maharaja je dao iskopati zemlju da vidi tu veliku prepreku. Iskopavši zemlju, otkrili su u njoj kutiju u kojoj je sjajilo prekrasno dijete koje je imalo sve božanske oznake majke Lakšmi. Nazvana je Janaki. U palači kralja Janake se generacijama čuvao luk Gospodina Šive, kojeg su ljudi kraljevstva obožavali i kojeg je vuklo oko tri stotine ljudi. Janaki se igrala sa sestrama pokušavajući doseći posebno lijepi cvijet s drveta. Neuspješna u tome, otrčala je u sobu za puju i tamo vidjela jedan ogromni luk unutar skupocjenog kovčega. Otvorivši kovčeg, uzela je luk svojim rukama i izašla van da s njim pokuša doseći cvijet. Oni koji su vidjeli ovo i ostali pri svijesti, obavijestili su kralja Janaku da se njegova mala djevojčica bez imalo napora igra s lukom Gospodina Šive!

Uzvišeni brahmane kraljevstva su tada obavijestili kralja da su iz znakova na tijelu njegove kćeri zaključili da je Ona nitko drugi do Maha Lakšmi, vječna pratilja Gospodina Narayana. Tako je Njen božanski identitet bio razotkriven. Odlučan da ruku svoje vrlo posebne Janaki pokloni nikome drugome nego Samom Narayani, Janaka je postavio sljedeći izazov: ruku njegove kćeri će dobiti samo ona osoba koja uspije podići i napeti taj isti Šivin luk. Znao je da to ne može učiniti nitko drugi nego Gospodin Narayana. Kada je došlo vrijeme Njene udaje, mnogi moćni kraljevi, ksatriye (pa i sam Ravana) pokušali su napeti luk da bi dobili ruku princeze Janaki, ali rijetki su ga uopće mogli pomaknuti! Vjeran Svojoj vječnoj pratilji, Gospodin Ramacandra je došao u prijestolnicu Mithile, podigao luk jednom rukom, i stavivši svoje lotosoliko stopalo na jedan njegov kraj, uzeo je strunu i povukao drugi kraj luka, koji je uz zaglušujući prasak pukao na dva dijela. Tako je majka Sita, koja se slavi kao najčestitija žena čiji idealni karakter opisan u Ramayani predstavlja uzor za sve žene svih vremena, bila ponovno ujedinjena sa Svojim obožavanim Gospodinom Ramacandrom. Šri Sita Thakurani ki jay! Šri Šri Sita Rama ki jay!

Tekst − Ron Marz Crtež − Luke Ross Bojanje − R. Gavaskar

Kada je stara Mithila pala u ruke

Ravaninog sina Meghnada, kralj Janaka je okupio preživjele i odveo ih u šumu Dandakaranyu.

tamo je pronašao čudan ali i prelijepi cvijet, koji kao da je bio napravljen od svjetla. čuo je i glasove koji su mu rekli da uzme cvijet sa sobom.

tako su došli i do velikog jezera. primijetili su da mu je površina iluzorna, a Ispod se nalazila predivna zemlja i zrak koji su mogli disati.

posadio je i cvijet koji je nosio sa sobom, a iz njega je naraslo...

…veliko i moćno stablo, koje je...

...ubrzo dalo prvi plod. unutar njega kralj janaka je pronašao dijete, te ju je Nazvao...

...Sita.

kako je rasla…

…od bebe do djevojčice…

…te do lijepe mlade dame…

…postalo je jasno da je Ona više nego dar prirode.

Ona je kći Majke Zemlje osobno.

I usprkos svim Njenim obiljima i moći koju ima…

… za bhakte je Ona zauvijek ljubav Raminog života.

Možda ćemo i mi jednom dostići takvu čistu ljubav…

…prema Rami i Siti.

Kći Zemlje