Seinfeld i Filozofija
February 1, 2019 | Author: Mia Musulin | Category: N/A
Short Description
knjiga o svemu i ničemu...
Description
izdavač: Naklada Jesenski i Turk za izdavača: Mišo Nejašmić urednik izdanja: Ognjen Strpić prevela: Karmela Cindrić grački urednik: Boris Kuk tisak: Zrinski d.d. , , Čakovec rujan 2007.
www.jesenski-turk.hr
izdavač: Naklada Jesenski i Turk za izdavača: Mišo Nejašmić urednik izdanja: Ognjen Strpić prevela: Karmela Cindrić grački urednik: Boris Kuk tisak: Zrinski d.d. , , Čakovec rujan 2007.
www.jesenski-turk.hr
uredio: William Irwin
Naklada Jesenski i Turk Zagreb, rujan 2007.
Copyright © 2000 by Carus Publishing Company
Posvećeno Bobu Sacamanu
Sadržaj
Sadržaj .................................................................................... Predgovor............................................................................... Monolog: Seinfeld , “Polje bitka” / William Irwin .............. I čin Likovi iliti “njujorška četvorka” ...................................15 . Jerry i Sokrat: Život s propitivanjem? / William Irwin................................................................. . Georgeova neuspješna potraga za srećom: aristotelovska analiza / Daniel Barwick ..................... . Elaine Benes: feministička ikona ili samo jedna od momaka? / Sarah E. Worth..................................... . Kramer i Kierkegaard: stadi na životnome putu / William Irwin................................................................. II čin Seinfeld i flozof ..............................................................85 . Načiniti nešto ni iz čega: Seinfeld, sozam i Tao / Eric Bronson ................................................................... . Platon ili Nietzsche?: Vreme, bit i vječno vraćanje istoga u Seinfeldu / Mark T. Conrad .......................... . Seinfeld, subjektivnost i Sartre / Jennifer McMahon ........................................................ . Wigenstein i Seinfeld o svakodnevnom / Kelly Dean Jolley........................................................... 7
Seinfeld i filozofija
III čin Meditiranje uz aparat za voduu nezgodan čas ........155 . Costanzin manevar: Je li Georgeu razumno “činiti suprotno”? / Jason Holt .................................... . Peterman i ideološki um: paradoksi subjektivnosti / Norah Martin ................................................................. . Tajna Seinfeldova humora: značaj beznačajnog / Jorge J. E. Gracia ............................................................ IV čin Ima li u tome išta loše? ................................................203 . Seinfeld i moralan život / Robert A. Epperson ........... . Etika kreposti u seri Seinfeld / Aeon J. Skoble .......... . Posljednja epizoda: Je li činiti ništa nešto? / Theodore Schick, ml. ................................................... Vodič kroz epizode: U čemu je stvar s tim popisima epizoda? .................. Tko su ti lozo? Kronologa nekih lozofa iz prve lige...................................................................... Bilješke o piscima iliti autorima ove knjige: Tko su ovi? ..................................................................... Indeks svega ..........................................................................
8
Predgovor
Pisanje, uređivanje i druge svakovrsne zadaće što ih je podrazume valo sastavljanje zbirke eseja Seinfeld i lozoja: knjiga o svemu i ničemu bilo je sjajno i nenadmašno iskustvo. Svi su se autori pokazali savr šenim profesionalcima, marljivo radeći, pazeći na pojedinosti i stalno održavajući duhovit ton. Bilo mi je zadovoljstvo surađivati s dobrim ljudima iz izdavačke kuće Open Court , posebno s Davidom Ramseyjem Steeleeom, i treba im zahvaliti i čestitati što su imali dovoljno moralne čvrstine, vize i osjećaja za humor da objave ovu knjigu. Osim autorima i izdavaču želio bih zahvaliti svima onima s koji ma sam razgovarao o vezama između lozoje i Seinfelda. Mnogi su žrtvovali svoje vreme kako bi pročitali nacrte prvih verza eseja ove knjige te dali vredne komentare i kritičke primjedbe koje su nesum njivo poboljšale konačan proizvod. Takav je popis nužno nepotpun no među onima či sam dužnik nalaze se: Gregory Bassham, Derrick Boucher, Alan Clune, Jason Goodman, Robert Guldner, Kathleen Ir win, Mary Ellen Irwin, William N. Irwin, Megan Lloyd, JR Lombar do, Jennifer O’Neill, Marc Marchese, Troy Marzioi, Henry Nardone, Joseph Schmidt, Kate Williams, svi članovi izvornog “četverokuta iz Buala” te moji kolege i studenti na King’s Collegeu.
9
Monolog:
, “Polje bitka”
Seinfeld
William Irwin
Čemu knjiga o lozoji i Seinfeldu? Kako se može lozoja, disciplina koja je “manje-više opća teora svega”, baviti serom koja tvrdi da se bavi “ničime”? Pa, dopustite mi primetiti kako sve i ništa katkad i nisu međusobno tako jako daleki. Da se točne izrazim, ono “ništa” kojim se bavi Seinfeld posve je sigurno nešto, nešto što je katkad lozofsko. Najpopularna humoristična sera -ih uspjela nam je skrenuti pažnju na svakodnevne životne događaje kao malo što pre, ističući ono uobičajeno i svjetovno, ukazujući nam na ono što bi inače prošlo nezamećeno. Sokrat nam je rekao kako “život bez propitivanja ne vredan življenja”. Likovi u Seinfeldu sasvim sigurno propituju svoje živote, premda sumnjam da bi mnogo toga u njihovim životima i propitivanjima naišlo na Sokratovo odobravanje! Ta “sera o ničemu” uistinu je na svoj način lozofska. Samo ime ‘Seinfeld’ odjekuje lozofskim značenjem, prizivajući u misli (barem nekima od nas) Bitak i vreme (njem. Sein und Zeit) Martina Heideggera i znači (otprilike) “polje bitka” na njemačkom. Seinfeld je uistinu predstavljao plodno tlo, “polje bitka” iz kojega proizlaze korisne rasprave i spoznaje o lozofskoj važnosti svjetovnoga. Kao nastavnik smatrao sam Seinfeld pedagoškim oruđem neprocjenjive vrednosti. Teška lozofska pitanja s lakoćom oživljavaju na pozornici Seinfelda. Tako sam, primjerice, mnogo puta rekao svojim učenicima da se, kad Heidegger govori o “ispraznom brbljanju neautentičnog načina bivstvovanja”, samo prisjete Jerryja, Georgea, 11
Monolog
Elaine i Kramera kako sjede u svom omiljenom separeu u restoranu Monk’s, raspravljajući o nekoj trivalnoj besmislici. Da se poslužim jednim drugim primjerom, govorim učenicima kako lozoja od nas traži da na život gledamo drukče no što smo to navikli. Promeniti način gledanja na svet i djelovati s obzirom na te promjene iziskuje stanovitu mjeru hrabrosti, no rezultat može biti sjajan. Pomislite samo što se dogodi kad se George upita: “Što je suprotno onome što bih inače činio?” i potom postupa u skladu s odgovorom. Sa svoje su mi strane moji studenti često skretali pažnju na primjere relevantnosti sere. Uistinu, rasprave na predavanjima i primjeri iz seminarskih radova na mom kolegu iz egzistencalizma nadahnuli su me da napišem svoj esej u ovom svesku – “Kramer i Kierkegaard: Stadi na životnom putu”. Za te rasprave i primjere istinski sam zahvalan. No lozofska relevantnost Seinfelda nadilazi granice predavaonice. Primjeri poput onih što ih nudi sera često predstavljaju ključ razumevanja, kako za početnika, tako i za stručnjaka u lozoji. Napomenimo kako je Friedrich Nietzsche svom djelu Tako je govorio Zaratustra dao podnaslov “Knjiga za sve i ni za koga”. Podnaslov Seinfelda i lozoje je “Knjiga o svemu i ničemu”. To je, dakako, aluza na paradoksalan podnaslov Nietzscheova remek-djela, ali nameće i pitanje: kome je knjiga namenjena? Knjiga Seinfeld i lozoja namenjena je “informiranom” ljubitelju Seinfelda, bilo da je lozofski ško lovan ili je ogrezli seinfeldovac. Neki će čitatelji biti znalci i u lozoji i u Seinfeldu , a neki možda ni u jednome – mada u tome nema ništa loše. Svatko tko se ikad predugo zadržao uz aparat za hlađenje vode, raspredajući o popularnim TV-serama ili tajnama svemira, ovdje će 1
12
Watercooler Show – pojam se u Americi pojavio sredinom -ih, opisujući feno men okupljanja ljudi na poslu oko aparata za vodu kako bi prepričavali epizodu Seinfelda, a potom i epizode drugih omiljenih sera prikazivanih prethodne večeri. Zapravo, u posljednjoj epizodi Seinfelda George primjećuje da je izraz zastario i da bi se trebalo govoriti o aparatima za kavu. op. prev.
Seinfeld ,
"Polje bitka"
naći mnogo toga zanimljivoga. Eseji su pisani s namjerom da budu razumljivi studentu ili nelozofu, no istodobno i tako da budu zani mljivi i onima s lozofskim obrazovanjem. Eseji nisu pisani s nadom da će dokučiti smisao što su ga autori epizoda možda imali na umu. Pre bi se moglo reći da su pisani kako bi naglasili lozofski značaj sere. Ideja za ovu knjigu sinula mi je nakon godišnjeg Sastanka istočne podružnice Američkog lozofskog udruženja, možda najznačajni jeg godišnjeg lozofskog skupa u ovoj zemlji. Stanovit broj kolega i ja vodili smo uobičajene rasprave o stanju struke, tržištu poslova, institucama iz kojih dolazimo, bla, bla, bla. Uz to smo, dakako, raspravljali i o Seinfeldu i, ako ćemo pravo, raspravljali smo o Seinfeldu više no o bilo čemu drugom. Upravo se bilo pročulo da će prestati emitirati seru pa smo bili, da se najblaže izrazim, razočarani. Zašto? Ne samo zato što je sera postala dio inventara naših života, nego i zato što smo osjećali da će nešto prilično bitno i – da, lozofsko – biti izgubljeno. Autori ove knjige ljubitelji su Seinfelda koji podučavaju lozoju i pišu na području lozoje; zajedno, oni predstavljaju raznolikost lozofskih stajališta, škola i usmjerenja. Čitatelj će primetiti da su ese ji okupljeni u četiri čina. Prvi čin, “Likovi”, sastoji se od četiri eseja, a svaki od njih promatra nekog člana “famozne četvorke” kroz lo zofske leće. Drugi čin, “Seinfeld i lozo” sastoji se od četiri eseja koji promatraju nekog povesnog lozofa ili lozoju kroz seinfeldovske leće. Treći čin, “Meditiranje uz aparat za hlađenje vode u nezgodan čas”, sastoji se od tri eseja koji istražuju neko lozofsko pitanje što ga je sera nametnula, primjerice, je li razumno za Georgea “raditi su protno”? A četvrti čin, “Ima li u tome išta loše?” sadrži tri eseja koji se bave etičkim pitanjima i pri tome se služe Seinfeldom kao polazištem. 13
I čin
Likovi iliti “njujorška četvorka”
1.
