Sirius 150

 

GODINE 1980. I 1984. »SIRIUS« JE PROGLAŠEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ČASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE. 1986. 198 6. DOBITN DOBITNIK  IK  JE NAGRADE EVROPSKO EVRO PSKOG G SF UDRUŽENJA A NOSILAC JE I POVELJE

Urednik: Hrvoje Prčić Grafički urednik: Željko Brnetić Recenzenti: Darije Đokić i Žiga Leskovšek 

SFERA« ZA »UNAPREĐENJE DOMAĆEG

SF

STVARALAŠTVA. VJESNIKOVA PRESS   AGENCIJA  AGENCIJ A

Glavni i odgovorni urednik  MILIVOJ PAŠIČEK  Izdavač: NIŠPRO VJESNIK  

(Predsj dsjednik nik Pos osllovodnog odbora Vladimir Slijepčević) – OOUR  Informativno Inform ativno-revij -revijalna alna izdanja izdanja (direktor  (direktor  Boži Bo žida darr Radm Radmaan) n).. Pre reds dsje jeda dava vaju jući ći savjeta: dr. Ivan Krtalić. Adresa reda redakc kcij ije, e, izda izdava vača ča i ti tisk skar are: e: 4100 410000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555 Telex 21 121 YU VSK  Kolegij red Kolegij redakc akcije ije:: Berisl Berislav av Grabuš Grabušnik  nik  (grafički urednik), Marija Jurela (ure urednik dnik), ), Pavl Pavlee Luga Lugari rićć (z (zam amje jeni nik  k 

gl glav Bise Bi avno serka nog rkag Pupa Pu ured urpava edni vac nika ka), c ),(p (pom omoćn Mili Mioćnik livo voj ikj Paši Pa gl glav avno šiće ćek, nog k,g urednika), Tisak NIŠPRO Vjesnik, OOUR   Novinska rotacija i OOUR TM.

Broj 150 – studeni 1988.

SADRŽAJ Bruce Sterling KRALJICA CIKADA Gordon R. Dickson U KOŠTANOJ SRŽI David Drake

BLISKI SUSRET Howard Waldrop GOROSTASNI ENCIJAN Murray Leinster  SILA Aleksandar Vuković SAMO MELANKOLIČNI SOFTVER Goran Stanković ANĐEO I CRVENA SONJA Isaac Asimov BIJEG U STVARNOST Ben Bova TVORNICA IDEJA

3 37 57 72 88

102 103 112 116

 Dragi čitaoci,  pišem ovu uvodnu riječ u pravom SF-ugođaju. Rano je jutro, s kasetofona se razlijevaju zvuči Isao Tomite ite, majstora elektronske  glazbe esefičnog ugođaja, magla je i sa četrn četrnaestog aestog kata »Vjes »Vjesnikov nikova« a«

 grad, a iz gustog holokaustnog   pramenja tek ponegdje izranja krov crkve ili vrh nekog drugog  nebodera, sablastan bez podnožja. Sto pedeset brojeva SIRIUSA je iza nas, cijeli jedan znanstveno-

 

neboddera is od mene e nneevid nebo idll iv ivii  prvog broja koji je ljubiteljima SFa, do tada bez svog časopisa, uzburkao krv u žilama i postao im vjerni drug sve do ovih dana, a vj vjer eruj ujem emoo i ub ubud uduć uće. e. SIR SIRIU IUSS jo još  š  uvij uv ijek ek do doka kazu zuje je da je na najs jsja jajn jnij ijaa  zvijezda na nebu naše znanstvene  fantastike. Zahvaljujemo se svima koji su nam čestitali ovaj minijubi billej, a posebno su nam drag dr agee če čest stit itke ke iz Ka Kana nade de,, SAD SAD,  Francuske i SSSR-a koje su nam  poslali tamošnji ljubitelji SF-a.

an anta tassti tiččni živ život. Živo ivo se s ećam bez svog junaka, a opisuje staru vestern temu o slučajnom ubojstvu  prijatelja, ali u SF, maniri. Tu su i našše sta na staln lnee rubr rubriike, sve sk skup upaa dosta raznovrsnog materijala.  Prošli broj, odnosno, njegov dio o  slovenskoj znanstvenoj fantastici izazvao je dosta reakcija, kako iz deže de žele le,, ta tako ko i iz dr drug ugih ih kr kraj ajev eva. a.  Imao sam sreću u međuvremenu  posjetiti Ljubljanu i razgovarati s tamošnjim tamo šnjim SF-pre SF-pregaoci gaocima. ma. Stanje baš nije blistavo iako ima mnogo

 Dok osjećamo proslavljamo tugu u srcujubilarni jer je SIRIUS  broj, opet jedina zvijezda naše znan-fan  scene. »Alef« je prestao izlaziti, ali ekipa koja ga je priređivala  priprema novi izdavački projekt.  Neka im muza zaštitnica  znanstvene fantastike ovog puta bude darezljivija. Što nam nudi jubilarni broj? Na  prvom je mjestu tvrđa, neobična nove no vela la Br Bruc ucea ea St Ster erli ling nga, a, ti tipič pičan an  primjer najmodernije produkcije SF-a. Dicksonova priča je u njegovu stilu, znači dosta akcije i malo antropošovinizma. Drakeova  storijica je SF-odgovor na reciral  vijetnamskog rata u kin ineematog atogra rafi fiju ju i knj njiž ižeevnos vnost. t. Waldrop nam prikazuje sumo rvanje psihotroničke budućnosti, a  Leinster se vraća u vrijeme alkemičara. Jedan od trojice  Hloygeovih očeva ovoga puta je

 želja, ljubitelja mnogo SF-a,ideja. iako Uostalom imaju mnogo iza njih je i bogata tradicija, Slovenija  je u prvim danima razvoja  jugoslavenske znanstvene  fantastike dala prve klubove, prve  fanzine, prozine, prve ozbiljne kri riti tiča čare re,, ak akti tivn vnoo su sudj djel elov oval alaa u među me đudr drža žavn vnim im SF SF-ak -akti tivn vnos osti tima ma..  Ipak, primjetna su pozitivna  gibanja (ovo zvuči kao iz političkih  govora) u slovenskom SF-fandomu, naročito u okviru TERRE, a i  NOVA obećava reaktiviranje. Neka naša muza i njima podari sreću.  Po zahtjevima, prikazivat  ćemovašim i ostale naše SF-sredine, ai in inoz ozem emne ne.. U id iduć ućem em br broj ojuu do dobi bit  t  ćete uvid u francusku znanstvenu  fantastiku. Do tada  siriuski zeleni pozdrav od vašeg urednika  Hrvoja Prćića

Bruce Sterling

Kraljica Cikada

 

S

Cicada Queen

VE je počelo one noći kad je Kraljica konačno uklonila svoje pseuhode.. Pod njihovom sam prismo uhode prismotrom trom bio pune dvije godine, otkako sam pobjegao ovamo. Moje svečano primanje u njihovo članstvo, i  prestanak neugodnog nadzora pasa, bili su povod slavlju koje se odr održavalo žavalo u kući Arvina Kulagina. Kulrgin, imućni Mehanist, posjedovao je veliku radno-stambenu nastambu na samom vanjskom rubu omanjeg prigradskog naselja cilindrična oblika. Kulagin me je dočekao na ulazu i pružio zlatni inhalator punuvijek  betafenecilamina. Slavlje je već bilo u punom jeku.miPolikarbonska Klika  je dolazila u punom broju kad se radilo o primanju primanju novih članova. Kao i druguje, moj dolazak je izazvao malu pomutnju, svemu su bili krivi ti prokleti psi. Glasovi prisutnih postali su kriještavi i izvještačeni, ljudi su držali svoje inhalatore i piće malo ukočenije, a svaki osmijeh koji su mi upuć upućiv ival alii bio bio je toli toliko ko ve veda darr i lj ljub ubaz azan an da bi ud udob obro rovo volj ljio io i najokorjelije članove Snaga Sigurnosti. Kulagin se nasmiješio prilično usiljeno. — Landau, neobično mi je drago što si ovdje. Dobrodošao! Vidim da si donio sa sobom i Kraljičin Danak — Značajno je pogledao kutiju koju sam nosio o boku.  — Da — rekoh. Čovjek koji je pod stalnom »zaštitom« pasa ne može saču sa čuva vati ti ni nika kakv kvuu ta tajn jnu. u. Pune Pune dv dvij ijee go godi dine ne radi radioo sa sam m na po pokl klon onuu za Kraljicu, a za to vrijeme psi su snimali svaki moj pokret. To rade i ovaj trenutak. Snage sigurnosti Carica-Klustera su ih uostalom i konstruirali u tui Svrhu. Pune dvije godine tajno su snimali svaki trenutak mog života, sve svakoga u mojoj blizini.  — Možda bi Kliku zanima zanimalo lo da ga pogleda — rekao mi je Kulagin. —   Naravno, kad se otarasimo ovih pasa. — Namignuo je prema oklopljenoj njuški-kameri psa čuvara, a onda bacio pogled na sat. — Još samo šezdeset minuta i bit ćeš izbavljen napasti. Onda će početi pravo slavlje. — Mahnuo

 

mi e rukom da uđem u sobu. — Ako nešto zaželiš, zaželiš, tu su servomehanizmi. Kulaginova je nastamba bila vrlo prostrana i otmjena, uređena na klasičan način i ispunjena mirisom divovskih nevena koji su visjeli na stropovima stropo vima.. Nase Naselje lje u koje kojem m se nalazilo nalazilo Kula Kulaginovo ginovo prebival prebivalište ište nosilo je ime Pjena i bilo je omiljeno mjesto okupljanja Klike. Živeći na samoj obodnici naselja, Kulagin je imao koristi od sporog rotiranja Pjene i dobivao deseti dio nastale sile teže. Zidovi su mu bili prugasti da bi se  postigla referentna okomitost, a sama kuća je imala dovoljno prostora da u nju smjesti »podne oblo logge«, »stolove«, »stolice« i dru rugge vrst rste gravitacionog namještaja. Strop je bio načičkan kukama na kojima su visjeli deseci njegovih omiljenih nevena, s golemim vonjavim zelenilom lišća i cvjetovima veličine moje glave. Ušao sam u sobu i stao pokraj kauča; ispod njega ležala su skrivena dva gadna psa. Mahnuo sam rukom jednom od Kulaginovih servo-sluga nalik pauku snažno djelovanje i povukao fenetilamina. gutljaj alkohola iz plastične posudice da presiječem Promatrao sam prisutne koji su se sada već podijelili u manje podkl klik ike. e. Ku Kula lagi ginn je staj stajao ao po pokr kraj aj vr vraata ok okru ruže ženn sv svoj ojim im na najg jgor orlj ljiv ivij ijim im  pristašama, visokim činovnicima Mehanistima iz bankarskih krugova Carica Car ica-Kl -Klust ustera era,, i pri prilič lično no neu neupad padlji ljivim vim tip tipovm ovmaa iz Sig Sigurn urnost osti.i. Pok Pokraj raj njega, grupa profesora sa sveučilišta Kosmosity-Meiasistem razgovarala je o usko stručnim problemima s nekolicinom orbitalnih inženjera Na stropu su kreatori Novo-oblikovanci vodili razgovore o modi, čvrsto se držeći za kuke zbog vrlo slabe gravitacije. Ispod njih pomahnitala folklorna grupa CKlustera, »Cikade«, vrtjela se poput kotačića satnog mehanizma, izvodeći gravitacijske plesne korake. U dnu sobe Wellspring je držao govoranciju, stojeći okružen gomilom stolica dugih, tankih nogu. Lagano sam poskočio u zrak i preko kauča  pogonskih odle od lebd bdio io prem prpropelera. emaa njem njemu. u. Ps Psii su is isti ti tren tren kr kren enul ulii za mn mnom om uz zu zuja janj njee Wellspring mi je bio najprisniji prijatelj u C-Klusteru. On me je nagovorio i pomogao mi da prebjegnem ovamo kad je boravio u Vijeću Prstenova, kupujući led za projekt teraformacije Marsa. Wellspringa psi nisu uopće uznemiravali. Njegovo dugo, staro prijateljstvo s Kraljicom bilo  je svima dobro poznato. poznato. U Carica-Kluste Carica-Klusteru, ru, Wellspring je bio legenda legenda Večeras je bio svečano odjeven za audijeueiju nod Kraljice. Mala  plemićka kruna od zlata i platine počivala mu je na bujnoj, crnoj kosi. Na sebi se bi je imao imao širo široku ku bluz bluzuu od meta metali lizzir iran anog og brok brokaata s rasp raspor orim imaa na ruka ru kavi vima ma kr kroz oz ko koje je se na nazi zira rala la crna crna po potko tkošu šulj ljaa pr protk otkan anaa bl blje ješt štav avim im,, svjetlucavim točkicama. Uz to je išla suknja u stilu Investora ukrašena draguljima, i visoke čizme od ljuskave kože. Kroz svjetlucave nizove dragog kamenja na suknji provirivale su krupne Wellspringove noge vične  jakoj gravitaciji koja je i te kako odgovarala zmijolikoj Kraljici. Bio je moćan i utjecajan čovjek, a svoje nedostatke, ukoliko ih je uopće imao, krio  je u vlastitoj prošlosti Welspnng je govorio o filozofiji. Njegova publika, matematičari i  biolozi sa C-Klusterskog sveučilišta K-M, razmaknula se uz usiljen smiješak, propuštajući me da prođem.  — Tražili ste od mene da potanje definiram izraze kojima se služim  — rekao je uglađeno. — Kad kažem mi, onda time ne mislim samo vas Cikade. Niti veliko mnoštvo takozvanog čovječanstva. Naposljetku, svi vi  Novooblikovani sazdani ste od gena stvorenih i patentiranih u pogonima  Nove genetike. Vas se mirne duše može nazvati industr industrijskim ijskim tvorevinama. Prisutni su počeli gunđati. Wellspring se nasmiješio.  — S druge pak strane, Mehanisti polagano ali sigurno napuštaju ljudsko tijelo i zamjenjuju ga kibernetskim vidovima postojanja. Dakle. Iz svega ovogČetvrtog metasistem slijedi da Prigoginičkog se izraz miStupnja može kompleksnosti. odnositi na svaki kognitivni Jedan od prisutnih, sveučilišni profesor Novooblikovanac, dodirnuo je inhalator u svojoj nosnici, i kazao:  — Moram vam reći da se tu ne slažem s vama, Wellspring. Ova mistična besmislica o stupnjevima kompleksnosti uvelike šteti daljnjem razvoju znanosti u C-Klusteru.

 

 — Ti ično linearno kauzativno ledište — hitro e uzvratio Well We llspr sprin ing. g. — Vi konz konzer erva vativ tivci ci uvij uvijek ek tr traž ažit itee zn znan anstv stven enee is isti tine ne va vann kognitivnog metasisterna. Očigledno je međutim, da Prigoginički razvojni  prag određene pojave ili događaja jasno luči svako rrazumno azumno biće od ostalih nižih vrsta. Već je krajnje vrijeme da prestanemo tražiti čvrsto tlo pod nogama, i da mi postanemo središte svemira. Ukoliko nam je to čvrsto tlo  potrebno, poduzet ćemo sve da ono kruži oko nas. Prisutni su pozdravili njegove riječi oduševljenim pljeskom. Nastavio  je:  — Priznajte, Evgenije. C-Kluster cvjeta i razvija se u jednom novom moralnom i intelektualnom duhu. On je neizmjerljiv i nepredvidiv, a vas to, kao znanstvenika plaši. Posthumanizam nam daje fluidnost i slobodu, i metafiziku dovoljno drsku i smionu da mislima udahne život čitavom svemiru. On nam pruža mogućnost da poduzimamo ekonomski apsurdne  projekte kao što je načinom onaj o teraformiranju Marsa, štoupustili. se vi sa svojim  pseudopragmatskim razmišljanja, nikad razmišljanja, ne na biste  — Sve su to samo semantičke smicalice. Riječi, riječi... — prezirno je frkn fr knuo uo no noso som m sveu sveuči čiliš lišni ni pro profe feso sor. r. Ni Nisa sam m ga rani ranije je viđ viđao ao.. Im Imao ao sa sam m osjećaj da ga je Wellspring doveo ovamo samo da bi ga naljutio I ja sam ranije bio prilično sumnjičav kad sam čuo za neke aspekte Post Po sthu huma mani nizm zmaa CC-Kl Klus uste tera ra.. Me Među đuti tim m nj njeg egov ovoo ot otvo vore reno no i po potp tpun unoo odba od baci civa vanj njee po potr trag agee za mo mora raln lnim im vr vrij ijed edno nost stim imaa, be bezz su sumn mnje je na nass je oslobod osl obodilo ilo ka kalupa lupa i ste stege. ge. Gle Gledaj dajući ući uzb uzbuđe uđena na,, bojo bojom m pre premaz mazana ana lic licaa Well We llsp spri ring ngov ovaa au audi dito tori rija ja i us uspo pore ređu đuju jući ći ih s mr mrač ačno nom m na nape peto tošć šćuu i  prikrivenom lukavošću kojima sam ranije bio okružen, imao sam osjećaj da ću prsnuti. Nakon 24 godine sumanute discipline kojoj sam bio podvrgnut u Vije Vi jeću ću Pr Prst sten enov ova, a, i da dalj ljnj njee dv dvij ijee god godin inee po podd bu budn dnim im na nadz dzor orom om pa pasa sa,, večeras ću se konačno osloboditi te jezive napasti. sam nos vrtoglavicu, fenetilamin,kao »prirodni« amfetamin vlastita tijela,Udahnuo Odjednom samkroz osjetio da mi je glava puna užarene Ur-atmosfere pradavnog de Sitterova kozmosa, i spremnost da za koji tren izvedem Prigoginički skok u »normalan« kontinuum vremena i prostora, u Drugi Prigoginički Stupanj kompleksnosti... Posthumanizam nas je učio da rasuđujemo na mahove, u paroksizmu, i da skupine misli vežemo uz neizrečene obrasce, pridržavajući se smjernica koje je prvi dao drevni Zemljin filozof Uja Prigogin. Iskusio sam to na vlastitoj koži, kad su se moje simpatije koje sam gajio prema čarobnoj Valery Korsted sjedinile u snažnu želju za njom koju su umirujuća sredstva mogla ublažiti, ali ne i uništiti. Klizila je graciozno prostorijom dok joj se suknja ukrašena dragim kame ka menj njem em ovija ovijala la ok okoo no nogu gu po popu putt zm zmij ije. e. Po Posj sjed edov oval alaa je ne neup upad adlj ljiv ivuu ljepotu Novo-oblikovanih, prekrivenu domišljatim, zamamnim bojama Ckoketiranje Klus Kl uste tera ra.. Že Želi jasno lioo sam sa mimjejegovorilo više više od da su sv sveg ega, ovia,prokleti a na naše šepsikr krat jedina atko kotra trajn prepreka jno, o, ne nerv rvoz među ozno no nama. Wellspring me je uhvatio za nadlakticu, dok sam stajao zanesen, lud od požude za Valery.  — Koliko još moraš čeka čekati, ti, mladiću? Trgnuo sam se i pogl gleedao na mo monnitor sata koji sam nosio na  podlaktici.  — Još samo dvadeset dvadesetak ak minuta, Wellspring.  — Odlično, sine. — Wellspring je bio poznat po svojim arhaičnim izrazima, kao što je bio i ovaj sine. — Kad se otarasimo pasa, bit ćeš u centru slavlja. Hans. Ja neću ostati da te ne zasjenim. A, čeka me i Kraljica. Donio si Kraljičin Danak?  — Da, kao što smo se dogovorili. — Odlijepio sam kutiju koja mi je  prionula uz samoljepivi komad tkanjapodigao na boku,poklopac i pružio mu je. Wellspring je snažnim prstima i pogledao unutra. Onda se glasno nasmijao. — Gospode! Predivan je!  Naglo je odmaknuo otvorenu kutiju i Kraljičin je poklon ostao lebdjeti l ebdjeti u zraku zraku,, svjetluca svjetlucajući jući iznad naših glava. glava. Bio je to umjet umjetni ni dragu dragulj lj veličine veličine dječje šake, čije su izbrušene plohe blještale zelenim i zlatnim sjajem

 

endolitskih lišajeva. Vrteći se u krug, bacao je odsjaje prelomljenih zraka svjetlosti po našim licima. Kad je konačno pao na pod, pojavio se Kulagin i uhvatio ga vršcima ispruženih prstiju. Lijevo oko, umjetno usađeno, zasjalo mu je mračnim sjajem dok ga je ispitivački gledao — Eisho Zaibatsu? — upitao je  — Da — odgovorio sam — Oni su izveli sintetiziranje, a ovu specijalnu vrst lišaja uzgojio sam ja. — Vidio sam da se povećava krug znatiželjnika oko nas. pa sam još glasnije dodao. — Naš domaćin je izvrstan Stručnjak.  — Samo za financijska pitanja — odvratio je tiho Kulagin, pomno izgovarajući svako slovo. — Sad mi je jasno zašto ste cijeli postupak   patentirali na svoje ime. Ovo je izvanredan rad! Kako može ijedan moćnik  odoljeti čarima život dragulja, dragi moji prijatelji? Vidim da će za vrlo kratko vrijeme naš novi član postati pravi bogataš. Pogl Po gled edao ao sa sam brzo zo We Weil ilsp spri ring nga, a, mu al alii biti je on ne nena name metl tlji jivo vo pr prst stom om dodirnuo usne —m A,br to bogatstvo će potrebno za ostvarenje  projekta na Marsu — reče glasno Wellspring. Wellspring. — Ne možemo vječno ovisiti o Kosmosityu kad su u pitanju novčana sredstva. Prijatelji, radujte se i veselite što ćete i vi ubirati plodove Landauove sjajne genetike. — Uhvatio  je dragulj i metnuo ga natrag u kutiju. — A, večeras ću ja imati tu veliku čast da njegov poklon uručim Kraljici. Dvostruku čast, da tako kažem,  budući da sam ja bio taj koji je pronašao i doveo tvotca ovog remek-djela.  — Onda je naglo poskočio prema izlazu, podižući se uvis uz pomoć svojih snažnih nogu. Lebdeći, dobacio mi je — Zbogom, sine! Neka više nijedan  pas ne prekorači tvoj tvoj kućni prag!  Nakon Welspringova odlaska, počeli su se spremati i oni gosti koji nisu pripadali Polikarboncima: stvorila se opća gužva u kojoj su servosluge užurbano donosili šešire onima na odlasku koji su se istovremeno opra op rašt štal alii od napustio os osta tali lih, h, kuću, žele želeći ćiKlika im sv svak o do dobr bro. o.naglo Kad utihnula. je i po posl slje jedn dnji ji nenePolikarbonac jeako odjednom Kulagin mi je savjetovao da stanem u kut gostinjske sobe, dok su članovi Klike stali u dva reda, praveći dugi »špalir« za pse oboružavši se  prethodno tankim remenjem i bojom. Skrivena želja za osvetom samo je  pojačala njihovo uzbuđenje. Uzeo sam dvija plastične vrećice boje od Kulaginove servo-posluge koja se razmiljela po cijeloj prostoriji Moj veliki trenutak tek što nije kucnuo. Pune dvije godine potajno sam kovao planove da se priključim Polikarbonskoj Kliki. Bili su mi potrebni, a dobro sam znao da i oni mene trebaju. Dozlogrdila mi je sumnjičavost, neprirodna i usiljena ljubaznost i danonoćni nadzor pasa-čuvara. Odjednom  popustile su sve niti i svi konci moje dugotrajne discipline i suzdržanosti. Počeo sam drhtati cijelim tijelom, i više nisam mogao obuzdati vlastite emocije. Psi suPrisutni mirovali, snimajućipočeli svakuodbrojavati i najmanju posljednje pojedinost sekunde do posljednjeg trenutka. su polagano Točno kad su stigli no nule, dva su psa krenula prema izlazu. Obasuli su ih udarcima remenja i zasipali bojom. Još samo sekundu ranije, oni bi se divlje bacili na svoje mučitelje, no sada, njihovi su  programirani zadaci završili, i oni su konačno postali bezopasni Klika je dobro pogađala svoj cilj, i pri svakom udarcu odjeknuo je divlji smijeh.  Nisu imali ni trunke milosti, i čitava je minuta prošla prije nego što su  poniženi i izubijani izubijani psi mogii naći izla izlaz, z, poskakujući i posrćuć posrćući.i. I mene je potpuno obuzela histerija mase. Skrgutao sam zubima i urlao. Morali su me čvrsto držati da ne pojurim hodnikom za psima. Kad su me snažne ruke dovukle natrag u sobu, okrenuo sam se da pogledam svoje  prijatelje, ali sam se naježio od užasa kad sam na njihovim licima ugledao surove,, niči surove ničim m supregnute supregnute emocije emocije.. Izgledali Izgledali su kao da im je netko strgnuo kožuPodigli s lica, piljeći uzbuđenim očima uguranim komade su meu imene na rukama nosili po sobi. Cak iu oni koje mesa. sam vrlo dobro poznavao, sada su mi se činili potpuno ludi. Rukama su trgali odjeću s mene dok nisam ostao bez ičega na sebi; skinuli su mi čak i kompjutersku rukavicu onda me spustili na pod u samoj sredini sobe. Dok sam drhturio okružen njima, prišao mi je Kulagin ispruženih, ukočenih ruku, svečanog izraza lica, noseći široko crno sukno. Kad ga je

 

odi nuo iz odi izna nadd mo e lave lave vidi vidioo sa sam m da e to crna crna ku kuku kull ica. ica. Pr Pris islon lonio io mi  je usne sasvim uz uho i tiho rekao:  — Prijatelju, prijeđi dostojanstveno daljine! — Tada mi je navukao kukuljicu na glavu i svezao je. Kukuljica je bila namočena u nešto što je strašno zaudaralo. Ruke i noge su mi počele trnuti, a onda su sasvi sasvim m obamr obamrle. le. Polagan Polagano, o, osjetio sam kako mi se toplina uspinje udovima. Ništa nisam čuo, a pod nogama više nisam osjećao čvrsto tlo. Izgubio sam svaki osjećaj ravnoteže, i onda sam iznenada pao natraške u beskrajni prostor.  Nisam znao da li su mi oći otvorene ili zatvorene. Ali na samoj granici vidnog polja, iz neke neizrecljive magle, izronile su sićušne točkice hladne i prodorne svjetlosti. Bila je to Velika Galaktička Noć, beskrajna i bešćutna  praznina koja vreba iza toplog ruba svakog ljudskog prebivališta, ispraznija i nemilosrdnija od same smrti. Bio jesam nag u svemiru, a okoumene je vladala strašna hladnoća da sam osjećao poput otrova svakom djelićutako tijela. Osjećao sam također kako blijeda toplina mog vlastitog života struji iz mene poput  plazme, otječući kroz vrškove prstiju u ledeni mrak. Nastavio sam padati, i dok su iz mene nestajali i posljednji ostaci topline, gubeći se u bezdanu svemira, a tijelo mi se sve više kočilo i zabijelilo od inja što se uhvatilo na svakoj i najmanjoj pori, suočio sam se sa stravičnom spoznajom: da neću umrijeti, da ću padati natraške u nepoznato zauvijek, a pritom će mi se um smanjiti i pretvoriti u jednu jedinu smrznutu sporu vječne osamljenosti i strave. Vrije Vr ijeme me se oteg otegnu nulo lo.. Eo Eoni ni nije nijemog mog st stra raha ha ko konc ncen entr trira irani ni u sa samo mo nekoliko otkucaja srca i, odjednom: pred sobom ugledah jednu jedinu  bijelu kapljicu svjetlosti, poput pukotine ovog svemira u neko susjedno  prostranstvo, carstvo ispunjeno neznanim sjajem i blještavilom. Ovaj sam  puta licem njemu, sed vrat ratiopadao u pr pros osto torr okrenut iza iza vla vlasprema titi titihh oč očij iju, u, u prošao vlas lasti titu tukroz glavu lanjega vu,, nai konačno me mekki po pod Kulagonove gostinjske sobe. Kukuljice je nestalo s glave. Sada sam bio obučen u široku crnu halju, koja se zakopčala lijepim vezenim pojasom. Kulagin i Valery Korstad  pomogli su mi da se osovim na noge. Zateturao sam, otirući suze, ali sam se održao na nogama, dok me je Klika bodrila klicanjem. Osjetio sam Kulaginovo rame ispod svojih ruku. Zagrlio me je i  prišapnuo.  — Brate, sjeti se hladnoće. Kad mi, tvoji prijatelji, zatrebamo topline,  budi topao, sjećajući se strašne hladnoće. Kad ti prijateljstvo bude zadavalo  bol, oprosti nam, sjećajući se hladnoće. Kad te sebičnost bude opsjedala, odbaci je, sjećajući se hladnoće. Jer ti si bio otišao daleko, daleko, i vratio nam se nov i preporođen. Sjeti se, sjeti, hladnoće. — Onda mi je dao moje tajnoČvrsto ime i pritisnuo svoje obojene usne na moje. sam ga stisnuo k sebi, grcajući. Valery me je također zagrlila, a Kulagin se odmaknuo sa smješkom na licu. Svi članovi Klike, prilazili su mi jedan po jedan, rukovali se i ljubili me u obraz, tiho mi čestitajući. Budući da još uvijek nisam mogao govoriti, samo sam kimao glavom. Cijelo to vrijeme, Valery Korstad me je držala ispod ruke, šapćući mi strasno u uho — Hans, Hans, Hans Landou,  preostao je još jedan ritual koji moraš proći, ali njega sam rezervirala za sebe. Noćas će najljepše odaje Pjene pripadati samo nama, sveti prostor u koji ko ji nika nikadd nij nijee stup stupila ila no noga ga pr prog ogra rami mira ranog nog psa psa st stak akle leni nihh očij očiju. u. Ha Hans ns Landau, noćas je ta soba samo tvoja, baš kao što ću biti i ja. Pogledao sam je u lice, suznih očiju. Zjenice su joj bile proširene, a nježno rumenilo oblilo joj je uši i vilice. Očigledno je već uzela svoju dozu hormonskog afrodizijaka. Osjetio sam slatkasti antispetički miris njenog namirisanog znoja i zatvorio oči, protrnuvši od su strasne želje. zatvorila vrata Valery me povela u predvorje. Iza nas se čvrsto Kulaginove nastambe, pretvarajući bučno veselje u tihi žamor. Valery mi je  pomogla da navučem zračne peraje, šapćući i umirujući me cijelo vrijeme. Psi su nestali. Više ih nigdje nije bilo. Dva fragmenta mog života ostala su snimljena na trakama. Još sam uvijek bio ošamućen. Valery me je uhvatila za ruku i tako smo se kretali kr etali uvis hodnikom prema središtu naselja,

 

udaraj udar ajuć ućii zr zrak akom om sv svoj ojim im pe pera raja jama ma.. Me Meha hani ničk čkii sa sam m se os osmj mjeh ehiv ivao ao Cikadama koje smo susretali u hodnicima. Bili su to članovi radnih skupina koji su trijezno i ozbiljno išli svaki za svojim poslom dok je za to isto vrijeme Polikarbonska Klika bančila i orgijala. Pjena je bilo naselje u kojem ste vrlo lako mogli zalutati. Sagradili su ga u zna nakk pr prot otes esta ta pro roti tivv kr krut utee, un uniiform formir iraane arh rhiitekt tektuure os osta tallih  prebivališta, prkoseći uobičajenim normama, što je bilo tipično za CKlusler. Golemi, šuplji valjak napunili su plastikom pod velikim pritiskom, koja je najprije raspršena u pjenu, a zatim ostavljena da se slegne i skruti. Kao posljedica takvog punjenja, ostali su uglati, izbočeni mjehuri čije su zakrivljene stjenke jasno ukazivale na topologiju punjenja i površinske napetosti. Vijugavi hodnici probijeni su kroz čitav taj kompleks naknadno, a vrata i hermetički ulazi izvedeni su ručno. Pjena je bila nadaleko poznata  po svojoj deliričnoj ugodnoj atmosferi aali tmosferi  No, isto su takoi poznate, po zlu spontanosti. glasu, bile tajne, skrovite odaje. CKluster je pokazao veliku širokogrudnost, štiteći ta utočišta na sve moguće načine od policijskog nadzora pasa. Ja doduše još nisam posjetio nijedno  jer je svima onima koji su pod prismotrom, zabranjen pristup. Međutim, čuo sam svakakve glasine o tajnim, razbludnim orgijanjima po barovima i dugim hodnicima, fragmente samovoljnih naklapanja o požudi i bludu koja su uvijek utihnula pred nailaskom pasa. Sve je ovdje bilo moguće, svašta se tu odigravalo, ali u najvećoj tajnosti, i nitko nikad ne bi saznao za to osim ljubavnika ili onih koji su se poslije svega vratili u kolotečinu javnog života nakon sat, dva... Kad je centrifugalna gravitacijska sila oslabila, stali smo lebdjeti. Vale Va lery ry mi je po poma maga gala la,, vu vuku kući ći me za so sobo bom. m. Ot Otvrd vrdli li mj mjeh ehur urii Pj Pjen enee  postajali su sve veći u blizini osi vrtnje, i mi smo ušli u miran predio gdje su Topaza, uglavnom skrovitog živjelimjesta bogataši. gdje Ubrzo su sesmo odvijale stigli pred mnoge ulazraskalašene razvikanog zabave Tajnog lokalne elite. Bio je to najljepši »lokal« u Pjeni. Valery je pogledala na sat, nježno rukom skidajući tanku prevlaku znoja koja se stvorila na rumenim i savršenim crtama njena lica i vrata.  Nismo dugo čekali. Začuli smo nekoliko puta za redom prigušeno udaranje gonga budilice, koja je upozoravalo gosta unutra da je njegovo vrijeme isteklo. Vrata tek što se nisu otvorila. Žarko me je zanimalo koji će se član uskog, visokog kruga C-K pojaviti na njima. Sada, kad mi psi više nisu bili za petama, jedva sam čekao da mu izazovno pogledam u oči. Jošš sm Jo smoo uv uvij ijek ek čeka čekali li.. Ve Većć sm smoo im imaali prav pravoo na ko kori rišt šten enje je ov ovih ih skrovitih odaja, i svaki izgubljeni trenutak bio je mučenje. Zadržavanje u »skrovištu« nakon propisanog vremena smatralo se velikim bezobrazlukom i neodgojenošću. Valery se razljutila i širom otvorila vrata. raspršena Zrak Zr ak ujetisuće bio bio zgrušanih pu punn kr krvi vi..crvenih U zra rako kopr grudica. praz azno nom m pr pros osto toru ru,, kr krvv je lebd lebdje jela la U sredini sobe lebdjelo je tijelo samoubojice, mlitavo tijelo koje se još  polagano trzalo od mlaza krvi koji je šiktao iz prerezanog grla. U mehanički zgrčenim prstima ispružene ruke mrtvaca, svjetlucao je skalpel.  Na sebi je imao imao crno odijelo konzervat konzervativnog ivnog Mehaniste. Tijelo se polako vrtjelo, i odjednom sam ugledao službene oznake Kraljičinog Savjetnika koje su mu bile prišivene na grudima. Djelomično metalna lubanja bila je ljepljiva od vlastite krvi; lice mu nisam mogao razabrati. Duge trake zgrušane krvi visjele su mu iz grla poput crvenih koprena. Bilo je to one noći kad je Kraljica uklonila pse. • • • Sve me je to uzbudilo u tolikoj mjeri da mi se smučilo. Mi Cikade živjeli je odgovarao duhu i valjanima moralu deukoliko Sitterovog svemira,smo gdjenase način nikakvikoji etički zakoni ne smatraju nisu  produkt potpuno slobodne volje. Svaki pojedini stupanj Prigoginičke kompleksnosti temelji se na vlastitom stvaralačkom katalizatoru: svemir   postoji jer jednostavno postoji, život je tu zato što je nastao, razum je  prisutan jer postoji. Zbog toga je i bilo moguće da se u određenom slučaju čitav moralni sustav usredotoči na jedan jedini trenutak dubokog, istinskog

 

gnušan gnuš anja ja...... Ta Tako ko je ba bare rem m pr prop opov ovij ijed edao ao Post Posthu huma mani niza zam. m. Na Nako konn mog mog krajnje neugodnog parenja s Valery, povukao sam se u namjeri da radim i razmislim o svemu. Živio sam u Pjeni i stanovao u nastambi koja je zaudarala na lišajeve i nije ni izdaleka bila tako otmjena i udobna kao Kulaginova. Drug Dr ugog og da dana na mo mogg me medi diti tira ranj nja, a, posje posjeti tila la me je Ar Arka kadi dija ja So Sori rien enti ti,,  pristaša Polikarbonaca i jedna od bliskih Valeryinih prijateljica. Bez obzira na pse, između nas dvoje osjećala se izrazita nesimpatija. Arkadija je u svemu bila sušta suprotnost Valery: bila je plavuša, a Valery crnka; bila je  puna raznih Mehanističkih štoseva za razliku od Valery koja je posjedovala smirenu, smire nu, hladnu otmjenost gene genetički tički Novooblikov Novooblikovanih. anih. Arkadija je puca pucala la od lažne, pro rovvidne veselosti dok je Valery često bila podložna melankoličnoj tugaljivosti. Ponudio sam joj piće iz cjediljke; čaše nisam mogao koristiti, jer mi je stan bio preblizu pr eblizu središta vrtnje. Nisam još Kakva bila kod tebe stanu — rekla je. — Sviđaju mi se ovi tvoji — okviri, Hans, je to vrstu algi?  — To su lišajevi — odv odvratio ratio sam.  — Divni su. Jedna od tvojih specijalnih vrsta, vrsta, zar ne?  — Sve su one sspecijalne pecijalne — rekoh. — Ove tu sadrže podvrste III i IV koje ko je uz uzga gaja jam m za proj projek ektt tera terafo form rmir iran anja ja Ma Mars rsa. a. On Onee dru druge ge im imaj ajuu vr vrlo lo specifične značajke koje sam uspio razviti za upotrebu na kontaminac konta minacijski ijskim m monit monitorima orima.. Lišaj Lišajevi evi su naime vrlo osjet osjetljivi ljivi na svako i najmanje zagađenje. — Uključio sam ionizator zraka. Utroba Mehanista vrvi od bakterija i njihovo djelovanje bi moglo postati pogubno  — Koji od njih je llišaj išaj Kraljičina dragulja? dragulja?  — Zatvoren je na posebnom mjestu — rekao sam joj. — Izvan dragulja, izvan svog okruženja, njegov rast se mijenja. Osim toga ima i  poseban čestoo se govori čest miris. — daNelagodno Meha Mehanisti nisti smrde. sam se nasmiješio. nasm Kao da iješio. samMeđu već počeo Novo-oblikovanima osjeć osjećati ati smrad ispod njenih pazuha. Arkadija se osmjehnula i bojažljivo protrljala spojnu površinu između kože i metala na srebrnkastoj kuglici mehanizma usađenog po čitavoj dužim njene podlaktice. — Valery je opet u jednom od svojih nemogućih raspoloženja — obavijestila me je. — Navratila sam da vidim kakve si ti volje.  Negdje na samom rubu svijesti ugledao sam na tren stravičnu sliku naših golih tijela, umrljanih razmazanom krvlju. Kazao sam joj. — Bilo  je... strašno.  — Cijeli C-Kluite C-Kluiterr priča o Revizorovoj smrti.  — To je bio Revizor? — upitao sam. — Nisam još čuo nikakve vijesti o tome mi je.Oči su joj lukavo zasjale. — Vidio si ga tamo na licu mjesta — rekla Zapanjio sam se videći da ona očekuje da ću s njom razgovarati o  boravku u tajnim odajama. — imam imam mnogo posla — kazao sam jjoj. oj. Trgnuo sam sa m pe pera raja jama ma i od odle lebd bdio io u stra stranu nu,, po pore reme meti tivš všii uz uzaj ajam amnu nu ve vert rtik ikal alu. u. Gledajući jedno u drugo iz bočnog položaja, osjetio sam još veću društvenu distancu među nama Tiho se nasmijala. — Nemoj se prenavljati, Hans. Ponašaš se kao da su ti psi još uvijek za petama. Moraš mi sve ispričan ako želiš da vam  pomognem. Zaustavio sam se u zraku. Ona je nastavila. — Stvarnu hoću pomoći i tebi i njoj. Ne zaboravi da sam Valeryina prijateljica. Osim toga, dopadate mi se kao par. Sviđate mi se oboje i u estetskom pogledu.  — Hvala ti na brizi.  —Vaiery Stvarnou naručju mi je stalo da vas dvoje ostanetekakav zajedno. Dojadilo mi je gledati jednog starog razvratnika je Wellspnng.  — Hoćeš reci ddaa su njih dvoje ljubavnici? — upitah. Mahnula je metalom obloženim prstima — Pitaš me što njih dvoje ra rade de u nj njeg egov ovuu om omil ilje jeno nom m ta tajn jnom om sk skro rovi višt štu? u? Mo Možd ždaa ig igra raju ju šah. šah. —  Zakolutala je očima ispod kapaka otežalih od zlatnog pudera — Ne gledaj

 

me tako zaprepašteno, Hans. Ti bi barem morao znati za njegovu privlačnu moć. Star je i bogat, a mi Polikarbonke smo prilično mlade i ne baš  prestrogih moralnih načela. — Podigla je glavu i pogledala me ispod svojih dugih trepavica. — Nisam još čula da je ijednoj od nas oduzeo nešto što mu mi nismo bile voljne dati. — Doplutala je zrakom sasvim blizu mene. —  Reci mi, Hans, što ste vas dvoje vidjeli tamo u onoj rupi. C-Kluster je  prepun raznoraznih glasina, glasina, a Valery se ssamo amo duri. Otvorio sam frižider i potražio još pića.  — Cini mi se da bi ti trebala pričati o tome jer si sve čula i sve znaš, draga Arkadija. Zašutjela je na trenutak, a onda slegla ramenima i nasmiješila se.  — Dragi prijatelju, konačno si rekao nešto pa pametno. metno. Otvorene oči i uši mogu te daleko dovesti u C-Klusteru. — Iz etuia na emajliranoj podvezici izvadila je elegantni inhalator — Ah da, kad već spominjemo oči i uši, jesi li mo možd ždaa da daoo pr preg egle leda dati ti sv svoj oj stan stan da ne nema ma sl sluč učaj ajno no ka kakv kvee pr pris islu lušn šnee uređaje?  — Tko bi mene prisluškivao?  — A, tko ne bi? — Kao da joj je odjednom sve postalo dosadno —  Znači, moram se zadovoljiti onim što svi znaju. Iznajmi negdje tajne odaje za nas dvoje, pa ćeš još svašta saznati. — Uštrcala si je u usta jaki mlaz žućkastog pića i progutala ga. — Nešto se veliko sprema u C-Klusteru. Obična raja još ne zna za sve to, ali Revizorova smrt je prvi znak. Većina Savjetnika misli da su u pitanju bili njegovi lični problemi, no sasvim je sigu sigurn rnoo da nj njem emuu živo živott jo jošš nije nije bio bio do doja jadi dio. o. Sv Svee je po posl slov ovee os osta tavi vioo nedovršene, i u neredu. Ne, ne. Mislim da je tu riječ o nečemu u što je umiješana i sama Kraljica.  — Ne misliš valjda da mu je Kraljica zapovjedila da si sam oduzme život?  — Možda. Ona postaje sve hirovitija s godinama, sve češće i griješi. Tko ne bi kad čitav život provedeš okružen tuđincima? Moram priznati da suosjećam s Kraljicom. Ozbiljno ti govorim. Ako mora ubiti nekoliko  bogatih starih seronja da bi povratila duševni mir, zaista nemam ništa  protiv. Ustvari, kad bi bi to bio glavni razlog, mnogo bbih ih mirnije spavala. Ravnodušnog izraza lica, počeo sam razmišljati o njenim riječima. Cjelok Cje lokupno upno ust ustroj rojstv stvoo Car Carice ice-Kl -Klust ustera era bil biloo je uvj uvjeto etovan vanoo Kralji Kraljičin činim im izgnanstvom. Punih sedamdeset godina, politički bjegunci, nezadovoljnici, gusari i pacifisti okupljali su se oko tajnog utočišta naše Kraljice-tuđinke,  prerastajući u njeno moćno oruđe. Veliki ugled i utjecajnost njenih sumišljenika i zemljaka Investora zaštitili su nas od pljačkaških apetita  Novo-oblikovanih fašista kao i od dehumaniziranih sekta Mehanista. C-K   je predstavljao oazu razuma i razboritosti u moru opake amoralnosti i nepoštenja koji su vladali među zaraćenim frakcijama čovječanstva. Naša su se prigradska i plela poput pučine oko mračneKraljičino brodske olupine u kojoj se s enaselja nalazilovrtjela blještavo, dragim kamenjem optočeno  prebivalište. Ona je bila sve što smo imali. Bez nje naši su uspjesi počiva počivali li na vrlo kl klim imav avim im te teme melj ljim imaa. Ve Veli like ke i po pozn znat atee ba bank nkee CC-Kl Klus uste tera ra ov ovis isil ilee sa isklju isk ljučiv čivoo o gol golemo emom m bog bogats atstvu tvu Kra Kralji ljice ce Ci Cikad kada. a. Aka Akadem demske ske slo slobode bode obrazovanih centara u C-K cvjetale su samo pod njenim okriljem Pritom nitko od nas nije znao kako i zašto je dospjela u izgnanstvo. Kružile su razne glasine, no samo su Investori znali pravu istinu Ako se ikad dogodi da nas ona napusti, Carica-Kluster bi se raspa... preko noći. Rekao sam prilično drsko:  — Cuo sam govorkanja da je nezadovoljna. Cini mi se da se takve glasine brzo prošire na sve strane, i onda se poveća njen Danak, nova se  prostorija optoči draguljima, a glasine utihnu.  — To je točno... Ona i naša slatka Valery vrlo su slične kad su u  pitanju mračna raspoloženja. Međutim, što se Revizora tiče, samoubojstvo mu je bilo jedini izlaz. A, to znači da se u samom srcu C-Klustera sprema veliko zlo.  — Sve su to samo glasine — odvratio sam. — Kraljica je srce C-K, a tko zna što se sve vrti u toj njenoj golemoj glavi?

 

 — To vjerojatno zna samo Wellspring — pokušala me je izazvati Arkadija  — Ali, on nije Savjetnik — rekoh. — Što se njenih najbližih suradnika tiče, on je tek nešto više od gusara.  — Reci mi što ste vidjeli u Tajnom Topazu?  — To je malo duža priča. Zato moraš biti strpljiva — rekoh. r ekoh. — Teško mi je pričati o svemu tome. — Nisam znao što da joj kažem niti što će ona od svega toga povjerovati. Šutnja je postajala sve nesnosnija. Pustio sam snimku zvukova mora na Terri. Soba se počela prijeteći  puniti hučanjem nekih neznanih valova, koji se razbijaju o hridi jednog tuđeg planeta.  — Nisam to od nje očekivao — počeo sam. — U mojem dječjem vrtiću učili su nas od malih nogu da skrivamo svoje osjećaje. Znam da nisam Klika osuđuje očekivaosuzdržanost. od žene koju Ali,sam ipak tekonako upoznao, sirovu, a naročito razgoličenu ne upožudu onako stravičnim okolnostima... i to me je strašno pogodilo. — Ispitivački sam  pogledao Arkadiju, želeći da kroz nju pokušam razumjeti i Valery. — Kad smo to konačno obavili, udaljenost među nama bila je veća no ikada. Arkadija je nagnula glavu u stranu i trepnula okom. — Tko je ovo komponirao?  — Sto? Misliš ovu muziku? To je snimka popratnog ugođaja... zvukovi mora sa Zemlje. Stara je nekoliko stoljeća. Pog ogle leda dala la me je začu čuđe đeno no.. — St Stva varn rnoo si ob obuz uzeet pl plaanetarn tarnim im  problemima, zar ne? ne? 'Zvukovi mora'.  — Mars će jednog dana imati mora i oceane. Nije li to svrha ovog našeg Projekta? Uznemirila se.  — Naravno.... SviHoću se trudimo na mnoga tome, ali to neprije znači da moramo tamo i živjeti. reći, daićeradimo proći još stoljeća nego se to ostvari. Ako još budemo na životu tada, sigurno ćemo biti posve drugačiji. Zamisli samo kako bi se osjećali zatvoreni u toj gravitacijskoj rupi. Ja bih se sigurno ugušila. Odgovorio sam joj mirno. — Ja ne mislim da je svrha Projekta naseljavanje svemira. Riječ je o mnogo savršenijoj aktivnosti. O poticanju Prigoginičkog Skoka Trećeg Stupnja pomoću kognitivnog agensa Četvrtog Stupnja. Stvaranje života na golom stancu kamenu četvrte dimenzije. Među Me đuti tim, m, on onaa je ne nepre preki kidno dno tres tresla la gl glav avom om i po povl vlač ačila ila se pre prema ma vratima. — Oprosti, Hans, ali ovi zvukovi, jednostavno mi se uvlače pod kožu... — Stresla se, drhćući, dok su joj sitne filigranske kuglice utkane u  plavu kosu glasno zveckale. — Naprosto to ne mogu slušati Ne mogu izdržati.  — ću snimku.  No,Isključit ona je već bila na odlasku. — Zbogom, zbogom... Vidjet ćemo se uskoro. Otišla je. A, ja sam ostao uronjen u vlastitu samoću dok su valovi i dalje hučili i tutnjali udarajući o svoje hridi i obale. Jedan od Kulaginovih mehaničkih slugu dočekao me je na vratima i uzeo mi šešir. Kulagin je sjedio za svojim radnim stolom u zaklonjenom kutu nastambe, koja je sva mirisala po nevenima, čudno prateći burzovne izvode koji su se jedan za drugim nizali na malom monitoru. Diktirao je upute i narudžbe u mikrofon koji mu se nalazio na metalnoj rukavici  podlaktice. Kad me je servo najavio, najavio, izvadio je utikač iz rukavice i ustajući, ustajući, srdačno se rukovao sa mnom.  — Dobro mi došao, prijate prijatelju! lju!  — Ne Nadam uopće. se, Igra Igraš ddaa nisam š li se došao i ti Burze Burze, u nezgod nezgodan , an čas.  — Ne previše — rekoh. — Možda kasnije kad mi počnu pritjecali  postoci i honorari od Eisno Zaibatsua. Zaibatsua.  — Onda ti moram otvoriti oči za mnoge stvari oko tebe. Dobar   posthumanista mora imati imati široko polje interesa. Uzmi stolicu, molim ttee Sjeo Sj eo sa sam m pokr pokraj aj Ku Kula lagi gina na ko koji ji je bi bioo za up upra ravl vlja jačk čkim im pu pult ltom om i

 

ukl uč ukl učiv ivao ao mo moni nito tor. r. Ku Kula la in e is isti tina na bio bio Me Meha hani nist st.. al alii e uvi uvi ek bi bioo st stro ro o antiseptičan. To mi se dopadalo. Rekao mi je — Čudno je kako se ove financijske institucije sve više udaljuju od svoje prvobitne namjene. U neku ruku i Burza je napravila svoj Prig Pr igogi ogini ničk čkii sko skok. k. Izva Izvana na,, on onaa im imaa sv svee zn znač ačaj ajke ke po posl slov ovne ne,, trgo trgova vačk čkee ustanove, ali u osnovi ona se ipak pretvorila u igru konvencije i povjerljivih  podataka. Mi Cikade jedemo, dišemo i živimo za glasine, pa je Burza savršen izraz duha našeg vremena.  — Da — odvratiti. — Povodljiva, uglađena i bez ikakve opipljive osnove. Kulagin je začuđeno podigao iščupane obrve. — Da, mladi moj  prijatelju, baš kao i kamena podloga samog Kozmosa. Svaki stupanj kompleksnosti lebdi slobodno u beskraju, podržavan jedino apstrakcijama. Cak i priro roddni zakoni samo su po pokkušaji da proz ozre rem mo u vidokru rugg Prigoginičkog tirem. se sviđa jednostavnija metafora, Burz Bu rzuu mo možžem emoodogađaja... us uspo pore redi diti ti Ako s mo more m.više Mo More rem m in info form rmac acij ijaa s tu i tamo tamo  ponekim otokom-čipom za umorne umorne plivače. Pogled Pogledaj aj ovo. Pritisnuo je gumbe, i na ekranu se pojavila trodimenzionalna rešetka koordinainog sustava. — Tu je cjelokupna aktivnost Burze u proteklih 48 sati. Potsjeća nas na valove i valjanje mora, zar ne? Pogledaj samo ove divlje uspone i padove transakcija. — Dodirnuo je ekran svjetlećim perom ugrađenim u njegov kažiprst, i koordinatna rešetka je promijenila boju; od zelene postala je crvena. — Ovaj se skok dogodio u trenutku kad su se  proširile prve glasine o ledoidu... ledoidu...  — O čemu?  — U pitanju je asteroid, ledena masa iz Vijeća Prstenova. Netko ju je tamo kupio, i uprav upravoo ovog trenutka je vodi iz područja Saturnove Saturnove sile teže  prema Marsu gdje će doći do sraza. Taj netko je vrlo lukav, jer će ledeni komet pokraj C-Klustera na udaljenosti od samo klikova.proći Dovoljno blizu da ga odavde možemo pratiti golimnekoliko okom. tisuća  — Zar je moguće da im je to stvarno pošlo za rukom? — upitao sam ga, zaprepašten i radostan u isti čas.  — Cuo sam to iz treće, četvrte, možda i desete ruke, ali se sve  podudara s parametrima koje su dali Polikarbonovi inženjeri. Velika masa leda i etera, promjera oko tri klika, kreće se prema Hellasovom Udubljenju  južno od ekvatora brzinom od 65 klikova na sekundu, sraz se očekuje u 20:1 20 :14:5 4:53, 3,14 14-4 -4-'5 -'544 po UT vr vrem emen enu. u..... To je pra prasko skozo zorj rje, e, po lokal lokalno nom m vremenu. Hoću reći, lokalnom marsovskom vremenu. vr emenu.  — Ali, to će ssee desiti tek za nekoliko mjeseci — rekoh. Kulagin se smijuljio. — Slušaj, Hans, ne guraš ti ovu gromadu leda široku tri klika svojim rukama. Uostalom, ovo je tek početak. Za njim će krenuti deseci novih ledoida.  — To znači da ćemo se konačno maknu maknuti ti odavde i krenuti u svem svemir! ir! U  putanju oko Marsa. Kulagin mi je uputio sumnjičav pogled. — To je posao koji će obaviti automati i monitori, Hans. I još možda nekolicina otvrdnulih istraživački raspoloženih tipova. Znaš, ne vidim nikakvu potrebu da ti i ja napustimo sve udobnosti C-Klustera. Ustao sam, vrteći prsti stima. — Ti želiš ostati tu? I ne vidjeti Prigoginički katalizator na djelu? Kulagin je podigao oči, mršteći se. — Daj, ohladi, Hans, i sjedni. Vrlo će brzo zvati dobrovoljce, i onda ako stvarno želiš otići, pružit će ti se  prava prilika... Htio sam ti reći da je utjecaj te ledokomete na Burzu bio naprosto spektakularan... Od Revizorove pogibije prilično je nestabilna, a sada se neka velika zvjerka sve više podiže, spremajući se da izvede uspješnu već tri puna špekulaciju dana, nadajući i ostvari se da veliku ću uspjeti dobit. pokupiti Pratim kretanje mrvice snjegovih njegovaakcija stola, slikovito govoreći... Hoćeš li malo inhalirati?  — Ne, hvala. Kulagin je udahnuo veću količinu stimulansa. Izgledao je prilično  jadno. Još ga nisam vidio bez boje na licu. Nastavio je. — Znaš, ja nemam osjećaja za psihologiju mase koji imate vi Novo-oblikovani, pa je dobro

 

 pamćenje jedino što mi je preostalo... Posljednji put sam doživio nešto slično prije 13 godina. Netko je proširio glasine da je Kraljici pokušala napustiti C-K i da su je Savjetnici u tome spriječili silom. Posljedica toga je  bio Pad akcije '41, no prave su špekulacije nastupile kad je uslijedilo smir sm iriv ivan anje je tr trži žišt šta. a. Pr Preg egle leda dava vaoo sa sam m sn snim imke ke Pa Pada da i mo mogu gu ti reći reći da  prepoznajem u njemu zračne peraje, prste i velike oštre zube jednog starog  prijatelja. Prepoznajem ga po njegovim specifičnim metodama. To nisu ljigave prijevare jednog Novo-oblikovanog, niti je to hladnokrvna upornost  jednog Mehaniste. Malo sam razmišljao. — Onda to mora biti Wellspring i nitko drugi.  Nitko nije znao koliko je star Wellspring. Sigurno Sigurno više od dva stoljeća. Sam je tvrdio da je rođen na Zemlji u osvit Svemirskog Doba, te da je živio neko vrijeme u prvo generaciji samostalnih svemirskih naseobina nazvanih Konkatenacija ili Lančani Niz. Bio je jedan od osnivača Carica-Klustera, sagradivši Kraljičino prebivalište kad je ona došla ovamo bježeći pred svojim Investorima. Kulagin se zadovoljno smješkao. — Odlično, Hans. Premda živiš s lišajevima, mozak ti ipak radi besprijekorno. Po mom mišljenju Wellspring  je sam isplanirao i izveo Pad Burze '41 da bi ostvario što veću dobit.  — Ali, on živi vrlo skro skromno. mno.  — Kao Kraljičin najstariji i najbolji prijatelj, iskoristio je sjajnu  priliku da sam proširi glasine. Cak je sam iskonstruirao i lažne burzovne  podatke prije 70 godina. Zanimljivo je da je neposredno nakon tog velikog Kaos Ka osa, a, osnov osnovan an Od Odsj sjek ek za Tera Terafo form rmac acij ijee pr prii sv sveu euči čiliš lištu tu Kosmo Kosmosi sity ty-Metasistemi. Naravno, uz pomoć anonimnih novčanih priloga.  — Ali, novac je stizao iz cijelog sistema — usprotivio sam se.  — Gotovo sve sekte i frakcije smatraju da je teraformiranje najuzvišeniji pothvat čovječanstva.  — Bez sumnje. Doduše, zanima me samo kako se ta ideja proširila takvom munjevitom brzinom. I za čije dobro. Slušaj, Hans. Ja volim Wellspringa. On je prijatelj, a ja dobro pamtim hladnoću. No, moraš isto tako shvatiti da je on velika iznimka, anomalija. On nije iz naših redova.  Nije čak niti rođen u svemiru. — Pogledao me je prestrašeno, no ja se nisam uvrijedio zbog toga što je upotrijebio riječ »rođen«. Inače je to bila smrtna uvreda za svakog Novo-oblikovanca, ali ja sam sebe prije svega smatrao Polikarboncem, pa onda Cikadom, dok je moja Novo-oblikovanost  bila tek na trećem trećem mjestu. Osmjehnuo se. — Istini za volju, Wellspringu su ugradili nekoliko mehanističkih drangulija koje mu produžuju životni vijek, ali njemu ipak  nedostaje nedos taje cjelovi cjelovitost tost Mehanist Mehaniste. e. Ustva Ustvari ri on živi u budućn budućnosti osti,, ispre ispredd sviju nas. Znaš, ne želim potcjenjivati genijalnost i umne sposobnosti vas Novooblikovanih, ali u neku ruku je genij umjetne naravi. On daje rezultate na testovima inteligencije, ali mu na koju neki posjeduje način nedostaje... ovaj,... mu ona prava, iskonska dimenzija Wellspring. Istanedostaje je stvar i s nama nama Me Meha hani nist stim ima. a. Mi se mo može žemo mo sl služ užit itii ki kibe bern rneets tski kim m na nači čini nima ma ra razm zmiš išlj ljan anja ja,, ali ali nika nikadd ne neće ćemo mo biti biti prav pravii st stro roje jevi vi...... We Well llsp spri ring ng je  jednostavno jedan od onih ljudi koji su se vinuli do samog vrha krivulje  postojanja, jedan od onih velikana koji se samo jednom pojavljuju u nekoj generaciji. Hoću reći, pogledaj što se dogodilo dog odilo s njegovim suvremenicima. Pot otvvrd rdno no sam kimn kimnuo uo glav glavoom. — Većin inaa nji jihh pr preetv tvor oriila se u Mehaniste. Kulagin je povremeno mahao glavom, zureći u ekran. — Ja sam rođen tu u C-Klusteru. Ne znam mnogo o Mehanistima starog kova, ali poznato mi je da je većina onih prvih već davno pomrla. Odbačena i pregažena. Uništena šokom budućnosti. Prvi pokušaji produžetka života propali su, i to na tragičan način... Wellspring je ostao na životu zahvaljujući nekom  prirođenom mehanizmu koji nosi tehnologija u sebi. Razmisli Evo,danas dvojica sjedimo tu, mi proizvodi koje sumalo, tako Hans. savršene su uspjele razbiti društvo u paramparčad. Trgujemo s drugim svemirskim  bićima. Možemo čak i autostopom na druge zvijezde i planete ako platimo  put Investorima. A, Wellspring ne samo da nije popustio nimalo, čak i upravlja nama. A, ne znamo mu čak ni pravo ime.

