Seminarski Rad Frida Kahlo

SVEUĈILIŠTE U MOSTARU FILOZOFSKI FAKULTET STUDIJ POVIJESTI UMJETNOSTI

Ivana Pavić

FRIDA KAHLO

Seminarski rad

Mentor: Tomislav Ćavar 

Mostar, sijeĉanj 2014

SADRŽAJ

1. UVOD

Frida Kahlo roĊena je u Meksiku 6.srpnja 1907. godine kao Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderon.

Bila je meksiĉka slikarica realizma, kubizma i nadrealizma. Njezine slike

odraţavale su sve što se dogaĊalo u njezinom kratkom, teškom i priliĉno tragiĉnom ţivotu .  Njezin nadrealizam (surrealizam) pun je alegorijskih elemenata, emocija te kulturnog nasljeĊa iz kojeg je proizašla, a to je kršćansko i ţidovsko nasljeĊe te meksiĉko, indijansko i njemaĉko.  Njezini radovi postigli su veliki uspjeh tek 80-ih

godina prošlog stoljeća jer je za vrijeme

ţivota Frida bila manje poznata po svojim radovima, više  je bila poznata po svojemu burnom  braku s jednim od najvećih meksiĉkih umjetnika Diegom Riverom. Danas su njezini radovi dio kolekcija nekih najvećih nacionalnih muzeja. Ona je ţena koja je stvarala povijest.

2. RANE GODINE ŽIVOTA

Frida Kahlo roĊena je 6. srpnja 1907. godine kao Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderon u Mexicu toĉnije u Plavoj kući (La Casa Azul), koja se nalazila u

malom gradiću

Coyoacan, smještenom tik do glavnog grada. Frida je kasnije, tijekom ţivota, navodila da se rodila 7. lipnja 1910. godine, ali ne zbog toga da prekrije svoje stvarne godine ve ć

je

ţeljela da njezina godina roĊenja bude godina kada je zapoĉela meksiĉka revolucija ili godina kada je roĊen moderni Meksiko. Bila je treće od ĉetvero djece njemaĉkog imigranta Guillerma Kahla (Carl Wilhelm Kahlo) i Matilde Calderon y Gonzalez koja je

 bila španjolskog i indijanskog porijekla. Njezin otac Guillermo Kahlo roĊen je u  Njemaĉkoj a s 19 godina emigrirao je u Meksiko. Brak s Fridinom majkom Matildom mu  je drugi brak. Preko svoje majke Frida je naslijedila i indijanske krvi ĉemu svjedoĉi njezina markantna fizionomija lica.

2.1

BOLEST I NESREĆA

Fridu ţivot od same mladosti nije mazio. Kada je imala samo šest godina, toĉnije 1913.godine, oboljela je od djeĉje paralize, zbog ĉega joj se, nakon toga, desna noga i stopalo nisu razvijali proporcionalno s ostatkom tijela  –   noga je bila mnogo tanja, a stopalo malo i

deformirano. To je upravo i jedan od razloga zbog kojega je cijeloga svog ţivota nosila duge , šarene i ţivotopisne haljine i hlaĉe koje su zajedno sa spojenim obrvama postale njezin zaštitni znak. Ono što je iz korijena promijenilo Fridin ţivot bila je tramvajska nesreća koju je Frida doţivjela sa osamnaest godina. Pravo je ĉudo što ju je uopće i preţivjela. U toj nesreći slomila  je kraljeţnicu, prsnu kost, rebra i zdjelicu, imala je 11 prijelom a desnoj nozi i dislocirano rame. Ali vjerojatno najgora ozljeda koju je zadobila u toj nesreći bila je ta što joj je ţeljezna šipka probila abdomen i maternicu, zbog ĉega su njezine tri trudnoće završile pobaĉajima. Tri

mjeseca joj je cijelo tijelo bilo u

gipsu i trpjela je uţasne bolove. Zbog te nesreće cijeloga

ţivota je imala jake bolove, te je išla na 35 operacija kraljeţnice, desne noge i stopala.