Jerry i Sokrat: Život s propitivanjem? William Irwin
Potpuno je umjesno započeti ovu knjigu o lozoji i Seinfeldu osvrtom na lik Jerryja (–. po. Kr.) i lozofa Sokrata (–. pr. Kr). Sere ne bi bilo bez lika Jerryja Seinfelda, kao ni bez istoimenog muškarca. Isto je tako točno da ne bi bilo lozoje kakvu je danas poznajemo bez lozofa Sokrata i njegova učenika i biografa Platona (–. pr. Kr.). Uvodni kolegi iz lozoje često započinju istraživanjem Platono vih sokratskih daloga, dramatičnih djela nalik igrokazu u kojima se Sokrat prikazuje kao glavni lik. Na prvi pogled Jerry i Sokrat mogu se doimati međusobno krajnje dalekima, no s pomoću malog istraži vanja uviđamo da tome zapravo ne tako. U ovom ćemo eseju, dakle, uspoređivati i sučeljavati Jerryja i Sokrata i pri tome malo rasvetliti obojicu. Sokratski problem i Jerryjev pro blem
Naša prva točka usporedbe između Jerryja i Sokrata odnos je iz među zbilje i kce u Seinfeldu i u Platonovim spisima. Kad se NBC obratio Jerryju Seinfeldu s predlogom da snimi televizsku emisu, on ga je svesrdno prihvatio, no uopće ne bio načisto s tim o čemu bi se u njoj radilo. Nazvao je pratelja i kolegu Larryja Davida, crnohu mornog komičara i u struci znanog kao “komičar maestro”. Seinfeld i David sjeli su za stol, možda u separeu nekog restorana pomalo nalik kcskom Monk’su. David je predložio da bi se emisa trebala teme 17
William Irwin
ljiti na samom Jerryju, komičaru koji živi u New Yorku. Ta je zamisao imala svojih dobrih strana. Ne iziskivala mnogo izmišljanja, ili se barem tako činilo, i ne zahtevala od Jerryja da glumi neku drugu osobu. Jerry se nakratko pojavio u humorističnoj seri Benson , no s glumom ne bio sasvim “na ti”. Zamisao da glumi sebe Seinfeldu je bila privlačna, no hoće li to dobro ispasti? Hoće li ikome biti smeš no? Tko bi se još pojavio u emisi? I ostala tri glavna lika imaju kori jene u stvarnosti. Za Georgea se ponekad tvrdi da, sa svojim brigama, neurozama i spletkama, predstavlja mračnu stranu ili id Larryja Davida. Cosmo Kramer temelji se na Kennyju Krameru, dugogodišnjem ekscentričnom susjedu Larryja Davida. A Elaine, koja je tek nakon prve epizode pridodana u seru, do neke je mjere utemeljena na ko mičarki Carol Leifer, prateljici i bivšoj djevojci stvarnog Jerryja. Brojne veze između kcske sere i stvarnosti na kojoj se ona temelji obožavateljima su dobro znane. Kenny Kramer, primjerice, organizirao je na Manhaanu “Kramerovu turneju realnosti” kako bi istaknuo vlastitu važnost. U svojevrsnom ping-pongu kce pro tiv stvarnosti, sera je uzvratila udarac epizodom u kojoj je Cosmo Kramer organizirao vlastitu “Petermanovu turneju realnosti”, pošto je prodao svoje životne priče J. Petermanu. Međutim, pitanje kojim ćemo se nakratko pozabaviti je ovo: Je li kcski Jerry Seinfeld stvarni Jerry Seinfeld? Jednostavan odgovor bio bi ne. Jedan je televizski lik, a drugi je stvarna osoba. To je točno i nema sumnje da su određeni di jelovi karaktera Jerryja-lika pretjerani radi komičnog efekta – njegova opsesivna urednost i prevrtljivost sa ženama, primjerice. Ipak, njih su dvojica zapanjujuće slični. Čudan obrat u vezi s ovim pitanjem nastao je izdavanjem veoma uspješne knjige Seinjezik. Tu je knjigu napisao i izdao stvarni Jerry Seinfeld, no gotovo čitav njezin sadržaj publici je prvobitno postao poznat kroz reči Jerryja Seinfelda-lika. Drugim rečima, Seinjezik se velikim delom sastoji od skečeva prepisanih iz 18
Jerry i Sokrat
stand-up komede koje će čitatelji prepoznati kao one što ih je izvodio kcski Jerry Seinfeld za svojih scenskih nastupa u seri. Pa če su to onda reči? One pravog Jerryja ili kcskog Jerryja? Jasno je da je stvarni Jerry bio (uglavnom) odgovoran za njihov nastanak, premda su one najpre postale poznate publici kao rečenice iz komičarske točke kcskog lika. Ipak, stvarna osoba Jerry Seinfeld kasne je obje lodanila te rečenice u tisku, a taj ih se put vjerojatno trebalo doživjeti kao njegove vlastite reči izrečene njegovim vlastitim glasom. Ja se ne nadam niti namjeravam rešiti ovaj problem nego samo želim ukazati na njegovu neobičnu i zamršenu narav. Uglavnom možemo pretpostaviti da kcski Jerry ne potpuno isto što i stvarni Jerry, premda se na njemu do znatne mjere temelji. Katkad će njih dvojica biti veoma daleki, a katkad će zapravo biti gotovo jedna te ista osoba. Ta rasprava o kci i stvarnosti s Jerryjem dovodi nas do odnosa između kce i stvarnosti u Platonovim djelima. Sokrat je bio, u ne konvencionalnom smislu reči, Platonov učitelj. Sokrat, međutim, ne ništa napisao, pa o njegovu životu i lozoji znamo gotovo isključivo kroz Platonove spise. Platona su nadahnule reči i djela njegova uči telja i to u tolikoj mjeri da je odustao od svojih drugih interesa – onih za politiku i poezu – kako bi postao lozof. Nakon Sokratove smrti Platon se potrudio održati njegovo nasljeđe živim uvodeći Sokrata kao lik u svoje spise. Kao što ćemo ukratko prikazati, Platon je pisao daloge koji bi se mogli smatrati, u širokom smislu reči, lozofskim igrokazima u kojima se likovi izmjenjuju u govoru. U Platonovim di jalozima Sokrat je gotovo uvek glavni lik i pobjednik rasprave. Ta situaca, u velikoj mjeri kao i situaca “Jerry protiv Jerryja”, nameće pitanje. Kako znamo što je rekao i mislio Sokrat a što je rekao i mislio Platon? Ili, gdje prestaju Sokratove ideje, a počinju Platonove? To je 19
William Irwin
zamršeno učenjačko pitanje, pitanje koje ne pouzdano razrešeno. Poznato je kao “sokratski problem”. Srećom, nema potrebe da mi ov dje rješavamo tu teškoću. Mi samo moramo biti svjesni toga da kad raspravljamo o Sokratovim rečima, one zapravo možda izražavaju Platonove misli. Sokratov život i smrt
Sokrat je bio po mnogo čemu izuzetan pojedinac. Može se svr stati među druge ključne mislioce poput Isusa, Bude i Gandha či su životi bili praktički neodvojivi od njihovih lozoja. Ne možemo pouzdano tvrditi kako su svi važni događaji u Sokratovom životu i njegova lozoja preneseni kroz Platonove spise, no možemo biti poprilično sigurni da je Platonova Obrana točan prikaz Sokratovih reči i djela na suđenju na kojemu je bio lažno okrivljen, optužen za bezbožnost i kvarenje mladeži i, konačno, osuđen na smrt. Da bismo stekli bolji uvid u to kakav je bio Sokrat proučimo neke reči koje je izrekao za vreme tog suđenja. Obratite pažnju na njegovu nespre mnost da pristane na kompromise, njegovu odanost svojim načelima i njegov spokoj u suočavanju sa smrti. Nisam ozlojeđen, Atenjani, ovim što se upravo zbilo – da ste me glasovanjem osudili… (Obrana e) Ja sam pokušao nagovoriti svakoga pojedinog od vas da se ne bavi svojim poslovima pre nego što se pobrinuo za 1
2
20
Znanstvenici obično dele platonske daloge u tri skupine. Vjeruje se da je prva skupina, rani dalozi, utemeljena uglavnom na Sokratovim rečima i djelima. Druga skupina, prelazni dalozi, sadrži mješavinu misli kako Sokratovih, tako i Platonovih. Treća skupina, kasni dalozi, sadrži zrelu Platonovu misao. Ipak, ne sve tako jasno kao što bi ova jednostavna kategorizaca mogla nagovestiti. Reči u kurzivu upućuju na naslove Platonovih daloga. Brojevi i slova odnose se na stručne oznake paragrafa koje se nalaze u svim dostupnim izdanjima i prevodima Platonovih daloga.