 

Razmišljao sam o svemu što mi je Kulagin rekao, dok je on na moni mo nito toru ru i ddal al e ra rati tioo nnaa no novi vi e ssta tann e nnaa B Bur urzi zi.. B Bio io sam sam zzab abri rinu nut. t. Mo ao sam prikriti svoje osjećaje, ali ih se nisam mogao otresti — U pravu si —  rekoh — Ali, imam povjerenja u njega.  — I ja mu vjerujem, ali sam isto tako svijestan da smo igračka u nj njeg egov ovim im ru ruka kama ma.. Us Ustv tvar ari, i, on nas nas u ov ovom om ča času su št štit iti. i. Ova vajj pr proj ojek ektt teraformacije vrlo je skup i stoji mnogo megavata. Sva su ta sredstva stigla od an anon onim imno nogg do dona nator tora, a, vjer vjeroj ojat atno no da bi onem onemogu ogući ćila la fra frakc kcii iiee da ih iskoriste za svoju propagandu. Međutim, po mom mišljenju, glavni je cilj  bio da se prikrije činjenica da je većinu sredstava uputio Wellspring. Svakog trenutka možemo očekivati malo veći i duži pad akcija na Burzi. Wellspring će tada povući svoj potez, a onda će doći do gužve. A svaki kilovat njegove dobiti past će u naše ruke.  Nagnuo sam se sjedeći na stolici, i prekrižio prste. Kulagin je diktirao u mi mikr krof ofon on up uput utee za pr prod odaaju sv svoj ojih ih ak akci cija ja.. Izne Iznena nada da sa sam m se gl glas asno no nasmijao. Kulagin je podigao glavu. — Prvi put te čujem da se iskreno smiješ, Hans.  — Razmišljao sam... Svašta si mi ispričao, a ja sam ustvari došao ovamo da s tobom porazgovaram o Valery. Kulagin se snuždio — Slušaj, Hans. Ono što ja znam o ženama stalo bi ispod mikročipa, ali kao što već rekoh, imam odlično pamćenje. Novooblikovani su pogriješili kad su pretjerali u svojim zahtjevima, i udarili o zid. Savjet Prstenova pokušao je ukinuti tzv. Barijeru Dvije Stotine u  prošlom stoljeću. Većina tzv. Natprosječno Nadarenih poludjela je,  pobjegla, okrenula se protiv svojih kolega, ili sve ovo troje zajedno. Gusari i plaćenici hvataju ih već godinama. god inama.  — Jedna takva grupa nekako je saznala da negdje u izgnanstvu živi Investorska Kraljica, pa su se probili do nje i zatražili zaštitu. I, netko —  možeš pretpostaviti — nagovorio je Kraljicu da im da kasnije ostanu  pod njenim okriljemtko ukoliko plate određeni porez. Tajdozvoli je porez nazvan Kraljičin Danak, a njihova je naseobina dobila ime Canca-Kluster. Valeryini roditelji — da, roditelji jer je to bilo prirodno rađanje — nalazili su se među tim Natprosje Natprosječno čno Nadare Nadarenim. nim. Ona nije školo školovana vana na isti način kao Novo-oblikovani, pa joj je pozicija na rang listi ocijenjena tek s 1 45.  — Veliki problem s njom su ti ciklusi zlovolje i ćudljivosti. Imali su ih i njeni roditelji, a ona pati od toga od djetinjstva. Ona je opasna žena, Hans. Prava pogibelj za sebe samu, i za sve nas. Ona bi zapravo trebala biti  pod nadzorom pasa. Predložio sam to svojim prijateljima u Sigurnosti, ali netko se s tim ne slaže. Mislim da znam tko.  — Zaljubljen sam u nnju. ju. Ali, ona ne želi želi razgovarati sa mnom.  — Razumijem te. Koliko ja znam, u posljednje vrijeme uzimala je velike količine sredstava za umirenje; možda je to razlog njene šutljivosti... Bit ću iskren Znaš,sHans, jednaodstara kažedobar da usavjet tajno skrovište ne ulaziš nekimpostoji tko je luđi tebe.izreka To je koja stvarno Valery ne možeš vjerovati. Podigao je ruku. — Slušaj me dobro. Ti si mlad. Upravo si se riješio  prismotre pasa. Ova te je žena opčinila, a istina je da ona posjeduje u punoj mjeri onaj glasoviti šarm Novo-oblikovanih. No, ljubavna veza s Valery je  poput odnošaja s pet žena od kojih su tri lude. C-K je prepun najljepših žena u povijesti ljudskog ljudskog roda. Istina je, doduše, da si ti malo krut, možda  pomalo i opsjednut, ali imaš određeni šarm idealiste. Također posjeduješ i onu žestinu Novo-oblikovanih, čak i neki fanatizam, ako smijem tako reći. Opusti se malo, Hans. Pronađi ženu koja će smirujuće djelovati na tebe.  Nastavi tražiti. tražiti. To je dobar način da pronađeš nove prijate prijatelje lje za Kliku.  — Zapamtit ću što ssii mi rekao — odvratio ssam. am.  — Dobro. Znao sam da će mi trud biti uzaludan. — Ironično se nasmiješio. Zaštozadapedeset baš ja ili ukaljam osjećaja? Možda —  će tragična prva—ljubav stotinučistoću godinatvojih imati veliku vrijednost. Ponovo se okr okrenuo prem rema ekranu. — Drag rago mi je što smo malo  porazgovarali, Hans. Nadam se da ćeš mi se ponovno javiti kad počne stizati novac od Eisho Zaibatsu. Moramo to proslaviti i zabaviti se.  — Bit će mi drago — rekao sam mu, premda sam već unaprijed dobro

znao da će svaki kilovat koji ne budem utrošio na svoj istraživački rad otići  

 — anonimno — u fond za teraformiranje. — Osim toga, zahvaljujem ti na savjetima koje si mi dao. Samo oni meni nažalost ne mogu koristiti.  — Ah, ta mladost — kazao je Kulagin. Okrenuo sam se i otišao

A, sada nekoliko riječi o jednostavnoj ljepoti lišajeva. Godinama sam učio da postanem stručnjak na tom polju, no njihovu ljepotu i važnost shvatio sam tek nakon prihvaćanja Posthumanizma. Gledani očima CKlusterovskih filozofija, oni su bili vrlo slični katalizi Prigoginičkog skoka koja udahnjuje život u pustoš oko sebe S drug drugee stra strane ne,, liša lišajj se mo mogl gloo sm smat atra rati ti proš prošir iren enom om me meta tafo foro rom m Polikarbonske Klike: gljivica i alga, potencijalni suparnici, združeni u simbiozi da bi izvršili ono što pojedinačno, sami, ne bi nikad mogli postići,  baš kao što je Klika ujedinila ujedinila Mehaniste i N Novo-oblikovane ovo-oblikovane da donesu život na Mars. Znao sam da mnogi smatraju moje predano bavljenje ovim poslom,  pomalo čudno, čak i nastrano. Nisam se uopće ljutio zbog njihove zasl za slij ijep eplj ljen enos osti ti.. Ve Većć sa sami mi na nazi zivi vi moji mojihh ge gene nets tski kihh vrst vrstaa zv zvuč učal alii su Alecto ctoria ria nig nigric ricans ans,, Mas Mastod todia ia tes tessel sellat lata, a, Ocr Ocrole olechia chia veličanstveno: Ale brigida, Stereo-caulon alpinum. Bili su sićušni, ali moćni: bića iz hladne  pustinje čiji su korijeni korijeni i kiseline mogli smrviti gole, gole, promrzle stijene Moje su želatinozne plitke kutije bujale od praživota. Lišajevi će  preplaviti Mars velikim zeleno-žućkas zeleno-žućkasti ti valom života. Nezaustavljivo će se širi širiti ti iz vl vlaž ažni nihh kr krat ater eraa, stvo stvore reni nihh pa pado dom m ledo ledoid ida, a, raz razmn mnaž ažaj ajuć ućii se neza ne zadrž drživ ivoo un unat atoč oč sn snaž ažni nim m oluja olujama ma i po potre tresi sima ma ko koji ji će pra prati titi ti pr proc oces es teraformiranja, i opstajući nakon poplava uzrokovanih topljenjem vječnog leda. Izbacujući bujicu kisika i vežući dušik. Ovi moji lišajevi bili su stvarno sjajni, najbolji. Ne da se hvalim Nisu iskazivali svoje motive na sva usta niti slali prijetnje vječnom ledu prije nego što su ga uništili. Naprotiv, svoj su posao obavljali bez velike galame, i prvoklasno. Sve one godine koje sam proveo pod prismotrom pasa naučile su me da je šutnja zlato. Dosta mi je bila paske i nadzora. Kad sam primio prvi honorar od Eisho Zaibatsu, obratio sam se jednoj privatnoj detektivskoj agenciji u C-Klusteru, i dao pregledati cijeli svoj stan zbog skrivenih

 

 prišlušnih uređaja. Našli Našli su ih četiri. Unajmio sam zatim drugo poduzeće da ukloni skrivene mikrofone koje su ostavili oni prvi. Vezao sam se čvrsto remenima za radni stol koji je plutao  bestežinskim prostorom sobe, premećući u dlanovima skrivene, špijunske napr na prav avee. Bile Bile su to splj spljoš ošte tene ne vide videoo-pl ploč oče, e, pr preema maza zane ne sp spec ecij ijal alno nom m  polimerskorn bojom zbog kamuflaže. Snimke bi vjerojatno postigle visoku cijenu na »crnom« tržištu.  Nazvao sam poštu i pozvao mehaničkog servo-dostavljača da ove  prislušne stvarčice odnese Kulaginu. Dok sam čekao na dostavljača, is iskl klju juči čioo sa sam m pr pris islu lušk škiv ivač ačee i stav stavio io ih u po pose sebn bnuu bio-z bio-zaš ašti titn tnuu kuti kutiju ju,, hermetički je zatvarajući. Izdiktirao sam poruku, moleći Kulagina da ih  proda, a dobiveni novac uloži na moje ime u već vrlo uzdrmanu Burzu CKlustera. Stanje na tržištu akcija bilo je takvo da će Burzi dobro doći svaka kupljena akcija. Kad se na vratima začulo jako, isprekidano kucanje, otvorio sam ih daljinskim upravljačem koji sam nosio na rukavici. Umjesto dostavljača, u sobu je uletio pas-čuvar.  — Ja ću uzeti ovu kutiju, ako nemate ništa protiv — rekao je pas. Piljio sam u njega kao da nikad ranije nisam vidio psa. Ovaj je ker na sebi imao teški srebrni oklop. Tanki, snažni udovi stršili su mu iz crnog  plastičnog poprsja prošivenog srebrom, dok su mu se na velikoj glavi nalazile oštre čekinje sa kamufliranim taserskim strijelicama, a na njuški otvori za izbacivanje tanke borbene mreže nalik paučini. Njihanje njegova repa-antene bio je očit znak da netko njime upravlja na daljinu. Postavio sam stol tako da je on sad bio između mene i psa. mi gdje  — ste Vidim stavili da mi naprave prisluškujete ili ću raskopati i komunikacijske cijeli kompjuter  veze — rekoh. — Reci  — Ti slinavi, bijedni Novooblikovani skorojeviću — ljutito je reagirao pas — ne misliš valjda da te tvoji honorari mogu iskupiti, i izbaviti  prismotre? Ako me je volja — prodat ću te na slobodnom tržištu prije nego kažeš britva. Razzmi Ra mišl šlja jaoo sa sam m malo malo o njeg njegov ovim im ri rije ječi čima ma.. U ne neko koli liko ko navr navrat ataa Kraljičini Savjetnici su dali pohapsiti neke izrazito neugodne osobe, i  ponudili ih kupcima na slobodnom tržištu. Još je uvijek postojalo mnogo frakcija izvan C-Klustera, koje su bile voljne platiti visoku cijenu za neprijateljske špijune. Znao sam da bi Savjet Prstenova bio presetan da me  primjerno kazni kao opomenu drugima. —Ti, dakle, tvrdiš da si jedan od Kraljičinih Savjetnika?  — Naravno da sam Sav Savjetnik! jetnik! Tvoje podmukle laži nisu obmanule ssve ve nas. Svi vrlo dolepetao bliže, dobro a zadebljale znaju za tvoje oči kamere prijateljstvo čitavo ssuWellspringom. vrijeme tiho školjocale. — Pas je  — Sto imaš u tom zamrzivaču?  — Kutije s lišajevima — rekoh mu ravnodušno. — To bi već trebao znati.  — Otvori zamrzivač zamrzivač!!  Nisam se ni pomaknuo s mjesta. — Prelaziš granice svog ovlaštenja  — rekoh, znajući da će to uznemiriti uznemiriti svakog Mehanistu. — Moja Klika ima ima mnogo pristaša među Savjetnicima. A ja nisam ništa zgriješio.  — Otvori ga ili ću te blokirati paučinom i onda ga otvoriti sam uz  pomoć ovog tu psa.  — Lažeš — rekoh mu. — Nisi ti nikakav Savjetnik. Ti si najobičniji industrijski špijun, koji se namjerava domoći mog lišaja-dragulja. Zašto bi  jedan Savjetnik želio želio poviriti u moj zamrzivač? zamrzivač?  — ti ka kažem! žem!lažnom Ne petl petljaj jaj se uinešto štomi ne— razumiješ!  — Otvori Ušao siga mikad u stan pod izlikom prijetiš uzvratio sam.  — Zvat ću Snage Sigurnosti. Pas je otvorio kromirane, žute ralje. Odlijepio sam se u zraku od radnog stola i maknuo se u stranu, ali me je ipak zahvatio vlaknasti mlaz  bijelih ljepljivih niti koji je šiknuo iz jednog od mnogih otvora na njuški

 

 psa. Niti su se istog trena zalijepile zalijepile za mene i otvrdnute, blokirajući mi ruke tamo gdje sam ih instinktivno podigao da se zaštitim od mlaza. Drugi udar   pogodio me je u noge dok sam se bezuspješno trudio da se odgurnem od zakrivljenog zida Pjene.  — Hoćeš neprilike, je li? — gunđao je pas. — Sve bi dobro prošlo da se vi Novooblikovani ne nadmudrujete. Imali smo najsolidnije banke, imali smo Kraljicu, Burzu, tržište, sve smo imali... A vi, paraziti, niste pružili CK ništa osim jalovih tlapnji. Danas se cijeli sistem raspada i ruši. Sve će  propasti. Sve. Trebao bih te ubiti. Teško sam disao kad mi je novi mlaz počeo stezati prsni koš. — Život nisu samo banke — jedva sam izustio. Motori su zacviljeli dok je pas počeo pregibati svoje zglobne udove.  — Ako u tom zamrzivaču nađem ono što tražim, možeš reći zbogom! životu. Odjednom pas zaustavio Propeleri suata mu kad se okre ok renu nuo o pr preema sevr vrat atim ima. a. Br Brav avaa ujezraku. za zašk šklj ljoc ocal alaa i vr vrat a suzazujali se po pola laga gano no otvorila. Kroz odškrinuti ulaz tresnula je golema prednja šapa s oštrim  pandžama. Pas je uspio zatvoriti vrata mlazom ljepljivih vlakana. No, onda su vrata očajnički jauknula i izletjela iz vratnica, pri čemu su se metalni dijelovi svinuli poput aluminijske folije. Velika prugasta glava i šiljate  pandže tigra prešle su strašnom snagom i treskom preko polomljenih vratiju  — Izdaja! — urlao urlao je tigar. Pas se povukao natrag, šćućureći se od straha kad je tigar oklopljenim stražnjim dijelom ušao u sobu. Krhotine razbijenih vratiju nisu ostavile nikakva traga na njemu. U crnom i zlatnom zaštitnom oklopu bio je dvaput veći od psa. — Stani — kazao je pas.  — Savjet te je lijepo upozorio da ne poduzimaš nikakve samovoljne korake — rekao je tigar smrknuto. — Ja sam te osobno os obno upozorio.  — Morao sam poduzeti nešto, Koordinatoru. Sve je to njegovo djelo. On nas je nahuckao jedne protiv drugih, to vjerojatno uviđate i sami.  — Sad više ne moraš razmišljati što ti je činiti — kazao je tigar. —  Izaberi svoje posljednje skrovište, skr ovište, Vijećniče! Pas je neod neodlučno lučno pregiba pregibaoo spojne zglobove. — Znači ja sam drugi na redu — rekao je. — Najprije Revizor, a sad i ja. Dobro. Neka bude. Uhvatio me je. Ne mogu mu vratiti milo za drago. — Činilo se da pas skuplja snagu za posljednji juriš. — Ali megu uništili njegova ljubimca. Pas je raširio noge poput teleskopa i skočio, odbivši se od zida u namjeri da me ščepa za grkljan. U tom je trenu nešto strahovito bljesnulo i osjetio se miris ozona, a pas je velikom snagom udario u moj prsni koš. Bio  je mrtav, svi su mu strujni krugovi bili uništeni. Svjetla su zatreptala i  popratna ugasila seradijacija kad se tigrova moj personalni elektromagnetskog kompjuterimpulsa zanjihao probila i raspao sve njegove dok je  programe.  Na gomoljastoj tigrovoj glavi uz prasak su se otvorili obodni rubovi i  pojavila se dva izvora izvora svjetlosti.  — Imaš li kakvih umje umjetnih tnih organa u sebi? — rrekao ekao je.  — Ne — odgovorio sam. — Nemam kibernetskih dijelova. Sve je u redu. Ti si mi spasio život.  — Zatvori oči — naredio mi je ttigar. igar. Poštrcao me je sitnim kapljicama kapljicama otapala iz svojih nozdrvi. Pandžama je počeo ljuštiti paučinu s mene, zajedno s odjećom. Met etaaln lnaa mi je ru ruka kavi vica ca bila bila un uniš ište tena na.. Ka Kaza zaoo sa sam m mu — Ni Nisa sam m  počinio, nikakav zločin zločin protiv države, Koordina Koordinatoru. toru. Ja volim C-Kluster.  — Nastupili su teški dani — grmio je tigar. — Naši se principi ruše, sve je trenutak u kaosu. da Propadamo. U takvojpokušaš situaciji pretvoriti svatko je sumnjiv. Izabrao si krivi svoju nastambu u tajno skrovište, mladiću moj.  — Ali ja sam ssve ve radio otvoreno — rekoh.  — Nema ovdje pravičnosti, Cikada. Samo milost i naklonost Kraljice ti mogu pomoći. Obuci se i uzjaši tigra. Moramo razgovarati. Vodim te u

 

Dvor. Dvor je u neku ruku i sam bio divovsko tajno skrovište. Pitao sam se hoću li ikad izaći živ iz njegovih tajni. No, drugog izbora nisam imao. Polagano sam se oblačio, izložen pogledu izbuljenih tigrovih očiju, a onda sam ga uzjahao. Smrdio je po ustajalom ulju za podmazivanje. Mora da je godinama ležao negdje u ostavi. Tigrovi naime već godinama nisu slobodni šetali C-Klusterom. Hodnici su bili prepuni Cikada koji su žurili na posao ili se vraćali s njega. Vidjevši tigra kako im se približava, razbježali su se na sve strane u strahopoštovanju. Izašli smo iz Pjene na njenom zaobljenom dijelu, i ušli u prstenasti splet međugradskih podzemnih cesta. To su bile providne, velike polikarbonske cijevi koje su međusobno  povezivale cilindrična prigradska naselja C-Klustera u nesimetričnu mrežu, nalik naselja u čijoj pozadini treperile ledenepaukovoj. zvijezde Pogled izazvalinasutau blještava meni kratkotrajnu, bolnusuvrtoglavicu. Sjetio sam se one stravične hladnoće i studeni. Proš Pr ošli li smo smo kro krozz ve veli liko ko čv čvori orišt štee u to tojj mrež mreži, i, na nabu bubr bren enoo rask raskršć ršćee cjevastih cesta gdje se smjestio jedan od najpoznatijih bistroa te vrste u CKlusteru. Živahno čavrljanje njegovih stalnih posjetilaca pretvorilo se u ledenu šutnju kad sam na leđima tigra projahao pored njih, a onda sam  ponovno iza svojih leđa začuo kako se digla čitava uzbuna Za samo nekoliko minuta cijeli će C-Klusle; znati ovu novost Dvor je bio kopija Investorskog svemirskog broda: oktaedar sa šest dugih pravokutnih ploha. Originalni Investorski brodovi imali su na svojoj  površini neobične ukrase od kovanog metala, ali Kraljičin je bio sumorno crne boje, kao odraz njene tajne sramote. S vremenom, on se širio i nadograđivao, tako da je sada bio načičkin na sve strane državnim uredima ivrtoglavom Kraljičinim tajnim skrovištima. Masivni trup vrtio se oko glavne ost brzinom. Malim prolazom ušli smo u zaslijepljujuće blještavilo modro-bijelog svjetla. Osjetio sam oštru bol u očima iz kojih su mi potekle suze. Kraljičini Savjetnici su svi od reda bili Mehanisti, pa su hodnici vrvjeli od servo-mehaničke posluge, koja je šutke obavljala svoje svakodnevne  poslove, ne obazirući se na tigra čije su kromirane, metalne površine opako svjetlucale u nemilosrdnom blještavilu. U neposrednoj blizini osi vrtnje, zahvatila nas je centrifugalna sila, i tigar se uz škripu spustio na svoje čvrste noge. Zidovi su ovdje bili ukrašeni neobičnim mozaikom šara od tankih niti plemenitih metala. Tigar se čvrsta koraka spuštao stepeništem, a moja je kralježnica glasno cviljela pod snaž sn ažni nim m prit pritis isko kom m sile sile te teže že ta tako ko da sa sam m se kr kraj ajnj njim im na napo poro rom m dr drža žaoo uspravno. Hodnici su uglavnom zjapili prazni. Povremeno bismo u zidovima ugledali skupine dragulja koji su sijevali poput bljeska munje. Podupirući se laktovima, naslonio sam se na tigrova leđa, dok mi je srce snažno lupalo. Stepenicama nije bilo kraja. Suze su mi tekle obrazima i slijevale se u usta:  bio je to za mene potpune novi i prilično odvratan osjećaj. Ruke su mi drhtale od umora. Koordinatorove odaje nalazile su se na samoj obodnici. Njihov izgled odgovarao je njegovu visoku položaju. Tigar je škripavih udova prošao  broz dvostruka, masivna vrata, vrata, građena po mjeri Inve Investora. stora. Uostalom, sve je tu bilo po mjeri Investora. Stropovi su bili dvaput viši od čovjeka. Veliki viseći luster bacao je zaslijepljujuću svjetlost na dvije goleme stolice s visokim naslonima na kojima se nalazio prorez predviđen za repove. Vodoskok u maloj fontani radio je slabo zbog snažnog pritiska. Površina Koordinator stola dosezala je sjediomuzajeradnim skoro stolom do pazuha, s upravljačkom dok su mu konzolom. se noge u ljuskavim čizmama njihale visoko iznad poda. Iza njegovih leđa monitor je davao najnovije izvještaje s Burze. Uz veliku muku, uzdišući, sišao sam s tigrovih leđa i popeo se na  bodljikavo sjedište goleme Investorske stolice. Napravljeno za ljuskavu stražnjicu Investora, zabolo mi se u hlače poput bodljikave žice

 

 — Uzmi sunčane naočale — rekao je Koordinator. Otvorio je golemu ladicu, gurnuo u nju ruke do laktova, tražeći zaštitne naočale, i onda mi ih dobacio. Visoko sam podignuo ruke da ih uhvatim, ali su mi one pale na  prsa. Obrisao sam oči i stavio naočale, uzdišući od olakšanja. Tigar je čučao uz moju stolicu, zujeći.  — Prvi put si ovdje na Dvoru? — upitao je Koordinator. Uz veliku muku kimnuo sam potvrdno glavom.  — Znam da je grozan. Ali, to je sve što imamo. Moraš to razumjeti. Landau. Ovo je Prigoginički katalizator C-Klustera.  — Poznajete tu filoz filozofiju? ofiju? — upitao sa sam. m.  — Naravno. Nismo baš svi zastarjelih nazora. Savjetnici imaju svoje frakcije. frakc ije. To svi mnaju. — Koord Koordinato inatorr je odgurnuo stolicu. Tada je ustao, ustao,  popeo nasuprot se meni, na sjedište mašućii zakoračio u zraku Ijuskavim na radničizmama. stol. Sjeo je na prednji rub stola Bio je prilično nizak, zdepast, čvrsto građen muškarac, i kretao se s lakoćom pod pritiskom sile koja je mene potpuno pritijesnula. Lice mu je imalo duboke, oštre bore stare dva stoljeća. Crna mu se koža svjetlucala u žarkojj svjetlost žarko svjetlosti.i. Očne jabučice kao da su mu bile od plast plastike ike Kazao je —  Vidio sam snimke koje su napravili psi, i mislim da te razumijem, Landau. Tvoj je najveći nedostatak hladna suzdržljivost. Uzdahnuo je. — A ipak si mnogo pošteniji od ostalih... Znaš, postoji određeni prag, neka granica grijeha i cinizma, onkraj kojeg nijedno društvo ne može opstati... Slušaj. Znam sve o Novo-oblikovanima. I o Vijeću Prst Pr sten enov ova. a. Sj Sjed edin inje jeni ni po pogu gubn bnim im crni crnim m st strah rahom om i krv krvav avom om poh pohle lepo pom, m, izvlače posljednju snagu iz trenutka vlastite propasti. Ali ipak, ima još nade za C-K. Živiš ovdje, i sigurno si to uočio, premda još tu nadu nisi direktno osjetio. Moraš shvatiti koliko je C-K važan za sve nas. Pod vladavinom Kraljice Cikada, opstati se, razboritosti. Vjer Vj erov ovan anje je je važn vauspjeli žno, o, asmo pov povje jere renj njee i održati na najva jvažn žnij ije. e. zahvaljujući — Ko Koord ordin inat ator or me je  pogledao, dok mu je tamno lice poprimilo otužan izraz. — Reći ću ti cijelu is isti tinu nu.. I pr prep epus usti titi ti sv svee tvoj tvojoj oj do dobr broj oj vo volj lji. i. Al Ali, i, za uz uzvr vrat at oč oček ekuj ujem em i odgovarajuću reakciju s tvoje strane.  — Hvala.  — C-Kluster je u krizi. Giasine o Kraljičinu nezadovoljstvu dovele su Burzovno tržište na rub propasti. Ovaj puta to više nisu samo glasine, Landau. Kraljica se sprema napustiti C-K. Preneražen, klonuo sam u stolicu. Otvorio sam usta od neugodnog iznenađenja Brzo sam ih zatvorio.  — Kad dođe do pada na Burzi — govorio je Koordinator — to će biti kraj svega što smo postigli. Već se šire glasine o tome. Vrlo brzo br zo doći će do navale nestati. na bankarski sistem. Carice-Klustera On će se slomiti. C-K će  — Ali... — odvra odvratih. tih. — Ako je sve to Kraljičino djelo... djelo... — teško sam disao.  — Sve je uvijek djelo Investora, Landau: uvijek je tako bilo od momenta kad su nahrupili ovamo i naše ratove pretvorili u instituciju... Mi Mehanisti držali smo u šaci vas Novo-oblikovane. Gospodarili smo cijelim sustavom dok ste se vi spasili, bježeći i skrivajući se u Prstenovima. Vaše trgovanje s Investorima ponovno vas je podiglo na noge. Ustvari, oni su vas namj na mjer erno no i vr vrlo lo prom promiš išlj ljen enoo ojač ojačaali ta tako ko da bi mogl moglii i da dalj ljee od održ ržat atii konkurenciju na tržištu, nahuckati ljudsku rasu na samouništenje, i izvući velika dobit u svoju vlastitu korist... Pogledaj samo C-K. Ovdje svi živimo u slozi. Tako bi moglo biti i drugdje. Sve su to oni iskombinirali, da znaš.  — Nećete valjda reći — upitao sam ga — da su nastanak i razvoj C pala Klustera u nemilost? tek plod Inveslorskih intriga? I, da Kraljica zapravo nikad nije  — Doduše, imaju i oni svojih slabosti — reče Koordinator. — Mogao  bih spasiti Burzu, a time i C-Kluster, kad bi mi m i uspjelo iskoristiti jednu od njih: pohlepu. U pitanju su tvoji dragulji, Landau. Da, tvoji dragulji. Vidio sam kakoje Kraljica reagirala kad joj je njen... prokleti lakaj Wellspring uručioo tvoj poklon. S vreme uruči vremenom nom ih čovje čovjekk dobro upozna upozna,, svaki mig, svaki

 

 pokret tih Investitora. Problijedila je, pa onda pozelenila od pohlepe. Tvoj  bi patent mogao katalizirati, katalizirati, pospješiti rrazvoj azvoj nove i snažne iindustrije. ndustrije.  — Griješite kad je u pitanju Wellspring — rekoh — Ideja za onaj moj dragulj potekla je od njega. U ono vrijeme radio sam i eksperimentirao s endolitičkim lišajevima. ’Ako oni mogu živjeti i razvijati se u kamenu, onda to mogu i u draguljima’, rekao mi je. Ja sam ga poslušao i prihvatio se  posla.  — Ali, patent glasi na tvoje ime — Koordinator je pogledao u vrške svojih čizama. — S takvim katalizatorom, mogao bih spasiti Tržište i Burzu. Zbog toga tražim od tebe da preneseš sva prava na patent, koja sada ima Ei Eish shoo Za Zaib ibaatsu, tsu, na moje oje im imee. Dru rugi gim m ri rije ječčim imaa, da ih us ustu tupi pišš Ujedinjenoj Narodnoj Republici Carica-Kluster. Trud Tr udio io sam sam se da bu bude dem m što što ta takt ktič ični niji ji — Si Situ tuac acij ijaa st stva varn rnoo ni nije je ružičasta, ali uvjeren sam da nijedan član Burze ne želi njenu propast. Ima tamo i drugih snaga koje protuudarac shvatite me, jautjecajnih moram zadržati svoj spremaju patent, jer je ukupni Molim prihod vas, već unaprijed namijenjen projektu teraformacije. Kiseli izraz iica produbio je Koordinatorove već ionako duboke bore.  Nagnuo se prema meni, a ramena su mu se stisla uz prigušenu škripu  plastike. — Teraformiranje! Da, da, čuo sam za takozvane moralne argumente. Sve su to hladne apstrakcije beskrvnih ideologija A, što je s  poštovanjem? Obavezama? Obavezama? Lojalnošću? Zar nisi nikad čuo za te izraze? Odvratio sam — Stvari nisu baš tako jednostavne. Wellspring kaže...  — Wellspring! — uzviknuo je. — On uopće nije Zemljan, budalo, on  je samo odmetnik, izdajica star jedva nekoliko stotina godina koji se je  potpuno prodao tuđinu. Oni nas se boje, da znaš. Boje se naše energije.  Našeg potencijala da osvojimo njihova tržišta kad svemirski pogoni budu u našim rukama. To bi barem trebao znati, Landau! Oni su naprosto usmjeriti svu našu taj beskorisni Marsu. I tozvijezde sve na naš račun. Inače bi energgiju im mogli upostati opasni pothvat takmac,naosvajajući i planete  jednim jedinim zamahom! — Ispružio je ruke i ukočeno ih držao pred sobom otvorenih dlanova, piljeći u vrške ispruženih prstiju. Ruke su mu odjednom počele drhtati. dr htati. Tada se slomio, očajnički zarivši glavu u dlanove. — C-K je mogao postati velik. Jezgra jedinstva, otok mira i sigurnosti u oceanu kaosa. Investitori ga žele uništiti. Kad propadne Burza, kad Kraljica pobjegne u azil, to će biti kraj.  — Zar će ona stva stvarno rno pobjeći?  — Tko zna kakve su njene namjere. — Koordinator je izgledao iscrpljeno. — Sedamdeset punih godina trpim sve njene hirove i poniženja. Više mi zaista nije do ničega stalo. Zašt štoo bih se lomi mioo i tru ruddio,  pokušavajući spašavati stvari uz pomoć tvojih glupih dragulja? Na koncu konca, preostaje mi tajno skrovište! Pogl Po gled edao ao me je gn gnje jevn vnim im oč očim ima. a. — Tamo Tamo su tv tvoj ojii neod neodgo govo vorni rni  postupci odveli Savjemika. Kad propadnemo do kraja, tajna će skrovišta  plivati u krvi. Skočio je s radnog stola, odbio se od saga i bacio se na mene,  pokušavajući me srušiti sa stolice. S ono malo snage što mi je preostalo uhvatio sam ga za pesti. Klatario sam rukama i nogama poput podivljalog sata ata do dokk me je on drm rmaao sv svoom sn snaago gom. m. Ti Tiga garr se pr prim imaakn knuo uo bli ližže, škljocajući. — Mrzim te — urlao je. — Mrzim sve što zastupaš! Dosta mi  je tvoje Klike i njihove filozofije i njihovih blesavih osmijeha. Otjerao si mi prijatelja u smrt svojim nepromišljenim postupcima.  — Odlazi! Gubi se iz C-Klustera! Imaš 48 sati vremena. Nakon toga roka uhapsit ćemo te i prodati najboljem ponuđaču. — Odgurnuo me je od sebe svom snagom. Istog sam se trenutka srušio pritisnut snažnom silom težom i udario glavom o debeli sag. Tigar me je natjerao da ustanem dok se Koordinator penjao natrag u svoju golemu stolicu. Nastavio je pozorno pratiti burzovne izvještaje na ekranu, a ja sam se tresući, popeo na tigrova leđa.  — Oh, ne, ne! — rekao je tiho. — Izdaja! — Tigar me je na leđima iznio iz Koordinatorove sobe. Konačno sam pronašao Wellspringa u Psetogradu. Psetograd je bilo

 

kaotič kaot ično no,, zbi bije jeno no na nase selj ljee ko koje je se po pola laga gano no okre okreta talo lo oko oko se sebe be izna iznadd rota ro taci cion onee osi osi CC-Kl Klus uste tera ra.. Bi Bila la je to u is isto to vrij vrijem emee sv svem emir irsk skaa lu luka ka i carin ca rinar arni nica ca,, sple splett br brodo odogr grad adil iliš išta ta,, razn raznora orazn znih ih sk skla ladi dišta šta,, ka kara rant nten enaa i krčmetina, koje su udovoljavale najraznovrsnijim potrebama i porocima skitnica, izgnanika i usamljenika-čuđaka. Psetograd je bilo mjesto kamo su stizali oni koje su svi odbacili. Tu je svee vrv sv vrvje jelo lo od pu putn tnik ikaa na namj mjeern rnik ika: a: ko kopa pačča ru rudn dnog og bl blaaga ga,, gu gusa sara ra,, kriminalaca, izopćenika-članova davno nestaiih sekti, bankrotera, političkih emigranata i dobavljača zabranjenih užitaka. Naravno, cijelo je to područje  bilo prepuno pasa-uhoda, i nevidljivih, tehnički savršenih monitora. Psetograd je bila vrlo opasna četvrt, gdje su glavnu riječ vodili grabežljivci i umno poremećeni. Stalna prismotra uništila je ovdje svaki osjećaj srama. Wellspringa sam našao u prepunoj, mjehurastoj krčmi pokraj glavnog  puta, gdje vodi poslovni razgovor o nekoj vrlo zamršenoj trgovačkoj transakciji tipom kojeg mi predstavio imenom »Modem«. Modemu  je pripadaosmalobrojnoj, ali je vrlo utjecajnojpod mehanističkoj sekti poznatoj naručju C-Klustera kao Jastozi. Da bi se održali na životu, morali su cijelo vrijeme živjeti u specijalnim uvjetima, u tijesno pripijenoj, nepropusnoj »drugoj koži«, uz pomoć aparata i ulazno-izlaznih utikača. Ta njihova odijela bila su tamna i potpuno bezlična. Jastozi su se doimali poput sjenki. Rukovao sam se s Modemovom metalnom rukavicom i remenima se vezao za stol. Odlijepio sam plastičnu bočicu s površine stola i povukao nekoliko gutljaja. — U velikoj sam neprilici. Treba mi pomoć — kazao sam. —  Možemo li otvoreno razgovarati pred ovim čovjekom? Wellspring se nasmijao. — Ti se šališ? Ovo je Psetograd! Svaka riječ koju kažemo snima se potajno na više vrpci nego što ti imaš zubi u ustima, mladi moj Landau. Sto se Modema tiče, on je moj stari prijatelj. Njegovo mišljenje pomoći.  — Umože redu.nam — itekako Počeo sam svoju priču. Wellspring je htio čuti sve  pojedinosti.  — O, bože — uzviknuo je Wellspring kad sam zzavršio. avršio. — Modem, ne ispuštaj iz vida svoje monitore jer ćeš se za nekoliko trenutaka uvjeriti da glasine putuju brže od svjetlosti. Ćudno je da će se iz ovog neuglednog malog bistroa proširiti vijest koja će nesumnjivo uništiti C-Kluster. —  Rekao je to prilično glasno i ja sam se hitro ogledao po krčmi. Prisutni su razjapili usta od zaprepaštenja. U kutovima usana zatitrale su male kapljice sline.  — Znači, Kraljice više nema ovdje — rekao je Wellspring. —  Vjerojatno nas je napustila već prije nekoliko tjedana. Nažalost, tu se nije dalo pomoći. Cak i pohlepa jednog Investora ima granica. Savjetnici je nisu mogli vječno vući za nos. Vjerojatno će se pojaviti na nekom drugom mjestu, u nepotrebama. kom prebiNajbolje valištu kdaojesadaćepožurim bolje do odsvojih govaramonitora ti njenimi emocionalnim spasim na Burzi što se još spasiti dade. Wellspring je razmaknuo ukrasne trake na svom rukavu i mirno bacio  pogled na ručni kompjuter. Krčma se munjevitom brzinom ispraznila, a za  petama svakog gosta odjurio je i njegov osobni pas-čuvar. Kod izlaza iz krčm kr čmee iz izbi bila la je ga gadn dnaa tučn tučnja java va iz izme među đu dv dvoj ojic icee od odme metn tnik ikaa, No Novo vo-oblikovanaca. Vrtili su se luđački uz prodornu viku, iskušavajući zahvate  bestežinskog rvanja. Njihovi Njihovi su ih psi-uhode ravnodušno promatrali. promatrali. Ostali smo u krčmi sami, nas trojica, uz nekolicinu servosa, i pet do šest opčinjenih pasa. — Kad sam posljednji put bio u audijenciji kod Kraljice, znao sam da će otići — mirno je rekao Wellspring. — C-Kluster   je nadživio svoju svrhu postojanja. Bio nam je potreban samo kao motivacioni katalizator za podizanje Marsa na Treći Prigoginički Stupanj kompleksnosti. Počeo gajiti zastarjele nazore Savjetnika. Tipi Ti pičn čnaa kra kratko tkovi vidn dnos osttje Me Meha hani nist sta. a. Pra Pravo vo im pod bi bilo lo.pritiskom . Ps Pseu eudo dopra pragm gmat atič ički ki materijalizam. Ovo se moralo dogoditi. Wellspring je otkrio centimetar vezenog podrukava kad je servokonobaru dao znak da donese još jednu rundu pića. — Savjetnik kojeg si maločas spomenuo već se otputio u tajno skrovište. Neće biti posljednji

 

kojeg će otamo izvući mrtvog.  — Sto ću a sada? — rrekoh. ekoh. — Iz ubio sam sve. Sto će biti s Klikom? Wellspring se uozbiljio. — Hajde, hajde, Landau. Pokaži malo te  posthumanističke fluidnosti. Najprije ćemo te naravno, prebaciti nekamo u izgnanstvo. Mislim da nam tu može pomoći naš prijatelj Modem.  — Naravno — izustio je Modem Na grlu mu je bio pričvršćen uređaj iz koj kojeg eg je iz izla lazi zioo pr prek ekra rasa san, n, sint sintet etiz izir iran an um umje jetn tnii gl glas as.. — Na Našš br brod od,, Okrunjeni Pion. prevozi pošiljku gravitacijske pogonske mase za ledoid, u Savjet Prstenova. Teret je potreban za Projekt Teraformacije. Svaki je Wellspringov prijatelj dobrodošao na naš brod.  Nasmijao sam se, zapanjen. — To je za mene samoubojstvo. Vratiti se u Vijeće? To je isto kao da si sam prerežem pr erežem grkljan.  — Ništa ne brini — umirivao me Modem. — Moji će te liječnički automati potpuno preoblikovati i usaditi ti jedan od naših oklopa. A, svi su Jastozi isti, ne možeš ih razlikovati. Bit ćeš potpuno siguran, i-drugačiji. Bio sam zaprepašten. — Da postanem Mehanist?  — Ne moraš to ostati do kraja — umiješao se Wellspring. — Čitav je  postupak vrlo jednostavan. Usade Usade ti nekoliko živaca, izvedu izvedu mali operativni zahvat na analnom otvoru, i malo otvaranje dušnika... Ukus i dodir su ti nešto slabiji, ali su zato sva druga osjetila izoštrenija i jača  — Da — reče Modem Modem.. — Osim toga, možeš sam zakorači zakoračiti ti u otvoreni svemir, i smijati se.  — Tako je — složio se Wellspring. — Veći broj Novo-oblikovanih bi trebao nositi tehničke osobine Mehanista. Baš kao i tvoji lišajevi, Hans. Živi u simbiozi neko vrijeme To će ti sigurno proširiti vidokrug. Rekao sam — Ne vršite nikakve zahvate na lubanji, zar ne?  — Ne — odgovorio je Modem kratko. — Bolje rečeno, ne moramo ako to ne želite. Mozak je vaše vlasništvo. Razmislio nekoliko trenutaka. Možete  pogledao sam nasam Wellspringovu Wellspringovu ruku —... — za 38 sati ? li to izvesti za... —   — Ako požurimo — odvratio je Modem. Odvojio se od stola. Krenuo sam za njim. Okrunjeni Pion je upravo polijetao. Koža mi se poput magneta pripila za metalnu ručku broda, dok se povećavalo ubrzanje letjelice. Ćulo vida  podesio sam na normalnu valnu dužinu, promatrajući kako Carica-Kluster   brzo nestaje u dubini. dubini. Suze su me žarile na još nezaraslim tragovima tankih žičica oko umrtvljenih očnih jabučica. C-K se polagano okretao, poput galaksije u mreži ukrašenoj draguljima Na pojedinim mjestima titrali su plamenovi dok su pojedina naselja pokušavala da se odvoje i osamostale. C-K je bio obuzet panikom Ceznuo sam Klike. Nisam jaiceebiou ni nika kaka kav v Ja Jast stog og. . Oza ni toplinom su mi bili biili vitalnošću tuđi tuđi.. Bil ilii moje su so soli lips psis isti tičk čke e to točk čkic galaktičkoj noći, a njihova čovječnost samo zaboravljena masa kostiju i mesa ispod crnog oklopa. Okrunjeni Pion izgledao je kao brod okrenut naglavce. U njegovu središtu nalazila se jezgra, masivni magnetski motori koji su se napajali automatski iz reakcione masa. S vanjske strane, motori su bili ograđeni konstrukcijom metalnih šipki uz koje su poput cisti stajali pripijeni pojedini Jastozi dok su drugi klizili duž induciranih magnetskih polja. Na metalnom kosturu tu i tamo su se vidjele kupole gdje su Jastozi koristili fluidične kompjutere ili se tu sklanjali od solarnih oluja i elektromagnetskog toka  prstenastih sistema. Jeli uopće nisu. Nikad nisu niti pili. Seks su upražnjavali u vidu domišl dom išljat jatih ih kib kibern ernets etskih kih pod podraž ražaj ajaa put putem em uti utika kača ča usa usađen đenih ih u lubanj lubanju: u: Otprilike pet godina mijenjalimutiranih su »oklop«, stružući kožu ispod njega i čisteći jesvakih od smrdljivih nakupina bakterija koje su ih naprosto  prekrile u uvjetima toplinske konstante.  Nisu znali za strah. Agorafobiju (strah od javnih mjesta) su bez teškoća potiskivali lijekovima. Bili su šutljivi, nepristupačni i anarhični.  Najveće im je zadovoljstvo bilo sjesti uz poprečne nosače metalne

konstrukcije i otvoriti sva svoja izoštrena i pojačana čula beskraju svemira,  

 promatrajući zvijezde onkraj njihovih ultraljubičastih i infracrvenih izvora, ili zureći u pomičnu mrlju na sunčevoj površini; ponekad bi jednostavno sjed sjedil ilii i upij upijal alii kr kroz oz ko kožu žu va vate te i va vate te su sunč nčev evee en ener ergi gije je,, os oslu lušk škuj ujuć ućii čeki če kinj njav avim im ušim ušimaa trep treper eren enje je Va Vann Allen llenov ovih ih poja pojase seva va i mi milo lozv zvuč učno no kuckanje pulsara.  Nisu oni bili loši, ali jednostavno nisu bili ljudi. Daleki i hladni poput kometa, te su bili stanovnici zrakopraznog prostora, koji nisu marili za zastarjele paradigme kosti i mesa. U njima sam vidio prve zametke Petog Prigoginičkog Skoka, onog traženog Petog Stupnja Kompleksnosti koji nadvisuje inteligenciju razumnog bića u onoj mjeri u kojoj razumno biće nadmašuje stadij ameba, ili živo biće neživu stvar. Plašili su me ti stvorovi. Njihova potpuna ravnodušnost za ljudske nedostatke davala im je zlosutnu privlačnost pri vlačnost mučenika. mi jesam Modem, kližući se uz glas ogradu, se zaustavio iza mene.Prišao Naćulio uši i začuo njegov kojiijenečujno nadjačao radio signale motora — Imate poziv, Landau. Iz C-K. Krenite za mnom. Sav avio io sa sam m no nogge i po poččeo kliz klizit itii og ogra rado dom m iza iza njega jega.. Ušl šlii smo u radijacijsku komoru jedne od željeznih kupola, ostavljajući je otvorenom  budući da Jastozi nisu nisu voljeli zatvoreni prostor. Ispred mene na ekranu gledalo me je suzama obliveno lice Valery Korstad. — Valery! — rekao sam.  — Jesi li to ti, Hans?  — Da. Da, draga. Tako sam sretan što te vidim.  — Zar ne možeš sk skinuti inuti tu masku, Hans? Že Želim lim ti vidjeti lice lice..  — Nije to maska, dušo. Lice mi, ovaj, baš ne izgleda lijepo. Sve te žice i žičice...  — čudno H Hans. ans. ti je drugačiji.  — Nekako To je zbog togagovoriš, što jjee ovaj glasGlas radio an analogan. alogan. Sintetizi Sintetiziran ran je.  — Kako mogu znati da li si ovo stvarno ti? Bože, Hans... strašno se  bojim. Sve ,.. naprosto nestaje. Pjena je... zavladala je biološka opasnost, netko je razbio tvoje kutije s lišajevima, vjerojatno psi. I sad se ti lišajevi...  prokleti lišajevi se šire svuda. Rastu st strahovito rahovito brzo.  — Ja sam ih uzgojio da rastu brzo, Valery, u tome i jeste stvar. Reci im da upotrijebe metalni raspršivač ili čestice sulfida; oba sredstva će uništiti lišaj za par sati. Ne treba paničariti.  — Ne treba paničariti, kažeš? Hans, tajna su skrovišta postale tvornice samoubojstava. C-Kluster je gotov. Izgubili smo Kraljicu!  — Još nam uvijek ostaje Projekt — rekao sam joj. — Kraljica je bila samo sa mo iz izgov govor or,, ka kata taliz lizat ator or.. Pro Proje jekt kt na nam m mo može že ko kori rist stit itii i doni donije jeti ti vi više še  poštovanja nego prokleta Kraljica. Pripreme se vrše već godinama. Sad je kucnuo Reci Kliki da likvidiraju sve što imaju. Pjena se mora prebaciti u putanjučas. Marsa. Valery je počela uzmicati. — Tebi je čitavo vrijeme bilo stalo samo do tog tvog Projekta, zar ne? Ja sam se ponizila i osramotila, a ti, hladan i uzdržan Novo-oblikovanac, ti si me ostavio da očajavam!  — Valery! — viknuo sam, povrijeđen. — Nazivao sam te mnogo  puta, ti si bila ona koja se povukla i izolirala, a meni je trebalo topline i ljubavi poslije onih dugih godina pod nadzorom pasa...  — Mogao si barem pokušali! — vrištala je. blijeda od strasti. — Da me voliš, probio bi se do mene da mi to dokažeš! Mislio si valjda da ću  puzati za tobom i moliti te da mi se vratiš! Crni oklop ili staklene pasje oči, Hans, razlike nema! Ostavio si me na cjedilu: Osjetio sam kako u meni raste silan bijes i žari mi umrtvljenu kožu. —  Dobro, tvoje rituale, bacajperverzne samo svu male krivicu tajne: na mene! Misno sam Otkud dasam želišmogao zaboraviti znationaj za tvoje užas, a ti si se cijelo vrijeme meni kukala i kurvala se s W'ellspringom: Nisi valjda mislila da će te pokušati oteti čovjeku koji mi je donio spasenje. Prerezao bih si žile same da vidim tvoj smiješak, a ti mi nisu pružila ništa, ništa do očajanja!  Njenim našminkanim licem proširio se izraz zaprepaštenja. Otvorila je

 

usta, ali riječi nisu izlazile. Konačno, uz beznadni smiješak, prekinula je vezu. Ekran je potamnio. Okrenuo sam se Modemu. — Želim se vratiti — rekoh.  — Žao mi je — odvratio je — Prvo, oni bi te ubili. A drugo, nemamo dovo do voljn ljnoo va vati ti da promi promije jeni nimo mo pra prava vac. c. Pr Prev evoz ozimo imo gl glom omaz azan an tere teret. t. —  Slegnuo Sleg nuo je ramen ramenima. ima. — Osim toga, C-K je u stanj stanjuu raspadanja raspadanja.. Već smo duže vremena znali da će se to dogoditi. Ustvari, neki naši kolege stižu tamo za sedmicu dana s drugom pošiljkom pogonske mase. Postići će najviše cijene obzirom na raspad Klustera  — Znali ste unaprijed?  — Imamo mi svoje izvo izvore re informacija.  — Wellspring?  — Tko, on? Pa, i on odlazi. On pod svaku cijenu želi biti u putanji Marsa kadrukom ledoidprema udari oekliptičnoj njega. — Modem kliznuo zrakom van kupole  pokazao ravnini. jePokušao sam slijediti njegovi  pogled, nespretno mijenjajući mijenjajući valne dužine svog vida. Ugle Ug leda daoo sa sam m sa sabl blas asno no sv svje jetl tluc ucan anje je sn snaž ažni nihh moto motora ra ma marso rsovs vsko kogg asteroida — Ledoid — izustio sam  — Da. Kome Kometa ta vaše nesreće. P Pravi ravi simbol propasti C-Klustera.  — Da — rekoh. U svemu sam sada vidio Wellspringove prste. Kad ledena masa bude klizila pokraj C-K, pratit će je prestravljene oči njegovih stanovnika. Odjednom sam osjetio optimizam. Moje su nade oživjele,  — Nešto mi je upravo palo na pamet — rekao sam uzbuđeno. —  Možete li me iskrcati tamo?  — Na asteroid?  — Da. Oni će sigurno morati regenerirati pogonsku masu, zar ne? U  putanji Marsa. Tamo se mogu onda pridružiti svojim prijateljima, i tako neću propustiti Prigoginički katalizator!  — Samo trenutak. Provjerit ću. — Modem je ubacio čitav niz  podataka u fluidični sistem. sistem. — Da... Da... mogao bih ti prodati par parazitni azitni motor za koji ko ji se mo možžeš ve veza zati ti.. Uz do dovo volj ljno no po pogo gons nske ke ene nerg rgij ijee u va vati tima ma i s kibernetsk kiber netskim im sistemom koji će te vodit voditi,i, mogao bi stić stićii do putanje komete za, recimo, 72 sata.  — Odlično! To ću i napraviti.  — U redu — odvratio je. — Ostaje još samo pitanje cijene. cijene. Imao sam dovoljno vremena razmišljati o cijeni, jureći beskrajnom  prazninom i ostavljajući ostavljajući za sobom plameni ttrag. rag. Bio sam zadovolja zadovoljann sam sa sobom. Sad kad je došlo do pada Burze u C-Klusteru i raspadu tržišta, trebatt ću nove trgova treba trgovačke čke zastupn zastupnike ike za Eisho dragulj dragulje. e. Smatrao sam da su Jastozi idealni za tajizgledu. posao i da u njih mogu imati povjerenja, unatoč njihovom sablasnom Kibernetski sistem me je meko spustio na sunčanoj strani asteroida koji se je polagano otapao obasjan zrakama dalekog sunca. Infra-crveni  pramičci hlapljive tvari izlazili su iz napuklina u modrikastom ledu,  pretvarajući se u paru. Ledeni je asteroid bila gromada odlomljena prilikom raspada jednog od prvobitnih ledenih Saturnovih mjeseca. Predstavljao je oštru, grebenastu liticu s okamenjenim tragovima prvobitne katastrofe u vidu nakrivljenih i nazubljenih stijena i vrhova. Imao je oblik jajeta i dimenzije pet na tri kilometra. Površina mu je bila modrikasto ledena, izložena tisuće godina snažnom djelovanju električnih polja. Ohrapavio sam dlanove svojih metalnih rukavica da bih se lakše kret kr etao ao le lede deno nom m po povr vrši šino nom, m, a zatim atim sa sam m se ma malo lo po poma malo lo za zaje jedn dnoo s  parazitskim dovukao do sjene. Vati motora su bili istrošeni ali nisam ga ipakmotorom htio odbaciti. Uzeo sam sfernu radio antenu s odašiljačem koje mi je prodao Modem i pričvrstio ih za liticu, usmjeravajući je prema C-K. Onda sam uključio uređaj.