2.2

Frida  je

POČECI SLIKANJA

prije tramvajske nesreće ţeljela postati lijeĉnica, pa 1922. godine upisuje prestiţnu

meksiĉku školu Preparatoria, gdje nije bilo mnogo ţena, pa zbog toga ubrzo postaje  pripadnica politiĉke i literarne grupe nacional -socijalista. U to vrijeme svjedoĉila  je brojnim oruţanim borbama u Meksiku koje su bile nastavak velike meksiĉke revolucije. Za vrijeme školovanja Frida je pomagala svojemu ocu, koji je bio profesionalni fotograf, razvijati fotografije u njegovom studiju, što joj je kasnije pomoglo u umjetniĉkom stvaranju. U to vrijeme  poĉeo se razvijati umjetniĉki pokret muralizam, ĉiji je zaĉetnik bio poznati meksiĉki umjetnik Diego Rivera.

Frida 1925. godine, toĉnije nakon nesreće, ostavlja studij medicine i kreće slikati, i to najprije zato da  prikrati vrijeme boravka u bolnici, i nakon nesreće kada je bila prikovana uz krevet. Vrlo je ĉesto

slikala portrete i razlog slikanja autoportreta bio je taj što je najviše vremena provodila gledajući i upoznajući samu sebe, što je i sama komentirala navodeći „slikam sebe jer sam toliko ĉesto sama i zato što sam predmet koji najbolje poznajem“. Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća prijatelj ju upoznaje sa Tinom Modotti, poznatom glumicom i komunistkinjom, te Diegom Riverom, majstorom zidnih slika, koji su promijenili njezin

ţivot i ţivotni put.

3. FRIDA KAHLO I DIEGO RIVERA

Diego Rivera odmah je prepoznao Fridin talent, a njihovo prijateljstvo se vrlo brzo razvilo

u strastvenu ljubavnu vezu, te su se vjenĉali godinu dana nakon što su se upoznali, toĉnije 1929. godine, kada je Frida imala 22 a Diego 43 godine.  Nakon udaje, neko vrijeme, Frida nije ozbiljno slikala. U prvim godinama braka zanemarila je svoj talent, iako je po tome bila izuzetna. Diego, ili Maestro kako ga je ona zvala, postao joj  je vaţniji od slikanja. Tu i tamo bi naslikala koji portret, ništa dramatiĉno. Njezine slike još

uvijek nisu bile bolne i krvave. Ţivjela je okruţena Diegovom slavom , u novinama su svi  pisali o njoj kao o njegovoj šarmantnoj supruzi, a ne kao o slikarici. Ta da je izgubila samopouzdanje. Ali, zato je njen novi ideal bio da barem postane dobra supruga. Zbog Diega

 je Frida totalno promijenila svoj izgled. On je volio odjeću meksiĉkih seljanki, pa je zbog toga i ona poĉela oblaĉiti dugaĉke suknje i šalove ţivih boja, ukrašavala je kosu cvijećem i vrpcama. Frida je prije toga bila moderna mlada ţena koja je obiĉno nosila hlaĉe, koţne jakne i muške ĉizme pa je njezina preobrazba bila zapanjujuća. Ta egzotiĉna odjeća prvo je  predstavljala samo to da ugodi Maestru, ali kasnije je postala element njezine individualne estetike i njezinog stila.

Diego je podrţavao njezino slikanje, prijateljski, baš kao što je podrţavao i svoje studente. Uĉio ju je da u slikanju bude svoja, da nikoga ne oponaša. Prepoznao je njen talent, ono nešto u njenim slikama, ali takoĊer je bio svjestan koliko su Fridine slike drugaĉije od njegovih.  Nikada nije pomislio da bi mu Frida mogla postati konkurencija, jer ipak je on bio svjetski

 poznati slikar, a ona je bila samo njegova ţena. Diego je dobivao vaţne, velike narudţbe, ne samo u Meksiku nego i

u Americi, u Detroitu,

 New Yorku, San Franciscu, tako da su on i Frida neko vrijeme ţivjeli u Americi. Fridi se nije svidjelo tamo, muĉila ju je nostalgija za Meksikom, za roditeljima i godinu dana mlaĊom sestrom Kity. Ponekad je postajala ĉak i depresivna. Ali Maestro to nije primjećivao. Za vrijeme boravka u Americi Frida je imala dva pobaĉaja. Fridin i Diegov brak bio je