Jerry i Sokrat
sebe samog kako bi postao što je moguće bolji i razboriti; da se ne brine više oko državnih poslova pre nego što se pobrinuo za državu samu; a isto tako o svim ostalim stvarima. Što sam, dakle, zavredio budući da sam takav? Nekakvu nagradu, Atenjani, ako uistinu trebam predložiti ono što sam zavredio. (Obrana d). Ako me, dakle, treba pravedno kazniti kako sam zavredio, onda tražim da budem kažnjen tako da dobivam hranu na državni račun. (Obrana e). Osuđen sam doista zbog manjka, ali ne dokaza, nego bezobraštine i besramnosti, jer nisam želio govoriti ono što bi vama bilo najugodne slušati. (Obrana c) Potrebno je međutim da i vi, suci, gajite dobru nadu pred licem smrti i smatrate da je jedna stvar osobito istinita: – ne moguće da dobar čovjek, niti u životu niti posle smrti, pretrpi ikakvo zlo. (Obrana d) Međutim, sad je došlo vreme da pođemo: ja idem u smrt, a vi nastavljate živjeti. Tko će od nas bolje proći, ostaje ne poznato svakome osim bogu. ( Obrana a)
Kao što možete zaključiti, Sokrat je bio čovjek odan svojim nače lima i tome da poboljšava živote drugih tako što će ih poticati da se zagledaju u sebe. U ovom se trenutku možda neće činiti da je imao mnogo toga zajedničkog s Jerryjem Seinfeldom no, kao što ćemo vid jeti, ima nekih sličnosti u njihovim pristupima životu. Jerry i Sokrat – obadi na konjsko m podr epku
Sokrat nam kaže da je “čovjeku najveće dobro svakoga dana ra spravljati o vrlini i drugim stvarima o kojima ste me čuli da razgova ram, istražujući sama sebe i druge … život bez propitivanja ne vredan 21
William Irwin
življenja (Obrana a). Uistinu, Sokrat je živio u skladu s tim reči ma, provodeći dane na trgu i pokušavajući skrenuti pažnju Atene na neka važna pitanja. No oni često nisu cenili Sokratov trud, a njemu ta činjenica ne promakla. Ipak, smatrao je da mu je dužnost probu diti svoje sugrađane koji su, po njegovu mišljenju, kroz život hodali u snu. Bili su uhvaćeni u klopku svakodnevnih problema poslova i po litike i izgubili su iz vida sebe i svoje mjesto u zajednici. Nisu se bavi li temeljnim lozofskim pitanjem: Što je dobar život? Grad Atena bio je politički i kulturno visoko razven, no ipak su znamenja, barem kako ih je Sokrat iščitavao, predviđala propast. Svaki je građanin morao sebe učiniti boljim ako se željelo da Ateni svanu bolji dani. Sokrat je smatrao svojom božjom zapovjedi potaknuti grad na djelovanje, kao što obad (ili muha) budi pospanog konja za vrućeg ljetnog dana. Upravo kao da je država, iako može zvučati smešno, konj – velik i plemenit konj, no koji je zbog svoje veličine postao mlitav i treba mu neki obad da ga podbode. Tako se čini da je bog mene poslao u ovaj grad kao kakva takva obada da vas po celi dan, slećući vam sad ovamo sad onamo, raz buđujem, nagovaram, podbadam, jednog po jednog, bez prestanka. (Obrana e)
Tako postupajući, ne čudo što si je Sokrat priskrbio stanovit broj nepratelja. (Ni Isus, dakako, ne bio univerzalno omiljen.) Tjerao je ljude na propitivanje vlastitih života, što uopće ne lak zadatak i če sto ima nemile posljedice. Jerry možda ne daje takav poticaj razmišljanju kakav je davao Sokrat, no meni se čini kako postoji stanovita sličnost između uloga koje su Sokrat i Jerry igrali u svojim zajednicama. Jerry, poput Sokra ta, provocira svoje pratelje i publiku navodeći ih na razmišljanje o temama o kojima inače ne bi mnogo razmišljali. Poput Sokrata, i Jerry okuplja grupu sljedbenika koji oponašaju njegov način ispitivanja i 22
Jerry i Sokrat
interese. George, Elaine i Kramer daju materal njegovu propitiva nju i humoru utemeljenom na malim stvarima. Čini se da bi bez toga George i Elaine bili izgubljeni; zapravo, oni bez Jerryjeve nazočnosti čak ne mogu valjano komunicirati. Moramo, dakako, ovdje paziti da ne pretjeramo s naglašavanjem sličnosti. Sokrata zanimaju pitanja valjanog života i vrline, dok se Jerry bavi pitanjima poput: Je li juha večera? Kakva su pravila za prekidanje veze preko telefona? I, ima li Superman super smisao za humor? Još jedna važna razlika između Jerryja i Sokrata u procjeni je vla stitog znanja. Za Sokrata su pitanja barem jednako toliko važna ko liko i odgovori. Ako se netko, primjerice, uopće ne pita što je valjan život, kakvi su izgledi da će takav život ikad otkriti? Sokrat se, osim što sebe opisuje kao obada, prikazuje i kao babicu, onu osobu koja ne rađa, ali pomaže u postupku porođaja. Tvrdi da ništa ne zna, no barem je svjestan te činjenice. Opisuje svoju ulogu kao onoga koji može navesti druge da uvide što znaju, postavljajući im pitanja i iz mamljujući odgovore. Za razliku od njega, čini se da Jerry ima puno bolje mišljenje o razini svoga znanja. Često u svojoj komičarskoj točki Jerry i pita i odgovora na pitanja. “Imao sam nastup na temu Otomanskog Carstva. Mislim, kakvo je to carstvo? To je čitavo jedno carstvo utemeljeno na izležavanju (“Nemasni jogurt”)? Ili, “Zašto bih ja padao na noge? Ne trebaju mi. Imam svoje.” (“Silikoni”) Osim toga, on zna biti prilično ukočen i očito misli da je uspješni od svo jih pratelja. U svom najpoznatem djelu, Država , Platon daje Sokratu da ispriča priču koja je postala poznata kao prispodoba o špilji (a–b). Zbog same priče i rasprave o lozofskoj teori koju ona sažima govo rit ćemo kao da se radi o Sokratovim rečima i idejama, premda se, kao što znamo, Platon možda služi Sokratom tek kao glasnogovor 3
Vidi kronološki popis epizoda u “Vodiču kroz epizode” na kraju knjige. 23
William Irwin
nikom vlastitih ideja. Priča govori o skupini zatvorenika kojima su vrat, ruke i noge okovani i koji promatraju sjene na zidu špilje u kojoj su zatočeni. U takvom su stanju od rođenja i nemaju predodžbu ni o kakvom drukčem načinu života. Sjene nastaju od svjetlosti vatre te životinjskih lutaka koje netko pred njom pokreće, kao u lutkarskoj predstavi. Ti zatvorenici, dakle, gledaju sjene na zidu, premda one nisu zapravo čak ni sjene pravih stvari nego sjene izrađenih likova, a svjetlost koja omogućava nastanak sjena svjetlost je vatre, a ne naj bolja moguća vrsta svjetlosti – sunčeva svjetlost. Zatvorenici ne znaju da su zatvorenici i ne slute da postoji ikakva stvarnost osim one koju oni poznaju – sjena na zidu. Ne znaju ni za što drugo i prihvaćaju takav život kao jedini moguć. No jednoga dana jednog zatvorenika oslobode iz okova, odvedu van i on na sunčevu svjetlu vidi stvari onakve kakvima one zapravo jesu. Umjesto da postupi sebično i osta ne u vanjskom svetu, zatvorenik se vrati kako bi o tome ispričao drugima i poveo ih na tu višu razinu življenja. Drugi se, dakako, tome opiru, držeći kako je zatvorenik-povratnik poludio. (Uostalom, budući da se navikao na danju svjetlost, u špilji više ne vidi dobro.) Unatoč teškoćama na koje zna da će naići i na koje uistinu i nailazi, zatvorenik se osjeća dužnim vratiti se i reći ostalima što je saznao. Ta priča, unekoliko, ocrtava život Sokrata kojega su smatrali ludim i koji je naposljetku umro jer je pokušao skrenuti pažnju na jednu takvu višu razinu misli i stvarnosti. Platon omogućava Sokratovu liku da izrazi jednu od najvažnih i najutjecajnih teora u povesti misli – teoru ideja. Sokrat (ili barem Platon kroz Sokrata) tvrdi kako u našem univerzumu postoje razli čite razine stvarnosti, baš kao što postoje različite razine stvarnosti u univerzumu zatvorenika u špilji. Ispada onda da se i ne razlikujemo mnogo od zatvorenika, jer često drsko pretpostavljamo i uzimamo zdravo za gotovo da je stvarnost u kojoj živimo najistinska i najvi 24
Jerry i Sokrat
ša stvarnost uopće. Tome ne tako, tvrdi Sokrat. Postoji viša razina stvarnosti, razina istinske stvarnosti kakvu posjeduju savršene ideje. Sokrat tvrdi da je sve što poznajemo u ovom svetu, na ovoj razini realnosti, puka imitaca ideja. Mi možda možemo doživjeti ljepotu, pravdu i dobrotu, no sve su to puke imitace savršenih ideja, kope same ljepote, same pravde, bla, bla, bla. Pogledajmo jedan izvadak iz Fedona u kojemu Sokrat raspravlja o idejama s jednim od svojih par tnera u dalogu. S: Kažemo li da postoji nešto takvo kao pravednost po sebi, ili ne? S: Doista, tako mi Zeusa, kažemo. S: I nešto lepo i dobro? S: Naravno. S: A jesi li ikada vidio takvo što svojim očima? S: Nipošto… S: Ili, jesi li ih ikad dokučio bilo kojim tjelesnim osjetilom? Govorim o svemu kao što je veličina, zdravlje, snaga, jednom rečju, o zbilji svega ostalog, onome što je svako po svojoj biti. Promatra li se ono najistinske u njima telom ili je ovako: Tko se od nas najbolje i najsavjesne pripremi da dokuči ono što istražuje samo po sebi, on će se najviše pri bližiti njegovu spoznavanju? S: Svakako. S: Onda će to učiniti najbolje onaj koji prilazi predmetu samo mišlju, ne pozivajući u pomoć vid i ne uvlačeći ni jedno drugo osjetilno opažanje u svoje razumevanje, nego 25
William Irwin
onaj koji, služeći se samo čistom misli, pokušava dohvati ti svaku onu stvar čistu i po sebi, oslobodivši se, koliko je moguće, oču i ušu i, rečju, čitava tela, jer telo zbunju je dušu…
Kao što se da naslutiti iz spomenute rasprave, Sokrat drži da telo stoji na putu “spoznavanju” ideja. Duša je, a ne telo, najpogodna za razumevanje ideja. Postoji, dakle, savršena ideja ljepote i savr šena ideja pravde i savršena ideja dobrote i tako dalje. Stoga bismo se, prema Sokratu, trebali baviti prirodom ideja. A to njega navodi da svojim partnerima u dalogu postavi brojna pitanja tipa: što je X? Što je pravda? Što je ljepota? Što je dobrota? Što je vrlina? Što je po božnost? Bla, bla, bla. Razmotrite kao primjer takva načina ispitivanja sljedeću raspravu iz Platonova daloga Eutifron. Tu Sokrat i Eutifron počinju raspravljati o pitanju “što je pobožnost?” S: Reci mi sada to što tvrdiš da dobro poznaješ. Što je sveto, a što svetogrdno s obzirom na ubojstvo i na sve drugo? Zar ne pobožno samo po sebi istovjetno u svakom činu, a bezbožno ono što je svem pobožnom posve protiv no, a sebi samo jednako i zar nema, kao bezbožnost, uvek isto obilježje, koje se nalazi u svemu što je bezbožno? E: Svakako, Sokrate. S: Reci mi onda što je po tvome mišljenju pobožno, a što bezbožno. (Eutifron d)
Primetit ćemo paralelu s Jerryjevim duhovitim analizama koje često poprimaju oblik pitanja. I on traga za naravi ili biti stvari. Obra tite pažnju na ove Jerryjeve mrvice mudrosti o naravi davanja, Boži ća, crno-belog kolačića i o pravu na uriniranje: Platon, Fedon , d. Usp. prevod Kolomana Raca, Fedon (Zagreb: Naklada Jurčić, ).