 

Katastrofa u C-Klusteru je bila potpuna. C-K se uvijek ponosio svojim širok širokoo rud rudni nim m ot otvo vore reni nim m em emis isii am amaa ko i su bili bili sas sasta tavn vnii dio slob slobod odar arsk skee atmosfere što je vladala u Sistemu. Međutim, sada je opći strah bio izražen u skrive skrivenim nim prijetnja prijetnjama, ma, i što je najgo najgore re u nepou nepouzdani zdanim m šifra šiframa. ma. Ponovno su se pojavili pritisci svih vrsta, dugo potiskivani.  Neprestano su se izmjenjivali prijedlozi i prijetnje sve dok nesretne klike C-K nisu dovedene na rub građanskog rata. Psi pljačkaši šuljali su se cest ce stam amaa i ho hodn dnic icim ima, a, or oruđ uđee mo moćn ćnog og na najv jviš išeg eg sl sloj oja, a, ob obuz uzet etii st stra raho hom m i okrutn okr utnošć ošću. u. Ne Neovl ovlašt ašteni eni,, pri pristr strasn asnii sud sudovi ovi lišava lišavali li su dis diside idente nte nji njihov hovaa  položaja i imovine. imovine. Mnogi su završavali u tajnim skrovištima Dječ Dj ečje je su se za zadr drug ugee rasp raspal ale. e. Dj Djec ecaa be bezi zizr zraž ažaj ajno nogg li lica ca lu luta tala la su  besciljno hodnicima naselja, omamljena sredstvima za umirenje. Nikoga nije bila briga za njih. Burzovni mešetari obliveni hladnim znojem ležali su na sv svoj ojim im komp kompju jute ters rski kim m ta tast stat atur uram ama, a, dok dok su im si sinu nusi si kr krva vari rili li od  pretjerane upotrebe inhalatora. Zene su nage izlazile iz rekviriranih zračnih komora i umirale u mlazevima smrznutau zraka. Cikade su istiskivali kroz svoje umjetne oči, ili su lebdjeli mračnim bistroima, otupjelisuze od nesreće i droge. Stoljeća trgovačke borbe samo su povećala apetit kartela. Nahrupili su kibern kib ernets etskom kom pre preciz ciznoš nošću ću Mehan Mehanist ista, a, i luk lukavo avom m ošt oštrou roumnoš mnošću ću NovoNovooblikovanih. Nakon pada Burze, počelo je otimanje industrijskih poduzeća C-Klus C-K luster teraa Trg Trgova ovački čki pre predst dstavn avnici ici i bez bezobr obraz azni ni dip diplom lomat atii pri prisva svajal jalii su čitave komplekse. Grupe njihovih novih službenika prolazili su napuštenim Kraljičinim Dvorom, divljački uništavajući sve što nisu smjesta mogli ukrasti. U tim tužnim danima počeo sam neobično cijeniti vlastiti život. Ako Wellspringovi planovi uspiju, ponovno će doći do procvata. Ja ću opstati i  preživjeti ovaj vječni led u svojoj čahuri nalik spori, kao vjetrom donesen djelić lišaja koji će izdržati desetljeća da bi se u boljim uvjetima razvio i munjevito proširio. napravio kad me je poslao ovamo. Vjerovao samWellspring mu. I nisamjegapametno želio iznevjeriti. Kad me je počela izjedati dosada, utonuo sam polagano u misaonu obaamr ob mrlo lost st.. Otv tvor orio io sam oč očii i uš ušii ma maks ksim imaaln lnoo preko rekora raččuj ujuć ućii pr prag ag opterećenja. Vlastita svijest progutala je samu sebe i iščezla u hujanju poluspoznaje, u naslućivanju velikog događaja. Svemir beskonačnog trajanja, Četv Če tvrta rta Di Dime menz nzij ija, a, Drug Drugii St Stup upan anjj Ko Kompl mplek eksno snost sti, i, na naja javi vili li su sv svoj ojuu  prisutnost, svoj noumenon, u cviljenju zvijezda, tutnjavi planeta i zanosnom pucketanju i provali zaslijepljujućeg Sunca. Konačno, nastupio je trenutak kad sam se trgnuo iz tog polusvijesnog stanja, čuvši tužne i isprazne zvuke Marsa. Isključio sam sve pojačivače u svemirskom odijelu. Više mi nisu bili  potrebni. Uostalom, katalizator uvijek izgara i nestaje u kemijskom  procesu. Odlučio rotacione asteriodakoji prema jugu,ovamo gdje sam računao da ćesam me krenuti sigurnoduž pronaći grupaositehničara će stići da regeneriraju pogons onsku masu. Kibern rneetski sistem te mase već je  preorijentirao asteroid na djelomično usporavanje, a osim toga s njegove  južne strane pucao pucao je najbolji vidik prema M Marsu. arsu. Samo Sa mo ne neko koli liko ko tren trenut utak akaa na nako konn izga izgara ranj njaa po posl slje jedn dnje je ko koli liči čine ne  pogonske mase, ledenom se asteroidu približio gusarski brod. Bila je to skladna i lijepa letjelica Novo-oblikovanih s dugim rebrastim sunčanim krilima od izrazito tankog, gotovo providnog materijala, koji se prelijevao u svim duginim bojama Njen sjajni organsko-metalni trup skrivao je u svojoj unutra unu trašnj šnjost ostii magnet magnetske ske mot motore ore osm osmee gen genera eracij cijee nev nevjer jeroja ojatne tne brz brzine ine i snage. Otvori iz kojih je stršilo oružje obrambenog brodskog sistema stršili su poput dugmadi na glatkoj površini. Sakrio sam se, spuštajući se duboko u raspuklinu ledenjaka da bih izbjegao Čekaopuzeći sam sve dok znatiželja i strah nisu prevladali. Popeo sam se naradar. površinu, četveronoške i oprezno se došuljao do samog vrha ledene litice. Brod se već bio spustio, i počivao je ukotvljen na izdignutim kracima manipulatora, čiji su vrhovi nalik nogama bogomoljke bili zarinuti u led. Grup Gr upaa Me Meha hani nist staa au auto toma mata ta na napu pust stil ilaa je br brod od i po poččel elaa bu buši šiti ti lede ledenu nu

 

 površinu. Začu Za čuddio sam se se.. Naim imee br brod odov ovii Nov ovoo-ob obllik ikov ovan anih ih ni nika kadd ni nisu su  prevozili Mehaniste-automa Mehaniste-automate. te. Letjelica je deaktivirala sve svoje sisteme i mirno počivala lijepa poput insekta izrađenog od jantara, sa spuštenim sunčanim krilima. Posadi nigdje nije bilo ni traga. Tih se Automata, »sintel-kopača« uopće nisam bojao. Prišao sam im vrlo blizu da bih što bolje vidio sve njihove pokrete. Nitko me nije  primijetio. Promatrao sam kako nezgrapni »umjetni« kopači stružu i otkidaju led edeene gr grooma made de.. Na du dubbini ini od dese desett meta etara izn iznen enaada su ug ugle leda dali li svjetlucanje metala. Bils je to zračna komora. Automati-ljudi su tu zastali i čekali. Vrijeme je prolazilo. Više nisu  primili nikakvih daljnjih uputa. Isključili su svoje mehanizme i zgureni čučali na snijegu, nepomični poput ledenih gromada koje su nas okruživale. Zbog vlastite sigurnosti, odlučio sam da najprije udem u trup broda i malo prošvrljam po njemu. Kad su se otvorila hermetička vrata letjelice, svi njeni uređaji počeli su se automatski uključivati, jedan za drugim. Ušao sam u pilotsku kabinu.  Njegov je ležaj ležaj bio prazan.  Na brodu nije bilo nikoga. nikoga. Trebalo mi je više od dva sata da prodrem do kibernetskog sistema letjelice. Tada mi je postalo potpuno jasno ono što sam do tada samo nagađao. Bio je ovo Wellspringov brod... Siša Si šaoo sa sam m s le letj tjel elic icee i klis klisko kom, m, lede ledeno nom m po povr vrši šino nom m ot otpu puza zaoo do iskopane hermetički zatvorene zračne komore. Otvorio sam je bez teškoća. Wellspring nikada nije komplicirao stvari kad to nije bilo potrebno. Iz Izaa unut unutra rašn šnji jihh vr vraatiju tiju ko komo more re,, za zabl blje jesn snul ulaa me je bi bije jelo lo-m -mod odra ra svjetlost. Podesio sam nalazila svoj vidnisesistem uvukaokamenja, se unutra.ležeći tamo pod  Nasuprot ulazu, hrpa idragog  pritiskom relativno slabe gravitacije ledoida Nije to bila uobičajena hrpica, već velika gomila rastresenih dragulja.  Na njenom vrhu spavala spavala je Kraljica. Kraljica. Odlučio sam da upotrijebim vlastite, a ne umjetne oči, jer iz Kraljice nije zračila infra-crvena toplina Ležala je potpuno nepomično, stežući nešto na prsima svojim prastarim rukama, s troprstim nogama privučenim uz tijelo. Veliki joj je rep bio podvijen ispod stražnjice i medu nogama. Golema glava, veličine muškog poprsja, počivala je u divovskoj kacigi s krunom optočenom blještavim dijamantima. Nije disala. Oči su joj bile zatvorene. Debele, ljuskave usne su joj bile poluotvotene, otkrivajući dva reda šiljastih požutjelih zubi. Bila je hladna poput leda, utonula u neku vrst kriosna. Wellspringov je državni udar sada potpunojurazrješen. je dakle bila pristala na vlastitu otmicu. Wellspring je naprostoKraljica ukrao, oteo nju i dragulje svojom drskom smionošću, opljačkavši svoje suparnike u C-Klusteru s namjerom da počne sve ispočetka u putanji Marsa. Bio je to zapanjujući i izvanredan  pothvat koji bi njemu i njegovim njegovim pristašama donio bezgraničnu bezgraničnu vlast i moć moć.. Bio sam naprosto zadivljen njegovim tajnim planom. No, istovremeno me je čudilo zašto i on nije stigao ovamo svojim svemirskim brodom. Tu na letjelici su sigurno postojali medikamenti uz pomoć kojih se moglo  probuditi Kraljicu i tajno tajno je otpremiti u novi K Kluster. luster. Prišao sam bliže. Još nikad u životu nisam stajao licem u lice s jednim Investorom. No, čim sam je pogledao iz blizine, vidio sam da nešto nije u redu s njenom kožom. Najprije sam pomislio da je to igra svjetlosti i sjene. Ali, onda sam vidio što drži u ruci. Bio je to dragulj-lišaj. Stežući ga grabežljivo u zagrljaju, raskolila ga  je na samom rubu brušene svog površine, koja zatvora, je već ionako bila nagrizena kiselinom lišaja. Oslobođeni kristalnog i potpomognuti jakom svjetlošću, lišajevi su se najprije proširili na njene Ijuskave prste, a onda su  preko zapešća u eksplozivnom paroksizmu bujanja zahvatili čitavo njeno tijelo. Cijela je svjetlucala od zelene i zlatno-žute pošasti. Vratio sam se na brod. Uvijek su govorili da smo mi Novo-oblikovani

nenadmašni kad moramo donositi brze odluke. Reaktivirao sam kopače 

automate i dao im upute da zatrpaju bušotinu s Kraljicom u zračnoj komori. Zatrpali su je ledenim gromadama i utabali posebnom raketnom napravom. Sve što sam uradio bilo je posve insliktivno, a moje dotadašnje iskustvo mi je govorilo da sam postupio ispravno Drugim riječima, uzeo sam sve dragulje od mrtve Kraljice i prenio ih sve do jednoga u letjelicu. Osjetio sam sigurnost i samopouzdanje jače od bilo kakvog logičkog slijeda misli. Budućnost je ležala preda mnom kao sanjiva žena koja čeka zagrljaj ljubavnika. Sve Wellspringove Wellspringove snimke pripale su sada meni. Brod je bio njego njegovo vo  posljednje privatno skrovište, programirano unaprijed. U tom sam času shvatio sve njegove boli, napore i ambicije koje su ga tjerale naprijed, a koje su odsada postale i dio mene. Mrtvom je rukom uspio privoliti predstavnike svih frakcija da budu očevici očev ici Prigoginič Prigoginičkog sraza. a. Proto-Klus Proto-Kluster ter ikoji je već Sasvim bio lansi lansiran u svoju  putanju, sačinjavalikog su sraz isključivo automati monitori. jeran bilo jasno da će se svi promatrači morati obratiti meni. Moj je brod upravljao svim mehaničkim stvorovima-automatima. Prvi izbjeglice u paničnom su mi strahu ispričali što se dogodilo s Wellspringom. Izvukli su ga mrtvog iz tajnih odaja, zajedno s beskrvnim ti tije jelo lom m ne nesre sretn tnee Va Vale lery ry Ko Kost stad ad,, koja koja vi više še nik nikad ad svo svoji jim m dr draž ažima ima ne neće će  pružati muškarcima trenutke strasnog užitka. Wellspringova magična  privlačnost kojom je osvajao masu više neće očaravati Kliku. Možda je to  bilo i dvostruko samoubojstvo. No, najvjerojatnije je ona najprije ubila njega a zatim i sebe. Wellspring naprosto nije mogao vjerovati da njegove sposobnosti i njegova mudrost imaju granica. Luđakinja i hladan, neplodni  planet bili su za njega bitni i ned nedjeljivi jeljivi dio istog izazova. izazova. Kad je naposlje naposljetku tku spoznao nemoć ludoj Valery totajno ga jeskrovište ubilo. Pojedinosti me nisu vlastitu zanimale. Njihdajepomogne uostalom progutalo gdje su skončali. Kad sam sve to čuo, led mi je stegnuo srce, čist i netaknut. Kad je ledoid započeo završnu fazu spuštanja u atmosferu Marsa, objavio sam putem radija snimku Wellspringove oporuke. Njen je sadržaj  pojurio u eter, dok je asteroid asteroid hitao prema M Marsovoj arsovoj površini. Oporuka je bila lažna. Sam sam je izmislio. Pri ruci su mi bile njegove snimke vlastitih memoara; bez teškoća sam falsificirao njegov glas zvučeći točno kao on, kako bih što bolje pripremio teren za kritični trenutak   preuzimanja vlasti. Da bih osigurao budućnost T-K. Teraform-Klustera,  bilo je neophodno da sebe proglasim Wellspringovim nasljednikom nasljednikom Čim sam se domogao vlasti, počele su oko mene kružiti glasine Pričalo se da se ispod mog oklopa krije Wellspring, da je pravi Landau iz izgu gubi bioo živo živottZašto? s Va Vale lery ry u CC-Kl Klus uste teru ru.. Po Poti tica caoo sa sam m i st stim imul ulira iraooćetakv taT-K  kvaa govorkanja. Neistine će ujediniti Kluster. Znao sam da  postati veliki grad bez premca. Apstrakcije će ovdje postati stvarnost, utvare i opsjene će nas održavati na životu. Kad jednom konačno ostvarimo svoje ideale i podignemo T-K, on će se nezadrživo razvijati, i jačati. Već sami moji dragulji osiguravah su mu moć koju će rijetko koji kartel moći nadmašiti. Razb Ra zbor orit itos ostt i ra razu zumi mije jeva vanj njee vo vode de do op opra rašt štan anja ja.. Op Opro rost stio io sam sam Wellspringu. Njegove laži, njegove obmane dale su mi više poticaja od himerične, nepostojeće »istine«. Zarjie to uostalom važno? Ako nam treba čvrsto tlo pod nogama, neka to tlo kruži oko nas! A, neopisiva ljepota tog sraza! Užarena okomita linearnost tog pada! Bio je to tek prvi u nizu onih koji su slijedili, ali ipak meni najdraži ledoid! Kad sam ugledao razbijene čestice planeta nakon što je ledeni asteroid udario u Mars, orgazmički, mlazdobro pare izznao Kraljičine skrivene ledene grobnice, spoznao sam ono moćni što je tako moj učitelj i savjetnik. Čovjek koji u sebi nosi poriv veći i snažniji od njega samog ima smjelosti i odvažnosti da poduzme i nemoguće i pritom se ne boji ničeg. Baš ničeg. Skriven iza svog crnog oklopa, danas ja vladam Polikarbonskom Klikom. Njena elita su sada moji Savjetnici. Još uvijek pamtim mračnu i

 

stravičnu hladnoću, ali je se više ne bojim. Nestala je zauvijek u neznanim dubina dub inama ma ba bašš kao i stud studen en Marsa Marsa ko u sad sadaa rek rekriv rivaa de debel belii ze zelen lenii okro okrovv vegetacije koji ključa od života. Nas dvojica, sjedinjeni u jedno, oteli smo cijeli planet iz carstva Smrti. I više se ne bojim hladnoće i studeni. Ne, nimalo više. Prevela Sonja Lovasić

Objavljeno posredstvom P&R

 ___________________  Cikada (lat. Cicadidae) — kukac iz reda jednakokrilaca, čekinjasta tijela, kožastih prozirnih, čvrstih sisala. Mužjaci nekih vrsta cvrče pomoću napete kožice (na početku zatka) koju trese poseban mišić. Kod nas je uvriježen naziv cvrčak za sve vrste ovih kukaca.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Gordon R. Dickson

U koštanoj srži

 

 In the Bone OSOBNO, on se zvao Harry Brennan.

Službeno, on je bio John Paul Jones, što se sastojalo od neodoljive, četiri  bilijuna dolara vrijedne opreme — od onog najnovijeg i najboljeg čime je raspolagala ljudska znanost — smišljene tako da rasporedi svoje četiri i nešto tisuće komponenata na nekih petnaestak kubičnih metara prostora  pod običnim uvjetima, ali također i tako da ih raširi preko svjetlosnih godi go dina na po podd iz izva vanr nred edni nim m uv uvje jeti tima ma (k (kao ao št štoo bi bi bilo lo oda odaši šilj ljan anje je SO SOS S komponente), kao i tako da ih sažme u jednu jedinu magnetsku jedinicu koja će putovati svemirom istražujući galaksiju. A službeno, baš kao i osobno — ipak ponajviše osobno — on predstavlja tipičan slučaj.   A slučaj o kojemu je ovdje riječ, u biti predstavlja pitanje relativne važnosti između stvorene stvari i njenog stvaraoca . . Kao što znam znamo, o, u sredn srednjem jem vijeku u evrop evropskim skim je ratov ratovima ima dominirao dominirao oklopljeni konjanik. Ipak, imajući to na umu, mudro je podsjetiti se da čelična ljuska nije bila ono što je kombinaciju čovjeka i metala činila tako užasnom i zastrašujućom u očima neprijatelja. Više od svega bio je to onaj goli čovjek u toj ljusci. Nešto kasnije, francuski su vitezovi koji su se toliko  pouzdavali u svoje oklope, pali pred naletom pješadije s lukovima na Creciju i Poitiersu. A ono što važi za oklope, važi također i za najnovija dostignuća naše vlastite znanosti. I mi se nećemo, kada dođe trenutak konačne odluke, zateći ovisni o nekoj svemirskoj letjelici ili o laseru, nego o golom čovjeku u i iza tih stvari. A kada dođe taj trenutak, oni koji pretpostave stvorenu stvar njenom stvaraocu, oni će umrijeti kao što su pomrli i francuski vitezovi na Creciju i Poitiersu. Taj je prirodni zakon širok i moćan poput samog svemira, kao što je to Harry Brennan. potpuno nesvjestan razvoja događaja i ne sumnjajući ni u što, imao prilike još jednom otkriti za sve nas u svom osobnom svojstvu.

 

On je imao oko dvadeset i pet godina i bio prilično beznačajan, osim zbog svoje dvije godine specijalne obuke s Johnom Faulom Jonesom i svog izvanrednog fizičkog stanja. Imao je oko stotinu i osamdeset centimetara i osamdeset i šest kilograma i okruglo, veselo lice ispod smeđe, kratko  podšišane kose. Ja sam sam bio direktor za odnose s javnošću Projekta koji ga je  poslao u svemir i bio sam tamo rame uz rame uza sve ostale da ga  potapšem po leđima na dan njegova odlaska odlaska..  — Nemoj nam se ssada ada izgubiti tamo van vanii — rekao je netko netko.. Harry se široko nasmiješi.  — Pa, kako sada stoje stvari i kako ste mi sredili ovu napravu —  odgovori on samo moppouzdano — ako se i izgubim, ga gallaksija će se  jednostavno morati preokrenuti i postaviti tako da dođem natrag na svoje  pravo mjesto! Bilo je skrivene oholosti u drskosti u tome odgovoru, ali tada to nitko nije opazio. Ono još ne bijaše vrijeme sumnji. Zatim se Harry uspne u svoju četiri metra visoku komandnu komoru koja je bila, uz njegovu komoru za stanovanje, druga glavna komponenta Johna Paula Jonesa i uzleti. Gore u orbiti on provede kojih trideset i dva sata provjeravajući radi li svih ostalih nekoliko tisuća drugih komponenata ispravno i kako treba. Tada napusti Sunčev sistem. Harry zgusne sve svoje komponente i napravi svoj prvi skok do orbite Procyona, odakle se dade na svoje istraživanje zvijezda. U idućih devet tjedan tje danaa shup shupio io je dos doslov lovce ce zap zapan anjuju jujuće će kol količi ičine ne poda podatak takaa o obl obližn ižnjim jim zvijezdama i njihovim sistemima. Uz to — a to je još bolji pokazatelj njegova uspjeha — otkrio je četiri nova svijeta na koje bi ljudi mogli doći, a da su Bili nikada to svjetovi ne odjenu i po svemirsko gravitaciji odijelo i po atmosferi, i bez dapa ponesu čak i po čuturice svojojs biljnoj vodom.i živo životi tinjs njsko kojj po popu pula laci ciji ji toli toliko ko na nali likk Ze Zeml mlji ji da bi već već su sutr traa mo mogl glii bi biti ti kolonizirani. To su bila Harrvjeva prva četiri svijeta. Na petome je, međutim, Harry susreo svoju sudbinu — sudbinu za koju je nesvjesno bio potpuno dozrio. Činjenica je bila da su i liječnici i psiholozi previdjeli jedan faktor —  faktor utjecaja i učinka Harryjevog službenog John-Paul-Jones — sebe na njegov potpuno ljudski, osobni sebe. A tokom devet tjedana taj se učinak  mijenjao i promijenio Harriyja, a da ovaj toga čak nije bio svjestan, niti da  bi u nešto slično bar bar posumnjao. Vidite, Harryju se više ništa nije činilo nemogućim i nedostupnim. Moga Mo gaoo je pr prij ijeć ećii sv svje jetl tlos osne ne go godi dine ne ak akoo bi samo samo do dodi dirn rnuo uo ne neko koli liko ko komandi. Mogao je poslati koji od svojih elemenata za ispitivanje  jezgru najvrelije zvijezde, u najotrovniju planetarnu atmosferu uilisamu pod sveuništavajuće silne gravitacije i pogledali sve to kao da je on sam, osobno tamo. Iz orbite, mogao je razvaliti planine, spaliti prašume ili  pretvoriti u paru predjele ledenih polova u svojem traganju za sve novijim i novijim podacima, za sve novijim i novijim znanjima, samo ako bi se  jednostavno ukopčao u energiju obližnjeg sunca. I1 tako je, ispotiha, ona nesvjesna oholost nastala tokom dvije godine njegove poduke, a koju je trebalo primijetiti u Harryju još onda kad je kretao sa Zemlje, tako je ta oholost malo po malo izbila na površinu i preuzela ga potpuno — sve dok  nije počeo osjećati da nema toga što on ne bi mogao učiniti, da se sve stvari moraju ugibati pred njime i da je, u stvari, st vari, on gospodar svemira. Možda će jednom doći dan kada će čovjek poput Harryja Brennana  povjerovati to isto, ali biti kojeg u pravu kod toga. Sada, međutim, ne. Na  petom zemljolikom svijetu je otkrio — na svijetu 1242 pojošnjegovoj kartoteci — Harry je sreo i dokaz da njegovo mišljenje nije opravdano. II Bio je to svijet koji je onako iz orbite izgledao još najpodobnijim za

 

kolonizaciju od svih svjetova za koje je Harry do tada ustanovio da su  pogodni za ljudsko naseljavanje i on se je upravo bio spremao za silazak na  površinu planete u svojoj komandnoj komori osobno kada njegovi instrumenti otkriše da tamo dolje već nešto postoji. Uskoro Harry ustanovi da se radi o jednoj zdepastoj piramidi metalnog sjaja, veličine otprilike kao neke četiri srednjevelike stambene zgrade, koja  je isijavala radijaciju na nekoliko zanimljivih frekvencija. Oko njenog  podnožja odvijalo se određeno mehaničko kretanje, a piramidu je okruživalo jedno područje raščišćenog zemljišta. Malo dalje, u prirodnim šumama, nalazila su se vozila na gusjenicama koja su skupljala uzorke tla, kamenja i bilja. Harryj Ha rryjeva eva je podu poduka ka pok pokriv rivala ala sve za zamis misliv livee slu slučaj čajeve eve i sit situac uacije ije,, uključujući i susret s drugim inteligentnim bićima sposobnim za svemirske le leto tove ve.. iNe Nesv svje jesn snom om, , au auto toma mats tsko kom m kr kret etnj njom om izleti Harr Harryyi jurne pr prit itis isne ne od odre ređe đeni ni gumbić smjesta jedan projektil oblika torpeda alternativnim svemirom natrag prema Zemlji noseći sa sobom sve dosad prikupljene  podatke. Jedna blijeda, tanka zraka bljesne iz piramide prema gore i prema van. Harryjeva SOS komponenta za hitne slučajeve sl učajeve prestade postojati. Uzdrman, iako još ne i stvarno zabrinut, Harry smjesta uzvrati svom snagom energije koju je njegov službeni ja mogao izvući iz onog obližnjeg sunca tipa GO.  Neka akcija odozdo usrkne svu tu energiju, koja k oja kao da nestade upravo u samoj piramidi. Sile tamo nestade s onom istom nehajnošću s kojom bi nestalo odbljeska jedne obične sunčeve zrake na ustreperenom us treperenom listu. Harry Ha rryje jevv um na naje jedn dnom om se pr prob obudi udi pr pred ed ne neki kim m ne neja jasn snim im,, mu mutn tnim im shvaćanje shvać anjem m onoga s čime se je upravo susreo. On poseg posegne ne za koman komandama dama koje će prebaciti Johna Paula Jonesa u alternativni svemir i podalje od toga mjesta. Harryjeva ruka, međutim, nikada nije stigla do željene komande. Jedna  plava zraka svjetlosti lizne iz piramide pod njim, zaustavivši mu i onem on emog oguć ućiv ivši ši sv svee pok pokre rete te,, izab izaber eree izme između đu sv svih ih drugi drugihh kompo kompone nena nata ta njegovu komandnu komoru i sruši je s neba prema površini planeta poput kakvog beznačajnog, zgnječenog kukca.  No, srećom, komora bijaše uređena tako da zaštiti svog stanovnika bez obzira na to je li on ostao svjestan i sposoban upravljati njome ili ne. Na pet stotina metara otvori se komorin zaustavni padobran, u sunčevim zrakama nalik srebrnastosvilenom zaslonu svijeće. A na stotinu i pedeset metara uključiše se i komorine retro-rakete. Komora padne na tlo među drvećem kojih dva kilometra od piramide. U njoj je bio Harry sav izubijan, ali ne više i paraliziran.  Nazupčana ruka od nečega sličnog bijeloj munji sune iz piramide i  pojuri tlom daleko, sve do Harryjeve komore. Njena vanjska obloga najednom se zacrveni krvavom bojom višnje. Temperatura u komori u trenu poskoči na pedeset stupnjeva. Nagonski Harry pritisne gumb za krajnju nuždu koji je također bio ugrađen u njegovoj komandnoj komori. Komora se raspolovi poput prekuhane hrenovke i ispljune Harryja iz svoje pogubne utrobe. On se zakotrlja kroz grmlje i raslinje slično paprati i zaustavi kojih šest do sedam metara od komore. Dolazeći iz one daleke piramide, munja je nastavila šibati komoru, razbijajući je u paramparčad. Njen se vrh pijano zaljulja i nakrivi na jednu stranu okrećući mračnu prazninu svoje unutrašnjosti prema Harryju poput šupljine kakve slabašno svjetlucanje sablasne svojih lubanje. komandnih U mutnom gumbića. svjetlu te tmine Hary ugleda  Najzad sijevanje one uništavajuće nunje prestade. Žuto svjetlucanje ispuni zrak oko Har Harriyja riyja i njego njegove ve izmrcvar izmrcvarene ene i osaka osakaćene ćene komore. U toj žutosti bijaše nekog neobičnog treperenja i Harrjr napol namiriše, napol okusi u ustima nenadani, gusti zalogaj ozona. U njegovoj kacigi pomakne

 

se jedan gumbić kojeg nije dodirnuo i zvučnik, još povezan radiovezom s komo ko moro rom m za sn sniima mann e od odaataka taka u or orbbit itii ro ov ovoori lasn lasnoo Harrv rrv evi vim m vlastitim glasom.  — Orbitu... — re reče če — u... idem... Bile su to, izgovorene natraške, zadnje riječi koje je Harry snimio prije nego je primijetio piramidu. Sada, naglo dobivajući na brzini, zvučnik stade  ponavljati natraške, riječ po riječ, sve što je Harry izgovorio u mikrofon tokom zadnjih devet tjedana. Sve brže i brže izgovarao je Harryjev glas riječi, sve većom i većom brzinom, sve dok se nisu pretvorile u žagor, pa u graju i u galamu i sve dok se nisu konačno stopile u jedan otegnuti pisak i završile zavijajući negdje iznad gornje granice registra Harryjevog slušnog aparata. Iznenada, sve prestade. Mala čistina oko Harrija ispuni se tišinom. Do Harryjevog je uha dopiralo jedino još nešto što je moglo biti daleko trljanje dviju grana ili glasanje kakvog stranog kukca. Tada zvučnik ponovo progovori.  — Životinjo... — reče zvučnik monotono Harryjevim mirnim, snimljenim sniml jenim glasom i nasta nastavi vi dalje dalje,, pobiru pobirući ći riječ riječii iz snim snimljeni ljenihh mate materijal rijala. a.  —... zvijeri. Ti... si bio... životinja... zamotana u .. napravljenu odjeću. Ja sam te skinuo natrag do... ponovo životinje. Živi, dalje, životinjo... Tada se ona žutina izgubi iz zraka, a i okusa ozona nestade s njome. Vrh osakaćene komandne komore naceri se, prazan poput starih kostiju u sunčevoj svjetlosti. Harry se nekako uspentra na noge i pojuri divlje s tog mjesta kroz drveće i grmlje. Bježao je u panici i krajnjem užasu, s plućima koja su dahtala, s nogama koje su tabanale tlo tog stranog planeta sve dok i sama zemlja, samo drveće i sama nebesa ne zaplivaše oko njega od čiste iscrpljenosti, milosrdno zaklonište i on padne nesvjesnosti. licem prema zemlji i utone u ono spasonosno, Kad se probudio bila je noć i Harry se nije mogao baš jasno sjetiti gdje se nalazi i zašto. Misli mu izgledahu mutne, omamljene i nevažne. Ali bilo mu je zima, pa je tako produžio spotičući se i teturajući sve dok najzad nije  pronašao jedan munjom raskoljeni trupac drveta i uvukao se u njegovu spaljenu šupljinu, privlačeći to strano lišće izrezuckanih rubova oko sebe, slijedeći neki svoj zaboravljeni nagon, sve dok toplina njegova vlastita tijela u lišću ne napravi čahuru ugode oko njega. Tada zaspi. Od tada započe razdoblje u kome ništa nije bilo previše jasno. Bilo je to upravoo kao da se Harry uprav Harryjev jev um skutrio negdje u zakl zaklonu, onu, baš poput ranjene ži živo voti tinj njee, i samo od odbi bioojedno sv svak akobeskrajno o ra razm zmiš išlj ljan anje je.. Ako Viš išeejeni nije je bi bilo lo ni proš prošlo lost stii ni  budućnosti, sada. sada bilo toplo, uvijek je  bilo toplo. Ako mračno — oduvijek mračno. Naučio je namirisati vodu iz daljine i poći k njoj kad je žedan. Stavljao je male stvari u usta da ih okusi. Ako su bile dobra okusa, jeo ih je. Ako mu je kasnije bilo zlo, više ih nije  jeo. Postupno, slijepo, svijet oko njega počeo je poprimati određena pravila i redoslijed. Doznao je tako gdje se nalaze biljke s dijelovima koje može  jesti, gdje su i mala stvorenja koja je mogao hvatati i rastrgati i pojesti, kao i to gdje ima vode. On nije znao koliko ima sreće u samoj činjenici da je na stranom  planetu našao biljni i životinjski svijet koji je za njega jestiv — da ni ne spominjemo njegovu hranjivost. Nije znao ni to koliko je sretan što se spustio jednoj zaravi tropskih otoka s malim razlikama koji između dnevnih noćnih na temperatura i bez velikih lokalnih mesoždera bi ga moglii napadati.  Ničega od svega toga on nije bio svjestan. A ne bi mu bilo važno baš i da jest, jer je intelektualni centar njegovog mozga otišao na odmor, da se tako izrazimo, i nije se dao pozvati natrag. Harry je bio žrtva teškog

 psihološkog šoka, šoka kojeg bi doživio netko tko se bio osjećao potpunim  

i neprikosnovenim gospodarem svemira i koga je tada, u svega nekoliko kratkih sekundi, netko ili nešto, nezamislivo veće, zbacilo s tog tako visokog položaja u položaj obične poljske životinje.  No ipak on nije mogao biti prava poljska životinja, usprkos činjenici da su njegovi intelektualni procesi trenutno otkazali poslušnost. Njegove su  perceptivne sposobnosti još radile. Njegove oči nisu mogle ne primijetiti,  pa makar i bez radoznalosti, stalno i uporno sušenje biljnog pokrova, ili svakodnevno pomicanje točaka zalaska i izlaska sunca. Polako, nagonski, onaj se vječni trenutak koji ga je držao rastegne pred njime i produži sve dok Harry ne stade primjećivati podjele u njemu — razliku između sada i  bilo je, i između sada i bit će će.. III I najzad dođe i dan kada se konačno ugledao. Stotinu je puta prije toga čučao kraj vode da se napije i, spuštajući usne  prema njenoj površini, viđao boju i oblik kako mu se podižu ususret. A stotog i nekojeg puta on zastade nekoliko centimetara iznad te glatke  površine buljeći u ono što mu je lebdjelo pred oč očima. ima.  Nekoliko dugih sekundi nije mu to značilo ama baš ni ništa. šta. Tada, isprva  polako, a onda nezadrživo nezadrživo poput boli koja iznova preplavljuje onoga koji koji se  budi iz anestezije anestezije nesvjesti, prepoz prepozna na ono u što je zurio. Ono su bile oči u koje je buljio, upale i uokvirene tamnim kolobarima ispod raščupane i zamršene džungle prljave kose. To je bio nos što je stršao između ispijenih i upalih obraza i iznad usta i ono je bila brada, gola i neobraštena korijenu onihsamo tisuću zatoi jednu jer je jednom dlaku koje davno bi inače jedan rasle ultra-fini na njoj. laserBio spalio je tou čovjek u koga je zurio — bio je to on sam, Harry se trgne i odskoči kao da se našao licem u lice sa samim đavlom.  No najzad se, ipak, ponovo vrati, jer je bio žedan, da se napije i da se  ponovo vidi. Tako se malo malo po malo naviknuo viđati sa samoga moga sebe. Tako je došlo i do toga da mu se počelo vraćati sjećanje. Ali ono se nije vratilo naglo, ni sve odjednom. Umjesto toga vraćalo mu se u trzajima i iznenadnim, djelomičnim otkrivanjima — sve dok se najzad cijelo sjećanje na ono što mu se dogodilo nije opet skupilo u Harryjevoj svijesti. Ali, u biti, on ipak nije bio ponovo čovjek. U biti, on je još bio ono na što ga je razbio stanovnik i pokretač  piramide. Još je bio životinja. Samo su se sada sjećanje i zamišljanje čovj čo vječ ečje je vr vrat atil ilii da bii preživljavati popu poputt zatvo atvore reni ka živj vjel eliiživotinjski da dalj ljee u ti tije jelu lu koje ko je je nastavljalo reagirati nanika onajži isti način kojeg, međutim, ipak nije bilo naviklo smatrati prirodnim.  No, njegov životinjski mir bijaše nepovratno razoren. Jer, njegov je zarobljeni um sada radio. Sada, kad je njegova komandna komora bila uništena — mnogo se je puta vraćao na mjesto njena uništenja da bi životinjski život injski zurio u ostatke ostatke koji su tamo mirno i bezo bezosjetn sjetnoo rđali — njegov  je um znao da je postao doživotni zarobljenik na stranom, nepoznatom svijetu. Znati to i nije bilo tako loše. Ali, sjetiti se toga značilo je također i sjetiti se postojanja onog nekog ili nečeg koji ga je u sve to i gurnuo, koji ga je i učinio zarobljenikom ovoga mjesta. A taj, bio to tko mu drago, bio je u piramidi.  Nikada, međutim, nije mu pala na pamet mogućnost da bi piramida mogla biti i aobična automatizirana, one objave koja ga je osudil osudila na život jedne životinje životinmehanička je posto postojala jalanaprava. je neka Iza osobna, usmjere usmjerena, na, živuća zloća, bio je siguran u to. Ne, u onoj metalnoj građevini praznih i golih zidova čije su mehaničke sluge na svojim gusjenicama još krstarile okolnim šumama, bilo je u njoj nečeg živog, nečeg što je moglo prema

 

zastrašujućoj silini energije direktnog solarnog napajanja postupati onako kako bi čovjek možda postupio prema napadu običnog komarca — ali i opet nečeg živog. Neko biće. Neki Drugi, koji je živio u piramidi, koji se kretao, koji je disao, i jeo, i likovao — ili još gore, koji je potpuno zaboravio na ono što je učinio Harryju Brennanu. A sad, kad je znao da je onaj Drugi tamo, Harry je počeo svakodnevno sanjati o njemu. Isprva, u svojim snovima, Harry je cvilio od straha svaki  puta kad mu se učinilo da će se mračni lik kojeg je progonio okrenuti i  pokazati mu svoje lice. No s vremenom, mržnja je počela rasti prvo u njegovom strahu, a onda i izvan nje. Nepodnošljiva je bila misao da Harry neće nikada otkriti lice svog uništitelja. Ležeći tako sklupčan u svome lisnatom gnijezdu, pod onim nebom bez mjeseca i bezbrojem blistavih zvijezda. Harry bi režao razmišljajući o svojoj bijedi. Onda ga je mržnja stala ohrabrivati i danju. Od samog početka on je izbjegavao piramiduAli bašsada kaoje, štodan kojot izbjegava farmusve na bliže kojoji su ga  jednom nastrijelili. dadivlji n za danom, Harry kružio bliže onoom st on stra rano nom m obli obliku ku.. Od po poččetka tka je on bj bjeežao žao i sk skri riva vaoo se pred red sakupljačkim strojevima na gusjenicama. Ali, sad je bivao sve hrabriji, dok  najzad nije ostao dovoljno blizu da rukom dotakne jednu od tih naprava koja je prolazila kraj njega. Tako je otkrio da na njega uopća ne obraćaju  pažnju. Ni najmanje. najmanje. Tako je sa svoje strane i on stao ignorirati njih, pa je dan za danom  prilazio sve bliže i bliže piramidi. Najzad dođe i jutro koje ga je zateklo kako ka ko le leži ži u za zasj sjed edii iz izaa gr grma ma,, ne neču čujn jnoo reže režeći ći,, gl gled edaj ajuć ućii pr prek ekoo on onog og,, gusj gu sjen enic icam amaa ug ugaž ažen enog og,, pros prosto tora ra ko koji ji ga je razd razdva vaja jaoo od na najb jbli liže žegg  bakrenastog piramidinog zida. zida. Taj prostor bijaše otprilike kružna oblika, kojih tridesetak metara u  promjeru, a prekidao je jedino mali potočić je tok bio skrenut unutrašnjosti kruga i ga piramidi prije nego mu ječiji bilo dopušteno da seprema vrati svome prirodnom koritu. Na zavoju tog luka jedna je naprava slična rodi opko op kora rači čila la um umje jetn tni, i, ne nešt štoo više više od metr metraa šir irok okii kana kanall, u pr praavil ilnnim vremenskim razmacima uranjajući u vodu par dugih vratova čije su glave  bile oboružane brojnim pipcima-hvataljkama. Ponekad Harry nije mogao otkriti ništa u pipcima kad bi izronili. Drugi put bi pak, s vremena na vrijeme, oni ulovili neko malo vodeno stvorenje koje bi odlagali u posebno spremište. U savršenom savršenom krugu oko ugaž ugaženog enog prostora, štiteć štitećii istovr istovremeno emeno unutar  sebe i one rodaste mašine, bila je postavljena otvorena ograda od vitkih, uzanih štapića uspravno pozabadanih u zemlju, i to u dovoljnim razmacima da kroz njih može proći bilo koja od onih raznolikih naprava za sakupljanje na svoma putu do nije šume ili natrag. Izgledalo jemašinama da ništa ne te štapiće, ništa se događalo ni sakupljačkim kadpovezuje bi prolazile između njih — ali sama besmisao štapića ispunjala je Harryja nelagodom. Tek nakon nekoliko dana promatranja Harry je uvrebao priliku da vidi  jednu malu životinjicu koja je, preplašena nečim u šumi iza sebe pokušala  jurnuti preko ugla čistine oko piramide. U trenu kad se nasla između dva štapića, zrak između njih zatreperi i zaleluja se. Životinjica poskoči visoko, padne na tlo i ostade ležati mirno. Poslije toga više se nije pomaknula, a kasnije tog dana Harry je vidio kako  je ravnodušni kotači jednog gusjeničara sakupljača u prolazu jednostavno utiskuju u utabano tlo čistine oko piramide. Te je ve veče čeri ri Ha Harr rryy do doni nioo ne neko koli liko ko ul ulov ovlj ljen enih ih i tr trav avom om ve veza zani nihh životinjica do linije štapića i gurnuo ih kroza nju jednu po jednu na različitim mjestima. Sve su pomrle. Iduće noći Harry je pokušao progurati svoju zarobljenu životinjicu kroz  jedan mali jarak u zemlji iskopan tako da bi stvorenje moralo proći smrt sm rtno nono nosnu snu li lini niju ju ispo ispodd razi razine ne ze zeml mlje je.. Al Alii i ta je život životin inji jica ca um umrla rla..  Nekoliko dana Harry je bio potpuno zbunjen. Zatim je pokušao, trčeći za

 

 jednom od sporih sakupljačkih mašina koja se vraćala sa svog zadatka, travom za nju svezati svoju malu životinju. Jedan je tren, dok je prednja strana mašine prolazila kroz ogradu od štapića, Harry je pomislio da će životinjica preživjeti. Ali onda, kad je i stražnji dio mašine prošao kroz liniju ograde, i ona je također umrla. Režeći, Harry se ushoda kružeći grmljem s vanjske strane kruga sve dok sunce nije zašlo, a sjajne zvijezde ispunile nebo ovog svijeta bez mjeseca. U danima koji su slijedili, Harry je isprobao svaku pukotinu ili propust u ogradi od štapića koju je mogao zamis zamisliti, liti, ali nije našao sigurnog načina da prođe kroz nju. Napokon, njegova se pažnja usredotoči na samo dva mjesta, tamo gdje je skrenuti tok potoka ulazio u ogradu i gdje je iz nje izlazio prolazeći ispod rodolike mašine. Proučavao je te dvije točke ni sam ne znajući što zapravo traži. Nije čak  to svoje proučavanje ni pokušao izraziti riječima. Mutno i nejasno on je znao da voda ulazi i zatim ponovo izlazi nepromijenjena. Također, i on je želio ući i izaći sigurno. Tada, jednog dana, proučavajući potočić i mašinu Harry primijeti da se malo stvorenje kojeg je iz vode izvukla ona zbrka  pipaca-hvataljki na kraju napravinog vrata, da se to malo stvorenje još koprca. Te večeri, u sumrak kad je još bilo dovoljno svjetla da vidi što radi, Harry se prišulja kroz šezdesetak centimetara duboki potočić do mjesta na kojem je smrtnonosna linija presjecala preko vodene površine i gurne još nekoliko svojih malih životinja ispod vode prema liniji smrti. Dvije od tri životinjica odmah su isplivale na površinu, trznule se kratko i nastavile mlohavo plutati, da bi ih malo dalje rodolika mašina  pokupila iz vode i odbacila ustranu na tlo. Međutim, treća životinjica otplivala je nekoliko zamaha prije nego je izronila i živa se uspentrala na obalu, pojurila prema šumi i onda poginula na unutrašnjoj strani ograde od štapića. Harry se dade na ispitivanje dna kanala ispod smrtonosne linije. Dubina vode dosezala mu je do sredine stegna, sasvim dovoljno da ga cijelog  prekrije. Harry čučne u vodu i duboko udahne zrak punim plućima. Zaronivši ispod površine, stade se vršcima prstiju privlačiti prema naprijed, cijelo se vrijeme držeći blizu dna. Privukao se tako sve do mjesta dokle su dosizali pipci rodolike mašine. Oni posegoše za njim, ali nisu se mogli ispružiti dovoljno da ga i dotaknu. Harry uvidje da dosižu do nekoliko centimetara iznad šljunkovitog dna. Poče Po čelo lo mu je ne nest staj ajat atii zrak zraka. a. Pa Pažl žlji jivo vo se po povu vuče če na natr trag ag i izro izroni ni  pomamno i on sjednedašćući. kraj vode Nakon i ostade nekog tako vremena dugo, zureći njegovou se njenu grčevito površinu. disanje Kad smiri se  potpuno smrkne, on ode s tog mjesta. mjesta. Idućeg dana Harry se vrati i ispod vode ponovo dopuza do mjesta na kome su stražarili grabljivi pipci rodolike mašine. Golim šakama Harry zagrabi nekoliko pregršti šljunka s dna kanala s mjesta nad kojim su napravine napra vine ruke uzal uzaludno udno grabile i hvata hvatale le prije nego ga njeg njegova ova očaj očajničk ničkaa  potreba za zrakom natjera da se ponovo povuče. Ali toga je dana započeo njegov mukotrpni posao. IV Četiri dana kasnije, dno ispod pipaca-hvataljki bilo je produbljeno za novi no vihh še šezd zdes eset etak ak centi entime meta tara ra.. A pe peto togg su sumr mrak akaa iza iza to toga ga,, Ha Harr rryy se se,,  promočen i pobjedonosan, izvuče na štapića. obalu skrenutog toka potočića s unutrašnje strane kruga od smrtonosnih Odmorio se je, a onda krenuo prema piramidi približavajući joj se oprezno i postrance poput nepovjerljive životinje. Na strani kojoj se je  približavao bila su vrata kroz koja je znao viđati sakupljačke naprave kako

se, dolazeći i odlazeći, valjaju na svojim teškim gusjenicama. Sada, u  polumraku, nije mogao vidjeti vrata. Cak i kad je dodirnuo metalnu  

stranicu građevine, njegovi prsti, ispucani i ogrubjeli od kopanja po mulju i šljunku, rekli su mu malo. Ali njegove nosnice, sada osjetljive poput životinjskih, otkrile su i slijedile obrise gotovo nevidljive pukotine oko  ploče ulaza po njenom njenom vonju na zemlju i mazivo. Harry se spusti u čučanj i spremi na čekanje. Sat kasnije vrati se jedna od sa saku kupl plja jačk čkih ih na napr prav ava. a. Ha Harr rryy sk skoč očii spre sprema mann da po pole leti ti za nj njom om u  piramidu, ali vrata se otvoriše tik pred njome i zatvoriše istog trena čim se  progurala kroz njih. Isto tako, nije bilo mjesta ni da bi se Harry provukao  pokraj nje u prolazu. On On se povuče, razoč razočaran, aran, zarežavši m malo alo sebi u bradu. Ostao je tamo do zore i gledao kako još nekoliko naprava dolazi i odlazi. Ali, čak ni kod najmanje od njih, nije bilo mjesta za njega da se  provuče u piramidu. Tokom idućih tjedan više, Harry je svakonoćno promatrao mašine kako dolaze i odlaze. Privezao je jednu od svojih životinjica za mašinu koja je ulazila i vidio da prolazi kroz vrata i da je ostala živa. Sva izbezumljena, mala je životinja izjurila iz piramide sa slijedećom mašinom koja je izašla. I sa svakom novom noći, Harryjev bijes postajaše sve veći. Onda, jednog dana, tamo duboko u šumi. Harry je vidio kako se jedna od sakupljačkih naprava naginje posrćući kad su joj gusjenice naletjele na poveći kamen. U Harryjevom se mozgu nemušto rodi zamisao. Te noći je sa sobom kroz vodu pronio i nekoliko kamenova veličine dinje. Kad se je prva mašina vratila do piramide, u trenu u kojem su se vrata otvorila pred njome, Harry gurne jedan od svojih kamenova pred njenu desnu gusjenicu. Naprava, nemoćna da se zaustavi u istom trenu, uspne se gusjenicom na kamen, nagne na lijevu stranu i zaglavi se na toj strani ulaza. Mašina zastane, uzmakne i ispruži ruku s hvatalicom da odmakne kamen. Zatim ravnodušno uđe kroz otvor. Ali, Harry je već bijaše pretekao,  provukavši se u onom trenu kad su vrata bila još otvorena, a mašina zabavljena odmicanjem kamena. Harry zaroni u mračni hodnik ispunjen metalnim odjecima i neobičnim mirisima. Ono malo svjetla s otvora iza njega pokaže mu jednu iduću, veću komoru u kojoj bijahu parkirana druga sakupljačka vozila. Harry potrči  prema njima. Mnogo prije nego ih se mogao dočepati, međutim, ulazni otvor se zatv za tvor orii i ba baci ci Ha Harry rryja ja u mr mrkl klii mr mrak ak.. Al Ali, i, me meta tala lann zv zvek eket et na nado dola laze zeće će naprave bio mu je blizu za leđima, pa ga uzbuđeno sjećanje divlje životinje unije bokostavilo upravona onecjedilu. mašineOn koju potrči je uruku onomispruženih kratkom trenu predamutnoga se i zaletisvjetla se ravno bio izabrao izab rao za svoj cilj i odred odredište. ište. S mukom se Harry uzvere na nju. Naprav Napravaa koja je uklepetala u prostoriju iza Harrvja prođe bezopasno kraj njega,  prestade se micati micati i utihne. U neprozirnoj tmini Harry se oprezno spusti sa svoga uporišta. Nije vidio ni prsta pred nosom.. No, ona nova, životinjska osjetljivost njegovih nosnica smjesta mu ponudi nadomjestak za trenutno izgubljeni vid. Poput lovačkog psa kretao se je prostorijom, njuškajući i dodirujući oko sebe. Polako, jasna slika izgleda dvorane i njenih tihih stanovnika stala se je rađati u Harrvjevoj glavi. Bio je još sav zaokupljen time kad mu se iznenada jedna vrata koja nije vidio otvore gotovo u lice. Jedva je imao vremena odskočiti natraške i  propustiti su iz njegajednu stršale manju prema mašinu gore.sMašina tijelom uđe, nalikotkotrlja kutiji i mnogim se premarukama onoj većoj koje sakupljačkoj napravi koja se je netom bila vratila i stade preuzimati od nje uzorke koje je donijela sa sobom. Manja mašina zamijeni kutiju veće naprave praznom kutijom koju je donijela sa sobom. Toliko je Harry mogao vidjeti u mutnom svjetlu što je dopiralo kroz

