Seminarski rad - Nastanak novca i njegov znacaj u privredi.pdf

December 19, 2017 | Author: danijel90mng | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Moje seminarski rad iz predmeta "Osnovi ekonomije"...

Description

UNIVERZITET U BEOGRADU FAKULTET ORGANIZACIONIH NAUKA

SEMINARSKI RAD

NASTANAK NOVCA I NJEGOV ZNAČAJ U PRIVREDI

Mentor:

Student:

Prof. dr Dragana Kragulj

Danijel ĐorĎević 829/11

Beograd, decembar, 2011. Godine

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

APSTRAKT Novac je društveno-ekonomska kategorija koja je u svom dugom evolucionom procesu najuže vezana za razvoj proizvodnih snaga, robnu proizvodnju i podelu rada dakle za razvoj drušva u celini. On je osnova monetarnog sistema svake privrede. Novac je sve ono što služi kao opšte prihvaćeno sredstvo razmene – odnosno sredstvo plaćanja. Novac je imovina koja se uobičajeno koristi prilikom nabavke roba i usluga. On je takđe simbol moći, uspeha i neuspeha, krvotok privrednog sistema. Treba razumeti da je novac stvar poverenja, poverenje u osobu koja emituje novac koji koristi ili u ustanovu koja uvažava njegove čekove ili transfere. Od kada je izmišljen novac bolje motivaciono sredstvo nije pronađeno. Ipak, novcem možeš kupiti sat ali ne i vreme, novcem možeš kupiti položaj ali ne i ugled, novcem možeš kupiti ličnog lekara ali ne i zdravlje.1

1

http://novac1.blogspot.com/search/label/novac

2

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

SADRŽAJ APSTRAKT.............................................................................................................................. 2 1. UVOD.....................................................................................................................................4 2. RAZVOJ NOVCA KROZ ISTORIJU................................................................................5 2.1. Na početku trampa...................................................................................................5 2.2. Kovanice..................................................................................................................5 2.3. Papirni novac...........................................................................................................6 3. PRILOG - Prevara zlatara (bankara).....................................................................................7 4. CENTRALNA BANKA I NJENA ULOGA.......................................................................8 5. PONUDA I POTRAŽNJA ZA NOVCEM..........................................................................8 5.1.Ponuda novca............................................................................................................8 5.2.Tražnja za novcem..................................................................................................10 6. FUNKCIJE NOVCA..........................................................................................................11 6.1.Novac kao mera vrednosti......................................................................................12 6.2.Novac kao prometno sredstvo.................................................................................13 6.3.Novac kao blago ....................................................................................................14 6.4.Novac kao platežno sredstvo..................................................................................15 6.5.Svetski novac..........................................................................................................15 7. NOVČANI AGREGATI.....................................................................................................17 8. KAKO BANKE STVARAJU NOVAC.............................................................................20 9. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................23 LITERATURA........................................................................................................................24

3

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

1. UVOD “Bogati su nadmudrili intelektualce, i to isključivo zato što su razumevali moć novca, taj predmet koji se ne uči u školi.”2 "S novcem si zmaj, bez novca crv. Bolje je da ti zavide, nego da te sažaljevaju."3

Novac je simbol uspeha i neuspeha, motivaciono sredstvo, za generale je moć u ratu, za revolucionare – okov rada, uzrok kriminala, pokretač čitavog sveta. Ljudi se zavode čarima novca i njemu prilagoĎavaju svoj život. Ali novac ne utiče samo na moral i ideale, već je bez njega nezamislivo funkcionisanje ekonomije. Novac je krvotok privrednog sistema, jer omogućava protok robe i usluga. Koliko se novac usadio u našem životu i koliko nam je bitan i šta bi sve uradili da bi došli do njega dokazuju sledećeh nekoliko bizarnih činjenica:4 -

Novac je jedan od glavnih uzroka bračnih svaĎa i razvoda

-

U zameni za milion dolara čak 65% Amerikanaca bi pristalo na jednogodišnji samački život u pustinji

-

60% ljudi bi za 10 miliona dolara bili spremni da promene pol i boju kože

-

Jedna od 14 osoba bi za isti novac ubila

-

92% Amerikanaca bi radije bilo bogato nego srećno zaljubljeno.

Kako je došlo do toga da živimo u svetu u kome je veći deo novca nevidljiv, i vredi onoliko koliko vrede brojke na ekranu kompijutera? Odakle je novac potekao?

2

Robert Kiosaki, američki finansijski i marketinški savetnik Herodot 4 http://trosjed.net.hr/ekipa/saritta_1/blog/6300246/ 3

4

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

2. RAZVOJ NOVCA KROZ ISTORIJU

2.1. Na početku trampa5 Prvi oblici trgovine bili su jednostavno trampa u kojima se jedan predmet ili roba razmenjivao za drugi. Što je traženi predmet bio reĎi, to se više cenio pa je i predmet kojim se trampilo trebao biti veće vrednosti. Budući da se odreĎena roba zamenjivala drugom približne vrednosti, moglo bi se reći da je prvi novac bio uveliko promenljiv, no isto tako je jasno da je “valuta” koja je bila cenjena u jednom delu sveta, mogla u drugom kraju da bude potpuno bezvredna. Danas se u kontekstu prvog sredstva plaćanja najčešće spominje stoka, školjke, krzno, žito i slično, o čemu svedoči i stari latinski naziv za novac “pecunia” koja potiče od reči “pecus” što znači govedo. Pri takvoj naturalnoj razmeni (trampi) javljale su se sledeće poteškoće: 1) Sve teže je bilo pronaći osobu koja je sa jedne strane imala proizvod koji se traži (susret jednakih zahteva) 2) Dolazi do stvaranja velikog broja odnosa meĎu samim proizvodima koji su se razmenjivali tj. teško je bilo odrediti vrednost robe jer su postojali mnogi odnosi (riba za žito, riba za krzno, krava za ogrev…) 3) Kao poteškoća javljaju se veliki troškovi prilikom razmene velikog broja odnosa meĎu proizvodima. Sa sve većim razvojem trgovine, prekomorskim istraživanja i širenja svetskog tržišta, pojavila se potreba za univerzalnim sredstvom plaćanja te se u tu svrhu sve više počinju koristiti cenjeni metali – bakar, srebro, zlato.