4
26
Jerry i Sokrat
J: Je li tebi uopće poznata ideja darivanja? Nema počeka. G: Ali, on je više puta poklonio spravu za naljepnice. J: Moguće. G: E, pa ako on može prepoklanjati, zašto ti ne bi mogao odpoklanjati? (“Sprava za naljepnice”) To ja zovem pravim duhom Božića – kad svi jedni drugima priskačemo u pomoć, a ja ne. (“Čeprkanje”) Osnovno kad jedeš crno-beli kolačić, Elaine, je to da u svakom ugrizu želiš dobiti i malo crnoga i malo beloga. Ni šta se ne slaže bolje od vanile i čokolade. A ipak, izgleda da ne uspevamo postići sklad među rasama. Kad bi ljudi samo htjeli obratiti pozornost na kolačić, rešili bismo sve probleme. (“Večera”) U ovom društvu postoji prevelika urinarna sloboda. Ja sam ponosan što se mogu strpjeti do zahoda. To jača karakter. (“Javna garaža”)
I Sokrat i Seinfeld uspevaju izreći nešto značajno na temelju nao ko običnih pitanja i trivalnih tema. Uz to, i Sokrat i Seinfeld rado se služe ironom. Što je irona? U lmu Reality Bites iznimno bistra mlada djevojka koja je upravo završila fakultet, a glumi je Wynona Ryder, zabrlja kod posljednjeg pitanja na razgovoru za posao jer ne zna denirati ironu. Požali se svom pratelju zabušantu, kojega glumi Ethan Hawke, pitajući ga može li si on to uopće zamisliti – tražili su od nje da denira ironu! On odgovara: “To je ono kad je pravo značenje potpuno suprotno 5
U hrvatskim kinima lm je prikazivan pod naslovom Zagrizi život , op. prev. 27
William Irwin
doslovnom značenju.” I pri tome uistinu daje točnu, premda ne i potpunu, denicu irone. Za Sokrata se donekle može reći da je ironičan kad tvrdi kako ništa ne zna, premda se čini da ima veliko znanje. Da uzmemo jedan drugi primjer, prisjetite se kako on bocka svoje tužitelje tražeći da ga kazne za optužbe za koje ga terete tako što će mu poslužiti večeru na držav ni račun. (Premda on tu do neke mjere misli i prilično doslovno.) U Državi Sokrat postavlja pitanje: Što je pravda? Njegov je stil, dakako, takav da drugima postavlja pitanja za koja tvrdi da sam na njih ne zna odgovoriti. No neki njegovi partneri u dalogu ipak primjećuju ironu. Obratite pažnju na ovaj izvadak iz Države u kome je Trasimahu dosta Sokratove irone: “To je ono tvoje poznato pretvaranje, Sokrate. To sam ja znao i drugima unapred govorio da ti nećeš htjeti odgovarati, nego ćeš hiniti da ne znaš i sve pre činiti nego odgovarati” (Država a). Jerry, poput Sokrata, često govori ironično, zapravo katkad i sarkastično. I svjestan je toga. “Ne mogu sam u kinu gledati loš lm. Zar bih trebao sarkastično komentirati pred nepoznatim lju dima” (“Kineski restoran”)? Neke od najčešćih Jerryjevih poštapalica su ironične, ako ne i sarkastične. Kad Kramer predloži neki svoj novi smušeni plan, Jerry često odgovori samo: “Ma da, to će upaliti”, ili “Baš dobro”. Sjetite se, primjerice, kad on sasvim ozbiljna izraza lica kaže Elaine kako Tolstoj svoje veliko djelo u početku ne namjeravao nazvati Rat i mir nego Rat: čemu to služi? (“Biolog podmorja“). Opa sno je kad čovjek ne prepozna ironu, jer često može ispasti budala. Budući da ne opažaju Sokratovu ironu, njegovi partneri u dalogu često se doimaju glupavima, pa nema sumnje da je zbog toga stekao mnogo nepratelja. Pošto je u rane navedenom primjeru Elaine do slovno shvatila Jerryja, na kraju je ispričala i svom šefu u izdavačkoj kući Pendant Publishing i nekom važnom ruskom spisatelju kako je Tolstoj svom remek-djelu zapravo želio dati naziv Rat, čemu to služi? 28
Jerry i Sokrat
Pouka koja iz toga proizlazi je sljedeća: kad čitate Platona ili gleda te Seinfelda nemojte ni na trenutak gasiti radare za detekcu irone. Isto tako, treba držati na umu kako i Sokratov i Seinfeldov primjer pokazuju da razlika između irone, sarkazma, laganja i izigravanja pametnjakovića ne uvek kristalno jasna! Sokratova i Seinfeldova sudbin a
Kao što smo vidjeli, Sokrat umire nakon sumnjive presude, a ipak do samoga kraja ostaje vjeran svojim načelima i vjerovanjima. U Fedonu Platon govori o Sokratovom posljednjem ovozemaljskom danu, nedugo nakon suđenja, danu u kojem se suočava sa smrću s istim spokojem s kojim se suočio s osudom i izricanjem kazne. Zapravo, provodi posljednje sate tješeći svoje sljedbenike, uvjeravajući ih da je duša besmrtna i da će on i dalje živjeti, da odlazi na neko mnogo bolje mjesto. Naravno, ja nisam i ne mogu dovoljno dobro prikazati koliko je sjajno i predivno Sokrat živio svoj život i prihvatio smrt, no svatko tko je ikada doživio preobražavajuće iskustvo čitanja pla tonskih daloga ne može ni najmanje sumnjati da su reči njegova sljedbenika bile točne: “To… je bio svršetak pratelja. Čovjeka, kako bismo mi kazali, najboljega od suvremenika s kojima smo se upoznali, i inače najumneg i najpravedneg” ( Fedon a). Uistinu, Sokrat bi se trebao svrstati među Isusa, Budu i Gandha kao arhetipove do bra života i života provedenog u propitivanju. Njegov utjecaj i njegov značaj su, opravdano, trajni. Lik Jerryja Seinfelda, s druge strane, živi život u propitivanju, ali ni u kojem slučaju ne i primjeran život. U početku sere Jerry se doima prilično “normalnim” u skupini. U najmanju ruku George i Kramer izgledaju posebno ćaknuti u usporedbi s njim. No kako se sera razva, tako rastu i Jerryjeve mane. On je neurotičan, hirovit i opsesivno uredan. Možda ima neki sirovi moralni kodeks ili barem 29
William Irwin
osjećaj za lepo ponašanje, no potpuno je obuzet samim sobom. On ne, poput Sokrata, zaokupljen više drugima nego sobom. Daleko od toga. U posljednjoj je epizodi, zajedno s ostalima, Jerry osuđen za kr šenje Zakona dobrog Samaritanca, jer ne priskočio u pomoć žrtvi krađe automobila. Sebičan je do samog kraja i s užitkom promatra krađu kao da je reč o nekakvom spektaklu. Poput Sokrata i on ostaje vjeran sebi do kraja, no u njegovom slučaju to ne nešto dobro. Sera se završava tako što Jerry pokušava predstaviti svoju “obadovsku” komičarsku točku kolegama zatvorenicima. Za Jerryjem se, naposljet ku, premda možda ne podao, ne treba povoditi niti mu se diviti. Pošto smo se pozabavili središnjim likom Seinfelda i ključnim lozofom zapadne tradice, sad smo spremni osvrnuti se i na druge likove, razmotriti druge lozofe i početi promatrati svjetove pop-kul ture i akademske lozoje novim očima.
30
2.
Georgeova neuspješna potraga za srećom: aristotelovska analiza Daniel Barwick
Od četvero glavnih likova Seinfelda , George je očiti gubitnik. Ipak,
njegove nedaće nisu posljedica loše sreće. Nisu ni rezultat njegovih brojnih propalih ljubavnih veza ili njegova lošeg tjelesnog stanja. Pri je bi se moglo reći da su one neposredna i trajna posljedica njegova jadnog karaktera. Njegovo temeljno stanje neprestane sjete i ciniz ma prekidaju napadaji besa (obično su usmjereni protiv onih koje doživljava kao nekakve progonitelje i najčešće su nelogični), opsjed nutosti (možda tjelesnom težinom, ćelavošću, nekom ženom ili pak najnovom zanimacom poput posla parkiranja automobila), požu de (koju obično zadovoljava preko posrednika, zahvaljujući Jerryju ili Krameru) i duboke deprese (zbog koje obično osjeća potrebu da ode na plažu i ondje se prepusti najočajnim razmišljanjima). Njego vo bedno postojanje samo retko olakša neka veoma kratkotrajna sreća; čak i u tim slučajevima vidimo da je Georgeovo veselje (koje se obično vrti oko neke pobjede nad zamišljenim neprateljem) usiljeno i isprazno. U ovome ću eseju pretpostaviti da je čitatelj upoznat s tim stranama Georgeova karaktera. Ako ste kojim slučajem seinfeldovski početnik, vjerujte mi na reč: George je niškoristi, beznadan slučaj, propalitet, paradigma neučinkovitosti, lenosti i nediscipliniranosti. Aristotel je držao da duša svake osobe ima razumski aspekt (po dručje onoga što on naziva intelektualnom vrlinom). Taj razumski aspekt duše ima dva dela; jedan posvećen teoretskoj, a drugi prak31
Daniel Barwick
tičnoj mudrosti. Čini se da George nema ništa od toga. Premda mož da mislimo da negdje duboko u svakom čovjeku postoji sposobnost za moralno, razumsko promišljanje, George se čini jedinstvenim po tome što njegova djela ne potječu od kreposti ili razuma, nego od iznimno hirovitih sklonosti jednoga šašavog tipa izbezumljenog de setljećima ćelavosti, pretilosti, lošeg (ili barem retkog) seksa i neu moljive galame njegovih roditelja koji stalno nešto viču. George je jedan od onih koje Aristotel zove “svjetinom”, a taj se izraz odnosi na stajalište obične osobe. (Aristotel suprotstavlja “svje tinu” “mudracima”, pa se čini da možemo slobodno reći kako Ari stotel Georgea ne bi svrstao u mudrace, no u tom stavu vjerojatno ionako ne bi imao neistomišljenika). Aristotel bi bio sretan da zna za Georgea, jer George je neka vrsta paradigmatskog slučaja “svjetine”, sa svim nedostacima mnoštva ljudi okupljenih u jednom čovjeku i time predstavlja izvrstan primjer toga kako ne treba živjeti život. Povremeno (najčešće posle odlaska na plažu ili nakon što ga od be neka pripadnica ljepšeg spola), George razmišlja o svojoj životnoj sudbini. Dobar primjer toga nalazimo u epizodi “Suprotno”. G: (uzdiše) Ne ide to. J: Što to ne ide? G: Zašto je moj život ispao ovakav? Imao sam toli ko potencala. Bio sam privlačan, pametan… ma, ne mi slim školski pametan, ali izvrsno sam zapažao. Uvek primetim kad se netko neugodno osjeća na tulumu. Sve mi se danas razbistrilo dok sam sjedio ondje… sve odluke u čitavom mom životu bile su krive. Moj je život potpuno su protan svemu onome što želim da bude. Svaka odluka koju instinktivno donesem u bilo kojem delu života, od odjeće do hrane… sve je pogrešno. Sve. 32
Georgeova neuspješna potraga za srećom
K: (pokazujući na Georgea) Salata od tunjevine na prepečencu, kupus-salata s majonezom, kava. G: Da. Ne, ne, čekajte malo! Uvek jedem salatu od tunjevine na prepečencu. Nikad nikakve koristi od salate od tunjevine na prepečencu. Želim potpuno suprotno od salate od tunjevine na prepečencu. (Postaje uzbuđen) Dajte mi pileću salatu. S raženim kruhom. Neprepečenim. Za prilog krumpir-salatu i čaj… ha, ha! E: Hm, tko zna kako će se ovo završiti. J: Da… pileća salata ne suprotna tuni. Losos je suprotan tuni jer losos pliva suprotno struji, a tuna pliva uz struju. G: (Sarkastično) Blago tuni. E: George, ona te žena upravo pogledala. G: Pa? Što bih ja sad trebao? E: Popričaj s njom. G: Elaine, ćelavi, nezaposleni i dekintirani muškarci koji žive s roditeljima ne prilaze nepoznatim ženama. J: Pa, sad imaš priliku probati suprotno. Umjesto salate od tunjevine i straha od žena uzmeš pileću salatu i pri đeš joj. G: Daa… trebao bih učiniti suprotno! Baš bih! J: Ako sve instinktivno krivo radiš, onda bi suprotno trebalo biti ispravno G: (pobjednički) Da, učinit ću suprotno! Celo vre 33
Daniel Barwick
me samo sjedim ovdje i ništa ne poduzimam i onda se gri zem u sebi. Zato ću sad učiniti suprotno – učinit ću nešto! (Ustaje i prilazi ženi) Oprostite, hm, slučajno sam primetio da ste me gledali. Ž: Pa, da. Jesam. Upravo ste naručili potpuno isti ru čak kao i ja. G: (Šuti, a onda kaže prkosno) Ja sam George. Nezaposlen sam i živim s roditeljima. Ž: (Smeši se, očito zainteresirana) Ja sam Victoria. Zdravo!
