Sintaksa, Ivo Pranjković

SINTAKSA Sintaksa je dio gramatike koja prouĉava gramatiĉko ustrojstvo i pravila po kojima se rijeĉi slaţu u reĉenice. Rema je obavjesniji dio reĉenice, a tema manje obavjesniji dio reĉenice.

1. Nositelj reĉeniĉnog ustrojstva je predikat. Predikat moţe biti glagolski i imenski. Imenski predikat je spoj glagola i neke imenske rijeĉi u koja moţe biti imenica, pridjev, prilog, zamjenica i infinitv (npr. Njih je četvorica, a nas dva; Ti si nekad bio čovjek; Bijaše učiti, a ne skitati; Zemlja je općinska; Kuća je naša; Ljeti je ovdje lijepo.) Osim glagola biti postoji i drugi glagoli koji uza sebe zahtijevaju imenske predikate (koji mogu biti u nominativu ili instrumentalu), npr. postati, izići, praviti se, pričinjati se,pretvarati se, pokazati se, npr. Malo po malo iziĎe on najbogatiji; Situacija postade još neugodnijom; Pravim se takvim; Ţivot se opet pričinja lijepim; Pokazao se kukavica. Imenska rijeĉ moţe biti i prijedloţni izraz. Javljaju se uz neke prelazne glagole, npr. Njega su uvijek smatrali za lijenčinu, Priznali su ga kao vrhunskog stručnjaka.

Predikat moţe ostati i neizreĉen ako su izreĉeni drugi reĉeniĉni dijelovi kojim on otvara mjesto u reĉenici, i ako se njegov sadrţaj da lako uspostaviti iz općega smisla reĉenice. Najbolje je tada nepoznatim stazama. Ovaj bi noţem u srce čovjeku. Nije znao što bi, ni kako bi. Mladost ludost. Nekoć bili sin i otac. Ljubazan svijet.

PREDIKATNE KATEGORIJE: LICE: 1. lice, 2. lice, 3. lice VID: svršeni, nesvršeni VRIJEME: prošlost, sadašnjost, budućnost NAČIN: indikativ; kondicional I. i II.; imperativ, optativ

3. SINTAKSA GLAGOLSKIH OBLIKA: A: PREZENT: -Prava sadašnjost moţe se izraziti samo prezentom nesvršenih glagola. Studenti rješavaju zadatke, a vani se čuje vlak. -Kvalifikativni prezent: Ĉest je u znanstvenom stilu (u opisu prirodnih osobina predmeta, bića i pojava); u opisu stalnih osobina nekih ljudi, npr. Mura se ulijeva u Dravu; Ivana lijepo pjeva; Medvjed se najčešće hrani biljnom hranom; Obično ljetujemo u Dubrovniku. -Pripovjedački (narativni) prezent: Tim se prezentom mogu oznaĉavati i radnje koje su se vršile prije vremena kad se o njima govori, tj. u prošlosti, npr. Jednog jutra potrčim u vrt. Ugledam opustošeni vrt, rasrdim se i odlučim da ću postaviti zamke za zečeve. No ipak se predomislim, odšetam natrag u kući i zaplačem. Tim prezentom se dogaĊaji prikazuju ţivlje, kao da se dešavaju u sadašnjosti. -Futurski prezent: Iduće nedjelje idem baki na selo. Ostajem 2 dana, a onda se vraćam kući. -Zapovijedni prezent: Odmah iza ručka da odete baki i ispričate se za svoje ponašanje. -Gnomski prezent: Taj se prezent koristi u poslovicama i izrekama, npr. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada. -Prezent u zavisnosloţenim rečenicama: Ako doĎem, posjetit ću te; Išao je na stanicu da se vidi s bratom; Kad doĎeš, dogovorit ćemo se.

B: PERFEKT: Pravo znaĉenje perfekta je izraţavanje radnje vršene u prošlosti, Došao sam jučer. Čime si doputovao. -Krnji perfekt je pogodan za izraţavanje doţivljene prošlosti, npr. Otkud ti? Ja došao. Što? Napustio posao!; Niz ceste sve zapraštalo. Pogodan je i za novinske ĉlanke: Počela ţetva pšenice; Opljačkao ga prijatelj; Srušio se zrakoplov.

-Kvalifikativni perfekt: Njegov otac je radio u tvornici. Po ravnici se rasula sela u nedogled. -Futurski perfekt: Ţurio, ne ţurio, zakasnio si. Ako ne poţurimo, propali smo. -Zapovijedni perfekt: Da se nisi maknuo! Da ste odmah otišli kući.

C: AORIST: U svojoj pravoj upotrebi, aorist se upotrebljava za radnje koje su se izvršile u neposrednoj prošlosti, npr. Mama, doĎi odmah, iskipje mlijeko! -Aorist je ĉest u priĉanju dogaĊaja jer unosi ţivost zbog svoje kratkoće, npr. Jučer odoh s Ivanom u grad. U jednoj gostionici zadrţasmo se 2 sata. -Futurski aorist: Nema vode, umrijesmo od ţeĎi! Ubi me ova vrućina!; -Gnomski aorist: Dva loša ubiše Miloša; Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija.

D: IMPERFEKT: Njegova je sintaktiĉka uloga za radnje koje su se vršile u bliskoj prošlosti koja se dodiruje sa sadašnjošću (trajanje kojem u našoj svijesti nisu odreĊene granice), npr. U prvo vrijeme stanovaše u jednom stanu na periferiji; Kako se ti ono zvaše? Je si li vidio Ivana? Vidjeh ga maloprije, sjeĎaše u kavani i razgovaraše s nekim čovjekom. -Pogodan je i za pripovijedanje poput aorista.

E: FUTUR I. -Pripovijedački futur: Grad je dobio orijentalni štih. Trgovina će u njemu cvjetati i dalje, ali će grad kulturno zaostajati. To će tako trajati 3 stotine godina. - Kvalifikativni futur: Ivan je moj najbolji prijatelj. Nikada neće prepisati zadaće, već će ih sam napraviti. . Nikad me neće izdati. -Zapovijedni futur: Dat ćete mi onaj kruh. Otići ćeš u dućan i kupit ćeš šećer. -Gnomski futur: Podmuklo pseto će najprije ujesti. Dok je glava, bit će i kapa.

-Pogodbeni futur: Ako ćeš mene slušati, ne čini to. -Gotova budućnost (izriĉe se futurom I. i glagolskim pridjevom radnim): Ali je Vlaho već počeo gledati na onu stranu gdje je bio Kono i Pavlina kuća, a pokojne Pavle neće se biti sjetio. F: FUTUR II. On se moţe koristiti samo u zavisnosloţenim reĉenicama a) vremenske reĉenice: Prevarit će ga kad bude najmanje pazio. b) atributne reĉenice: Slat ću ti sve što se bude čitalo. Doći će ona koju budu izabrali. c) pogodbene reĉenice: Doći ću ako budem mogao.

G: IMPERATIV: Gnomski imperativ: Daj nekom mali prst, on će traţiti cijelu ruku; Krsti vuka, a vuk u goru; Pripovijedački imperativ: Ja brzo poĎi kući i ispričaj za zlo što nas je snašlo. Različite starinske formule: Bog mu prosti!; Slava mu budi!; Pravo ti budi!; Boţe sačuvaj!; Pomoz Bog!; Svaka ţena budi mu mati, svaki čovjek otac!; Ako to učini, budi mu na veselje!

F: KONDICIONAL: Njime se normalno izriĉe: a) mogućnost: On bi to bolje učinio od tebe. b) ţelja: Oni bi rado išli na izlet. c) pogodba Kad bih imao više novaca, bilo bi lakše. d) namjera: Doći će da bismo se konačno dogovorili. e) ublaţavanje tvrdnje: Rekao bih da je sve u redu. f) uvjerenost: To bih učinio bez pola muke. d) pripovjedanje: (najĉešće nabijeno pozitivnim emocijama): Preko ljeta bismo često znali ići k djedu. Još se zove i iterativni kondicional.

OPTATIV: Uvijek je jednak pridjevu radnom: Dobro došao!; Bog te ubio?; Zdravi bili!; Bog joj dušu pomilovao!;

G) GLAGOLSKI PRILOZI 1) Glagolski prilog sadašnji: a) glagolska radnja usporedna s drugom: Ulazeći u kuću, promatrao je ukućane. b) naĉin: Ţena otra suze rukavom ne odgovarajući ništa. c) uzrok: Bolujući od neke teške bolesti, silno je omršavjeo. d) pogodba: Učeći marljivo, moţe se puno postići. -Treba napomenuti da u usporednoj radnji mora biti isti subjekt pa je nepravilna sljedeća reĉenica: Izlazeći iz vlaka, zasuo nas je snijeg.