2.2. Kovanice Zlato je “znoj Sunca” a srebro “suza Meseca” 6 Ubrzo se pokazalo da ni takav oblik novca nije praktičan budući da se uvek iznova morao vagati i procenjivati. Zbog toga je ubrzo uvedeno da svaka kovanica mora imatu utisnute tri 5 6

Veselinovid P., 2009.,Ekonomija, US, Beograd, str.193. Carstvo Inka

5

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

informacije – težinu kovanice, finoću metala i oznaka kovanice koja je izradila kovanicu. Takav novac, sličan današnjem je nastao u 7. veku pre Hrista, dakle pre oko 2700 godina. To se odigralo u maloj drzavi koja se zvala Lidija u Maloj Aziji. Taj se pranovac izraĎivao od elektruma, pripodne legure zlata i srebra. Vremenom su plemeniti metali zlato i srebro preuzeli primat u ulozi novca. Razlog za to je sto su oni u prirodi vrlo retki, a za njihovo dobijanje je potrebno uložiti mnogo rada pa je za male količine takvog novca moguće dobiti velike količine potrebne robe i zato što zlato ima fizičku i hemijsku nepromenljivost i trajnost. Vrednost odreĎene kovanice je opšteprihvaćena konvencija. Za to je jamčio vladar države ili poseda. Tako je nastao sistem robne razmene gde je vrednost svake robe predstavljena odreĎenom količinom kovanica, a kovanice su predstavljale zamenu za vrednost robe koja bi se mogla razmeniti. Dakle, same po sebi kovanice nisu imale vrednost osim one koju im je davala roba za koju su se mogli zameniti. Nisu se mogli jesti, obući, koristiti za gradnju, grejanje ili prevoz. Korišćenje ovih kovanica stvorilo je potražnju za metalom od kojih su se kovale, pa je tako i odreĎeni metal imao veću ili manju vrednost na tržištu, što je zavisilo od njegove potražnje. Kako se vremenom količina robe u razmeni povećavala, bilo je potrebno sve više kovanica, pa je njihovo nošenje vremenom postalo nezgodno. Prvo se novac izraĎivao potpuno ručno i ta se osnovna tehnika proizvodnje vrlo malo menjala sve do 16. veka kada su nastale prve mašine za njegovo kovanje.

2.3. Papirni novac Sa razvojem papirnog novca se takoĎe vezuje i nastanak banaka. Tada su na scenu stupili zlatari nudeći svoje usluge. Kako su kovanice bile neprikladne za svakodnevno nošenje da bi se njima trgovalo oni su se dosetili da bi mogli stanovništvu da ponude da svoje zlatne kovanice ostave njima na čuvanje u njihovim dobro obezbeĎenim sanducima a za količinu ostavljenog zlata ili drugih kovanica izdaju papirnatu potvrdu (priznanicu) na kojoj bi pisalo koliko kovanica vlasnik ima na raspolaganju. Zlatari su zalagačima za ovu uslugu naplaćivali odreĎenu proviziju. S vremenom je ovakva priznanica sve češće bila u opticaju kao sredstvo razmene robe. Umesto da svaki trenutak dolazi i podiže svoje zlato, vlasnik zlata bi davao priznanicu trećem licu u zamenu za robu, a ovaj je sa tom priznanicom mogao u svakom trenutku da podigne kovanice kod istog zlatara. Priznanica se tako pokazala puno praktičnija i

6

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

postala je jako popularna, pa su kovanice sve više bile davane na čuvanje kod zlatara, a sve manje čuvane kod vlasnika.

3. PRILOG - Prevara zlatara (bankara)7 Evo kako je izgledala cela priča kod zlatara. Na primer, izvesni stanovnik bi ostavio 20 funti zlata a za to bi uzeo priznanicu od 20 funti. Prošlo bi i godinu dana a da se niko nije pojavio da podigne svoje zlato. Jednostavno se trgovalo samo priznanicama. Za svo to vreme vlasnikovo zlato bi samo stajalo. Kod zlatara se pojavio neki drugi gospodin i pitao zlatara jel moze da mu pozajmi npr. 20 funti a da mu ih vrati za 6 meseci i da mu tu pozajmicu vrati sa dogovorenom kamatom. Kao garanciju da će mu ih vratiti ponudio bi mu neku nepokretnost. Zlatar je tada uvideo da bi se to moglo izvesti, jer se vlasnik koji je založio zlato ne pojavljuje već godinu dana da podigne svoje zlato pa se verovatno neće pojaviti i u narednih 6 meseci, tako da je odlučio da pozajmi vlasnikovo zlato drugom gospodinu koji je potražio pozajmicu. Ali on zlato nije ni dao fizički već mu je samo izdao potvrdu da gospodin koji je tražio zlato, kod njega ima založenih 20 funti zlata. Realno stanje bi bilo da su u opticaju bile 2 potvrde za založenih 40 funti, a da je u stvari založeno samo 20. To je dakle bila čista prevara, jer je zlatar znao da je izdao priznanicu za nepostojeće zlato. Ali glavni deo prevare tek sledi jer izdavanjem druge potvrde, drugom gospodinu na 20 funti, kreirana je nova zemena za vrednost, zapravo stavljena je u opticaj potvrda o postojanju vrednosti koje realno nema. Ta vrednost se vodila kao dug, koji je stavljen drugom gospodinu na teret, a koji će postati stvarna vrednost onda kada on taj dug otplati stvarnim radom i stvarnom robom koju mora prodati. Kada je zajmoprimalac vratio zlataru dug i doneo pravo zlato u iznosu od 20 funti plus dogovorena kamata od npr. 10%, on je zlataru dao pravu vrednost od 22 funte stvarnog zlata koje je kupio prodajom stvarnog rada i prodajom stvarne robe. Zlatar je meĎutim došao u posed 22 funte zlata bez ikakvog stvarnog rada ili prodate robe jer pisanje priznanice nije nikakav rad nego samo rizik da se prevara ne otkrije.