Kasne u toj epizodi, kako mu se zahvaljujući toj novoj metodi donošenja odluka sreća sve više smeši, George kaže Jerryju: O ovome sanjam još od malih nogu. A sve se to zahvalju jući tome što potpuno zanemarujem svaki osjećaj za zdrav razum i razboritost! Ovo ne više neka luda ideja. Elaine, Jerry: ovo je moja religa!
Tu vidimo samo jedan primjer (a ostatak epizode daje ih još deset ke) jedne od Aristotelovih glavnih tvrdnji: da jednostavno ne smete vjerovati propalitetu poput Georgea kad je reč o vrednostima, a kamoli o postupcima. Aristotel piše: Ali oko toga što je sreća svjetina se razilazi i u tome se ne slaže s mudracima. Prvima je to nešto jasno i bjelodano, kao užitak, bogatstvo ili čast, samo što se razlikuju jedni od drugih, a često su to i jednome različite stvari: zdrav lje u bolesti, bogatstvo u oskudici. A svjesni svojega neznanja, dive se onima koji govore nešto iznad njihova poimanja. (a)
To je praktički temelj Georgeova života, a dalog iz epizode “Su 34
Georgeova neuspješna potraga za srećom
protno” dobro ilustrira dve glavne mane Georgeova karaktera. Kao prvo, njegove vještine zaključivanja veoma su loše (premda je, bu dući da ga je Jerry izazivao, a on se dao navući, možda bolje reći da je George jednostavno glup) i drugo, kao što bi čovjek i očekivao od osobe kod koje razum igra drugorazrednu ulogu, Georgeove emoce umnogome utječu na njegov život baš onako kako to Aristotel pred viđa, kao što ćemo i vidjeti. Aristotel i George polarne su suprotnosti, jer razmišljaju na pot puno različite načine o onome za čim čovjek u životu traga. Aristotel odbacuje uvreženo mišljenje da su vrednosni sudovi neki posebni sudovi. Suvremeni lozo obično misle da vrednosni sudovi ili () nisu sudovi o činjenicama, ili su () sudovi o vrsti činjenica koje se ve oma razlikuju od činjenica sadržanih u sudovima o zičkom svetu. Dobro je za Aristotela ono za čim čovjek teži po naravi. Za čim čovjek teži? Nažalost, ne postoji nedna engleska reč koja izražava znače nje Aristotelovog pojma eudaimonia. No za naše potrebe bit će dovolj no uzeti najuobičajene objašnjenje, a to je da čovjekovo dobro leži u ispunjenju njegove zadaće. No koja je njegova zadaća? (Sam Aristotel to izražava kao “djelatnost duše prema njezinoj zadaći“ [a].) Aristotel piše: A što bi onda ona [zadaća] bila? Samo življenje je, čini se, zajedničko i biljkama, dok mi tražimo ono svojstveno samo čovjeku; stoga moramo odstraniti život prehrane i rasta. Sledio bi zatim osjetilni život, ali i on se čini zajedničkim i konju i volu i svakoj životinji. Preostaje djelatni život razumskog dela. (a)
I kratko: Zadaća je vrsnu mužu da [djeluje prema razumu] valjano i prikladno… Onda je ljudsko dobro djelatnost duše prema kreposti. (a) 35
Daniel Barwick
Racionalno obuzdavanje želja područje je moralne vrline, krepo sti. Moralna vrlina pospješuje se stalnom vježbom (koja stvara navi ku). Aristotel piše: Stanje karaktera proizlazi iz ponavljanja sličnih djelatnosti. Stoga djelatnosti moraju imati stanovitu kakvoću; jer njiho ve razlike podrazumevaju odgovarajuće različitosti u sta njima. Naime, ne mala razlika da li je netko od mladosti naviknuo na ovakve ili onakve običaje, nego je ona velika pa i cjelokupna razlika. (b)
No samu moralnu vrlinu čini ono djelovanje koje leži na sredini između dvu krajnosti. Aristotel piše: Dakle, krepost je (a) stanje s izborom, (b) zapravo sredina (c) u odnosu prema nama, (d) a određena načelom razuma,… Ona je sredina između dva poroka, onoga suviška i onoga manjka. (a)
Ali – a to je veliko “ali” za Georgea – djelovanje ne moralno zato što predstavlja sredinu između dvu krajnosti (od kojih su oboje poroci); nego je moralno jer je izvedeno u skladu s razumom i kao posljedica toga predstavlja neku sredinu. Aristotel piše: “Ponajpri je, dakle, djelatnosti trebaju odražavati ispravno razumsko načelo” (b). Živjeti dobro na način koji je upravo opisan krajnji je čovjekov (uključujući i Georgea, ma koliko nam u to bilo teško povjerovati) cilj. No taj cilj za čovjeka ne stvar izbora; u njegovoj je prirodi da živi ra zumnim životom da bi uopće mogao živjeti dobrim životom. George je, dakako, toliko daleko od toga da živi dobrim životom da mu se razuman život može činiti bizarnim. (Više ću reći o tome u sljedećem odjeljku.) U ovom eseju iznosim pretpostavku da George nikad neće biti sretan; da nemamo razloga vjerovati kako će početi živjeti razu mno, a time i umjereno. 36
Georgeova neuspješna potraga za srećom
Zašto George nije krepostan čovjek? (Jezikom dvadesetog stoljeća: Zašto je George jadni prasac?)
Na prvi se pogled može učiniti da je sama Georgeova ličnost do voljna za pobanje Aristotelove tvrdnje kako je čovjek najuzvišeni stvor, biće koji na neki način sudjeluje u onome što je božansko u sve miru. Premda je čovjek prirodno biće, stvorenje koje sadrži materu, istodobno je i božansko. Čovjek ne nužno izgubljen u potpourru materalnog univerzuma i u stanju je približiti se božanskom, jer je iste prirode kao i božansko. U tu je tvrdnju teško povjerovati kad se Georgea uzima za mjerilo. Razlikovno obilježje čovjeka njegov je razum i Aristotel je vjero vao da čovjekovo najveće dobro leži u potpunom ostvarenju njegova razuma. To, vjerovao je Aristotel, donosi sreću. No i Aristotel i Platon se slažu da je razum samo jedan čovjekov dio. Čovjek ima i osjećaje, želje i žudnje. To znači da je dobar život onaj u kojemu sve čovjekove strane postižu stanovitu skladnost, u kojemu vlada razum, a osjećaji i želje igraju podređenu ulogu. To razumsko načelo koje razum uz diže, ali ne zanemaruje osjećaje, tvrdi Aristotel, sastoji se od “zlatne sredine”. Tako je, primjerice, hrabrost sredina između kukavičluka i drske odvažnosti. Dobar čovjek je onaj ča se djela svrstavaju negdje između krajnosti. Za Aristotela je denica sreće ili dobroga života djelovanje u skladu s krepošću i time skladno ispunjenje čovjekovih prirodnih sklonosti. George se ne može nadati ni da će se primaknuti tom idealu. Za što? Ponajpre, George mrzi sama sebe. U epizodi “Priznanje” George sažima svoj stav prema sebi, objašnjavajući djevojci: Ti možeš naći boljeg od mene. Da baciš pikado strelicu kroz prozor, pogodila bi nekoga boljeg od mene. Ja nisam dobar! 37
Daniel Barwick
Mrzi svoje telo: Kad god me pogleda neka lezbka uvek imam osjećaj da pomisli: “Eto zašto nisam heteroseksualna.” (“Podzemna željeznica”)
Mrzi svoju ličnost: Toliko na sve psihosomatski reagiram da mi je od toga muka! Poremećen sam! Depresivan sam! Gubitnik sam! Imam sve! (“Viza”)
Mrzi svoju nesposobnost da uspostavi odnos sa ženama: Kad se one meni sviđaju, ja se ne sviđam njima, a kad se ja njima sviđam, one se ne sviđaju meni. Zašto se ne mogu s onima koje mi se sviđaju ponašati jednako kao s onima koje mi se ne sviđaju? (“Starac”) Da bih ja pozvao neku ženu van moram se dovesti u men talno stanje karatiste pre nego razbe ciglu. (“Poruka na telefonskoj sekretarici”)
Mrzi to što ima slabu volju: Da, odličan sam u odustajanju. To mi je jača strana. Potječem iz dugačke loze takvih. Otac mi je odustajao, djed mi je odustajao… odgojen sam da odustajem. (“Starac”) Ja sam opsesivni konformist. (“Pita”)
Mrzi to što mu je život dosadan: Jer ako gledam (video) u svom stanu osjećam se kao da ništa ne radim. A ako ga gledam ovdje, nisam kod kuće, znači nešto radim. (“Dječji pepermint”)
38
Georgeova neuspješna potraga za srećom
Što je najgore, mrzi što su njegove mane očite, osobito suprotnom spolu: Kad mi se žene nasmeše, ne znam što to znači. Ponekad to protumačim time da su psihotične ili slično. (“Poruka na telefonskoj sekretarici”) Ona misli da sam ja drag dečko. Žene uvek misle da sam drag. Ali žene ne žele drage. (“Bistro”) Ja nemam nikakav autoritet. Zašto bi ona imala glavnu ri ječ? Jednom u životu volio bih imati glavnu reč. Ja nemam reč. Nikakvu reč. Ona ima reč. Ja nemam reč. (“Kutica Pez-bombona”)
Što je zajedničko tim citatima osim što pokazuju Georgeovu mr žnju prema samom sebi? Oni ukazuju na način na koji George sagle dava svoje nedostatke. George vjeruje da je njegova životna sudbina stvar slučaja. Retko preuzima odgovornost za ono što mu se doga đa i očekuje od drugih da mu poprave životnu situacu. To vidimo u primjeru kad George tvrdi: “Svet je sasvim drukči kad si s ne kim cool tipom” (“WC-kabina”) (misleći pri tome kako njegov život ne može poboljšati on sam, nego nazočnost nekoga tko je cool) i u negativnoj manifestaci tog istog fenomena kad se George preplaši Jerryjeve nazočnosti u ključnom trenutku: “Bi li te ubilo da ne budeš tako duhovit celo vreme? Samo to tražim. Ova žena misli da sam veoma duhovit, a sad ćeš ti biti duhovit, pa kakav ću ja onda biti? Ja ću biti nizak ćelavac s naočalama koji odjednom više ne tako duho vit” (“Viza”). I tu opet vidimo kako je u sukobu s Aristotelom koji piše: “Već je rečeno kako je [sreća] nekakva djelatnost duše u skladu s krepošću (i stoga ne stvar slučaja)” (b).