 

vrata koja su ostala otvorena. Tada se, međutim, manja mašina ponovo okre ok rene ne re rema ma n im ima. a. Ha Harr rr , ssko koči čivš všii na na ov ovuu izva izvanr nred ednu nu ri rili liku ku,, bac bacii ssee glavačke ispred nje  Našao se u hodniku mutno osvjetljenom jednom svijetlećom trakom koja je tekla posred cijele dužine stropa. Hodnik bijaše dovoljno širok da se Harry mogao mimoići s mašinom koja je mijenjala kutije sakupljačkih naprava. U stvari ona mu se čak i maknula s puta istovremeno kad se i on sam stisnuo pred njom uz jedan metalni zid. Produžila je hodnikom, a Harry ju je slijedio do jedne veće prostorije s mnoštvom novih naprava od kojih su neke bile nepokretne, a neke nisu, do prostorije osvijetljene kao što  je bio i hodnik pomoću prekriženih prekriženih traka koje su isijavale isijavale svjetlost. U ovom su dijelu piramide sve mašine izbjegavale jedna drugu — i nj njeg ega. a. Bi Bile le su za zauz uzet etee je jedn dnaa drug drugom om,, kao kao i sv svoj ojim im osta ostali lim, m, Ha Harr rryj yjuu nerazumljivim, zadacima. Pogrbljen i napet, kose na zatiljku nakostriješene i nosnica nosnica širom otvoreni otvorenih, h, Harry se kretao među tim mašinama polazeći polazećimuu istraživanje ostalih prostorija i hodnika što se otvarahu odavde. Trebalo  je nešto vremena, ali najzad je shvatio da se sve nalaze u istoj razini, kao i to da u njima nema ničega osim još novih i drugačijih mašina. Našao je i  još dvoja vrata s niskim stepenicama koje su vodile do njih. ali ona se nisu htjela otvoriti za njega. Također, iako je neko vrijeme strpljivo i s nadom stražario kraj jednih vratiju. nijedna se mašina nije uspela stepenicama i onamo Malo po malo Harry stade zapažati da je žedan i gladan. On se uputi natrag prema vratima koja su vodila u dvoranu s parkiranim napravama za sakupljanje uzoraka. Na njegovo iznenađenje, vrata se otvoriše kad im je  prišao. Kroz njih Harry Harry šmugne u tminu. Smjesta se vrata zatvore za njim. Iznenadna ga panika zahvati kad je shvatio da ih s ove strane ne može otvoriti. Tada, ipak, vrati mu se samopouzdanje. Dodirom, njuhom i sjećanjem Harry se probije između parkiranih mašina i hodnikom do izlaznih vratiju. Na njegovo zadovoljstvo i veselje, i ona se otvoriše kad im je prišao dovoljno blizu. Harry klizne kroz njih u  prohladan, svježi vanjski zrak i pod nebo što je već počelo siviti od svitanja. Nekoliko trenutaka kasnije, mokar ali slobodan, Harry je bio  ponovo u svojim šumama. Odonda, svake noći Harry se vraćao. Otkrio je da ne treba napraviti ništa više nego da stavi kakav veći predmet ispred neke mašine koja se vraća. Ona bi tada zastala da si raskrči put i Harry bi mogao ući ispred nje. Zatim, nedugo nakon što bi ušao, mašina za pobiranje kutija sakupljačkih naprava otvorila bi mu i unutarnja vrata. Postupno, njegov strah od svih tih naprava izblijedi, Harry čak stade na njih gledati s određenim prezirom. U istoj situaciji one su uvijek činile istu stvar i bilo ih je lako prevariti ili taktički nadigrati. Ali, ona dvoja unutarnja vrata koja su vodila iz područja za mašine nisu mu se otvarala. Znao je, također, da su gornji dijelovi piramide za njega još neistraženo područje. Njuškao je oko pukotina kraj tih vrata i osjetio onaj miris — ne od sredstva za podmazivanje i metala samih, nego i jedan drugi, različit miris, vonj po mošusu od kojeg mu se dlačice na šiji ponovo nakostriješiše. On tiho i s mržnjom zareži prema vratima. Harr Ha rryy se vr vrat atii po podr drob obno nom m is ispi piti tiva vanj njuu ni nivo voaa za ma maši šine ne.. Kut utij ijee s uzorcima od sakupljačkih naprava, otkrio je tako, bile su odlagane na trake slič slične ne ko konv nveeje jeri rima ma ko koje je bi na naiz izgl gled ed na sa samo mom m zrak zrakuu ot otpl plut utaale kr kroz oz određene mogao provući otvorekroz na stropu. njih. Međutim, Ali ti suon otvori je otkrio bili premali i nešto drugo. da bi seJednog i Harry je dana naišao na jednu mašinu kako skida rešetku s jedne od nepokretnih naprava. Mašina je odnijela rešetku sa sobom, pa je Harry mogao proučiti u miru otvor koji je tako ostao otkriven. Bio je to ulaz u tunel ili cijev ili šaht koji je vodio prema gore, i bio je dovoljno velik da se Harry provuče kroz

 

njega. Iznutra je tiho puhao zrak, zrak težak od mirisa mošusa kojeg je Harry osjetio i oko vratnica vratiju koja mu se nisu otvarala. Tamna ga je cijev mamila, ali strah ga je jednako snažno zaustavljao. Tada se i mašina vrati i stavi rešetku na njeno mjesto. Harry primijeti da se  pričvršćivala malim pritiskom izvana, odozgo i odozdo. Nakon što je mašina otišla, Harry pokuša ponoviti postupak i rešetka mu ispade u krilo.  Nakon dugog čekanja, Harry se, iako prestrašeno pr estrašeno i plašljivo, odvaži ući u cijev. Iznenadan zvuk teškog disanja pomiješan s naletom jakog vonja mošusa udari mu u lice. Harry se povuče sav u panici. Izjuri iz piramide i ne vrati se iduća dva dana. Kad se ipak vratio, rešetka ponovo bijaše na svom mjestu. Skinuo ju je i dugo ostao sjedeći pred njom, skupljajući hrabrost. Napokon podiže rešetku i stavi je visoko, izvan dohvata mašine koja ju je prošli put skinula i uvuče se u izazovnu cijev. Ona ga je vodila pod određenim kutem prema gore, u tminu. Oči su Harryju postale beskorisne, ali onaj miris po mošusu zapuhivao mu je snažno u lice. Uskoro, Harry začuje i zvukove. Začuo bi ponekad kuckanje, onda neko tupo lupkanje, pa šuštanje. I konačno, nakon što se već dugo vremena uspinjao kroz cijev, konačno začuje i zvuk nalik teškom dahtanju ili hripavom disanju. Bio je to isti onaj zvuk koji je jednom prije popratio ono naglo jačanje mirisa mošusa, a i ovog je puta vonj ponovo postao snažan. Harry ostade ležati, gotovo paraliziran od straha i užasa u svojoj cijevi dok mu se miris pojačavao u nosnicama. Nije se mogao ni pomaknuti sve dok se onaj zvuk i miris nisu povukli povukli.. A čim se to dogodi dogodilo, lo, Harry zapraši natraške svojim vlastitim tragom, dolje prema nižim nivoima piramide i  prema slobodi, vrati rešetku na njeno mjesto i pojuri prema vanjskom zraku, još jednom, ponovo, kao i kod prijašnjih svojih pokušaja. Ali isto tako, ponovo se, nakon nekog vremena, Harryi vrati natrag. Na kraju krajeva ispitao je cijelu mrežu cijevi, tunela i šahtova s kojom je bila spojena ona u koju je prvu ušao. Mnoge od cijevi koje su se granale uokolo i odvajale od većih bile su premale da u njih uđe, a najveća cijev koju je uspio pronaći završavala je također rešetkom iz koje je snažno sukljao zrak  napunjen mirisom mošusa. Očito je to bio primarni put za kolanje zraka kroz ispušnu polovicu  piramidinog ventilacionog sistema. Iako si Harry nije predstavio stvari u takvim intelektualnim terminima, ipak je on shvatio nemušto koncept kojeg ko jeg su predstavljale predstavljale i vratio se natrag na istra istraživan živanje je onih manj manjih ih cije cijevi vi u koje se mogao uvući.  podovima One su, krozka kao koje o što štoje je on omorao tkri tkrio, o, pogledati sv svee zav avrš ršav prema avaale dolje reše rešetk tkam iama vidjeti a na djelićke svo voji jim m ove ili one prosto prostorije. rije. Ono što je vidio bilo mu je uglav uglavnom nom nerazumljivo. nerazumljivo. Postojao je određeni broj hodnika do kojih je mogao doprijeti, i određeni  broj onoga što su mogle biti sobe s nepokretnim ili pokretnim predmetima raznih veličina i oblika. Neki od tih predmeta mogli su biti ekvivalenti kreveta i stolica — ali ako je to stvarno bio slučaj, tada su bili napravljeni za biće očito veće nego što je bio on sam. Osvjetljenje je svugdje i neizbježno bilo onakvo kakvo je susreo i na nižem nivou, na nivou za strojeve, a dolazilo je iz jedne jedine svjetlucave trake koja se protezala cijelom dužinom stropa. Ponekad bi, iz ove ili one rešetke, Harry začuo onaj teški zvuk disanja,  pomiješan s ostalim zvukovima, i nanjušio snažnije miris mošusa. Ali tokom kroz rešetke više od promatrao tjedan dana razne svojih prostorije praznovjernih a da nije ugledao posjeta piramidi, ništa živog. Harry je V Bilo kako bilo, najzad je stigao dan kad je Harry čučao u jednoj cijevi,

zureći dolje u jednu prostoriju kružna oblika koja je sadržavala nešto što je  po obliku moglo biti krevet, nekoliko stolac-oblika i još dosta drugih raznih  

fiksiranih oblika koji su svi na svojim površinama imali zupčaste ureze različite dubine i postavljene u različitim razmacima. Na daljoj strani sobe  bilo je jedno usko udubljenje, mala niša čiji su zidovi bili također ispunjeni uredno poredanim urezima među kojima je žmirkalo i svjetlucalo nekoliko žaruljica raznih boja.  Najednom, prigušeno i mutno osvjetljenje sobe stade se pojačavati. Svjetlost je rasla tako brzo da se Harry uznemireno povukao od rešetke,  podižući dlanove da si zaštiti oči navikle na mrak i nejasno svjetlo. U istom trenu on začuje kako mu se približava zvuk teškog disanja i nanjuši iznenadno pojačani miris mošusa. Harry se sledi. Nepomičan iznad rešetke, prestao je čak i disati. Bio bi si u tom trenu zaustavio i srce samo da je mogao, ali ono je luđački jurnulo  potresajući mu cijelo tijelonije i odzvanjajući ubrzanim njegovim ustima sve dok povjerovao svojim da ta buka poput lupanjem divovskogu  bubnja odjekuje cijelom piramidom. Ali, odozdo iz sobe nije dolazilo nikava znaka da se to stvarno i događa. Tada u prostor kojeg je Harry vidio pod sobom ukliže jedan veliki, teški lik na malom postolju koje je naizgled bez ikakvog potpornja uplutalo u sobu. Otvor rešetke bio je malen, a Harryjevo vidno polje stoga skučeno i ograničeno na pogled samo direktno odozgo prema dolje. Harry se zateče kako bulji dolje u debela, bezdlaka smeđa ramena, u debeli vrat s kožom što se borala na zatiljku i u naprijed nagnutu, bezdlaku smeđu glavu čiji je oblik, gledan odozgo, nalikovao jajetu s užim dijelom okrenutim prema naprijed. Skra Sk raće ćena na,, pro proma matr tran anaa on onak akoo u pe persp rspek ekti tivi vi od odoz ozgo go,, is ispo podd gl glav avee i ramena nalazila se pozamašna nagomilana linija brade iz koje je provirivalo nešto nalik kljovi. Stvorenje je imalo zdepasto, teško građeno, bezdlako smeđe tijelo i debele, kratke podlaktice s čvornatim pandžama na krajevima svojih četveroprstih šaka. Bilo je nečega moržu nalik u onim kljovicama i grbavim nakupinama na tijelu onoga bića, a onaj snažni vonj mošusa neprijatno se i omamljujući podiže udarajući mučno u Harryjeve ljudske nosnice Postolje na kome se stvorenje vozilo doklizi u ravninu s onom nišom u zidu, ali ulaz je u nju bio preuzak da bi postolje moglo ući u nju. Dišući hrapavo, stvorenje se najednom prebaci s postolja u nišu i njegove zdepaste ruke stadoše prebirati po onom uzorku ureza na njenim stjenkama. Zatim se  biće okrene i premjesti iz niše na ravnu površinu kreveta koja je bila  povezana s njome. Upravo u trenu kad su Harryjeve izbuljene oči stale  primati punu sliku njegova ispružena ispružena tijela, sv svjetlost jetlost se ugasi. Harry ostade u mraku, zbunjen i omamljen, dok su mu uši ispunjali zvuci onog teškog disanja i namiještanja tijela po krevetu. Nakon nekog vremena ostade još jedino zvuk disanja koji je ispunjavao sobu ispod Harryja. Svejedno se on nije usudio pomaknuti. Dugo je vremena ostao u svom skvrčenom, sklupčanom položaju, jedva dišući. Napokon, oprezno, centimetar po centimetar, Harry se spusti natrag niz cijev koja mu je bila  premala da se u njoj okrene. Kad je konačno dopro do širih cijevi, on pojuri  prema van i prema sigurnosti prašume. Idućeg dana nije se ni približio piramidi. Ni dana iza toga također. Svaki put rešetke kroz kada koju bi jepomislio on osmatrao, na onajoblio teški, bi smeđi ga hladan, lik kako ljepljivi ulaziznoj u sobu dubokog, ispod emocionalnog užasa. Razumio je to da ga Drugi nije čuo ili vidio skrivenog iza rešetke, ali nije nikako mogao shvatiti kako to da ga nije namirisao. Polako je, međutim, počeo prihvaćati činjenicu da se to nije dogodilo. Možda Drugi nije ni posjedovao čulo mirisa Možda... Mogućnostima nije

 

 bilo kraja. Činjenica je bila da Drugi nije namirisao Harryja — niti ga čuo  — ni vidio. Harr e bio o ut štakora u zidinama — ne rimi ećen er  Drugome ni na kraj pameti nije palo da bi postojao.  Na kraju tog tjedna Harry se opet našao njuškajući i šuljajući se oko  piramide. Nije se namjeravao vratiti onamo, ali njegova ga je mržnja  privlačila na mjesto opasnosti jednako kao što potreba za drogom privlači ovisnika. Morao je ponovo vidjeti Drugog da bi što sigurnije nahranio svoju mržnju. Morao je pogledati Drugoga, mrzeći istovremeno to strano  biće, i osjećati onu divlju, crnu bujicu osjećaja kako teče prema onom smeđem i bezdlakom obliku. Noću, zakopan u svom lisnatom gnijezdu, Harry se bacakao i režao u snu sanjajući kako mali potočić buja i buja i  poplavljuje piramidu i kako se Dragi utapa — kako munja pogađa pogađa piramidu i plamen je proždire — kako Drugi gori u njoj. Njegovi snovi postajahu tako prepuni mržnje i tako užasni da se od njih budio svijajući se i grčeći u stravi, a onih na nekoliko koji su još, potpuno ineprimijećeni, uspjeli ostati viseći njemu dronjaka bilo bi potpuno natopljeno promočeno hladnim znojem.  Na kraju je opet otišao do piramide. Svakodnevno se tamo vraćao. Postupno je došao do točke da se više nije bojao Drugoga. Umjesto toga, jedva je mogao izdržati potragu i čekanje na rešetkama ventilacionih otvora da mu Drugi izađe na oči. U međuvremenu, u šumi izvan piramide, oni listovi izrezuckanih rubova  počeli su se sušiti, smežuravati i otpadati. Razina potočića u njegovom koritu pade — ni desetak centimetara, ali ipak dovoljno da je Harry morao kopanjem produbiti svoj jarak kako bi se mogao sigurno provlačiti pod vodom ispod smrtonosne prepreke do piramidinog područja. Jednoga dana Harry primijeti da vani, u šumama, na skupljanju uzoraka nema gotovo više ni jedne mašine. Bio je upravo krenuo kroz šumu prema piramidi kad ga je pogodila ta spoznaja. On zastade na mjestu, poput lovačkog psa na tragu. Smjesta u njegov mozak poteče i sjećanje na to kako je parkiralište sakupljačkih vozila u bazi piramide za zadnjih njegovih nekoliko posjeta bilo gotovo  puno nepomičnih vozila. Također, Harry smjesta shvati i što znači lišće koje se suši i otpada, i što znači sve niži i niži vodostaj u potoku. I najednom nešto u njemu zazvoni hitnošću velikog gonga i nastavi odzvanjati i odzvanjati upornošću  poziva na uzbunu nad gradom gradom što se utapa.  Nekoć bijaše vrijeme u kome ovdje nije bilo piramide. I vr vrijeme ijeme je bilo sada, gotovos već godinom završeni. koja Vrijeme je nestajala, će biti kad i poslovima bi piramidasakupljanja mogla otići.koji su bili I odnijeti Drugoga sa sobom. Harry potrči, gonjen nagonom, prema piramidi. Kad joj se, međutim,  približi do mjesta s kojeg ju je mogao vidjeti, on zastade. Nekoliko trenutaka razdirala ga je neodlučnost, emocionalna oluja straha i mržnje što su se sukobljavali i miješali nerazdvojivo i nepomirljivo. Tada ponovo krene naprijed. Izronio je nekoliko trenutaka kasnije. Voda je kapala s njega, a u svakoj  je ruci nosio po kamen velik otprilike kao ljudska šaka. Zastao je ispred zatvorenih vratiju kroz koja su mašine ulazile u piramidu. I ostao tako stojeći i zureći u njih sada, u po bijela dana. Nikada prije nije došao ovamo  pri punom danjem svjetlu, ali njegova glava sada bijaše puna ludosti i mahnitosti. BijesIjeupravo kipio utonjemu, ali nijedna se umašina da mu otvori vrata. je bio onaj trenutak kome nije su gapojavljivala bijes i ludilo u njemu mogli navesti da divlje zalupa po vratima kamenjem kojeg je stiskao u šakama ili da slomi jednu od šija rodolikih mašina na potoku i  pokuša njome razvaliti vrata piramide. Bilo koju od tih mahnitih stvari on

 

 je mogao uraditi u tom trenu pomračenja i tako izazvati da ga otkriju Drugi i zastrašujuća snaga mašinerije i smrtonosnog oružja kojima je raspolagao. Bilo Bi lo ko u od ti tihh stva stvari ri on e mo ao na ravi raviti ti da e bi bioo sa samo mo ed edno nost stav avno no čovjek poludio od bijesa. Ali on više ne bijaše običan čovjek. Bijaše ono što je Drugi učinio od njega, bijaše životinja, iako životinja u kojoj bijaše zaključan čovjek. A poput životinje, on nije ni divljao, ni bijesnio, ne više nego što bi to učinila mačka čekajući pred mišjom rukom, ili vuk koji čeka da se pastir povuče na spavanje. Umjesto toga, bez ikakovih daljnjih  pitanja, ljudska zvijer koja nekoć bijaše Harry Brennan — koja se je još nazivala Harryjem Brennanom negdje tamo u jednom malom, zaključanom komadiću mozga potisnutom u pozadinu svih njegovih misli — spusti se u čučanj pokraj vratiju i zguri se tamo, dašćući i čekajući. Četiri sata kasnije, kad se sunce već sasvim bilo priklonilo vrhovima drveća, jedna se jedina mašina pojavi stropoćući iz pravca šume. Harry je  prevari jednim od svojih kamenova i, noseći drugog sa sobom, utrči u  piramidu. Strpljivo je čekao malu mašinu koja je dolazila po uzorke koje bi svakodnevno skupile veće naprave vani, da se pojavi poj avi i isprazni mašinu koja mu je otvori otvorila la ulazna vrata piramide piramide.. Zati Zatim, m, kad je došla, on zaron zaronii ispre ispredd nje u unutrašnje, niže piramidine nivoe. Mirno priđe rešetki koja mu je omogućavala ulaz u ventilacioni sistem, skide je i uvuče se u cijev. Puzeći,  provuče se labirintom šahtova i nivoa sve do one rešetke što se nalazila iznad sobe s nišom i redovima ureza na njenim stijenkama. Kad je pogledao kroz rešetku, pod njime je vladala posvemašnja tmina. Cuo je hripavo disanje i osjetio miris po mošusu Drugoga koji se odmarao, ili možda spavao na plohi kreveta. Harry je ležao nad njime dosta dugih minuta njuškajući i osluškujući. Tada podiže kamen i tresne njime po rešetki.   Jedan trenutak ne dogodi se ništa osim što se metalni zvuk udarca  jekom prenese dalje u tminu. Zatim iznenada soba plane sjajnim svjetlom i Harry, žmirkajući svojim zaslijepljenim očima u tom blještavilu, najzad uspije raspoznati lik Drugoga kako se uspravlja na krevetu. Njegove velike, okru ok rugl glee, žu žute te oč očii na licu licu slič slično nom m mo morž ržuu s de debe belo lom m go gorn rnjo jom m us usno nom m naboranom pteko dvije kljove zurile su prema gore, kroz rešetke, u Harryja. Debela mu se usna podiže i urlik nalik šuštanju i pjenušanju otkide se od teškog, debelog lika Drugoga. On skine svoje okruglo tijelo s kreveta kreveta i gegavo se zakotrlja po podu kao da je od samih jastuka, prema mjestu upravo ispod rešetke. Ispruživši jednu svoju ruku s tupim kandžama, on dodirne rešetku koja  pade Harrynasepod dršćući do njegovih pokuša povući nogu. Ostavljen od opasnosti. tako Drugi bez zaštite se, međutim, u mraku šahtova uspravi do svoje pune visine od gotovo dva metra i posegne u šaht za njime.  Njegove tupe pandže zgrabiše Harryja i povukoše ga. Izgubivši ravnotežu, Harry se stropošta na pod sobe koju je do malo prije motrio. Potpuno ljudski čovjek bi se vrlo vjerojatno kod takvog pada ukočio i slomio obje ruke, ako ne i vrat. Harry, životinji nalik, pokuša se u padu uloviti za Drugoga, što mu uvelike ublaži udarac o pod. Tada on pusti Drugog i skutreno se odvuče dalje od njegovog teškog oblika, cvileći od straha. Sa svoje visine Drugi pogleda dolje prema njemu i njegov se pogled zaustavi na kamenu kojeg Harry nije ispustio čak ni u padu. Drugi ispruži ruku i uzme ga, a Harry ga pusti kao što bi to učinilo dijete sa stvar za koju su mu već mnogo intonirani šuštaviputa zvukrekli duboko da ne izsmije grudiju dirati.okrećući Drugi ispusti kamenjošujedan rukama nižei  pregledavajući ga. Tada ga pažljivo odloži na plohu niskog stolića, okrene se natrag prema Harryju i zagleda prema dolje u njega. Harry uzmakne pred ukočenim pogledom tog bića i stisne se sav u sebe dok su se oni nezgrapni prsti pružali dolje prema njemu da opipaju dronjke

 

što visahu s njegovih ramena kao zadnji neprimijećeni ostaci negdašnje košu ko šull e. Drug Dr ugii prem premaa Harry arryju ju ta tada da up uput utii ne neko koli liko ko up upit itni nihh zvuk zvukov ovaa na nali lik  k   potmuloj grmljavini negdje iza planine. Harry si rukama sakrije glavu. Kad se usudio usudio opet uzgle uzgledati, dati, Drugi je preša prešaoo sobu i prišao zidu zidu,, onoj niši, i opipavao nešto u njenim urezima. Ispustio je tada još nekoliko šuštavih zvuk zv ukov ovaa pr prem emaa zidu zidu i tren trenut utak ak ka kasn snij ijee Ha Harry rryje jevv vl vlas asti titi ti gl glas as jezo jezovi vito to zazvuči među zidovima sobe.  — ... Ti si... onaj... kojeg sam. sam..... napravio životinjom. životinjom..... Harry zacvili, ponovo krijući glavu.  — Ti sada... čak ne možeš... — nastavi Harryjev glas — ni govoriti...  Nije... li tako tako . . Harry se odvaži da proviri prema Drugome kroz svoje zaštilnički  bulje svinute u njega, i podignute on se se ruke. smjesta No,ponovo ugledavši povuče. one hladne, žute oči kako netremice  — ... Mislio sam da... ćeš do sada već... biti mrtav — reče bestjelesni Harryjev glas viseći u zraku sobe. — Nevjerojatno... preživjeti potpuno bez ikakve... opreme. Moram te zadržati sada... Oči, žute poput topaza, promatrale su Harryja sklupčanog bijedno na  podu.  —... Kavez... Kavez... — nastavi ttada ada njegov glas —. —..... stavka sakupljanje... sakupljanje... Biće se okrene natrag prema urezima u zidu malo podalje od niše. Široka, mesnata leđa okrenuše se prezirno prema Harryju koji se kao opčinjen zabulji u njih. I onaj bijedni, žaljenja i prezira vrijedni izraz njegova lica preobrazi se najednom, iznenada, u bezglasno rezanje. Bešumno, on se izmota iz svog  prestravljenog klupka, kamen koga mu je Drugi bio tako lako oteo i s njime u ruci baci se napokupi ona široka leđa. A kad se uhvatio i prilijepio tamo s jednom rukom omotanom oko onog debelog vrata i kamenom što je mlatio po onoj bezdlakoj lubanji, njegovo  bezglasno rezanje prsne najzad u zvuk vriska pobjede. I Drugi je također vrisnuo — bio je to kod njega šuštavi urlik — dok se nesp ne spre retn tnoo pok pokuš ušav avao ao ok okre renu nuti ti ok okoo se sebe be i sv svoj ojim im se kr krat atki kim, m, de debe beli lim m rukamaa oslobo rukam osloboditi diti Harryja Harryja.. Svoji Svojim m pandž pandžama ama biće zade zadere re po ruci koja mu  je obavijala vrat i krv brizne iz dubokih brazdi. No, vrišteći, Harry je nast na stav avlja ljaoo lu lupa pati ti po ne neza zašt štić ićen enoj oj luba lubanj njii Dr Drugo ugog. g. Je Jedn dnim im bl blije ijesn snim im grčevitim trzajem biće tada zbaci Harryja sa sebe i obojica se sruše na pod. Drugi se uspravio prije Harrvja. Jedan se tren poput diva nadnosio zlokobno nada nj, dok se Harry tek podizao na noge i pobirao pali kamen. Ali, umjestourezima da napadne, se odbaci komandnim koji suDrugi se nalazili tamo. od njega i jurne prema niši i Harry se, međutim, dočepa ulaza u nišu prvi. Biće izbjegne udarcu kamena i morade se povući. Urličući i šumeći, biće je uzmicalo pred svojim ljudskim progoniteljem valjajući se preko sobe, pokušavajući ga zaobići i  ponovo se dokopati niše. Pola glave više od Harryja i dva puta teže, biće je odbijalo direktnu borbu prsa o prsa i sve je svoje napore ulagalo jedino u to da se nekako dočepa svoje niše s onim njenim redovima urezanih komandi. Dva puta ga je tako Harry otjerao. Tada, samom svojom masom i dubinom očaja, Drugi se progura kraj njega u nišu, pružajući svoje debele ruke i grabeći njene zidove. Harry skoči na njega, prionuvši nepopustljivo na ona široka, mesnata leđa koja su sada bila okrenuta prema njemu. Pod tom dodatnom težinom Drugi zatetura i najzad padne licem prema dolje. Vrišteći pobjedonosno, zajaši teško tijelo ispruženo udari po bezdlakoj glavi... i jošHarry jednom... i još jednom... i još .. na podu i VI  Nešto kasnije Harry dođe k sebi i ispusti kamen. Više ionako nije ni

 

imao snage da ga opet podigne. Žmirkajući, ogleda se oko sebe poput čovjeka koji se budi iz teškog sna. Postade svjestan blistavo osvijetljene sobe pune neobičnih oblika — i male niše čiji su zidovi bili prekriveni redovima čudnih ureza i u kojoj je ležalo nešto veliko i mrtvo s glavom zdrobljenom u kašu. Strašna, duboka, gušeća žeđ podiže se u Harryjevu grlu i on se teturajući uspravi na noge. Čeznutljivo pogleda prema mračnom ventilacionom otvoru iznad svoje glave. No, bio je preumoran da doskoči do njega, uhvati se za rub i uvuče natrag u tminu poznate šahtovske mreže odakle bi se mogao vratiti do  potoka kraj piramide i vode koja je njime proticala. Harry se okrene i istetura iz sobe u nepoznati splot hodnika i drugih dvorana i prostorija. Blistavo svjetlo palilo se oko njega kamo god bi krenuo. Harry onjuši zrak i učini mu se da je, kroz snažan i težak vonj mošusa koji je sada lebdio  posvuda, namirisao i čisti miris vode. Postupno, taj je miris postajao sve  jači dok ga najzad nije doveo do jedne prostorije u kojoj je sjajan mlaz vode štrcao iz zida i padao u mali bazenčić gdje je pravio jezerce prije nego  bi presušio na njegovoj drugoj strani. Harry se žednim gutljajima napije i odmori na tom mjestu. Konačno, zadovoljan, on se okrene od jezerca i nađe se pred jednim zidom čija je cijela cijela površ površina ina odraž odražavala avala slike oko sebe sebe.. Harry zasta zastade de kao gromom pogođen i zabulji se u sebe. Jer tek je tada, s prvim naletom svoje bujajuće ljudskosti koja mu se stala vraćati, Harry postao svjestan svog stanja. A riječi, izgovorene glasno  po prvi puta nakon tolikih mjeseci, otkinuše se s njegovih usana promuklo i zarđalo, slično zvuku stroja godinama nekorištenog.  — Gospode! — reče Harry glasom nalik graktanju ili ili kreketanju. — Ta na meni Tadanije prasne ostala u smijeh. ni krpica Kreštav, odjeće!stružući, neprirodnije čak i od njegovog govora, Harryjev smijeh nabuja i stravičnim odjecima ispuni tihe, strane  prostorije. Ali, bez obzira na sve, bio je to smijeh — onaj jedan jedini zvuk   po kome se čovjek razlikuje od životinje. Sest mjeseci iza toga Harry je proveo učeći kako da ponovo bude  potpuno ljudsko stvorenje i kako da upravlja piramidom. A da nije bilo super modernih sigurnosnih naprava uglađenih u mašinu stranog bića, on nikada ne bi poživio toliko da završi i taj dio svog samoobrazovanja.  Najzad je ipak uspio svladati piramidine komande i podići je u orbitu, gdje je pokupio ostatak službenog sebe i vratio se kroz alternativni svemir  natrag na Zemlju. Prije toga, unaprijed je poslao poruku, pa je svatko tko je mogao doći na liceodmjesta to i učinio, došavšipodaleđima ga dočeka se spusti s piramidom.  Neke ruku koje su ga tapšale kad kad je odlazio podigle su se da ga potapšu opet sada, kada ponovo konačno zakorači k njima. Ali, što i ne iznenađuje baš previše, kad je onaj mršavi, ispijeni lik u rezervnom, sada prevelikom kombinezonu, s kosom koja mu je padala do ispod ramena i očima koje su divlje plamsale, kad je takav lik stupio među njih, nijedna od onih ruku nije završila svoj pokret. Nitko sa zdravim razumom u glavi ne tapše po leđima neokovanog vuka i nitko, nakon prvog  pogleda, nije se poželio upustiti u to da potapše čovjeka koji je, činilo se,  bio preuzeo Harryjevo mjesto. mjesto.  Naravno, on je još bio onaj isti čovjek kojega su poslali van u istraživanje — naravno da jest. Ali istovremeno on je bio i čovjek koji se vratio sa svijeta pod brojem 1242 i iz dvoboja na smrt s predstavnikom rase stotinu i naprednije od njegove vlastite. A ukrvi tomi koštanoj procesu njega suputa svelirazvijenije na ono nešto vrlo osnovno u njegovoj ljudskoj srži, na nešto što je postojalo tamo još prije prvog grubog kotača ili kamenog noža. Što je to bilo? Siđite u dolinu sjena i zatražite svoj odgovor od mrtvog

 bića koje se je jednom odnosilo prema krajnjoj moći moderne ljudske znanosti kao što bi se čovjek odnosio prema dosadnom d osadnom zujanju komarca.  

Ili, ako taj nekoć moćni putnik iz piramida što putuju svemirom nije  baš raspoložen za razgovor, okrenite se i upitajte druge sablasti koje ćete tamo naći — upitajte duhove tura, velikog spiljskog medvjeda ili vunastog mamuta. Onii vam On vam ta tako kođe đerr jedn jednak akoo do dobro bro mo mogu gu po posv svje jedo doči čiti ti o efik efikas asno nost stii nagoga čovjeka. Prevela Zvjezdana Vlahović München

Objavljeno posredstvom GPA,

David Drake

Bliski susret

 

Contact  znenada baze čete Golf, ali ne. ta tako ko da nešto bi se fijukne sp spus usti tilo lozrakom ispo ispodd iznad de debe bele leudarne na nasl slag age e ol olov ovni nih, h, si sivi vih h ipak obla oblaka ka. Prol Pr oleetj tjel eloo je je,, među međuti tim, m, nisk niskoo i br brzo zo,, a zv zvuk uk je to toli liko ko nali naliko kova vaoo nadolazećoj raketi da se čak i vojnik u improviziranom zahodu u tom trenu  baci ničice na tlo. Kapetan Moltz prevrne stol za kartanje kad i on zaroni u  prašinu. Međutim, on podiže glavu iz toga krša što je nastao njegovim  padom, još upravo na vrijeme da vidi jedan sjajni, plavi bljesak kako nestaje u daljini. Tresak koji je nekoliko trenutaka potom doslovce iz korij ko rijen enaa po potr tres esao ao cije cijelu lu džun džunglu glu po pono novo vo po poru ruši ši one one ko koji ji su po poči činj njal alii ustajati.  — Sonična bomba — znalački reče major Hegsley, debeli dežurni oficir, uspravljajući se pomoću neke motke. m otke.  — Ma nemoj reć rećii — promrmlja Moltz napet napet i osluškujući.

I

su nedaleko  — Paider, podizali Bayessvoje — Zagunđa ljude — idite zatimuMoltz gusjenice. prema dvojici vojnika koji U tom trenu zatuli na uzbunu i sirena s taktičko-operativnog centra obznanjujući svima da je Holtz ponovo jednom bio u pravu. Hitajući prema svom komandnom vozilu, kapetan Holtz nogom šutne jednu prevrnutu stolicu koja mu se našla na putu. Radista se žurno pomakne naprijed da bi svom velikom komandantu napravio dovoljno mjesta kod radio-stanice.  — Borbeni šest, Borbeni četiri-šest — zareži tenkista uključivši mikrofon. — Da. čujem. Iz zvučnika poteče tridesetak sekundi zgusnute informacije, a Holtz je sluš slušao ao,, is isto tovr vrem emen enoo sk skic icir iraajući jući mr mrež ežuu ko koor ordi dina nata ta na pl plas asti tifi fici cira rano nojj zemljopisnoj karti.  — Primljeno — reče tada. — Sčepat ćemo ih. Drugi vod ostaje ovdje kao zaštitnica. Speedu da ću mu Postroji se pridružiti mi prvinai treći pedeset-dvojci. na izlazu — naredi on radisli. — Javi Dok je vojnik prenosio njegova naređenja na valnoj dužini čete Golf, Holtz pokupi svoj ukoričeni 0,45 i zaštitni prsluk i potrči prema svome tenku. Četa Golf već je u pokretu. Većina vozača je uključila motore čim su

 

začuli eksploziju. Nije prošlo ni pola minute od početka uzbune, a motori svih devet upotrebljivih gusjenićara zabrektali su miješajući svoj promukli kašalj sa zvonkom lupnjavom zatvaranja ulaznih poklopaca. Pedesetdvojka zazvekće kada vozač Hauley zakoči desnu gusjenicu i ubaci lijevu u suprotnom smjeru pomičući tu tešku ratnu mašinu s mjesta. Holtz mu  pritrči s lijeva, usput si zakopčavajući prsluk na ramenu. Bio je on jedan od nekolicine ljudi u tom tenkovskom eskadronu koji su svoje metalokeramičke zaštitne prsluke nosili bez nelagode i usprkos njihovoj težini koja je znatno premašivala težinu standardnih zaštitnih odijela. U stvari, i sam Holtz bijaše građom podosta nalik jednom od svojih tenkova. Iako je bio viši od prosjeka, sama njegova širina činila ga je zdepastim iz daljine i jednostavno ogromnim iz bližeg. Crnu je kosu nosio kratko  podrezanu, ali ona se je njegova prirodna, gusta maljavost nezaustavljivo nastavljala kovrčati niz njegove podlaktice i gornje strane šake.  borbenog Speed,iskustva taj dugonogi, za sobom, mršavi, zgrabipjegavi za rukuštabski svog kapetana narednik i povuče s tri godine ga na tenkov slupani odbojnik. Ma koliko da je izgledao krhko i slabo, Speed je vjerojatno bio najbolji gusjeničarskj komandir u četi. Za tri je dana trebao  biti otpušten kući i po pravilu bi ga već bili poslali u pozadinu na odbrojavanje. Holtz je, međutim, volio raditi s iskusnim ljudima, pa ga je zadržao na linijama još jedan dodatni tjedan. Ipak, i ovako je ovo bio Speedov zadnji dan.  — Hoćete li danas u borbeno, kapetane? — upita Speed s laganim smiješkom na usnama. Bezbrižno se zaljulja kad je Hauley ubacio tenk u  brzinu i s trzajem ga doveo na njegovo mje mjesto sto u koloni. Holtz uzvrati smiješak Speedu, ali odmahne glavom. Uvijek se vozio na mjestu kamandira tenka jer se mogao pouzdati da će u konkretnom suko su kobu bu Sp Spee eedd up upra ravl vlja jati ti pe pede dese setd tdvo vojk jkom om jedn jednak akoo do dobr broo iz nj njen enog og  borbenog on,spusti Holtz,tvrdo upravlja četom kaoodjeljenja cjelinom. iza I dalje se smiješeći,odjeljenja veliki se dok oficir na poklopac nisko smještene pedeset-kalibarske strojnice i navuče radio-šljem.  — U redu, slušajte — progovori na četnoj radio-mreži zanemarujući lozinku kao i uvijek kad bi se obraćao svojoj jedinici. Holtz je posjedovao onu smirenu i nepokolebljivu samosvjest da je sam njegov šljunkoliki zvuk glasa dovoljan za identifikaciju... i da su njegovi tenkovi dovoljan odgovor svakom onom jadniku koji bi mu se pokušao suprotstaviti. Njegovi momci bili su jednako dobra i jednako smrtonosna  postava kao bilo koja druga tenkovska jedinica u Vijetnamu.  — Zračne snage tvrde da su zdrmali jednu ptičicu na velikoj visini, a da nije njihova — nastavi on. — idemo pogledati o čemu se radi i zadržati Charlije na odstojanju dok C-MEC ne pošalje svoje ljude na lice mjesta. Cetrdesetčetvorka vodi, zapadnoLetači po tvrdicama Yankee Tango  pet-sedam-dva, tri-sedam-devet. misle m isle dado je staze ptičicanapala negdje oko sedamdet-četrdeset, ali imajte oči dobro otvorene cijelim putem. I Chariiji će htjeti doznati o čemu se radi. Holtzov gusjeničar bio je drugi u koloni, a ostalih pet tenkova prvog i trećeg voda slijedili su ga jedan za drugim. Kako bi koji od njih izmilio iz  baze, njegov bi komandir uključio električne motore. Njihov bi zvuk rastao sve više nalik tuljenju kad su stali okretati turele na 30 stupnjeva na jednu ili drugu stranu i spuštati cijevi 90-milimetarskih glavnih topova. Veliki su topovi bili uvijek napunjeni i iz razloga sigurnosti uvijek upereni u zrak, osim kad su tenkovi prolazili otvorenim poljima. Inače, jedan jedini trzaj one crvene ručke koja se nalazi kraj komandira svakog tenka bio bi dovoljan da zid ili hrpu ljudi pred cijevi pretvori u na daleko razbacanu ruševinu.  — Pa, misliš li da smo sada u ratu—s Kinom? nadvikujući zaglušan štropot gusjenica. Dovraga,— paupita rekaoHoltz sam tiSpeeda da ne želiš ići doma! Pošto se kladiš, što su prije pet minuta javili Oaklandu? Oba se muškarca nasmijaše.  Nakon tri dana upotrebe, staza od baze do tvrde ceste bila se je

 

 pretvorila u fino razgaženo blato. Tenkovi, svaki opterećen sa svojih  pedesetak tona oklopa i oružja, dostojanstveno su se valjali kroza nj. Nije  bilo, međutim, ničega smiješnog u njihovoj nespretnosti. Više su oni nalikovali jednom neumoljivo smrtonosnom brdu tiranosaura koji love. Na tvrdoj asfaltnoj podlozi cesta sedam je vozila ubrzalo na cijelih pedeset i  pet kilometara na sat, što je malo razvuklo njihovu kolonu. Cetrdesetčetvor tvorka ka ko kojja je vo voddila ila im imal alaa je sv svee to torz rzio ione ne ši šipk pkee s li lije jeve ve st stra rane ne  polomljene, pa nije mogla voziti ravno. Umjesto Umjesto topa, tenk je posrtao preko uzane ceste u seriji kratkih cik-cakanja. Sjedeći na poklopcu motora na stra stražn žnjo jojj st stra rani ni tenk tenkaa jeda jedann je dje dječa čakk s mi mino noba baca cače čem m ne nesr sret etno no bu bulj ljio io natraške prema gusjeničaru svog pretpostavljenog dok mu je neravna cesta i grbava vožnja drobila crijeva u kašu. Holtz, međutim, nije obraćao puno pažnje na njega. Puštao je da mu oči umje um jest stoo to toga ga ša šara raju ju ze zele leni nilom lom uz uzdu dužž ob obje je st stra rane ne ce cest ste. e. Ov Ovdje dje uz ru rubb tvrdaca, letjelice oborene zemlja jetrebat bila prekrivena će se još probijati grmljem, i kroz ali prema neugaženu Holtzovoj džunglu. mapi, Ne do da  je takav teren baš idealan za oklopnjake, ali nekako će ga morati svladati! Obično su u sličnim situacijama tenkovi samo davali zemaljsku podršku zračnoj potrazi, ali ovoga su puta niski oblaci okovali nebo neprozirnim sivilom. Ponekad bi Hotlz tako začuo ako neki helikopter bruji negdje iznad njega, ali uvijek nevidljivo. Dakle, bez uputstava iz zraka na vidiku, tenkovi su ostali prepušten samima sebi. A možda će im se tako posrećiti i s medevom, medicinsko-evakuacionom jedinicom! Tamoo nap Tam naprij rijed ed čet četrde rdese setče tčetvo tvorka rka usp uspori ori.. I ost ostata atakk kol kolone one uti utihne hne u  brbljavi zastoj iza nje. Holtzove slušalice bile su pune nerazumljivog šištanja. On opsuje i segne dolje u turelu da pojača prijem. Buka tada zastruže glasnije, no svaki je smisao nestao iz nje utopljen u naraslom krčanju atmosferskih smetnji na vezama. Celrdesetčetvorkin vezista nešto  je govorio na uho dječaku s minobacačem. skoči saBio svog mjesta na stražnjici četrdefsetćetvorke i potrčiDječak premaklimne, pedesetdvojci. je novajlija, tek tjedan ili dva na linijama, i vrlo mlad. S mukom, ipak se je uspio uspentrati uz nagib blatobrana.  — Gospodine, Chick poručuje da misli da ovdje moramo skrenuti, ali nije siguran — izgovori nervozno. Koliko je Holtz mogao prosuditi po karti, ta uzana staza koja se odva od vaja jala la pr pred ed če četrd trdes eset etče četv tvork orkom om za zais ista ta je bi bila la on onoo št štoo su treb trebal ali. i. U svakom slučaju, i ona je vodila prema jugu. Dovraga, ako je stvarno ono  bio MIG nešto ranije nad bazom, letači su ionako mogli samo nagađati njegovu točnu poziciju. Naoblaka je bila gusla, pa je tako ptičica mogla  pasti bilo gdje unutar područja III Korpusa, a da nitko nitko ne zna točno gdje.  — U redu, pokušat će ćemo mo njome — reče Holtz Holtz u mikrofon svog šljema Četrdesetčetvorka, međutim, ostade i dalje spokojno na mjestu čekajući njegovu zapovijed.  — Nek je prokleto! — zaurla kapetan, zapovijedno upirući lijevom rukom prema stazi. Četrd Če trdes eset etče četv tvork orkaa po posl sluš ušno no na nači čini ni ne neutr utral alni ni mane maneva varr na as asfa faltu ltu,, okrećući se 90 stupnjeva lijevo dok su se gusjenice okretale u suprotnom  pravcu. Grude razmrvljenog tvrdaca stale su prštati ispod njega dok se je cesta raspadala pod neizračunljivo jakim pritiskom.  — Penji se odostrag, sine — zastruže Holtz prema kolebljivom novajliji kraj sebe. — Sad si naša posada. Speed! Sto ne valja s našim  prokletim radiom? Bio je ispravan u bazi!  — Nije stvar u radiju — odgovori Speed kroz mikrofon svog šljema.  — Vidite, interna komunikacija je u redu. Nešlo drugo zeza vanjske frekvencije. Mislite da namodvrati CharlijiHoltz. ometaju vezu?  — Sranje — lakonski Staza na koju su sada prešli bila je napol napuštena trasa džipova i očito nikada nije trebala poslužiti ičemu širine jednog tenka. Naravno, lako su si mogli prokrčiti put kroz mlada stabla i preko povijuša što su se

 

došuljale na stazu, a njihove teške, masivne gusjenice rigale su smrvljeno zelenje daleko preko blatobrana. Odraslo je drveće, međutim, sa svojim deblima od trideset i više centimetara prisiljavalo čak i moćne tenkove da ga za zaob obiđu iđu.. Zagu Zagunđ nđal alii bi oni, oni, za zašt štro ropo pota tali li,, us uspo poril rilii mo motor toree i gl glas asni nim m urlanjem pozvali u pomoć obrtajnu silu da ih okrene sa svom onom njihovom težinom oko prepreke. Preko ramena Holtz pogleda novajliju koji se je sada vozio s njima. Dečko je na glavi nosio lonac prevelik za njega, tako da mu je od drmusanja bio skliznuo sasvim do obrva, otkrivajući sitne, svijetle dlačice na njegovoj šiji. Mali je morao imati osamnaest godina ili ga ne bi pustili u ovaj cirkus, razmišljao je Holtz gledajući ga. No, njegov izgled to svakako nije odavao. Jedna grana raspali raspali ga tada po šljemu i natj natjera era da se okrene naprije naprijed. d. I sama vegetacija ovdje bila je opasnost za sebe, osim što je pružala skrovište nepo ne pozn znat atom om broju broju nepr neprij ijat atel eljsk jskih ih vo vojni jnika ka.. Vi Više še ne nego go jedno jednogg tenk tenkis istu tu  poskidale su grane kroz oko. Mnogo je gadnih iznenađenja čekalo čovjeka koji jeako opet, dovoljno cijelo vrijeme lud da sepaziš vozina džunglom granje i slično, na tri i tada pol metra ćeš sigurno iznad zemlje. previdjeti A onog zvekana koji te čeka čučeći u zasjedi u grmlju s bacačem raketa... i koji će te jednako tako efikasno poslati đavolu na račun.  Najednom, na nebu ispred njih — boja! Speed pljasne svog  pretpostavljenog po ramenu upozoravajući ga, ali ju je Holtz već i sam bio  primijetio. Oblaci su sada prekrivali nebo olovnim svodom ne višim od svoda kakvog velikog gledališta. Dok su oba muškarca zurila u ono mjesto, novi bljesak pretvori sivilo u azurno plavetnilo. Nikakva grmljavina nije slijedila. A ionako je boja bila presjajna za munju, pomisli Holtz. Bljeskovi  bijahu zaista plavi, plavi, ne samo svjetl svjetliji iji naspram tamnih oblaka. oblaka.  — Ovo ne može biti sijeva sijevanje nje odavde — zaštropota S Speedov peedov glas kroz slušalice. Holtz ga pogleda odozgo. Narednikove prašumske čizme počivale su na prednjem njegovog takodadaimsunoge njegova stršala visokorubu u zrak. Neki biodjeljenja ljudi puštali vise koščata plešući ukoljena tureli, ali Speed je bio u ovim vodama predugo da bi si to dopustio. Oklop je silna stvar... tako dugo dok ga nešto ne probije. A kad se to desi — najčešće su to znale činiti rakete B-41 mlazevima rastaljenog metala — oklop bi  poprskao i razlio se po unutrašnjosti koju je nekada čuvao. A tada ne neka ka Bog  pomogne svemu unutra! Vijetnamci su pružali dosta načina za umiranje,  bez da baš tražiš tražiš i one lake! Kapetan se nagne naprijed, škiljeći prema nebu. pokušavajući pobliže odrediti lokaciju onih kratkih bljeskova. Lišće je lomilo konkavnu površinu oblačnog ogledala u tisuću segmenata koji su plesali neki svoj uskovitlani  ples. Idući dalje, pedesetdvojka se žestoko drmusala preko rupetina na stazi i čvornatog. debelog korijenja koje je probijalo iz hrapave, crvene zemlje.  — Kej! — ne promrmlja Speed sjetivši sea.najednom nečega. Holtz je vidi vidio o ka kako ko ga nest staj ajee u un unut utra rašn šnjo jost stii tenk tenka. Tr Tren en ka kasn snij ijee sl sluš ušal alic icee se  ponovo oglasiše struganjem kad je narednik ponovo uključio radio-vezu koju je bio prekinuo još onda kad je krčanje u pozadini radio-veze zagubilo svaku normalnu komunikaciju među tenkovima. U istom trenu novi plavi  bljesak osvijetli nebo. Smetnje zaurlaše u Holtzovim slušalicama jačinom kao da mu je najednom cijev glavnog topa opalila kraj uha.  — Isuse! zaurla veliki oficir preko interfona. — Napravio si kratki spoj! Do usijanja bijela buka prestade istom kad je Speed isključio prijemnik.  — Ne, čovječe — usprotivi se on provirujući ponovo preko ovalnog okvi ok vira ra ula ulaza za,, i mrša mršavv i ok okrug rugla last st u sv svoj ojoj oj po pods dsta tavl vlje jeno nojj tenk tenkis isti tičk čkoj oj uniformi. — Ne ja, nego bljeskanje. Ja sam samo uključio radio-prijemnik.  — To nije bljeskanje — revolvera progunđa iHoltz. On poravna futrolu svog pomakne je tako da mu se kundak  nađe spreman pod rukom.  — Hauley — pozove zatim preko interkoma svog vozača. — Izvor  onog svjetla je možda za dlaku južnije od smjera kojim idemo. Ako uloviš

 

kakvu stazu koja skreće lijevo, stani malo. Izvježbanim škiljenjem Speed je osmatrao svoju stranu džungle. Tetive na ruci kojom se je pridržavao za poklopac ulaza živo su se napinjale kad je tenk nastavio grčevito poskakivati i trzati se.  — Sreća da nam je interkom žičani — primijeti. — Inače bismo stvarno bili u sosu. Holtz klimne.  Na ravnom i tvrdo utabanom putu tenkovi su mogli razviti brzinu do devedeset kilometara na sat, iako je takva vožnja bila kostolomna ako je ma i jedna jedina torziona šipka bila slomljena. Izvan takve podloge stvar je, međutim, bila znatvno drugačija. Staza kojom su se sada kretali bila je u osnovi ravna, koliko god se to već može reći za jednu prečicu kroz grmlje, ali kad je stala vijugati između teških stabala, tenkovi su morali usporiti gotovo do puževog koraka da bi je mogli slijediti. Crni ispušni plinovi kuljali su od tog naprezanja iz deflektora iznad četrdeset-četvorkine ispušne cijevi. Raslinjem zarasla staza mogla također skrivati mine, bilo one stare i davno već zaboravljene, bilo onejeiznenadne improvizacije kakvog  protivtenkovskog tima koji je možda začuo približavanje čete Golf. Bilo je sigurno da su oni isti bljeskovi svjetla i atmosferskih smetnji privukli  pažnju i svih vijetnamskih vijetnamskih jedinica u bliz blizini. ini. Ta činjenica nije ni najmanje smetala Holtza. On tržne dvostrukim ručicama svoje pedeset-kalibarke da provjeri hoće li se dovoljno glatko  pokretati. Na kraju krajeva, ne bi bio u artiljeriji da se bojao ubijanja! Oni bljeskovi i dalje su bili povremeni i sporadični, ali kao da su se sada javljali češće: jednom ili dva puta u minuti. Udaljenost je i dalje ostajala samo pitanje nagađanja, no pri svakom novom udaru rasvijetlilo bi se znatno više neba. Bilo je očito da se sve više približavaju izvoru. Ipak su odabrali pravu stazu. Ali kako može jedan MIG rasvjetljavati nebo na ovakav Speed način?! najednom podiže svoj radio-šljem i nešto napeto oslušne.  — AK paljba — reče tada. — I to ne daleko naprije naprijed. d. Holtz se namršti te i on skine svoj šljem s ušiju. U tom trenu zrak  zadrhti od jednog dubokog tutnja koji nije bio grmljavina. Odlučno rezanje AK-47 zašteka za njim, malko prigušeno drvećem. Speed odvrne poklopac poklopac rasvjetne bombe i ubaci ubaci je u jednu napunj napunjenu, enu, tridesetak centimetara dugačku cijev.  — Ne možemo upozoriti ostale — objasni — ali znat će što znači crvena raketa.  — I Charliji će je vidjeti — upozori ga Holtz.  — Vraga, tko je jjoš oš ikada čuo da se četa tenkova nekome nekome prišuljala? Kapetan tada slegne ramenima u znak pristanka. Kao i uvijek prije u dire di rekt ktnom nomzaštitnog su suko kobu bu,,odijela onaj onaj najednom fin finii zn znoj oj postade ko koji ji je ledeno pr prek ekri riva vao o un unut utra rašn šnju ju st stran ranuu njegovog hladan. Speed dnom signalne rakete lupne o turelu tenka. Uz vodnjikavi, šištavi zvuk raketa fijukne do stropa od oblaka i nestade u njemu. Nekoliko trenutaka kasnije njeno punjenje eksplodira i plamena crvena lopta lagano se spusti i ugasne naspram svjetlucave, titrave pozadine. Holtz uključi mikrofon radio-veze.  — Borbeni šest, Borbeni šest — pokuša pozvati, no jedini odgovor   bilo je ustrajno pucketanje smetnji koje su obavijale, izgledalo je, prostor  oko tenkova.  — Drži se, mali — poviče kroz tutnjavu tenka. — Svako malo možemo upasti do guše u kašu! U gustom šipražju, gusjenice njegova tenka približile su se na manje od deset des et me metara taratriodstabla deflek deflektora tora od pre prednj dnjeg eg voz vozila ila.. Ćet Ćetrde rdeset setče četvo tvorka rka zao zaobiđ biđee skupinu od desno staze. Ulubljeni, zarđali odbojnik tenka zadere o deblo jednog drveta, i otkine se kidajući ga. Iza nje, Hauley upravi svoju pedesetdvojku u širem luku oko prepreke.  Najednom iz bambusovog šumarka, s mjesta na kojem se je nastavljala