7

Izvor: http://razotkrivanje.net/2010/08/10/kako-je-nastao-novac/

7

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

4. CENTRALNA BANKA I NJENA ULOGA Centralna banka - u savremenoj tržišnoj privredi je vodeća ustanova kreditno - monetarnog sistema, čije su funkcije da osigura nesmetano funkcionisanje bankarsko - finansijskog sistema i da vodi monetarnu politiku, to jest kontroliše količinu novca u opticaju u funkciji osiguranja niske stope inflacije bez izazivanja visoke nezaposlenosti.8 Centralna Banka je u svim monetarnim sistemima u svetu i dalje zadržala ranije stečeno monopolsko pravo da vrši kreiranje primarnog novca (štampanje novčanica i kovanje novčića). Guvernere Centralne Banke postavlja parlament, tj. vlada, pa samim tim ona i kontroliše njen rad. Ipak je sve širi krug onih koji veruju da je stabilna moneta (nacionalna novčana jedinica) baza uspešne ekonomije i da se (zlo)upotreba monetarne politike (za finansiranje budžetskog deficita, smanjenje nezaposlenosti i sl.) može sprečiti samo nezavisnošću monetarne vlasti (centralne banke) od izvršne (vlade).

5. PONUDA I POTRAŽNJA ZA NOVCEM

5.1.Ponuda novca Cilj aktivnosti Centralne Banke nije profit, već ostvarivanje odreĎenih monetarno-političkih zadataka i ekonomske politike zemlje. U tom smislu najodgovornija je funkcija Centralne Banke u reguliranju novčanog opticaja i kreditnog volumena u zemlji te održavanje monetarne stabilnosti. U okviru ostvarivanja mera kreditno-monetarne politike, centralna banka ima nekoliko instrumenata kojima reguliše ponudu novca: -

Stopa obavezne rezerve - predstavlja minimalnu stopu rezervi gotovine u odnosu na depozit koje moraju držati banke. Banke imaju slobodu da drže veći iznos rezervi, ali ne mogu da drže manji iznos od propisanog. Da li će banka držati veći iznos gotovine od onog koji odreĎuje stopa obaveznih rezervi zavisi od toga da li postoje rentabilne mogućnosti za plasman (na primer za rentabilne mogućnosti za davanje na zajam ili

8

Šedibovid V. 2002., Ekonomija od A do Z, Beogradska otvorene škola, Beograd, 20. Str.

8

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

ulaganja u kupovinu državnih obveznica koje nose kamatu). Ukupna ponuda novca zavisi od visine multiplikatora novca, koji predstavlja recipročnu vrednost veličine obaveznih rezervi. -

Visina eskontne kamatne stope – predstavlja kamatnu stopu po kojoj centralna banka pozajmljuje novac poslovnim bankama. Poslovne banke moraju jedan deo depozita čuvari kao rezervu gotovine. Ako bi kojim slučajem došlo do povećanog povlačenja depozita iz neke banke, ona bi mogla od centralne banke dobiti zajam uz odreĎenu kamatnu stopu. Ako je ta stopa na nivou tržišne, to daje odreĎenu sigurnost poslovnim bankama da plasiraju svoja sredstva sve do visine stope obavezne rezerve. MeĎutim, ako bi centralna banka povisila ovu stopu iznad tržišne, banke bi se našle u izuzetno rizičnoj situaciji, tj. da, u slučaju da dode do iznenadnog povlačenja depozita, budu prinuĎene da pozajmljuju sredstva od centralne banke po stopi višoj od tržišne. OdreĎivanjem eskontne stope na nivou višem od tržišne kamatne stope, centralna banka primorava poslovne banke da drže dodatni iznos rezervi gotovine, što utiče na smanjenje ponude novca

Slika br. 1. Ponuda novca: Slučaj promenljive količine novca i promenljivih kamatnih stopa.9

9

Veselinovid P., 2009.,Ekonomija, US, Beograd, str.193.

9

Seminarski rad

-

Đorđevid Danijel 829/11

Operacije na otvorenom tržištu – obuhvata kupovinu i prodaju hartija od vrednosti od strane centralne banke. To je osnovni metod regulisanja kratkoročnog kreditnog potencijala poslovnih banaka u razvijenim tržišnim privredama. Kupovinom, odnosno prodajom kratkoročnih vrednosnih papira od strane centralne banke proširuje se ili sužava kreditni potencijal poslovnih banaka. Ako centralna banka proceni da u privredi postoji inflatorna napetost, ona može prodati državne hartije od vrednosti. Kupci hartija od vrednosti platiće ih čekom na teret svog bankovnog računa, a centralna banka će taj ček podneti na naplatu poslovnoj banci. Na taj način smanjuje se iznos rezervi ove banke kod centralne banke. Ako centralna banka proceni da treba povećati ponudu novca ona će vršiti kupovinu državnih hartija od vrednosti i na taj način uvećati rezerve poslovnih banaka na računu kod centralne banke.

