Seminarski geologija

UNIVERZITET U BIHAĆ TEHNIĈKI FAKULTET Šk. 2013. / 2014. godina Semestar I

Nastavni predmet:

INŢENJERSKA GEOLOGIJA

SEMINARSKI RAD Tema: SPECIFIČNOSTI INŽENJERSKOGEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA ZA RAZLIČITE NAMJENE I OBJEKTE

Student: Grgić Sanel Broj indeksa: 883 Odsjek:GraĊevinski Predmetni nastavnik:Dr.Branko Boţić

Bihać, Decembar 2013. godine

UVOD

Zadatak seminarskog rada je da iz obadrane teme steknemo nova saznanja. U ovom sluĉaju na temu specifiĉnosti inţinjerskogeoloških istraţivanja za razliĉite namjene i objekte bit će obraĊene neke od pojava kao što su:             

temeljenja; prostorno planiranje; prometnice ( cestovne prometnice, ţeljezniĉke pruge); pomorske i zrakoplovne luke; tuneli; mostovi i vijadukti; zasjeci, usjeci i nasipi; hidrotehniĉki objekti: akumulacijska jezera; brane; kanali; odlagališta otpada ; groblja.

Sloţena geološka graĊa, inţinjersko-geološka svojstva litoloških ĉlanova i intezitet fiziĉko-geolških proces proizvode veoma razliĉit stepen prirodne stabilnosti padine na istraţivanom terenu, na osnovu prethodnih elemenata i inţinjersko-geoloških pojava i procesa registrovanih kroz prospekciju, na terenu je izdvojeno pet kategorija po stepenu prirodne stabilnosti. Trajnost, stabilnost i funkcionalnost objekta su temeljni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni. Za sve faze projektiranja nuţno je odrediti inţenjerskogeološke osobine i njihov odraz na konstrukciju tijekom izgradnje i u eksploataciji.

1.TEMELJENJE Temeljenej je faza koja tenološki slijedi nakon pripremnih zemljanih radova. Temeljenje objekata treba obavezno vršiti u geološkom substratu uz prethodno detaljno ispitivanje kvaliteta i strukturnih odnosa, odnosno prostorne orijentacije diskonituiteta i slojeva nepostojanih svojastava koji determiniraju stabilnost na padini. Od posebnog zanĉaja su geološki uslovi graĊenja na zaravnjenim terenim izgraĊenih od rijeĉnih naslaga. U strukturi ovih seimenata direktno preko osnovnog gorja obraĊenog erozionim radom rijeke leţi horizont šljunakova, koji su redovno prekriveni inundacionim zastorom pjeskovito prašinastog sastava. Debljina ovo horizontal je obiĉno manja od 1 m, pa se lakši objekti mogu temeljiti u horizontu šljunkova koji posjeduju dovoljnu nosivost za ovakve objekte, a eventualan slijeganja su ravnomjerna. Veći objekti se mogu temeljiti ispod šljunkova na osnovnom gorju. Kod prikovitog aluvijuma (plovne terase) u šljunkovima se oĉekuje slobodna podzemna voda. Ovi prostori su povoljni za izradu saobraćajnica i ne zahtjevaju posebne mjere osiguranja, niti veće pripreme podloge nasipa.

Temeljenje na stijeni moţe se izvesti neposredno ( bez temeljne stope ) i s temeljnom stopom odreĊenih dimenzija. U sluĉajevima većih defekata u graĊi stijene, temeljenju prethode konsolidacijski radovi ( injektiranje, ĉišćenje pukotina od ispune i njihovo plombiranje betonom i sl. ). Inţenjerskogeološkim istraţivanjima se odreĊuju: -

litološke osobine stijena, poloţaj slojeva, poloţaj diskontinuiteta i njihov meĊusobni odnos, pukotinska ispuna i njezine osobine.