 

staza kojih trideset i pet metara dalje, sune jedna raketa. U prvom je trenu izgledalo da vatrena lopta naboja B—41 lebdi u zraku tik iznad tla. U zbilji, međutim, ona se je kretala dovoljno brzo da eksplodira na čeonoj kosini četrdesetčetvorke prije nego su Holtzovi palci stigli pritisnuti leptiraste okidače njegovog topa. Golemi val narančastocrvenog plamena u trenu obavije čeoni dio tenka kao da je eksplodirala zapaljiva bomba. Bljesak je trajao samo dijelić sekunde, ali urlik eksplozije nastavio je odjekivati ponavljajući se kroz  prasak teške paljbe oko njih. Zadrhtavši mahnito, četrdesetčetvorka stane. Holtz ospe vatru iz svoje pedeset-kalibarke prema bambusovom šumarku nišaneći ljevicom, dok je desnom rukom, pipajući naslijepo, pokušavao naći komande turele kako bi okrenuo glavni top. Pokraj njega, Speedova je lakša strojnica mljela guštaru lijevo od staze. Nije vidio cilja pred sobom, ali u džungli ionako gotovo nikada ne ugledale neprijatelja.  Njuška cijevi 90-milimetarskog glavnog topa sa svojom gasnom kočnicom uperenom već Rafal što je lakog mogućeautomatskog niže najzad oružja se okrene prema  bambusovom šumarku. doleti iz nepoznatog pravca i odbije se s pedesetdvojkine turele. Dok je pritiskao ruči ru čicu cu glav glavno nogg topa topa,, Holt Holtzz nije nije im imao ao vre vreme mena na ob obra raća ćati ti pa pažn žnje je na nj nj.. Zrakom se prolomi oštar prasak i bljesak zelenila. Prvo punjenje bilo je kazetna bomba koja istrese svoj smrtonosni tovar čeličnih lopti prema nevidljivom raketaru i uskovitla pokidana bambusova stabla nebu pod oblake nalik kakvoj divovskoj, raščupanoj slamnatoj metli u raspadu. Mjed zazveči u tureli kad se zatvarač topa automatski otvori da izbaci praznu čahuru. Speed zaroni kroz dim vonjajućeg bijelog baruta koji nahrupi u kabinu. Holtz više nije ni pomislio na novajliju otpozadi pedesetdvojke sve dok  ne začuje šuplju tutnjavu njegovog minobacača iza sebe, a njegova raketa svega trenutak kasnije eksplodira ni deset metara ispred njih. Eksplozija raznese granui jednog nestade u po oblaku crvenog ai crnog. Deseci komadićaka iverakastabla osuše koja se odskačući gusjeničaru, jedan od njih zadere i kapetanovu plavu vilicu.  — Ne tako usrano blizu! — razdere se Holtz u trenu kad mu je i Speedov udarac po bedru dojavio da je glavni top ponovo pun. I druga raketa sikne iz gustiša desno od pedesetdvojke, zapalivši crnim zaogrnuta stabla svojim plamenom. Krajičkom oka Holtz ugleda jednog Vijetnamca kako skvrčen čuči u grmlju s bacačem na ramenu, ali nije stiga stigaoo ok okre renu nuti ti sv svoj ojuu stro strojn jnic icuu pr prij ijee ne nego go B— B—41 41 pr pras asne ne.. Ci Cije jeli li svij svijet et žestoko zadrhti i strese se od njene eksplozije. Cak i pedeset tona čelika  pod Holtzovim nogama zatetura kad kumulativno punjenje bombe dodirne  pedesetdvojkinu turelu. Zgusnuti Zgusnu ti mlaz rastaljene oklopne oplate šikne kroz tenk. Vrećasta tkanina Holtzovog kombinezona plane na njegovom lijevom listu, tamokrhotina zveketom gdje ju je bombine dotaknuo košuljice. rastaljeni Zaglušen metal. Izvan strahovitim tenka, udarom, zrak se ispuni Holtz ugleda kako se novajlijina usta otvaraju u nečujnom vrisku dok se dječak   pokušao okrenuti od nazubljenih krhotina što su se zabijale u njega. Nekim čudom još je stiskao svoj minobacač, ali njegova se debela aluminijska cijevv naje cije najednom dnom sva rascv rascvate ate u krhoti krhotinama nama i ljušt ljuštinama inama metala, metala, baš kao što se i dječakov kombinezon rascvao mrljama krvi. Zraačn Zr čnii ud udar ar eks kspplozi lozije je zb zbaacio cio je Hol oltz tzov ov radi radioo-ššlj ljeem s glave lave.. Obezumljene od šoka, zamućene i poluslijepe, kapetanove se oči spustiše  prema unutrašnjosti tenka. Tamo je, u lokvi na podnoj ploči, ležalo sve što  je ostalo od Speeda. Mlaz rastaljenog metala morao ga je zgoditi kad je bio sagnut, ulazeći iznad ključne kosti i probivši si izlaz kroz sedmo rebro blizu kralješnice. Narednikovo poprsje u kome je temperatura u nemjerljivo kratk ratkoom tr tren enuu sko koččila ila na pr prek ekoo tisu isuću st stup upnnjeva jeva,, jed edno nosstavn tavnoo je eksplodiralo. A Speedova glava je nedodirnuta. Ležeći onako s licem  prema gore, još je zadržala onajostala njegov sitan osmijeh. Jedino su je sada mrlje krvi poprskane posvuda činile još pjegavijom nego obično. Obl blac acii nad njim njimaa sa sadda su vr vrvj vjeeli usklo sklovi vitl tlaanim šara arama pl plaavih  bljeskova. Sav je zrak brujao i zujao tonom koji nije imao nikakve veze sa

 

štrop štropot otan anje jem m vatre vatre uz uzdu dužž cije cijele le tenk tenkov ovsk skee ko kolo lone ne.. Tre Treći ći tenk tenk u ni nizu zu,, četrdesetšestica, tržne se naprijed i pokuša s lijeva zaobići Holtzovog ne omi miččno us eničar ičaraa. San aniitets tetskki of ofic iciir iisk skoč očii s n e u ro rola lazu zu i kl kleekn knee  pokraj novajlijinog sklupčahog tijela ne obazirući se na tanad što je zviždala oko njega odbijajući se od tenkovskih oklopa. Hauley iskoči iz vozačevog odjeljenja i uzvere se do svog komandanta.  — Gospodine! — poviče zgrabivši Holtza za lijevu ruku i tresući ga ga.. Holtz zadrhta vraćajući se iz šoka.  — Pomakni nas — naredi šupljim, teškim glasom kojeg nije  poznavao. — Daj Daj četrdesetšestic četrdesetšesticii mjesta da prođe. Hauley nestade u svoje odjeljenje da izvrši naredbu. Holtz pogleda dolje među gusjenicama. Bijes ga obuze i on stisne šaku i htjede tresnuti po  poklopcu prinudnog izlaza. Na svoje čuđenje otkrije da nema u toj ruci više nikakvog osjeta. Tamo gdje je rukav njegovog kombinezona još prijenjao uza nj, bio je sav crn i ljepljiv od krvi. Ipak, ništa što bi šiktalo ili liptalo. Glavna Glavn a silin silinaaušrapne šrapnela la kojizaštitnom bi bio glatk glatko o probioNjegova Holtz Holtzove ovemetalna grudi bezo bezopasno pasno se zadržala njegovom prsluku. armatura odbila je smrtonosne krhotine, iako je njegova vanjska obloga bila sva razderana u dronjke. Pedesetdvojka zagrmi kad Hauley podbode njene motore i ubaci je u  brzinu. Dugi rafal AK-a odjekne iz bambusovog šumarka od odakle akle su stigle i  prve dvije B—41. Prigušeni fijuk najavi još jednu raketu iz istog pravca. Ovoga je puta, međutim, njen ciij bio sakriven negdje u džungli. Holtz  pročešlja visoku travu na bazi općih principa uzvraćajući udarac i kriveći svoj šakom usporeni mozak što nije mogao razumijeti što Vijetnamci rade. Zavi Za vija jajuć jućii viso visoki kim m zv zvuk ukom om ko koji ji je bio vi više še na nali likk pren prenap apre regnu gnuto tom m dina dinamu mu ne nego go ml mlaz aznim nim mo moto torim rima, a, ne nešt štoo sl slič ično no ciga cigari ri st stad adee se mu mučn čnoo uspinjati nad džunglu na stotinjak metara od pedesetdvojkinog čela. Bilo je to nekihpod petnaestak dugo, tupih, bezličnih nezgrapnih  pokreta plastommetara plavetne izmaglice. Trepereći krajeva gotovo ineprimjetno, njegova svjetlost bila je prije sjajna nego snažna. Promatrati ga bilo je slično nizanju metalnih kuglica zavarivačem i noseći naočale od debelog  plavog, umjesto uobičajenog uobičajenog i tamnožutog stakla. stakla. Cigara zastade s nosom malko spuštenima prema dolje, a još jedna raketa sikne prema njoj iz bacača skrivenog u bambusu. Njen crveni sjaj stopi se s plavičastim omotačem. Međutim, umjesto da ga probije i udari o cigaru, ciga ru, projektil projektil uspori uspori i ostad ostadee tako lebd lebdeći eći na mjes mjestu, tu, ričući, sve dok mu  pogon ne sagori. Do tada je i sam magličasti omotač izblijedio gotovo do  potpune prozirnosti, a brod se grčevito trznuo i potonuo kojih pola metra. Bez zasljepljujućeg bliještanja one izmaglice, Holtz ugleda otvorene rane u središnjem dijelu tog neobičnog predmeta koje su bile posljedica koje nabl na bliz izuu sm smje ješt šten enee vije vijetn tnam amsk skee rake rakete te il ilii koje kojegg di diri rigi gira rano nogg proje projekt ktil ilaa kakvog bistrog letača.opsuje MIG, za Krista Boga! Kako je netko mogao biti tako glup? Holtz nemoćno u sebi. Sjajna munja lizne iz pramca ledbeće letjelice. U strahovitom udarcu koji ju je slijedio cijeli bambusov šumarak odleti u zrak poput ispljuvka zelene kaše. S Holtzove lijeve strane strojnica s četrdesetšestičine kupole otvori vatru na cigaru. Očito je Rosevelt, komandir trećeg tenka ili još mislio da je le letj tjel elic icaa ne nepr prij ijat atel eljs jska ka ili ili je jedno jednost stav avno no sa samo mo reag reagir irao ao na izne iznena nadn dnuu  prijetnju takvom silom kakvu je upravo pokazala. Prazne čahure odskačući su se odbijale od Holtzovog gusjeničara kad je vitka crna cijev odaslala rafal svjetlećih projektila grmeći gore pod tupim kutem. Plava se izmaglica razlije i izblijedi. Psujući, Holtz lijevom rukom  povuče poslugu za podizanje cijevi njegovog glavnog topa. Plavo osvijetljen cigarastikočnicom oblik okrene se cijevi. tada prema tenkovima, se u ravnini s gasnom glavne Možda je u tom našavši trenu i ruka unutar one tamne trupine baš posizala za komandama, no Holtzovi su se  prsti prvi zatvorili na crvenom prekidaču. Devedesetka grune, strašnom silinom naletjevši na zaustavljač trzaja, a crveni plamen sune naprijed i

 

 postrance, ližući kroz otvore gasne kočnice. Bez obzira na način na koji je ona plava izmaglica štitila svoju letjelicu, nije bila dorasla direktnom  pogotku taneta napunjenog s preko stotinu tona kinetičke energije. Maglica zadrhti, zaleluja i raspadne se poput razbijenog mjehurića svjetlosti. Koliko traje pola otkucaja srca i brod je još ostao dršćući u zraku, naizgled neoštećen i samo s jednom rupom od nekih desetak centimetara u golom metalu svojeg pramca. Krme Kr mena na tr treć ećin inaa letj letjel elic icee tada tada se rasp rasprs rsne ne sa za zaglu glušn šnim im pr pras asko kom m i  pljuskom bijelih vatrenih kapljica iza kojih je, dok su tako padale, ostajao trag sivog dima. Ovalni ventil stade se otvarati usred cigare. Otvori se tek  do pola kad i druga snažna eksplozija potrese letjelicu. Nešto zatetura kroz otvor i ispade zajedno s plamsajućim dijelovima što se otkidahu od trupine Magnezij zaglušno zagrmi, zasljepljujući, dok se i ostatak broda rušio natrag u džunglu. Sudeći po srazu koji je ponovo potresao i tlo pod njima i odbacio zapaljeno iverje visoko u zrak, letjelica je morala biti teža nego što  je Holtz mislio mislio. . aviše pucati, ali onaj štekavi tras-tras-tras Tenkovi Tenkov i nast nastaviše tras-tras-tras odgovor AK—  47 nest nestade. ade. Holtz posegne za mikrofonskim mikrofonskim utikač utikačem, em, ali otkrij otkrijee da mu je nestao zajedno sa šljemom. Kumulativni naboj, međutim, nije uništio i njegovu radio-vezu, a sada je, najednom, nestalo onog zastora smetnji na vezama.  — Zipper jedan-tri — pozove on očajnički na frekvenciji medicinskoevakuacionih jedinica. — Borbeni četiri-šest. Pošaljite mi pticu pobiračicu, neki su mi ljudi pali. Mi smo na Yankee Tango sedam-nula, četiri-nula. To  je Yankee Tango sedam-nula, četiri-nula. Imamo čistinu na koju možete sletjeti, ali pazite, neko je drveće u oblacima.  — Pričekaj, Borbeni četiri-šest — javi mu se jedan bezličan glas. Trenutak kasnije on nastavi. — Borbeni četiri-šest? Ne možemo vam sada  poslati helikopter. Nad cijelim je područjem teška naoblaka. Žalim, morat ćete se sami snaći kako da dopremite svoje ljude do doktora.  — Slušajte, trebaju nam krila — oštro zatraži Holtz, a glas mu je bio napet do pucanja. — Neki od ovih momaka neće se izvući bez medeva.  — Žalim, vojniče. Primamo satelitske izvještaje brzinom kojom oni mogu pristizati. Kako sada stvari izgledaju, nitko neće uzletjeti ili sletjeti u idućih sedam ili osam sati. Bijesno Holtz prekine vezu.  — Hauley! — za zaurla. urla. — Dođi ovamo! ovamo! Smjesta se vozač nađe kraj njega, taj tamnokosi redov prve klase koji se kretao brže nego bi se to moglo naslutiti po njegovom mlakom izgledu. Holtz mu preda slušalice i mikrofon.  — Pričuvaj mi ovo. Hoć Hoćuu vidjeti što se dogodilo. završiti  — jedino Jeste lijednim im rekli izražajnim o... o...pokretom — pokuša rukeHauley, u pravcu alioborene pitanje letjelice. je uspio  — O rupi u džungli? — upita Holtz podrugljivo. — Pa sada je možeš možeš i zaboraviti. Sto god da je to bilo, nije ga ostalo dosta ni da njime napuniš lulu! Holtz se okrene i s mukom izvuče iz tenka.  — Mogu li...? — započne H Hauley. auley.  — Zaveži. Mogu i sam — osorno se okosi nnjegov jegov pretpostavljeni. Lijevaa noga bila mu je sva u grčev Lijev grčevima ima i gotovo je popustila pod njime kad je skočio na zemlju. Držeći se što je uspravnije mogao, Holtz odšepesa do četrdesetšestice. Upitno ga je Rosevelt promatrao iza svog štita, a onda iskoči iz svoje kupole i pomogne svom komandantu da se popne na  blatobran.  — Prekini paljbu! — naredi nišandžija po jednoj mladici zaljuljanoj vjetrom. — ZaHoltz danaskad je je Charlie otišaoraspalio kući. Posudi mi svoje komunikacije — obrati se zatim komandiru tenka. — Moje su crkle. Holtz navuče radio-šljem i zatvori oči nadajući se da će mu se vid razbistriti kad ponovo progleda. Uzalud. Čak i iza spuštenih kapaka, pred

 

očima mu je i dalje lebdjela žućkasto obojena, mnogoslojna post-vizija. Zujanje koje mu je sada ispunjavalo uši, bilo je gotovo isto tako strašno kao  prije krčanje smetnji smetnji u slušalicama. M Međutim, eđutim, sada je bar bar mogao govoriti.  — Četrdesetšestica Borbenoj četvorki — zastruže. — Prekini paljbu, osim ako vidiš metu. Pravu metu. Jedan za drugim tenkovi utihnuše i džungla najzad kašljući utone u muk.  — Da čujem tko jjee stradao. Četrdese Četrdesetčetiri? tčetiri?  — Zacku je gadno, gospodine. — smjesta do Holtza dopre naprsli Grailerov odgovor. — Raketa koja nam je prosvrdlala čelo gotovo mu je odnijela stopalo. Za sada smo mu povezali gležanj, ali mora hitno do doktora. Gotovo s čuđenjem Holtz ustanovi da su samo četrdesetčetvorkin vozač i novajlija kojeg je pomelo s Holtzovog gusjeničara jedini teški ranjenici.  Na svoju ruku i nogu on nije obraćao pažnju. Ionako je izgledalo da su  prestali samida od Očito suavit Charliji previše zauzeti obor ob oren enom omkrvariti ciga cigaro rom m bi sebe. im stig stigli li po post stav iti i prav pravuu bili zasj zasjed edu. u. Ne Negd gdje je u  pozadini misli na tren mu bljesne pitanje što su mislili Vijetnamci kad su ugledali letjelicu. Čija je? I što je? S radio-šljemom posuđenim od četrdesetčetvorkinog nišandžije, Holtz se bolno spusti s tenka. Sa svakim trenom koji je proticao, noga ga je sve više i više boljela. Do čistog mišića ogoljela potkoljenica pokazivala je svoja prugasta vlakna na mjestima gdje se je tanke sloj skorene krvi osušio i otpao. Davi viee Wom ombble, le, če četn tnii san aniitets tetskki ofi ficcir ko koji ji se ob obič ično no vo vozzio na četrdesetčetvorki, čekao ga je klečeći kraj novajlije. Svoju mu je smotanu  jaknu bio podmetnuo pod glavu kao jastuk, a rastrgane grudi umotao  pokrivačem.  — skroz Nisamnagaskroz. htio mic micati —jeobjasni H Holtzu oltzu — ali onaj mu  prošao S ati obje straneongubio zrak. Stvarno su je gašrapnel dobro sredili. Lice ranjenog mladića bilo je bolesno-žućkaste boje, blijedo gotovo kao i njegova lijepa, svijetla kosa. Sjajna metalna točka čelika odavala je vrh krhotine što je svoj plitki, krivudavi trag ispisala uzduž dječakovog tjemena. Ali, bila je to takva sitnica u usporedbi s drugim njegovim ranama da si Womble čak nije dao ni truda da je izvadi pincetom.  Ne rekavši ni riječi, Holtz ode do četrdesetčetvorke četrdesetčetvorke.. Njen nišandžija i komandir koman dir stiskali su se oko vozač vozača. a. Nišandži Nišandžija, ja, s puškom zatakn zataknutom utom pod mišku, bio je okrenut džungli i osmatrao razoreno područje podr učje pred njima.  — Hej — uzvikne najednom. — Hej Hej,, imamo jednog!  — Oprezno, vojniče — upozori ga Holtz potežući svoj 0,45. Iznenađen oko kundaka. ustanovi Grailer dase mora u trenu upotrijebiti nađe izaznatan svojenapor pedeset-kalibarke, da stisne utrnule skočivši prste ravno na visoki blatobran i uspentravši se u kupolu. Nišandžija se nastavi oprezno, korak po korak primicati tijelu kojeg je opazio sklupčanog na tlu.  Na nekih petnaestak metara od tenka on zastade i ispruži oružje prema naprijed. Prigušivačem na vrhu cijevi on lagano gurne nepomičan lik pred sobom.  — Ziv je — dovikne preko ramena. — Bože Bože,, oh Bože! Zabo Za bora ravi vivš všii na vlas vlastit titoo stan stanje je,, Ho Holt ltzo zova va kr krup upna na tj tjel eles esin inaa za zatu tutn tnji ji naprijed. Dlačice na kapetanovoj šiji se nakostriješiše kad se sjeti da je Grailerova strojnica puna. Grozničavo se ponada da komandir neće povući okidač. Biće na tlu pred njima nosilo je sivi kombinezon od nekog gumi slič lično nogg ma mate terrij ijaala. la. Sa sva vaki kim m ud udis isaj ajeem, ko komb mbin inez ezon on bi zad adrh rhta taoo nepravilno, a iz posjekotine iznadokrenuto ključne prema kosti onog je gusta,u tamna tekućina. Ležalo je licem dolje,bića na curila pol skriveno sjeni. Svejedno, ipak je i tu dopiralo dovoljno svjetla da Holtz razabere da  je jedna nemoćna ispružena ruka... pplava. lava.  — Nosila! — poviče potrčavši natrag prema gusj gusjeničarima. eničarima.

 

Radozn Rado znal alos ostt se živo živo oc ocrt rtav aval alaa na Haul Haulev evev evom om li licu cu ka kadd je sv svom om kapetanu pružio mikrofon i slušalicu. Holtz ih, međutim, zgrabi i uključi  bez objašnjenja.  — Borbeni šest, Borbeni četrdesetšest — pozove, a u glasu mu se ovoga puta ocrtavaše još veća hitnost.  — Borbeni četrdesetšest, ovdje Blackhorse šest — odgovori mu neočekivani, reski glas komandanta regimente. — Sto se dovraga dešava kod vas?  — Oh, gospodine... Imamo trojicu ljudi za hitnu evakuaciju, ali ne mogu natjerati one šaljivčine iz helikopterskog na suradnju. Moji momci neće preživjeti transport tenkovima. Možda biste vi...  — Kapetane — prekine ga hladan glas iz Quan Loia — vašim momcima neće pomoći ni ako se medev zaleti u koje drvo po ovim oblacima. oblac ima. Znam kako se osjećate osjećate,, ali vrijeme jest problem i mi tu ništa ne možemo učiniti. — A sada, što sećedogodilo?  — Slušajte očajnički Holtz. — Imamo tu jednu prokleto veliku čistinu. Ako kruže na petsto, možemo ih navoditi pomoću...  — Dovraga, čovječe, kanite li mi reći što se događa ili želite postati  prvi kapetan koji će će provesti pola godine u Long Binh zatvoru?! Dugim uzdahom Holtz uvuče zrak i osjeti kako mu se bolna i natučena rebra pritišću o oklopni prsluk. Jedan je tren promatrao kako dva vojnika nose improvizirana nosila s plavim letačem prema njemu. Zatim se ponovo okrene prema mikrofonu.  — Imamo jednog zarobljenika — reče najzad nastojeći da mu glas  bude što bezizražajniji. — Visok je oko sto dvadeset centimetara, lake građe i plave kože. Mislim da je bio dio posade svemirskog broda kojeg su oborile Zračne snage, a mi dokrajčili. Za sada diše, ali sudeći po načinu kakoIzjenjegovih slupan, neslušalica čini mi se da će dugo.tiho zujanje neprekinute veze. čulo se još je samo Tada...  — Četrdeset-šest, je li to neka šala? šala?  — Nema šale. Dopremit ću tijela u našu udarnu bazu za jedno četiri, možda tri, sata, a kad nam pošalju pticu, poslat ću ga vama da ga i vi  pogledate.  — Ostanite gdje ste — zaškripi pukovnikov glas. — Imate li signalne rakete?  — I te kako imamo! — Najednom Holtzovo lice ponovo živne i  jednom potpuno nesvjesnom kretnjom on si stade otirati jedan krvavi obraz. — Imamo puno raketa, ali oblaci su još prilično nisko. Međutim, možemo postaviti smjernice na tlu pomoću njih.  — Povućii ću nekoliko vezica vezica..   Čekajte. Povuć Mrak je padao vrlo brzo. Pod takvim bi okolnostima Holtz obično  premaknuo svoja dva voda na čistinu, ali to bi značilo da mora pomaknuti ranjenog dječaka. Kriste, nije mu čak znao ni ime! A da su ranije otkrili zarobljenika, helikopter je već mogao biti kod njih. Zbog vrijednosti za ta tajn jnuu sl služ užbu bu!! Go Gosp spod ode, e, kako kako su on onee po poza zadi dins nske ke,, eš ešal alon onsk skee gl glav avon onje je  progutale obavještajnu službu i njenu važnost!  — Četrdesetšestica Četrdesetšestica?? Blackhorse šes šest.t.  — Primamo, Blackhorse ššest. est. Kape Ka peta tano nova va ve veli lika ka ša šaka ka grč grčev evito ito st stis isne ne mi mikr krofo ofonn ko koji ji naje najedn dnom om  postade sklizak od znoja. znoja.  — Očekujte pticu u jedan-nula, ponavljam jedan-nula. Upalite nekoliko signalnih raketa kad je začujete.  — Primljeno. Borbeni ččetrdeset-šest etrdeset-šest gotovo. Holtz se tada obrati ponovo svojoj četi.  — Slušajte me dobro, momci. Ptica nam dolazi u deset. Onaj s kraja

 

koji je prvi začuje neka ne pali signale, nego neka me upozori. Želimo da nam se spusti ovdje, a ne usred džungle, zar ne? Holtz tada skine radio-šljem i spusti ga kraj sebe na turelu. U glavi mu  je još zujalo. Zurio je u džunglu preko ručica pedeset-kalibarke, ali su mu čak i oni bliži predmeti bili zamagljeni. Deset minuta dugo je vrijeme.  — Čujem ga! — povič povičee Rosevelt.  Ne čekajući Holtzovo naređenje, on potpali četverokut signalnih raketa koji su bili postavili. Sjajnim svjetlom one osvijetliše čistinu koju je u džungli napravilo oružje i eksplozija svemirske letjelice. Dok su se te zemne buktinje rasplamsavale, Greiler usmjeri tri grozdaste skupine raketa  prema niskoj naoblaci nad njima. Skijama nalik nogari helikoptera nevidljivo zastadoše iznad njih. Poput velike, sive sjene on doplovi do niza tenkova. Njegov je moćni rotor pretvarao maglu u divovske uskovitlane valove, mutno se sjećajući kroz nju.  Nespretno, a ipak bez trešenja, Womble i jedan tenkista iz trećeg voda  ponesoše ranjenikom mjestu kome će se spustiti heli he liko kopt pter er..nosila Is Isto togg stren trena a čim čim je prema do dodi dirn rnuo uo tl tlo, o, na nj njeg egov ov ka kape peta tan n pr preb ebac acii  propelere u neutralan hod i iskoči iz kabine. Na rukavu je nosio traku s crvenim križem, a na licu radoznalost. Holtz i nosila s ranjenim novajlijom stigoše do helikoptera svega tren iza drugih, bližih, nosila.  — Gdje je zarobljenik? — upita kapetan helikoptera nadvikujući  bučan je neoptereećnih neoptereećnih turbina.  — Ukrcajte prvo moje ljude — naredi Holtz. Holtz.  — Zao mi je, kapetane, ali s gorivom kojeg imamo možemo pobrati samo dvojicu. Naređeno mi je da bezuvjetno dovedem zarobljenika!  — Fućkaj svoja naređe naređenja! nja! Moji ljudi idu prv prvi.i.  Nervoznom kretnjom kapetan helikoptera si obriše znoj s hrpta nosa. Još dva mlazića sliju mu se ispod šljema kraj uha.  — Ako Gospodine, sletištu me čekaju dva generala i pukovnik Zračnih snaga! ostavim na ovo... — zatrese on nemoćno u pravcu improviziranih nosila —... ono sada ovdje, ne gine mi godina u LBZ-u, i to ako budem Imao sreće! Uzet ću jednog vašeg i...  — Obojica su na samrti! :  — Zao mi je, al ali... i... . Letačev glas naglo zamre kad on ugleda Holzovu kretnju.  — Ne prijetite mi! — zakriješti. Holtz ubaci metak u komoru svog 0,45. Nijedan od njegovih ljudi se ne  pomakne da bi ga zaustavio. Sanitetlije nije stigao napraviti ni jedan korak  kad revolver u ruci velikog oficira opali. Metak se zabije čisto u čelo izvanzemaljskog bića, upravo ispod krivudave čekinjaste sive crte koja je vjerojatno označavala rub njegove kose. Tamna tekućina šikne i poprska sanitetliju i bok nikakvog helikopterazarobljenika! iza njega.  — Nema — zaviče Holtz kroz razornu grmljavinu u svojoj lubanji. — Nema baš ničega, čuješ li? A sada vozi moje ljude u bolnicu! Haul Ha uley ey ga po poku kuša ša za zadr drža žati ti ka kadd se Hol oltz tz st stad adee ru ruši šiti ti.. Ofic Oficir irov ovaa nesrazmjerno veća težina, međutim, povuče i njega na zemlju. Frktanje zabrektalog dissela malo po malo dopre mu do svijesti i izvuče ga iz ništavila. Ležao je na nečem sa smotanom jaknom pod glavom umjesto jastuka. Netko mu je bio skinuo aaštitni prsluk i isprao mu kraste sasušene i skorene krvi.  — Gdje smo? — upita Holtz promuklo. Vid mu se razbistri i on s olakšanjem razabere ispruganu i nazubljenu gumu koja je obavijala gusjenice kraj kojih su ga položili. mu priđe i svom pretpostavljenom doda paprnatu čašu punu kaveHauley pomiješane s nečim vrlo gorkim.  — Evo, popijte ovo — reče. — Poručnik Paider je preuzeo komandu. Utaborit ćemo se za noćas ovdje. Ako se vrijeme razbistri, i za vas ćemo dobiti helikopter.

 — A ono...? — Holtz pokretom glave pokaž pokažee prema trupini tenka koja se je još samo nazirala u gustom sumraku kojih šest metara dalje.  

Gunđaj Gunđ ajuć ući, i, izgl izgled edal aloo je ka kaoo da pleš plešee na mj mjes estu tu svoj svojim im ma masi sivn vnim im gusjenicama.  — To? Ah, to je samo stara četrdesetčetvorka — odgovori Hauley nemarnim glasom. — Greiler se htio zahvaliti... Sto ste mu utovarili oba druga na ptičicu, znate. Ali rekao sam mu da vi sigurno ne biste željeli slušati o nečemu što se nije dogodilo. I svi u četi će se zakleti da se nije dogodilo, bez obzira na to što kaže tamo neki helikopterski šaljivčina. Tako  je Greiler premaknuo četrdesetčetvorku tamo gdje se spustila ptičica i malo utabao teren... preko ničega.  — Potpuno preko ničega — ponovi Holtz osjećajući kako se ponovo gubi. On se nasmiješi osmjehom tigrice koja likuje nad prvim ulovom svojih mladunaca. Prevela Zvijezdana Vlahović

Objavljeno posredstvom GPA, München

Howard Waldrop

Gorostasni Encijan

 

 Man-Montain Gentian Gentian »Na samom početku ovog stoljeća, zapaženo je da pojedinim rvačima polazi za rukom izbaciti svoje protivnike s ringa bez jednog  jedinog dodira.« dodira.« — Ichinaga Naya, Naya, Zen-Sumo: Spo Sport rt i ritual, Kijo Kijoto, to, Izdanje Svejapanskog Zen-Sumo Saveza, 2014.

S

IJEČANJSKI turnir u Tokiu ušao je u svoj četrnaesti dan. Sjedeći u druš dr uštv tvuu ko kole lega ga rv rvač ača, a, Goros Gorosta tasni sni En Enci cija jann pa pažl žlji jivo vo je pr prom omat atra raoo  početak nove borbe. Veliki Ljenivac Ikimoto rvao je protiv Ubojitog Kudzua. Obojica su već ušli na utabani zemljani ring i počeli sa svojim ritualnim shakirima. Veliki Ljenivac, rvač stare škole sumotori, prešao je prije četiri godine kilograma. s tradicionalnog Ušao je nauZen-sumo ring na posebno rvanje.označenom U svom mawashiu, mjestu gdjeimao se nalazila je 180  posuda sa solju. Pljesnuo je golemim dlanovima, isprao usta, bacio pregršt soli so li,, is istrl trlja jaoo ti tije jelo lo pa papi pirni rnim m ru ručn čnic icim ima, a, a on onda da po poče čeoo sn snaž ažno no to topt ptat atii stopalima o zemlju, visoko podižući svijene noge i rukama čvrsto stežući listove. Ring se zatrcsao pri svakom udaru, dok su mu svi mišići na krupnom tijelu podrhtavali od napetosti. Njegova tvrda mesnata trbušina također se zatresla kod svakog udarca. Ubojiti Kudzu bio je malen rastom i prilično mršav, težio je nešto više od 90 kilograma. Na čelu je imao utetovirane simbole svoje domovine,  Narodne Republike Kine, i to jednu veliku zvijezdu i četiri male koje su zajedno tvorile blještavo zviježđe. On je također počeo izvoditi svoj ritualni r itualni shakiri, no dok je pljeskao dlanovima, u jednoj je ruci cijelo vrijeme držao malu kutiju, dugu oko 10 centimetara, pokazujući svima da će s njom ući u  borbu. Sumo-rvači su tosučesto Ponekad je riječ bila o predmetima ili za meditaciju, a ponekad to biličinili. pokloni obožavatelja ili obožavateljica,  pak nešto slično. Jedino pravilo je bilo da se takvi predmeti ne smiju koristiti kao oružje. Četiri prozirna zida i plastični svod dijelili su rvače od gledalaca.

 

Iznad toga visio je tradicionalni baldahin s ukrasnim resama, simbolizirajući nebo i četiri strane svijeta. Plastični Plas tični zidovi zidovi ima imali li su u rađenu eelektr lektričnu ičnu mre mrežu žu od vrlo tan tankih kih žica žica koju je napajao akumulator snage 6 volta postavljen u neposrednoj blizini suca na sjevernoj strani borilišta. Svrha je naprave bila da u toku borbe zadrži rvače unutar ringa, te da osujeti pomoć iz gledališta. Velik broj video kamera jakosti 600 luksa za usporeno snimanje bilo  je razmješteno širom gledališta tako da bi suci mogli odmah vidjeti  ponovljenu snimku ako se ukaže ukaže potreba. Ubojiti Kudzu je stavio kutiju na zemlju sa svoje strane granične crte. Zatim se vratio u svoj ugao i bacio još jednu šaku soli na zemlj zemlju; u; sve je to  bio sastavni dio rituala očišćenja. Veliki Ljenivac Ikimoto još je nekoliko puta snažno udario nogama o zemlju, a zatim se uputio na svoju stranu granične linije i zauzeo početni  položaj, raširivši noge i upirući se prstima o zemlju, baš kao navalni igrač ragb ra gbij ija. a. Nj Njeg egov ova a go goto tovo voUbojiti na naga ga Kudzu stra stražn žnji jica ca bi bila la jejesvoj na nali likkshakiri gole golemo moj j st stij ijen enii rasječenoj po polovici. završio i raširenih nogu čučnuo na svojoj strani granične crte, stavljajući ruku na zemlju u neposrednoj blizini zavjetne kutije, i piljeći netremice u svog protivnika. Glavni sudac u svečanom ruhu stajao je po strani dok su natjecatelji izvodili ritualne pripreme. Sada je zakoračio u sredinu između i zmeđu rvača, držeći u ruci zatvorenu takmičarsku lepezu. Nagnuo se u stranu, izbacivši lijevu nogu kao da se sprema za bijeg. Zurio je, ne trepćući očima, u središnju točku između dvojice suparnika i onda naglim pokretom spustio lepezu, otvarajući je. Istog trenutka čela i ramena natjecatelja oblio je znoj; tijela su im se napela kao da guraju neki golemi, nevidljivi teret, a pritom su im se nožni  prsti zabijali u glineni pod ringa. Obojica su ostala nepomična na svojim stranama granične ne pomaknuvši se ni mišiće, pedlja. okrećući glavu malo u Ubojiti Kudzucrte, je tada istegnuo vratne stra stranu nu.. Li Lije jevo vom m je ruk rukom om doh dohva vati tioo sv svoj ojuu za zavj vjet etnu nu kuti kutiju ju i na nagl glim im je  pokretom otvorio. Gorostasnom Encijanu i drugim rvačima na istočnom dijelu borilišta, zastao je dah. Veliki Ljenivac Ikimoto je bio i ostao vegetarijanac cijelog života. Još dok je trenirao tradicionalno sumo-rvanje i nastupao u mnogim borbama, nikada nije okusio chunko-nabe, to lokalno jelo pripremljeno od ribe,  piletine, jaja, jaja, luka, kupusa, mrkve, re repe, pe, šećera i uumaka maka od soje. Tradicionalni rvač, sumotori, obično jede koliko može, i to dvaput dnevno, pa se njegova težina neprekidno povećava. Ikim Ik imot otoo je me među đuti tim m tren trenir irao ao dv dvap aput ut vi više še,, hr hran aneć ećii se is iskl klju juči čivo vo  povrćem, Ono škrobom što je Ubojiti i šećerom. šećerom. Kudzu Meso izvadio i jaja nij nije iz esvoje okusiokutije nijednom bio jeu životu. sendvič s  prženim sirom. Hitro je zagrizao u njega u neposrednoj blizini Velikog Ljenivca. Ikimoto je problijedio i počeo vikati. Istog trenutka podigao se u vis kao da ga je netko sjekirom udario u grudi dok su mu ruke i noge mlatarale zrakom, a iz pluća se izvio krik užasa i odvratnosti.  Naprosto je preletio zaštitne bale koje su označavale obodni rub ringa  — vukući jednu nogu po tlu i prevrćući jednu od bale — i tresnuo o tle  podno plastičnog zida. Sudac je dao znak rukom, pokazujući da je Ubojiti Kudzu pobjednik  susr su sreeta. Kad je ova ovaj čuč učnu nuoo, gu guooji mu je pr pruž užio io omanj manjuu ko kove vert rtuu s novčanom novča nom nagr adom, dar njegova njegova pokrovitelj pokrovitelja. a. Kudzu, držeć držećii lije lijevu vu ruku na koljenu, napravio je desnom tri brza. odsječna pokreta lijevo, desno i iznad glave —i krenuo kao znak zahvalnosti čovjeku, zemlji inapuštajući nebesima. Kudzu je uzeo kovertu plastikom natkritim prolazom borilište. Uputio se prema zapadnom dijelu gledališta gdje su se nalazili ostali rvači. Svi vihh je jeda dana naes estt tisuć isućpp gle gledala alaca bi bilo lo je na no noga gama ma,, kl klič ičuć ućii i

 

 pozdravljajući ga. Sirom Japana i cijelog svijeta dvije stotine milijuna gledalaca pratilo je televizijski prijenos. Veliki Ljenivac Ikimoto se podigao, poklonio i izašao kroz druga vrata. Čuvari su dojurili u ring da poprave oštećenja i dovedu ga u red za slijedeću borbu. Gorostasni Encijan je pogledao na veliki sat. Susret je trajao samo 4.1324 sekunde. Bilo je 15 sati i 20 minuta četrnaestog dana velikog rvačkog turnira u Tokiu. U slijedećoj borbi snage su trebali omjeriti Željezni Pekowski iz' Poljske i Orkan Tanaka, vrlo popularni rvač iz Hokkaida.  Neposredno nakon njih, na redu je bio Encijan koji se trebao boriti  protiv Južnoafrikanca, Silnog Krugerranda. Rezultat koji je Gorostasni Encijan do ovog trenutka postigao na turniru iznosio je 13-0, jer je uspio  pobijediti po jednog protivnika svaki dan natjecanja. Zelja mu je bila da se  povuče neporažen kao pr prvi vi Veliki šampion koji je pobijedio na šest turnira zaredom. Predstojeći susret sa Silnim Krugerrandom zakazan za današnje  poslije podne nije ga previše zabrinjavao. Međutim, sutra, posljednjeg dana januarskog turnira protivnik će mu  bili Ubojiti Kudzu koji je nakon ove borbe također bio neporažen, s rezultatom 14-0. Goro Go rost stas asni ni En Enci cija jann bio bio je viso visokk me meta tarr 97 9766 i teži težioo to točn čnoo dv dvje jest stoo kilograma. Rvač-sumotori je bio punih šest godina, a posljednje dvije i yokozuna. Dvaput je osvajao Carev Pokal. Drugim riječima, bio je najbolje  plaćeni, najslavniji najslavniji Zen-surotori na svijetu. Imao je dvadeset tri godine. Encijan i Silni Krugerrand završili su svoje ritualne shakirie. Zauzeli su svoja mjesta, a gyoji je hitrim pokretom lepeze dao znak za početak   borbe. Susret je završio 3,1916 sekundi. Pomogao jea Krugerrandu da ustane, dobio kovertuzai ciglih gromoglasni aplauz gledališta, zatim napustio  plastikom ograđeni ring.  — Vi ste supruga Gorostasnog Encijana? — upitao je glas iza njenih leđa. Melissa se usiljeno osmjehnula po službenoj dužnosti, i okrenula. okr enula. Njen nećak koji je sjedio do nje također se sagnuo da vidi neznanca. Muškarac koji ju je oslovio imao je pet zvijezda utetoviranih na čelu. Znala je da je to jedan od slavnih sumotora, premda mu je tijelo bilo vitko, a chon-mage raščešljan raščešljan i opran tako da mu je izna iznadd tjem tjemena ena lepršala šuma čiste, bujne kose.  — Ja sam Ubojiti Kudzu — rekao je. — Čudi me da niste  prisustvovali na turniru. turnsa iru.svojim nećakom, Hariem. Hari, ovo je  — Došlaborbama sam ovamo gosp go spod odin in Uboj Ubojit itii Ku Kudz dzu. u. — Ne Neća ćakk u zims zimsko kom m dre dresu su Ju Junio niors rske ke Lig Ligee oduševljeno se rukovao s njim. — U slijedećoj utakmici, njegova momčad Mitsubishi Klinci igra protiv Kawasaki Juniora. Prekinuli su razgovor, jer je loše izbačena lopta dospjela u gledalište izazivajući veliko uzbuđenje prisutnih. Hari je skočio u želji da je dohvati, ali ju je već neka ljudina od oca pobjedonosno držao u ruci, smijući se zadovoljno.  — Na kojoj pozicij pozicijii igraš u momčadi? — upitao je Ubojiti Kudzu. Kudzu.  — Pomoćni igrač u va vanjskom njskom polju. Onda kad mi dozvole dozvole da igram —  reče Hari plaho, odvraćajući pogled i sjedajući natrag na svoje mjesto.  — A, tako. Kol Koliki iki ti je prosjek zgoditaka zgoditaka??  — sjaj sjajan. an.ćeš Jedno cijelozablistati, dvade dvadeset set tritkou godini — reče odvrati  — Ne Hm!bašMožda večeras zna? — muHari. Ubojiti Kudzu, smješkajući se.  — Nadam se — odgovori Hari. — Polovica igrača u našoj momčadi

oboljela je od američke gripe.  — Upravo zbog toga sam se i ja našao ovdje — kazao je Kudzu. —  Imao sam sastanak s jednim biznismenom čiji je sin trebao igrati na ovoj  

utakmici. Međutim, on nije došao jer i njegov sin ima gripu. U nadsvođenom stadionu vladala je prilična vrućina, pa je Kudzu nava na valj ljiva ivaoo da im ku kupi pi os osvj vjež ežav avaj ajuć ućii hl hlad adni ni Sn Sno-K o-Kon one. e. Up Upra ravo vo kad kad je  prodavač stigao do njih, Hariev trener dao mu je rukom znak i dječak je  potrčao niz tribine, pr pridružujući idružujući se svojim suigračima koji su išli u prostor  za zagrijavanje ispod stadiona. Cim Ci m je prva, prva, nezan nezaniml imljiv jivaa uta utakmi kmica ca za završ vršila ila,, Ha Harie rieva va je mom momčad čad izašla na teren. Prvi udarac lopte iz redova Kawasaki Juniora, dvanaestogodišnjak  građen poput orangutana, ustao je i velikom snagom udario loptu koja je  pogodila u prsa hvatača Mitsubishi Klinaca na trećoj »bazi«, i odbila se od njega. Klinac je naime u tom trenutku mahao majci. Iznijeli su ga iz igrališta. je primijetila da se mali igrač brzo pridigao, glasno navijajući Melissa za svoju momčad. Utakmica se nastavila. Nakon tri uspješna napada, Juniori su vodili  protiv Klinaca s 6-3. 6-3. U četvrtoj sedmini Hari se nalazio na položaju hvatača u desnom  polju, jer su zbog mnogobrojnih ozljeda u već ionako oslabljenom timu na red došli i oni manje kvalitetni igrači. Jedan od Kawasaki Juniora udario je visoko loptu koja je poletjela  prema desnom polju. Hari je potrčao za njom, ali su mu se noge saplele tako da je pao dok je lopta udarila na zemlju samo metar od njegove ispružene rukavice. Hvatač u centru ju je uspio uhvatiti i predati drugom igraču, koji ju je nekim čudom u trku donio u gol. Pri tom je grubo odgurnuo hvatača Klinaca koji ga je pokušao spriječiti.  — Oh, Čini siguran mi se dasam se Klincima loše piše — reče M Melissa. elissa.  — da će stvari krenuti nabolje — odvrati Ubojiti Kudzu. — Zar ne znate da opera nije završena sve dok ne nastupi glavna  primadona?  — Mislim da nikakva primadona ne može pomoći klincima — kazala  je Melissa.  — U mojoj zemlji bejzbol još uvijek nije naročito popularan — reče on. — Ljudi kažu da je to dekadentna, buržujska igra. Međutim, ja ipak ne dijelim njihovo mišljenje.  — Ali unatoč tome ipak nosite njihovu zastavu? — Pokazala je rukom na njegovo tetovirano čelo.  — Recimo da je ttoo u znak poštovanja staroj staroj slavi — odgovorio je. Dolj Do ljee na tere terenu nu igra igrala la se po posl slje jedn dnja ja se sedm dmin inaa ut utak akmi mice ce Ju Junio niors rske ke Bejzbol Lige.»baze«. Mitsubishi uspjeli boda loptu. udarajući loptu i optrčavajući Red Klinci je sadasudošao i napostići Haria dva da udari U igralištu je vladala velika napetost. Igrač na unutrašnjem polju blizu vrat vr ataa po povuk vukao ao se un unat atra rag, g, spre sprema maju jući ći se da za zaus usta tavi vi napa napad. d. Ig Igra rači či u vanjskim poljima drhtali su od iščekivanja. Bacač lopte je zamahnuo svom snagom, ali je ova preletjela Haria i  pala izvan igrališta. igrališta. Hari se nije niti pomaknuo s mjesta, pra prateći teći njen let. S klupe su se čule pogrde vodstva ekipe. Osam tisuća ljudi skočilo je na noge. Bacačč se ponovno zavr Baca zavrtio tio i zavi zavitlao tlao loptu. Hari je zama zamahnuo hnuo palicom na takav način da bi ova vjerojatno zatjerala loptu u zemlju ili je pak  udarila okomito u vis. Međutim na pola puta, kao da je netko ubrzao  pokrete. Polagani zamah zamah odjednom je dobio brzinu orkana. Hari se doslovce bacio na zemlju. Od snažnog udarca palica je puklana dva dijela. Lopt Lo ptaa je pop poput ut bije bijele le stri strije jele le po pole letj tjel elaa zrak zrakom om i ud udar aril ilaa u ve veli liki ki semafor udaljen oko 110 metara takvom žestinom da je pokazivač vremena  prestao raditi.

Svima je zastao dah. Hari nije vjerovao vlastitim očima. Svi igrači su zurili u semafor.  

 — Momče, kreni sada u pobjedničko optrčava optrčavanje nje — podsjetio je Haria sudac utakmice. Polagano, ne vjerujući da je sve ovo istina, Hari je počeo trčati prema  prvoj »bazi«. Gromoglasan pljesak se prolomio gledalištem, a svi navijači su bili na nogama. Harievi suigrači napustili su »baze« i kretali se prema vratima. Vodstvo ekipe je čekalo da on optrči treću »bazu«. Juniori su pokunjeno stajali po strani. Klinci su skakali po Hariu od oduševljenja.  — Nisam znala da možete istu čaroliju izvesti dvaput u jednom danu  — reče Melissa, Melissa, zureći u nj njega. ega.  — Tko, ja? — upi upita ta Kudzu.  — Krivo usmjeravate svo svojj talent i svoje sposobnost sposobnostii — rekla mu je.  — Smatra se da našu čaroliju možemo izvesti samo jedanput u 24 sata  — kazao je Kudzu, smješkajući se.  — Vrlo dobro znam da to nije istina — odvra odvratila tila je Melissa.  — Oh, da. Zaboravio sam da ste vi udati za rvača, i to jednog sumotoria, zar ne? Melissa se zarumeni cela.  — Dečko se već osjećao posramljen zbog one visoke lopte koju nije uspio uhvatiti u četvrtoj sedmini. Osim toga, sve je to samo igra.  Na vratima pokraj prve »baze« »baze« Harievi suigrači su mu čestitali, čestitali, tapšući ga po leđima. Utakmica je završila rezultatom 7-6 koji se jasno isticao na velikom semaforu dokjesuustala. tehničari već počeli popravljati razbijeni mjerač Melissa — Idem dolje po Haria. Nadam se da ćemovremena. se vidjeti sutra na turniru.  — Kako ćete kući? — upitao je U Ubojiti bojiti Kudzu.  — Pješice. H Hari ari stanuje u blizin blizinii stadiona.  — Ali, vani pada snijeg.  — Odista?  — Odvest ću vas kući. Tu vani je moj eelektrični lektrični automobil.  — Vrlo ste ljubazn ljubazni.i. I ja stanujem tu u blizini... blizini...  — Znam ja gdje vi sstanujete. tanujete.  — Dobro, onda. I hvala jjoš oš jednom. Hari je dotrčao do njih. — Tetka Melissa! Jesi li vidjela? Ja uopće nisam što, i odjednom... svjestan štopun se pogodak! dogodilo. Osjetio sam nešto čudno, ne znam ni sam  — Bilo je sjajno. — Osmjehnula mu se. Ubojiti Kudzu je gledao uvis, iznenada pokazujući veliko zanimanje za krovnu konstrukciju stadiona. Za gru grupu pu rva rvača ča u čiji čijim m se redo redovi vima ma na nala lazi zioo Go Goro rost stas asni ni Enci Encija jann  priređen je te večeri veliki prijem u klubu. A, to je značilo da će glavnu riječ imati rvači. Iako je bio na vrhuncu svoje sportske slave, Gorostas se nikako nije mogao naviknuti na ponašanje svojih navijača i obožavatelja. Njihove  basnoslovne nagrade, njihovo agresivno vladanje na takmičenjima, njihovi  pokloni u vidu suvenira, odjeće, automobila, a ponekad i kuća i velikih komada zemlje kojima su obasipali svoje omiljene rvače, naprosto su u njemu izazivali zgražanje i gađenje. Dobro je znao da je sve to još ostatak običaja preuzetih od tradicionalnog sumo-rvanja. No, Zen-sumo nije više bio samo nacionalni sport, ta vrst rvanja postala je popularna širom svijeta. Mnogi su štedjeli godi go dina nama ma da bi mo mogl glii do doći ći u Ja Japa pann i pr pris isus ustv tvov ovat atii si sije ječa čanj njsk skom om il ilii

svibanjskom turniru. I sami Japanci često su otkidali od vlastitih usta da bi mogli mo gli da dati ti sv svoj oj no novč včan anii pr pril ilog og za no nove ve ke kesho sho-m -maw awas ashi hi,, fi fino no izra izrađe đene ne  pregače od teškog brokata i svile koje su rvači nosili prilikom svečanog  

ulaza u ring.  Novac je u ovom sportu pritjecao poput bujice, dolazeći u malim kovertama poštom, u svlačionicama i nakon svečanih prijema kakav je bio ovaj večeras. Jedanput mjesečno Gorostasni Encijan bi pokupio sve što mu je stiglo i odnio to svom knjigovođi koji je onda, držeći se dobivenih uputa darovao određenu sumu u dobrotvorne svrhe. Drugi rvači postupali su na manje više sličan način, ali je bilo i onih koji su sav dobiveni novac zadržavali za sebe. Poreznici su uvijek slijepo vjerovali i bez primjedbi prihvaćali izvještaje svojih rvača. Ušao je u klub. Zabava je već bila u punom jeku. Jedna od mnogobrojnih hostesa uzela je njegove cipele i ogrtač i odnijela ih u garderobu. Prostorija je bila ispunjena plavičastim dimom, tanjurima, bocama,  poslovnim ljudima, rvačima i smiješnim papirnatim kapama. kapama. Konobarice su neprestano ulazile i izlazile, noseći sve više hrane. U jednom kutu, na  povišenom podiju, svirala su trojica glazbenika, no nitko ih uopće nije slušao.  Netko od gostiju pričao je papreni vic. Cijela se prostorija zatresla od gromoglasnog smijeha.  — Ah! — uzviknuo je ne netko. tko. — Stigao nam je i Yokozuna Encijan! Ovaj se duboko naklonio. Za niskim stolom odmah se našlo slobodno mjes mj esto to za nj njeg ega. a. Vidio idio je da se me među đu uz uzva vani nici cima ma na nala lazi zi i ne neko koli liko ko Amerikanaca. Nekolicina Nekolicina njih sigurno su bili pripadnici CIA-e.  Naime, i Amerikanci i Rusi svojski su se trudili da Zen-sumo pretvore usvote ubilačko Nudili su aktivnim, alikoristeći i bivšimsvoju sumotorima novacaoružje. samo da bi ih pridobili da ovi, divovskugoleme snagu, razviju neku vrst ubilačke vještine. Međutim, koliko je njemu bilo poznato, ni nitk tkoo od rv rvač ačaa nije nije pr prih ihva vati tioo po ponu nudu du.. Dodu Doduše še,, ne nešt štoo se go govo vork rkaalo o Brazilijancima. Zami Za mišl šlja jaoo je ka kakv kvaa bi to budu budućn ćnos ostt bi bila la:: nepr nepres esta tano no u dr druš uštv tvuu  premijera, milijunera, predsjednika i paranoika svih vrsta, u odjeći s ugrađenom strujnom mrežom i provjeravajući njihove džepne akumulatore  prilikom svakog izlaska. izlaska. Dva puta su ga pokušali vrbovati. Ovi s istoka kao i oni sa zapada. Pone Po neka kadd su ga ča čakk i pr praatili tili,, ka kaoo uo uost stal alom om i sv svee su sumo moto tore re.. Po Poli liti tiča čari ri  jednostavno nisu imali sluha. sluha. Dok se sa sakke toč točio ne nešt šteedimi dimicce, Gor oros osta tass je po pove veoo razg razgov ovor or s Pekowski, blagonaklono koji je na turniru postigaopobjedu rezultat svom 12-2, uŽeljeznim susretu sPekowskim. Orkanom Takanakom je prepustio  protivniku. (Prema jednoj staroj izreci nijedan natjecatelj na turniru koji je izvojevao više od devet pobjeda neće poraziti protivnika koji je izgubio sedam borbi. To je bio slučaj s Takanakom. Njemu je bilo potrebno osam  pobjeda da zadrži sadašnje mjesto na postojećoj rang-listi).  — Osjetio sam da je u kr krizi izi — rekao je Pekowski, govore govoreći ći poljski. —  Mislim da bismo s njim morali razgovarati o svibanjskom turniru.  — Jesi li to napome napomenuo nuo njegovom treneru?  — Reći ću mu nakon ovog turnira. Dobro bi bilo da i ti pođeš sa mnom na taj razgovor.  — Ja ću tada ve većć biti bivši rvač.  — Takanaka tebe cijeni više od sviju nas. Svečanost povodom tvog dampatsu-shikia svu kosu. Kad već održat govorimo će se tek o tome, za dvazaista tjedna.miDo je tada žao da ti neće se povlačiš još ošišati iz rvanja.  — Možda bih mogao biti Takanakin pomoćnik i nositi mu svečanu opremu kad nastupi posljednji put na turniru. Bio bih stvarno počašćen

 

time.  — Odlično! Znači ideš sa mnom, u petak?  — Da. Uzvanici su bili pijaniji od rvača. Baš kao i njihovi poklonici. I trener   Navakano je bio prilično alkoholiziran, ali se još uvijek hrabro držao na nogama. Na stol su donosili brda hrane. Jedan je biznismen pokušao zgrabiti konobaricu za stražnjicu. I ova će se zabava kao i sve one ranije  pretvoriti u raskalašenu pijanku.  — Pjesma! Hoćemo pje pjesmu! smu! — viknuo je predsjednik kluba navijača navijača i lj ljubi ubite telj ljaa su sumo mo-rv -rvan anja ja,, biz bizni nisme smenn še šezd zdes eset etih ih go godi dina na.. — Tk Tkoo će na nam m zapjevati nešto? Gorostasni Encijan je ustao i prišao glazbenicima. Izmijenio je riječ dvije sa sviračem samisena, japanskog bendža. Tada se okrenuo prema svojoj pijanoj, nestrpljivoj publici.  Na koliko je ovakvih prijema i pijanki do sada bio u svojoj sportskoj karijeri? kari jeri? Dvije stot stotine, ine, tri stoti stotine? ne? I uvije uvijek k isto, pijanstv pijanstvo, nered, , prepi prepirke, rke, hvalisava samouvjerenost pokrovitelja i navijača. Neki o, su nered od njih stvarno obožavali ovaj sport, dok su drugi uživali u njemu indirektno. Njemu ovakve pijanke neće nedostajati. Kad je svirač počeo izvoditi dogovorenu melodiju, on je shvatio da mu je možda ovo posljednja službena zabava kojoj mora prisustvovati. Počeo je pjevati: »Ja ljubav sretoh svoju uz mirne vode Jezera Biwa  Prije nego su zalepršale zalepršale ratne zastave Taira...« Taira...«  Nastavio je tako pjevati svih šest šest strofa čistim, zvonkim glasom koji ni u kom slučaju nije odgovarao njegovoj krupnoj pojavi. p ojavi. Svi su prisutni stajali i aplaudirali, neki od rvača prisutnih ovdje, obarali su pogled jer su samo oni i nitko drugi, znali za njegove planove o  povlačenju iz rvačkog sporta, kao i činjenicu da mu je ovo vjerojatno  posljednja zabava . treneru koji ga je odveo do vlasnika kluba, ispričao se Uputiozabava. se prema što mora otići zbog turnira i male prehlade, rukovao se, naklonio i izašao u  predvorje gdje mu je hostesa hostesa revno donijela njegove njegove cipele i ogrtač ogrtač.. Dao joj je napojnicu i autogram za koji ga je zamolila. Vani je počeo padati snijeg. Neonska rasvjeta i svjetleće reklame  pretvorile su nebo u treptavu, šarenu mrlju. Gorostasni Encijan je polagano koračao korač ao sve pusti pustijim jim ulicama. Čak su i taks taksiji iji bježali pred snijegom poput crvenperki koje se uklanjaju svjetlu. Kuća mu je bila udaljena tek dva kilometra odavde. Volio je snijeg koji pada, opustjele ulice i tišinu velikog grada u ovo doba noći.  — Sklonište u olujnoj noći? — upitao ga je starac u dronjcima koji je stajao na uglu. Gorostasni Encijan se zaustavio.  — Imategalijemalo sitniša za starca kojipogled treba prema u olujnoj noći?  — ponovno upitao prosjak, prosjak, podižuži psklonište rema Enciianovom licu. Goro Go rost stas asni ni Enci Encija jann je pose posegn gnuo uo u dž džep ep i izva izvadi dioo tri, tri, četi četiri ri male male iscrtane koverte kojima su ga obasuli obožavatelji kad je izlazio iz kluba. Starac ih je uzeo i ostvorio jednu. Onda drugu, pa treću...  — Zaboga, ovdje ima više od osamsto tisuća jena — rekao je vrlo tiho i polagano.  — Predlažem vam da provedete noć u hotelu Imperial ili u Hiltonu —  kazao je Encijan, okrenuo se i otišao dalje. Starac se je smijao, zatim se pun dostojanstva ispravio, stupio na rub  pločnika i bahato đozvao đozvao rikša-tricikl. Melisse nije bilo kod kuće. Upalio je svjetlo u hodniku i skinuo cipele. Prošao je niskom dnevnom sobo so bom m u ko kojo jojj je bilo bilo ma malo lo na namj mješ ešta taja ja,, i ug ugas asio io sv svje jetl tloo na dr drug ugom om  prekidaču. Uputio se u kupaonicu, stavio na lice gel za skidanje dlačica i zatim ga obrisao.