pun trzavica, svaĊa, te ljubavnih afera sa drugim osobama. Frida je

 bila biseksualka pa se nerijetko upuštala u afere i sa muškarcima i sa ţenama. Jedan od njenih ljubavnika bio je i Leon Trotsky, voĊa Crvene armije, kojega su ona i Dieg o primili u svoju

kuću dok je bjeţao pred Staljinovim reţimom. Frida i Diego bili su veoma aktivni u komunistiĉkom pokretu. Ono što je okonĉalo njihov brak bila je Diegova nevjera i to sa Fridinom mlaĊom sestrom Cristinom (Kity). Razveli su se nakon deset godina braka, toĉnije 1939. godine, te pomirili i ponovno vjenĉali 1940. godine.

3.1 LA CASA AZUL – PLAVA KUĆA

Rodna kuća Fride Kahlo koja danas nosi ime La Casa Azul, ili u prijevodu Plava kuća, smještena je u Meksiku, u gradiću Coyoacan u tzv. Londons koj ulici (Calle Londres). Njezini zidovi su obojeni u intenzivnu plavu boju. Unutrašnjost kuće obitelji Kahlo krije mali tropski vrt u kojem se nalazi imitacija asteĉke piramide boje cigle na kojoj su poredane figure razliĉitih meksiĉkih civilizacija. Fr ida je roĊena u toj kući, 1907. godine, iste godine kada je njezin otac i sagradio tu kuću.  U

njoj je provela gotovo cijeli svoj ţivot. U Plavoj kući su umrli i njeni otac i majka, a i sama Frida se vratila tu i provela svoje posljednje godine ţivota u njo j, zajedno sa Diegom Riverom.

Danas, Plava kuća predstavlja muzej koji nosi njezino ime i vjerojatno je jedna od najposjećenijih lokacija u Meksiku. Posjetioci mogu vidjeti originalan namještaj, dio Fridinog stvaralaštva te mnogobrojne obiteljske fotografi je.

4. UMJETNIČKI STIL FRIDE KAHLO

 Njen slikarski opus u velikoj mjeri ĉine autoportreti, ĉak 55 slika od njenih ukupno 143 ĉine autoportreti. Ono što Fridu Kahlo ĉini posebnom je to što nikada nije završila likovnu akademiju ili bilo kakvu

školu povezanu s umjetnošću, nego je bila samouka i sve što je

 postigla ostvarila je samo svojim trudom i radom. Razvila se u umjetnicu ĉiji je rad fascinirao mnoge svjetski poznate umjetnike i

druge slavne liĉnosti. Njeni radovi ĉesto su bili šokantni i

opisivali su teţak ţivot ţena. Njena preokupiranost ţenskim temama napravila je od nje feministiĉku ikonu 20. stoljeća.  Njezini portreti opisivali su njezina psihiĉka i fiziĉka stanja kroz koja je prolazila u ţivotu i njezini radovi su zbog toga bili puni boli od teških operacija, spontanih pobaĉaja, ljubavnih  problema u braku te mnogobrojnih ljubavnih afera.

Radovi su joj bili ispunjeni meksiĉkom kulturom i nasljeĊem, slikani ţivim bojama i bil i su mješavina realizma i simbolizma. Zbog simbolizma na njezinim slikama se ĉesto pojavljuju majmuni koji su u meksiĉkoj mitologiji simbol poţude. TakoĊer se na njenim slikama ĉesto mogu naći i kršćanski i ţidovski simboli. Uvijek su je svi ţeljeli uvrstiti u nadrealiste, ali Frida je govorila: „Oni misle da sam ja nadrealistica, ali to nije istina. Nikada nisam slikala svoje snove. Ja slikam svoju stvarnost.“ Koliko je god Fridin ţivot bio fascinantan, toliko je bila i njezina umjetnost. To je uvijek govorio i isticao njezin suprug Diego Rivera kada je govorio da je ona prva ţena u povijesti