Za laboratorijska ispitivanja uzimaju se intaktni i poremećeni uzorci za laboratorijska ispitivanja. Na uzorcima se odreĊuju parametri otpornosti za smicanje, kako monolitnog uzorka tako i pukotinske ispune, ĉime se dobijaju podaci za projektiranje dopuštenog opterećenja i dimenzija temelja. Kod temeljenja treba uzeti u obzir ulogu podzemne vode. U nekim stijenama ta voda bitno mijenja koheziju i neke minerale. Da bi se dobio cjelovit uvid u deformabilnost stijenske mase nuţni su kvantitativni podaci o diskontinuitetima, njihovim sistemima i meĊusobnom odnosu. To se najbrţe i najbolje postiţe pomoću strukturnih ( Schmidtovih ) dijagrama. Uz to koristi se i koeficijent oštećenosti stijenske mase, koji na indirektan naĉin, orijentacijski, odgovara na pitanje o deformabilnim osobinama,pomoću izraza: , gdje su:

...koeficijent oštećenosti stijenske mase, V1s ...brzina prostiranja elastiĉnih longitudinalnih seizmiĉkih valova kroz stijenu u prirodnom stanju (

⁄ )

V1m ...brzina prostiranja elastiĉnih longitudinalnih seizmiĉkih valoa kroz monolitni uzorak stijene (

⁄ ).

Pod dubinom temelja obiĉno se podrazumijeva dubina, mjerena od površine terena, do temeljne plohe, obiĉno vodoravne, preko koje temelj prenosi glavninu opteredenja konstrukcije na tlo. Plitki se temelji u pravilu izvode preteţno prethodnim iskapanjem tla (ili stijene) od površine terena, bilo to površina netaknutog terena ili površina tla u dnu neke dublje graĊevne jame. U posljednjem sluĉaju dno graĊevna jame moţe biti duboko ispod površine originalnog terena pa de u konaĉnosti i temelj na tom dnu biti duboko ispod površine netaknutog terena, ali de po svojim znaĉajkama (izvoĊenju i proraĉunu) ipak biti plitki. Mogude su razliĉite podjele temelja obzirom na njenu svrhu i pripadni kriterij pa tako i prema dubini. Svrha podjela je obiĉno pojednostavljenje komunikacije meĊu inţenjerima, a kriteriji su obiĉno naĉin izvoĊenja ili metoda dokazivanja mehaniĉke otpornosti i stabilnosti temelja. Podjela na plitke i duboke temelje do sada se pokazala kao praktiĉna. U tu podjelu se uglavnom uklapa kako kriterij naĉina izgradnje temelja tako i kriterij metode dokazivanja mehaniĉke otpornosti i stabilnosti.

1.2.PLITKI TEMELJI

Plitki se temelji gotovo nikad ne izvode na samoj površini netaknutog terena jer se tu obiĉno nalazi nepogodan humus, lošije tlo ili su prisutni nepovoljni vanjski utjecaji, kao što je smrzavanje ili isušivanje tla koje moţe izazvati nepoţeljne deformacije tla. Nadalje, konstruktivni dio plitkog temelja, onaj koji mora osigurati statiĉku nosivost i krutost, rijetko se izvodi neposredno u dodiru s tlom, ved se taj dodir posebno ureĊuje nabijanjem tanjeg podloţnog ili „izravnavajudeg” sloja ili sloja „ĉistode” u obliku nekog krupnozrnog tla ili mršavog betona u dnu iskopa za temelj. Svrha tog sloja je ureĊivanje podloge za urednu izvedbu temelja, dreniranje ili prekid kapilarnog dizanja podzemne vode do temelja. Debljina tog podloţnog sloja obiĉno je desetak ili više centimetara, ovisno o razliĉitim zahtjevima u svakom posebnom sluĉaju. U pojedinim se sluĉajevima ispod konstruktivnog dijela temelja, a iznad podloţnog sloja, postavlja i odgovarajuda izolacija od vlage ili prodora podzemne vode. Ovi se detalji podloţnog sloja i izolacije obiĉno ne rješavaju u geotehniĉkom projektu.