Otišao je u kuhinju, izvadio polovicu šunke, pojeo je, popivši pritom tri litre mlijeka. Vratio se u kupaonicu, oprao zube, zatim je krenuo u spav sp avać aćuu sobu sobu,, od odma makn knuo uo prek prekri riva vačč i st stav avio io posu posudu du s že žera ravi vico com m na  

uzglavlje. Pritisnuo je gumb na ugrađenom kasefofonu i kuću su ispunili tihi zvuci stare snimke Kimio Eta koji je svirao »Rukodan« na kotou, japanskoj citri. Jedin Je dinii ukra ukrass sp spav avać aćee so sobe be bila bila je repr reprod oduk ukci cija ja Sh Shun unch chov ovee sl slik ikee  Najsnažniji i Najljepša, prikazujući lokalnu filmsku ljepoticu i sumotora tri  puta većeg od nje: nje: slika je visjela na najudaljenijem zidu zidu.. Ugasio je svjetlo. Istog trenutka kroz papirnate zidove kuće počele su se nazirati siluete snježnih pahuljica koje je bacale jako svjetlo ulične rasvjete. Promatrao je snijeg kako pada, slušajući istovremeno tihu glazbu, i odjednom osjetio mono no aware za prolaznu ljepotu svijeta. Gorostasni Encijan je povukao platneni pokrivač preko ramena, stavio glavu na tvrdi drveni blok i utonuo u san. Hari je izašao iz auta pred svojom kućom, a oni su nastavili vožnju. U malim električnim kolima bilo je ugodno i toplo. Pili su kavu na gotovo opustjelom velikom parkiralištu Tokio Sonica.  — Negdje sam ppročitao ročitao da ste arhitekt — reče Ubojiti K Kudzu. udzu.  — Samo u krajnjoj nuždi — odvrati Melissa.  — Da li biste možda željeli pogledati Centar i Kuću Kudzu? — upitao  ju je. Za jednog arhitekta to je bilo isto kao da ga pozivaju u vikendicu Frank Lloyd Wrighta ili u jednu od onih osebujnih građevina podignutih  prema nacrtima Eero Saarinena u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Melissa je oklijevala.  — Trebala bih ipak najprije nazvati kući — rekla je nakon nekoliko trenutaka.  — Mislim da vam je suprug još uvijek u klubu Nue Vue gdje zabavlja  parajlije.  — Da, vjerojatno ste u pravu. Nazvat ću ga kasnije. Rado bih  pogledala vašu kuću. kuću. Starac je umirao, ležeći na svom krevetu.  — Znači, ipak si čuo za mene — kazao je. Glas mu je zvučao strahovito umorno. Gorostasni Encijan ga nije vidio punih sedam godina. Uvijek je bio star, ali nikad nije bio tako oronuo i tako nemoćan kao sada. je nekoć(premda bio njegov mentor i savjetnik. mu jetoga). pokazao uveoDr. ga uWu Zen-sumo u ono vrijeme nije bio On svjestan Dr.put Wui ni nije je sp spad adao ao u on onee za zago gone netn tne, e, šutl šutlji jive ve,, pr prop opov ovje jedn dnik ikee ZenZen-bu budi dizm zmaa.  Naprotiv, bio je bučan, veseo, igrao se sa svojim učenicima, vikao na njih,  jednom rječju činio je je sve samo da oni »prog »progledaju«. ledaju«. Ponekad bi stiglo pismo od njega. Ali, sada je po prvi puta zazvonio telefon usred noći.  — Oprostite. Ka Kasnim snim — reče Gorostasni Gorostasni Encijan. — Va Vani ni pada snijeg  — Zar i u tvom dijelu svijeta? — upitao je je Dr. Wu. Wuov poslužitelj je bio odjeven u budističke halje i uopće se nije osvrtao na njih dvojicu.  — Mogu li vam ikako po pomoći? moći? — upitao ga je Gorostasni Encija Encijan. n.  — Fizički ne možeš. Bol je prisutna u cijelom mom tijelu. Ali psihički  je možeš ublažiti. ublažiti.  — Kako?  — Nastoj sutra pobijediti premda ja fizički neću biti prisutan da  podijelim tvoju radost.

Gorostasni Encijan je šutio nekoliko trenutaka. Ne znam da li vam to mogu obećati.  — Nisam tako mislio. Izgleda da si zaboravio onog mačića i njegovu  

zdjelicu mlijeka.  — Ne, nisam. Mislim da sam ovaj put naišao na novog i jakog  protivnika. Pobijedit ću ili izgubiti. No, bez obzira na ishod borbe, povući ću se iz aktivnog rvanja.  — Da ti pobjeda ništa ne znači, već bi do sada bio višestruki gubitnik   — kazao mu je Dr. Wu. Gorostasni Encijan ponovo je zašutio. Wu se s mukom pomaknuo na jastucima, podižući malo glavu. —  Znaš, više nemam vremena. Dođi bliže, sagni se. Poslušaj sad pažljivo što ću ti reći.  — Pripravnik Itsu došao je svome Učitelju i upitao ga, »Učitelju, u čemu —je »Moraš tajna ukupne se truditi spoznaje?« i koncentrirati tako da nikad ne pomisliš na  bijelog konja,« uputio ga je Učitelj.  — Itsu se čitavim svojim bićem posvetio tom zadatku. Jednog dana dok je grabljama čistio šljunčanu stazu, osjetio je da su mu se otvorile oči u svijet spoznaje, obasjala ga je svjetlost spoznaje.  — »Učitelju! Učitelju!«, vikao je Itsu, trčeći kao bez duše prema Učiteljevim odajama. »Učitelju moj, uspio sam se prisiliti da ne mislim na  bijelog konja!«  — »Brzo!« reče mu Učitelj. »Kad nisi mislio na konja, gdje je bio Itsu?«  — Pripravnik nije znao odgovoriti.  — Učitelj ga je onda snažno udario svojim štapom. U tom času. Itsuu  je sinulo. Dr. Wu je tada klonuo glavom na jastuk.  — Zbogom — rekao je je.. U sv svom om kr krev evet etuu u bu budi dist stič ičko kom m samo samost stan anuu u Ti Tibe betu tu,, Dr. Wu je zahroptao i — izdahnuo. Stojeći u svojoj spavaonici u Tokiu, Gorostasni Encijan je zaplakao. Kuća Kudzu zauzimala je cijeli jedan gradski blok u središtu Tokia. Mora da su porezi koje je plaćao bili ogromni. Kroz pahuljice snijega koje više nisu tako gusto padale, Melissa je spazila svjetlost reflektora. Njihove su zrake prodirale u samo srce noćne tmine. Iz ove udaljenosti vidjela je samo gusti, neprohodni kudzu. Kudzu je bila vrst biljke penjačice, donesene iz Kine u Japan gdje su je uzgajali već astoljećima. Njeno ljekovi korijenje upotrebljavali kaojike izvor škrobisuu kulinarstvu, kulina rstvu, od lišća pravili ljekovite te čaje čajeve: ve: vlaknasu stabl stabljike koristili za izradu odjeće i papira.  No, kudzu je ipak bila najpoznatija po svom strahovito brzom rastu,  prekrivajući sve što joj joj je stajalo na pu putu. tu. U vrijeme velike ekonomske krize tridesetih godina prošlog stoljeća,  posadili su je na usjecima glavnih cesta u jugoistočnom dijelu Sjedinjenih Država da bi na taj način spriječili odrone. Međutim, malo je nedostajalo,  pa da kudzu zaustavi svaki rast i razvoj tog dijela Amerike. U idealnim uvjetima koji su joj pogodovali, pustila je izdanke duže od dvadeset metara u toku samo jednog ljeta. Povijuše su joj prekrile telefonske i telegrafske stupove, brežuljke i stabla. Uništila je sve nisko raslinje, sprječavajući svojim gustim pokrovom pristup sunčanih zraka.  pojas Na širok mnogim tri kilometra mjestimas američkog obje straneJuga, autocesta. kudzuVelika povijuše Suma prekrivale Kudzu suu središnjem dijelu države Georgia postala je Nacionalni Park  U hladnijim i znatno nepovoljnijim klimatskim uvjetima u Japanu, rast i širenje širenje ove biljn biljnee napas napasti ti moglo se lakše suzbit suzbiti.i. Među Međutim, tim, vlasnik Kuce

 

Kudzu to nije želio. Svjetla reflektora koja su titrala snježnim nebom bila su samo dio velikog sistema grijanja i navodnjavanja koji je omogućavao nesmetani nesme tani rast povij povijuša uša u toku cijele godine godine.. Mel Melissa issa je već ranije čitala o ovom mjestu ali vidjeti to vlastitim očirna bilo je sasvim nešto drugo. Cijeli  je ovaj kompleks predstavljao predstavljao zeleni splet splet povijuša i svjetlosti  — Da li ih uopće podrezujete? — upit upitala ala je.  — Promet im ne da dalje— odgovori Ubojiti Kuuzu, smijući se. —  Vrtlari dolaze jedanput tjedno i bore se s povijušama. Ali, ne previše uspešno. Ušli su u zeleni tunel prilazne ceste. Melissa je krajičkom oka ugledala ugl edala dio kuće od armiranog betona kad su se spuštali u udolinu gdje su bila  parkirana najrazličiti ja prijevozna sredstva. Tri čamca, četiri automobila,  jedan hidrogliser i mali mali sportski avion. Reflektori su objasjavali gusti zeleni krov s kojeg su se spuštale  povijuše prema izvorima svjetlosti.  — Reflektore moramo prem premještati ještati svaki tjedan — rekao joj je.  Na vratima ih je dočekao glavni poslužitelj. — Samo ćemo pugledati kuću, Mord — reče mu Ubojiti Kudzu. — Za pola sata posluži piće u gostinjskoj sobi.  — U redu, gospodine  — Idemo. — Melissa je prišla ogradi stepeništa. Prostor dnevnog  boravka sličio je kuglani ili predvorju nekog prastarog hotela. Balkon na drugoj etaži stršio je poput izbočine na istočnom zidu. Ubojiti Kudzu je  prišao upravljačkoj konzoli konzoli i pritisnuo nekoliko gumba. Iz desetak zvučnika zagrmjela je pjesma Ubojiti Kudzu je na trenutak zastao, pucketajući prstima u brzom ritmu. — Ovo je ludo! Kakav ritam! — reče — Kompozitor je Spike Jones.  prilično nepoznati američki muzičar muzičar iz prošlog stoljeća. Umro je od raka —  dodao je. Melissa je išla za njim, pomno razgledavajući one dijelove kuće koji su obično zanimali i druge posjetioce: Kromnanu Sobu, Kompresorski Inhalatorij. Streljanu (štos je ne pogoditi metu, objašnjavao je Kudzu) i Mososaurski Bazen s okaminama ukopanim na dnu i sa strane. Cijela građevina i njen neukusni, lažni sjaj dojmili su je se snažnije nego što je to očekivala.  — Dobro ste se osigural osiguralii za budućnost.  — Vidite, netko ulaže u biznis, netko daje novac u dobrotvorne svrhe, netko štedi. Ja trošim. Sjedili su u gostinjskoj sobi i pili kudzu-čaj s ledom. Prostorija je bila  jedna od najudobnijih koju je Melissa ikad vidjela.  — Prilično Pa, i nijeje — sve odvratila neuku neukusno, sno,jezarMelissa. ne? — upitao — Vrijedilo ju je Ubojiti je doći K Kudzu. udzu. ovamo i vidjeti sve to.  — Možete i ostati, ako želi želite te — predloži Kudzu. Kudzu.  — Da, mogla bih. — Uzdahnula jje. e. — Bila bi to dobra isprika da ne moram prati suđe kod kuće. — Zagledala se u njega. — Ne, hvala. Osim toga to vam baš ne bi išlo u prilog obzirom na sutrašnji susret.  — Na to uopće nnisam isam ni pomislio.  — Znam da niste.  — Vrlo ste lijepa žžena. ena.  — A vi imate llijepu ijepu kuću.  — Hmmm. Vrijeme je da vas odvedem kući.  — Naravno. Sjedili su u kolima ispred njene Snijeg je prestao padati. Bilo je hladno. Zvijezde su provirivale ispod kuće. niske naoblake.  — Sutra ću pobijediti — reče Ubojiti Kudzu. Kudzu.  — Možda i hoće hoćete te — odvrati Melissa. Melissa.

 

 — Neki put možemo po postići stići i više od pobjede — kazao je je..  — Reći ću to svom suprugu.  — Moja su ti vrata uvijek otvorena — reče. Nagnuo se i otvorio vrata sportskog dvosjeda. — Život će biti teži nakon njegova poraza. Ili nakon njegova povlačenja iz sporta. Izišla je iz vozila, drhteći ne samo od hladnoće. On je zatvorio vrata, velikom brzinom okrenuo kola i odvezao se zaleđenom ulicom. Dvaput je žmirnuo farovima, a onda nestao iza ugla.  Našla je supruga kako sjedi u kuhinji. Oči su mu bile crvene, a obrazi  blijedi. Takvog ga još nije nije nikad vidjela.  — Umro je Dr. Wu — rekao je i zagrlio ju svojim ogromnim rukama,  potpuno je prekrivajući tijelom. tijelom. Ponovo je zaplakao. Rekla mu je tiho:  — Idemo u krevet. Mo Moraš raš pokušati barem malo zzaspati. aspati. klub. — —Ne, Pomogla ne mogu mu jespavati. da se obuče Čekaou sam najtopliju te da zimsku dođeš. odjeću. Idem sada Poljubio dolje juu  je i otišao, idući pješice snijegom pokrivenim pločnikom do zgrade gdje se nalazila vježbaona u kojoj je obično trenirao. Mladi rvači. juniori, ustajali su u četiri sata ujutro. Svoj radni dan  počinjaii su čišćenjem prostorija, kuhanjem, kupanjem, uzimanjem obroka, i služenjem rvačima seniorima. Kad su ušli u vježbaonu, našli su Gorostasa u svom mawashiu kako gura, pritište i udara o tristo kilograma tešku vreću  pijeska, plačući cijelo vrijeme bez ijedne jedine riječi objašnjenja. Pod  borilišta bio je sav iscijepan i naboran. Očistili su cijelu prostoriju i pripremili sve za jutarnji trening, a jedan od mladih rvača neprestano je išao za njim, noseći posudu s pijeskom. p ijeskom. U sedam sati ujutro srušio se iscrpljen na klupu. Dvojica juryoa  prekrila su ga pokrivačima pokrivačima i namjestili budilicu pokraj njega na 1 sa satt poslije  podne.  — Protivnik ti je sinoć bio na bejzbol utakmici — rekao mu je trener   Navakano. Gorostasni Encijan je sjedio u svlačionici dok mu je brijač češljao i mastio njegov pomno oblikovan chon-mage. — Tvoja me je supruga zamolila da ti ovo predam. Bilo je to pisamce u običnoj koverti adresirano njenim prekrasnim rukopisom. Otvorio ga je i pročitao. U pismu ona ga je upozorila na Kudzuove riječi o »nečem većem od  pobjede« koje je čula čula sinoć, i ujedno mu poželjela sve najbolje. Okrenuo se treneru.  — Da li je Ubojiti Kudzu ikad povrijedio nekog svog protivnika pr otivnika prije nego je postao yokozuna u prošlom turniru? — upitao je Gorostas.  Navakanov odgovor slijedio je bez oklijevanja. — Ne, nije. Tako nešto nisam još čuo. Da vidim to pisamce. — Ispružio je ruku. Gorostasni Encijan je stavio pismo natrag u kovertu i gurnuo je svoj mawashi.  — Možda bi treba trebalo lo upozoriti sudije?  — Zao mi je što sam to uopće spomenuo — odvratio je Gorostasni Encijan.  — Ne sviđa mi se sve ovo — reče trener. Troj Tr ojic icaa kr krup upni nihh rv rvač ačaa juni junior oraa do dotr trča čala la su u sv svla lači čion onic icu, u, no nose seći ći Encijanov svečani kesho-maioashi. Posljednji dan siječanjskog turnira uvijek je ispunio gledalište do  posljednjeg mjesta. Cak i borbe maegashira i komusubia u kojima su nastupali i rvali dječaci, privlačile bi dovoljan broj gledalaca tako da su se  pripravnici Začuo dobro se poziv osjećal osjećali. rvačima i. ozeki-felase, i oni su izveli svoju poznatu, grandioznu ceremoniju svečanog ulaska u ring, prekriveni veličanstvenim kesh ke shoo-ma mawa wash shii preg pregač ačam amaa od brok brokat ata, a, sv svil ilee i zl zlaata, ta, dok dok su nj njih ihov ovii  pomoćnici čučali čučali sa strane.

 

Zatim su se povukli na svoje klupe na istočnoj ili zapadnoj strani ringa, očekujući poziv yobidashia pištava glasa. Gorostasni Encijan promatrao je kako pomoćnici pomažu Ubojitom Kudzuu da skine svoju raskošnu ritualnu pregaču, protkanu zlatom sa svilenim listovima kudzua, grimiznim cvjetovima i žutim zvijezdama. Na čelu mu je žarila zastava Narodne Republike Kine. Pogledao je prema uglu gdje je sjedio Encijan i nasmijao se zlobno,  punim ustima. U toku oku je bio ve veli likki su sussret ret izme između đu Gor oril ilee Ts Tsun unaami miaa i Ork rkaana Takanake, koji je prema velikom satu trajao više od trideset sekundi, a oba takmičara su se upinjala iz petnih žila, stenjući i znojeći se sve dok ih gyoji nije prekinuo i naredio im da se podignu i ponovno krenu svaki na svoju graničnu crtu. Bili su to najgori susreti za rvače u kojima su se takmičari napinjali i naprezali, zatim saginjali, a da pritom ni jedan niti drugi nisu ostvarili nikakvu nikak vu potrajao predn prednost. ost. šest Prijeputa pet godina održan n je jedan legendarni susret koji je po 30 održa sekundi prije takav nego legend što je arni jedan od natjecatelja savladao savladao onog drugog'. Sudac je dao znak svojom lepezom. Gorila Tsunami se stropoštao  potrbuške udarivši licem o zemlju, zemlju, a zatim je natraške otpuzao s ringa. Gledaoci su vrištali i pljeskali Takanaki, A, onda je yobidashi objavio:  — Na istočnoj stra strani. ni. Gorostasni Encijan; na zapadnoj, Ubojiti K Kudzu. udzu. Prilično su brzo obavili svoje shikirie. Svaki je bacio dvije pregršti soli, trljajući se samo jednom. Iza toga je Gorostasni Encijan, krećući se graciozno poput plesača, podigao desnu nogu i njome udario o zemlju, a zvuk koji se začuo odjeknuo je stadionom poput grmljavine topova. Odmah nakon toga pošao je na svoju graničnu crtu. Ubojiti Kudzu brzo je skočio na svoju crtu, piljeći u svog protivnika koji je stajao metar udaljen od njega. Glavni sudija, gyoji, pričekao je nekoliko sekundi, bacajući pogled u stranu prema obojici, i podigao lepezu. Za to vrijeme Gorostasni Encijan je čuo tiho zujanje električne mreže, čuo je i dah koji su zadržali njegovi kolege rvači kao i zvižduk u nosnici sudije na sjevernoj strani borilišta. bor ilišta.  — Hutm. — vikao jjee sudac i trznuo lepezom lepezom Gorostasni Encijan se osjećao kao da su mu se u glavi sudarila dva natovarena teretna vlaka. Začulo se škljocanje kad su mu se napeli svi mišici na tijelu, a snaga udara u mozgu počela je upirati u njega, podižući se i prijeteći da provali kroz njegovo tjeme.  Noge su mu počivale na kliskom, pjeskovitom dnu, dok su snažni, visoki valovi udarali o njega, zagonetna bujica upirala je u jedno rame, u  jednu stranu tijela, vukući mu noge, svijajući mišiće. Imao je osjećaj da mu željezni palci guraju oči u njihove duplje u namjeri da ih raspore poput zrelih šljiva. Tetive su mu bile zategnute poput željeznih žica na koloturi zglobova. Ruke su mu se pretvorile u duge rezance, a lice u masu topljenog sira. Pijesak na kojem je stajao bio je mekan, vrlo mekan, i shvatio je da treba samo utonuti u njega, predati se i prestati pružati svaki otpor. U toj sumaglici i sljepilu ipak je dobro znao na što ne smije pomisliti. Odjednom se sve zaustavilo i oslobodilo mu um: Ispružio je jJednu mentalnu ruku, veliku poput sunca, brzu kao svjetlost, dugu poput po put vremena, i gurnuo je u protivnikova prsa. Ponovo su zasjali reflektori, bio je opet na stadionu, u borilištu, a nejasno udaranje pretvorilo u urnebesni Ubojiti Kudzu je ležao se među zaštitnimpljesak balama,i vrištanje. žmirkajući.  — Kopita? — Cuo ga je Gorostasni Encijan kako pita zaprepašteno  prije nego što će ustati.

Gorostasni Encijan je uzeo omotnicu iz sudijinih ruku uz tri kratka odsječna pokreta u znak zahvalnosti, a zatim se okrenuo publici i učinio isti  pokret desnicom, i tek u tom trenutku svi su prisutni postali svjesni da ga  

više nikad neće vidjeti u ringu. Vrij Vr ijeeme na služ službe beno nom m sa satu tu po poka kazziv ival aloo je vr vrij ijed edno nost st od 0, 0,99 9981 81 sekundu.  — Kako ste uspjeli, Gorostase? — uputio mu je pitanje jedan od mnogo mn ogobr broj ojni nihh to toki kijs jski kihh pa papa para razz zzaa do dokk je rv rvač ač pr prao ao sv svoj oj chon chon-ma -mage ge i oblačio se. Nije odgovorio. Supruga ga je čekala pred stadionom. S njom je stajao novivinar, »Hitri« Hakimoto.  — Reci mi, molim te, na račun starog prijateljstva, kako si to  postigao! — preklinjao ga je Hakimoto. Gorostasni Encijan obratio se Melissi.  — Kaži mu kako samNi tojeuradio! Vrlo jednostavno. Nije nijednom pomislio na bbijelog ijelog konja — rekla  je. Udaljili su se ostavljajući zabezeknutog zabezeknutog novinara na pločniku. Ubojiti Kudzu, blijed i izmoren, upravo je ulazio u svoje vozilo. Hakimoto je bez daha dotrčao do njega.  — Kakva je to priča o Encijanu i bije bijelom lom konju? — upitao je. Kudzu je najprije razrogačio oči, onda ih lukavo stisnuo.  — Bez komentara — odvratio je. Da proslave velik događaj Gorostasni Encijan je te večeri odveo Melissu u restoran Zdjela.  Naručio je i pojeo pojeo 17 jela i još pomogao Melissi dokrajčiti njeno. njeno. Zatim su se vratili kući, popeli se u krevet i upalili televizor. Popularni junak TV-serije je bio na svom otoku. Život sa vratio u normalnu kolotečinu. Sve je na svijetu opet bilo u najboljem redu. Prevela Sonja Lovasić

Objavljeno posredstvom GPA, München

Murray Leinster 

Sila

The Power   

M

emoran emor andu dum m pr prof ofes esor oraa Ch Char arle lesa sa,, od odje jell lati latini nist stik ikee, Ha Have verf rfor ordd University. upućen profesoru McFarlandu s istog sveučilišta:

 Poštovani profesore McFarland, u jednoj nedavnoj pošiljci dokumenata na latinskom iz petnaestog   stoljeća, a koja je prispjela iz inozemstva, pronašli smo tri za koje se čini da tvore jednu cjelinu. Naš je interes usmjeren na latinski tog razdoblja, no čini se da sadržaj zasijeca u vaše područje. Šaljem vam ih zajedno sa  slobodnim prijevodom. Hoćete li biti ljubazni upoznati me s vašim mišljenjem? Charles • • • Johannusu Hartmanuusu., licenciatu filozofije, živućem u kući zlatara Grotea, u ulici bojadisača, Leiden, Nizozemska.  Amice Johannus,  pišem ti ovo u krčmi Barbarova glava, u Padovi, drugog dana po  Miholju, ljeta gospodnjega 1482. Pišem ti u žurbi jer ovaj valjani  Nizozemac domalo putuje domu svome pa je obećao da će ponijeti moj list.  Prijazan je prostak, neprosvijećen znanjem, o tajnama mu ne zbori. On ne  zna ništa. I manje odljan ništa. napoji ga prozbori ori meni kao o bogo bo gobo bojaz jazno nom m i va valj anom om Zahvali št štio iocu cu mu, uč učen enih ih kn knji jiga ga..i prozb I po poto tom m oga pr prep epus usti ti  zaboravu. Sutra odlazim iz ovoga grada da bih ostvario nade svoje i tvoje. Ovog   sam puta siguran. Dođoh ovamo da kupim miomirise i mandragoru i sve osta os tale le po potr trep epšt štin inee za po poth thva vatt kr kraj ajnj njee i ne neza zam misli islive ve va važn žnos osti ti,, a ko koji ji namjeravam izvesti tokom pet noći na vrhu izvjesnog brdašca kraj sela  Montevecchio. Pronađoh Riječ i Ime neizmjerne moći, koje će mi, na mjestu meni znanom, morati otvoriti vrata k spoznaji mojih misterija. Kad  ovo budeš čitao, u mom će posjedu biti sile čije je postojanje Hermes Trismegist samo naslućivao i o kojima je Albert Veliki mogao govoriti  samo po čuvenju. Prije bludjeh ali sad sam siguran. Očima svojim vidjeh dokaze!  Dok ti ovo pišem, ruka mi drhće od prepasti. Stoga, bit ču kratak. Do tih dokaza i dou Riječi i doneutješan Imena dođoh u selu mjesec zvanomdana Montevecchio. U  njega ujahah smiraju, jer stratih tragajući za učenim mužem o kojemu dočuh velike stvari. A kada ga nađoh — on ne bje drugo do luckasti starinar koji o misterijama nema nikakvog znanja! 1

 

tako, slijedeći svoj put, stigoh do Montvecchia, gdje mi rekoše da neki čovj čo vjek ek up upra ravo vo um umir iree jer jer iz izva vađa đaše še ču čude desa sa.. U se selo lo do dođe đe pj pjeešice šice,, tek  tek   jučerašnjeg dana. Na njemu bijaše velikaško ruho, no govor mu običnog   seljaka. Spočetka bijaše blag i ponizan, ali svoj ručak i vino plati zlatnikom zlatnikom  pa se mještani smjesta sjatiše oko njega istući milostinju. Bacio je među njih pregršt zlatnika i kad se ta vijest proširi, čitavo selo poludi od   pohlepe. Zbiše se oko njega, preklinjujući ga, nabijajući ssee sve više što se on više trudio da ih zadovolji. Vele da ga je bila uhvatila prepast i da je kušao pobjeći iz tolike stiske. Ali ga oni pograbiše za skute, vrišteći ukazujući na svoju bijedu, sve dok najednom ne osta bez svog bogatog bo gatog ruha tako da u tren oka posta samo još jedan izdrpani seljak, posve nalik njima, a kesa iz koje sipaše zlato prometnu se u grubu vreću punu pepela. Sve se to dogodi dan prije mog dolaska, i čovjek još bijaše živ, iako  jedvice, jer digoše na nj kriku čarobnjaštva, zasuše ga kamenjem i opletoše bičevima te na koncu odvukoše pred seoskog župnika ne bi li on iz njega istjerao nečastivog. Johannus, ja ga vidjeh i zborih jer se župniku predstavih kao Brate bogobojazni proučavalac zamki što sihnjim, Sotona isplete davši ljudima čarobnjašt čarob njaštvo. vo. U njem njemuu još jedvice bijaše daha jer kosti mu bijaše satr satrte te a rane od vila na njemu brojne. Bijaše sin ovoga kraja, sve do nedavno  priprosta, svakidašnja duša. Do bi dobio moj zagovor kod župnika, da ga  pred smrt ispovijedi, ispovijedi, sve mi ispriča. A bijaše toga i premnogo! premnogo!  Na obronku izvjesnog brdašca, na kojemu ću za pet dana izvesti  pothvat, on zadrijema oko podneva. Tada mu se ukaza Sila i ponudi mu se da ga uputi u otajstva. Seljak bijaše glup. Umjesto njih, zaiska zemaljska blaga. 1 tako mu Sila dade bogato ruho i kesu koja se neće isprazniti —  tako ona reče — sve dok se ne nađe u blizini izvjesne kovine koja uništava  sva otajstva. I Sila ga upozori da će joj plaća za to biti ako joj pošalje učenog čovjeka da njega pouči onome što seljak nije htio primiti, jer Sila. vidje da u seljaka razuma nema. Stoga mu rekoh da ću do Sile otići ja i  pozdraviti je, i on mi kaže Ime i Riječ kojom ću je dozvati, a otkri mi i  Mjesto, kumeći kumeći me da za njega posre posredujem dujem kod župnika.  Župnik mi je pokazao jedini zlatnik što je preostao od svih što ih je  seljak bio porazdijelio. Bio je iz doba Antonija Pobožnog, no ipak nov i  sjajan kao da je netom iskovan. Na opip i po težini bio je od pravog zlata.  A onda je župnik, uz značajan ssmiješak, miješak, na nj položio križić što ga je nosio na željeznom lančiću. Istog je trenutka iščeznuo, ostavljajući za sobom mrlju užarenog ugljevlja koja se ubrzo ohladila i pretvorila u hrpicu  pepela. Svojim sam to očima vidio, Johannus! I stoga pohitah ovamo, u  Padovu, da nakupujem tamjana i mandragore te ostalih potrepština kako bih njima iskazao što veću počast Sili koju ću sazvati za pet noći. Seljaku, koji je žudio tek za zlatom, ponudila ponudila je mudros mudrost.t. Ali ja žudim za mudro mudrošću šću više negoli za zlatom, i nema sumnje da sam upućen i u otajstva i Silu!tajnih Nije mi znan nitko, osim tebe, tko bi me nadmašio u istinskom poznavanju  stvari. A kad ovo budeš čitao, o Johannes, nadmašit ću čak i tebe! No mogl mo gloo bi se zg zgod odit itii da st stek ekne nem m zn znan anje je ka kako ko da se po pomo moću ću ot otaj ajst stva va  prebacim na tvoj tavan, tako da te izvijestim osobno, i prije no što stigne ovaj moj list, o plodovima tog sretnog zaokreta zbog kojeg se, kad god na to pomislim, stresem od uzbuđenja. Tvoj prijatelj i brat Carolus U gostionici »Barbarova glava« u Padovi • • • ... sretan što se ukazala zgoda da ti pošaljem i drugu poslanicu, a  posredstvom obogaljenog vojnika kojeg otpustiše iz plaćeničke trupe i koji  je na putu domu gdje će iseobećah od sadadapaćeš nadalje izležavati nasada suncu. Dadoh mu svome jedan zlatnik mu tilijeno dati drugi kad  primiš ovaj list. Do tvoje je volje hoćeš li ili nećeš izvršiti to obećanje, ali već i sam komadić pergamene, ispisan čudnim znakovima, a koji ti šaljem, vrijedi bar taj jedan cekin.

 

Takođe Tako đer: r: Svak Svakod odne nevn vnoo op opććim sa Si Silo lom m o ko kojs jsjj sam sam ti pis isao ao,, i svakodnevno doznajem velika otajstva. Također: Već izvodim čuda kakva ljudima nikad ranije nisu pošla za rukom, sve posredstvom izvjesnih zapisa i talismana koje je za mene  pripremila Sila. Također: Sila odlučno odbija da mi razotkrije Imena ili nazive pomoću kojih ona to izvodi, a pomoću kojih bih i ja sam mogao sve to prirediti. Umjesto toga, upućuje me u raznorodna znanja koja nemaju nikakvog utjecaja na izvođenje čuda, što u meni izaziva ljutu nestrpljivost koju zasad  još u.svijevam prikriti. Tako Ta kođe đer: r: U ovom ovom je svit svitku ku i ko koma madi dićć pe perg rgam amen enee. Ot Otiđ iđii na ne neko ko  besputno mjesto, razderi ga te baci na tlo. Istoga časa, svuda ukrug tebe,  pojavit će se prelijepi vrt s čudesnim plodovima, kipovima i sjenicama. Vrtom se služi po svojoj volji, samo znaj, uđe li u nj itko, pa bio to i ti sam, tko uz sebe bude nosio mač ili bodež ili bilo kakav predmet, pa ma kako malen izrađen ne vratibio, nikada više.iz željeza, rečeni će vrt istoga trenutka iščeznuti da ti se To možeš provjeriti kad god ti se bude svidjelo. Sto se tiče ostalog, nalik sam čovjeku što drhti na samim vratima raja, no spriječen da ikada  pođe dalje od predvorja samom činjenicom da mi Sila uskraćuje istinsku bit otajstva, udjeljujući mi tek mrvice — koje su, međutim, ipak veća čuda od ijednog za koje se sa sigurnošću zna da je ikad izvedeno. Za primjer uzmi  pergamenu što sam ti je poslao. Tu vještinu ishušah nebrojeno puta, U svojoj torbi imam mnogo takvih formula što ih, na moju zamolbu, za mene izradi Sila. Ali kad krišom uzeh druge pergamene i na njih s krajnjom točnošću preslikah te iste simbole, oni se pokazaše bezvrijednima. Zacijelo  postoje i druge riječi i zapisi koje nad njima treba izgovoriti ili — što smatram vjerojatnijim — kakav još moćniji magični zapis koji ovima daje njihova magična svojstva. Upravo kujem osnovu — i vrlo smionu — kako da steknem čak i taj zapis. Ali ti ćeš zacijelo poželjeti da te izvijestim o Pothvatu i njegovim  plodovima. Vratih se u Montevecchio iz Padove te u nj pristigoh nakon tri dana. Seljak koji činjaše čuda već bijaše mrtav, jer seljake obuze još veći strah pa mu maljevima rasuše mozak. Sto mi ne bje mrsko, jer bojah se da  bi ikome drugome mogao povjeriti Riječ i Ime što ih meni razotkri. Porazgovorih sa župnikom te mu rekoh da sam bio u Padovi gdje kod crkvenih odličnika potražih naputak glede tog činjenja čudesa, te da me oni otposlaše natrag, posebno mi naloživši da potražim tog poganog zloduha što nauči seljaka svim tim čudima te da ga istjeram iz njegova loga. Sutradan — u čemu mi pomože sam župnik! — iznijeh na vrh brdašca sve one tamjane i voštanice baš kao i sve druge potrepštine nužne za Pothvat. Župnik je drhtao, ali bi zacijelo bio ostao da ga ja ne otposlah. Kada pade noć, nacrtah magični krug mladi i peterokut, te znakove  pravim mjestima. A kad se podiže mjesec, zapitah na kâdnjihovim i tanke voštanice te otpočeh djelo. Kao što ti je znano, mnogo puta omanuh, no ovaj ov aj pu putt bija bijahh pu punn sa samop mopou ouzd zdan anja ja i sa savrš vršen enee uv uvje jere reno nost sti. i. Ka Kadd do dođe đe trenutak da se poslužim Imenom i Riječju, oboje zazvah glasno, i tri puta, te potom počekah.  Na tom vrhuncu bijaše mnogo sivkastog stijenja. Kod trećeg zaziva Imena jedna od stijena zadrhta i više to ne bi. Tad progovori glasom suhim:  — A! To je dakle uz uzrok rok sveg tog smrada? Ova Ovamo mo te posla glasnik? Tamo gdje maločas bijaše nekakva stijena sad bijaše nekakva sjena tako da ne mogah čisto razabrati. Svejedno se duboko naklonili u tom smjeru:  — Najsilnija Silo — rekoh glasom koji je drhtao, jer mi Pothvat ra napokon razg zgov ovor orom om uspije s čo čovj — vjek ekom neki om seljak od na nauk uke. što e. činjaše Iz Izva vann tv tvoj čuda ojee Mo Moć reče ći mi ve veli liko da ko žudiš je mo moje za je neznanje nezn anje,, no čitav život posve posvetih tih prouča proučavanju vanju misterij misterija. a. Stoga dođoh amo da ti ponudim svoje poklonstvo i štovanje, ili da s tobom sklopim ugovor  kakav god zaželiš, u zamjenu za mudrost.

 

U sjeni dođe do nekakva komešanja i Sila istupi pred mene. U pojavi to  bijaše stvorenje ne više od aršina i pol, a izraz mu na mjesečini odavaše nestrpljivost i podrugljivost. Prodorni miris kao da se skupljao oko njega, od čega se sumaglica oko njega počela uobličivati.  — Reko bih — odgovori onaj suhi glas — da si blena ne manja od onog seljaka s kojim govorih. Sto misliš, tko sam ja?  — Kraljević nebeskoga roda, o Svesilni — odgovorili drhtavim glasom. Zatim stanka. Tad Sila prozbori kao umorno:  — Ljudi! Lude dovijeka! O, Čovječe, ja sam naprosto posljednji od mojega roda što s druge neke zvijezde doplovi ovdje svojim brodovljem. Ali taj vaš planetić ima jezgru od te klete kovine koja je kobna za sprave mojeg naroda. Nekoliko je naših brodova prišlo preblizu. Nekoliko im je drugih priskočilo u pomoć, samo da bi podijelili njihovu sudbinu. Pred mnogo, mnogo godina spustimo se s nebesa na koja se nikad više ne uzmogosmo ponovno uspeti. I sad sam preostao još jedino ja. To što je o svijetu govorio kao o planetu bila je, naravno, besmislica. Planeti su zvijezde lutalice, što putuju u svojim krugovima i epiciklima, kako je to objasnio Ptolomej još prije tisuću godina. Stoga odmah shvatih da me time zapravo provjerava. Stoga se osmjelih i rekoh:  — Gospodaru, u meni nema straha. Nema stoga potrebe da mi mažeš oči. Zar mi nije znano tko to bješe zbog pobune zbačen s neba? Da napišem ime tvojega vođe? On izreče — Eh? — tako mi svega, kao starac neki. I tako, smiješeći se, ispisah u prahu istinsko ime Onoga kojega svjetina naziva Luciferom. On promotri znakove na zemlji te reče:  — Pih! To je besmislica. Opet nešto iz vaše mitologije. Vidi, čovječe, domalo mi je umrijeti. Više godina no što ti možeš i zamisliti, skrivah se od tvoga i klete te kovine. Motrihmoje ljudeznanje. i prezirah ih. je Ali... mi je mrijeti.roda I šteta bi bila da propadne Zelja mojasuđeno da ljudima  priopćim znanje koje bi u supr suprotnom otnom umrlo sa mnom. Bićima moje krvi to neće štetiti, a ljudski bi rod za koje stoljeće moglo dovesti do kakvog takvog stupnja civiliziranosti. Poklonih se pred njim do zemljice crne. Bijah sav u vatri od želje da čujem.  — O, Najmoćniji — rekoh srca ispunjenog radošću — meni se može vjerovati. Tvoje ću tajne čuvati do kraja. Ni jedna jota, nijedan naslov neće nikad biti razotkriveni! Ponovno je njegov glas zazvučao zlovoljno i suho.  — Moja je želja da se to znanje posvuda proširi tako da svi postanu njegovi sudionici. — Tada je ispustio zvuk koji nisam razumio, jedino što sam osjetio — AliI ono što mislim izreći bi  poslužiti, čaknjegovu i ako seposprdnost. iskrivi i osakati. ne mislim da ćeš tajnemoglo sačuvati neoskvrnutima! Imaš li pero i pergamenu?  — Ne, moj gospodaru!  — Tada ćeš doći ponovo, spreman da zapišeš zapišeš sve što ti budem rekao. rekao. Ali je ostao, motreći me. Postavljao mi je pitanja i ja sam na njih spremno odgovarao. Potom progovori zamišljenim glasom i ja ga spremno slušah. Njegov govor bijaše čudno sličan govoru osamljenika kojemu su sve misli u prošlosti, ali ubrzo shvatih da on govori u prispodobama iz kojih bi tu i tamo zirnula istina. Govoreći kao da samoga sebe na nešto  podsjeća pričao je o domovini svoga roda na nečemu što on nazva lijepom  planetom, a tako dalekim, da bi bilo lišeno smisla pokušavati predočiti tu udal ud alje jeno nost st mi milj ljam amaa pa ča čakk i širi širino nom m čita čitavi vihh ko kont ntin inen enat ata. a. Pr Prič ičao ao je o razumio gradovima posvema) u kojimai oživljahu bezbrojnom njegovi letećem zemljaci brodovlju (tu sam štoga, se razumije dizaše iz se, tih gradova da bi pošlo u druge prelijepe gradove, o glazbi što je prožimala sam uzduh tako da je svaka duša, ma gdje bila na čitavom planetu, kad god  je poželjela, mogla čuti slatke zvuke ili mudru riječ. Priče o tome, dakle, ne

 bijahu tek puka slika jer su neprestani rajski zvuci na nebu svima znani. Ali  je prispodobu dometnuo odmah potom, jer se nasmiješio i rekao mi da tu glazbu ne stvara nikakva tajna sila već samo valovi nalik na svjetlosne te da  

 je jedina razlika u njihovoj dužini. A to zacijelo bijaše nekakva zagonetka  jer svjetlost je neopipljivi fluid koji nema nikakvu dužinu a zacijelo je i bez valova! Potom mi je ispričao o letu kroz prazninu ognjene sfere, što je još jedna nejasnoća, jer oči su svjedoci da su nebesa valjano napučena zvijezdama, a  potom je govorio i o mnogim suncima i mnogim drugim svjetovima, od kojih su neki smrznuti a neki tek golo stijenje. Besmislenost je takvih priča očita. Pričao je kako su se primakli nekom svijetu, a to je ovaj naš, i o nekakvoj pogrešci, ali kao pogrešci u računu a ne o grijehu pobune, tako da su se isuviše približili Zemlji, baš onako kao što se Ikar isuviše približio Suncu. Potom je ponovo progovorio u prispodobama jer jc spominjao strojeve koji udaraju stijenjem o bedeme, i još više, koji melju žito i crpe vodu. No, reče su se ti ovi strojevi ugrijali u izemaljskim njed njedri rima ma, i dada se njeg njegov i su supl plem emen enic icizbog i ni nisu sute klete mo mogl gliikovine ot othrv hrvat ati ze zeml mljin jinoj oj  privlačnosti, što je zacijelo samo još jedna slika, te da su se uz huku i štropot stropoštali s nebesa. Sve je to, nema dvojbe, samo slikoviti prikaz o zbacivanju pobunjenih anđela s neba, kao i njegovo priznanje da je i on  jedan od njih. Kad je zastao, zamolih ga smjerno da me uputi u koju od svojih tajni te da mi milošću svojom pruži zaštitu u slučaju da naš razgovor dopre do nečijih ušiju.  — Sto je bilo s moji mojim m glasnikom? — upita S Sila. ila. Ja mu sve ispričah, a on sve sasluša bez treptaja. Vrlo sam pazio da mu sve prenesem sasvim točno i podrobno, jer je on, razumije se, sve to već znao, kao uostalom i sve ostalo, a zahvaljujući svojoj vlasti nad tajnama, i injegovo onaj glas glasnik jenik pitanje i svebila što samo se bilo jošdogodilo, jedna provjera. bila njegova Štoviše, smišljo smišljotina bijahtina siguran kojojdacilj je  biješe da dovede mene, učenog poznavaoca tajni, na ovo mjesto kako bih mogao razgovarati sa mnom.  — Ljudi! — reče naposlje naposljetku tku i gorko. A potom nadoda hladno: — Ne Ne!!  Nikakvu ti ja zaštitu zaštitu ne mogu dati. Mo Mojj rod je i sam na ovom tlu bez zaštite. Ako ti je do znanja u koja te ja mogu uputiti, morat ćeš se podvrgnuti  pogibelji da iskusiš gnjev svojih svojih zemljaka. Potom, iznenada, ispisa nešto na komadu pergamene pa njime dodirnu nekakav predmet o bedrici. Taj list baci na tlo.  — Ako te ljudi zaskoče — reče on prezirno — razderi ovaj list i baci ga od sebe. Ako uz sebe nemaš ništa od klete kovine, to ih može na trenutak trenu tak zbuniti i dati ti priliku da pobjegneš. pobjegneš. Ali jeda jedann bodež može sve to  poništiti! Potom ode od mene. Iščeznu. A ja ostadoh, drhteći od prepasti i to mnogo vremena, prije negoli se prisjetih formule što je ostavi Apolonije od Tiana, a kojom se mogu odagnati zli dusi. Izađoh iz začaranog kruga. I nikakvo me zlo ne snađe. Podigoh pergamenu i razgledah je na mjesečini. Znaci na njoj ispisani čak ni za mene, koji proučih sve što je o tajnama znano, ne imahu baš nikakva smisla. Duboko zamišljen, vratih se u selo. Ispričah ti sve ovo tako naširoko da uzmogneš opaziti kako ova Sila ne zboraše ni s gordošću niti govorom punim prijetnji, o čemu izvještavaju toliki autori u svojim djelima o čarobnjaštvu i Opusu. Cesto je govoreno da za vrijeme izvođenja Opusa, posvećenik mora pokazati veliku čvrstoću naravi jer bi ga u suprotnom Sila što ju je bio zazvao mogla satrti samom  prepašću. Ova je, međutim, Sila govorila umorno, pomalo podrugljivo,  poput nekoga blizoga smrti. A i sama je o njoj govorila. Sto je, dakako, dakako, bila samo obmana kušnja, nisu za li Knezovi i Sileu mraka besmrtni? njegovoj glavi ibijaše nekijernaum koji ne biješe volji njegovoj da Uo njemu išta doznam. Po tome vidjeh da toj prigodi kojoj nema cijene moramo prići krajnje oprezno.

 

U selu rekoh župniku da se susretoh s hudim zloduhom koji me  preklinjaše da ga ne odagnam, uz obećanje da će mi otkriti zakopana blaga što su nekoć pripadala Crkvi, a koja on, zato što su sveta, ne može niti dodirnuti a niti na njih uputiti opakog čovjeka, no meni da može opisati mjesta na kojima se nalaze. I tako dobavih pergamenu, i pera i tintu, pa se sutradan sam uspeh na vrh brdašca. On bijaše prazan pa ja, nakon što se uvje uv jeri rihh da sam sam sa sam m i po pošt štoo za so sobo bom m os osta tavi vihh svoj svoj bo bode dežž, is istr trgn gnuh uh  pergamenti iz pojasa pojasa i bacih je na tlo. Kad ga ova dodirnu, najednom se tu stvori takvo bogatstvo zlata i dragulja od kakvog bi uistinu svatko poludio od pohlepe. Bijahu tu vreće i škrinje prepunjene zlatom i dragim kamenjem, koje prepukoše od silne težine i svoj sadržaj rasuše po tlima. Bijaše tu dragulja što blistaše u večernjem svjetlu, prstenja i ogrlica optočenih briljantima te čudovišno mnoštvo zlatnika vrlo drevnog izgleda. Johannus, od toga zamalo da i sam poludih! Skočih poput čovjeka obuzetog željom da uroni ruke u svo to zlato. Sav obliven slinama od  pohlepe, napunih svoje ruho r uho biserasam i nabih torbu zlatnicima, smijući se kao darubinima sam sišaoi niskama s uma. Valjao se usvoju bogatstvu. Kaljužao sam se u njemu, bacao zlatnike u zrak i puštao ih da padaju po meni. Smijao sam se i pjevao od radosti. Tad začuh nekakav zvuk. U trenutku sav se ispunih strepnjom za svoje  bogatstvo. Skočih prema svom bodežu i iskezih zube, spreman da do smrti  branim svoje bogatstvo. Tad suhi glas reče:  — Dakle uistinu ne mariš za zemaljska zemaljska blaga! Bilo je to okrutno sprdanje. Sila je stajala i promatrala me. Vidjeh je sada jasno ali ipak ne posve čisto jer je tu bila ona izmaglica što se držala njenog tijela. Bio je, kao što rekoh, aršin i pol u visinu, a iz čela su mu izvirivala čvornata ticala koja očito nisu bila rogovi iako bi im ponešto nalikovala krajevima nisu imala Glava sposoban mu je bilapoprimiti krupna... Ali neću gadaninapokušati opisati, jer jekuglice. on besumnje tisuću oblika, pa zašto bi to onda bilo važno?  No tada me obuze prepast jer nisam oko sebe imao ni krug ni  peterokut. Ali Sila ne učini nijedan pokret pokret koji bi me ugrozio.  — To je stvarno, sve to blago — rekao je suho. — Ono ima i boju i težinu i na opip je isto kao i prava tvar. Ali tvoj bodež sve će to uništiti. Didia Korintski reče da se blago stečeno čarobnjaštvom mora utvrdititi  posebnim postupkom da bi postalo trajno i oslobođeno vlasti Onoga koji ga stvori. Inače ga on može ponovo preobraziti u lišće ili kakav drugi otpadak, samo ako nije učvršćeno.  — Dodirni ga bodežom — rekla je Sila. Poslušah, oznojen od straha. A kada željezo dodirnu veliku hrpu zlata, on se skupi i najednom me—okruži lagani I tada blago  — sveiznenada do posljednjeg zrna bisera! iščeznu predodsjaj mojimognja. očima. Komadić  pergamene ponovo se pojavi, sav zadimljen. I prometnu se u pepeo. Bodež mi oprlji prste. Sav se bio zažario.  — O, da — reče Sila i klimnu glavom. — Polje sile posjeduje energiju. Kad ga željezo apsorbira, pojavljuje se toplina — Tada me je  pogledao na način koji se ne bi mogao opisati kao neprijateljski. — Donio si pera i pergamenu. — reče — i bar se nisi poslužio zapisima da bi zadivio svoje suplemenike. A također si imao i dovoljno soli da mi više ne pališ one mirišljave mirišljave smradove. Može biti da u tebi ipak ima zrnce mudrosti. mudrosti. Još ću te malo podnositi. Sjedni pa uzmi pergamenu i pero. Čekaj! Daj da se ugodno smjestimo. Bodež u toku ili, još bolje, baci ga od sebe. Stavih ga u njedra. A on kao da se zamislio, pa dodirnuo nešto o  bedrici, i učas se oko nas stvori sjenica, s mekim dušecima i vodoskokom što je tiho žuborio.  — Sjedi — reče Sila. — Od jednog čovjeka s kojim se jednoć sprijateljih doznah da ljudi vole ovakve stvari. A tog prijatelja raniše i orobiše razbojnici, tako da uza se nije više imao ni trunka klete kovine te

mu tako uzmognuh pomoći. I tako od njega naučih jezik kojim danas govore ljudi. Ali on je sve do kraja vjerovao da sam zloduh, pa se junački  borio da me ne prestane prestane mrziti.  