umjetnosti koja je sve teme koje se tiĉu ţena tretirala bez ikakvih kompromisa. Frida Kahlo svoju prvu izloţbu imala je 1931. godine u San Franciscu na „Sixth Annual Exhibition of the San Francisco Society“ gdje je izloţena njezina slika „Frida i Diego Rivera“. Svoju prvu izloţbu u Meksiku imala je tek 1937. godine na skupnoj izloţbi u „Galeriji umjetnosti“ na meksiĉkom sveuĉilištu gdje je izloţila svoje ĉetiri slike.  Nakon toga na poziv francuskog pisca i pjesnika Andre Bretona odlazi u Pariz, gdje je odrţala izloţbu zajedno s drugim meksiĉkim umjetnicima, na kojoj je ĉak i poznati Louvre otkupio

 jednu njezinu sliku. Bila je to slika po nazivom „Okvir“. Ta slika je bila prvo umjetniĉko djelo nekog meksiĉkog umjetnika koju je Louvre kupio u 20.

stoljeću.

Vodila je bogat ţivot, prireĊujući zabave na kojima je voljela šokirati i priĉati prljave priĉe što nije bilo tipiĉno za ţene toga doba. U Francuskoj je prijateljevala s poznatim Pablom Picassom.

U Meksiku, 1953. godine, Frida je imala svoju prvu samostalnu izloţbu. Kako je u to vrijeme  bila lošeg zdravlja, doktori su joj zabranili da sudjeluje na izloţbi, no ona je ipak došla i šokirala sve oko sebe. Naime, došla je na  nosilima. U tom trenutku gomila ljudi okupljenih na izloţbi joj je ĉestitalo, a o na je postigla nevjerojatan uspjeh.

4.1

AUTOPORTRET S OGRLICOM OD TRNJA

Autoportret s ogrlicom od trnja po stilu podsjeća na tradicionalne meksiĉke poboţne slike.  Naslikana je 1940. godine kada je njezin burni brak sa Diegom Riverom prekinut razvodom

na godinu dana. Ogrlica upućuje na trnovu krunu koju je Isus nosio tijekom svoje muke, a oznaĉuje poniţenje koje je pretrpjela od supruga. Iz ogrlice visi mrtvi kolibrić, tradicion alni meksiĉki talisman koji nose oni što ţude za ljubavlju. Na ramenima su joj dva demona  prikazani kao njezini ljubimci: smrt u obliku crne maĉke i vrag utjelovljen u liku majmuna. Iz svega je jasno vidljivo da je Frida razmatrala mogućnost samoubojstva. Bila je muĉenica ljubavi i nadala se uskrsnuću poput Kristova, na što upućuju leptiri oko njezine glave.

4.2

FRIEDA I DIEGO RIVERA

Dvije godine nakon vjenĉanja sa Diegom Riverom naslikala je njihov zajedniĉki portret. Slika  je ulje na platnu i moguće da je nastala po njihovoj fotografiji s vjenĉanja. Odjevena u široku

tamnozelenu suknju i zaogrnuta crvenim šalom, ona stoji i drţi za r uku Maestra. Glavu je koketno nagnula prema njemu, kao da će mu se svakoga ĉasa nasloniti na rame. Maestro u desnoj ruci drţi paletu i kistove. On je slikar. Njene su ruke prazne. Ona je samo slikareva supruga, izgleda kao obiĉna meksiĉka seljanĉica. Na ov oj slici nema ni traga zavodljivosti njezinog prvog autoportreta niti ozbiljnosti njezinih kasnijih radova. Naslikala je samu sebe,

ali kao da to nije ona. Umiljata je i pokorna te nekako bezliĉna. Ni traga zanimljivoj djevojci, slikarici te budućoj fascinantnoj ţeni. U središtu slike je Maestro, ona je tek dodatak, odjek, sjena. Sliku ja naslikala za svog prijatelja Alberta Bendera u travnju 1931. godine. To je bilo njezino prvo prikazano djelo.