2) Glagolski prilog prošli: a) vrijeme: Došavši u grad, vrlo se brzo propio. b) uzrok: Osjetivši bol u ţelucu, odmah je prestao govoriti. c) naĉin: Ne progovorivši više ni riječi, on je i dalje primao spise.

H) GLAGOLSKI PRIDJEVI: 1) Glagolski pridjev radni: Oni mogu biti u a)pravoj pridjevnoj sluţbi: obrasli breţuljci b) neprava pridjevna sluţba: Penjem se po breţuljcima obraslim šumom. Tu se glagolnost puno jaĉe osjeća nego kod a) c) glagolskoj upotrebi - u tvorbi sloţenih glagolskih oblika 2) Glagolski pridjev trpni: a) glagolska upotreba: kad je u sastavu sloţenih pasivnih oblika: Vijenac će biti sutra pleten.

b) neprava pridjevna upotreba: Vijenci, pleteni od poljskoga cvijeća, bit će izneseni na pozornicu. U Zagrebu, gradu smještenom ispod Medvednice, bit će odrţano prvenstvo u košarci. c) prava pridjevna upotreba: pleteni vijenci, otvoren prozor, pokošena livada

I) INFINITIV: Nekad davno je on bio glagolska imenica pa se i deklinirao. Zbog toga on ĉesto ima objektnu sluţbu, npr. Moraš slušati. On ţeli otputovati. Hoćeš li pjevati?, a i subjektnu: Sramota je raditi. -On moţe doći i kao dopuna nekim imenicama, npr. milina pogledati, sramota otići, strah gledati, duţnost upozoriti, šteta ostaviti.

4. SUBJEKT a) kongruencija 1. imenice muškoga roda na -a mogu se u mnoţini slagati i s predikatnom rijeĉi ţenskoga roda: Starješine su zabrinuti. i Starješine su zabrinute. Slaganje s ţenskim rodom je stilski obiljeţeno. Njime se dobiva na sveĉanosti. 2. Kad se predikatna rijeĉ slaţe u rodu sa zbirnim imenice na -a, to je uvijek u jednini ţenskog roda, npr. Braća su došli., Djeca su se poigrala., Gospoda su se razišla. 3. Kad je predikatna rijeĉ broj dva, oba, tri ili četiri, slaţe se s nominativom posebna oblika. Taj je nominativ jednak genitivu jednine. Zovemo ga dualom (dvojinom), npr. Konja su dva., Oka su oba ostala čitava. 4. Kad se predikatna rijeĉ mijenja i po rodu s brojnim imenicama na -ica kao dvojica, obojica, trojica...one se slaţu s njima s u jednini ţenskog roda, npr. Dvojica su došla., Obojica su bolja. 5. Brojne imenice srednjeg roda kao dvoje, oboje, troje...slaţu se s predikatnom rijeĉi u jednini, npr. Dvoje razgovara. Troje prilazi. Oboje zna. Kad se predikatna rijeĉ mijenja i po rodu, slaţe se njima u jednini srednjeg roda, npr. Oboje je došlo., Troje je bespomoćno., Petero se spasilo.

b) Postoje glagoli koji mogu biti bezliĉno upotrijebljeni (samo u 3. l. jd.), npr. Miriše po ruţama; Napolju je kišilo; Bode me u prsima; U tom pismu piše: Ne volim te više. (Tu bi se glagolu moglo dodati to, ali to je potpuno zalihosno i nepotrebno.)

5. PRILOŢNA OZNAKA Svaki predikat otvara u reĉeniĉnom ustrojstvu mjesto za izraz kojim se pobliţe oznaĉuju okolnosti pod kojima se zbiva predikatni sadrţaj. Taj se izraz zove adverbna oznaka (priloţna oznaka). Ona najmanje djeluje na reĉeniĉno ustrojstvo i moţemo je izostaviti bez ikakvih posljedica na to ustrojstvo. Priloţna oznaka moţe biti: a) prilog: Gorko plače., Noć je brzo padala., Dostojno je ukopaše. Adverbna oznaka se ĉesto proširuje dodatnim prilozima kao što su bar, baš, čak, doduše, doista, ipak, jedva, još, samo, sve, takoĎer..., npr. Dječak se snašao tek kod kuće., Baka još samo plače., Sunce sve jače prţi. b) prijedloţni izraz: Bio je dan u mjesecu kolovozu., Ja sam na dopustu., Objesio je remen o klin., Ja sam u dobrom zdravlju. (dio predikata je izostavljen!!!) c) imenica u instrumentalu: Trebalo bi ga silom natjerati., Gosti se čudom čude. (tautologija), Lice je opaljeno suncem. d) imenica u dativu: Ţena se vratila majci. (stilski je manje obiljeţena upotreba s prijedlogom k), Svaka ptica svome jatu leti. e) imenica u akuzativu: Daţdilo je uporno cijeli dan., Kad imenice oznaĉuju kakvu mjeru vremena veću od dana, kao što su tjedan, mjesec, godina obiĉno im se dodaje oznaka u genitivu dana kao sadrţajno najneutralnije odreĊenje, npr. Bio je godinu dana s tom ţenom. Stilski je obiljeţeno: Tjedan dana brzo proĎe. (to je psihiĉki puno teţe) / Tjedan brzo proĎe. f) imenica u genitivu (obiĉno se uz nju nalazi neki atribut koji je pobliţe odreĊuje): Kašalj me muči cijele noći., Moja ponuda je bila drage volje prihvaćena.

6. OBJEKT Neki glagoli otvaraju u reĉeniĉnom ustrojstvu mjesto za imenicu ili zamjenicu u kojem kosom padeţu ili za prijedloţni izraz. Objekt moţe biti a) bliţi (direktan)-ako je u akuzativu Partitativni genitiv smatramo bliţim objektom, npr. On zatraţi hladne vode., Ona bi mu dala otrova., Traţio je papira., Donese nam toplog, netom pomuzenog mlijeka., Vidi, vidi Marije., Htio sam utjehe., To je izazvalo kod njega i drugih misli.

b) dalji (indirektan) - ako je u G, D, L, I, npr. Htio se osloboditi osjećaja krivnje., Bojim se profesora., Već ćeš ti meni dopasti šaka!, Veselim se dobrom ručku., Smiluj se našoj djeci!, Oduvijek sam se bavio knjigom., Valja se ušima ţeniti, a ne očima!, Šenuo je pameću. Objekt moţe biti i prijedloţni izraz. Taj prijedloţni izraz se nikad ne analizira sam za sebe već on ovisi o glagolu (rekcija). Društvo je pošlo do grada., Zaljubio se u Ciganku.

7. ATRIBUCIJA a) Pridjevski atribut Vratite mi otetu djedovinu. ---Vratite mi djedovinu. Djedovina je oteta. Bijeli oblak plovi po nebu.---Oblak plovi po nebu. Oblak je bijel. b) Imeniĉki atribut Knjiga je mojega oca. ---Knjiga je očeva. Pojavio se lik ţene. ---Lik je ţenin. Kći nadzornika dolazi u pohode.---Kći je nadzornikova. Drvo je izraslo kraj ugla kuće.---Ugao je kućin. Oni su djeca cvijeća.---*Djeca su cvijetna.

Daj mi čašu mlijeka.---*Čaša je mliječna. Prijeti buna seljaka.---Prijeti seljačka buna. c) Prijedloţni izraz kao atribut Čovjek bez ruke ušao je u sobu.---Bezruki čovjek ušao je u sobu. Marka je mučila ţelja za cigaretom.---*cigaretna ţelja Oskudica u hrani teško ih je pogodila.---*hranina oskudica Poznajem mnogo ljudi iz Zagreba.---*zagrebački ljudi Kako je travi bez rose, tako je čovjeku bez očiju.---bezoki čovjek d)Brojevi i koliĉinski prilozi kao atributi Devet stabala stajalo je kraj ceste. --- Stabala je devet. Rekao sam to onoj dvojici braće.--- Dva su brata. Njih trojica oko vatre leţi. ---Njih je tri. Imam nešto penzijice.---*mala penzija Ţena će ti donijeti mnogo radosti.---*radosti je mnogo S njima ţivi i petnaestero djece.---Djece je petnaest.

Atributni red: Obiĉan je poloţaj atributa ispred imenica, no zbog retoriĉkih razloga on moţe doći i iza imenice, npr. Snijeg prekriva stope njihove; Dobro je ovim jeţevima bataljunskim; Cvrčci se bude kraj livada snenih. Do 19. st. bilo je normalno da atribut doĊe iza imenice pod utjecajem latinskog jezika i crkvenih knjiga, npr. Matica hrvatska, Duh Sveti, Otac nrebeski, zakon Mojsijev, duţd mletački, po smrti ţeninoj, otac vjereničin, Sin Boţji, Majka Boţja, Druţba Isusova.