Ruke su mi se tresle od uzbuđenja zbog blaga bez kojega sam tako naglo ostao. Uistinu to biješe blago tako veliko da se takvo ne nađe nikada u riznici nijednoga kralja, o Johannus! Iz duše hlepih za njim! Zlatnici bi ti do vrha ispunili tavan kad se pod njima ne bi prolomio pod; dragulji bi ispunili badanj. O, Johannus! Kakvo bogatstvo!  — Ono što ćeš sada zapisati — rekla je Sila — spočetka će značiti malo. Najprije ću ti izložiti činjenice i teorije budući da je njih najlakše upamtiti. Potom ću ti izložiti primjenu tih teorija. Tada ćete vi ljudi moći utemeljiti civilizaciju kakva može opstati u blizini te klete kovine.  — O Svemoćni! — smjerno zavapih. — Dat ćeš mi još jedan zapis koji stvara blaga?  — Piši! — zapovije zapovijedi di mi on. I pisah. Samo, Johannus, ni sam ne bi znao reći što sam to pisao. On je izgovarao riječi, no one bijahu tako tajnovite da u njima ne otkrih nikakva značenja ni kad ih pomno proučih. Počuj sad ovo i u tim riječima potraži uputu za čarobnjaštva! Civilizacija mog roda utemeljena je na poljima sile koje posjeduju  svojstvo da se u svom bitnom doimaju kao zbiljska tvar. Magnetit je okružen poljima sile koje je i nevidljivo i neopipljivo. Ali polja kojima se moj rod služi da bi iz njih stvorio svoja staništa, alate pa čak i strojeve opaziva su čutilima i u fizičkom se smislu ponašaju kao kruta tijela. Povrh toga, sposobni smo ta tijela oblikovati na lantentan način; sposobni smo  povezati ih s organskim predmetima kao stalna polja koja za svoje održavanje ne zahtijevaju energiju, baš kao što ni magnetska polja ne  zahtijevaju utrošak energije da bi se očuvala. Naša se polja, osim toga, moguželjeni projicirati trodimenzionalna kojatvari moguosim poprimiti bilo koji obliki ikao posjedovati bilo kojetijela svojstvo kemijskog  afiniteta. Johannus! Nije li to nevjerojatno da se tako mogu složiti riječi, a koje se odnose na čarobnjaštvo, u kojima nema nikakvog ključa za odgonetanje njihovog njihov og istin istinskog skog mističnog značen značenja? ja? Ja pisah i pisah pisah,, u očaj očajničko ničkojj nadi da će mi na koncu ipak dati ključ, ali mi se mozak koči od umora pri  pokušaju da izvučem upute za Opus a koje sve ove za zagonetne gonetne riječi zacijelo zacijelo skrivaju! Dat ću ti još jedan primjer:  Kad se jednom, kao što je gore opisano, načini generator polja sila. otkrit će se da pulsirajuća polja, koja su zapravo svijest, služe kao savršen upravl upr avljač jač.. Čov Čovjek jekuu je pot potreb rebno no tek pre predoč dočiti iti že želje ljeni ni pre predme dmet, t, ukl uključ jučiti iti dodatni upravljački mehanizam generatora, u kom će slučaju generator  oblikovati svoj output prema pulsirajućem polju svijesti... Tog prvog dana pisanja, Sila je govorila satima sve dok me nije zaboljela ruka. S vremena na vrijeme, dok bih se odmarao, čitao bih Sili riječi što sam ih ispisao. Ona je slušala, očito zadovoljna.  — Gospodaru! — rekoh ustreptalo. — O, silni gospodaru! O, Svemoćnosti! Te čarolije za koje mi zapovijedi da ih zapišem... nadilaze moju sposobnost shvaćanja! Ali on odgovori prezirno:  — Piši! Nešto će od toga nekome biti jasno. A ja ću ti objasniti sve malo po malo dok ne uzmogneš shvatiti početak. — Potom nadoda. —  Umorio si se. I zaželio igračke. Dobro! Ponovno ću ti sačiniti zapis pomoću kojeg ćeš ponovo moći stvoriti sve ono blago s kojim si se igrao. Pridodat ću tome i zapis kojime ćeš moći stvoriti lađu, sa strojem koji crpi pogon iz samog mora, a koja će te odvesti kamo god poželiš, i bez vjetra i morskih strujanja.i bajne Sačinit ću ipo druge, tako da možeš stvorili palaču gdje god to  poželiš, vrtove volji svojoj... Tada sve to i učini, Johannus. Činilo se kao da ga zabavlja ispisivah komadiće pergamene, potom malo promisliti, pa ih pritisnuti o bedricu prije

 

nego što će ih položiti na tlo da ih ja podignem. Objasnio mi je raspoloženo da je čudo u tom zapisu potpuno nevidljivo, da se oslobađa razdiranjem list lista, a, ali ga že želj ljez ezoo ap apso sorb rbir iraa i un uniš išta tava va.. Et Eto, o, ba bašš je tako tako go govo vori rioo u zagonetkama, a povrh loga se ponekad i izrugivao! Čudno je, kad se malo razmisli, da sam tu Silu malo po malo prihvatio kao osobu, što nije u skladu sa zakonima čarobnjaštva. Osjećah da je osamljen. Kao da je u razgovoru samnom nalazio nekakvo zadovoljstvo. Pa ipak je on Sila, jedan od pobunjenih anđela s neba bačenih na zemlju! O to tome me je je,, me među đuti tim, m, go govor vorio io služ služeć ećii se sa samo mo maglo maglovi viti tim, m, pr pren enes esen enim im izrazima, kao da je došao s nekog drugog svijeta posve nalik na ovaj,  jedino mnogo većeg. O sebi govori kao o nekakvom svemirskom putniku, a o svome rodu govori s mnogo osjećaja, a o Nebu — ili bar o gradu iz kojeg  je potekao, jer ondje zacijelo moraju postojati veliki gradovi — s neobičnom sjetom i ponosom. Da nema tih njegovih moći, koje spadaju u čarobnjaštvo, možda bih mogao povjerovati da je on osamljeni pripadnik  neke daleke rase, izgnan zanavijek na ovo daleko mjesto, i koga njegova samoća prisili da seKako sprijatelji s čovjekom. No kako stvorsvijet? mogao biti takav a da nije Sila? bi uopće mogao postojati nekibidrugi Taj Čudni razgovor traje sad već više od deset dana. Ispisao sam arke i arke pergamene. Ista se prispodoba neprestano ponavlja. »Polje sile«, izraz  bez doslovnog značenja, pojavljuje se često. Postoje tu i drugi slični izrazi  poput »navoja«, »primara«, i »sekundara«, a koji su smješteni u kontekst koji spominje žice od kovinskog bakra. Postoje tu i brižljivi opisi, i to najjednostavnijim jezikom, ploča od različitih kovina koje treba uroniti u kiselinu, kao i opisi ploča od istih kovina koje je potrebno razdvojiti slojevima zraka ili voska određene debljine i određene površine! A ovdje je i objašnjenje sredstava kojima se on održava na životu.  Ja, budući naviknut na ozračje mnogo gušće od zemaljskog, prisiljen  sam sebe okružiti poljem sile koja održava gustoću zraka blisku onoj rodnog planeta, tako da mogu disati. To je polje prozirno, no tako što se mora pomicati da bi obnavljalo i osvježavalo koji dišem, blizinineprestano tijela ponešto zamagljuje moje obrise. Održava gazrak generator što gau nosim o bedrici, koji istovremeno stvara i energiju za druge tvorevine polja  sila koje mi budu po volji. volji. O, Johannus! Zamalo izludjeh od nestrpljivosti! Da nisam predviđao da će mi jednog dana dati ključ za odgonetanje tog prenesenog govora, tako da se iz ovoga mogu izvući Imena i Riječi koja proizvode sva ta čuda, odustao  bih od očajanja.  No vremenom on prema meni posta prijazan. Dao mi je zapise za koje sam ga bio zamolio te ih iskušah nebrojeno puta. Zapis koji će za te stvoriti  bajni vrt samo je jedan od mnogih. Veli kako mu je želja da ljudima  prenese znanja što ih posjeduje, da bi mi potom naložio da zapišem njegov zagonetni govor bez ikakva značenja, riječi poput:  Pogon broda sposobnog da leti nadsvjetlosnim postižei se adaptacijom generatora i jednostavnog pogona, a koji brzinama smo već opisali, to tako da se naprosto promjene njegove konstante, uslijed čega on ne može viš išee ge gene nerrir irat atii u no norm rmal alno nom m pros prosto toru ru pa stog stogaa po poči činnje, je, a uslij slijeed   prenapregnutosti, stvarati abnormalan. Taj proces je... Ili ovako (jer  Johannes, dijelove odabirem nasumce): Ta kleta kovina, željezo mora se ukloniti ne samo iz svih krugova već i iz same blizine aparata koji upotrebljava visokofrekventne oscilacije, budući da ono apsorbira njihovu energiju i onemogućuje funkcioniranje... fu nkcioniranje...  Nalik sam čovjeku što drhti na pragu pragu raja, no svejedno u nj ne može ući  jer mu uskraćuju ključ. »Nadsvjetlosna brzina«! Sto bi mogla značiti ta  prispodoba? U svakodnevnom govoru isto bi se tako moglo govoriti i o  brzini klime ili granita! Danomice ga moljah za ključ njegova govora. Pa ipak već sada, u zapisima što ih za mene sačinjeva, veća je moć od ijedne ikad poznate čovjeku! Alii to ni Al nije je dovo dovolj ljno no.. Sila ila go govo vori ri ka kaoo da je ne neus uspo pore redi divo vo sama sama;;  posljednji pripadnik neobična roda zaostao na Zemlji: kao da u tome što sa mnom razgovara nalazi neko neobično, gotovo drugarsko zadovoljstvo.

 

Kad ga moljakam da mi dade Ime ili Riječ koje će mi dati moć koja daleko nadmašuje onu što mi udjeljuje svojim zapisima, njega to zabavlja pa me naziva ludom, makar i dobroćudno. I potom i dalje govori u prispodobama o silama naravi i ol ima sila — a mi da e za is ko i će oslužim li se njime, stvoriti palaču zlatnih zidova i smargadnog stupovlja! A onda me veselo podsjeća da jedan jedini pohlepni pljačkaš, oboružan željeznom sjekirom ili motikom može prouzročiti njeno potpuno iščeznuće! Plaćenik koji će ti ovo odnijeti poći će sutra. On je bogalj i možda na  putu provede mjesece. Prije nego što ovo primiš, sve će već biti odlučeno. Znam da mi želiš svaku sreću. Je li ikad postojao poznavalac magije koji se našao u tako izluđujućem škripcu, ijedan kome je svo znanje bilo nadohvat ruke pa ipak ne sasvim njegovo? Tvoj prijatelj i brat Carolus  Napisano u vrlo bijednoj krčmi u selu Montevecchio Johannus! Jedan teklić kreće u Ghent, a po nalogu grofa od Brahanta, i tako mi se pruža prilika da ti pošaljem list. Mislim da ću poludjeti, Johannus! Posjedujem moć kakvu nije nikad posjedovao ni jedan čovjek   prije mene a od gorčine gorčine zapadam u groz groznicu. nicu. Čuj me! Puna tri tjedna dnevnice se pojavljivah na vrhu onog brdašca kraj Montevecchia da bih ondje zapisivao taj tajnoviti govor o kojemu sam ti  pisao. Moja se torba ispuni zapisima, ali ne dobili nijednu Riječ moći niti Ime onoga koji vlada. Sila se sve više sprdala sa mnom, ali nekako, kako se činilo, sve sjetnije. Ustrajao je na tome da njegove riječi nemaju nikakvo skriveno značenje i da ih je potrebno tek pročitati. Poneke ja ponovio nebrojeno puta sve dok se nisu pretvorile u gole upute kako da se, kao u nekakav stroj, slože komadići kovine. A onda me je natjerao da po tim uputama i postupim. Ali nije bilo ni Riječi ni Imena — ničega osim komadića kovine domišljato složenih u cjelinu. A mogla kako biposjedovati neživa kovina, nenadahnuta Imenima ili Riječima ili zazivanjima, moć stvaranja čarolija?  Naposljetku se uvjerih da mi nikad neće razotkriti mudrost koju mi je  bio obećao. A s tom Silom toliko se zbližih da se mogah odvažiti da se  protiv nje pobunim, ppaa čak pritom i povjerujem da imam izvjesne šanse za uspjeh. Oko njegova je obličja bila nekakva izmaglica, koju je održavao zapis što ga je nosio o bedrici a koji je on nazivao »generatorom«. Kad bi se ta izmaglica uništila, njemu više ne bi bilo života — bar mi je tako bio rekao. To i jest bio razlog što se on osobno nije usuđivao dodirnuti ništa od željeza. Na tome je i počivao moj plan. Fretvarah se da sam bolestan te rekoh da ću odahnuti u seljačkoj kolibici, slamom nadstrtom, sad već nenastanjenoj, na podnožju brdašca na  biti kojemu nijednog je živjela željeznog Sila. Zacijelo čavla. Ako u takvom premapriprostom meni osjeća staništu sklonost nije moglo što je is iska kazu zuje je,, ta tada da će mi za zaci cije jelo lo dopu dopust stit itii da se ud udal alji jim m sv svee do dokk ga ne odbolujem. Ako je njegova sklonost baš tako jaka, mogao bi čak i svratiti do mene da popričamo. Bit ću sam i u nadi da bi njegovi prijateljski osjećaji mogli poći tako daleko.  Neobične riječi, odista, za čovjeka kad govori o Sili! Ali ja sam već tri tjedna s njim razgovarao dnevnice. I tako sam ležao u kolibi i stenjao,  posve sam. Došao je drugoga dana. Ja hinah veliku radost, pa se pomakah da potpalim vatru svijećom što je gorjela. On u tome vidje počast, no ustvari to bijaše Znak. I tada, dok mi je nešto govorio, nagnut nad moj  bolesnički ležaj, izvana dopre povik. Bio je to seoski župnik, priprost čovjek, ali na svoj način vrlo srdačan. Na znak dimom iz seljačke kolibe, dopuzao je do nas pa nas opasao željeznim lancem tako umotanim u krpe da nije proizveo nikakav zvuk. A sad je stajao pred vratima uzdignutim raspelom i pjevao pjesme kojima se istjeruju zlodusi.kolibe Uistinus  bijaše srdačan, srdačan, taj župnik, jer sam Silu smatrao vrlo hudim zloduho zloduhom. m. Sila se okrenula i pogledala me, a ja čvrsto stegnuh svoj bodež.

 

 — U ruci mi je ta kleta kovina — rekoh mu žestoko — A od nje je i  prsten oko čitave kuće. Reci Reci mi sad, i to brzo, Riječi Riječi i Imena od kojih zapisi  počinju djelovati! Reci mi tajnu prispodoba koje sam po tvom nalogu zapisao! Reci mi pa ću ubiti župnika i odvući lanac, tako da možeš odavde otići bez pogibli. Ali brzo, jer inače... Sila je bacila zapis na tlo. Kad je pergamena dodirnula zemlju, u trenutku se zamaglio kao da se stvara nešto užasavajuće. No tada se  pergamena zadimila i pretvorila u pepeo. Željezni prsten oko kolibe uništio  je njegovu moć istoga časa kad je i upotrebljena. Sad je Sila znala da govorim istinu.  — Ah! — rekla je Sila suho. — Ljudi! A mišljah da mi je jedan od njih postao prijateljem! prijateljem! — Polož Položio io je ruku na bedrenic bedrenicuu — Dakl Daklee uistin uistinu! u! Trebao sam znati. Željezo me okružuje odasvud. Moj se stroj zagrijava... Pogledao me je. Ja uzdigoh bodež, bijesno nepopustljiv.  — Imena! kriknuh. — Riječi! Daj mi da i sam postanem Sila i odmah ću ubiti župnika!  — Pokušao sam — rekla je Sila tiho — da ti dadem mudrost. A ti ćeš me probosti tom kletom kovinom ako ti ne kažem ono čega nema. Ali za to neće biti potrebe. Ja ne mogu preživjeti dugo u željeznom prstenu. Stroj će mi pregorjeti. Moje polje sile neprosto će pasti. Ugušit ću se u zraku koji je za tebe dovoljno gust. Zar te to neće zadovoljiti? Moraš li me usto još i  probosti? Skočih iz slame da bih mu zaprijetio još bješnje. Bilo je to ludilo, zar  ne? Ali Johannus, ja odista u tom času bijah lud!  — Okani me se — reče Sila. — Ja bih te sada mogao uubiti, biti, zajedno sa mnom! Ali te smatrah svojim prijateljem. Otići ću van da vidim župnika. Draže bi mi bilo poginuti od njegove ruke. On je vjerojatno samo glupan. Čvrsto je zakoračao prema vratima. Kad je prekoračio željezni lanac,  pomislih da vidim kako se rađa pramen dima, ali on dodirnu onu stvarcu o  bedrici. okonaletom njegovasnažnog tijela iščeznu. se lepršavi i ruho mu budeSumaglica otrgnuto kao vjetra. Začu Zateturao je. Alizvuk je nastavio s hodom i ponovn ponovnoo dodirnuo bok, nakon čega se sumag sumaglica lica vrati vratila la a korak   postao čvršći. Nije ni pokušao skrenuti. Išao je ravno na župnika, i čak sam i ja mogao uočiti da to čini s dostojanstvenom gorčinom. I tada... vidjeh kako se župnikove oči šire od užasa. Zato što je sada po  prvi put ugledao Silu, i što je ona bila aršin i pol visoka, s krupnom glavom i čvornatim ticalima što su Izvirala iz čela, pa je župnik smjesta shvatio da on nije ni od jednog ljudskog roda već da je Sila i jedan od pobunjenih anđela što su bili zabačeni s nebesa. Čuo sam Silu kako se obraća župniku, dostojanstveno. Ne čuh što mu reče. Bjesnio sam od razočarenja. Ali župnik se ne pokoleba. Kad je Sila krenula prema župniku, i on je krenuo prema njoj. Lice mu je bilo ispunjeno njemu nije bilo neodlučnosti. Ispružio je pred sebe križ što gaužasom, je uvijekalinau željeznu lančiću nosio oko pasa. Mahnuo je njime da bi dodirnuo Silu pa uzviknuo: — In nomine Patri... Potom bijaše dim. Dopro je iz točke na Silinu boku gdje je bila smještena sprava koju je doticao zapisima što bi ih sačinio, da bi ih nadahnuo silom čarobnjaštva. I tada... Obnevidjeh. Bijesnu čudovišno, plavičasto svjetlo, nalik na udar groma iz nebesa. Nakon toga pojavi se kugla divljeg žutog plamena koja ispusti oblak crnoga dima. I začu se strahovit, gromovit tresak grmljavine. I potom ne bje ničega osim Župnika koji je i nadalje stajao ondje, lica  problijedjelog no pogleda odlučnog; obrve su mu bile opaljene a drhtavim  je glasom pjevao pjesme pjesme kojima se is istjeruju tjeruju duhovi. Stigoh u Mletke. Torba mi je puna zapisa pomoću kojih mogu izvoditi čuda. Sto služim. Naporno mogu radim ja, ne svakoga može niti dana, jedan svake drugi noći, čovjek. svakoga Alisata ja se i minutu njima po ne minutu, pokušavajući pronaći ključ tih zagonetki, ključ koji će mi razotkriti mudrost što ju je posjedovala Sila i koju je željela prenijeti ljudima. O, Johannus! Imam te zapise i pomoću njih mogu izvoditi čuda, ali kad ih

 

upotrijebim one će iščeznuti i ostaviti me bespomoćnim! Imao sam takvu  priliku da se dočepam mudrosti kakva se nije ukazala nikome prije mene, i ona je naprosto iščeznula! Pa ipak ću provesti godine — da! — i čitav osta os tata takk živo života ta u otra otrazi zi za isti istins nski kim m zn znač ačen en em on onoo a o če čemu mu e ov ovori orila la Sila! Ja sam jedini čovjek na čitavom svijetu koji je ikada razgovarao danima, a na koncu i tjednima, Vladarom sila tame, te koga je ovaj  prihvatio za prijatelja i to u tolikoj mjeri da je to dovelo do njegova uništenja. Zacijelo je istina da ovdje imam zapisanu mudrost! Ali kako da nađem čarobnjačke upute u prispodobama poput, da nasumce odaberem ulomak: »Ploče dvije različite kovine, uronjene u kiselinu, generiraju silu kojoj ljudi još nisu našli imena, no koja je ipak temelj prave civilizacije. Takve ploče...« Ja ludim od razočaranosti, Johannus! Zašto nije govorio jasnije? No ipak će mi uspjeti razotkriti tajnu. • • • Memo Me mora rand ndum um pro profe feso sora ra Mc McFa Farl rlan anda da,, Fi Fizi zičk čkii faku fakulte ltet, t, Ha Have verf rfor ordd University, upućen profesoru Charlesu, latinistu, na istom sveučilištu: Poštovani profesore Charles. moja je reakcija: do sto đavola! Gdje je ostatak toga? McFarland Preveo Predrag Raos

Objavljeno posredstvom GPA, München

Aleksandar Vuković

Samo melankolični softver  Još jedna za sreću, malena (u opojnoj izmaglici na dnu čaše nazirem odbjegli sjaj tvoja dva sintetska oka) Još jedna za tebe za tvoju šik frizuru od Criolysa iz Hong Konga za tvoje novo srce za puls metronoma u krvi i za Korporaciju Lutaka Ja to znam, malena ljepljive noći su megapolisa i kao muhe padamo

 

u mreže moćnih paukova što pletu mreže nad gradom Ali... dušo... čuj ni dveri Silikonskog Hollywooda nisu vrata rajskog doupa a Apostoli su lopovi grabljivice bez skrupula i ti si plijen koji se ne brani koji ne haje  jer ne misli  jer čipovi u mozgu imaju drugi softver  I zato  još jedna za nas, nas, malena i jedna... za jednu.

Goran Stanković

Anđeo i Crvena Sonja

 

T

e je večeri Crni anđeo zaudarao na biznis i bio pun nepoznatih mračnih mesoždera koji su stajali uz šank ili sedeli za stolovima i vodili razgovore bez osmeha. Tako je to jednom u nedelji, kada se sprema nova pošiljka stvari koje više ne pripadaju vlasnicima. Da je u  pitanju nešto vrlo vredno bilo bi jasno čak i prosečnom vibro-dileji, da može telkom baciti žđrak u ovu rupu. u kojoj se sladunjavi, amonijačni miris crnog tunižanina mešao sa aromatičnim isparenjima »coctel de la finito«, specijalitetom kuće, običnim viski-džinom, dobro izmiksanim sa koktelom ekstrakta konoplje, mimoze, maka i kumira. Ne plašite se, ime mu ne odgovara. Malo je bilo starih gostiju i dok sam razbacivao pozdrave,  počeo sam se osećati u akciji, pomalo zategnutih mišića. Ipak, ipak. Imao sam slobodno veće i nisam želeo da ga upropastim kakvom bezazlenom šorom. Sedeo sam neko vreme za stolom sasvim sam i posmatrao kroz izlog  pokisle prolaznike. Dugo nije bilo ničeg zanimljivog u tom nadolazećem i  prolazećem anonimnom svetu, bezličnoj i bezvučnoj simfoniji telesa i mozgova, kojoj sam davao one prave zvuke i arome, kada sam bio na  poslu, pravi začin, ne ovo smeće koje sam pio iz pneumo-čaša. A tada je ušla u Crnog anđela i u moj um. Na centimetar ošišana, u indijanskim čizm čizmam amaa i crno crnojj ba bals lsko kojj ha halj ljini ini,, mi miši šića ćavi vihh grudi grudi is ispo podd fl fluo uore resc scen entn tnee  prozirne bluze. Pogledi koje je razbacivala po ovoj rupi skupili su se u žižu kada su se srele naše oči. S njom su bili neki crni tipovi, od kože i mesa, sa glat glatko ko obri obrija jani nim m loba lobanj njam amaa sa ko koji jihh su št štrc rcal alee si sint ntet etič ičke ke,, crve crvene ne ka kaoo draperije na Van Ajkovim slikama, petlove kreste. Kozmeto-hirurgija je  ponovo dala sve od sebe, jer su se kreste blago njihale, sasvim različitim ritmovima od valjanja te black govedine. Zais Za ista ta,, za zabo boli li me ka kada da vidi vidim m do dobr bruu že žens nsku ku sa tako tako ne nepo podo dobn bnim im tipovima. U celom svom muljatorskom, kaskaderskom životu palio sam se na dve stvari: ženske i I Ching. Prebirajući po štapićima na niskom kineskom stočiću u gajbi, pre nepun sat vremena, od Velike Večne knjige večnih slika naših života, dobio sam heksagram 29: Ambis. Nagovešteno mi je da me spopadaju ozbiljne opasnosti, iz kojih se, ako mi to uopšte  pođe za rukom, mogu izvući samo uz pomoć vrhunske veštine i krajnjeg  poverenja. Osoba u koju bih trebao trebao imati krajnje poverenje je verovatno verovatno bio moj med-diler, medijski menadžer Žak Kusto.  Neobična je priča o menadžeru Žaku Kustou i njegovom pulenu, Dobrom Isaku. Dobri Isak, to sam ja, mrk i mračan tip od dva i par šumskih  jagoda, mišica tetoviranih starim kineskim zmajevima na desnoj strani i sa deset centimetara visokom figuricom od bio mase na levoj. Tu imadoh drevnu,sečivo arhetipsku scenusina, žrtvovanja Mojsije prinosi sjajno grlu svog još ne Isaka, videvšitrenutak da se ukad oštrici već ogleda spasonosni anđeo. Zato sam ja Dobri Isak. A zašto je on Žak Kusto, retoričko oživljavanje jednog davno počivšeg frajera koji je istraživao more onda kad je još toga bilo za istraživanje. Uvek je govorio da se oseća duhovnim naslednikom istraživača i otkrivača nepoznatih dubina velelepne i beskrajne noći megapolisa, zbrkanih i nepoznatom voljom za uživanjem  pokrenutih lešina velikih gradova. Sranje. Ako je išta radio celog života, tada je to čovek mogao mirne duše svesti na ponoćno gluvarenje uz moćne tipove iz javnih korporacija i transmisiju njihove moći i želja ovamo dole, gde ima vatirane govedine napretek. Perspektivni pisac još od detinjstva, sa nekakvim romanom objavljenim i davno zaboravljenim, smucao se kao  producent i diler polusvetom Korporacije Korporacije Zabave i Zaborava, čije čije su glavno meso bili igrači kao što sam ja. Bio sam dobar u tom poslu i mogao sam se dost do stoj ojno no opro opIroba bati ti sa bisv svak akim im na sv svet etu, u, uk ukol ikoo taj tajneupozoren neko neko ni nije je Većnom bi bioo baš baš specijalista ukoliko se sa njim našao naolik čistini, knjigom.  — Imam posao, Dobri.

 

 — Nešto kao za mene, dobro, lako i ubitačno?  — Nešto za vel veliki iki novac. Iskezio se. Ima ljudi koji se iskreno smeju kada se pomene novac ili n e ov ovee za zame mene ne.. Ja voli volim m no nova vacc i bio bio bih bih s rema remann na om omil iluu lu osti osti da a se doče dočepa pam, m, ali ali on nije nije pre preds dsta tavl vlja jaoo teme temeljn ljnee vr vred edno nost stii moje moje ma mape pe,, softvera, apcise i ordinate. Shvatate?! I Ching i ribe. I slikarstvo renesanse. To je bilo ono na šta se furam. Novac je samo istrument. Za mene. Ne i za Žaka. Brkovi su mu bili navošteni i izvijeni, veoma elegantno, lukom naviše, skoro kao Daliju, što me je i navelo da ga ne pretvorim u utihlu statuu poluuspešnog dilera.  — Pljuni. Prošli put si mi rekao da je u pitanju simulacija, pa sam morao da se predano borim za goli život, sabljom i omčom, u čemu nisam najbolji. Sećaš se, Žak? Pariške noći, penjanje uz mračni Ajfel, sa sabljom u zubima. Sranje. Ili si možda već zaboravio?  — Već si mi to pričao, čak i mnogo detaljnije. Propozicije su  promenjene posle početka, pod pritiskom rejtinga. Ugovor nije precizirao takvo što,strepeo to je tačno. Ali, izvukao si se, zar ne? Meni je bilo teže, meni, dok sam da te ne izgubim. Govorio je lako se mršteći, da bi mu u zadnjoj rečenici glas lako zadrhtao. Ruka mi sunu preko stola. Moja dva metalna prsta, palac i kažiprst, usekoše se u njegov vrat i disanje mu postade sipljivo. Ipak nisam mogao srediti dilera zbog »male« omaške. Krkljajući pade na stolicu i opsova me.  — Među prijatelji prijateljima ma su male svađe uobičajne — rekoh mu.  — Zaboravi — promrmlja.  — I, kakav je to posao? — Osmeh na licu mi je bio najslađi za koji sam sposoban. Često mislim da je naš život samo stecište, konvergencija ogromnog  broja života različitih stvari, bića i događanja. Svaki pojedinačni trenutak, mest me stoo il ilii do doga gađa đaj j pre preds dsta vlja ja ne nera zuml mlji jiva va što i ne nera zgov ovet etna na naš uk ukrš ršta tanja nja nepoznatog broja puteva potavl kojima serazu kr kreće eće ono mirazg nazivamo život. I dok mi se osmeh slađi od meda još cedio sa usana, nenarušen nenarušen banalnim banalnim i lažno ustežućim glasom Žaka Kustoa, desile su se mnoge važne stvari. Ponekad se takvom stežućem spletu čvorova divim, a katkad užasavam. Ovog puta napetost je dobila rundu. Devojka u crnoj balskoj haljini i indijanskim čizmama je podigla  pogled sa black govedine oko sebe i sa mirnim i uzbuđujuće dostoja dos tojanst nstven venim im prk prkoso osom m sus susrel relaa moj isc iscere ereni ni pog pogled led.. Sle Slede deći ći vek vektor  tor  njenog vitkog i dugačkog pogleda oči jednog od krestaša zaustavile su se na mom licu. Naglo je ščepao devojku za mišicu, tako bezosećajno da sam mogao pratiti kratkotrajni grč na pomalo izduženom licu sa dugim, pravim nosom. U sebi sam na brzinu proračunavao koliko je jak morao biti stisak   jak. onogaKonačno sa krestom je damoja bi čakvečerašnja i tako snažna napetost devojkadobila zasiktala određeni od bola.kontrolni Previše objekat, izvajani lik. gipsani odlivak onog skulptora iz prošlog veka, amera Sigala koji je u gipsu vajao smrznute likove u kafićima zaustavljene u rečito reč itom m gestu gestu usmere usmerenom nom ka živ životu otu,, int intenz enzite itetu, tu, že žesti stini. ni. Ula Ulazna zna vra vrata ta tr tres esnu nuše še.. iz izaz aziv ivaj ajuć ućii inte intere reso sova vanj njee ok okup uplj ljen enee ba bagr gre. e. U ob obla laku ku svež svežeg eg vazduha iz spoljašnjeg. uličnog svemira, raskrečivši obnažene, konopcima za prekookoanske brodove opletene noge sa pletenim sandalama, stajao je Vil, veliki plavi Vil, sa osmehom posmatrajući ono što se dešavalo pre par  sekundi. Očigledno je sa praga ove rupe video sve što se desilo sa devojkom, sa pevcem i sa mnom, te se sada cerio sve više i više, grohotom. Ceri Ce rioo se on onim im obez obezor oruž užav avaj ajuć ućim im,, i st stog ogaa tako tako op opas asni nim m ko kodd nj njeg ega, a, osmehom, zadovoljnim i ciničnim u isti mah. Devojka ljutito odgurnu stolicu koja sa treskem pade iza nje i ustade,  podižući i mišićavog mišića vog pevca sobom, i dalje stezao stezao  — Hej, crvenerepi, zarsanikada nisikoji čuojojzajereč nežnost —mišicu. uzviknu Vil, divni plavi Vil.  — A ke si ti? Zar nikada nisi čuo za privatni razgovor? — Bariton

 

krestavog bio ie za nijansu viši od onoga što sam cenio kod sličnih tipova. Meta Me talni lni samogl samoglasn asnici ici sve svedoč dočili ili su da ima mik mikrofo rofonene-poja pojačiv čivače ače međ međuu glasnim žicama. Devojka se konačno otrže od kreste i sa ljutnjom reče nekuda uprazno, između svih nas.  — Ni govora, ovo su bili poslovni razgovori, a sada više nisu. Nemate vi ništa na prodaju. Samo smeće.  — Ćuli ste je, crveni. Zar ste još tu? — Glas mi je zvučao hrapavo, ali malo surovosti sa ovako surovim tipovima nikada nije bilo na odmet.  — Sranje, neiazgove neiazgovetnc tnc promrmlja Žak i nesta nestane ne iz mog vidnog polja. Jedan od onih sa krestama, ne vodeći računa da odgurne stolicu, što je  bile jako sirovo i dokazivalo izvesnu neuglađenost tipova sa krestama,  podignu obe ruke ka vratu, gde je u ugrađenim kožnim naborima imao vibro-noževe ili žicu. Ali, sve je to bilo presporo. Momci očito nisu bili odavde i nisu znali igrače. Kratki, brzi trzaj moje desne ruke oslobodio je vibro-žicu koja se nevidljivo zafijuknuvši preko tih desetak metara, obavi oko zaglavka njegove desne ruke izazivajući skoro u isti mah mali, ali jaki vodoskok krvi iz jeodsečenog zgloba sto ičudno nestade među čašama. Momak počinjao da vrišti,dok kadšaka Vil slete poletenakroz zgusnuti vazduh i presamiti drugog krestaša jednim savršenim gerijem, lomeći vilicu nesrećnog maljčika u stotinjak krhotina, veoma teško spojivih. Treći momak se isceri posmatrajući nas dvojicu u muku koji je prasnuo  poput bombe, i istrča napolje. Cela Cela šora je trajala tek tek kojih pet-šest sekundi, tako da se činilo da u vazduhu još lebde zadnje reči. Izneli su ranjene i izgubljene duše u neprozirnu noć velegrada, dok smo se nas troje gledali,  pitajući se o daljem daljem razvoju stvari. Premda neki sada pričaju da sam u stvari, želeo ili bar bio spreman na ono što se dogodilo, možete biti sigurni da je to prokleta, jebena laž kao i da su to obični crvi. Nijedan visoki igrač tako nešto ne bi pomislio ni rekao da je bar malo poznavao sve okolnosti. Lanac neminovnosti, koje bi neko sa manje nazvao tragičnim, odmotavati prei  bilo kojegstrpljenja neposrednog povoda. Igračizapočeo Visokihselica, najamniciznatno moćnih nepr ne prik ikos osnov noven enih ih AD ADEP EPT-M T-MRE REŽA ŽA (A (Aso soci cija jaci cije je do doži živl vlja jaja ja ek ekst stre remn mnee  psihičke tektonike — ako vam je ovo jasno), ili plaćenici koji su opasnost, rizik, smrt, ubistvo, mučenje pretvarali u svarljiv ručak za isposnele mase  bele moždane kore. kore. Ponekad mi se čini da osećam miris metala koji isparava iz mojih možd mo ždan anih ih cent centar ara, a, ošta oštar, r, na nakis kiseo eo,, as asep epti tiča čann mi miri riss už užar aren enog og me meta tala la,, transmisionih elemenata i modulatora od super-ekstra-provodnika, kroz koje se šire neki drugi mirisi opasnosti, adrenalina, širenja zenica, lučenja  pljuvačke ili znoja, znoja, crna i zlomis zlomisleća leća ptica u mo mojim jim grudima koja kucka kao  bomba i sprema se da uništi ceo svet. Dodirujem priključke na slepoo sle poočn čnica icama. ma. Tvr Tvrde, de, met metaln alnee rup rupice ice koje ponek ponekad ad pul pulsir siraju aju bla blagim gim,, razlivajućim bolom. Zatim mikroprovodnici vode do centara u mozgu i kroz neuro-razmenjivače nastavljaju se na moje sinapse. sam izlaz. Ulaz  je novac, boja novca, miris na olfaktornim kartama ovogJajebenog sveta sa svojom jebenom monetom, miris u jagmi i pokori amonijačnih isparenja ljudskih klobuka, koji bi pukli i proširili svoj smrad vasionom. da nije Igrača Visokih Lica i Adepta. Na službu. sl užbu. O poslovima nikada nisam vodio evidenciju, mada znam gde je mogu naći u svim pojedinostima, koje ponekad idu do nekrofilije i groze kod famo fa mozn znog og i pro prosl slav avlj ljen enog og ljub ljubit itel elja ja takv takvih ih ek eksc scen entr trič ično nost stii kao kao št štoo su dvoglave ženske ili prenaduveno bildersko meso u devojke od metar i šumske jagode, Zan-Žak Rusoa, slavnog li imena nosi! Bolje se sećam  pojedinosti pojedinih poslova, ali ne bih želeo da o njima govorim. Taj  prljav veš bih rradije adije zadržao za verne, raspojasane i razbezumljene adepte,  primaoce onih vibracija koje meni znače život ili smrt i nešto love, a njima nezaboravne Da ne zaboravim trenutke punjene uz večernje čokoladirane špagete lignje, a laovogodišnji bolonjez i martelov hit sezonevinjak. među gastronomima i ljudima od ukusa. Ono što je Red Son onju ju priv privuk uklo lo Velik elikoom Vil iluu, mo mom m najb jbol olje jem m

 prijatelju, a što ju je nagnalo da okrene oči od Dobrog Isaka, tvrdog i mračnog momka sa utikačima na čelu, jedna je te ista stvar. Kako se prave stvari dešavaju odmah ili se uopšte ne dešavaju, svoj sam poraz primio odmah, poslije one frke u Crnom anđelu.  

Veliki Vil je moj najbolji prijat Veliki prijatelj, elj, momak koga stvarno volim više od cele ov ovee mra raččne rulj ruljee pr preevarana ranata ta i ub ubic icaa, mu mućk ćkaaro roša ša na ve vellik ikoo i tajanstvenih prolaznika. Kada zbog nekog dobijete gadna krvoliptanja i kada neko zbog vas dobije nekolik nekolikoo puta razdero razderotine tine mišića do kostiju, kostiju, ne možete ga ne voleti. Tako je i Veliki Vil voleo mene, u toku ovih silnih godina (ili malo manje), od prvih vratolomija među oblakoderima do prvih tuča sa murijom, u kojima smo pokazali šta smo naučili, i što nas je uvelo u Adept. Bio je to proklet i jebeni trenutak kad je neko morao da ustukne i spusti trepavice trepa vice.. Naprosto, Naprosto, neko je morao morao.. Moga Mogaoo je to biti bilo ko. Odlučio Odlučio sam da to budem ja. Tvrdi momak, čeličnih kandži. Zašto? Zato što sam veleo Velikog Vila. I ni zbog čega drugog. sam imstola leđa,Kralja škripeći na potkovanoj peti.velike Učinilo mi sekoja da samOkrenuo vitez Okruglog Artura, posle ubijanja aždaje,  je pretila princezi u belom. Sto za koji sam seo nije bio okrugao a ni Žak  nije ličio na kral kralja. ja. Ipak sam se ljuba ljubazno zno zagleda zagledaoo u njega. Uzvratio mi je začuđujuće bistar pogled. Onaj pogled koji okiva dušu i čupa je napolje sa spletom krvniih žica. Bistar i opak. Bilo je nečega u njemu, ipak.  — Veliki novac, najveći. Velika stvar, nikada veću ne bi mogao zamisliti. — govorio je.  Nisam baš znao o čemu priča, pa sam samo rekao da nastavi. Valjda će mi već postati jasnije.  — Igra je bez kodeksa, id idee do kraja. Ne znam kako su uspeli uspeli da dobiju dozvolu za kraj — igru, ali mora da duvaju stari vetrovi i da se opet nešto kreće u ruljama. Svima jei mišićima dobro poznat poznato: o: kadabića. stva stvari ri posta postanu grube,mogu neštotako se loše kuva u glavama ljudskih Ako se nu gomile nazvati, izbledele kreature pred multivizijom, prikopčani za konzolu preko koje  primaju svoju porciju života. Mog života, precizno rečeno. Zato mi je odmah nešto loše zamirisalo u svemu tome. Ali, tada se nisam baš obazirao na to. Žak nije prestajao žvaku.  — Grupa protiv grupe, kapiraš. Sve do poslednjeg, u rezervatu Legendarnih šuma. Oružje po izboru, količina necenzurisana. Kažem ti, maksimalna stvar. A onda je dodao, baš kao u poverenju, stvar od koje sam trebao da sednem na dupe.  — I sam znaš da si najbolji, na vrhu, da ćeš ostati sam, pob pobednik. ednik. Dobro, pao sam od sreće i pristao, dok je Zan-Žak blistao. Platio mi je  piće posle To smoje zaista razgovarali o dobrim nismoa napili, bio srećan dan. starim vremenima, te se umalo Helikopter me je ostavio na travnatoj zaravni na vrhu brežuljka. Kao oko, ogromno i slepo, učinilo mi se iz koptera. Ujedno, bilo je to veoma upadljivo sletanje. Neka se zna ko dolazi. Prednost je uvek na strani samouverenih. Lakim, skoro lenjim koracima zamakao sam u gusto drveće, uvijeno uvije no puzavi puzavicama cama i uplet upleteno eno mrež mrežama ama lijana, kao odrani odrani mišić, mišić, naka nakazne zne skupine drveća sastavljenog od raznorodnog i nespojivog drveća. Postajao sam morbidan, i to mi je prijalo. Plemeniti platani, kedrovi, lipe i borovi mešali su se sa prebujnim, preobilnim, dekadentnim u svojoj raskalašnosti,  biljnim tropskim drvećem. Ukus koji je ležao u spajanju suprotnog nije bio i moj; osećao osećao sam samo blago gađenje i pomalo saža sažaljen ljenja ja nad sumornom sudbinom plemenitog drveća. Ipak, trebalo bi da se ima osećanje mere. Ukoliko ja nisam pomalo zastareo. Tišina. Mogu zamisliti: preko nekoliko desetina kilometara najgušće najnestvarnije šume klize slabo vidljive senke dvanaestorice žrtava, lovećii  jedni druge i svako svakoga. Uslovna podela na dve grupe, tim »A« i tim »B«. ima značaja samo ukoliko se pre toga ne poubijamo međusobno. A i

 

da se sigurnije potamanimo kroz krhke saveze. Možda je timska borba sigur igurnnija ija, ali ko ga gara rant ntuuje sigur igurno nosst on onim imaa ko kojji treba reba da prene renesu su maksimalna uzbuđenja stotinama miliona. Zaista, za same igrače nema uzbuđenja u opasnim igrama. Stresao sam se. Počeo me obuzimati cinizam gubitnika i obamrlost koja ga prati. Ipak, trebam ostati živ i takva psihička kondicija mi nimalo neće  pomoći. I posle par sati lutao sam šumom, u prozračnim tonovima toplog  prepodneva, kroz vazdušasto treperenje lišća, to mi se povremeno činilo da sam u japanskom teatru senki i da gledam pljosnate slike nekih dalekih, mračnih i veoma stvarnih događanja. Koja me se uz to nisu ni ticala. Oko mene je bio pozorišni ambijent i to me je zabrinjavalo. Nisam to sebi smeo da dopustim. Bila mi je potrebna borba. Da bih preživeo. Ipak, prva prilika za zgodno ubistvo pružila mi se tek u rano popodne.  Neka senka minula je između visokih i pravih topola. U ovome gledaoci neće baš uživati, pomislih, osećajući zluradu radost. Jedan iz tima »B« šunjao mene, verovatno grčevito da ostanesam do kraja Pomalose gaispred sažaljevajući, požurih ispred njega.rešen Profesionalac i želimživ. da sve bude izvedeno sa stilom. Dobio sam signal iz kontrole i morao sam proveriti, pre duela, sve indikatore predaje signala. Displeji na mojoj ruci su blaženo mirovali u zelenom. zele nom. Ono brdo malj maljčika čika koji su prikl priključen jučenii na mene shvatiće da mi se isplati izbor i lova za priključak. Bio je jedan od boljih, mada ne mogu ni sada da se setim njegovog imena. Posmatrao sam ga, zaklonjen šipražjem i ometajućim poljem za ručne indikatore temperature. Zatim sam isključio polje i sunuo napred, sa isturenim noževima. Ipak je bio brz, ali ne i prebrz. Isturio je svoje noževe,  parirao udarac desnom rukom prema vratu, okrenuo se, zamahujući ka mom trbuhu. Sečivo je opasno zaparalo vazduh nedaleko od mene, tako da više nije Glatko nogom. bilo vremena sečivozagaigru. je rasparalo Fintirao sam odozdo desnom, nagore. zatimMogao iskoračio samlevom neko vreme gledati njegovo lice dok je rukama stezao stomak i padao dole, sve niže i niže, u pomalo nagnjilu travu. Sve ukupno nije trajalo ni dva minuta, ali rejting, rejting, večn večnii rejtin rejting, g, pijavica puna krvi, skočio je za faktor 3. Bio sam gledan, van svake sumnje. Trebao bih biti ponosan na to. Do kraja podneva izbacio sam iz igre još jednog, i seo da čekam. Oprobana taktika za popunjavanje ispražnjenih živaca posmatrača u mojoj glavi. Čekanje će ih razdražiti, dovesti do granice izdržljivosti; zatim sve treba razrešiti kakvom efektnom smrću. Taktika se do sada ostvarivala 100  posto. I više. Bacio sam, tek tada, novčiće. Odrazili su sunčevu svetlost u vazduhu i na zemlji se spojili u heksagram 52: Uzdržavanje. Ako čovek u pravio vreme odabere delanje ili mirova mirovanje, nje, ostvaruje sjajni napredak. napredak. Delanje je  pomućeno i mirovanje se nije preporučivalo. Obazrivo je neophodno.aliDobijao sam ponekad ovakve rezultate. Trebarazmišljanje se prepustiti znao sam. Pred kraj popodneva ustao sam i zaputio u susret zlatnom suncu, koje  je u obliku veoma kolebljive lopte visilo iznad zapadnog horizonta, iznad samih vrhova drveća. Ptice su kružile iznad sunca i sletale na vrhove krošnji, ali sa ove udaljenosti nisam im čuo kreštanje. Senke se izdužiše i  po njima zaplivaše čudne, meke, zlatne utvare blistavog sunčanog ddana ana na umoru. Postale su dublje i hladnije. Opasnije, također. Morao sam sada biti oprezniji. Sumrak je opasno doba koje lako zavede svojom lepotom i tišinom. Ispred mene, kroz proređeno drveće, pružala se čistina obrasla visokim žbunjem. S leva i s desna okruživao me pojas gustih kestenovih stabala, zatvarajući se sa druge strane čistine u pravi bedem. Morao sam odlučitisev sledio nanečeg koju stranu. metalnog Dok s leva. sam razmišljao, Nisam imaoosetio vremena, sam bio nešto. samZatim zatečen, me nije bilo drugog ni elegantnijeg načina. Sa boka sam ispalio ceo šaržer, devet metaka teškog kalibra u zlatnu senku u kojoj je nešto svetlucalo. Dok 

 

se dim razilazi sporo, u vazduhu bez pokreta, postao sam svestan, još uvek   bez bola, strele koja je virila iz moje mišice, one na kojoj je Mojsije žrtvovao Isaka. Valjda je neka arterija koja je napajala taj pseudo mog tela  bila presečena, te je meso figurica klonulo. Zatim sam postao svestan čin enice same strele i edino čoveka ko i e mo ao da da e oda ne tako  precizno. Vilijem je ležao u zlatnom sunčevom zraku na leđima, na njegovim grudima krvavi sunčani cvet, natapajući odeću, prijanjajući je uz njegovo neverovatno ogromno telo koje sam držao u naručju i nad kojim sam urlao. Kao plamen sveće utrnut ovlaženim prstima, nestao je trag u njegovim očima, bez reči, dok je pokušavao da oblikuje usne u neizgovorenu reč Zatim je sunce preplavilo to mesto i utrnulo.  Nitko mi ništa nije rekao, čak čak ni Kusto. Cak ni kad sam sve na napustio, pustio, ni tada me ni jednom rečju nisu pokušali odgovoriti. Cak ni Kusto nije to  pokušao. Znao sam šta mogu misliti i nije me interesovalo da to čujem iza njihovih misli, iza reči. iza pogleda sa dva značenja. Sonja i ja živimo u mirnom predgrađu, u jednospratnoj kući od bele opeke, sa bokorima ruža u pročelju. Kuća je okružena engleskim vrtom, sa  brižljivo potkresanom ogradom i bokorima cveća duž prilaza, koje veoma  brižljivo negujemo. Uveče sedimo na zalazećem suncu i posmatramo kako vrt nestaje u prvim valovima noći. Šonja i dalje nosi indijanske čizme, u koje ko je uv uvla lači či sv svoj oj plav plavii ra radn dnii komb kombin inez ezon oni. i. A ja? ja? I da dalj ljee pr preb ebir iram am po štapićima koji mi govore prave slike naših života, u miru i tišini koja nas sve dublje obuzima.

 

ISAAC ASIMOV

Bijeg u stvarnost

 

V

 Escape to Reality

EC nekih dvadesetak godina volim reći da je znanstvena fantastika »bijeg u stvarnost«. Jedan od razloga je i či činj njen enic icaa da je u mo moji jim m mlađ mlađim im danima znanstvena fantastika nosila neslavnu titulu »literature bijega«, a kao takvu često su je s prezirom odbacivali. Taka Ta kavv moj stav tav je, je, me među đuti tim, m,  jednom uvrijedio nekog momka koji je tu izjavu pročitao u »Timeu« toliko da mi je napisao jedno vrlo ljutito pismo. U biti, smetalo ga je  pitanje zašto, ako je znanstvena fantastika bijeg u stvarnost, zašto se onda naziva fantastikom? Sto je to u znanstvenoj fantastici, bjesnio je on dalje, što je stvarno? Jesam li ja to pokušavao tvrditi da su priče mača i magije stvarnost? Da negdje tamo u

Ovako, dozvolite mi da je ponovo objasnim! Oduvijek tvrdim da je  proročanski element u znanstvenoj fantastic fanta stici,i, iako prisutan prisutan,, male malenn i ne  previše značajan. Da se razu razumi mije jemo, mo, mi jesm jesmoo go govo voril rilii o letu na Mjesec, na primjer, o ato toms msko kojj en ener ergi giji ji i tele televi vizzij iji, i, o robo pren uro mboti jetima tnma im i moozpr goenap viapuč mučen a enos i osti oti ijooš mno nogo go dr drug ugih ih stv tvar arii ko koje je su se općenito govoreći i ostvarile. Opis Op isiv ival alii smo smo ča čakk i sp spec ecif ifič ične ne događaje koji su se pokazali uspješ usp ješnim nimaa u svo svojoj joj prorač proračuns unskoj koj komp ko mpon onen enti ti.. Na pr prim imje jer, r, ja sa sam m opisao otpor javnosti prema istraživanju svemira još tamo 1939,  puno prije nego je uopće i bilo ikak ikakvo vogg svem svemir irsk skog og is istr traž aživa ivanj njaa koje bi pobudilo taj otpor.

 budućnosti postoje mišićavi mišić avi barbari koji sezastrašujuće bore protiv zlih čarobnjaka u tamnim nijansama? Ako ne, što sam onda htio reći onim citatom iz »Timea?« Putovanja brža od svjetlosti? Razumna bića na svakoj planeti? Galaktička carstva? Putovanje kroz vrijeme? Ukr kraatk tko, o, zahti ahtije jeva vaoo je da mu objasnim kako i kada znanstvena fantastika predstavlja bije jegg u stvarnost. Taj je čitalac inače jedna sosoba, avršenali o ovog normjealnputa a idozvolio razumda na ga u ogorčenje i bijes od koga vam zastaje dah natjera jedan od izraza

i džepne koJa mpsam jutor torjoš e, 1950. a to opisao je bilo nekih  petnaestak godina prije nego su nastali. Opisao sam i šetnje svem sv emir irom om 19 1952 52,, ne neko koli liko ko godi godina na  prije prve od njih, a očito je da sam točno pogodio i dojmove koji su ih  pratili. Ako malo potražimo i naokolo, naći ćemo da je Robert Heinlein opis op isao ao nu nukl klea earn rnii rat rat jo jošš 19 1941 41,, u vrij vr ijem emee ka kada da uo uopć pćee ni nije je bi bilo lo ni ato toms mskkih bomb bombi, i, a ka kamo mo li pa patt  pozicija među velikim silama zbog nkom jih.unikac Akacijsk Aijske rh rhttuer sat Clelite arte k j(ia e ko opisne, ao komuni sateli (iako međutim, u pravoj fantastici) 1945, mnogo prije nego je do njih došlo. doš lo.