39
Daniel Barwick
Georgeovi kratki susreti sa srećom
George u osnovi nailazi na dve vrste iskustava koje bi on oka rakterizirao kao sreću. Kao prvo, doživljava trenutačan zanos, obično kad ostvari neku pobjedu nad drugima. Često on tu pobjedu opisuje kao nešto što je oduvek želio, no poželjnost postignutoga gotovo uvek ovisi o Georgeovom uvjerenju da drugi imaju to što je njemu do sad bilo uskraćeno. Primjerice, u epizodi “Parkirno mjesto”, Ge orge tvrdi: “Moj otac ne plaćao parking, ni majka, ni brat, nitko. Ga raža? To je kao da ideš kod prostitutke. Zašto bih platio za to? Ako se potrudim, možda dobem besplatno.” Da se George uistinu uspio besplatno parkirati, nema sumnje da bi doživio svojevrstan napadaj sreće i objavio Jerryju kakvu je veličanstvenu pobjedu postigao. To je Georgeov stil: sagledavati sebe u kontekstu drugih; njegovati ne kakav “mentalitet prikraćenosti” gdje nikad nema dovoljno za sve i uvek mora postojati neki gubitnik (obično on). Pretvarajući druge u gubitnike on pogrešno vjeruje kako time sebe pretvara u pobjednika; vjeruje da je on to što jest samo u usporedbi s drugima. Bilo da to zo vemo težnjom da nas pohvale, usmjerenošću na druge ili reaktivnim ponašanjem, takvo postupanje ne neuobičajeno. No George je kari katura čovjeka koji sebe ocjenjuje u usporedbi s drugima. No u takvim slučajevima ne nužno pročitati Aristotela da bismo znali kako George ne sretan. Premda je istina da George može osje ćati stanovit trenutačni ushit, svaki ljubitelj Seinfelda zna da Georgeov ushit nikad ne nadilazi granice trenutnoga. Zašto? Zato što se na kraju uvek umeša Georgeova ličnost. Kao što smo vidjeli rane u ovom eseju, za Aristotela je denica sreće ili dobroga života djelat nost u skladu s krepošću i time skladno ispunjenje čovjekovih pri rodnih težnji. Kako se umeša Georgeova ličnost? Primjerice, kada George objašnjava: “Ne mogu ti opisati koliko se dobro osjećam kad savršeno pokupim nekoga na aerodromu“ (“Zračna luka”). Mi 40
Georgeova neuspješna potraga za srećom
znamo, dakako, da će, ma kakvo zadovoljstvo našao u nečemu tako jednostavnom i prolaznom, u Georgea taj osjećaj odmah nadvlada ti nešto drugo (jednako beznačajno) što će njegovu sreću pomutiti i zameniti je nečim (odaberite neki odgovor: bes, razjarenost, neza dovoljstvo, nesigurnost ili što drugo). No poput svih drugih i George zna da je njegov život manjkav; uviđa da je na milosti svojih koleblji vih strasti. Ipak, budući da mu nedostaju vještine s pomoću kojih bi izišao na kraj s tim problemom, njegovi pokušaji njegova rješavanja puki su primjeri predaje: George pita: “Zašto ne bih mogao jedno stavno samo postojati?” ili “Ja se ne želim nadati. Nada me uba. Moj je san da nemam nade. Kad nemaš nade, ne ti stalo. A kad ti ne stalo, postaješ privlačan” (“Namješten spoj”). Nema, dakako, sumnje da je Georgeu jasno kakav je jadnik. Sam George spoznaje da je najbolje čemu se može nadati to da će drugi, uvidjevši nedostatke njegove ličnosti, osjećati blagonaklonost; kao što kaže u epizodi “Restoranski pomoćnik”: “Samilost je jako pod cenjena. Ja volim samilost. Samilost je dobra.” George uviđa da je samilost jedini osjećaj koji može izazvati u drugih i od kojega može imati koristi. No ako George zna da mu je život manjkav, zašto ga ne poboljša? Ostavljajući po strani pitanje bi li se producentima sere to nancski isplatilo, možemo teoretski zamisliti Georgea u nekom drugom scenaru. Pretpostavimo za naše potrebe da je George stvar na osoba (možda svi mi znamo nekog Georgea) i upitajmo se: Može li George postati kreposnom osobom? George i kr epost – kao ulje i vod a
George je osuđen na propast. Ne kažem to samo zato što je jadni propalica s “mentalitetom prikraćenosti”, koji mrzi žene, a samopo štovanje mu je ravno nuli. Pravi razlog zašto je George osuđen na propast je taj što smo ga gledali osam godina i na kraju George ne 41
Daniel Barwick
bio nimalo bliži sreći nego što je bio na početku. Pre bi se moglo reći da on nastavlja pokazivati isti nedostatak kreposti koji ga čini omiljenim likom (omiljenim vjerojatno zato što je toliko bedan da se zbog njega sami sebi više sviđamo). No možemo li biti sigurni da se George neće promeniti? Teško je predvidjeti budućnost neke osobe; ipak, čini se da je lakše predvidjeti Georgeovu budućnost nego budućnost drugih ljudi. Hoće li on postati kreposnom osobom? Jedan od načina na koji možemo utvrditi hoće li on postati skloni aristotelovskom stajalištu jest taj da razmislimo o Aristotelovim predlozima za postizanje kreposne sredine u svojim djelatnostima. U a–b, Aristotel opisuje tri načina na koja se može potaknuti kreposno djelovanje. Jesu li to metode koje bi George mogao usvojiti? Promotrimo ih: . Izbjegnite oprečne krajnosti. Aristotel piše: zbog toga onaj tko cilja na sredinu prvo se mora odmaknuti od onoga što je oprečne” (a–). Jedan od ciljeva daloga koji smo prvi naveli i u kojemu je George odlučio prihvatiti neodgovoran stav “kog-me-vraga-briga” prema svim aspektima svoga života, jest da se pokaže kako je George itekako voljan prihvatiti oprečnu od dve krajnosti u ponašanju. K tome, znamo iz drugih epizoda da je George sklon sadizmu (vidi po sljednju epizodu), škrtosti (vidi “Parkirno mjesto”) i besu (vidi bilo koju epizodu). . Izbjegavajte onu krajnost kojoj se lakše prepuštate. Aristotel piše: A treba vidjeti i čemu smo sami skloni; jer po naravi jedni težimo jednima a drugi drugim stvarima, što će se razaznati po užitku i bolu koji osjetimo. Sami se moramo otrgnuti u suprotnom smjeru. (b–)
Osim u odlomku navedenom na početku, George se ne bori pro tiv svojih sklonosti, niti imamo osjećaj da on ima snage za to. Primje42
Georgeova neuspješna potraga za srećom
rice, ako je išta zaštitni znak Georgeova ponašanja, onda je to njegova lenost. George je u celoj seri ili nezaposlen, ili zapravo ne radi ništa i kad dobe posao. Možemo li uistinu vjerovati da će se on pro meniti? . Budite oprezni s užicima. Aristotel piše: I u svemu moramo biti svjesni iznad svega užitka i njego vih izvora; jer već smo na njegovoj strani kad ga počnemo procjenjivati. (b–)
George ne jedini koji traži užitak; zajedničko je obilježje likova u seri potraga za užitkom, čak i ako je to na štetu drugih. S obzirom na to, za posljednje se pravilo možda najmanje može očekivati da će ga se slediti: ne samo George sklon traganju za užitkom, nego i oni oko njega to čine, a u prirodi nam je, dakako, da to činimo pretjerano. Ako se složimo s tim da George ne nemoralan, a da je malo vje rojatno da će postati krepostan, možda bismo si trebali postaviti pita nje: Može li George postati krepostan? Je li za Georgea krepost uopće moguća? Aristotel raspravlja o tom problemu. On kaže: No, mogao bi postaviti ovu zagonetku: Što misliš kad kažeš da najpre moramo činiti pravedna djela da bismo postali pravedni, a umjerena da bismo postali umjereni? Naime, ako stvaramo glazbena i gramatička djela, već moramo biti gramatičari ili glazbenici. Onda isto tako, ako činimo pravedna i umjerena djela, već moramo biti pravedni i umjereni. (a)
Aristotel misli da je to loša analoga. Ističe kako možemo stvoriti nešto gramatičko slučajno ili pak na osnovi nečih uputa. No dalje kaže: Djela se nazivaju pravednim i umjerenim kad su takva kakva bi počinila pravedna ili umjerena osoba. No pravedna i umjerena osoba ne netko tko samo počinja ta djela, 43
Daniel Barwick
nego tko ih također počinja tako kako ih čine pravedni ili umjereni ljudi. Pravo se stoga kaže kako se pravedan čo vjek postaje čineći pravedna djela, a umjeren čineći umjerena. (b–)
Dakle, čini se da možda ipak ima nade za Georgea. Ja, doduše, ne mislim da je ima mnogo. Ako je istina da se George može početi ponašati kreposno (Bog zna zašto bi to činio) i nastaviti se ponašati kreposno toliko često da mu kreposno ponašanje postane navikom (u ovom slučaju ne možemo se čak ni u Boga uzdati da nam to učini shvatljivim), utoliko, i samo utoliko bi se Georgeov život mogao po boljšati. No budući da su izgledi da se George iz navike ponaša kre posno otprilike jednaki onima da se Jerry privikne na život s ušima u kosi, možemo slobodno reći da će se Georgeovo jadno postojanje nastaviti (srećom za nas).