8. APOZICIJA Čovjek se vraća zemlji majci. ---Zemlja je majka.

Ja sirota ne smijem iz kuće.---Ja sam sirota. Velika greška u nas Hrvata je da podcjenjujemo sebe.---Mi smo Hrvati.

9. PREDIKATNI PROŠIRAK Svaki se glagolski predikat moţe proširiti tako da se uza nj uvrsti predikat druge jedne ishodišne reĉenice. a) imenski proširak Momak je jutros banuo mamuran.---Momak je jutros banuo. Momak je mamuran. Kruška je izrasla velika.---Kruška je izrasla. Kruška je velika. Vojnici su našli dječaka mokra.---Vojnici su našli dječaka. Dječak je bio mokar. Kao da očekuje što li ću ja sad, nesretnik, bez ljubavi.---Očekuje što ću sad ja bez ljubavi. Ja sam nesretnik. Ja prolazim pokraj njih, zbunjen, neveseo. b) glagolski proširak Konj trči njišteći.---Konj trči. Konj njišti. Joţa nagnu zalivši ţednu utrobu svoju.

10. PREOBLIKE GRAMATIĈKOGA USTROJSTVA REĈENICE: a) nijekanje - tom se preoblikom otklanja i poriĉe reĉeniĉni izriĉaj To je istina.-To nije istina. Nemoj, brate!-Daj, brate! I ne vidjeh te nikad tako sretnu.-I vidjeh te nekad tako sretnu. Čovjek ništa ne govori.-Čovjek nešto govori.

b) pitanje: -tom se preoblikom reĉeniĉni izriĉaj postavlja kao upit Uz upitnu preobliku uvijek ide i intonacija. U razgovornom se stilu intonacija zna odvojiti od reĉenice, npr. Lijepa djevojka, a?

c) usklik: Uz uskliĉnu intonaciju usklik se još moţe izreći i uskliĉnom ĉesticom ta, npr. Ta dobro vam je obojici!

d) poticaj: Poticajem se reĉeniĉni izriĉaj izriĉe kao poticanje da se izvrši ili zbude. To se postiţe poticajnim ĉesticama neka i da. Neka je daleko od mene! Đavo da te nosi! Samo da je ţiv i zdrav. U administrativnom stilu moţe se predikat pretvoriti u infinitiv: Čuvati nasade! Ne pušiti! Marke lijepiti u gornjem desnom uglu.

e) pasiv: Ona znaĉenjska jedinica koja se u temeljnoj reĉenici uvrštava kao objekt u akuzativu uz prelazan glagol postaje u preobliĉenoj reĉenici subjekt. Subjekt se u pasivnoj preoblici izriĉe prijedloţnim izrazom od ili po. Pasivna se preoblika najĉešće izvodi na reĉenicama u kojima subjekt nije izreĉen, npr. Broj oboljelih sveden je na minimum., Prozori bijahu osvijetljeni. Bio sam uhapšen; Tu se slave ubojice.

f) obezliĉenje: Ta se preoblika vrši na neprelaznom glagolu koji nije povratan, kad stoji u 3.l.mn. i nije mu izreĉen vršilac radnje. Glagol tada dolazi u treće lice jednine i dodaje mu se enklitiĉni akuzativ povratne zamjenice se. Npr. Srijedom se ide na sajam., U pustinji se jaše na devama., U mladosti se teţi za novim.

Sasvim je jasno da se u jednoj reĉenici moţe napraviti više preoblika.

Zašto mjesec ne svijetli? Tko danas nije podmitljiv? (negacija, pitanje) Zaborava ne naĎoh! (negacija, usklik) Ta tko bi imao toliko novaca! (usklik, pitanje) Zarobljenici nisu praćeni od straţe. (pasiv, negacija) Zar neka ne bude pročitan oglas! (svih 5 preoblika: pasiv i obezličenje iskljuĉuje se) 11. SKLAPANJE VIŠE REĈENICA U JEDNU Reĉenica sklopljena od više reĉenica zove se sloţenom, a reĉenice od kojih se sastoji zovu se ishodišne. Proste su sve one reĉenice koje nisu sloţene. Nezavisno sloţene reĉenice dijele se na: a) nezavisno sloţene - ishodišne reĉenice dobijemo tako da izbacimo veznike bez ikakvih drugih promjena b) zavisno sloţene - da dobijemo ishodišne reĉenice, moramo napraviti preoblike a) reĉeniĉni niz (asindetska reĉenica) 1. Mislio sam, ubit će me otac. 2. Zrak je bio bistar, prorijedak, nekako dragocjen. 3. MeĎutim, sve je bilo gotovo. 4. Eto, ostali smo prijatelji. Kao dio reĉeniĉnog niza moţe biti i vokativ: 5. Hvala vam, doktore! Kad se posebno ţeli naglasiti granica i stanka meĊu nezavisno sklopljenim reĉenicama, piše se i meĊu njima crta ili dvije toĉke i crta: 6. To me spasilo - postah advokat. 7. Imati srce - to znači biti čovjek. 8. Majka me zove: DoĎi, lezi, usni!

b) sastavne reĉenice: (i, pa, te, ni, niti) 1. Podigla se i otprhnula naglo te nestala u mutnom jesenskom nebu. 2. Seljaci su bijesni i dobro naoruţani. 3. Svakome svoje pa mirna Bosna! 4. I nitko ništa ne pita niti odgovara. 5. Ni vidjeli ga ni čuli nismo.

c) rastavne reĉenice (ili, iliti, bilo) 1. Neka ti kupi roba ili robinju. 2. Doći ću bilo danas, bilo sutra. 3. Ili za njega ili ni za koga!

d) suprotne reĉenice (a, ali, no, nego, već) 1. Samo ona ne hoda, nego trči. 2. On je već dugo bolestan, a ipak nekako ţivotari. 3. Nemam gotovo ništa, no i to malo dajem djeci. 4. Boj ne bije svijetlo oruţje, već boj bije srce od junaka.

e) iskljuĉne reĉenice: (samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što) 1.Sve je mirno, jedino svjetiljka poigrava na stropu. 2. Svi su polegli u hlad, tek se jedno dijete pračaka u moru.

f) zakljuĉne reĉenice: (dakle, zato, stoga, pa,) 1. Moja krava, dakle i moje tele. 2. Prijatelji nisu došli, dakle su vas prevarili. 3. Jedanput se ţivi, pa neka to bude pošteno. 4. Dječak je bio slab, zato je i ostao kod kuće.

12. ZAVISNO SLOŢENE REĈENICE: a) subjektne reĉenice: 1. Čovjeku je potreban netko tko će ga tjerati na rad. 2. Stradat će onaj koji nema sreće. 3. Odmah se doznalo kako im financijsko stanje nije blistavo. 4. Načulo se da dolazi k nama. 5. Pretpostavlja se kakve nas teškoće očekuju. 6. Ne zna se kada dolazi ministar. 7. Ţdere Janicu što Jaga ne spava. 8. Čovjek koji bude tako pisao pročut će se. 9. Nije prvi put da dječak sam ide u šumu.

b) predikatne reĉenice: 1. Škola više nije što je nekad bila. 2. Mi hoćemo biti što su bili naši stari. 3. Duţina je kolika i širina. 4. Posjedi su bili čiji su i dosad bili. 5. On nije tko je bio. 6. Plaća mu je da ti pamet stane.

c) objektne reĉenice 1. Mati je predvidjela kakva će se nesreća dogoditi. 2. Učinit ću što budem mogao. 3. Svisu htjeli doznati kako se domogao lovine. 4. Svi su vidjeli kada je to on učinio. 5. Bit će to najbolja prilika da ga se riješimo. 6. Strah ga je da će izgubiti ţenu. 7. Koliko su samo ljudi prisiljeni da se odreknu svojih duša.

d) atributne reĉenice 1. Svaki čovjek ima sklonost koja se nuţno pretvara u strast. 2. Svrnuo je pogled na vrata otkuda je dolazio njegov vrat. 3. Učenicima je pripala nagrada kakvu su i zasluţili. 4. Sin je ostavio majku kod ţene čiji su roditelji umrli. 5. A njezin ţivot je priča koja svima izmamljuje suze na oči.