Najveći broj ekonomista se slaže da je najznačajniji instrument delovanja banke na ponudu novca promena stope obaveznih rezervi. Porastom stope obaveznih rezervi realizuje se restriktivna monetarno-kreditna politika a njihovim sniženjem ostvaruje se ekspanzivna kreditno-monetarno politika. Kada centralna banka uvećava eskontnu stopu dolazi do realizacije restriktivne monetarne politike, a u slučaju da centralna banka snižava diskontnu stopu ostvaruje se koncept ekspanzivne monetarne politike.

5.2.Tražnja za novcem Tražnja za novcem predstavlja novčani iznos koji ljudi žele da drže u obliku gotovine i čekovnih depozita, pri različitim nivoima kamatne stope. Stanovništvo želi da drži deo svog bogatstva u obliku gotovine ili čekovnih depozita iz različitih razloga. U osnovi tražnje za novcem nalazi se transakcioni motiv, odnosno želja ljudi da imaju dovoljno novca za svakodnevne transakcije, tj. za kupovinu najrazličitijih roba i usluga. Tu je i motiv predostrožnosti, tj. potreba ljudi da drze deo svoje imovine u visoko likvidnom obliku u slučaju nepredviĎenih dogaĎaja.

10

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

Slika br. 2. Tražnja za novcem u zavisnosti od kamatne stope10

6. FUNKCIJE NOVCA Suština novca proističe iz njegovog robnog i nerobnog sadržaja. MeĎutim kod savremenog novca ta suština izvire uglavnom iz njegovih funkcija. Novac ima pet osnovnih funkcija, koje su se razvojem robne razmene hronološkom redosledom pojavljivale: 1) Novac kao mera vrednosti i merilo cena 2) Novac kao prometno sredstvo 3) Novac kao platežno sredstvo 4) Novac kao blago (tj. sredstvo za zgrtanje blaga) 5) Svetski novac

10

Veselinovid P., 2009.,Ekonomija, US, Beograd, str.194.

11

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

6.1.Novac kao mera vrednosti Ovo je prva i najznačajnija funkcija novca. U njoj novac vrši funkciju opšteg ekvivalenta. Svojom količinom novac tada izražava vrednost svih drugih roba. Novac u funkciji mere vrednosti robnom prometu daje materijal za izražavanje vrednosti svih drugih roba. Drugim rečima, celokupni „robni svet“ novac u funkciji mere vrednosti svodi na zajednički imenitelj, tj. sve robe čini istoimenim (uporedivim) veličinama, koje su kvalitativno jednake i kvantitativno samerljive. Zajedničke vrste robe nisu merljive preko novca i nije novac učinio različite robe meĎusobno samerljivim. Svim robama je zajedničko da su rezultat manje ili veće količine ljudskog rada. Upravo po tome, što su rezultat ljudskog rada, sve robe su istovetne i meĎusobno uporedive i samerljive. I novac je roba, pa je on svojim nastankom samo učinio da se ta zajednička osobina svih roba lakše prepozna i meĎusobno uporedi. Da bi novac bio u funkciji mere vrednosti drugih roba nije potrebno da bude i realno, fizički prisutan. Tj. da bi se veličina vrednosti neke robe izrazila u manjoj ili većoj količini novca, za tu funkciju nije potrebna i fizička prisutnost novca. Zato zamišljeni ili idealni novac najčešće služi kao novac u funkciji mere vrednosti. Vrednost neke robe izražena u manjoj ili većoj količini novca predstavlja njenu cenu. Dakle, cena je novčani izraz vrednosti robe. Zato je vrednost robe najznačajniji faktor koji odreĎuje nivo ili visinu njene cene. MeĎutim, cena robe može da se menja iako njena vrednost ostaje ista. Do toga dolazi u slučaju ako se menja ponuda ili potražnja za tom robom, ili u slučaju ako se menja veličina vrednosti novčane robe (npr. zlata) ili se vrši promena merila cena. U svakoj zemlji država putem zakonske regulative utvrĎuje novčanu jedinicu mere kako bi u robnom obliku služio kao mera vrednosti. Država utvrĎuje monetu, kao jedinicu mere i kao zakonsko sredstvo plaćanja i način njegove uporedivosti u odnosu na strane novčane jedinice. Tako imamo dolar, evro, juan, funtu, dinar...

12

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

6.2.Novac kao prometno sredstvo Funkcija prometnog sredstva je druga funkcija novca. U razvijenoj robnoj privredi razmena se obavlja posredstvom novca. Novac se pojavljuje kao posrednik u razmeni R – N – R, odnosno roba se prodaje za novac a zatim se za taj novac kupuje neka druga roba. Ta transakcija ne mora da bude obavljena u isto vreme i na istom mestu. To znači da se u razmeni posredstvom novca vremenski i prostorno odvajaju članovi prodaje i kupovine robe. Na taj način se prekida njihova meĎusobna vremenska i prostorna zavisnost. Prodaja robe više nije uslovljena kupovinom robe, a kupovina robe oslobaĎa se direktne zavisnosti od prodaje robe. Na taj način se menja način funkcionisanja robnog sistema. Ta promena ima svoja pozitivna i negativna svojstva. Pozitivna svojstva ogledaju se u olakšavanju robnog prometa, tj. razmena robe postaje jednostavnija, brža i efikasnija. Ne postoji više dvostruka zavisnost izmeĎu prodavaca robe i kupaca kao kod trampe. Prodavcu je važno samo da pronaĎe kupca. On dobija novac za prodatu robu, a zatim je kao kupac sasvim slobodan gde će i na koji način potrošiti svoj novac. Negativna strana je upravo poslednja stvar jer stvara mogućnost za poremećaj u robnom prometu. Pošto prodavac ne mora više istovremeno da bude i kupac robe, može doći do povlačenja odreĎene količine novca iz prometa i tako da se naruši kontinuitet prometa robe. Zbog tog povlačenja ili zadržavanja novca van robnog prometa neki proizvoĎači će morati da odlože prodaju svoje robe. Tako dolazi do privremenog prekida i poteškoća u kontinuiranom odvijanju robnog prometa, odnosno u kupoprodaji robe.