2. PROSTORNO PLANIRANJE

UtvrĊivanje inţenjerskogeoloških svojstava terena za razne nivoe planiranja,projektovanja i graĊenja vrši se svim metodama savremene geološke nauke i metodama drugih srodnih nauĉnih disciplina. Inţenjerskogeološka svojstva terena kao prirodne konstrukcije koja se prouĉavaju za potrebe planiranja, projektovanja i grañenja su: 1) geomorfološke odlike; 2) geološka graña; 3) hidrogeološke odlike; 4) geodinamiĉki procesi i pojave; 5) fiziĉko-mehaniĉka stanja i svojstva stenskih masa i terena; 6) pojave i leţišta mineralnih sirovina, kao i drugih geoloških vrednosti i retkosti; 7) inţenjerskogeološki uslovi narušavanja i zaštite geološke sredine.

Za potrebe prostornog planiranja vrše se kompleksna osnovna geološka istraţivanja radi utvrĊivanja i vrednovanja ukupnih geoloških potencijala odreĊenog podruĉja i utvrĊivanja ukupnih geoloških uslova za oĉuvanje prirodne sredine. Rezultati cjelovitih istraţivaĉkih radova mogu, u pet razliĉitih karata, prezentirati model prirodnog sistema kojeg ţelimo urbanizirati. Njihove zadaće su: -

litološka, inţenjerskogeološka, hidrološka, seizmotektonsko-seizmološka, sintetizirana.

Inţenjerskogeološka istraţivanja prostora za izgradnju novih urbanih odruĉja treba promatati kao segment istraţivanja cjelokupnog okoliša, koji u interakciji s drugim vrstama istraţivanja doprinosi donošenju optimalnih odluka u urbanizaciji. MeĊutim, kod prostornog planiranja, u domeni geoloških disciplina, nije dovoljno odrediti samo inţenjerskogeološke osobine.

3.PROMETNICE

Prometnice su graditeljski objekti koji imaju posve specifiĉe osobine glede planiranja i izvedbe trase te dopuštenih nagiba. Zbog duljine prometnica, mnoge osobine terena, kao sto su: litološke, inţenjerskogeološke, tektonske i reljefne, mijenjaju se uzduţ trase, pa na odreĊenim dionicama imamo razliĉite utjecaje egzodinamiĉnih i endodinamiĉnih potresa i pojava koje oni izazivaju. Da bi projektant upoznao utjecaje ĉinioca, nuţno je da prouĉi utjecaje reljefa, geološke graĊe, hidroloških i hidrogeoloških te inţenjerskogeoloških osobina, ali i klimatološih i ekoloških cinioca. Studiju o utjecaju ovih cinioca treba obaviti prije izrade idejnog i izvedbenog projekta.

4.CESTOVNE PROMETNICE

Idejno rješenje trase neke prometnice daju graĊevinari. Preliminarna istraţivanja za potrebe projektiranja i gradnje prometnica sadrţe geološko rekognosciranje terena šireh podruĉja trase, a rezultiraju programom geoloških, hidrogeoloških, inţenjerskogeoloških i drugih istraţivaĉkih radova. Opseg radova ovisit će o geološkoj graĊi terena. Geološki podaci obraĊuju se po dionicama. Rezultat trebaju dati nedvosmislena rješenja o odrţivosti projektirane trase i prijedlog sanacije manje povoljnih podruĉja.

Inţenjerskogeološka istraţivanja izvode se u širini 200 do 500 m, s obje strane projektirane trase. Rezultati istraţivanja prikazuju se na kartama u mjerilu od 1:200 do 1:1000. Nakon obavljenih geoloških istraţivanja programira se istraţivaĉko bušenje i kopanje istraţivaĉkih jama. Dobivene rezultate analizira tim struĉnjaka u sastavu: projektant, geolog i geomehaniĉar.