4.3

DVIJE FRIDE

Ova slika nastala je nedugo nakon razvoda od Diega Rivere i jedno je od najvećih Fridin djela. Frida je naslikala dva autoportreta ali

razliĉitih osobnosti. U svom dnevniku Frida je

napisala kako je ovu sliku naslikala zbog uspomene na svoju imaginarnu prijateljicu iz

djetinjstva. Ali je kasnije priznala da to nije istina. Sa desne strane vidimo Fridu obuĉenu u meksiĉku nošnju Tehuane, Fridu kakvu je volio i poštivao Diego.  Sa lijeve strane vidimo Fridu u ĉipkastoj viktorijanskoj vjenĉanici, Fridu koju je D iego napustio. Srce koje je vidljivo  prikazano na oba autoportreta je simbol kojim je Frida ĉesto izraţavala svoju bol. Fridi, koju Diego ne voli, srce je raspuknuto, dok je drugoj Fridi srce cijelo. Ta dva ţenska srca povezuje vena, vena puca i vidimo kap ljice krvi koje padaju na bijelu Fridinu haljinu. U oĉima vidimo strah da ne iskrvari do smrti. Munjevito i oblaĉno nebo iza predstavlja Fridin Slika se danas nalazi u Muzeju moderne umjetnosti u Meksiku.

4.4

MOJA HALJINA VISI TAMO

unutarnji nemir.

Frida je iz Amerike donijela sliku „Moja haljina visi tamo“. Te je zime u New Yorku padao

gusti snijeg i pri tmurnoj svjetlosti koja je ušla u stan kroz velike prozore slikala je tu sliku dodajući otrovnozelenu boju haljini koja visi razapeta na koncu izmeĊu zahod ske daske i urne na pozadini ledenosivih tonova mora i grada u daljini. Tuga meksiĉke haljine koja tako visi iznad smeća i dimnjaka, iznad nebodera , crkvenog tornja sa znakom dolara, tog novog boga kojemu se Amerikanci mole i Kipa slobode u pozadini. Halji na je ispraţnjena od tijela i sama.

 Na toj slici nema ţice duše, niĉeg ţivog. Ali to nije ono što je ĉudno. Ĉudno je to što nema Fride. Umjesto da, kako to obiĉno ĉini, slika sebe, kako bi se uvjerila da postoji, nje više nema. Slika se danas nalazi u „Hoover Gallery“ u San Franciscu.

4.5

MOJI PRARODITELJI, RODITELJI I JA

Ova slika je prva od dva obiteljska portreta. Ona s e pojavljuje kao mala curica koja stoji u

dvorištu Plave kuće (La Casa Azul) u Coyoacanu u Meksiku, kuća u kojoj je roĊena. Njezini roditelji su iznad nje, stoje u pozi koja je uzeta sa fotografije njihova vjenĉanja. Dijete koje je  prikazano u utrobi Fridine majke oznaĉava Fridu prije

njezinog roĊenja. Malena Frida u ruci

drţi crvenu traku koja vodi do njezinih praroditelja, odnosno djedova i baka. Djed i baka s majĉine strane prikazani su na lijevoj strani iznad planina i meksiĉkog pejzaţa, a s oĉev e strane su prikazani iznad mora što oznaĉava njihovo europsko porijeklo. Danas se ova slika nalazi u Muzeju moderne umjetnosti u New York-u.

5. TRAGIČAN KRAJ FRIDE KAHLO

„Nadam se da je izlaz sretan, i da se nikada neću vratiti“ bile su rijeĉi koje  je Frida Kahlo napisala u svoj dnevnik samo nekoliko dana prije svoje smrti. Umrla je 13.srpnja 1954.

godine sa navršenih 47 godina ţivota. Frida je imala upalu pluća, i iako se još uvijek od nje nije opravila otišla je sudjelovati na demonstracijama protiv intervencije SAD-a u Gvatemali te od posljedica tog impulzivnog

ĉina umire u noći sa 12. na 13. srpanj u Plavoj kući u kojoj je i roĊena. Kao sluţbeni uzrok smrti navedena je plućna embolija, premda su neki smatrali da je posrijedi  prevelika doza lijek ova koje je Frida uzela, što je bilo moţda sluĉajno, moţda namjerno. Sluţbena

autopsija

nikada nije izvršena. Kao što to obiĉno kod velikih umjetnika biva, njezina umjetnost postala je iznimno cijenjena tek nekoliko desetljeća poslije njezine smrti. Do tad a je bila poznata samo kao fascinantna ţene Diega Rivere. Prema posthumnoj odredbi Rivere, u Plavoj kući se 1958. godine otvara memorijalni muzej Fride Kahlo.

6. ZAKLJUČAK