44
Bilješke o piscima iliti autorima ove knjige:
Tko su sad ovi?
D Bwc je docent na Odsjeku za lozoju i koordinator Pro grama za akademsku izvrsnost na Tehnološkom fakultetu Alfred pri Državnom sveučilištu New York. Objavljivao je djela iz područja lo zoje uma, metazike i bioetike. Dan nadopunjuje prihode iznajmljujući svoju vilu u Toscani. Ec B asistent je na Odsjeku lozoje Fakulteta Berkeley u New Yorku i snimio je cjelovečernji dokumentarni lm pod nazivom Moji leni beli pratelji. Erik se voli pohvaliti: “Živim ono što propovedam i ne radim ništa.” M T. C je književnik, lozof i stepski vuk nastanjen u Philadelphi. Njegovi radovi o Kantu i Nietzscheu objavljeni su u časopi sima Philosophy Today i Southern Journal of Philosophy . Njegov članak “Simbolizam, značenje i nihilizam u lmu Pulp Fiction Quentina Tarantina” objavljen je u Philosophy Now. Nažalost, o Marku se ne može reći ništa osobno. Čini se da je prodao svoju biograju J. Petermanu koji ne želio ustupiti prava na ponovno objavljivanje nednog njezinog dela. Rb A. E predaje lozoju na Sveučilištu Auburn. Pr venstveno se bavi etikom, epistemologom i logikom, ali kad ga pitaju što radi, kaže: “Ja sam arhitekt.” 255
Tko su ovi?
J J. E. Gc je predstojnik katedre Samuel P. Capen i počasni profesor na Odsjeku za lozoju Državnog sveučilišta New York u Bualou. Njegova objavljena djela, među mnogim drugima, uključu ju radove Filozoja i njezina povest (), Teora tekstualnosti () i Tekstovi (). Njegova knjiga Hispano/latinski identitet nalazi se u tisku, a trenutno piše knjigu o tumačenju tekstova božanske objave. Jorge je Kramerov omiljeni autor u ovoj knjizi jer je ljudina, pravi Kubanac! J H je asistent na Odsjeku lozoje Sveučilišta Mantiboae. Njegova objavljena djela uključuju: „A Comprehensivist Theory of Art“ u časopisu British Journal of Aesthetics , „Super-assertability and Asymptotic Truth“ u časopisu Dialoge i knjigu poeze nazvanu Feeling Fine in Kaa’s Burrow (Dobro je u Kainoj jazbini), AB Collector, . Nikad ne glumio u nekom lmu Woodyja Allena. W Iw je asistent na Odsjeku za lozoju King’s Collegea. Autor je djela Intencionalističko tumačenje: Filozofsko objašnjenje i obra na. Objavio je članke i osvrte iz područja hermeneutike, Sartrea, Pla tona, lozoje prava i lozofske pedagoge. Voli provoditi vreme s nećakom Jereyem, jesti čokoladne babke, pušiti kubanske cigare, uređivati vikendicu i kovati metafore. Ky D Jy je izvanredni profesor na Odsjeku za lozoju Sveučilišta Auburn. Objavljivao je članke u Philosophical Quarterly, Philosophical Investigations i James Joyce Quarterly . Upozorenje: Kellyjevi članci izgledaju bolje ili loše, ovisno o rasvjeti. Nh M je asistentica na Odsjeku za lozoju Sveučilišta u Portlandu. Nedavno je uredila (s Peterom Ludlowom) zbirku eseja o 256
Bilješke o autorima
eksternalizmu i samospoznaji, a objavljivala je radove u Journal of Medicine and Philosophy. Norah trenutno istražuje postojanje mutantske rase ljudi-svinja i etiku jedenja Dječjeg peperminta u operacskoj sali. J McMh je asistentica na Odsjeku za lozoju Fakulteta Centre. Objavljivala je radove o Sartreu i estetici. Egzistencalistica i jahačica, Jennifer provodi većinu vremena razmišljajući “ni o čemu” i često osjeća mučninu jer uporno hrani svoje konje hranom Beefarino. Th Schc, . je profesor na Odsjeku za lozoju Fakulteta Muhlenberg. Autor je (s Lewisom Vaughnom) rada Kako misliti o čudnim stvarima; kritičko promišljanje za new age i lozoju činjenja: Uvod kroz misaone eksperimente. Ted uvek jede M&M bonbone žlicom. A J. Sb je asistent na Odsjeku za lozoju na West Pointu. Objavljivao je članke o političkoj lozoji, moralnoj lozoji i subver zivnom utjecaju Forrest Gumpa. Aeon voli čitati časopis Glamour. Sh E. Wh je asistentica na Odsjeku za lozoju Sveučilišta Furman. Specalizirala se u antičkoj lozoji i estetici i objavljivala radove u British Journal of Aestethics. Sarah bi željela ponoviti Elainei ne reči: “Ja nisam lezbka. Mrzim muškarce ali nisam lezbka… Mada u tome nema ništa loše.”
257
Indeks svega
A Abraham (Stari zavjet) 59–60, 80–81 akrasa 173 Alexander, Jason 82b. Allen, Woody 104 , 217 američki zakoni 237 anarhizam 232b. Aniston, Jennifer 56 Anscombe, G. E. M. 143b. aparat za hlađenje vode 12, 13 , 88 Aristotel 31–44, 213 , 219–227 o prateljstvu 227 o užitku 43 postajanje kreposnim 42–44 što je krepost 36–39 , 40 Atena 22, 88 , 89 Augustin, sv. 189 , 209b.
B Babu 206b. Beauvoir, Simone de 45 Becke, Samuel 161 Beethoven, Ludwig van 116 , 151 Benes, Alton 49–50 Benes, Elaine anti-djevojka 47 brak 50–51 etika izlazaka 51–54 feminizam 45–58 momci 49 , 51–52, 108 obitelj 49–50
pratelji 49 , 56 spominje se 23 , 28 , 60, 68 , 71 , 91 , 108 , 117, 119 , 120, 121 , 122, 124 , 131 , 132, 133 , 134 , 137, 139 , 140, 141 , 145 , 159 , 171 , 174 , 179 , 180, 182, 183 , 185 , 187, 192, 193 , 197, 209 , 211 , 212, 213 , 214 , 215–216, 225–227, 229 , 230, 239 Benes, Gail 50 Benson 18 Bibla (v. također Abraham; dobri Samaritanac; Isus; Izak; Jakov; Sara) 211 bit 115–120, 128 , 186 bla, bla, bla 13 , 25 , 26 , 79 , 81 , 125 , 210 Bog 59 , 60, 61 , 80–82, 174 , 219 Kant o B. 103 bonton 213–214 , 219 , 221 , 225 božja zapoved 212 Brandt Leland 79 , 82 Braun, Lloyd 52 Brežnjev, Leonid 193 briga, brižnost (etika) 47–50 Buck Naked 196 Buda (budizam) 20, 29 , 93, 96 buksa 138
C camera obscura 181 , 186 Chiles, Jackie 47, 108 , 230, 232, 237, 239 259
Indeks svega
cigare 66 , 106 , 108 cinizam 31 , 124 , 179–180, 182–183 Cochran, Johnnie 230 Cole, Eve Browning 46b. Copleston, Frederick 112b. Costanza, Estelle 107, 198–199 Costanza, Frank 71 , 107, 196 muški grudnjak 133 Costanza, George (v. također suprotno) homoseksualnost 50, 199 , 201 krepost/vrlina 222–225 neovisni George 56 ništa 87–94 spominje se 23 , 29 , 46 , 48 , 50, 51 , 54 , 55 , 56 , 60, 62, 68 , 97, 106 , 107, 117, 119 , 120, 121 , 124 , 131 , 132, 133 , 134 , 136–137, 139 , 141 , 144 , 145 , 185 , 186 , 192, 193 , 194 , 195 , 196 , 197, 199 , 200, 209 , 211 , 212, 214 , 215 , 216 , 221 , 226 , 227, 229 , 230, 239 sreća 31–44 suprotno 157–179 Costanze (roditelji) 49 , 107, 195
Č Čarobnjak iz Oza 185 čast 208–209, 217
D Dalrymple, Russell 52 David, Larry 17–18 da Vinci, Leonardo 108 Davola, Ludi Joe 108 , 124 , 222 de Bergerac, Cyrano 75 De Gaulle, Charles 193 Del Boca Vista 71 260
Delfsko proročište 224 Descartes, René 185 Diana, princeza 231 Dinkins, David 52 Djed Mraz 69 djevica (Marla) 53 dobri Samaritanac 30, 139 istoimena epizoda 230b. minimalno pristojan Samaritanac 235–239 parabola 233–235 posljednja epizoda 229–240 Dockers 107 dovršavanje tuđe rečenice 124 Drake 174 drama 205 duša Aristotel o 31–32 Platon o 29 , 227
E East River 63 egzistencalizam (v. također Sartre, Jean-Paul) 59 , 101 , 122 Engleski pacent 55 estetski stad 59 , 61 , 63–76 brak 67–68 Dnevnik zavodnika 72–75 Ili-ili , prvi dio 64–75 plodored 63 , 65–72, 75 , 79 posao 68–69 etički stad 59 , 76–80 Ili-ili , sv. 2 76–80 etika (v. također moral; Aristotel) 11 , 30 bonton 30, 219 briga 47–50 feministička 47–51 izlasci 51–55 vrlina/krepost 36–44, 160, 219–227
Indeks svega
eudaimonia (v. također sreća) 35 , 40–44 eutanaza 238b.
F Fawlty, Basil 157 F.D.R. (Franklin Delano Ro manowski) 119 , 226 Feinberg, Joel 232b. feminizam 45–58 feministička etika 47–51 liberalni feminizam 45–47 fenomenologa 125 , 127 kca Platon o 123 učiti iz f. 123 , 125 , 189 lozoja 11 egzistencalizam 59 , 101 europska 59 fenomenologa 125 , 127 istočnjačka 93–97 metazika 103 , 106 , 111 , 112 ontologa 125 Fonda, Henry 235–236 Fraiser 53 , 57 Freud, Sigmund 185b.