5.LUKE 5.1.Pomorske luke Luka oznaĉajima, odreĊenim obalama, lukobranima, ureĊenim i neizgraĊn kopneni prostor s izgraĊnim prostorom za stajanje, sidrenje i zaštitu postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pretovar robe, uskladištenje i drugo brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika doradu robe te ostale manipuliranje robom, proizvodnju, oplemenjivanje i usobnoj ekonomskoj strain gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u prometnoj ili tehnološkoj svezi. Pomorske luke su objekti izgraĊeni na obalnom rubu. Temeljeni su na dubinama koje omogućuju pristajanje plovnih objekata odgovarajućeg gaza. Inţenjerskogeološke osobine nanosa i stijena koje izgraĊuju morsko dno odreĊuju naĉin temeljenje pristaništa i mogućnosti produbljivanja morskog dna u sluĉaju potrebe. Uzorci iz ĉvrstih stijena uzimaju se istraţivaĉkim bušenjem. Reljef morskog dna odreĊuje se dubinomjerima, ali i uz pomoć ronilaca.Kod toga je bitno znati da su obalni i morski reljef u meĊusobnoj interakciji. Valovi i morske struje su bitan faktor, koji djeluju razarajuće. Topografija i geološka graĊa obalnog dijela u luci mora omogućiti izgradnju stabilne i dovoljno prostrane operativne zone za utovare i istovare s brodova, te laku izvedbu komunikacijskih prometnica.

5.2.Zrakoplovne luke Zrakoplovne luke su objekti koji se sastoje od objekata na zemlji i neposredne zraĉne zone. Zrakoplovne luke mogu biti izvedene u nizinskom reljefu, u rijeĉnom dolinama i u brdskoplaninskom reljefu, na razliĉitim vrstama stijena.

Neposredna zraĉna zona prouĉava se sa stajališta metrologije i klimatologije, posebno smjera, jakosti i uĉestalosti vjetra, te uĉestalosti magle, snijega i leda, što bitno utjeĉe na izbor lokacije zrakoplovne luke. Zbog stabilnosti objekata, posebno uzletno-sletne staze, spojnice i zrakoplovne postaje, maksimalne razine podzemnih voda u pjeskovitim i šljunĉanim sedimentima moraju biti niţe od razine temelja najmanje 0,5 m od kote temeljenja.Sliĉni problemi postoje i u proširenim rijeĉnim dolinama. Laboratorijskim ispitivanjem na uzorcima i ispitivanjem u terenima nevezanih i poluvezanih stijena nuţno je odrediti granulometrijski sastav, petrografski sastav fragmenata, gustoću i prostornu masu, stepen vlaţnosti, koheziju, kut unutarnjeg trenja, koeficijent filtracije, granicu plastičnosti, granicu tečenja, složenost zrna, i prema potrebi, hemijska svojstva.

6.TUNELI

Tunel je podzemna graĊevina ispod površine terena koja osigurava prostor za razliĉite namjene i s jednim ili oba kraja izlazi na površinu. Tradicionalna tunelogradnja do polovine prošlog stoljeća, koristila je upoĉetku drvenu a kasnije iĉeliĉnu podgradu za privremeno stabiliziranjetunela do ugradnje konaĉne podgrade. Konaĉna podgrada bila je zidana iliod betona. Kod ovog naĉina graĊenja, opterećenje podgrade bila je posljedica dezintegracije okolne stijene. Teorije ovih opterećenja razvili su Komarell, Terzaghi i dr. S obzirom na raspoloţive tehnike iskopa i mnogorazliĉitih faza iskopa, od iskopa do kompletiranja podgrade prolazilo jepuno vremena što je pogodovalo razgradnji stijenske mase. Rezultatovakvog naĉina graĊenja bila su vrlo velika nepravilna opterećenja što je rezultiralo debelom podgradom. MeĊutim, još u to vrijeme znanstvenici surazumjeli potrebu reduciranja deformacija s ciljem korištenja nosivogkapaciteta stijenske mase i reciproĉnog odnosa izmeĊu otpornostipodgrade i defirmacija Tuneli se, ovisno o geološkim osobinama stijenske mase u kojoj se planira njihova izgradnja, dijele na:    

lake tunele, srednje teške tunele, teške tunele, veoma teške tunele.