13

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

6.3.Novac kao blago Novac pored ostalih usluga u robnom prometu postaje i sredstvo za uvećanje bogatstva. Dva su osnovna razloga zbog kojih novac može biti u funkciji blaga: -

jer novac predstavlja oličenje bogatstva i društvene moći

-

jer postoji mogućnost njegovog izvlačenja i odsustva iz robnog prometa

Novac se meĎutim može u svako doba bez teškoće vratiti u robni promet i ponovo zameniti za bilo koju robu. U savremenim uslovima blago predstavlja novac koji je povučen iz opticaja i tezauiran kao oličenje vrednosti, bogatstva i društvene moći. Kako prodaja robe nije više ostovremeno praćeno kupovinom robe, novac često izlazi iz prometa i zaustavlja svoju cirkulaciju. Učesnici u robnom prometu tada počinju da akumuliraju novac iz različitih razloga. U toj ulozi novac ima funkciju sredstva za zgrtanje blaga. Pristalice robne teorije novca isticali su da blago može predstavljati samo zlato, kao novac koji ne može postati bezvredan i koji zadržava svoju vrednost. Danas se zlato čuva u trezorima kao blago i služi za regulisanje potrebne količine novca u opticaju, kao rezerva za obezbeĎivanje meĎunarodnih plaćanja ili održavanja stabilnosti nacionalne valute. I papirni novac se danas tezauriše kao blago, pošto i on predstvlja izraz ekonomskih mogućnosti i bogatstva. To obično čini stanovništvo kada izgubi poverenje u banke, pa pretežno čuva strani konvertabilni novac. Tezaurisanje novca ima i dobre i loše strane: -

loša strana je u tome što se jedan deo novca ne koristi kao kapital, čime se smanjuje investiciona aktivnost privrednog subjekta

-

dobra strana ogleda se u značajnoj ulozi novca kao blaga u regulisanju stihijskih kretanja novčanog opticaja u toj funkciji novac zapravo čini rezervoar koji se u svako vreme i na svakom mestu može angažovati u promet i na taj način ponovo biva u funkciji privrednog razvoja.

14

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

6.4.Novac kao platežno sredstvo Ova funkcija novca je proistekla iz funkcije novca kao prometnog sredstva ali se razlikuje od nje. Nastanak ove funkcije novca se vezuje za pojavu odloženog plaćanja i koristi se u kreditnim transakcijama. Da bi mogao da vrši ovu funkciju ostale funkcije novca moraju da budu razvijene. U činjenici prostornog i vremenskog odvajanja čina kupovine robe od čina prodaje robe dolazi do izražaja novac u funkciji platežnog sredstva. Kada kupac u momentu kupovine robe plati njenu vrednost tada novac služi kao prometno sredstvo, meĎutim, u praksi vreme isporuke robe u vreme naplate njene vrednosti se po pravilu ne poklapaju. Novac u funkciji platežnog sredstva se javlja onda kada se vrši plaćanje robe i to bez njegovog istovremenog prisustva odnosno na kredit. Novac nije fizički prisutan u momentu kada roba prelazi iz ruke prodavca u ruke kupca. On tada služi samo kao obračunsko sredstvo, koje će se stvarno pojaviti u prometu kada doĎe vreme za naplatu robe. Takav novac koji će kupac odnosno dužnik isplatiti prodavcu nakon odreĎenog vremenskog perioda za ranije isporučenu robu, pojavljuje se u funkciji platežnog sredstva.

6.5.Svetski novac U današnjim uslovima svaka zemlja manje ili više je uključena u svetsku privredu. Za neku zemlju nužnu pretpostavku njenog društveno-ekonomskog razvoja podrazumeva njeno učešće u meĎunarodnoj podeli rada. Na primer Nemačka 1/3 svog BDP-a razmenjuje sa svetom ili Holandiju koja to čini sa 2/3 svog BDP-a. Kako sve zemlje manje ili više prisustvuju na svetskom tržištu, nameće se pitanje koji i kakav je to novac koji funkcioniše na svetskom tržištu. To nije nacionalni novac neke zemlje, koji u nacionalnoj privredi i prometu obavlja svoje funkcije. Efektivni nacionalni novac ili novac neke zemlje u obliku kovanog ili papirnog novca, koji služi kao zakonsko sredstvo plaćanja u svim unutrašnjim finansijskim transakcijama po nacionalnom tržištu se zove valuta. Valute se meĎusobno razlikuju po nazivu (dolar, evro, juan, funta, dinar) ili monetarnom imenu, po merilu cene ili paritetu (Valutni paritet je sadržaj zlata ili neke konvertibilne valute u nacionalnom novcu.), po obliku i sastavnim delovima monete, po znakovima vrednosti itd. Kao takve valute funkcionišu, po

15

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

pravilu samo u nacionalnom granicama, a uzuzeto u platnim unijama (na primer u Evropskoj uniji je moneta evro). Dakle, nameće se pitanje koji novac funkcioniše na meĎunarodnom, tj. na svetskom tržištu. Funkciju svetskog novca može vršiti samo novac pune vrednosti i bez nacionalnih obeležja koja mu nameće neka država svojim zakonskim propisima. Zato svetski novac mora da skine nacionalno tlo i da funkcioniše u svom izvornom obliku, na primer zlato. Iako je danas u savremenom meĎunarodnom robnom prometu prestalo takozvano „zlatno važenje“ tj. ne postoji više obaveza plaćanja u zlatu, ono se u toj ulozi može naći jer je zlato još uvek najrasprostranjeniji i najmobilniji predstavnik nacionalnog bogatrstva. 11 Konvertibilnost znači mogućnost nacionalne valute ili potraživanja u toj valuti da u svako doba bude konvertovana u valutu bilo koje zemlje po realno utvrĎenom tržišnom kursu. Konvertibilna valuta je priznata i opšte prihvatljiva za plaćanje ili naplatu u meĎunarodnoj robnoj razmeni. U suštini su iste funkcije svetskog novca kao i funkcije novca u unutrašnjem robnom prometu. I svetski novac obavlja funkciju mere vrednosti, prometnog i platežnog sredstva. U praksi meĎutim najviše dolazi do izražaja funkcija svetskog novca kao sredstva plaćanja. To je zbog prirode meĎunarodnog robnog prometa u kome se, po pravilu, kupoprodajne transakcije obavljaju na kredit.