 

izvučen iz svog prirodnog konteksta. Da ga je pročitao kao dio eseja, što ta tvrdnja i jest, ne bi s njom imao ni najmanjeg problema. incidenata i događaja i društava i otkrića i teorija od kojih nije vjerojatno da će se ikoje ostvariti  — a mnogi od njih se ne bi mogli dogo do godi diti ti čak ni sluč slučaajno jno — ak akoo odmjerimo te dvije strane, kažem, lako ćemo uvidjeti da vrsta  predviđanja kakvu sam upravo opisao nikako nije dovoljna da mi znanstvenu fantastiku zaista i učini  bijegom u stvarnost. Pog ogot otov ovoo, št štoo mo možžemo reć reći o vrsti znanstvene fantastikei akciji u kojoji  je naglasak na avanturi gdje ie on sa znanstvenosti skinut toliko da prolazi doslovce sve, pod  jednim jedinim uvjetom: da nije loša znanost? Čak i ovdje, znans zn anstve tvena na fan fantas tastika tika jes jestt bij bijeg eg u stvarnost. Razmislite . . . Sve važne društvene i ekonomske  promjene u povijesti ljudskog roda  bile su rezultat napretka u znanosti i tehnologiji. Ako u to sumnjate i  poželite događaje mekoupozoriti ji su i una zrokostale ovali  promjene, samo se sjetite da biste mora mo rali li pron pronaaći do dost stoj ojne ne pa paro rove ve  promjenama nastalih nakon otkrića stvari poput vatre, kotača,  poljoprivrede, megnetskog komp ko mpas asaa, št štaamp mpaarsko rskogg stro troja i  papira, parnog stroja i motora s unutarnjim sagorijevanjem, televizije i kompjutera.  Napredak u znanosti i tehnologiji i promjene koje je on donosio u  početku je bio nevjerojatno  polagan. zbra raja jalli suAli, se i koraci rezultat naprijed je bio kumula lattiva vann. Što su znanost i tehnologija više napredovali, to je vjerojatnijim postajalo i da će doći do daljnjeg napredovanja. Rezultat  je činjenica da stopa promjene u znano zn anosti sti i te tehnol hnologi ogiji ji pos postoj tojano ano i stalno raste kroz svu ljudsku  povijest. Ako imate na umu ove faktore, vidjet ćete da je kroz najveći dio ljudske prošlosti znanost i tehnologija napredovala prepolako a da bi ljudskog bila uočljiva u vremenu  jednog života. Drugim rije ri ječi čima ma,, dr druš uštve tvena na i ek ekon onom omsk skaa situa ituaci cijja da dannim je po poje jeddinci incima ma

 No, ništa od toga sada nije važno. Ako od odmj mjeeri rimo mo ta pr prooroča ročans nska ka  predviđanja naspram one ogromne mase znanstveno fantasti tiččnih dešava ništa novo pod kapom nebeskom« i da se ništa ne mijenja. U stvari, ako se nešto i jest  promijenilo uočljivo, ljudi su se nalazili povrijeđenima i užasn už asnuti utima, ma, sma smatra trali li su pro promje mjenu nu degeneričnom i čaznutljivo govori o »dobrim starim vremenima«.  No, kako prolazimo kroz stoljeća naše na še pro rošl šlos osti ti,, sto topa pa pro romj mjeene  postojano raste. Neizbježno stoga dolazi jedno vrijeme kada promjene  postaju vidljive neizbježno  prisutne čak i u i toku jednoć običnog ljudskog života Po mom mišljenju, prekretnica je nastupila s industrijskom revolucijom. U toku onih nekoliko desetljeća u kojima se parni stroj  počeo primjenjivati u mehanizaciji tekslilne industrije, a onda i kako  pogonsko sredstvo za brodove, ljudima koii su živjeli u društvima takve industrijalizacije (posebno u Velik ikoj oj Bri rita tani niji ji i Sjedi jedinnjeni jenim m Amer Am erič ički kim m Dr Drža žava vama ma)) po poče čelo lo je  postajati jasno da se stvari mijenjaju. Zaista Zai sta,, zna znanstv nstven enaa fan fantas tastika tika se rodila u ranom 19 stoljeću upravo kaoo di ka dire rekt ktna na po posl slje jedi dica ca te no nove ve svijesti. Na kraju krajeva, dolazak  takvih uočljivih promjena najzad je izazvao izaz vao i jednu potpunu novu vrstu radoznalosti: »Kako će stajati stvari kad ja umrem?« Znanstvena fantastika je pokušala odgo od govo vori ritti na to pi pita tanj njee, ali ne nužno na proročanski način. Dovoljno jzabaviti, e bilo a sve uzbse udittoi, zaprepastiti, moglo postići i bez istinskog  proricanja.  No, veoma je mali bio broj ljudi koji su čitali znanstvenu fantastiku. Još ih je manji broj bio koji su je čit itaali oz ozbi bilj ljno no i s na namj mjeero rom m da shvate o čemu se radi, o čemu im onaa go on govo vori ri.. Po Posl slje jedi dica ca je da se se,, usprkos do dokkazima o pro rom mjeni svuda oko nas, i to povrh svega o sve bržoj i bržoj promjeni, većina ljud ljudii up uporn ornoo drž držii on onog og pra prast star arog og vjerovanja semje ništa mijenja, svaaki zna sv nakkdapro romj ene neko koji ji im sea name mettne, za nji jihh je uvred redlj ljiiv i užasan znak degeneracije.

 

izg zgle leddal alaa st staatič ična na.. To sa sv svoj ojee Do današnjeg je dana, međutim, strane znači da su kroz najveći dio stopa promjene narasla do svoje povijesti ljudi uzimali zdravo orkanskih razmjera. U jednoj za gotovo kao činjenicu da »se ne  jedinoj generaciji pojavili su se promjene? —  televizija, mlazni avion, neizbježnosti mikrokompjuter, nestale su Znanstvena fantastika! kolonije, došlo je do porasta  Nije stoga važno mogu li se terori ter orizma zma,, svi svijet jet se okre okrenuo nuo naf nafti ti detalji znanstveno-fantastične priče kao glavnom izvoru energije pa je ikad ikadaa os ostv tvar arit itii il ilii ne. ne. Ni Nije je va važn žnoo onaa po on poto tom m sta talla išč iščezava avati ka kaoo ako znanstveno-fantastični svijet iz takva. 2080. u nekoj priči ima putovanje Pod takvim uvjetima, kroz vrijeme, let iznadsvjetlosnom neoosj ne sjeetl tljjiv ivos ostt i za zatv tvor oren enos ostt za  brzinom i razumna čudovišta s međuzvjezdano danogg plinovitog plinovitog  promjene znači praktički nekog međuzvjez oblaka. samoubojstvo. Važno je to da nam i takva priča Mogu li Sjedinjene Države govori da će good din1980, a 20 2088a0to . jest bit biti  poduzeti pametne mjere drugačija katastr troofu fu? ? Ne m ogu, dasvspriječe e dok   potpuno većina Amerikanaca i i dalje ostaje istina. To je ta velika stvarnost koju uporna u vjerovanju da nema ljudi ne žele prihvatiti! ni nika kakv kvih ih pr prom omje jena na,, da na naft ftee ne A upravo s tog razloga ljudi koji nestaje je,, da Sjedin injjene Države na napu pušt štaaju svoj svoj svij svijeet jedn jednol olič ične ne stvar tvarno no ni nisu su ene nerg rgeetsk tski ov ovis isna na svakidašnjice da bi čitali zemlja. znan zn anst stve venu nu fant fantas asti tiku ku na napu pušta štaju ju A cijeli svijet i dalje juri za svijet opasnog neznanja i laži koja »borbenom spremnošću« kao da je ih uvjerava da će sve uvijek ostati  još 1938. i kao da na cijeloj isto i ulaze u svijet koji im govori nittu stv tvaarn rnoost da će se sve zemaljskoj kug uglli nema nigd gdjje istini neizbježno promijeniti. nijednog nuklearnog oružja. stvKoja arnosjet stoga u snajveća vijetu di anajvažnija nas? —  Činjenica promjene i neizbježnost daljnjih promjena! Koja je stoga najveća i najvažnija opasnost u svijetu danas? —  Odbi Od bija janj njee ve veći ćine ne ljud ljudii da pri prizn znaa  postojanje promjene! Koj ojaa je to je jedi dina na akti aktivn vnos ostt na svijetu danas koja je uvijek  ustrajala na tvrdnji o promjeni i na

Aasti totiku je što čini fa fant ntas kuono bi bije jego gom m ui znanstvenu st stva varn rnos ost. t.  Nadam se samo da i moj  pismopisac koji je onako usput  pobrao onu izjavu iz »Timea«,  ponekad zaista i pročita nešto ozbiljnije. Možda će se tada čak i složiti sa mnom! Prevela Zvijezdana Vlahović Objavljeno posredstvom GPA, München

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com  

Siriusova škola za pisce BEN BOVA

Tvornica ideja eć dobrih četrdesetpet godina duho hovvi mi zure u zat atil ilja jak. k. Na po poli lica cama ma iz izaa m ststo oloaunpdoinrge/dAannialosgu. koomgaple lettriadnog A st Počelo je to siječnja 1930. s Astounding Stories of Super  Science. Od svog prvog broja Astrounding/Analog je bio magazin ideja, stje jecciš ištte novih zamisli i shva sh vaća ćanj njaa, ko kome me su se utje utjeca cali li i  pisci i čitaoci kada su poželjeli izoštriti svoj um. Otkako je John W. Cam ampb pbel elll po post staao uredn rednik ik,, taj taj je magazin po posstao prava tvorn rniica

su jedini par koji je preživio glob global alnu nu kata katast strof rofu; u; »a »ast stron ronau aut« t« koji se bori da izađe iz »kapsule«, zmeđuzvjezdani apravo je beistraživači ba koja pronalaze se rađa; novi planet napučen čudnim,  barbarskim poluinteligentnim stvorenjima — taj planet je Zemlja, a ona stvorenja, to smo mi. Takve se  priče većinom pišu u stilu »tomato surp su rpris rise« e« št štoo zn znač ačii da au autor tor ču čuva va zapr za prep epaš ašću ćuju juće će ot otkri kriće će za za zadn dnju ju reče rečeni nicu cu.. To je lo loša ša tehn tehnik ika, a, ni nije je uspjela ni Verid idjju u njegovom »Trubaduru«. Ima zatim priča, gotovih klišea.

C idaem jap. bellovZoam hvaljujući neodoulvjievloikme utje utjeca caju ju,, zn znan anst stve vena na fant fantas asti tika ka je  posvuda priznata kao »književnost ideja«. Kritičari su, ali  potcjenjivački, naglašavali kako u većini već ini pri priča ča zna znanst nstven venee fantas fantastik tikee nije glavni junak čovjek nego Ideja. Doista, Dois ta, proči pročitali tali smo mnoštv mnoštvoo priča koje zbilja nisu drugo do bistre ideje siromašno književno oblikovane. Ideje su važne. Ideje nisu sve i sva znanstvene fantastike ali su neiz ne izos osta tava vann sa sast stoj ojak ak sv svak akee dob dobre re znanstveno autsajderi fantastične zapitkujupriče. Ipak, pisce znan zn anst stve vene ne fa fant ntas astik tike: e: Et Eto, o, stig stigli li smo na Mjesec, o čemu ćete vi sada  pisati? Doista jedan istaknuti pisac ovog žanra izjavio je, navodno, da  je prestao pisati znanstvenu fa fant ntas asti tiku ku,, je jerr sv svee su do dobr bree id idej ejee iscrpljene pa mu ne preostaje drugo nego da ih prekraja.  Najbolje je poslužiti se duhovitošću Isaaca Asimova. Kada su ga zapitali što je još preostalo o čemu bi on mogao pisati, on je uvijek odgovarao: je preostalo? SVE, samo je to jošŠto preostalo!  Nego, da mi taj problem

Priče Watergateu, o studentskim energetskojnemirima, krizi, od kojih su prije mogle nastati dobre  priče znanstvene fantastike danas višee nis viš nisuu znanst znanstven venaa fan fanta tastik stikaa ni kada ka da su pr prem emje ješt šten enee na Ma Mars rs il ilii Alfa Centauri. Znanstvena fant fantas asti tika ka ne »p »pra rati« ti«,, zn znan anst stve vena na fantastika mora ići ISPRED. To su većinom djela iz pera pisaca koji još nisu naučili duboko zagra grabiti u svoj ojuu imaginaciju i izvući nove ideje, originalne zamisli. Drugi pak, ako i pišu dobro, nema ne maju ju put vješ jekojim šti tine ne ni hr hrab abro rost stii da slijede ih priča logično vodi. Bezizlaznu situaciju u zapletu oni običn ično rješavaju smrću rću ili samoubo sam oubojstv jstvom om pro protag tagoni oniste ste,, a to znači podcjenjivati publiku sastavljenu od rješavača problema.  Novi pisci znaju i mogu napisati dobre priče, bogate idejnim sadrža sad ržaje jem m i uzb uzbudl udljiv jivošć ošćuu snažne snažne  beletristike. Čitaoci Čitaoci to cijene.  Najveće razočaranje ovog izdavaštva jeste činjenica da su neki stariji pisci na čijim smo djelima mi odgojeni, izgubili smisao za kovanje novih ideja. Iz priče u priču oni obrađuju uvijek isto iscrpljeno tlo,

V

 

 podrobnije razmotrimo. Svakog tj tjeedna pročitam tuc ucee rukopisa u kojima se gnjave ideje olinjale već prije dvadesetak, tride tri deset setak ak odi odina: na: Ada Adam m i Eva Eva bi bili li dvadeset godina čitam Ast stou ound ndin ing. g.....«« prigo rigova vara ra se da magazin objavljuje priče koje John ne bi nikada kupio. Naravno! Priče koje je John kupovao šezdesetih ne  bi kupovao četrdesetih. Vremena i ukusi se mijenjaju. Stvari se stalno razvijaju. Urednik, pisci, čitaoci se mijenjaju, svijet se mijenja, razvija se, slijedi neumoljivi protok  vremena.  Ni jedan izdavač, ako želi zadržati  publiku, neće priču napi na pisa sanu nu st stil ilom om odobjaviti prij prijee dv dvad ades eset et goddin go inaa ko koja ja se ba bavi vi sa sadr držžajima jima  jednako starim. Nostalgični izleti dolikuju antropolozima. Časopisi su gra rannično područ učjje znanstvene fantastike, kamen kušnje vitalnosti najnovijih ideja i pisaca.  Neki naši čitaoci čitaoci zabrinuti su zbog sve većeg realizma priča objavljenih u Analogu, posebno s obzirom na seks i jezik. Zanimljivo je napo na pome menu nuti ti da je zb zbog og up upor orni nihh

 ponavljaju se umjesto da traže nove  prostore.  Ne drže se prošlosti samo stari  pisci. U svakom pismu koje stigne, a započeto je rečenicom: »Više od ličnosti važan dio priče kao što je ulični govor vitalni dio karakterizacije. Vratimo se idejama. Pročitali smo bezbroj  pripovjedaka koje prikazuju nekakv nek akvuu međ međuzv uzvjez jezdan danuu imp imperi eriju. ju. Da li je itko razmišljao kakva bi međuzvjezdana imperija STV TVA ARN RNO O bi bila la?? Je Jerr, po svem svemuu sudeći, ljudska rasa će međuzvije međuz vijezdanu zdanu impe imperiju riju doživ doživjeti jeti  jedino u znanstveno-fantastičnim časopisima. Svaka politička orga rganiza izacija  prirodno je ograničena na prostoru čiji opseg" određuje dostupna brzina komu ko muni nici cira ranj nja. a. U dr drev evno nojj Gr Grčk čkoj oj gran gr anic icee po poli liti tičk čkee koh kohez ezij ijee bi bile le su određene udaljenošću koju čovjek u  jednom danu može pješke savladati države-gradovi. Drevni Rim je zahvaljujući vješ vješti tini ni građ građev evin inaars rstv tvaa i dobr dobrim im  putevima izgradio imperiju koja je

godina zaht za htje jeva vabiozanapadan re real aliz izmo mom John m Campbell. trid trides eset etih ih U to doba realističkim su se smatra sma trale le pri priče če sol solidn idnoo zna znanst nstve veno no utemeljene i s uvjerljivim, vjerojatnim ličnostima. Neki čitaoci nisu mogli »progutati« Campbellov »nov »n ovii re real aliz izam am«. «. Međ eđut utim im on je ubrzo stekao i publiku koja više nije  prihvaćala pseudo-znanstvene i  papirnate ličnosti. Velika većina suvremene publike želi realizam u pričama znanstvene fantas fan tastik tike. e. Ozako Ozakonje njena na je istins istinska ka

opasala Sredozemlje. su u XIII stoljeću izmislili Mongoli pony-express relejni sustav pa su izgradili imperiju koja je obuhvatila Euro Eu roaz azij ijuu od Japa Japans nsko kogg mora mora do Dunava. Ako je brzin rzinaa komuniciran ranja ograničena brzinom svjetlosti onda nikakve međuzvjezdane imperije ne može biti. Udaljenosti iz izm među zvijezda toliko su velike da bi bile  potrebne cijele generacije da se s  jednog na drugi zvjezdani sistem  prenese informacija. Čak ako brzinu svjetlosti nameđuzvijezdani neki načlet in  prekoračimo, trošio bi suviše mnogo energije —  da bi se pokrenuo srazmjerno mali  brod bila potrebna sva energija samee zvi sam zvijez jezde de — međ međuzv uzvije ijezda zdani ni let bio bi suviše skup i zato veoma rijedak. Umjesto imperije, vjeroja vje rojatna tna je lab labava ava kon konfed federa eraci cija ja ste stelarn larnih ih si sist stem emaa ut utem emel elje jena na na  povremenim posjetama basnoslovno skupih zvjezdanih brodova. Mi ipak i dalje čitamo priče u

zn znan anos ostat jei sazr do dobr bra aa, ka kara rakt riza rizaci Publ Pu blik ika sa zrel ela, zb zbog ogkteeseks se ksacija a ja.u.  pričama danas se malo tko  preznojava. Stav prema seksu općenito se liberalizirao. Što se toga tiče iče, go goto tovo vo da smo se vrat ratili ili u  predviktorijansko doba, ali elizabetance još nismo dostigli. Isto to vrijedi i za eufeministički nazvani »sočni jezik«. Danas čitaoca ne smeta kada riječi koje svakodnevno izgovara vidi nappis na isaane ne.. Ja ne bih ku kupi pioo pr prič ičuu samo zato što u njoj ima seksa i nekakv ojiakva ma a smeđ međuzv e uzvije olaijezda kozdana pna retpimp imperi ostaerija vlja ja uličnog govora, Realizam ali je zbogje toga ne knek  bih ni odbacio. vodeće čija je po poli liti tičk čkaa st strk rktu tura ra bli lisk skaa nače na čelo lo.. Ug Ugra rađi điva vanj njee se seks ksua ualn lnih ih rims mskkom i brit itaanskom modelu. scena i opscenog jezika u

 

znanst znan stve venu nu fa fant ntas asti tiku ku sa sasv svim im je nepo ne potr treb ebno no i od odvl vlač ačii čitaoč taočev evuu  pažnju. Međutim, u nekim je sluč slučaj ajev evim imaa se seks ksua ualn lnoo po pona naša šanj njee  je suviše opsežan, potrebno je mnogo, mnogo pisaca da bi se ispitivale sve raznovidne  permutacije. Postoji još jedna vrsta artističke zamke u koju mnogi pisci upadaju. To je tip priče u kojoj je glavni  junak uvijek neustrašiv. Bez obzira kakve su mu stupice zločinci namj na mjes esti tili li,, bez bez ob obzi zira ra iz ka kakv kvih ih oružja na njega pucaju, bez obzira što mu je djevojka pobjegla s nekakvim androidom, a vanzemaljci naprosto satiru gradove na Zemlji, naš se Junak nepokolebljivo smješka i čini uvijek baš ono što treba. Naravno, pobjeđuje a da mu ni dlaka s glave ne usfali. Problem  je u ovakvim slučajevima slučajevima u tome što  pisac od početka zna da će se sve dobro svršiti i svom junaku dopušta da to svojim ponašanjem p onašanjem iskazuje. Svaka radnja, napetost, svi  problemi ovdje su naprosto radi zapl pleeta ta.. Zna namo mo un unaapr prij ijed ed da će  potući moma mo makk ra raz nevaljalce zri rije ješi šiti ti sv sveei pr prob povratiti oble leme me,, djevoj dje vojku. ku. Umj Umjes esto to priče priče dob dobije ijemo mo tako mit o supermenu koji postaje sve dosadniji. Mnogo je takvih začkoljica koje  bismo mogli analizirati, no vjerujem da su i navedeni primjeri dovoljni. Toliko o istrošenim idejama. A gdje su nove? U mo mozg zgov ovim imaa pisa pisaca ca i čita čitala laca ca,, naravno. Ipak navest ćemo nekoliko vrijednih pažnje. Znanst Zna nstven venaa fan fantas tastik tikaa ima dos dosta ta toga zajednPremda ičkog s se gusavećina rskim  pričama. znanstveno fantastičnih  pripovjedaka bavi gusarstvom u svemiru, John Campbell je pisao o zračnim piratima. Zračni pirati —  ot otmi miča čari ri — po post stal alii su stva stvarn rnos ost. t. Međut eđutim im,, mode modern rnii otmi otmiča čari ri nisu nisu slič slični ni ka kape peta tanu nu Ki Kidd dduu i njeg njegov ovim im gusarima, nisu oni istovjetno motivirani. Izmijenila se i tehnologija i društvo pa su se metode i motivacije pirata iz izmi mije jeni nile le.. Pr Pret etpo post stav avim imoo da će će,, kada se jednom razvije uvedeatii međuplane međup lanetarna tarna trgovi trgovina, na, i postoj postojati neka vrsta gusarstva. Kakvo će to

Kada će napokon jedan pisac sjesti i razmisliti kako bi se doista mogla  jedna takva međuzvjezdana zajednica ponašati? Tome se  približio Poul Anderson, ali predmet iz izvr vrši ši,, pa po počn čneemo is isko kori rišt štav avaati sirovine s drugih planeta i asteroida i prevoziti ih brodovima do tvornica u zemaljskoj orbiti. Kakvo će društvo tada biti? Tko će biti bogat, a tk tkoo si siro roma maša šan? n? Ko Koje je će na naci cije je ojač ojačat ati, i, a ko koje je os osla labi biti ti?? Kak akoo će živj živjet etii na naro rodi di boga bogati ti naft naftom om ka kada da energiju budemo dobivali iz termonuklearne fuzije, a sirovine s  pojasa asteroida ? Kakva će biti društvena odgo od ost po dinc ovdj dje Z egovo mlvorn ji?rnos Dtanapoje s jedi sencaanaov preimjna er  društvena dobrobit temelji na  poreznom sistemu kojem su  proizvođači podvrgnuti bez obzira žele li oni to ili ne. Mnogi porezni obveznici već se žale da plaćanjem  poreza, protiv svoje volje, izdržavaju neproizvođače. Pretpostavimo da se uvede sistem u kome će porezni obveznici dobivati kori ko risn snik ikee dr druš uštv tven enih ih sred sredst stav avaa u  pojedinačno skrbništvo. Korisnici druš dr uštv tveene sk skrb rbii do dobi biva vatt će tad adaa o»ssokbrbnnoika«.poN tpaorutomeod se smvooggua iz izgr grad adit itii mili miliju juni ni pr prič iča, a, a ba bare rem m  jedna od njih mogla bi se nazvati »Skrbnik moje braće«. Ast stro rolo logi gija ja će se pretv retvoori ritti u mode mo dern rnuu po pomo moććnu tehno ehnolo loggij ijuu. Služ Sl užba ba ast stro rolo lošk škog og pred predvi viđa đanj njaa koristit će kompjutere (tako je već  pisao Robert Heinlein u svojoj priči STRANGER IN A STRANGE LAND). Misleći kompjutor je već danas sasvim uobičajena ličnost u zPretp Pretpostav nansostavimo, tvenoimo, j dakle dakle,, da taj fanmisle misleći tasticćii. kompjutor počne izrađivati horoskope za sebe samoga i  ponašati se u skladu s tim horoskopima? Ideje postoje. Kao što tvrdi Isaac Asimov, predmet je otvoren i  bezgraničan. Međuzvjezdani letovi,  putovanje kroz vrijeme, besmrtnost, genetičke manipulacije,  biofeedback. kontrola ponašanja, telepatija, interplanetarna kolo ko loni niza zaci cija ja,, razv razvoj oj tehn tehnol olog ogij ijee kojo ko pro iztvvodn otpa koji zagjom am đujese pr poreizvo ardni a i ot upadd nko ovjiu industrijsku sirovinu Međutim, najznačajnije je pisati o

 

gusar gus arst stvo vo biti? iti? Što će mod oder ernne gusare motivirati, kakve će im biti metode? Svemir Sve mirsko sko gusa gusarst rstvo? vo? Sva Svakak kako, o, kada se treća industrijska revolucija nastojanja, najviše emotivno dirnuli? Para Pa rafr fraz azir iraj ajmo mo Alla Allana na Le Lerne rnera ra,, koji je opet. parafrazirao Georgea Bernarda Shawa: U svakom  pogledu, mi smo čudesna rasa. To  jest, ljudska rasa. Ljudi su predmet kojim se dobra priča bavi. Ljudi se suočavaju s problemima, trude se da  prevladaju poteškoće, ponekad  pobjeđuju, često gube, ali uvijek se BORE. Mogu izgledati sasvim

Spoštovani tovariš urednik, vroven lo ensk m eoj jSF-s e -sce uceni zbni udijer, o r, prna ilogne slov sl skoj SF je neki kio način, i sam joj pripadam. Iznenadila me gorčina u riječima Žige Leskovšeka, kojeg znam kao vrsn vr snog og po pozn znav avao aocca i kr krit itič ičar ara, a, i Mihe Remca, najboljeg slovenskog  pisca SF-a. Nekoliko sam puta  pokušao stupiti u kontakt s Novom, ali bezuspješno. Zar smo doista u Slove Slo venij nijii dop dopust ustili ili da zn znans anstve tvena na fantastika nestane kao fandom, a da uređivačku politiku vode diletanti. Pitam se i kako su to Žiga i Miha dopustili, zašto se nisu borili, zašto nisu pobijedili? Kaže se da je SF izum industrijaliziranog društva, a u Sloveniji, kao našoj najrazvijenijoj republici on, eto, ne stag stagni nira ra,, ne nego go na naza zadu duje je.. Možd Moždaa  prvobitni osnivači slovenskih klubova nisu pogodili prave sadržaje i oblike organiziranja pa odziv nije bio dovoljan, ali morali su se mi mije jenj njat ati, i, po popu putt SF SF-a -a kr kroz oz desetljeća, i ustrajati. Ovako imamo sramote od festivala i sasvim smo van čast djelima toko tokova va jugosla jugo pisaca slaven vensko poput skoggRemca. SF-a, SF-a, Ako je već netko na čelu kluba, ili ga je osnivao, onda on ima i

LJUDI LJU DIMA MA.. Ra Razm zmis isli lite te,, ko koju ju st stee  priču najbolje zapamtili, koji vas se lik lik na najv jviš išee do dojm jmio io,, ka kakv kvii su va vass  problemi takve osobe, njena neljudski i nalaziti se bilo gdje i bilo kada u svemiru. Dobra književnost  bavi se ljudima, a ostalo —  egzotična sredina, bistre ideje — je naprosto pokušaj da se ljudski duh stavi na kušnju u kojoj će se i  provjeriti njegova vrijednost. To je temelj ideje o Tvornic rnicii Ideja. Preveo Momir Lukšić uzrokovati neke akcije. MATJAŽ HUDOVER, Ljubljana Poštovani uredniče, hvala što ste objavili prikaz slo love vens nske ke SF SF-s -sccen enee. Već du dugo go  pratim znanstenu fantastiku, naro na roči čito to na sl slov oven ensk skom om jezi jeziku ku,,  posjedujem skoro sve što je tiskano u Sloveniji, kao i zbirku izdanja na hrva hr vats tsko kom m il ilii srps srpsko kom m jezi jeziku ku,, ali ali  još nisam pročitala niti uspjela nešt ne štoo do dozn znat atii sam o sl slov oven ensk skom om SFSFfandomu. Bila na Fantazijama, ali kao da na njima nije bilo pravih ljubit lju bitel elja ja i poz poznav naval alaca aca SFSF-žan žanra. ra. Sad vidim zašto i kako. Može li SIRIUS poduzeti nešto da se ljubitelji SF-a u Sloveniji okupljaju i surađuju? Srdačan pozdrav KATJA UMEK, Maribor  Poš ošto tova vani ni ur ureedn dnič ičee, javl javljjam se  povodom pisma drugarice Ljiljane  Novković i svih ostalih ogorčenih  protivnika o čemu bih htio izraziti fantastike, svoje mišljenje. Naime,  proanaliziramo li dublje fantastiku i SF, uvidjet ćemo da je razlika između ta dva žanra samo u formi (u SF-u postoje određena pravila, nešto stroža nego u fantastici), dok  su, zapravo, teme i problemi koji se obrađuju vrlo slični. Naravno, ako se radi o dobroj fantastici i dobrom SF-u. Ne znam zašto bi se netko trebao opredijeliti samo za jedan od tih žanrova, a drugi prezirati (ozbiljniji čitaoci vjerojatno to i ne  prakticiraju). na fana fanati tiza zam m ko koji jiTobaš bašpomalo i ni nije je liči pre previ više še  pozitivna osobina. Ja lično nemam ništa protiv objavljivanja fantastike

 

određe odre đene ne od odgo govo vorn rnos osti ti.. Ak Akoo ne is ispu punja njava va svoj svoj du dugg SF SF-f -fan ando domu mu,,  bolje i da ga nema, jer mu neradom ili lošim radom samo šteti. V eru em da će SI SIRI RIU USO SOV V rilo rilo ovog ov og dr drug ugaari rice ce Nov ovko kovi vićć, ko kojja očito ne poznaje temu o koj kojoj govori (vjerojatno ogran raniče ičena spom sp omen enut utim im fa fana nati tizm zmom om), ), pa joj joj  preporučam da pročita Tolkienovog Gospodara prstenova i Trilogiju o Zemljomorju Ursule LeGuin (koja, uzgred, isto tako uspješno piše i F i SF), a onda zaključi jesu li čitaoci fantastike nepismeni i treba li ih tući tablom na kojoj piše poznati Einnst Ei sten enov ov zako konn o ko koje jem m ve većć i vvrapc ra pcijem i mna ro rovu pigra jeva jerao vaju i obit ko kojito ji,o jeru jeruje , nkij ije evu od odig oju os osob značajnu ulogu u afirmaciji znanstvene fantastike kao ozbiljnog lite itera rarn rnog og žan žanra. ra. Uz dr drug ugar arsk skii  pozdrav ALEKSANDAR ALEKSANDA Ri  NEBOJŠA BUOANAC BUOANAC Lepoglava Poštovani uredniče, Vaš poziv čitaocima za suradnju pri uređiv ure đivanj anjuu SIR SIRIUS IUSA A pot potaka akaoo me da napišem svoje mišljenje o tome.  Naslovna stranica bi trebala biti ua stilu brojeva 135, 136, 140, 141, nikako kao u brojevima 127 ili 137, znači više hard SF, a manje nadr na drea eali liza zam. m. Uv Uvod odna na rije riječč ne bi  bila ograničena na jednu stranu. Većina priča bile bi do 20 strana. Mini-YU bio bi stalan gost.  Najzastupljenijii autori bili bi  Najzastupljenij Zela Ze lazn zny, y, Pohl Pohl,, LeGu LeGuin in,, El Elli liso son, n, Silverberg, Anderson, R. R. Martin, koji možda jesu stari, ali parsecima daleko od punkera koji su za djecu koja vole ninja romane. Teoretski dio bio bi iobavezan ali sPonekad kraćim tekstovima bez nastavka.  bi prošla i kvalitetna horror ili fantasy priča (King, LeGuin, Donaldson). Obavezne bi bile, a ne  povremene, sve inforubrike, kao i top op-l -liist staa. Il Ilus ustr traacij cije bi tre treba balo lo  povjeriti nekom tko zna crtati više od krok krokij ijaa sv svem emir irsk skih ih br brod odov ovaa i  poluprofile BOČOVA. BOČOVA. Srdačan pozdrav KOMAD MIREL i dvojica istomišljenika Zagreb Poštovani druže Hrvoje,

u SIRIUSU, ali smatram da bi bilo  bolje pokrenuti časopis speecija sp cijallizir iziran an za fan fantas tasti tiku ku,, U ta takv kvom om ne bi bi bilo lo pi pisa sama ma po popu putt srebrna medalja, zašto SIRIUS ne  bi osvojio barem brozano olimpijsko fantasy odličje? Veliko DA za fantasy! ZORAN LIČINA  Novo Mesto Cijenjeni druže uredniče, Oduvijek su me iritirali ljudi koji  pišu ili govore o čemu ništa ne znaj zn aju. u. Po to tom m kr krit iter erij ijuu me teks tekstt Dami mira ra izne Fi Fili lipo povi vić ća,, jer »S »SF rock «, žDa es esto toko ko iz nerv rvir irao ao, je r Fon on:i: ro a)ck«, 99  posto nema pojma, b) 1 posto krivo tumači ono o čemu govori: Kao prvo, njegova upotreba izraza SF tipična je za jeftino senzacionalističko bljezgaranje Sve što nije na tehnološkoj razini  petrolejke i parnog stroja, to je SF. Tu mu je jedan od glavnih bisera  podatak da su čipove, što se ugrađuju u bas-gi -gitare, re, razvila  NASA, te da zbog toga sviranje na takvim gitarama spada u znanstvenu Ha,seha, ha i tako dalje. I fantastiku. teflon, kojim oblažu tave ve,, je raz azvi vila la NASA SA,, pa op opet et nitko pametan neće strpati prženje  jaja u SF. Jel' Jel' tako? Jest! Kao drugo, Filipović sebi postavlja  pitanje kriterija po kojima bi se nešto ne što prog progla lasi silo lo SF SF-ro -rock ckom om.. Al Alii samo postavlja. Nadrobio je nešto o oslonjenosti na znanstvenu i tehnološku podlogu, iz čega  proizlazi da je za njega znanost = fizika, te njena grana, elektronika, ili kemija i tako to. Koristeći  prazninu nastalu zbog vlastitog neznanja, puškom je dotjerao pod iz izra razz »s »sff-ro rock ck«, «, sv svak akog og tk tkoo ima ima ikakve veze sa spominjanjem svemira, zvijezda ili nečeg sličnog.  No, kako je njegovo poznavanje rocka očito prestalo negdje oko '74, to su sv svee ne neki ki kv kvaz azii-pro progr gres esivc ivci. i. odnosno simfo-rokeri, uz par  izuzetaka. Glavni mu je adut »feedback« električne gitare koji je dovo do volj ljno no ču čudn dnov ovat at da od odma mahh (!) (!) asocira na svemirs irske brodove vKomentar anzemaljsnije ke potreban. pro rovveOnako nij ijeenciuz je.  put, Manticore, ili po naški, mantikora, nije kibernetičko

 

Dajte nam makar malo čiste, velič vel ičans anstve tvene ne fan fanta tasy sy proze proze.. Eto Eto,, Zoran Zivković je presjekao gordijski čvor, Boban Knežević se trud trudii i po poku kuša šava va,, odoš odošee zla latn tnaa i A Filipovićevo tumačenje je priča za sebe. Kad je već pratio stihove Bow owie ievve »Space oddity« (nije Odis Od isej eja) a),, ne neka ka ob obra rati ti pa pažn žnju ju na stih: Teli my wife i love her very much mu ch/S /She he kn know owss (R (Rec ecit itee mo mojo jojj ženi da je jako volim/Ona zna), iz kojeg se vidi da je major Tom ostanak u svemiru izabrao. Gdje su  još Stranglersi, kojima su »fascinacije štakorima, gavranima i ljudima u crnom« priskrbile smještanje uzbog znastvenu  pogotovo pjesmefantastiku, Seeond Corning. Da li zbog toga i Yeatsa treba staviti u SF. jer i on ima  pjesmu istog naslova i iste tematike? Gadi mi se više navoditi primjere Filipo Fil ipović vićeve eve glu glupos posti ti i nez nezna nanja nja,,  jer, pazi citat: »protiv gluposti i sami bogovi bore se uzalud«.  Nasreću, ovo nije citat iz Filipovića. A i da idem dalje navo na vodi diti ti pr prim imje jere re,, ne nema ma sm smis isla la,, samo bi potvrdili ono što sam već rekao: DAMIR FILIPOVIC NEMA POJMA! Ono par stvarčica što je uspio pogoditi samo me učvršćuje u tom uvjerenju. No, ima jedna stvar  koja ga donekle opravdava. Naime, OKO je bilo prvi list koji je digao  bezrazložnu frku oko darkera i dark  glazbe. Pa, ako je takav čitav list, nije ni čudo i da im je »rockkritičar« ovakav kakav jest. PS: Damire, poslušaj Blue Oyster  Cult, stvar FLAMING TELEPATHS, ili Revillose sa FLYI FL NG SU SUCE CERS RS ATTA ATTACK CK,,MY ili ili čakYING i Dolbyja sa ALIENS ATE BUICK! Pozdrav ROKO ANTIĆ, Zagreb ... Goranu Popoviću zahvaljujemo na SF-razglednici i želimo mnogo sreće na odsluženju vojnog roka u Ajdovščini (i urednik je bio ondje i nelagodno se sjeća opakih zima u ruševnoj kasarni Pale prije reno renovi vira ranj njaa...... ST STO OP...... Deja ejanu St Sto naožja jano alnovi ostvić , ću odigzovaDraon onje mjeg o g dZu Zuni a niča ča, taj, Hami Ha milt lton onov ov ro roma mann nije nije ko kodd na nass objavljen...STOP... Marti Lener iz

čudovište, već lavoliko čudovište s nekim zmijskim osobinama, koje s kibernelikom ima veze koliko i tave sa znanstvenom fantastikom. Andriji Franiću iz Varaždina  poručujemo da se kod nas ne može studir stu dirati ati SF, jed jedino ino napisa napisati ti ne neku ku seminarsku radnju, ili čak  diplomski rad na SF temu. Ovim  pozivamo sve one koji su to učinili da nam se jave . . .STOP...  

SFandom • LAZAR KOMARČIC — Stigao nam je EMITOR 63! Dobro ga je ilustrirao Vlada Vesović, a unutra  je opsežna analiza analiza priča u SIRIUSU u prvih šest mjeseci po ukusu Gordan Gor danaa Mo Momči mčilov lovića ića (po njemu njemu su izrazito kvalitetne strane priče Ljudi koji su ubili Muhameda Bestera, Tragač crnih rupa Nivena,  Nečujno oružje Sheckleya, Robots tskki snovi ovi Asimo movva i Car  opasnost osti Sheckley leya, dok kod domaćih izdvaja Lazovića s Golo sečivo, u i Spiridonova obzir uzimapotera Tunza el Petrovskog neuhvatljivim Anđelkovića, even ev entu tual alno no Đo Đoki kiće ćevu vu i Pr Prći ćiće ćevu vu  priču), kritički osvrt na domaći SF film ilm s po pose sebn bnim im plj ljuv uvan anje jem m po Zilnikovu filmu Lepe de devvojke  prolaze kroz grad s Milenom Dravić i Ljubom Tadićem u glavnim ulogama, pričica kao plod iživljavanja književne radionice i... to bi bilo sve. Ali bitno je da je to tu, zar ne? • BRANKO BELAN — Stiže nam drugi na dobroj pis isnnoMISIJE! članstvUo njemu (važi poziv i za čitaoce SIRIUSA), zanimljiv esej o

 

Osijeka zahvaljujemo na čestitkama iz 150. broj, kao i Zeljku Novaku iz Rijeke, Ivanu Blagojeviću iz Mostara, Ljupčetu Vesilevskom iz Sko l a i ssvi vim ma dru dru ima ma.... S ST TOP... nesv ne svij ijes esti ti«, «, za zani niml mlji jivo vost stii iz pera pera »Ante Neveničevića« Neveničevića«.. • METEOR — Poslje ljednji bro rojj is isto toim imen enog og fa fanz nzin inaa do dobi bili li sm smo, o, s kašnjenjem, a nosi radni broj 20. Posvećen je stripu, a u čast Salona stri stripa pa u Vi Vink nkovc ovcim ima. a. Gr Graf afič ički ki je vrlo rlo do dobr broo uređe ređenn i preds redsttav avlj ljaa stripove sa Salona. Tu je i tekstić o stripu, pričica i informacije o SF publicistici kod nas. Vrlo dobro, iako nas brine kašnjenje i nedolazak fanzina. idućih brojeva subotičkog • FANTASTIKA — od 27. do 30. rujna održan je u Cankarevu domu u Lj Ljub ublj ljan anii fe fest stiv ival al Fa Fant ntas asti tika ka,,  bolje rečeno video pregled fantastičnih i znanstvenofantas fan tastič tičnih nih fil filmova mova.. U solidno solidnom m  pratećem katalogu, koji se na vi vidn dnom om mj mjes estu tu za zahv hval alju juje je čak čak i videotekama ko kojje su naba bavvile fil filmo move ve,, nig igdj djee se ne sp spoominj minjee Društv Dru štvoo za zna znanst nstven venuu fan fantas tastik tikuu  NOVA Miha iha Giako ra rand nda, a, je, alfa al kako fa inam ome mega jegarekao tog kl klub uba, a, i on onoo bilo bilo su suor orga gani niza zato tor. r. Ako jest, čudi činjenica da nitko od  jugoslavenskih klubova i fanova, ljubitelja i znalaca nije obaviješten, niti pozvan, a bila je to lije ijepa  prilika da se nađemo u Ljubljani,  popričamo o znanstvenoj fantastici, druž dr užim imoo se na mi mini ni-k -kon onve venc ncij iji. i. Ova vako ko samo je sto stotin tinjak jak (plu (plussminus min us ped pedese eset) t) gledal gledalaca aca pla plaća ćalo lo ulaznice i gledalo filmove kao u obič ob ično nojj kino kino-p -pre reds dsta tavi vi.. Ip Ipak ak,, na  jednom  brojevi newslettera pultu dijelili NOVICE su se stari 1, a  pored njih i za ovu priliku tiskane  NOV1CE 2. U njima je tekst Grande, osvrti na nekoliko filmova i kritike par knjiga. Iako od samog društva NOVA nismo vidjeli mnogo, uoči zadnje projekcije prvi  put su dodijeljena priznanja DLZF  NOVA za doprinos znanstvenoj fa fant ntas asti tici ci,, po pose sebn bnoo u Sl Slov oven enij iji. i. Laur La urea eati ti su MI MIHA HA RE REME MEN NC za spisateljski rad, ŽIGA LESKOVŠEK i DRAGO BAJT za kSrUitPikEuRPIPi iteorŽijIuV, LJEteNJErevIijNe TEHNIKA, dok je posebnu zahvalu dobio CANKARJEV DOM.

 politici i SF u koji je potpisao Dragan Dra gan Ant Antulo ulovv pričic pričicaa Zde Zdesla slava va Benzon Ben zona, a, ese esejči jčićć Zora Zorana na Bi Bijel jelića ića,, uvid u video-produkciju SFfilmova, vijesti i »vijesti iz masovno članstvo i brojne aktivnosti. Na kraju informativnog letka bio je poziv za 1990. godinu, za nov novii bi bije jena naln lnii fest festiv ival al ko koji ji bi istovremeno trebao biti i Yucon, sa domaćim i stranim počasnim gostima i brojnim pratećim  programima. Želimo da takc i bude • WORLD SF — U posljednji trenutak, neposredno prije zat atva vara ranj njaa SI SIRI RIUS USA. A. st stiž ižee na nam m vije vijest st iz ce cent ntra rale le ju jugo gosl slav aven ensk skee sekci se kciie organiz nizac acije ije uWO WORLD RLD SF Od 1.iedoorga 3. prosinca Zagrebu, na mini mi ni ko konv nven enci ciji ji,, su sudj djel eluj ujuu Bria Briann Alld ldis is ko kojji će go govo vori riti ti o svo vojo jojj Heliconiji i Tolkienu. Harry Harrison kiji će govoriti o filmu »Zeleno sunce« (koji ćemo i moći  pogledati) te Gianfrance Viviani koji će govori ritti o izdavaštvu i Italiji. Moći ćemo i slušati koncert sa Tolkienovim baladima, a bit će tu i mnogo druženja. Sve inf nfor orma maccij ijee bi bitt će ob obja javl vlje jene ne u dnevnoj štampi mpi, zagrebačkom Omladinskom radiju i, naravno, u SIRIUSU gdje se telefonski možete raspitati o svim detaljima. Još se točno ne zna mjesto gdje će se ta mini-konvencija održati i kolika će  biti kotizacija (ali se zna da će biti minimalna) no, kad ovaj SIRIUS  bude na kioscima i to će biti  poznato.

ZA...

Evo, poslije nekog vremena, opet donosimo ocjene vaših priča.  Nažalost, vjerojatno nećete biti oduš od ušev evlj ljen enii jer jer izme između đu 42 ovog og  puta recenzirane priče samoov je  jedna ZA i to u jednom od bbudućih udućih mini-YU izbora. To je priča

Dobitnicima čestitamo jer su  priznanja doista zaslužili iako bi, vjerujemo, oni bili zadovoljniji da iza ruštva koje ih je nagradilo stoji  

MUTANT o genetskom inženjeringu i raku uz sasvim novu obradu te stare teme.

moraju mora ju bi biti ti elim elimin inir iran anii da us ustu tupe pe mjesto mravima. LJUBAV je takođ ođeer naivno lem lementiran ranje o   astralizaciji ljubavi. BEBA FE je pokušaj SFraz azmi mišl šlja janj njaa o bo boža žans nsko kojj mo moćći stva stvara ranj njaa uz de deni nike keno novs vski ki za zači čin. n. Preporučujemo obradu samo  buđenja racionalnosti i emotivnosti u klonu. DAN KAD JE ČOVJEK  ŽIVOT JE SAMO JEDAN još IŠAO KOD BOGA je priča puna nteelekt lektua uali lizzir iraanja a be bezz prave rave uvijek ima u sebi mnogo nejasnosti, int svrh sv rhee i to toka ka uradn raobje dnje je..verzije ZA JE JEDA DAN N a či čita taoc oci i bare barem m treb trebaj ajuu kakva na nasl slut utit iti donosi otkud spolne začudnosti, jei TRENUTAK f antazmagorije,, nisu SF, ali to psi-v -veeza s učiteljem, što je  previše fantazmagorije fa fakt ktič ički ki na kraj kraju. u. Stil Stil još još uv uvij ijek  ek   je stil dobar. CRNA RUPA ima traži neka poboljšanja, ali napredak  vrlo zgodnu ideju o korištenju crne rupe pe ali je pr prep epun unaa zn znan anst stve veni nihh  je očit i vjerujemo da će iduća ru nelo logi giččno nost stii, sto tori rija ja je po poma malo lo verzija biti ona konačna. PJESMA ne smuš ušen ena, a, na nara raci cija ja se tešk teškoo pra prati ti..  je odlična priča u kiberpankersko- sm nasilničko nasil ničkojj mani maniri; ri; mana je previ previše še TOG JE DANA OGROMAN BIO nepo ne potr treb ebno nogg na nasi silj ljaa, ka kaoo i ne neke ke  NJEGOV je kvazi arheološki SF s vrlo slabe  psihološko-stilske nedorađenosti, kleronatuknicama PLJAČKAŠI ali ako je u tom smislu doradite, realizacije. o vremenskim  pojačate karakterizaciju, dijaloge, GROBOVA  priča će biti super. PRST U RUPI  pljačkašima je simpatična ideja no,  je dosta nejasna priča i treba što je pisac htio reći?, caka je  pojasniti o čemu se radi, gdje,  preslaba, a kraj naivan. IZA zašt za što, o, tk tko. o. HU HURA RA,, JO JOŠ Š ŽIV ŽIVIM IMO O GRANICE je pokušaj space-opere, koristi znanu temu o superbićima on je izdajnički špijun, no preobrati koja borbom testiraju manje ga ljubav i dobrota, a otkrivaju se njegov ovee ps psii mo moćći. Uz de deta talj ljnu nu i vrijedna bića da vide da li su im njeg opasne — nisu opasne mišice nego  pozamašnu preradu mogla bi to mozak! — a i kraj nije baš najbolji;  postati dobra pričica. MOJE stil bi mogao proći. POKUŠAJ je to DRUGO ALFRED je naiva o svijesti uz i ostao na nivo pitanja, tko, o čemu, dupliciranju tijela, puna zašto. PUT ZA PLANETU hologramiranje i direktnih KONDOM traži origina nallniju i znanstvenih MOĆNO saže sa žeti tiju ju ob obra radu du sa više više hu humo mora ra,, nelogičnosti.

NIJE ZA...

 prateća VREMEPLOVilustracija je nimalo originalna OK. obrada prastare teme. ŠOK šokira nedo ne dost staatk tkom om po poče četk tkaa, sred sredin inee i kraja, a i na rubu je SF stvaralaštva. DUH IZ BOCE se u nju vratio bez ef efek ekta ta svog svog na naiv ivno nogg humo humora ra;; uz  preradu od 100 posto ideja bi se mogl mo glaa is isko kori rist stit iti. i. DI DINA NAR R dobr dobroo teče kao storija, ali se ne zna o čemu se radi, a i kraj je neob ne obja jašn šnje jen. n. ROBO ROBOVI VI BR BRUN UNE E donosi dobru ideju o suvremenom robovlasništvu ali da li bi ono bilo

in ZEMALJSKO inva vazi ziji ji Mars Marsov ovac ORUZJE acaa št štoo jesm smo naiva o ve većoć  poodavno napustili. MORA DA JE TO BIO JEDAN MIKROCIKLON  je zanimljiva ideja o putu u prošlost i pisanju Trajanove table, koja vapi za boljom i inventnijom obradom. PRESU PRE SUDNO DNO SPU SPUŠTA ŠTANJE NJE ali aliena ena na otok na kojem se izvodi atomski  pokus je prebanalno i već viđeno. OD VRHA DO DNA je neobična  priča o smrti ali previše fantastike, a pr preema malo lo SF, po poma malo lo zbrk zbrkan anee naracije. IZBORI su zabavna

ta takv kvog ogu? ti tipa pa tehn hnol ogiz izir iran anom dr druš uštv tvu? Pr Prič ičuuu treb trte eba a olog prer pr erad adit itiiomu drug dr ugoj oj sc scen enog ogra rafi fiji ji i sa du dubl blji jim m soci so ciol ološ oški kim m as aspe pekt ktim ima. a. DI DISA SA je

 primjena robote, aliljudske zar se psihologije to ne kosi nas auto toro rovvim st stav avom om da su rob obot otii racionalni i bez emocija?

 

 plitka humoreska o izumiranju dinosaura zbog side. IGRA SVETLOSTI je naiva o putu u  prošlost. DANIJEL je prežvakarija o zločestoći l udi ko i zbo to a ZVIJEZDE su previše patetične i teatralne, ali autor je, čini nam se,  premlad i još ima vremena. ISPUN ISP UNJEN JENO O OB OBEĆA EĆANJE NJE nik nikom om ne obećava da će nešto iz njega shvatiti. POVRATAK DOMU ima vrlo dobru ideju o senzitivnoj kućiodga od gaja jate telj ljic icii ali ali je treb trebaa dora doradi diti ti  psihološki, stilski, narativno, naro na roči čito to kr kraj aj.. KRAJ KRAJ,, IZ IZME MENA NA,, BESK BE SKON ONAČ AČNO NOST ST i DA DAN N KA KAD D JE DOŠLO DRVEĆA SA ZVEZDA opterećene krah kr ahom om čo čovj vječ ečan anst stva va,, suuzzloćom sa sasv svim imi neizgrađen stil, naraciju,

PONIŠT PONI ŠTAV AVAN ANJE JE i IZ IZAB ABRA RANI NI kažu da autor još mora čitati i učiti, a za teme pronalaziti vlastite ideje, te izg izgrađ rađiva ivati ti vla vlasti stiti ti sti stil.l. Pjesme Pjesme ČEŽ EŽN NJA KRIO IOG GEN ENA A MORA I raz azno novr vrsn snoost pri rist stup upaa. BOG —  ideja o bogu kao konačnom  produktu evolucije čovječanstva je zanimljiva ali je treba reba mnogo sustavnije i šire obraditi bez re reli ligi gijs jski kihh kono konota taccij ijaa. I, uz uzgr gred ed rečeno, neće li takav bog biti vrlo usamljen? ZADNJI SUNČEV DAN je pjesma izvan granica SF,  pomalo patetična, preteatralna i  prefilozofirajuća. GUBITAK  IDENTITETA je psihodelički SF. vesefičan. iše fsaisuviše ntazmagpatetike. oričan nego

NAGRADNA IGRA

Pitanje o nazivu knjige Darka Suvina bilo je, izgleda, nešto teže, što i ne čudi obzirom da je ta knjiga danas pravi raritet i mnogi je nikad nisu držali u ruci. Dakle, naziv t. prve prave teorijske SF-knjige kod nas je OD LUKIJANA DO LUNJIKA, izdavač je »Epoha«, Zagreb, 1965. godine, a  briljantno ju je ilustrirao poznati slikar Josip Vaništa. Prof. Suvin je danas možd mo ždaa na najv jveć ećii ak akad adem emsk skii kr krit itič ičaar SF SF-a -a na sv svij ijet etu. u. Ro Rođe đenn je 19 1930 30,, doktorirao u Zagrebu, od 1969. živi u Kanadi kao profesor na Sveučilištu McGi Mc Gill ll.. Prvi Prvi je uv uveo eo po poja jam m začu začudn dnos ostl tl u de defi fini nici cije je SF SF-a -a.. ob obja javi vioo je mnoštvo knjiga o SF-u, kod nas, nažalost, samo ovu jednu Točno je odgovorila i da bilajeizvučena kao dobitnik ŠPAC 54500  Našice, Cesarca Cesarca 1, a nagra nagrada roman Tima Pow Powersa ersa VESNA »Anubisova vrata«. Apsolutni pobjednik u glasanju za najbolju priču je Jaren Longbearda.

  Novo nagradno pitanje traži od vas da navedete ime i prezime najpoznatijeg robopsihologa svih vremena, inače jedne vrlo znane, ne baš   zgodne i simpatične doktorice, kojoj im imee počinje slovom S. 

 

Svoje odgovore šaljite na dopisnicama, najkasnije do 25. studenog, na adre ad resu: su: VP VPAA-SI SIRI RIUS US (za (za na nagra gradn dnoo pi pita tanj nje) e),, 41 4100 0000 Zagr Zagreb eb,, Av Aven enija ija  bratstva i jedinstva 4. Na dopisnicu zalijepite lik Bocka s ove stranice i napi na piši šite te ko koja ja va vam m se pr prič ičaa na najv jviš išee sv svid idje jela la u ov ovom om br broj ojuu SIRI SIRIU USA SA..  Nagrada je, zna se, jedna kn knjiga jiga iz tekuće produkc produkcije. ije.

Kupujem prodajem • Pro roddajem SF knj knjige raz raznih autora tora,, Her erbber erta ta (Din (Dinaa 1— 1—12 12), ), Asimova, Klarka, Legvinova, Pola, »Monolite«, JOZO VREClC 51000 Rijeka, Balda Fućka 34 • Prodajem svih 150 dobro očuv oč uvan anih ih SI SIRI RIUS USA A po sa sada dašn šnjo jojj cijeni ili mijenjam za polovan, ali is ispr prav avan an po pony ny-m -mot otor or ili ili slič slično no..

ŽELJKO SKVARIC • Prodajem SIRIUSE broj 5, 7, 12, 17, 20, 22, 24—27, 55, 59 —  72, 73, 75—90, 93, 95, 96, 100, 1022 i 12 10 121/ 1/12 122. 2. AL ALEK EKSA SAND NDAR  AR  PAVK PA VKOV OVIC IC,, 23 2300 0000 Zren Zrenja jani nin, n, Teplička 11 • Prodajem SIRIUSE 4, 7—9, 11, 15, 17, 18, 20, 34, 40, 41, 45—48, 50, 51, 54, 66, 69, 71—148, YU SIRI SI RIUS US,, AL ALEF EF 1— 1—11 11,, te kn knji jige ge GLAS GOSPODARA Lema, VODIČ KROZ... Adamsa, JBEORŽEATN ICSIKI DINECAR i KAPDIT INOEL, DINA od Herberta. SINlSA BRNAD, 41020 Nov ovii Zagreb, reb, Barčev trg 14; tel: 041/685-373. • Prodajem preko 100 SIRIUSA (800 din/kom kom) ili mij ijeenjam jam po dogovoru za VISE NO LJUDSKI od Sturgeona, MONOLIT 4, ANDR AN DRO OME MEDU DU 2, 3, KA KAPI PITO TOL L DINA Herberta, PRIČE O PILOTU PIRXU Lema. DARKO RUS, 62000 Maribor, Kozinova 5:

• Cijena pojedinom primjerku 3.000 dinara. PRETPLATA (uz popust) za godinu dana 32.400 dinara, a za šest mjeseci 16.200 dinara. Inozemna  pretplata za šest mjeseci 13 DM, 102 Asch, 11 Sf r, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7 US $ (7,80 avionom). 9 C $ (10 avionom), 4,50 (5,20 avionom). • Dinarska pretplata se uplaćuje općom uplatnicom u korist računa 3010183383 3-20 2052 52 (0 (000 0027 27 — SI SIRI RIUS US)) — Nl NlSP SPRO RO »V »Vje jesni snik« k«.. In Inte terna rna ba bank nka, a, •Zagreb. Uplata na devizni račun 30101-620-16-15731-3252051 kod Udružene  banke Hrvatske, Zagrebačka banka, Zagreb (za Sirius. izdanje OOUR-a

IRI). • Cijena oglasa: crno-bijela stranica 250.000 dinara, posljednja omotna stranica 400.000 dinara.