7.MOSTOVI I VIJADUKTI

Mostovi i vijadukti se u sklopu prometnica, zobg morfoloških osobina terena. Most je objekt koji spaja obale neke rijeke, odnosno rijeĉne doline, a vijadukt objekt koji premošćuje suhu dolinu, zbog skraćivanja duljine puta i troškova koji bi nastali obilaţenjem, a takoĊer i zbog poboljšanja prometnih osobina trase. Vijadukt (lat. via = put + ducere = voditi) je konstrukcija koja premošĉuje dolinu. Opće pravilo je isto kao kod mosta, ali ispod mosta, se nalazi voda (rijeka, more, jezero), a pod vijaduktom je obiĉno dolina ili prometnica. Posebna vrsta vijadukata su vodovodi ja na kojima su Rimljani dovodili vodu u gradove. Pri projektiranju, nuţni su geološki podaci koji se odnose na litološki sastav terena, tektonske i strukturnogeološke osobine, fiziĉko-mehaniĉka svojstva, hidrogeološke osobine i utjecaj suvremenih inţenjerskogeoloških procesa i pojava. U litološkom smislu, za temeljenje mostova i vijadukata povoljne su sve svjeţe ĉvrste stijene koje odgovaraju kriterijima nosivosti. Tektonske i strukturnogeološke osobine su bitne kod odreĊivanja lokacija temelja stupova i iskopa za temelje. Fiziĉko – mehaniĉka svojstva koja utjeĉu na stabilnost temelja stupova mostova i vijadukata su: ĉvrstoća na tlak,      

gustoća, prostorna masa, poroznost, otpornost na smrzavanje, otpornost na utjecaj vode i otpornost na udar. Hidrogeološke osobine bitne za sigurnost temeljne konstrukcije su:

  

podzemni tokovi, veliĉina slivnog podruĉja s kojeg voda gravitira lokacijama tupova, otpornost i razine kolebanja podzemne vode. Suvremeni inţenjerskogeološki procesi koji utjeĉu na stabilnost mostova i vijadukata su:  fluvijalna erozija,  odronjavanje dijelova stijenske mase,  osipanje i klizanje po plohama diskontinuiteta.

8.ZASJECI, USJECI I NASIPI

Cilj zasijecanja i usijecanja terena, kao i nasipavanje pojedinih njegovih dijelova je postizanje projektirane nivelete u visinskom i prostornom smislu.

Zasijeci i usjeci izvode se u morfološki razvedenom terenu, u svim sluĉajevima kaka je kota nivelete trase ispod kote terena, neposredno u padini (zasjeci) ili podruĉju niskih breţuljaka (usjeci). Time se izbjegavaju visoki stupnjevi nagiba trase i njezino produljenje obilaţenjem zapreke.

Nasipi su takoĊer objekti lpko se izvode na cestovnim prometnicama i ţeljezniĉkim prugama, u sluĉajevima kada je kota nivelete trase iznad kote terena. Za izvedbu nasipa najpovoljniji je lomljeni, dobro sloţeni kamen, povoljnih osobina. Ako kamena nema, za nasipanje se koriste šljunak, pijesak i glina.

9.HIDROTEHNIČI OBJEKTI Geološka su istraţivanja za potrebe izgradnje hidrotehniĉkih objekata kompleksna i raznovrsna jer zahtijevaju taĉne i do kraja precizne determinacije odnosa na terenu, s obzirom na to da njihova pogrešna i nedovoljno precizna ocjena moţe izazvati katastrofalne posljedice.

Istraţni radovi izvode se u ĉetiri faze:    

Preliminarna istraţivanja, Istraţivanja za potrebe izrade osnovnog projekta, Istraţivanja za potrebe izrade glavnog projekta, Istraţivanja tijekom izvedbi radova.