11

Međutim i valute nekih zemalja, a po pravilu su to privredno najrazvijenije zemlje, koje su opšte priznati kao čvrste valute, mogu da imaju ulogu svetskog novca. Danas su to, na primer, evro, američki dolar, švajcarski franak, japanski jen, tj. valute koje imaju opšteprihvadenu konvertibilnost.

16

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

7. NOVČANI AGREGATI Moderan novac predstavlja isprave o dugu banaka ili države koje su proglašene zakonskim sredstvom plaćanja. Da bi se razumela uloga novca u tržišnoj privredi neophodno je definisati šta se sve podrazumeva pod novčanom masom. Neophodno je precizno definisati novčane agregate koji su se skraćeno u ekonomskoj literaturi obeležavaju kao M1, M2, M4, M4.12 Ukupna novčana sredstva jedne ekonomije sastoje se iz sledeća četiri agregata: -

M1 – novčani agregat (novčana masa u užem smislu)

-

M2 – novčani agregat (novčana masa u širem smislu = novčana masa + kvazi novac)

-

M3 – ukupna likvidna sredstva

-

M4 – ukupni depoziti

Novčana masa M1 se u većini privreda podrazumeva količina novca koja postoji u privredi u odreĎenom trenutku. Veoma je teško precizirati šta sve treba uključiti u novčanu masu. Kao razlog tome se navodi pojava novih oblika finansijskih instrumenata koji imaju veoma slična svojstva novcu budući da se po potrebi veoma jednostavno mogu transformirati u novac. Novčani agregat M1 (novčana masa) predstavlja potpuno likvidna potraživanja nebankarskog subjekata (preduzeće, države, stanovništva, vanprivrednih institucija, finansijskih institucija van sistema banaka i inostranstva). On se sastoji iz gotovog novca u opticaju i depozitnog novca. Gotov novac u opticaju sastoji se iz kovanog i papirnog novca koji cirkulišu van banaka, a depozitni novac čine sredstva na žiro, tekućim i drugim računima sa kojih fizička i pravna lica (osim banaka) obavljaju najrazličinija plaćanja. Zašto se ova sredstva ubrajaju u novčanu masu? Zato sto se na račun tih depozita u bankama mogu dobiti čekovi kojima se mogu platiti najrazličitija dobra, tj. koji se mogu pretvoriti u gotov novac. U novčani agregat M1 spadaju još i sredstva na zbirnim računima budžeta države i izdvojena sredstva na posebnim računima za investicije, finansiranje javne potrošnje i stanbenu izgradnju. 12

Veselinovid P., 2009.,Ekonomija,US, Beograd, str.190.

17

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

Novčani agregat M2 obuhvata novčani agregat M1 i kvazi novac. Kvazi novac čine drugi depoziti tj. potraživanja nebankarskih subjekata prema bankarskom sistemu koji ne služe za tekuća plaćanja ali se mogu jednostavno transformisati u gotov novac. U okviru ovog depozita moguće je razlikovati štedne (neoročene) uloge sektora stanovništva u domaćoj i inostranoj valuti, kratkoročne hartije od vrednosti nebankarskog sektora, oročene depozite po kreditima i depozite za stambeno-komunalnu izgradnju oročene do jedne godine. Novčani agregat M3 obuhvata novčani agregat M2 uvećan za ostala likvidna sredstva. U ostala likvidna sredstva se ubrajaju oročeni depoziti (sredstva rezervi, sredstva za kupovinu deviza i sredstva za pokriće po akreditivima, garancije kreditima u vezi sa poslovima u inostranstvu, sredstva za doznake u inostranstvu) i udružena sredstva. Novčani agregat M4 se sastoji iz novčanog agregara M3 i dugoročnih obaveza bankarskog sistema prema nebankarskim subjektima u domaćoj valuti i devizama (dugoročna udružena sredstva, dugoročne obaveze banaka po izdatim hartijama od vrednosti i po primljenim sredstvima za stambeno-komunalnu izgradnju) Kategorizacija je izvršena sa stanovišta likvidnosti, počevši od najlikvidnijih i najpokretljivijih kategorija koje ulaze u novčanu masu, a završivši s onim novčanim sredstvima koja su za njihove izvorne vlasnike odnosno depozitore nepokretna i nelikvidna. Ukupna novčana sredstva predstavljaju monetarni potencijal. Naziv je prikladan jer upravo ukupnost tih sredstava determinira potencijalnu veličinu monetarnih kretanja, pa i novčanog opticaja u narednom periodu. Monetarni potencijal je širi pojam od monetarnog volumena jer on ne obuhvata nelikvidna novčana sredstva kao što su blokirani depoziti i oročeni depoziti s rokom dužim od jedne godine.

18

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

Tabela 1. Novčani agregati Ostala nelikvidna

Obaveze prema

sredstva M3

inostranstvu M4

-Ostali depoziti

-Oročeni depoziti

-Blokirani depoziti

oročeni do 1. godine

-Udružena stedstva

-Oročeni depoziti

Novčana masa M1

Kvazi novac M2

-Gotov novac

-Štedni ulozi

-Depozitni novac

M1

preko 1. godine

M2 M3 M4

Grafikon br. 1. Sastav novčane mase u Srbiji13

Gotovina Depozitni novac

13

Jednak J., 2009., Ekonomija, BPŠ, Beograd, str. 389.