6. Našao sam mjesto gdje sam zakopao novac. 7. Dovršili smo posao što smo ga jučer započeli.

e) adverbne reĉenice 1. Naĉinske (poredbene) reĉenice 1. Pri tom nije zaplakao kako to čine druga djeca. 2. Hrane smo uzeli toliko koliko smo mogli ponijeti. 3. Sve ostade tako kako je djed odredio. 4. Svijet se ponaša kako se oduvijek ponašao. 5. Trgnuo se kao da ga je ujela zmija. 6. Sve je drukčije nego što je nekad bilo.

2. Vremenske reĉenice 1. Pribliţavao se dan kad će se brat vratiti. 2. Lani kada su se djeca sastala, bilo je lijepo. 3. Sve je drugačije otkada sam se vratio. 4. Čekam dok se podigne brklja. (Ĉekam dotle. Brklja će se podignuti.) 5. Brat će se vratiti prije nego se vratim kući. 6. Danas je treći dan otkako čekam novac.

3. Uzroĉne reĉenice 1. Stric je dobar zato jer se brine za nas. 2. Napustio je posao stoga što se umorio. 3. Budući da se nitko nije javio, ideja je propala. 4. GroţĎe nam je kiselo jer jer je preko ljeta bilo puno kiše. 5. Sretan sam da ću se s njom vidjeti. 6. Mene bijaše stid što mu to nekad rekoh. 7. Nije bio zahvalan što ga je podsjetio. 8. Kad me pitaš, pravo ću ti kazati.

4. Namjerne reĉenice 1. Oči su da gledaju. 2. Susprezala se da ne prasne u smijeh. 3. Nije se usudio ni pomaknuti da ga ne razljuti. 4. Učio sam ne bih li kako dobio dobru ocjenu.

5. Posljediĉne reĉenice 1. Poţurio se toliko da je došao prije vremena. 2. Toliko se pripremao da uspjeh nije mogao izostati. 3. Mi smo prestari da bismo to mogli činiti. 4. Dječak trči da se sve praši.

6. Pogodbene reĉenice 1. Ako imaš, onda daj! 2. Kad bi se samo odmaralo, dan bi bio predug. 3. Da pada kiša, udarale bi kaplje u prozore. 4. Naloţit ćemo vatru ako ćemo dugo ovdje čekati. 5. Da ja imam kćer za udaju, dao bih je njemu. 6. Moţda se smiluje budeš li ga oraspoloţio.

7. Mjesne reĉenice 1.Ne pačaj se gdje ti nije mjesto. 2. Nisu ga uputili kamo upućuju sve ostale. 3. Pratili su ga dokle je išao trag.

8. Dopusne reĉenice 1. Toga se prizora ne mogu sjetiti da me netko ubije. 2. Oni za mene ne postoje iako mi se svaki dan javljaju. 3. Valja s njim računati makar nikad ne ustane iz kreveta. 4. Ja ću to učiniti neka rekne tko što hoće. 5. Oni su nesretni premda imaju mnogo novaca.

3. SINTAKSA PADEŢA a) Nominativ: N najĉešće ima ulogu subjekta i imenskoga predikata. Moţe biti i priloška oznaka naĉina, i to kad se radi o nekoj poredbi s imenicom koja je u nominativu: On radi kao mrav. b) Genitiv: A: Uz imenice 1. Posvojni G: U toj se funkciji G moţe upotrebljavati s prijedlogom i bez njega: Čitam roman "Povratak Filipa Latinovicza" (od) Miroslava Krleţe." U toj je funkciji ĉesto kompantibilan sa posvojnim pridjevom. 2. Subjektni (objektni) G: On je sliĉan posvojnom G, no osim pripadnosti on istiĉe a) vršitelja radnje: U porastu je pušenje učenika = učenici puše b) objekt radnje glagolske imenice: Zabranjeno je pušenje cigareta. = Zabranjeno je pušiti cigarete. 3. Kvalitativni G: seljak sitne glave; čovjek niskog rasta, djevojka plave kose, čovjek poštenog roda. Sa znaĉenjem kvalitete u G obiĉno se upotrebljavaju sintagme, tj. imenice s nekom odredbenom rijeĉi uza se. 4. Ablativni G: U toj funkciji G-om se izriĉe potjecanje od neĉeg: ručka od zlata, zid od kamena, jastuk od svile, dim od cigarete 5. Partitativni G: Njime se obiljeţava dio onog što se imenicom u tome padeţu imenuje, npr. ţlica juhe, sanduk blaga, boca vina, litar ulja 6. Priloţni G: Imenica u G odreĊuje drugu imenicu u pogledu mjesta, vremena..., npr. Kuća pored rijeke sazidana je prošle godine; Neka djeca iz Zagreba su već stigla; DogaĎaj od prošle godine još nam nije izblijedio.

B: Uz glagole: 1. Ablativni G: U toj funkciji G-om se izriĉe odvajanje od neĉega: osloboditi se muke; okaniti se alkohola; stidjeti se majke; čuvati se od opasnosti, prepao se mraka; otići od kuće, pasti s krova. 2. Partitativni G: jesti bijeloga kruha; piti vode.

Nekada je partitativni G bio normalan i kad se radilo o obuhvaćanju cijeloga predmeta: poţeljeti sretnoga puta; nagledati se djevojaka, traţiti njegova pogleda. 3. Slavenski genitiv: To je G uz nijeĉne prijelazne glagole: ne uzeti ni dinara; nemati ni oca ni majke, nemam ni jedne lijepe haljine za ples, nemoj čekati njegova odgovara. Taj se G danas moţe zamijeniti i akuzativom. 4. Priloţni G: sjediti pored puta; dolaziti svake subote, vidjeti se nakon praznika, dati drage volje, biti kaţnjen zbog nediscipline, pozdraviti od svega srca, ići radi kupovine, zaduţiti se do grla, dogovoriti se preko pisama

C: Uz druge vrste riječi: 1. Uz pridjeve: ţeljan slave, sit svega, pun poštovanja, dostajan nagrade, vrijedan novaca G se uz pridjeve koristi uz komparitivne i superlativne oblike pridjeva, npr. bolji od njih, naša su primanja manja od vaših, ljepši od tebe 2. Uz zamjenice: Najĉešće se koristi uz imeniĉke zamjenice, npr. netko od nas, svatko od vas, nitko od njih 3. Uz brojeve: deset dinara, pet dana, osam muškaraca 4. Uz priloge: mnogo ljudi, puno sreće, malo nade, lijevo od mene, desno od kuće, nedaleko od Zagreba

c) Dativ: A: Uz glagole: 1. Dativ namjene: dati prijatelju, prodati kupcu, javiti sestri, reći svima, sluţiti narodu 2. Dativ koristi ili štete: Vukovi su Marku pojeli sve ovce; Pomogli su čovjeku u nevolji. 3. Etiĉki dativ: Kako si mi putovao?; Odmori se ti nama pa ćemo poslije večerati. 4. Dativ cilja: otići k doktoru, baki

B: Ostalo:

1. Posvojni dativ: Krizi našega gospodarstva se ne vidi kraja; cijene benzinu otiĎoše do neba; sin mu je u vojsci 2. D uz pridjeve: dorastao zadatku; on je drag svima, kriv je svima, jednak mu je, sličan mu je, vičan poslu, vješt planinarenju, sklon alkoholu... 3. D u funkciji subjekta: Spava mi se; Ljudima se nije išlo kući. U nastavnoj praksi se takvi sluĉajevi proglašavaju daljim objektima.

d) Akuzativ: A: Uz glagole: Obiĉno se kaţe da je A padeţ objekta, a to znaĉi da oznaĉuje što je obuhvaćeno glagolskom radnjom ili na što ona prelazi, npr. prijeći planinu, trpjeti uvrede, voljeti djevojku. -stilistiĉka razlika izmeĊu A / D; npr. pomoći A/D, suditi A/D. B: Ostalo -doći u nedjelju, ostati čitavu godinu, Doći ću pred jutro. (vrijeme), kroz godinu dana ću još jedanput doći. -penjati se uz drvo, protrčati kroz tunel, putujem u Zagreb (mjesto), usp. ići na Zagreb Treba razlikovati ići na rijeku, more od ući u rijeku, more jer se podrazumijeva da ipak idemo na obalu koja je nešto povišenija od same vode -otići na brzu ruku, pobjeći na vrat na nos, ići nogu pred nogu, stajati rame uz rame, govoriti kroz plač (naĉin) -kupiti metar platna, kilogram šećera, za te pare mogao je kupiti još mnogo toga (mjera, koliĉina) -Atributski akuzativ: biljeţnica za matematiku, lopta za odbojku, momak za ţenidbu, krevet na rasklapanje, djevojka za udaju -A moţe doći uz neke pridjeve: opasan za okolinu, osjetljiv na uvredu, ponosan na svoje uspjehe, siguran u sebe -Subjektni akuzativ: strah me je, sramota me je, briga me