G Gauso, Greg 55b. Gauguin, Paul 82 Gandhi, Mohandas K. 20, 29 Gilligan, Carol 47–48 glazba 99 , 116–117, 150–151 Guys and Dolls 200
H Hannah i njezine sestre (Woody Al len) 104
Hawke, Ethan 27 Hegel, G. W. F. 185 Heidegger, Martin 11 Hemingway, Ernest 49 Hernandez, Keith 52 Hollywood 71 , 162 Holmes, Sherlock 165 homoseksualnost (v. također stereotipi) epizode koje se bave h. 199b. Georgeova latentna h. 199 muškarci 50, 192–201 “prelazak u drugi tim” 108 žene (lezbke) 38 , 58 , 75 homunkulus 215 Huxley, Aldous 150–151
I ideologa 69 , 179–180, 181–182, 186 irona 179–180, 182, 188 , 226 denica 27–28 situacska 158 , 170–171, 187 sokratska 28 , 77 istočnjačka lozoja 88 , 93–97 Isus 20, 22, 29 , 209b. , 233–234 Izak (Stari zavjet) 59 , 80–81
J Jakov (Stari zavjet) 81 Jarmel, Jake 52 jastvo (osobni identitet i subjektivnost) bez koherentnog j. 186–188 moderni (kartezanski/kantovski) pojam 185 prateljstvo i 131–142 Sartre o 125–131 , 138–142, 226 Seinfeld o 131–142 Jerry 55 , 87–88 , 91 , 93 , 144–145 , 152, 194 , 229 261
Indeks svega
epizode koje se bave J. 87b. JFK 185 Johnson, Lyndon B. 193 Jušni nacist 71 , 124
K Kać uzdravlje 57 Kant, Immanuel 101–103 , 185 , 219–220, 223 , 227 kategorički imperativ 220 kapitalizam 69 , 181 kavorka 75 Kenny Rogers Roasters 64 , 77, 108 Kierkegaard, Søren (v. također estetički stad; etički stad; religski stad) 12, 59–83, 187 istina i subjektivnost 81 odnos s ocem 61 kineski restoran 93–94 King, Martin Luther, ml. 96 Knight, Wayne 134 Kohlberg, Lawrence 48 komeda humor i pedagoga 124 priroda k. 189 , 189–192 Seinfeld i 192–202 šale i humor 99–100, 117 televiza i 205 , 219 vreme i 99–100 komunitarizam 234 komunizam 69 , 239 konačnost 100 Kramer, Babs 62 Kramer, Cosmo brak 67–68 Cosmo 61–62 Čovjek K 60, 65 , 67, 70, 72 Kierkegaard i 59–83 klauni 62 262
majka i otac 62 problem s kockanjem 62 prošlost 61–62 spominje se 12, 18 , 28 , 29 , 46 , 48 , 51 , 56 , 91 , 106 , 108 , 117, 120, 121 , 124 , 131 , 132, 133 , 134 , 136 , 139 , 141 , 163 , 183 , 184 , 185 , 186 , 187, 196 , 197, 199 , 209 , 212, 215 , 216 , 217, 226 , 229 , 239 Kramer, Kenny 18
L Lacan, Jacques 180–181 , 185 Lane, Lois 200 Lao-ce 93–97 Laughlin, Lori 54 Leeves, Jane 53 Leifer, Carol 18 Letonska pravoslavna crkva 75 libertinstvo 232–233 , 237 Lomez 71 Louis-Dreyfus, Julia 49 , 55
M “Ma daj!” 56 , 58 , 122 majčinstvo 50 marihuana 219 Marx, Karl 180–181 , 187 masturbaca natjecanje 53 , 75 , 107 “svoga tela gospodar” 239 Meir, Golda 193 metazika (v. također ontologa) 103 , 106 , 111 , 112 Mickey 69 , 71 , 72 Midler, Bee 197 Milli Vanilli 116 Mishki, Sue Ellen 56 , 119 , 183
Indeks svega
Monk’s (kać) 12, 17, 56 , 87, 106 , 192–193 moral (v. također Aristotel; etika; krepost/vrlina) aristotelovski 213 bonton i 213–214 božja zapovjed 212 čast i 208–209, 217 imanje sreće i 216–217 kantovski 212 m. nihilizam 209 , 219 m. relativizam 209 , 219 moralni život 20 5–218 sreća i 206 , 217–218 utilitaristički 212
Tako je govorio Zaratustra 105–106 Volja za moć 109–110 ništa (v. također sve) budizam o 93 epizode o 94b. jastvo 127–129 , 187 Parmenid i Platon o 88–93 Sartre o 126–129 taoizam o 93–97 TV-sera o 55 , 70, 87–97, 111 , 121 , 144–145 , 149–150, 152, 191 , 229 znam da ništa ne znam 28 , 224 život 124 Noddings, Nel 48
N
O
NBC 52, 55 , 87, 90, 97, 131 , 191 , 194 , običajno pravo 232 219 , 229 Olsen, Regine 77, 81 “nema grljenja, nema učenja” 210, ontologa 126 Otok iz mašte 184b. 219 , 229 “mada u tome nema ništa loše” 83 , 196 , 197, 198 P Newman 61 , 71 , 72, 75 , 77, 106 , 118 , 120, 124 , 134 , 216 , 226–227 Pam (uistinu dražesna) 75 skupljanje ambalaže 108 Parmenid 88–92, 111–113 veseo kao N. 226 pedagoga 11 , 17, 124–125 Newton, Isaac 102 Pendant Publishing 28 , 46 New York (Manhaan) 82, 139 , 160, Pennypacker, H. E. 65 , 66 217 People Magazine 49 Njujorčani 206 , 213 Peterman, J. 18 , 46 , 108 , 132, New York Post 198 179–188 New York Times 184b. Peterman, John 179b. New York Yankees 107, 160, 167, 171 , 225 turneja realnosti 18 , 108 Nietzsche, Friedrich (v. također phronemos (ideal) 221 , 222, 223–225 , vječno ponavljanje istoga) 226 12, 99–107, 116–120 Pintar 119 Ljudsko, isuviše ljudsko 99 Pi, gospodin 46 , 132 Radosna znanost (najveći uteg) Platon 17–30, 37, 111–120 103–104 alegora o špilji 23–24 263
Indeks svega
Država 23–24, 26 , 28 , 115 duša 29 , 227 Eutifron 26 Fedon 29 , 114 FICTION, ON 123 ideje, teora 24–26 , 113–116 mišljenje, ispravno 215 Obrana Sokratova 20–21 o ničemu 88–93 o razumu 113 pisac daloga 19–20, 29 , 113 Sost 88–92 Playboy 82b. podzemna željeznica 107 Poppie 132 popularne TV sere 12, 56 , 123 posljednja epizoda (“Finale”) 30, 46–47, 66 , 79 , 88 , 121 , 139–142, 206b. , 214–215, 227, 229–240 Poery Barn 108 praktična mudrost ( phronesis) 31–32, 223–224 prava 232–234 pravdednost 214 Pratelji 56–57 prateljstvo Aristotel o 227 Elaine o 49 Jerry o 22, 240 Kramer o 70–72 Seinfeld i oblikovanje jastva 121 , 122, 131–137, 140–143 Puddy, David 52, 108 , 120, 132
Q Queens College 46
264
R rabin Kirschbaum 50 Rachels, James 238 Rat i mir 28 razum
Aristotel o 221–222, 227 Parmenid o 112 Platon o 113 racionalizam 165 razumno ponašanje 161–169 umna priroda 31–32, 36 Reality Bites (Zagrizi život) 27 religski stad 59 , 80–82 Strah i drhtanje 80–81 Riin, Joel 52, 108 Ryder, Wynona 27
S Sacamano, Bob 71 samuraji 96 Sara (Stari zavjet) 80 Sartre, Jean-Paul Bez izlaza 125 , 138–142, 230b. Bitak i ništa 126–129 , 131 egzistencalist 122 kao ništa 126–129 o biti 128 o jastvu 121–142, 226 zurenje 139 Transcendenca jastva 128 Seinfeld (v. također posljednja epizoda; Jerry) 139–140, 179–180, 201–202, 205–218 , 219–227 spominje se 29 , 31 , 40, 47, 60, 61 , 68 , 70, 83 , 87, 89 , 91 , 97, 106 , 111 , 117, 118 , 119 , 120, 121 , 122, 124 , 131 , 132, 133 , 134 , 136 , 137, 140, 141–142, 143 , 144 , 145 , 149–150, 151 , 152,
Indeks svega
157, 160, 163 , 169 , 173 , 180, 182, 183 , 184 , 189 , 191 , 229 ,
230 začetak 17–18 Seinfeld, Jerry “Jerryjev problem” 17–20 o prateljstvu 22, 240 spominje se 35 , 40, 44 , 46 , 48 , 51 , 54 , 55 , 56 , 60, 61 , 65 , 68 , 71 , 79 , 87, 88 , 93 , 94 , 97, 106 , 107, 117, 119 , 120, 121 , 124 , 131 , 132, 133 , 134 , 136–137, 139 , 141 , 144 , 145 , 152, 157, 159 , 174 , 175 , 185 , 186 , 193 , 194 , 195 , 196 , 197, 199 , 200, 201–202, 209 , 211 , 212, 214 , 215 , 216 , 217, 221 , 222–225 , 226 , 227, 229 , 230, 239 , 240 u usporedbi sa Sokratom 17–30 Seinfeld, Morty 63 , 71 , 108 Seinfeldovi (roditelji) 49 Seinfeldovi ljetopisi 54 , 55 Seinjezik 18–19 Shakespeare, William 87 skok (vjerski) 60, 80–81 smrtna kazna 207 sosti 89–92 Trasimah 28 Sokrat babica 23 Jerry u usporedbi sa 17–30 obad 22–23, 30 sokratski problem 17–20, 112–113 spominje se 89 , 165 , 224 , 226 , 227 Spock 165 spužva (biti spužve vredan) 53 , 225 , 239 sreća 31–44, 206 , 211 , 217–218 , 223 , 227 sreća (sudbina) 31 , 39 , 215 St. Louis 50
Steinbrenner, George 160, 176 , 177, 225 , 239 stereotipi 139 o muškim homoseksualcima 50, 194–200 o ženama 45 , 55 , 56–58 supererogatorna djela 235–236 Superman 23 , 224 suprotno 32–35 , 157–178 , 211 , 224–225 Susan 50, 75 Suzuki, Daisetz 96b. sve (v. također ništa) 9–240 Sveučilište New York 193 , 198 Sveučilište Tus 46 reprize 109
T tao (taoizam) 93–97 Teetet 89–90 televiza 45 , 189 , 219 analoga s umom 102 komede situace 122–123 , 205 , 218 revoluca t. 87, 89 teora pravednog rata 209b. Tertulan 81 , 187 Thomson, Judith Jarvis 235–236 Titanic 185 Today Show 91 Tolstoj, Lav 28 Tora 211 trageda 189 , 191–192, 218 Trasimah 28
U ujak Leo 106 US Open 69 Ustav SAD-a 232 265
View more...
Comments