U fazi preliminarnih istraţivanja, uz konzultaciju postojećih objavljenih radova i fondovskih dokumenata, obavlja se izbor lokacija povoljnih za akumuliranje vode i za eksploataciju i preradu potrebnog kamena iz privremenog kamenoloma. Inţenjerskogeološka studija, koja je rezultat istraţivanja ove faze, mora sadrţavati spoznaje o:  

lokacijama povoljnim za akumuliranje vode, geološkoj graĊi i vizualnoj ocjeni kvalitete stijena,

   

hemijskim svojstvima vode i mogućim gubicima procjeĊivanjem, nestabilnim padinama i klizištima, akumuliranju materijala u izvedenim objetima, radovima koje treba obaviti za izradu osnovnog projekta.

Osnovnim projektom definira se konaĉni izbor lokacije najpovoljnije za hidrotehniĉki objekat. Osim toga, definiraju se: naĉin i dubina temeljenja, veliĉina slijeganja stijenske mase ispod brne, mogućnosti procjeĊivanja unutar akumulacije, oko brane i ispod nje.

10.AKUMULACIJASKA JEZERA Kod izvedbi akumulacijskih jezera za potrebe energetike, vodoopskrbe, spreĉavanja poplava, poljoprivrede i sl., nuţno je prouĉiti morfološke osobine terena, veliĉinu slivnog podruĉja, hidorgeološke odlike stijena i terena, hidrološke odlike, klimatološke i meteorološke osobine, utjecaj egzodinamiĉnih i endodinamiĉnih procesa i pojava te koliĉinu nanosa.

Za postojanost akumulacije najpovoljnije su vodonepropusne stijene. S današnjim stupnjem tehniĉko-tehnoloških postignuća, akumulacije se ostvaruju i u kaveroznim razlomljenim krškim terenima. U širem podruĉju akumulacija, posebno prilikom naglog punjenja i praţnjenja vode, primjećena je povećana seizmiĉka aktivnost.

11.BRANE Brane su hidrotehniĉki objekti kojima se omogućuje zadrţavanje vode u nekom podruĉju. Suvremene brane se izvode od betona, armiranog betona i kamenog nasipa s vodonepropusnom glinenom jezgrom, ovisno o tlaku akumulirane vode koji na branu djeluje i inţenjerskogeološkim osobinama terena u kojima se izvode Inţenjerskogeološke osobine, koje posebno treba prouĉiti pri odabiru lokacije i tipa brane, su:    

razlomljenost terena, seizmiĉnost, dopušteno opterećenje i mogućnost smicanja brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom.

Razlomljenost terena znatno utjeĉe na izbor tipa brane, posebno one ozgraĊene od betona i armiranog betona. Dopušteno opterećenje na dodirnoj plohi teren-temelj ima iznimno znaĉenje zbog tlaka kojim branadjeluje na stijenu svojom masom, te se tom problemu u fazi istraţivanja i projektranja daje odgovarajuća paţnja. Smicanje brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom dogaĊa se redovito po plohama diskontinuiteta, što znaĉi da u fazi istraţivanja i projektiranja treba paţljivo prići litološkim i strukturnogeološkim istraţivanjima temeljne stijene i bokova

12.KANALI

Kanali su dovodni odvodni objekti hidrotehniĉkih sistema potrebe energetike i poljoprivrede. Mogu biti rabljeni i kao plovni putevi. Kanal je moguće realizirati u svim vrstama stijena. Po potrebi mogu biti oloţeni i neobloţeni, pokriveni i otkriveni, pravokutnog ili trapeznog oblika. U inţenjerskogeološkom smislu bitne su osobine stabilnosti kosina kanala, i padine u kojoj će kanal biti izveden, jer se njegovom izvedbom moţe aktivirati proces klizanja masa. Pri tome je vaţno odrediti koliĉine podzemnih voda koje kanalu gravitiraju te njihovu oscilaciju i moguĉnost ispiranja sitnijih frakcija iz nevezanih i poluvezanih sedimenata. Obim i vrsta istraţivanja ovisit ce o sloţenosti litološke graĊe terena, ali i o konstrukcijskim odlikama kanala i zahtjevima projektanta u vezi sa vodonepropusnošću kanala.