19

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

8. KAKO BANKE STVARAJU NOVAC „Dobro je da ljudi ne razumeju naš bankarski i monetarni sistem, jer u suprotnom, verujem da bi izbila revolucija pre sutra ujutro“14

Tema koja mnoge ljude oduvek fascinira. Kako je moguće da se nikada ne dogodi da kada zajmoprimalac doĎe u banku i dobije odgovor kako ne može odmah dobiti kredit jer trenutno nemaju dovoljno novca. Da mu kažu kako moraju da sačekaju da neko položi novac (oroči) kako bi mogli izdavati nove kredite. Velika većina ljudi nije ni svesna kako stvari zaista funkcionišu i kako banka iz jednog dolara može da stvori novih 3, 5, ili 10 novih dolara.15 Finansijski sastav se od svojih najranijih začetaka temelji na principu ponude i tražnje, odnosno sučeljavanja viškova i manjkova finansijskih sredstava. U davno doba kada banke još nisu postojale, kada se novac, odnosno zlato čuvalo kod zlatara shvatilo se da zlatarima nije potrebno da čuvaju svu količinu zlata već da se dobar deo može pozajmiti onoma kojima je trenutno potrebno, a da se samo mali deo može zadržati za podmirivanje tekućih potreba. Tako se sada osim naknada za uloženo zlato u svojim sefovima zlatari počeli da zaračunavaju kamate na pozajmljene viškove. Upravo na ovom principu se razvilo današnje moderno bankarstvo. Poslovanje današnjih banaka se temelji na prikupljenim depozitima – viškovima novčanih sredstava stanovništva, preduzeća i drugih subjekata. Tako prikupljeni depoziti predstavljaju obavezu banke u njenoj pasivi. Banka na tako primljene depozite jedan deo sredstava mora izdvojiti u obliku obaveznih rezervi i rezerve likvidnosti (koju propisuje Centralna Banka) kako bi mogla izvršavati svoje obaveze dok ostatak sredstava može da plasira u obliku kredita svojim klijentima ili u neke druge oblike investiranja, banka ustvari transformiše vlastite obaveze – primljene depozite (pasiva) i vlastita potraživanja – date kredite (aktiva). Zabluda je da banke svoju profitabilnost temelje na razlici pasivnih (kamate na primljeni depozit) i aktivnih (kamata na date kredite) kamatnih stopa pri tom misleći da banka na

14 15

Henry Ford http://www.imamnovac.com/89.aspx

20

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

primljeni depozit od recimo 1000 dolara odobrava u istom ili manjem iznosu. To nije ni približno tačno. Ako banka prikupi 1000 dolara depozita i ako izdvoji 100 za obaveznu rezervu i 100 za rezervu likvidnosti, ostaje joj 800 dolara za kreditnu aktivnost i to je njeni trenutni kreditni potencijal. Ako predpostavimo da će banka uspeti da plasira svih 800 dolara u obliku kredita, jedan deo tako odobrenog plasmana će se vratiti ili ostati u banci na računu (stopa zadržavanja sredstava u banci). Ako predpostavimo da se od prvobitno odobrenog kredita 600 vrati u banku, tih 600 dolara predstavlja novi depozit i novu bazu za sledeći kredit. Banka tako na osnovu jednog depozita multiplicira njegovu vrednost i vrši kreditnu ekspanziju. Ne zaboravimo da je ovo bio primer modela jedne banke (banka A) gde je bila predpostavka da će 600 dolara ostati i/ili vratiti se u banku. To znači da ostalih 200 dolara može doći i kao depozit u neku drugu banku (banka B) – ta druga banka opet izdvaja sredstva za obaveznu rezervu i rezervu likvidnosti i ostatak plasira u obliku kredita i tako se lanac nastavlja. Na taj način dolazimo do tzv. multiplikacije odnosno ekspanzije kredita gde se na osnovu prvobitno uloženih 1000 dolara depozita mogu odobriti mnogo veći iznos kredita i naravno na ukupni iznos zaračunavati aktivnu kamatu. Zbog toga kažemo da banke kreiraju depozitni novac (novac na računima) dok centralna banka primarnom emisijom kreira primarni odnosno efektivni novac ( novčanice i kovanice). Kreditna aktivnost na osnovu koje se stvara depozitni novac predstavlja ustvari sekundarnu emisiju novca. Važno je naglasiti da na proces multiplikacije utiče i razvijenost bezgotovinskog platnog prometa. Što je bezgotovinski platni promet razvijeniji, osnosno što je manje efektivnog novca u opticaju baza za kreditnu aktivnost je sve veća. Centralna Banka kao regulator monetarne politike posebnu pažnju pridaje tome da se ovaj proces multiplikacije previše ne razuzda pa raznim restriktivnim merama utiče na proces multiplikacije depozita. Tu su naročito bitne već pomenute: stope obaveznih rezervi i rezerve likvidnosti. Što su ove stope manje kreditna ekspanzija će biti veća i obrnuto. Naravno, tu dolazi do suprotnih mišljenja izmeĎu poslovnih banaka koje nastoje da što više povećaju svoj kreditni potencijal a tako i svoju profitabilnost, i centralne banke koja nastoji da ograniči kreditnu ekspanziju i izbegne moguću destabilizaciju finansijskog tržišta. 21