-Predikatni akuzativ: On vaţi za stručnjaka; Izabrali smo ga za voĎu.

d) Vokativ: On nije pravi padeţ u sintaktiĉkom smislu jer sluţi samo za dozivanje. Primjer iz narodne pjesme Vino pije kraljeviću Marko. zapravo je N, a V je upotrijebljen iz metriĉkih razloga

e) Lokativ: A: uz glagole -stajati na livadi, šetati se po dvorištu, stajati prema zidu, ţivjeti u gradu Treba razlikovati upotrebu prijedloga na,o,po, u u akuzativnoj i lokativnoj ulozi (kretanje / mirovanje). -svratiti na povratku, putovati po dani, sastati se o Novoj godini (A ide ako se toĉno ţeli odrediti vrijeme sastanka) -putovati o svome trošku, ţivjeti o vodi i kruhu, ni po babu ni po stričevima, na muci se poznaju junaci (naĉin) -svirati na gitari, sporazumjeti se na engleskom (naĉin) -L kao dopuna glagolima: sanjati o uspjehu, pričati o dogaĎajima, pomagati u gradnji, dobiti na vremenu, spriječiti u kraĎi

B: ostalo -L moţe doći uz imenice u atributnoj sluţbi: susret na početku jeseni; kuća na brijegu, čovjek u crnom odijelu, razgovor o moru, stav o problemu -L zahtijevaju i neki pridjevi: siguran u hodu, vješt u kraĎi, razvijen u ramenima, širok u struku -Predikatni L: Djeca su u sobi. O predikatu moţemo govoriti ĉak i ako pretpostavimo glagol nalaziti se koji ne moţe doći samostalno.

f) Instumental: A: uz glagole - I sredstva / I naĉina: U prvom redu, I je padeţ u kome stoji ime sredstva (široko shvaćeno) kojim se neka radnja vrši: pokazati prstom, jesti ţlicom, javiti telefonom, zasladiti šećerom, zadovoljiti se postignutim uspjehom Većina gramatiĉara vrednuje takvu poziciju I-a kao dalji objekt, dok ga neki vrednuju kao priloţnu oznaku (u nekim je primjerima bliţe znaĉenje objekta, a u nekim priloţne oznake, kao npr. Voda je potekla bujicom!!!). -Socijativni I: Rukujem se s prijateljem; Šetati se sa ţenom; sjediti s društvom -Vremenski I: Sastajati se nedjeljom; S početkom proljeća vrijeme postaje toplije; On je se vremenom sve shvatio. -Mjesni I: Šetati poljem, Jezditi gorom, sjediti pod drvetom, stajati pred školom, nalaziti se meĎu kućama, dizati se nad površinom mora (usp. u nekim primjerima i L), Kuća je pod vodom. -I naĉina: govoriti tihim glasom, raditi s voljom, učiti s naporom, grabiti krupnim koracima -I cilja: Otići u grad poslom. -Glagoli postati, učiniti (se), napraviti (se), nazvati (se), proglasiti se... moţe doći I u funkciji predikata, npr. postati učiteljem, napraviti se budalom, proglasiti se voĎom. U takvim je poloţajima I zamjenjiv nominativom.

B Ostala upotreba: -Kvalitativni I: čovjek s plavim očima (usp. G), mladić s nakrivljenom kapom -dopuna uz pridjeve: bogat duhom, malen rastom, snaţan umom

SADRŢAJNO USTROJSTVO REĈENICE:

Temeljna jedinica reĉeniĉnog sadrţajnog ustrojstva zove se RIJEK (radnja, zbivanje, stanje) Odredbe rijeka mogu biti sljedeće: vršilac (agens) – Ako je rijek radnja, onda je agens ţivo biće koje vrši tu radnju. Rijek koji ne omogućuje da se uza nj izreĉe i vršilac, bezliĉan je.

sredstvo (instrument) – Ako je rijek radnja, instrument je predmet kojim se ta radnja vrši.

druţilac (socijativ) – Socijativ je biće (osoba) zahvaćeno sadrţajem rijeka koje samo ne vrši nikakve radnje.

učinak (faktitiv) – Ako je rijek radnja, onda je faktitiv predmet koji proizlazi iz te radnje kao njezin posljedak.

pripadak (objektiv)- Predmet zahvaćen sadrţajem rijeka, ali ne kao proizvod kakve radnje.

mjesna odredba (lokal) – Lokal rijek odreĊuje pobliţe s obzirom na mjesto gdje se vrši radnja, kada se odvija zbivanje ili kako postoji stanje što je u njemu izreĉeno.

vremenska odredba (temporal) – Temporal rijek odreĊuje pobliţe s obzirom na vrijeme kada se vrši radnja, kada se odvija zbivanje ili kako postoji stanje što je u njemu izreĉeno.

načinska odredba (modal) – Modal odreĊuje rijek pobliţe s obzirom na naĉin kako se vrši radnja, kada se odvija zbivanje ili kako postoji stanje što je u njemu izreĉeno.

Tiho teče Sava krajem. Uz nju bijeli se vrbinje.

rijek: teče (zbivanje) pripadak: Sava (neţiv predmet zahvaćen zbivanjem) odredba mjesta: krajem odredba naĉina: tiho rijek: bijeli se (stanje) pripadak: vrbinje (neţiv predmet zahvaćen stanjem) odredba mjesta: uz nju

USTROJSTVO TEKSTA:

U k lj u č i v a nj e r e č e n i c a u t e k s t -MeĎuupućivanje reĉenica u tekst naziva se FORIĈNOST reĉenice. -FORIČNOST moţe biti ANAFORIČNOST I KATAFORIČNOST.

-ANAFORIČNOST: Ako reĉenica kojom svojom sastavnicom upućuje na prethodnu reĉenicu ili uopće na prethodni dio teksta. Svi smo otišli na more. Ondje smo se dobro odmorili. - Anaforiĉni element ondje upućuje na element na more iz prve reĉenice. KATAFORIČNOST: Ako reĉenica kojom svojom sastavnicom upućuje na element reĉenice koja slijedi iza reĉenice s takvim elementom ili na tu reĉenicu u cjelini. Na moru smo različito reagirali. Jedni su bili zadovoljni, a drugi nezadovoljni.

Element različito iz prve reĉenice kataforiĉke je naravi. On upućuje na elemente jedni, odnosno drugi u sljedećoj reĉenici i time te dvije reĉenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu. -Reĉenice koje sadrţe anaforiĉke ili kataforiĉke elemente nisu autosemantične, nego su sinsemantične. U tekst mogu biti ukljuĉene i autosemantiĉne reĉenice.

Tipovi veze među rečenicama u tekstu L i n e a r n a t e k s t n a v e z a: reĉenice su meĊusobno povezane tako da sljedeća reĉenica proizlazi iz prethodne. Zato su za taj tip veze tipiĉne sinsemantiĉne kontekstualno ukljuĉene reĉenice, npr. Petar je doputovao u grad. S njim je bio i Ivan. Ondje su se sreli sa svojim kolegama iz poduzeća. Oni su im rekli da se sastanak odgaĎa za sutradan. Zato su imali vremena vremena temeljito razgledati grad.

Ta je veza svojstvena znanstvenom i administrativnomu te nekim ţanrovima knjiţevnoumjetniĉkog i publicistiĉkoga stila, posebno ţanrovima pripovjednog tipa. Za takve reĉenice posebnu vaţnost imaju inkoativne i finitivne reĉenice, tj. reĉenice koje stoje na poĉetku, odnosno na kraju teksta. Inkoativne rečenice imaju "otvaraĉku" funkciju u tekstu. One zato ĉesto sadrţe i neke kataforiĉne elemente (npr. ovaj, taj, sljedeće, idući i sl.), npr. Kandidat za mjesto rektora mora udovoljavati sljedećim uvjetima.. Inkoativne reĉenice ĉesto mogu biti i upitne: Kako bismo mogli odrediti zavisnosloţene rečenice? Ima inkoativnih reĉenica koje su posve shematizirane ili ĉak frazeologizirane, npr. Bio jednom jedan car koji je imao tri sina; U ono vrijeme nasta mrmljanje meĎu Ţidovima...

Finitivne rečenice imaju u tekstovima "zatvaraĉku" funkciju. One ĉesto sadrţe anaforiĉne elemente kojima se na neki naĉin sumira reĉeno. To su posebno ĉesto elementi zakljuĉnoga znaĉenja (npr. zato, zbog toga, iz tih razloga, ukratko, jednom riječju, na kraju, napokon i sl.). O svemu što je bilo naprijed rečeno morale bi voditi brigu kulturne i znanstvene ustanove na razini grada i na razini ţupanije. Ukratko, morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji način tiče.

Paralelna tekstna veza Tu vrstu veze meĊu reĉenicama u tekstu karakterizira strukturni i leksiĉki paralelizam, tj. poraba istih ili sliĉnih sintaktiĉkih jedinica (reĉeniĉnih ĉlanova) i istih ili sliĉnih leksiĉkih jedinica (npr. sinonimnih, antonimnih i sl.). U tom tipu veze sljedeća reĉenica ne izlazi iz prethodne. Za tu su vrstu veze karakteristiĉne autosemantiĉne reĉenice, odnosno odsutnost foriĉnih elemenata. Soba je bila lijepo namještena. U sredini je stajao drveni stol okruţen rezbarenim stolcima. U jednom kutu isticala se polica s mnogo knjiga, a u drugom udoban koţni leţaj. Kroz tri velika prozora dolazilo je puno svjetla. Buka s ulice nije se čula. Sve je bilo posve mirno i nekako svečano.

UVOD U LINGVISTIKU TEKSTA Istraţivanja o cjelinama većima od jedne reĉenice poĉela su vrlo kasno (Bloomfieldov uĉenik Zellig Harris 1950.). U anglosaksonskoj, francuskoj i ameriĉkoj lingvistici još se rabi i termin diskurs, a u ruskoj nadrečenično jedinstvo. - Da je nešto tekst, svjedoĉi nam postojanje konektora kao jedno od sredstvo povezivanja reĉenica u smisleni tekst (jasno, mehanizam povezivanja reĉenica u tekst nije vezan samo na njegovoj formalnojeziĉnoj strani). -Podjela konektora: (obratiti pozornost na redoslijed) a) relativni konektori: što + osobna zamjenica (npr. što smo ga citirali;), što umjesto koji kad se odnosi na antecedent; tko i koji s prijedlogom i u svim deklinacijskim oblicima; koliko, koliki, kakav, gdje, kamo, kuda, odakle, otkuda, tako, kao, kao što, i koji... -Ti konektori imaju funkciju "zgušnjavanja teksta" (naglašeno kohezivno djelovanje). U relativnim reĉenicama zavisna reĉenica bliţe odreĊuje antecedent.

b) vezniĉki konektori: Tu ubrajamo ono što gramatike imenuju pravim veznicima, npr. a, ali, nego, no, već, jer, pa...Neprave veznike stavljamo u priloţne konektore.

-Vezniĉki konektori (osim što još više kohezivno djeluju od relativnih konektora) organiziraju tekst tako da upućuju na prepoznatljiv

tip logiĉkoga odnosa: suprotnost, uzroĉnost,

sastavnost, rastavnost. -Oni se lakše mogu parafrazirati od relativnih, npr. i = uz to, osim toga; jer = uzrok tome jest, zbog toga što.

c) priloţni konektori: prema tome, osim toga, prije svega, isto tako, zbog toga što, meĎutim, naime, naprotiv, ali ujedno i, i obratno, navodno, dapače, toboţe, zapravo, valjda, upravo, - U govornom lancu iza njih obiĉno slijedi pauza. Oni se uvijek mogu parafrazirati, npr. zapravo ="ako ţelimo razbistriti pojmove, proniknuti do dna i kazati pravu istinu"; upravo = "da izoštrim sliku i time pojaĉam svoj izriĉaj" -Ĉesto njihov poloţaj u reĉenici upućuje na razliĉita znaĉenja, npr. 1) Zapravo, Mirko je kupio palaču (Sad znate zašto nema ni dinara.) Mirko je zapravo kupio palaču. (iako kaţe da je to kućica). 2) Samo, on je slabić. (Zato mu ne treba povjeriti zadatak.) On je samo slabić. (I ništa drugo). 3) Točno, ne mogu na to pitanje odgovoriti. (Uopće ne mogu, bili ste u pravu.) Ne mogu točno na to pitanje odgovoriti. (Mogu odgovoriti, ali ne jamĉim da će odgovor biti toĉan.) d) frazeologizirani konektori: Takvi konektori u svom sastavu najĉešće imaju jednu imenicu (katkad i dvije), dok sloţeni priloţni konektori u svoju cjelinu ne primaju imenice, npr. u prvom redu (davanje prednosti jednog u odnosu prema drugom),na primjer (ilustriranje ili navoĊenje dokaza), u drugom redu, s jedne strane, s druge strane, u neku ruku, na kraju (dovršavanje poruke), na primjer, drugim riječima, bez obzira na to, na samom početku (zaĉinjanje teme) -Ti konektori rasporeĊuju dijelove teksta u cjelinu, signalizirajući trenutak i naĉin na koji ih povezuje

-U stilistiĉkoj literaturi spominju se kao "uvodne konstrukcije". Njima podcrtavamo postupnost u razvoju teksta i razvijamo kompoziciju. e) propozicionalni konektori: Takvi su konektori ĉitave reĉenice, i to najĉešće u bezliĉnu obliku, npr. vaţno je, treba reći da, to će reći da, treba imati na umu, uvijek je vaţno da, što se toga tiče valja u prvom redu reći da, treba svakako voditi računa o tome da, valja stoga imati na umu da. Takvi se konektori mogu naći i kao samostalne reĉenice, npr. U idućem poglavlju nastojat ćemo biti precizniji; Navodimo argument koji će potkrijepiti tvrdnju. -Budući da imaju sposobnost prikrivanja lica (zbog bezliĉnih glagolskih oblika), neki autori u njima vide naĉin da se najavljenom sadrţaju unaprijed prida status općepriznate istine. Ta se vrsta konektora moţe opisati u okviru govornih strategija koje idu za uspostavljanjem društvenog autoriteta. Takvi konektori odaju visoko intelektualizirano i javno pisanje i govorenje. Ogledni tekst: "Iz svega što je do sada reĉeno moţe se vidjeti zašto je bilo potrebno s rezervnom pristupiti Pasternakovu stavu o poeziji kao spuţvi, što smo ga citirali na poĉetku izlaganja. Taj stav, naime, u prvom redu znaĉi suprotstavljanje shvaćanju po kojemu je poezija vodoskok, tj. nešto što svoj sadrţaj crpi iskljuĉivo iz sebe sama. Nema sumnje da je tu zapravo rijeĉ o polemici s tada popularnom "formalnom metodom", prema kojoj je umjetnost u prvom redu izraz ili ostvaraj ţivota. Zato njezinu "spuţvastu narav" moţemo i moramo shvatiti jedino kao "upijanje" ţivota, odnosno prirode. MeĊutim, poezija (umjetnost) nije naprosto ili samo priroda; ona je priroda, tj. ţivot podignut na jedan viši stupanj - gdje se oĉituje duševnost i duhovnost slapova i krinolina, oblaga i jaruga. (...) Na taj način, poezija nije samo "spuţva"-ona je ujedno i "vodoskok", jer izlijeva svoj sadrţaj u "zdravlje nezasitnog papira."

-Elementarne reĉenice, promatrane pojedinaĉno, nemaju samostalni smisao. Smisao mogu dobiti tek ako ih postavimo u meĊusobni odnos pomoću konektora.

PODJELA KONEKTORA PREMA ARGUMENTACIJSKOM DISKURSU: A) Konfrotativni (kontrastivni): a, dok, ali, no, nego, meĎutim, naprotiv, pak (s jedne strane)...s druge strane, za razliku od toga, bez obzira na to, druga je stvar što, (sasvim) različito od toga jest da... -On podupire sina, meĎutim ne ţeli u njemu vidjeti svojeg nasljednika. ===Tu reĉenicu moţemo izreći na nekoliko naĉina: a) S jedne strane on podupire sina. S druge strane ne ţeli u njemu vidjeti... b) On podupire sina. Druga je stvar što ne ţeli u njemu vidjeti... c) On podupire sina. Bez obzira na to ne ţeli u njemu vidjeti... d) On podupire sina, no ne ţeli u njemu vidjeti... e) On podupire sina. Usprkos tome ne ţeli u njemu vidjeti... f) Iako podupire sina, ipak (svejedno) (unatoč tome) ne ţeli u njemu vidjeti...

B) Objasnidbeni - eksplikativni: - oni sadrţajem reĉenice kojoj pripadaju objašnjavaju ili preciziraju sadrţaj druge reĉenice ili reĉenice u tekstu: naime, ustvari, zapravo, odnosno, to jest, drugim riječima, bolje reći, točnije rečeno, jednostavnije rečeno, to znači, to će reći da i sl. -Elementarna reĉenica moţe pojašnjavati prethodnu (e) reĉenicu(e). a) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično. Dijete se naime ne usmjeruje na svog sugovornika, već često govori samo za sebe. b) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično, odnosno dijete se ne usmjeruje na svog sugovornika, već često govori samo za sebe.

c) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično. Drugim riječima, (točnije rečeno), dijete se ne usmjeruje na svog sugovornika, već često govori samo za sebe. d) Govorno ponašanje djeteta u početku je egocentrično. To znači da (to će reći da) se dijete ne usmjeruje na svog sugovornika, već često govori samo za sebe.

C) Konektori zaključivanja - konkluzivni: dakle, zato, stoga, prema tome / u, s obzirom na to, zaključujemo da, proizlazi da, sve to upućuje na činjenicu da, mogli bismo zaključiti da; jednom riječju -Elementarna reĉenica moţe biti zakljuĉak prethodnoj / im reĉenici /ama. a) I šund slijedi knjiţevna pravila igre. Dakle (stoga, zato, prema tome) i on moţe biti knjiţevnost. b) I šund slijedi knjiţevna pravila igre. S obzirom na to, i on moţe biti knjiţevnost. c) I šund slijedi knjiţevna pravila igre. Sve to upućuje na činjenicu da (zaključujemo da, proizlazi da, mogli bismo zaključiti da) i on moţe biti knjiţevnost.

D) Uzročno-posljedični (kauzalno-konsekutivni): zato, zbog toga, uslijed toga, s obzirom na to, na osnovi toga i sl., npr. Svi su već bili posve iscrpljeni. Zbog toga smo se morali odmoriti. E) Prostorni (spacijalni): ovdje, tu, ondje, ovamo, tamo, onamo, odavde, odatle, odande, na tome mjestu i sl., npr. Ušli su u jednu sobicu na kraju hodnika. Ondje nije bilo ničega.

F) Vremenski (temporalni): tada, onda, zatim, potom, poslije toga, nakon toga, prije toga i sl.-Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da poĊu s nama. Poslije toga sve je išlo puno lakše.

G) Načinski (modalni): ovako, tako, time, na taj način i sl. Obilazio je pogon triput dnevno. Tako je mogao imati uvid u sve što se dogaĎa.

H) Namjerni (finalni): radi toga, s tom namjerom, s takvim ciljem, u tu svrhu i sl., npr. Htjeli su obići sve glavne gradove juţne Europe. S tom namjerom krenuli su na put krajem prošlog tjedna. I) Uvjetni (kondicionalni): u tome slučaju, u takvu slučaju, inače i sl. Lijekove nikako ne smijete prestati uzimati. U tom slučaju bilo bi uzaludno sve što smo dosad napravili.

J) dopusni (koncesivni): unatoč tomu, usprkos tomu, ipak, svejedno, uza sve to i sl. Za ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. Unatoč tomu izgubio je godinu.

K) isključni (ekskluzivni): samo, jedino i sl., npr. Svi su bili ondje već u osam. Samo se on pojavio tek poslije devet.

L) pribrojni (aditivni)-To su oni kod kojih se reĉenicom koja slijedi u tekstu nešto dodaje sadrţaju prethodne reĉenice: uz to, osim toga, pored toga i sl., npr. On to više nije u stanju napraviti na zadovoljavajući način. Uz to je i bolestan.

M) pojačajni (intenzivni)- To su oni kojima se reĉenice u tekstu povezuju tako što se intenzivira (pojaĉava, naglašava) sadrţaj ili dio sadrţaja reĉenice u kojima se nalaze (to se u

pravilu ĉini pojaĉajnim ĉesticama ili skupovima ĉestica): i, čak, čak, i, štoviše, upravo, baš i sl., npr. Shvaćam što hoćeš reći. I meni je svega dosta; Mislim da je krajnje vrijeme za odlazak. Štoviše trebali smo otići i prije.

SINTAKSA - suvremene pojave (IVO PRANJKOVIĆ) a) Uporaba padeţnih oblika i prijedloţnih izraza: -uĉestalost prijedloţnih izraza s prijedlogom kod * G u znaĉenju kretanja (prostorne koegzistencije), npr. Idem kod doktora. iako norma propisuje k

2. U znaĉenju da se neki predmet nalazi ili kreće unutar nekog drugog predmeta (intralokativno znaĉenje) u novije su vrijeme osim prijedloga u i unutar ĉeste prijedloţne perifraze, npr. u okviru, u sklopu, u granicama, o oblasti, u području, u sferi, u domeni * G. To prevladava osobito u administrativnom stilu. 3. Sve više postaje stilski obiljeţena konstrukcija za * G u znaĉenju istovremenosti ili krozvremenosti (“protemporalnosti”), npr. za cara Franje Josipa, već uobiĉajenim postaju konstrukcije za / u vrijeme * G, npr. za vrijeme rata, u vrijeme Napoleona. Isto tako u vremenskom znaĉenju ĉesti su prijedloţni izrazi s poprijedloţenim instrumentalom imenice tijek npr. tijekom tjedna ili instrumental ili u-lokativ imenice tok, npr. u toku izbora ili tokom predstave.

o * L u znaĉenju prigodne temporalnosti (cirkumtemporalnosti), npr. Došli su kući o Boţiću. U suvremenom jeziku prevladava za * A, npr. Došli su kući za Boţić. 5. Novija je pojava da se neki prijedloţni izrazi s vremenskim znaĉenjem frazeologiziraju, npr. iz dana u dan, s vremena na vrijeme, dan za danom.

6. Uĉestala je poraba konstrukcija s prijedlozima i prijedloţnim spojevima koji imaju RELATIVNO znaĉenje, npr. s obzirom na * A, u svezi s * I, glede * G, po pitanju * A (ova zadnja se normativno ne preporuĉuje i pojavljuje se iskljuĉivo u administrtivnom stilu). Sve se ostale javljaju u znanstvenom, administrativnom i publicistiĉkom stilu.

pojedinih tipova uzroka, npr. na osnovi * G (zaključiti što na osnovi valjanih argumenata), na temelju * G (na temelju zapaţanja uvjerili smo se u ...), povodom * G (povodom najavljenih demonstracija...), u-lokativ * povodu (u povodu čudnih vijesti). zbog agresivno potiskuje ostale uzroĉne prijedloge, npr. SvaĎaju se oko imanja = zbog; Pogriješio je u neznanju = zbog; Nije došao iz straha = Nije došao zbog straha.

znaĉenjima ”više od” ili ”manje od”, npr. preko očekivanja, ispod prosjeka, iznad svojih mogućnosti. Ti prijedlozi mogu se dolaziti i uz akuzativ mjere, npr. pročitati preko polovicu knjige, biti visok preko stotinu metara.

od * G postao je arhaiĉan, npr. vrata od pakla, kapetan od laĎe. Uobiĉajen je još kod rodbinskih izraza zbog nestajanja mnogih rodbinskih naziva, npr. brat od strica, ţena od bratića...

prijedlogom u, npr. oči u mačke, ruke u starice danas se zamjenjuje prijedlogom kod * G, npr. običaju kod MeĎimuraca, navike kod današnje mladeţi.

od * G, npr. Tko pije od ove vode, ţivjet će vječno. Dajte nam od ulja svojega. Izraţavanje partitativnosti rezervirano je za besprijedloţni genitiv, npr. Dajte mu vode. Kupit ću trešanja.

Nije ni vidio majke. Ne rušite mi sela.

genitiva posvojnoga pa se to ĉini i kad nema opravdanja, npr. u nekim bosanskim područjima (Bolje je u nekim područjima Bosne), svileni put (bolje je put svile- pridjevom se ne moţe izraziti agentivnost). Pridjevom se ne moţe izraţavati partitativnost, npr. nije vodena čaša, već čaša vode. Upotreba pridjeva blokirana je i kad ispred imenice stoji atribut ili je imenica u mnoţini.

u slučaju * G, npr. u slučaju kiše neće biti utakmice. Tu je rijeĉ o nominalizaciji pogodbenih reĉenica.

poput * G, npr. biti poput drugih ljudi, već je uĉestalo kao * N, npr. biti kao drugi ljudi.

obiljeţeni, npr. Marko je dugo bio ravnateljem.

Vrati mač na mjesto njegovo; neizmjerno milosrĎe njegovo, presveto srce Marijino. Jasno, drukĉije je to s tzv. nekongruentnim atributom, tj. atributom izraţenim prijedloţnim izrazom, npr. čovjek bez svojstva, stolac s naslonom, kuća na uglu i sl.

b)Uporaba glagolskih oblika: - imperfekta, aorista i pluskvamperfekta. To osobito vrijedi za imperfekt i pluskvamperfekt tvoren imperfektom su danas izrazito arhaiĉna i mogu se susresti uglavnom u beletristiĉkom stilu. -Aorist se koristi u situacijama gdje se ţeli izraziti proces koji prethodi govornome ĉinu, npr. Učini mi se da je prošao Marko. Pade mi olovka.

2. Krnji perfekt je puno rjeĊi nego prije, npr. Mi svi posjedali uokolo i gledali u čudu. Sanak snila ugarska kraljica. No još je uvijek ĉest u novinskim naslovima, npr. Vlada izglasala zakon o oprostu; Amerikanci ponovo napali Irak; Ubio najboljeg prijatelja...

3. Sve je rjeĊa upotreba nekih glagolskih oblika u tzv. relativnim funkcijama, npr. pripovjedni prezent, npr. Kad svane, krene u potragu.; futurski prezent, npr. Puče mi glava; gnomski aorist, npr. TuĎa ruka ne iščeša svraba; pripovjedni kondicional, npr. Preko ljeta bismo često znali posjetiti djeda, gnomski futur, npr. Pruţi mu prst, on će zgrabiti cijelu ruku, pripovjedni imperativ, npr. Oni se pogledaju pa udri za njima.

da * prezent, npr. Boje se reći; Htio bih se odmoriti, Moram ti nešto reći.

5. U vez s glagolom trebati norma je dosad inzistirala da ga treba rabiti samo bezliĉno i da zato nije pravilno Trebam raditi. već samo Treba da radim. ili Treba raditi. Sad su takve konstrukcije dozvoljene. Na taj naĉin se htjela saĉuvati razlika izmeĊu ”brauchen” i ”notig sein”

c) Razina reĉenice i teksta:

reĉenica, npr. Sudilo im se u odsutnosti; Kandidati su na vrijeme obaviješteni; Zabiljeţen je jak potres u okolici; Ne zna se što je predlagač time htio postići.

2. U višeĉlanim sastavnim reĉenicama sve se više umjesto veznika te koristi sloţei veznik kao i, npr. Tom zakonskom odredbom reguliraju se prava povratnika, stradalnika kao i ostalih ţrtava rata.

3. Veznik no na mjestu veznika nego izrazito je arhaiĉan, npr. Nije jutro, no večer; Nismo čitali, no smo pisali. No moţe doći na ona mjesta gdje je zamjenjiv veznikom ali, npr. Mnogi su ovuda prošli, no nitko nije ništa zamijetio.

već obiĉan je na mjestu nego u suprotnim reĉenicama nereducirana ustrojstva, npr. Nismo se ljutili, već smo čekali što će biti. No kao arhaiĉan je obiljeţen u reĉenicama u kojima se ustrojstvo druge reĉenice reducira na jedan ĉlan, npr. Nije došla ona, već on; Nisu dali nama, već njima.

5. U suvremenom jeziku veznik što dolazi kao rezerva vezniku koji iako nisu potpuno ekvivalentnih znaĉenja. Što pretpostavlja faktivnost (izvjesnost, istinitost) i njegova je upotreba ograniĉena i time što zahtijeva uza se enklitiĉke oblike liĉnih zamjenica a takvi oblici postoje za G, D, A, npr. Čovjek što ga se sjećam; Osoba što sam joj poklonio knjigu; Dopis što sam ga vidio.

6. U subjektnim i objektnim reĉenicama potpuno prevladava veznik da umjesto kako, npr. Vidimo da se pribliţavaju; Govori se kako ih nisu htjeli primiti.

dok i čim, npr. Dok joj piše, znači da se poznaju, ili Čim joj piše, znači da se poznaju.

eda vrlo su rijetke, npr. Neka se jave eda bismo se dogovorili. ===Neka se jave ne bismo li se dogovorili.

naprotiv, meĎutim, za razliku od..., s druge strane, dakle, prema tome, jednom riječju, sve u svemu, ipak, svejedno, usprkos tomu, uza sve to, drugim riječima, drukčije rečeno.

PRIMJER RJEŠAVANJA ZADATKA IZ SINTAKSE:

Susjed Marko je odluĉio promijeniti posao jer od postojećeg nije mogao zaraditi dovoljno za svoju brojnu obitelj koja je zahtijevala svoje, a on je nije htio prisiljavati da bude na dnu društva ako postoji ikakva šansa da se to izbjegne. NAJPRIJE PODCRTAJTE PREDIKATE I ZAOKRUŢITE VEZNIKE! Susjed Marko je odluĉio promijeniti posao jer od postojećeg nije mogao zaraditi dovoljno za svoju brojnu obitelj koja je zahtijevala svoje, a on je nije htio prisiljavati da bude na dnu društva ako postoji ikakva šansa da se to izbjegne. SVE ŠTO JE OSTALO IZDVOJITE U CJELINE I ODREDITE JE LI RIJEĈ O SUBJEKTU, OBJEKTU ILI PRILOŢNOJ OZNACI! susjed Marko - subjekt

on - subjekt

susjed - apozicija

na dnu društva - priloţna oznaka

posao - bliţi objekt

društva - atribut

od postojećeg - dalji objekt

ikakva šansa - subjekt

dovoljno - priloţna oznaka

ikakva - atribut

za svoju brojnu obitelj - bliţi objekt

to - subjekt

svoju brojnu - atribut svoje - bliţi objekt SADA

ODREDITE

VRSTE

REĈENICA

OD

KOJIH

SE

SASTOJI

OVA

VIŠESTRUKOSLOŢENA REĈENICA. GLEDAJTE SPOJEVE DVIJU PO DVIJU JEDNOSTAVNIH REĈENICA. VELIKA POMOĆ SU VAM VEZNICI I PREDIKATI. 1. uzroĉna 2. atributna 3. suprotna 4. objektna 5. pogodbena 6. objektna TREBA IMATI NA PAMETI DA POSTOJE 4 GLAVNA REĈENIĈNA DIJELA (PREDIKAT, SUBJEKT, OBJEKT, PRILOŢNA OZNAKA) I DVA SPOREDNA KOJA MOGU BITI DIO BILO KOJEG GLAVNOG REĈENIĈNOG DIJELA (ATRIBUT, APOZICIJA). KOD OBJEKTA TREBA ODREDITI JE LI BLIŢI ILI DALJI.

TEMELJNA ZNANJA IZ HRVATSKOG JEZIKA (MORFOLOGIJA, SINTAKSA) MORFOLOGIJA -morfem; alomorf; vrste rijeĉi; navezak u morfologiji; podjela imenica po deklinacijama (A-, E, I-deklinacija); duga i kratka mnoţina; pluralia tantum; sinkretizam padeţa; gramatiĉki rod imenica / prirodni rod imenica; imenice koje imaju razliĉit rod u hrvatskom i srpskom knjiţevnom jeziku; odnos izmeĊu N, G i A u deklinaciji imenica muškog roda s obzirom na ţivo / neţivo; deklinacija imenica na -lac; putem / putom; deklinacija muških imena koja završavaju na -o i -e; DL jd. imenica E-deklinacije (postupna desibilarizacija u suvremenom govoru); ostaci dvojine (oblici imenica iza 2,3,4); deklinacija imenice "drvo", razlike izmeĊu D i L; indikativna i modalna upotreba glagolskih oblika; glagolska rekcija; glagolski vid; refleksivni glagoli (podjela); tranzitivnost / netranzitivnost glagola; pasivne konstrukcije; bezliĉne konstrukcije; glagoli koji imaju nastavak -u u prez.1.l.jd. (hoću, mogu), aorist i imperfekt (pregled nastavaka; glagoli koji imaju dva oblika u aoristu; suvremena upotreba aorista i imperfekta; problematika aorisnih nastavaka na nesvršenim glagolima), pravilna upotreba futura II.; pridjev trpni (-sen / ţen; -zen / -ţen); pravilna upotreba gl.pril.prošlog; stari oblik za 3.l.jd. imperativa ("DoĎi kraljevstvo tvoje!"); nasuti / natočiti / naliti, sljedeći / slijedeći; vrste zamjenica i njihova deklinacija; upotreba enklitike nj, etiĉki dativ; odreĊenost / neodreĊenost pridjeva; posljednji / zadnji; gdje, kuda, kamo; -van / vani; nakon / poslije, unatoč / usprkos, zbog / radi SINTAKSA da + prezent (pravilna uporaba u hrvatskom jeziku), tema / rema; reĉeniĉni dijelovi, vrste predikata; bliţi i dalji objekt, vrste atributa, apozicija, predikatni proširak, slavenski genitiv, partitativni genitiv, vrste nezavisnih i zavisnih reĉenica, sintaksa glagolskih oblika