13.ODLAGALIŠTE OTPADA

U domeni geologije, veliko znaĉenje u traţenju optimalnog rješenja lokacije odlagališta imaju dvije specijalistiĉke discipline, koje su sa graditeljstvom najviše povezane. To su hidrologija i inţenjerska geologija.

Da bi se studiozno pristupilo istraţivanju problema zagaĊenja, nuţno je:  

Izdvojiti teren koji pripada slivu crpilišta plitke vode i voda za potencijalnu vodoopskrbu naselja i industrije, Izdvojiti teren povoljan za lokaciju odlagališta otpada.

U ovisnosti o topografskom, litološkom i struktrunogeološkim osobinama terena, nuţno je u inţenjerskogeološkom smislu istraţiti teren radi pripremanja podloge za odlagalište otpada te odreĊivanja stabilnosti kosina zasjeka u odnosu na traţenu visinu. Inţenjerskogeološkim istraţivanjima se zahvata širi okoliš u cilju odreĊivanja koliĉine i kvalitete internog materijala, ĉijim se slojem prekriva otpad. Pri inţenjerskogeološkim istraţivanjima odlagališta otpada primjenjuje se, uz obavezno kartriranje, još i istraţivaĉko bušenje i raskopi, a od inţenjerskogeoloških egzodinamiĉnih pojava, paţnja se posvećuje klizištima i siparištima. Pozorno se prati i seizmiĉka aktivnost.

14.GROBLJA Groblja su objekti koji se izvode na priferijama urbaniziranih cjelona. Ona se preteţno izvode u nevezanim i poluvezanim sedimentima, ali i u površinskim, veoma razlomljenim stijenama.

U inţenjerskogeološkom smislu, kod izbora novih lokacija za groblja ili u sluĉajevima proširenja postojećih, nuţno je odrediti:   

elemente stabilnosti terena, debljinu razlomljenog dijela u ĉvrstim stijenama, pukotine i pukotinske sisteme, njihovu ispunu i mogućnost komuniciranja površinskih i podzemnih voda.

Da groblja ne bi ibla ivor zagaĊivanja podzemnih voda, trebalo bi ih locirati u vodonepropusnim terenima i izvesti ih tako da se sprijeĉi bilo kakav njihov negativan utjecaj na okolicu. Stoga, ovom segmentu graditeljske aktivnosti treba dati odgovarajuće znaĉenje.

ZAKLJUČAK

Poznavanje inţenjerske geologije pa tako i mehaniĉkih svojstava stijena su neophodni za jednog graĊevinskog inţenjera. Mehaniĉka svojstva stijena kao što je već reĉeno podrazumijevaju ponašanje stijena pri opterećenju, a jedan graĊevinski inţenjer da bi mogao projektovati objekat,odreĊenu trasu puta ili tunel mora poznavati ponašanje tih stijena na mnoge uticaje kao što su: pritisak, zatezanje, savijanje, toroziju, smicanje itd. Svaka stijena razliĉito reaguje na navedene uticaje stoga su mehaniĉka svojstva stijena veoma bitna. Navedene formule i tabele predstavljaju veliku olakšicu ako se zna o kakvoj se stijeni radi jer na osnovu njih se moţe predvidjeti kakvi su uslovi za izgradnju.

LITERATURA

1. Đenari Ćerimagić (2009.):Inţenjerska geologija, Sarajevo 2. www.geologija.org 3. www.rgn.hr 4. www.krize.medijskestudije.org 5. www.koamsdazdk.com.ba 6. www.znanje.org