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

Čitava mudrost oko novca i monetarnih finansija se može sažeti u 3 osnovna principa i to bi svako trebao naučiti kao tablicu množenja, jer onda niko neće moći da nam prodaje maglu:16 1. Novac je apstraktno javno dobro, stvar dogovora i zakona. Što manje supstance ima u sebi, tim je više novac. Zato je papirni odličan, a žiralni ili bezgotovinski još bolji. Sam po sebi novac nije vrednost ni bogatstvo, već samo služi da olakša razmenu robe i usluga, tj. pravih vrednosti koje se proizvode u jednom društvu, što bi inače moralo da se radi prostom trampom. 2. Novac sme da kreira i emituje isključivo država, tj. ovlašćena javna ustanova i državne banke čija dobit ide u budžet, a ne privatnici kao što je danas slučaj, jer onda imamo na delu kriminal i prevaru epskih proporcija sa katastrofalnim posledicama po društvo i ekonomiju. 3. I najzad, pare se emituju u produktivne svrhe, što čuva kupovnu moć novca i ujedno podmazuje privredni mehanizam i celokupnu razmenu na dobrobit celog društva. Pokriće za novac su roba i usluge koji se proizvode u jednoj zemlji. Ukoliko ne bi bilo robe i usluga namenjenih razmeni, novac bi bio potpuno bezvredan, bio on od papira, zlata ili u vidu brojki na tekućem računu.

„Kad bi se vratili svi bankarski krediti, niko nebi imao depozit niti bi bilo i jednog dolara u opticaju. Ovo je zapanjujuća pomisao. Mi totalno zavisimo od komercijalnih banaka. Neko mora da pozajmi sve dolare koji su u opticaju, keš ili kredit. Ako banke naprave dosta sintetičkog novca mi cvetamo, ako ne, mi gladujemo. Mi smo apsolutno zavisni od stalnog dotoka novog novca. Kad neko shvati celu suštinu slike, tragična apsurdnost naše beznadežne pozicije je prosto neverovatna, ali je tu.“17 Ne ceni novac ni više ni manje nego što vredi. Novac je dobar sluga, a loš gospodar!18

16

http://www.conopljanews.net/krediti_bankarsko_zlo.html Robert Hemphill, Kredit Menadžer, Federalne Rezerve SAD 18 Aleksandar Dima 17

22

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

9. ZAKLJUČAK Danas uprkos činjenici da je tokom poslednjih pedeset godina kupovna moć novca opala, mi smo i dalje manje-više zadovoljni papirnim novcem. Ali u suštini u njemu vrednosti nema. Još je čudnije šro smo srećni zbog novca koji čak ni ne mežemo da vidimo. Današnji elektronski novac može se premestiti od poslodavca do računa radnika u banci, pa do njegove omiljene prodavnice odeće a da se fizički nikada ne materijalizuje. Upravo taj „virtuelni“ novac danas dominira onim što ekonomisti zovu novcem u opticaju. Gotovina u rukama običnih amerikanaca iznosi samo 11% monetarnog agregata M2. Neopipljivost dela današnjeg novca možda je najbolji dokaz njegove istinske prirode. Mnogi ljudi ne shvataju da je novac stvar poverenja, poverenje u osobu koja emituje novac koji koristi ili u ustanovu koja uvažava njegove čekove ili transfere. Novac nije metal. To je poverenje urezano u njega. I izgleda da nije mnogo bitno na čemu je upisano: na srebru, glini, zlatu, papiru, ekranu od tečnog kristala (LCD-u). Sve može da posluži kao novac – od školjki morskog puža sa maldiva do velikih kamenih diskova koji se koriste na pacifičkom ostrvu Jap19. I najzad, čini se, u ovom elektronskom dobu, čak i „ništa“ može da posluži kao novac. Što više znamo o novcu, sposobniji smo da ga kontrolišemo, uživamo u njemu, uvećavamo, trošimo i poklanjamo.20 Na kraju treba reći da novac koji imamo omogućava nam izbore. Kada imamo novac možemo da hoćemo, ili da nećemo. Niko ne može da raspolaže našom voljom i vremenom. Zato treba imati novac! "Kad sam bio mlad, verovao sam da je novac najvažnija svar u životu. Sad kad sam ostario to znam."21

19

N. Gregory Mankiw and Mark P. Taylor, 2008., Ekonomija, Data Status, Beograd Izvor: Ferguson, Niall, 2010., Uspon novca : finansijska istorija sveta, Data Status, Beograd, str. 65. 21 Oscar Wilde, irski pisac 20

23

Seminarski rad

Đorđevid Danijel 829/11

LITERATURA

1. Veselinović P., 2009.,Ekonomija, US, Beograd 2. Jednak J., 2009., Ekonomija, BPŠ, Beograd 3. Kragulj D., 2011., Ekonomija, Kragulj, Beograd 4. N. Gregory Mankiw and Mark P. Taylor, 2008., Ekonomija, Data Status, Beograd 5. Ferguson, Niall, 2010., Uspon novca : finansijska istorija sveta, Data Status, Beograd 6. Šećibović V. 2002., Ekonomija od A do Z, Beogradska otvorene škola, Beograd 7. http://razotkrivanje.net/2010/08/10/kako-je-nastao-novac/ (20.11.2011.) 8. http://www.conopljanews.net/krediti_bankarsko_zlo.html (18.11.2011.) 9. http://www.apafun.com/index.php?topic=24052.0 (21.11.2011.) 10. http://www.sokobanja.com/zanimljivosti/zanimljivo/rekli-su-o-novcu (25.11.2011.) 11. http://bs.wikiquote.org/wiki/Novac (22.11.2011.) 12. http://www.crozona.net/showthread.php?2270-Izreke-i-poslovice-o-novcu 13. http://www.imamnovac.com/89.aspx (20.11.2011.) 14. http://virtuelnimentor.com/blog/?p=2941 (21.11.2011.) 15. http://trosjed.net.hr/ekipa/saritta_1/blog/6300246/ (18.11.2011.) 16. http://novac1.blogspot.com/search/label/novac (20.11.2011.)

24

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF